Ludvk Vaculk - Kako se prave muka djeca

RUJAN 1986. Hodam po vrtu, berem jabuke, utuen sam. Ne bih vjerovao, da se i
sam nisam u to uvjerio, kako nepogreivo moe ovjek obinom pretpostavkom doi
do istine. Preklani, za Silvestrovo, Xenka je doista odabrala deka, sastajala
se s njim i spavala s njim. Dogodilo se to lanjske godine, ali ja sam saznao
prije etrnaest dana. Prvi put je spavala s njim upravo tada kada sam pobjegao
iz Praga amo da budem sm i da dovrim svoj spis za njezin rondan. Taj mi je
tjedan bila nevjerna, moda bi bilo bolje napisati da si je bila vjerna! Pobrala
se da prenoi u njegovu brlogu ponijevi spavaicu, minku te vino iste marke
koje inae mi pijemo. Otila je s onom svojom poudnjaom, koja ba nita ne
smatra zabranjenim. Budi siguran da u se dobro zabavljati! ree, kao to sam
zatim doista napisao u spisu, namjeravajui joj ga pokloniti. Kruh na svagdanji
rkp str. 127.
Razmiljam to mi je initi. Netko bi mogao rei emu tolika praina zbog
jednoga starog sluaja, ishlapljelog. Nije ishlapio! Tjednima je i mjesecima
trajala njezina borba one zime i lanjskog proljea bijahu za nas teki dani.
Proveli smo utljivi Uskrs, razilazei se ak i na putu koji nas je trebao
spojiti, na godinjem odmoru. Razdirala su je njezina raspoloenja i gnjev,
uvijek na istu temu da budem vie s njom! Moda to i nije bila toliko borba
izmeu dva mukarca koliko izme?u njezina dva lika. Mogao sam odmah sve rijeiti
sebi u prilog da sam uinio to je htjela da se razim sa enom.
Pita hou li opet poeti pisati? Neka dobro razmislim to u pisati kad se
ve iznova potvrdilo kako uvijek unaprijed ispisujem svoju sudbinu. Sve moje
bolje strane okrenule se protiv mene moja dobra volja da joj vjerujem, moje
suosjeanje s njom unato srdbi prema njoj, moja prevelika odgovornost za nju.
Ali najvie moja vjernost Mariji u onom djeliu do kojega se povukla, na dnu
kojega poiva nerazgradiv kamen naega braka Xenie za njega zna, odmah u poetku
bio sam joj rekao za njega, prihvatila me skupa s njim. No svih je osam godina
titi, sluti njegovu neizmjernu cijenu i kao da me hoe prisiliti da ga odbacim,
odjednom, umjesto da shvati kako e joj ivot sa mnom oblikovati njezin
vlastiti. Ali da bi bilo tako poinjem u to vjerovati ovjek mora posve drukije
zapoeti svoj ljubavni spolni! ivot.
I ona se udi zato od njezina sluaja pravim veliku stvar Ta prolo je
ve navodno toliko vremena! Da, ona je vjerojatno iznad toga, ali ja sam ispod.
Po svemu sudei, ostat u bez nje. Ovo je poetak njezina razvoja. Uskoro e se
ponoviti.
esto bih sam sebe pitao moe li me to mimoii. Nita me nee mimoii! Sve ti se
jednom mora dogoditi, svaki ovjee! Ali kad ve mogu zamisliti nastavak, oh, da
mi je smoi snage i otii da se spasim prije nego to se raspadnem.
Ona o tome pie knjigu, ve drugu godinu. Gotova je s prvom verzijom, sada
je dotjeruje. Cijelo vrijeme govori da je pie najvie za mene. Rije je o
ljubavi, o tome koliko me voli. Rukopis dakle cijelo to vrijeme lei na njezinu
stolu, svakojako rastvoren. Ponekad bi prekinula s radom na knjizi i rukopis
pospremila navodno nije znala kako dalje. Nastavi, rekao bih svaki put. Dakako,
nikada nisam zavirio u njega. Bijah ganut njezinim beskrajnim marom smeta mi
samo zadimljen prostor nakon njezina pisanja. Znao sam da knjiga ima gotovo pet
stotina stranica. Xenka je nekoliko puta spomenula da se boji dovretka knjige
to li e biti? Neu li je napustiti? Svaki bi me put preplavila tjeskoba.
Nekako sam zamiljao da e se obraunati sa mnom, s mojom manjkavom ljubavi, da
e vrije?ati Mariju te iznositi moje mane, nedostatke, smijene intimnosti.
Bojao sam se da e me u knjizi srozati na prosjenog ablonskog brbljavca,
progovorit u rjenikom njezine generacije i sredine u kojoj je sazrijevala, da
e se baviti mojim proivljavanjem spolnosti, i toga sam se pribojavao. Ali tako
mi i treba nitko nije onakav kakvim se smatra nego onakav na koji nain dopire
do drugih ljudi. Komu se predajem njegov pogled vrijedi. Ljetos mi je rekla Ne
znam smijem li tako pisati kad e te svi za roendan slaviti. Na kraju me nitko
nije slavio, ni asopisi u kojima vani objavljujem nisu se prisjetili biljekom
i nisam priredio proslavu. Upravo suprotno, smlavila me teina tereta. Da mi je
otii, nestati!
Nedavno je navodno razgovarala s Emom moe li o meni pisati na takav
nain? Ema joj je rekla neka riskira ako ispadne dobro, onda moe. Kako?
Vjerojatno jako loe, mislio sam. Ti jednostavno za svaku svoju knjigu potroi
jednog mukarca. Ovoga puta rtva sam ja, rekao sam. Odgovorila je Najradije bih

sve bacila. Zato to ne znam to e biti poslije. Njezin rukopis, ve dovren,

prepisivan s kopijom, leao je stalno na stolu. Ako je ve tako, kaem, ne elim
ga prvi proitati. Neka o njemu sudi netko drugi i, bude li dobar, nema mi druge
nego da to podnesem. Govori li se i o nevjeri? upitah. Nije eljela nita rei
unaprijed. A meni jo uvijek nije palo na pamet da mi je doista bila nevjerna!
Dovoljno bi me bilo osramotilo i to to je za itatelje izmiljala, jer junak
tuna lica, Josef, trebao sam biti ja. Ali budui da je Josef posjeivao njezin
stol adresar, hefterica, ljepilo, kare i naiao na rukopis, koji put bi
pridigao rub lista ne bi li vidio za koliko je stranica tekst uznapredovao. I
jednoga dana u svibnju leahu na stolu zasebne stranice kratkih redaka pjesma.
Napisat u ti pjesmu, ree nedavno. Dakle, bila je o njemu?
No, oekivao je drukiji sadraj. Ovo je bila optuba tuba ene koja se napokon
odluila za in. Od pjesme na tri stanice odabirem samo sljedee, no
parafraziram da ne bih naletio na njezino kopljeright!
Niza stube
koraci prognani
Sa zebnjom otvara
prazan stan
traei promjenu
vanu, oekivanu
kovega nema
sad ima to si htjela
jedan klju vika
...
No tek kad Advent proe
sigurna e biti
da neeljeni povratak
...
to initi nakon ina
kad ljudi nema?
Gdje njukajui nai ljudski trag?
Jesu li potrebne jasnije rijei? Zato je ostavila ovdje taj papir
otkriven? Nee li biti asnije da odmah odem? Zar je sa mnom nesretna? Zar u
postati najgori mukarac njezina ivota? Prolazei stanom, razmiljao je to e
ponijeti sa sobom, to e ostaviti i hoe li sve stii pokupiti. Dakako,
najprije mora kupiti koveg. Zato nije odmah otiao. ekao je to e se
dogoditi, kako e biti raspoloena kad se u podne vrati s posla i o emu e
priati, jer sigurna je da je ve proitao njezinu pjesmu, tako oito podastrtu.
Stupica? Toga dana nije otiao i nita joj nije rekao. Ako odem, upropastit u
joj pisanje. Barem to bi trebala dovriti. Ali to e biti s mojom keri? Mogu
otii bilo kada. Vidjet u koliko mogu podnijeti. Nakon toga sigurno u otii. U
debeli rukopis to je leao na stolu do prozora nije zavirio.
Ne eli me, udom se udio, a ipak me i dalje vodi sa sobom. Sada na
snimanje filma, u zamjenu stana, u ljeto. Jednom su sjedili na balkonu i Josef
se, budui da nije uspio progovoriti, spremio na odlazak. Smirivala ga je, no on
ju je sumnjiio da je to zbog filma. Naravno, to joj nije elio pokvariti. Film
se zvao Neka ivi fronda! To je njezina starija historijska drama. Sjetila se da
e je snimiti na video glumit e svi nai dobri prijatelji, dakle nae drutvo
to se ve godinama tajno sastaje. Bit e to njezin dar za sve ovogodinje
rondane u prvom redu za Josefovih ezdeset godina i Vincekovih pedeset. Gotovo
su svi lanovi drutva prihvatili poziv da sudjeluju u drami, a da nisu
vjerovali da e doi do ostvarenja. Poslije su joj se svi poklonili odjeveni u
kostime i u rolama izvan ovog vremena, zabiljeeni za budunost i uveseljavanje.
Josef je glumio nehistorijski lik suvremena potara. Nitko se nije mogao
dovoljno nauditi to ih Dravna sigurnost u ta etiri dana nije pokupila.
Od svibnja smo se poeli okupljati na mjestu snimanja, u Josefovu mlinu.
Podudarnost imena Josef iz mlina je pravi i njegovo ime ne elim mijenjati, vie
puta je upisano u prijanjim mojim spisima. Nekoliko puta smo skupa s djecom
krenuli u svibnju i lipnju na tri dana u mlin pospremali bismo, lijepili tapete
i sredivali leajeve za dvadeset ljudi. Josef bi nas dolazio pogledati, katkada
je pomogao, a uveer smo svi pijuckali bijelo vino. Jednom poslije podne zabila
si je Xena u glavu da e zajahati konja, Josef joj jednoga osedla, a ja sam se
odluio izgovoriti elju neka jai gola. Izgovorivi to, pogledam Josefa. Ha, to
je vaa stvar, namrtio se. Skinula se i on joj je pruio ruku da uzjai.

Tih je dana sve bilo lijepo. Kad je Xenka u duevnom usponu, radina i
uspjena bude ljubazna, prilagodljiva, vie se predaje. Josef je udei se
otkrio neki spokojniji i skladniji nain vonja ljubavi naime eve, kako to ona
naziva jer ne voli uzviene rijei. Nije odolio da jednom ne kae Ne ini li ti
se da nam je sada nekako fino? utke je potvrdila. Njezin rukopis jo uvijek
nije poznavao. Ovo je ena od koje u krevetu nee uti njene rijei. Sigurno
bih trebao otii, nisam ja onaj pravi, nisam! Ne mogu joj nadomjestiti dugonogog
Irca.
Poslije jednog takvog radnog dana u pranoome mlinu umivahu se u hladnom
potoku i Josef joj iznenada ree ono to nije namjeravao da je itao njezinu
pjesmu i ne moe je odagnati. Uplaena, poe ga smirivati i aliti, ak ga je i
milovala po licu i ramenima, to se u krevetu nikada nije dogodilo, milovala ga
je po ruci i skliznula preko trbuha do hladnog smeuranog amiga. Pa to je
nesporazum, rekla je, to je pjesma koja govori openito o stanju ene u takvoj
situaciji! Kako si mogla s toliko osjeaja opisati situaciju u kojoj se ne
nalazi! Jana me inspirirala, rekla je. To je pjesma o nama, rekao je Josef, to
je tvoja stara dilema i tvoja nesrea koje se ne uspijeva rijeiti i zato barem
zamilja. Svoj in. Oekivao je protunapad da nije trebao itati ono to ona
zaboravi na stolu i vrlo dobro zna to je mui pa moe biti sretan kad o tome
pie umjesto da se ubije. Ali ona ne napada, hoe se pomiriti, to ima svoju
svrhu, nije vrijeme za sva?u, to bi rekla tolikim ljudima koje je pozvala u
srpnju na svoju dramu. Iz potoka je oboje izalo hladne nutrine. Odjevena,
koraajui po nasipu do dvorita, ree trezveno Shvati ve jednom. Takva pjesma
u kojoj je stvarnost pomijeana s matom meni pomae da se prenesem preko tekih
trenutaka da bih doekala one bolje kao to su sada, kad mi se ini da sam
sretna. To su bile neoekivano mudre rijei ta nije ih ni rekla. Josef ih je sam
izgovorio umjesto nje pa morao joj je dati priliku da se nekako izvue. Osim
toga, nada se da upravo tako nekako razmilja i tek vanjska krutost ne doputa
joj da to izgovori. Nou je to shvatio u njoj.
Povjerovao je da ga sad doista treba i zato je sada ne moe napustiti. to
je s mojom keri? I kada e doi onaj pravi dan? Kako prepoznati tren kad treba
ostaviti nesretnu enu? Nju, na alost,ne moe ostaviti nju moe jedino
pustiti da ode kad napokon sama odlui. Kada ena napokon odlazi? Kad ode
drugomu. Sad je dakle otila drugomu, samo to Josef nije za to znao jer jo
nije poznavao njezinu knjigu. Ali kad je upozna, to e uiniti budui da je
pie kao isprinicu od pet stotina stranica? Oito mi je priekati da se to
ponovi, uspjenije. Tada kad osjeaj grijeha u njoj pobijedi ugodu to e joj
omoguiti da kae idi. No s takvim mojim pristupom bi se dakako Xenka mogla
eviti svaki as s drugim sve dok njezina poudnjaa ne ugrabi klip spojen s
mukarcem boljih izgleda. Dakako, ja u se pred mukarcem boljih izgleda povui,
zar se to ne oekuje od mojega karaktera? Sve do tada moja mi odgovornost nalae
pusti je neka trai, pa ona trai! to je s mojom keri?
U srpnju, prije Josefova rondana, predloila je da upitaju sudbinu ne bi
li trebali imati jo jedno dijete. Jednoga u joj dana u razdoblju plodnosti...
dat e mi sjeme, ree. To ga je vrlo uzbudilo! Ve vie od godinu dana ne uzima
pilule jer on nije elio da ih dugo koristi, a ona je, ganuta njegovom
samozatajnou, rekla da e staviti dijafragmu. Zatim ju je potiho odloila, pa
ukinula i zaboravila. Znai, svakoga mjeseca strah. Ponekad bi Josef trajkao u
znak protesta, bez rijei. Za starijeg gospodina nije ba spretno da unaprijed
obuva neke stvarice kad nije siguran hoe li zakoraiti. A to je najvanije,
takav manevar kvari neoekivano spajanje izniklo iz dodira, rijei, itanja u
krevetu. Zato joj je rekao neka si plodne dane odredi sama. Izraunala ih je i
odmah odabrala onaj prvi. Tri se dana uzbuno radovala Imat emo djetece! I
otada ga izbjegavala to mora biti puna doza. Oglupio je od njezina ljupkog lica
i draesnih pokreta. Doista je tada imao osjeaj da se doga?a neto znaajnoga,
a ona je sve do jutra ostala leati na leima da ne izgubi ni milijun. Ujutro je
pitala mua to osjea osjea li da je trudna. Neko joj je rekao da trudna ena
drugaije mirie pa je htjela da to ve sada pokua provjeriti u njoj. Odozdo, s
mjesta ina, rekao joj je da jo nije zatrudnjela, ali hoe, za jedan sat. Nije
htjela ustati da ode na posao.
etrnaest je dana nekako uranjala u se, mjerila dojke i htjela da ih on
odvagne u rukama. Dojke su bujale. Kad je Josef uranjao u se, nije na alost
imao osjeaj da je pogodio cilj. Prouavao je rije na alost odnosila se na
nju. Inae bi pomiljao hvala Bogu kad bi stegnuta srca postao svjestan da se

sprema loa vijest za Mariju. Gdje ti je pamet, pitao se i odgovarao da razum

ovdje jednostavno vie nema mjesta otkada ga je jednom prije nekoliko godina
iskljuio. U noima kad bi spavao kod kue ili ovdje u shvatio je zapanjen da bi
moralno rjeenje, ako ne uspije oploditi Xenku, bilo da ga ona zbog toga otjera.
Tko eli imati enu ne moe joj uskratiti oplodnju, rije je o eni! Ali emu su
onda bili svi ti abortusi, emu gubitak vremena i sporovi oko djeteta koje nije
elio i koje je ve moglo imati tri godine? Sada je osjeao kako je postupao u
neskladu s njezinim biem kad se povodio za milju pa ja toga maloga vie ne bih
mogao odgojiti!
Dojke su joj rasle, pogotovo promatrano odozdo, za prodiranja. Ugoda i
slast, ali odjednom bojazan odakle mi novac da si plati enu za vonje kuanstva
i uvanje djece, jer htjet e pisati, morat e nastaviti s pisanjem, nee valjda
stalno pospremati u kazalitu. Otili su na snimanje. Xenie je organizirala i
glumila. Nneki su doli i s malom djecom treba organizirati nadzor i zabavu.
Kuhinju za dvadeset ljudi preuzala je prijateljica. Josef bi svakoga jutra, jo
prije doruka, otiao s kosom na livadu pribaviti Josefu neto trave za konje te
smiriti svoj osjeaj da su doli ugroavati. S kamermanom je dogovorio smjer i
trk za sluaj ako upadne tajna policija.Treega dana, silazei drvenim stubama u
blagovaonicu gdje su ve svi jeli, Xenka se dotuena spustila na stolac pored
Josefa. Upravo sam pobacila, apnula je. Odveli su je. Zatrudnjela je, sasvim
mogue od napora i uzbunja. No jednako tako moglo je biti i obrnuto od uzbunja i
napora joj je kasnila. Ne plai, rekao joj je, to neemo raunati, pokuat emo
ponovo. Odmah je zapazio kako se ohrabrila. Zbog toga ju je ljubio! Zar nije
zato s njom podizati je, dati joj budunosti. Ne smije dopustiti da do nje
prodre njegov vlastiti strah i zebnja. Vratili su se u blagovaonicu drutvu i
ona s olakanjem ree Bilo je to zapravo neregularno. Moramo ponovo.
Dok ovo piem, vidim sliku upravo takve Xenke, ne shvaam kako je pustila
u se tu izdanak. Pa tako i tue s Ali odmah mi je jasno kad je prestrojim me?u
slobodne ene kakva je prije bila. Kad je Josefu postalo jasno kakvu ju je sreo
i osluhnuo, ugledao je svu debljinu konopca koji se s njim pojavio. Bila je to
ena koja voli ponavljanje uzbudljiva razvoja situacije, poevi od uvodnih
rijei i stisaka preko tajnih sastanaka do novoga svlaenja i novo opipavanje
mukoga tijela, primanje nove kite u isto tako novu runju, budalo, zar nije bilo
tako, to se udi, ovdje nema niega neprirodnog, naprotiv to je zakon prirode.
Mladi klip tri puta iste noi, i tvoj je bio takav!
Doli su novi plodni dani, no kunju sudbine nije spominjala. Vie ne
eli dijete? udio se. Jo nije poznavao sadraj njezina rukopisa. Ravnoduno
je odvratila mislim da to vie nema smisla. Stara sam. Ponovo isti problemi,
malen stan, ne bih mogla pisati, za tebe jo vie briga... Nevjerovatno! Zar
sada ne ponavlja moje stare prigovore zbog kojih si se razljutila na mene,
pomiljajui na raskid? Mirno je rekla Sada ih priznajem. Imao si pravo. To ga
je uasnulo i posramilo. U prsima mu se irio ruan osjeaj, a u mozgu loi
signali. Nije mogao raditi i ni na to drugo misliti. Nou ni spavati. Preselio
se iz spavae sobe u radnu. Ponovo dobro znani uasi. Kako da ih se rijeim? to
se zapravo doga?a? I uto ga oine svjetlo rjeenja pitanje sudbine, taj njezin
zahtjev, moda je to bila namjera prikriti moguu trudnou s nekim drugim. Sada
kada se bojazan nije potvrdila, njegovo s. moe u krpu i perilicu. Koja si ti
budala!
Toga jutra kad je otila u kazalite prolistao je njezin rukopis. Nisu li
sve njezine primjedbe, strahovanja i aluzije bile poziv da zaviri u ono to je
napisala Ne moe vie sama podnijeti odgovornost, odnosno grijeh, pa preputa
odluku njemu? Nije u stanju da ga sama rani ako se sm rani, njegova stvar.
udno je to saznati. Tijekom godina s njom Josef bi esto pomiljao na
koji e nain saznati. Da ne bi izgubio vjeru kako e to njega mimoii,
pribjegavao je posebnom duevnom triku ako je ve priznala svoju prolost Kruh
na svagdanji, imala je pravo, a on dunost da joj vjeruje. O, vrlo rado je to
inio! I u tekstovima o tome, koji su bili posveeni njoj, sm za sebe bi je
pravdao. Uvjet drugi i sm biti vjeran! Taj je tekst govorio o tome da treba li
se neka krepost odrati na svijetu netko joj mora dati svoje tijelo. Uvjet trei
ena Marija. Ako se ve ona bolno odrekla svoje uloge u takvu njihovu ivotnom
odnosu, traila je dakle da njegov odnos spram ove mlade ene zadri svu moguu
krepost i stegu. O tomu se nije razgovaralo, ali Josef je preutno preuzimao
jamstva za Xenijin nivo inae, kakvog bi to smisla imalo? I zato ga je ljutilo
kad bi ova mlada, nezrela ena zamiljala kako ivi u ordinernim sva?ama koje bi

ipak trebao asno likvidirati razvodom. Za sada jo nije proitao kako se u

svojoj knjizi ordinerno obraunava s njegovom enom. Oekuju ga nikomu
nepriopive muke.
Sluajno je otvorio rukopis na mjestu gdje je Pavla odluila otii Josefu
uprkos njegovu silvestarskom tulumu, i sve je ovdje bilo tono onako opisano kao
to se odigralo me?u njim i Xenkom. Prema dogovoru, Badnjak i Boi provodio je
ovdje, dok je Silvestrovo, po tradiciji starijoj od ove mlade ene, pripadalo
prijateljima njegovim i Marijinim starim prijateljima koji bi pono proveli
diskutirajui, pa je taj tobonji blagdan preivio bez posljedica. Jednom, samo
je jednom popustio Xenki i poao s njom na tulum andergraundista. Bilo mu je
drago, s te strane, ali poao je s tekim osjeajem krivnje da je u svemu
nepouzdan. Xenka je odluila da e ponovo poi onamo i provokativno se spremala
odjenuvi haljinu u dronjcima za vrzino kolo.
Budi siguran da u se dobro zabavljati, rekla mu je Xena, a Pavla odrala rije.
Evo ga, tu je ve na prvom tulumu bez mene pronala je sluajnog mukarca... i
odmah e obaviti posao? Zove se Adam. Ne, ovdje na poetku jo nisu u krevetu,
moram listati dalje... Papiri Josefu padaju iz ruku, ne moe pronai to mjesto,
a niti to eli.
Odloio je rukopis te izaao na balkon vidjeti kako izgleda svijet, je li
se promijenio. Kamo sam dospio? Onamo kamo sam elio. emu unje? Zar nije znao
kakva je, osjeao je da se takvom neemu pribliava dok napokon nije saznao na
daljinu kako u sebe puta drugoga. to e uiniti kad je bude uhvatio na
djelu? pitao je sm sebe, prekinuvi pisanje posveeno njoj i poao u etnju du
rijeke. Hoe li se znati dostojanstveno izgubiti? zabrinjavao se onomad. Sad mu
je dolo da je poteno pofuka i s pljuskama. Ali na poslu je. Da je ekam ili da
odem? Iznijet u u kontejner pred kuu sve svoje stvari. Polako, samo polako,
budi razuman. Najprije neka ona progovori. to e mi rei, kao da je ne poznajem
Velka stvar, jednom sam se poevila, i!
Adamu je dvadeset osam, dakle stariji je od Pavle sedam godina. Prema
knjizi, samo je jednom s njim odspavala, ali to joj moe povjerovati samo
budala, zato da joj onda Josef ne vjeruje? Literarno uzvieno, pa tako toboe i
opravdano, najobinije njezino spolno openje koje Josef listajui nije mogao
pronai. Divan si, kae Pavla Adamu. Ta jednostavna, kratka i jasna reenica
Josefa je posve ohladila to jo hoe, nisi ni divan. Ne, nikada mu to nije
rekla, vjerojatno nije mogla. Otrijenjen, gledao je na rukopis knjige realnijim
pogledom.
Glavno uporite knjige, kako mi je ve prije Xenka naznaila, bila je Pavlina
borba sa birom. To je iskoristila za poantu i katarzu. Sada se jako udim to
je nisam priupitao kako bi to natezanje sa slubom dravne sigurnosti zbog
putovnice i nekakva sasluanja moglo imati ikakvo fabulatorno znaenje. Knjiga
govori o tome kako junakinja, natjerana moralno nesavrenim partnerom, zove se
Josef, odlazi iz protesta na silvestarski sabat, upucava se mlam mukarcu, ali
mui je savjest... preskaem i doznajem vjerojatno najvanijePavla je iz
nepoznata razloga uvjerena da je za to saznala i tajna policija, oni je
ucjenjuju prijetnjom da e sve ispriati Josefu. Pa tako naa Xenie poe pisati
knjigu. Pie li je i Pavla, to ne znam. Knjiga je, trebala bi biti, razumna
isprika za njezin grijeh. Da, tako je, to je mogue. Mi umjetnici skloni smo
slinoj vjeroispovijedi napii dobru stvar o tome kakvo si zlo poinio i dobit
e otpust od grijeha i indulgenciju za daljnje pisanje. Ema ju je dobro
savjetovala.
Josef je u knjizi glup i nesimpatian govori otrcanim jezikom mukarina
to odjeveni u jeans ispijaju rum. Dok oni nose sliperice, njemu ena krpa
bokserice kao meni, obitelj tiranizira odgajanjem, poput mene, ili ih blai
odvratnom poniznou
trbuasta tipa kao ja, komu se dobro kuha ba kao i meni. Zapravo bih trebao
ostati miran to uope nisam ja. Ali svi oekivani itatelji znaju da Xenie pie
iz ivota, a s kim ivi, i to znaju.
Shvatio sam da ovdje lei dokument o tome kakvim me ona vidi. To to je
napisala nije pokuaj promijeniti ili zamagliti moj lik, suprotno od toga, ona
se potrudila da me opie to tonije! Ne mogu porei da Pavla tog Josefa kolebam
se upotrijebiti rije ljubi ona ga eli. Ovaj neprihvatljivi muki tip ispada po
volji autorice najmilostiviji. Dakle od mene do autorice stie tek neki mlaki
val? Zar nakon mojeg duevnog i tjelesnog napora, nakon svih briga koje mi je
zadala, nakon svih razmiljanja i truda da budem prema njoj istinit, zar takva

jeka dopire do mene! to zapravo uzima od mene? Kad ovdje, u autobiografskom

priznanju i kriku, zbraja samo grubosti, plitkosti i sebinost?
Josef se zgrozio da e knjiga biti loa! To ponajvie! Neka u knjizi
postupa s njime kako ju je volja. No to e ipak biti samo ono to umije. Kad ve
nije znala uhvatiti togod od njegova duha, arma, straha, njegove borbe sa
svijetom i njegove pomirbe s njom, Xenkom, zato piui nije priznala ni to to
moe shvatiti oduhovljenu ivotinju u njemu?
Vidim da zapravo ne smijem pokazati da neto znam. Unitio bih njezin rad,
ako to uinim, okrenut e se protiv mene. Moram joj pokazivati uzvienije pute,
nema nikoga tko bi to mogao. Ali kad u joj rei Kurvo jedna! Listao sam traei
ne bih li naiao na to da sam poslije Adama bio bolji. No toga nisam pronaao.
Ondje zapravo i ne pie to je taj mladi bik s njom radio. Legli su, svukla mu
je hlae od pidame, mrak. Ili moda svjetlo? Hou li doznati kakav je bio?
Pitat u je. Ujutro je odlazila od njega zar je bila ondje cijelu no, i kada? s
mislima da vie nee dolaziti. Ali nakon nekoliko stranica ponovo su zajedno,
ponovo taj andergraundistiki dijalog sebi ravnih. Anergraundisti se sigurno
krevelje kad pismeno kenjam hrabre mudrosti! Ne mogu poi me?u te ljude, nikada
vie. Ali to se ve dogodilo, bio sam s njima.
Dola je s posla. Josef je zadrao kameni izraz da ne bi togod rekao.
Nije se znao odluiti to je vanije to to je itao ili to to upravo vidi.
Vidio je Xenku umornu od posla to ga uvijek obavi u letu jer se veseli onome o
emu e priati o sutranjem putu u Ostrov nad Oh, kamo ih je pozvao Olbram na
izlobu svojih skulptura. Veseli se izletu s kratkim zadravanjem u njezinim
omiljenim Karlovim Varima. Ve nekoliko puta mu je glas ispunio usta, ali uguio
ga je mumljajui ili skrenuo na druge rijei. Nita nije zapazila. Ali kad je
kerkica dola iz kole, rekla je Tata, ti si mi nekako alostan! Primio je to
kao savjet utjet e. Isto to je vjerojatno vratilo Xenku od Adama kui.
Kad se vratila iz kazalita, najprije se pola otuirati. Ona uvijek
nepomino stoji drei iznad sebe na istome mjestu mlaz vode, otvorenih usta,
predajui se mislima ve pie. Ali prije nego to dospije do stroja i papira,
mora se probiti kroz nekoliko zadaa, i u tome je savjesna. Tuirala se s jednom
nogom u iskoraku, putajui po sebi vodu to joj je dolje po dlaicama kravski
curila. To je na Josefa tako djelovao da bi se bio odmah zario u enu... ali ova
mu se gadila. Gledao ju je, ona je gledala njega, ali nije ga vidjela je li
pisala? Prsa su joj sjala, imala je nevin trbuh. Zar je to moja ena? Jest i
nije. Htjednem li jest, a htjednem li nije. Saalio se nad njom. A to ako je
sve izmiljeno samo u knjizi, a ona nije prekoraila elju lei s mladim
frajerom? Da progovorim? uti! Najvjerovatnije vie s njim ne spava. Ili je
moda sredila odnose izme?u nas dvojice mujaka i postigla to da se kod kue
ponaa normalno, ukljuujui i dvije spokojne sise. S crnom tugom u srcu, na
piki izraz pokeraa.
Poslijepodne po Josef s keri, u Xenijinoj se knjizi zove Lucka, u
kupovinu i malo u etnju. Njezina je starija sestra otila na engleski. U knjizi
se zove Magdalena. Tiha veer, pria o sutranjem izletu. Poslije je neto
srevala u radnoj sobi, Josef je pisao u spavaoj sobi, to to ovdje pie, ali
nekoliko stranica ispred. Dola je tek kada je ula da se Josef u kupaonici
sprema za poinak. Leali su, itali. Zatim je odloila knjigu, on je jo
trenutak itao i napokon ugasio. Bio je sav napet i primao kao uvredu to ona to
ne osjea. Zaspala je, a kako nije bilo nikoga na koga bi prenio svoju napetost
jer je spavala, Josef se guio, ivci u nogama su mu titrali, na prsima je
osjeao teret. Ode lei u njezinu radnu sobu. Ondje je bio lo zrak, u nos mu se
uvlaio smrad iz pepeljare pune opuaka. Obino bi je iznio i isplahnuo, sada mu
je dobro dola da postane svjestan svoje nespojivosti sa svime ovdje, sa svima
njima. Napokon je zaspao, kadli mu je u neko doba dola i rekla neka po s njom.
Odgovorio je Ne elim biti s tobom, proitao sam u tvojem rukopisu da si mi bila
nevjerna.
Ba udno kako sam brzo sve zaboravio ne znam to smo rekli jedno drugome
i to se dogodilo. To to u ovdje napisati moda je bilo reeno u drugo
vrijeme, kasnije. Znam da me nekako smirivala. Odguravao sam je, ali nije me
previe tjeila. Vie je ukazivala na to zato je do toga dolo. Rekao sam da do
toga nije smjelo doi. Na emu inae poiva na odnos? To nije stvar braka i
registracije, to je stvar odluke. Nikakva nesuglasica ne moe opravdati takav
in. Uvijek e biti kriza, zar e ih tako rjeavati? Uzrok je drugdje, nije u
tome to... ne znam kako sam se izrazio, smisao je sljedei nije u tome to ne

naputam Mariju koja je nevina. To je samo tvoja izlika, ali uzrok je drugdje
ezne za drukijim tipom mukarca, ezne za svojim dugonogim Ircem! U njezinu
se rukopisu neprestano javlja neki snivani dugonogi Mr. Higgins, ri?okosi Irac.
Pie joj pjesme i ona njemu, sanjari o njemu, eka ga, vidi ga negdje izvan mene
odreit i njean tip, mukarac koji se pojavljuje pa nestaje, na neki nain
hemingwayski junak kakva je traila jednom s prijateljicom u birtiji kod
Glaubicovih, sada u Adamu, nije ga pronala, hoe li ga i dalje traiti? Zar je
meni dotle ekati dok ne prizna definitivni poraz u ijoj e me gorini kupati?
Mislio sam, Xenka, da e mi biti vjerna. Ja takoder, ree kratko.
Napravila si od mene Lu. To je bio posve drugaiji sluaj, njega nisam cijenila.
Drago mi je to me na takav nain cijeni. Nee se vie nikada ponoviti, ree.
Sutra ne idem s tobom. Odgovorila je da nee ni ona poi i da bismo o tome
trebali raspravljati tek ujutro.
Josef nije znao kako doekati jutro. Kao da svjetlo moe donijeti
objanjenje i olakanje. Probudio se nakon kratka sna s jakim, bolnim udarcima u
glavi pored smrdljive pepeljare. Djeca su tiho prolazila pokraj vrata dok im je
govorila da tatu boli glava jer nije mogao spavati. Razbijajui svoje stvari,
svaki ih ovjek eli ponovo sastavljati. Kerkica mu je dola dati pusu Da te
prestane boljeti glava. Polako je prihvaao da e ipak otii na izlobu. Svi su
se javili za mjesta u autobusu. No druge obaveze nije imao. Ponudila mu je da e
zajedno, negdje vani, rukopis spaliti. Rekao je da je to glupost, knjigu mora
dovriti.
Kunem se da je to bilo posljednji put! ree. Bilo mu je to smijeno, kao
na televiziji, ali na kraju krajeva koje rijei da upotrijebi ako je mislila
ozbiljno?
Ponovit e to kad god poeli nepoznatu kitu. Nisam to zato uinila! to
nisi barem poteno itao! Nije vano to e biti u pitanju, najprije e se
uhvatiti kite.
Iznenadeno je sluao kako mu iz usta izlaze rijei koje nikada nije
upotrebljavao osim u citatima. Openito je vie govorio nego to je elio.
Oekivao je od sebe tih i dostojanstven gnjev okonan odlukom. Daj, istuci me,
predloila mu jednom, pa da se toga rijeim! To neu uiniti, odgovorio je.
U noi je ponovo poela Shvati, to je bilo jae od mene! I ovo je jae od
mene, ree, opalivi joj pljusku tako da se na sav glas rasplakala. Poeo se
odijevati, a ona mu se obraala svim moguim zamamnim rijeima samo da ga za
sekundu zadri prije nego to pronade nove rijei i vie se nije moglo otii,
alio ju je vie od sebe. to ja to radim? to da mi jo kae? Reenica to bih
bila bez tebe izletjela joj je nekontrolirano i zarezala se u njega poput noa
shvatio je da poinja grijeh. Nije podnosio da se pred njim poniava i tko e je
tititi ako ne on? to e joj inae? Rekao joj je mirnijim glasom, sa aljenjem,
da je od njega napravila rogonju banalno, upravo je to elio izbjei. Zaudno je
odgovarala Ali to je posve neto drugo... ja sam... dobro, odspavala sam s njim,
ja sam svoje ve propatila dok ti tek saznaje za to...
U autobusu ga je drala za ruku, milovala po nozi, aputala mu. Ne znam
kolika je teina ovakvih enskih izljeva, nikada nisam bio u slinoj situaciji.
Budui da je putem neprekidno utio, molila ga je da prestane o tome
razmiljati. Ipak, sama se svaki as tome vraala ponavljajui da e rukopis
unititi. Obuzeo ga je udan osjeaj da nije rije o ivotu nego o knjievnosti,
kao obino. I kakav je bio? upitao je. Na taj je nain njihova stvar dospjela na
razinu debate. Predloio joj je neka to uvrsti me?u svoje prijanje doivljaje s
mukarcima o kojima se smije razgovarati. Nasjela je. Vie ni ne znam, odmah se
rasplinulo, odbacila sam to od sebe. ini mi se da niega nisam bila svjesna.
Samo sam bila uvjerena da tako dalje ne ide.
Primijetio je da ve poinje obravati njezinu verziju dogodilo se samo
jednom, to je iza nas. Ali bio je zateen podudarnou na koji je nain s
prijateljicom izradila sistem sporazumijevanja jer taj joj ovjek nije mogao
telefonirati. Izvela je to jednako otroumno kao onomad kad se zainteresirala za
Josefa. Prijanja se dra preobrazila u ruglo nisam ja nita posebno, isti e
napor i otroumnost posvetiti svakomu sljedeem. Svojim je gubicima dodao i to
da zatvorene oi, sveanost rasputene kose, usne nabrekle poput enina sredita
sve to moe bilo kad pokazati drugomu. Sklapanje enske torbice.
U Karlovim Varima, kad su izali iz autobusa i poli ulicama. Ponavljala
je reenicu to je bilo jae od mene i Josefa je spopao bijes. to to znai jae?
Zar to znai da e u kritinom trenutku dati prednost sebi, a ne neemu ili

njemu, dat e je svojim osjeajima, bez obzira na posljedice? Zarine mu no te

se ispria rijeima to je jae od mene. Nitko ne moe znati to e mu jo
prirediti zato to e to biti jae od nje. Pobjegao je od nje i djece i etao se
Varima sm. Posjetio je izlobu nekoga talijanskog slikara, ali nita nije vidio.
Vodio je dijalog o znaenju rijei to je jae od mene.
U trenucima umora venula bi njezina nevjera pretvorivi se u beznaajan
dogadaj kakvi su u brakovima i izvan njih uobiajeni. Trebao bi dopustiti da
njegov odnos spram nje izgubi na ozbiljnosti briga za nju i djetece, pomo koju
trebaju, a izvan toga voljno. I doi po ono to mu pripada, ako mu d. Ako ne d,
treba potraiti neto slino kao to to ona umije pronai. Koliko puta sam ga
umoio, openito? Sigurno je super, kao to Xenka kae, imati ensku samo za
ono. Koja ne trai nita vie jer upravo joj je to doma uskraeno. No sve bi se
te uspaljene predodbe ohladile pri pomisli na Xenku, na njezinu alost,
naputenost, moda i zaprepatenje to ni on nije drugaiji od ostalih. I nema
se na cijelom svijetu na koga osloniti.
Jednoga dana ree joj sljedee da se ponosio njome, volio je s njom
zalaziti medu ljude koji su ih gledali, smatrali njihovu vezu ozbiljnom, moda
im i zavidjeli. elim da ena brani moju ast, da me podupire, da ostaje uza me.
I tako je i bilo, da, divno je bilo sve dok se nije pojavilo neto jae od nje.
U tome je kvaka, mali, brii. Ti si samo zamjenjiv klin, svi e to posvjedoiti.
Ona kae da za to nitko ne zna, deko uti. Zato bi utio. Naprotiv, priat e
da je spavao s mojom enskom. Ponovo osjeam da to neu podnijeti. Ako mi
smjesta ne kae kako se zove, odlazim. Rekla mu je njegovo ime i adresu.
Pronaao je mjesto stanovanja ali u podstanarstvu ga vie nije bilo. to bi mu
rekao? U njezinu je rukopisu prizor kako se Adamu na tom tulumu netko ruga
opominjui ga Na kojoj e biti stranici? Rei e mu Vi ste na stranici 260, a
va koitus na stranici 264. Doao sam vam rei da se opratam od nje, nisam ja
za nju, vi bolje pristajete jedno uz drugo.
Zato zapravo o tome razmiljati i govoriti s toliko osude? Moda e ona
ve uskoro nabasati na svoga dugonogog Irca. Ta ona jo moe doivjeti ljubav
svog ivota! Meni je toliko godina! Mogu li se moda nadati da bi me pod stare
dane njegovala? Netko mu je rekao Ta e te se rijeiti jo dok stoji na
vlastitim nogama. Sin mu je rekao da e je ubiti ako ga bude u starosti
napustila. to bi mu rekao da mu se povjerio to ga je sada snalo? Zar ima i
toga da otac pita sina to e s enom?
Jednom u tami bez sna Josef je spoznao da kad bi Xenku uvrstio u drugu
klasu, da bi i mogao voditi ljubav s njom nakon njega. Mogli bismo je obravati
oba odjednom! Uostalom, taj me prizor ve odavno privlai. Jasno mi je da je me?
u nama kraj. Osjeam ganje kad pomislim da bih s njom jo ita imao. Ni ne znam
kada sam posljednji put spavao s njom. Ovo piem ve etrnaest dana, naizmjence
u Pragu i u D.
Nou bi ovdje i ondje loe spavao. Budila ga misao ili tzv. spolni organ
digao se i rukom se nije dao savinuti. Zlikovcu je dola potreba da ga nekamo
ugura, ugledao je anonimno divlje usnite to mu se cerilo iz dlaka i im se
sjetio Xenke, njegov se tzv. ud odmah spustio. Uvjerljiv znak!
esto su uveer pijuckali crno vino s medvjediima dok je Josef neprestano
mislio na isto Kakva sam ja budala u potarskoj pelerini, pjevuim dok mi fukaju
enu! Kako je to izveo... jel te napunio? upita. Pocrvenjela je. Onomad sam jo
uzimala pilule. To je bilo dovoljno. Na sljedee se pitanje odluio tek drugi
put Kad sam te nakon toga.. odbacio je rije ljubio. Pocrvenjela je, shvaa
budala La kojeg nije cijenila sjajno ju je zadovoljio uveer istoga dana kad mu
je poslijepodne bila nevjerna. Toga dana ne. Nisi bio u Pragu. Vratio si se tek
u nedjelju naveer.
U njezinoj je knjizi napisano Obavili su kupovinu i otili k njemu. Pe je
ve bio upalio. Koliko puta ste obavili stvar? Odgovara Jednom, zatim jo
jednom... udio se to uope odgovara na takva pitanja i u kutku due se ra?ala
slutnja da e i zbog toga morati oprostiti. Zato jednostavno ne proita sve,
rekla je tuno. Nije mogao, bojao se te hrpe papira kao nepoznate opasnosti. No
ipak, kad je otila pospremati kazalite, zavirio je u nastavak te doznao da ga
je na ulici odostrag pokazala Adamu. Malo je nedostajalo da se s njima ne sudari
u kazalitu kad joj je Adam doao pomoi pospremati, a on ju je ekao ispred
kazalita. I budem li jo ikada s njom spavao, nikada je neu napuniti. Danas
sigurno neemo spavati, sutra i prekosutra sam u produit u na tjedan dana,
mjesec, dva, etvrt godine. Otputovat u nekamo na due vrijeme!

Prisjetio se jo jedne stvari, gore Kad su se poeli vi?ati, pripovijedala

mu je. O svojoj obitelji, o poslu, o tati i djedu. Kad su vodili ljubav,
pripovijedala bi o svojim mukarcima, dogodovtinama, o skandalima svojim i
svojih prijateljica. to li je priala Adamu? Kako je pravdala svoju potrebu za
njim? Kako mu je prikazala Josefa? Je li moda rekla Adamu da ivi u montanoj
zgradi kao u kavezu i da nema nikakvih izgleda? Ako je utjela, a za to je
molim, zapanjila me. Sprema veeru, ja se bavim djecom, sjetim se neega i
prilazim da je pitam Jesam li ikada izmiljao kakvo bi mi jelo trebala
pripremiti? Odmahuje glavom i ne zna zato to pitam. U svojoj se pjesmi raduje
to vie nee morati istiti tednjak. Ne zna zato pitam za jelo, ali zna da ne
sluti na dobro i prelazi na drugu temu. Kae da jedva eka na film, ve je u
montai. Ja u ga izbjei. Raspjevana budala u pelerini to dovodi plemia na
prijestolje. Vidi, on pjevui, a ne zna...
Gdje je, Xenka, ta granica kad mukarac mora napustiti enu jer je
odspavala s drugim? Ba sam znatieljan oekujem da e odgovoriti kako je zbog
toga ne treba ostavljati. Hoe li se usuditi odrediti granicu? Nehotice bi odala
dokle see njezina sloboda. A ja ne znam kako je odgovorila! Nije to vrijedno
naih muka, prestani s tim, moli. Tebi je bilo vrijedno truda. U kojoj si
koulji bila? U onoj bijeloj, odmah sam je bacila. Navodno je unitila i
fotografiju s proslave Silvestrova na kojoj je bila s s njim. Zato zapravo nisi
s Adamom nastavila tajno? I da si bila bolja prema meni, nita ne bih
primijetio. Na to ne odgovara. U knjizi stoji da je Pavla napisala Adamu pismo
izgubilo se i Pavla misli da ga se domogla tajna policija. Xenka kae da je
pismo izmislila, nema nikakva pisma. Napisala ga je ali odlui da mu ga nee
dati. Od tog trenutka Pavla proivljava pakao. Prijetvorna prijateljica, njezina
veza s Adamom, potpisuje suradnju s policijom pa sada od Xene pozor, ne od
Pavle! trai da joj pri tome pomae dogovarat e se to e im rei. Ovaj doga?aj
je stvaran Xenijina je prijateljica doista to uinila. No kad ju je Xenka
odbila, zaprijetila joj je da e odati njezinu tajnu vezu. Xena misli da je
htjela sve ispriati policiji. Sjetio sam se ta mi je prijateljica jednom
telefonirala, pozivajui me na razgovor, navodno u mojem vlastitom interesu.
Prijeti opasnost da ete Xenku izgubiti, rekla je u telefonskom razgovoru. Nisam
pristao.
Zar ne zna kako sam uvijek strepjela to e biti poslije sasluanja?
Zato mi sve nisi sama rekla, pa to je bilo jezivo. im ti nisam odmah rekla,
poslije se vie nije dalo. Zatim je sve prestalo, i o tome govori ta knjiga,
shvaa? Zar misli da je koitus materijal neophodan za pisanje? I odjednom se
Josef udi zato ne bi sve to prihvatio kao njezinu zavodljivu crtu samo zato
jer je ukomponirala jedan snoaj iz podzemlja bez njega? Preklane, nita ne
znajui, izmislio je fotografiju za novogodinju estitku, ali nije ju stigao
napraviti Xenka klei te naslonjena na laktove pie na pisaem stroju, Josef je
odostrag obra?uje i preko ramena ita to o tome pie. Perpetum mobile Xene
Spisateljice. PF za njih dvoje.
Jo je nekoliko puta zavirio u njezin rukopis koji mu sada daje cijeli na
raspolaganje, ali on odbija. Kasnije ipak poputa, baci pogled amo tamo i pria
postaje cjelovitija. No preskae etvrti dio te radoznalo ita kraj na koji se
nain Pavla obraunava s dounikom. Pokori ga i pokae mu pravi put. To Josefa
zabrinjava. Pita Xenku jesu li joj doista ikada prijetili. Nisu. Znai da
riskira, ree. Zar mi nisu dovoljno nakodili? Ne daju mi da normalno ivim. Do
danas mi je ve trebalo izai nekoliko knjiga, trebale su se igrati moje drame,
a vidi kakve me brige mue, ovaj mizerni stan, mogla sam putovati. Nisam ti
vjerovala kad si mi prije nekoliko godina rekao da e tako ostati zauvijek.
Mislila sam da emo zajedno otputovati u Englesku. Dala je nekoliko oglasa za
zamjenu stana, uzalud, ali ako bude uspjeha, otii e lova koju je Josef tedio
za dane bolesti i da se na keri kad njega ne bude.
Volio bih ne biti. Ne bih se ubio, nita dramatino. Jednostavno bih
ukinuo svoje postojanje. Josef iz njezina romana primitivna je osoba. Govor mu
je dosadan te ne znam zato mora biti iz Moravske. I ako ve jest, zato grijei
u jeziku pa da ga ja, do vraga, ispravljam? Uveer bi ta seljaina nakon
televizije odmah u krevet. Izgleda da uope ne pie, ime se zapravo taj ovjek
bavi? Moram pogledati. Da mu je barem dopustila superscenu u krevetu koja bi
izazvala zavist mukaraca i divljenje ena.
Xenka zapoinje svoj govor No ako ti eli dijete... Ja? elio sam ga zbog
nje, ne zbog sebe. Sada vie nita ne elim. Udaljit u se... I napokon sam joj

rekao ono to mi je smetalo poanta je loa. Poanta romana mora biti od ista
tkiva kao drama, i kakva je to poanta bez Josefa, a sa birom koji se u romanu
pojavljuje tek kao dodatak? I Pavla pie knjigu, zar ne?
Da. Pao mi je napamet odlian naslov Dragi Josef! Ona njemu pie kao to
ja piem tebi.
I on e to proitati?
Ona mu namjerava dati proitati.
Nije li bolje da on sve otkrije i sm proita, kao ja? Zatim e je
napustiti.
Zauno uti.
Kad ona neprestano eka nekog dugonogog Irca, Josef se razljuti i ode, ali
Irac je bio ba on, samo to ga nije prepoznala, budala jedna.
uti, a zatim nastavlja Sjajno! Stvar je jasna! To je iznenanje, to dakle
nije oekivala. I sve to je poduzela bilo je uzalud. To e mi dopustiti?
Xeni! Zbog tebe sam se spreman depersonificirati samo da tvoje knjiga
uspije. Ali to u na kraju uiniti zbog sebe, za to ne mogu jamiti.
Sjela mi je u krilo. Dragi moj, ne eli valjda otii, ruga se svojemu
strahu.
Preivjet e. Kad navre elja slijepa, primi se najbliega repa. Vidjet
emo kako dalje. Samo da pro Advent.
LISTOPAD 1986. Kad se Josef odluio to e uiniti, laknulo mu je krenut e
nepoznatim krajem, izvan vremena i zemljopisne karte. Njegov duevni gr
poputa. Dvaput je imao uni napadaj, iako slubeno unoga mjehura nema. Kad
prestane izmicati pred milovanjem, ima ga na pretek. Pavla je sada slatka ena,
podatna, onakva kakve se sjea iz prvih dana. Stalno su zajedno, ona radi sve
to on poeli i obratno. Je li to normalno? Ako jest, kako je mogla biti
nenormalna? Djeca proivljavaju sretne dane sa spokojnim roditeljima. Magdalena
je neshvatljivo dobra i od pomoi, ona shvaa. Majka joj je ljupka u svakom
pogledu i svim funkcijama pored tednjaka, za stolom, s djecom. Josef ne
uspijeva proi kraj nje neutralno, deset puta na dan je dodiruje. Njemu na
doseg, ena se ne moe ni sagnuti ni propnuti a da je ostavi na miru. Josef ivi
od toga, ponijeli ga valovi, samo to vidi, samo na to misli. Nou je mora barem
plitko zapljusnuti kad ve ne da u dubinu. Evo je s posla Neemo li ipak
napraviti djetece? I privue njegovu glavu na svoja odjevena njedra.
Radimo na tome, pokusno, ve trei mjesec. Bez objave, u boju. Xenka muti
s kalendarom, poga?a se za svaki dan. Ostajem pri svome da to bude jedan odreni
dan. Ta postavili smo sudbini pitanje, zar ne? Budem li te punio svakodnevno,
logino je da e se kad tad primiti. Odredi si jedan dan! No bila se doista,
posve neoekivano, razljutila, poput majke prirode, kad joj je u klinu iupao
ilu te je bijelu krv ispustio u crni umarak.
to je tebi! kretala je. Evo, to! Nee mene nikakva mlada enska vui za
nos!
Jednom prije bio joj se povjerio kako je jo kao djeak elio mikroskop.
Poklonila mu ga je za Boi, iako slinih sprava u to vrijeme nije bilo za
kupiti. Iz antikvarijata, dosta skup. Poeljela je vidjeti ive muke spermie.
Josef takor. Moda zbog sumnje ima li kakve? Namjestio je uz okular prikladan
objektiv te uveao vlas do veliine debela konopca. No jai objektivi nita ne
pokazuju, samo nepomine sjene i pukotine u leama austrougarskog aparata. Xenka
stoji pored njega, prstom iz nje dohvati jutarnji uzorak i nanese ga na stakalce
nita ne vidi. Oito ne zna pripremiti preparat. Ako ga stavi samo na jedno
stakalce, klizi leom po mlijenoj stazi. Ako ga stavi izme?u dva stakalca, ne
moe se pribliiti dovoljno blizu zbog debljine stakla. Xenka je razoarana.
Ba se nedavno prebrzo povukao. Bio je dolje a ona ga je vrsto primila za
stranjicu pritisnuvi se uz njega snagom mlade istaice. Dobila je to je
htjela, spala s njega i jo dugo drala zdjelicu vodoravno. Josef se obraa i
samome Bogu hoe li ga ostaviti ivjeti dovoljno dugo ako dopusti da se to
dogodi. Ako bude djeak, blagosiljam ga svakim pokretom i milju na njegovoj
mami i elim mu dobru enu, to je najvanije!
Zar je to tulumska jebaica iz svijeta glumaca i gitarista? Preljubnica?
To sam sigurno izmislio, to je tek odjek moje izmuene mate. Zato je o tome
pisala? Ne bih nita znao, danas bi bilo sve u redu. Ali pisanje je za nju iznad
svega. Volio bi je upitati, dakako, ne ba sada, je li osjetila kad ju je Adam
ispunjavao? Naime, nauila je to osjetiti. Sada navodno uvijek zna... ili se
nauila tono izraavati Sada sam osjetila! Moda misli da joj vjerujem kao

prije. Prije bi se odobravajui udila koliko joj slobode ostavljam. Nisam bio
ljubomoran, i to nije bilo teko ta odabrala me nakon mnogih iskustava! Ali sada
kada ujutro odlazi na posao pitam kada e se vratiti i stidim se zbog toga. Kad
uveer dolazim, pitam jadanKada si dola? Magdalenu ispitujem je li mama bila
kod kue kada se vratila iz kole. Gubim, ali spremam se pobijediti samoga sebe
tek to krenem na put. Dugi put borit u se za svaki tjedan!
Poinje ispitivanjem kamo e otputovati i koliko e ostati. Napii mi
pjesmu za put, moli je, jer se dosadanje njezino pisanje urotilo protiv njega.
Dat u ti talisman, odgovara. Talisman je jeftin nadomjestak, volio bih pjesmu,
ali dva puta ne molim. Vratit u se kad se zauzme za nju njezina muza.
Neprekidno je protiv mene kao njezina majka, prijateljice, kao njezina sestra u
emigraciji. Ona joj je napisala horoskop za ovu godinu koji je poziva na sretan
raskid sa mnom. Imam ga u ladici i pratim ga.
Jedne listopadne noi u mjesecu parenja izveo je na njoj svoj libidissimo.
Neu to sada tono opisivati, to sam ve bio uinio, ali sre?ujui ovaj rkp. to
sam izostavio. Pavla je dobila ivani slom, a kad se malko pribrala, prebacio
ju je na sebe uvjeravajui je Nee me imati, otii u i nee me biti.
Sutradan je okrenuo Adamov broj. Javio se enski glas, zvuao je
naputeno. Dobra veer, je li kod kue gospodin... Nije i ne znam kada e doi.
Vodio je kratku izgubljenu bitku Gdje radi? Nekoliko se dana kolebao hoe li
navratiti u taj antikvarijat, ali nije se odluio. Samo je Pavlu upitao nosi li
Adam bradu. Pogodio je.
Jedan ih je prijatelj, ona ga u knjizi zove Vincek, pozvao na proslavu
svojeg rondana. Idi, ja u ostati s djecom, vrati se kad hoe. Rekla je da bez
njega ne ide, ali ispast e glupo jer prijatelj moe krivo shvatiti. Rekao
jeOnamo ja ne mogu otii jer e ondje, dakako, biti i on. Odgovorila je da
najvjerojatnije nee, ne pripada uem krugu. Suprotstavio se krug e biti vrlo
irok i Adam e sigurno doi kad je bio pozvan i za Silvestrovo nije spomenuo da
odande ima njegovu novu adresu.
to bi uinila kad bi bio ondje? Nita. Ne bih se obazirala na njega.
Ostao je bez rijei. Ne bi se obazirala na nekoga s kim si spavala? Odlino! A
to bih drugo mogla? Kaem ti da ode sama.
To je njezina enja, doga?aj kao stvoren za nju stotinu ljudi, ivost,
razgovori, poznate osobe, nepoznati novi ljudi, cijelim tijelom osjea
zainteresirane muke poglede, njezina knjievnost, alkohol, i ako se na netko uz
koga bi mogla osjetiti tek majuno O, one fine trnce na rubu vulvice i bude li
mogla biti sigurna da sam negdje na sigurnom i nikada neu ni za to saznati...
priutit e si slast! Zatim jo jednu sa mnom. Kakav koktel! To volim! Velikih
tunih oiju ree Uinit u ono to bude htio. Osjetio je dodir ronja. Kako
postupa s njom, neotesane! Priberi se, prije si bio dobar! Zar je vie ne
voli? Pribliio je ruku njezinoj te rekao Poi u s tobom.
Uostalom, nije li to jedini ispravan nain korekture? Razgovarat u s
njim, nita mu neu rei. Ali Xena je odluila da se ne ide. Predloio sam
jesenski tradicionalni izlet, a Vinceku se moemo ispriati. Sjetio sam se
mjesta kamo je dolazila s roditeljima ondje je doivjela svoju ljubav, plod koje
je Magdalena. Obradovala se, predloivi jo jednu no na Jetdu ondje je bila s
Magdaleninim ocem, ali nita nije bilo jer je bila u osmom mjesecu. Hm, sa mnom
je bilo jedan dan prije Luckina ronja. Nije li sve to sjajno? Rekao sam da mi
taj mukarac ne smeta, ponovo je iva.
Prilikom odlaska, jo u Pragu, Josef je dobio uni napadaj. Morali su
svratiti njezinoj mami, gdje je priekao da se napadaj stia. Kad su nastavili
put, ponovilo se, bilo je strano, stali su kod Zdeka. Josef je drhtao kao pas.
Zatim su krenuli do grada, gdje su ugovorili prvo noenje. Bili su u kinu na
Angelici. Veerali u ugodnoj restauraciji, ne sjeam se to. Xenka me neprestano
promatrala, brinui se kako mi je, a bilo mi je fino ona je bila moja mlada
ena, oito sam bio ovdje njezin jedini ljubljeni mu. U krevetu se bojala nee
li mi se pomaknuti uni mjehur koji su mi navodno izrezali, rekao sam joj neka
to prepusti meni. Drugoga sam se dana kretao oprezno, osjeajui neznatnu
zloguku bol u jetrima ili slinovnici te ugodne boli jedan kat nie. U ekoj
Kamenici objedovasmpo u relativno pristojnoj restauraciji koja se navodno uope
nije promijenila od vremena kada je Xenka bila ovdje s prvim i drugim mukarcem.
Sjedili smo ondje poput zaljubljenog, no ipak dovoljno mudrog para, pozorno sam
pratio sve to mi je govorila, htio sam doznati to vie, pribliiti se.
Jetd se ve izdaleka faliki uzdizao iznad suncem obasjana, hladna

krajolika. Izbliza se vidjelo kako s vidikovca odailjaa startaju jedrilice

poput zmajeva. Imali su rezervirani apartman. Xenku je obradovala iroka
postelja u toboe francuskom dekadentnom stilu. Josef je osjetio da se njegov
odailja uplaio i bilo mu je drago kad je predloila da iza?u. Zubato sunace
obasjavalo je planinski greben. Ne mogu se nauditi kako se ve sada, za samo
nekoliko dana, sve pretvorilo u nejasnu uspomenu, ali ne sjeam se vie o emu
smo razgovarali, dovraga, zar se ne mogu ba niega sjetiti? Kako sam ja sve to
doivljavao? Kao neto to je posljednji put, zagledan u se, razmiljajui to
u i kako u, razmiljajui i o njoj, a da ne primijeti. Dolo mi je da sam
lukavac. Kada Xenka nestane u bunju, shvatim da u izdrati. Sjeam se
polomljenih golih ostataka drvea unitenih zrakom. Xena je pitala nije li tek
tako popadalo. Za jednostavnim stolom sklepanim od dasaka priamo o tome kamo
emo poi s djecom za zimske praznike. I o tome kako su mnogi od njemakih
turista bivi stanovnici ovoga kraja i za njih je to obian nedjeljni izlet, dok
mi nemamo putovnice i nikada ih neemo imati. Palo mi je na pamet nee li za nju
biti i politiki bolje ako se rastanemo. Puhao je ledeni vjetar, ali nije
eljela priznati da joj je zima. Meni je njezina zima. Politikom se ne bavi, ni
ne pie o njoj. Kad ovjek nema vremena ni za uspomene, dogadaji se gase i emu
ih je doivio? Buran je ivot dakle plitak. Bila je to vana etnja koja e mi
se vraati i tada kada se budu dogodile stvari danas tek nasluene, pa bile one
kakve bile. Obuzima me strah od nesree. Najgore bi bilo kad bi Xenka, toliko
eljna ivota, oboljela. Moram si negdje pribiljeiti njezino, ve dugo
zamiljeno, putovanje u inozemstvo u panjolsku ili Grku, to ju privlai.
Napisat u pripovijetku. Nju u priupitati, kada se budem sada vratio iz D. u
Prag, ega se sjea
s naeg izleta po Jetdu.
Veerali su u sobi goli, pili veliku bocu panjolskoga vina. Rekla je da
ve sigurno smiju pa ju je spojio sa svojim krvotokom. No bijae ugodno duga,
isprekidana bunjima to su produbljivala daljnji san. Jednom je rekla da bi me
voljela sresti prije dvadeset godina. Odvratio sam da sam ruan. Odgovorila je
To nije istina, ba si pravo muko. Prije dvadeset godina, hm, mislim da bih je
bio razderao, da sam ve tada imao dananje nazore. Prije dvadeset godina je na
alost mislio da se mora suzdravati. Zbog edne supruge, no ta mu je prije
nekog vremena rekla da se ona suzdravala. Neoprostivo.
Ujutro su ustali neobino rano, ve u devet su sili na doruak. Osjeao
je slastan umor, kao kad ovjek prospava no na kovezima u ekaonici, na
sretnom putovanju neka bude sve to e biti. Kad su s poklonom navratili Vinceku
ispriati se to su krenuli na izlet bez djece, ree im Da, dakle, hm, hm, poli
ste na seksualni vikend, jelda? Tako i treba. teta.
ini se da se u svijetu pojavio zamor od seksa i uskoro e biti popularna
ednost, i u knjievnosti je doao kraj toj modi, dok ja tek sada dolazim sa
seksom. Dolazim i kaem to sve to ste do sada napisali o seksu vie ne vrijedi,
vrijedi ovo moje! Sjedinjenje najjaih ovjekovih organa kao teren due. Val
uzbunja,
odlomci ina, fantazija mogunosti, granica i kraja, uinak znakova, estetika
pohote.
Postavlja se pitanje zato! Smjesa nasilja i njenosti zadrana u
isprepletenosti udova, oblika, sjena. Papirnati prikaz plastine mokrine
sluznica, vlano sredite ene nije li to njihov zajedniki portret? Neverbalno
mnogoznaenjsko lice mukarca sjedinjeno s jednoznaenjskim izrazom enskih
rodila ne govori li to samo za sebe? Ako od cjelovita lika ene i mukarca
oduzimam po dijelovima, ako oduzmem to vie, no tako da ostane tono onoliko da
mogu ponovo cijeli izniknuti, ostat e mi od ena upravo samo zgnjeena brazda,
dok od mukaraca ni toliko, samo pjena u brazdi. Dotle moe ve mukarac negdje
visjeti, ena se sprema roditi.
Xenka slua sve moje zapovijedi. Tako je gledano izbliza. Ima je onaj koji
je neprestano s njom. Pisat u joj s putovanja. Ne preesto. Po istini u joj
rei kako mi je bez nje. I neu je pozivati na vjernost niti je pretpostavljati.
Naprotiv, neka promisli o sebi i nama. Bude li mi vjerna, bit e uzalud neu joj
vjerovati. Pokuat u ne biti s njom dugo, toliko dugo dok se neto u meni ne
potvrdi ili ne porekne. Najmanje do Adventa.
Na njezine oglase za zamjenu stana nema povoljnih odgovora. kvoreck
odugovlai s izdavanjem njezine knjige. Obratio sam se pismom jednome prijatelju
da pouri stvar ondje gdje tiskaju njezine tekstove a ne plaaju ni krune.

Zbirka pripovijedaka lei u Indexu, uo sam da je netko sve stopirao, navodno s

obzirom na mene previe je delikatno, reeno delikatno. Napisat u dakle Mlleru.
Shvaam da nema volje za rad bez rezultata. Bez rezultata bih eventualno mogao
pisati ja na primjer ba ovo. Uvijek bih neto pisao. Nita se naknadno ne moe
vie rekonstruirati. Sada je svrha drugaija, bitno je napisati, obaviti. Tako
je, ali samo za taj dan.
Njezina e knjiga, o kojoj znam sigurno vrlo malo i samo to to mi ne ide
u prilog, predstavljati moj lik. Kad ve ree moje meso, kaem, zato uzima
samo poneto? Zato ne napie da je Josef doivio srani udar i zavrio u
bolnici? Rekla je da to nije povezano sa sadrajem. Kako nije! Ta ona ga mui!
To zato nisi spominjala jer ti savjest to ne eli priznati Posramljeno je
pristala i to spomenuti. Pogledao sam nakon nekoliko dana u rukopis to je
uinila Kad su Josefa odvezli u bolnicu, Pavla je iz skrovita izvukla kinesku
papuicu koju je dobila od Adama, razrezala je, spalila iznad zahodske koljke,
a na oprljke spustila vodu.
Nema traga razumijevanju i sklonosti za tog ovjeka. Tako e i ostati.
Leali smo u mraku i ja kaem Tvoj je nain da opisuje situacije i radnju, nema
osjeaja i duevnih stanja. Vide se obrisi osobitog stila i metode. Tko to ne
prepozna ili prihvati, spoitavat e ti povrnost, itkost, nedostatak
psihologije i morala. Ali iako toga tamo nema, u tebi toga mora biti. Radnja i
slijed doga?aja moraju u itateljima izazvati one osjeaje o kojima ti ne
govori. Zato tvoja metoda mora biti tona, mora poraditi na njoj kao na
psihologiji da postigne siguran uinak. Kad kae da pie instinktivno i
biljei spontani tok misli, to je tek pola posla. Kad ve poznaje svoju
metodu, iskoristi njezine prednosti promiljeno i kontrolirano. Svjesno i
nesvjesno mora se sliti. To trai strukturu, kompoziciju. Dar za fabulu mora
dopuniti trudom, ispuniti je viim smislom bez proklamacije. To bi bilo u nas
neto novo, pogotovo kad je rije o eni. utjela je, za trenutak ree Ti si
jedini koji to o meni zna. Rekao sam da joj je istu stvar ve spomenuo jedan
prijatelj i jo jedan, oba knjievni kritiari. Ali ti si mi to rekao lijepo.
Rekao sam da zbog toga ne smije izostaviti Josefov srani udar on je posljedica
Pavlinih postupaka, izme?u dvije injenice zabljesnut e neispisana iskra.
Odgovorila je kako je to ve pripisala, uostalom mogu bilo kada zaviriti u
njezin rukopis. Navodno je to u strahu eljela od samoga poetka, htjela je da
saznam.
Poslijepodne drugoga dana trebalo je poi po Lucku u vrti, dvoumila se da
li da oba jo prilegnu, a uskoro je trebala stii i Magdalena iz kole. Povalio
ju je, bez puno rijei, kad ve hoe, i u minuti je napumpao. Kao da se u letu
uhvatila za vratilo da se brebaci na drugu obalu, tako ju je odbacilo, izvila
se. Tako cvrlji usijana tava kad se ubaci sirovo meso. On ustade, kao da niega
nije bilo. Otvorila je zaune oi. Zatim je nesigurnim kretnjama ispred zrcala
stavljala dojke u grudnjak, navukla gaice, a kad je preko glave spustila
haljinicu te poravnala kosu, stala je ljupko spremna kraj vrata Idemo? Poli
smo. Djetece? Lucka je ljubav koju sam kresnuvi izmedu njezinih nogu neko
probudio i stavio je na ulicu, evo je, ve stie.
Nedjeljom ujutro, dok jo broji posljednje slasne trenutke sna, ena spava
okrenuta lema mukarcu koji se na boku savine du njezinih oblina, ona se
poneto napri, puta ga da ugura izboinu u udubinu. Moe ako hoe, ali ja
spavam, mrmlja u jastuk. Ali zatim se odjednom propne priljubivi se uz njega
rukom oslonjena o stijenu i kmei. Dola je Lucka i uvukla se k njima u postelju
Ba se lijepo njiete! Zajaila je na njezin bok, priekala do kraja, mislei da
to rade zbog nje. Dra obitelji. Sada moemo ustati, ree.
Na jednome mjestu pie, rekao sam onomad, kako su poli skupa u kupovinu,
zatim su otili do njega, priaju, pe gori, svuku se i nita. Zatim se ona
ujutro die. Ali ba o tome nisam eljela pisati, ve i zbog tebe. Ali to tako
ne ide zbog mene. Mora zbog knjige napisati sve to k tome spada. Spada li to u
knjigu? Ne bi li to bila pornografija? Razmiljao sam o tome. Bi i ne bi. To je
zadaa. Opisuje kako je s polica u samoposluivanju uzimala ovo i ono. To je
opisivanje, ali bez obzira na to jesi li toga svjesna ili ne, tako si postigla
napetost. Iz toga je bilo vidljivo kako Pavla razmilja o svrsi sastanka. I
kakav se pokazao? Ta je ena poeljela drugog mukarca, neto od toga oekuje,
trudi se da saznamo za to, da saznamo zato to radi, a s druge strane ne
saznajemo je li dobila ono to je htjela.
Odvratila je Ali ona od njega odlazi i nema namjere da se to ponovi. Ne znam.

Mogu li biti siguran da iz nje ne elim izvui kakav je bio u krevetu?

Ponovo sam proitao to mjesto, jednom prilikom, nevoljko. Tu je rupa, iz
neknjievnih razloga. To sam joj i rekao. Kao da netko pie o strastvenu lovcu
kako se sprema u lov, a zatim ne donese nita. to se ondje, do vraga, odigralo?
Ona kae Strano mi oteava! Znam da e mi pisanje ii sve tee i tee. Ali
valjda tako mora biti.
U tramvaju mi sine Idiote, pria s njom o tome kao o literaturi. Sjeti se
da je zatraila snoaj od drugog mukarca, i ponovo e to uiniti kad te bude
htjela kazniti ili joj ne bude dovoljan. Kako se ponaaju mlade ene spram
starijih mukaraca? Ta o tome se ve izravno izjasnila, mogu pronai tu stranicu
Kruh na svagdanji, rkp. str. 54 Ti misli da mu odnosno ena ako se ne nasite
kod kue imaju pravo nasititi se drugdje? Naravno. Ako im je to toliko potrebno
a ona njemu odnosno on njoj to ne moe pruiti... To znai da ljubav ne uzima u
obzir... Ljubav... ljubav, kao da nije znala kamo e u toj situaciji smjestiti
ljubav. No vrst je karakter ne naputa Moda to s ljubavlju uope nema veze!
to se moe kad on, odnosno ona, ne moe zadovoljiti onoga drugoga? Kraj citata.
Osjeao sam se probodenim a da me jo nije probola. Dakako, no joj je ve u
ruci.
Ja sam dakle slavni rogonja! Gledala je ne shvaajui Nije eljela samo
to, mora postojati jo neto! Samo sam neto uzela, a ti odmah drte lopova!
Priekaj da ja kaem sluajno sam te ubio, zato si odmah tako svojeglavo
blesavo mrtva?
Kako mi je rekla, nije joj bilo stalo samo do onoga, nego do svega ostaloga. Pa
zato onda sve ostalo trai u krevetu? I zato joj onda ja, umjesto svega
ostaloga ega u mene nema, guram svoj alat? Nakon svih moguih razmiljanja
Josef zakljui da bi joj trebao dati to to moe, a sam za sebe nita ne
traiti. Kad eli slobodu, njegova ljubav trebala bi joj je i priutiti. I to u
uiniti, odlui na ulici. Ali to da radim kad eli i ljubovanje?
Nestati. Biti negdje, moda ne biti i odande joj sve odailjati. Trebalo
bi je poslati u inozemstvo. No Lucku joj neu dati, a bez nje nee poi. Da
iznenada obzirno umrem i ona prona boljega mua sa svime to eli novac, kuu
putovanja, drutvo, uspjeh... bi li shvatila da joj to aljem ja? Kakav znak da
joj dam? Ove retke?
Kad je izbrie iz svojega ivota Josefove muke nestaju kao rukom odnesene
ili nakon injekcije ima tri sina, ovjekaenu Mariju, zaviaj, putove spoznaje,
mogunost pisanja. Zar nema sredstva nakon kojega se ovjek budi, pogleda oko
sebe i kae Gdje li sam bio? Prisjetio bi se svega to je radio prije ponora te
ponovo nastavio. Vratio bih se s dekima iz parka, ena Marija bi skutrena
spavala na boku, na podu knjiga to joj je ispala iz ruku, na stolu bratvan s
hladnim mesom, zar ste se ve vratili? rekla bi, ja sam oito zaspala. Ja sam se
probudio, rekao bih, blagosivljajui san to mi je dopustio zaviriti u budui
ivot sa enom Xenijom, opominjui me. Uveer bi deki neto radili, dok bih ja
pisao krasnu knjigu. Ali kako navire no, tako mi knjigu pokvare rijei Jesi li
u stanju sjetiti se o emu smo razgovarali u etnji po Jetdu? Osjeam onaj
vjetar, sunace, svjestan sam iznimnosti trenutka i poraen jer sam ostao bez
naeg razgovora. Govorili smo, dakako, i o evi. Priao si mi o prvoj ljubovci,
niste to radili ba esto, a drugu si usporedio s draesnom prostorijom, ali
tebi je navodno potrebno ivjeti u kui s puno razliitih soba da ne bude
nikada siguran jesi li ih ve sve upoznao, a takva kua sam upravo ja. To mi se
svidjelo. Zar sam to rekao, ja to ujem prvi put.
Vjerojatno sam bolestan. Kad bi samo znala u kakvu sam stanju bio ovaj
tjedan, ne bi povjerovala. Sada kada smo zajedno ini mi se kao da izmiljam.
Ali im ostanem sm, vratit e se. Nee valjda dugo izbivati. to due! Pisat u
ti ili ti telefonirati gdje u se sljedeih dana nalaziti da mi moe poslati
poste restante. Zar nee biti ovdje za premijeru naega filma! To nije
potrebno. To je bio moj dar tebi za rondan. Raspjevana budala u potarskoj
pelerini?
Osjeam da danas vie neu pisati naruit u slijed doga?aja. Obino kaem
da ivot ima prednost. Ona jo ne eli poi lei, hoe popriati sa mnom.
Odlazim naglo u kupaonicu, perem zube, uzimam au vode i pilulu za srce. Uputim
se u lonicu, lijeem u postelju gol, vruina je. ujem kako se tuira. Prilazi,
nadvila se iznad mene, spavaicu dri u rukama. Uzmem je i bacam na pod. Tiho
leimo jedno pored drugoga, kad uto Josef kae
Provela si ondje cijelu no. Zar ste to radili samo jednom? Da. Daj, a

zato? Zar to nije glupo? Nije mu se dalo? Htio je, pravila sam se da spavam. Ja
to ne shvaam. Zato? Smije se i pokazuje na njegov trbuh Vidi, zanima ga
debata.
Nakon dva sata sjedinjenja ona kae Jelda si mi ve oprostio. Nisam.
Ponovo se namjetaju, vani ve prijeti sumrak. Uope nisu umorni, ali ona
mora na posao. Kaem Takve noi pamtim iz mladosti. To je no bez sna, a ipak
brzo leti, nita se ne doga?a, a uzbunje traje. Kad je to bilo?
Ne odgovaram da je ne bih razoarao, jer moja se prva takva no odnosila
na neto drugo u tami sam skladao indijansku pjesmu, nisam mogao ustati i
upaliti svjetlo, zaspati nisam mogao, bijah budan do jutra kad sam posrtao od
oduevljenja.
Druga mahnita no odnosi se na sutranji sastanak s predstojnikovom keri i
doga?a se sljedee netko ve ide po nasipu ispod divovskih lipa, as u
svjetlosti, as u sjeni, po rebrima sjene se blii, poveava napokon ona! No
dogodilo se ovo nije dola. Snaan dojam.
Xenka se miluje po breuljku i kae To u odmah nekome ispriati. Jo
nema to. Nita jo ne moe biti, najranije u nedjelju. Onda se u nedjelju neu
ni dizati. Zabrinut sam, moram ti to rei da te ne zatvore. Zato to onako pie
o njima. Tako bi me se domogli kad me se ve ne usu?uju zatvoriti. Trudnu me
nee zatvoriti.
Ali trudna nije i tko zna moe li sa mnom zatrudnjeti. Jednom si mi
pripovijedala da te uvijek svaki frajer pitao moe li. I Adam te pitao? Nije,
odgovara sigurno. Kako je mogue da se toga tako dobro sjea. Ba sam to
primijetila. Kako se usudio? Valjda je mislio da bih mu rekla da ne smije. Ne
ljuti se to te to pitam? Na taj se nain za mene sve mijenja u jednu od tvojih
zgoda. To i nije drugo.
Sjednem u tami, utim. Prui ruke i privine me na prsa. Ti si moj djeak.
Umiljava se zato jer hoe dijete. Zato si se uputala u to kad se vie nisi
inatila. Silvestrovo je bilo odavno prolo! Onako. To tako dode. Valjda sam
osjetila potrebu provjeriti mogu li jo. Zna, bilo mu je dvadeset est. U
knjizi mu dajem vie da ne izgleda tako...
udno je kako dugo mi doputa govoriti o tome. Moda na taj nain osjea
kao da mi je stalo do nje, a to joj dugujem od poetka. Prvi put joj odajem
koliko sam ovisan o njoj. Jednom nou, podsjeam je na lanjsku no, leali smo,
bio sam vrlo potiten, a ti si mi rekla, dobro se sjeam Reci to te mui,
otklonit u to. Bi li to doista uinila? Ne znam, odgovorila je. Kako je to
namjeravala otkloniti priznanjem ili nijekanjem? Neto kasnije ree Jednom smo
upravo ovako leali, a ti si pitao Nema mi nita rei? Sjeam se toga jako
dobro. Pripremila sam jednu reenicu. Ali nisam mogla.
Juer je uveer rekla Ti si promijenio stav prema meni. Kod kue sam ve
pola sata i jo nisi stavio ruke na mene. Vidi da piem, i stavljam ruku na
nju. to pie, neto protiv mene? Hoe mi kasnije u krevetu neto od toga
proitati? Smijem se Piem protiv sebe. Pa zar mi nisi oprostio? Nisam, ali
elim te. Ne pretjeruj, nema vie pedeset devet!
Ponekad strahuje za me, a drugi put, kad je protiv mene, odbija me i samo
se pravi da se boji za mene.
Danas smo se ujutro oboje probudili u isti mah gotovo prekasno, jedva smo
stigli prirediti djecu. Ja sam odveo Lucku u vrti, Xenka je otila na posao.
Sada je pola dvanaest i jo je nema. Obino se vraa za tri sata, ako ne mora
zamjenjivati u neijem rajonu. Kad je dola, to je bilo juer, legli su. Josefu
je to izgledalo ak smijeno kako je izloila svoje tijelo i promatrala
prodiranje. Sad bi vjerojatno pokoji na prijatelj uzviknuo stoj! rekao je. To
bi sigurno uinio Ivan, ree i smjesti dupence na pravo mjesto. I Mirek bi
izrazio neslaganje, rekao je. A Zdenek? upitala je. Taj bi se uvi?avno okrenuo.
Primala je, izvijala se. Ali tvoj prijatelj Josef, njemu bi se jako svidjelo,
ree pohvalnim glasom. Dolo mu je kao da radi neto drugo, dodue takoder neto
korisno, ali dosta neutralno, rado, ali za tu?u korist, bez vlastita interesa.
Priveo je na njezino gospodarstvo svojega bika, a taj se odmah, bez pomoi
seljaka, bacio na posao. Pavla je pri tome imala draestan izraz lica kao kad
radi ono to voli. Ovo i nije seks! pade mu na pamet. to je onda? to bi rekla
Ema? pitao je. Sada se ve teko mogla usredotoiti na odgovor Vjerojatno ne
bi.. emu sve te brige...sve iz poetka...ali u tome me nitko nee sprijeiti,
uzdahne i sklopi oi. Primio ju je za kosu, okrenuo njezino lice k sebi u pravi
tren, tono na poetku i rekao Otvori oi, otvori oi! Otvorila ih je, ali sm ih

je snagom volje jedva drao otvorene. Vidjeli su se. Poslije je leala pored
njega te bila i nadalje sablasno snana glave oslonjene na lakat gledala ga je s
udnim smijekom, dobro se zabavljala, moda je bila ganuta? Morao je pokriti
oi, nije izdrao taj nadmono zadovoljan, usput i smijeno ganutljiv pogled kao
da je otkrila neto novo to joj se svi?a a volio bi da to upamti ne bude li
morala poaliti ovaj trenutak. Rekla je tiho Misli da smo uspjeli? Nasmijao se
to neemo nikada tono znati, samo ako od sada vie neemo to raditi. Ne bih
riskirala, ree i oboje su se smijali.
Bio je tako izmoren da uveer nije mogao ni itati. Nita. Otili su lei
ve u osam sati, ali Josef nije mogao ni leati, tako ga je udno boljelo cijelo
tijelo, svaki mii i zglob. Od ega? Kao da je ovoga puta primijeao jo jedan
ivotni sok. I Xenka je legla umorna, srce kao da joj je zastajkivalo. Od svega
bi bilo najgore ono najmanje oekivano da oboli ili ak umre mlada.
Juer je pisala dugo u no, danas odmah nakon dolaska s posla do tri
popodne. eli zavriti s pisanjem knjige prije nego to se vratim s puta,
poslije bih je ja proitao, a nakon Nove godine eli je dovriti.
Ujutro se probudila i odmah se uzverala na njega. ovjek nikad nema mira!
potuio se i prepustio joj vodstvo. Htio se suspregnuti, ali kad je vidio kakvu
slast si je priredila, poeli je ukrasiti svojom krunom, ali mlije vie nije
mogao dozvati, a bilo je vrijeme ustajanju. Kad se vratim s posla, moe? ree.
Dola je za tri sata, odmah su poeli, smijali su se, Josef je sam sebi izgledao
kao neki alat, dobar alat u dobru svrhu, sjajan prodor, izdrljivost kako
spada... samo ive vode nema pa nema! Do vraga, to je to? udio se. Vjerojatno
previe misli na to. uj, sada idemo u grad, moemo poslije naveer! Jedva
ekam. Kao Hemingway kad je jednoj itateljici savjetovao da radije proita
Faulknera jer dok proita do kraja, on e dotle napisati za nju neto novo.
Kakve to ima veze? arobno! Jednostavno sam se sjetila.
Otili smo u Slaviju gdje sam imao sastanak s Ivanom i Milanom, prije toga
smo u bolnici posjetili Jiinu. Upitao sam to je trudnicama doputeno a to
nije. Smjekala se pa sam joj rekao kakvom se sada akcijom bavimo. Ona bi htjela
od mene deka, a ja joj to ovaj mjesec omoguujem. Jiina ree Onda u vam rei
kako se prave muka djeca. Poela nam je tumaiti da ako ena zatrudni od
spermija koje ima u sebi ve od ranije, rodit e curicu jer su djeaci u me?
uvremenu pokrepali. Ali ako spermij dospije na mjesto u vrijeme kad je ena
plodna, djeaci e doi prvi do cilja. udili smo se da je sve tako jednostavno,
ali inilo se dosta loginim. S tom spoznajom odosmo u Slaviju. Xenka je nosila
novu haljinu. Ivan ju nije zamijetio, Milanu se svidjela.
Naveer smo gledali, ja nevoljko, posljednji nastavak televizijske serije.
Razmiljao sam o tetnosti serijala. Morat u pisati o tome. Ljudi na taj nain
ive deset tuh ivota intenzivnije od svojega. Neprestano se usporeduju s
likovima iz serijala, skloni su po uzoru na njih rjeavati svoje probleme. Xenka
bi trebala Magdaleni zabraniti da ih gleda, ve sam joj prije objanjavao.
Lucinki to jednostavno ne doputam ve u poetku odlazi na spavanje odmah
poslije prie za laku no. Xenka joj jo neto proita ili ja s njom otpjevam
pjesmicu. Lucinka ve uspijeva zadrati melodiju uz pratnju harmonike. Harmoniku
uzimam sa sobom na put. Spremao sam stvari u koveg, a kad je to Xenka vidjela,
rastuila se. Zabio sam si u glavu da u izbivati tri tjedna. Otili su u krevet
odmah poslije filma. Ponovo je htjela biti gore tvrdi da smo Lucku napravili ba
u tom poloaju. Ubrzo joj nare?uje da lijepo legne ispod njega ipak u tu svrhu
bolje upravlja situacijom. Ujutro je Lucka odugovlaila s pripremom za vrti,
Magdalena ju je zajedljivo opominjala, Josef se razbjesnio i pljesnuo Lucku.
Ustaca su joj nabrekla. Pavla mu je pokazala kako joj po butini curi mlije.
Bilo je to ivotinjski poudno, ali osjeao se kao iskoritena budala.
Odvezao se u grad u Myslikovu ulicu. elio je vidjeti Adama. Kad ga je
Pavla odgovarala od susreta s njime, mislio je da ga eli potedjeti od
iznenanja s kakvim je nisko pala. No shvatio je da ga je naprotiv vjerojatno
eljela potedjeti od nemile spoznaje kakva je atrktivnog mukarca odabrala
Gotovo za glavu vii od Josefa, tamne kestenjave valovite kose do ramena, bogate
kovrave brade, ugodna glasa. irokih ramena. Morala ga je zapaziti istoga trena
im je ula u buno drutvo rekavi To je taj! Strao je vrlo upadljivo na toj
silvestarskoj zabavi. Njezina mu je brada dosezala valjda ispod brade. Njegova
je kita sigurno mona. S takvim e jednom otii definitivno. Za nju su veliki i
snani mukarci.
Promatrajui ga, prolazio je izmedu polica sa starim knjigama. Kupio je

ustovu Svjetsku politiku. Platio novanicom od pet stotina njemu u ruku. Adam
je Josefa dakako prepoznao i pozdravio ga im je uao. Nije odavao nikakve
znakove. Jo prije bi Josef zamiljao kako e Adama moda pozvati na kavu ili
vino i popriati s njim razborito, o Pavli. to misli o njoj i ne bi li je
zadrao za stalno. Jo uvijek bi to rado uinio zbog sebe no moe li joj to
uiniti kad su njezine molbe usrdne do opratanja? Nije vrijedno. Dobro, moda i
nije vrijedno, ali zar e na taj nain zauvijek lijeiti svoje rane? Je li to
normalno? Da, na televiziji svaki je lik poao u krevet s nekim drugim im bi ga
onaj njezin uvrijedio. Nitko danas nije spreman trpjeti i muiti se, svatko
odmah vraa udarac. Samo teror ovog reima podnose svi odlino. Ponavljao je sam
sebi da se Pavla razila s Adamom po svojoj volji, bez njegova znanja. Muila ju
je krivnja i injenica to ga se odrie. Zato ga se odrekla? Bi li ga se
odrekla da se nije uasavala dana kada u saznati i da je mogla biti sigurna
kako neu saznati nikada? Bojao sam se susreta s njom, morao sam susret s Adamom
nekako neutralizirati pa sam potraio Olbrama. Napunio je ae moravskim vinom.
Dvoumio sam se hou li mu sve ispriati. Rekao samo samo sljedee Xenka hoe od
mene poto poto dijete. Ali drastino. Drastino? Zar to ne znai prekrasno?
Ustuknuo sam.
Putem amo, do pisaeg stroja, palo mi je na pamet ako zatrudni, stvari se
nee mijenjati sve do idue njezine krize, slabosti ili potrebe. Ako ne
zatrudni, ne bih li je trebao odmah prepustiti evo ba takvim mukarcima kakvi
joj se svi?aju?
Teko i bolno se zadovoljila bolnije nego to opisuje u svojem romanu jer
dosta se propinjala i izvijala a da onomad nisam znao zato, budui da nisam
poznavao taj rukopis, s gorim mukarcem slabijim, starijim. Zadovoljila se mnome
zbog nekoliko sporednih okolnosti, zapravo zbog prepreka u slobodnom ponaanju.
Zar da to smatram pobjedom?
To dijete je pogreka! Povezat e nas obavezom, ja u pokleknuti pod
teinom briga, ona od nezadovoljstva mnome. Uavi u veselo drutvo, istoga je
trenutka shvatila kakva mukarca eli. Sada znam i ja, kakav sam danas ja u
njezinim oima? Ne znam da li da joj kaem da sam ga vidioPokuat u ne rei.
Nikada?
Doao sam kui, kuhala je objed kopersos s knedlima i jajima. U me?
uvremenu sam spremao stvari za put i umatao boine darove ne znam kada u se
vratiti, kaem joj, zato to joj ne elim rei kako ne znam hou li poivjeti do
Boia. U omotnicu joj stavljam novac za Boi. Objedujemo utke. Ti se opet
ljuti na mene? pitam. Ako se ne vrati za Boi, ne mora vie dolaziti. To
znam, rekao sam. I zna to jo, kad bude na putu nemoj me nazivati, rekla je.
U redu, neu.
Otila je u radnu sobu, legla umotana u pokriva. Legao sam u spavau
sobu, uzeo Hrabala, ali nisam uspio prelaziti oima po recima. to ti je, zato
luduje, velim sm sebi. I odgovarao je sm sebi Ne, to nije zbog toga to se
dogodilo, to je strah od budunosti, to se ne moe ispraviti. Uinila je to zato
to nisam stalno s njom. I neu biti! U svemiru imam na brizi jo jednoga
ovjeka ne mogu ga ostaviti da otplovi od mene kao bez sile tee od Zemlje.
Nevin je! Dogodio im se na neki nain konfekcijski nesporazum zbog pohote muke
spojio se Josef s tudom pohotljivom enom i ta ga je spojena bujica odnijela
onamo kamo nije ni pomiljao. Kao u neku stranu, izmiljenu zemlju gdje je na
njegovo zaprepatenje sve bilo istinsko, radost i tuga. I njegova je ena Marija
ostala istinska poput svjetionika na liticama pa je nestvarenim i izmiljenim
katkada smatrao sama sebe.
Ovdje u D. bere Josef jabuke, Marija grablja orahovo lie, on ga zatim
pali, promatra dim, vidi Mariju i smiren tim prizorom moe se bezbrino
prepustiti brigama za Pavlu naime za sebe u njezinim oima. Kada kasnije prekapa
gredicu, izmilja o njoj ironinu pripovijetku Xena putuje u panjolsku. Nou
odlazi u postelju koja stremi prema zapadu, dok Marijina prema istoku, a po
sredini je lampica ispod koje zajedno itaju svatko neto drugo i priaju o
tome.
Ujutro se Josef probudio tek u pola deset! Osjeao se odlino. Marija je
ve bila u vrtu. Skoivi iz kreveta, zaudio se, gotovo razbjesnio... kad se
ispred njega bujan pojavio njegov konj. I posve bezbrino progovori Kako bi bilo
da zaboravimo tu muiteljicu? Neemo konano poi drugamo? Ta ondje je strano!
Brijui se, misli su mu se vraali Lucinki. Juer ju je pljesnuo po guzi jer
nije posluala Magdalenu ta je zadovoljno, utke, promatrala. Kad dobije

Magdalena, Lucka je brani i plae!

Nekoliko dana slae u koveg sve ega se sjeti, zamiljajui putovanje.
Pavla ga zaustavlja postavi se uz krevet kao kobila kad joj se konj priblii,
izmedu svojih butina mu odozdo govori Kako e toliki stati u tu siroticu? Ubrzo
se pritisne prsima uz krevet, stenje i uto Josefa razboli srce nita. Ne mogu,
kae. Stojei u pozi parenja, kobila ne shvaa. Srce me nikada nije boljelo, ne
znam to se dogada, do sada sam o tome samo sluao. Ni lane me nije boljelo,
samo je podrhtavalo i hvatala me nesvjestica. Odmorit u se na putu. Iz
predsoblja dopire zvuk Magdalena dolazi iz kole. Uplaena majka eli ustati,
ali Josef je uhvati za bokove, grubo je pritisne uza se i utrcne.
To je u potpunoj suprotnosti s Jiininim savjetom nosi u sebi smjesu dana i
noi u kojoj e djeaci odmah pokrepati. Pisao sam svoj pravilni mjeseni lanak
o glumi, s naporom, nou. Zaboga, zar emo imati dijete? Meni to ne treba! Xena
ne zna da zna o meni tek jednu treinu samo o njoj pie. Vidim i osjeam njezin
ivot. Znam da ga ne vidim u cijelosti i raunam s tim. No pitanje je rauna li
ona s time da ono najtee o meni ne zna? Zna samo za se. Kad se do jedanaest
nije vratila kui, poeo sam je iekivati na balkonu. Razborit sam mukarac,
znam gotovo sve, a ostatak, za koji jo moram saznati, neu upotrijebiti. Zato
trim svakih deset minuta na balkon? To to zamiljam je besmislica kako u
kazalitu u nekoj od loa rastvara rodila perspektivnijem biku. Razgledam popis
stvari koje u ponijeti na put radio na posljetku izbacujem. Rat i mir zauzima
polovicu jedne torbe. Rekla je da e mi dati na put talisman, ali nita ne daje.
Neu to spominjati. Pjesma koju mi daje iz njezine je knjige. itam duhovita je,
ima neto u njoj, ali ini mi se nekako svrsishodna za roman. Nije napisana
arkim osjeajem nego sa smislom za kompoziciju svoga djela.
Pogledali smo na videofilm. Moj prvi film! govorila je ruei se od
treme. Bili smo prisutni samo mi i reiser Andrej. Premijeru je najavila za dva
tjedna. Film je lo, tehniki. Uasne smetnje u zvuku, neujednaena slika,
neshvatljivi rezovi. Veina divnih, aljivih scena je ispala. Pjesme su takoder
ispale ili su osakaene. Posebno mi je ao njezine pjesme, vrlo lijepe Ve biju
zvona sa zvonika. Osobno mi je krivo to se ne vidi kako pjevam njezinu pjesmu
udovice. Palo mi je na pamet da e to jednom biti njezina pjesma kad umrem.
Moram prisiliti redatelja da je vrati. Xena koja uvijek vidi ono to eli, a ne
ono to jest, nije shvatila kako je film grozan. Redatelj je nevin snimao je na
ve koritenu kasetu, vjerojatno nekvalitetnu, a kadrovi koje je prilikom
montae presnimavao na drugi materijal odmah bi se na prvotnom pokvarili i nije
ih mogao iznova presnimiti. No redateljski smo posao gotovo pohvalili. Nisam
smogao snage pogledati Xenku da ne primijeti moje razoaranje.
Konano stie, vidi me na balkonu i podie ake u pobjedniku gestu. Sve
je uspjelo! U predsoblju se priljubila uza me Snimit u film o Marti Kubiovoj,
svi su je zaboravili, a kakva je to pjevaica i karakter. Ve ju je potraila,
zato se zadrala. Odlazimo u kuhinju i pripremamo hladnu veeru, pria mi
sadraj filma o Marti. Osim toga ima u glavi jo jedan film, prema svojoj drami
o Aleksandru Makedonskom. Dva filma, kakav dan! klie. Zatim odlazimo u spavau
sobu. Sprema se za svoju ulogu na naem platnu, usput mi priajui sadraj
drugog filma u kojem u ponovo ja igrati. Dragi, ja znam, kae i penje se na
krevet. Onaj potar, znam da ti je bilo krivo, i meni je na neki nain bilo
krivo kad smo gledali. Ali zna da sam podjelu prepustila Andreju. Ta bilo bi
neugodno kad bih za tebe traila Vincekovu rolu. Ali ipak je sve bilo u povodu
tvojega rondana. To ti, dragi, zna?!
Rekavi to, sa sretnim smijekom zajai na Josefova konja i, udobno se
smjestivi, prepriava mu iz svojih visina sadraj filma i Josefovu ulogu. Igrat
e generala kojega e smaknuti.
STUDENI 1986.
Ovdje sam ve trei dan. Josef me oekivao. Tri je dana grijao
elektrinom peicom sobicu iznad staje ovdje sam stanovao sa Xenom dok smo
snimali film. Priguivali bismo svoje kretnje i zvukove, iza pregrade su bili
ostali. Danas sam ve primio pismo od nje. Pie realno i duhovito, ne nedostaje
dobrostivosti. Samo to mene danas poneto vie nego juer mui srce udaranje i
slabost. A ipak se osjeam jak. eljan sam putovanja i pisanja.
Na kraju je ispalo tako da smo se rastali na suho. Nou bijasmo umorni, a
ujutro je Xenka bila uzbuna to mora razgovarati s Andrejom ne bi li pokuao
popraviti film. Nije zapravo ni shvaala da se rastajemo. Ponio sam koveg s
rubljem, torbu s aparatom, filmovima i dalekozorom. Jo jednu torbu s knjigama

Rat i mir, panjolski jezik. Omotnicu s fotografijama Xenke, Lucke i Magdalene.

Jednu od njih sam ovdje stavio na vrata i Josefu se svi?a sjedim sa Xenkom na
kauu, ona na prekrienim nogama, u ruci pehar vina, a ja pored nje u vidu crne
sjene poput vraga ili ivotinje, razmazana tamna lica budui da sam pritisnuo
otponac i jedva se stigao smjestiti. To je slika doga?aja i slika doga?aj. Za
mene uzbudljiva vijest. Odnos i njegov prikaz. to se ovdje doga?a i tko je tko?
Sluajan trenutak prerasta svoje znaenje.
Josef je tuan. Uvijek kad ga posjetimo imam osjeaj da je neumjesno
prikazivati mu svoju sreu. ezne za prijateljicom s kojom bi mogao popriati,
sjediti, jesti... Koliko se jo moe Josef iskazati mazei se sa enom, ne znam
o sebi govori sprdajui se. Govorili smo o enama, stalno sam se vraao na njih.
Zarekao sam se da mu neu rei o Xenkinoj nevjeri. Voli je.
Toga dana kad sam stigao sunce je divno sjalo. Zato je Josef isplanirao da
e me sljedeega dana povesti van i neto mi pokazati. U Nevelkovu smo kupili
neke stvari i odvezli se kamo je naumio. Na livade izme?u dubrava odakle je
trebao biti lijep pogled, no bilo je maglovito i vidljivost jedva sto pedeset
metara. ekajui tri sata hoe li se sunace, iji je mutan kolut visio iznad
drvea, probiti, priali smo o posljednjih trideset godina. Sunce je, suprotno
oekivanjima, zalo, morali smo otii, Josef je u podne morao pustiti konje.
Vrlo je umoran i mrzovoljan. Nitko od lanova odreda navodno mu ne pomae.
elio bi konano od svega dii ruke. Volio bi slikati i fotografirati. Poeo sam
itati Rat i mir, ali ne mogu se udubiti. Moje su misli drugdje. Crtam
uvredljive sliice za Xenu na primjer, ona sjedi rairenih butina, dok ispred
dri rastvorenu spomen knjigu u koju se mukarci dolaze upisivati dolaze s
tvrdim, a odlaze s mlohavim. Ovdje se uje tropot mieva. Pozabavit u se
panjolskim.
Ve juer sam se njime bavio i svladao me umor. Poao sam lei i itao Rat
i mir, ali dosadilo mi. Nacrtao sam jo jednu sliicu za Xenu, devijantnu
Mukarac i ena u normalnome poloaju 69, on joj, kreten, potenjaina, lie
brazdu, ali ona njegovo sjeme isputa u pepeljaru. Ha! Ugasim i po mraku snimam
na malom magnetofonu pjesmice koje su pjevali moji mama i tata. Htio bih ih
sauvati. Mislim pri tome na Mariju i velike djeake. Zanima me hoe li me
policajci zbog informativnog razgovora, kad me nema u Pragu, hvatati negdje na
putu.
Ujutro me uvijek bude Josefove psovke dolje ispod prozora. Psuje li konje
kad za njima posprema, ili psa ili koga? Ovdje sam ve etvrti dan! Uao sam u
potok iako sam osjetio nesigurno srce, pa neka radije neu ivjeti nego da ivim
kao bogalj. To sam i Xenki napisao osobno joj vjerojatno ne bih znao to rei.
Napisala mi je drago pismo, ton pisma otkriva zreliji odnos spram mene ima vie
osjeaja za mene i svjesno se brine. Skuhao sam si aj i pojeo krafne kupljene u
Beneovu. Josef je dolje utovario konje na automobil i odvezao ih u Pecnov, gdje
se trdicionalno odrava hubert masovna konjska utrka krajem preko prirodnih
zapreka. Sudjelovalo bi ponekad i do etrdeset konja, jednu sam prirodnu zapreku
nekoliko puta ja pripremao u suenom prolazu plamena stijena od upaljenih
svezaka slame. Svi su konji preskoili. Spremio sam se u etnju. Put uzbrdo nije
mi stvarao potekoe. Tek kada sam u umi prelazio preko grmlja i kamenova
osjetim bolno gibanje srca. Na rubu ume zapalim vatru te ispeem kobasicu. Ba
udno zato sam ovdje? Idem dalje. ute trave, ogoljelo trnje, na pustim
stablima jabuke rumene se naputene jabuice. Neemo ih s tatom pobrati?
Naslije? Isputen ribnjak. Ljetos e zima uraniti. Nebo je sivo, ne pozna se
gdje je sunce. Idem dalje i ugledam nekoliko krovova koje bi strani ulani mogli
previdjeti i ne spaliti, kaem u sebi, razmiljajui o nasilju, snazi, obrani,
oplodnji ena. Pisanje? Mislim na Xenku, bliim se seoskim kuama, opini koja
poinje na smetlitu punom kokoi, kokodau, djeca se valjaju po strano
neurednom dvoritu, hrpe staroga kamenja, zidovi nahereni u koprivama. Ondje
gdje su prije ljudi titili uska mala polja na terasama, sada raste gusto
isprepleteno trnje u kojem se terase doimaju besmisleno, poput pogreke.
Fotografiram zvonik s drvenom lukovicom. Razmiljam je li mogue da vie nikada
neu biti snaan emu bih i bio? Ne bih joj o tome trebao ni pisati.
Kada sam danas ujutro posluao snimljene tatine narodne pjesme, uo sam i
tatin glas, moj. Je li u svijetu bio vjeran mami? Ako je bio na mene, kako se
snalazio odvojen od ene? Nije rije samo o napetosti, rije je o punim rukama i
nozdrvama. Ja ivim tako da imam enu uvijek na dohvat. Na dohvat dopipa na
domet bia bika na dotrc na rije. Jesam li dobar mu? to to zapravo znai?

Voljeti i prehraniti? Prehraniti i zadovoljiti? Znati s djecom? Kad sam danas

ujutro vadio iz kovega duge gae, naao sam na licu ubodeno rumeno srdace s
natpisom Vrati mi se... Talisman.
Josef me pozvao k sebi na veeru. Poslije veere namjestio je projektor i
pokazivao mi svoje najnovije dijapozitive zalasci sunca, potok, trave, listii
na povrini vode...lijepo i dobro napravljeno. Na kraju ljetni kadrovi goliava
Xenka na konju. Kad se njezin stas pojavio na platnu osjetih val ganja, straha,
nelagode. Rekao sam Ba udno, kad je gledam, u meni se javlja biojes. Zna li
moda zato? Ha, nasmije se, a tri dana mi pjeva pjesme o njoj. Eto vidi!
Moda je posrijedi neka podsvjesna mrzovolja, neto ti je skrivila. Razmiljam
hou li mu rei to to jo ni sam nisam znao kad su se ove ljetne snimke
odigravale. Slike Xenke s konjem veinom su previe statike, kad su razigrane
ona na zemlji u borbi s konjem na uzdi dvije prekrasne ivotinje. Rekao sam mu
da smo prologa mjeseca postavili sudbini pitanje pa sada vjeruje da je trudna.
Mjesec dana je prekratko vrijeme! Mjesec dana? Pustite neka ide svojim tijekom!
Dogovorili smo se da ako ne uspijemo u ovih mjesec dana, tada je to znak da
prestanemo. Glupost! Sjetio sam se da tada jo ni pomiljao nisam kako neu
uvijek biti zdrav. Nisam imao simptome. Sada se bojim ne smrti, nego posljedica
svoje smrti. Xenka je rekla Da umre, pobacila bih! To me iznenadilo, ali nisam
odgovorio kako bih oekivao da e zadrati uspomenu na mene. Ispriao sam Josefu
kako Xenka poslije pridrava tur rukama da zadri sjeme. Smijao se i rekao da bi
od divote najradije zaplakao. Kako je to prirodno! ree. Ispriao sam o Jiininoj
teoriji kako se prave djeaci. Sluao je pozorno, ali i dvojio nije to ba tako
jednostavno, kad bi bilo tako, ljudi bi to ve odavno bili otkrili. to je
smisao ivota? upitah ga. Nema ga, odvrati.
Ujutro sam se okupao u potoku, danas je topliji dan i dolo mi je da
potrim po jahaonici. Pojavie se valovi po povrini vode, sjetih se tuke Josef
je rekao da je ovdje jedna velika. Sjetim se i sardina koje ne volim i odmah ih
odoh pojesti da budem zdraviji. Zatim sam otiao telefonirati Xenki nerado,
uasavajui se. Nee biti kod kue. Slualicu je podigla Magdalena i oekivao
sam reenicu Mame nema doma. Otila je juer naveer, jo je nema. Ali bila je
kod kue i javila mi se ljubaznim, draesnim glasom.
Po dvoritu prolaze djevojke s vjedrima i pozdravljaju me. Josef je bio
jo kod kue, pom mu u susret. Od mlina sa stajama ima do majura gdje stanuje
manje od jednoga kilometra po praznoj cesti bez kua. Najprije sam susreo
njegova psa, zatim Josefa, fiukao je. U laganim dugim gaama, ruke u depu,
preko vrata fotoaparat na remeniu. U ovim godinama ne bih ga vie pitao muti
s kojom od ovih djevojaka. Prili smo jedan drugome, a on mi kae Nije to ba
onako kao to si rekao. to? Da spermiji s mukim kromosomima moraju prvi stii
do cilja. Mora postojati neki odabir. Kakav? Tko to odabire? Pa naravno enska!
Sigurno ima neto u sebi to neke od njih vie privlai. To sigurno, dopustio
sam, naravno, sve je to kemija. Klinac kemija, ree Josef. Mislio sam time finu
ensku kemiju, ispravim se. Josef kae Da pomo po tuku? Pusti je neka ivi!
Ionako e krepati kad podere u potoku sve ivo, odvrati. Poao bih s Josefom u
lov na tuku, ali ne slaem se sa strujom, sve bi pobila. to sve, prigovara
Josef, ondje nema vie niega, sve je tuka poderala.
Zatim je Josef rekao da e poi s kamionom u umu po drva za ogrjev. Tako
me bez prisile pozivao dok sam ja razmiljao mogu li pokuati srce. Nisam to
elio Josefu odati. Pom, srce u redu, ali kamion je tako zaglavio me?u panjevima
da se dolje, otraga, otkinuo dra rezervoara. Drva je ondje bilo puno iroki
komadi debala, borove grane, hrastove, lipove. Pola auta smo napunili, toliko
smo pokupili, bez pile. Kasnije me pozvao na objed, nisam prihvatio.
Poslijepodne je zasjalo sunce. etao sam se du potoka do brane. Nasip je
prekriven izvijenim sasuenim liem jasenova ispod kojih smo se proljetos
gostili. Lie uti pod nogama. Gledam naputen prostor, vrijeme ima udnovatu
mo sve je prolo i nikada se nee vratiti. to bi bilo da moram ii dalje i
dalje jer bih tako odluio? Dugonogi Irac. Neka ti bude! To je stvar odluke kad
se u mislima udaljim, nema ti Xenke, ta due je vrijeme nije bilo nego to jest!
Ali dala mi je Lucinku, to je poneto ozbiljnije. Ali ona je jednostavno mogla
doi k meni, ostavljajui Xenku ondje, u predporo?ajno vrijeme. Samo to je
nezamislivo da njih dvije budu razdvoje. Sigurno je strano imati dijete,
utjelovljenje ljubavi spram ene koja se privila uz drugoga.
Ruao sam mlijeko i kruh s maslacem, za veeru kobasicu s kruhom. Josef me
ponovo pozvao na veeru, odbio sam da ne bi pomislio kako sam raunao da e me

hraniti. Samo sam ga poao ispratiti do odvojka za majur. Ispred nas na istoku
bijeli utap, desno, iznad ogoljelih jali, sjaje se dvije velike zvijezde.
Rekao sam Jel ti ikad ena bila nevjerna? Ova sad? Ta ili ona prva. Zato sam se
s prvom i razveo. Zbogom, dobru zabavu. To se dogodilo jednom ili vie puta? Ne
znam. Jednom ili deset puta, sve je isto. Kako to, isto! Jednom se moe dogoditi
sluajno. U pijanstvu, posebna prilika... Osjeam da nisam ba uvjerljiv naravno
da je bila prilika. Josef se nije dao smesti. to? Prilika? uj me, ako je
jednom bila prilika, bit e i drugi put. Svratio sam mu pozornost na zvijede
Labuda tono iznad nas, ali nita nisam dodao Ako je uinila jednom, moe jo
deset puta. Pa da i ne uini, nikada nisi siguran! Obuzela me slabost, srce, uz
to smo stajali. Kaem Ipak, jednom je posrtaj, sluajnost. Dok deseti put
nastaje novi odnos, to znai da je vaemu doao kraj. Je, a deset puta uvijek s
drugim, to odnosu ne teti? Poli smo svojim putem, a Josef iz daljine doziva
Doista nee pijetla u riotu? Odgovaram Kad ga pojede, do, imamo jo
Kkfrankos! To ti je govno, ak su i Ma?ari poeli rijediti s vodom, dovikivao
je. Ponesi neto bolje, ako ima, vikao sam ve preko joha. Samo onu klekovau!
odgovori.
Dolje u mraku topu konji. Belina je bre?a. Josef joj dodaje vitamine u
zob. Jednog pastuha neprestano psuje, jer kad uzme zob u gubicu, okrene glavu u
stranu i zob mu ispada u slamu. im uje da Josef psuje, hitro ugura glavu u
korito. Xenkine sev dojke Josefu ine male, rekao mi je. I malo vise, je li,
odmah dodajem da ne bi morao sam nastavljati. Ali mene takve majinske dojke
jae uzbu?uju od djevojakih pupoljaka, kaem, osim toga, njoj su one, ovjee,
as vee, as manje, prema periodi. Kad joj se blii menstruacija, sise joj
divno nabreknu, to nisi primijetio? Ja? to sam joj ja? Mislim na nekoj drugoj
enskoj. Nisam. Moda jesam, majku mu.
Sutra kreem dalje. Ide mi se i ne ide. Ali nema smisla ubiti na jednome
mjestu. Ispod vrata pue, stavljam vreu. Za pie imam samo mineralnu jer smo
Kkfrankos ipak popili. Josef je doao poslije veere, crna Dita navaljuje na me
umiljavajui se, opiminjao ju je, ali ja sam imao za nju vie razumijevanja.
Raspitujem se za njezin rodovnik, no rekao mi je da neemo priati o psima nego
o curama. Do vraga, kaem, nikada nismo toliko priali o enskama kao sada.
Zato? Zato to bi ti uvijek dolazio s nekom od njih. Kkfrankos nije bio
najgori. Josef kae Jo onomad si s njom trebao imati drugo dijete. Zato,
pitam, ali znam da ima pravo. Kako je mogue da on zna? Ne znam zato, ali
trebalo je.
Kad sluam sebe, ini mi se da nije trudna. Napumpa me i otputuje!
predbacuje, smijui se toj reenici. to bi uinila da ju je napumpao Adam? U
tajnosti bi pobacila? Ili pustila, napeto oekujui rezultat? Dakako, odmah bi
me zavela da ima pokrie. Kad sam je upitao kad je nakon toga sa mnom spavala,
rekla je nakon dva dana. Njegovi bi djeaci do tada pokrepali, dok bi neki moj
mogao pretei njegovu curicu. Kako je samo jednostavno i mirno odgovarala na sva
pitanja kao da je i odgovore smatrala pokajanjem. eli biti ista. im ispere iz
rodnice spermu, vidi sebe vjernu. Vidi, pjesma, divno!
Ne znam to sam usnio. Prije spavanja itao sam konjsku detektivku Dicka
Francisa. Glavni lik mi je simpatian. Ujutro se nisam poao okupati. Stavio sam
stvari u auto, priekat u da se magla digne, inae ne bih uivao u krajoliku.
Ne znam o emu sam sanjao, ali prije nego to sam zaspao, zamiljao sam to bi
bilo da na svojim putovanjima susretnem enu, zanimljivu enu koju bih
zainteresirao... Uzeo bih je? Prije nekog vremena moj je odgovor bio jasan ne
bih. Naime, mislio sam da me vjernost uva od njezine nevjere. Gluposti Xena je
to odavno zaboravila, sada se posvetila svojem zaetom djetecetu i jako me
voli. Gdje je Josef? Htio sam da me slika za Xenku kako u magli izlazim iz vode.
Razgovarali smo dakle o nevjeri, kako mu je prva ena bila nevjerna, im
je za to saznao, potraio je poznatog komada i odspavao snjim. Najbolji lijek
protiv ene je druga ena, ree. A to kad hoe ba onu prvu i voli je? Nita
za to, eli je, a ipak e se druga umijeati. uj, sjea se kako mi je onomad
pobjegla ena i s djecom pa sam morao po nju? Pobjegla je jer je posumnjala da
mutim s onom instruktoricom. A dobro zna da nisam. Ne znam ba, Josef,
podbadam. Bio sam ist. I eto ti. Dom u podne kui iz kole, nema ene ni djece.
Pom ponovo dolje, nasran, a instruktorica kae Vidjela sam je da je otputovala,
ali nisam vam htjela nita rei. Promatrala je kako sam dotuen, kruei oko
mene bez rijei. Naveer se pom istuirati u zajedniku kupaonicu, a ona ti
jednostavno stane pored mene pod tu i kae Hoe li danas ostati kod mene? I to

je sve. Rekao sam mu Tvoja je ena znala unaprijed. Ona kao da je sve snimila, a
ti i instruktorica ste sliku razvili. Smijali smo se.
Pojavio se s aparatom na vratu. Bio si ve u vodi? pita. Nisam, ekao sam
tebe. Skinem se i spustim niz nae ljetne stube u potok. Kad sam izlazio, Josef
me uslikao i ja osjetim snanu ivost i radost to mi ne teti hladna voda i to
mi je toplije. Hodajui po obali vjebam. Josef toboe drhturi od zime. Zatim mi
kae neka stanem pored jednog stabla pored polomljenog okrnjka. Kasnije sam
shvatio sasueno stablo, otraga magla, star, gol ovjek. U sjeanju mi se javi
Sldek
to je komu na tom svijetu stalo,
u umi kad pjevam u smiraj,
bolna tica, jedno staro deblo!
Vremenu pojem jer je kraj!
Juer je bio nevjerojatan mjesec. Nebo to ga je okruivalo bilo je
prepuno kovrica njenih oblaia. Izgledalo je kao poetska stilizacija
zemaljske atmosfere takve ljepote ima samo na Zemlji.
Josef me pozvao na objed, ako priekam da nahrani konje. Do vraga, bit e
podne. Zar se ne mogu odvojiti? Priekao sam, fotografirao i poao s njim na
objed. Zatim sam ga pozdravio. Odlazim u nepoznato po poznatoj zemlji. udno sam
se osjeao tuga, radost, gnjev i snaga. Samo sam jo trebao sjediti na konju!
Ponovo osjetim zamamnu slast slobode krajolika lagano kretanje po
vijugavim cestama. Nalijeveo od glavne prometnice splet cesta, sela su gusto
poredana i nevjerojatno starinska poloajem, tlocrtom, a pogotovo zaostaju u
pogledu gradnje za prosjekom eke, Moravske, ne spominjui dananju Slovaku.
Upravo tako kako sam zamiljao, oekivao i znao obuzme te udnovata omamljenost
od kretanja, promicanja predjela pored auta, od lelujavih polja, vijugave ceste,
promjene kulisa. Neki od seoskih prilaza oduzimahu mi dah. A tek imena Jinoice,
Oubnice, Kobyl Strenec. Chudlaz! Ali nisam mogao svratiti, ne bih se bio
izbavio. elivo! Stojim na raskriju putova, kolebajui se tada odaberem smjer,
da bih se iz sljedeeg sela vratio i poao drugim pravcem. Sunace dodiruje suhe
trave. Zimska sjetva u punom zelenilu, ovce pasu po njemu. U daljini neto
blista plug s pet ralica obre zemlju, brazde sjaje!
Vozio sam se u smjeru na Blank, po osjeaju, nisam htio gledati u kartu,
nije daleko. Stignem ispod brda i zaustavim. Bilo je tri i petnaest kad sam
krenuo uzbrdo. Kod prve oznake nalazila se ploa s tekstom sljedeeg sadraja,
za mene ironinog Izmjeri svoju tjelesnu kondiciju! Potri, kreni lake,
mijenjaj tempo i mjeri vrijeme za koje e stii do vidikovca. Ondje e doznati
vie.
Uinim prvi korak i pratim to e biti nita. Odluio sam da u
napredovati tako da jednostavno ne dopustim da se javi udarac iznad srca
neposredno prije nego to osjetim da se sprema. Odlino mi je uspijevalo! Brdo
je bilo nagiba trideset stupnjeva, ali vrh nije daleko, oko kilometra. Napokon
se uspinjem na Blank, vitez! U drugom smo razredu gra?anske kole igrali
domoljubnu dramu Blanicki vitezovi, igrokaz s puno pjevanja, igrao sam vodenjaka
te imao najljepi solo nastup. Bilo je to za prve godine njemake okupacije,
odvana drama, sadraj nisam upamtio, ali znam da je Hillawothov trebala poi do
blanicke hridi, zamoliti da se rastvori i pusti vitezove van jer je kucnuo as.
Od tih je vremena za me gora Blank slavna i velika. Mala je. Ali Maku je polo
za rukom da je nacrta s one najfotogeninije strane strme i stjenovite.
Koraam u ritmu, u ritmu diem, i vidi vidi, nastaju stihovi Zaeli se
moja ena hou biti povaljena mladim krnim momkom sprijeda...Zastanem prije
udarca i traim rimu dok moj dragi stari deda... Izgleda da e moje putovanje
potrajati, pjesmu u dovriti. Znake su napustile cestu i migolje izme?u
velikih kamenova uva misli moje tajne ko leptire pohvatane. Gore se ve izme?u
isprepletena drvea nazirala crna tjelesina vidikovca, sada zatvorenoga. Lie
sasueno u ukave smotuljke prti pod mojim optimistikim koracima.
Pa nek oba moja divna buta tuku jednom mlada muda. Sjajno mi ide! I eto me gore.
Prekriven umom, vrh brda je rasklimana hrid. Stijena se odronjava i rui,
u jednoj takvoj napuklini nalazi se tajni ulaz iza kojeg drijemaju vitezovi. Ne
znam od ega je konstrukcija vidikovca, obloena je indrom, zidovi i krov, zbog
toga se doima drevno. Odlino je odravaju, jo je mirisao crni premaz. Sa
strane odakle sam prilazio vidim kako na nekoliko stuba stoji oltar sastavljen
od triju kamenova
sprijeda uklesan kri. Priem, i gotovo pobono, okamenjen, zastanem na

splotenom kamenu lei srebren ma. Na otvorenome? Usudim ga se dotaknuti ga...

bijae od papira, lagaan, a ipak ne bijah razoaran legenda, opsjene, poezija i
san. Nije li zapanjujue da je ovaj ma stavio ovdje nepoznat netko, a nepoznati
mnogi ga ostavie ovdje na miru. Slijedilo je jo nekoliko stjenovitih stuba od
kojih su navodno uzeli komad za temelje Narodnoga kazalita, pepeo sam se, i
ondje, na najviem vrhu hridi, sred njezine obline izrasta stablo! Nestvarno.
Stojim, poeo se hvatati sumrak, sunce je nestalo u maglama iznad kraja, osvrnem
se te zakljuim da osim mene vjerojatno nikoga nema, pa zapjevam svoju tadanju
pjesmu, svom snagom
Jedne smo matere djeca svi
i svak eli biti sretan,
lako se bliimo grobu mi,
jer ivot nije vjean!
Turistika ploa govori onima koji su se popeli sljedee na vremenskoj
crti odredi za koje si vrijeme stigao, na dobnoj crti prona svoju dob, spoji
obje toke i produi do crte to oznaava kondiciju vidjet e koliko je puta
tvoje tijelo sposobno poveati napore. Posluao sam, moja je kondicija
zavravala duboko ispod ploe, negdje u liu. U svojim sam godinama trebao
uspon savladati maksimalno za 23 minute, ja sam se penjao 40 minuta.
No nisam se alostio jer znam da bih prije, i ponovo u za nekoliko dana,
sigurno uspio u okvirima zadana vremena, samo dok se malo sredim. Tek silazei
sjetim se to me u podsvjesti nagnalo na odluku da krenem na takav put Heineov
put Harzom i njegov uspon na Brocken. Proitao sam to prije trideset godina i
ostalo je pohranjeno medu enjama. Jer zato se uspon na Blank bio uvijek
izjalovio kad sam trebao s nekim poi? Vidim, trebao sam poi sam. Ali elim se
vratiti sa svojom keri, tako njenom i pjevnom, da joj pokaem dveri to vode
do vitezova.
Da, bijae suton, jedva sam vidio kamenove i korijene kad sam se bliio
cesti, sretan da je sve sjajno zavrilo.
Ovdje u Vlaimi je pored hotela zanimljiva mala trgovina s poslugom, kupio
sam mlijeko, sir, roie, nije mi se ilo u restoran. Tek je pola devet, s
pisanjem sam gotov! to sada? Rat i mir ili Dick Francis? panjolski do sada jo
ni pogledao nisam. Jedva sam proitao dvije stranice Francisa kad sam zaspao.
Sanjao sam da mi netko prevelikim karama ree nokte na nogama, zatim sam drao
u ruci vrlo ukruenu dojku, visjela je nada mnom, a poruka je bila vidi, ve se
zaobljuje. Ba originalno gadan osjeaj pomisao kako Xenka plee stijenjena
butinama drugog mukarca i svi okolo odobravaju! Zna jo prije kraja plesa da
sad hoe njegovoga mesa i karta je takova to u meso uvat ja. Sada kao da su to
dvije ene, ona koju sam prisvojio do proimanja stanica, i ona koja e bilo
kada dati drugome. Koja od njih dvije sad pred mojim oima ispuhuje bijelu
prakuglu ivota, u koju mi je mranim silama bilo nareno ui? Hou vidjeti kako
ra?a! I ovaj posljednji spolni in takoer mi pripada.
Zato sam zapravo otputovao, doista i iskreno reeno? Mislio sam da u je
kazniti neka ti bude tvoj dugonogi Irac. Val moga ogorenja i alosti putem e
se razbiti, i to e mi ostati u dui i okolini? No nisam predvidio da e me ve
za tjedan dana poeti muiti potreba. Pa sada uz vlastitu potrebu i enju jo
odvratnije osjeam svoju objedu pred mojim se oima ispunjava njezina upljina
ljepljivom masom nekakvoga tamo Lumra... Zatim trenutak oputanja, cigareta u
leeem poloaju, toga sa mnom nema, a kad ustane, ide... ba kao kad je vlana
od mene, sve isto. Nisam nita posebno. Gadim se sam sebi. Ja jednostavno nisam
zdrav.
Nerado priznajem da me Josefov dosljedni stav neugodno iznenadio. Poslije
toga vie mu nisam mogao ni rei to se dogodilo. S jedne mi strane ona tumai
da je primiti u se drugi penis, prema raspoloenju, normalan postupak, a s druge
pak strane on govori da takvu enu treba jednostavno odbaciti. Koji je danas
datum? Za dva dana e se vidjeti jesam li obavio posao. Ako nisam... slobodna
je! Jer kako dalje s njom i to oekivati? Moja je prvotna zamisao bila
ustanoviti na putu hou li uspjeti biti bez nje, hou li je moi odstraniti iz
misli a da je se posljednjeg tjedna i ne sjetim. No to bi se moralo dogoditi da
dospijem do toga? Zvui mi neshvatljivo, nevjerojatno kad netko kae da ga takve
stvari vie ne mue to smo ve proli, ene. to o njegovu odlasku misli ona?
Kako to tumai da mi treba predaha?
Otuiram se i obrijem. Spakirat u se pa odoh u grad. Vidim da u trebati

jo jednu rezervnu koulju. Idem na potu. Obii trgovine da vidim kako je u

svima ista matovita ponuda. Trebao bih jo nabaviti neke sitnice za Boi.
Zatim naprijed u Pin! Juer, razgledavajui kartu, pronaao sam u blizini selo
s tim nazivom i pored njega ribnjak Marianna. Nju moram vidjeti!
Pin je beznaajna lokacija, nezasluuje svoj upuujui naziv nekoliko
seoskih kua bez kraja i sredita. Mariannu sam naao, ali nije primala ima
zimsku mjesenicu prepuna je zelenog movarnog mulja. Sigurno u navratiti
jednom ljeti!
Podalje stoji skupina osamjelih kua, to se mjesto zove Jutro, jo je jedna kua
ovdje, uta jednokatnica, doima se poput kupaline vile iz prologa stoljea.
Kako ljudi dospijevaju u takve kue? Da mi je takva kua i biti u njoj
knjievnikom! Marianno!
Odande sam se odvezao iz Vnice u Bedichovice sporednim cestama, na
posljetku i po umskoj cesti, kuda su me poslali drvari. Lipina ne bih vjerovao
da sred dananje eke postoje tako zabaena seoca s tronim kuama u kojima
ive ljudi bez potrebe za promjenom, rastom, poveanjem. Gotovo kao iz
poetnice, Alove. To su rezervacije, nehotine. Snimio sam nekoliko kua i
crkvica. Neprestano kruim oko zamagljena Blanka, to se tek blago i plotimice
uzdie poput dojke ene u leeem poloaju, s tamnim debelim epiem na vrhu.
Ve sam htio poi, konano poletjeti ravnom cestom me?u umama, kad me neto
estoko zadralo ploa s natpisom Bkovice. Zato bi se neto zvalo Bkovice, ako
ne ba zato? Kako li izgleda takvo gnijezdo? Vratim se natrake i spustim uskom
cestom do rastvorene kotline. Opet jedna usnula opina u emu je njihova bit?
Nekad se ivjelo od ume i jadnih polja, sada se to nalo izvan interesa drave
i politikih ambicija dananjih funkcionera. Neke od seoskih kua ve su bili
zauzeli ljudi iz grada, ljubitelji, ostalom stanovnitvu odgovara ba takav
ivot. Moda se selekcijom karaktera pojavi takva vrsta stanovnitva koja e za
spokojan ivot traiti ba to odvojenost, dosta daleko da ne budu na dohvat
silosa neke od zadruga, ali dovoljno blizu trgovini, poti i lijeniku. Dakako,
bio je ondje i ribnjak. Zaustavih, ali ipak se predomislim do vraga, moram
nastaviti! Nije li to devijacija za psihijatra povratak u plodnu vodu? Zato
devijacija normala! U vodi ovjek jae osjea okolinu nego na zraku. Voda mu se
glasnije obraa Mogao bih se sluajno utopiti.
Dospio sam u Pelhimov. Imam sobu za devedeset kruna, sa dva leaja,
balkonom, tuem, radijem. Rado sam bacio zaveljaje na divan, upalio malenu
svjetiljku i ispruio se odjeven, obuven. Ovako sam u hotelu noio sm posljednji
put... gospode! Moda prije osamnaest godina na svojem posljednjem reporterskom
zadatku. Inae uvijek sa enom. Nekoliko puta sam se u posljednje vrijeme
uhvatio na trenutak pri pomisli da ene ne postoje ponovo sam djeak koji ne zna
za svoju spolnost. ivot mu sprema prave muke avanture. Kasnije, kao mladi, u
doba ideja, jednostavno bih istisnuo to to me nametljivo smetalo, ne
doputajui remeenje svojih planova. ak ni remeenje svoje ljubavi! To bijahu
dvije stvari spolnost i ljubav. Javlja se enja za takvim nevinim stanjem moda
mu se pribliavam? Nije li ponovo dolo njegovo vrijeme? Moda me Xena gura u
tom smjeru?
Razmjestio sam stvari, siao i zamolio gospo?u na recepciji da mi osigura
unaprijed smjetaj u Staroj i, zatim u Novoj, a ako ne bude mjesta, tada ak u
Tebu. Dao sam joj novanicu od dvadeset kruna, sjeo u auto, pronaao na karti
ribnjak kod Nemojova i odvezao se uroniti u nj. Zaplivati se nisam usudio jer
sam bio sm. Kad sam se vratio doznah od recepcionerke da mi je naruila sobu u
Tebu. To e na mome putu biti jedino mjesto gdje jo nisam bio.
Poao sam na trg, navratio u knjiaru, puno ljudi ali nita zanimljivo, u
vinariju, puno dima i mladei, u trgovinu s kouljama, ali ni jedna mi se nije
svidjela. Otiao sam na aj uredan prostor, mir, ulo se tek brujanje nekog
friidera s hodnika. Polovica je stolova bila zauzeta, preko puta mene sjedila
su dva mukarca, onaj okrenut licem imao je u ustima samo dva zuba, uz to je
drao usta neprekidno poluotvorena, lijeno miui usnama kao da eli govoriti,
ali utio je dok mu se glava arko crvenih obraza klimala kao idiotu. Nisam
mogao odrediti je li to idiot ili tek svojemu prijatelju pokuava neto slino
odglumiti. Prijatelj se nasmijao, okrenuo, a usta mu puna industrijskih,
pravilnih zuba. Promatrajui toga idiota, no vjerojatno tek jako starog
mukarca, pokuao sam ga zamisliti kao djeaka kako zdrav juri po Pelhimovu,
zatim sam ga vidio pred sobom kao mladia, mua i oca... Ima li ovjek o sebi
tonu predodbu? Zna li kako izgleda u odnosu na to kakav je? Ja izgledam kao

manijak jer jesam manijak. I zato to se borim s mla?om enom. Odavno sam se ve
trebao smiriti, biti mu kojemu se ve snage lagano gase i raste mu prostata...
aj je bio izvrstan i stajao je samo jednu krunu sedamdeset! Obradovao sam
se da jo postoje jeftini uici. Dobro mi je. Sm sam ovdje, sastavljam
osvetniku pjesmicu, fotografiram zanimljive kue, gledam krajolik... krajolik
za vrlo povoljnih uvjeta golo drvee ne naruava obrise gravina i profil tla.
Veselim se nastavku putovanja. Ali jako bi mi dobro dolo utijeliti se u enu.
Zar u odrenu enu? Prouavam, navodno ne. U enu koja me ne bi muila. Marianna!
Proitao sam Francisa pa me Rat i mir nee mimioi. Nou me probudio
Josefov glas koji je dozivao Ludvo! Pola osam je ujutro. Vani hui grad, hotel
stoji na raskriju. Pritiu me oi. Na suprotnome zidu visi reprodukcija
Tichoga arobnjaka s kartama. Privinut u bika k sebi karta mi lagala ne bi. Tko
e znati, to jo ni jedna nije opisala, ili ja nisam proitao, kako zapravo ena
doivljava
izviranje. Cijeli niz godina dri ena u sebi poneki ostatak muke tvari, i
odjednom njega vie nema, ne signalizira li tada njezino tijelo nedostatak koji
kasnije mijenja smjer njezinih misli i koraka? Upitaj svoju enu! Hajde da se
kladimo da nee, zlikove! No Xenka nije promijenila svoje korake iz nude.
Otila je jer se razbjesnila na mene ugodila je svojoj potrebi dodirnuti
mogunost, osjetiti svoju mladost. Proivjeti nakon duga vremena uzbunje dodira
i rijei, kolebljivo pribliavanje. Izazvati muki zov. K Adamu je enja goni
Adam u njezinu roni.
Jo je nisam pitao tko je otposlao prvu rije koja je dovela do toga da se
kod njega nastanila preko noi. Njezinoj u majci rei Kad ti opet bude Xena za
mojega izbivanja htjela naprtiti djecu, toboe da mora pisati, zapravo e htjeti
spolno opiti s drugim, a ti samo primi djecu. Sada sam se uplaio, prisjetivi
se strane stvari Ako se bude ikada evila s nekim drugim, volio bih biti
prisutan, rekao sam jednom. Kakvi su to apetiti i elje slast pri pogledu kako
to rade, kako se ona dri, kako odgovara? Zar me to uzbu?uje?
Ba kao i sada, zasjalo je jednom jutarnje sunce u sobu u Bratislavi, gdje
sam spavao s Danom. Prije osamnaest godina. Probudim se, ve se bila obukla,
poeljala, njezino krupno tijelo s ocrtanim oblinama na stoliu ispred zrcala.
U devet je trebala negdje biti. U podne sam je trebao negdje ekati. Okrenula se
i vidi, ovjek se probudio, nasmijeila se i rekla da mora poi. Uzme torbicu i
pri krevetu. Stavio joj je ruku na nogu putujui dlanom gore, pritisla je butine
k sebi, ugurao je ruku me?u njih dok ju je drugom, uhvativi je za bok, bacio na
sebe, najvie se branila da ne uniti svoju krutu frizuru, prisilio ju je da
klekna na njega, govorila je ne ne, ekaju me ljudi, pa neka bude, ali na
brzinu, otrpjela je da prodre u nju odozdo, stenjala je i crvenjela se, njezine
su ga gaice slasno uljale, pa je unio u nju svu svoju udnju. Iscrpljeno pade
na njega, prekrivi ga svojom odjeom i kosom. Hajde, po, rekao joj je, podigla
se, lica puna mrlja, drhtala je, prebaci nogu preko mojega tijela. Pavi na
stolac ispred zrcala sve iz poetka. Otila je. Dana u poetku dugo nije
spominjala ili na bilo koji drugi nain naznaila da bi neto u nju uticalo. Ja
sam uvijek mislio da se to u enskoj utrobi nekako diskretno razmae i djelomice
upije. Tek jednom, kad smo sjedili suelice na krevetu, ugledam kako iz njezinih
donjih usana izlazi neto bijelo. Gore je priala o literaturi, a iz sjebane joj
ue bjei bikovski sok. eno, eno.
Xenka je draesna kako uva svoju spermu. Ve sam nain na koji ona to
doivljava kao treeg sudionika naega susreta. Uzdigla me do slasti zbog
svijesti da pravimo djecu. Lako vama eviti se, rekla je jednom, kad enska ne
moe zatrudnjeti. Prostaki si se onomad ponio spram Dane, ne misli? to si
rekla? udom se udim, ali to je bilo sve.
Nalazim se u zgodnom hotelu Slavia u Tebu. Stigao sam jo prije sumraka,
prometan trg, duge ouvane kue, hotel je nov, eksterijer se uklapa u okoli
krov mu je podijeljen u nekoliko manjih ne bi li izgledao kao niz omanjih kua.
Soba je sjajna! Ponovo dvokrevetna, toaletni stoli sa zrcalom, na zidovima
akvareli. Balkon iznad trga. Ukljuim radio i pronam postaju s prekrasnom
glazbom iz Bea, Austrijanci, lako je njima svirati! Upalih sve svjetiljke,
svjetlo reflektora uperim ovamo na pisai stroj, na stoli po vlastitioj volji
stavim Rat i mir i odem kupovati. Sladostrasno kruim oko polica s vinom, nita,
ni slatkia si nisam kupio, samo roie i salamu. I ogroman slatli brnjenski
kifl. No ujutro u svratiti na doruak, ovdje je zgodna kavana. Xenki sam kupio
gaice, stavit u ih u pismo kad joj se budem od nekale javljao. U sobu sam

ponio tonik i mineralnu.

Iz Pelhimova sam se danas iskobeljao tek u deset sati. umom, to manjim
cestama, krenem priblino u smjeru Tela. Nekoliko sam se puta morao vraati.
Sunace je danas od jutra savreno sijalo! U umi, ispred sela po imenu Szava,
morao sam zaustaviti pored osamjele seoske kue, tako me uzbudila trona, pusta,
zatvorena kao da pripada razbojnicima koji su uhvatili djevicu i dre je ondje.
Ali bila je opremljena visokom motkom, gotovo viom od ume i antenama to su se
pruale na sve strane. Kamo gledaju ti ljudi? Vide li tko se pribliava? Vozim
dalje i stignem u Staru un, taj me naziv odavno uveseljava. Najprije sam poao
u gostionicu upitati imaju li slobodnu sobu. Imaju, ali rekonstruiraju zgradu.
ini mi se da tako odgavaraju svuda gdje zapravo ne ele nikoga primiti na
konak. Naruio sam aj, iako mi se pila kava, bio je dobar. Moda e jednom za
itatelja biti najzanimljivije u mojemu tivu to to u seoskoj gostionici aj
stoji krunu i ezdeset. Juer sam u Pelhimovu platio patku sa zeljem petnaest
kruna. Juhu od fileka prekjuer u Vlaimi dvije krune. Gaice u Tebu dvadeset
dvije.
Obidem Staru u, traei kuu gdje je Florian izdavao svoja Dobra djela.
Upitah kolarca koji se upravo bio vraao iz kole, trebao bi znati od uitelja,
to zna o slavnom ovjeku koji je ovdje prije rata tiskao knjige. Ispriao se Ja
sam iz Markvartica. U trgovini su mi rekli gdje u pronai kuu. To je stroga
vila vrlo nalik na omanji dvorac, vrata od ograde zatvorena samo utaknutim
koliem, um i dozivam, um sve do otvorenih kunih vrata. Pojavila se stara
gospo?a, pozvala me da um i pokazala mi knjinicu, radnu sobu i tiskaru. Jo
uvijek ovdje ive Florianovi rodaci. Na kraju me zamolila ne bih li se upisao u
knjigu dojmova, odmah mi je laknulo posjeti su ovdje esti. elio sam platiti,
ali prevario sam se.
Predio je postajao sve monotoniji i sve zemljoradnikiji. Du ceste, na
mjestima snanoga zimskog vjetra, na svakih su deset metara ve strale motke s
crvenim krajevima. Iza mene kraj se zatvarao, sklapao se, zato odmiem sve
dalje i dalje? To kao da sam znao sve manje.
Ispred Teba uletjeh u maglu kao da sam upao u praonicu punu pare, u tren
je postalo hladno, hladno je. Oko svjetiljaka na trgu magleni krugovi. Pije mi
se kava ili vino. No nije teko odrei se toga, zapravo je normalno. Kako su
radili nai stari? Kod moje babe kad bi se tkogod elio osladiti, na parhetu je
stajao lonac s kuhanim krukama. A kako je bilo doma, kod mame? Vie se ne
sjeam. itat u. Imam prekrasna dva krevetia! Ali itati ne mogu, a lijepa me
glazba uznemiruje.
Idem lei s Mariannom.
Loe sam spavao i boli me glava. Trg je siv i prazan. Ljudi samo urno
pro?u na posao ili na autobus. Gledam drugi krevet, nezguvan, toaletni stoli s
podignutim zrcalom. Osjeam da bih ve trebao biti sm. Izmorila me. Zaelio sam
togod neobaveznije, zabavnije. Pjesma koju mi je dala na put bila je
konstruirana mozgom, dosta duhovita. Navodim je bez rime, u nedotjeranom
prijevodu.
Poeci i kraji
u krunici vrtloga
gubitka.
Bojim se biti bez bojazni
ne bojim se bojazni
od smijeha.
...
Mene nee iupati
s traga bez krvi
jedino skupa sa svojim mesom
uz koje pripijena
poput zakrpe na srcu
oiljkom u vikat
postojim!
Gesla i rijei, iznova jei, poeziju sklada, postojala bi rada. Evo ti,
uzmi, samo da uutim pa da ima mira. Nikada se nije ondje dolje pripila, samo
zna da je to na cijeni. Ali ja joj se ne udim, ni ja sebe ne volim. Patnje
mladog Werthera.
Ve sam u Ivanicama, ponovo itam iste stihove dobri su, ali umjetno

stvoreni. Nije ih osjeala. Kako bi bilo da njezinu narav rastavim na dijelove?

Jedan nije privlaan tako lako osu?uje ljude. Samo to je sjajna ena. Pjesmu je
sastavila od toga ega ima u njoj, ali nita je ne boli. Patnje o kojima govori
ne osjeaju se.
Kraj kojim putujem blago je valovit, prazan. iroka nova cesta vidljivo se
vine ispred tebe u daljinu bezbrojnim vijugama. Ondje gdje se rastane od
prvobitne stare ceste nastaju dvije ceste. Zato od stare ne naine ponovo
polje? Valjda zato da se mogu mimoii tenkovi, da bude mjesta za transport.
Vozio sam sporo, osjeajui ravnodunost. Ime Hrotovice podsjetilo me da je mama
kao djevojka sluila na velikom imanju. Nagazila je na vile i dobila konu
bolest koja ju je muila cijeloga ivota. Jedan krivi korak! Ba kao i ja. esto
bi se sjetila kuharice koja ju je dosta maltretirala. Citirala je njezinu
omiljenu reenicu Ja sam dobro stvorenje, iako sam zla. Ovdanja sela nemaju ama
nikakva izraza, nikakva dara. Tek pojedine seoske kue imaju ara. Ivanice su
mi oduvijek bile antipatine svojim imenom. Kad sam saznao da je Xenkin otac i
njegov rod odavde, zaudio sam se. Trg je donekle zanimljiv. Kad smo ovuda
prolazili prije dvije godine sa Xenkom, prilo je bijelo sunce. Napisao sam joj
sada pismo.
Draga..
danas u se suzdrati od otrovnih crtea i odlomaka iz svojih teih
razmiljanja jer Ti piem u sobi broj 1 kod Crnoga lava. Ura na crkvi upravo je
odbila etiri sata. Suton je... A ja sam se vratio s posjeta od tvojih, no
zatekao sam ondje samo djevojku koja nije ni znala da je gospodarstvo imalo vae
ime, oni su to kupili od Beranekovih. Otiao sam tamo samo zbog sjeanja na Te
kako me vodi onuda, kako idemo onom strmom cestom u polje, ne sjeam se... zar
nita nije bilo? Ako nije, trebalo je biti! Ali na tom smo putu bili disonantni
i malo je nedostajalo...
Stigao sam ovamo tono u jedan sat, maglovitim krajem, oko Dukovana ak
sablasnim putovi vode ispod isprepletenih ica razapetih u svim smjerovima, od
zemlje se poput nemani uzdiu izvijeni stoci, vrhovi kojih nestaju u parama.
Fotografiram to to me zanima, ali zapanjen, ovdje sam se kasno sjetio.
Kad sam se smjestio odmah sam siao, konano popiti pivo, prvi alkohol na
putu, sluam muke kako priaju o klinastim remenima i zaribanim klipovima te
zatim pom u susjednu toionicu u knjiaru. Postarija prodavaica upravo je
nagovarala jednu enu da uzme Quo vadis, navodno o Neronu koji je bio jako zao,
upravo je on sve zapalio. Ili idovku iz Toleda, samo to su obje knjige na
putu, poiljka negdje lei i nema nikoga tko bi poao po nju. Kad se trgovina
ispraznila upitao sam je nema li to od slavnog zemljaka. Gospodine, pa to je na
indeksu! Poznavali ste ga? Imam njegove knjige s posvetom! Morao je emigrirati i
ondje je umro.
Gospo?o, on nije emigrirao, umro je u Pragu i ja sam nosio njegovu raku. Je li?
Drago mi je, tako je bolje. Poznavala sam i njegovu djecu, obje curice. Znateli
li to je s njima? Najstarija je novinarka... Dovraga, zato je nisam pitao jesi
li udana!
Obilazim trg u namjeri da si kupim neto za veeru, ali teak je to
zadatak sam sebe prehranjivati kad ovjek ne kuha! Za kupiti nema nita. Ponovo
mlijeko, emlje i na sreu imali su jetrenice pa sam mogao izbjei salamu. Uz to
jo jabuke. Boca mineralne ili limunade da mi se na za dugu veer i no. Dakako,
svratio sam u slastiarnicu vidjeti to se nudi nite s kremom, utipci s
konjakom, raznorazne rolade, vanili vjenii, aumrolne, sve je to jako fino,
zna se, ali odriem se svega toga bez imalo napora. Kao i boce vina. Jo sam
kupio arulju od ezdeset vati jer ova je u svjetiljci preslaba, posluit e i
drugdje. Uao sam i u trgovinu sa enskim rubljem, ve trei put na svojem putu.
Imat e austrijske gaice iz Ivanica. Neto me goni na to, ali prestat u s
tim. Dakako, prodavaice su ljubazne prema meni kad sam odabrao ute gaice,
upozorila me djevojka da imaju klasian kroj. Odvratio sam Ona dodue nosi
bikini kroj, ali moe imati jedne ovakve. Tko ona, nisam otkrio.
Tko si Ti? Ili jo vanije, tko sam Ja? Vjerojatno e se sve u meni
rasplinuti kad Te ugledam ili kad u Zlinu primim Tvoje pismo. Dri me to sve
jae i jae i posve sam shrvan pokazujem pod stol. No moe me podii jedna stvar
o kojoj se sada odluuje. Odbilo je tri etvrt.
Sutra u krenuti odavde bez zadravanja, puti e biti krivudavi i vlani,

dananji je dan nekako maglovito meljav. Hodajui, shvatio sam da smo mu i

ena, imamo djecu, ovdje je mjesto njihova podrijetla. Ipak, dogovorit u se s
Luckom neka bude iz Valake. Ura odbija petu.
Htio sam upakirati sve, ali poslat u Ti samo knjigu. Moram jo, zaboga,
kupiti dvoje gaice, manje i jedne jo manje, za cure!
aljem Ti poljubac.
Ne mogu joj pisati o svemu. ovjek ne treba svaliti na drugoga ba sve to
ga mui. Ona nije kriva. Na zvoniku je odbilo est i uje se zvuk zvona. Da pom
onamo? No nije to misa, samo poziv na kleanje pogledam kroz prozor, crkva je
mrana, nitko ne prilazi. Zato nisam priznao kako mi je, putujui elegantno
vijugavom cestom dolo da dam oglas Traim duhovitu enu za spolno openje na
svojem putu ovim krajem. Jako sumnjam da bi se nala ona koja bi se uzdigla
iznad tih rijei. Kad ih ne bi bilo, moda bi ih se dosta prijavilo a sve bi
upravo na to pomislile! Neobino. Na kakav bih odglas pronaao i izdvojio
Mariannu? Neobino. to bi trebala imati u sebi?
Moja soba za etrdeset osam kruna izgleda ovako Vratima se ulazi izravno u
sobu, pored vrata umivaonik s hladnom vodom, dva kreveta, dugoljast stoli, dva
stolca, pohaban ormar, uz jedan krevet na zidu polica i na njoj mala svjetiljka.
Na zidu uramljena i ustakljena Kremlikova reprodukcija, odotrag probuena.
Radijator ispod prozora. Zahod na hodniku. Na podu linoleum, a od vrata do
prozora stavili su stazu. Na jednom unutranjem prozorskom krilu nedostaje
komadi stakla. Soba je visoka preko tri metra i vjerojatno je najvie nagr?uju
stijene s uzorkom u tri boje. Trg je miran, preko puta hotela stoji nekoliko
automobila, skupa s mojom kodom 120 L, registarskih tablica ACY 2205. Upravo je
odbilo pola osam. Uvijek su mi se svidjeli toni opisi, vie se ne sjeam je li
to bilo kod Dickensa? U nekim boljim krimiima. Odbilo je devet, sada u itati.
Sve do sada pisao sam pogrdnu brojalicu, jako je dugaka. Svoju slobodu guta
izmakla je vremenu s puta.
Ura je na zvoniku maloas odbila pola osam ujutro. Pukotinom u prozoru
puhalo mi je na glavu, osjetio sam i dim zapaljenog ugljena, negdje su naloili.
Glasovi djece na putu u kolu. Provirim na trg, maglovit, ondje stoje tri
naputena stolia s jabukama, bijele ceduljice s nazivima sorte i cijenom
svijetle iz polumraka asfalta, izlivena u kvadrate. Grijanje je mlako, ovdje je
prilino hladno. Opet se ne sjeam to sam sanjao. Osjeam bolnu napetost u
mudima, poelo je ve juer naveer. To je moj pokus ne stavljati ruku na se,
neka se dogodi bez pomoi. Kako preivljavaju muki bez ena? Tako su obino
Xenki nabrekla prsa prije menstruacije do joj potreba i bude razdraljiva. Do
veine naih sva?a dolazi u to vrijeme. Nae sva nisu sva. To su sitna
prepiranja. U est smo se godina svadili valjda tri puta. Uope mi nije polazilo
za rukom posvaditi se s njome. Bilo mi je smijeno vidio sam kako namjerno
izaziva sva?u, odredenim rijeima, a kad nije djelovalo, rekla je Zato mi nita
ne odgovara? Svadi se sa mnom! Nevjerovatno zdrava ena nikada nije bila
indisponirana. Nikada nije rekla ne. Samo joj je ponekad bila poslije upaljena
Pecka me, ali ugodno. Napravit u dvadeset unjeva.
Kod osamnaestog netko pokuca na vrata. Zabuna muki iz nekog poduzea,
ovdje smjeteni, trae se. Ovakvi hotelii slue danas samo za smjetaj
gravinskih ekipa. Inae tko bi putovao, i zato? Ja, sredovjeni gospodin. Na
dvoritu u staji imam konja, nadam se da e ga konjuar dobro nahraniti,
osedlati, kreem za zakonom, za zloinom, za ljubavlju, to dalje od nje, za
poslom, za avanturom? I zato u takvim hoteliima nema niega to bi barem
podsjealo na privatnu sobu. Dolochov je juer dobio okladu sjedei na prozoru
treega kata, polo mu je za rukom ispiti u jednom cugu bocu ruma i nije se
ubio. Sad u se spakirati, odnijeti stvari dolje i poi na potu s knjigom i
pismom. Osam i petnaest je, na crkvi svijetli samo maleni prozor. I dorukovat
u. elim te, kroz traper se vidi Stidnice mu apu pridi.
Kad sam izlazio iz hotela, upravo su u susjedstvu istovarivali idovku iz
Toleda i Quo vadis. U bifeu, gdje je bilo istije nego u slinim prakim
lokalima, naruih gove gula. Nisam se suzdrao da ne um u trgovinu s tekstilom
i tamo sam je pronaao plahtu dvostruke irine. Vi mislite plahtu za francuski
krevet, kae prodavaica. Kupio sam dvije, po osamdeset kruna svaka. Sada mi je
poprijeko presjei sve pute koji odavde vode sjeverno u Brno, jer ga elim
izbjei.
Krenuo sam iz grada dolinom iznad koje se uzdie visoki eljezniki most.

im sam ga bio ugledao, preplavio me tragian osjeaj kao dok sam ovuda prije
dvije godine prolazio sa Xenkom. Bijae to osjeaj raspada. Bez rijei sam tada
njime putovao sve do Olomouca, gdje se rasprio. Nastao je u njoj te izbio
nevidljivo tek kad smo prije odlaska iz ovoga grada skrenuli na grob njezina
djeda. A joj! im sam pogledao njezino lice, odmah sam vidio neto se sprema!
Xena se oito sjetila moje smrti.
Kad budem umro, pokopat e me u Brumovu, to je razumljivo. Onamo pripadam,
to sam izjavio. Vodim borbu za ostvarenje toga prava s izdajnikim podrunim
uredom koji me ne eli primiti. Spoznaja da u grobu s njom ne raunam tako je
Xenku prije nekoliko godina kosnula da me poela izbacivati ak iz postelje.
Bila je tada u godinjem pravu u ivotnom nije bila. Objanjavajui joj i sam
bijah iznenan da e nas odvojiti jer strogo uzevi jedno drugome ne pripadamo.
Imam dug ivot iza sebe zar da ga pokopam drugdje nego to u biti u budunosti?
Ne mogu se otrgnuti od svojega djetinjstva, od svojih strieva i staria rije
je i o mojem pisanju, moj svjetonazor. Moja mi se ena Marija na vrijeme
prikljuila u grobu, jo kao djevica. Oprostivi se od svojega rodnog sela,
prenijela je svoje uspomene, svoj ivot i namjere u moj kraj oito nosi i moje
ime. Mora to, Xenka, prihvatiti da je ne mogu od sebe odgurnuti u svemir kamo
bi padala? Moja Xenka, ma koliko bila velikoduna, to se tako rijetko susree u
ena, ipak misli da bih svoj prijanji ivot trebao odrezati s njom zapoeti
novi, kao to je ona zapoela. Dok ja ivot s njom doivljavam kao razvojnu
etapu cijeloga svoga dosadanjeg ivota. Svojski se trudim da ga utkam u cjelinu
jedinstvena djela. Trebala si odmah u poetku drukije srediti svoj ivot.
Treba mua koji pristaje uz tebe. Nee mene nikakva mlada ena zafrkavati,
rekao sam i ona otvori vrata i otjera me. Ne jednom! Spominjem to u mnogim
biljekama!
Ako me voli, pokori se i ivimo u miru. Ja ti sluim.
Breuljci su ovdje veinom goli, ceste pune blata nanoenog s polja tako
da se doimlju kao stari prilazi dvorcima. Njihov smjer i i pravci nisu u skladu
sa zemljovidom, nekolikputa sam se vraao. Na raskrijima osim bliskog cilja
nedostaje onaj udaljeniji. Trebao sam stii u Pohoelice, a umjesto toga sam
neprestano sam se vrtio oko mjesta koje se zvalo Ujedinjena poljodjelska zadruga
Pobjednika veljaa, Ujedinjena poljodjelska zadruga ehoslovako sovjetskog
prijateljstva. Samo sam kruio oko Pohoelica. Da pobjesni, ali bilo je
zanimljivo. Du ceste stoje dovezene crne hrpe s tablama materijal za posipanje
okrune uprave cesta. tota upiuje na trud da bude sve u redu, ali polja su
besprizorna! Beskrajna polja rodne grude? Na oznaci koja upozorava na neravnu
povrinu kolnika popustio je vijak, okrenuo se vrkom nadolje dvije kvrge poput
sisa kad je obra?ujem odostrag. Ona tvrdi da su spavali samo jednom, ali pokai
mi mukarca koji ne bi jo kad se na primjer pred njim sagne po rublje? Kad se
divna pred njim sagne ja u skoit, zato ti ne! Prilino prosto, hm. Ali tako
je! Stao sam da zapiem.
Na kraju krajeva, zato da joj ne priutim tu sreu pariti se s prekrasnim
mukarcem? Sputajui se naglo niz nekoliko zavoja, ak su mi se ui zaepile,
shvatio sam da kad bi otputovala u inozemstvo, sama, vodila bi ljubav sa svakim
frajerom koji bi je uzbudio. A zato i ne bi, ima li razloga protiv, kad osim
moje osobe ima sve razloge da tako postupi? Kao prvo, za nju je to normalno, kao
drugo, smatrat e da to pripada slobodi putovanja, prirodnome pravu njezina
spola i njezine due. I to je dra putovanja, horizont, spoznaja.
Ja sam budala.
Uvjeren sam i znam da bih je se morao odrei ako nije trudna!
ini se da sam se naao u kraju starih stabala gola stabla oljutene kore
stoje ovdje kao srednjovjekovni zloguki znaci rata, ognja i vjeanja. Stabla
jabuka rupiasta od starosti, s grevito mrtvim granama. Bit u samo to to sam
bio. Tako je! Ali ne moram li zapravo, po istini, dovesti priu te ene do
njezine sumnje u ono to ini. I do odluke da ga vie ne vi?a. Je li to istina?
Ne tjeram li je svojim putovanjem u jo jedno protestno uvlaenje nekog
ljekovitog uda u njezinu duu?
Kad prije preko onie ali izraajne poljske uzvisine ovdje poinje
jugoistona Moravska, granica sa Slovakom, kod Nikolica. U Damboicama se ve
vide kue s plavim soklom. Ispred cvate kasno jesenje cvijee. Kod Mirka u Zlnu
oekuje me pismo dodue, ne doznajem je li sretno napumpana, jako voli tu rije,
ali ipak me podie, potie. Na vrhu ceste stoje dva stabla, me?u njima eljezni
kri. Stanem i itam

Ljubavi moja
Isuse
Vodi duu moju
od zla uvaj
narod na
ti to moi ima
To su rijei... za tunjavu. Tko je vo?a moje due? Mislio sam da u na
ovome putu voditi sam sebe. Ne vodi li me moda ona ena? I kako me dri? Dok me
dua moja vjerno prati.
Mogao bih svratiti do prijatelja iz mladosti, u Kyjov, ali neu bio bih
uasnut. Ne moe previdjeti u kakva su se otuna i troma bia promijenili mnogi
veseli, bujni mladii koji su podlegli reimu nita zanimljivo nije ostalo od
njih, imaju moda samo dobre plae i to je sve.
Nisam se zaustavljao i tek u Bzencu potraim neto za jelo. Gostionica
Lugarnica izgleda poput stare vile. Sjednem uz bijeli stol i pogledam oko sebe.
Ovdje u zaliti hranu s dva deci bzenske lipke. Do konobar i pita me pripadam li
ekskurziji. Budui da nisam njihov, alje me u prvu prostoriju s golim
stolovima. Ustanem i naputam taj glupi grad. Zaustavim u sljedeoj opini
Moravsk Psek. Ne svi?a mi se kad se uz naziv opine dodaje pridjev. Ako je Psek,
neka bogamu ostane samo Psek! To je sigurno prvotno bio Psek na pjearama
rijeke Morave, dok se s obzirom nisu povukli, dok nisu skinuli eir pred Psekom
u ekoj. Da se mene pitalo, ja bih ostavio Psek, a onaj u ekoj su mogli
prozvati Mulj. Ista je stvar s Klobukima zato Valaki?
Jelovnik mi je priapnuo juhu od svinjetine i kuhanu govedinu s dinstanom
mrkvicom, grakom i krumpirom. Kao hranu prikladnu za gra?ane starije dobi
nudili su ovdje knedle s jajima, za 2,40 Ks, u zagradi se navodi 1321 kJ. Mene
je zaokupila njihova odluka upotrijebiti rije gradanin. Moja je porcija, vrlo
dobra, stajala i s limunadom 9,80. Platim dvanaest kruna i sjednem u auto.
Uhersk Hradit je posve drukiji sluaj ondje se doista nalazila utvrda protiv
Ugara, to su faktiki razlozi. Slino tome bi se Bruntl trebao zvati Uniteni, a
Prag Sjebani.
Odbila je jedna ura kad sam ulazio u Posrani Gottwaldov. Mirek nije bio
kod kue. Neko vrijeme sam ekao. Zatim otiao do Frantka, gdje me ekala poruka
od Mireka da je otputovao u Prag. to je s mojim pismom? Nazvao sam Xenku i
rekao joj da pisma nemam. Glas joj vie nije bio toliko drag umoran, moda
ljutit? to je tebi? upitao sam. Nita. Nije dobro. Ve od juer... utim sve je
u redu! Voli me. Ba mi je krivo, kaem. Dobro, ima tome pomoi, ree. Hoe li
htjeti? upitao sam. O tome emo se dogovoriti, odgovorila je. Kako si inae?
pitam. Imala sam u srijedu jaku depresiju. Kako se u depresiji raspoznaje
srijeda? Frantk je bio pored mene i nisam mogao raspredati. Potrudit u se doi
do pisma, rekao sam. Sutra u te nazvati. Nazovi, bit e mi drago. Ti si sve
primila? Ma, jesam... nemoj mi vie slati onakve sliice, idu mi na jetra. Neu,
ali jedna je jo na putu.
Sada sam dakle kod Frantieka. Prijepodne sam pisao, na ruak sam ga
pozvao u restauraciju, ali sm je pripremio ruak fairanu trucu s krumpir
salatom. Poslijepodne smo otili autom u tpu na groblje, gdje su mu pokopani
roditelji i ena. Ponijeli smo cvijee. Promatrao sam ga dok ga je srevao,
pitajui se o emu sada razmilja. Umrla je prije osam godina. Po dalje, tamo
e pronai zanimljiv grob, rekao mi je. Pronaao sam ga na profesor iz
trgovake akademije. Doivio je sedamdeset i etvrtu, to bi znailo da mi
preostaje jo etrnaest godina. Zato mu napis nije stenografiran? pitam.
Gospodin je profesor oenio svoju studenticu, nae godite, ali nije bila iz
naeg razreda, slovila je kao najbolja cura u koli, meni se inila mlitava i
slatkasta, e curica. Poslije ju je ostavio, zaradivi osudu svih svojih
uenika tovatelja svi smo ga potovali. Bio je to pravi mukarac, vitka stasa,
markantnih crta, ive mimike. Nakon rata jedan od prvih komunista u koli. Bio
je obrazovan, znao je govoriti, na mene je imao velik utjecaj. Ah, ene, ene!
Svatko e zbog njih pokvariti ocjenu iz vladanja.
Koliko esto navraa, upitao sam Frantieka. Jednom u etrnaest dana,
danas vjerojatno posljednji put prije snijega. Razmilja o neem konkretnom ili
tek tako pokorno slui? Kakva su to pitanja! Pa, mislim na nju, na lijepe
trenutke. Ponekad joj kaem ti sigurno ne bi bila time zadovoljna, ali bolje ne
znam. Zatim se uputio srediti grob svojih roditelja. Putem mu kaem Vi ste si u
braku sigurno bili vjerni, je li? Eto ti pitanja! Moe se rei. Moe se rei,

jeste ili niste? Ja sam bio vjeran, a za nju pretpostavljam. to bi uinio da si

otkrio da te vara? To bi bio kraj. Nisam mogao povjerovati i pitam Ti bi
napustio enu? I da se dogodilo samo jednom? Morao bih poznavati blie
okolnosti. Kad bi bila rije samo o posrtaju, moda bih joj oprostio. Ali nisam
ba siguran da to kasnije ne bih upotrijebio protiv nje.
Jo smo krae vrijeme ostali uz grob njegovih roditelja. Rekao sam Sldek
se s prvom svojom enom oprostio sljedeim rijeima
Kad je ve suno,
neka ti je zbogom,
sniva u grobu dubokom
zauvijek vjeitim snom.
Ni srce tvoje, ni uspomene
nemaju vie osjeaja,
ti u zaboravu trava,
ja u zaboravu ivota.
Ta trava svenut nee.
Dugo je suze moje vlae,
dok ne rekoh zauvijek zbogom
nikada susreta vie.
Meni se to ini nekako previe energino, dometnem. I jest, zaudio se.
Zaudio se i tome to znam pjesmu napamet. Ispriao sam mu kako sam jednom
odluio da u vjebati pamenje jer mi se priinilo kako mi slabi, pa uim
Sldeka. Frantk na slian nain, na svojim dugim poinfarktnim etnjama umom,jaa
pamenje recitirajui stihove. Voli Sovu. Odmah je citirao iz Ahasvera. Kad smo
stigli kui, zamolio sam ga da mi to izdiktira. Izvanredni stihovi
Glagoljivi idioti
vatru strasti krote
formulicom to prona?u
u doba pozno
da stiaju grijehe svoje.
Mui sitnih ideala
ene sitne, krotke ljube
nasmijeena njina djeca
batinici obojega.
Vjeno stremit, vjeno ruit
pa tada kraj razvalina stati
kakav e svijet nii
jednom u tisuu ljeta
u divoti ednoj, istoj,
da ga ruke doekaju
i glasovi u zboru grme,
krvlju iskupljeni spas...
S groblja, preko zida, vidjela se na obzoru iznad Hvozdne skupina stabala
prekrivajuih vjetrenjau. Krenuli smo natrag u Zln. Frantka sam odvezao kui i
poao do Zikmundovih ne bih li zatekao njihova sina da mi preda pismo. Nije ga
bilo.
Nazvao sam Xenku. Progovorila je umiljatim, radosnim glasiem. Upravo su
pospremile stan. Rekao sam joj da ne mogu doi do pisma. Poslala mi je jo
jedno, ekspres, ree. U njemu mi pie o stranome snu koji je sanjala, ali ve
se oporavila. Jako mi je ao zbog onoga, kaem. Meni se ini da je to znak
sudbine, onako kako smo htjeli. To me zaskoilo. Rekao sam Ja mislim da nismo
dovoljno pokrili dva posljednja dana. Nasmijala se. I meni je to palo na pamet.
Kod mene je najsigurnije pri kraju. No lijepo si to rekao pokriti. Tajna e
policija uivati. Zna, sjetio sam se, moda bi trebala mjeriti temperaturu.
Upravo sam to danas i ja pomislila, ree veselo.
Obojica smo pola lei, i Frantiek, itali smo asopise, ja sam nakratko
odspavao, i on je. Ovdje mi je dobro. Sada dok ja piem on se bavi svojom
zbirkom maraka. Poznaje moj nazor to vie nije filatelija zato to vie nema
maraka, to su komercijalni predmeti. Upravo mi je donio pokazati dvostruki list
maraka s reprodukcijama slavnih slika, sami enski aktovi. To je maskirana
zbirka golotinje, a ne maraka, kaem. Smijao se. Prije nekoliko smo trenutaka
iskopali televizor gledali smo francuski film Novac drugih ljudi. Pola mojih
misli ostalo je u naoj debati, prije filma, koja me uzrujala i poneto dotukla.

Kako je dolo do nje? Tako to mi je, zapisujui Sovovu pjesmu, palo na

pamet dati Josefu proitati Xenkinu pjesmu. Polako ju je proitao i rekao Vie
se ne udim, od takve se ene nije lako otrgnuti. Prije svega, spomenuo je
raskid kao da je rije o mojoj zadai ili volji, no shvatio sam da je to
posljedica toga kako govori o meni kad nisam prisutan. Naroito s Marijom. Neko
je Mariju volio, onosno svidjela mu se bila je u njega zaljubljena. Uzajamno se
potuju, odnos im je romantinoliteraran, uzvien. Zamiljam kako razgovaraju o
meni kao o objektu vrijednom intervencije ili lijeenja, ili barem za osudu,
makar za oprost jer nema izgleda da e se popraviti. Sad me upitao to ima
protiv pjesme? Rekao sam mu da je napisana na moj poticaj jer sam joj predbacio
da uvijek pie pjesme protiv mene Kao da sam za nju vrst miljokaz na teku
ivotnom putu na koji se moe osloniti i pogledom obuhvatiti ivotni obzor ne bi
li ugledala svoj neuspjeh, objasnivi sama sebi to zapravo eli dalje.
Gledao me iznenaeno ali suzdrljivo. Rekao sam Sve njezine pjesme koje
nisu uperene protiv mene znae jednu jedinu albu na ivot te enju za
definitivnim mukarcem onakvim kakav sam ja, ali mlam i krasnim. Suptilno se
smjekao, brino birajui rijei da bi mi rekao sljedee Ne elim te pokositi
niti ita predvidati, ali taj e se mladi ovjek jednom pojaviti. Dotuen sam.
Jo smo krae vrijeme priali, ali zapisivat u drugi put, pono je, ne elim
vie tipkati. Ali planira dijete! Zakljuak pouzdaje se u mene za sluaj da se
ne pojavi nitko bolji, a da se ja u nju ne mogu pouzdati. Kad do dan moga
odlaska, moram ga prepoznati! to sam to uinio Mariji?
Ujutro smo oba ustali rano, poslije sedam. Svi?a mi se kako mu odbija sat.
Pustio je glazbu iz Bee. Pokazao mi je svoje jutarnje vjebe, vjebao sam s
njim. Dorukujemo bijelu kavu od kavovine, kruh s maslacem i topljenim sirom, on
bez maslaca. Radosno sam naputao Zln, preko Vizovice, Polanke i Lidea u smjeru
Pchova. Proet osjeajem neshvaanja i unja to u tako kratko vrijeme
savladavam udaljenost za koju mi je neko trebalo toliko dugo vremena kad bih iz
Zlna putovao kui, tu sam dionicu puta iao pjeice nekoliko sati. Kod kue su
me ekali mamatata, to mi je bilo dovoljno, s njima i braom bijah kompletan,
nita mi nije nedostajalo. Naroito ne neka Xenka! Kako je dolo do toga? U
Lideu idu ljudi u crkvu i vrtuljak je bio ondje, otuan. Kad sam se pribliavao
prvom slovakom selu, Strelenci, bio sam siguran da e preda me na put stati
policajac i vratiti me. Osjetim da mi je prazan stranji kota. Zamijenim ga i
vozim dalje Zar doista smijem ui u Slovaku? Dakle ne znaju gdje sam, izgubili
su trag. Najvjerojatnije su pristali na moj plan putovanja, smatrajui ga
bezopasnim. Zar im se sm neu iz svakoga mjesta javljati, Xenki?
Poela je kia. U Ilavi sam skrenuo u Straovske Vrche. I kao da sam se
naao nekoliko desetaka godina unatrag kraj je ostao u istome stanju u kakvu je
onomad bio i kod nas, na moravskoj strani. Popaene livade. Kod nas ih putaju
zarasti u grmlje. I sve su te livade i panjaci zarasli crvenkastim korovom, ne
znam zato crvenkastim. Prekrasna vonja, sve do sljemena kad sam se spustio do
Prievidze i Handlove postade dosadno. Kiilo je sve jae i jae. U jednom se
selu i po kii okupila skupina ljudi oko mijealice za beton, ispred crkve.
Vonja mi je dozlogrdila.
U Kremnicu stigoh u pola dva. Dok sam se raspitao za oporavilite Hron i
pronaao ga, svi su novi gosti ve sjedili u blagovanici, a upravitelj je
dovravao dobrodolicu i informacije. uo sam samo toliko da organizirani
program nije obavezan i da se veera servira u pola est. Prijavio sam se i
dobio svoju sobu U drugoj zgradi, nekoliko stotina metara odavde. Ve sam
veerao, napisao ove retke i pisat u pismo Xenki. Soba me titi, dakle
koncentrira.
Draga.. Kremnica 23.11.1986.
Dakle ovdje me oekuje prava tuga! to u raditi? Pribojavam se da u
proitati Rat i mir. Ovdje sam u klancu kojim vodi cesta i hui potok. Pada kia
zato to sam stao na slovako tlo i morao mijenjati kota. Sutra moram u servis.
Imam sobicu s presvuenim leajem i nepresvuenim pomonim leajem, ali
posteljina je
sloena na hrpici. To bi bio pravi brlog za nas. Prozor gleda na umovitu padinu
po kojoj s vremena na vrijeme pro vlak. Kroz kanjon u tami potmulo hui voda s
vjetrom u pustome drveu, duboka tama, kripanje grana kao u romanu. Preko puta
stanuje stara gospo? a koja se neprestano nekamo tepe pod i stubite su drveni,
neprestano kripe.
Ostat u tjedan dana i zanima me do kojeg stupnja moe doi moja alost

odnosno u to se moe preobraziti. Istina, dvadeset kilometara odavde, cesticom

preko gora, nalazi se Bansk Bystrica i u njoj Pavle Hrz kojeg namjeravam
posjetiti.
Jako mi je drago to smo mogli razgovarat! Kad sam s Tobom, ini mi se da
emo ostati zajedno, kad nisam s Tobom, ini mi se da neemo, i osjeam se kao
da sam na vlastitu prethodnom pogrebu. Ne mogu Ti ba o svemu priati. Na je
plan za normalnoga ovjeka riskantan i ja se opirem da ga ocjenjujem kao
normalan ovjek. Ne mogu odustati od Tebe. Kad smo se bili dogovorili upitat
emo sudbinu bio sam pripravan i na to, ako ne ide onda nita. Strah me kako je
ispalo. Moram to prepustiti Tebi umjesto sudbine Tebe pitam!
Razgovarao sam s Frantiekom u Zlnu o pjesmama. Na groblju kod njegove
ene i roditelja predstavljali smo jedno drugom svoje pamenje. Dao sam mu
proitati pjesmu koju si mi napisala za put pjesma mu se svidjela. Rekao je da
se ne udi to Te se ne mogu odrei. I to je bilo dovoljno. Ne, nita mu nisam
rekao o tome to me nagriza, samo bih mu dao argument protiv nas. On ne vjeruje
u takve veze jer one za koje zna zavrili su eninim odlaskom. Istina, dopustio
je da je naa veza sadrajnija. Branio sam se pred njim Ali ona vjeruje u to,
eli imati sa mnom jo jedno dijete! To je prihvatio kao dokaz s moje strane,
ali rekao je i to da bih si trebao ivot urediti jednostavnije, a ne
komplicirati ga. Nisam mogao spavati, i budui da sam se zakopao ovdje u tu
guduru, zahvaa me jeza. Sada je pola devet uveer i jedva ekam jutarnju
svjetlost da izam.
Znam u emu sam snaan, odnosno snaniji od Tebe i u emu Te mogu
osnaiti. Ali u ljubavi koju imamo, u ljubavi mora biti snanija od mene, ja u
neprestano osjeati pitanje, zna ve koje.
Dobro je to sam otputovao i rei u Ti zato sam to uinio izmislio sam
taj put zato da se udaljim od Tebe, kad se bude bavila Josefom moda e to biti
njemu u prilog. Umjesto da Ti kasnije moram govoriti ili sa aljenjem preutjeti
to mi na njemu smeta, ja Te ostavljam za trenutak s njime nasamo da istinski
shvati svoj odnos spram njega jer nema sumnje da ja svojom nazonou
iskrivljujem njegovu sliku te naruavam ono najsuptilnije me?u vama. I elio sam
iskusiti kako bi bilo bez Tebe. Bilo bi strano.
Ne elim ovdje tipkati dugo u no, ne znam uje li se. Telefonirat u Ti
iz grada, ovdje je automat na novie i ne bih ni stizao tako brzo ubacivati.
Moje crtee prihvati s humorom. Jednostavno se bavim Tobom, odnosno Te
zabavljam. Znam to si uinila za me kad si pristala na ovaj prijekid, uz djecu
i posao koji obavlja.
Ne lutaj i nemoj previe puiti! Oprosti. Laku no!
Ve je veer i samo na silu sjedam i piem. Ne znam zato izgubih zanos putnika
i kamo je nestala moja ivotna snaga. Kia odgovara mojim nazorima.
Ujutro poslije doruka bijela kava, satara s jajima stao sam traiti gdje
bi mi popravili probuenu gumu. Morao sam ak u iaru. Kad sam se vratio u
Kremnicu, sitno je kiilo, elio sam razgledati dvorac, ali zatvoren je zbog
popravaka. Poslao sam pismo, nekoliko razglednica. Trg je travnat i to dobro
izgleda, iako je to rezultat pustoi ovdje uope nema trgovina. Kue su
nezanimljive. U bifeu Permonk hou popiti aj, um, nema nikoga, ni prodavaice,
samo je magnetofon glasno svirao snanu, monotonu, tugaljivu ritmiku glazbu.
Sjedim ondje etvrt sata, nitko se ne pojavljuje, a kad sam u glazbi prepoznao
ritam snoaja, odem. U susjednoj ulici, u gostionici, sjednem u kut izme?u pei
to je snano isijavala toplinu i prozora kroz koji sam vidio na ulicu. Ondje
sam dobio aj, posjedio i otiao.
Oekivao sam pismo koje mi je Xenka ekspresno poslala. Nita nije stiglo.
Gubim se i ne znam zato sam dolazio kad mi je jedina elja da budem s njom i
Luckom. Je li to vrijedno Xenkina napora? Iako ona kae, tako pie i u svojoj
pjesmi, da sa mnom gubi vrijeme. Ekspresno pismo vjerojatno sadri molbu za
pomo, moda trai moje miljenje o uvodnoj rijei za film. U glavnoj zgradi
upravo poinje domjenak za upoznavanje, ak s glazbom. Ti me ljudi ne zanimaju,
veinom su stari i sijedi, nisu mi privlani, ni mukarci ni ene. Gospo?a koja
stanuje prekoputa sjedi sa mnom kod stola. Pitao sam je ne smeta li joj
tipkanje. uje se samo na hodniku, u sobi uvijek slua radio. Brzo je veerala i
urno otila na autobus, u crkvu. Kad sam odlazio iz blagovaonice, dolo mi je
da si u susjednoj toionici kupim bocu i odmah se napijem. Ali to nema smisla.
Napit u se vjerojatno tek s Ivanom Kadlekom.

Ujutro sam se trudio ponoviti Frantiekove vjebe. Osjeam se dobro kao da

se istim od kave, eera, masnoa. Jo da mi je dobro mjesto u potoku kamo bih
mogao stati ispod struje. Rat i mir toliko se sporo razvija da sam uvjeren kako
su generacije itatelja jednostavno itale napreskokce. itam pomno na sto
stranica tek su predstavljene osobe, a nisam siguran jesu li sve.
Gospo?a kod stola je Ma?arica, to je pobudilo moj interes. Upitao sam je
za neke psovke. Rekla je jojojoj! Ona ak iskapa televizor ako se u drami pone
prostaiti. Vie slua Budimpetu nego Bratislavu. No Budimpeta u serijalima
prostai jo vie od Bratislave. Ve sam odavno elio nekoga upitati za psovke
da ustvrdim podrijetlo nekih neobjanjivih rijei od kue Na primjer bembek,
lopto. Teremtete! Odjednom ree da se danas slavi Katarina. Trznuo sam se na
taj se dan rodila Marija. S tim sam raunao, imam dar za nju, ali zaboravio sam
pratiti dane! Napisao sam joj pismo, umotao sportske proivene rukavice i
odvezao se na potu. Naruio sam vezu s Pragom, odmah sam je dobio. Imala je
ugodan glas, nisam bio ravnoduan. Ima prekrasan glas. Podsjea me na
Frantiekov. Ve su se bili okupili estitari nai sinovi, Milan imeka
sluajno, zato to se upravo nalazio u Pragu. Glas joj je jo uvijek mlad,
jasan, zvui iz njega jednostavnost spram ove minute, spram dana i spram
sudbine. Uvijek je bila jaka i skromna, takva je i ostala. No ponekad podlegne
provalama zajedljivosti zna to e me pogoditi i koristi se time. Ali lako za
to. Dobro mi je kad sam s njom, imam svoj mir u tom sam trenutku zadovoljno star
u svojoj dobi, ako upravo ne razmiljam o Lucki i Xenki. Spolnost mukaraca
trebala bi polako jenjavati kao u ena. Tako se ne bi pojavljivala nejednakost
pri emu uvijek netko pati. Ali divna je to snaga rastvoriti si enu, proeti je
te njezinim stanicama nagurati svoje!
Vraajui se iz grada u klanac, javila mi se misao koja me uplaila kako
bi mi moglo bilo dobro, kako bi radosna bila moja enja za domom da Xenke
jednostavno nema u mom ivotu.
Ujutro slabi mraz, a kad su se nad klancem razile pare, vidim, bit e
sunca. Odvezao sam se u brdo, u selo nazvano Krahule to me ime uzbuduje. Kako li
je nastalo? Moglo bi znaiti mjesto ptica kretalica domaih. Nai su gosti
juer poli onamo za izmaglice, ali nita nisu vidjeli. Susjed za stolom
mrzovoljno ree nekoliko hia, nita drugo, ni drvea nema! To me vrlo uzbudilo.
Prazan, vjetrovit prostor s irokim pogledom u daljinu. Upravo je tako i bilo
Hie neuredno razbacane, me?u njima se razvikale i krilima razmahale guske,
posvuda su guske! Samo neto nalik na panjake. Ovdje e zimi sigurno biti puni
snijega! Sunace se hladnim sjajem razlijevalo po panjacima to su se protezali
s brda na brdo. Daleko se vidjelo. Zamiljao sam drai ljeta na golim tijelima.
Teka je ovdje samoa za onoga tko nikoga nema!
Kao to mi se obino ujutro doga?a, pala mi je na pamet pjesmica i sada je
u pozadini svake moje misli, svih dojmova i zvukova Na ispovijed pola Bta, u
prslui utegnuta... I tako koracam lako i slobodno put sljemena prema kojemu se
podalje zavojito uzdizala nova, iroka cesta. Slovaci posvuda grade ceste. Jedan
osamljen ovjek ovdje je radio, ali nije se doimao alosno. Zapalio si je vatru
od ostataka alunga oplate, ispunili su je debelim betonskim zidom koji je
trebao tititi cestu od snjenih zapuha... iako strmine ondje gotovo i nije
bilo. Zaudio sam se. Nepotreban je, ree mukarac, samo se razbacuje novac!
Posvuda se vidi razbacivanje, neplaniranje melioracije, gradnje... Mukarac se
ljutio to mu nisu dovezli beton. I ako ne do?u, rekao je, ja u si ihtu cijelu
uraunati. Ima ezdeset i dvije, izgledao je izmueno, jadno. Prima mirovinu od
pet stotinu kruna, a ovdje zaradi dvije tisue. to e vam to? upitam. Za
pogreb. Pa valjda e to obitelj srediti, kaem. Rekao je da ima estero djece,
ali ni jedno ga ne potpomae i nita mu ne daju, jo su mu rekli neka tedi
Stari gospodine, kae mi, danas je eljad drukija nego to smo mi neko bili!
Bilo mi je drago to Xenka nije sa mnom. Rekao sam da pogreb nije naroito skup.
Ali on eli glazbu. Na ispovijed pola Bta u prslui utegnuta...
Vozei prema vrhu, uskoro sam susreo automobil s betonom koji se ovamo
uspinjao s druge strane. Popeo sam se do prijevoja, pogledao naokolo te nedaleko
ispod ugledao malu kapelicu, tronu i zakljuanu. Na ispovijed pola Bta u
prslui utegnuta, i tad pater Btu pita... Kad sam se vraao stari mi je radnik
zadovoljno domahivao. Pogreb glupost. Radi zato to se dosa?uje. Pater prijeti
Bti paklom dok mu ona, kao to je poznato odgovara Ne bojim se pakla ba nimalo,
dok imam ono do eg mi je stalo, dok imam dragoga, ljubljenoga svojega!
Izgovarajui rijei do eg mi je stalo, osjetim da mi stoji. Uspravio se te

ispravio pjesmicu Tko da ga se boji, kad i crnu vragu stoji, odabrat u jednoga,
uzjaiti na njega! S tim sam se rijeima radosno uputio dolje.
U podne, prilazei svojemu stolu, ugledam pismo. I tu su vas nali,
saalijevala me Ma?arica. Primijetio sam kako eka da otvorim pismo, ali ostavio
sam ga leati. Napunim tanjur juhom i pojedem je. Zatim noem otvorim pismo i
ponovo ga ostavim leati. Proitao sam ga tek putem, na odlasku.
Dragi moj!
Depresija je valjda zavrila, ipak, osjeam se kao izubijana. Djeca me
nerviraju i budui da ne elim da ita primijete, bavim se njima, itam bajke, s
Luckom se igram zloeste kole, a s Magdalenom gledam sovjetski film o slavnoj
Paganinijevoj depresiji. Prisilila sam se u romanu svladati jedno vrlo teko
mjesto, ali nisam zadovoljna. Moda ga jo ne predam, posavjetovat u se s
Tobom. Izgleda da se podsvjesno bojim, zato sam vjerojatno danas sanjala jezovit
san. Pola sam s Lenkom koja je juer nakratko navratila, bolesna je, onom
serpentinom prema Branku, ali ulica se promijenila u poljski put, bila je veer,
mrak, a mi smo ile bezbrino priajui o Mozartu. Odjednom su se s lijeve
strane pojavila neka vrataca, ondje je stajala neka tipina, neprijatelj, to
sam odmah shvatila. Uto je ve skoio na mene, Lenka je pobjegla po pomo, ja
sam htjela vikati, ali nisam mogla, ne zato to me je gutio, jednostavno mi nije
ilo, preostalo mi je jedino da se upustim u podosta slabanu borbu. Jo i sada
osjeam kako sam mu zarinula nokte u kou na vratu. Strahovito me u toj tunjavi
zabolio lijevi bok, vjerojatno me tukao. Sve je nadjaao moj uasni strah i
predodba da u depu ima no. Bilo je zapravo oito da me eli silovati, ali
bila sam odjevena za zimu i uza svu strahotu svjesna da nosim vrlo uske
traperice koje s mene nee moi svui, to e ga razbjesniti i ubit e me. Samo
sam ekala da se pojavi Lenka s pomoi, ali nita nisam ula, znajui da nee
moi doi na vrijeme, da u blioj okolici nitko ne stanuje i da je sve pusto.
Zatim sam se probudila, Lucka je spavala pored mene, to me poneto smirilo dok
mi je prva misao bila da sam u prvoj knjizi krivo opisala silovanje jer nisam
spomenula strah za ivot, iako je to bila drukija situacija, mladi deki i
curica. Jedan sam sat o tome razmiljala neprestano osjeajui ispod nokata
njegovu oguljenu kou. Zatim sam zaspala.
Ne ljuti se to Ti to piem, ali san sam usnula noas, sada je ponovno
veer i elim ga nekome ispriati da mi se ne vrati. Ne bih eljela da ovo pismo
bude tuno. Volim Te, jako. Nedostaje mi. I Lucki, svakoga dana spava sa mnom.
Tvoje me sliice ranjavaju, vjerojatno u ih poderati. Kako bi bilo da izrauna
prave dane i doputuje na vrijeme? Hoe li? Zahvaljujem za arapice, ni uz to
mi ne prostaju, ali mogu ih nositi po kui za Tebe, moe?
Idem lei. Ljubim Te...
Pismo me smirilo udesnom, njenom snagom. To je savreno pismo, tovie,
gotovo bez tipfelera. Njezina su pisma drugim ljudima uvijek ukraena na neki
nain dobronamjernim laima s ciljem da bude zabavnija. Ovoga puta njezina je
dobronamjerna la moda sadrana u tome to je nije napisala.
Moje je posljednje pismo nee obradovati. Jo ni sam nisam naisto s tim o
emu sam joj pisao Taj e se mladi ovjek jednom pojaviti. Znam, ti si snaan
ovjek. Ali jo pet godina? Za pet e godina ona biti ena... uinio je
nezamjetnu kretnu rukom po stolu. Upravo o tome razmiljam, rekao sam, i to me
mori. Zato sam otputovao, ne znajui kakav u se vratiti. Izdri, dakle, i ne
vraaj se prije nego to si naumio. A povjeravajui mu se, nisam spomenuo
najvanije! Ionako te nita nee mimoii, dometnuo je. Rekao sam Nadam se,
raunam s tim da se neu jadno gasiti past u i svreno. To je dodue realan
plan, ali emu onda drugo dijete? Bilo je nepodnoljivo. Rado bih mu bio rekao
Razmilja tako zato to si ve pogon, ve si se oprostio. No rekao sam mu elim
je zadrati! Gledao me kroz naoale, fina su mu usta uzdrhtala suzdravajui
osjeaj. Vidio sam da suosjea sa mnom. I njega je bilo vrlo iznenadilo te
pogodilo moje stanje. Zagledan u stol, napokon ree No dobro! Ali ivi valjda i
zbog drugih ljudi. Zbog nas, svojih sinova...Sigurno eli jo neto napisati!
ivot mi je vaniji od pisanja! rekao sam kao da psujem. Shvatio je i odmahnuo
rukom.
Ovdje u ovoj besmislenoj sobici uinilo mi se da me naputa ivot i moje
pisanje. Kakva li razoaranja itateljstva kad ne piem to to bih za njih
trebao napisati! Dvadeset sam godina pisao za njih, upisavi se u njihovu
svijest pod lanom firmom kao glasnogovornik. Sada govorim o tome to mene

zanima. Ali zato da mi to itamo? Slaem se, dogovoreno.

Osjeam se impotentno. Samo nou, uvijek uz psovku, lomim bijesnu,
ljubomornu, upornu kljovu, iu?avajui se zato sam ovdje. Balada o nevjernoj
eni X. sve je dua. Iz brazde dok miris kulja mlijeko se otraga ljulja to je
kuluk, al tko pita posao za dva klipa! Meni je to doputeno, ja nisam pjesnik.
Pjesnik je stanoviti Jozef ertk koji u Romboidu pie sljedee
Samo joj jednom posudio
uljenicu mukosti
pa cijeloga ivota u tami
svijetle vitkom igicom
djeteta.
urno sam objedovao da to prije stignem u Bystricu. Ve sam bio sjedio u
autu kad mi je pristupila gospo?a Ma?arica drala je u ubrusu buhtl koji su
servirali poslije moga odlaska. Zahvalio sam joj. Stanuje u sobi preko puta
moje, esto si kuha kavu. Gdje li u ja popiti svoju prvu kavu? Cesta ucrtana na
karti na terenu ne postoji. Morao sam se vratiti te umjesto petnaest kilometara
prijei oko pedeset. Bystrica je runa, osim trga. Napola je poruena, napola u
izgradnji. Na gornjem se kraju trga nalazi crkva s natpisom VENITE ADOREMUS. Sve
do noi i cijeli dananji dan pjevuim u sebi te rijei na melodiju za koju ne
znam ija je.
Bio je ve mrak kad sam nakon lutanja stigao u etvrt koju ovdje zovu
Fonorda. Pronaao sam kuu unitenu osmerokatnu montanu zgradu. Uputim se
dizalom na najvii kat i ponem traiti odozgo prema dolje. Nam se ispred
Hrzovih vrata upravo kad je izlazio iz dizala. Nije se ni zaudio i uveo me,
velik i irok poput medvjeda, u stanu medvje nered. Ni ena ni djeca nisu bili
kod kue. Ponudio me slaninom i ajem. Zapalio je cigaretu, ponudivi i meni,
ali odmah se ispravio, oprosti. Poznato mi je, od Ivana Kadleka, da su Pavelu
ljetos, nakon petnaest godina zabrane, u Romboidu objavili pripovijetku, no
nisam je itao. Pruio mi je taj broj asopisa, a ja sam ga zamolio da mi upie
posvetu. Kadlek se na mene zbog toga ljuti, ree, ali ti jo uvijek misli da
nije izdaja ako nekoga ponu objavljivati, zar ne? Rekao sam da je to u redu i
da bi trebao ponuditi Zvuke tiine. To je staro, odgovori. Pie neto novo?
upitah.
Ne pie, nema volje. Ni na poslu nije nita bolje. Radi kao energetiar u
poduzeu, a zima je pred vratima. Stalno neke nabavke sutra putuje vlakom u
Bratislavu, vraa se istoga dana. Kadleka nije vidio jo od travnja. Doao sam
da se dogovorimo i otputujemo preko vikenda u Pukanec Ivanu, kaem. Odgovorio mi
je da ne zna hoe li moi, ali najavit e me Ivanu telefonom, tek u petak da ne
budu poduzete mjere protiv. Parkiraj negdje sa strane, rekao je nepotrebno.
Priao mi je Ivan da si bio kod njega prije dvije godine s nekom mladom
enom. To ti je bila ljubavnica, je li? Jo si s njom? Jesam, tovie imamo
petogodinju ker. to! ak i to! Znai da ti je ena! Brate moj, ne znam.
Koliko e to potrajati? Ah! Zna to? Napravi joj i drugo. O tome upravo
pregovaramo. No je li to pametno? Zapalio je drugu ciaretu, gurnuo mi kutijicu i
odmah je povukao, ljuljajui se onako golem, promatrao me utke s tekim
smijekom, ravna mu je kosa nemarno padala preko iroka ela. Rekao je Pamet,
pamet... zar je ivot pametan? Nedavno su kod nas pokopali jednoga starca,
oenio je nekom mladom. Njemu je bilo osamdeset etiri, njoj je ezdeset, dakle
oboje su stari! Nije ga naputala? Ni govora! Imali su djece jedno, drugo, sad
ne znam moda i tree?
Ispratio me pred kuu, po seoski. Obradovao si me, ree. On je mene jo
vie. Dodi Ivanu, ponovio sam. Ne znam. Ovaj posjet zapisujem tek dan kasnije,
juer nisam mogao pisati. Ni itati nisam mogao, samo sam leao drei Romboid i
razmiljajui o ivotu, odnosno pisanju. to si nisam kupio neto za pie! Svaki
as idem piti vode.
Dugo sam vrijeme Xenku, ve smo bili zajedno, razdirao iz straha ili
odgovornosti? Pisao sam joj opominjua i ujedno ljubavna pisma, umeui ih u
stol da ih prona kasnije, toboe sluajno kad mene ne bude. Mogla je pomisliti
da nemam dovoljno hrabrosti. Bojao sam se biti kriv za njezin ivot. Ali ivot
je dotle iao dalje, oduzimao sam joj ga, kao i ona meni, a dva pobaaja gubitak
snage, vremena... ega jo? Nemam jednostavnost onog mladia od osamdeset godina
koji se oenio strarom od ezdeset. Nagriza me intelekt ili koji vrag, ali to
ona ne cijeni, to nju zamara. Sluaj s Adamom... nitavan je, tako ga sada

doivljavam. Mui me to me?u nama nema vie povjerenja. To mi je trebala

prirediti kad mi je bilo etrdeset dok se jo nismo poznavali!
Ujutro sam umotao paketi, dodao pismo curama i poao pjeice na potu.
Nizbrdo pola sata. Putem sam snimio nekoliko zanimljivih kua. Idem tako jedinom
ovdanjom glavnom uliicom. Iz malih izloga malih trgovina ljeskaju se boini
ukrasi. Sunce sja. Zatim lutam oko trga koji se ni nakon podue etnje nije
iskazao nekim zanimljivostima. Hoenee mora se nai, kao prvi put, kraj
bifea Permonk. Ponovo nema nikoga, ni za ankom, samo je ugodno toplo i uje se
um nekakva aparata iza zastora. Nitko se ne pojavljuje. Izvadim dvije
razglednice i poinjem pisati. Uto otraga pone svirati ista ona glazba od koje
sam onomad pobjegao tonovi njeno prte u ritmu ustra koitusa. Pojavila se
djevojka ciganskoga tipa, oslonila se o pult i gledala me. Pokazala je na plou
koju nisam zamijetio lokal bez posluge. Pristupio sam joj Imate okoladni
koktel? Nemamo. Ali u ponudi tako stoji. Tek ga pripremam. Dajte mi onda, molim
vas, aj. aj je bio dobar, za dvije krune dvadeset. Odrekao sam se jedne kocke
eera. Trudio sam se odgonetnuti rijei pjesme. Mukarac koji je upravo dovrio
najstariji ritual usput je govorio I want to hate you. Brate moj, dok je evi,
nee se otrgnuti, rekao sam mu ljubazno.
To je strano, strano! Glava mi je pucala od mene samoga, od prilika koje
vladaju. I nikakva moja snaga nee nita rijeiti jer ne mogu nadvladati
prilike. Smjeti objavljivati, imati dovoljno novca osigurati joj stan gdje bi
bilo vie snage i vremena za pisanje i za mene. Dati joj sina!
Ali kako se u takvu stanju moe raditi, pisati? Jadni moji lanci jednom
mjeseno, to je to? Nita! A ipak je nuno kao minimum disanja da ne izgubim
svijest. Vratio sam se.
Iz daljine vidim pismo na svojem stolu. Razreem ga i ostavim leati. Ja i
gospo?a Ma?arica sjedimo sami kod stola. Veina je otputovala na ekskurziju u
Bystricu. Bilo je jako lijepo od vas to ste mi juer donijeli buhtl, kaem.
Nije to nita, ali juer vam je ovdje ostalo krasno peeno pile! Ta rekao sam
vam da u se kasno vratiti i da ga moe netko uzeti. Samo to sam ja ranije
otila, u crkvu. Vai su roditelji bili Ma?ari? Da. U kakvu ste kolu ili? U
ma?arsku. Jeli smo zemplinske pogae od krumpira, jako zainjene, vrlo dobre.
Uzeo sam pismo i poao van. Polako idem umskom stazom itajui. Ponovno
jedno smireno, lijepo pismo kao da je ta udaljena ena stabilnija i vra nego
to mi se ini izbliza. Za sada jo ne reagira na moje sjenesjete. Kod reenice
o mjerenju temperature osjeam da mi je srce na mjestu. im zavri moje obojeno
razdoblje poinjem s mjerenjem temperature. U romanu sam na 485. stranici,
preostaje oko trideset, elim biti gotova prije Tvoga povratka, dotjerivanje
koje me oekuje obavit u tek nakon to Ti proita tekst. Moje sumnje rastu...
esto mislim na Amadeusa, na scenu kad mu naivna ena predbacuje zato ve
jednom za toliko puno novaca ne napie taj rekvijem. Zato to me to ubija,
odgovora. Tako drastini moji osjeaji nisu, samo sam iscrpljena i zbunjena.
Sadanjost doivljavam kao u snu, kao da sam neprestano pripita. Postupam po
sili inercije, bez istinska interesa ili svijesti. To mora biti dobra knjiga
inae nema smisla da je predajem. Dola je okupana Lucka. Navukla Tvoje cipele i
drei u ruci tvoju aktovku rekla Evo me, Xenkice, vraam se za svoga jesenjega
putovanja. Zatim mi je priala o mau u Blanku. Sada ve tone u san u naoj
postelji. Osam i petnaest je, nisam preumorna, pisat u roman. Dopisano rukom
Sutra ujutro poinjem s mjerenjem temperature.
Ljubljeni!
umska staza vodi visoko iznad Kremnice. Kad je izmigoljila iz sjene
suprotnoga brda, odjednom se razlila svjetlost i toplina kao u proljee. Istoga
je asa sve ispunjeno nadom. Ne znam kroz to u jo proi prije povratka, ali
tada u morati prestati sa svojim slabostima, trenirajui povjerenje. To je
snana ena, moda bih se trebao oslanjati na nju vie nego prije.
Idem lei. Rat i mir, stranica 114.
Nou, prije nego to sam zaspao, stari je grof umro, a nasljednici se
potukli za aktovku s njegovom oporukom. I meni je potreban novac. Prijepodne sam
nanovo ispisao nekoliko posljednjih stranica ovoga zapisa s izmjenama i kopijom
za Xenku, umjesto pisma. Sve je to jedno pismo za nju? Kamo i za koje vrijeme?
Blank je ba krasan, rekla mi je na telefonu. Odvezao sam se na potu poslati ga
i dao pozvati njezin broj. I ponovo strepnja da nee biti kod kue. Ta strepnja,
gdje je i s kime zar to nema kraja? Kad se vratim u Prag, neu je odmah
potraiti poi u do kazalita ekati da vidim kad odlazi s posla i kamo ide.

esto bih zamiljao, nou, kako je pratim ulicama sve do neke kue kamo ulazi,
ekam, izlazi za sat, dva. Ili odlazi u neku gostionicu u koju nismo nikada
zalazili i ondje se sastaje s mukarcem. Po Frantkovu me miljenju to nee
mimoii. Samo to sam zatvorio vrata kabine, javila se. Ugodnim glasom. Shvatio
sam da me veinom obdarivala svojim najgorim glasom, nameui mi pitanje Xenka?
Upitao sam za djecu, stanje i raspoloenje. Dovrava roman i neka e mjesta
stii dotjerati prije nego to se ja vratim. Nisi vie tuan? htjede znati. Sada
je bolje, pisao sam Ti i o tomu. Lucka je posve izvan sebe, nije svjesna zato,
ali to je zato to nisi ovdje. Kad dom, mora se odmoriti, kaem. Jedva ekam,
rekla je. Jesi li poeo razgovarati s onim tamo ljudima? Jesam, poneto, za
istim stolom, odgovorih. To me njezino pitanje iznenadilo.
Dosta smo dugo razgovarali, ali ne znam to bih od toga zapisao. Izam na
ulicu kao da sam ozdravio. Pom u trgovinu, imali su tokajac. Pijuckam, sada je
pola deset. Kroz dvoja vrata mirie kava. Hoemo li se pozvati, ja i gospoda
Madarica? Vremena ima vrlo malo, sutra mi je ovdje posljednji dan. Potom sam
otiao u saunu, koristilo je mojemu duevnom stanju, i tjelesnome, osim srcu
osjeao sam oko njega neopipljivu nesigurnost. Poslije veere pom na zajedniku
priredbu razgovor s bivim rudarom iz ovdanjih rudnika zlata. Ima 82 godine,
ee i fotografira, prikazivao je dijapozitive iz rudarskih okana. Govorio je
kratko, konkretno, zanimljivo.
Dobro ovdje spavam. Ujutro otvaram prozor i vjebam. Omravio sam tri
kile, to je nita. Shvatio sam to ovjek manje jede, to mu manje hrane treba.
Vrijedi li to i za ljubav? Sada, otkako imam potrebu, da je mogu potraiti ili
Mariannu? i dati joj transfuziju, moj bi tlak pao. Kad bi ponovo poeo rasti i
ja bih je opet mogao potraiti ili Mariannu, mislim da bi se intervali
produljivali i tako je zapravo u starome braku. Dok ja u stvari ivim me?u
njezinim butinama, dodue tek pokoju minutu dok se zemlja ne okrene, ali
neprestano u polju njihova magnetizma. Osjeam je pored sebe kao spolnu enu kad
idemo zajedno ulicom, kad sjedimo u drutvu drugih ljudi. I kad smo u drutvu i
sjedimo razdvojeni, me?u nama vlada napetost o koju bi se ostali mogli
spotaknuti. Sve je povezano uzbibanim valiima to se pribliavaju do same
postelje. Nikada nisam tek ovjek odrena imena, zvanja, nazora, odjee,
stanovita govora, nego sam ujedno mukarac za enu s pomakom, s odgodom uzbunja
i pripreman. A Xenka reagira privijanjem, pogledima i rijeima. Dakako, ustaje
gola i takva ide u kupaonicu, naminka se, poelja i gola radi po kuhinji prije
nego to se dosjeti da bi se mogla odjenuti. Da bude odjevena, mora se odjenuti.
Na taj se nain razlikuje od Dane, koja se, da bude gola, morala svui. Dana je
imala svoje dane tjeranja dok su trajali, bila je ak agresivna i to mi je
godilo. Zatim odjednom kraj upivi u se sve to je mogla, promijenila se u radnu
enu, jezovito konkretnu i uinkovitu. Dakako, ja nisam imao slian ciklus i kad
bih tada zakoraio prema njoj s isturenim klipom, pogledala je zaudeno,
nasmijala se dobrohotno, ponekad i glasno, te susretljivo zauzela pozu najbliu
onoj u kojoj je upravo obavljala neki posao. Uzela bi to je ide i to je sve.
Nije se znala gola kretati kao odjevena, znala se gola velianstveno rastvoriti
na suprotnome kraju svojega sloenijega stida. Xena me jednom upitala ono to
nikada nije smjela kakva je bila Dana. Rekao sam joj da je bila pohotnija. I
Xena se uvrijedila. Kada bi me tko pitao a ne znam tko bi drugi nego Grua imao
toliko prijateljskoga ukusa kakva je razlika izmedu Dane i Xene, rekao bih ova
me jae uzbu?uje, ona me bolje zadovoljavala. Ne znam kamo bih takvo svoje
razmiljanje smjestio ako ne u ovaj tekst. Naravno, uope mu ovdje nije mjesto
to je plod odvojenosti i samouzbuvanja i tek kao zapis o mojemu stanju, moda,
strogo uzevi, poteno, moe ga se ovamo smjestiti.
Nisam poao sa Xenom na doek Stare godine i zato je otila sama te ondje
odabrala sebi mua a istinski razlog? Zadovoljavam li je u tolikoj mjeri kao to
mislim? Dobit e dijete, gotova stvar, ima lijepu kosu.
Pismo koje sam danas od nje primio potpisano je sa Tvoja ena
Lucka vie ne podnosi Tvoje izbivanje. Svake veeri lijee s onim velikim
medvjedom u na krevet. Ali ipak je divno kad nou dovrim pisanje, otuiram se
i legnem na slobodan komadi koji su mi prepustili. Kad se nou okree, medvjed
brunda. Ujutro kad se javi budilica stavim si toplomjer, tek onda budim
djevojice. Danas sam obukla onu bundicu, jutros je bilo na nuli. Ovratnik mi
miluje lice, tako je mek, svi su se okretali za mnom, bez sumnje se doimam kao
sretna ena. Juer uveer zahvatila me tolika tuga da sam do kraja ispila na
viski. No kupit u novi, veliki, kad stigne ona velika lova. Mora doi. Jedva

ekam nau prvu veer! Ne mogu ni pisati o tome. Tvoje me sliice vie ne
izazivaju, ali moram za njih izmisliti skrovite. Jako mi nedostaje, ali mudar
si...
Istodobno je stiglo i zlnsko pismo. Adresirano amigu. Pie neka ne mravim
previe jer joj se zapravo mravi frajeri ne svi?aju. Nadalje o poslu, djeci i
prijateljima. Jo u ni jednome pismu nije reagirala na to to joj ja piem
zanimljivo. Vjerojatno ne zna kako i umjesto toga mudro opisuje samo lijepe
stvari. Planira radosti, ima ulaznice za kazalite za 10. prosinca, odreduje mi
termin najkasnijega povratka.
Primio sam pismo i od Marije. Porazilo me zrelou, takav bi trebao biti
ovjek, a ona jest.
Dragi dada,
vratila sam se iz D. te provela ve prvih tjedan dana u Pragu. Vidjela sam
se gotovo sa svim naim prijateljima. U subotu su bili deki kod Xenke i
donijeli od nje videokasetu s Tobom i jo tivo. Bila je to sveana veer.
Hoovianci su u nedjelju otputovali, a ja sam itala Xenku. I Edu i ostale. Sve
prie i dodiri ljudi u mozgu mi se pomijeae te mi se neprestano motalo po
glavi da Te od svih ljudi na ovome svijetu najvie vole deki. To je nesebina
veza, idealna, snana, oni su Ti stopostotnim osloncem i Tvoji nastavljai.
Zatim ja. To je dodue poneto sebina veza, ali gledano cjeloivotno, posve bez
interesa, kalkulacija, sutinska. Svi ostali Te vole, ali usput jako vole sebe,
osjeaju u Tebi konkurenciju. Openito mislim da se me?u umjetnicima na malo
pravoga prijateljstva. Uvijek se umijea tenja za uspjehom. Ne mislim ba
Xenku, vie muki narataj. I Xenka je sigurno interesantna veza, ali ne elim
ocjenjivati koliko ega ima u tome. itam Beethovena Listovi o umjetnosti,
ljubavi i prijateljstvu. Upravo me to inspiriralo na konfrontaciju s Tobom.
Izvanredna osobnost privlai pozornost i trabante. Najvie trabantice. Do koga
im je stalo? Do njegove radosti? Na posljetku, donosile bi vie muka nego
radosti. Dakako, Beethoven nije mogao usitnjavati svoj ivot do banalnosti, ali
jako je patio, eznuvi za bliskim ljudima, obitelji i dobrim prijateljima.
Osjeao je da je rtva svoga genija. Ali
sve je prihvaao s pokorom, znajui da je to Neija volja. Pokoran nije bio.
Samo u temeljnim stvarima, inae je bio vrag s kojim ionako ne bi mogao nitko
ivjeti.
Odmah sam odgovorio i odvezao se na potu poslati pismo. Zatim sam krenuo
izvan grada, u brda, i naao se u predivnom, obasjanom bregovitom predjelu.
Konano sam otkrio bregi kao da su goli. Na mene djeluju puteno vidim trbuhe,
stranjice, bokove, ramena. Ujedno ih promatram kao prekrasnu krupnu stoku,
konjski hrbati, crvenkasti bokovi krava. Sunace je crvenkastim sjajem ukoso
obasjavalo me, padine, usove, stabla i grmove. Sve je bilo njeno plastino.
Popeo sam se na greben, na praznoj se uzvisini nalazila stara crkvica s
tragovima nekadanjega groblja. Grobovi uleknuti i pregaeni, krievi hr?avi i
polomljeni, samo kamene ploe uvaju rijei, evo jednog napisa Hier ruhet sanft
Ccilia Priwitzer, geb. 16. III. 1859, gest. 28. II. 1921.
Sutra je bunje u pola est, veina ljudi mora stii na vlak u pola sedam.
Do devet sati moramo svi napustiti sobe. Tako, tokajac sam ispio do kraja. A
Ccilia Priwitzer, kad joj je bilo trideset, klekne ispred bijela zida svoje kue
na onii stolac, lema okrenuta fotografu, te u dubokom pretklonu, oslonjena na
visok seoski stolac otkriva tek draesnu oblinu stranjice, sa zamamnom,
dubokom, tamnom gudurom u kojoj se jo poneto i njeno ocrtavaju usnice
uokvirujui onu pukotinu. Iznad bijele kugle stri pramiak kose to joj
postrance pada na pod. Gledam pitajui se zato to radi ta ena? Na moju
zapovijed i molbu? Ne,ne! Ta nema praznu glavu, a ni spolnost!
Napustih guduru netom osjetivi koliko mi nedostaje. Ne znam zato ali to
me mjesto podsjealo na ozraje iz knjige, autora sam zaboravio, knjiga se zvala
Via mala. I radnju sam ve bio zaboravio, dogodio se neki strani zloin koji je
skrivila upravo ta gudura, stradali su likovi, odnosno sam autor. Prolazim
dolinom ija je lijeva strana u sjeni. Drvee, grmlje i trava bijahu prekriti
injem. Tako je nastao vrlo fin i tanahan crte, poput sitne grafike. Rado bih
bio stao, ali put je zavojit, a iza mene pojavljuju se drugi automobili,
prisiljavajui me da nastavim. Gdje god sam mogao, pustio sam da me preteknu.
Voze daleko u prirodu preko subote i nedjelje. Svi se vesele. Blii se Boi.
Ovdje sigurno bude puno snijega!

Nije to bilo sluajno raspoloenje, ta morala se prilino dugo pripremati

priekati da me ne bude vie od dva dana. Vraki riskantna stvar a da nije
uspjela, neugodna.Treba ponijeti spavaicu, osobne potreptine, valjalo je
pripremiti tijelo, razmisliti o jelu i piu. Zatim se raskomotila, kako
zapoeti, to dalje. ena starija od momka, spisateljica, poznata u njegovu
krugu, moja ena. Taj su prizor svi htjeli kako meso ide zdjeli. elio sam da
taj smireni, valoviti i zamamni put potraje to due. Osjeam kako me opija,
svjesno obuzdavam brzinu u zavojima te pazim na udaljenost od rubnika. Volio bih
pobjei. Dugodugo voziti i probuditi se u nepoznatoj zemlji, nov ovjek. Ali
pojavljuje se ogoljelo brdace, ponovo vidim dojku, poneto splotenu, od nje se
protee valovita cesta poput trbuha do tamnoga trsa grma iz kojeg vire dva
crkvena iljka eto, tako izgleda ulazak u tiavnicu.
Grad i sva njegova potresno divna mjesta uope se ne isplati slikati to se
prodaje na razglednicama. Taj je grad naputeno blago u posjedu ljudi koji njime
ne znaju raspolagati. Zamiljam kako se u evropskim gradovima, u Parizu, vidi da
ondje ive gra?ani grada tako izgledaju, tako se kreu. Ovdje se kreu ljudi
koji ovome gradu uope ne pripadaju neto poput priuvnoga stanovnitva.
Kada sam poeo opisivati svoje putovanje, preutio sam da smjeram u
Kremnicu, u sindikalno odmaralite. Prijatelj Zdenk nabavio mi je doznaku. Tajio
sam to za sluaj da me putem zaustave i zatrae papire na pregled. Ja i
sindikalan odmor! Zalupili bi mi vrata pred nosom! Preutio sam i to da u
svratiti u Pukanec Kadleku i u Lukavicu Hani Ponickoj Lukavicu u preskoiti,
zapravo se me?u ljudima ne osjeam dobro. Bit e mi ugodno tek kod Mirka u Zlnu.
Neka samo itaju o Xenkinim pikicama, nju bi to zabavljalo. Ali to znai da su
i oni znali za njezino lukavstvo! Zadrali su ga za sebe?
Ivan je vidno ostario. Za dvije godine imat e pedeset. Tom bi prigodom
elio u inozemstvu objaviti knjigu minijatura i rapsodija. Pitao me za rizik.
Rekao sam mu da rizika nema, osim sasluanja na kojem e jednostavno izjaviti da
su to izveli neki prijatelji, to mogu odmah srediti. Zatim je na pola sata
otiao svirati u opinu, gdje se odravala dobrodolica novoronadi. U me?
uvremenu sam razgovarao s njegovom enom rekla je da bi objavljivanje kniige u
inozemstvu vrlo poticajno djelovalo na Ivana, loe se osjea i alostan je.
Mislio sam da se dvoumi iz obzira prema njoj, djeci i studenatima.
Noio sam kod njih. Poslije veere Ivan je zasvirao na ratimanom
glasoviru. Njegova kerkica, jedanaestogodinja, uvijek bi dotrala na oev
poziv, donosei nam sad vr vina, sad kruh, knjigu ili olovku... Ivan je prema
sutranjem programu birao i probao crkvene pjesme. Zatim je pitao za Xenku.
Pokazao sam mu Luckinu fotografiju i rekao mu da Xenka eli jo jedno dijete. I
u emu je problem, upitao je. Za deset godina bit e mi sedamdeset, kaem. A
djetetu deset, ree. On je otac glava obitelji ena mu je namijenila tu ulogu i
pritom ostaje. Zapjevasmo. Ponio sam u postelju knjigu iz njegove knjinice Seks
i udana ena. I ponovo primio udarac! Autor kae da se ovjek ima pravo spolno
zadovoljiti s kim eli. To ne naruava njegov odnos prema muu, odnosno eni,
jer ovjek poznaje istodobno razliite stupnjeve i vrste ljubavi prema
najrazliitijim ljudima. Djeca da, obitelj da. Zbog seksa koji se pronalazi
drugdje nije potrebno razvrgnuti brak. Xenka je napredna, ja sam staromodan?
Ujutro doruak kao na primanju. Zatim se brani par spremao u crkvu. Ivan
u tamnome odijelu, kravati, jo je provjebao malko na glasoviru i poli smo.
Stojim na koru pored orgulja njegova mu ena priprema note, prstom pokazuje
retke s odgovorima na sveenikovu propovijed. Ivan je svirao kao da tjera konja
upregnuta u plug. U tu svrhu posebno modulira glas bui poput trube da ga se
uje, da ljude dolje uputi u melodiju. Pjevao sam s njim, koliko sam uspijevao
pratiti note. Dijete, rekao je kasnije, kakvo e posijati, takvo e i biti. Ma
nema ona bogzna to pokvariti. Ali o tome se ne radi, kaem. Nego o emu? Da me
taj djeak uspije utisnuti u pamenje jer me nee biti dovoljno dugo na svijetu.
Ima li razloga za takvo razmiljanje?
Poslije objeda otili su u drugu opinu svirati na misi, rade u nekoliko
njih. Poao sam s njima, nerado. Morao sam ovdje klasina patrijarhalna obitelj
s patrijarhom kojeg je stvorila njegova ena, mudra, dok mene oekuje slobodan
seks? Odavno je Xena izjavila, a da nita slino nije itala kad se kod kue ne
zasiti, ima pravo namiriti se drugdje. Ponio sam tu knjigu na daljnje putovanje
kad bi barem po irokome svijetu! Ali svijet se skreui unatrag ubrzo mijenja,
za me je to korito. Sjedim u hotelu Rozkvt u Levicama i pijem Kadlekovo dobro
crno vino.

Jo dok sam boravio u Kremnici, poeo sam Xenki pisati pismo da se

pakiram i spremam se otputovati i da joj vie neu referirati o svojemu glupom,
zalutalom pisanju. Da je dobra mati. Drago mi je da Ti posao ide od ruke i
naravno da u ga proitati. Bez muke nema djela, ne mui se uzalud. Napisala si
da Te pisanje ujedno zbunjuje u vezi s ime? Danas mi je prvi put palo na pamet
da kad Tvoj roman bude objavljen, svi e saznati u kakvoj sam situaciji. Nee
saznati o Tebi nego o meni. Ti moe ivjeti kako Te volja, ali mene je snalo.
Na Tvojoj je strani akcija, na neki nain opravdana, na mojoj samo sramota.
Moram nekako... Nisam dovrio, nisam to elio izgovoriti.
Sada u Levicama dovravam pismo
Stigoh prije nekoliko trenutaka. Nov hotel, vrua voda. Ponovo dvije
postelje, mali balkon, udobna sobica. Juer sam stigao Ivanu te proveo u
njegovoj obitelji jedan dan njegove sveane dunosti, svakodnevne. Danas
prijepodne bio sam na misi gdje je svirao i pjevao. Poetak Adventa. Advent si u
svibnju oznaila kao rok za izljeenje svoga kvocanja Dva jutarnja trena kad ne
zna zato to je tek navika tijela koje ti vie kvocanjem nee remetiti mir
poslije Adventa vie nee... Jo neka se neto dogodi, nisi valjada lud! Poslije
ina Poinak njukajui na ljudski trag...
Tako osobitu pjesmu nije mogue konstruirati na suho, to je Tvoj ivi
osjeaj. Pjesma je toliko bolja od one koju si mi dala da je Frantieku ne bih
dao proitati. Jer ovu si pisala za sebe. Frantiek bi mi rekao Vidi, kaem ja
tebi, mladi se mukarac pribliava, iekuje ga. Ne valja moliti za pjesmu.
Dakle zamolit u Te, draga Xenice, za neto drugo. Ivan mi je posudio knjigu
Seks i udana ena Eustacea Chessera. On je Englez. Donijet u Ti je zato to
nita zanimljivije nisam za sada o tome proitao. ovjek bi prema autorovu
miljenju trebao znati tono odrediti kojem seksualnom tipu pripada, kao i
njegov partner. Iz razlika ne mora nuno proizai nesrea, nego si partneri mogu
izai u susret. Ja sam Tebe i bez njega ve odavno smjestio. Uzmi list i smjesti
ga u stroj. Ima trideset pet godina i zna to Ti je potrebno. Pii kao da
pie za neki laboratorij, kao da to ja nikada neu proitati.
Kad stignem, neu se vie ni na to vraati. Bit e to pravi poetak. Ivan
u djetetu ne vidi problem Ti obavi svoje, a ostalo... pa to i nije tvoja stvar!
Zna dobro da je ortodoksni otac. Kad se vratim, morat u zaviriti u mikroskop
ima li uope nekog djeaka u zvijezdama, moda ga nemam...
No ponovo sam posegnuo za tom knjigom i spopao me bijes te pripiem Xenki
jo jedan list.
itam onu knjigu, nemam volje za povratak kui. Autor kae da seks slui
ljudima za radost, bez njega nisu zdravi ni u psihikom ni u drutvenom pogledu.
I ne treba ga dogmatski povezivati s ljubavlju. Kad se ljubav i seks susretnu u
jednoj
postelji, to je dobro, ali nije nuno. Skinimo veo zabluda i predrasuda te
priznajmo seks zbog seksa ovjekova je povlastica za razliku od primata koji ne
poznaju orgazma.
Utuen sam stoga to ja, ovjek inspiriran seksom, osjeam bol u srcu. To
je Tvoj svijet, moj vie nije. Moda bih morao potraiti ravnoteu. Postoje ene
za seks, i za moj. No autor i ondje, gdje u postelji lei seks na seksu,
pretpostavlja njenost, milovanje, njene rijei. Moe li mi rei kad sam ja
to takvo uo?
Bijesan sam. Ponovo Boi, slijedi Stara godina. Do vraga!
Probudile su me vrane. Sanjao sam sljedee Bio sam sa Xenkom u nekoj
seoskoj hii, bez djece. Dolo je djevoje iz susjedstva i pruilo joj komad
rublja, nisam vidio to je to bilo. elio sam znati to se dogada, ozbiljna lica
mi je objasnila da je vjerojatno postupila glupo posudila je nekome moje
bokserice da provjeri mjere, a to bi moglo koristiti tajnoj policiji... Sada,
ve budan, po danjem svjetlu znam to je bilo ponovo je s nekim odspavala i
zaboravila ondje neto od rublja. Proitao sam dodatak pismu, odluivi da ga
neu poslati. Samo sam ukratko naveo o emu se u knjizi jo govori. No pripisao
sam joj neto drugo, to mi je nou palo na pamet neka me ne smatra taticom,
odavno sam njezin deko, ne elim biti mudar i odgovoran.
Jo u malo razgledati grad i kreem dalje. Put e me odvesti preko Topo?
ana. Tamo sam jednom proveo praznike kod strica. Moji jedini praznici izvan
kue u cijelomu mojem djetinjstvu. Zaustavit u i pogledati hou li nai ulicu
niskih gradskih kua kuda sam s tetom odlazio na trnicu. udan, nepoznat miris
paprika koje nisam podnosio. Teta je kuhala ak i kukuruz! To nije bilo jestivo.

Rijeka, rijeka! Znao sam iz karte da grad lei na rijeci Nitri, nikada nisam
vidio rijeku. Jednom mi je teta ugodila i poli smo veliko razoaranje
nepominim vodenim pojasom izme?u kukuruznih polja. Prije nego to krenem moram
ispiti Kadlekovo crno vino, zato bih ga vozikao.
Mogao bih ovdje ostati jo jedan dan. Soba s kupaonicom stoji 70 Ks.
Iznad kreveta visi slika, ulje, naslikao ju je neki Josef Mik. Prikazuje
uliicu, moda sredite sela, u prednjem planu enski lik. Skinem sliku, okrenem
je stajala je 1968. godine tono 595 Ks. Kad sam ispio vino, osjetim ugodne
trnce. Takav ne mogu voziti. Siao sam na doruak. Stidljiv konobar. Hotelski
personal govori ma?arski. Odem na potu i poaljem nekoliko razglednica i ono
pismo. Zatim potraim trg, ali njega nema tek ploha bez karaktera. Naporno sam
traio put iz grada obilasci, promjene smjera, radovi na cesti. Da je grad bolji
ili da mi je u njemu neka bliska dua, bio bih ostao. Sve bi prolazilo mimo
mene, govori se ma?arski. Ili Mariannu.
im sam se poeo kretati, bilo mi je dobro. Lako i slobodno dodirujem
valovitu cestu i putam ispred sebe svakoga tko eli pretjecati. Volim kad nema
nikoga iza mene. Ali uvijek se iznova udim to mnogi vozai nakon to me
preteknu voze neposredno ispred mene, umjesto da se istom brzinom kojom su se
pojavili izgube. Govorim im vole jedan, sve dok ne nestanu. Kraj je ovdje
dosadan, opine rune. Na cijeloj dionici sve do Topo?ana u svakoj je opini
ista betonska zgrada, poneto uvuena od ceste, na jednom kraju trgovina s
namirnicama, na drugom birtija. Posvuda se vide nova groblja, neograna, ne trude
se da budu blie crkvi ili kapelici. Doimaju se kao odlagalita mrtvaca. Posvuda
runoa. Na emu se ovdje mogu razvijati djeji pogledi? Ni kraj ne prua miloga
kutka. Razmiljao sam o svretku svoje osvetnike balade. Imam ideju,
zaustavljam se i zapisujem.
Topo?ane...su iza mene. Umjesto njih, drugi jedan grad, zvan Kdekolivo.
Ne prona?oh ni jedno mjesto iz svojih uspomena na ferije. S kolodvora smo onomad
poli nou dugom ulicom s niskim, zbijenim kuama ispod elektrinih svjetiljki.
Bilo je toplo i mirisno. Vozio sam dalje. U jednoj sam opini vidio sljedee
sred pooranoga malog polja sjedi na hoklici stara ena odjevena u crno, u
nabranim suknjama, sama. U ruci palica. Sjedila je bokom okrenuta cesti. Je li
uvala usjev od ptica? Iznijeli je mladi van jer im u kui zaudara? Ili je rekla
iznesite me na zrak? Spavalo mi se. Da ne bih zaspao, govorio sam si svoju
pjesmicu, osim svretka, jer nedostajala mi je jedna prava rije u ritmu. Pred
Trennom sam negdje popio aj s limunom za krunu devedeset. Nova cesta vodi
daleko izvan Trenna, prelazei tok rijeke Vha, stijenjen. I ta je rijeka
unitena. Valjda sam deset kilometara razmiljao o jezinoj pojavi koju ne
shvaam i ne prihvaam zato se rije pika upotrebljava kao psovka, uvreda,
zato je ljudi osjeaju prostom. Meni je uvijek zvuala pozitivno uzbudljivo
drago mjesto. Nisam se dosjetio da se u tu rije upio sav muki gnjev na enu,
otpor i sva loa iskustva. Poinjem shvaati izgovorim li tu rije, zamiljajui
Xenkinu, osjetim dah nesree. Izgovorim li je, doputajui da me ponese njezin
uzbudljiv smisao, dovede me do Mariannina sredita. U rjeniku trenanskoga
narjeja nalazi se rije iksla, a znai kurva. Odakle im to? Kad sam se ubrzo
nakon jezikoslovlja vratio ka Xenkinoj poudnjai, promatrao sam je s bespolnom
njenou kao razdjeljak u kosi. Pohvalio sam se.
Put se izvio prema grebenu Karpata i ume i livade kao da je oinuo bijeli
plamen inje prekriva kamenje, grane, poleglo je travu. Ovdje sam iznad Staroga
Hrozenkova zalutao u malom avionu, traei Brumov, gospodin je pilot prestao
upravljati, okrenuo se iza sebe te s obje ruke naslonjene o naslon sjedala
priao sa zgodnom doktorovom enom Valkovom, koja je tek tako letjela s nama.
Ljeti, ezdeset osme. Obuzela me tjeskoba pribliavam se svojoj tajnoj policiji.
Vraam se svojoj sudbini kao stoka u staju. Jo jedno dijete je besmislica!
Zato, zar zbog ene koja e na posljetku uiniti ono to mora bez obzira na
mene?
Na grebenu, odnosno neto nie, skrenem na Bojkovice i sputam se na
moravsku stranu. Bare na cesti bijahu ustakljene trakastom povrinom. Vozio sam
jako oprezno. Nevjerojatan prijelaz od skliskih maglutina na slovakoj strani.
Moda je otuda naziv Bijeli Karpati. Ljudi su ododzdo ve vidjeli da se bijeli.
Selo Bzov doimalo se ugodno i isto. Naloilo je u tednjacima i peima. Obuzeo
me osjeaj Adventa... i tragedije. Tek poslije Adventa znat e, kae se u
njezinoj pjesmi, za povratak neeljeni. Za koga? Za mene bi bilo poeljno da se
ne vratim bilo bi poeljno da mi to uspije. Ali sada me eli jer me treba. ije

u potrebe posluati svoje ili njezine?

Iz Bojkovica preko breuljaka u Luhaovice, nepoznatim putem, a odatle
izvoenim putem prema Zlnu. Ispred sluovickog motela zaustavljam se jer sam
pronaao rimu koja mi je nedostajala u hlekovskoj strofi, njome e zavravati
moja balada
Ne udi se kad uje
u mojem biu ptice pjev,
onomad opet jedan stie
pa mi je misliti i mrijet.
I eto ih opet, stiu novi,
poznatoj ljubi svojoj,
ko oni slobodna jesam,
vjerna tek olovci tvrdoj.
Cijelim sam putem traio mrijet, od Topo?ana. Zavretak mi se tako svidio
da sam na trenutak poalio to nisam cijelu pjesmu poeo u istom tonu.
U Zln sam stigao za sutona. Mirek je radio na vrtu. Od jutra imam
predosjeaj da e se pojaviti, rekao je. A ja osjetih olakanje kao pri
povratku na neutralno mjesto gdje nema obaveze boriti se ili pri povratku kui.
Kui u smislu koji je moda izgubljen. Ili moda da sve zaboravim i pom mami i
tati, a budui da su umrli, k Mariji?
Kod Mirka imam zasebnu sobicu kao u hotelu te istu takvu neovisnost. Kad
ne elim, ne moram biti sam. I on zadrava pravo da bude slobodan. Ne volim
boraviti u obiteljima ili se oni moraju posvetiti meni ili ja njima. Ovdje je
najbolje. Nazdravili smo tokajcem koji sam kupio putem.
Uveer smo poli u filmski klub na francuski film Opatica. im netko krene
na mene sa snanim dojmovima, odmah se povuem. Ona je bila previe krasna, one
previe zle. Njezine patnje, snimljeno prema Diderotu, mogle su se oekivati
protuvjerska propaganda odavno nas je na njih pripremila. Bijeg, koji joj
omoguuje sveenik, takor odbjegli, kvari injenica to se on odmah baca na nju.
Iz samostana na veliko gospodarstvo gdje je iskoritavaju, zatim ulica gdje
prosi milostinju te odande u bordel gdje radije skae kroz prozor i prekrauje
si ivot. Nepotrebno dugo i suvie pristaje uz politiku nae drave taj film
nije u naim prilikama slobodan. U prostorima kluba osjeao sam se poput
pripitomljene ivotinje to je pobjegla u umu, no uskoro se vraa u toplinu, ne
znajui gdje joj je bolje. Ljudi se pozdravljaju i priaju me?usobno. Mirek me
nekoliko puta predstavljao.
U masi je gledatelja ugledao svoju znanicu, inenjerku. Odmah me vukao do
nje, iz daljine vidim da je zgodna, putem mi je objanjavao da je proitala sve
moje stvari. Ve je odavno izjavila da bi se voljela sa mnom upoznati, ali kad
sam bio kod Mirka i on joj je telefonirao, ispriala se zbog treme. Dakle kao
tremistica nije izgledala podosta visoka, stasita ena, etrdesetih godina,
ovalnoga lica, s tenom ujednaena tona. Pravilnih bijelih zuba. Zvuan, smion
glas. Razmijenili smo nekoliko reenica, projekcija se nastavila, a poslije nje
vie nema. Putem kui Mirek mi je rekao da je rastavljena i slobodna, da mu se
svi?a i da, kako mu se ini, ni ona nije prema njemu ravnoduna. Ali.
Uveer sam u krevetu itao Rat i mir Bolkonski je ve mobiliziran,
pukovnija ve u Austrijii. Zato ne voli svoju enu, ne znam ili toga u knjizi
nema ili nisam paljivo itao. Sanjao sam da sam se sa Xenkom ugurao u prepun
autobus, ljudi su nas odvojili, provuem ruku izme?u njih ne bih li je dohvatio,
ali ona ve dri nekog drugog. Zar su mi muke toliko istanene? Za kaznu sam joj
danas, kupujui s Mirkom po gradu, poslao svoj crte sjedimo u kadi suelice...
eem po Zlnu. Posve sam ravnoduan, ni na to me vie ne podsjea. Ispod
povrine grada osjeam njegovo neprijateljstvo to ga odailje Dravna sigurnost
s vremena na vrijeme ovdje me prate, jednom su me u Brumovu i pokupili,
odvukavi me ovamo na sasluanje. Zato ne telefoniram u Prag da ne bih
signalizirao svoju prisutnost. Nemam volje uti ni Xenku. Drago mi je to sam
daleko od nje. Pokuavao sam pronai uliicu na uzbrdici i malu kuu, zacijelo
bih je prepoznao, onamo sam jedne veeri ispraao djevojicu koja se bila
zaljubila u mene, a ja to nisam znao. Bila je njene gra, djejeg lica i velikih
enskih, plavih oiju. Neprestano se pojavljivala pored mene. Nakon svake
kulturne priredbe odnosno sastanka ostajala bi me?u posljednjima i tako je
jednom nou stajala pored mene na ploniku samo ona. Nisam shvatio! Ispratio sam
je, mjesec je obasjavao provincijsku uliicu. Pruismo si ruke kraj vrataca
ograde, jo ih se sjeam. Naravno da je nisam poljubio, ta bilo bi neprilino.

Pomislila bi da sam iskoristio to to je pratim. Uliicu nisam nalazio. Svaka u

koju bih zaao zavravala je nakon nekoliko koraka, dok je ona prava bila
podulja. Je li se to uope ikada dogodilo?
Radio sam onomad kao manipulant u strojarskome skladitu, a iza tvornice
nalazio se pogon za proizvodnju arapa. Ondje je radila jedna druga Mlada ena
Eva. Za stanke deset minuta nekoliko puta otrao bih do nje i odjurio natrag.
Imala je puna lijepa usta kakva se enama u starosti osveuju, dugu kosu, to
jo. Na sebi kutu! Nju sam jednom uspio nagovoriti da po sa mnom na branu u
Frytku. Dug put umom, trajao je skoro trajao? I ponovo bez poljubaca. Nisam
bio siguran hoe li to podnijeti. Bilo mi je dvadeset, a njoj osamnaest. Bilo je
bitno znao sam koju elim, ali ta je otila jo sam dvije godine strepio nije li
za me izgubljena, i bila je. Nisam posluao svoje tijelo jer nisam elio tijelo,
elio sam bie.
A sad bi oni seks zbog seksa! Isprobati se u krevetu i ako se dobro slau,
isplati se proetati zajedno ili poi na koncert. Kad se ukoim besposlen i bez
zadae, kad odustanem od vlastita plana, predajui se osjeajima, razoaran,
osjeam prema Xenki otpor. Sastoji se od straha, nepovjerenja i gnjeva. Sii u
i pogledati to Mirek radi.
Neto je srevao u podrumu. Arhivira svoje arhivalije. Uporan je kao sm
vrag, jaa svoja krila ne naputajui gnijezdo. Naveer smo bili na izlobi J.
M. Navrtil i eki romantizam. Ponovo kulturno drutvo. Pogled na te slike mi
godi. Zanimljivo prijatelji nevjerne ene uvijek su na njezinoj strani. Xenki e
uvijek svatko pomoi da me prevari. Bilo mi je zlo, tako mi je i danas.
Mirku nisam nita rekao o tome da pravimo djeaka, nisam mogao! Ta ve me proli
put odgovarao od djeteta, naavi se u Xenkinoj knjizi kao nesimpatian lik. U
njegovu veliku kuu ena ne bi ni stala cijela je kua urena kao arhiv, radni
kabinet, knjinica, radna soba, muzej. I fotolaboratorij, profesionalan koliko
li je razvio slika u njemu za sve svoje putopise koje su napisali Miroslav
Zikmund i Ji Hanzelka. Danas sam ondje od jutarnjih sati razvijao fotografije do
besvijesti, morao sam izai na zrak i podem u grad kupiti sako od korda, no moje
veliine nije bilo. Razgledavao sam i nakit, ali to je zapravo nakit? Vie ne
smijem troiti. Ne znam kada e mi stii novac. Naunice za Xenku stajale su
dvije tisue.
Radio sam fotke, one s Jetda. Xenka zna napraviti gestu, grimasu. Ipak,
do mi nekako kao da je sve tek sjeanje, kao zavrena stvar, prola. Danas je od
nje stiglo pismo. etiri se puta u njemu ponavlja reenica vrati se konano, ali
ni rijei odgovora na ono to joj u pismima povjeravam. Napisala je roman do
kraja, ima 505 stranica. Najprije ga moram ja proitati. O djeaku tek sljedee
Na putu susree jako pametne prijatelje, daj se konano vrni, to moramo
realizirati, teta svakoga povoljnoga, neispunjenog dana! Njezino odstupanje od
knjievnoga jezika u funkciji je erotike i doista tako funkcionira. No misao na
povratak u Prag udnovato me rastuuje te ne mogu razaznati ega se bojim.
Nekoliko sam puta elio podii slualicu, ali to me eka? Ili je neu zatei
kod kue, a ja u drhtati od tjeskobe, ili e htjeti uti kada u se vratiti. Na
putu sam gotovo mjesec dana, to nisam ni oekivao, ali nije teko otii to
dulje izbivam to dulje mogu izbivati! Zamislio sam kako me ve nema toliko dugo
da posve sigurno s nekim spava. Kad se vratim, a ona nee zatrudnjeti, to me
eka? Njezina trka za uspjehom te za nagradu ista trka za zabavom. enja za
drutvom! To me titi. Dotuen sam spoznajom da sam se toliko iskvario da joj ne
mogu povjerovati.
Do Mirek i ree da je telefonirao gospo inenjerki i ona nas poziva na
veeru.
Na stoliu mi je jo jedno Xenkino pismo, nekoliko puta sam ga drao u ruci, ali
otvorio ga nisam ma koliko itao, neu naii na rijei koje bi s mene skinule
uroke. Visim o tankom konopcu iznad nepoznatoga. Vjerojatno jo imam priliku
osloboditi se uz pomo ene? Moja keri, krasna i jedina! Tako osjetljiva i
osjeajna, nije podnijela da lugarevoj lutkici koja se posjekla srpom iscuri sva
krv te sam stoga morao u pjesmicu dodati kiticu o melemu to e ranu zalijepiti.
Ti si mi nekako alostan, tatice! Jako, i to vjerojatno zato to mislim samo na
sebe, a premalo na tebe.
Kada mi je vratar iz rodilita u Londonskoj ulici, gdje sam do tada
dobivao uvijek samo sinove, javio da imam ker, izaao sam iz telefonske
govornice kao sm sebi nepoznat ovjek. Zastao sam za trenutak kao da ne znam u
kojem smjeru mi je pouriti. Za Mariju e to biti udarac, konaan udarac. Oh,

mukarci trebaju imati djecu, sinove i keri samo iz iste utrobe! Odmah sam znao
kako e mi biti teko i u sebi teko, no da ne smijem kvariti radost eni Xeni,
a napose svojoj keri. Ta rodila se!
Nemam volje pisati. Kutuzov se povlai du Dunava. udi me to autor usred
velikih doga?anja posveuje pozornost vojnikim zgodama kra novca, gubicima na
kartama. Postupa li tako da bi uljepao opisivanje, iz vlastita zadovoljstva ili
zato da bude tivo tenije? Veer je iduega dana. Juer sam se s Mirekom vratio
iz posjeta kasno poslije ponoi. Pjeice, a daleko je. Gospo?a je inenjerka...
ne znam ime zapoeti, a ime zavriti.
Doekala nas je aicom kalvadosa, djelovanje kojega sam odmah osjetio.
Sama je priznala da je trema naputa. Mirek me jo putem preklinjao da se ne
nekam kad me gospo?a Katarina zamoli da im proitam svoj posljednji fejljton o
glumicama. Drugi poklon nisam imao. Donijela je magnetofon. itao sam i
mjestimice odmah komentirao ironizirajui i tekst i svoje itanje. Oboje su se
zabavljali i gospo?a je Katarina rekla od ega je opravdano strahovala da u joj
se svidjeti. Vi se meni jako svi?ate, odgovorio sam joj, ali ponovo ironijom
ublaio izjavu kako uope imam smjelosti tako govoriti kad sam dotuen, nita ne
elim niti oekujem, ne osjeajui ni pravo ni smjelosti. A osim toga imam posve
drukije nakane. Hajde, kakve, preplaila se. Vae, rekao sam. Uozbiljivi se,
uzbuno poe okretati olovku u ruci.
Mirek je imao pravo privlai je. Zar vi nikoga nemate? upitam uz tko zna
koju aicu kalvadosa, moju i njezinu. Nemam, ree pocrvenjevi. A s kime onda
vodite ljubav? Pa, ni s kim, slegnula je vrstim ramenima, ruku sloenih pred
sobom u krilu. Pitao sam zar nitko nema interesa, odgovorila mi je da interes
postoji, ali ne s njezine strane. Zln se doima poput grada, ali prikladno je
drutvo malobrojno. Ona je prihvatila svoj ivot sa dvije keri onakav kakav
jest. A ja nisam mogao povjerovati da takvu zgodnu, gordu, ednu i tjelesnu enu
nitko ne obra?uje. Njezino se snano bie poda mnom opasno savija u ispravnome
smjeru. Rekla je da umijem manipulirati enama kad sam u tako kratko vrijeme
sruio zid koji joj je stajao na putu do ovoga gospodina inenjera, dotakla je
njegovu ruku. Ja u otputovati, a vi radite ovdje to vas je volja, djecu, ako
hoete, palo mi je na pamet. Jedan me je asak i tupila navodno sam zacijelo
naviknut da ene padaju preda mnom, a ja ih naputam, ostavljajui za sobom
rtve. To me vrije?alo, ta ja uope ne znam na takav nain razmiljati. Mirek je
to osjetio i razuvjeravao ju je umjesto mene. Ali sada sam se uvjerila kako
postupate, rekla je. Odgovorio sam da inim ono to dopire iz nje, podavajui se
njezinim skrivenim enjama ne bih li ih oslobodio. Trebali ste doi prije,
ree, a Mireku postade ugodno.
Nikada se nisam nalazio u slinoj situaciji ni konverzaciji. S jedne je
strane to na mene djelovalo opojno taj prizor izme?u ene i mukarca koji ju je
godinama privlaio, ali nije se usuvala nita poduzeti, a s druge me strane
nagrizalo milju na drugu enu koja bi odmah i sa sigurnou posegnula za onim
to joj se svidjelo. Osjetim kako sam u svojoj dobi neprikladno mlad, osun. S
ovom se enom dakle opratam, zato sam rekao Dajte mi pusu. Sve se moe, a
Mireka je preplavilo aljenje to ve odavno nije znao, ranije i na vrijeme.
Zato se niste ponijeli u skladu sa svojom snanom osobnosti, upitao sam je.
Sada ne znam, odgovori. Moda da ste se ranije pojavili, trudila se olako
prijei preko stvari, ali ostala je zamiljena.
Poslije veere i dalje smo sjedili, ona ve s iste strane stola pored
Mireka. Priali smo o svemu i svaemu, no meni je bilo krivo to me smatra
lovcem na ene. Da sam je mogao ispraviti, rekao bih da sam lovac u eni, ali
toga se nisam sjetio. Na odlasku sam za trenutak ostao s njom nasamo i tada mi
je rekla eljela bih jo biti s vama. Rekao sam Ja s vama jo vie. Podigla je
obje ruke prekrivi lice i rekla Ne... Ne! I samo te nae posljednje tri
reenice opteretile su me poput nevjere. ije i prema komu? Moje i prema Mireku.
Iako sam kasno zaspao, probudim se u pola est, ne mogavi dalje spavati.
Bijah do temelja uzdrman razornim stanjem postoje zgodne ene, duhovite,
zanimljive i vjerne! Ali sve je to imala i moja Xenka! Jesam li ja kriv za to
to se dogodilo? Ili se nita nije dogodilo, a ja sam prenapet? Postoje ene s
kojima odspavamo hoe li to pomoi? U stvari, mogao bih ve sutra otputovati u
Prag. Osjeam li enju? Da, za njenou i odanou, za svojom nedunou. No
za mukama doista ne eznem! Sa stidom se vraam jueranjem danu eni s kojom
sam zamalo izdao Mariannu.
Juer sam ponovo razvijao fotografije. Xenka na konju. Nije dobro kao to

sam bio oekivao. Premalo pokreta. Trebala se pridignuti u mamuzama. Ljupkiji su

kadrovi kad koraa pored konja trudei se da ga obuzda. Zgodno je ispalo kako
ide Josef pored nje, odjeven. Ne ide mi se kui. Kada u ponovo imati sline
ferije? Poao sam u grad, razgledavam izloge i kad me opet povuklo do enskoga
rublja shvatio sam da neu ostati zadugo.
Zvoni telefon, Mirek die slualicu, Xena. Kada u se vratiti? Jo nikada
nije pokazala toliko izravnoga interesa kada u se vratiti? Sve ve spavaju u
istom krevetu, Lucka je podivljala. elio sam da mi je da na telefon. Luci, kada
hoe da se vratim? Zauo sam predivan glasi Bit e dobro, tatice, ako se
vrati poslije Svetoga Nikole, kao to si rekao. Zatim je Xenka rekla Baci tu
groznu knjigu! Zato ita gluposti? Nisam isputao slualicu ni nakon naeg
razgovora. Nije ni ona. Sve se izvrnulo. Kao da sam sve zlo sam izmislio. Kao da
sam za nju jedini i najbolji mu. Ve sam proitala svoj roman, u cjelini. Kakav
je? Teko mi je ocjenjivati, ali pred kraj postaje sve bolji. Krajnje je vrijeme
da ga proita. Rekao sam Ali neu ga proitati tako brzo...
Zamiljam da sam netko drugi, a ne onaj o kome pie. Ona to nee ni
primijetiti jer kad se vratim, svi e osjeaji i stvarni postupci pronai svoje
utabane pute. Subota je poslijepodne. Dva su stupnja iznad nule. Jo uvijek mogu
nastaviti s putovanjem. Jednostavno se ne bih vratio, niti ita unaprijed
javljao, javio bih se tek kasnije. Osjeam da bih bez boli mogao provesti Boi
drugdje. A zatim tako i nastaviti. udna ravnodunost. udi me to boina
strelica ne upuuje put Praga nego preko ovih brda u Brumov. Tata, mama, deki i
Lida, Badnjak i drvce, crkva, kolede, odmah poslije blagdana doputovat e Marija
predstaviti se mojim roditeljima. Idem dalje, dokle, da ne previdim pogreku
svojega ivotopisa?
Telefonirao sam Mariji da se vraam kui. Odmah mi je priopila Zna li da
su pokopali Ludvka Kozeka? Znala sam da vie nisi u Kremnici, ali nisam znala
kojim e se putem vraati. Nisam te mogla obavijestiti. Brati Ludvk Kozek,
sin Ludvka Kozeka, stolara, moga kuma. Bili smo jedini Ludvci koje sam poznavao
jo je bio jedan u Kloboucima, uitelj Ludvk Vlk. Brati Ludvk vaan je lik i
rekvizit mojega obanovanja. Pasao je koze smjelo i riskantno. Kad bih poao s
njim, uvijek bi neto zanimljivo polo po zlu. Bio je razbija i rugalica. Znao
je nekoliko stranih jezika i sve ih oponaao. Jo nedavno, kao umirovljenik,
postao je politiki sumnjiv zbog brojalice koja se pojavila na mesnici u vrijeme
kad nije bilo mesa
Prodajem eludac i crijeva
kome to uope treba.
Hoe li se tako nastaviti,
snai u se i bez riti.
Taj je znao gdje su kruke i zerdelije, donio bi na pau karte i ibice,
nabavljao cigarete. Nauio me je igru s drvcima zvanu kurvice, kad smo se lovili
po umi, prebacivao se s drva na drvo, neustraivo se njiui, pokuavao me
spasiti kad su ezdeset osme doli Rusi, posuvao mi je mandolinu u potok, od
njega sam bio uo pjesmu Pogledaj, stari, to se curi sjaji me?u nogama, navodno
je bila prosta, ali ja nisam znao zato jer sam mislio da moda me?u nogama dri
vr ili knjigu. Izumio je nain kako nee koze bjeati kroz grmlje na djetelinu.
Koze su mu bile rogate, bradate, zato im je dao imena iril i Metodije na
Metodiju se vozio, za mene to je doista bio grijeh za ispovijed. Kad su stigli
Nijemci, pjevao je pjesmu Zemlja eka iz groba ustaje, budi se eki lav.
Kasnije je morao u Reich odakle se vratio iznena?ujue ozbiljan, pun neveselih
doga?aja i poeo se konano prema meni odnositi kao prema ravnopravnijem nego
to je bilo na pai. Posjetio sam ga gotovo uvijek kad bih navratio u Brumov.
Bio je ve udovac, a na dvoritu je drao pripitomljenu avku. U posljednje je
vrijeme kaljao, teko se kretao, govorei da to nije nita, da e to zemlja
izvui. Na zadnje je rekao da su mu propisali Man?kove toplice. Man?k je
brumovski grobar. Politiku smo izbjegavali, a itanjem se Ludvk nikada nije
previe bavio, predmetom naih razgovora bile su uvijek iste stare dogodovtine
i prie tko je umro. No interpretacija starih doga?aja se mijenjala, Ludvk im je
davao drukiji smisao. Zgodan doga?aj o tome kako mu je jednom opinski pijanac,
bijednik, dravni slubenik dao novi, bocu i poslao ga po rakiju, a Ludvk mu
neto popije, neto izlije te dopuni piotinama, ispriao je posljednji put sa
stanovitim unjem. On se napije, pogleda bocu, napije se, ispljune na zemlju i
kae U boci je mokraa! Mokraa? zaudim se, sada nakon pedeset godina. Da,
mokraa. Rekao je. U rijei mokraa na mjestu piotine Ludvk je naknadno spoznao

obrazovanje i dostojanstvo onog jadnika i njegov oajni pad. Ludvk je ve tada

pomalo poeo piti. Znai, ti si umro?
Sutradan sam otputovao. Dok sam vozio po sporednim cestama jo uvijek sam
se osjeao kao na putu. Ali na autocesti otpone tek tehniki, suhi povratak na
ivotni parking. Jako mi se spavalo. Morao sam vikati da ne zaspim. Pjevao sam
Pogledaj, stari, to se curi sjaji i jo jednu Ludvkovu pjesmicu vrijednu
ispovijedi Po cesti u suzama vojnik gre, pita ga djevoje, to vam je, vojnie.
Osjeam kako se kilometar za kilometrom vraam u nepopravljivo duevno stanje. A
ujedno mi je od bespomonosti sve lake Sve e to zemlja izvui!
Na naem su balkonu visjeli dijelovi malena rublja. A budui da je esto
padalo ispod balkona, nehotice sagnem glavu. Ugledao sam koriteni prezervativ.
Josef se nasmijeio.
PROSINAC 1986.
Svakoga si jutra mjeri temperaturu i doista se povisila za dvije do tri
desetinke stupnjeva upravo prije moga povratka. Dakle na posao? Njena je,
osjeajna i uzbuna. Ali to to se sprema moe se dogoditi za mjesec dana, saznat
u za pola godine, za dvije. Zar iz njezine nove knjige? Stavila mi je u ruke
svoj roman uzbudeno rekavi Mislim da je tvoja Sanjarica bolja. Zastao sam u
pokretu i rijei. Ne samo to stojim pred posve drugim biem nego i sustavom.
Nije imalo smisla govoriti joj Ti jo nisi iitala ega sve ima u mojoj knjizi.
Zato to je jo mlada. Zandvoort 1991 Sada je zbog te reenice ljubim dubokim
saaljenjem jer je otuda vie razumijem bila je tako uvjerena, iskrena,
istinska, samosvojna, bespomona i ranjiva, iako mi je inila naao. Preputena
mojem oprostu.
Jo je rekla Krenut emo na prelijepu, predboinu etnju Pragom! Kad nam
se prohtije popit emo aicu i uz to te pozivam na objed u Beograd. aice smo
popili dvije u nekakvome baru u Vodikovoj ulici becherovku te u sovjetskoj
ajki konjak Ararat. Ili smo ulicama vodei se ispod ruke. Bundica joj doista
pristaje. To je ena za radost. Osim toga, zna raditi. Loa strana svaka se
njezina peta reenica odnosila na njezino pisanje. Nisam joj mogao rei Govorimo
malo i o mojem pisanju! Prolosti se nije vraala, ona radije mudro prelazi na
bolji ivot sa mnom. U restauraciji Beograd jo po dva deci crnoga vina. Bio sam
poneto omamljen i predblagdanski oputen.
Vraali smo se kui metroom i ekajui zatim na Kaerovu autobus, rekla je
Bi li ti smetalo ako u sljedeem broju iza ona moja adventska pjesma? Da ne
povjeruje pjesma zbog koje sam joj se preklani alio jer je u njoj napisala
kako joj se ruke od mene magnetski otkidaju jer djetece se nee roditi. Onomad
je upravo abortirala, tada je imala razloga to napisati. Ali zato to hoe sada
razglasiti kad pravimo djeaka? Zato jer eli uhvatiti sezonu, od gravidne bi
takvo to zvualo neiskreno! Ali to joj nisam rekao, rekao sam samo To bi mi
dakle jako smetalo, ali objavi je. Ta ve ju je ovim svojim rijeima objavila.
Onda oprosti, ree.
U autobus smo, toboe sluajno u mnotvu, uli svatko na druga vrata.
Vozili smo se odvojeno. Osjetio sam da se vozim u krivome smjeru zato sam s
njom kad u svoju literaturu stavlja samo pritube na mene? Nee biti zabiljeeno
nita od onoga to joj dajem od ljepote, samo rane i nepravde. Kad smo na
Novodvorskoj postaji izali, pokuao sam joj svoj prigovor objasniti Kad bi
jednom tvoj ivotopisac napisao da su godine koje si sa mnom proivjela bile
najgore razdoblje tvojega ivota, bi li to bila istina? Nije odgovorila, a ja
nisam shvatio je li me ula. Iao sam pored nje kao da hodam po konopcu. Naravno
da sam pjesmu uvrstio u asopis. Na redakcijskom sam se sastanku osjeao
popljuvanim.
Dok smo se presvlaili osjeao sam se kao lopov zato ovdje odlaem hlae,
koulju, kad joj ionako spremam jo jednu patnju, a sebi njezine pritube?
Osjeao sam njezinu napetost, znajui da je gotovo sm njezin ivot u pitanju,
dolo mi je da pobjegnem, ali nisam mogao, tovie, trebao bih porazgovarati s
njom. No uto se ve bila slomila, pala na postelju koju u svojoj poeziji ne voli
te poela naricati. Naricala je toliko iskreno i bolno da sam je jedino ja mogao
razumjeti i suosjeati s njom, dok bi se objektivniji ovjek, mukarac, odnosno
ena, s ganjem povukao jer bilo je to naricanje poniena, planirana ponosa. I
zato ona nema itatelje koji bi je
zaustavljali, hvatajui je za ruke. Zar ja nemam pravo dobiti cvijee. Zar ja
nikada neu imati knjigu u izlogu? Nikada neu otii u Grku za kojom eznem
cijeloga ivota i kamo smije otputovati svaki idiotski funkcionar? Kada bi tata

dovrio knjigu, slavilo se, a to je sa mnom? Pisma itatelja gdje su? Kako mogu
pisati kad e to proitati dvadeset ljudi? Tko zna za mene, tko e me cijeniti!
Ni od koga savjeta, nemam ni prijateljice, ni jedne! vikala je. Nemam nikoga! Ta
ja sam ovdje, ima mene da sam to rekao, to bi bilo neumjesno, jer sve su
optube ile na moju glavu, da je ivjela s kim drugim, ne bi me se ticale.
Bacakajui se po krevetu, drala se za glavu. Samo sam je milovao. Utjeha
rijeima kakvim rijeima? Ima pravo. Polako se smirivala, nekoliko puta je rekla
oprosti i brisala oi s kojih su joj tekli crni potoii. Kako izgledam? Jezivo!
Je li to palo na moju savjest, to je moja odgovornost i briga? Neto
kasnije rekao sam mirno Ima pravo. No eli li to promijeniti, doista e
morati mijenjati neto u svojem ivotu, zna to. Mislio sam pisanje,
prijatelje, mua. Sjela je uspravivi se te tvrdo rekla Molim te! to bih mogla
mijenjati? Opet bi bilo isto.
Tjeio sam nju. Ali poda mnom je zjapila provalija. Provalija izme?u
jadnika i gospodina. Proslave, cvijee, popularnost, uspjeh sve za im je
eznula poten e ovjek izbjegavati! Ona dodue posprema u kazalitu ali samo
uz uvjet da u njemu nee vjeno pospremati. Mala moja, to ako bude morala? Tko
e te izbaviti ako takvoga ne bude, kako e si sama pomoi?
Nou je rekla ini mi se da ivot kojim ivim nije stvaran. Moda da me
povede psihijatru? Kao da lebdim u zraku. Otkako sam dovrila roman visim u
praznome prostoru. to sada? emu sve to? Odgovorio sam I to e ti jo jedno
dijete? To je barem neto stvarno. To bi me potaklo, obrana organizma... Valjda
sam joj deset minuta tumaio kako ni jedan psihijatar nee o njoj znati nita
vie nego ona sama, no mora se potruditi. Onaj djeli prirode koji je u njoj,
premda je manji od vanjskoga, i on ne miruje, mijenja se. Njezino je stanje
prirodno, mora ga prihvatiti i prevladati.
Moe li ti uope zamisliti to ja proivljavam? Sm sa sobom, u ovim
godinama i takvim uvjetima? utjela je. Suzdrao sam se od dodatka i s tobom? I
ja sam bolestan. Pridigla se na laktove Kako. to ti je. Nije zgodno da o tome
priam, moram biti strpljiv... Reci mi! Sada mi mora rei! Dojke su joj visjele
iznad mojega lica. Nita joj nisam mogao rei, vie ne. Da se osjeam u klopci i
kako mi je moja depresija, onaj dekadentni otpor prema budunosti, odvratna. I
njoj da ne vjerujem, ne znajui kako da povjerujem. Mazili smo se.
Sada pee u kuihinji boine kolaie, Lucka joj pomae. Poviena
temperatura traje etvrti dan to to znai? Magdalena se vratila iz kole te
istoga trena stavlja Lucku pod svoju zapovijed kako se to radi. Lucka plae.
Prilazim i kaem Djeco, mir! Xenka radi strastveno i pomalo nespretno pokreti
joj nisu uvjebani. Magdalena je okretnija.
Juer smo bili u kazalitu, Nova scena NK. Na televiziji mi je Ji Vala
antipatian u ulogama estitih funkcionara kakve bi u stvari ovaj reim
zatvorio, a ranije i smaknuo. Sada me svojim istinskim glumakim nastupom ganuo.
Sjedili smo u prvome redu, pomno sam ga pratio, dobro mi je dolo. Poslije smo
otili u Slaviju, sjeli kraj prozora, a pored nas je bilo ovee drutvo mladih
ljudi. Bili su odvratni njihovi interesi, jezik, intonacija! Xenka je rekla Isto
bi bilo i ondje, samo na drugom jeziku. Kui smo se odvezli taksijem, to ne
volim, ali bilo me strah da joj se suprotstavim. Odakle mi novac? Njezina je
plaa bijedna, dodaci za djecu nedostatni. Ispod prozora je rekla Da imam
drugaijeg mua, ne bih mogla toliko pisati. Rekao sam Moda bi sadrajnije
ivjela i pisanje ti ne bi trebalo.
U predsoblju se prisjetila ne znam uope zato! svojega prvog pisma koje
mi je poslala ljubavna izjava koju sam nekoliko puta proitao i unitio jer mi
je bila nepodnoljiva. U svojem je rukopisu napisala da sam pismo unitio da mi
ga da ga ne prona Josefova ena. Zato je to stavljala u tekst? Ne bi li
itatelj shvatio o kakvom je volu rije, a ja da se prepoznam u svakom detalju?
Predbacio sam joj da razmilja na bulevarski nain mu se boji ene te unitava
ljubavniino pismo. Trebao sam skrivati druge stvari od tajne policije! Rekao
sam joj To pismo nije bilo napisano meni, pismo je bilo za mukarca kakvog eli
voljeti. Nisam bio onaj komu si pisala i to nisam podnio. Kreveljei se ree Ts!
Ma nemoj. Nikada ti to neu povjerovati. Kako da te uvjerim? Ne, to je poza,
pravi se da si bolji od mene. Najradije bih stavio eir na glavu i otiao.
Zato si onda spavao sa mnom? argumentirala je. Ja sam odspavao s njom onakav
kakav jesam, a ne onakav kakvom je pisala. Poli smo lei jer je dolo vrijeme
poinka, no. Loe sam se osjeao. Poelio sam otii, osloboditi se
nerazumijevanja to je teror. Ali o komu je sada rije, tko je vaniji? Nju je

snaao vei jad jer ja osjeam sebe i nju, ona samo sebe. Mislim da ovako neu
dugo izdrati, ako to ne prestane.
Zaspao sam i probudio se ujutro okruen uasom postojanja. Nisam otvarao
oi, neu ustati. Rekao sam da ne mogu ustati. Spremila je djecu i prije nego
to je otila na posao, donijela mi aj, kruh s maslacem i medom. Polako sam
dolazio k sebi. Kako to radite, vi, ostali ljudi?
Sve ovo zapisujem nevoljko, iz prisile primoran iskustvom. Kasnije e
moda ovi reci poprimiti formu i svrhu. Sada ih nema. Piem za ladicu svoje
due. Poao sam u kuhinju pitati je o emu razmilja. O svojem novom kazalinom
komadu Dok je jo zastor sputen, do gledatelja dopire zvuk udaranja srca da se
odmah ne vidi krevet. Bilo se ubrzava, u stvari to su dva srca, jedno sporije,
teko, drugo lako, bre. Potom se spajaju, proimaju... gotovo. Zastor se
podie, na pozornici je krevet, u njemu se vidi ve zavrno, oputeno gibanje.
Drama za dva glumca. Lane se toga dosjetila kad nas je probudio komarac, a ja
sam se trudio da ga pronam. Svoj videofilm vie ne spominje, na tome radi
reiser.
Subota je. Nalazim se u svojem stanu. Ponio sam prvi dio njezina rukopisa.
U krevetu, prije sna, proitah stotinjak stranica i kao da sam pao u vruicu
nisam mogao zaspati, no se vukla da bih ujutro u est sati vidio kako je brzo
protekla. Jednostavno ne znam kako da se postavim prema knjizi. Kad je itam, ne
mogu Pavlu ostaviti bez pomoi. Odbijem li proitati, bit e povrijena. Pavlin
frajer takoder je pisac. Zato? Nije originalan ni u postupcima ni u rijeima.
Dakako, nikakvih misli to nije autoriina metoda. Voze se u autu, a on joj s
mjesta vozaa kae Umorna? To mi je odvratno umorna? zadovoljna? uivancija? Zar
vam u buksi nisu putali Glas Amerike? pita ta budala biveg zatvorenika. Na
plesu je lijen zaplesati. U stvarnosti se nekoliko puta dogodilo da je Xenka
odbila zaplesati sa mnom. Njegov zimski kaput zaudara na naftalin, iako ga ni ja
ni Marija ne podnosimo. Kukaviki se zakljuao u zahodu da izbjegne neugodan
razgovor s Pavlinom majkom. Kad dakle autorica i sama neto smisli, tada samo
naftalinski kliej iz primitivnih komedija. Koristi rune doga?aje za koje sam
na neki nain kriv, izostavljajui one koje je sama skrivila na primjer, groznu
scenu na sastanku knjievnika kad sam njoj i znancima elio predstaviti svoj
kraj i poneke svoje prijatelje. Vozei otamo, jurio sam ivotu opasnom brzinom
praen njezinim cininim smijehom u mozgu. Ona izvre smisao nekih injenica. Na
jednom je sastanku zapoela zanimljiva i ustra debata u kojoj sam i ja
sudjelovao. im sam se
bio prijavio za rije, Xenka je ustala i otila. Ispalo je kao demonstracija svi
u udu zautjee, a ja sam govorio kao posjeen. Drugog sam joj dana prigovorio.
Rekla mi je da je to bila sluajnost, zaeljela se seoskoga zraka. U rukopisu
ovaj doga?aj opisuje na sljedei nain Pavla ode van povraati jer je s Josefom
ostala u drugom stanju, a on joj doputa abortirati. Znam da se na takav nain
knjiga ne smije itati. Samo to knjiga je upravo tako napisana. Svi su doga?aji
stvarni, gotovo nita nije dodavala, ali opisuje ih oima mojega neprijatelja.
Zar je to moja ena? I jo bi htjela dijete od mene Kako li e ga upotrijebiti
protiv mene?
Pobaaj! Sjajno poglavlje! Za sada najbolje mjesto u knjizi. Razoarana
ena i njezin prezir spram mukarca, za to u je pohvaliti. Ali uasavam se pri
pomisli da je taj kostim saila za moju figuru. Autorica me ne tedi, ne skriva
moju sramotu. Uzalud sam bolji od njezina prethodnoga mua, ispadam najgori.
Jednom, u afektu, Pavla se osvre, traei ime bi mogla Josefa napasti i
dosjeti se da e ga uguiti njegovom kravatom no to joj narod ne bi oprostio. U
toj knjizi nema ni spomena o nekakvu radu za narod, to autorica izbjegava, i to
je ispravno. Dakle, na svih pet stotina stranica nema razloga govoriti o Josefu
kao o istaknutu ovjeku, pa tako ta aluzija samo stri iz knjige upuujui
upravo na mene. Josef uope nema prilike objasniti Pavli i itateljima svoje
razloge protiv djetetova ronja ne spominje se njegova dob, zdravlje ni
strahovanje od budunosti u uvjetima kakvi vladaju. Njegovi se nazori povrno
iznose u priglupom razgovoru s prijateljem. Za objanjenje svojega stanja nije
dobio ni toliko prostora koliko prijateljice Anna i Ema da bi ga moralno
osudile. Dok Pavla vodi duevnu borbu zbog djetetova zaea, Josef je mrtav
hladan spisateljiina metoda ne obuhvaa opisivanje nutrine drugih ljudi.
Njezine napomene i jezina dotjerivanja nakon mojih primjedbi nita ne mijenjaju
na knjizi. Kakva joj je zapravo zadaa?
Zbog nesnoljivosti misli potiho se odjenem da ne probudim Mariju te izam

iz kue. Na ploniku pitanje U Stromovku ili na Vltavu? Tunel i vlak ili brana
na tvanici? Nasmijao sam se tome i krenuo u Stromovku da bih eui okusio svu
slast jednoga mjesta u rukopisu Dok se o Jakubu, koji je napustio Pavlu,
ostavivi je s jednogodinjim djetetom, pie da ju je nauio tijelom upijati
sunce, Josef ju je nauio interpunkcijiinterupciji. Nikada se neu vie popeti
na nju, odluih. Izdri, narodni heroju kretenski!
Prijepodne sam morao potraiti Zdenka. U tramvaju mi je pala na pamet
neugodna stvar Ta me ena doista takvim vidi i osjea! Moe li joj se to uzeti
za zlo? esto odlazim Zdenku zajedno sa Xenkom, uvijek bude ugodno. Kad sam
doao k njemu, do mi elja zaboraviti sve runo i telefonirao sam joj. Javila se
lijepim, ivahnim glasom. Pozdravio sam i rekao Ja sam kod Zdenka. Razmiljao
sam o tome to sam ti rekao u svezi s onom pjesmom. Nemam te pravo spreavati.
Dotjeraj je preko nedjelje. Pa to je glupost, odgovorila je, zna da su mi
predivno uspjeli vanili kiflii? Uope nisu zagorjeli.
Naveer sam nastavio itati. Marija je rekla Sigurno ita Xenku, je li?
Zato, kaem ljutito. Zato to nita oko sebe ne primjeuje. Zato nisi radije
kod nje? Gui me ganje prema svemu. Bez rijei se odjenem i pom. Kamo? Kamo?!
Josefov prostaki i hedonistiki odnos spram te ene uje se iz rijei kako je
oslovljava gejice. Zar se nisam odluio da taj tekst neu uzimati osobno to je
ozbiljan, studijski materijal. U njemu je zacijelo neto ifrirano, ni autorica
ne zna za to. Moja ivotna snaga koju joj predajem kao da prolazi filterom ja
rtvujem i gubim, a do nje ne dopire.
Ujutro snijeg na krovovima. Preko dana sam pomalo itao rukopis. Naveer
pom s Marijom na koncert sin i snaha su nas pozvali. Kad sam doznao da smo
pozvani, uplaio sam se upravo sada ne smijem Xenki za to rei, a to e biti
ako me tko vidi i kae joj... Nastupala su zajedno dva gudaka orkestra muki i
djevojaki. Svirali su Vivaldija, dva Bacha i jo togod dopadljive stvari. Bilo
je efektno. Zabavljao sam se promatrajui izbliza, iz treega reda, glazbenike,
njihovu mimiku i geste. Napokon sam se na trenutak naao u drukijem svijetu.
Pred kraj sam shvatio da moj pogled izbjegava ene u bijelo odjevene, utonule u
glazbu. Sve su bile mla od Xenke i veinom zgodne. Ali ta me stihija odbijala.
Sutra u biti konkretan i razuman. Moram progovoriti o knjizi, ona to
oekuje, zacijelo razmilja o tome i kad pee kolaie. Zapravo bit e dovoljno
rei da me knjiga vrlo tangira te da su moji nazori bezvrijedni. Mora priekati
da se drugi ljudi oituju. Izmjene koje je unijela za vrijeme mojega izbivanja
dobre su, tako u rei.
Ali ispalo je drugaije, Xenka se nije zadovoljila tako povrnim
izgovorom. Iznosila je svoje primjedbe, prisiljavajui me formulirati konkretne
osjeaje i nazore.
Neke sam uzroke otkrivao u hodu Josef i nije pravi lik, to je nepomian lutak na
kakvom smo u vojsci vjebali borbu bajunetom. Suponirani partner! Za nju sam
dakako odabrao decentniji primjer to je zid na kojem igra draesna tenisaica
uvijek pobje?ujui. Nije! Ti ne zna itati! udila se. Ako iz cijeloga rukopisa
ispie njegove reenice, vidjet e da od toga ne moe biti ni uloge ni lika.
To u i uiniti, rekla je. Josefa jednostavno nisi obradila. Dopisala si ulomke
o tome da je kolabirao, ali samo zato to sam to zatraio. Ti sama nisi o njemu
razmiljala. ekaj, kako to misli, ree. Priznaj da si u svaku scenu ulazila s
unaprijed pripremljenim njezinim i njegovim reenicama, znajui da e Pavla
pobijediti. Jesi li ikada zastala, zapitavi se to e sada Josef uiniti i
rei? ekaj, to je vrlo zanimljivo! Shvatio sam da je to za nju pogubno i da
moda vie nikada neenapisati ni retka ta ona je oduvijek autorica samo jednoga
lika! Pie sebe, osjea sebe, to je njezina metoda i ja sam joj jo nedavno
tumaio da bi to mogla biti njezina originalnost. Ali to se ne moe promijeniti,
rekao sam, to sam ti odobrio. Blesavo je u tome...Xenkice, samo to to... Josef
se rasplakao. Budala. Skoila je k njemu, zagrlila ga poput djeteta. Bacit u
taj roman! Tako je, odmah mi je lake, bacit u ga! Kad je prestao sliniti,
rekao sam Taman posla, teko onda meni!
Do dan koncerta za koji je kupila karte dok me nije bilo. Veselila se
tome, a zatim je ondje sjedila ravnoduna, troma, prazna, utuena. Prizor iz
osamdeset pete, u vrijeme Uskrsa, kada se jo uvijek opratala od Adama, iako to
u knjizi ne priznaje. Radije je nisam nita pitao. Nou nismo mogli zaspati,
osjeao sam da me ne eli, ni ja nju nisam poelio. Upalila je svjetlo i rekla
Da nam pogledam u karte, hoe? Postavlja kartama pitanje to e se dogoditi u
roku od tri dana, od tri tjedana i od tjedan dana. Sutra sjajno, pa sutra emo

poi na objed u grad. Za tri dana neugodnost s vlastima, vjerojatno u primiti

poziv na ovomjeseno sasluanje. Za tjedan dana nesrea, gubitak. Hitro je
pokupila karte te preplaeno rekla Glupost, kartama ja ne vjerujem! Za tjedan
dana dobila je menstruaciju. To je taj gubitak! uzdhne s olakanjem, a zatim
namrti lice. Vratio sam se prekasno, kaem. Naravno, pobjeglo ti je, isturila
je bradicu. Ali ne moemo, kaem, igrati u beskraj. Dakako da ne moemo, dragi,
rekla je.
Kad prolazi pored Josefa dotakne ga rukom, prstom. Kree se kao sa
zadrkom, iako vie ne menstruira demonstrira. Kad sjede zajedno u njezinoj
radnoj sobi, gledajui televiziju ili tek tako, on u svojem naslonjau na
prerienim nogama, ona na svojem kauu irom rastvorenih nogu, Josef sluti iza
zastora nabrane haljine pohotnu jamu. Nou se sjetila ideje iz jedne svoje
pripovijetke i Josef je opomene to se tako odvratno trudi! Dopusti mi da se
ponaam prirodno, rekla je. To nije tvoja priroda, ti pie. Promijenila sam se,
rekla je.
Ne da mi pisati. Proao je Boi a da nita nisam zapisao. Na sve me
naine udaljava od stroja, smeta mi, prekida, umee u moje vrijeme druge nakane.
Zato sada nemam ispisane njezine najbolje trenutke humora, velikodune ljubavi,
duhovite igre rijei razdraganih namjera. Eto je sada vratila se iz trgovine,
vidi da piem i kae Hajde, dodi u kuhinju popriati sa mnom! Sada elim pisati.
Zar nije strano neprestano pisati o toj furiji.
Otila je, ali za trenutak se vratila te stojei na vratima rekla Ima li
ita dobro u toj mojoj knjizi to ti se svidjelo? Naravno da ima! Scene s Adamom
pune se ari, poezije, erotske napetosti... To mi je drago. A s Josefom toga
nema? Ne. Taj se uvijek samo popne na nju. Nemoj tako. Pogledaj u knjigu. Meni
ne smeta to je Josef bik. Ali u stvarnosti on je i njean, zar ne? elim da
bude bik i njean! Zar toga ondje nema? kae uplaeno. Nema, on je vol. Odlazi
bijesna, pom za njom i kaem joj Kada ona odlui napustiti Adama te se vraa
Josefu, itatelj se udi to je nala na tom volu? Odbrusila je Voli ga. Ne, ona
si ne eli komplicirati ivot. Ma ona njega voli. ponovila je. Voli li ga, tada
je to samo jo jedna njezina draesna crta bezrazlono voli loeg frajera. Tako
stoje stvari, upravo sam to otkrio. Ja odlazim.
Ubrzo se vraam i dodajem Na utrb knjige nisi napisala kako je u stvari
bilo da si se opratala s njim vrlo nerado i dugo. To nije istina, bilo je to po
kratkom postupku. A na Uskrs? S njim si prekinula u sijenju, a u oujku smo
nas dvoje bili pred raskidom. Xenkice, bila je to tvoja preteka borba, osjeao
sam je, ti me vjerojatno voli, ali Pavla Josefa ne voli. U tome je knjiga
slaba. Razmilja i napokon kae, zapravo priznaje To bi bila posve druga pria.
Za nju je te noi bilo gotovo i od toga se trenutka boji da e biri saznati. O
tome je knjiga. teta. Zato nisi napisala kako se oprata, s im si se ti
opratala s mladou, sa slobodom? s avanturom? Patila si!
Vratio sam se u spavau sobu za svoj stoli. Dola je, sjela iza mene na
krevet, ekao sam to e rei. Moe li mi konano oprostiti? ree. Zanimljivo
zar joj nisam oprostio? Tada ne bi bilo razloga da ostajemo zajedno. to ja
zapravo hou? Okrenem se prema njoj. Nemam ti to opratati, to sam sm sebi
skrivio. A onaj Josef jo je vie kriv. Moja je briga gora, a nju sam ponio sa
sobom. to e biti kad sretne nekoga tko e imati onakav stan s velikim
prozorima i moi e ti pruiti sve za ime ezne? I bit e mla. to e biti sa
mnom? derem se znajui da te odvlaim od susreta s ovjekom zbog kojega e me
napustiti.
Razmislila je te zatim izgovorila okrutnu istinu Takvih ima malo, a moj
susret s njim jo je manje vjerojatan. Ustala je, uinila jedan korak do njega,
vie mjesta ovdje nema, zagrlila ga i poela cjelivati Prestani s tim, daj,
hajde! Ja ti se kunem.. skoila je podiui dva prsta. Hitro je uhvatio njezinu
ruku, privukao je svojim ustima. Pustila je da joj ljubi jedan prst za drugim,
promatrajui to u suzama.
Pada mi na pamet da se ona iz nekog razloga hoe u Pavli prikazati tvrda, vrsta
i pobjednika. Ta ona nije nimalo plitka kao Pavla.
Za Badnjak sam Magdalenu i Lucku poveo u ovdanju crkvicu. Ali mnotvo se
guralo ve ispred crkve. Morali smo se vratiti. Smreka je velika i iroka,
Magdalena i Lucka kitili su je dok smo mi priali s goama s Terezom i Annom.
Tereza je tradicionalna blagdanska goa dolazi nam svake godine na Badnji dan
prije podne, pijuckaju, sjeaju se davnih dana a meni doputaju saznati poneto
iz ivota slobodnih ena. Odnosno iz ivota ena koje su odluile ivjeti

slobodno. To je napad na moj odgoj i oekivanja, produbljuje se moje loe

miljenje o mladima, povezujem ga s nazorima na reim. Uvijek mi se ini kao da
sam ja doao u posjet i da je Tereza toga svjesna. Kad se razi?u, osjeam da
pripadam staroj religiji, dakle u staro eljezo.
Badnjak i Boi provodim uvijek sa Xenkom i djecom, dok na tefanje
ostajem s Marijom, odlazimo k jednome od naih sinova ili oni dodu k nama.
Silvestrovo konfliktan dan.
Silvestrovo nisam prihvatio kao blagdan. Dok sam bio malen, moji nisu toga
dana nikamo odlazili. Drugoga bi nam dana dolazili gosti ili smo mi poli u
goste i svi su si estitali. Mladii bi obilazili djevojke s kolaem da ga prve
okuse. Za posljednje ratne Stare godine, 1944 ostadoh u internatu sam u sobi,
zavladala je
tiina, a mene obuzeo osjeaj opasnosti tko e preivjeti? Nisam podnosio
silvestarsku dernjavu i povraanje. Bijae to dan za razmiljanje i oslukivanje
opomena na taj je nain shvaala Silvestrovo i neudana Marija, udaljena tek tri
stotine metara, a da nismo znali za nau slinost. Pada mi na pamet da bi ljudi
prilikom upoznavanja trebali pitati jedno drugo kako provodite Staru godinu? Kad
bih za posljednjih dvadeset godina proveo koju od Starih godina bez Marije,
nisam se dobro osjeao uza sve rajske slasti. I to ne samo zato to sam je
ostavljao samu koliko je bilo takvih blagdana! Ja sam to doivljavao kao izdaju
svojih uvjerenja kao da sam napustio vjeru. Otkako su nai sinovi odrasli,
odlazim s Marijom na Staru godinu poslijepodne u prirodu, a naveer ponekad
posluati trubae kraj Starogradske vijenice. Nekoliko posljednjih godina
odlazimo jednim prijateljima.
ena Xenka je moju podjelu posljednjih dana u godini prihvatila razumno na
Badnjak i tefanje kod nje, za Silvestrovo odvojeni, vraam se na Novu godinu. U
tom se tjednu odrava i na novi blagdan 29. prosinca, dan uznesenja ljubavnika.
Ipak, jednom smo za Staru godinu poli skupa pozvali su nas iz podzemlja. Ljudi
koje povlae po sasluanjima i zatvorima i koji se moraju tek tajno sastajati
ili se nikada ne sastaju iako ih posao upuuje jedne na druge, i oni se zaele
zabave. Veer je bila u antikom stilu, Xenka me obukla u tigrovo krzno, a sebe
u svojevrsnu zavjesovinu. Nakon godinu dana uslijedio je nov poziv nisam otiao,
a posljedice su poznate. Doista je to moja krivnja? Nespojivost nije grijeh.
Jedne veeri dok je upravo glaala, upitam Xenku Kada si se vratila s
posla? U pola dvanaest, nisam mogla nabaviti arana. Ta ove ih godine ima koliko
hoe, posvuda se prodaju. Htjela sam ve narezanoga na porcije... Kakva
besmislica! Na mjestima gdje se prodaju odmah ga po elji i nareu. Grudi mi
stee tjeskoba. Uto sam shvatio da je moda kupovala dar, prije Boia svi mi
imamo tajne nabavke, u kakvo li e se ropstvo promijeniti njezina dopodneva ako
se ne popravim? Lucka se rasplakala Znala sam da neemo imati ivoga arana u
kadi! Tek sada mi sine narezani je aran bio u hladnjaku, zar Lucka nije za to
znala?
Ne ljuti se, rekao sam, ja znam da sam bolestan, ali izvui u se. Dobro
je to uspijeva o tome sa mnom razgovariti. Ushodala se prostorijom nosei
izglaano rublje. Rekla je Ako se to ikada ponovi, odmah u ti rei jer ovo je
jezivo. Ali nee se ponoviti. Znam, rekao sam, samo to me ti svojim romanom
neprestano vraa na to. Stavila mi je ruke oko vrata i rekla Svjesna sam kako
si velikoduan kad mi oko njega pomae.
Odjednom se prisjetim jednoga mjesta u knjizi Da je Josef bio zamolio
Pavlu da ne ide, da je barem pustio suzu, ne bi bila pola. Upitao sam Je li
tono da bi me posluala da sam te zamolio da ne ide? Vrlo dobro si znala
koliko me to muilo, jo od ranije. Nisam te elio prisiljavati, elio sam da
sama odustane, zbog mene. Samo to si ti meni rekao neka se pristojno ponaam.
I to je odluilo. Pogodio me grom iz vedra neba to? etkao sam iz jedne
prostorije u drugu, obilazei preplaenu Xenku, dok se nisam odvaio upitati Je
li mogue da si se zainatila zbog te jedne reenice kojom sam izrazio svoju
bojazan? To me je pridiglo i osjetila sam se slobodnom. I sada si slobodna!
uzviknuo sam. Idi ponovo! Sigurno zna gdje e se ove godine odrati zabava. Idi
i odspavaj s nekim. Mora to uiniti jer ako ne bude, bit e ti uzalud, ionako
ti neu povjerovati. Nita ti vie ne mogu vjerovati jer takva je tvoja narav.
Budi slobodna!
Ozbiljno sam mislio i jo sada tako mislim. Ali na tome ne moe ostati,
natjerao bih je u slijepu ulicu. Otkrio sam to mi je cilj da s nekim odspava
to bi dovelo do toga da budem slobodan. Neu te ni pitati gdje si bila, s kime

i kada si se vratila. Eto ti tvoje slobode i moje sigurnosti! Sjedila je na

kauu s koljenima privuenim uz trbuh, utuena, sputena pogleda. Tiho je rekla
Ti me zapravo sili da se ubijem. I ja bih to ve bila uinila da nije djece...
i tebe, uzdahnula je. Mogu li ja ita uiniti! uzvikne. Ja se ne smijem ni
ubiti!
A to sam ti, draga djevojko, i sam iskusio. Kad ona sada tako govori, ne
smijem joj povjerovati. Osjetivi istodobno i bijest i tugu, legnem na pod do
njezinih nogu. Stavila mi je ruku u kosu i rekla Da si odreem mali prst, bi li
mi povjerovao? Odrei mi ga ti, moe odmah sada! Ti ga moe meni odrezati da
e to ponovo uiniti, rekao sam. to ti o meni misli, zar sam ja takva?
zaudila se. Kakva? Ja ne tvrdim da si loa. Samo uvijek ini ono to ti se
prohtije. To priznaje? Ali ja sam se za posljenjih godinu dana promijenila, zar
nisi primijetio? Doista nisi primijetio? Iznenadilo me to je ona moda svjesno
poradila na sebi, oekujui od mene da u zamijetiti. Upravo sam to, Xenkice,
spoznao. Promijenila si se, vrlo si dobra i ja znam da me voli.
Tuno smo pali jedno pored drugoga.
A sada zamisli, nasmijala se, nadvivi se za trenutak nada mnom, da smo si
poeli rezati male prstie! Zna onu priu o ovjeku s batrljcima prstiju?
upitala me. Znam. A zna ti onaj vic zato smo uope poderali te abe,
gospodine Kohn? kaem ja.
Upitao sam je kako e provesti Staru godinu. Djecu u ostaviti kod mame i
kod kue pisati. Zar nisi primila poziv? Nisam, rekla je. To ne vjerujem.
Sklonila ga je da se o njemu ne bi raspravljalo. Kako li ta ena mora
manevrirati da ne bih izio! Ve odavno sam toga svjestan, ak sam osjetio
potovanje to je prihvatilaope enski kodeks kako postupati s muem rije je o
prosjenome tipiziranom mukarcu kod kojega uvijek pali postupak osmiljen
tipiziranim enama. Na primjer, sklanjamo pred muem razbijene stvari te
skreemo s neugodne teme na neutralnu vidi kako su mi uspjeli kiflii! Povedemo
s njim razgovor o ivotu i tome to nas uope ne zanima, ali njega oito uzbu?
uje. Mariji su takvi postupci strani odnosno, prezire ih te kao tvrdoglava koza
otkida od grma od kojeg je nastojim odvui. etrdeset se godina sporimo. Kad sam
ljutit, Marija dolijeva ulje na vatru pitanjima i primjedbama. Xenka mi pri i
kutrajui mi kosu obino kae Joj, zna li to smo danas ja i Lucka vidjele?
Kad me udalji od neugodne stvari, misli da me je udaljila, ali to je moja
zahvalnost za njezin trud. Mi se prvih godina uope nismo sva?ali.
to e pisati? upitam. Naravno, svoj roman. Vrlo si poticajno na mene
djelovao. to? Ima pravo i znam to u morati mijenjati. To me vie zbunilo
nego obradovalo Zar to nisi mogla sama otkriti? Odgovorila je snudeno Bilo mi
je tako drago to sam zavrila da sam svaku svoju dvojbu potiskivala.
To je u redu, ali sada slijedi neto gore. Pozvao sam Milana i kad je
doao poli smo van. Ondje sam mu dao kopiju Xenkina rukopisa i stidei se morao
mu rei Ta me knjiga vrlo vrije?a, ne imam li pravo. Nisam u stanju ocijeniti.
Pogodila me onim to sam iz knjige saznao da je Xenka spavala s drugim. Sada se
raspisala o tome, toboe ispriavajui se, ali ja se vie ne mogu oporaviti.
Bude li to dobra knjiga, moda u moi rtvovati svoje meso. Bi li htio
proitati knjigu? eui se oko zgrada i priajui ve o drugim stvarima, muilo
me jedno pitanje. Napokon sam ga ipak izgovorio To o emu Xenka pie nije
najnoviji doga?aj, i kako ve biva, ja saznajem tek sada dok su mnogi znali ve
onomad. Jesi li i ti znao? Promatrao sam njegovo lice. Trenutak je utio te
zatim rekao Jesam. Osjetivi uinak svojega odgovora, dometne Zna, o takvim se
stvarima uvijek pria. Bio bih imao jo pitanja, ali nisam vie smogao snage. Ni
o drugim stvarima nisam vie s njim mogao razgovarati pa sam nae korake
usmjerio iza ugla do tramvajske stanice da napokon ostanem sm, ali on propusti
svoj tramvaj i pozvavi me na jo jedan ir, raspria se o knjigama. Kad sam
stigao kui osjeao sam se kao pretuen. Tko zna to sve jo ne znam. Ovo u joj
preutjeti.
Do, oprat u te, hoe? rekla je. Nasapunala me, oprala i otuirala. Zatim
je Josef prao nju, prihvaajui situaciju kao sezonsko cvijee jaglaci u
proljee, ljeti revani... sve je samo za ovaj trenutak. Moda se na godinu
ponovi, ali i ne mora.
to sam? ree. Ja sam tvoje marvine. Sitnim je dlanom prelazila preko
ivotinjskoga tijela, zamiljeno se smijeei. To bih trebala staviti u knjigu.
Rekao joj je Upii, to e biti zgodno. Ali upii u svoju glavu da su dobru
gospodaru njegove ivotinje na prvome mjestu.

Ponovo ujutro mjeri temperaturu. Ne!

SIJEANJ 1987.
Jednom, u odrenom u trenutku morati prekinuti s pisanjem.
Kad se neto dogodi? Kad promijenim stav? Kad se umorim.
Vani je snijeg. Danas sam odveo Lucku u vrti, prvi put poslije Boia. U
Isuseka ona ne vjeruje darove navodno dijele odrasli. Objasnio sam joj da bez
Isusekove naklonosti odrasli to ne bi mogli uiniti. Priu o Isusuovjeku
ispriao sam joj preklani, lani i ove godine iznova, danas smo putem u vrti
imali kontrolno ponavljanje dopunjavala me. Juer je rekla Da je kugla
splotena,bi li i zemlja bila splotena?
I pro?u blagdanski dani, na horizontu nema novih pa ih Xenka izmilja
Karlove Vare. To me ljuti bit e skupo. Ona za takve prilike uva svoje male
inozemne honorare. Nije rije samo o novcu smeta mi to je spremna olako
potroiti toliki novac. Narav ne podnosi obian, svakodnevan ivot ako traje
due od etvrt godine. Ujedno osjeam kako se ovjek osloba?a ne mora li paziti
na cijenu sitnih radosti. Kad joj u takvoj jednoj stvari popustim, ubrzo
prestanem o tome misliti i drago mi je to sam pobijedio svoj razum i godine,
siromanu prolost. to li emo skupa doivjeti?
Kad me prvi put povela u Karlove Vare na svakom se koraku sjeala dana
provedenih ovdje s tatom. Smjestili smo se u Puppu sjeanje na dobro
raspoloenoga tatu iroke ruke no jesti smo odlazili na jeftinija mjesta. Xenka
je za praznike oeva ki vesela, dobrohotna, zadovoljna... i skromna! Vodila me
svojim putem, dok sam se ja osjeao poput seljaka. Gotovo kao mala Lucinka koja
je, kad smo u Puppu prvi put uli u raskonu kabinu dizala, oduevljeno rekla
Zar emo ovdje stanovati?
Juer sam doivio sveane trenutke Bio sam u svojem stanu kad je navratilo
dvoje ljudi na razgovor i postaviti mi nekoliko pitanja. Za trenutak sam se
prepustio dojmu da moje pisanje ima smisla ako je doprlo do njih. Jedan od njih
je uitelj koji je upravo napustio radno mjesto jer se pred uenicima sedmih
razreda nije osjeao dovoljno struan. Predavao je matematiku i fiziku, ali vie
ga je zanimala knjievnost i povijest. ezdeset osme godine, kad su Rusi doli,
imao sam dvadeset. Povijest je stala. Tek se sedamdeset sedme poelo neto doga?
ati. Poelo me to zanimati. Ali nedostaje mi literatura, a o pedesetima nita ne
znam. Pitao je to da radi. Vratite se u kolu, rekao sam mu. Vae je ne samo da
pouavate uenike nego da od sebe napravite dobra uitelja. Odnio si je nekoliko
knjiga. Upitao me oekujem li to. Rekao sam mu da gotovo nita. I ako bi se
togod zakuhalo, ne bih sudjelovao. Zato, nije pitao.
Izlazei iz zgrade, u potanskome sam sanduiu naao pismo od mladih
ljudi koji su proitali Drage kolske kolege pismo zahvale. Ne mislim da je to
hit i da e imati uspjeha kod mladih samo kod posebne vrste ljudi, a ovi su joj
pripadali. Pismo sam proitao u tramvaju nekoliko puta. Iao sam na sastanak sa
Xenkom i Luckom, trebali smo poi na Hundertwasserovu izlobu. Dobra je. Slikar
bi se prije trebao zvati Hundertfeuer. Poneto je agresivan. To to slika
raskono je, je li i duboko? Ali emu ta pitanja? Na povratku sam Xenki ispriao
o svojim posjetiteljima i o lijepom pismu koje sam primio. Bilo mi bi drago da
ga je htjela proitati. Moje pisanje nju ne dira. Ne brine je zato sam prestao
pisati trei dio kolskih kolega. Zato? Evo zato.
U prosincu mi nekako nije uspijevalo zahvatiti valovlje naega suivota.
Jednoga sam jutra, nakon prohladne noi, odvezao Xenku na posao i nakon to sam
prikoio na parkingu kazalita, izala je iz automobila s rijeima Ne volim te.
Zalupila je vratima. S tim sam se rijeima ukljuio u promet. Rekao sam si vie
me nee vidjeti, ali morao sam doi jo istoga dana poslijepodne ta obeao sam
Magdaleni i Lucinki da emo premjetati namjetaj u njihovoj sobi. Kad sam
doao, to sam mogao kasnije, zaujem reenicu Spremam tvoje omiljeno jelo. I
morao sam ne samo jesti nego i ostati poslije jela. Jednoga popodneva, sumorno
vrijeme, vozimo se preko Zbraslave u opinu na obali Vltave preko puta Radotna.
Visoka, prljava rijeka dere. Na rubovima se bio uhvatio led. Puhao je hladan
vjetar, a galebovi uz njegovu struju lebde gotovo na mjestu. Djevojice idu uz
samu vodu, trebalo ih je opomenuti, ja sam odbio ulogu odgojitelja, imaju valjda
majku! Ona se zagledala u vodu oito u roli tragina lika, i ja sam se mogao
tako zagledati, ali dok ivim, do vraga, onda inim to to je ivome initi. S
ganjem prema knjievnosti, poeziji i svoj ostaloj umjetnosti, odvedem djecu na
sigurnije mjesto, poli smo put sela, ni osvrnuo se nisam, u bojazni,
oslanjajui se na to da e drama s nestankom publike postati besmislena.

Pronali smo krmu koju je grijala prava pe, grijale su je i tipine uz

nekoliko stolova i televizor u kojem su se natjerivali sportai, naruili smo
pie, hrenovke, i okoladu, a nakon groga i ae vina na moju se ruku preko
stola spustila ruka, dok su me oi promatrale s izrazom zar nije ludo? A cure
su, osjetivi promjenu ozraja, pomahnitale, Lucka je oijukala s mukima kraj
susjednoga stola, s velikim uspjehom. Drugi neki stol poslao nam je jo dvije
ae vina.
Ovdje nedostaje i zapis o tome kako smo proveli na privatni blagdan
dvadeset deveti prosinca. Xenka je eljela da pomo u Lobkovick vinski podrum kao
prvi put i preklani. Ondje nije bilo mjesta i otili smo u podrum Kod vraga.
Bilo mi je drago to je tako ispalo. To je primjer za razliitu percepciju
istoga doga?aja i sredine Ona je eljela poi onamo zbog uspomena na nau prvu
veer i no, dok sam ja, sjeajui se druge veeri, bio potiten, jer smo ondje
bili prije njezina Silvestrova. Kako je samo draesno sjedila meni suelice,
duhovita, proeta ljubavnim uspomenama, dok sam se ja odluivao, ne odluivi
se, zatraiti je da bez mene nikamo ne ide. Ve si je spremila vjetiino ruho
za taj sabat. Dakle, neminovno e se rastvoriti komu drugomu. Danas to vie za
mene nije tako strano, moda je tako i bolje, jer je na taj nain poneto
odrasla i poblie odredila to eli. Gui me zakonitost sluajnosti kad bilo to
zapone, kao po zakonu ide do cilja. Tako je bilo i sa mnom. Ba runo. Nikada
nisam trebao poi u Lobkovicky vinski podrum!
Na je posjet Kod vraga na sreu ograniavalo vrijeme zatvaranja. Xenka je
uglavnom sama priala, meni nije uspijevalo progovoriti ni o emu. Nisam joj
rekao kakav je moj odnos prema Lobkovickoj vinariji, pa kad je sama spomenula
nau veer, upitao sam je to misli, u kojem se trenutku odluilo da emo skupa
lei?
Tada kad sam se bila malko napila i poeli smo se dopisivati na ubrusima. Ali ja
nisam znao da ima na raspolaganju sestrin stan, mislio sam da mora ii kui.
Vjerojatno nisam bila toga svjesna, jedino to sam znala jest da e do toga
jednom doi. No odluka je pala kada smo stajali pored onih ulaznih vrata, a ti
si me upitao pozivam li te unutra... Kako li sam bio prostoduan kad sam joj to
povjerovao!
Sa stanom je raunala, inae bi bila dola autom ili bih je taksijem dopremio
kui na Hanspaulku.
Nakon to je Kod vraga neko vrijeme priala samo ona, zamijetila je da
utim i rekla Ispriaj mi togod to mi jo nikada nisi. Duhovita ideja, jer
puno je bilo toga ega sam se sjeao i to bi mi esto palo na pamet, ali nikada
nisam elio o tome iz raznoraznih razloga govoriti da ne ispadnem sentimentalan,
prepametan, da ne budem sitniav, bolesno hvalisav, glup mukarac. Da joj
nehotice ne podastrem materijala za jo jedno izrugivanje ili saaljenje. Da se
ne bi vidjelo onih dvadeset pet godina me?u nama. I tako dalje.
Nikada ti nisam priao kakve mi je strane godine priredila tajna plicija.
To to bih s vremena na vrijeme spomenuo, to nije nita. Jo uvijek nisam
prikupio dovoljno snage da o tome piem, znajui da me to eka. Oni su mi
unitili srce. Puno godina, tjedana i mjeseci ivio sam u strahu i zebnji. No to
u danas izostaviti. Da ti priam o vojsci? Svi muki prepriavaju doivljaje iz
vojske... I tako smo priali o vojsci jer njezin je tata volio biti vojnik,
zanimala ga je vojna znanost, rado bi priao svojoj djeci o tom poglavlju
svojega ivota, napisao je roman o tome. Ja sam o vojsci govorio kao o gubitku
privatnosti, misli i tiine. No ne mogu se poaliti na vlastiti vojni rok.
Hitro sam razmatrao svoju prolost mogao bih joj ispriati o svojemu
braku. Kada si osjetio veliku sreu u ivotu? upitala je. Morao bih progovoriti
o trenucima svjesne radosti u krugu obitelji s Marijom i sinovima. No to nisam
mogao. Upitala me jesam li bio radostan na primjer kad sam pred Boi primio u
ruke tiskani primjerak svojih Dragih kolskih kolega. Ne ba naroito. Uvijek
sam prilino ravnoduan.. rekao sam i nametnulo mi se pitanje zato je tako, ali
nisam imao kada razmiljati o tome. Tko zna nije li to posljedica onoga to sam
doivio sa svojom prvom knjigom Puna kua dakako, obradovala me, ali kako sam je
nadrastao tako je radosti nestajalo. Sjekira me nije ni mogla obradovati jer ju
je moja obitelj smatrala skandaloznom. Prilino sam ravnoduan, kaem dakle, ne
elei raspredati o tome banalno je izigravati otrog momka. To ne mora biti
povezano sa enama, dometne uz svoje pitanje o mojoj srei. Naravno, kao da ne
znam da se u takvim trenucima kae ti si moja srea, no vjerojatno nije ba to
htjela uti, tome bi se smijala. I doista moji sretni trenuci rijetko dolaze od

ena. Sretnim trenutkom smatram izostanak pretpostavljene nesree. Na primjer,

kad su stanovite Marijine lijenike pretrage negativne. Najvea srea u mojem
ivotu bila je letenje po slobodi djeak.
Ujutro na Staru godinu odvezem Xenku u kazalite. Putem je pitala Kako bi
bilo da me u pono od Kosikovih nazove? Nemaju telefona, nazvat u te iz
govornice. No bit u u strahu da nee biti kod kue. A gdje bih bila? Ne zna
to moe biti. Vraajui se s posla, moda naleti na koga, poi ete na
aicu... To se nee dogoditi. Dogodit e se to drugo. Nita se drugo nee
dogoditi.
Stigao sam kui, Marija sjedi u svijetloj, istoj, pospremljenoj kuhinji s
prozorom punim zelenila, itala je. Malo smo popriali, zatim sam otiao u svoju
sobu napisati novogodinje estitke ljudima koji su mi se ljeti javili za moj
rondan odnosno sada za Boi. Dola je i pitala me kada u se vratiti Xenki.
Sutra u podne, rekao sam. Tako je uvijek. Ove je godine Xenka pozvala mamu i
baku. Na to se Marija razljutila. to ja uope ovdje radim, rekao sam i izaao.
Ali kamo? Najradije bih poao u posve nepoznato. Kad bi mi se na kojem mjestu
neto neugodno dogodilo nikad ne bih bjeao drugamo. Nemam kamo, ta ja sam
izopen. Izam na ulicu, sunace sja, lagano se smrzava, sjednem u auto i krenem
put sjevera Podbaba, Lysolaje, Horomice... Obiao sam nekoliko opina i vratio
se. Marija je upravo nekamo odlazila, bez rijei. itao sam i zaspao. Odluio
sam ostati kod kue. Probudio sam se oran za protivljenje prestat u. Tupo
leei, traio sam u sebi ime bih prekinuo svoje postojanje. Ako na primjer
zaustavim disanje, to neu postii. Isto je s bilom. No nema dvojbe da negdje na
Orijentu znaju nain za takvo to.
No do veer i pomisao na prijatelje koji nas oekuju prevagnula je.
Uputismo se onamo bez rijei. Veer je polako i gotovo utke odmicala prema
ponoi. Prije pola noi ode jedan od gostiju van puiti. Rekao sam da idem
nazvati Xenku i poao s njime. Ispratio me do govornice. Xenka je odmah podigla
slualicu. Javila se svjeim, radosnim glasom Upravo sam dovrila dijelove s
marvom, je li ti drago? Jo u ubaciti dodatak u onaj bal. Kako si? Vratili smo
se i bilo je vrijeme otvoriti pjenuac. Zapjevasmo na esperantu Gdje dom je moj?
Zatim je netko zapoeo zanimljivu temu koja je potrajala dva sata. Nakon toga
odosmo kui.
Drugoga dana objed kod sveaniji, uz goe. Mislim da je baki drago to
eka himna
je Xenka sa mnom, dok bi mama radije vidjela ono to je oekivala neto mladega,
boljega. Ali dri se damski, suzdrano, decentno. Nema natezanja kao s punicom.
Odmah su me pitale kako mi se svidio dar koji su dale Xenki za Boi crvene
podvezice i crvene arape draesna atrakcija koju mi je Xenka predstavila.
S novogodinjom smo zdravicom priekali dok gosti nisu otili. Hoe li
proitati to sam noas napisala? Ponio sam tekst u spavau sobu na moj stoli.
To
je besramno, draesno. Moda i nije besramno. Zapravo je pristojno jer je
istinito to se ne odnosi na opisivanje radnje nego na vrednovanje i
proivljavanje. Uveer, leali smo u mraku, smireno, kad ona kae Onda, nema
nita? Plodni dani! Djeak! Za sebe se nadam da nee uspjeti, kad mislim na nju,
elim joj uspjeh. Kad sam s njom, ini mi se da je to divno, kad se odmaknem,
ugledam besmisao. Mlada je, a da nje nema, kako li bih bio neveseo, nepoletan! I
Lucka je tu. Pet i po joj je godina.
Juer naveer s Luckom sam zapjevao, tunu pjesmicu, pravio sam se da me
rasplakala. Znala je da se samo alim, ali se stvarno i ona rasplakala. Kad ti
plae, moram i ja, pa makar u ali. Zato jer te ljubim, rekla je! Zatamnilo mi
se pred oima. Zatim smo poli veerati, a Lucka je ponovo rekla da me ljubi.
Luci, to ne valja esto ponavljati, kaem. Da, ali ja sam te ljubila jo prije
ronja. Na koji nain? upitao sam. Kroz mamu.
Neki dan sam pozvao Lucku na objed u restauraciju Kod princa na
Starogradskom trgu. Jela je sluei se priborom, imali smo stol u kutu za dvoje.
Zatim smo posjetili na suprotnoj strani u vijenici izlobu fotografija Sudeka i
Funkea. Razgledavajui ja sam joj govorio to je Sudek, a to je Funke. Zaas je
ve sama prepoznala da su bezvezne fotografije Funkeove. Posjetili smo i Klmu
Lukea, koji se s njom upoznao na taj nain to joj je njeno smijem li? opipao
lice. Drala se vrlo radoznalo, njeno i uzbuno. Na odlasku je pitala zar Klma
doista ne vidi zaudila ju je sigurnost njegovih kretnji i snalaenja po stanu.
Nije mi se ilo kui, jo smo navratili Olbramu u atelijer. Dao joj je grudu

gline za modeliranje, oblikovala je ivotinjice dok smo mi priali o ivotu sa

enama.
Rije dijete nita ne priopuje, ak izravno zaobilazi djetetovu
osobnost. Ki nije sin. Moja prva kerka, i posljednja, za mene je susret s
duom, duhom, jezikom i miljenjem... U stvari, ne mogu se pomiriti s tim da je
to ensko stvorenje to je djeak u liku djevojice. Pronalazim se u njoj, u isti
mah udei se razlikama. Kao da primim bocu poznata oblika i boje, nagnem
gutljaj te utvrdim da sadraj ne odgovara i tek to me prisili da poznatu bocu
iznova promotrim. To bie je mazno, njeno i nema gotovo ni jedan od interesa
koje su imala moja prijanja djeca. Idemo tako ulicom pored niza kua, kadli se
iz jednoga prozora zauje zvrndanje gitare, jednolino, bez melodije. Lucinka,
etverogodinja, pita to to drnda? Zaudio sam se da se u rijei koju je
izmislila nalaze oni anomatopejski glasovi to se obino nalaze u rijeima ista
znaenja. Ujutro je vodim u vrti, doivio sam ezdesetu da bih to mogao, i ne
bih li joj to vie olakao put od kue, postavljam joj zagonetke, izgovaram
brojalice. Na primjer polje ore Jan, prati ga pet vran..td. Polovica rijei
nepoznatih, apstraktnih polje, orati. Samo su vrane poznate i konkretne jer ive
izme?u naih zgrada. Kad je svladala brojalicu o vranama, uskae sa svojim
rijeima prati ga pet slonova. Sada moramo izmiljati to je to pet slonova
moglo priopiti Janu dok je orao. Drim je za ruicu, govorim i uranjajui u
duboku prolost ispitujem jesam li tako pozorno, odnosno bolje reeno s
uzbunjem, promatrao svoje deke. I nou ponekad razmiljam o mladim vremenima,
osjeajui olakanje zbog svakog doga?aja, svake igre, izleta, ak i afere koju
sam s njima doivio. I sada ona mene odjednom, Xenka je to uinila najmanje dva
put, tjera od sebe razlaz. Nisam mogao povjerovati. I samo zato to nisam mogao
povjerovati uvijek bih se vraao i ponovo se nametnuo. Nisam mogao shvatiti da
me odvaja od moje keri, da mi je otima, unitavajui na ivot. Po tome sam
shvatio da ona uope ne zna o emu je rije i moda je doista sposobna pokvariti
joj djetinjstvo zbog, gledajui svisoka, drugorazredne stvari kakvom je njezina
uvrijenost i nezadovoljstvo.
Nazvao me Milan i pozvao k sebi. O Xenkinu mi je rukopisu rekao sljedee
Njezin se tekst moe prihvatiti kao izraz aljenja i kajanja. Oito je da joj je
do mene stalo. Kao knjiga, tekst djeluje nedovreno emu uri? Onaj tko bi to
sada objavio nakodio bi joj. Osjea se da jo neke injenice nije svladala. Jo
je u vlasti neobuzdane povrnosti i nagonski posee za svime to se o toj stvari
moe rei, bez odabira i ocjenjivanja. Onaj tko poznaje neke od dogadaja i
prepoznaje ih u knjizi opaa tu deformaciju i silinu pojednostavnjivanja u
odnosu dvaju likova. Razumljivo je da me moja slika u knjizi ne moe obradovati.
Oito se moram pomiriti s tim da me ona u rukopisu, ali i u ivotu, ne shvaa,
ne prepoznaje te ne prima sve ono to joj nastojim pruiti. Nije me upoznala, pa
stoga jo uvijek oekuje od mene to to joj nedostaje. I to je provalija preko
koje moram prijei i svladati je ako mi je do nje stalo. Ali inae je to ena
puna ivota, volje. Voli onako kako zna. Na kraju je rekao Treba to izdrati, a
ti to moe. Otiao sam kui udei se zato sam zateen vjerojatno sam gajio
lane nade da e se o knjizi povoljnije izraziti.
Upravo je maloas dola s posla Imam ludu ideju! To mora uti. Toga sam
se sjetila tek tako dok sam izlazila iz autobusa. Je li mogue da se ovjek
najboljih stvari sjeti u letu? Za polugodinje emo ferije s curama otputovati k
Matalovima! Bit e im drago. Ponijet emo video i na film, uostalom, to smo im
ljetos obeali!
Ohladio sam je Ne vjerujem da im tako jako nedostajemo, a pogotovo ne s
deritima. Drugo je to ljeti, a drugo zimi. U onom njihovu kanjonu nema se kamo
poi na skijama ni sa sanjkama. Djeca e gnjaviti po kui, neemo imati
privatnosti, a Matalove emo posve izludjeti.
To tebi nije super? Jel to mogue? Ti uvijek sve pokvari, rasplakala se
teatralno, objesila mi se oko vrata, a za nekoliko trenutaka ponovo stala na
noge s rijeima Ima pravo, dobro. Ali moramo izmisliti neto drugo!
Uvijek mora imati u pripremi radostan doga?aj. Mene promjena mjesta,
organizacija te pripreme zamaraju i zadravaju. Odrastao sam i kasnije kao
oenjen ivio u uvjerenju da ovjek u biti postoji kod kue u svoju okolicu
kree tek po potrebi i dunosti. Kod Xene je obrnuto ostati kod kue znai
nemati kamo poi, biti pasivan. Ovakav stan u stambenoj zgradi, iako se ovaj
ubraja me?u bolje stanove, sigurno ne stvara osjeaj doma. No kako doi do
boljega? Kad se ovamo preselila od mame i bake, bila je isprva sretna to ima

vlastiti stan. Trosoban. S lo?om na kojoj sam pokuao uzgajati zelenilo, a nju
raduje kad ondje moe prostrti stoli. Kuhinja je mala, ali moe se jesti u
njoj, sjediti, raditi i popriati. Uila je samostalno voditi kuanstvo,
kuhati... S velikim poletom. Sada zaboravlja sve to ju je u poetku radovalo i
vidi to je izgubila predivan stan s prostranom terasom u kui me?u vrtovima.
Naselje nije isto to i Prag, lo?a nije vrt, a ja nisam mu. Moj je trud jadan i
smijean police vlastite izradbe, sanduci za rajice...
Ve etrnaest dana nisam pisao, uope nisam na to pomiljao. ivot je ili
spokojan ili nije. Dvodnevna Xenkina depresija nije li to bila slaba histerija?
Ne mogu se ni pomaknuti, rekla je u krevetu ne ustajui. Zar mi ne vjeruje?
rekla je plaljivo. Pripremio sam djecu za odlazak, ostao jo krae vrijeme, a
zatim morao otii. Ponovo je spominjala psihijatra. Nemoj mi poinjati sa
psihijatrom! prijetio sam joj. Misli da ne znam to je depresija? Ali nisam joj
opisivao pod kakvim sam pritiskom ustajao, hodao i lijegao dok mi se vie nita
nije dalo, osjeajui da vjerojatno dalje ne mogu. Ni ruke nisam mogao
podignuti. Ne mogu ni ruku podignuti, govorila bi Marija. Rekao sam Xenki Zna
li to je initi ljudima u depresiji, veinom? Treba ustati i poeti raditi.
Tako e se depresija raspriti. To ju je naljutilo.
Slutio sam to se sprema za dva je dana dobila menstruaciju. Je li to
mogue? udila se. Ali ja nisam neplodna! odmah se branila. To i ne mislim. Ali
isputa. to si rekao, uvijek se trudim zadrati. Smislila je da e biljeiti
kada, kako i tijek. To smo trebali ve ranije! Sada nakon dva tjedna vidim iz
grafikona da nam je br. k. kao u mladih ljudi. Ona bi na svaku jednu E imala dva
do etiri O.
Zapravo se ivi dobro, izuzev neznatnih valova nespokoja. A oni me
zapljuskuju s obje strane ovdje i ondje. Ondje su ponovo pale takve rijei da
sam uzeo kljueve i krenuo u jer od Marije ne mogu bjeati Xenki, a ni obratno.
No putem sam uvidio koliko me posla eka te sam obavio neke od poslova s
knjigama i vratio se povratci! Osim toga, nisam jo napisao prilog za Sadraj, a
sa Xenkom sam se spremao otputovati u Brno.
Vozili smo se u Brno autobusom po autocesti u snijegu te oitoj opasnosti
o kojoj su svake veeri izvjetavali. Krenuli smo dva dana ranije Xenka je
etala gradom, dok sam ja u hotelu pokuavao pisati. Pisao sam o tetnosti
televizije imao sam vrlo vrsto stanovite i nazore, ali nikako mi nije polazilo
za rukom izvui se iz omaglice ganja, zamora i kaosa u glavi. Bori se s tekstom
kao pravo muko, odala mi je Xenka priznanje. Dovrio sam lanak u posljednji
as, samo to je nedostajao dovoljan broj primjeraka to sam dovrio tek kod
Trefulke dok su ostali neprestano pristizali i priali. elei si dobrodolicu,
svi su imali istu misao ali nisu je spominjali nee li nas pokupiti tajna
policija.
Sastanak bijae buran politika! Gotovo su svi uzbuni, osim mene i
Kratochvila. Zabavljalo me s Milanom Jungmannom promatrati kako se diskusija
zakuhava. Komunjara imeek napadnut od Uhdea, esteta i moralista?. Urbnek je u
principu, ali nedovoljno jasno, na strani Uhdea. Skeptik Pecka ne vjeruje u
pobjedu istine. Miro Kus samo uti i tek pri kraju kratko komentira. Burna se
debata razvila nakon Ivanova prijedloga da napiemo sovjetskim knjievnicima
upozorit emo ih kako u nas stvari stoje, ima tu i njihove krivnje iz 1968. Zar
se sada javljaju traei slobodu za sebe? Sporili su se oko toga treba li
poslati takvo pismo ili radije ne to nas se oni tiu, i mi njih? Po meni to
nije bilo vano i mislio sam da e biti korisnije od spora poslati ga ili ne da
ga jednostavno poaljemo. Rekao sam Od ovoga emo trenutka najvjerovatnije
zauvijek rjeavati pitanje to je moralno, a to politiki svrsishodno. To je
nerjeivo. elimo li mi utjecati na razvoj situacije ili ne? Na kakvu se terenu
nalazimo, takvim se grmljem maksiramo! Ali bilo mi je sve svejedno!
Zatim je Milan Uhde proitao svoju ironinu povijesnu dramu Navjetenje.
Sve nas je zabavila, i Xenki se svidjela, i to mi je bilo drago jer za nju su
njegove radiodrame ablonske i nedramatine. Iznenano je pratila ustru
politiku debatu, nikada prije nije se takvo to dogodilo, do sada bi nai
razgovori znaili razmjenu filozofija, slutnji i osjeaja apstrakcije. Rekao sam
joj Sada si barem vidjela kako stari krokodili umiju kljocati zubima.
Poslije sastanka krenusmo pjeice u hotel, bilo nas je nekoliko, a ja bih
zaostajao. nakon nekoliko brih koraka srce mi je poelo uznemireno udarati,
vjerojatno kao odgovor zato to sam se prisiljavao na pisanje. Xenka me
podupirala. U hotelu, nakon sretna dolaska, rekao sam To ne elim i neu to

trpjeti. Radije neu ivjeti nego da tako ostane zauvijek. Uvijek sam bio zdrav.
Proklinjem se! Kako bi bilo da ponekad napie togod vedrije, rekla je. Moda
ovo?
Kad je uvidjela da nije zatrudnjela odmah je poela vie puiti. I sada
dok ovo piem prodire dim u spavau sobu, budei u meni otpor prema takvu
ivotnom stilu i nazoru. Veinom se o puenju ne izraavam, a da ne bih ispao
poput odgajatelja, sm ponekad u ali zapalim cigaretu ili cigaru. alei se tako
jednom, skoro sam izgubio svijest. Umjeremo pijuckamo. Prija mi, ali ujedno i
smeta kad se ini da bez toga ne ide. Danas poslijepodne otiao sam sa Xenkom i
Luckom daleko izvan Praga, po unuad. Bilo je lijepo, smrznuto, sunano popodne.
Vozio sam polako, promatrajui vedar krajolik, jednostavan, pregledan, bijel.
Osjetio sam suprotnost izme?u svojih sposobnosti te naina svojega ivota, medu
svojim sklonostima i smjerom. Palo mi je na pamet da bih se trebao posvetiti
samo onome to je vano. U stvari, trebao bih ivjeti samo za rad. No to e
biti s ljudima u koje sam prodro? Neu ih moi tek tako odbaciti, nisam ba
siguran da je moj rad toliko vaan...
U travnju bih voljela na tjedan dana otputovati i pisati, rekla je Xenka.
Kamo, upitao sam je. Najradije na selo, nekamo gdje bi mi netko loio i inae se
o meni brinuo. On bi kuhao tebi ili ti njemu?
Ba to je pitanje, ree. Za nekoliko je trenutaka imala toniju ideju Tlsk mlin.
Rezervirat u si dvokrevetnu sobu da ne bude skueno. Onu istu u kojoj smo
spavali kad sam nosila Lucku. Lucka je naa dodirna toka i mjerilo doga?aja.
Kad si onomad leao u bolnici, a ja sam ponosno, s trbuhom, pola k tebi uz onaj
brijeg... Ta slikao si me s trbuhom izme?u breza... Dok sam bila na sasluanju,
znajui da mi zbog trbuha nita ne mogu...
Sjedimo ispred televizora, vijesti, zatim neto od ega nakon nekoliko
minuta bjeim. Ona strahuje nisam li se moda naljutio, zove me neka legnem
pored nje na kau. Kad smo poli na spavanje, jo neko vrijeme itam Rat i mir,
drugi dio. Sada je ve vrlo dobro, no netko bi trebao savjetovati autoru da
prepie poetak. Xenka se zanima za mene. I kao da je ve sve posve svejedno,
odnosno kao da se nita vie ne moe dogoditi, ponaam se u njoj slobodno.
Ujutro me pita jesam li to unio u grafikon. Pod mikroskopom sam ugledao samo
oblake maglovitih crtica. Oslukuje mi ili opipava srce koje pri toj vrsti
napora ne pokazuje nemir.
Danas je prijepodne kuhala objed, ja sam sjedio pored nje itajui joj
kratke lanke iz Slobodnoga slova. Zatim i oglase za upoznavanje, smijali smo im
se. Upitao sam je na koji bi od oglasa odgovorila odmah je odbacila apstinente i
nepuae, vjernike, sportae i kune majstore. Upitao sam je kako bi morao
glasiti oglas na koji bi se javila. Izdiktirala mi ga je 48180, pua, ljubitelj
dobra alkohola, 2x rastavljen, sa 2 obaveze, zbog nedostatka vremena trai ovim
putem enu. Ozbiljne u kandidatkinje isprobati.
Razgovaramo o katolianstvu, openito o vjeri. Upravo ponovo ita Greena,
esto mu se vraa, udei se to on, moderan ovjek, pridaje vjeri toliko
znaenje. A to je s djetetom? Govorili smo danas o njemu ondje na raskriju
gdje u prethodnom mojem spisu priamo o njezinoj moguoj nevjeri. Rekla mi je Ti
odlui to osjea? Rekao sam Osjeam da bi mi bilo drago. Radi tebe. Razumski
sam protiv. Ja imam dovoljno djece. I to ako ponovo bude curica? Radosno je
rekla To me ne bi nimalo smetalo! Osjetih radost u dui, sada mi je nepojmljiva,
i kaem Osjeam da bi me voljela.
Juer sam noio u svojem stanu, samo to sam otvorio oi zatrpali su me
problemi. Kaem sam sebi razmotrit u ih jedan po jedan. I svi su otpali kao
nevani, i Adam. Sve je prolo. Pa to jo smeta? To to osjeam no na mudima?
Ili u joj napraviti dijete i ona e se skupa s njim priviti uza me, ili e
zauvijek
napola bjeati od mene. Od tog mi je razmiljanja dola do boli jaka potreba da
joj opalim metak. Vrlo uspio izraz od malih sam nogu razmiljao nije li pogreno
rei da si je tko metkom prosvirao glavu, umjesto da si je opalio metak u glavu.
Sjedi nad svojim romanom, ali to s njim radi, ne znam, strah me pitati.
Kae da joj je dosadio. Napisala sam ga samo zbog sebe i nije mi vie potreban.
Napisala je kratku kolumnu o mrazu, o jednom posjetu, o Lucki. Samo se sjeti,
rekao sam, kako si se mrtila kada je Sergej u svoj tekst ubacio dijete.
Odloila je mrzovoljno tekst, a rezultat je bio taj da ju je iz dna due dva
dana boljelo cijelo tijelo, nije znala tono odrediti gdje je boli. Bavim se
milju kako bi za nju bilo najbolje da se i daljem brinem o njoj da ne mora

pospremati u kazalitu i da bude posve slobodna posvetiti se, osim djeci,

svojemu pisanju, a ja u joj se maknuti s puta. Iz prikrajka pripravan pomagati.
Od svoga joj ivota ne mogu dati ni vie vremena ni snage, a ipak je nesretna.
Sada je na poslu, na stolu je ostavila runo ispisane papire, radna
verzija pjesme koja sigurno ne ulazi u roman, to je neto novo, no ujedno
poznato i zlokobno. Prevodim
Kola u mojim ilama
mogu li traiti vie
nou se spremam pokazati karte taj je stih prekrien
prolit u te
obinom britvicom
Tvoji tekui lanci
u tijelu me zebu prekrieno
Kolam u tvojim ilama
moe li traiti vie
otkucavam poput bombe
dalje neitko
Ne biljeim ovdje svoja stanja najteega ganja samo zato to, naravno,
sadre i ganje spram pisanja. Inae bih ovdje zapisao kako mi se ini da mi se s
njom ne ostaje. Ne samo to je drukija od mene, drukija je od vlastite
predodbe o sebi. Njezin ivot ne mogu ispuniti, a svoj gubim.
VELJAA 1987. Otila je ujutro na posao i pustila me spavati. I Lucku je odvela
u vrti. To mi je bilo krivo. Razbjesnio sam se na sebe. Nevoljko se razgibavam
dok se bijes pretvara u tjeskobu zbog toga to ne radim na kolskim kolegama.
Nisam u stanju dovriti ni lanak od pet stranica za neke Nijemce, za novac.
Slijedi kuhinja sudoper pun posu?a jo od veere, od doruka ostaci razlomljena
kruha na stolu, nagriena jabuka. U kupaonici na perilici alica neispijena
aja. Smrdljiva pepeljara. Moj princip da se pasta za zube ima uvijek zatvoriti
jest dakle senilna pedanterija? Imam odrasle sinove s kojima sam vrlo rano
dospio do filozofije i umjetnosti zato to su vrlo rano poeli sami sebi prati
sokne. Ujutro su im kreveti bili uvijek pospremljeni... Ovdje ive ene, a ja
sam u zajednici s njima nazadovao do spora oko papira na podu. Ta ja... zar meni
nije potrebna strogo ista prostorija odakle u poi, onda kada ja hou, ujutro
bih se volio probuditi sa svojim mislima, a ne u tum neredu. Poeo sam
pospremati i bilo mi je lake. S udenjem sam shvatio da sam jo prije nekog
vremena s mirom i posve razumljivo ujutro oprao pun sudoper posu?a, pospremio
stol, pomeo kuhinju. Zar sam ja popustio, a ne ona i one? to ti zapravo ini
za ovu obitelj? vikala je. A ja sam mislio sve to dolikuje.
Tko ti kola po ilama? pitao sam je nekoliko puta, ali uvijek samo u sebi.
Zar bi ta izdrala da ostarim pored nje? S koliko potovanja i ljubavi? Dvoje
ljudi trebali bi starjeti zajedno. Da budem pored nje nemoan? Jo da sam
Porthos.
Odvezao sam se u grad gdje smo se trebali sastati i poi do Machoninovih.
Prije toga smo otili u novootvorenu trgovinu sa sirom. No bio je ondje odvratan
rep, otili smo bez sira. Na stubitu, na petom katu, osjetim otpor prema
ljudima kojima smo poli. Domo, zamijenili smo knjige, morali su doplatiti, a
Drahunka se naalila Zato ti je roba uvijek tako skupa? Spopao me tihi bijes
njihove su knjige skuplje od mojih jer oni za stranicu plaaju daktilografkinji
vie. Kako moe uope to pitati? Pokazao sam Drahunki za koliko je moja knjiga
deblja od njihove, a uz to njihova daktilografkinja ne ispisuje retke do kraja.
Drahunka se smijala dok joj je Xenka s ironijom na moj raun rekla da se meni ne
isplati ita objanjavati... Ni sam ne znam to joj je rekla. Ukoio sam se,
dopustivi im da si kau to su namjeravale i otili smo. ekajui tramvaj,
pitao sa Xenku zato nije bila uz mene kad je stvar bila posve jasna. Roba ti je
skupa, ree. Izali smo iz tramvaja, kaem joj bok, ona po u metro, a ja na
drugu stranu. Ali kamo u, dospio sam u Holeovice. Marija se zaudila, pitajui
to se dogodilo. To joj, dakako, nisam mogao rei.
Koji put sam jak, koji put slab. Sada se nalazim u razdoblju snage i udim
se
kako sam na svojemu putu mogao podlei osjeaju slabosti. Ako me ova ena
jednostavno ne eli, a ona me moda doista ne eli, slobodan sam. Ali kako da
budem siguran? Uto se sjetim da je prestala govoriti o Karlovim Varima ui
oekuje hou li sm zapoeti. Nou te prijepodne sljedeega dana osjeam da i nju

mui jueranji doga?aj i dospijeva do zakljuka da nee smoi snage otrgnuti se

od mene. Kad sam navratio, ponaala se kao da se nita neugodno nije dogodilo,
rekao sam joj Znam da sam grozan. Odgovorila je Sigurno nisam bila podnoljiva.
To nije bila tek konverzacija pogledam oko sebe, posvuda pospremljeno! Razletjet
u se. Moja su stanja psihika indukcija od bujica u mojim mudima, nita drugo
varaju me osjetila besmisla.
Vrlo teka situacija, Josef se gotovo bio slomio pod njezinim teretom, a
Pavla ree da bi trebali izmjeriti obujam njegova sjemena. Zar je to pjesma
kolam joj u krvi? eli izmjeriti obujam tvari koju ipak nikada nee uspjeti
rtvovati znanosti. Grafikon je pouan na njemu se vidi da su u sijenju pravili
djeaia dvadeset puta, od toga u tri sluaja dvostruki pokuaj. Jedanaest puta
nou. Preostalih deset dana Josefa nije bilo.
Veseli li se i ti suboti? upitala je. U subotu se spremala premijera
Fronde. Nisam se radovao jer sam strahovao od sveopega razoaranja i njezine
depresije. Film je na sreu bio neto bolji nego kad su nam ga prvi put
prikazali. Radoznali gosti pod dojmovima uspomena jaim od prizora izraavahu se
pohvalno. ak i Sergej koji nije glumio te je oekivao samo nelagodu naao je u
njemu stanovit ar i smisao. No meni ipak smeta da je film iz neshvatljivih
razloga gori od toga kako je bio snimljen. Ja vie u tu?oj reiji ne bih ni u
emu sudjelovao.
Odmah sam primijetio da nitko nije Xenki donio ni dar ni cvijee i da ona
jo toga nije svjesna te da e to kasnije doi na red. Josef nije doputovao,
nije mu imao tko priuvati konje. Sada je ondje bez sumnje vrlo turobno! Xena i
Anna priredile zakusku s vinom iz nekakva podruma. Xenka je puila cigaretu za
cigaretom. Nekoliko sam puta iznio pepeljaru, udei se svojoj razdraljivosti
to nije pristajala uz glavnu stvar nae djelo. Nakon projekcije Xenka je
predloila da narednoga ljeta ponovo snimamo ima nekoliko tema Dramu o enama
Aleksandra Makedonskog. Ili pozvala je goste neka netko od njih napie togod u
tu svrhu. Svi su utjeli, a redatelj je rekao da bi s nama bio voljan snimati
samo uspon na Ryse. Xenka je, dijete moje, izdrala smijeei se.
Gosti odoe. Nastade tiina, praznina, svakodnevica. Sa stropa vise
baldahini i girlande oko Dumasova portreta. Buhtli se sue. Pospremali smo posu
kad Xenka kae Ja sam zapravo trebala dobiti cvijee, zar ne? Jesi, ekam na
iglama kada e primijetiti. Ali ti si mi ga kupio, ree. elio sam je zagrliti
ali zaudarala je na dim. Subota je, inae bi ti ga sigurno netko kupio, barem
Zdenk, rekao sam. Upitala je Misli li da se moda netko mogao nai uvrijedenim?
Recimo Vincek, zato to nema ba naroito dostojnu rolu? Glupost. Za trenutak je
rekla A to je s tobom? Odgovorio sam Nije bilo tako strano kao to sam se
bojao, a osim toga cijenim Sergejevo miljenje. To me malko opustilo. Zatim sam
dodao Najvie mi je smetalo kako si palila cigaretu za cigaretom. Uzviknula je
Dakle ja se svakoga dana borim sa samoubojstvom a ti mi spoitava cigarete!
Zato spominje samoubojstvo, upitah hladno. Bilo mi je da si zarinem no. to
zato! zaudila se. Ima li to ikakva smisla? to bi trebalo imati smisla? Sve!
Ovo! ivot! Rekao sam Dakako da nema, ivot ima smisla sam po sebi. A ne bih li
to to ti govori trebao moda govoriti ja? Tko od koga oekuje potporu? Za mene
ima smisla ostajati s tobom samo ako to ima za tebe smisla. Inae samo tratim
neki drugi ivot. Moe li uvidjeti kako bih ivio smirenije i moda korisnije
da se svega ovoga odreknem? to... to si rekao? to ti zapravo ini za nas,
ovdje sam vjeito sama! Otiao sam, samo u spavau sobu, uz ovaj stoli za kojim
otprilike nakon tjedan dana piem.
Ubrzo sam se vratio da joj kaem Ako sada nisi zatrudnjela, vie to neu
dopustiti. No, no.. ree. Ako ti neprekidno zamilja neki bolji ivot dok je
meni ovakav sasvim dobar... Ali meni je trideset pet godina! preostaje samo da
te se odreknem da te ne bih spreavao. Otii u, bez drame, iako ne znam kako u
to podnijeti. Idi onda!
Doima se poput automatske igre rijei. No svakim njezinim okretajem
bliimo se sredini ploe. Jednom e te istroene rijei utihnuti, oznaavajui
istinsku stvarnost. I zato se vie ne razdirem, ni pred njom se neu razdirati.
Dakako, postavlja se pitanje govori li ozbiljno. Odgovaram da, ako to prihvatim
za ozbiljno. Odem li, iako to uistinu nije eljela, opet e biti za ozbiljno jer
e se uvjeriti da je upravo to htjela. Sjedio sam na rubu kreveta strane li
odgovornosti! Morat u se i dalje brinuti o njima, za uzvrat u stei vrijeme za
sebe. Xenka, ja onda idem, ovoga puta bez drame, neu sada po nou lupati
vratima automobila, uzbuno odlazei, to u uiniti sutra. Uzimajui pokriva

velim Ne ljuti se to odlazim u susjednu sobu, razgovor nema smisla, samo bismo
jedno drugome remetili san.
Otiao sam u njezinu radnu sobu gdje je zaudaralo kao u krmi. Ali to mi
je dobro dolo osjetih nespojivost sa svime to me ovdje okruuje. Takor sam
osjetio da se nimalo ne ljutim na nju, samo alim za veliki gubitkom radosti,
blaenosti, Luckinih reenica i pjesmica. Prije bih trebao biti zahvalan na tome
koliko mi ih je dala. Moj je otac u mojoj dobi bio odavno mrtav. Moja mama to
je lijepo doivjela poslije tridesete? Koliko li sam puta povrijedio Danu? A tek
svoju Mariju? to zasluujem? Samo kako u izdrati taj udarac, kako preivjeti
do umrtvljenja, kako uspjeti ne znati to je sa Xenkom, i naprotiv, kako uspjeti
znati.
Ona zna samo za sebe, za mene ne zna. Zna koliko mi rtvuje. to ja
rtvujem njoj, to ne zna. Zato da idem ispod svojih nazora, ispod svojega
stila, ispod shvaanja ljepote i neminovnosti. Taj dim je za mene
materijalizirani nazor i stil. Ovo ovdje to sada duboko udiem nije muki
kolorit cigara i lula, to je promiskuitetni dim svatko sa svakime, glib u kojem
jedni drugima naizmjence nude svoje kutijice i nikako ne mogu poeti razmiljati
sve dok svi ne zapale. To je poput blatne kaljue gdje mujaci po cijeloj svojoj
povrini razdraeni svim prisutnim enkama koje sve jednako zaudaraju isputaju
anonimno svoju sluz u smjeru anonimne oplodnje koje god enke to se iskrivljene
njuke zatekne u tom prostoru. Na to e ona zaudarati odakle god se bude
vraala, jednako tako joj se isparavala kosa pored Adama, njemu je tada
pripadala, proeta istim nazorima i vonjem. I ona sada sama sebe saaljiva? Ja
je alim puno jae!
Prije svega ne smijem vie ekati da se iza blijedih vrata pojaviti sjena,
kljocne kvaka i ona u. To mora prestati. Zaboravi na sve, govorio bi prva dva
mjeseca u vojsci vojnik Matyk svakome tko bi nakon mirozova zamiljao to bi sad
radio kod kue, prisjeajui se to rade ljudi od kojih je bio otrgnut. U
pjesmici koju esto pjevam s Luckom jedna takva mrcina kae Zaboravih sve, iako
sam voljela,
zamisli, dragi moj, da sam ti umrla. Srcemijemirnosrcemijemirno... ponavljam i
doista je uhvatilo ritam mojih rijei te sam gotovo zaspao, gotovo. ao mi je,
ree iznad mene blijedi lik iju sam sjenu iza vrata u snu propustio. Evo, idem,
rekao sam, uzevi pokriva i otiao. Ne, nikakav sukob neu vie dopustiti nakon
to sam odluio ispravno postupati. Kad sam se spustio pored nje te me je
prekrio dim iz njezine kose pade mi na pamet nema sumnje da bih u vatru poao po
nju, a ovdje je dim, dim...
Odmah sam zaspao. Ujutro sam morao odvesti Lucku u vrti, ali nisam ustao
vie nemam obaveza. Xenka je otila na posao. Sredio sam svoje papire i odvezao
se kui! bez posebne nakane ili prkosa. Ne moram odrati neki prestini dogovor.
Nisam si zadao da vie neu dolaziti, naime, nije vjerojatno da vie nikada ne
bih navratio. Jo emo otii s djecom u planine, uplatili smo, a predstoji nam i
posjet iz Njemake. Uskoro nakon moga dolaska kui nazvala je Xenka upravo kree
na sastanak s Vincekom u Samostansku vinariju, obavit e razgovor, a tri etvrt
sata kasnije trebao bih doi do njih. Rekao sam da u doi. Dopustit u neka
postupa u skladu s podsvjesnom mudrosti. Moda eli nastaviti kao da niega nije
bilo, kao da sam zaboravio. Moda me zato poziva da ne bih pomislio kako se
uputa u vezu s nekim od koga bi mogla poi dalje.
Dom dakle u vinariju osjeajui se nelagodno. Nije li moda Vincek
pomislio da sam ljubomorno pourio sprijeiti njihov zajedniki odlazak. Odmah
mi je ukratko poeo objanjavati sadraj njihova razgovora. Rekao sam mu da je
to nepotrebno i da nisam zato doao... Zato sam doao? upitao sam Xenku. Zato
jer se nerado sama vraam iz krmice. Vincek je otiao, a ja sam poao s njom na
tramvaj. Htjela je da pom s njom po Lucku u vrti, iao sam. Pozvala me gore na
kavu, ali nisam mogao, obeao sam da u se posvetiti unucima, ja sam naime i
djed, a Marija se ne moe cijeli tjedan gnjaviti s njima sama.
Danas sam poao po Lucku u vrti i odvezli smo se u grad bili smo na Streljakom
otoku, na ofnu, na Kampi te hranili labudove i patke. Putem je izvadila iz
depa sloeni komadi papira i pruajui mi ga rekla Napisala sam neto, ali ne
poznajem sva slova pa sam ih sama izmislila. Daj, proitaj mi to! Ispisala je
nekoliko C, B, M, redak okomitih crta poput I, redak naopake okrenutih
jedinica, redak kriia i zvjezdica. Proitao sam to. Zapanjeno je rekla Zar je
to mogue? Mislila sam da sam napisala Fronda!
Dotle je mama kod kue drijemala umorna od posla. Bole je le?a. Zamolila

me da je izmasiram. Leda su joj koata i krhka s vidljivim tragovima od pada sa

stijene u djetinjstvu. Ve nekoliko dana lijeemo jedno pored drugoga i itajui
tonemo u san. Nrazgovara mi se, jer kako da joj kaem slobodna si kad joj usput
ne mogu rei dat u ti svakoga mjeseca tri tisue? Moja je ukupna utevina svega
osamnaest tisua i ne znam za koje e vrijeme dostajati, moda i za godinu dana!
Nita, nikakva mirovina. Ona nita ne zna ne pita, ja ne govorim. Svi koje
poznajem na neki su se nain osigurali primaju invalidsku, podnoljivu, ili
barem malu mirovinu od nekolikogodinjega staa u dosadnome ili zatupljujuem
namjetenju.
Sjedim i gledam. Dobro bih se osjeao i uzvieno da joj mogu pomagati a
neovisiti o njoj. Kad ne budem o njoj ovisio, bit u plemenit, nipoto glup.
Traio sam povoljan trenutak da joj to kaem. To ne bi trebalo biti iz ovoga
naslonjaa gdje uvijek sjedim i sve se zavri na isti nain. Pozvat u je
nekamo. U Dejvice, za onaj stoli za dvoje gdje mi se ponudila kao geja i
dovela me do plaa koji naravno nisam mogao zaplakati. Rei u joj Geja nam
nije uspjela, obrnimo stvari bit u tvoj mecena.
Lucka, koja sve osjeti, ree Ti si opet alostan! Ljuti se na mene?
Nimalo, Lucinka. Onda na mamu? to radi mama? Odmara se. Igrat emo se broda,
ree i popne se na kamen, to je brod, a ti zapovijedaj. Popni se na jarbol.
Nasmijeila se, slegnula ramenima, sila s kamena. Igrat emo se neeg drugog,
ree. Teko sam s njom razgovarao, minutu po minutu produavajui etnju da ne
bismo morali poi kui gdje me oekuje pitanje kako dalje.
Poslijepodne sam pokuavao pisati. Xenka je dola i legla na krevet iza
mene. Moram ti neto rei, zaponem. Donedavna sam mislio da pati zato to
nisam uvijek s tobom. Sada mi se ini da pati zato to si se vezala uz mene i
ne zna prekinuti. Dakle, patila bi i da smo vjenani. ekam hoe li neto rei,
nita, nastavio sam. Ti treba drukiji ivot i drukijega mua. Kako bi bilo da
promijeni ivot? Leeki je upitala Kako to misli? Rekao sam Sad bismo se
mogli, bez gnjeva i konflikta, jer upravo je mirno, dogovoriti sljedee ivjet
e po svome, a ja u se brinuti za vas kao do sada, samo to ovdje neu noiti.
Znai da neemo skupa spavati, odvojit e se od mene, nai e nekoga mlaga,
moda za godinu dana... Ne elim da ovo traje samo iz nude i zbog djece. to li
e na to Xenkica odgovoriti? Rekla je Dobro. Kad budem to htjela, rei u ti.
Kada je rije o posve slobodnoj vezi. Dakako da nisam tako zamiljao slobodan
odnos i zato sam njezin odgovor shvatio kao neprihvaanje moje besmislice i nou
smo se ponovo sjedinili. Zatim nismo mogli zaspati to je oito bio euforian
efekt od olakanja jer smo jo jednom odbacili nesreu. Jeli smo kobasicu i
kruh.
Izjutra je otila na posao, a ja sam otiao pred Josefa koji je doputovao
pogledati film. Kad se vratila s posla, srdano se pozdravila s Josefom
priapnuvi mi Dobila sam menstruaciju. to ako sam neplodna? To zaboravi, rekao
sam. Kad je poslijepodne Josef htio otii na autobus, odluio sam da u ga
odvesti kui, a Xenka s Luckom radosno je pola s nama. Kod Josefa smo pogledali
novo drijebe, ponudio nas je kavom i krenusmo kui. Na rastanku je rekao Xenki
Ne izgleda ba najbolje, dok on cvate. Moda sam trebao rei upravo opet nije
zatrudnjela, no nita nisam rekao. Cijelim putem, vie od jednoga sata, nije mi
se obratila. Uzeo sam torbu i otiao ovamo, gdje sada piem.
Jednom poslijepodne kada je zavrila s pospremanjem poli smo pogledati
film Swanova ljubav. U filmu je prizor iz bludilita Swan, polugol, stoji a ena
mu neto petlja oko koljena. Zatim se ena nagne, glavom prema nama, a on stane
iza nje. Oboje priaju, tovie on pui i polako se njie. Iznenada stane, no ne
ini se da je svrio prestao je, saznavi od ene to to je htio. Sloili smo se
da je scena djelovala vrlo nevino, nimalo sablanjivo. Sasvim obian brani
prizor, rekao sam. Ja sam gotovo za cijelo vrijeme filma osjeala... ono. Ne ba
izravno, ali ono uzbunje prije. I zato me onda nisi eljela drati za ruku? Ba
zato. Ne bih bila izdrala. Za asak mi je palo na pamet Znai li to da se u
ovome kinu dogodio grupni enski oragazam? Ne znam kako je kod drugih ljudi.
Nikada nisam ni s kim o tome razgovarala. Zar odlazak u kino s nekim tako
nadarenim znai moda pripremu za koitus? S obzirom na narav dananjih kina i
ena, vjerojatno da.
Poslije smo poli na objed, pozvavi i mladoga glazbenika koji bi za Xenku
imao uglazbiti tekst za Martu Kubiovu. Taj je mladi govorio plaho, ali odreno
tekst nije prikladan za pjesmu. Xenka je to primila mirno kao neslaganje dvaju
autora. Kad smo poli kui rekao sam Ba dobro. Da ste se trebali ee vi?ati,

bio bih uznemiren. Odgovorila je trezveno To vie ne bih uinila. S tako mladim
dekom. Moda kad mi bude etrdeset pet, to bi si vjerojatno svaka ena rado
priutila. Nema nita jednostavnije nego opiti mladca. Adam je imao tono
toliko godina.
Upitao sam Da se onomad nisi bojala kako e mi tajna policija sve odati, bi li
bila poela pisati svoj roman? Zamislila se. Ne znam. Vjerojatno bih. Mene je to
muilo... ak sam o tome poela pisati i dnevnik. Zaprepastio sam se. O emu si
pisala kad si mi rekla da se dogodilo samo jednom? O svim danima koji su tome
prethodili. Kasnije sam to razderala. teta to to nisam pronaao, slijepio bih
komadie.
Stigosmo kui, odmah je poela raspremati krevet, isprva nisam shvaao.
Uveer sam pisao, i ona je pisala, ne znam to, roman nije. Pronalazim kojekakve
ulomke stihova, nita ne pitam. U krevetu, kad smo ugasili, kaem Ne naputaj
sada svoj roman. To to si se ohladila uvjetuje da bolje sagleda stvari. Opet
e prigovarati da sam povrna. To ne smije biti povrno. Neu valjda dodavati
svoja razmiljanja. Ti ih i nema! rekao sam, ali nije se uvrijedila. U
opisivanju postupaka likova mora se nazirati tvoj stav. Ali mora biti sigurna u
poruku knjige. Odgovorila je Ima svakojakih autora. A ja u dakle biti
popularna, pa to! Popularna da, ali petparaka ne, to ti neu dopustiti.
Prislonila je glavu uz moje rame. Ipak si ti moj najbolji prijatelj.
Kad ivot tee mirno i uobiajeno, bez ekstremnih otklona, nemam u zapravo
o emu pisati. To znai da moje biljeke iskrivljuju njegovu sliku i tijek. Ja
sam Luckin tatica, odlazim po nju u vrti, svi zajedno eemo, samo se Magdalena
eli osamostaliti. Smeta mi kad ne ide s nama. Xenka joj daje slobodu, ne znam
je li to ispravno. Zato mi kasnije razgovaramo o zajednikim sjeanjima, dok
Magdalena samo slua sa strane.
Danas smo imali redovit mjeseni sastanak, ovoga puta kod Karela. Kad je
zavrio i poeli smo se razilaziti, Xenka se nije dizala, to me zaudilo. Rekla
je da e jo malko ostati i da to sigurno djeci nee smetati. Rekao sam joj da
idemo kui, odgovorila je da ostaje. Otiao sam s Ivanom i Petrom te smo krae
vrijeme pred kuom razmiljali to sada. Ivan me slao po nju, to sam odbio. Sm
je otiao i vratio se s odgovorm da e jednu popuiti i doi. Otili smo. Imao
sam zle slutnje.
Bilo je to u est sati, sada je petnaest do deset. etkam od jednoga
prozora do drugog. Na trenutke prieljkujem da izdri i ostane preko ponoi, bit
u slobodan. Zatim se gotovo molim neka se konano vrati. Kad sam se vratio
kui, Magdalena se udila gdje je mama. Ostala je kod Karela. Kako to tumaiti?
rekao sam. Stalo joj je do njega, odgovorila je. Ne znam je li moje uzbunje
primjereno doga?aju. Sm doga?aj nije posebno znaajan, ali bio je vrlo znakovit
i teak mojim mukama nema kraja! Na izjavu da to nita ne znai, kojom dozivam
svoj mir, odmah se javlja prigovor Moe li se uope zamisliti da bih ja poao s
njom u neko drutvo te je zatim poslao kui samu zato to hou ostati s nekom
enom? Josefe, bjei. Nije rije o dogadaju, rije je o naravi. Zato da doeka
jo vee ponienje? Oslukujem zvukove u kui dizalo. kripa autobusa u daljini,
izbrojene minute tiine, napokon otro udaranje potpetica, ali nisu njezine. Za
tri dana trebali bi poi u planine! to ga oekuje? Samo u si uzeti svoj ivot,
samo to.
Dola je, juer, poslije jedanaest. Josef nije spavao, nije ju ekao,
leao je u mraku u njezinoj radnoj sobi da ne bi morao znati kada je stigla, ako
zaspi. Ona ude, stane iznad njega i kae Ti si ovdje? Zadah pia i dima. On
sjede i udarivi je po licu, odgurne na pod. Nestala je, nigdje nije upalila
svjetlo. Zaspao je, ali kad god bi se probudio prolo bi tek pola sata. Svitalo
je. Pojavila se i upitala Smijem li nakratko k tebi? Ja to ne elim, rekao sam.
Na poslu je. Lucka koja zbog temperature nije u vrtiu puta plou s
maksipsom Fkom. Danja svjetlost obmanjuje, prikazujui stvari u ljepem izdanju.
Osjeam to prijetvorno, poznato zavonje to je uprti put. Na onome sastanku
sjedili smo jedno pored drugoga, razgovaralo se, Karel je punio ae. Meni je
ubrzo prestalo prijati, a da je pripita, shvatio sam po tome to je prekidala
razgovor kratkim, povrnim primjedbama, poput navijaa izvan igre. Odmah sam
shvatio da s trudnoom uope ne rauna, iako se toboe tako ponaamo. I znam
gdje sam pogrijeio. Kad je opet pruila au da joj se nalije, priapnuo sam
joj u kosu Molim te! Nasmijeila se i odmahnula rukom. Uprti put na silvestarski
je sabat zato otila jer nisam elio da po.
Vratila se s posla. Sjedio sam s Luckom pjevajui pjesmicu Kod straarskih

dveri stoje konji vrani, to zvona zvone mojoj dragani.. a Lucka je zaplakala
alei draganu, Xenka u nasmijana lica A vi se raspjevali! Htjela se ubaciti.
Nisam prihvatio. Zaudio sam se svojemu padu. Zar se odvajam od nje? Kasnije mi
je uveer dola rei Htjela sam kod Karela jo malo popriati! Samo se
raspravljalo, odjednom je sve zavrilo i svi su odlazili. Popriati sam htjela,
shvaa? Rekao sam Zamisli da je bilo obrnuto. Da bih ja ostao s nekom enom, a
tebe poslao kui. Zar ti to tako gleda? zaudila se. Toga se nisam sjetila! To
ti vjerujem, jer tebi nije stalo do mene. Nikada to vie neu uiniti. Uinit
e togod drugoga. Ali to ne. Morao sam se ceriti. Rekla je Vidi, nije li to
prekrasno? ivot je dug. Ali ja neu ba mnogo stii napraviti. Drao sam je,
govorei joj u kosu da s njom vie nikamo ne idem. Nije ula. Veselimo se sada
planinama, ree. Nee mi valjda rei da ne ide! Ne idem. A ja te sve jae
volim. Da nije tako, zar bih eljela dijete? Upravo sam zamijetio da s tim ne
rauna. Vratila si se pijana. Zar to nije rijeila ona pljuska? Zato me nisi
radije poteno istukao nego da sluam rijei ne idem.
Lucka je plakala i vukla nas za ruke da se pribliimo. Nae se svade i
scene naime odigravaju za sada bez djece, ovako je bilo prvi put. Nemojte se
sva?ati, dajte si pusicu, pomirite se, molila je vodei nas automatski i nekako
prirodno prema postelji. Svo troje smo se ondje ugurali i dok je ona po nama
poskakivala mi smo se ispod pokrivaa ponovo skompali.
OUJAK 1987 Za nekoliko bi dana trebalo doi proljee, a vani pada novi, meki,
isti snijeg. Nalazim se u Zlnu kod Mireka. Za nekoliko u dana otputovati u
Brumov k Mariji. Spremam se pisati, ali mi nita ne polati za rukom ili moda
trajkam sam protiv sebe.
Na daljinu moj odnos prema Xenki gubi vrst oblik i uruava se erotska
enja podsjea me na moju bespomonost, neopravdano povjerenje i zapravo mi se
ruga. Gnjev i sumnjiavost stapaju se u cjelovit stav da bih se trebao odvojiti
od nje. I nadalje se brinuti za nju, uiniti sve u njezinu korist, ali otrgnuti
se uz poetnu bol i okrutnost. Jo nedavno sam znao da je nae normalno stanje
zaljubljenost i poticajnost, a moja je razdraljivost tek otpor nakon doga?aja s
Adamom. Kad smo se pribliavali, moj je otpor nestajao. Sada je gotovo obrnuto
kad kruim oko nje i dok je Josef osjemenjuje, osjeam da se odmaknuo od
istinskke spoznaje o generacijskome jazu, o neprihvaanju njezina naina ivota
i odvratnosti to see sve do njezine poudnjae. Kada se udaljim od nje, doga?a
mi se u posljednje vrijeme da se Josefu digne tzv. ud, a kad sam uveer kod nje,
posjedimo te odemo lei, nita mi se ne die. Pritie me neslaganje s vlastitim
postupcima te moram sm sebi priznati da je zacijelo rije o bolesti koju trebam
svladati. Svladavam je, ali spavamo upadljivo rje. Moda mi nedostaje njezina
pohota oita, izravno runa. Ali svjestan svoje starosti znam to ne mogu
traiti od mlade ruice. Tako je to, odrezat e si komad kruha da stia prvu
glad, ali uivanja nema. Otra zaina, opojnosti... toga nema. A ja uzimam ono
to daje, ostajui uvrijen moj otpor nspram njezine poude, koje dakako nema. U
svojim sam prethodnim zapisima, na stranici 58, upisao njezinu reenicu Voljela
bih te i kad to uope ne bismo radili, hajde da se kladimo! Kladio sam se, ali
sm sa sobom.
Neko prije znala je u dobru raspoloenju rei kako pristajemo jedno uz drugo,
kako smo bliski. Kad bih oprezno skrenuo pozornost na pokoje neslaganje, bila bi
alosna, nije to eljela uti. Nikada me nije prihvatila onakvim kakav sam!
Napisala je i u naem asopisu objavila pripovijetku o tome kako dvije ene
prona?u u rijeci pored obale mladu enu s kosom prikovanom uz ledenu povrinu.
Taj je prizor sigurno posljedica nae etnje pored rijeke, s djecom, prije
Silvestrova tuno mjesto, pusto, teko, stravino gibanje rijeke. Djeca su se
igrala, ja sam se igrao s njima, ona samo zlokobno stoji. to sam skrivio? Zar
se u poetku nisam od nje branio, mogla je znati kakav sam, dao sam joj
proitati to sam o sebi napisao. Rekao sam joj zato neu napustiti Mariju.
Postoje stvari koje su iznad svega iznad mladosti, strasti, radosti. Ja mislim
da sam se u tome to je bilo izme?u nas mogue iskazao na najbolji nain. Samo
to poslije Lucinke nisam vie elio djece. Razloge je znala, ali ih nije
priznavala. Mislio sam da uz ovakvu razliku u godinama i naravi, u ovakvu
reimu, uz nae siromatvo i s toliko loim izgledima imamo najbolji mogui
ivot. A ona pomilja na samoubojstvo. Osjeam da se nalazim na mjestu gdje e
se dogoditi eksplozija, i to upravo zato jer sam ondje ja. elim dakle pobjei
da vas spasim ali ako pobjegnem i otklonim eksploziju, oznait e me za kukavicu
koja je pobjegla iako nije prijetila nikakva opasnost! Ja bih imao jo vie

razloga da se ubijem!
Poinje me kopkati ja bih moda ve odavno bio voljan zaboraviti Adama da
mi ga neprekidno ne servira u obliku svoje knjige. rtvovala sam ti svoje
najbolje godine, ree. Da sam prihvatio njezinu ponudu da e odloiti rukopis,
dometnula bi Moju najbolju knjigu! Ni pola dana ne izdri a da ne spomene svoj
roman Reci, jel barem bolji od Klme? No.. razmiljam, jer njezino je pisanje
barem strastveno i spontano, vjerojatno jest. Jelda! Zato on neprestano uplee
onoga Kafku? Samo zato to su obojica idovi. Cerekamo se. Ona tako govori tek
tako, to nije njezin nazor. Opominjem je Xenka! Ne budi takva prema ljudima! Bit
e kanjena! Neka, slae se. Ona ionako svaku kaznu prebaci na drugoga. Zato
nisam odmah postupio onako kako se isprva nisam dosjetio zadrati sve primjedbe
za sebe, pa neka objavi knjigu takva kakva jest. To bi bila lekcija! Samo to se
toga nisam onomad sjetio, uostalom to joj ne bih mogao uiniti.
Nai u si novu enu, rekao sam onomad. Pokuat u, moda te tada budem
bolje razumio. Ja zapravo ene ne poznajem. U usporedbi s tobom, zelen sam. Ti
to ozbiljno? Da. Ja to elim. Ali nisam siguran da u moi, zbog tebe. Kako dugo
ve o tome razmilja? Otkako sam shvatio da vlastitom vjernou neu zadrati
tvoju, pomislih, ali ne izgovorih da se ne bi zavrtjela gramofonska ploa to je
bilo jae od mene. Ne varam li se, meni je u stvari svejedno to je uinila.
Glupo je vrije?ati se to je lisica ri?a nabasao sam na krivu ivotinju. Ne
eli valjda rei da sam... djevojura? Nisi. Takav smo razgovor vodili prije
etrnaest dana, ni rijeju se nije na njega vratila. Nema dvojbe da bi me druga
ena oslobodila od nje. Ali to bih opet s tom drugom?
Polugodinje ferije nisu bile kako treba. Stijene, dvorac Hrub Skla, ume
i snijeg zgodno. Djeca zadovoljna. Sve skupa udobno, pristojna hrana. Samo je
soba u kojoj smo bili smjeteni zajedno s curama bila dosta sumorna. Spavanje
loe. Oboje smo bili prehladeni i to jedan iza drugoga u razmaku od dva dana ona
pa zatim ja. Njezini su plodni dani naili na neuspjeh. Prisustvovali smo
domjenku za upoznavanje. Dakako da se nismo namjeravali ni s kim upoznati,
eljeli smo za trenutak posjediti bez djece. Sluati glazbu, a ja sam poelio
zaplesati. Zamiljeno plesati moda pronai nove, neistraene pokrete? Plesati s
njom, a pritom moda svatko svoje. Upoznavati se jedno drugoga, iznova, iz
poetka! Samo to smo uli u dvoranu, jo nismo ni bili stigli do stola kada je
rekla Ja neu plesati. Bilo je to kao udarac noem. Zar bi to uope rekla da
nije osjetila moju elju za plesom? Voli plesati preda mnom s drugima. Bilo je
takvih prilika za ovih naih godina tek nekoliko, ali ni jednu nije propustila.
Plee stihijski i prekrasna je dok plee. Sa mnom bi poslije otplesala uvijek
samo dodatno.. to u ako nije voljna? Sada nije ni priekala da se pokae kakvo
vlada raspoloenje. Do kraja naega boravka ondje, do kraja tjedna, nisam se od
toga oporavio. I sada dok se samo prisjeam, runo se osjeam. Bez rijei
ispismo bocu crnoga vina. Kad smo popili i ja sam plaao, rekla je Mogli bismo
otplesati ovu laganicu... Milost nisam prihvatio.
Kad smo se vratili u Prag, osjetih stanovito osvjeenje moda smo se ipak
odmorili ili je to bilo doma je doma. Vratio sam se pisanju, trebalo je dovriti
zaostatke. Ona... tos njezina rukopisa lei po strani na knjinici. Smatra
knjigu dovrenom. Promijenila je i dopisala neka mjesta. Ukrasila Adama s
nekoliko oaravajuih scena, Josefa nije dirala. Jednoga se jutra obrati Josefu
elim te ovakvoga fotografirati. Ovakvoga znailo je gologa u unju pokraj
nonoga ormaria dok neto trai. Priredio joj je aparat i zauzeo traenu
pozu... te otkrio neoekivani stid. No odmah je pomislio to sve nije zatraio
od nje i ona je pristala. Ravnopravnost? Tek nedavno mu je postalo jasno koliko
je razliit njihov doivljaj istih doga?anja kad mu je za spolnoga ina rekla da
si prvi puta moe vizualno predoiti kako to rade. On je to uvijek mogao.
Komponirao bi slike, slagao neizrecive reenice. Jo jedna neobina, nova stvar
dogodila se izme?u njih u posljednjih nekoliko tjedana. Prolaze me trnci, kae
Pavla. Od ega, gdje? U rukama, u glavi, dolazi odozdo, pruila je ruku dolje
izmedu sebe i Josefa. Sada? Sada...vie ne. Malo prije. Kad si ti... ono.
Uplaio se nije li to opasno? Je li sve kako spada? Zatim je pomislio da sve to
to je do sada smatrao kulminacijom moda je tek priprema i prikupljanje slasti
dok se cilj nalazi iza trnaca. Moda tek sada, u njezinim godinama i na ovome
stupnju njihove zajednice, joj trza plovak, kako kau Englezi. Kad je kasnije
navratio Jiini da ocijeni i pohvali tu pojavu, pokuao je Pavlu provesti dalje,
iza trnaca. No bila je tu ozbiljna kvaka Ima trncee? pitao je. Nemam. Zato! Ne
mogu dok... sve ne ispuca! Ispucao se, zavrio je jo u prethodnom bi je spisu

mogao odmah gurnuti dalje. Sada bi mu ve vjerojatno trebao, barem

eksperimentalno, priskoiti u pomo Adam.
Juer sam joj telefonirao. Jesi li zdrava? Uglavnom jesam. A inae? Sve po
starom... Je li ti krivo? Uzimam do znanja. U takvim se sluajevima kod nas
govorilo o kozi da nije ostala. No iznad moga olakanja uzdie se tjeskoba na
neki nain enja za vjernom ljubavi. Mirek je donio s porte novine i dva pisma.
Jedno je za mene sadri Xenkinu bajku tekst za inozemnu publikaciju u povodu
dvadesetogodinje obljetnice bratske pomoi. Bajka je draesna. Ipak je Xenka
dobra ena kad me nema samo radi. Dijeli se na dva bia prvo je vjerna i njena
djevojka, a drugo opasna ena, izvor muka. Na svijetu ima razliitih kultura.
Moda u morati ispraviti svoj stav prema spolnosti. Stingl u knjizi o
Mikroneziji pie da ondje brana vjernost nije na prevelikoj cijeni, naprotiv.
Uz namirenje stanovitih nunih branih obaveza obje strane slobodno dopunjavaju
svoj spolni jelovnik hranom iz okoline. U stvari je kod nas ve danas isto. Ako
je na reim ita svima olakao, onda je to slobodno parenje mukaraca i ena.
U utorak sam bio na veeri kod gospo inenjerke. Priajui o njezinoj kui
i bez moga pitanja dospjeli smo do njezina braka i razvoda. To je snana ena,
enski snana. I zgodna! Govorila je protiv emancipacije ona bi radije ivjela
pod vlau dobra mua. to vas u tome spreava? upitah. Kao da ne poznajete Zln.
Koliko ovdje ima ena na jednoga mukog? Pitao sam koliko je vremena potrebno da
ovjek operacijskim rezom odvoji od sebe svojega ovjeka. Dugo! Jako dugo!
Nekoliko je godina bila uvjerena da ga mora poi vidjeti. Bio je to susret bez
komunikacije. Mislite li da postoje mukarci? ree. Moda ih ima, odgovorih,
lane u jesen jedan je perspektivan bio ovdje, zar ne? Zaudio sam se da od moga
posrednitva, u onome trenutku toliko uspjenoga, nema nita. Posramio sam se.
utjela je, prepuna preuenih rijei. Razgovarajmo radije o vama, naredila je.
Oh, to nije sretna tema, Marianna!
Malo je nedostajalo da joj sve ne ispria, teko je bilo odoljeti. Ali
stidio se. Zgadio bih vam se. Ove godine imam o sebi loije miljenje nego vi o
meni lane.
Doimate se poput samosvjesna ovjeka. Vi u ivotu uvijek.. traila je izraz,
pobje?ujete, zar ne? Ili moda nije tako? Po emu sudite? Pa... Budui da nemate
po emu drugome, sudite li moda po sebi? Sjedei preko puta na divanu,
pocrvenjela je i povukla se. O emu govorite? upitala je. Na trenutak se dvoumio
nee li je podsjetiti to mu je onomad rekla elim biti s vama. Ali nije smogao
snage te je podsjeti na neto drugoga Rekli ste mi da sam enskar. Zar sam se
drznula? nasmijala se kao ovjek koji eli poneto ublaiti svoju izjavu, ali
ostaje i dalje pri svome. Josef je osjetio da se vrti oko iste kae od koje je
jednom pobjegao. S olakanjem se dosjetio da bi mogao zahvaliti na veeri i
otii. ena se nemirno pomaknula. Napunila je sebi i Josefu au te rekla Kad se
poelo govorkati o vama i vaoj Pavli, bila sam razoarana. Toliko sam vas
cijenila, pokae dlanom otprilike metar visoko, a sada sam morala za toliko
smanjiti, i pokae za treinu manje. Sigurno znate da ljudi puno oekuju od vas.
Imate obaveze prema njima... Ja nisam hokeja koji igra za gledatelje! uzviknem
ustajui. Vi odlazite? Ma ostanite!
Smjestila se udobnije i izazovnije na svojemu mjestu te pokazala rukom pored
sebe, ali na suprotnome kraju divana dakako, bila je to valaka gesta pomirenja,
nasmijao se. Sjeo je na svoje mjesto nasuprot njoj. to se to poelo priati o
meni i Pavli? Sve, i o vaem djetetu. Kao da je kroz pomaknuti zaslon ugledao na
koji ga nain vide strani ljudi kako ivi, u kakvoj vezi. A moda i Pavla tako
osjea i tek u boljim trenucima zaboravlja. Ustala je, otila te donijela
marionetu princezu
ula sam da imate lijepu i pametnu kerkicu. Odnesite joj to. Igrajui se s
princezom, razmiljao je treba li joj rei. Bit e jak ako ne kae. No on je
slab. Rekao je Onomad mi je bilo jako stalo da budem s vama. Ali dobro je to
niste doli. Gledala je svoje nemirne ruke, zatim je podigla pogled i rekla
Isprva nisam mogla proitati to ste mi napisali na rub svojega teksta, a kad
sam proitala, jedva sam povjerovala. Zaudio se, ne shvaajui ona nijee ili
je zaboravila? Naravno, jo uvam taj podlistak, ali ne mogu ga s takvim
dodatkom nikome posuditi. Moete ga premazati, savjetova je. To ne bih..
nasmijeila se, to ne bih voljela. Hou to zadrati. Razmislila je dok nije
nastavila u tvrm tonu Da nisam moda trebala posluiti kao osveta? To ga je
zaudilo i uvrijedilo Zar otada uvate o meni tako runu misao? Moja se elja
nije odnosila ni na to oko nas, a iznikla je iz vas! Sada se ona udom udila O

emu vi to? Promatrao je njezino lice traei istinu. Podsjetit u vas rekli ste
mi elim biti s vama. Preplaeno, ali s povjerenjem ga je gledala crvenjevi.
Stavila je prst preko usta i rekla Sigurno sam bila pijana! Samo malo. Upravo
dovoljno za hrabrost rijei, ree Josef. Sada imate priliku da ih povuete.
Povucite ih! Sa zebnjom je oekivao njezin odgovor, ali zato? Odgovorila je
Trebala bih ih povui. Ali mislim... da sam ponovo pripita. Kada bi sada ustao i
stavio joj glavu u krilo, sigurno je ne bi odgurnula. Ali nije pokvario ni
razgovor ni prizor. Rekao je Drago mi je to ne elite povui svoje rijei, i
kad vas sutra ponovo ne bude kao lane, bit e savreno! smijao se na sav glas
pomislivi Takav sam ti ja, Marianna jednostavno mora sama doi.
U predsoblju na odlasku podsjeti je Ovdje, upravo u tom stavu i s istim
licem to si mi rekla. Radosno se zaudila Mi smo na ti? Odgovorio je Zabunio sam
se, ali ne povlaim. Rekla je Bilo bi mi drago, ali bojim se jutra. Koliko je
ve bilo takvih, a drugoga su dana preli na vi! Pomislio je fuj, a pri tome je
mislio sebe.
Pobjegao mi je posljednji trolejbus, jedan sam sat iao pjeice i morao
sam pozvoniti Mireku. Onda, je li te pritisla? upitao je. Do toga nije dolo,
rekao sam. Ni umio se nisam, bilo mi je hladno, hladno. enskar? Mislio sam da
ja to nisam, nije li to neto jednostavnije od mene? Ujutro zamolih Mireka mogu
li telefonirati i nazvao sam je. Dobro jutro, gospo?o! pozdravim. Dobro jutro,
odgovorila je suzdrano. Samo bih ti elio zahvaliti, kaem. I ja tebi
zahvaljujem. Zar ti meni, na emu? Zato to ujutro nisi preao na vi.
Poao sam istiti snijeg s puta da mogu krenuti. Da nisi moda pomislio,
govorio sam sm sebi, kako te vie ne oekuju neugodnosti. No toga dana nisam
otputovao, Mirek me navabio da uveer pogledamo zajedno program na austrijskoj
televiziji. Prijepodne sam razvijao fotografije. Poela je starjeti i moja ena
ljubavnica. Na slikama veinom nije bilo Magdalene, to nije dobro. Neto ne
valja ponaam se prema njoj kao prema svojoj djeci, a to moda doivljava poput
nepravde. U Xenkinoj je knjizi Josef prikazan i kao dosta nespretan otac.
Razglabao sam nad fotografijama o smjesi svoje putenosti i prava na istou. O
gra?anskoj sklonosti redu i mujakom intelektu.
Na Xenkinoj sam snimci ispao gore od Indijca i bijah iznenan zato je
poeljela takav kadar? Jednom kad sam u Mirekovoj knjinici razgledavao indijski
odjeljak, primijetio sam da na kipovima Indijaca nedostaju muda. Potraim
Kamasutru, ista stvar ondje se opisuje sedamdeset naina nagiba lingama, ali da
mu jo togod pripada, to e enica saznati tek nakon vjenanja. Mirek ima dva
engleska izdanja iste knjige, u razliitim prijevodima, i dva slovaka.
Usporevao sam ih. U slovakim je izdanjima puno toga izostavljeno. Toboe
pjesniki pristup, dok engleska izdanja zvue poput seksologije. Neko sam u
ekom izdanju itao o felaciji i kunilingusu u slovakom toga nema, u
engleskome se spominje kao osebujnost dravidskih ena. Mireka je zanimalo to o
tome kae Van de Velde. Obojica smo traili, ali uzalud on je potraio natuknicu
cunnilingus, a ja natuknicu Xenie. Prema Kamasutri, mukost traje do sedamdesete
godine. Idem istiti snijeg, inae neu moi krenuti.
Piem u Brumovu. Stanujem kod sestre, Marija kod gospo uiteljice. Tako
smo se bili podijelili jo prije dvadeset godina kad smo amo dolazili s
djeacima na ferije jer zajedno se ne bismo imali gdje smjestiti. Meni je
odgovaralo da sam ponovo kao malen, slobodan, bos, osamljen prolaziom potokom i
livadama, ali muilo me to sam ve velik i oenjen i gotovo ne mogu do svoje
ene tako rei pobjegla je gospo uiteljici na spoj kod sv. Anne, a kad smo
htjeli poi sami na poloudnevni izlet malko dalje i vie, uiteljica nam je
umjesto nae djece nagurala susjedovu da ne budu stalno kod kue. Tiho sam
bjesnio, ali i glasno, jer se Marija priklonila njoj, protiv mene.
Sestra me nikada ni za to ne pita, ni za moje pisanje, za rezultate, ni
za moj ivot. Plaha je. Za Xenku zna, za nju je to sablazan. Nema ovdje puno
ljudi do kojih mogu svratiti. Brati Ludvik je umro. Ali ni s njim nisam gotovo
nikada izravno govorio o sebi, o enama jo manje. Kad ovdje nekome umre ena,
taj je u stvari gotov. Ovdje nemam to raditi pa piem. Piem a pri tome ne mogu
napisati ni to o emu mi se pie. Opet se javlja moj strah. Je li mogue da ona
sada u kazalitu u nekoj od plianih loa uiva s nekim priprostim, snanim
nosaem kulisa. Vidim taj prizor pred sobom, sada, nou, uz svjetiljku. Teka je
no. Ujutro na ulici, kao to sam ve iskusio, sve e se doimati besmisleno, ak
radosno besmisleno. Budi vjeran i bit e ti vjerna! Zvui na neki nain kao
umjetno disanje dii i disat e. Mislim da Josef postaje budala i u mojemu

rukopisu.
Potraio sam Mariju, razmiljajui usput kako bi se Xenka odnosila spram
mlag mukarca. Bi li bila bolja? Nju zanima djeak u meni, u stanju je
izgovoriti i takvu stvar Bit e glupo ako zatrudnim jer te vie neu moi
napustiti. Ona u stvari mene namjerno mui! Ta je tvrdnja zaustavila moje
korake. Provjerava li ona tako svoju mo? To je to, kad sam je odvezao na posao,
izala je s rijeima Vie te ne volim! Upravo je s tim rijeima zalupila vrata,
a ja sam trebao normalno nastaviti, raditi, ivjeti? To ne preporuam ni jednome
mukarcu. Jednom u kolovozu vratio sam se iz D. u petak poslijepodne da bismo
se, kako smo se bili dogovorili, sljedeih dana posvetili djeci. Otkljuam i
nadem cedulju Otputovale smo preko subote i nedjelje na vikendicu k Jarini.
Kamo, nisam znao, nije me ni pozvala da dom naknadno. Odmah sam znao da, ako pom
za njom, sm u biti kriv za svaku njezinu sljedeu uvredu, drskost i grubost. To
nikome ne preporuam! To to sam ipak otiao za njom, moja je slabost inilo mi
se da nakon takva ina sigurno vrlo pati te je sada na meni da je izbavim. A to
e biti s mojom malenom keri, jedinom? ini se da u dobru enu morati od Lucke
napraviti ja u nezgodnu poloaju. Pokuavam se prisjetiti kada sam se prema
Xenki grubo ponio i ni jedna mi grubost ne pada na pamet. Ni jedna svjesno
uinjena. Osim jedne, upravo sada u Brumovu sam s Marijom. Ako nam uz pomo
prijatelja uspije obmanuti ovdanji podruni ured, imat emo ovdje grob. Xenie
je pogrijeila tko se laa tu zvijezde, nee je zadrati na putanji. Ni ja nisam
znao to radim, ni zato.
Marija pria s gospo?om uiteljicom. Osjeam se pored njih kao da sam pao
s Mjeseca to o emu su razgovarale nije bilo ni u kakvoj svezi s mojom nutrinom.
Gospo?a je uiteljica pitala to piem i kako mi ide. Odgovorio sam neodreno.
Marija otprilike zna to piem, predosjeajui nevolju. To ne voli, boji se.
Odnosi, onako kako su se oblikovali ili kako su bili dogovoreni, trebaju ostati
sreni. Ponekad osjeti aljenje zbog toga kako smo neko siromano ivjeli s
djeacima, dok me sada ova mlada ena odvlai u gospodski stil koji me kvari. Na
kraju e me ipak napustiti i toga se Marija vjerojatno boji i zato sa mnom o
tome nikada ne razgovara. Gospo?a uiteljica mi je ponudila aj, a Marija ga ode
pripremiti. Pio sam aj, osjeajui da bih, budem li se prepustio svojim
godinama kao to se preputam ovome aju, mogao ostati ovdje, u Prag se ne bih
vratio, sve bih prekriio. Najbolje je nita ne htjeti. Zatim sam rekao da ipak
nismo zato doli da samo sjedimo u kui. Predloih Mariji da nekamo pomo. Gospo?
a uiteljica, koja gotovo ne vidi kroz prozor, ree A to biste vani vidjeli?
Sve je uvijek isto. Ona ni po svjetlosti ne razaznaje je li dan ili veer.
Krenusmo.
Zarekao sam se da u o naem izletu pisati kasnije, ali ondje nisam imao
vremena, a tu, u Pragu, ne znam kako zapoeti. Ovdje u Pragu osjeam drugu
stranu sudbine. Kao da prelazim iz jednoga ivota u drugi. Osjeam tugu. Juer
smo se vratili, prvi proljetni dan, blistav. Cijelim smo putem priali o emu? O
gospo uiteljici, o mojoj sestri, o sudbini bylnicke obitelji Ruferovih. Sjetio
sam se da su jo prije na televiziji javljali kako je ove godine oujak
najhladniji u posljednjih sto pedeset godina. Spomenuo sam to Mariji, a ona je
rekla Drago mi je da sam to doivjela! Voli prirodne pojave, a katastrofe je
privlae. Moram se ovdje prisjetiti jedne pravedne prirodne pojave. Bili smo
mladi brani par, kod mojih roditelja, i posva?asmo se jednom. Zatim do veer i
treba poi na poinak, a spremala se strana oluja. Otili smo u krevet, a u
susjednu su prostoriju legli moji. Vani je u mraku poelo lijevati. Duge
ljubiaste munje bez grmljavine siktale su iznad nae doline i kroz strop se
ulo kako tua udara u krov. Hou zagrliti Mariju, ali ona mi odgurne ruku i
povue se uz rub kreveta. Bjesnio sam vrsto uvjeren da imam pravo, jer nam je
sveenik koji nas je pripremao za svadbu dao posebnu pouku Neka va gnjev
zalaska sunca ne doeka. Na kraju nam je morao objasniti, nismo odmah shvatili
ne valja kad gnjev traje preko noi. No bi u naoj hii bivala posebno crna.
ensko tijelo u perinama to bi mi ovdje bilo prvi put. A ona me odbila. To to
su u susjednoj prostoriji leali moji nisam smatrao zaprekom, ta nisam elio
nita drugo nego da se tiho uljubim. Razmiljao sam o tome da pom spavati na
tavan u sijeno. Tako mi je moja ena bila zla i glupa. Uto munja i snaan udar
groma presjeku tamu da se od te siline zatresla hia u isti se mah Marija nala
na meni, turajui mi svoju glavu pod ruku. Zaspao sam s njezinim sisama u
dlanovima i dupencem u krilu, kako je nalagao gospodin veleasni. Marija bijae
mlada, vrlo zgodna ena.

Kad smo se juer vratili u Prag, samo sam se preodjenuo i poao. Ovdje
nema nikoga kod kue, palo mi je na pamet nije li Xenka s djecom otila na
protenje. Posvuda upadljiv red! Bacih pogled na Xenkin stol. ini se da je
pisala svoju Modru bajku. Nigdje nisam zapazio rukopis romana. Uskoro je nazvala
iz grada da se ve vraaju kui. Otiao sam autom pred njih na stanicu metroa.
Jesi li primijetio kako smo pospremile? upitala je Lucka. Jesam li ti
nedostajala? pitala me njezina mama. Rukopis ita jedna moja prijateljica.
Magdalena je utjela, znaajno kao da eli neto rei. Moju pusu za dobrodolicu
primila je pasivno, i opet ista stvar da je cjelivam kao svoju ili da sam
suzdran? Dakako, uvijek donosim poklone. Kad su ih razmotale, Xenka mi se
pokazala u trojim gaicama dok je Lucka glumatala enske gaice bijele boje, s
ipkom naitom sprijeda... Ne mogu se nauditi njezinu odrastanju, vidljivo je
sazrela u roku od tjedan dana. Xenka gola golcata, pokazivala mi se jo u
mnogoemu to je kupila ili zamijenila. Lucka me zamolila da se s njom okupam u
kadi. kropili smo se vodom iz plastinih dupina, a Xenka me pitala to bi mi
dobro mogla servirati u kadu grog? Pio sam grog, isparivanje kojega mi uvijek
izaziva kaalj.. ne shvaajui u emu je zapravo problem, uas, tjeskoba, sumnja
ili ljubomora. Lucka je leala me?u mojim koljenima poput male tuljanice. Na
otvorenim vratima kupaonice pojavi se Xenka i kae Odluila sam imati jo jedno
dijete. S kim? pitao sam ozbiljno, zaboravivi na sebe. S tobom. Ba udno,
kaem, i ja sam ovoga tjedna odluio da u ti se podati. Iz kuhinje se zaulo I
elim da to bude djeak! Pomislio sam nisu li u me?uvremenu o tome razgovarale.
Djeaka, ponovila je Xenka s trbuhom koji su joj saili jer je Magdalenu rodila
carskim rezom, to ovisi o tati. Magdalena je dovikivala Hedvigin je tata
napravio Hedvigi mali kuni staklenik za tropsko raslinje! Proteui se da
dohvati kouljicu na konopcu iznad kade, Xenka mi se nasmijeila pukotinom
udaljenom sedam centimetara od mojih oiju. Na tata to ne bi mogao, staklenik,
ree. Lucku je to uvrijedilo Mogao bi, mogao! rekla je s njeno podignutim
trbuiem ispod vode, nogu smjetenih izme?u mojih butina. Posebna neka dra i
tjeskoba oduzimale su mi usred ovog pravog babinjaka razum. Nisi naelnik! Ti si
dirigirani mujak! I upravo tako sam se poeo osjeati, prepun volje da odmah
prijem na stvar. Josefe! Josefe!
Nakon veere sjedimo ispred televizora vijesti. Zatim pijuckamo Mllera,
sve dok Lucka nije pola na spavanje. Xenka je pitala jesam li kod Mireka radio
fotke. Rekao sam da sam samo razvio film, za fotografije nije bilo vremena.
Preutio sam da nisam imao volje sada vie ne znam to mi je bilo dolo. Upitala
je kako sam ispao na snimci koju je ona snimila. Rekao sam da je dobra, ali je
ne razumijem. Ima li ari u tome kad ionako nema muke kuglane, pardon? Forma.
Iskljuivo likovna, ree. Posramio sam se, ali ne povjerovah. Tonije reeno,
uspjela je da me osramoti. Otili smo lei i pokazali se vrlo uigrani, bila je
savreno pripravna. Trenutak kasnije aptao sam joj na uho rijei koje ovdje
neu napisati da ne bih od Josefa jo jednom nainio vola. Danas su me ujutro
probudili kosovi pjesmom iz snijegom prekrivenih vrtova.
Prijepodne sam pisao, u podne poao po Lucku. Poslijepodne sa Xenkom i
Luckom u samoposluivanje... stavljamo stvari u kolica, neke od njih vraamo na
police, tjeskoba. Malo je falilolo pa da lanjske godine kupimo seosku kuu.
Prisustvovao sam pregovorima prepun unja i bojazni ne samo to bi na kuu
otila moja heidelberka stipendija stavljena na stranu za sluaj bolesti, nego
bih morao i posuvati od prijatelja. Koga poastiti takvom molbom, a ne stidjeti
se? Ona nema nikakve utevine. Spasila nas je vlasnica koja je neprestano
podizala cijenu. Bacili smo osam stotina za slubenu procjenu. Veer je
protjecala u napetosti zbog televizijske drame koja kao da je bila prepisana iz
naega ivota, izvanbranog.
I do kraj oujka, snijega e nestati, a ja sam se zarekao da u se vratiti
na etnju s Marijom. Odvezli smo se u titnu, ondje ostavili auto i sili putem
u dolinu do brane, odande smo se uspinjali do osame na vrhu brda i oko njega,
nastavljajui mjestimice i do koljena u snijegu. Ovdje jo nikada nismo bili,
gledali bismo ta mjesta tek sa suprotnih breuljaka. Sada su nam, uz cijeli
poznati kraj, izgledali nepoznato, budei u nama udne osjeaje nalik na san
poznata nepoznanica, varijacije na poznatu melodiju. Pust je krajolik izazivao
gotovo vrtoglavicu, kao u besteinskome stanju. Tako su se doimala gola stabla i
grmovi, monotona jednobojnost snijega samo je ponegdje u zapusima dopirala sve
do crnila polja. ovjek ide i ne zna ne e li, kad sljedei put zakorai,
propasti za etvrt metra ili definitivno. Marija se bojala. Iako se vidjelo na

sve strane, a napose su bili vidljivi ve sto puta prijeni obrisi Gologa vrha,
bojala se da emo se izgubiti. Vidjeli smo srne, tragove zeeva. Parei se,
zeevi u proljee ostavljaju za sobom razrovane krugove snijeg pomijean sa
zemljom i mokraom. Vidjelo se kako su parovi trali jedan tik iza drugoga,
tragovi apa gotovo su se spajali. Sunace je sjalo. Na vrhu smo u luku skrenuli
natrag. Da smo nastavili, doli bismo napokon do sela po imenu Kochavec, koje
poznajem doista samo po imenu. to je to ljubav? emu slui ivot, kamo smjera,
komu ga posvetiti? Tko to zasluuje?
Ta predivna slika, svijet kao svemirski dar, navire mi sada na oi. Kad
smo se probili do ceste, izvaljavi se u snijegu jer ga je ispod nevidljivih
zapuha bilo vie od jednoga metra, Marija je rekla Sad kada sam to vidjela, ne
moram vie nita vidjeti. I ponovo mi je ispriala, kao ve puno puta ranije
kako je u djetinjstvu, sluajui uiteljevo prianje, zamiljala Valaku dok je
zatim enja za njom nije odvela u Zln. Ondje bi svake nedjelje otrala iz grada
u prirodu, u sela po klancima i osamama na panjacima. Koraajui po izvoenoj
cesti, stala mi je, ludica, govoriti na emu mi je zahvalna to sam joj podario
ovdanji kraj i takvo poslijepodne, prisilivi je da se izvue iz zapeka, i
nae djeake, koji iako ive drugdje, pripadaju ovim predjelima i svjesni su
toga. Teko mi je bilo sluati, nisam mogao povjerovati da je zaboravila sve
ostalo to je takor dolo s moje strane. Neto si zaboravila. aljenje! kaem.
Uinila je nekoliko koraka i tada rekla Pa... i nisam. Ali to se unaprijed ne
moe znati, i za sve se plaa, nisam pretpostavljala da u doivjeti svoje
godine. ovjee, ja jo mogu izdrati takvu turu! Zahvalna sam. Ima ezdeset
dvije godine, a od tridesete se pribojavam njezine smrti.
SVIBANJ 1987 Kraj svibnja. U travnju Josef vie ne pie niti eli pisati. Za
dane sadanjosti pisanje nema smisla, odlueno je Pavla je u treem mjesecu.
Dakle, kraj preispitivanja savjesti i luksuznim depresijama. Ozdravio je. Sada
je sve samo pitanje snage.
Jednoga je jutra otila lijeniku dok je on za svojim stoliem u spavaoj
sobi na pisaem stoju IBM s memorijom umnoavao svoj uskrnji podlistak koji je
zapoinjao reenicom Pletem debeli korba, imajui na umu vladu. Godinama pie o
svaemu samo ne o tome o emu bi htio i trebao pisati. Kad je zauo klju u
bravi, ode u pretsoblje. Pavla stoji na vratima s uzvienim izrazom na blijedome
licu, tamne kose i dri u ruci kitu cvijea. Trudna sam i kupila sam ti cvijee,
rekla je svojim najdraesnijim glasiem, radosno pokornim. Uzme cvijee,
prihvati kaput te sa suprostavljenim osjeajima prestraenosti i olakanja stade
ponavljati kratku reenicu kupila sam ti cvijee. To ga je smirivalo. Cvijee je
stavio u kuhinju na stol, a Pavla je, ne presvukavi se, poela pripremati
objed. Htjela je lijepu haljinu zadrati na sebi. Sjedio je za stolom i
promatrao je. Radila je oprezno, ruku odmaknutih od bokova, trbuha udaljenog od
radne plohe. Odmah bi brisala svaku kap vode. Pripovijedala je kako je posve
neto drugo prijaviti se za poro?aj nego za pobaaj i sestra i lijenica
odnosile su se drukije prema njoj. Odmah su doli na red vitamini, savjeti,
preporuke. Josef ju je promatrao mislei tako je, ali to u rei kod kue?
Katkada bi zaprepateno zastala u pokretu okrenuvi se prema njemu. Imat u
djetece, ree. Trenutak kasnije Konano si me napumpao! i poela se na sav glas
cerekati to kae... na jednu evu... sada odmah?
Nezadriva, bezobzirna elja, smjesta. U trku je strgnula opravu sa sebe i
stigla na mjesto prije njega. Samo to se spojio s njezinim tijelom, prestraen
osjeti kako mu sok neukrotivo nadire u iljak, jo nije ni poeo eviti.
Oprosti, rekao je.
To je u redu, ree. To je za tebe. Od sada e uvijek biti samo za tebe, ja ga ne
elim smetati. Leala je ispunjena, gledajui njegovo lice, njeno mu je mrsila
kosu.
Izraunao je da je takva otprilike po etvrti put izvanredno usmjerena prema
van, na njega. Kad se povlaio od nje, pogledao je njezino meko sredite doista
je bilo poneto drukije. To je tree bie.
Dok se presvlaila, promatrala je svoje bradavice namijenjene djeaku te
rekla Curama neemo nita rei. Dok same ne primijete, moe? Ali Jiini bismo
trebali rei, rekao je. Na primjer ve i zato da dozna kako stoje stvari s
trncima. Nema trnaaca, to meni ne treba. Otila je, a on je sjeo za pisai
stroj. Uskoro je dovikivala iz kuhinje, kao to obino vie preko cijeloga stana
sve do dizala na hodniku Utuvi si u glavu, od sada sam ovdje samo za tebe i
amiga! Moe me imati bilo kada, ak u metrou! Bit u onakva ena kakvu

vjerojatno svi mukarci prieljkuju enska koja e im dati, a nita ne pita! Evo
je za trenutak ponovo, stojei na vratima ree Nije li to divno, ne ljutim se ni
na koga od tvoje obitelji? udno!
Pustio je da stroj dovri stranicu i poao k njoj u kuhinju. Kako e se
zvati pitao je. Ti odredi, odgovorila je, da pristaje uz ostala tvoja imena.
Neka se zove Josef, ree. Dobro, tako smo ujedno odabrali i kuma, rekla je
oduevljeno. Bila je to odlina ideja.
U podne su dole obje djevojice iz kole. Ve su bile objedovale, ali
ipak su se pridruile sveanome obroku kinesko jelo koje Pavla umije pripremiti
i rado ga spravlja. Magdalena je rekla Hm, dobila si cvijee. Od tate, je li?
Pavla je odgovorila Kupila sam si ga sama. Josef je razmiljao ima li razlika
izme?u prve i ove verzije ikakva znaenja.
Djevojicama nisu nita rekli, ali Pavla je obavijestila u pismu sestru u
Njemakoj, a ta joj je odmah poslala poticajno pismo, pa je tako saznala ve i
Dravna sigurnost. Djeak e se roditi krajem godine. Jo da se dogodi na Staru
godinu! elio bih prisustvovati poro?aju, ree. Ne znam.. odgovorila je. Zar se
stidi? Ako je tako onda samo zato to se pribojava vlastita dranja. itajui
knjigu o kinematografiji nije se stidjela. Na fotografiji ita knjigu o
kinematografiji, iz rairenih joj butina, preoranih te razbacanih brazda
zasijana polja, curi irok potoi bijele boje. Htjela je to vidjeti ljubav,
strast, tragovi mukarca. Hajde da si napravimo... seksualni vikend! ree. Djecu
je poslala k majci. Nikamo nisu otputovali, svibanj u Pragu nije lo. Dragi, ja
znam, ispriavala se, sigurno si to zamiljao poneto drugaije. Jesam, pomislio
je Josef uz jo jedan snani uni napadaj. Bilo je hirovito, grubo i njeno.
Komine figure i grimase. Daj, snimi nekoliko fotografija koje u poslati
izdavaima, smijala se. Sise joj rastu. Radoznalo je iekivala rezultat.
Razvijajui slike, Josef je razmiljao kako se izvui iz definicije i kategorije
pornografija nije li to metafizika u takvu jednu ljudsku brazdu utrcne ljudski
sok te s istoga mjesta izade maleni ovjek. Kad fotografirate, uho ili peta nema
sablazni. Iznova te iznova promatrajui fotografiju, morao je priznati da mu je
napokon polo za rukom snimiti sjeme u piki a da se nema ega stidjeti.
Odluili su da nee kupovati seosku hiu nego da e ovaj stan zamijeniti
za vei. Bez brige, sve u obaviti sama. Dala je oglas, svi odgovori nepovoljni.
Poli su zajedno na kazalinu predstavu koja se odravala u Vainekovu stanu na
neki draesno reiran laki komad. Josef je bio sretan to je Pavla sjedila pored
njega i svi su mogli vidjeti da mu pripada, no ipak nitko nije nasluivao
njihovu nevidljivu povezanost, iznutra.
Kojiput bi sm sebe zatekao kako razmilja ponaa li se pred njim pred
djeakom ispravno. Dok je bio na mami, govorio bi mu Dolazim. Budi snaan i
radostan. Pavla je u miru uivala u trncima. Svratili su u bolnicu pitati Jiinu
je li to doputeno. Zato ne? zaudila se. Kad ve to radite, radite i dalje.
Koliko ti je godina, pitala je Pavlu te rekla Trideset est, neka ti naprave
takozvani kariotip. To je kromosomski test koji provjerava je li s plodom sve
kako treba. Pogledavi Josefa, rekla je To nije zbog oevih godina, nego zbog
eninih. Bezobrazno, dodue, ali takva je priroda mujaci valjaju dok im je
sjeme kako spada. U Americi se ene obavezno podvrgavaju testu ve od trideset
pete. Volio bih prisustvovati poro?aju, ree Josef. To je danas vrlo poeljno,
rekla je. Uputili su se dakle u zavod u Podolju, gdje su Pavli probuili
maternicu, uzevi uzorak plodne vode. No zahvat nije uspio, rekli su im neka do?
u za mjesec dana, ali odluili su da nee vie pokuavati. Misli li moda da
ja.. pogleda Pavla Josefa. S tobom je sto posto sve u redu, odgovorio je. A imao
je razloga ta strasna elja za djetetom! Jednom je primijetio da Pavla naputa
oblik tvigi i da joj se stranjica lijepo zaobljuje.
Bila je dobra, pomirljiva i vrijedna pisala je pripovijetku, dotjerivala
svoj roman. Dala ga je proitati Vladimiru, koji joj je poslao lukav odgovor
enski su likovi dobro napisani. To je obradova, no Josef joj naravno pokvari
veselje To znai da Pridjevak popularne engleske manekenke, po kojoj se zove tip
vitke, mrave djevojke.
su muki likovi napisani loe. Nadalje je Vladimir napisao da je cijeli prvi dio
o tome kako sestra bjei iz zemlje izlian, odga?a poetak radnje... Nakon
psovki poe s preinakama, od trideset je stranica nainila etiri. Kad je
dovrila, udila se to to nije odmah sama otkrila. Knjiga poinje uspjelom
proslavom Stare godine kad su bili poli zajedno, Josef u tigrovu krznu. Vidi,
sada je slika uokvirena, pohvalio ju je.

Nakon blagdana primio je Josef telefonski poziv za razgovor s Dravnom

sigurnou u restauraciji Expo. ekali su ga isti ljudi koji su ga u posljednje
vrijeme sasluavali. Ponudili su mu da neto narui. Popio je kavu za svoj
novac. Bez okolianja preli su na njegovu dilemu Biti ili ne biti? Znamo da
biste rado putovali.
ovjek vaega znaenja i dara, Josef se u sebi kreveljio, trebao bi putovati.
Moda biste tada stekli toniju predodbu o naemu drutvu. Dobili smo u zadatak
ponuditi vam putovnicu ako nam potpiete izjavu da ete u inozemstvu potovati
ehoslovake zakone. Tekst izjave moete sami sastaviti. Ni trenutka se nije
dvoumio nita i nikada! Odgovorio je Razumije se da u potovati zakon. Moraju
li i ostali ljudi potpisivati takve izjave? Nisam ja nita posebno. Mijeajui
kavu, i oni su razmiljali. Varate se. Mi naime odgovaramo za vae postupke. Hm,
u to nema sumnje. Palo mu je na pamet kolikima je on odgovoran to bi rekao
prijateljima, kakav bi mete izazvao? Nastavili su Vrijeme se mijenja, mi
takoer. Ne elimo vam nanositi nepravdu. Nije li vam na prijedlog doao u
pravi as? Konano, tu smo!
Popili su pie razgovarajui izvan teme i platili. Josef si je sm platio.
Oni su zatraili potvreni raun. Pruili su mu ruku. Nehotice je neto due
zadrao ruku onoga mukaraca koji se u Pavlinome romanu javlja kao smijean lik.
Taj ga je zauno pogledao. Putem dolje u grad, razmiljao je to e taj ovjek
uiniti kad proita knjigu. Draga Pavla, ponavljao je, draga Pavla! Kako da vas
sve zatitim? Nema mi druge, morat u.
Bilo je poneto drsko kad se uputio do knjigovenice po uvezene, strojem
ispisane stranice Havelove Asanacije. Prije nego to je uao u kuu, pogledao je
niz Valentinsku ulicu, isto tako na odlasku. Ponovo se naao pred istim pitanjem
biti ili ne biti. Da se onomad prije mnogo godina, kad su mu postavili to
pitanje, bio odluio za biti, danas ga vie ne bi bilo. to bi postalo od mene,
govorio si je.
Gdje bih danas bio, govorio si je, da sam vrsto odbio doi na prvi
sastanak na koji me Pavla pozvala? Na koji se nain odbijaju ene koje vas
uzbuuju i ele? Tko to umije? Sjetio se dana kada je leao na Pavlinoj postelji
i nitko, ba nitko ni Dravna sigurnost nije znao gdje se nalazi zar je trebao
ustati i vratiti se u svoj prvotni ivot? Napustiti ovu kuu i sobu u kojoj je
bio tek mukarac nasuprot jednoj eni, trebao je moda izai na ulicu i na taj
se nain ponovo policijski prijaviti uz svoju sudbinu? Dolo mu je zlo od svega
i tada je rekao vrlo mladoj eni Poelio sam da se rastvori ova stijena, bila je
to stijena koja je vodila izvan Praga, te da se iza nje pojavi posve nepoznati
krajolik. Izaao bih i krenuo. Sve bi mi bilo nepoznato, nita me ne bi ni na
to podsjealo. No to se nije dogodilo. Izaao je na poznatu ulicu. Ali toj se
eni vraao. Zar zato to je u svojemu stanu imala zid iza koje se nalazio
nepoznat i neduan kraj? Ipak, zid se nikada nije u toj mjeri rastvorio kao
njezina ena.
Kad je onomad zatrudnjela, udom se udio to se sve nepoznato moe
dogoditi na starom tlu, a odabirui dan kada e o tome izvijestiti enu, nije
mogao odabrati svakoga bi dana kupovala i donosila kui stvarice za svoje prvo
unue. Na posljetku je doznala od stranih ljudi.
Pavla je pitala Kamo emo ovaj put po pelene? Za Lucku su pronali
pelene u Kladnu, u Pragu ih nije bilo. Kako bi bilo da potraimo pelene u
Karlovim Varima? zadirkivala je. No pokazalo se da je Prag prepun pelena. Ali
djece u kolicima vidjeli su u sreditu Praga vrlo malo. Razmiljajui o zamjeni
stana, Pavla se pribliavala sreditu grada i to je Josefa uznemirivalo.
Vjebala je i gotovo nije puila. Uredno je odlazila na spavanje. I ti se
raduje? pitala je. Moram gledati lijepe stvari, sluati lijepu glazbu. Neu
valjda dopustiti da gleda takvu glupost, ree te iskljui televizor. Kad su
govorili o njezinoj knjizi, rekla je Sada me pogotovo ne mogu uhititi, zar ne?
Pomislio je da se sada on pogotovo ne bio smio dati uhititi. A pogotovo je
nerado pomiljao na objavljivanje knjige.
Jedne su subote otputovali Josefu, a Pavla mu je odmah neto priapnula na
uho. Radosno je namrtio elo od oiju do pola lubanje i uhvativi Josefa za
rame rekao Odlino, odlino... samo to... Josef ga je potaknuo neka izgovori do
kraja Samo to je sve ve moglo biti rijeeno prije dvije godine, da si bio
onomad dovoljno mudar... ili blesav, odaberi! Rekao je da e rado biti kum.
Zatim je toboe usput priupitao elite ga krstiti? Josef se zamislio To je prava
ideja. Sm u ga krstiti. Na koji nain? U potoku, ondje kod nas.

Svaki put kad bi se Lucka ugurala k njima u krevet i valjala se po njima,

mamica bi titila trbuh, dok nije Lucki postalo sumnjivo Tebe neto boli? Ili je
unutra moda djetece? Pavla privue njezinu glavu k sebi i apue joj na uho.
Lucka apui ree Smije li to znati i tata? Magdalena se vratila iz kole
drei se uvrijeeno Ovdje, u ovoj kui, sve se taji! Morala sam saznati u koli
od cura! Pavla se zaudila, a Magdalena e Daina mama radi u ambulanti, zar ne?
U etvrtak ree Pavla da bi u subotu mogli poi baki. Josef ju je
podsjetio da ga ove subote i nedjelje nee biti i da odlazi ve u petak.
Odgovorila je da je zaboravila, ali ne smeta, poi e sama s curama. Kad je
Josef poeo svrstavati strojem napisane knjige po hrpicama i sreivati
knjigovodstvo, Pavla ree da bi i ona htjela jednu Havelovu Asanaciju, moda
dvije. Rekao joj je da moe dobiti samo jedan primjerak, za sebe, da stoji
etrdeset kruna, ali jo uvijek duguje osamdeset za Edvarda Valentu. Odgovorila
mu je da dakle ne trai ni jedan. Doe veer, gledali su vijesti, poslije neku
emisiju za koju je Josef pomislio da je djeak ne treba vidjeti, pa je otiao u
susjednu sobu. Pisao je pisma. Zatim je legao, itao, napeto oslukujui kada e
se Pavla pojaviti. Dugo je uo njezin pisai stroj, dok nije zaspao. Ujutro su
zajedno s djecom dorukovali, bio je petak. Pavla se spremala na posao dok se on
brijao. Na vratima kupaonice rekla mu je Bok! Vratio se u spavau sobu. Na
svojem je pisaem stroju naao pismo Dragi Josefe!
Bilo je to dugako pismo, na dvije stranice, i bilo je istinito. Pavla mu
je pisala da ju je, podsjeanjem na dug, ponizio. Tu je knjigu trebala kao
roendanski poklon za svoju sestru, o emu on sigurno ne razmilja. Promijetila
je da u posljednje vrijeme sve ee spominje novac i zna zato. Ona je skromna,
nosi haljine koje joj ne pristaju, u nedjelju je zadovoljna juhom iz vreice i
krumpirima, s druge pak strane doputa si kupiti od svojih novaca sitne
nepotrebne stvarice za radost sebi ili Lucki, ne osjeajui pri tome obvezu da
mu polae raune. Ne ide frizeru ni kozmetiarki, a ipak izgleda bolje od onih
krava koje ih posjeuju, i to je pravedno njezino lice odraava njezinu elju za
lijepim ivotom. Ta zar ne ive lijepo, ona katkada misli da je sretna. No u to
ulae sav svoj trud. Dok njezine kolegice sjede u svojim vikendicama i piu
romane, dotle njihovi muevi zarauju za ivot, ona je spremaica, i ona pie, a
sada, kao samohrana majka, sprema opremicu za tree dijete. Uza sve to nastoji
zadrati status drutvene ene. Navikao si na to, smatra to samo po sebi
razumljivim. Da, ja jesam udesna ena, ako to elim biti! No na udesnim se
enama ne smiju traiti mane. Shvati da me u mladosti nisu odgajali u duhu
savrene kuanice i majke, a ipak ja to jesam. Imala bih, dragi josefe, pravo
oekivati da e mi sve te knjige za koje se zanimam dati badava, kao dar eni.
Ali nije rije o knjigama, nego o tome da sam spoznala kako je sve krhko i da se
moe dogoditi neto to jednostavno neu podnijeti. Moja je unutarnja sloboda
jo uvijek apsolutna i neu dopustiti da bude ograniena brojem zajednikih noi
niti zajednike djece, dragi Josefe.
Uze pismo, sloi ga i stavi u dep. Sve je to istina, govorio je vozei se
u autu. Zaustavio se i ponovo itao, sve je bilo tono. I ako je sve to istina,
a ja nemam pravo, to slijedi? To je pismo koje iskljuuje odgovor, osim jednoga
jedinoga. Njemu su se zaudo umjesto jednoga odgovora nametala dva. Iskobeljao
se autom iz Modana i Zbraslave i naao se na autocesta. Dakako da je znao s
kojim bi od ovih odgovora koketirala nega druga budala, ali ipak se ne bi usudio
to uiniti, idiot jedan. Ne prihvativi i odbacivi takav odgovor, mogao ga je s
distance
mirnije razmotriti. Pa neka. Pogledajmo stvar s druge strane. Mislim da je gore
napisati takvo pismo nego ga primiti. Samo to mu je pala na pamet ta dobra
misao, siao je s autoceste i vozei po zavoju ispod njega te se ponovo
uspinjui iznad njega, stigne u dolinu to je vodila u D. Vozio je pozorno i
propisno jer su ga u zavoju ispod mosta jednom ekali, kontrolirali te mu na
temelju izmiljena razloga oduzeli vozaku dozvolu. No uskoro je zamiljao kako
se Pavla vjerojatno mui razmiljajui ima li kopiju, to mu je sve napisala i
je li to uope bilo potrebno. Ta ona oekuje dijete! Uto je osjetio da se u
njemu neto slabano pomaknulo i preplaio se. Samo da to prije stignem! Dobro
znani osjeaj irio mu se i za sada bezbolno razlijevao unutar trbuha. U roku od
jedne minute osjeaj je zastao na jednome mjestu, ispod rebrene udubine sprijeda
do bubrega odostrag, istodobno jaajui poput uboda noa. Do vraga, ovoaj put ne
oklijeva! Bri je nego to e se ova moja krama uspjeti spustiti niz brijeg.
Odluio je, druge nije bilo, da e stii unato bolovima ako ne izgubi svijest.

Moemo voziti i za napadaja, kad znamo o emu je rije. Samo to boli. Ali
izgledalo je da nee ii. Jedva mu je polo za rukom zadrati auto na sredini te
ispred zavoja na kraju kanjona usporiti.
Sjetio se da moe stati kod Karela. Uao je meu kue, ali kad je stigao
do preglednoga mjesta, ugleda na Karelovoj kolibi zatvorene prozorske kapke.
Unato tome skrenuo je do mostia preko potoka, morao je, i ondje stao. Imao je
samo jednu ideju pozvoniti kod Broja kue. Tako je Karel prozvao toga ovjeka,
jer iako je to bio bir zaduen za njega, nije mogao yapamtiti njegovo ime.
Javljao je Dravnoj sigurnosti o svim Karelovim posjetima razgovore, ak i
glasne prepirke te smijeh prilikom vrtnih zabava. Izvukao se iz automobila i
poneto pognuto priao vratima na ogradi. Pritisnuo je zvonce. ovjek koji ga je
prepoznao s vrata upitao je to eli. Josef je odgovorio Molim vas, to i to se
dogaa mogu li moda kod vas maloei? ovjek koji ga je prepoznao odgovori Na
alost,to nee ii, nemamo mjesta. Josef je rekao Moete mi barem posuditi
stolac? ovjek je otiao, vratio se nosei kuhinjski stolac i stavio ga na
betonski plonik. Josef je rekao To ne traje dugo, nije to za mene nita novo...
Sjeo je i napokon se mogao posvetiti svojemu stanju kako mu se suava vidno,
kako ga oblijeva znoj i kako ga iznutra temeljito i nepogreivo ari. Znajui
zato je tako, bio je smiren i nadao se da se ne smjeka. Uto je bol jenjalaao
je ivot i nasmijeio se.
Ludvk Vaculk
JAK SE DL CHLAPEC II.
123. kolovoza 1988D. Djeak ima dolje dva zuba. Oi smede
kao ja, inae mi se ini da je na Pavlina oca Jana. Kaem im, a oni me
razuvjeravaju.Vjerojatno misle da mi je krivo. Kosa mu je svijetla, crvenkasta
sjaja dugonogi Irac?, no istoga je sjaja i Pavlina tamna kosa. Kradomice je
podiava jer sam joj zabranio da je skrati. Djeak ima etvrtasto lice, iroka
usta kao moji iz Nvojn s tatine strane ali i s majine su strane dugoljasta
usta. Oi su mu, mislim, razmaknutije od mojih. Uoivi njegovu slinost s
Pavlinim ocem Janom, pomislio sam i na to koliko je elio ivjeti pa kad je ve
morao umrijeti, moda je ondje samo ekao kad e se moi vratiti. Doista osjeam
kao da sam mu otvorio vrata iz smrti, pustivi ga u svijet. Razmiljam o tome
ve nekoliko mjeseci, a prologa sam se tjedna odluio i odvaio rei Pavli.
Pavla je velianstvena majica! Vratila se iz rodilita sva promijenjena
ena sa sinom! Kao da je s njim poela iz poetka s novim poletom i snagom. No
djeak nije tako miran kao to je bila curica! Na primjer, nou se tri put budio
jer je elio piti, i tako ekoliko mjeseci. Dojila ga je do est mjeseci. Sam je
kriv to ga je odbila poeo ju je gristi. Nije tako dobar kao to je bila
Lucinka, a u usporedbi s Magdalenom vjerojatno je deset puta gori. U prvim
danima zaokupljao je tek pola moje pozornosti, jer je druga polovica pripadala
divljenju majici. Kako li je spremno, unato umoru, radila oko njega, trudei
se. Promatrajui je, elio sam osjetiti to doivljava. Doivljavala je radost.
Sad u se nai na sporednome kolosijeku, rekao sam joj. Uvjeravala me, bez
rijei, da nema mjestu mojoj bojazni. Ali ja sam se povukao po vlastitoj volji,
u skladu sa svojim stanjem. Dok sam Lucinku kojiput nou sm prematao i hranio,
sad bih se dodue budio, ali gotovo da se nisam mogao ni pomaknuti od
neispavanosti. Mogao sam otii spavati u radnu sobu, no elio sam Pavli pruiti
podrku barem svojom prisutnou. Dodati s poda dudu. Okrutna je spoznaja to
znai biti mlad i biti kao ja.
Moja je vrlina sada u tome to imam vie dubljeg razumijevanja. ena i
dijete to je prizor prepun drai. Ponovo imam sina, nisam ga trebao, ta imam ih
tri, ali njoj sam ga dao, i kad je ve tako, strahujem za njega. Prvih sam se
dana bojao da ne prestane disati. Zatim da ona ima dovoljno mlijeka za njega.
Sada se neprekidno bojim da se ne ozlijedi pue po stanu, sve dodiruje, rui po
sebi stvari, za stolom sjedi u svojem visokom stolcu, ako se odgurne, past e na
lea. Netko mu moe priepiti ruicu vratima, nagaziti ga. esto pada iz
sjedeeg poloaja, svaki se as udari u glavu. Prije sam svoju djecu odgajao
prema literaturi dosljednost, blaga strogoa. A kad bi se moja dosljednost
zamorila, strogoa je ostala. Pustio bih, i ja i Marija, da se mali dere sit si
i suh, pajki ili gledaj. Derali su se toliko dugo dok se nisu oduili zapravo i
nisu tako esto plakali. Ovaj se neprekidno dere suh, sit, ispavan. eli
drutvo! To bie je eljno dodira, glasova, shvatio sam to. I osjetio aljenje
to sam to spoznao tek u ezdeset i drugoj!
Djeak se trenutano smiri kad ga uzmemo na ruke, kad mu zapjevam i nosam

ga. Vie u krevetiu, no i samo to mu se ispruenih ruku pribliim, na njegovu

se licu pojavi takva radost da bih zaplakao. Toliko me voli da osjeam bol.
Voljeti, dakako, znai da me treba. Potreban sam mu, iako ga majica dri u
naruju ona ga hrani, im se pojavim prestaje jesti hoe k meni. Uspavljuje ga
na taj nain to mu kroz preke ugura svoj dlan, pojavim li se nema spavanja i
moram ga uzeti na ruke. Tako udnovato! Kao da se rodio iz mene, kao da je dio
mene i mojih udova elio bi ponovo prirasti. A ja moji veliki djeaci udei bi
se sloili nisam strog otac, ja samo znam da od ovog djeaka moram uiniti
mukarca. Kad puzi gol, vidi mu se monjica s majunim jajima. Moj bi tata mojoj
malenoj brai, dok ih je mama prematala, uzimao tu njihovu spravicu u usta,
golicajui ih bradom po trbuhu i slabinama, a oni bi se savijali od uitka.
Zato je to tata radio kad nita o tome nije proitao? Hajde, prestani!
opominjala bi ga mama.
Stavim ga na pod, igraj se asak sm. Bio je samo u bijeloj majici, gole
guze. ovjeku daju majicu i to je sve, neka! Ostao je sjediti i rasplakao se
tuno, pretuno, spustivi glavu do poda. Taj pogled na njegova pognuta sitna
lea, slika potuena ljudskog roda, razoaranja i boli, mogao bi me nagnati da
se ubijem ta ja u ga jednom doista zauvijek napustiti!
Najvie me strah da u umrijeti prije nego to mu se utisnem u ivot.
esto budem umoran. Moje zdravlje, ili bolje reeno moj osjeaj zdravlja,
treperi uz neutralnu liniju. I njemu sam, kao i Lucki, od prvih dana ugaao
punei mu tonovima tijelo i lubanju. Kad zapjevam, katkada uzvikuje, pridruuje
se. Kad jedemo, katkada ga drei na krilu hranim, ali nemiran je. Lucki je bilo
dovoljno da je ovjek uzme na koljena, mogao si priati s ljudima, itati, neto
raditi. Djeaku to nije dovoljno. eljan je novih pothvata. Pokreta, mjesta,
akcije. To nipoto nije djetece koje bi se zadovoljilo zvekom u ruci. Svaka ga
stvar zabavlja jedva tri minute. Uskoro, dvadeset devetoga, imat e osam
mjeseci.
Dijete je radosno no vazda mi se ini da su mu oi vrlo tune. To su
predivne oi, pametne i usrdne, taj pogled doziva ljudsku blizinu, a ja osjeam
uas pri pomisli na svijet u kojem e se morati odrati. Spomenuo sam to Pavli,
rekla je kako je sada na njemu red da pobolja svijet. Na nama, najprije je na
nama red! Tako dodue govore roditelji svojoj djeci ve posljednjih sto modernih
godina, a svijet je sve gori. Zli i bezvrijedni ljudi su u veini. Tko ih raa?
U nedjelju je bilo dvadeset prvi oujka. Pavla je sudjelovala u
demonstracijama na Vclavskom trgu. Ja sam ostao s djecom kod kue. Vratila se
oduevljena. Nitko se nije nadao demonstraciji, pogotovo ja, jer sam se ve bio
posve pomirio sa stanjem narodne savjesti i narodnoga ponosa. Iznenaen sam. To
je od okupacije prvi slini dogaaj. Mislim da e potaknuti ljude. Sluajui
Glas Amerike, vijesti o tom dogaanju, i ja sam osjetio poneto luckasta
oduevljenja. Pavla je mlada, ondje je njezino mjesto. Osjeala se
velianstveno.
Lucki je danas sedam godina.
29. studenog 1988. Danas djeak ima jedanaest mjeseci. Ve dugo se spremam
pisati o njemu. Ima ve najmanje osam zuba i preselili smo se, juer je bilo
tjedan dana. Po prvi put ovdje sjedam za pisai stroj. Pola deset je, vani no u
kojoj Vltava blista. Na Petnu svijetle crvena svjetla. Nevjerojatan poloaj.
ini mi se da to nije i ne moe biti istina, ali smiren sam. Na televiziji je
upravo zavrio jedan od dijelova Robina Hooda. Djeak spava. Pavla posprema
kuhinju, sreuje stvari nakon iseljenja stanara koji su preli u Lhotku na nae
mjesto. Djeak hoda, kree se gotovo po cijelome stanu te se ovdje doima jo
sitnijim.
Neprestano eli biti sa mnom, privija se uza me, navaljuje, vjea mi se
oko nogu, podiui prema meni ruice i glavu. Kakva upornost. Kae mamama, ali
ta rijeca oznaava sve to zaeli. Juer ga je Pavla uila rei tata, izgovara
jaja. Umije pokazati kako je velik i pokazuje mala. Nemiran je i ivahan. Nije
mu dovoljno promatrati to se oko njega zbiva odmah ukljuuje svoje tijelo i
ruke. Kad sam umatao paket s knjigama, sjeo je na pod i pribliivi ruice
konopcu oponaao moje pokrete. Kad primijeti da se spremam otii, rasplae se.
Nitko ga ne moe smiriti, samo ja, koji se moram vratiti od vrata i uzeti ga u
naruje. Moja me popustljivost ne zauuje, ne predbacujem si. On ima potrebu za
blizinom, na rukama. Nosim ga po stanu, gldamo kroz prozor i pjevuim mu, to su
jedini mirni trenuci. Nou se neprestano budi. Pavla ga smiruje ajem.
Nakon preseljenja treba raspakirati, razmjetati, posvuda stvari sve smo

to morali raditi nosei ga na rukama ili s njim privijenim uz noge. Predajemo ga

jedno drugome poput crnoga Petra Pavla se ide umiti, ostaje sa mnom. Kad se ona
odijeva, kad priprema doruak, ja ga drim. Ne mogu raditi svoj posao, ni
jednoga sata nisam slobodan, ako ne odem iz stana. esto ima zamiljen,
ozbiljan, ak tuan pogled. Obuzima me strah za ivot i od ivota. Kada me nema
ovdje, na primjer svake druge subote i nedjelje, mislim na taj njegov pogled i
osjeam tjeskobu. Znam da mi je mjesto uz njega, ali to nije mogue. Vjerujem
barem, da ga i moja misao moe poneto zatititi. Sada je u krevetiu u sobi kod
djevojica. Stigla je Pavla i ide lei. Moram zavriti i premjestiti kreveti.
U ovome velikom stanu, u prostranim i visokom prostorijama bolje se die,
ima dovoljno zraka. U pei uaren koks, iznad rijeke uzbiban uzduh.
15. prosinca 1988. Ne pretjerujem najmanje dvadeset puta na dan djeak pada i
udara se u glavu. Nakon pada jako plae. Postoji jedini lijek za to uzeti ga na
ruke. Ne znam jesam li se za tih nekoliko godina otkad imamo Lucku toliko
promijenio, ili je djeak toliko razliit od nje ona u meni nikada nije
izazivala u tolikoj mjeri izraenu samilost i bojazan. Bila je njena, krhka i
draesna, kao to se oekivalo. Ponaala se u skladu sa svojim rodom i godinama
ja sam malena, posluna djevojica i prstiem pokuavam dohvatiti bubu utisnutu
u jastui, pokuavam ve deset minuta, a nikako ne uspijevam. Ali djeak stremi
iznad granica koje ga odreuju iznad svoje snage i mogunosti. Ljeti smo za
vrijeme ferija bili kod Jesefa u mlinu, posjetio nas je Ji Ruml i postao
svjedokom sljedeeg dogadaja djeak nas je posvuda pratio, usput nerazgovijetno
mumljajui i uborei dok u tim kaotinim zvukovima nismo odjednom zauli
reenicu Valja neto uiniti. Ruml se ukoio i zagledao u pod Jesam li dobro
uo? ree.
U novome je stanu djeak postao mirniji. Ne budi se tako esto. Obino se
probudi prije sedam, Magdalena u to vrijeme odlazi tramvajem u kolu. Dok Pavla
sprema djevojke, ostavlja mi djeaka jo koji trenutak u krevetu. Ali ni to mu
se ne svia, eli neto uiniti! Prijepodne spava oko jedan sat na balkonu na
nezdravome zraku s dvorita u 2. prakom okrugu. Poslijepodne odbija spavati,
ali na etnji ga shrva umor, u naruju. Nosim ga uza stube u besvijesti. U stanu
sada neprestano neto pilim, buim i montiram, eli biti prisutan, sve dodiruje,
sve mi uzima iz ruke, a ipak uivam! Ponekad ga uzmem na ruke, stanem pored
prozora i govorim mu Voda. Labud. Lada. Otvorimo prozor da osjetimo vanjski
smrad i mraz. Danas je samo jedan stupanj ispod nule, smrada gotovo i nije bilo
jer pue vjetar. Ptice krue visoko. Djeak sam zatvara prozor udara u prozorski
okvir, zalupi lijevo unutarnje krilo, pa desno. Stavljam ga na pod, gdje izdri
na miru tri minute. Tri, vie, pada, dere se, mae rukama, tetura, spotie se,
dojuri i hvata se za moje noge, glave uzdignute prema meni. To je velika molba.
Velim doao je napuniti svoju malu bateriju, ponovo e biti spreman za akciju.
Za stolom je s njim opasno i uzbudljivo. Nastoji se uspraviti u stolcu, a sjedi
ne slua. Jednu zapovijed slua ne. Kad tura ruku iza hladnjaka, okrenuvi se
prema meni, oekuje to u rei te unaprijed sm sebi kae neee. Lamae stvarima
i gleda me neee.
Juer veli Pavla da je prolazei ulicom shvatila kako je sretna. Magdalena
postupa s djeakom kao odrasla. Lucka s njim ne zna postupati, ne zna kako da ga
premjesti, spusti, odvede, preteak joj je, samo ga povlai, a on se otima i
dere. Kad nisam ovdje, zamiljam kako se djeak spotie i glavom udara u ugao.
Vidio sam kako je potrao s velikim noem koji je dohvatio s ruba stola, iako
donde ne vidi. To me razljutilo, ali suzdrao sam se rekavi Pavli da mora sve
stvari na stolu udaljiti od rubova. Nema dara predvianja, pomislio sam,
predbacujui joj. Ne moe potpuno prihvatiti da je to za sada jedina njezina
briga, stalno bi se bavila i drugim poslovima. Na taj nain ne radi nitko nita.
Ja uope ne piem i gotovo da mi to odgovara. Ali ako se prihvatim pisanja,
jedino na sljedei nain ja sam tata i moje je zvanje vrlo vana stvar, poigrat
u se s djetetom nekoliko trenutaka dnevno.
Lucka posve rutinski odlazi u novu kolu. Ni o emu nam sama ne pria,
moramo je ispitivati. Drugarica je ve otkrila da sam neuredna. Da nisam dobra,
to e tek otkriti. Bila je prisiljena promijeniti svoje igre. Na podu ne moe
nita raditi, ni na stolcu, uvijek naie onaj tko e sve razbacati. Bespomono
to promatra i rasplae se.
21. prosinca 1988. Pavla je otila s Magdalenom u grad, djeak spava na balkonu.
Lucka je polomila naslonja za njihanje, no ve se jednom bio potrgao. Upravo
sam ga uvrstio ljepilom. Morao bih pisati, a nemam volje, uope. Djeak je

nauio rije, jo se ne zna to znai bejem U struci tata preao je od bata na

tata.
U subotu smo upriliili etvrtgodinji sastanak prijatelja. Napokon je
uspio, prije toga su nas dvaput sprijeili u Bezm i na Hrdeku. Dolo je oko
dvadeset pet ljudi, raspoloenje odlino, rezultat zanemariv nadjaala ga srea
to se drutvo konano okupilo. Milan imeka je odrao neizostavan referat o
politikoj situaciji veseo. Po njemu se prilike razvijaju tako povoljno da
gotovo ni on sam ne vjeruje u to to govori. Doputovala je djeakova kuma
Ljubica iz Zlna da nam pomogne srediti stan prepun kutija i praine i pripremiti
ga za drutven dogadaj. Vidjevi stan, Vincek je zamolio Pavlu ne bi li ovdje
Grobnica mogla upriliiti doek Nove godine. Prestravio sam se i od toga me
trenutka pritie strah. Pavli sam rekao Odlui kako eli. Uzela je moju glavu
u dlanove i rekla Josef, ta nema se vie ega bojati! Jako se raduje. Djeca e
biti kod bake.
Dananja je no prola izvanredno mirno, djeak se probudio moda tek
dvaput. Ni ne znam kada ga je ujutro Pavla odnijela u kuhinju. ujem odande
njegove uzvike. Radosno ustajem. A ipak smo se kasnije posvadili prvi put u
nekoliko godina. Za dorukom se prialo o aranu Pavla je tada predloila da
emo kupiti ivoga arana, a kad ga djeca pogledaju, bacit emo ga u Vltavu.
Sloio sam se. Danas je Lucka pitala zato bismo ga putali kad emo ga platiti.
Rekao sam da je to openito uzevi tono riba e stajati ezdeset kruna. Dakako
da pri tome nisam pomiljao na novac, elio sam da Lucka i Magdalena razmisle o
toj stvari i s gledita plemenitosti i financija, a odluka e se potovati. No
umijeala se Pavla Meni nije stalo do ezdeset kruna, ree. Tebi nije, pomislih,
ali novac koji nedostaje moram pribaviti ja. Nita nisam rekao i poem
pospremati nau sobu brisati prainu, pomesti. Usput sam skupljao razne stvari s
poda koje je trebao pokupiti onaj kome su ispale, alicu od kave koju je trebao
odnijeti onaj koji je pio kavu... od jedne stvari do druge moj je gnjev rastao i
dizao se poput stupa. Obje tri cure su neuredne. Odem u ostavu to ju je Ljubica
okreila i pospremila, ali na prozoru jo ima mrlja od boje. Kaem u kuhinji
Magdaleni Ne oekujete valjda da vam Ljubica doe oprati prozor? Pavla je to
ula u kupaonici. Sva?a, prva nakon mnogih godina. Vikala je I ja mogu biti zla!
Mislila sam da si u vremenu dok ivi sa mnom neto nauio. Ne znam to je time
mislila, ali odgovorih Jesam. Odgojena si da bude milostivica sa sluavkom i
arhitektom!
25.12.1988 Boi Vani sja sunce, ujutro se na zapadu dugo vidio pun mjesec. Pet
je stupnjeva iznad nule, zaudo. Poao sam s Luckom i djeakom na misu u crkvu
sv. Vojtcha, Magdalena je rekla da je bolesna. Za pet minuta morao sam napustiti
crkvicu jer je mali vikom remetio slubu, otili smo. Lucka je ostala s
pjesmaricom u ruci. ekali smo na ofnu, ondje je bilo lijepo pusto, ist zrak.
Imamo veliko boino drvce, smreku iz D. Djevojke su ga tek malo ukrasile
da ostane prirodno, tako je rekla Magdalena. Za ovogodinje se blagdane naradila
sama je ispekla devet Bojih zapovijedi. Napravila je i poklonie, na primjer
za mene granicu sa arenim ptiicama od plastelina. Neka nitko ne misli kako je
djeak vikao od iznenaenja i radosti ugledavi drvce, svjeice i prskalice. To
me zaudilo dok nisam shvatio da to, kao i ostale stvari, vidi prvi put u ivotu
i sve mu je dakle samo po sebi razumljivo. Poput galebova leta iznad Vltave,
sjajne vodene povrine nou, bljeska svjetla, poput vjetra. Pavla je izgovorila
udnu misao da ovjek prije roenja poznaje upravo sve, rodivi se zaboravi, pa
kasnije po djeliima mora sastavljati cio ivot. Djeak je dobio na dar tricikl.
Nogama dosee do poda, odgurava se i ve vozi u savrenu stilu. Za upravlja sam
privezao zlatnu vrpcu i vuem ga po prostoriji. Vrpca se pokidala. Bacio sam je
u ko te umjesto nje uzeo jai konopac. Djeak si s tricikla, ode do koa, uzme
zlatnu vrpcu i prui mi je! Prvi racionalan, svrsishodan postupak kojim se
otkriva pogled na svijet i shvaanje to kamo pripada. Valja neto uiniti! Meni
je Pavla poklonila maleni projektor za dijapozotive.
Vani je vedro. uti zidovi kua na suprotnoj obali doimaju se poput
ljetnikovca. Siva padina Petna. Voda je osuta bijelim mrljama ptice. Iz erkera u
susjednome salonu vide se Hradani. Taj me pogled uznemiruje za mene je to
potanska marka iz dana mojega djetinjstva. Teko mogu povjerovati da e to za
moju djecu biti svakodnevni prizor. To e biti drugaija djeca nego ja, s
pogledom na taglje ispod lipa.
9. sijenja 1989. Izraujem police bez avala za svoje papire i alat. Builica
djeaka privlai i plai. Police e biti dio moga radnoga kutka u erkeru, pored

prozora to se nalazi upravo iznad pristanita parobroda. Otpiljke stavljam u

veliku kutiju uza zid djeak mi donosi drvce po drvce i ponovo ih vraa u
kutiju. Ako mu svakoga dana ne posvetim stanovito vrijeme, nije kako treba kao
da je gladan. Ako me nema ovdje, moram nadoknavati proputeno. I Lucka je
neprestano pokraj mene dok buim, reem i dubim. U subotu, na Tri kralja, imali
smo ovdje djeju priredbu, dolo je nekoliko tu djece i dvoje moje unuadi.
Fotograf Stoilov sa enom i kerkicom. Iz kruga oko Grobnice gospoa inenjerka
goliavica. U salonu, kako kae Pavla, dakle u druinskoj sobi, kako kaem ja,
djeca su divljala, jurila, vikala, od kojeega gradila kuu. Zatim sam ja s jo
dvoje djece predstavljao Tri kralja kod bake te kod obje obitelji Havel, tri
kue od nae.
Silvestrovo je ini se uspjelo. Bilo je ovdje osamdeset ljudi i nita se
nije razbilo. Sve to su bili unaprijed donijeli i pripremili kasnije su
odnijeli. Jo prije proslave crtali su dekoracije plemike grbove postojee i
izmiljene. Vincek ih je napravio nekoliko i dobro se zabavljao, snimio sam to.
Tema veeri monarhija za svakoga. U druinskoj je sobi stajalo prijestolje i
ondje je kralj primao deputacije, peticije, dijelio privilegije. Njihov je popis
bio izvjeen u predsoblju gospoa inenjerka goliavica stekla je pravo da se
nikada ne mora odijevati.
Navratio sam na tren poslije ponoi. Bilo je razmjerno mirno, uz ples. Kad
sam doao, odjevena se gospoa inenjerka ponovo skidala. Bilo je to na stanovit
nain i ganutljivo i smijeno prsa, butine, donji dio trbuha nitko nije obraao
pozornost. To je drutvo koje je poznaje i kao takvu prihvaa. Mukarac koji je
s njom upravo plesao drao ju je poneto demonstrativno podalje od svoga tijela
da joj ne zguva toaletu.
Oekivala se, prema mnogim naznakama, otra zima, a danas je devet
stupnjeva iznad nule. Jedan dan loimo pe, izdri do drugoga dana, ugasila se
juer naveer. Poslijepodne je, u ovoj je sobi dvadeset jedan stupanj. Djeak
stoji ispred pei i govori pec. Jo zna rei bok. Ovdje ima dovoljno prostora za
svoje divljanje, u Lhotki bi razbijao glavu, na sve strane uglovi. Kad svom
estinom pojuri, protrnem hoe li uspjeti izbjei zid. Karlovy Vari s njim ove
godine jo ne dolaze u obzir. Pavla to nerado priznaje. A da ga na nekoliko dana
kod nekoga ostavimo, to nam se ini okrutnim. Priekat emo.
30. sijenja 1989. Moj me je djeak sve do danas zvao mamaaa svaki put kad bih
se pojavio na vratima i kad je htio k meni, meni za vrat da pogleda kroz prozor
Vltavu. Danas me poeo zvati tata. Ona prethodna rije bila je spontano, zvuno
izraavanje potrebe, vie usklik, novom rijeju me oslovljava. Ima lijepo
oblikovanu vrstu glavu, njenu kosicu smee boje crvenkasta odsjaja. Gledam
njegove starije fotografije nevjerojatno kako si nalikuje. Lucka se prve godine
mijenjala.
Palo mi je na pamet nije li tako nagao i snaan zato to se dugo odga?alo
njegovo roenje, uletio je u ivot nabijen nestrpljivou otkada? Od Luckina
roenja ili mojega susreta s Pavlom? elio je doi na svijet, ekao je, i bilo
bi strano da se nije rodio, da ga tkogod nije obdario roenjem. Nisu li moji
osjeaji prema njemu nemuevni? Danas sam to shvatio, bili smo u posjetu i drao
sam ga na krilu cjelivajui mu glavicu smijean, sentimentalan starac? No odmah
sam se prisjetio kako me snano volio moj tata. Bio je prema meni strastveno
njean sve do moje desete pa ak petnaeste godine. Kako li me je samo pritiskao
k sebi kad bi se vraao s posla! Kad sam naputao dom odlazei u svijet, ljubio
me u usta. Jednako tako bio je njean i prema mojoj brai. Nije li moda ljubav
oca spram sina zapravo ljubav prema samome sebi? Neobina pojava istovjetnost
oca i sina. Neprestano mislim na djeaka, on je u pozadini svih mojih misli. Kad
me nema ondje, ini mi se da mu prijeti opasnost. Kad dom i nam ga u redu,
gotovo da to smatram sretnom sluajnou. To je sigurno bolesno zar doista?
Pavla glaa, zvoni telefon, ona odlazi do telefona djeak bi mogao povui
glaalo na sebe. No to se ne dogaa jer tri s njom. Molim te! kaem poslije,
pokazujui na glaalo i djeaka. Pa to, ogradila se uvrijedeno, poao je za
mnom. Ali jednom ne mora biti tako. Zatim jo dometne Ta i ti si ovdje. Mogao
bih rei da kad me ne bi bilo, dogodilo bi se isto, no ona bi meni rekla Zato
nisi ovdje? Postoje tate kojih nema kod kue jer recimo voze lokomotivu. Ali ti
ne vozi lokomotivu.
7. veljae 1989. U sijeanjskim su demonstracijama uhitili Vinceka i jo je
uvijek tamo. I Pavla je sudjelovala u demonstracijama, a Lucka je u to vrijeme
slomila nogu na penjalici. Ja sam bio u Zlnu. Pavla pie Vinceku pisma dva puta

tjedno, i ja poneto pripiem. Lucka lei s nogom u gipsu, strpljiva je. Vodim
djeaka u etnje, obino na ofn, gdje je Lucka slomila nogu. Djeak hoda po
pijesku, skuplja zanimljive kamenie i donosi mi ih. Poneke ugura u usta. Ve
se zna pripremiti za izlazak naime, bez vike prieka da ga se obue i da se ja
obuem. Papa, vie silazei s treega kata. Temperatura je stalno iznad nule,
nadam se da mraza vie nee biti. Snijeg me ne zanima. est kanti koksa nositi
svaki drugi dan iz podruma dobra stvar za srce! Pavla se brine za mene, dolazi
mi u susret. Napisao sam lanak u Lidov noviny Komunizam to su batine. Oekujem
kad e me istui.
Legnem na pod djeak se viui baca na mene i smjesta pobjeuje. Kad sam
danas poao na spavanje, pridrao sam ga pored otvorena prozora i gledali smo
van. Pjevao sam mu U gorama studenac.. no njega je zanimalo zatvaranje prozora.
Jo je jedan dan iza tebe, kaem mu, uasnut svojim mislima to li oekuje taj
djeai? ivi dan za danom, raste, i to dalje? Potpuno je zadovoljan ivotom,
sve ga raduje. Kae papa, eli figuricu s mojega stola. Na, na... i prua ruku
ne bi li dohvatio ono to eli. Iznenan sam dubinom sudbine koja ga oekuje
kakva je? I hoe li biti spreman te hoe li se snai u njoj poput mene? Pavla?
Vrlo je temeljita, nemam prigovora, ali sve se kod nje doga?a na najplioj
razini svijesti, takav sam bio ja sa svojim prvim trima starijim djeacima.
esto, ve godinama, ponekad prije sna ili ujutro, budei se, osjeam da mi nije
stalo hou li se probuditi to se mene tie. Svega je bilo dosta. No sada me
ispunjava uas zbog odgovornosti, ta ne bih mogao ispratiti djeaka dovoljno
duboko u ivot, strepim za njegov daljnji smjer. On je ja.
8. veljae. Vraam se jueranjemu danu sva ta roditeljska ljubav spram djece
nije u stvari nita posebno, tek proirena sebinost. Samo se nadam da u toj
reenici nemam posve pravo iako je rije o sebinosti, ovjek ipak eli imati o
sebi najbolje miljenje, ak i glede odnosa s okolinom zar se na taj nain ne bi
mnoilo bolje ovjeanstvo? U dobrim obiteljima. Ponovo veer. Poveerasmo.
Lucka lei u krevetu. Cijeli dan ondje lei, molei za malo panje. Strpljiva
je, ali i odbojna svojim nijemim molbama. Neugodna poput neiste savjesti moje.
Crta, igra kompjutorske igrice, ita... prijepodne sam s djeakom bio na obali
pogledati patke i labudove, mama je kupovala. Poslije sam otiao obavljati svoje
poslove, vratio se, a Pavla mi javlja da ne radi perilica. Remen je olabavio,
otiao sam kupiti novi, ali to nije pomoglo jer je pukla remenjaa posao za
strunjaka. Uza sve to nosim djeaka po stanu, as ga njiem, as okreem glavom
nadolje, as se valjamo po podu legnem na pod i ve viui kree u pobjedu. To
su voljeli i moji prvi djeaci. Veer je, Pavla
priprema sve za njegov poinak, dok on, hodajui po stanu, umornim glasom,
plaljivim bez plaa doziva ba, ba, ba, mamaaa. Sad se uhvati za mene, sad za
Pavlu, svi smo zaposleni i svi ga njeno, no neumoljivo, odguravamo. Odjednom
shvatim da je sav sadraj njegova dosadanjeg ivota molba. Kao kad mala voda
uri prema velikoj, dua k opem duhu. Pojedini dio tijela osjea ivot tek
povezan s tijelom.
Upravo su to sretne okolnosti dijete provodi cijeli dan s roditeljima
koji od njega ne bjee i ne nastoje ga se rijeiti.
21. veljae. Veer je. Pavla se bavi starim romanom o ovjeku po imenu Josef to
ga je dovrila prije dvije godine. U me?uvremenu je rodila pravoga Josefa. Lucka
ita, ali eli da je najprije ja upoznam sa stranicama biblike. Biblika tako se
zove knjiica s tumaenjem Biblije za djecu. Danas su na sudu osudili primatelja
Pavlinih pisama na devet mjeseci.
Prijepodne smo poli s djeakom u kupovinu u Vrovice. Prvi put je ondje
sam iao po ploniku. Do sada bi hodao samo po parku. Bio je sav uzbun i divlji.
U pekarnici prepunoj mirisa bacakao mi se na rukama mljackajui i viui mamaaa,
mamaa, nana! ujedno pruajui ruku za kolaem. Vani je Pavla pokazala na neke
ice ice ponavljao je. Piem poput budale! Ne znam kako da, opisujui iste
stvari, prikaem individualan razvoj.
Pavla sada pie pismo u zatvor te pita Lucku to staviti u paketi za
naega prijatelja koji se ondje nalazi ona bi mu u paketi stavila kruh sa
senfom, tri piva, etiri kutije cigareta, ibice, otvara i au. Mislim da bi
napokon bilo bolje da mene zatvore. To mogu odmah srediti. Razmiljao sam o
tome. Razmiljam o najteoj moguoj uvredi vlade za kakvu je jezik sposoban.
Ponovo osjeam da sam na raskriju.To me podsjea na vrijeme kada sam razmiljao
o svojim rijeima, pripremao ih, a da jo ni slutio nisam kako nadolazi prilika
da ih neizostavno izgovorim u lipnju 1967.

25. veljae. Sav taj djeji ivot nesvjesno tee u susret nepoznatome. Tek nakon
mnogih godina sm e poprimiti stanovit smisao, ali ega e se pridravati?
Vjerojatno toga ime je bio okruen, to je prihvaao, ime se ispunjavao. I
ini mi se, oito doista starim kad njegovo vrijeme usporeujem sa svojim, da
sam kriv ostavim li ga jedan dan bez doivljaja, bez nove spoznaje ili
ponovljene ljepote. Kriv sam ako mojom nebrigom ni za milimetar ne uznapreduje
prema svojem smislu. emu si toga dana ivio, djeae? Zar samo zato da bude
jedan dana stariji?
Juer mu je bio izvanredan dan za dojmove. Vozio sam ga u kolicima do
ofna. Poznaje to mjesto, odmah se uzvrpolji i nastoji se osloboditi vree.
Izvuem ga, stavim na zemlju i nisam ni stigao okrenuti kolica, kad je potrao
ravno u kaljuu i pljus, voda je trcnula, podignem ga, koljena blatna, maleni
dlan zamusan. Drago mi je to sam bolji nego prije ne obraam pozornost na
nezgode i prljavtinu. Pokaem mu njegov prljavi dlan aa! I njegovo prljavo
koljeno te kaljuu aa! Rupiem mu obriem elo i pomo dalje. Ali on se ne eli
pomaknuti s mjesta, snano se odupirao i sagnut promatrao lokvu uzbibanu vjetrom
Aa, aa! Pustio sam ga neka se nagleda. Tako smo zastali kod svake sljedee
kaljue Aa! Kad smo prilazili penjalicama gdje je Lucka slomila nogu, potrao je
ispred mene i uletio me?u djecu, sve sama vea djeca, skakala su, vrtjela se,
njihala, sputala po toboganu. Ondje je pao, ustao, pao...
Ne privlai ga smirena djeja igra s lopaticama ili autiima. Potreban mu
je teren. Penjati se i sputati, provlaiti se. Jedan je tata s jednako velikim
djeakom mogao sjediti i promatrati to njegov mali radi, ja sam morao ii pored
njega, pruajui mu zatitu kao na satu tjelovjebe. Uz to, on mene ne vidi i
nije me svjestan. Sm se popne na klupu u parku i hoda po njoj zar da ga doista
pustim da padne ne bi li spoznao to se nalazi na kraju klupe? Utri na uniten
travnjak pun pseeg izmeta, sm se zaustavi, okrene prema meni i ree Ne!
Pridruim se njegovu ne, on uini jo dva koraka naprijed i vrati se. Kokva li
pretekog tjelesnog napora za njega! Odjednom se okrene prema meni, dojuri i
ugura mi svoju glavu meu koljena. Zacijelo je osjetio nalet njenosti. Ostala
su djeca dobra prema njemu, ako ga uope i zamjeuju u aru svojih ludorija,
uviavno mu se miu s puta ili mu pomau. Djevojice takor, iako im se uplee u
igru, to su djevojice koje imaju kod kue djetece ili poznaju koje djetece
ili bi je htjele. Jedna postarija mama ili mlada baka loptala se s djetetom,
lopta se dokotrljala do mojega djeaka, uzeo ju je u ruke i od toga se trenutka
djevojici vie svidjelo dodavati loptu njemu. I odjednom, ponovo iznenada
pritrao je djevojici, obujmio je oko bokova te prislonio glavu uz nju. Okrutno
lijepo.
Prekjuer smo obavljali kojekakve poslove, kupovali smo, a ja sam s
djeakom ekao na Pavlu u malenome parku na Trgu mira. Lunjao je okolo te ispod
grmova u nakupinama gnjile trave, granica i otpadaka pronalazio neoteene
listie klena i donosio mi ih. Kako je mogue da djetece od etrnaest mjeseci
prepozna u meteu lijepu stvar pravilna oblika, svrsishodne konstrukcije?
Oito jede dovoljno, ali loe. Loe znai da ne izdri mirno sjediti i
neprestano trai ono to vidi kod drugih, od onoga to vidi kod drugih
nepogreivo mu uvijek prija pivo. Dobije gutljaj ili dva. ee s jabukom po
stanu i cijelu je oglo u sjedeem bi je poloaju bacio. Ako mu stavim togod u
ruku odnesi to mami on odnese. Nosi Lucki jabuku, ali ne uspijeva joj je pruiti
dokle god dri u drugoj ruci jabuku za sebe. Mora najprije dobro razmisliti, tek
tada joj jednu. Najsretniji je kad moe skupa sa mnom raditi. Pridri mi olovku,
usudio sam se dati mu u ruke stolarsku pilu. Najprivlaniji alat metar za
sklapanje kako kratka stvar, a moe se produljiti! Jo uvijek se ne zna sm
igrati, neprestano se uplee u poslove drugih. Figurice ga ne zanimaju. Knjige
doivljava poput metra za sklapanje. Slike ga ne privlae, nema smisla
pripovijedati mu o njima. ini se da u nacrtanim predmetima ne prepoznaje
prikazane stvari. Nekoliko puta na dan sjeti se to ve dugo nismo radili i
zatrai fotografije s police, porculanskoga gospodina s pisaeg stola, sat,
marionetu redovnika. Dugo izdri sjediti mi na ramenima hodamo a ja pjevam.
Veeras smo dugo gledali kroz otvoren prozor olujnu prugu svjetla preko nebeskog
svoda s mranoga zapada, bljesak vode, titranje svjetala na mostu.
Odnio sam Lucku do prozora neka i ona pogleda, ali bojala se sjesti na
prozor. Ve je pet tjedana vezana uz postelju! Nisam mogao ni zamisliti tako
strpljivo dijete. Danas sam je upitao to radi kad samo gleda. Izmiljam bajku.
Zapii je. Ja volim samo izmiljati. Na takama dolazi za stol i u kupaonicu.

Kad moramo s njom na kontrolu ili kad smo moda dvaput otili nekamo autom,
nosim je na lema. Ova je zgrada bez dizala.
Nekoliko dana razmiljam o tome hou li dopustiti da me uhite i na temelju
ega. Ali ovjek je za takvo to uvijek nepripremljen moram jo posjei grane na
stablima, temeljito srediti i pohraniti spise, namaknuti novac... Jednom sam
planirao da u unaprijed napisati nekoliko, zapravo vrlo mnogo, podlistaka, koji
bi izlazili svakoga mjeseca dok bih ja bio u zatvoru. Divne li osvete! No zatim
se situacija poneto smirila, moja se ideja nije ostvarila. Sada sam posve
nespreman.
8. oujka. Nekako mi se ne ini previe vanim ni zanimljivim dogaaj iz 1985.
godine. No sjetim li ga se, zahvati me ljubomora to narasta do gadenja spram
takvih stvari openito. Izdaleka pokuavam odrediti bih li ve bio sposoban
otrgnuti se bez milosti, prisilivi se na ledeni mir, samopotovanje i
zahvalnost to imam vremena i snage za rad.
Vrijeme i snaga za rad upravo to me najvie pogaa to nikako da uronim u
u strastveno pisanje. Prijatelj J.Gr. predlae mi da objavim Kruh u Njemakoj,
ako pronae povoljnu ponudu. Za mene je to kunja zbog novca. ime emo platiti
preinake u stanu? Nikoga u ovome stanu ne uznemiruje to prolaze mjeseci a ja
nisam knjievnikom. To me danas toliko rasrdilo da sam poslijepodne odavde
pobjegao. Skupa s djeakom koji je bio umoran, bilo mu je vrijeme spavanja, no
nikako da zaspi, elio je ii u etnju, ali poi s njim, neispavanim, van vrlo
je opasno. Pavla ga je poslije objeda pokuavala uspavati, odustala je i
prepustila ga meni a mene je spopao bijes na ivot, na moje pisanje i na
djeaka. To je nevinace podizalo glavu prema meni, hvatalo me za koljena i
deralo se. Derao se ti si moje spasenje, moj tata, reci to mi je, ne znam to
mi je! Ali nije se elio sa mnom igrati. Kad sam ga podigao, elio je dolje,
otiao do vrata iza kojih je leala dotuena Pavla i derao se.
Vani je kiilo. Obukao sam ga, ugurao u naprtnjau i krenuo. Kiobran.
Dugo nije bilo tramvaja, samo su auti prolazei smrduckali i pricali. Osjetih
gaenje prema ovome mjestu te srdbu prema Pavli to se ba ovamo morala
preseliti. Pogled na Hradane drek nam vrijedi. Pada mu kia u uho, rekla je
stara gospo?a. Ne mogu vidjeti odotraga. Uputili smo se k meni kui. Skinuo sam
ga. Djeak je etkao stanom, tum stanom, oprezno pristupajui knjigama i
biljkama. Dopustio sam mu da nekoliko puta udari po tipkama glasovira. U
hladnjaku sam pronaao jogurt, pojeo ga je kao da je izgladnio. Premotam ga.
Pelenu sam ponio. Pomislio sam, njemu se obraajui Zna, ja zapravo ivim
ovdje. No ipak u uiniti sve to bude potrebno. I samo da zna moi e mi amo
dolaziti, kasnije.. Oblaenje, namjetanje u naprtnjau, iscrpljuje. Papa
hodali smo amotamo ulicama, stajali u tramvaju. Odvratno. Pitam se zato mu za
pie ne kupujemo iskljuivo mineralku? ini se da jede premalo povra. Meni
povre ne prija, ali uz njega bih ga moda i ja poeo jesti. Je li dobio povra?
Dobio je naranu. To nije povre. Danas je za veeru kruh s maslacem i sardine,
u redu, ali to je ispljunuo. Meljao
ljao je hranu po stolu pa sam ga pljesnuo po ruci. Ljutito se proderao, bijesno
me gledajui, smiljajui kako da mi se osveti prihvaam. Neu dopustiti da me
se boji, borit emo se.
Danas tata nije bio dobar. Morat e pripaziti da ne sputava djeakov
razvoj. Djeak je prekrasan, vrst i dakako slobodan. Moli.
9. oujka 1989. Lucka se poalila to se s njom nikada ne igram. Izrezuje, rie,
pie, lijepi, ita. Zamiljeno gleda... Od drvaca i platna izradila je
indijanski ator. Zatraila je od mene da i ja napravim svoj ator, bit emo
Indijanci. Napravio sam ator. Likove izrezuje iz papira, nalijepio sam ih na
pulu i utaknuo u puce. Bilo mi je dosta igre, no htjela se jo igrati. Radije
sam poao s malim u etnju. Nemam dovoljno vremena. Iako im posveujem vie
vremena nego svojim dekima. Sada je veer Daj, itaj mi biblinku! itao sam joj
iz povijesti za djecu poglavlje koje prethodi Posljednjoj veeri. Godinama
neprestano itamo istu stvar. Iako zna te prie, jo je uvijek zanimaju. O
nekima glasno razglaba. Na kraju svake prie u dvijetri reenice citira se prava
reenica iz biblije kao moralni zakljuak. Do sada joj ta mjesta nisam itao jer
ih ne moe razumjeti. Sada hoe uti i te dijelove, iako ih ne razumije. Zvuk
nepoznatih rijei, aluzije ipak je zanima.
12 oujka 1989. Nedjelja uveer. Magdalena gleda Carmen na televiziji. Pavla u
kuhinji ponovo pie pismo naemu sunju. Mislim da ga ljubi. Prikriva to tako
to pie ljubazno o meni. U posljednje je vrijeme pisala nekolicini ljudi te

uvijek spomenula poneto laskavo o meni, to je posve nova pojava. Jo prije

stanovita vremena njezina su me pisma vrije?ala, one su se snalazile bez mene
sve to bi opisivala i sve u emu sam sudjelovao i pomagao odigravalo se u
njezinim pismima bez mene. Nisam to shvaao. Dok pie, lice joj sja. Uvijek mi
daje proitati pismo.
Juer smo bili svi, osim Magdalene, u mlinu kod Josefa. Oekivao nas je,
pripremio objed. Sjedili smo u sudakoj kuici s pogledom na jahaonicu s
postavljenim raznobojnim preprekama. Lucka ispruene gipsane noge ispred sebe.
Djeak se zadivljeno spoticao po travnatoj jahaonici prepunoj konjskih tragova,
a Josefova ga je bokserka Betyna gurkala, bacala na tlo i lizala. Ponekad bi je
mrzovoljno odgurnuo, ali inae se nije uzbuivao. Pavla se odmah javila Imat
emo psa! Posvaali smo se. Pitao sam tko e mu nakon etnje brisati ape. Tko
e u deset sati naveer, kao na primjer danas, odvesti psa u etnju? Zar nemamo
dosta briga? Ipak, proveli smo lijep dan, na povratku za sva?u nismo ni znali
zar smo mudriji? No u meni je ostao traak problema i pritiskao me do jutra ne
bavim se svojim poslom, doputam da me odvlae od njega i nameu mi zadatke.
Kada sam rekao da ne elim jo i o psu voditi brigu te razmiljati brinu li se
one dovoljno o njemu, rekla je Samo da vidi kako drugi mukarci titraju! to ti
sebi doputa, pomislio sam, ta zato nisi pokupila mukarca koji bi titrao?
Osjeam, pribliava se vrhunac, i nema mi druge nego zatitrati na svoju temu.
Kakav odvratan izraz titrati. Da ne povjeruje do Boga sva sam ko luda i nema
frke. Generacijski neprihvatljivo.
30. oujka 1989. Ima napadaje bijesa. eli cipelu, a kad mu je ne pruim,
stojei na mjestu neprestano se dere. Ali i strpljenje mu se razvija. Posprema
stvari na jedno mjesto. Neprekidno radi. Takvoj djeci jo nije potreban zaseban
kutak, stol, mjesto. Stalno se gura me?u nas gdje mu je i mjesto. Juer, kad sam
ga umivena, nahranjena i spremna za poinak uzeo za ruku, odjednom se zagledao u
me dugim, ispitivakim pogledom. Kao da me je iznimno postao svjestan na drugi
neki nain vidio je u meni bie, a ne neophodnu polugu za svoj svijet.
Teko je pomisliti kako za sada sve to sam s njim radio pada u zaborav.
Kad bih umro, nee me se sjeati. Njeno prislanja svoje lice uz moje. Pjevuim
mu na uho, za trenutak slua te primakne drugo uho. Imam stolarskoga posla
skuplja drvca i igra se njima. Do mi da sam kod svojega kuma stolara ja sam sada
stolar i ja se na podu igram drvcima.
11. travnja 1989. Ispod Petna, u Seminarskom vrtu, ima jedna plitka travnata
jamica u kojoj, pod za sada golim stablima, niu tratinice. Pokuavam se
uivjeti u djeakove dojmove. Moja najstarija uspomena na prirodu jest sljedea
trava ispod drvea sva obasuta utim cvjetiima. Vjerojatno maslaci. Ili ispod
umske staze tee potok s obje strane obrastao blistavim kaljunicama. Drugoga
sam dana s njim i Luckom poao autom u Roztoke. U dvorcu smo razgledali izlobu
fotografija o roztockome drutvu prije 150 godina, i jo kasnije. Na dvoritu
sam djeaku objanjavao top bum! Ponavljao je boum! Ruali smo na klupici u
parku iz koare koju nam je mama spremila. Draesno mjesto, zatieno od galame,
ljudi i opasnosti... to li e se od toga zadrati u maloj glavi? Lucki e
togod i ostati. Djeak nee nita konkretno upamtiti, osim vjerujem osjeaja
prostora, slobode, boja i sigurnosti. Pri povratku svratismo Malatkovima
posavjetovati se u vezi s pregradivanjem stana. Stigosmo kui, a Pavla se
pohvalila kako je sama oprala divovski prozor Eto. Dobila sam volju.
Napravio sam ljestve za krevet koji tek namjeravam izraditi. Ljestve slue
malome za gledanje kroz prozor. Imaju ogradicu te na kraju naslon. Za sada ih
koristi tako da ih gura amotamo po prostoriji, penje se i sputa. Svijet iza
prozora ne privlai ga zar ne zna za njega?
No ja doista ne elim da djeai mnome posve ovlada ja samo traim naina
kako ovjekovjeiti njegov ivot te priopiti svoje osjeaje koje u meni izaziva.
Da, nisam imao tih poriva na primjer kod Lucke, zato? Znam. Za Lucku sam ve
prekratak. Danas sam se nelijepo ponio prema njoj traio sam da neto napie za
sat ekoga, a ona je rastvorila tako mrljavu biljenicu da sam prestao s njom
razgovarati. Skae po stanu na jednoj nozi, dosta joj je taka. Za sada ne smije
stati na slomljenu nogu, iako joj vie nije u gipsu. Ne da joj se itati.
Najsretnija je kad je pored mene, gleda mi preko ramena na papir, u knjigu i
nestrpljiva je kad u ponovo rezati. Od ostataka drva gradi, boji drvca.
Pavla mi je ponovo dala proitati, navodno, ve dovreni roman o blesanu
Josefu kojemu je morala biti nevjerna jer je dopustio da pobaci kratak sadraj.
Ponovo itam s osjeajem krivnje i nemam to rei ta ja ne znam kako me

doivljava, ni koliko je okrnjila moje bie. Nije ona ivjela sa mnom nego s
uvredom s moje strane. Potvruje se da danas knjievnost rado crpi iz zloe.
Dobrota nije na cijeni, nezanimljiva je, ne doputa dramu. Ta nema razloga da na
primjer Pavla pie o tome kakav sam s djecom, to mi je u sebi pobijediti, i u
drutvu, kako sluim i njoj i djeci i ostalima. Ona ne shvaa da se trudim
spojiti ovu malenu djecu sa svojom unuadi te spojiti velike sinove s mojom
novom obitelji, to je vee djelo od pokuaja da se napie knjiga!
13. travnja 1989. Djeak je gurao svoja kolica objema rukama, a ja sam preko
njegove glave upravljao. Odjednom se odvojio od njih, istrao ispod moje ruke u
stranu i uto ga je udario djeji bicikl mali divlji biciklist takoer je pao,
ustao i rekao oprostite te se odvezao. Djeak je plakao kao pri svakome padu,
ali odmah sam zamijetio da mu je na obrazu krv. Otarem ga rupiem i kaem nije
to nita. Prestao je plakati, ja sam ustao i vidim da mi je dlan kojim sam mu
podupirao glavu pun krvi. Pijesak je bio pun kapljica krvi. Djeca oka nas se
preplaila, Lucka se rasplakala. Odgrnem mu kosu i otkrijem ranu dugaku oko dva
centimetra.
Rekao sam ostaloj djeci da nije nita strano i da voza nije kriv. Djeca
su se razilazila. Povezao sam djeaku glavu pelenom i smjestio ga u kolica.
Odjednom je bio vrlo posluan, dakle doista potresen, a lice mu je nateklo. Dok
sam se uspravljao, vidim da osim Lucke stoji ovdje jo jedno djevoje i teku mu
suze niz lice. Suosjeajno je dodirivala djeaka. Bila je oko dvije godine
starija od Lucke. Ve ranije sam primijetio da se spram Joine ponaa
nesvakidanje prijateljski. Kako se zove? Katka. S kim si dola? S mamom i
bracom, eno ih tamo. Manji djeak od naega etao je ondje drei svoju mamu za
ruku.
Vraamo se po obali kui djeak povezane glave esto bi je dodirivao, iza
nas Lucka na takama. Od svojega je pada bila prvi put na mjestu dogaaja na
djejem igralitu na ofnu. Poveo sam je jer mi je bilo ao ostaviti je za tako
lijepa, ak ljetna popodneva kod kue. Za to je vrijeme Pavla leala s
temperaturom nekakva trbuna infekcija. Poslijepodne sam otiao u ambulantu po
recept, zatim u ljekarnu po Endiaron. I dolje i gore po stubama nosio sam
djeaka skupa s kolicima. Lucka je riskantno skakutala niza stube na takama
prema gore inilo se manje opasno Magdalena je ve trei dan bolesna. No danas
je spremila ruak hamburgere. Ja sam od ove neobine bolesti obolio u
ponedjeljak, trajala je od pola jedanest prijepodne do deset sati naveer uz
vruicu preko trideset osam, popraenu jakim znojenjem poslije kojega sam se
drugoga dana osjeao lakim i mlaim za pet godina. Prestala su me boljeti
koljena i nestale su mi udne kvrice na rebrima.
Juer sam primio prijetee pismo zbog Komunizam to su batine. Nekakav Krug
prijatelja Standartenfhrera Havla Vaka osuuje me na jedan udarac eljeznom
motkom preko mojih idovskih lea. To e se navodno dogoditi im se prui
prilika, poevi od 20. travnja Hitlerov roendan. Razmiljam to mi je initi,
slubeno. Neslubeno u si nabaviti podui no.
5. svibnja 1989. Sve odjednom cvate jabuke i jorgovan, umarice i tulipani.
Pokupi te stvari i stavi ih u ko, kaem i djeak krene po sobi pospremati
odjeu koju je prije toga izvukao iz koa. Pridri mi to, kaem mu. On uhvati
letvicu koju reem. S obje ruke, kaem, a on primi kraj letvice s obje ruice.
Ne znam kako bih to napisao. U djejoj se glavi nalazi cijeli svemir,
strahujem za tu glavu. U salonu, kako Pavla kae, u druinskoj sobi, kako ja
kaem, za sada se nalazi alat. Gradim postelju. Bit e visoka, ii e se
ljestvama, bit e poput pei utoite u kutku, kao to biva topla pe. Pogodna
za igru i zezanje, za bolovanje i itanje, da se zavue ispod pokrivaa, za
valjanje, razmiljanje. Imat e ogadu i ladice. Pavla ju je prozvala arkom kad
se Vltava podigne do naih prozora, samo emo isploviti. Djeak se provlai
drvenom konstrukcijom, a ja osjeam njegovu snagu, kretnje, radost i dojmove.
Ploe mu se uzdiu iznad glave, okruuju ga, provlai se prekama. Za njega je
to veliina taglja. Nee se moi odavde iseliti, hm, to sam smetnuo s uma.
Mirie ovdje kao kod mojega kuma stolara. Svaki pojedini alat koji uzmem u ruke
moram i njemu posuditi. Jednako vana kao i postelja jest njezina izgradnja,
zvukovi, udarci, pjevanje. Osjeam se kao gospodar prostranog dobra. Sve to
radim samo zbog djece za njihove oi i ui, za sada, za kasnije uspomene.
Postelja e biti bez avala, samo s drvenim klinovima. No ponekad moram
privemeno avlom togod uvrstiti djeak odmah poeli avao i eki. Dajem mu
komad daske, avao, eki uhvati ga za kraj drala a ruka mu se pod teinom

ekia spusti... Ali tko mu je rekao da se eki mora prihvatiti blie glavi da
bi ga mogao drati u ruci? Je li to instinkt, naslijee ili moda na svoj nain
znanje iz fizike sedamnaestomjesenoga mukarca?
Bio sam etiri dana u Moravskoj. Kad sam se vratio i on me ugledao, zastao
je zapanjen i poletio prema meni elei mi dobrodolicu na nekoliko naina tata
ponavljao je, prislanjajui svoje lice uz moje obraze, milovao me, a zatim
tukao dlanom govorei auau.
Ne znam kako da se izrazim, mora postojati nain pria nije dovoljna. Prisjeam
se to je ve sve o tome napisano, a ne sjeam se niega. Banalna razmiljanja?
Pozitivistiko psiholoko opisivanje temeljeno na studiju djejega materijala u
kakvu institutu? Polako se useljavam u tog djeaka snagu, zdravlje, nazore,
odnos spram zemaljske kugle. Svisoka promatram njegovu krhku lubanju, svijetlu
kosu i pokorno zahvaljujui svojoj snazi to mu dadoh ivot i to u ga tititi
da odraste. Kad se razbjesni, moram sm sebe podsjeati da njegova mahnitost
zasluuje moje neslaganje da se ne bih ograniio na promatranje oitovanja
njegove iznikle volje te je od same blaenosti ne ponem potovati. Toliko
neprimjereno mudar, star, usporeujem ega sam se sve liio sa svojim prijanjim
sinovima te im se naknadno divim.
A sudbina je takva da bi mi se njegova mamica mogla narugati ona je mlada,
ne bi ivjela tako mirno, niti bi mogla raditi i svestrano misliti da
proivljava to to ja. Nije ni zgodno da joj to spominjem. Hoe li ikada itati
ove moje retke, gdje u tada biti? Kakva e biti? to e se dogoditi? Sada u
susjednoj sobi pie pripovijetku za Narodne novine. Brina je mati, jedna od
najboljih. Kupila si je tkaninu za suknju i namjerava je dati saiti, slaem se.
Magdaleni eli dati saiti hlae, ne slaem se. ija e to biti briga? Ne slaem
se, ali utim. Pii, imaj uspjeha, budi zdrava. Vie gotovo nisam svoj. A sve
ostalo?
13. svibnja 1989. Subota u D. Vrt mirie, po vodi i sveopem cvatu. Ne mogu se
niega prihvatiti uznemiren od nemoi, puna mi je kapa svega. Umro je Dominik
Tatarka, u ponedjeljak je pogreb, neu na njega otputovati jer sam donio
preteku odluku, a sada me strah ostvariti je Naime, odluio sam da im neu
dopustiti nasilje nad sobom, neu se dati privesti, niti dopustiti da me
policija zadri. Branit u se, uhodo! Da otputujem u Bratislavu, zacijelo bi
dolo do toga, ondje su me ve jednom silom utrpali u vlak i vratili u Prag.
Budem li se branio, bit e to kraj i svega ostaloga, zauvijek ili za dugo
vrijeme. Dogovorio sam se s Pavlom, koja dakako ne zna za moju odluku, da e
barem ona otii na pogreb. Kad bismo oboje otputovali, uhvatili bi je i vratili
zajedno sa mnom, ovako sama moda e uspjeti, ona je drugi sluaj. I neemo
morati dati djecu na uvanje.
Djeak ivi opasnim ivotom. Zamiljam sebe u njegovu poloaju svi uglovi,
bridovi, iljci u visini mojih oiju. Ne bih vidio na stol pruajui ruke, na
mene bi se izlijevale, prosipale i ruile stvari. Hod bi mi bio neukrotiv i
nesiguran. I to sve ne bih morao govoriti ljudima koji me okruuju, po deset
puta bih to ponavljao, ali oni me veinom ne bi razumjeli, ako bi me uope
zamijetili. Molio bih pomo van! Ja ga zamjeujem, ujem, stalno. Nema li za
njega u tom trenutku vremena, zabavljena knjigom, papirom ili tednjakom, Pavla
mu barem neprestano odgovara.
Bio sam se razljutio na Lucku uinih ustar pokret, vjerojatno bacivi
biljenicu na stol. Trgnula se kao da e dobiti jednu iza uha, ali ja po glavi
ne tuem. I djeak se trgnuo a njegovim je licem preletio strah.. Bilo mi je
grozno, muno. Ne smije me se bojati, mene se ne smije bojati. To je krasan a
radostan ovjek.
Taj, taj, ponavlja, to znai daj. Moram ga uzeti na ruke da pogleda moj
pisai stoli, ondje oima odabire neku stvar. Ne eli lutku, ni olovke vie ne
eli, uzme Luckinu kutijicu ili njezinu fotografiju. eli tajanstvene stvari
koje pruaju vie mogunosti od dranja u rukama. Na primjer noi za cigare
uspomena na mojega odgojitelja, fotografski otponac. Poinje pozorno sluati kad
mu prepriavamo slike iz knige. Ap,ap! znai hop, meni na ramena. Hodamo, ja
pjevam, on me dri majunim akicama za kosu kao da dri uzde. Kad prolazimo
pored zrcala, pogledam kakav mu je izraz lica ponosan, smiren smijeak to nije
smijeak nego pripravnost lica za smijeak. Ap, ap, sada bi ve dolje. Bou, bou,
eli bum, eki, uz to dobije limenku s avlima, uzme komadi daske i pokuava
zabiti avao. U salonu! Tamo nas dvojica ne spadamo, jer na je duh stasao u
radionici. Juer smo se igrali skrivaa napredak. Do sada, kada bi me pronaao,

nije me htio pustiti sada me zove da nastavimo.

Kako divno zna ii irokom Narodnom ulicom i po Mstku! Dri me za ruku,
nogama grabi ulicu ispod sebe, okolni visoki svijet se pred njim rastvara, a za
njim zatvara. Prag ulazi u njega. Ali ba zato sam nesretan to nema vrta,
livade i ume. Zrak je najee lo, na Engelsovoj obali br. 70.
16. svibnja 1989. Nou je s prijateljicom otputovala u Bratislavu na pogreb.
Trebale su se vratiti do osam sati naveer. Bilo je osam, nje nema. Naravno,
bojao sam se nije li se to dogodilo, nazvao sam jedne prijatelje i pogodak jo
je bila ondje. Onda, to bi ti? ree zlobno. Ve ste trebale biti ovdje, rekao
sam. Ovdje su karmine. Zna li ti to je to? Umro je velik knjievnik, ako ti je
poznato... Spustih slualicu. Ne, ovdje ja ne elim ivjeti! Ne elim ni ekati.
Stigle su u etiri sata ujutro, stajao sam kraj prozora. Pa to!
pozdravila je nabusito. Zar mi nema to rei, kaem. To da nisi doao na pogreb
i nisi mi donio govor. Nisam ti nita obeao, samo sam rekao da ako ga napiem,
ipak u doputovati. Pitali su zato te nema. Rekla sam da se boji.
Te sam noi otiao, ne vraam se vie. Napisao sam pismo u Bratislavu u
kojem objasnih to to je ona imala objasniti. Na pogreb nije doao nitko od
poznatih iz Praga ni iz Brna policija im je zaprijetila. Pogreb je protekao bez
intervencije. Dolo je stotinjak ljudi.
Odmah ujutro, prije nego to sam otiao na sasluanje, ubacio sam joj u
potanski sandui pismo protestno. Nakon sasluanja poao sam kui na spavanje.
Probudila me telefonom neka doem. Navratit u djeci, rekao sam. Magdalenu,
Lucku i djeaka preuzeo sam ispred kue i uputimo se s njima na Streljaki otok.
No nisam mogao ni na to drugo misliti nego na protekli doga?aj. Ne mogu prijei
preko toga kao da nita nije bilo, bit e sve gore. Broj zajednikih noi niti
zajednike djece nikada nee ii meni u prilog vidi str. 150. Doveo sam djecu i
opratao se. Tome se zaudila. Rekao sam joj da imam ruan osjeaj. Nita nije
shvaala, smatrala je da se nita nije dogodilo. Postupala je prema svojim
potrebama. A to znai da moe biti samo gore. Doputam da sam ti trebala
telefonirati.
Otiao sam kui i razvijao fotografije od prole godine Lucka, Xenka...
vragolije, humor. Uvijek, u slinoj situaciji, bezobzirno bi me iskljuila. Kao
da su u njoj dva ovjeka drag i vrlo opasan. Posve je ispunila kadu.
21. svibnja 1989. Juer smo se na Viehradu oprostili od Dominika prema
scenariju koji je sm skicirao. Milan Jungmann proitao je ulomak iz Pisarice u
kojoj Dominik govori na koji e se nain od njega oprostiti praki prijatelji. U
brezovom gaju zapjevasmo Tko istinom plamti, prije toga sam proitao svoje
razmiljanje o njegovu karpatskom pastirstvu i njegovoj pripadnosti
ehoslovakoj ideji. Doli su Vclav Havel s Olgom, Jan Lopatka sa enom, Pemysl
Rut, Jana ervenkov te dakako udovica Eva tolbov sa kerkom i neakom... I jo
jedna udovica, Pavla, i ona u crnini, uveer je rekla kako tek sada smatra tu
stvar srenom i dovrenom. Vijest o tom dogadaju napisala je skupa s Evom i odmah
je telefonski javila u Slobodnu Evropu. Kameni! U cijelom je obredu bilo
najvanije baciti u Vltavu kameni koji smo svi popljuvali.
Sve je povezano, sve ovisi o situaciji i trenutanoj proocjeni prema
miljenju obiju tolbica Pavla je u Bratislavi bila sjajna. Na povratku je
pjevala u autu. Na smo spor u me?uvremenu sredili, tjelesno. Jer u sva se ne
moe ivjeti. No ne vjerujem. Toga nee biti. Ne bi trebalo.
Otili smo na kupanje na lhoteck ribnjak. Djeak nije htio iz vode. Jako
se udio kad bi sagnuo glavu i zagrcnuo se vodom. Uveer za stolom bio je posve
klonuo, u ustima duda. Pavla je jela sir, traio je od nje da mu ga dade, ali
smetala mu je duda. Izvadio ju je iz usta, pogledao sir pa dudu te rekao dada,
vraajui sir Pavli.
Pavla kasno lijee, jo uvijek pie pripovijetku. Kad je dovrila, uvukla
se u krevet i poela navaljivati, ve sam bio spavao. Moja je zvijer prihvatila
igru i bila je snana, ali ja se namuih zgadila mi se moja uloga ovdje, ojan
sam zastojem u svojem najvanijem poslu. Osjetih gaenje prema samome sebi. Iako
je djeak spavao, nekoliko je puta umjesto Pavle rekao au. Ujutro nas esto budi
udarajui glavom u naa rebra, doziva nas, tipka.
6. lipnja 1989. Puno je lake u danom trenutku promijeniti djetetu pelenu nego
ga drati na tuti i priati s njim. Djeak ne eli sjediti na tuti, pregovaramo.
Pavla se uplie reenicom da e radije prati nego sluati nae prie. Zar eli
ekati da mu sa sedam godina dozlogrde prljave gae? pitam. Naravno, javlja se
odgojitelj! ruga se. Toga mi je dosta, Nisam ja ovdje nikakav odgojitelj. Odem s

djeakom van kad smo se vraali, odbio je ii uza stube, iako se inae sm
uspinje, pustim dakle njegovu ruku, ostavim ga i sm se popnem. Urnebes. Pavla je
dotrala dolje. Moe se ubiti, rekla je. Pa neka, kaem.
U subotu smo bili kod Josefa. No nije ga bilo kod kue, odvezao je konje
na utrke. Zapalili smo na nasipu vatru i pekli safalade. Zatim krenusmo
travnatim klancem uzbrdo prema Dlouhoj Lhoti. Teren kao u bajci, predivna arena
tiha trava, vrkuta, mljeika, lazarkinja, zob... Djeak je iao poput netom
rodena ovjeka to prvi put obilazi darovanu mu zemlju, iao je ispred nas,
okretao se, vraao, padao u travu. Budui da sam u njemu, osjeam to osjea.
Stigosmo izvan sela na breuljak, daara na osami s potrganim vratima od
ograde, iza nje gajbe s kuniima, kunii miu nozdrvama. Dajemo im trave.
Priamo ja i Pavla, da nam je takva daara, odnosno barem to mjesto, to bismo
ovdje izgradili. S pogledom na juno obzorje u daljini. Vraali smo se kamenitim
putem, mali je htio skupljati kamenje, no nije se moglo podii. U gostionici smo
naruili limunadu i pivo. Htio je pivo. Derao se. Vratili smo se u mlin, Josefa
jo nije bilo, posjetili smo naselje Mlny, hodajui uskom cesticom. Posvuda oko
nas cvate lupina trga latice. Zato ga privlai trganje listova, trave,
cvjetova? Dodirivanje ivot? udo? Nesvjesna okrutnost grabeljivca u potrazi za
hranom? Spoznaja o vlastitu poloaju na ljestvici ive tvari? Radost erupanja?
Slab otpor rtava? Njihova posvemanja premo. Posvuda trava, lie, cvjetovi!
Voda, potok htio je u potok, nije smio, dernjava.
Kad smo goli, dodiruje mi piu, tipka me i smije se. Odakle mu je poznata
smijena strana te stvari? Zar je prepoznaje neovisno, sm, po obliku? Nikada mu
nitko o tome nita nije rekao.
29. lipnja 1989. Otvoren prozor iznad Vltave, topao veernji vjetar, sunce je
zapalo. Djeak spava. Poslijepodne smo posjetili Tehniki muzej. gdje je izloba
objekata i konstrukcija izravno postavljena me?u lokomotive, automobile,
zrakoplove... Neobuzdan je, radostan, na sve se htio popeti.
Mora li dijete jesti na ulici? Ne, jer ondje ima dovoljno hrane za svoja
osjetila. U ruci paketi keksa, trkara od stupa do stupa. Popnemo se iznad
grada, pogled na malostranske uliice djeak pokazuje na crkvenu uru paketiem
keksa. Neukusno i neuredno, stidim se. Uzmem mu paketi dere se. I eto ti
prepirke Odgoja nikada dosta, zar ne! Neu ba dugo izdrati odgajati istodobno
i malo i veliko derite. utim, idemo dalje i odjednom se u moj dlan uvue ruka
velikoga derita. Pogled na njegove oi mogao bi me rasplakati. to u s tim,
to u sa sobom? Barem zapisujem, je li to pravedno? Moram pisati.
Dom juer, nered u druinskoj sobi, to me razbjesnilo, sve to se valjalo
po podu pobacam u hamper i stavim ga ispred vrata. Raznoraznu kramu, odjeu i
knjige izvuene iz otvorenih kutija stavljam natrag, kutije ponovo veem i
slaem uza zid. Ako togod treba, otvori si kutiju, a zatim je zatvori. Kutije
su oznaene brojevima, a na popisu naveden njihov sadraj to je Pavla sredila.
Koliko dugo emo tako ivjeti ovisi o naem koordinatoru koji bi nam za petnaest
ticua trebao osigurati materijal i majstore. Elektriari umjesto 120 220. Hrpe
buke, klupka ica. Zatim e uslijediti instalateri, zidari, stolari... Mijenja
se tlocrt stana. Kuhinja e biti drugdje. Kad pregradimo dio druinske sobe s
malim prozorom, Magdalena e dobiti vlastitu sobicu jako se veseli! Vie od pola
godine ivimo ovdje okrueni kramom, oekujui konano stanje ljepote i reda...
Zato? Po meni i u spilji mogu biti suharci na jednoj hrpi, a kamenje na drugoj.
Kad sam u kantu poeo bacati i djeakove stare cipelice, prepao se i rasplakao.
To me duboko pogodilo sve njegove pohabane cipelice stavljam u posebnu kutiju
pod mojim stoliem, elim ih zadrati, a kad se odselim, ponijet u ih. Je li
uope mogue da bih ja pristajao uz Hradane?
Djeakov duh osvaja njegovo tijelo kretnje su mu profinjene, pozira na
ljestvama, govori pravim rijeima. Idemo niza stube, a on poinje dozivati au.
Gdje je au? upitao sam. Tamo, pokazao je na zid u kojem su elektriari izbuili
golemu rupu. Kua se trese od njihovih udaraca.
esto je ozbiljan, gotovo tuan zastane li u ustroj kretnji, zagledavi
se u togod. Od njega do mene struji smrtna istovjetnost, tjeskoban sam od toga.
Neprestano strahujem za njega. Ve sutra putujemo u Zln, gdje emo djeaka i
Lucku ostaviti kod kume Ljubice. Bit e kod nje dva tjedna u seoskoj kui negdje
iznad Kvasica u brdima. Pavla, Ljubica i Lucka smireno raspravljaju o tom planu,
ja utim. Zvui razborito, ali ja se zapravo udim to ga ele odvajati od
korijena postojanja. Bio sam malo stariji od njega kada je mama morala na
operaciju ui, vratila se za etrnaest dana, navodno je nisam prepoznao.

4. srpnja 1989. Na putu u Moravsku bio je zaudo dosta miran. Triput smo stali i
proetali s njim. Karoln je malo naselje kraj Kvasica iznad Tlumaova. Ljubica i
njezin mu lijenik imaju ondje dugu seosku kuu s kolnim ulazom, otraga je
dvorite i vrt sa starim vokama, veinom za posjei, iza vrta sputa se padina
u dolinu u smjeru Prostjova. Drago mi je to e djeca promijeniti zrak kroz nau
se kuu valjaju oblaci praine od builica i pneumatskih ekia. Djeakova kuma
Ljubica ne znam zato sve to radi za maloga. Nadam se da su joj pobude i
emotivne. Ima dvije odrasle keri, djeaka nije drala na rukama vrlo ga njeno
uzima u naruje. Govori slovaki. Slutim da u biti odgovoran za taj odnos.
Djeak se odmah udomaio. Izlazio je iz kue i vraao se. Priinilo mi se,
ustvari, zamiljao sam da se prisjea svojega pravoga podrijetla
poljodljelskoga. Leptira zove pipi, kao to zove ptice. Ima nove gumene izme za
travu, rosu i kiu spavao je s njima.
Dijete je posebna vrsta bia nije to tek ovjekov srednji rod. Kad ima
dijete, to ti je posljednja veza s prirodom, s njezinim zakonima.
S Luckom sam zatim proveo tri dana u Strnici. Nakon veernjeg koncerta
obilazili smo muzike sastave ispod stabala, zatim smo poli u gradi gdje se po
dvoritima sviralo, na dva smo se mjesta gostili. Legli smo u etiri sata
ujutro. Lucka na izmaku snaga, pospana, sretna sa mnom je bila odrasla, ak i
odgovorna za mene da se ne opijem. Ne znam to e joj od toga ostati u dui.
Uvidjela je da postoje ljudi za koje su pjesme, to ih zajedno u Pragu iznimno
zapjevamo, posve uobiajene. Ti si iz Moravske! kaem joj.
Imao sam ondje malu, anonimnu premijeru ulkov je u Pavlitkovu programu
pjevala jednu kiticu moje pjesme U gorama studenac....
15. srpnja 1989. Djeca su u Moravskoj ve dva tjedna. Sanjao sam djeaka. Nikada
ranije ne bih sanjao o djeci. Bio sam s njim u nekakvoj dolini, okolni breuljci
prekriveni lisnatom umom, jesen je, lie pada, gotovo ga i nema, utosive je
boje. Prisutna je i plavkasta boja. Sunce je sjalo, ali nad dolinom se
zadravala magla pa tako sav taj sjaj i boje bijahu zaodjenuti njenom maglicom.
Posvuda naokolo nije se nita vidjelo, do obrisa okolnih breuljaka. Bila je to
jedinstvena prilika da djeaku, drei ga za ruku, kaem To su brda! To su brda!
Nije ih ni sa ime mogao zamijeniti jer ondje niega drugog nije bilo. Bio sam
ne samo zadovoljan to sam ispunio zadau nego i sretan to mi se pruila
vanredno jasna i neosporna prilika sa ga upoznam s brdima. Nita se nije
dogodilo, nikoga ondje nije bilo niti smo se kamo uputili. Naknadno se sve doima
poput proroanstva, odnosno predaje tata mi je neko pokazao planine, a ja ih
sada pokazujem njemu. To se nije moglo nigdje drugdje dogoditi nego u brdima,
ali kada emo mi dospjeti u brda? Da budemo njima okrueni sa svih strana?
Dakako, predaja moga tate nije bila verbalna, mi smo hodali po brdima.
Vijesti o djeaku govore da se djeak navikao na Ljubiina mua Frantieka
i zove ga tata. Spomenuo je to Pavli, gotovo se ispriavajui, a ona meni sa
strahom da e me kosnuti! Naprotiv, tako i treba!
20. srpnja 1989. Ve drugoga dana ovdje halabue zidari pneumatskim se ekiem
probijaju kroz prostor za pe gradei prolaz u buduu Magdaleninu sobu. Plinsko
e grijanje biti etano. Antiknu su pe rastavili, a ja sam sauvao dijelove ne
bih li moda jednom kasnije sastavio od njih skulpturu. Bit e to komtur. Sve
radove plaamo da kategorija stana i stanarina ostanu nepromijenjene.
Sutra bismo trebali otii po djecu, a ovdje se gotovo nismo pomaknuli s
mjesta. Ponovo sam sanjao djeaka. Djeci je svojstvena Boja predanost tuoj
volji, slino kao stvarima! Da nas sada djeak izgubi i stekne druge roditelje
saznao bi za nas iz prianja. S fotografija koje sam sada sreivao. U usporedbi
sa slobodom u prirodi, ovdje e biti ponovo jadniak.
udna, nova njenost.
Poslali su mi poziv i dobio sam opomenu Slube javne sigurnosti. Uruio mi
ju je neki Gregor koji tako rei nije znao s kim ima tu ast i o emu je rije.
No znala je baba koja je bila s njim i vodila zapisnik Opomenu sam zaradio za
protudrutveno djelovanje, nanijevi tetu socijalizmu. Imao sam pravo iznijeti
o tome svoje miljenje prema mojemu miljenju, postupak se vodi zbog konkretnog
podlistka Komunizam to su batine te ustrajem na tome da se to unese u zapisnik.
Pisarica je tako zapisala. Njima se to inilo nevanim, ali meni ne Komunizam to
su batine zacijelo neu vie napisati, pa je tako opomena posluila svrsi nee
je moi upotrijebiti ni za kakav sljedei sluaj! Djelovanje upereno protiv
socijalizma ja vidim u nainu kako je policija u sijenju djelovala na
Vclavskome trgu, rekao sam. Baba pisarica cijelo se vrijeme zlobno smjekala,

upuujui potpukovniku grimase sljedeega sadraja Vidite, eto vam ga sada,

nisam li vam govorila... Kad sam joj diktirao svoje stanovite ograde, rekla je
potpukovniku podrugljivo Gospodin formulira! Ja sam rekao A gospoa e to
napisati. Ta je ena bila bijesna na mene jer mi je prije nekog vremena poslala
poziv na koji kojem se nisam odazvao, proslijedivi ga gradskom odvjetnitvu sa
albom da ima manjkavosti. Nije bilo moga imena, nedostajala je napomena komu
mogu uloiti albu i dvije su rijei bile krivo napisane pravdanje umjesto
opravdanje te zbiljan umjesto ozbiljan. Sada mi se osveivala.
Stiglo je tivo za ljeto. Pavla je u njemu objavila dobru pjesmu.
Posljednji poziv 1987.. Posljednji poziv nepoznatome da je napokon pronae,
oituje se i dade joj znak. Traei, vrijeme mi zagori poput staroga mesa na
vatri, daj se pokreni barem ti...
23. srpnja 1989. Posve sam iznenaen uinkom te pjesme. Obuzela me pomirljiva
ravnodunost, jednostavno enja za spokojem. I ganje. Nemam volje za
intimnosti.
To je istinsko stanje! Prilike su takvu mojemu raspoloenju naklonjene
svakodnevni zamor od posla, Pavla na sastanku Pokreta za gra?anske slobode,
posjeti, otklanjanje buke i iznoenje odpadaka. Nita. Poela je s pitanjima.
Ne govorim, ne objanjavam. Bilo je to davno proitao sam tu pjesmu im ju je
napisala, ocijenivi je jednako kao i danas, no bit e da sam onomad sebe vie
cijenio. Sada joj u sebi govorim imamo svoje enje, ali ivimo tek prema
mogunostima, zar to nije normalno? Istini za volju, ona je imala prilike
odabrati mukarca. U sebi joj kaem Onaj tko e to bude itao, zaudit e se to
ivi sa mnom. Ili ja s tobom?
Stigli smo u Karoln dok je djeak spavao. Kad se probudio i Ljubica ga
dovela, ugledao nas je za stolom i zagledao se u nas. Potrajalo je dobru minutu
dok se polako uputio prema meni. Uzeo sam ga za ruku, promatrao me iz
udaljenosti. Pavlu je odguravao. Nije se raalostila, shvatila je. Djeak je
poneto narastao. Njegov se govor nije izrazito razvio, no vie razumije i
izraava se odrenije. Kad sam ga stavio na ramena, pritiskao me nekako
obazrivije. Spustih ga na pod. Rekao je Tamo! I ode na dvorite, u vrt, do
ograde ispod starih stabala, otkraunao sam vrataca, poveo me dalje ispod
drvea u visoku travu, niz brijeg, cvjetovi bilja i trava dosezali su iznad
njegove glave, kao da onuda ja prolazim, sjeam se, sve uim puteljkom,
prorijedila se stabla, naokolo visoka trava, cvjetovi abnjaka, jarmena,
livadnih iglica, zvonia, kao da je gospodar ovoga zemljita, nastavlja odluno
dalje, ogledavajui se idem li za njim. Stigosmo na kraj gumna, dalje se
prostiralo prazno polje, iroko polje s kojeg su odvezli penicu sputalo se u
dolinu, a ispred nas slobodan pogled na istok preko doline s rijekom Moravom i
gradiem Kvasicama sa suprotne su se strane ispod ljetnih bijelih gustih oblaka
uzdizali obronci Hostnskih Vrhova. Djeak mi pokae na brda. Stao je, obujmio me
oko koljena i rekao Dolje, to znai gore, uzeo sam ga na ramena i poli smo
strnitem dalje. Svi ostali ili su nekoliko karaka iza nas. Sinko, elio si mi
pokazati svoje podruje.
Tko zna kako on doivljava svoje podruje? Ta on ne shvaa smisao obzorja,
niti uoava nagib polja, ne prepoznaje udaljenost. Moda mjeri duljinu svoga
pokreta, nepreglednu plohu zelene livade, sjenu ispod drveta, cvjetni vijenac
iznad glave. Mislim da je tek nesvjesno, nenamjerno, jednostavno pod utjecajem
osjeaja htio ispriati svoju najvaniju zgodu, najjai doivljaj. Moda nije ni
znao da emo poi iz kue preko gumna i samo je oslukivao svoj zapis u dui,
ponavljajui za mene svoj put i svoj doivljaj.
Ovdje u Pragu odvezli smo djecu baki, gdje e ostati dok stan ne bude
preuren. Ja u ostati ovdje zbog obrtnika. No Pavla je, nakon to joj je uspjelo
uspavati djeaka, dola ovamo k meni jer danas imam roendan tek ezdeset trei.
Upravo je otila.
Vani na crnoj vodi du obale stoje etiri la.
31. srpnja 1989. Objedovali smo i dam mu kockicu neto tvrg mesa. Izvadio ju je
iz usta rekavi da se ne moe pojesti Nede! U Stromovki smo ugledali jedan dio
parnoga valjka irok prednji valjak Djeak je rekao Vozivozi nede! Valjda da se
ne moe pomaknuti. Posve oita sposobnost uopavanja.
Jo uvijek mu je kosa svijetla, crvenkasta sjaja. Velike smede oi. Svojim
ozbiljnim izrazom lii na sina u Francuskoj. Vjerojatno sam postupao pogreno
to sam se s prvim sinovima natezao za enu, preotimali su mi je.
5. kolovoza 1989. Subota. Razvijam fotografije na posljednjim je snimkama Pavla

u stogu slame, a na starijima djeak u Karlovim Varima. Tri su mu mjeseca i

zajedno se kupamo u kadi ima smireno odano lice... kako da ga opiem? To je lice
koje objektivno predstavlja samo sebe. Odreuju ga kosti lubanje, naslijeno je,
ono je isto, dakle ne sadri namjeru i iskustvo, napose ne poznaje grimase,
osjeaje, nema samooblikovanja ni poze. To je lice bez izraza, tek postoji. Na
kasnijim snimkama sjedi mi na ramenima, na nekima stoji pored mene, miran je,
jednostavan, jo uvijek ist, tek postoji u svojemu istinskom liku, bez oblija.
No ve se zna fotografirati! Danas smo poli u Stromovku, kamo Pavla s
njime esto zalazi dok je kod bake jer im je blizu. Bijedno se doima taj park
kao da nema upravitelja ni vlasnika. Potok pun mulja, ribnjaci napola prazni,
drvee ugiba od vlage. Fotografirao sam djeaka pored debla monoga hrasta ve
zna da treba stati na odreeno mjesto, ja kljocnem, on odlazi. No ja ponovo
pribliim aparat licu, a on se vrati na prijanje mjesto. Gotove snimke jo ne
moe povezati s onim to je bilo. Ali voli ih razgledavati te uvijek trai mamu.
Je li ivot kratak ili dug? Gdje se nalazi proteklo vrijeme, u ijoj
knjizi? Vrijeme kad sam svake subote dolazio u Stromovku sa svojim malim
djeacima dok bi mama pospremala, kuhala. Ta je radnja a to je egzaktna istina
odletjela u svemir. Kad bi se gdjegod postavio spretan ekran, ugledali bismo je
ondje. ivot zacijelo ne valja natuklavati, ima biti jedan, pravi. Inae je
netko prikraen. To neu.
Preko plovnoga kanala stigosmo do osvjeenja. Kupili smo si peene
safalade, pivo, limonadu, kavu. Prepuno osa. Sjedili smo u vrtu za stolom u
hladovini. Bilo je gotovo prazno, dakle idilino. Ose su se zalijetale u
limunadu. Djeak je obilazio stolove dok su ose kruile oko njegova medenjaka
koji je usput jeo. Bilo nam je dobro i barem na trenutak zaboravismo Kinu
jezivo, a nai elnici dre svijeu, komunizam to su batine.
Na povratku je djeak zaspao u kolicima, nosim ga uza stube, glava mu
poiva na mojem ramenu. Ja sam ve bio kolarac kada me tata morao nositi s brda
jer smo predaleko zali. A majica nas je lijepo savjetovala Ne uputajte se
predaleko! Nije posluao i morao me nositi. Tko koga ovdje nosi, tko e koga
ponijeti, to se prenosi. udno. Ako je istina da se piscu u svakoj knjizi omakne
reenica kojom nesvjesno najavi sadraj iduega spisa, dakle u dananjim sam je
biljekama otkrio ako doivim.
16. kolovoza 1989. Djeaka viam rijetko, samo kad odem u Dejvice do bake.
Pogleda me gotovo ravnoduno te mi priopi to ima novo Cipe. Cipele. Gdje si
bio? pitam. Odgovara Tamo, konjo, leti, iii. Konj, avion, vlak. I odjednom u
kojoj sekundi postojanje mu se podijelilo na sadanjost i prolost glagolom bio.
Prvi put su se vozili vlakom kad ga je Pavla nosila po stubama u vagon,
ukoio joj se na rukama od uzbuenja. U Kralupama na kupalitu pao je juer s
ljuljake i derao se jer vie nije sjedio na njoj. Pokraj nas se smjestila
obitelj, imali su platneni leaj za dijete i jo dvoje starije djece djeak je
otiao do njih, promatrao ih, obilazio. Djeca su iz daljine bacala arene
kolutove u koaru, jedan je pao izvan koa, djeak ga je podigao i pruio im ga.
Zadivljen sam to ve razabire ljudsku zajednicu, meu mnogim ljudima prepoznaje
lanove obitelji, zapaa slijed i ispravlja pogreku prua zalutali kolut.
Njihovu prostirku na travi obilazi. Zatim je sjedio sm na travi, deset metara od
nas, rovao po zemlji, nekoliko minuta neto promatrao. Priao je ianoj ogradi,
uhvatio se za nju i tresao njome. Zagledao se na drugu stranu princip i pojava
druge strane! Predodba, poziv, zabrana. Odjednom se doimao poput zamiljena
samotnjaka. Ta on jest sm! Ali eli dohvatitri svijet. Roditelji i svi ostali
slue mu poput okoline, oni su gra?a njegova postojanja, ali ondje, iznutra,
ivi sm.
Izboden je od komaraca i koa mu je izgrebena. Bolove nakon obrade rane
podnosi mirno. Kosica mu jo poneto blijedi. Njegovo krupno lice doima se
ozblijnim, ak tunim. Iznenadan ga osmijeh mijenja.
U susjednoj prostoriji priaju radnici koji postavljaju grijanje s
instalaterom. astohlepan je i tat zato to radi sm i brzo. No radnici misle da
ne radi dobro. Instalater kae Dvoje nikada ne mogu obaviti dvaput vie od
jednoga, jel to jasno? I prvima i drugima i svima njima plaamo, dakako, osim
svote na raunu, jo poneki dodatak. Ve sada to iznosi vie od sto tisua.
Slijede jo stolari, liioci, valja opremiti kuhinju, kupiti dekor tkanine,
razliite okove. Jedino jo radnici rade u ovoj dravi. Knjievnost je sumnjiva
i suvina, film i televizija potpuna su besmislica, veinom. Tek je moda stoti
dio upotrebljiv. Prostor je zagaen glazbom korovom to je zvukovni smrad.

2. rujna 1989. Otkrio je Ja.

U autu je putem do Josefova mlina stajao iza mene, gurajui se izmeu prednjih
sjedala i gledajui ispred sebe. Promatrao sam njegovo mirno, smireno,
usreodtoeno lice. Pomislio sam to se zove muevna smirenost samo to. Sve to
dolazi kasnije neuroze su, grimase, emocije, pomanjkanje stege. U konjunici bi
se bio upetljao me?u konjske noge da ga nismo u tome sprijeili. Divlje je jurio
po jahaonici. Djevojke su krenule jaui na est konja, stigle su do nas i
prole pored nas, a on je potrao za njima viui u plau Tamo ja, tamo ja!
Potrao je, pao u betonsko korito jedne od prepreka, zauo se potmuo udarac,
bijah uvjeren da mu je glava u krvi golema kvrga. Plakao je, ali smirio se kad
smo mu rekli da e pojahati na konju. Jahaice su se vratile s terena, kruile
su jahaonicom i preskakale prepreke. Jedna je djevojka posjela djeaka u sedlo,
a konja je vodila. Josef je drao maloga za rame.
Kad ulazimo u auto, pokazuje na prednje sjedalo pored mene Ja, ja!
12. rujna 1989. Jednom e itati o tamnoj umi gdje mu ponad glave svijetli
puteljak, a pod nogama mu se ispreplee korijenje i ibaju ga grane. Kroz
polumrak naziru se pukotine svjetlosti, tiina i pucketanje, hoe li ga u
najboljem sluaju pratiti na tom putu mama i tata?
Juer smo naime otili na Kozje Hrptove. Sve je ondje zaraslo, stjenoviti
su Hrptovi izgubili svojstvo panjaka odakle se preko polja pruao pogled na
oblinje opine. Vodio sam djeaka za ruku, naoale su mi pale i razbile se,
Magdalena mi je otila u auto po druge. Jednom smo, a to je rijetkost, bili svi
zajedno. Kasnije smo se podijelili djevojke su pole po vrhu meu stijenama, nas
dvojica donjim putem. Sastali smo se kraj ribnjaka ispod ntica. Na nasipu su
stajali goli mladii, nevoljko su se poeli odijevati...
Nisam oekivao da u u to vrijeme ovdje ikoga zatei, elio sam se
okupati, onako kako sam se neko kupao dok sam ovamo zalazio...davno! Gradio bih
na potoiu djeacima mlin. Marija je itala na prostirki. itali bismo,
uinali, priali...o emu? Zato ovjek zaboravlja? To je surovo. Volio sam to
mjesto, jo uvijek ga iz toga doba volim. Sada sam doao s Pavlom i svatko se
preputa svojim mislima. Drvee, krajolik, stijene, za svakoga znae drukiji
ivot. I ona je dolazila s roditeljima. alio sam je to nema tate, sebe to
ivim jo jedan ivot. Ne valja ivjeti jo jedan ivot. Ali djeak Josef sve je
obiljeio znakom valjanosti i neumitnosti. To je njegov jedini, prvi i
posljednji ivot.
Poli smo u selo, razgledali kue i vratili se. Gol sam uao u vodu, bila
je topla. Vraali smo se strmom i neravnom stazom, Pavla je gurala kolica s
djeakom nije dopustila da ga nosim. tedi moje srce, s one najvanije strane.
Lucka se oduevila stijenama. Magdalena je posluna, ljubazna, paljiva. kola
se lagano zahuktava, a Lucka je dobila pet iz ekoga.
Doem danas, a djeak radosno uzvikuje Tata, tata! Lice mu je nestvarno
radosno. Cuclao je bombon, voni ele. Rekao sam mu Daj mi ga! Odgovorio je Ne
dam. Tu je rije izgovorio prvi put. Usvaja jezik postupno i otprve tono.
etvrt godine starija, moja unuica Maenka, u takvoj bi prilici rekla Maenka
nece dat. Budui da mi ga nije dao, pravio sam se da s njim ne razgovaram i na
svako sam njegovo pitanje ili molbu odgovorio ne dam. Otiao je do vrata iza
kojih se nalazila Pavla, udarao na njih i dozivao Tata, papa! Dala mu je bombon,
dojurio je k meni, ispruio ruku, a kad sam htio uzeti bombon, rekao je Ne dam,
stavivi ga sebi u usta.
Zidari polako privode radove kraju, danas su soboslikari dovrili djeju
sobicu, Pavla je oprala pod. Njezino je krhko tijelo snano. Neu vie dopustiti
da posprema. Radovi i nered previe mi ne smetaju, ugodno je vidjeti kako stan
lagano poprima konaan izgled. Ipak, na neki se nain pribojavam potpunoga
dovretka. Osjeam da stan ne ureujem za sebe to mi ne smeta. Smeta mi pritom
stanovita alosna nijansa samolikvidacije s im jo mogu u budunosti raunati,
gubim svoje vrijeme. alim Pavlu jer to i nju ugroava, a ne zna za to, alim i
sebe to ona jo ne zna, a poslije e se bez mene vrlo dobro snai. Lucka je ve
velika, u njoj u ostati. Prati me glup osjeaj slutnje kao da je moje vrijeme s
djeakom pri kraju. Izmeu dviju mogunosti, dakako, njemu dajem ivot i za
cijeli ostatak vlastitoga. Sumnjivo mi je to neprestano moram o njemu pisati.
2 2. sijenja 1990. U Mnchen smo otili Trefulka, Pavla i ja, bili smo gosti
udruge Adalberta Stiftera, ondje smo itali svoje radove. Ja sam proitao prilog
napisan za tu prigodu. Uspjeh, Pavla je bila divna. Gotovo polovica sluatelja
bili su emigranti meu njima Milan Schulz, Agnea Kalinov, Ota Filip, Ludvk

Vesel... Ostali su bili sudetski Nijemci. Dakako, priredba se odravala u

Sudetendeutschem Hausu, to mi zapravo nitko prije nije rekao niti me upozorio.
Ozraje prijateljski uzavrelo, i na ulicama i trgovinama gdje su nas zapaali
komunizam je pao, dobro doli! Veera i razgovor u gostionici
Sudetskoonjemakoga doma, na zidu osvijetljen zemljovid zemlje ekstremno nazvane
Bhmen, s gradovima poput Bhmisch Leipa. Upravitelj udruge, djeaki Peter
Becher, predsjednik Hajek iz umave, kipar krupna tijela i iroka osmijeha. I
pjesma je dola na red naime mojom zaslugom. Poeo sam s pjesmama koje su, bar
koliko ja znam, obine, narodne, nikakvo denn wir fahren gegen England, a Ota
Filip se od srama zavlaio pod stol. Josefe, zaboga, prestani! Zato, do vraga?
Zatvorit e nas! K vragu, zato bi? Zbog jodlanja? Zato to se to pjevalo u
vojsci! Kaem mu Dakle oni su jednim udarcem uspjeli posrati ne samo svoju
povijest i karakter nego i pjesmu? Zauti! molio je. Ja sam mislio da se u
Sudetskome domu treba ba tako poeti, zar nije pao komunizam? Sudetski su
Nijemci bili uz mene, morao sam im se pridruiti.
Hotel Schlicker. Drugoga jutra na Marienplatzu demonstracije protiv
njemakoga Reicha. Komiar koji prati odabrane prolaznike, oni ne shvaaju emu
se ostali smiju jer ne vide iza sebe. Duan Beate Uhse. Zaboga, Josefe! Da ovdje
ivi i da te tko ondje spazio, kao knjievniku nema ti vie ovdje opstanka!
Obitelj Pazek teatar, atmosfera modernoga naselja oko Kunigundenstrasse gdje Ota
ivi. Ispraaj na kolodvor.
Dakle, samo nekoliko dana nisam vi?ao djeaka i promjene su oite. Ima
dvije godine i mjesec dana. Na ljudskome se bolje sporazumijeva nego ja na
njemakome. Najsjajnija toka u mojemu svijetu, u pozadini zebnja i tuga.
Dovrio sam veliku postelju, visoka je, ima ljestve s ogradom. Djeaka stavljamo
na spavanje u djeju sobu, a kad mi poemo na spavanje, premjestimo ga skupa s
krevetiem u nau sobu. im se probudi, popne se k nama. To to bi me u mladosti
bilo smetalo i ometalo kao neposlunost, danas me zadivljuje kao mudrost prirode
mladune sa svojim roditeljima. Uostalom, mamica doputa da je obraujem skupa s
djeakom usnulim na njezinim prsima. Probudio se i rekao Moete prestati.
Njihati ga.
Na velika je vrata uao k nama politiki, knjievni, drutveni ivot.
Ukratko, neprekidno je netko kod nas. Pavlin je obiaj da nadugako raspravlja.
Telefon zvoni svakih deset minuta, trae mene ili nju. Za revolucije bih dnevno
imao razgovor s petero novinara. Poeo sam izbacivati ljude. Do?u, a nitko od
njih ne sjeti se da trebamo okupati djecu, pripremiti veeru...
Idemo po obali pored Mnesa. Ispred prozora stoji mnotvo i prati
videoprogram. Lucka nosi na bluzi trobojnicu, srdace s Havelovim imenom gotovo
sva djeca u razredu to nose. Odjednom je primijetila moje prazne revere,
pogledala je mamu i upitala Zato vi ne nosite trobojnicu? Doista, svi su je
nosili. Ja je imam, rekao sam drei na rukama djeaka u jakni s plavim, bijelim
i crvenim prugama.
14. oujka 1990. Bjesnio je, razbacivao kocke odbijajui pokupiti ih, legao je
na pod i ritao se. Dobio je po turu. Neka vidi da se i to moe dogoditi, iako se
vie nikada nee dogoditi. Ustao je, s naporom smirio lice poprimivi kameni
izraz te poeo skupljati stvari s poda, a ja sam ga uzeo na ruke. Odmah se
primirio, ali malo je nedostajalo da se ja ne rasplaem. Nosio sam ga na
ramenima, pjevao mu i on mi se pridruio. Izmislio sam pjesmicu Tko dobije od
aae na gae, voziti se hoe. Hm, nije ponavljao! Na sebi je imao debele plave
tramplice i hlaice kratkih nogavica, na bijele i plave guste pruge.
Nikada se od njega ne bih odvajao. No moram konano podrezati stabla u D.
Za sada je zaudo zdrav, poneke bale ne mogu ga oboriti s nogu. Lucka bez
nadzora ne bi ni zube oprala. Posvuda je nered. S poda podigne samo ono to joj
se naredi, ide kao slijepa. Pavla joj ne nare?uje, opet moram ja! Magdalena
pomae, radi, ali sve obavlja zlovoljno i silom. Maska osjetljiva je, lako se
rasplae zbog grublje Pavline rijei. Takva rije obino i meni zasmeta. U
njihovim sporovima stojim uz Magdalenu, ali kad bih to pokazao, okrenula bi se
protiv mene.
9. svibnja 19990. Djeakova je glava jo jedan pokuaj svemira da stekne svijest
o samome sebi.
Volis me? pitao me. Volim, kaem. Hulaaa! obradovao se.
Poli smo u Mnes na izlobu tibetanskih predmeta. Vidjeli smo masku
namjetenu uz kostim visoka grdosija. Gledao ju je zaprepateno i preplaeno.
Rekao je Bit u dobar. Jo se nekoliko puta vraao maski. Drugi put je otiao

pogledati masku s Pavlom, koja je takoer htjela vidjeti izloke. Odmah ju je

odvukao do maske To je bubu, pokazuje joj. Mama, budi zloesta! Lijepo govorimo
cijelim reenicama. Upotrebljavamo zapovjedni nain. Opasne eksperimente
provodimo na drugim ljudima. Napredak, zar ne?
Na svojem stolu drim kamen u obliku srca, crveno je obojen. Dala mi ga je
Magdalena. Koristim ga kao pritiskiva. to je to, upitao je. Kamen. Odakle ti?
Magdalena mi ga je dala. Gdje je prije bio? Negdje ga je nala. Tako vodi cijele
razgovore. Dvije su mu godine i etiri mjeseca. Zastraujue je to. to e mi
priopiti sa pet godina? A kad bude imao petnaest, kako u saznati?
12. svibnja 19990. Mlada ena, studentica, vratila mi je kopiju Tatarkova
rukopisa koju je trebala, opratali smo se. Da vam dam moju adresu? Hvala, neu
nita trebati. Moda ipak, tko zna, ustrajala je, napisat u vam svoju adresu. U
redu, pomislio sam i pruio joj svoj notes. Zaboravio sam je. Nema potrebe
prepisivati, danas se moe sve otisnuti. Ako vam bilo to zatreba, rekla je
doslovce. Nita mi nije palo na pamet, u tom trenutku nisam znao to bi mi moglo
zatrebati.
15. svibnja 1990. Dvojak sam. Ili, bolje reeno, u dva tijela. Teko mi je kad
se odvajam od njega, kad ga odnose od mene. Obino spava s nama. Zaspi kod sebe,
ali kasnije se budi, doziva i mama ga donese k nama. Oboje nas dri za ruku. U
ustima mu duda one se gube, a poneke i prona?u. Iza kreveta ih je zacijelo
najmanje deset. Vodim ga sa sobom po redakcijama u Narodne i Literarne novine.
Pavla je uzela gospo?u koja ga prijepodne na dva sata izvodi u etnju, ponekad
zajedno sa svojim neto starijim sinom. Danas smo otili pogledati kuu u
Senohrabima, kamo e ga gospoa povesti na dva dana. Cijeli je vrt ravna, travom
obrasla povrina za igru. Pavla mora montirati emisiju, ja odlazim u Moravsku na
predizborni sastanak Graanskoga foruma, ali ne kao lan nego kao promatra
gledat u i sluati.
Prikljui se! Mora se prikljuiti, kae djeak i ja stajem iza njega, iza
njegova sitna tijela, a on vozi, ja s njim igramo se vlaka. Od Lego kocaka gradi
fantastine zgrade. Sve razbaca, ali nije voljan pospremati. Prkostan je umjesto
ruka eli okoladu, Pavla mu je daje, aj a interveniram. Scena. Naveer se
djeak mora okupati, ne eli to, a ona ga nesigurno i neodluno vue, sklona
izostaviti kupanje. On urla, valja se po podu pokraj kade, njoj ne uspijeva ni
da ga uspravi i svue, natee se s njime kao da su oboje iste snage i teine.
Istuem ga, odmah se smiri, umijem ga, podignem na ruke, pritisne se uza me i
cjeliva me. Ti si moj tatica, kae nakon batina i urlanja. Slabo mi je od srca
ponovo sam ga tukao, a zapravo je zbog mame dobio. Lucka prestravljeno promatra.
Budui da je dobro zavrilo, sjedne ispred televizora na kau tijesno uz mene i
kae Ba sam sretna to imam tako dobroga taticu.
Hou van. Ne budem biti s mamom, kae djeak. Zaudan gramatiki primjer
jedna rije u dvije funkcije kao pomoan glagol i tematski. Tu je reenicu
samostalno oblikovao, to nije preuzeti govorni obrat. Ne znam, nita o tome
nisam proitao ui li se dijete govoriti preuzimajui gotove cjeline ili stvara
vlastite teoretske obrasce,
30. svibnja 19990. Pada mi na pamet nije li Tatarka bio tek izlika za
upoznavanje? Ako budete bilo to trebali, rekla je tada, javite se, ali ja nita
nisam trebao. Odnosno nisam znao to mi je potrebno. Zaboravio sam je. Nisam
mogao odbiti sastanak na koji me pozvala, jer nisam znao o emu je rije. Jo
uvijek sam kojiput bedast. Rekao sam joj Nita vas ne pitam, recite mi to to mi
namjeravate rei. Rekla je da se nakon pet godina odluila napustiti jednoga
mukarca. Sada osjea prazninu. Hou li ponovo uti da pravih mukaraca nema?
Bio bih lo ljeitelj, ta stariji sam od onoga s kojim se rastala. Vi vjerojatno
nita o meni ne znate, upozoravam je. Znam za vas nekoliko godina i dovoljno
znam o vama, odgovorila je. Iz utnje koja je uslijedila nisam nedvojbeno saznao
zato me pozvala na trg, pa tako platim kavu i poemo. Kupio sam joj kiticu
cvijea. Drite je ovako i idite, zamolio sam je. Moja je namjera, koju
vjerojatno nije prozrela, bila sljedea Prelijepa ena poput nje, stasita i
gorda, s kitom cvijea na prsima nee proi od Starogradskoga trga Vclavskoga a
da ne... Ta nee doi do cilja! Joj! To je za plakati.
Zar i ti plae? upitao sam djeaka koji mi je s druge strane vrata elio
otvoriti, ali nije svladao kvaku. Ne placem, ti si plakao? Tatice? Prim svojoj
velepostelji, legnem na lea, a djeak na mene.
9. lipnja 19990. Prije nekoliko dana djeak se poneto razbolio, nije ni znao za
to, a mi mu nismo rekli. Je li imao temperaturu, ne znamo, njemu se ona ne moe

izmjeriti jer je neukrotiv. Kretnje su mu sporije, glas slabiji i svaki se as

uz nekoga privija. Pustio je da ga se miluje, esto se oslanjao i drao dudu u
ustima. Zatim je povraao, hrabro i smireno Kaljem, objanjavao je. Pavla je
pomislila da mu je to od eera u trgovini nema eera pa mu je struganu mrkvu
zasladila eerom za ukuhavanje s dodatkom limunske kiseline. To me zaudilo,
ali... Mislila sam, ako se to stavlja u kompote, ne moe natetiti. No zatim je
povratila i Lucka. Dva dana nije ila u kolu. Magdalena je dobila temperaturu,
nije otila u kolu. Ja sam otputovao u Zln, a kad sam se vratio, Pavla je
leala s vruicom 39,5. Njezina je majka otila u deurnu ambulantu, donijela
joj penicilin i stavljala joj obloge. Magdalena, koja je ozdravila dan ranije,
preuzima brigu o kuanstvu Ja sam vodio djeaka sa sobom i obavljao poslove.
Morao sam neto napisati i predati u novinsku redakciju.
Danas, jedan dan nakon izbora, svi pratimo rezultate. Bio sam s Luckom i
djeakom u gradu. Proli smo Nrodnu ulicu, Pkope i Mstek, susreli nekoliko
bendova. Djeaka sam vozio u kolicima. Promatrali smo svirae koji su izvodei
ludorije stavili vatrogasne kacige na glavu. Poslao sam ga da im ubaci u koveg
pet kruna. Njega svatko vidi, zapaa i oslovljuje. Pri povratku sam se s nekim
zapriao, ubrzo mu je dosadilo i rekao je da bi elio poi, kad nisam odmah
posluao, opomenuo me je Kod kue te ekaju kolektule! Tako je. Nisam ni slutio
da poznaje tu rije. Moram korigirati dvije knjige, ne znam koju u prije. On mi
se neprestano gura ispod ruku, penje u krilo, gleda me i mami Odi, bit emo
vlak. Mora se prikljuiti. Prikljuim se i vonja moe poeti. To je jednako
vano kao i korekture. Rije je o budunosti.
Danas je proivio jezive trenutke. Igrao se s Luckom kralja i princeze,
zapetljao se u presvlaku od popluna, nije se mogao ispetljati, poeo se vrtjeti,
udarati oko sebe izbezumljeno jecajui. Kakva li uasa!
Budui da mi u autu ponestaje tekuine za hlanje, dao sam ga sinu Janu da
ga odveze u D. i ustanovi uzrok. Doao je drugoga dana, a djeak mu snanim,
vrstim glasom veli Imas slucajno taj auto, da ga slucajno nemas? Isprobavao je
rije sluajno.
Vani sam rekao Janu Ako umrem, uzmi k sebi tog djeaka. Bila bi teta da
odrasta meu ovim enama. Za njih je predobar. esto se zabunim i zovem ga
tvojim imenom, eto, vidi! Nadokna?ujem to to sam zbog svoje nesavrenosti
moda propustio kod tebe. Drago mi je kad sam prema njemu velikoduan,
popustljiv i strpljiv, kakav nisam znao biti prema vama. Inae mislim da sam se
ponaao prema vama kako sam najbolje umio. Ali nisam imao iskustva. Krivo mi je.
Odgovorio je Pa, sve je u redu! A nakon nekoliko koraka e Uzet u ga,
kasnije. Samo ti ivi.
20. lipnja 1990. Kad smo ljetos u rano proljee ja i Pavla posjetili Italiju,
uinilo joj se da bi moda mogla nauiti talijanski. Jezici joj ne idu. Ali ui
u kuhinji na zidu, u kupaonici na zrcalu, iznad svojega radnog stola, posvuda
ima ceduljice s rijeima i frazama. Sada je skuhala objed i sveano nas poziva
Manare, tutti! elim dovriti reenicu, nisam subito dotrao, poslala je
glasnika po me. Manzalek! kae djeak njenim glasiem. Papati manzalek!
24. srpnja 19990. Ispod prozora krue lae, velianstven prizor, nou po crnoj
povrini vode jedna laa odlazi, dvije se u luku pribliavaju pristanitu.
Glazba svira na njima. Iz jedne nahrupila gomila pijanaca, vjerojatno Nijemaca,
deru se grubim glasovima. Sunce je odavno iza obzorja, no jo je na toj strani
nebo svjetlije. Razgledavam posljednje fotografije ove nae obitelji drim ih u
skrovitu to sam ga nainio u sanduku za knjige i alat, skrivam ih za sluaj
premetaine, lanjske sam je godine oekivao. Gledajui ih, ne bih ni rekao da se
izmeu nas preprijeilo vrijeme. To je zato to su snimke iz boljih vremena.
Radovi u stanu spreavaju nas da otputujemo na due vrijeme. S Luckom sam
bio u Strnici. Djeak kod kume Ljubice. Pavla e uskoro predati scenarij za
televizijsku dramu prema jednoj od svojih pripovijedaka. Blii se vrijeme moje
ispravne odluke. Ne mogu se rukovoditi svojim pritubama. Mogao bih se
izgovarati da sve to radim moram uraditi. Ne moram. Opratam se svakim
susretom. Gorka je moja spoznaja o uskraenoj srei. Nisi valjda lud? Jesi.
Osjeam snaan poriv sjesti za pisai stroj, elim joj pisati, ali ne elim to
napisati. Strah me poevi od oslovljavanja, ne elim odati njezino ime.
Kad sam juer u samoi stavio novi list u stroj, uvidjeh da joj se neu
moi izravno obratiti, u oi joj napisati to mislim o njoj i o sebi. I uto mi
pade na pamet da u joj se obratiti preko posrednika kojega oboje poznajemo.
Dakle

Moda e se sjetiti, dragi Dominik, kad si posljednji put leao u

bolnici, dolazile bi ene oprostiti se od tebe, jedna je dola poeljeti ti
dobrodolicu. Nepoznata mlada ena sjela je na rub tvoje postelje, utke, samo
je gledala. Kad si je spazio, zatvorio si oi, kad si ih otvorio jo je uvijek
bila tamo, stoga si povjerovao da postoji. ena svijetla lica uokvirenog crnom
kosom, lice strogih crta to su u tom trenutku omekale od iskrene ljubavi, od
iskrene namjere rtvovati se tvojoj milosti. Ali bijae dosta kasno, samo si je
vidio. Nije govorila, kao to ni meni ne govori, a ti to rei i zato? Tvoje
lagano tijelo nije je moglo obremeniti! Zato si samo, tako mi je rekla, otealom
rukom uhvatio pramen njezine kose i poneto je nespretno, ali svom snagom,
dvaput potegnuo. Dola sam ti, utjela je. Bit u s tobom. Ali to si znao, to je
bilo oito. Na najmanji tvoj znak ona bi bila spremna lei kraj tebe u postelju.
No ako joj je vjerovati, a teko mi je povjerovati joj, ti nisi stavio ruke ni
na njezino koljeno, nisi je pomilovao putujui po butini, nisi svojim dvjema
trima koatim prstima umilio njezine usne. I tako si ti, karpatski pastir, prvi
put podbacio u svojoj glavnoj pastirskoj ulozi jer nisi legao sa enom koja je
zato dola skupa, sa svojom nasladnicom, posluavi glas tvojega imena i
pjesnitva i svoje astoljubivosti ne bi li postala jednom od tvojih naja. Zatim
si rekla mi je Naja, izgovorio moje ime. Rado bih bio upitao tu enu zato, ali
nisam je upitao jer sa mnom nije razgovarala, i tako je do dana dananjega zar
utke prolazi mimo mene?
Poli smo dva put na zajedniki izlet izvan grada, tada nije odgovarala na
moja pitanja kamo emo i zato, kamo eli stii i to eli. Livada je bila
vlana i kad sam na posljetku izravno upitao to eli od mene, nije odgovorila.
Upravo su mi danas ezdeset i etiri godine. ena upoznah manje od tebe, no ja
sam ih veinom namjerno izbjegavao, bijah strogih zasada, dugo. I sada, u
stvari. Zato traim od sebe valjanu ispriku, barem. One, ene, plae me. Ali ne
uspijevam nita pustiti da slobodno proe pored mene, to mi je teret i smijean
sam. Traim sadraj i smisao. Zato ostajete sa mnom kad ne govorite? Ali Naja
nije spremna, odnosno sposobna, govoriti, razgovarati, priopavati svoja vinja,
osjeaje i dojmove. To je, Dominik, teka situacija za mukarca koji ne eli
sluiti eni za zabavu, atrakciju ilii kao mudrac. Ali usput su se mnoile
prisne tjelesne poruke, tvoja je ljubovca vjerojatno shvatila da nee moi posve
dosljedno odoljeti nasrtajima moje ruke, mojih usta na svoje dojke i poput
njezine glave crni klin. I sveudilj nema vienja ni elja to mi, Dominik, nije
smetalo, kad sam ve nasluivao to eli od mene. Samo to mi karpatski pastiri
drimo do svojega dostojanstva u ena i mi oekujemo da nam se rekne zato smo
uzdignuti do prihvata u njezin trbuh. Zato to nam je preteko primiti do znanja
da smo zauzeli mjesto nekoga drugoga i da smo hir mjeseca. Iz svih tvojih
obavijesti znam da si i ti takve jedinstvene izjave od ena dobivao, zapisujui
onako kako bi ti govorile, da si njihov naj. Lai.
Ona sa mnom ne razgovara ni o svojem radu, ni o mojem radu, do danas ne
znam u emu se slaemo, znam za podudarnost naih opreka. Ali imam etrdeset
godina vie nego to sam imao kad sam prvi put krenuo sa svojim pastirskim
tapom u provalije ispod Kobile, ponekad se zaudim, promatrajui se s visine i
smjekam se. Zatim slijede noi gotovo je nemogue probiti se klipom do njezine
vlane njenice kroz gusto bunje dlaica, a ona sa svojom djevojakom rukom jo
nije spremna dotaknuti tzv. muko spolovilo. Proli put kaem sm sebi To je
posljednji put! Radilo se naime o djetetu. O tebi i djetetu u eni nisam itao.
Njezini predivni uzdasi okruivae moju glavu, ne zamjeujui je. Zadravam ih u
elji da pronam neto za sebe, no spoznao sam, praen slatkom tugom, da sam
ovdje tek kresivo to potie njezinu slast, slast vlastita tijela, samo njezina,
za tom slau ide kad je se zaeli, a koga voli? Toliko se voli da se zbog sebe
rtvuje mukarcu. Bila je sa mnom dosta strpljiva, ali pasivna. Dominik, trebalo
bi je jako puno nagovarati, no tebi to moda ne bi bilo teko, ti voli puno
govoriti. Ja ne! Ona je poput osjetljive sorte jabuka ujutro je prepuna modrica,
poevi od glenjeva do bokova i unutranje strane butina. Smatrao sam se
podosta njenim mukarcem, do sada, no rekla mi je da je navikla na njenije.
Dakako da sam odmah pomislio na tebe, zaudivi se igri sudbine kako se dogodilo
da sam ja na njoj? Tijelo joj je vrlo lijepo vrsto, dugako, usko truplo iznad
poput vra oblikovanih bokova...moda vie podsjea na fino oblikovanu vazu. I
premda su joj linije njene i fine, ima je to vidjeti. Teke, predivne krune
pogae stranjice, njima mi je vie rekla nego glavom, bolje reeno, stranjicom
bi i trbuhom svela na pravu mjeru svoje lane poruke od drugud. im kresne, ona

se upali, ima brz hod zatim krene, vrti se i izvija, privija i prilijee,
njezina je dua vrstih, gipkih stijenki, opipljivih. Glava kao da ne zna za se,
pada nekamo, kose vijore, i kad mi je tako od ljubavi blejala, od ljubavi spram
sebe, a ja, sav sretan, prihvatim poziv sa zadovoljstvom koje e ona shvatiti
tek za dvadeset godina, i dok sam tako ivio njezin ivot, u potovanju i
divljenju, pa moda poneto i u ljubavi, ona napokon progovori u zamamnome gru
odjednom izusti Dominik! Prolo je, protutnjalo je, izblijedjelo, shvatih i
prihvatih pomirljivo, alosno radosno, ta nije ni znala za to. Ali ja sam
shvatio da tebi ne smijem zatajiti. Svatko od nas nekomu neto znai i esto
znai togod drugo nego to misli.
Ovo je trenutak kad sam napokon pronaao rijei i svoje odrenje Nadvila se
u polumraku nad mene dojkama, ramenima i licem, milovala me i cjelivala. Postala
je ljubavnicom. Kad sam dovoljno ojaao da mogu sjesti nasuprot njoj i pogledati
je, postade razumnija i ree Ne elim se zaljubiti.
23. 7. 1990. Iz Listova Dominiku
25. srpnja 1990. Stiglo mi je pismo Ve sam zaljubljena. To je jednostavno.
Nedostaje mi samo Tvoja radost. Pomislila sam kako bih te u najgorem sluaju
prihvatila poput oca. I zabolio me trbuh od toga, od preplaenosti.
Eto ti! Tko?
12. kolovoza 1990. Djeae, djeae! Grize mamu i tue je, gleda to e ona
rei, a to ja, smijei se, priguujui strast. Nemoj! I namjerno to uini. Jako
je zaljubljen u majku, kao u zrak za disanje. Neuveno oajniki narie kad samo
na trenutak nestane, kad ode u trgovinu. Vidim, to je posve ogoljela dua,
prekrivena tek tankim slojem tijela.
Sutra ga gospoa Helenka eli povesti u Senohrabe svojoj djeci. Bio je
ondje ve dvaput. I dobro mu je bilo, kako li se samo strastveno propnuo k meni
kad sam doao po njega. Gdje je mama? Nije dola s tobom? Neu dati da ga sutra
odvezu. Ponedjeljak je, u utorak u ga povesti sa sobom Josefu u mlin u stvari
odlazim onamo s francuskim sinom, njegovom enom i djecom. Tako e Pavla imati
jedan dan slobodan. Bit e slobodna i kad ga na povratku iz mlina ostavim na tri
dana kod gospoe Helenke. Dvije i pol su mu godine. Jesam li ja zloinac?
Bili smo u dvorcu Konopit, prespavali u motelu luksuzna glupost, ali
Pavlinka i Jitka misle da su to zasluile prihvatili su njihov scenarij za
televizijsku dramu. Veerali smo u taglju, a to je svojevrsna moderna prijevara
s otvorenim ognjitem i skupim, masnim jelima. Naemu su stolu prili muzikai
violina i harmonika. Zasvirae djeaku na uho. Zaprepastio se, iroko se
nasmijeio, posluao dvije pjesme i rekao im Sada idite svilati tamo. Ali ubrzo
je poao po njih. Predao im je dvadeset kruna i ponovo ih otpustio.
Cijeloga je dana zaposlen, skae, juri, postupa. Razdrauje me njegovo
prkoenje, ali mogu shvatiti o emu je rije. Stalno spava s nama. Mora nas
imati oboje mene kao dopunu mami. Na spavanje odlazi u djeju sobu u svoj
krevet, nou se budi, ponekad tek pred jutro, kad se probudi zove mamu. Idemo po
njega. No mogu je i drugaiji pristup, ispravan smiriti ga, pomilovati i
ostaviti. Tako bi Pavla postupila, ispravno. Ali dogovorismo se da emo stvar
prepustiti vremenu budit e se sve kasnije i kasnije, dok jednoga dana ne
odspava do jutra. Sam e se odvojiti od nas. Kad doziva, umorna ga Pavla svaki
put ne uje, pom po njega umjesto nje, ali mene nee. Odvuem ga k nama, a kad
napokon utone u na iroki krevet, primi nas oboje za ruku. Djeca moraju imati
oba roditelja.
Krevet igralite, pe. Pavla ga je u svojoj pripovijetki opisala kao lau,
arku. itao sam prihvaajui to kao stanovito priznanje. Jednom se djeak
zagledao u moje rezbarije, figure u profilu, u eonome dijelu i donjem dijelu
kreveta. Prepoznao je likove i elio da mu ih objasnim. Pricaj mi o tome! Priam
mu to su mukarac i ena, svatko za sebe, ovdje su se zbliili, ovdje ve ena
eka bebu, a ovdje mukarac vodi maloga djeaka za ruku. Ima tamo jo figura
slina znaenja. Za jednu sam zamolio Olbrama kojemu se moja ideja svidjela.
Nacrtao mi je lik, a ja sam prema crteu izrezbario mukarca antika stasa, ja
to ne bih umio. Mukarac ima decentnu piu, savijenu nadolje figuru sam postavio
naglavce pa od pie nasta decentna kukica, na primjer za kouljicu... Takvu
figuru primijeti svaki gost, a meni se prua prilika rei to je Olbram Zoubek.
13. kolovoza 1990. Razmiljah kakva je djeakova zadaa u odnosu na mene? Zar
samo to da se moram usporevati s ocem svojih prijanjih sinova i tragati za
svojim grijesima? Vulgaran je nazor da do takve samospoznaje dolazimo tek uz
unuad. To nije istina to nita ne govori, sva odgovornost i napor poivaju na

mladim roditeljima, djedica, sa svojom zakanjelom mudrou moe tek

oneraspoloiti mlade, a da o svojim pogrekama uope ne razmilja.
Djeak je sretan lik vozi se na trokolici po stanu, mirno i oprezno, ni u
to se ne zalijee, isputa zvukove, mami nas na igru, hoe da sudjelujemo u
njegovim pothvatima. Posu?uje od mene to mu se svidi od stvari u mojoj ladici i
vraa ih. Vue me za ruku da mu se prikljuim kao uz lokomotiva. Nemam kada, a
on meni Ne volim te, idi. Ako mu to zabranim, kaem mu svoje razloge, kad ih
prihvati, kae Zao mi je.
Juer se rasrdio, bacao se u halu po podu zato to to je Pavla od njega
zahtijevala da pronae ru za usne kojim se namazao po cijelome tijelu. Nismo mu
bili dragi, gol se bijesno bacakao po podu. Snano sam ga mlatnuo po guzi. Derao
se, otiao sam s Pavlom u kuhinju. Ljutito je plakao, zatim se rastuio,
dozivajui Ja sam saaam, dote netko! Ve, ve bi bila Pavla pola za njim, ali
hrabrio sam je, tek nakon etvrt sata djeak je zaplakao Bit u dobar... Oboje
smo poletjeli k njemu.
Zamjeram joj nedosljednost, popustljivost te napose nesposobnost da tota
predvidi to e kad ostane s njim sama? Odgovorila mi je ekaj, sutra e biti s
njim cijeloga dana sm!
Taj divni dan je proao. Djeak se ponaao izvanredno, to znai slobodno i
pametno, prirodno i milo. Prihvaao je moje savjete, od kojeega se dao
odgovoriti, a ja sam mu udovoljavao koliko je bilo mogue. Otputovali smo s
mojim francuskim sinom i njegovom obitelji Josefu u mlin, putem smo stali u
Konopitu. Dvorac smo razgledali samo izvana, otili smo do ribnjaka, provozali
se na amcu, zatim restauracija. Moje su se unuke strankinje eljele provozati
na amcu. Najprije je veslala snaha, ali starija je odmah htjela sama pokuati i
nije se dala odgovoriti. Smetalo mi je kako je navaljivala, premjetala se,
amac se njihao, a nismo se ni pomaknuli s mjesta, sve nas je veslom smoila.
Rekao sam da to nije u redu, njezina je mama samo slegnula francuskim ramenima
umjesto da deritu kae da nam to nije ugodno. I mla?a se curica poela bojati,
moj djeak takoer. Iako nas nije razumio, shvatio je opasnost i pogledavajui
prema meni provjeravao to ja o tome mislim. Nemoj se bojati, rekao sam mu. To
mi je dobrano pokvarilo raspoloenje, a obje su se curice, pogotovo starija, na
isti nain neskromno ponaale i u restauraciji. A moj ih je sin branio! Tim e
stilom demokracije jednoga dana potopiti cijelu Evropu. Nastavili smo do mlina.
Josef nas je ekao spreman i odjeven. Mla?a djevojica, koja se kod kue takoer
bavi jahanjem, otila je s ostalim jahaicama na terensku vonju. Djeak se
ondje meu psima i s Josefom u jahaonici ponaao kao kod kue. Tada sam mu prvi
put spomenuo da emo otii teti Helenki i da e ondje spavati. Slomio se. Mami,
hou mami! vikao je. Odluno sam mu ponavljao kako mama eli da ostane kod tete
Helenke. Nakratko je sve zaboravio kad smo kasnije u Bystici otili na sladoled.
U autu, na povratku iz mlina, poe glasno i vatreno pjevati, ak se i moj
odrasli sin s divljenjem okrenuo sa svoga mjesta za upravljaem. Jo dok se
nakon izlaska iz auta pribliavao kui, iao je mirno, moda je mislio da nee
ostati. Svi su ga srdano doekali, gospo?a Helenka i njezina djeca. Bilo je
oito da mu se ondje svi?a, ipak je poeo moliti da ostanem do veeri i drim ga
za ruku dok ne zaspi. Kad sam mu rekao da u otputovati, molio je mojega sina, a
na posljetku je hvatao za ruku stariju djevojicu s kojom cijeloga dana nije
imao priliku ni progovoriti. Rekao joj je Balem mi ti daj luku..
To je nedopustivo, i zarekao sam se. Otili smo. Ako se ni meni ni njemu
ovaj put nita ne dogodi, nikada vie neu dopustiti da protiv svoje volje
ostane sa stranim ljudima. Dijete, u potpunosti ovjek i bolji od njega, a mi se
nabacujemo s njim kao s vreom. Posve suverena dua, samo to tijelo nije u
stanju nita obaviti ni provesti.
Sav je izgreben i lakat mu je jako natuen. Josef mu je stavio zavoj. Na
asfaltnome ploniku u parku dvorca nekoliko je puta ljosnuo, ulo se kako
dlanii zvone. Na elu mu kvrga. Medu butinama upaljeni ubod od ose, plava
kosica, krupne plave oi. Ustaca su mu, kad je na miru, tuno ozbiljna.
28. kolovoza 1990. Leao je stavivi glavu u majino krilo, duda u ustima,
gledao je na televiziji Offenbachove Razbojnike. Kraljevski blagajnik upravo je
pjevao da mu je blagajna prazna jer je milijune spiskao na ene koje voli jer
ima srce panjolskoga granda. Djeak je sjeo, izvadio dudu iz usta i doviknuo mu
Ti nemas slce, lopove, tata ima slce! Vratio si je dudu u usta, legao na mamu i
dalje gledao program. Shvatio je da je rije o lopovu, iako ta rije nije bila
izgovorena. I zato se s nepune tri godine zbog toga toliko uzrujao?

Boravili smo tjedan dan u Mirekovoj kui u Zlnu. Jedan dan vatra na vrtu,
drugi dan izlet na Vratec do izvora gdje sam prije dvije godine djeaka krstio
Zove se Josef i tu je tvoj dom. Prijatelj Zdenk Kotrl ree da kad bih bio dodao
u ime Boga oca, krtenje bi bilo pravovaljano. to je bilo, bilo je kakav
katolik, takav krstitelj. Tri smo se dana izleavali u vrtu, itali, polijevali
se iz gumene cijevi, skupljali eere. Odgovorio sam valjda na dvadeset pisama
itatelja Literarnih novina. Napokon sam provodio vrijeme s djeakom i njemu
pripadao. Bio je slobodan i radostan. Prostrani vrt, velika kua s brojnim
prostorijama. Spavali smo u dvorani za tjelovjebu na strunjaama, Lucka jednu
no u indijanskoj mrei, ali morao sam spavati na zemlji ispod nje, bojala se.
Zaudo, prema Lucki nisam bio jako dobar. Smetala me njezina lijenost,
nepokretljivost, nespremnost zabaviti maloga. Pitam se zato ee razmiljam o
posljednjem od svojih sinova kad ker imam samo jednu? Zar zato to mi je ta
tema blia? Zar zato to sam vie u njemu?
Osjeam slast kad nou leim pored njega, die u mene i kojiput u snu
dohvati moju ruku. S druge strane dri Pavlu. Bio je avolski ustrajan pri
skupljanju eera Pue ispod drvea u grmlje. Doi sa mnom u umu, pokae na
nisko isprepletene grane tisa. U subotuposlije podne bili smo u parku na
koncertu valake cimbal kapele. Djeak je traao naokolo, valjao se, puzao po
travi, skrivao iza drvea, s Luckom je od drvaca gradio kuice. Muzikai su
svirali. Kao na protenju dok sam bio dijete.
26 rujna 19990. Razgovaraju djejim aparatom. Lucka Tko je tamo? Djeak Tamo je
Lucka! Kao aljivi ske.
Neprestano me zbunjuje kako je veseo, a kako su mu usta alosna dok
nepomino razmilja. Divna usta pravilnih oblika, duga kao u odrasla mukarca,
nikakva djeja ustaca. I ne mogu se ne prisjetiti istih takvih alosnih usta
kakva je imao moj srednji sin. Kad sam jednom, ba kao i danas, samo to
hitrijim pokretom, legao na zemlju, skoio je na mene, valjao se po meni, htio
se hrvati, ali ubrzo sam mu rekao Hajde, ne gnjavi me vie. Ustao je i otiao
stisnutih usana od alosti. Zatim mi je priao, pogledavi me odozgo i rekao
Vidi, sada se gnjavi sm. Ima nekoliko takvih nezaboravnih reenica to mi
bljesnu u pamenju, a onda vie ne znam tko ih je izgovorio.
Odluio sam da neu Pavli dopustiti da ga vodi u jaslice, radije u
prijepodnevna ja provoditi s njime. Rekao sam joj. Ona se slae, samo trai da
ta odluka ne bude zauvijek ako to budu male jaslice kamo e rado odlaziti, to e
za njega biti korisnije nego da ostaje s nama. Za no mu obino vie ne trebaju
pelene. im se probudi, odmah se zaposli vozi se na svemu to mu je na
raspolaganju na romobilu, trokolici, velikom teretnom automobilu, na njemu sjedi
i odgurava se nogama. U Pavlinoj se radnoj sobi nauio stajati na stolcu uz
prozor, s njega promatra ulicu, mostove i kretanje na njima. S velianstvenom
kulisom u pozadini, kao na potanskoj marki iz Prve republike 1919.
Morao bih ivjeti jo deset godina da ima trinaest godina. Leali smo u
krevetu suelice, gledao me te zatim rekao Ti si luan.
Umro je Milan imeka. Prekosutra je pogreb. Odletjet emo iz Kbel avionom
u Bratislavu s ostalim prijateljima, specijalnim avionom gospodina predsjednika.
Milanov je muki ivot zato izbjegavati rije ljubavni bio zaudno izravan,
jasan i jednostavan. Siromaan? Katkada mi je zavidio, esto me upozoravao. Kad
su ga prije nekog vremena pustili iz uze, posjetili smo Bratislavu. Smjestili
smo se kod obitelji Kus, ja sam, dakako, u kui govorio slovaki, a Pavla je
radije utjela, s Milanom smo se poli okupati na ondanje Zlatne pijeske. Ona
je oijukala s njim, on je plaho prihvaao, meni se to svidjelo, poljubili su
se. Povratak brzim vlakom bijae muan zbog ponovne Pavline svjetske boli, i da
je svemu kraj, i ona e svakako jo posjetiti Milana, Milan je junak. Nakon duga
vremena napokon sam ponovo osjetila da sam ena. Ne, nisam bio ljubomoran, nisam
to shvaao ozbiljno, znao sam da e je pustiti, tako je i bilo. Znao sam da u
tome ima vie hotiminoga otrova nego ljubavi spram drugoga mukarca. Izjedala
me moja glupost zato ostajem s njom kad nije nimalo dobra?
Radije u pisati Dominiku.
17. listopada 1990. Pavla je ve peti dan na Mallorci, s Jitkom. Djeak je kod
bake, nije se bunio. Posjeujem ga. Juer smo otili na kolodvor u Bubene
gledati vlakove, zatim smo uli u vlak, odvezli se u Ouholice i natrag. Bio sam
alostan. Bez mame kao da je odrasliji, posluniji, vie mukarac nego djeak.
Partner. Prije etrnaest dana doivjeli smo veliku neugodnost poli smo na izlet
szavskim pacifikom i na povratku u prepunome vlaku djeak je bio namjerno

nemogu. Pavla ga je nastojala smiriti tako to mu je povlavala. Stidio sam se.

Napustio sam ih te nisam s njima poao ni kui. I za stolom se grozno ponaa.
Ali kad smo nas dvoje sami, normalan je. Htio je znati kada se mama vraa.
Izbrojio sam dane na prstima. Mama e doi na malome prstu, obradovao se.
Imali smo posjet Wolfgang Scheur s Brigittom i Olbram. Wolfgang je
diplomat pustolov koji nam je sve vercao amotamo. Zapjevali smo, djeak je
divljao, plesao, radosno vikao. Ekstaza mu ide.
30.10.19990. Dominik,
ne vara li me pamenje, nikada se nisi zadovoljio time to si otac i dalje si
bio prilenik, ljubavnik, antiki mujak, bludni pastir. Komplimenti enama,
njihovoj pukotini. Oi Ciganki i idovki, oi koje ne bi ni zamijetio da nije
bilo trbuia. Mama iznimka. Otac gdje li mu je kraj? U isto vrijeme i
usporedno s tim da sam ja isto to i ti, ja sam uvijek bio svjestan svojega
oinstva. Sve mi je jasnije da sa svakim novim djetetom mukarac sve vie
postaje ocem spolnost, njegova i enina, prodire u njegovu svijest i duu.
Praviti svako idue dijete sve je vei uitak! Slast pomijeana sa strahom i
jezom jo je slasnija. Ulazio bih u svako dijete, s dolaskom svakoga bih se
ispravljao, tonije odrevao. Smeta mi i mui me sve jae to ih sve nisam imao s
prvom, jednom enom. Teko je zbrinjavati dva gnijezda. Ne prihvaam, odbacujem
to razdvajanje taj izopaeni obiaj dananje civilizacije da mukarac s novom
enom naputa prvu, tako se razdire i jednako razdire svoju djecu. Trebao bi ih
drati sve na okupu! Dakako, to je odvratan muki ovinizam koji ne uzima u
obzir enine osjeaje i njezinu slobodnu volju, ali to je pravo koje pripada
mukarcu. Postoji jo jedna mogunost a to je da mukarac osim djece koje ima sa
svojom prvom enom nema vie djece. U stvari zato mu nastavlja dalje, ako ena
vie ne moe? To je krivo! Da se mene pitalo pri stvaranju svijeta, uinio bih
da mukarcima kao i enama usahnu lijezde, popusti snaga, da im se izgube ari.
Najvea je okrutnost kad mukarac napusti enu. Imam teak grijeh to sam kerku
rodio s drugom enom a ne s prvom, svojom, koja bi je bila tako rado primila uza
svoja tri sina. Ima li za to isprike, moglo bi se rei da vjerojatno oboje ne
bismo vremenski stigli imati jo djece. I tako ki danas ne bi bila na svijetu.
Jednom u joj to morati objasniti. Zapanjem sam to unato svojemu loem
ponaanju ipak imam tako divnoga sinia, plemenitiog i istog. Moda u to
jednom sm sebi moi objasniti. U svako sam se dijete utjelovio, u ono posljednje
najsavrenije, ne moe biti savrenije. Ja sam on, sav sam u njemu, i on je ja.
Sada vie ne moram postojati osjeam. Sad jesam zbog njega. Zbog svih njih.
Toliko sam se puta teio ostvariti dok se nisam posve ostvario. Ali ne elim se
i neu niega odrei, svi su savreno moji. Samo to su trebali biti od jedne
ene, zbog stilske istoe, reda, mira i ljepote. Jednom me je jedna ena,
zgodna, pametna, osjeajna i potena zamolila da joj napravim dijete, samo za
nju. U prvi me as to uzbudilo, a svakoga dana sve vie plailo kad sam se
podsjetio na to. Nikada nismo jedno drugoga dotakli, bio je to savreno idealan,
duhovni odnos metafiziki? A kad bi osjetila da je trudna, navodno bi se od mene
oprostila. Rekao sam da ne mogu, savijajui se od stida, jada. Bilo je vrlo
vano da i dalje dolazim u posjete, na au vina i knjievnosti, da ne pokaem
kako je odnos naruen, da ga ne naruavam. Da ostanem. Nikada to nismo ni
rijeju spomenuli, i dalje se moemo vi?ati. No bila je to teka kriza
dostojanstva, pristojnosti i prijateljstva. To nije bilo ni u kakvoj svezi ni s
moralom ni sa seksom. Kako da se izrazim teko mi je bilo odrei se svoga
djeteta? A pritom koliko li je samo sjemena prosuto uzalud! Zar ti je teko
obdariti je djetetom? Star sam i staromodan, vladalaki nastrojen to je nova
ena, slobodna, vrlo osjetliva i razborita. Odvaila se dohvatiti svoju elju.
Je li imala pravo? Zar sam ja zatajio?
Kada ne elim napraviti jo jedno dijete to nije zato to si ne bih htio
komplicirati ivot na posljetku, dogodit e se, nehotice, i eto ti komplikacije
bez nae privole. Ali zato da izdam to dijete dovodei ga u prostor kojim ne
vladam, u vrijeme kojemu ne vidim kraja. Tko bi bio njegov tata, tko bi ga nosio
na ramenima zagledan u njegove oi traei sebe? Naime, ja ga gotovo vidim,
jasno ga zamiljam i ne mogu ga tek tako odbaciti.
Iz Listova Dominiku
6. studenog 1990. Bio sam etiri dana u Amsterdamu. Ondje sunce, ovdje magla da
se nije vidjelo krilo zrakoplova. I hladno je, do kosti. Rado bih poblie
upoznao taj grad i tu zemlju. Neprestano rjeavam pitanje s kime? Naravno, s
mojom mladom druicom kojoj bih rado otvorio svijet i mislim da bih to trebao

uiniti upravo ja. I dakako, s mojom Marijom, jer ako ja to ne uinim, svijet e
se zatvoriti pred njom. Kad sam jedne slobodne veeri etao gradom Amsterdamom,
odabravi jednu od dugakih ravnih ulica da ne bih zalutao, preplavio me
iznenaujui osjeaj najbolje je biti sm. Ide tako stranim svjetskim gradom i
sve je tek ispred tebe. A budui da se ve sve bilo dogodilo i iskusan si, nee
ni na to pristati. Samo e se pribliiti, na udaljenost sigurnu za obje
strane, razgledavat e, promisliti i otii! I tad sam shvatio da je upravo to
moj stav prema eni po imenu Naja. Ni jedne vie! to e biti kad jednom tako
krenem u svijet sa svojom keri? Njena druica. No moe li se danas od keri
izmedu esnaeste do dvadesete oekivati da e poi sa svojim starim ocem? Ali tu
je djeak! Taj se nee obazirati na godine, godine mu nisu vane. Ta mi smo
mukarci. Vrijeme mi je da zaponem s odgojem, zna se kako Zove se tako i tako
i podrijetlom si otuda.
Veeras se kupao, zatim ga je Pavla dovela meni i rekla mu neka mene pita
da u mu ja objasniti. Rasplakao se Ja necu imati maloga pimpeka. Imao sam
velikoga, a sada imam maloga! Objasnio sam mu.
12.11.1990. Dragi Dominik,
jo sam se sjetio da ti nikada nisi vodio brigu o tome to e biti s tvojim
enama. Svaka je dola i otila, u stvari kad bi htjela ili kada bi ti htio.
Nisam zamijetio da si se brinuo to je s njima kad nisu pored tebe, kad ih ne
titi tvoja ruka. to su radile kad nisu bile s tobom, kako im je bilo? Nadalje,
nisam zamijetio da si se alostio kad bi ostao sm i ni jedna Ona nije bila s
tobom. Zar nisi bio ljubomoran? Moda si odsutnou ljubomore plaao slobodu od
briga za nju. Umio si savreno izraziti punou vaega odnosa a da ni rijeju
nije spomenuta njezina osamljenost. Ni tvoja. Moda zato to su bile takve,
odabrane ene, same su se za tebe odabrale. Takve si privlaio, moda. Ili... o
drugaijima ne govori, moda i ne zna za njih za one koje su za trenutak sree
s tobom bile danima, mjesecima i godinama nesretne. Tvoje je predivno pisanje
jedina ivotna la. ivot sa enama kakav ti opisuje ne postoji. Mukarac kakva
si opisao na svoju sliku i priliku nije dobar enama.
Promatram kako lagano zapadam u odgovornost koja e biti iznad mojih snaga
i mogunosti. Ta je ena duboko nesretna i taj joj nain ljubavi vie ne
odgovara. emu trenuci, sati, odnosno noi, sree kad slijede dani bez sree i
sigurnosti? U boljim trenucima samo uvi?a kakvi bi dani trebali biti. U jednoj
noi saznaje za ostale mogue noi to dolaze bez redosljeda. To jednostavno
vie nije dovoljno, zagrljaji kroz to je ve prola, zar to na posljetku nije
bilo uvijek jedno te isto, sa svakim, ba svakoga moe zatraiti da joj odnosno
posudi! Ali gdje je ogoljela svakodnevica, obian, krasan ivot sa svagdanjim
razgovorima, pokretima i doticajima, u obinoj odjei, s najobinijim zanimanjem
i poslovima.. Najobiniji ivot s mukarcem?
Na tom stupnju zrelosti enina bi ljubav trebala poprimiti materijalni
oblik pretoen u nain ivota, dnevni red, koloteinu obveza i navika, rada i
odmaranja, drutvenih dogaanja i utljiva sivila nedjeljnih popodneva
provedenih kod kue, predivnih popodneva, s muem. Tko sam ja, upitat e se,
pitala je. Kad me nee, dometnem umjesto nje. emu studij, posao... emu ivot?
Hoe li joj ikako pomoi ako joj dam do znanja da je razumijem?
Rado bih znao na koji je nain prije zamiljala svoju budunost. Prije
nego to sam se ja pojavio.
Mogu je ispuniti zanimanjem za stvari koje prouava i eli im se i dalje
posvetiti, koje ja inae ne bih imao gdje iskazati ni razvijati. Mogu na njezinu
primjeru pratiti kako se mlad ovjek nosi s pitanjem pronalaenja svojega mjesta
u drutvu, kako se mlada ena odnosi spram ljubavi naime, kako u svezi s tim
radi na sebi i u sebi. Za sve u se brinuti, za stanovanje. Priekat u da vidim
na koji e nain usmjertii svoje radne napore, to e eljeti postati. emu to?
Zato jer je ovjek obavezan ivjeti svoj ivot, iz nita ga promijeniti u neto
a zbog koga? Zbog svoje asti, zbog roditeljske sree, odgovornosti spram onoga
koga jo do kraja ivota moemo sresti, a moe se do kraja ivota i roditi. To
se ne zna! Zar znamo to e nam zatrebati i to bismo mogli gorko poalili ako
ne raunamo sa situacijom kad e biti nuno zapeti iz sve snage!
Iz Listova Dominiku
27. studenog 1990. Napisao sam Dominiku kako sam s malim otiao na rendes s
Najom. I temeljno razmiljanje o njoj. No budui ovi zapisi moraju ostati
posveeni glavnome liku, Naju s isprikama zapostavljam.
Pred Malostransku sam kavanu doao s djeakom nas dvojica. Drao je ruicu

u mojoj ruci, ne znajui ni o emu nita kamo idemo, zato stojimo ovdje, a
tramvaj ne ekamo. Kasnije u ti, sinko, ispripovijedati. Kad se pojavila i
ugledala nas, zastala je, okrenula se i pola natrag. Osjetih zaprepatenje i
razaaranje istina je izala na vidjelo. Mogu rei da sam osjetio trijumfalno
olaanje to sam joj tako izravno, kratko i zorno rekao sve to sam joj imao
rei. Zar bih od te ene mogao traiti da mi pomogne ivotom? Krenuli smo put
Mosteck ulice dok sam se ja oporavljao od udarca. Zar sam ita tajio od nje? A
rekla je da o meni sve zna. Na mostu sam sluajno zastao jer je neto privuklo
djeakovu pozornost i uto sam je ugledao kako nas iz daljine prati. Ila je za
nama preko cijeloga Staroga Msta do tramvaja na Vclavski trg, gdje smo uli u
tramvaj. Za to se vrijeme moj pogled
promijenio vidio sam na susret njezinim oima. Bol koju osjetih bila je
nesnoljiva dvadeset est mi je godina, a nemam mua ni dijete! Zbog koga ivim?
20. sijenja 1991. Nedjeljna veer. Neto prije Stare godine navrio je tri
godine. Kad odozgo promatram njegovu glavu, zaprepaten sam i ne mogu
povjerovati oitoj injenici postao je mukarac. Daj me zaposli, trai me kad
ostanemo sami. Kad je zaposlen, usredotoeno, dugo radi. Ima odlune i vrste
kretnje. Od stolaca i kutija gradi trgovinu, dovue stvari za prodaju i dakako
zahtijeva da netko kupuje.
Prolazi kroz teke promjene uimo ga da sm zaspi. Do sada ga je Pavla
uspavljivala tako to mu je itala ili ga barem drala za ruku. Dakako, bio sam
protiv toga, ali nisam znao to u s njim. Doista, uspavljivanje traje ponekad
predugo, a kad ga Pavla ljutito napusti, kojiput zaspi, ali najee ne. Do k
nama obeavajui da e samo malo gledati televiziju i zatim poi na spavanje.
Ipak ne izdri mirno sjediti, skuplja svoje autie... te nastavlja s poslom
zapoetim prije veere. To me razbjesnilo, uzmem ga i odnesem u njegov krevet,
odluen da odem. Ali u njegovim oima to su u polumraku zasvjetlucale slabanim
sjajem ugledam... to je to? alost, tuga, molba. Priat u ti kako je moja mama
kupila kozu a tata ju je uio bosti. Ispriah mu to sam imao i rekao neka sada
spava. Zamolio je Htio bih da tvoj tata uci dvije koze bosti. Kaem mu da smo
imali samo jednu, i lezi sada, ili u otii Idi, veli. Idi, ponovio je. I to
e raditi? Naci cu si druge prijatelje.
Jednostavno ne znam kako bih ga zapisivao. Ovi vanjski dogadaji i
opisivanja gotovo nita ne mogu doarati.
Neprekidno se bojim da mu se togod ne dogodi, a nesrea se dogodila
Lucinki zaletjela se pod automobil i slomila nogu, istu nogu kao prije dvije
godine istoga dana, 16. sijenja!
23. sijenja 1991. Poao sam s djeakom na potu podii honorar 118 000 kruna.
Iza mene stajao je Ciganin. Morao je dugo ekati jer se po toliki novac ilo u
trezor. Inae nije bilo mnogo ljudi i u dvorani je vladala tiina. Ugledavi
zavezani paketi s novcem, djeak je uzviknuo Toliko novaca nam dajete, za to?
Rekao sam mu da u mu sve objasniti i vukao ga van. Stidio sam se ondje rei da
sam novac zaradio piui.
Izaemo na ulicu i on hoe nositi paketi. Nisam mu ga dao, rasplakao se.
Skrenusmo u sporednu, paralelnu ulicu i ondje sam mu paketi stavio u ruku.
Nosio ga je podignuto, smireno i svjesno, divota. Ti ne zna, mali moj, kakav je
to prizor.
25. sijenja 1991. Idemo ulicom i on me upozorava na razliite tipove
automobila. No sa sigurnou raspoznaje samo favorit i taksi. Najpovoljnija je
kombinacija taksi favorit. Priao mu je te prstom pokazivao isprekidanu crtu
preko njegovih vrata To su clte. Idemo dalje. Za sve pita i zatim mi objanjava.
Vodimo muke razgovore.
Poli smo kupiti mu nove cipele. To ga je vrlo obradovalo, na djeji nain
veliku radost moe svatko osjetiti, ali samo je djeje oitovanje iskreno.
Mislim da ga shvaam cipela je doista zanimljiva i lijepa stvar. Istina je da
ima stvari kao pljeve, ali u svaku je utisnuta odreena svrha. Primivi od
ovjeka svrhu i oblik, tvar se primie duhu. Tako mi djeak uvjerljivo obrazlae
svoj stav, ujem ga, ali ne sluam. Imam posla preko glave.
3 SVIBANJ PROSINAC 1991. Josef bi esto razmiljao na koji e ga se nain Pavla
rijeiti. Postojala je jedna mogunost, a tu je smatrao malo vjerojatnom, da e
ivjeti zajedno u sve sporijem tempu, ponestajat e im snage i tada e se i ona
ohladiti, a njihov e se odnos promijenio u obiteljsku i praktinu suradnju.
Imaju dvije zajednike struke djecu i knjievnost. inilo mu se vjerojatnijim da
e on iznenada umrijeti, a ona ga oplakivati. No pomiljao je i na to da e se

negdje osjeajno vezati, dakle i zaljubiti, jer esto bi govorila Sve sam svoje
mukarce doivljavala kao ljubav. Josef je zapamtio i njezin nazor da onaj tko
se kod kue ne nasiti ima pravo zadovoljiti se drugdje. Ali kako e na taj nain
ivjeti? On e biljeiti njezine bjegove i povratke, a odluka e i dalje biti
njegova.
Bilo je drukije. Jednostavno ga je otjerala kad joj vie nije bio
potreban, upravo je tako odbacila i prethodne mukarce, ali njega nakon dueg
razdoblja jer je njegova zadaa bila dugoronija dvoje djece i dobar stan.
Rauna i s tim da e imati novaca, jer je zabranama doao kraj, a ona zna
raditi. Dogodilo se to u svibnju kad je Josef u razgovoru za enski asopis
iznio svoje miljenje o enama, braku i obitelji. Mogao je istu stvar izrei
opreznije i nije trebao priznati da naputanje brane zajednice smatra pogrekom
pogrekom koju sada pokorno odra?uje. Mislio je kako je rekao jer upravo mu je
to bilo na pameti da voli Pavlu, ali kad je traio u tekstu te rijei, nije ih
bilo! Pavla je znala njegov stav i patila zbog toga, ali nije mogla podnijeti da
ga je objavio! To je bio razlog da se izmeu mukarca i uvrijeene ene neto
dogodi Josefu je bilo jasno da nakon istiline ispovijedi slijedi svojevrsno
pokajanje, ali pretpostavljao je da e stanoviti hram to su ga oboje uvaavali
ipak izdrati. Prevario se.
Kako su se dalje stvari odvijale, ne ulazi u ovaj spis, u ovome e se
posvetiti glavnome liku. Istoga trenutka kada je Pavla na ulici! dala Josefu
otkaz, djeak je rekao Pogledaj sto se dogodijo! I pokazao mu je prsti s
majunom oderotinom i krasticom. Josef je kupio dvije velike kutije od ljepenke.
Odabravi trenutak kad nije bilo nikoga u stanu, otiao ih je napuniti. Posao
oajnika to je najvanije, to odnijeti, a to ostaviti? Da ponesem i kutiju s
djeakovim iznoenim cipelicama? Ponio je prije svega svoje lijekove za srce te
hrpicu nesrene pote. Praznovjerno je nastojao odgonetnuti stvar koju e
ostaviti inae bi svoj odlazak zauvijek zapeatio. Proao je svim prostorijama,
posvuda savren red, shvatio je to kao podrugljivu poruku odgojitelj mi ne
treba! Vukui kovege niza stube ispravio se samo da zna, poinjem novi ivot!
Vie puta je morao navraati i otkrivao promjene u stanu. Nestale su na primjer
fotografije na kojima je bio s Pavlom.
Krevet! Ostavit e ga djeaku. Gledajui ga, shvatio je svu svinjariju
enine odluke uzela si je pravo unititi njegov san pored djeaka. Djeaka je
liila ljepote da jednom rukom dri mamu, a drugom tatu. Lucinki je oduzela
pjesmu, tek tako. Ona... to je nevjerojatno! Ona se smatra toliko dragocjenom da
trima ljudima nare?uje neete ivjeti zajedno! Ocu odre?uje posuvat e djecu
kao na televiziji! Krava kakve nema. Kovege je punio u strahu nee li se na
vratima pojaviti onaj stvor. Kad ju je zamiljao kako stoji na vratima, uinilo
mu se da e je zagrliti te prekinuti to ludovanje. No uzdrhtao bi od straha da
e biti odbijen. Pogleda kroz prozor na rijeku, upravo su dvije lae
isplovljavale, a jedna je uplovljavala. Ta znao si da uz takvu enu nee
doivjeti starost. Kako si mogao i pomisliti da e ovdje s djeakom izgraditi
radionicu, kabinet, radnu sobu?
No ostanimo pri glavnom liku odluio je da si nee posuvati djecu. To to
je ova ena uinila od njegova oinstva znai da ga nikada nije ispravno
shvatila, ne zna o emu je rije, ne potuje ga. No ako zna za povezanost izmeu
oca i djece i ako rauna s njom, tada to ini samo zato da oca prisili na
ustupke ili da ga za kaznu mui. Prava je betija. Spaavaj se tko moe!
Naravno, nju je zauvijek obiljeio onaj frajer koji ju je napustio kad je imala
prvo dijete. Osveuje se? No ostanimo kod djeaka.
Josef je odluio da nee pregovarati, telefonirati. Napisao joj je pismo u
kojem je objasnio svoj stav, ni za to nije molio ovoga puta nee podviti rep.
Ne telefonirati to je lako. Puno je tee ne iekivati poziv. Nije se udaljavao
od aparata, nije se usuvao otputovati u nekoliko je puta na dan provjeravao je
li telefonski aparat ispravan. No ostanimo kod djeaka. Kad bi se Josef nou
probudio, preplavio bi ga je osjeaj uasne nesee, nepravde, unitene
egzistencije. Noi su bivale strane. Danju, kad je u mislima ponovio svoj radni
dan u kojem nije bilo ene i djece, prihvatio bi bolju stranu stvari imao je
puno slobodna vremena! A kad bi zaboravio djecu, doimao se sm sebi razboritim i
smirenim. No doista ga je iznenadilo to to tu enu ne eli vidjeti. I vratila
mu se volja za rad! Ponovo mogu raditi, radovao se. Zapravo se njegov rad sveo
na zapise o nesrei. S naporom bi napisao poneto i za novine. Znao je da i ona
radi oblikuje svoj in, stvarajui tekst kojim e prekriti stvarnost vlastitim

e se knjievnim djelom uvjeriti da je postupila ispravno i tada nema mjesta

sumnjama. Ta je stvar izgubljena, dovrena, Josef je bio siguran. I razgovarat
e samo s onima koji su na njezinoj strani. Nee biti nikoga tko bi joj, poput
njega, uinio uslugu Hajde, Pavlinko, kako bi bilo da pogleda stvari s njegova
stanovita?
Prijatelji koji su doznali za taj dogaaj tijeili su Josefa to se moglo i
oekivati, tako je bolje. To ga je vrijealo. Kad bi mu govorili da je to
uinila zbog drugog mukarca, obavjetavajui ga kako ve nekoga ima, opovrgavao
bi njihove tvrdnje. Poznavao je njezinu estitost. Razila se s njim iz
prinicipijelnih razloga. Njezina je estitost bila udne vrste. Jedina
kompetentna osoba koja ni o emu nije znala bila je njegova ena Marja.
Posjeivao ju je u D. u istim intervalima i danima kao prije. Dane kad je trebao
biti s Pavlom i djecom, provodio bi u prakome stanu.
Priznavao je da prolazi kroz strane muke. Ali smetalo mu je to njegova
patnja nije posve ista naime, prihvaao je utjehu a tu je misao smatrao jo
prljavijom. Najpotenije se osjeao kad mu je bivalo najgore, kad bi nesrea
posve otplavila svaku misao o njemu samome. To je bivalo nou i krajem dana
uzalud potroenoga. Kad bi djeak postao za jedan dan stariji, Josefov se ivot
za jedan dan skratio, a nisu ga proveli zajedno. Postoji i ena Naja. Kad je
saznala to se zbilo, traila je njegovu nazonost a da ni rijeju nije
spomenula dogaaj. Pozivala ga na pola sata ili dana, na jedno poslijepodne ili
no. No izgovor da to ega nema kod kue moe uzeti drugdje bio je Josefu od
slabe pomoi. Zar sam ve pristao na njezinu igru? plaio se. Gubim pravo na
svoju djecu! Zato bi uvijek bjeao iz Naje, a ona se ljutila. Predivne li, ah
tako krasne ljutnje, uz razloge o kojima je ponovo morao pisati Dominiku
zahvalnu pritubu. Ponekad bi, na primjer jednom dok je za jutarnjeg polumjeseca
s cipelama u ruci prelazio potok na odlasku iz Najine kuice da ga ne zatekne
njezin tata kad se bude uputio na jutarnji autobus, shvatio da zapravo nema
obaveze i da je slobodan. I ona bi trebala voditi rauna o tomu to radi. No im
bi se pojavila svjetlost dana, znao je da ona ne zna. A on je duan znati. Kad
bi se poslije sastali po istoj svjetlosti u gradu, oekivao ju je posve drugi
mukarac nego onaj s kojim je spavala. Rastavljeni mukarac kojega nee
doekati. I to se ponavljalo. Sve dok mu jednom nije otro rekla to jo
oekuje? Ona ti se nikada nee vratiti! Tako je potaknula njegovu odluku ta se
ena namjerava tui. Branit e svoj ivot. Od svojega bi bio lako odustao, nou,
bezbolno. Zaboga, samo da to ne bude pored nje!
to je bilo dalje ne spada ni u Listove Dominiku. Za to je imao spis pod
nazivom Put na Kretu. Ondje je zapisao i zgodu o udnom posjetu na kraju dana,
bio je zateen u raspoloenju da se obrauna sa svime, ali nesposoban da se
pomakne ili togod uini. Govorio je poput pijanca kojega je ve odavno prola
volja za piem, kad jezivo trijezan izgovara rijei koje bi tek pijanstvo moglo
opravdati. Oslobaajui se tereta, osjeti olakanje, a u isti mah i stid zar
mora blebetati? Stidio se svoje tualjke pred gostom koji je u njemu vidio ipak
vreg mukarca. Mora se pridii i poi. Dolo mu je da to i uini.
Moglo bi se rei da se radnja, unato autorovim uvjeravanjima, ne bavi
djeakom. No njegovi su prstii bili u sve umijeani. Kad je Pavla jednom
otputovala, ostavivi djecu kod svoje majke, palo mu je na pamet da ih posjeti.
Bilo je grozno! Nije znao jesam li ja udovac ili to sam? Zar su to moji
siroii? Bez majke ili bez oca? Lucka se kretala kao nijema. Nije znao treba li
s njom o tome govoriti ili ne. Taj ga je susret vratio u prvotno jadno stanje.
No ponovio je susret neu valjda dopustiti da me se skine i sa zidova djejih
soba! Krajem ljeta odvela je Pavla djecu k njihovoj zajednikoj znanici izvan
Praga. Posjetio ih je i prespavao ondje spavao je s djeakom. Drao ga u
zagrljaju pitajui se ja ili ona? Bilo mu je drago kad je odluio da je za
djeaka vanija majka, za sada kasnije e se pokazati. Drugoga je dana poao s
malom do potoka i stidei se nastojao doznati to sve zna i kako joj je majka
objasnila situaciju.
Razljutio se, ali nije smio komentirati niti opovrgavati. Zatim je
proetao s djeakom. Hodajui poljskom stazom, drahu se za ruke. Dva zapraena
traga u travi. Shvatio je da mu predstoji jo jedan put i to tamo odakle djeak
dolazi i odakle mu obiteljsko i krsno ime. Taj ga je pogled u budunost potaknuo
da kae Vrlo sam nesretan. Djeak upita Zasto? Morao mu je odgovoriti Imam tebe,
Lucku, ali mamu nemam. Djeak je rekao Opet ce imati. Dvoumio se prije nego to
je rekao Morala bi mi doi. A djeak e Doci ce i opet ce kod nas stanovati.

Hoces? Ako do? Josef je odgovorio Naravno da hou.

Bliio se kraj ferija i Josefu je bilo neobino to nee Lucku ispratiti
do kole. Poi e u etvrti razred. Nee pogledati njezine nove udbenike i tako
dalje sve do popodnevna sladoleda. Strah otriji od noa podsjeti ga da ako
ostane po starome, nee za tri godine odvesti djeaka u prvi razred. Ta mu je
okrutnost bila neshvatljiva. Kao to ovjek ne uje stanovite zvune frekvencije
koje pas uje, tako toj eni nedostaju neke od osjeajnih frekvencija. Ona je
bolesna! Kad je to shvatio, prestao se uditi njezinim postupcima i udio se
tomu to je nije napustio pri prvim znakovima bolesti. Pokuavao se prisjetiti
koji su to bili znaci, no to ovamo ne spada. Naposljetku se posvetio temeljnome
pitanju tko e djeaka nauiti mukim poslovima? Sobu koju mu je Pavla prilikom
preseljenja odredila namjestio je posve drugije od njezine predodbe bila je to
spavaa, radna soba i radionica. Namjetena pokustvom koje je izradio. Pile,
stezaljke, builice, u kutu svakojake letvice i daske. Krevet s ladicama za
rublje. Kao kod kuma stolara. Zove se tako i tako, podrijetlom si otamo. Pavla
je kao gradski ovjek iskazala znatnu snoljivost dok joj je trebalo. Mislio je
i na Magdalenu Kakav model odnosa i primjer rjeavanja konflikta joj prua?
napisao je Pavli.
Odluio je otputovati u inozemstvo na najdulje mogue vrijeme. Mogao je
otii samo na tri mjeseca, vie mu ni jedan dobroinitelj nije bio voljan
platiti. Kad je o tome obavijestio Mariju, prihvatila je to kao razumno
rjeenje. Rastanak s njom bijae najbolnija toka ove odluke oboje su znali da
gube dragocjeno vrijeme. Sve je od nekog vremena bila pogreka. No da je nije
uinio... To su ve razmiljanja uz ledeno more.
Udarac sudbine za Naju. Kad je sa smijekom dolazila u park, nije slutila
to se sprema. Rekao joj je da odlazi zato da bi mogla krenuti boljim, sretnijim
putem. Ostavio ju je na klupi i kad je neto kasnije onuda prolazio u tramvaju,
vidio ju je s licem uronjenim u dlanove. Ta mu se slika neprekidno vraala i
pokuao ju je ublaiti pismom u kojemu joj je ponovo objanjavao kako ne eli da
bude nesretna poput Pavle. Zaudio se kad je spoznao da je doista otputovao od
nje, ta s Pavlom je zavrio. Kad se u njegove misli uvuklo ensko tijelo,
pripadalo je Naji. No lice, koje nije jasno vidio, nije bilo njezino, bilo je
nevinije. S njim bi volio porazgovarati. Pozvao je k sebi u posjet Mariju i
sinove pred kojima se stidio do dna due.
Vratio se prije Boia. Advent je smatrao posljednjom graninom crtom kad
bi jo od Pavle mogao doi koji znak. No izdrala je Boi, drvce, maleni Isus,
kolede. Kakav karakter! Bilo mu je drago to je pred njim umakao. On nije
izdrao poslije Boia poveo je svoju djecu u planine. Zar sam udovac, a vi moja
siroad? Sve za socijalistiku obitelj! Bilo je puno snijega, vozili su se na
sanjkama. Sve je bilo kako treba, ak i jelo koje je spravljao, ali osjeao je
da su krnji. Vukui sanjke, razmiljao je na kakvo bi rjeenje pristao ako bi
morao priznati da ga Pavla ne eli za mua. No neto u ovim razmiljanjima
nedostaje nije ga odbila kao mua, nego je eljela mua koji bi je volio. To ga
je podsjetilo na staru misao da nije odabirala mukarce koje bi ljubila nego je
od njih zahtijevala da bude ljubljena. Spoznao je da ljubi Mariju nije li to
nepotrebno snana rije. Svaki dan bi iscrpljen pao u postelju. Djeak je spavao
izmeu njega i Lucke. Ponekad bi prije sna plakao dozivajui mamu Mame nema,
govorio bi mu. Ali zasto! ponavljao bi maleni. Mora pisati, odgovorao bi,
umjesto da je rekao zato sto nece.
Na Novu godinu uveer pojavila se na vratima seoskoga zdanja Pavla i rekla
Nee me otjerati? Otjerati? Zaboga! Nekoliko mu je misli prolo glavom to je
dobro za djecu donijela je teku odluku da e popustiti to mu nikada nee
oprostiti unijela je pomutnju u njegovu srenu muku tugu. Dospjela sam do
zakljuka da sam pogrijeila i da bismo zbog djece trebali pokuati iznova.
Oprostila sam ti. Posljednja je reenica bila tona ona krivnju ne osjea, on bi
trebao osjetiti zahvalnost. One svoje kovege ni za to neu tegliti natrag,
pomislio je. Rekao je sljedee U slubu se vie ne vraam, Pavla. Povjerovao sam
da si donijela ozbiljnu odluku. Preao sam dobrani komad puta od tebe. Ali zbog
djece budimo zajedno, vidjet emo kako e biti. Rekla je Ja te shvaam, znam da
si prevalio dug put od mene, ali zato da ne ivimo u miru poput prijatelja,
vidjet emo kako e biti, zar ne? To je bilo razumno, zar nije ba to toliko
puta poelio!
Nou je htjela voditi ljubav. Izgladnjela je za sedam mjeseci. Njegovi su
se prijatelji prevarili, on joj je vjerovao, poznavajui njezinu estitost. No

pri tome se nije mogao osloboditi osjeaja preljuba.

4 11. oujka 1992. Otiao sam po djeaka u vrti i poli smo u Botaniki vrt
kamo bi odlazio s mamom. Odmah me odveo do zatvora do umjetne pilje s
reetkama. Bilo nam je zima. Pogledali smo vrt i otili u malu gostionicu. Ja
bih nesto, ali ne znam sto, ree mali. Naruio sam mu aj i oblatnu. Zatim je sa
mnom ekao u radionici da mi poprave cipele. Bio je mrzovoljan jer mame nema kod
kue otputovala je teti u junu Moravsku. Brigu za djecu preuzela je Magdalena.
Nagovarao me da spavam s njim. Ja jo uvijek ne stanujem u tom stanu i kad bih
to uinio, mogla bi pomisliti da sam iskoristio njezino izbivanje i lukavo se
uuljao.
Juer smo bili u Mnesu na izlobi. Rado odlazi onamo. Tri od stvari do
stvari, nita ne dira, ali uvarice su na oprezu. Poveo me za ruku Pokazat cu ti
najljepu sliku. Nju bih kupio. Posve crno platno s bijelom, u luk izvijenom
crtom. To moze doblo doci, tumaio mi je. Zatim smo krenuli gradom. U Vodikovoj
me je ulici mali upitao Ima lopov mamu? Odgovorih potvrdno. Ona mu kaze ne
kradaj vise? U parku na Karlovu trgu igrali smo se duana prodavao mi je lie s
drvea, plaao sam ulaznicama s izlobe. Putem kui vabio me da prespavam kod
njih. Odgovorio sam da hou kad se mama vrati.
28. oujka 1992. Vraamo se iz jaslica. Tata, bicikl je sledstvo, motol je
sledstvo, auto je sledstvo, tramvaj je sledstvo. A leteci tepih? To je prometno
sredstvo iz bajke, odgovaram. To sam i mislio, veli.
U petak smo krenuli u junu Moravsku po mamu. Usput je posjetila sestru u
Beu, vratila se u subotu ujutro. Proveli smo lijepa dva dana oaza dana. I teta
i njezina obitelj bijahu njeni prema nama, trudei se da rana to bolje
zacijeli. Putem u Prag djeak ree Tata! Sada mozes kod nas prespavati. Hoces?
Drao nas je za ruke.
29. oujka 1992. Danas je bio predivan dan, izlet u dvorac Karltejn. Djeak,
Lucka i Pavla se pridruila nakon duga nagovaranja. to eli, kamo smjera?
Djeak je unaprijed ispitivao kakav je dvorac. To je dvorac na stijeni, kao u
bajci, obeavao sam. Sve je od kamena? To je visoka stijena, a na njoj stoji
dvorac. To znai da je na bldu stijena i na njoj dvojac? Ne, dvorac je na
visokoj stijeni, to je kameno brdo. Aha, kameno bldo? udio se. Kameno bldo!
ponavljao je.
Sunce je sjalo. Objedovali smo u novoj gostionici. Iza zidina dva kovaa
kuju mjedene novie groe za pedeset kruna. Ognjite, nakovanj, eki. Djeaku
se to svidjelo, dobio je svoj gro, i utljiva Lucka takoder. Cijelo su
poslijepodne drali novie u ruci i razgledavali ih. Kakav doivljaj za djeaka
dveri, zuborezi, strijelnice, dubok zdenac.
Vraali smo se umom. Lucka je pitala Da vam ispriam horor? Zapoela je
izmiljenu priu. Govorila je bre nego to je stigla izmiljati, priala je
besmislice u stilu dade. Djeak i ja se smijemo. Pavla je ila otraga i brala
jaglace. Kad smo izali iz ume na sunanu uzvisinu, Lucka je poeljela
poletjeti. Ispitivala me to joj je potrebno i to joj je initi da bi poletjela
u svemir. Od ega je svemil? pitao je djeak s namjerom da se neprimjetno ubaci
u raspravu. Pa od svega, odgovorila mu je Lucka. Doblo, ja to zaplavo znam. Ali
ja sada pitam tatu u cemu je svemil? Lucka se smijala Ni u emu. Sve je svemir.
Ti suti, pitam tatu u cemu je sav taj svemil? Odgovorih U svemiru. A u emu je
taj dlugi svemil... Lucka je rekla Opet u svemiru. U emu je taj dlugi... I tako
su izmjenjivali pitanje i odgovor. Nadmetali su se tko e dulje izdrati.
Dozlogrdilo mi je i rekao sam djeaku Zar ne moe napokon poeti izgovarati R?
Mogu trava, deranje... Zar ne moe napokon izgovarati ? upitah. Mozem, ali
necu.
Nijema se Pavla vukla iza nas kao da je na lancu. Juer smo se naime,
vraajui se od Olbrama, posvadili, ali razlog nije za ove stranice. Ponovo mi
je turala u ruku oprotajno pismo, odbio sam ga primiti, strgnula si je s vrata
lani to sam joj ga bio poklonio i tako je runo, histerino govorila da sam
se okrenuo i otiao. I tad se dogodilo neto to nisam vidio dok je tako uzbuna
vukla djeaka za sobom, udrio je glavom u kraj neke cijevi, rana i krv, morala
ga je smjesta odvesti na kirurgiju. Djeak ima iznad lijeve sljepooice, ispod
kose, saivenu ranu i flaster.
Divne li djece! Bojim se da je kraj. Crte na rubu ove stranice
predstavlja djeakov plan puta za blagom. Bespomoan sam i u pogledu pisanja.
Nikada vie zaklinjem se.
Moda bi ipak trebalo na ovim stranicama spomenuti zato smo se juer

posvadili iako to nije fer. Pavla je naime doista nesretna, bespomona. Nakon
svojega povratka za Novu godinu oekivala je da u se vratiti na staro mjesto
odakle me izbacila. Napisao sam joj tada pismo sljedeeg sadraja Mislim da si
se vratila samo iz nude. Da si u to vrijeme koga nala, ne bi se bila pojavila.
Nisi ti dola ni do kakve spoznaje nego nisi izdrala svoju pobunu. Nisi li
poeljela obnoviti svoj prosvjed? Odgovorila mi je da me voli. Zatim sam imao
infarkt. Posjeivala me je u bolnici, a ja sam je u sebi alio Bilo bi ljubazno
od mene da sam razrijeio tvoju dilemu.
30. oujka 1992. to se to dogaa sa mnom? Zar se raspadam? Ma to radio, djeak
mi je u mislima. Zamolih jednoga od sinova da doe s autom i prikolicom moram
napokon iznijeti iz stana preostale daske i letvice, ja ih vjerojatno vie neu
trebati. Ostavit u si tek pokoji manji komad, kad budem radio s djeakom. Nosio
je dolje drva koja su mu ispadala iz ruku. Zatim je upitao moe li poi s nama.
Toga se nisam sjetio! Naravno, zato ne. Stigosmo u gdje ni jedno od moje nove
djece jo nije bilo nisam elio naruavati Marijino posljednje povlateno
ozemlje. Djeak je nosio drva pod krovi ozbiljna lica, odgovoran i djelotvoran
kao pravi radnik. etiri godine ivota sve je prisutno. Prirona radinost.
Smisao za suradnju. Hodajui po nepoznatu i nedostupnu zemljitu, nije znao da
ne smije gaziti po netom izniklim tulipanima, ne poznaje ih. Bilo mi je jako
teko. U podrumu je zatim odabrao dvije jabuke. esto im donosim jabuke, Marja
mi ih sprema u posebnu torbu.
Danas je Pavla radosno rekla Do kolovoza u dovriti onu knjigu, misli
pritom na Moe to maku objesiti o rep, knjiga za djecu. Zaradit u puno
novaca. Prevodit e se na mnoge jezike. Doista bi mogla napisati takvu knjigu.
Priala mi je o njoj, vrlo zanimljivo i dobro.
31. oujka 1992. Pogledali smo izlobu o Adalbertu Stifteru Strano divan
svijet. Upozorio sam djeaka da e se dosavati samo slike i pismo. No bilo je
gore od toga govorancije. Izdrali smo trietvrt sata. Djeak se upoznao s
austrijskim kulturnim savjetnikom, gospodinom Inzkom, Slovencem koji odlino
govori eki. Priali su o traktorima.
Putem kui me upitao Zasto ne mogu stanovati s tobom? Nisam znao to rei
na to. Pokuat u srediti da jednoga dana stanujemo zajedno. Ali ti bi ionako
htio otii natrag mami i Lucki. A imas tamo kos, tamo gdje stanujes? upita. Ko
za papir? Za papil i smece. Imam. Ta bio si ve kod mene. Doblo. A mogu se jesti
vukovi? Vukovi se ne jedu jer meso grabeljivih zvijeri ljudima ne prija make,
psi, vukovi... Zato to i oni jedu meso, objanjavam. Ovako je zakljuio Znam,
vec znam! Njihovo se meso ne jede jer je slinavo, ima cudan sok. To je ve dlugo
meso, jelda?
21. travnja 1992. Bili smo kod Josefa u mlinu. Ponijeli smo od kue korbae koje
sam ispleo i iibali sve tamonje djevojke. Josef nije dobro javili su se
nasljednici vlasnika mlina te prodaju mlin novome vlasniku. Josef se nije pozvao
na zakon, ne osiguravi tako pravo sportske organizacije na daljnje koritenje
objekta, pa sada psuje.
Putem je u autu Lucka priala o suuenici ija je majka subotarka i zna
kada e doi kraj svijeta. To je razglasila po cijelom razredu. Djeak je rekao
da zna kako e to izgledati Jednom ujutlo ce ostati mlak i izgubit ce uspomene.
Pitam se tko je to u njemu progovorio. Vjerojatno ja.
Uskrsni narodni obiaj
15. lipnja 1992. Kojiput kada doem, ba kao i danas, nalazim Pavlu u postelji,
do brade pokrivenu. Ti si bolesna? upitao sam prvi put. Imam depresiju,
odgovorila je, i otada nita ne pitam. Ne znam to u, znam samo to da nemam ono
to trai od mene spremnost da se podinim. Kad osjetim njenost spram nje, dok
radi za pisaim stolom ili u kuhinji, kad ne demonstrira svoju depresiju, ni
uvrijeenost, otvara se u meni stari puteljak do nje... i tada kaem sm sebi
Pazi, klopka! Ta ona te ne voli. Krivo joj je to se povukla.
Uspavljujui djeaka, dugo sjedi pored njega strpljiva je ili umorna? Ili
demonstrira? Zatim sjedimo ispred televizora, a ona s nujnim smijekom pita Da
otvorimo bocu? Lakne mi kriza je toga dana za nama. Popui jednu, najvie dvije
cigarete. Zato me nikada preko stolia ne uhvati za ruku? Zato to ustraje na
tome da to uinim ja. To nije pomirba, to je dvoboj eli me vratiti na podreno
mjesto.
Kad nisam s njom, sa strahom mislim na nju. Kad je zateknem u redu i u
normalnu raspoloenju, doe mi Pozor! I to sam ve napravio. Na taj sam nain
rastjerivao njezinu depresiju da sam se uvukao k njoj u postelju i nametnuo joj

se. Branila se, svladao sam je, tada je promijenila miljenje i popustila je sva
u suzama. Zna li da bih te mogla prijaviti za silovanje, smijala se odijevajui
se. Rekao sam Zna moj nazor. Nema boljega od silovanja, ako uspije i eni se
svidi. Zagrlila me, odjevena, ali istoga je trenutka ustuknula kao netko se boji
da je preao zamiljenu granicu.
Razgovaramo o ferijama. Lucka se raduje to emo otii u Strnicu. U
kolovozu e ponovo na logorovanje u privatni tabor Kolov kod ra nad Szavom.
Pavla je nabavila prospekte Italije. Ui talijanski, jednom tjedno dolazi nam
uitelj u kuu, poslijepodne. Tada odlazim s djeakom u grad. Navratimo u
redakciju, na izlobu, na otok ofn. U kolovozu emo nas dva mukarca u Brumov.
1. kolovoza 1992. Konano krenusmo na pripremani put. Lucku smo putem ostavili u
taboru ZouharKolov. Mama ima blaenu slobodu. Bliimo se Brumovu. Prva postaja
je kod Sergeja u Dolnm Mstu kod Humpolca. Sergej nas je doekao juhom od gljiva
koju je djeak odbio jer su se vidjele gljive. Ponudio nas je i kolaem s
trenjama, taj mu prija. Zatim je poveo djeaka u maleni vrt do mlada stabla
jabuke, ljetos je prvi put rodilo. Rekao mu je da smije ubrati jabuke i ponijeti
ih na put.
Spavao sam s njim u poneto prekratkome krevetu nije se moglo drukije,
barem prvu no. Pokuat u ga putem odgovoriti od toga da spavamo zajedno ta
mukarci smo! Doblo. Jos samo danas, tata. Ali ja u biti na veem gubitku
liavam se intenzivnog doivljaja njegova malenog tijela koje mi cijelo stane u
ruke kao to cijeli on stane u moju glavu.
Ujutro silazimo po dvije drvene stube izravno u vrt, tuirali smo jedan
drugoga gumenom cijevi. Doruak na stolu poredano sve mogue od meda do salame.
Mlijeko? aj? Kava. Zatim smo pjeice krenuli u dvorac Lipnicu. Sergej je pisao.
Sparno je i put je prilino naporan, ali uz priu je protekao ugodno.
Pripovijedao sam djeaku o Haeku kako je pisao roman u nastavcima, novac je
uzeo unaprijed i doao amo u Lipnicu da ga propije u krmi. I mi emo posjetiti
tu gostionicu. Do vrijeme da preda sljedei nastavak romana, ali nita nije
napisao. Posvuda su ga traili dok ga nisu ovdje pronali. I kako su ga kaznili,
htio je znati djeak. To nisam znao. Stidite se, ovjee! rekao sam. Tumaralo
jedno, tako se knjizevnik ne ponasa! rekao je djeak. Kad cemo vec doci u
krcmicu? Najprije smo u mesnici kupili safalade za veer uz logorsku vatru. U
gostionici sam popio pivo, on limunadu, kuali smo jedan od drugoga. Zatim smo
stigli do dvorca, nismo ulazili. Na povratku mi se djeak obrati Mi imamo takvu
jednu cudnovatu dozvolu. Smijemo s kamionom na plocnik. Tko vi? Mi, decki iz
vrtica. A tko vam je izdao takvu udnovatu dozvolu? Mi imamo svoje policajce
koji cuvaju lepubliku, pivovalu i gospodina predsjednika. Dok ovo zapisujem,
zvui uz njegov izgovor nevjerojatno.
Boljele su ga noge i htio je da ga nosim, no nisam se usudio po toj
sparini. Pokazao sam mu kako ispod nas svjetluca povrina ribnjaka u kojem emo
se okupati. Zapjevah Tamo se cakli vodica. On je dodao Tamo cu napojit konjica.
Ponovili smo to nekoliko puta. Zatim je on zapjevao Tamo u povesti konjica, a
ja sam dodao Napojit u ga s vodica. Smijali smo se. Okupasmo se u ribnjaku.
Kui smo se vratili oko jedan sat, Sergej nas je ekao sa zapeenim krpicama sa
unkom.
Poslije objeda smo prilegli, svi. Zatim nas je Sergej poslao u trgovinu,
ali bila je zatvorena. Putem me djeak upitao Koji ti je to zivot po redu?
Odgovorih Prvi i posljednji. Zaudio se Kako to? Bio si netko, umro si i opet se
lodio. To ti je mama ispriala, je li? Za nju je to istina jer vjeruje u to.
Zastao je i savijajui se do zemlje od smijeha ree Isuse! Jesi li ili nisi!
Upitah Koji je to tebi ivot? Puvi. Eto, vidi. to si bio prije? To ne znam, ne
sjecam se, to nisam bio ja. Rekao sam Eto vidi!
Naveer smo sjedili pored kamina uz vatru. Zapjevasmo. Sergej me traio da
zapjevam neke od pjesama. Prije spavanja uio sam djeaka molitvu anelu uvaru.
elio je znati kako ga aneo uva kad ga nema. Objasnio sam mu To je tono, ano
nema tijela, zato se koristi tvojim tijelom. On ti priapne pazi, tamo ne idi!
Da njega nema, moda ne bi zapazio opasnost.
Navukli su se jezivi crni oblaci, pala je gusta kia, osjetismo olakanje
otvorili smo vrata u vrt i udisali.
2. kolovoza 1992. Nedjelja je. Ujutro smo poli autom na kupanje u umski
ribnjak. Djeak u prsluku za plivanje, nainio je nekoliko zamaha. Fotografirali
smo se uzajamno. Na povratku kroz umu nosio sam maloga na ramenima. Vidjeli smo
nekoliko golemih mravinjaka. Dotle je Sergej radio na svome lanku jer ruak smo

pripremali mi ispekao sam pile, skuhao krumpir. Djeak je ogulio dva krumpira.
Svladao je tehniku guljenja, palac oslonjen o krumpir. Poslijepodne itanje
bajki. Zatim je otiao sa Sergejom po krastavce za zimnicu, a ja sam radio
korekturu njemakoga prijevoda svojega lanka. Kiseljenje krastavaca djeak
stavlja krastvace u staklenke i prilae kopar.
Nakon veere, preobilne, zato da nita ne ostane, poveo nas Sergej u
etnju do sela Kepiny. Pokraj puta stoji kri ovdje je u tunjavi ubio jedan
kolarac drugoga noem, nehotice, tuna sluajnost. To nam je Sergej ispriao
putem u selo, a kada smo se vraali, htjeli su neki od nas ponovo posluati tu
stranu zgodu. S puta se pruao panoramski pogled. Tamo se uzdize dvolac
Lipnice, pokazivao je djeak. Ni trenutka nas nije pustio da u miru
porazgovaramo, prekidao nas je pitanjima o svemu to smo spomenuli Kako dode
pliesan na dlvece? Kako obole zecevi? Ima sada gljiva? Sergej je poeo
ispravljati njegov izgovor da ga barem malo omete. Uzalud.
Veer vatra, pjesma. Poslao sam ga spavati u istu prostoriju. Jo iz
kreveta nam je upadao u rije. Kad je zaspao, upitao me Sergej kako Pavla
zamilja na ivot i to ja mislim o tomu. Dotaknuo je ono ega se ja bojim.
Rekao sam mu da je Pavla vjerojatno razoarana mojim povratkom oekivala je da
u biti zahvalan i nastojati je pridobiti. Sergej veli Reci brzo, bez
razmiljaja, to osjea kad je zamisli ispred sebe? Odgovorih Njenost i
strah. Zatim mi je rekao neto to nije za javnost, i prijetio mi prstom.
3. kolovoza 1992. Upravo smo pomeli, sredili ognjite, spakirani smo. Ujutro smo
se jo jednom polijevali gumenom cijevi. Sunce sja. Toplo je. Kreemo prema
Brnu, noit emo u Blanskome.
5. kolovoza 1992. Pronali smo hotel, moderan i lo u njemu vlada betonska
vruina. otili smo u grad, elio sam mu kupiti sandalice. I no sam mu obeao,
ali eljezarija je bila zatvorena. Kupili smo veeru mlijeko, roie, salamu i
jabuke. Iscrpljeni smo leali u krevetu. Izvana se ulo prepiranje. Djeak je
pogledao van i ree Joj, znas sto vidim? Malu gostionicu. Svojevrstan paviljon..
Sili smo te naruili pivo i limunadu. Zatim smo poli preko puta na kolodvor i
promatrali vlakove, puno ih je prolo u taj jedan sat. Pomislio sam da je to
neko bila Marijina trasa u svijet i ivot. Nekoliko kilometara odavde nalazi se
nevelika opina gdje se rodila, ondje smo se vjenali i esto onamo dolazili dok
nisu svi pomrli, osim neakinje. Zato je onamo nerado odlazila. Nismo bili ondje
najmanje deset godina i ja se rastuih umjesto nje. Sada sjedim ovdje s malenim
djeakom... i odjednom me obuze osjeaj da smo krenuli od nje, ona je njegova
mama, k njoj emo se vratiti i nisam mogao pojmiti da se njih dvoje ne poznaju
dva, meni toliko vana, bia. Od tog sam trenutka mislio samo na nju, i sutradan
kad sam s malim poao u pilju Macochu. Kad smo odlazili s kolodvora, konano je
malko zahladilo. Prije spavanja itam djeaku Bijeg iz Egipta iz Luckine
biblinke. Izmeu naih postelja uzak je prolaz, tonui u san, drimo se za ruke.
Ujutro smo dorukovali u istome hotelu. Djeak nije htio jesti nita osim
roia s maslacem. Ja sam i dalje mijeao svoje jaje nadajui se da e se
predomisliti. Bio je mrzovoljan, pobojao sam se da e se razboljti. elo mu je
bilo vrue. No bio je sav pregrijan jer je hotel bio uaren. Na zraku osjetismo
olakanje. Sredili smo kramu u autu i krenuli u Macochu. Razmiljao sam o mladoj
eni koja me ovuda vodila pjeice. Pogled odozgo i legenda o zloj maehi
zaokupie djeakovu pozornost. Poela je sitna svjea kiica, stoga sam
predloio da svratimo u oblinju privlanu malu gostionicu. Odbio je, elei
najprije poi u pilju. Bilo je pola devet, a nae su ulaznice vrijedile tek od
jedanaest sati. Proetali smo dotle klancem. Mislio sam na svoju mladu enu
Mariju. Pitao me da li bih se penjao po takvim stijenama. Rekao sam da mi se
vie ne penje, ali neko sam se rado penjao, a mojoj je eni to smetalo,
strahovala je za mene i ljutila se. Nju ja ne poznajem, gdje je? htio je znati.
Upoznat u vas. Ona je u D. Pitao me na koji je nain nastao klanac. Objasnio
sam mu. Zatim je poeo pljusak, sklonili smo se pod krovi uz ulaz u pilju. Iz
otvora su po vodi doplovljavali amci s ljudima. Otiao sam u auto, uzeo
pokriva i zaogrnuo djeaka.
Napokon smo doli na red. Komentirao je napredovanje hodnicima boju i
oblik kamenova. Ja sam se sjeao svadbe i nevjeste. On je sluao izlaganje
vodiice, savjesno promatrajui kamene oblike i sige. Sada nas oekuju sto
etiri infarktne stube, ree vodiica. Sto kaze? Stube ne mogu dobiti infalkt.
Rekao sam No mi ga moemo dobiti! Prolazili smo pored sige koju su posjetitelji
smjeli dodirnuti, poeljevi elju koja e im se za godinu dana ispuniti,

djevojkama za devet mjeseci rekla je mlada vodiica. Zasto, pitao me djeak. to

zato? Zasto nama za godinu a curama za devet? Ono je bila godina dana, za njih
je devet mjeseci, dakle prije, pokuavam mu objasniti dok on dri ruku na sigi i
ne eli je ispustiti, morao sam mu je otrgnuti ljudi iza nas su ekali. to si
zaelio? upitam ga. To cu ti vani prisapnuti. Ja sam zaelio da Pavla bude
zdrava i da s njom i djecom bude sve u redu. Stigosmo na mjesto odakle je amac
krenuo. Plovidba je djeaka uzbudila zapanjila ga boja stijena i vode. Vodi je
govorio Ispod nas je trideset metara vode petnaest s desne strane, petnaest s
lijeve. Hm, to je nesto, veli djeak. Kad smo izali iz amca, vani je
lijevalo.to si zaelio? pitam ga. Priapnuo mi je Da imam auto.
Pojeli smo hot dog i krenuli prema Zlnu. Odluio sam se za put preko
Karolna, gdje je djeak dvaput bio kod Ljubice. Pronali smo kuu, ali nije ju
prepoznao. Ni sjeao se nije da je bio ovdje. Bio sam zgranut. Seoska je kua
bila zakljuana i doimala se zaputeno. Na rubu Zlna stanemo uz kuu gdje
Ljubica stanuje. Tko zna stanuje li ovdje? Kod kue nikoga nema. Njezinu sudbinu
doivljavam kao vlastitu grinju savjesti za neto to nisam skrivio. Nakon
smjene reima morala je napustiti kolu u kojoj je predavala uenici su bili
protiv nje. Nisam je elio pitati zato. Bilo mi je krivo. Bila je uz nas, bila
je estita i savjesna. Djeak se niega ne sjea. Moda se sve pohranjuje u
podsvjesti cijeloga e ivota tragati za
bajnim stanjem due sjedinjene s tijelom. Ljubici smo napisali razglednicu.
6. kolovoza 1992. Nalazimo se u Ostravi, u radijskom domu. Sutra poinje
emitiranje.
Kakav nam je danas bio put! Sparina predivna, ali i opasna. Krenuli smo iz
Zlna, gdje nismo namjeravali noiti, ali tako je ispalo. Svratili smo do
Marianne po komadi hlada i malo soka. No jo se nije bila vratila s posla, a
njezina nam je mama, kad nas je ugledala izmuene od puta, odlunim glasom
predloila da ostanemo. Kad se Marianna vratila s posla, toliko neshvatljivo nam
se obradovala da je odmah pozvala za naveer nekoliko naih prijatelja i oni su
doli! Za mene je to zato neshvatljivo jer mene iznenadan posjet uglavnomom
oneraspoloi, uvijek mi pokvari planove. Potrebno mi je neko vrijeme da dom k
sebi i da se moda obradujem ovisi tko je doao. U Pragu postoje tri ili etiri
ovjeka kojima dajem prednost, pa makar me prekinuli u bilo emu. I zato prije
nego to se nekomu uvalim, pitam se kako bi meni bilo da se on uvali meni. esto
o tome s Pavlom razgovaram odjednom se sjeti da pomo nekomu. Odmah prigovaram
neka zamisli obratnu situaciju, samo to njoj to ne smeta. Priali smo do deset
sati. Djeak je bio s nama. Potom mi se poelo jako spavati. Smjestili su nas u
bakinu sobu s dva kreveta pod pravim kutem, glava uz glavu. Djeak se razveselio
Koji mi nudis?
Ujutro je nazvao Karel Pavlitk, pozivajui nas u svoj muzej. Razgledavali
smo zbirke te na poti predali korekturu njemakoga prijevoda. Zatim smo
kupovali noi. Tek neto prije podneva uspjeli smo se iskobeljati iz grada
preko Vizovica, Vsetn... Do Novoga Jina. Kraj Hodoslavica ribnjak kratko
zadravanje! Djeak je plivao u vesti koju mu je Sergej dao, zatim je na obali
traio zanimljive kamenie. Pored kioska gdje smo se htjeli najesti je pao,
jako se udario u goljenicu. Plakao je. Pomislio sam to bih uinio da se
ozbiljno ozlijedio. I ponovo se javio onaj udni strah zato ja moram sve u
svezi s njim opisivati? Za koga sebe, njega?
Putem u Ostravu je zaspao i spavao sve vrijeme moga lutanja dok nisam
pronaao radijski dom. Uzeli smo sobu, spojili krevete i sili kat nie javiti
se Janu Rokytu. Pozvao nas je na sladoled. Djeak ga je odlino prihvatio,
fotografirao sam ih.
Prije sna molitva, Oena. U Pragu ne molimo, stidim se Pavle, ona bi to
mogla shvatiti kao bapsku pobonost. A ja svaki put zapone rasprava zbog pokoje
reenice ili rijei. Kako to svetiseime tvoje? Na kraju dolazi izvanserijska
molitva prisjeamo se mame, Lucke, Magdalene.
I kao obino na svakome putovanju strah za Mariju. Kakva ega!
9. kolovoza 1992. Leim na intenzivnoj u bolnici u FrdekuMsteku. Tlak mi je
190115. Nedjelja je. Toga jutra prije snimanja spavali smo slatko do sedam sati.
Tuirali smo se, djeak se poskliznuo na ploicama i glavom udario tik uz rub
korita. Odmah se pridigao poput goliave ribice i rekao Nije to nista, andzelak
me spasio, jelda? I mene je spasio, pomislih kako bih Pavli opravdao nesreu?
U jedanaest sati nas je Eva L. povela u studio. Prevarila se smatrajui da
e me djeak priekati negdje u susjednoj prostoriji. Nije htiio priekati ni u

reiji odakle me mogao gledati kroz staklo. Prilagodila mu se odluila je da e

me predstaviti sluateljstvu preko njega. Postavljala mu je pitanja, a
sluatelji su trebali odgonetnuti tko sam ime se tata bavi? Koliko ima brae i
sestara? Djeak je odgovorio da piem podlistke i knjige, visok sam otpriliko
toliko i nabrojio je sve poevi od Lucke do Martina, ali taj vec ima dvije
culice u Flancuskoj. I ve se javila jedna sluateljica koja je pomislila da sam
Petr Prouza. Djeak je rekao da odgovor nije toan, druga je sluateljica
izgovorila moje ime, no djeak nam je pokvario nastavak zabave uzviknuvi
Pogodila je! Zatim su se s nekoliko pitanja obratili meni o svemiru. Proitao
sam svoj stari podlistak Moje fizike.
Nakon emisije odosmo svi na objed kod Vra, skupa s Janom Rokytom ljeti i
zimi nosi sivo odijelo. Dok smo jeli, na trenutak sam se dvoumio da li da taj
upravo zarani honorari rtvujem za objed ili za benzin nastavljajui do
Brumova. Zatim smo otili k Evi, priekala je svoje roditelje koji su ukrcali
njezino dvoje djece i svi smo krenuli u Ostravice. Pribliavamo se Beskidima i
ja pokazujem djeaku kako planine to su jo maloprije bile ipred nas promiu
sada pored nas. Zahvaljujui Evinu poznanstvu, dobili smo u prepunom hotelu
trosoban apartman. Eva s djecom u jednoj sobi, ja i djeak u drugoj. Sparina!
Bazen u kojem smo odmah zaplivali. Kad smo se vraali u hotel, djeak je
divljao, vrtio se i skakao dok se nije poskliznuo na troski, jako si je razderao
koljeno, crna krv i prljavtina razlila mu se po nozi. Plakao je i vikao Ja sam
budala! Ja sam jedna budala! Ljudi su se okupljali oko nas, netko je doveo jednu
djevojku koja je stala istiti djeaku koljeno, ispirala ga, odstranjujui mu
trosku iz rane. Nogama sam mu stezao noge, a rukama ruke i glavu. Uplaio sam se
infekcija! vruica! Smijemo li nastaviti s putovanjem? Mogu li ja uope sm
voditi brigu o djeaku?
Veeru je pojeo. Nogu je drao ispruenu kraj stola. Vidljive ogrebotine
na koljenu bile su posute nekakvim prakom. Hoces li mi pricati, ili se ljutis,
tat Rekao sam da se ne ljutim, ali doista se brinem kako e sutra hodati i nee
li biti bolje da se vratimo u Prag. Ne! Tata, necu! Hocu putovati s tobom! Kad
se, do vraga, ponaa kao maleno dijete, a meni treba stariji. Vidjet ces,
tata! Duboko je spavao, ujutro je bio invalid, ipak je s Evinim starijim
djeakom ubrzo poeo graditi od gline i kamenja kojekakve graevine. Eva je bila
toliko zaposlena oko mlag djeaka da se nije imala kada najesti, ni za trenutak
ga nije mogla napustiti. Poslije objeda stavio sam djeaku rupi na glavu da ga
zatiti od sunca i ponovo je otiao s Evinim Jankom van igrati se. Odluio sam
da u se odmarati. Legao sam i gotovo zaspao, ali muila me jedna misao skupivi
posljednje snage, ustanem i odem narediti djeci neka grade u sjeni. Moj je
djeak ve skakao, zaboravivi bolesno koljeno, savijao ga je kao zdravo, izbila
je krv. Eva je stavila djetece u kolica i otili smo prilei na prostirku u
sjenu drvea. Djeaci su trgali lie s razliitih grmova i slagali ga poput
novanica. Kad se sunace bilo malko spustilo poli smo svi i s kolicima na
rijeku Ostravicu divlja je, korito kamenito i prilino isto. Djeaci su gacali
po vodi, od kamenja su gradili branu, a moj je ak uspio sauvati povrijeeno
koljeno suho. Kad smo odlazili, moj je mali ponio sa sobom velik plosnat kamen,
s jedne strane gladak, a s druge izlomljen poput krhotina bridovi su svijetlili
od kristalia mjedi, cinka i jo kojeega to je Rokyta uveer znao poimence kad
je svratio na biciklu. Kamen smo kasnije stavili u auto, ne znam gdje je
zavrio.
Uveer sam zajedno s Evom i Rokytom osjetio olakanje ini se da je djeak
dobro podnio ranjavanje i uzbunje. Pili smo vino. Kada je doao Jan, sjedili smo
u treoj sobi i pripovijedali. Jan je imao kod sebe topericu s brzinomjerom za
bicikl elio je znati koliki je put prevalio u kojem vremenu. Izmjerio je
trideset kilometara. Ne znam vie tko se sjetio da se natjeemo u zadravanju
daha. Nakon tri pokuaja pobijedila je Eva s vremenom 1, 45 minute, ja sam
isprva imao vrijeme od 47 sekundi, zatim 1,1 minutu, od treeg sam pokuaja
odustao. Iznenadila me moja loa kondicija, inae sam bolji, esto uvjebavam
dah zbog pjevanja. Jan je otiao, jo sam malo priao s Evom i tada osjetio
slabost srca prepoznao sam onaj drhtaj. Uz to sam se i oznojio. Slabano,
uzdrhtalo bilo 180. Popio sam sve svoje pilule, a kada ni to nije pomoglo,
zamolih Evu da telefonira.
Najgora je bila pomisao to e biti s djeakom! Znai da neemo doi do
cilja? to e biti s njegovim ivotom, budunou, pamenjem, cjelovitou!
Svezan icama i cjevicama proivljavao sam pakao zbog nedovrenih poslova,

nesrenih papira koje sam htio unititi, ali odgaajui nisam uspio. Zbog loih
odnosa s Pavlom iz nedavnih vremena, trebao sam tota prebroditi te ispraviti.
Zbog izostanka opratanja s Marijom. Zbog zapoetih misli.
Piem olovkom u leeem poloaju, a budui da sam gotovo zaboravio pisati rukom,
pismo mi je neitko. Najvie na svijetu nedostaje mi djeak. Sada ve vjerojatno
sjedi u mojemu autu na putu mami. Doao je po njega moj srednji veliki sin.
Ovdje mi se prijete da me nee tek tako pustiti, iako su tlak i otkucaji u redu.
Jo se eka analiza krvi. Djeaka ljubim jer to sam ja, njemu se predajem.
Mariju zato ljubim to mi je prva ena i dobra je. To putovanje u Blansko, u
Macochu i do Punkve s djeakom bijae predivno. Iako prepuno turobnih
prisjeanja na dane mladosti s njom. Sve one predjele to smo ih onomad morali
proi pjeice, danas je tako lako prijei u autu. Posramljen sam. Bila je to
krasna ena.
10. kolovoza 1992. Analiza krvi je negativna. Sutra u vjerojatno kui, ako
gospodin primarijus Pajgar uspije nabaviti neki automobil od tvrtke koja
redovito odlazi u Prag. Bio je to napadaj aritmije. Djeak je juer sretno
stigao kui, danas prijepodne uli smo se telefonom. I s Pavlom sam govorio,
obavijestila me da je dovrila scenarij o Janu Masaryku.
U petak poslijepodne, dok sam skupa s Evom leao u sjeni drvea, rekla mi
je da bi bilo dobro maloga oiati, i ako elim da e to uiniti ona. Oiao sam
ga. Djeaci su se igrali liem s drvea i grmova kao novanicama zanimljivo!
Zatim smo poli na rijeku, a kad sam na povratku ugledao djeakov blijedi
oiani vrati, poalio sam njegovu kosicu! Potraio sam je, leala je u travi
netaknuta.
Dok se vozi sa mnom u autu, iza mene, veinom uti, a kad ga pitam o emu
razmilja, kae Ni o cemu, samo gledam. Pitam, dakle, na drugi nain Kakve ti
misli prolaze glavom? Nikakve, samo gledam.
Raste i mijenja mu se izraz lica lice mu je koatije. Bili su to dugi
sati vonje. Spavao je skutren na stranjem sjedalu. Vozio sam s mislima na
njegov krhki ivot. Ima dar ivot. Moje najstarije uspomene na roditelje seu u
dob od etiri odnosno pet godina, dok smo jo ivjeli ispod dvorca Na abincu.
Moram povesti djeaka na to mjesto. Ali seosko zdanje gdje sam ivio u njegovim
godinama neu mu moi pokazati. Lani su ga sruili pivari.
U emu je stvar?
Ima sme oi, izranjene noge, oguljena koljena, njene dlanove. Zamjeuje i
prepoznaje stvari te mi ih hodajui teno i neprestano objanjava. Posvuda
pronalazi zanimljivo kamenje. Ne boji se osa. U vodama Ostravice je prevrtao je
kamenje traei neobine boje i oblike. Evin djeak, godinu dana stariji od
njega, poznaje rijeku, njezine vode i kamenje, vie ga je privlaila gradnja
nasipa i kanala.
Provodim ovdje posljednju veer. Dobro mi je, u miru i tiini ne shvaam u kakvu
sam se tekom stanju nalazio kad sam se jedva suzdrao da ne strgnem sa sebe sve
iice i cjevice. Toliko sam se bojao da sam se povjerio sestrici Mislim da
neu izdrati, neto me tjera da sve potrgam. Otila je po lijekove i neto mi
dala. Bio je to uas izazvan svijeu o tome kako sam ovdje privezan dok se sve
to moram obaviti i za to odgovaram nalazi drugdje. Teka bijae i pomisao to
o meni misli Marija, kad ne zna to o njoj ja mislim.
Nema mi druge nego da inim to mi je initi.
Znam da e doi vrijeme kad e djeak izmicati pred mojim dodirima, toga
to e se sramiti. Nee dati da ga pomilujem. Potiskivat e svoju njenost. I ja
sam se tako ponaao prema mami kad me htjela pomilovati po glavi. Dala mi je
jednu za uho Bjei!
14. kolovoza 1992. Oprezno provjeravam na jutarnjoj rosi svoju kondiciju
zamahnem kosom trietiri puta i ekam to? Nita. Neshvatljivo je kako sam zdrav
kad me nita ne boli! Da otputujem u Italiju, gospodine primarijuse, to vi
mislite? To je iskljueno. Znao sam. Ali Italija je uplaena, na moru nasuprot
Veneciji, preko puta zaljeva. Otputovat e dakle Pavla s djecom. Lani se tako za
mene zavrio put na Kretu Vidimo neobjavljiv rukopis Putovanje na Kretu
Pohraniti? Unititi? Za sada se nalazi u zalijepljenoj omotnici s ispisanom
eljom da se preda u ruke esnaestogodinjoj Lucinki.
Dok sam leao s cjevicom u ili i s onim trokutom za obogaljene iznad
glave, odluan da ga neu ni dotaknuti, govorio bih sam sebi sa stanovitim
zadovoljstvom da pakao i nebo ipak postoje umre li ovjek pomiren i srenih
rauna, s osjeajem neba, odnosi ga sa sobom. Inae ima pakao.

Kod kue sam doista zaronio u papire, tota izdvojio i to u spaliti. Ali
kako a da me nitko ne upita to palim?
Nitko komu sam ispriao za svoju bolest nije skrivao uenje to mi se to
dogodilo. Znaju da je putovanje s malim bilo vrlo zahtjevno. Nerado to
priznajem. Ako je i bilo tako, nisam toga bio svjestan. Svjestan sam
zadovoljstva. Putovali smo kao dva mukarca i ne znam tko je prema komu morao
biti obazriviji. Marija me ali rijeima koje imaju teinu psovki. Ispriao sam
joj kako djeak nije prepoznao mjesto gdje je dvije godine uzastopce boravio s
Ljubicom. Rekla je To je strano. Ja se sjeam samo majinih cipela. A bilo mi
je sedam kad je umrla. Ne govori cijelu istinu jer je sav njezin ivot traenje
i ponavljanje mamice. enja za domom kakav je imala uz nju. Isti takav dom
pruala je naim sinovima. Poslije je osim oca imala samo baku, a sjea se
najvie toga kako ju je siroticu alila.
Trebao bih jo neto zapisati. Jedno pismo u kojem u izgovoriti opomenu i
upozorenje samomu sebi. Ili se moda izvui pred odgovornou? Kako e Te
obiljeiti susret sa mnom, o tome ve odavno razglabam, napisao sam. No kasnije
mi je to zvualo previe sebino i tvrdo, pa sam pismo zavrio reenicom Na Tvoj
dolazak ne gledam vie s tolikim strahom.
Paliti vatru po takvoj vruini znai provokaciju i neukus ne govorei o
opasnosti.
27. kolovoza 1992. U Italiji su. Ve mi je odande telefonirala. Ne mogu odrediti
smeta li me to nisam s njima. U Cavallinu su. udna sloboda, prazna. Depresija?
Prihvati se posla. Djeak je otputovao mirno. Magdalena je skoro zakasnila na
autobus, nije se uzbuvala ni na pamet joj nije palo da bi se trebala ispriati.
Zbog ega, autobus je dodue brektao, ali jo nije odlazio. Zbog toga to mi
unitava ivce, rekao sam vrlo bijesno. To je posve drukija rasa, nemamo nita
zajedniko.
Jednom dom, a Pavla lei u krevetu. Posvuda razbacane stvari. Uplaio sam
se to ti se dogodilo? Ljutit pla Imam depresiju... Nekoliko najrazliitijih
osjeaja pomijealo se u meni dok jedan nije prevagnuo Ne zadravaj je u krevetu
i primi se kakvo posla! Ustala je i kao mahnita otrala u kuhinju te van na
balkon. to li sve nee preda mnom izvoditi? Poao sam za njom. Okrenula se i
polako, kao budali, rekla mi je Depresija! Nepoznaje, je li, takvo neto tebe
ne moe snai! Odgovorio sam Ne, ne moe. Ali moja je mama imala depresije i
uvijek bi pola okopavati krumpir. Totinepoznaje, je li? To me uasava.
Strahujem za nju, ali k vragu, neu se podiniti! Neu ja tebi titrati.
Depresija bi stupala na pozornicu kada bi dolo vrijeme da otputujem u D.
ili kad bih openito morao kamo otii. Ta je ena nadarena da bude radosna, moe
izdrati mnoge nedae, ali uskogrudna je. Zbog gluposti se uvrijeno razila sa
svojom reiserkom, umjesto da ju je izgrdila te iznova uzgojila prijateljstvo.
to joj se vrzma po glavi shvatih kad sam se nakon depresije vratio iz D. i
zatekao kod kue posve drugu enu, radosnu i sretnu. Rekla mi je Uvidjela sam da
bi bilo jezivo glupo kad bi si ponovo dolazio i posuvao svoju djecu, vraajui
mi ih na vratima. Njezina radost zbog naega susreta nije zapazila na kakav uas
u meni nailazi. Zagrlivi je priapnuo sam joj Pavlnka, Pavlnka, ti odluuje o
tome kako e nam biti. Ta ja sam jednako dobar. Oslobodila se iz mojega naruja
te plesnom gestom pokazala oko sebe Pogledaj kako smo divno pospremili stan!
Djeak nam se sretan motao me?u nogama. Podigao sam ga. Pavla se uplaila Molim
te! Ne smije ga podizati! Zatim je dometnula Na djeak ve moe izgovarati R.
Reci krava. Djeak je rekao Krava. Ali meni se to ne da. Pomo se ploetati.
Hoemo, zlatni moj djeae. Hajdemo u ledakciju.
21. rujna 1992. Ovogodinje smo poklade tom se rijeju u Moravskoj oznaava kraj
mesoposta, a ja u tako izbjei vulgaran vikend proveli u Kytlici u sjevernoj
ekoj gdje je Pavla od poznanika unajmila seosku kuu. Dolje smo naloili
tednjak, a na katu veliku eljeznu pe. Na travnatoj, suncem obasjanoj padini
iznad kue pruao se pogled na predio to se doimao poput japanskoga, posutog
malenim vulkanima. Djeca su se valjala po nizbrdici, uljala visokom posuenom
travom. Bablje ljeto, kao i moje. Ponijeli smo sa sobom peeno pile. Pavlina je
kuhinja skromna, bili smo bez novaca. Dovlaio sam s djeakom suhe grane iz
okolice, narezali smo ih, a cjepanice slagali u ko za ogrjev. I gljive smo
brali u umi. U subotu krenusmo na podulji izlet zalutali smo u Prysk, gdje je
neko Pavla pala sa stijene i udo to se nije ubila. eljela je djeci pokazati
to mjesto. Naravno, Magdalena nije s nama, nee je biti na fotografijama, i nije
joj ni stalo do toga. Odavno ima deka, dobar je i blage udi. U Prysku

posjetismo Standu Milota koji nas je ugostio i odvezao natrag. Vlasta Chramostov
je dola u Prag.
Pavla je mudrovala o kupovini sline selske kue negdje u blizini ne
znajui pritom odakle nam novci. Tuzemna izdanja njezinih knjiga kasne, zarada
se topi za svakodnevne izdatke. Mislim da je to vrlo rastuuje, ali ona o novcu
odve ne pria ona je iznad toga. Kad sam je upitao odakle nam novci za kuu,
samo je zauno odmahnula glavom jednom e i ona doi do love. Ja neu vie ni u
to ulagati. Moram se brinuti za budue dane kupujem dionice Narodnih novina.
Djeak e biti pedant na izlet je ponio novi s Karltejna, pa smo ga
neprestano negdje traili. Ni gljive nije htio brati bez njega. Obino nosi sa
sobom uvijek isti auti, ma kamo krenuo. Premjeta ga iz hlaa u pidamicu,
ujutro se digne od doruka i pojuri staviti ga u hlae u kojima e u vrti. Bilo
je toplo kad smo se vozili u Prysk, u autu vruina i djeak se sjeti Italije I
tamo je bilo jako vruce, jelda, mama. A nije bilo ni kupalita ni bazena, nismo
se imali gdje okupati. Steta sto nije bilo mola! Tako govori momak koji je
Italiju doivio noen valovima i dvostrukim gumenim kolutom i koji je ponio sa
sobom morske koljke kao blago. Dva je dana na selu proveo radei gradio je,
nosio, vozio... Ne poznaje bolje igre od pravoga posla. Kad me pridobije za
igru, moram se uvijek podsjetiti kako su djeje elje jednostavne i lako
ostvarive! No esto budem odve umoran i komotan te udubljen u svoje misli.
Koliko li su tee elje ena! Bez kue nema sree u kui.
U posljednje je vrijeme vie vezan uz majku. Kad se nou probudi, doe k
nama i legne izmeu nas. Primi mamu za ruku, moju sve manje trai. Meni javlja
kakvi me poslovi oekuju namjestiti lanac na biciklu, to znam, zakrpati
zranicu, tome nisam vjet, a nemam ni vremena. Pamti sva moja obeanja i
podsjea me sve dok ih ne ispunim. Kad mu se zamjerim, kae da sa mnom ne
razgovara i da me ne voli. Postoji jedna institucija koju potuje Jo jednom i
to je posljednji put. Kad netopoto poto eli, a ja odbijem, veli Jo jednom i
to je posljednji put. Toga se pridrava. Kad se vraam s puta, oekuje dar
najvie se veseli pravim stvarima kao to je baterija, metar za izvlaenje...
Razoarao me to se nije obradovao sombreru koji sam mu u proljee donio iz
Barcelone. Vraajui mi eir s raznobojnim vrpcama, rekao je Evo ti, to je za
maskale. Kad ga pitam to da mu donesem, kae na primjer Neto opasno. Pitam ga
zato. Nas zanimaju samo opasne stvari. Koga to nas? Nas, plijatelje iz vrtica!
Bio sam s Pavlom u Scheinfeldu odakle smo mu donijeli revolver na kapsle. Htio
ga je ponijeti u vrti i naravno da ga je ponio. Zaudio sam se, no pokazalo se
da tako rade sva djeca donesu, pokau, prikau, teta igraku spremi i vrati kad
odlaze kui. Jednom je zaelio mitraljez, onakav kakav imaju nekoji plijatelji.
Rekao sam da ratne igrake ne priznajem. Pavla se zaudila A revolver? Objema
objasnih moralnu razliku izme?u kaubojskog revolvera i gansterskog mitraljeza.
Djeak je shvatio.
26. rujna 1992. Vratio sam se sa sastanka koji se odrava svaka tri mjeseca.
Sastali smo se u Sergejevoj seoskoj kui, Pavle nije bilo nije dola iz razloga
koji svjedoi o njezinoj nepomirljivosti. Kad sam odlazio, dala mi je jo jedno
pismo u kojem mi je napisala kako je razoarana ivotom sa mnom zar ni dva dana
ne mogu biti neoptereen? Na takvo pismo nema odgovora. Pisala je to je
osjetila kad smo bili u Vinohradskome kazalitu na premijeri Gazdine robinjice.
Snana predstava, a ja sam ve nakon deset minuta znao do kakva e zakljuka
doi. Za vrijeme stanke pozdravili smo se s nekim ljudima i ona se predstavila
Ja sam robinjica.
Uope mi se ne ide sutra k njoj. Pribliavam se kui i uspinjem stubama do
vrata s osjeajima s kakvim bih dolazio na sasluanja to mi se danas sprema?
9. listopada 1992. Tu smo! Pavla se udaje. Prologa sam petka s Luckom, posve
miran, otputovao u Ostravu. Kad sam ljetos ondje boravio s malim, palo mi je na
pamet da bih trebao povesti Lucku kad budem s Rokytovim sastavom ponovo snimao
narodne valake pjesme svirka, uvjebavanje i uspjean rezultat mogu je
potaknuti jer ui svirati glasovir. Zapjevali smo pred Rokytom i on je snimio
jednu pjesmu u naoj izvedbi. Promatrala je Rokytovu strogou prema muzikaima i
njihovu poslunost i strpljivost. Nekoliko puta pokuali smo nazvati mamu, ali
nitko nije dizao slualicu. Kad smo se vratili, nije bila kod kue. Djeak je
bio kod bake. Magdalena nije nita znala. Pavla je stigla poslijepodne i rekla
Bila sam kod jednoga kolskoga kolege, iz gimnazije, poznaje ga. Imamo vezu i
vjenat emo se. Imenovala ga je. ivi u Plzeu. Rastavljen, dvoje djece. Bio je
ve kod nas, moda dvaput, razgovarali smo. Krupan, snaan, inteligentan

tehniki tip.
Ne znam kako se sve zbilo, Pavla je otprilike rekla sljedee kad sam s
Luckom otputovao, navodno je bila depresivna, on se sluajno javio telefonom i
pitao kako je, ona mu se povjerila i tada joj je predloio da ga posjeti.
Otputovala je k njemu i to je to. Njezina standardna paljba iz nisko objeena
kolta, i odmah ivotna odluka. Zar mi nije ve prije bila rekla kako je svakoga
svojeg mukarca doivljavala kao ljubav, a budui da ni ovu najnoviju ne namjera
smatrati nevjerom, njezini su svi postupci asni, osim jednoga, najvanijega.
to e biti s djecom? pitam. Idu sa mnom kad se budem selila. A to e
biti sa mnom u odnosu na njih? To je tvoj problem. Moe nas posjeivati. Zato
se nisi drukije ponio. Rekao sam Ne raunaj s tim da u napustiti ovaj stan.
Jednom sam ve bio otiao, pozvala si me da se vratim. Nisam kofer. I dalje u
dolaziti i spavati u svojoj postelji. Ti e spavati u susjednoj sobi.
Otila je spavati u drugu sobu.
16. listopada 1922. Ne znam kako se osjeam. Mislim bolje od nje. Na trenutke mi
sve izgleda nestvarno. Ali poznajem ja nju scenarij se poeo odvijati! Samo ne
zaigrati po njemu! Od sada e mijenjati i nau prolost. Noas je nije bilo,
otputovala je k njemu. Sutra je subota i trebali bismo s djecom nekamo poi
prema prijanjem planu.
Gledao sam kroz prozor pristnite parobroda. Sjetih se jedne nae plovidbe
s malenom Luckom. Bijae to dugaak put, do Slapovske brane, slijepi put. Ali
voljeli smo se. Kupili smo jabuke a ja sam Lucku uvjeravao da se i kocen mora
pojesti navodno sadri tvari koje rastapaju kolesterol. Jo bi dugo nakon toga,
kad god bi zagrizla jabuku, govorila Da mi se rastopi kolesterol. Lucka je vrlo
rano svladala toan izgovor. Ugodno smo se smjestili za stoliem u kutu. Vani
kiovito. Nekoliko puta poli bismo po togod u bife. Ugodna plovidba tamnicom.
Pavla se sjetila nae stare oklade. Kladili smo se jednom u krzneni kaput bila
je uvjerena da e se u roku od dvije godine granice otvoriti pa emo zajedno
otputovati u London. Ja sam se kladio u suprotno. Duguje mi bundu, podsjetit u
je. Kupio sam joj jednom kasnije bundu umjesto Londona vrlo dobro joj je
pristajala i pisala mi je nekamo kako se ljudi okreu za njom.
Na povratku se umorna Lucka premjestila sa svoje klupe k meni i ugurala mi
se me?u koljena. Pritisnuo sam je i ona ree Zato me stie! odgovorih Zato
si se uvalila! A ona e izmijenjenim glasiem Zato me stieee! Opet ja
izmijenjenim glasom Zato si se uvalilaaaa! Sad opet ona Zato me stie! Opet
ja odgovaram Zatosiseuvalila! i tako bez prestanka u krug, a Pavli je
dozlogrdilo i pola je po jo jedan grog.
Sada me oekuje gora stvar obavijestiti Mariju i deke da se Pavla udaje.
7. studenog 1992. Spavao sam s djeakom na naem krevetu, Pavla u susjednoj
sobi. On nita ne zna, zna li Lucka, to ne znam. Kad je juer djeak zaspao, a
Pavla vidjela da namjeravam ostati, rekla je Ti kani ostati preko noi?
Odgovorih Naravno. Ja sam opremio ovaj stan, ovaj sam si krevet izgradio i moja
su djeca ovdje. Poela je vikati Nitkove jedan! Dat u da te odvedu! i podigla
je slualicu. Rekao sam Hajde, uini to. Pa da vidi tko si. Odjenula se i
izala. Ne znam kad se vratila, spavao sam. Zar spavao? Trebao bih biti
smlavljen, ali nekako sam iznad nesree, u udnu stanju beutnosti.
Ujutro je otputovala svojemu zaruniku. Nije ni krevet pospremila. Poslat
u joj brzojav Nisi napravila krevet. To me oraspoloilo. Ne znam adresu. No i
ja moram otputovati u junu eku na osnivaki susret, na koji smo, prema
prijanjem planu, trebali otii skupa. Djeak se rasplakao Zasto idete oboje!
Ali ja, sinko, nisam znao da e mama otputovati.
Vrijeme joj je da se uda. Naveo sam ovdje, smatram, dovoljno razloga zato
e to uiniti. Kad ve nije mogla nita promijeniti ni u sebi ni u meni, udaja
je jedina stvar koju moe poduzeti ako eli sauvati osjeaj da jo odluuje o
sebi. No taj bi muarac trebao to znati! Njegov problem. Kad me izbacivala,
rekao sam joj Pavla, ja sam dobar kao i prije dok si me trebala. Ti si se vrlo
pokvarila.
Muno, loe, neminovno da bi se prema meni mogla tako runo odnositi, mora
mi navui masku nitkova koji sve to zasluuje. Napisao sam zaruniku pismo.
Paljivo da ne dotaknem togod sporno, to mu je ona zacijelo prikazala po
svome, pa neka. Samo sam mu objasnio u emu vidim uzrok naega raskida Pavla
nije mogla dalje ivjeti u uvjetima na koje je neko pristala, nadajui se kako
e me nagnati da ih mijenjam. A ja, sa svoje strane, kako se nai pogledi na
mnoge stvari sve vie razlikuju, imam sve manje razloga prilagoditi joj se.

Budui da se sada odluila za njega, nema mi druge nego poeljeti da sve zavri
sretno, jer za neuspjeh bi ponovo okrivila mene, a kazna me ne bi mimoila.
Gotovo tjedan dana sastavljao sam to pismo, dok ga napokon nisam uspio oistiti
od prigovora, obrane i primisli da mu Pavla ne dolazi iz ljubavi nego iz
neljubavi prema meni. Nakon neuspjeha sa mnom, odluila je naloiti drugom
mukarcu da je ljubi onako kako je njoj potrebno, a ne kako on osjea.
Jesam li trebao napisati takvo pismo? Nisam ali taj e se mukarac sigurno
pitati to ja o tome mislim i ja sam mu htio priopiti da nisam protiv njega. I
zbog buduih dogovora oko djece htio sam ga pomirljivo osloviti. Zapravo je
dobro to sam mu napisao. Odgovorio mi je u pristojnu tonu da Pavlu voli i da se
nada... Mislim da je to dobar ovjek ve i zato to je nakon rastave zadrao
djecu.
9. oujka 1993. Juer sam otiao po maloga u vrti i poli smo. Nekamo. Sigurno
smo poznat par idemo niz Narodnu, Spalenu, Myslikovu... Dogovorio sam se s
Marijom da u ga jednom dovesti ovamo. Kupio sam mu nove Lego kocke da se ovdje
ne dosa?uje. Osim toga u kuhinji se ispod kaua nalazi kutija igraaka i
njihovih ostataka od mojih sinova. iNjima se gra sva unuad. Bio je ovdje s
Luckom, koja mi je odsvirala to je nauila u muzikojoj, ali bilo je slabo.
Vjeba li, Lucka, kod kue? Pa da... To je ne veseli, nema poticaja,
osjeajnoga, bez prisile. Nisam je upitao Zapjeva li ikada, Lucinka?
Nisam vidio djecu vie od tjedan dana bila su s Pavlom na polugodinjim
ferijama u iznajmljenoj vikendici. Nikada ih ne ispitujem. U stan na obali
gotovo nikada ne zalazim, moda samo po koju svoju stvar. Djeak je rekao Volio
bih spavati s tobom nekoliko noci. I ja s tobom. Zasto to ne ucinimo? Mama to ne
eli, morao bih se s njom dogovoriti. To cu ja slediti. Razmiljam o tome da ga,
kad zatopli, povedem na nekoliko dana u gdje me ionako eka mnogo posla. Prije
nego to se Marija smjesti. Rekao sam joj o svojoj zamisli, sloila se.
Ja u to slediti kod mame, rekao je djeak. to li e jednoga dana o tome
misliti koga e staviti gore, koga dolje? Pokuaj, djeae, dogovori se, meni je
muno i zamisliti da u se s njom dogovarati o djeci. Upitao sam ga, slutei
najgore, gdje spava u svojem krevetu ili s mamom? Odgovorio je U svojem klevetu,
a kad se plobudim idem k mami i k.. izgovrio je njegovo ime. To mi je odvratno
zato moje mladune spava s tum mujakom kad ima mene? To je protuprirodno i
protiv boljih obiaja. Da sam joj to rekao, to bi odgovorila svi su mujaci
isti? Moda ba ne tako nego Trebao si nou bivati ovdje, ti nisi strojovo?a!
10. oujka 1993. Davajui djeci uinu, Marija je razgovarala s njima i
prouavala ih. Lucka je bila povuena. Osjea da mora uvati svoju vjernost ali
komu, emu? Nee joj biti lako, rekla je kasnije Marija. Djeak je priao da e
se odseliti, ali nee se odseliti, da imaju psa, ali nije njihov, da mu je mama
dala sljepaki novi, talijanski... Da on jos ne mola govoliti isplavno jel jos
ne ide u skolu, ali kad bi htio mogao bi. I kao star ovjek stavi glavu na ruku
oslonjenu o stol i ree A joj! to je, pita ga Marija. Ma nista. U svezi s
tatom, mozda se sam sjeti. ega, htio sam znati. Plisapnut cu ti, rekao je,
odvodei me u predsoblje Ja bih zelio imati onaj clveni noz s puno nozeva to
drzis na stolu. Rekao sam To je uspomena na jednoga prijatelja iz vicarske.
Jednom e ga vjerojatno dobiti. No Leuthold. Marija je rekla To je vrlo velika
tajna. Djeak e Vise nije, rekao sam mu da hocu noz. Pa, rekla je, mislim da
e ga jednom dobiti. Doblo, mozes li mi, moliim te, dati jos soka? Fala!
Kad sam djecu odvezao kui, rekao sam Pavli Ne elim da u mojoj i
djeakovoj postelji spava s njime. Spavajte u salonu. Nacerila se Ma nemoj, sve
su postelje iste!
15. oujka 1993. Zar je mogue pisati samo o djeaku? Ozbiljan je. Zanimaju ga
ozbiljne stvari, a ogranien je tek svojim iskustvom i znanjem to e se
dogoditi kad u icama nestane struje? Zato je na tramvaju, dolje iznad
tranica, ona kosa letvica. U emu se nalazi iznova na svemir? Danas sam doao
do pravoga dara za njega kutijica s madaljonom povodom pada Bastille. Dijelile
su se u francuskom veleposlanstvu. Kad sam mu ispriao o kakvom je dogaaju
rije, shvatio je. Traio je od mene da mu podrobnije opiem uline borbe. Rekao
sam da e mu to sigurno ispripovijedati mama jer je o tome rado itala. Upitao
sam ga gdje mu je karltejnski gro. Kopao je po depu tijesnih traperica i
pokazao mi ga.
19. oujka 1993. Poveo sam oba djeteta na protenje. Kao tata s televizije.
Raspalila me ona strahovita buka idiotske tzv. glazbe i njezine unakrsne paljbe.
udi me da je to doputeno. A vlada ne trza! Demokracija, a sve sama stoka. Bio

je s nama i moj sin s kerkicom Maenkom, koja je gotovo iste dobi kao moj mali.
Tek je sada dolo do izraaja kako moj djeak neispravno izgovara neke glasove.
Bio sam ve odredio koliko u potroiti za oboje djece, ali kad sam vidio cijene
atrakcija, povisio sam granicu. Kad smo je dosegli, rekao sam dosta i djeak se
sloio. Za sve ostalo samo je rekao steta! Potroio sam oko sto pedeset kruna.
Vidjelo se da su za Lucku mnoge stvari ve djetinjaste. Samo bi sila s raznih
vrtuljaka udei se zar je to sve? Najvie ju je zabavila zrana puka.
Nou sam se budio u strahu za djecu. Prijeti mi gubitak. Neu ih moi
odgajati. Zar je mogue u etnji razgovarati s Luckom o njezinim ocjenama? Ne
mogu je pozivati k sebi i kontrolirati kako svira glasovir. Smirivao sam se
milju da je za mene moja uiteljica imala pola dana u tjednu a ipak je ostala u
meni. Samo to su mi smisao onoga ime se mnome bavila bili ulili ve moji
roditelji!
Nadalje me plae znaci to govore da u moda morati otii na uspjenu
operaciju crijeva.
22. oujka 1993. U subotu sam otiao s djeakom Josefu jer su obojica imala
imendan. Raunao sam i s Luckom, ali odbila je poi jer je u Prag trebao doi
Mu sa svojom kerkom i Lucka je htjela biti s njom. To me najprije kosnulo, a
zatim sam pomislio kako su moda Lucku zamolili da zbog posjeta ostane kod kue.
Nee biti lako mojoj djevojici ega e se pridravati pri donoenju odluka?
Hoe li znati provoditi svoju volju?
Dan je bio sunan, topao. Djeaku sam objasnio zato mora sjediti otraga
vezan otro prikoivi, zorno sam mu prikazao kakva je svrha toga remena. Vozio
sam, i uvijek je tako kad sam s njim, s najveim oprezom. Putem obino utimo.
Odgovarao bi samo kad bih ga togod pitao. Promatrao je krajolik. O emu
razmilja? pitam. Ni o cemu, odgovori. Zato ne izgovara kad ga zna
izgovoriti? Zato jel sam lijen. U posljednje vrijeme ladim vecinu stvari
lezecki. Shvaam, ali doima se glupljim nego to jesi. To mi ne smeta. Hajde,
reci !
Pripremio je usta za izgovor U i rekao ! Zato to, do vraga, ne koristi? Drzim
, i na lageru. uj, zar nitko kod kue ne trai od tebe da ispravno
izgovara? Tlazi, najvise Magdalena. Ta me bas gnjavi. Reci ba gnjavi. utio
je. Skrenuo sam uz rub i zaustavio. Reci ba me gnjavi! Ili ne idemo nikamo!
Dvoumio se i napokon rekao Ba me gnjavi, eto ti! Volio bih kad ve idemo Josefu
za imendan da stavi u promet barem R? Dobrrro...
Pribliavamo se Konopitu. Prepoznao je kolni ulaz kojim smo prije dvije
godine prolazili vozei se na kolima do dvorca. Sjetio se i hotela gdje smo
jednom prenoili kad su Pavla i reiserka slavile svoj uspjeh. Rekao sam Taj je
hotel nedaleko. Djeak e Nije, to je bilo na dlugoj cesti. Bio je to hotel gdje
su se automobili mogli palkilati ispled soba. I to je upravo ovdje, kaem. Da se
kladimo za pet stotki da to nije ovdje. Viknuo sam Reci barem kad se ve eli
kladiti, glupane! Uvrijedio se, no za trenutak se oglasio Vidim da te prrrosla
volja za klanjem. Reci prola, mali, i kladit u se. Prola te. Oprosti! Dobro.
A odakle tebi pet stotki? Ja cu pobijediti! Krucifiks, to je prava oklada. Ako
pobijedim, nastavio je, Dat ces mi pet stotki, a ako izgubim, dat cu ti devet
kluna. Ti nema vie od devet kruna? Imam tri trikrune, ree. Rauna tono, ali
trikrune ne postoje! Ukrrratko, imam doma devet kruna. To za mene nije povoljno
ja pet stotina, a ti devet. To mi je jasno, ali ne ocekujes valjda da cu ti dati
pet stotki. Dat cu ti sav svoj novac, a ti meni pet stotki. To je bilo dosta
logino, zanimljivo, kladili smo se. Odavno smo bili proli skretanje do onoga
hotela, navratit emo na povratku.
Stigosmo u Bysticu gdje obino objedujemo da ne bismo Josefa iznenadili
upravo u podne. On se, dodue, uvijek ljuti, pokazujui nam lonac s juhom i tavu
s mesom. Naruili smo pohani odrezak. Malome sam razrezao meso, ali najprije je
pojeo krumpir i krastavac jer najbolje ostavlja za kraj. esto se dogodi da ne
moe pojesti sve meso i zato sam ga pitao Zato ne poinje jesti obratnim
redosljedom? Odgovorio mi je Zato jerrr poznavajuci te znam da bih krumpire
morao pojesti, a preostalo bi meso ti pojeo. Pojest ces ga, je li?
Kod Josefa je bio prostrt stol za est osoba jer su osim kerke Hane i
njezino dvoje djece dola jo neija djeca. Pokazao nam je lonac juhe i meso.
Rekli smo mu da smo ve objedovali i uzeli samo kola. Potom smo priali, a
djeak veli to cemo laditi? Odgovorih Zar ne radimo? Priamo, zabavljamo se. A
da izmislimo koju zajednicku zabavu? Josef se nasmijao i rekao Uskoro emo otii
do konja.

Otili smo u staje i jahaonicu. Josef nam je priao to mu sve novi

vlasnici mlina rade. Na primjer, zakljuali su mu tagalj s njegovom slamom i
odredili sate kad smije izvoditi konje. To je drskost! Morao bih porazgovarati s
tim ljudima. Staju u kojoj Josef dri konje uredio je prije nekoliko godina moj
sin Jan. Ali Josef si je sm kriv zato to je propustio stanovite pravne rokove.
Kad raspravljamo o prilikama, obojica znamo to preuujemo i da se sami sebi
kradomice rugamo Eto ti slobode koju smo mi, radikalno izmijenjeni mladi
komunisti, izvojevali.
Djevojke su otile na jahanje, a ja sam dotle s djeakom etao oko potoka,
bacali smo drvca u vodu i pratili njihovu riskantnu plovidbu svakojakim zamkama.
Kad su se djevojke vratile, Josef je rekao djeaku neka odabere curu s kojom
eli jahati. Odabrao je Kateinu, Josefovu unuku. Sjedio je ispred nje kao u
ugodnu naslonjau, ona je sprijeda poput meke perine. Josef je rekao Zna
odabrati! A ti? obratio mi se. Sve sam mu ispriao.
Na povratku smo navratili u onaj motel imao sam pravo, pobijedio sam.
Djeak je rekao Dat cu ti tli klune po tli kad doemo kuci. Ali doma smo
zaboravili na novac jer smo zatekli goste. Mua smo sreli na stubama. Pozdravio
je i rekao Idem po cigarete, odmah se vraam. Ja sam samo uzeo neke svoje stvari
i siao. Kroz vrata salona ugledah kako svi sjede ispred televizora Lucka s
jednom djevojkom, Pavla, Magdalena, i djeak im se odmah pridruio. Silazei
stubama, susreo sam Mua. Nosio je u ruci dvije kutije cigareta. Do vinja,
pozdravismo se.
Djeak je odmah sjeo k njima, a na je dan utonuo u zaborav. Hoe li moda
uslijediti pitanje kako smo proveli dan, kako nam je bilo i ima li koga da
ponovi Oena te doda nestandardnu molitvu, na primjer za tatu?
28. oujka 1993. Otiao sam u vrti po djeaka i dovezao ga k sebi. Marija nas
je ekala. Odmah ga je ponudila uinom kola i sok. Ujedno ga je promatrala.
Pronalazila je najvie slinosti s mojom majkom. No priznala je da ne poznaje
Pavlinu obitelj. U razboritu razgovoru za stolom djeak upita Tata, hoces li
doci na nasu svadbu? Odgovorio sam Neu, sine. Zasto ne? Ne bi bilo zgodno.
Zasto, zaudio se. Zato to se prije mama htjela sa mnom vjenati, ali ja nisam
htio. Pravi razgovor. A zasto ti nisi htio? Zato to sam odavno oenjen ovom
ovdje Marijom, rekao sam. Aha, ree promatrajui je. Ona je rekla Vi dakle
pripremate sveanost! Raduje se? Odgovorio je Ne, to nece biti svecanost nego
svadba. Radije je zautjela i ja sam utio.
U tramvaju mi je neprestano neto tumaio, katkada ga zbog buke nisam
razumio, sjedio mi je u krilu. Bolje su ga uli ljudi ispred i iza nas, a kad bi
izlazili, osvrnuli bi se i s razumijevanjem nasmijeili. Kad je lat, sto je
vaznije vise bolnicova ili oruzova? Vie oruja, morao sam odgovoriti. Ali kad
je vise oruzova ima vise ranjenika, odvratio je. To je istina, kaem, ali
bolnica u ratu ne pobje?uje, moram rei. Ima pravo, ree.
Tata, tata! govorio je kad sam ga drei za ruku vodio ulicom. Gusari
moraju imati duzi zivot od nolmalnih ljudi, jelda? Zato to misli? Zato sto
plove na skliveni otok, jako daleko, cesto se odmalaju, a kad se puno odmalaju,
nikada ne bi stigli. Zato molaju zivjeti duze. Bit e da je tako, pomislio sam.
9. travnja 1993. Uskoro e Uskrs. Sa strepnjom ekam blagdanske dane. Boi je
bio grozan. Nisam o tome ovdje pisao. Bio sam, poevi od studenoga, u tolikoj
mjeri utuen da na temu djeak nisam dugo bio u stanju staviti papir u pisai
stroj. Kako pisati o tome? to je to i emu to slui?
Prije Boia Pavla me obavijestila neka Badnjak provedem s djecom u drugo
vrijeme jer je na taj dan pozvala Zarunika. Narugao sam joj se Ovdje se meni
rodio mali Isus, a ne stranome mukarcu! Kao i obino, dopremio sam sa sinom
Janom veliku smreku ispod koje sam sjeo skupa s djecom. Majica nam je spremila
kompletnu veeru i jedno vrijeme bila s nama, zatim je nekamo otila svojem
Iskupitelju. Samo to ja vie za takvo to nemam zdravlja.
Onomad sam vodio djeaka kui i prihvatila ga je Lucka, mama nije bila
doma. Iskoristio sam priliku i uao u njihovu sobu tata koji ne moe zaviriti u
djeakove igrake i knjige te porazgovoriti o njima. Keri pod jastuk kakve
knjige ita? Nije bio nered, ali ni red. Djeakove knjige nabacane na policu
kao materijal. Zar moja ki ulazi u razdoblje idola s plakata? Nisam odgrnuo
pokriva je li plahta poravnana. to je ovo ovdje? pokaem na pod. Lucka e Nije
on kriv. To je dobio. Podignem mitraljez i pitam maloga Ima li dovoljno snage
da to baci u kontejner? Imam, ali necu. Ja ti ne nare?ujem, samo te iskuavam.
Ustaca mu se skupila, samo to nije zaplakao Ma nemoj, ne nare?ujes, ali zelis

to! Ne lazgovalam s tobom! Nemoj, ba me briga, rekao sam. Bliga te, bliga! Ali
mene nije bliga jel imam tisucu boljih plijatelja. Tata, javila se Lucka
pomirljivo, takve stvari imaju svi deki, teko je to. Znam. Ali mi smo neovisna
obitelj. Gdje su vam groi s Karltejna? Lucka mi je pokazala svoj novi,
djeak je rekao S tobom ja ne lazgovalam. Pom u susjednu sobu radionicu,
kabinet, lonicu. Uzmem nekoliko stvari iz svojega stolia. Taj stol je tvoj,
velim Lucki. Ta je postelja tvoja, velim djeaku. I sav alat, pokaem na sanduk
i policu. Znam, ree, i busilice? I builice. Jedno je builica, drugo je
cirkularka. Pratili su me do vrata. Kad sam unuo veui cipelu, djeak mi
turne akicu pred oi rastvori je, a u njoj gro s Karltejna.
15. travnja 1993. Morao sam si za Uskrs osigurati pristup djeci. elio sam ga
provesti s njima u njihovu stanu, tako bi Pavla bila slobodna, moda bi rado
otputovala. Tako smo se bili ve ranije dogovorili telefonom, ali kad sam doao,
rekla mi je da imaju drukiji program i djeca se vesele ii e bakama. Kakvim
bakama, imaju samo jednu, zaudio sam se. Pa sada imaju jo jednu, veli. Rekao
sam da sam ja kao otac vaniji nego neoeva majka i djeca idu sa mnom. Pozovi
ih, naredim joj. Hoete li biti sa mnom i otputovat emo ili hoete ostati
ovdje? Ja zelim biti s tobom, brzo je rekao djeak. Lucka je promrmljala da e
radije ostati u Pragu.
Ali kamo otputovati! to raditi? Pojaviti se u D. nije mogue, ne oekuju
nas, ne zanimamo ih, ne bi bilo zgodno! Preostaje Josef.
Da sam policajac, ree djeak u autu, hvatao bih lopove maskilan u lopova.
Lopov bi klao puno kalkulatola, a ja bih ih kupovao od njega za novac koji bi
nalavno bio lazan. On bi mi dao kalkulatole, ja njemu novce, a on bi rekao ti su
novci lazni! Sada bih ja rekao to je svejedno jel sam vas uhitio!
Pokajanje.
16. travnja 1993. Pavla se nalazi s muem u Karlovim Varima. Djeca su kod bake,
Lucka ujutro vodi maloga u vrti. Ja odlazim po njega i obino nekamo pomo.
Prije dva dana zamolih Lucku da ode u vrti po njega i da do?u k meni. Ponijela
je note da mi neto odsvira. Ali to nema smisla. Marja je bila kod kue,
nahranila ih je i napojila. Djeak se ve privikao na nju i htio se boksati s
njom. Sluali smo pjesmu na kaseti koju sam snimio s Luckom u Ostravi. Potom smo
svi zapjevali.
Kad sam ih vozio kui, djeak je pitao Tata, koji bi ti auto preporuio
nama, branim partnerima? Naravno, preporuio sam im kodu, ali mali je bio za
BMW ili mazdu.
25. travnja 1993 D. Juer sam stigao s Marijom. Za nju je to bolja, zdravija
polovica godine kad se jednom materijalno i duevno premjesti ovamo, samo se iz
nude, teka srca, vraa u Prag. I za mene je ova kua s vrtom konstanta to mi
prua privid ivota koji tee svojim tokom, a promjene, ako nisu po ivot
opasne, nemaju vanosti. Objema nam se ponekad ini da je ivot u opasnosti.
Ve.
Veer je i dosta sam izmoren. to god da sam radio, samo sam o njemu
razmiljao, bio je etiri dana ovdje kod mene. Radio je sa mnom i sve ga je
zaokupljalo. Kad smo stigli, primijetio je jelenske rogove iznad vrata ne znamo
kako su Topievi prije osamdeset godina doli do rogova. Djeak Rogovi! To ste
kupili? Nismo, bili su ve ovdje. Aha, dakle upucani? Rogovi, upucani odakle mu
takav izraz? Ima svoje doivljaje i izvore znanja o kojima nita ne znam.
Sjekao sam grane, on je slagao posjeeno drvo vilama ga je stavljao na
kolica, odvezao, te s kolica pretovarivao na hrpu, ali uskoro je shvatio da je
to
dvostruka radnja i poeo ga je slagati odmah na mjesto. Zapravo je vie volio
rad nego igrati se rada. Grabljao sam mahovinu, a on ju je odvozio na kompost.
Skupljao je trule plodove dunje u hamper i odjednom uzdahnuo Joj! Ba runo!
Rekao sam mu da to ne mora raditi. Hocu vam sto vise pomoi, rekao je. Odluio
sam rastaviti i razrezati staru, napola propalu kozu. Bacio se na posao zajedno
sa mnom cijelim je tijelom upro te snanim pokretima rastavljao dijelove, imao
je posve muke, mone pokrete, samo smanjene. Uveer smo za stolom trijebili
grah. Priao sam mu kako smo mi trijebili neko kod starice, ali imala je gomilu
graha, pune koare.
im je doao i spazio razne cvjetie, odmah ih je elio ubrati za mamu.
Ubrao je cvijee i ja sam ga stavio u vodu, znajui da e mu za etiri dana
uvenuti. Kasnije je ubrao novo cvijee jaglace, bijele umarice. Juer sam ga
prao, na stojeki u kafu. Paljivo je bio sloio odjeu na stolac. Naloili smo

kaljevu pe u kuhinji. Spavali smo u mojoj postelji, iako je Marijina bila

prazna. Divno je spavati s njim. Dodirujem mu lice i meku ruicu. Prije spavanja
itao sam mu Naumanove bajke o lokomotivama.
Na stablima se pojavie nabrekli pupoljci. Obeao sam mu da emo doi kad
rascvjetaju. Kruka ve cvate, i predivna dunja, a tek su prola tri dana.
Radei, odjednom otri Idem piskiti. Sila mi je cikat. Zaudio sam se. Odakle ti
ta rije. To je na slovaki. Odgovorio je Tako je govorila Ljubica. Kakva
Ljubica? Pa ona kod koje sam bio, imaju kucicu, a u dvoristu ljuljacku. udim se
Zar se toga sjea? Sjecam, molim te. Jednom smo se vozili onuda u autu. Kad je
to bilo, molim te! Pa onda kad smo putovali u Moravsku i oba smo se lazboljeli!
Uskoro je zapjevao, sluam i ne vjerujem, nevjerojatno. Otpjevaj mi to jo
jednom, zamolio sam ga. Zapjevao je istom, tonom intonacijom Ve se izlio
mozak iz lubanje, kuajte, prijatelji moji! Kaem Kako moe pjevati takvu
stranu pjesmu! Odakle ti to? Lucka to pjeva. Moe li to zamisliti u
stvarnosti? Mogu, nisam ja kliv, takva je pjesma o smaknutom ubojici. Smaknue
je smaknue, moda je opravdano. Ali taj koji bi mu rasjekao lubanju gori je od
samoga ubojice. Uzbuno je mahao rukama, odgovorivi O tome ja ne mogu misliti
dok pjevam. Kad ih uhvate, nece se vise o tome pjevati, tako je to!
Po cijele se dane nije zaelio igre jer se pruala puno bolja mogunost na
primjer brusiti no. Samo dok je dorukovao imao je kod sebe auti i vozio ga
izme?u alica. Jednom sam ga iznenada upitao Kad bi trebao odluiti s kim e se
voziti u autu sa mnom u favoritu ili s muem u bemburi, s kim bi poao? Takva
runa pitanja ne bi se smjela postavljati djeci. Djeak je odmah odgovorio bez
razmiljanja Naravno da bih poao s tobom, jel ja si najbolje ostavljam za klaj.
Jednom naveer, umiven i u pidamici, kleao je na krevetu i preko
uzglavlja gledao crti za laku no. Kad je emisija zavrila, rekao je Mozes mi,
molim te, dati soka? Kad ga je dobio, ree Dlago mi je da mogu ovako gledati a
ti mi donosis sok... Osjetio je sreu trenutka. Legao je i umotao se u perinu,
ali istoga se aska iskobeljao, obuo papue i priao hrpici svoje odjee. to
radi? zaudio sam se. Odgovorio je Pa duzan sam ti tli klune po tli, dat cu ti
cijelu novcanicu. Otvorio je svoju limenu kutijicu i pruio mi deset kruna.
SVRETAK Josef se probudio u mraku. No je li se doista probudio? mirkao je, ali
tama se nije povukla, nije znao jesu li mu oi otvorene. Trebalo je biti jutro,
ali nije ga bilo. Niega se nije sjeao. Nita nije znao, osim moda da jo
postoji. Nije shvaao to se dogodilo. Jutro je, mrak se ne povlai, nema
uspomena gubis uspomene! Pa to je uspomena! Djeak. Pokuao se pomaknuti osjeti
veliku, duboku bol. Sine mu da je operiran.
Kad do jutro, nacrtat u djeaku dobru vijest o sebi.