Biblioteka Jutarnjeg lista

Lektira - klasici

29.

Edgar Allan Poe

MASKA CRVENE SMRTI
I DRUGE STRANE PRIE

Prijevod: aa Drach

Izdava: Europapress holding

Koranska 2, Zagreb

Za izdavaa: Dr. Stipe Orekovi

Urednik: Ivica Buljan

Dizajn knjige: Halid Malla

Grafika priprema: Fingere, Zagreb

Tiskara: Grafica Veneta S.p.A., 2008.

Koordinatorice projekta: Ivana Gali Laslavi, Marija imokovi Sikavica,

Kristina tefanac

Sva prava pridrana. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnaati ili prenositi u
bilo kojem obliku i bilo kojim elektronskim, mehanikim ili drugim putem bez
pismenog odobrenja vlasnika autorskih prava te nakladnika.

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u

Zagrebu pod brojem 677429.

ISBN 978-953-300-087-9
 Edgar Allan Poe

MASKA CRVENE SMRTI

I DRUGE STRANE PRIE
Edgar Allan Poe

Ukradeno pismo
Nil sapientiae odiosius acumine nimio.
Seneka52

Jedne olujne veeri u Parizu, u jesen 18... godine, tek to je

pao mrak, uivao sam u dvostrukoj slasti predana razmiljanja
i puenja lule u drutvu svog prijatelja C. Augustea Dupina, u
njegovoj omanjoj biblioteci, ili radnoj sobi, u stranjem dijelu
njegove kue, au troisieme, No. 33 Ulice Dunot, Fauborg St.
Germain. Vie od jednog sata uivali smo u dubokoj tiini; no
svakom bi se sluajnom promatrau inilo da smo obojica bili
sasvim zaokupljeni iskljuivo vijugavim tragovima dima, od
kojega je zrak u toj prostoriji bio vrlo teak. Sto se mene tie, ja
sam se u mislima bavio nekim pitanjima koja su bila predmetom
naeg razgovora ranije te veeri; radilo se o onom sluaju u ulici
Morgue, zagonetki oko umorstva Marie Roget. Dogodila se,
stoga, ini se, neto kao podudarnost, da su se ba tada vrata
stana u kojemu smo se nalazili otvorila i da je na njima osvanuo
na stari poznanik, monsieur G..., prefekt parike policije.

Srdano smo ga doekali; jer on je bio bar napola zabavan koliko

je bio vrijedan prezira, a nismo ga vidjeli ve nekoliko godina.
Sjedili smo u mraku, pa je Dupin ustao s namjerom da upali
svjetiljku, ali onda je ipak opet sjeo ne uinivi to, nakon to je
G ... rekao da se doao s nama posavjetovati, ili bolje reeno,

52. Nita nije otroumlju manje strano od pretjerane gorljivosti. (Citat koji
Poe pripisuje Seneki)
 U kradeno pism o

zatraiti miljenje mog prijatelja o nekoj slubenoj stvari koja

mu je zadavala mnogo potekoa.

A ko je to neko pitanje koje zahtijeva promiljanje, primijeti

Dupin, ostavivi fitilj svjetiljke neupaljen, bolje emo se time
pozabaviti u mraku.

I to je jedna od vaih neobinih navika, ree prefekt koji je

imao obiaj da svaku stvar koja nadilazi njegovu mo shvaanja
nazove neobinom i koji je stoga ivio sa svih strana okruen
raznim neobinostima .

Pravo kaete, ree Dupin, dok je posjetitelju dodavao njegovu

lulu i pribliavao mu udobni naslonja.

A o kakvoj se potekoi radi?, upitao sam. Nadam se da nije

opet neto u vezi s umorstvima?

O, ne; nita takve naravi. Stvar je zaista vrlo jednostavna i ne

sumnjam da emo je i mi sami dovoljno dobro privesti kraju; ali
ja sam ipak pomislio da bi Dupin moda volio uti pojedinosti
o tom sluaju, ba zato to je toliko 'neobian'.

Jednostavan i neobian, ree Dupin.

Zapravo, da; no s druge strane i nije. injenica je da smo
svi prilino zbunjeni, jer sluaj jest jednostavan, ali nas ipak
zbunjuje.

Moda vas zbunjuje upravo ta jednostavnost, ree moj

prijatelj.
Kakve vi besmislice volite govoriti, odgovori prefekt,
nasmijavi se od sveg srca.
Moda je zagonetka malo previe jednostavna, ree Dupin.
O, nebesa! Tko je ikad uo za tako neto?
Neto moda i previe oito samo po sebi?
Ha, ha, ha! Ha, ha, ha! Ho, ho, ho!, na se posjetilac grohotom
smijao, O, Dupin, vi ete me otjerati u smrt!
Recite nam, na koncu, o emu se radi?, upitao sam.
Dakle, rei u vam, odgovori prefekt, duboko i zamiljeno
uzdahne i smjesti se u naslonja. Sve u vam ispripovijedati u
Edgar Allan Poe

nekoliko rijei, no prije nego to ponem, dopustite mi da vas

upozorim kako se radi o sluaju koji zahtijeva najveu tajnost
i da bih vrlo vjerojatno izgubio svoj poloaj ako netko sazna da
sam se ikome povjerio.

Nastavite, rekoh.
Ili nemojte, ree Dupin.
No, dobro; osobno sam obavijeten, iz vrlo visokih krugova,
da je stanoviti dokument od najvee vanosti ukraden iz
kraljevskih odaja. Osoba koja ga je ukrala poznata je, i to izvan
svake sumnje; vien je. A poznato je i da je taj dokument i dalje
u njegovu posjedu.

Kako da je sve to poznato?, upita Dupin.

To se moe zakljuiti iz naravi samog dokumenta, odgovorio je

prefekt, i zato to nisu uslijedile nikakve posljedice do kojih bi
dolo da dokument vie nije u posjedu kradljivca, odnosno da
ga je ve iskoristio na nain na koji to koncu i planira uiniti.

Budite malo jasniji, rekoh.

Mogu ii samo toliko daleko da vam kaem kako taj papir ima
mo koja je, u odreenim rukama i u odreenim krugovima,
neprocjenjiva. Prefekt se volio izraavati jezikom diplomacije.

Jo uvijek vas sasvim ne razumijem, ree Dupin.

Ne? Gledajte, ako se taj dokument otkrije nekom treem,

koga neemo imenovati, to bi dovelo u pitanje ast jedne osobe
koja je na najistaknutijem poloaju; stoga onaj koji posjeduje taj
dokument ima mo nad tom uzvienom linou, ija su ast i
spokoj u tom sluaju u opasnosti.

Ali tu mo, umijeao sam se, kradljivac stjee tek ako onaj
iji taj dokument zapravo jest, sazna tko mu ga je u&rao. Tko
bi se usudio...

Kradljivac je , ree G..., ministar D..., koji se usuuje raditi to

mu padne na pamet, i ono to ovjeku prilii i ono to mu ne
 U kradeno pism o

prilii. A nain na koji je kraa izvrena pokazuje i otroumnost

i smjelost. Dokument o kojemu je rije, a iskreno, radi se o
pismu, primila je pokradena osoba dok je bila sama u kraljevskim
spavaim odajama. Dok je itala pismo, odjednom ju je prekinuo
ulazak druge uzviene linosti od koje je to pismo osobito eljela
sakriti. Uzalud ga je na brzinu pokuavala utrpati u ladicu i na
koncu ga je bila prisiljena, onako otvorenog, poloiti na stol. Bilo
je adresom okrenuto nagore, pa sadraj nije bio izloen pogledu
i pismo je ostalo neopaeno. U tom se presudnom trenutku
pojavio ministar D... Svojim kao u risa hitrim okom odmah je
spazio pismo, prepoznao rukopis, primijetio zbunjenost osobe
kojoj je pismo bilo upueno i shvatio njezinu tajnu. Nakon to je,
kako on obiava, na brzinu izloio neke poslovne stvari, izvadio
je nekakvo pismo slino onome o kome govorimo, otvorio
ga, pravei se da ita, da bi ga nakon toga poloio kraj onog
drugoga. Nakon toga je uslijedio razgovor o javnim poslovima
koji je potrajao petnaestak minuta. Nakon toga, u odlasku, sa
stola je uzeo pismo koje mu ne pripada. Ona kojoj pismo doista
pripada, razumije se, nije se usudila reagirati, u prisutnosti tree
osobe koja je stajala odmah do nje. Ministar je otiao i na stolu
ostavio ono svoje pismo koje nije imalo nikakvu vanost.

Evo, upravo ste dobili, ree prema meni Dupin, ono to se

traili da bi mo pisma bila potpuna, kradljivac zna da i okradeni
zna tko je kradljivac.

D a, nastavi prefekt; i na taj se nain steena mo koristila

posljednjih mjeseci u politike svrhe, i to u opasnom opsegu.
Okradena je osoba svakog dana sve vie uvjerena kako je
nuno da zatrai natrag to pismo, to, naravno, ne moe
izvesti otvoreno. Naposljetku se, sva oajna, obratila sa svojim
problemom meni.

A od vas se, ree Dupin usred vihora duhanskoga dima, ne

moe zamisliti ni poeljeti otroumniji povjerenik.

Laskate m i, odgovori prefekt, ali mogue je da je takva vrsta

razmiljanja na snazi.
Jasno je , rekoh, da je pismo jo uvijek u ministrovu posjedu;
jer je upravo posjedovanje, a ne upotreba ono to mu daje mo.
Edgar Allan Poe

Jer, nakon to se upotrijebi, mo nestaje.

Istina, ree G ..., to je uvjerenje i mene povelo. Moj prvi

potez bila je detaljna pretraga ministrove kue, pri emu mi
je najtee bilo to to sam istragu morao provesti bez njegova
znanja. K svemu tome, upozoren sam da bi moglo biti opasno
ako mu dam ikakva povoda da posumnja u nae namjere.

A li, rekoh, vi ste vie nego vini takvoj vrsti istraga. Parika je
policija ve esto inila takve stvari.

O da, stoga i nisam oajavao. Ministrove navike su mi takoer

davale veliku prednost. On esto provodi cijele noi izvan mjesta
gdje stanuje. Njegove posluge doista nema mnogo. Spavaju
podalje od njegovih odaja, a kako su to uglavnom Napolitanci,
esto se i napiju. Kao to znate, imam kljueve koji otvaraju sve
parike sobe ili kabinete. Ve tri mjeseca nije prola niti jedna
no a da ja ondje nisam vei broj sati proveo osobno pretraujui
kuu D .....Radi se o mojoj asti, a i, odat u vam veliku tajnu,
nagrada je ogromna. Nisam odustao od premetaine sve dok se
nisam do kraja uvjerio da je kradljivac lukaviji ovjek od mene.
Vjerujem da sam istraio svaki kutak i skrovita mjesta po cijeloj
kui gdje bi se moglo sakriti list papira.

Ali zar nije mogue, primijetih, da je pismo, iako u posjedu

ministra, skriveno negdje drugdje, a ne u vlastitoj kui?

To je jedva mogue, ree Dupin. Sadanje su prilike na

dvoru osjetljive, posebno spletke za koje se zna da je u njih
upleten i D..., pa je uz posjedovanje tog dokumenta jednako
vana i mogunost i da se on po potrebi odmah moe iznijeti
na vidjelo.

Mogunost da se moe iznijeti na vidjelo?, upitah.

Da se trenutno moe unititi, doda Dupin.

Tono. Papir je, dakle, oito u kui. A da ga ministar nosi uza

se, to valjda ne dolazi u obzir.
 U kradeno pism o

Nikako ne dolazi u obzir, ree prefekt. Dvaput su ga napali

iz zasjede, kao razbojnici iz zasjede, i temeljito ga pretresli pod
mojim osobnim nadzorom.

Mogli ste si utedjeti trud, ree Dupin. Mislim da D... nije

potpuno lud pa da nije mogao pretpostaviti te napade kao neto
to se samo po sebi podrazumijeva.

Nije potpuno lud, primijeti G ..., ali on je pjesnik, a to je, po

mom miljenju, tek korak do ludila.

Istina, ree Dupin, ispuhujui polako i zamiljeno dim iz svoje

lule, iako sam i sam kriv za neke slabe stihove.

Moete li nam izloiti pojedinosti toka vae pretrage?,

upitah.
Doista, nismo alili vremena i traili smo posvuda. Imam doista
veliko iskustvo u tom poslu. Pretraio sam cijelu zgradu, sobu
po sobu, a svakoj sam posvetio po cijeli tjedan noobdijenja.
Prvo smo u svakoj prostoriji pretraivali namjetaj. Otvarali
smo sve mogue pretince, a pretpostavljam da vam je poznato
da za izvjebane policijske istraitelje ne postoje tajni pretinci.
Svaki je onaj koji si dopusti da mu tajni pretinac promakne
pri pretresu ovakve vrste budala. Ta je stvar tako jednostavna.
Postoji stanovita koliina obujma, odreeni prostor koji postoji
u svakom kabinetu. Imamo tona pravila. Niti pedeseti dio
nekog pretinca ne bi nam mogao promaknuti. Nakon kabineta
na red su doli naslonjai. Jastuke smo ispitivali uz pomo
dugih tankih igala koje ste vidjeli kako ih koristim. Sa stolova
smo uklanjali gornje ploe.
Zato ste to inili?
Neki puta onaj koji eli neto sakriti skida gornju plou stola, ili
nekog slinog komada pokustva; nakon toga izdubi nogu, poloi
eljenu stvar u upljinu i vrati plou na njeno mjesto. I donji i
gornji dio nogu od kreveta upotrebljavaju se na isti nain.
Zar se ne mogu te upljine otkriti po zvuku?, upitao sam.
Nipoto, ako se oko predmeta koji je poloen u upljinu obavije
dovoljno debeli omota od vate. Uostalom, u naem sluaju bili
smo prisiljeni raditi beumno.
Ali niste mogli ukloniti, niste mogli rastaviti sve komade
Edgar Allan Poe

namjetaja u koje je mogue neto staviti na nain koji ste nam

opisali. Jedno se pismo moe sabiti u tanak uvojit svitak koji se
po svom obujmu ili teini mnogo ne razlikuje od velike igle za
pletenje, i u tom obliku mogao se utisnuti, primjerice, u preku
stolice. Niste valjda rastavili sve stolce?

Naravno da nismo, no uinili smo neto bolje, pregledali smo

sve preke u kui i, stvarno, sastavne dijelove sveg mogueg
namjetaja uz pomo najjaih mikroskopa. Da je ondje bilo
i najmanjeg traga nekog skoranjeg pomaka, ne bismo ga
propustili taj as otkriti. Svaki i najmanji trun od dubljenja upao
bi nam u oi kao da je itava jabuka. Svaka promjena na ljepilu,
svaki neobian otvor meu avovima bili bi nam dovoljni trag
da otkrijemo to traimo.

Pretpostavljam da ste pregledali zrcala izmeu drvenih okvira

i ploa, da ste ispreturali krevete i posteljinu, kao i zavjese i
tepihe.

Naravno. Nakon to smo na taj nain potpuno zavrili pregled

svakog djelia namjetaja, pretraili smo i samu kuu. Podijelili
smo cijelu njezinu povrinu na dijelove koje smo oznaili
brojevima da nam niti jedan ne promakne; zatim smo pomno
pregledali pojedinano svaki kvadratni centimetar u svim
prostorijama, ukljuujui tu i dvije susjedne kue, opet pomou
mikroskopa, kao i ranije.

Dvije susjedne kue1., uskliknuh, mora da ste imali velikih

muka.
Jesmo; ali ponuena nagrada je ogromna.
Pregledali ste i dvorita oko kua?
Sva su dvorita poploena opekom. Taj nam je posao u usporedbi
s drugima zadao malo truda. Pregledali smo mahovinu izmeu
opeka i vidjeli da je nedirnuta.

Zavirili ste i u ministrove spise, razumije se, i u knjige njegove

biblioteke?

Naravno. Otvorili smo svaki sveanj i svaki omot; ne samo

to smo otvorili svaku knjigu, nego smo prelistali i svaki list u
 U kradeno pism o

svakom tomu, ne zadovoljavajui se samo protresanjem, kako

to obino rade nai policijski slubenici. Takoer smo premjerili
debljinu svakih korica knjige najbrinijim mjerama i uvijek smo
se u tim sitniavim ispitivanjima sluili mikroskopima. Da je
itko u posljednje vrijeme neto radio oko uveza, bilo bi sasvim
nemogue da bi to promaklo naem zapaanju. Nekih pet ili
est tomova koji su upravo stigli od knjigovee, brino smo
ispitali, uzduno, uz pomo igala.

Jeste li pretraili pod ispod tepiha?

Izvan sumnje. Uklonili smo sve tepihe i pregledali sve daske uz
pomo mikroskopa.
I tapete na zidovima?
D a.
Unili ste u podrume?
Jesm o.
Onda ste se prevarili u procjeni, rekoh, pismo nije u kui,
kako vi to pretpostavljate.
Bojim se da ste u pravu, ree prefekt. A sada, Dupin, savjetujte
mi to da radim?

Napravite ponovo potpunu premetainu cijelog prostora.

To je apsolutno nepotrebno, odgovori prefekt. Siguran sam
da pismo nije u dvorcu, ba kao to sam siguran da diem.
Ne znam pametnijeg savjeta, ree Dupin. Vi imate, naravno,
precizan opis tog pisma?
Oh, dal Prefekt izvadi svoju biljenicu i pone naglas itati
podroban opis unutarnjeg i, posebno, vanjskog izgleda nestalog
pisma. Nakon to je proitao opis, ubrzo se oprostio i otiao,
utueniji nego ikad to sam vidio tog estitog gospodina.
Nakon otprilike mjesec dana opet nas je posjetio i naao nas u
slinoj situaciji kao i prethodni put. Uzeo je lulu, smjestio se u
naslonja i otpoeo neki obian razgovor.
Naposljetku sam ga upitao:
Dakle, gospodine G..., to je bilo s ukradenim pismom?
Pretpostavljam da ste na koncu shvatili da nije mogue
nadmudriti onog ministra?
Neka ga vrag odnese, ba tako. Ponovio sam premetainu, po
savjetu Dupina, ali to je bilo zalud, ba kao to sam i znao da
e biti.
Edgar Allan Poe

to ste ono rekli, kolika je ponuena nagrada?, zapita Dupin.

Ta, prilino velika, vrlo izdana nagrada. Ne bih elio ba tono
rei kolika, ali jedno vam mogu rei, a to je da ja sa svoje strane
ne bih alio dati ek od pedeset tisua franaka onome koji bi
mi pribavio to pismo. Ono svakim danom postaje sve vanije, a
nagrada je nedavno udvostruena. No, ak i da je utrostruena,
ja vie ne bih mogao napraviti nita osim onoga to sam ve
napravio.
Doista, ree razvlaei Dupin, izmeu dvaju koluta dima svoje
lule. Ja doista mislinl, G ..., da se vi niste dovoljno potrudili po
toj stvari. ini mi se da biste mogli uiniti malo vie, zar ne?
Kako? Na koji nain?
Pa, mogli biste... puf, puf... unajmiti savjetnika... puf, puf... za
to, a? Puf, puf, puf... Sjeate li se one prie o Abernethyju?
Ne. Neka vrag odnose tog Abernethyja.
Zaista. Neka ga vrag odnese i neka mu bude sretan puti Ali
bio je jednom neki krti bogata koji je smislio plan kako da
od tog Abernethyja izmami lijeniki savjet. U toj je namjeri
poveo obian razgovor u privatnom drutvu i zaobilazno
izloio svoj sluaj lijeniku kao sluaj neke izmiljene osobe.
Pretpostavimo, govorio je krtac, da su njegovi simptomi
takvi i takvi, to biste mu vi, doktore, preporuili da primi? Da
primi!, uskliknuo je Abernethy, savjet od lijenika, razumije
se.

A li, ree prefekt malo zbunjeno, ja sam sasvim spreman

primiti savjet i za njega platiti. Ja bih doista platio pedeset
tisua franaka svakome tko bi mi pomogao u ovom sluaju.

U tom sluaju, ree Dupin otvarajui ladicu i vadei iz nje

ekovnu knjiicu, moete slobodno ispuniti ek na reeni
iznos. Kad potpiete, predat u vam pismo.

Bio sam preneraen. Prefekt je izgledao kao da ga je grom

pogodio. Nekoliko je trenutaka sjedio nijem i ukoen. S
nevjericom je gledao u mog prijatelja, a oi kao da su mu
htjele iskoiti iz duplji. Zatim se donekle pribrao, prihvatio
pera i nakon nekoliko trenutaka i odsutnih pogleda konano je
potpisao ek na pedeset tisua franaka i preko stola ga uruio
Dupinu. Ovaj ga je paljivo pregledao, spremio u lisnicu i onda,
 U kradeno pism o

nakon to je otvorio pretinac svog pisaeg stola, izvadio iz njega

pismo i predao ga prefektu. Ovaj ga je zgrabio, izvan sebe od
radosti, drhtavim ga rukama otvorio, bacio letimian pogled
na njegov sadraj i onda potrao prema vratima i ne obazirui
se izletio iz sobe i iz kue, ne izgovorivi ni slova otkako ga je
Dupin zamolio da ispie ek.

Nakon to je otiao, moj prijatelj se upustio u objanjavanje.

Parika policija, ree, na svoj je nain izvanredno sposobna.

Njeni su ljudi uporni, dosjetljivi, vjeti i temeljito upoznati s
onime to se od njihovih dunosti prvenstveno oekuje. I tako
kad nam je G... podrobno izloio svoju metodu premetaine
prostorija i ministrovoj kui, bio sam potpuno uvjeren da je
pretres obavio na zadovoljavajui nain, do one granice koju su
doputali njegovi napori.

Doputali njegovi napori?

D a, ree Dupin, poduzete mjere bile su ne samo najbolje ve
i izvrsno provedene. Da je pismo bilo ostavljeno unutar opsega
njegove premetaine, ti bi ga momci, izvan svake je sumnje,
pronali.

Samo sam se nasmijao, no on je bio sasvim ozbiljan u svemu

to je govorio.

Te mjere su, dakle, nastavi, bile valjane i dobro provedene, ali

nisu bile podesne za taj sluaj i za tog ovjeka. Odreeni zbroj
izvanredno dobro smiljenih pomonih sredstava za prefekta
predstavlja neku vrstu Prokrustove postelje, prema kojoj on
nuno podeava svoje zamisli. Ali on stalno iznova grijei zato
to je ili suvie dubok ili suvie plitak za stvar koju obrauje; ak
i mnogi kolarci bolje rasuuju od njega. Poznajem djeaka od
osam godina iji je uspjeh pogaanja u igri par-nepar izazvao
ope divljenje. Ta je igra jednostavna, a igra se pikulama. Jedan
igra dri u ruci odreen broj tih pikula i pita drugoga je li
njihov broj paran ili neparan. Ako pogodi, dobiva pikulu, a ako
pogrijei, onda je gubi. Djeak o kojemu govorim osvojio je
sve pikule u itavoj koli. Dakako da se pri tome drao nekih
naela, a ta su se temeljila na jednostavnom promatranju i
Edgar Allan Poe

odmjeravanju svojih protivnika. Primjerice, protivnik mu je bio

neki budala i on bi ga podiui aku upitao, Par ili nepar? Na
uenik odgovorio bi nepar i izgubio; ali bi pri drugom pokuaju
dobio, jer je govorio sam sebi: Ovaj budala je u ruci drao
paran broj u prvom pokuaju, a on je jedva toliko lukav da se u
drugom pokuaju odlui za neparan broj; zato u rei nepar. I
rekao je nepar i dobio. Meutim, ako je neki pak budala bio za
jedan stupanj iznad onog prvog, na bi uenik ovako prosudio:
Ovaj momak e se, nakon to sam u prvom pokuaju rekao
nepar, u drugom pokuaju odluiti po prvom impulsu da
jednostavno promijeni par u nepar, kao to je to napravio i onaj
prvi budala, meutim, kad bolje razmisli, zakljuit e da je to
suvie jednostavna promjena, pa e se naposljetku odluiti za
par, kao i prvi put. Ja u prema tome rei par . I tako on kae
par i dobije. E, sad, ovaj nain promiljanja naeg uenika,
kojega su njegovi prijatelji nazivali srekoviem, to je on u
posljednjoj analizi?

Taj se nain sastoji iz toga, rekoh, da se razum onoga koji misli

poistovjeti s razumom njegova protivnika.

Tako je , ree Dupin. Kad sam upitao djeaka na koji on nain

postie to potpuno poistovjeivanje iz kojega se sastoji taj
njegov uspjeh, dobio sam sljedei odgovor: Kad elim doznati
koliko je netko pametan ili budalast ili dobar ili pokvaren, ili
kakve su mu misli u tom trenutku, nastojim podesiti izraz svoga
lica to je mogue tonije u skladu s izrazom njegovog i onda
ekam koje e se misli ili osjeaji roditi u mojoj glavi ili u mom
srcu tijekom prilagoavanja tom izrazu. Taj djeakov odgovor
nalazi se na dnu one cijele lane dubine koju su pripisivali La
Rochefoucauldu, La Bruyeru, Machiavelliju i Campanelli.

A poistovjeivanje mislioeva razuma s razumom njegova

protivnika ovisi, rekoh, ako sam dobro razumio, od tonosti
procjene protivnikova razuma.
U pogledu praktine vrijednosti on je ovisan o toj tonosti,
odgovori Dupin. A prefekt i cijela njegova kohorta tako esto
grijee prije svega zato to to poistovjeivanje nikad ne ine, ali i
zbog loeg odmjeravanja razuma ili bolje reeno neodmjeravanja
razuma s kojim se hvataju u kotac. Oni uvaavaju samo
 U kradeno pism o

vlastite zamisli o domiljatosti; tragajui za skrivenim stvarima

oni obraaju pozornost samo na nain na koji bi oni sami te
stvari sakrili. Oni su pri tome u pravu utoliko to je njihova
vlastita domiljatost vjeran odraz domiljatosti mase; ali kad se
lukavstvo nekog lupea sutinski razlikuje od njihova, taj e ih
lupe, razumije se, nadmudriti. To se neizostavno dogaa kad
je njegova lukavost iznad njihove, ali neki puta i kad je znatno
ispod. Oni u svojim istragama ne znaju za promjenjivost naela;
u najboljem sluaju, kad im se dogodi neto sasvim neobino,
neka izvanredna nagrada, to ih natjera da svoje ustaljene naine
proire, ili pak da u njima pretjeraju, ne mijenjajui pri tome
svoja osnovna naela. Sto je, primjerice, u ovom sluaju D...
napravljeno da se promijene osnova naela postupka? Sva ta
buenja, ispitivanja, lupkanja, koritenja mikroskopa, podjela
kue na posebno obiljeene kvadratne centimetre, to je to
sve ako ne pretjerivanje u primjeni onog istog naela ili zbira
naela istrage, temeljenih na onoj ljudskoj domiljatosti na koju
je prefekt tijekom dugog obavljanja svoje dunosti navikao? Zar
vama nije jasno da on misli kako se svi ljudi koji ele sakriti
pismo, moda ne ba u svrdlom izdubljenoj rupi u nozi nekog
naslonjaa, ali svakako u nekoj skrivenoj rupi ili skrovitom
kutku, potaknuti istim onim nainom razmiljanja koje bi
nekoga potaknulo da sakrije pismo u svrdlom izdubljenoj
nozi naslonjaa. Zar vi ne vidite ni da su svi ti tako poeljni
kutci za sakrivanje podesni samo za obine prilike i da bi se
njima posluio samo obian razum; jer u svim sluajevima
sakrivanja, smjetanja sakrivene stvari na ovaj nain moe se od
samog poetka pretpostaviti i ono se kao takvo i pretpostavlja;
stoga otkrivanje te stvari nikako ne ovisi o otroumnosti, ve
o marljivosti, strpljenju i odlunosti onih koji trae; a kad je
sluaj jako vaan, ili kako to u oima policajaca biva jednako,
kad je u pitanju neka velika nagrada, nabrojena svojstva, koliko
je znano, nikada nisu iznevjerila. Sada ete razumjeti to mi je
bilo u mislima kad sam nagovijestio da bi, da je bilo skriveno
bilo gdje unutar podruja koja je prefekt istraio, odnosno
da je naelo njegova skrivanja bilo obuhvaeno prefektovim
naelima, to bi skriveno pismo nesumnjivo otkrili. Meutim,
ovaj visoki slubenik bio je do kraja nadmudren, a daleki razlog
njegovu porazu lei u pretpostavci da je ministar lud zato to je
na glasu i kao pjesnik. Svi su luaci pjesnici, to prefekt osjea;
 4
Edgar Allan Poe

on je jednostavno kriv zbog non distributio medii53, iz ega je

proisteklo da su svi pjesnici ludi.

No je li on doista pjesnik?, upitah. Znam da su u pitanju

dva brata i poznato je da se obojica bave pisanjem. Mislim
da je ministar struno pisao o diferencijalnom raunu. On je
matematiar, a ne pjesnik.

Grijeite; poznajem ga dobro; on je i jedno i drugo. Kao pjesnik

i matematiar, on razmilja pravilno; da je samo matematiar,
ne bi uope mogao razmiljati i stoga bi naem prefektu bio na
milost i nemilost.

udim vam se, rekoh. Cijeli se svijet protivi ovim vaim

razmiljanjima. Neete se valjda usprotiviti miljenju koje je
ve stoljeima usvojeno. Matematiki se um odavno smatra
umom p ar excellence.

Ily a a parier, odgovori Dupin citirajui Chamforta, (que toute

idee publique, toute convention regue, est une sottise, car ell a
convenu au plus grand nombre.54 Matematiari su, priznajem,
uinili najbolje to su mogli ne bi li proirili ope prihvaenu
zabludu koju ste spomenuli, ali koja jest zabluda iako se smatra
istinom. Vjetinom koja je zasluila bolju primjenu oni su,
primjerice, pojam analize poeli koristiti govorei o algebri.
Francuzi su prvi otpoeli s tom osobitom obmanom; ali ako
postoji i jedan pojam od ikakve vanosti, ako rijei uope steknu
neku vrijednost u svojoj primjeni - onda analiza znai algebru,
ba onoliko koliko latinski ambitus odgovara astohleplju,
religio vjeri, ili homines honesti estitim ljudima.

Vidim da su pred vama prijepori s nekim ljudima u Parizu koji

se bave algebrom, no nastavite.

Ja osporavam korist, pa prema tome i ikakvu vrijednost

razmiljanja koje se razvija u bilo kojem drugaijem vidu osim

53. Logika pogreka zbog nepotpune srednje premise.

54. Moete biti sigurni da je svaka misao koja je ope prihvaena, kao i svako
tako prihvaeno pravilo glupost, jer odgovara veini.
 U kradeno pism o

u onom koje je apstraktno logino. A posebno se protivim

razmiljanju koje se temelji na matematikim studijama.
Matematika je znanost o obliku i koliini. Matematiko
razmiljanje jest samo logika koja je primijenjena na oblike i
koliine. Najvea se zabluda krije u pretpostavci da su istine o
onome to se naziva istom algebrom apstraktne ili ope istine.
A ta je zabluda toliko golema da sam zapanjen u kojoj je mjeri
ona najire prihvaena. Matematiki aksiomi nisu opeistinosni
aksiomi. Ono to je tono o odnosima o obliku i koliinama,
esto je sasvim pogreno u pogledu, primjerice, etike. U etici je
takoer esto netona tvrdnja da je skup dijelova jednak cjelini.
U kemiji taj aksiom takoer nije valjan. U razmatranju pobuda
ne vrijedi; jer dvije pobude, od kojih svaka ima svoju odreenu
vrijednost nemaju nuno, kada se spoje, onu vrijednost koja
bi bila jednaka zbroju njihovih vrijednosti gledanih zasebno.
Postoje i mnoge druge matematike istine koje su istine samo u
granicama odnosa. No matematiar razmilja polazei od svojih
konanih istina i po navici raspravlja kao da su one apsolutno
primjenjive, ba kao to to i cijeli svijet uobraava. Bryant u
svojoj vrlo uenoj Mitologiji spominje izvor zablude koji je vrlo
slian, kad kae da usprkos tome to ne vjerujemo poganskim
basnama, mi se neprestano zaboravljamo i iz njih izvodimo
zakljuke kao da su zbiljske i stvarne. Matematiari, koji su
i sami pogani, vjeruju u poganske bajke i izvode zakljuke ne
toliko zbog zaborava, koliko zbog nebrojenog muenja mozga.
Da skratim, jo nikad nisam naiao na istog matematiara u
kojega se moete pouzdati izvan njegovih podruja korijena u
jednadbama te koji ne bi potajice drao svetim da je x 2 +
px apsolutno i bezuvjetno jednako q. Recite nekome od te
gospode, pokusa radi, ako ikako uzmognete, da vjerujete kako
postoje sluajevi u kojima x2 + px ne mora nuno biti jednako
q, no odmah nakon to ste mu objasnili to mislite, pourite se
to prije izvan njegova dosega, jer e se nesumnjivo pokuati s
vama obraunati.

elim rei, nastavi Dupin, dok sam se ja samo nasmijao

onim posljednjim primjedbama, da ministar nije puno vie od
matematiara, prefekt mi ne bi u nudi morao ispisati ovaj ek.
Meutim, ja sam ga znao i kao matematiara i kao pjesnika
i moje su se procjene prilagodile tim njegovim umijeima
Edgar Allan Poe

i prilikama u kojima se nalazio. Znao sam da je ovjek od

dvora, kao i da je odvaan u intrigama. Mislio sam da takav
ovjek mora znati uobiajene policijske metode. On je morao
predvidjeti, a pokazalo se da je tono predvidio, napade iz
zasjede koje su mu namjestili. Morao je predvidjeti, mislio
sam, i tajne pretrese svojih odaja. Njegova esta izbivanja
tijekom noi, zbog kojih je prefekt mislio da je u prednosti,
ja sam smatrao tek lukavstvom koje je policiji pruilo priliku
za temeljite pretrese koji su samo pridonijeli tome da G...
konano zakljui da se pismo ne nalazi u kui. Mislio sam,
takoer, da cijeli taj tok misli o nepromjenjivom naelu po
kojemu policija trai neku skrivenu stvar, a koju sam se malo
prije potrudio podrobno izloiti, nagaao sam da je cijeli taj
tok misli nuno proletio i ministrovom glavom. To ga je moralo
navesti da odbaci sve uobiajena mjesta gdje se stvari skrivaju.
Pomislio sam da nije mogao biti toliko slab a da ne vidi kako
e i najtajnija i najskrivenija mjesta njegove kue biti jednako
izloena ba poput njegovih predsoblja pogledima prefekta,
njegovim istraivanjima, iglama, svrdlima i mikroskopima.
Shvatio sam, konano, da e ga to natjerati na jednostavnost,
ako ve to nije uinio po svom slobodnom izboru. Moda se
prisjetite kako se prefekt ludo nasmijao kad sam mu, jo za
naeg prvog razgovora, rekao da ga cijela ta zagonetka toliko
mui zato to je u tolikoj mjeri jasna.

D a, rekoh, dobro se sjeam njegova veselja. Pomislio sam da

e ga spopasti grevi.

Materijalni svijet, produi Dupin, u velikoj mjeri obiluje

tonim analogijama s nematerijalnim; tako je neku boju
istine dobila retorika dogma po kojoj se moe upotrijebiti
metafora ili poredba za potvrdu nekog argumenta, ba kao i
za uljepavanje nekog opisa. ini se da je, primjerice, naelo
vis inertiae identino u fizici kao i u metafizici. Zna se da se
u fizici krupnije tijelo tee pokree od manjega i da je njegov
moment sile razmjeran s tom potekoom, ali je tono i da se
u metafizici umovi vee prostranosti, iako snaniji, postojaniji i
znamenitiji u svojim kretanjima od umova niega stupnja, ipak
tee pokreu, da su zbunjeniji i skloniji oklijevanju pri prvim
koracima svog napredovanja.
 U kradeno pism o

'Nikad mi to nije palo na pam et, rekoh.

'Postoji neka igra pogaanja, produi on, 'koja se igra na

zemljovidu. Jedan igra trai od drugoga da pronae neku rije,
naziv nekog mjesta, rijeke, drave ili carevine, ukratko neku
rije koja se nalazi na arenoj i zamrenoj povrini zemljovida.
Poetnik u toj igri obino nastoji zbuniti protivnika birajui
najsitnije ispisane nazive; ali iskusniji igra bira one rijei koje
se krupnijim slovima prostiru s jednog kraja zemljovida na
drugi. Te rijei, poput onih prevelikih ulinih natpisa i plakata
izmiu panji zato to su i suvie oigledne; tu je fiziki previd
vrlo slian moralnoj nesmotrenosti kojim um puta da mu
promaknu ona razmatranja koja su previe nametljiva, koja
su naoj panji preoita. Ali to je pitanje koje je, ini mi se,
neto iznad ili ispod onoga to prefekt moe shvatiti. On niti u
jednom jedinom asu nije pomislio da je vjerojatno ili mogue
da bi ministar mogao staviti pismo naoigled cijelog svijeta, da
bi na taj nain sprijeio ba svakome iz tog svijeta da ga opazi.

Meutim, to sam due razmiljao o smjeloj, sjajnoj i istananoj

domiljatosti ministra D..., o injenici da taj dokument mora
uvijek biti pri ruci, ako ga se eli uspjeno iskoristiti, kao i o
konanom dokazu koji smo dobili od prefekta, da se dokument
ne nalazi sakriven unutar granica onoga to uobiajeno taj
odlinik pretrauje, to sam bio sve vie uvjeren da je ministar,
da bi sakrio pismo, odluio vrlo mudro i otroumno, taj predmet
pokuati uope ne sakriti.

Pun tih misli, opremio sam se zelenim naoalama i navratio

jednog lijepog prijepodneva, onako gotovo sluajno, u ministrovu
kuu. Naao sam D... kod kue kako besposleno zijeva i odmara
se, pretvarajui se, kao i obino, da mu je beskonano dosadno.
On je zapravo jedan od najenerginijih ljudi koji danas ive na
svijetu, ali to je samo onda kada ga nitko ne vidi.
'Ne bih li se uinio njemu ravnopravnim, poalio sam se na
svoje slabe oi i kako moram nositi naoale, no one su me
titile da paljivo i temeljito pregledam njegovu sobu, naoko
tek zaokupljen razgovorom s domainom.

Osobitu sam pozornost obratio prostranom pisaem stolu, za

Edgar Allan Poe

kojim je sjedio i na kojemu je u neredu bilo poloeno nekoliko

raznih pisama i drugih spisa, uz neke glazbene instrumente i
nekoliko knjiga. Meutim, tu svakako nakon dugoga i paljivog
ispitivanja ne opazih nita to je moglo pobuditi sumnju/

Nakon to sam pogledom kruio po sobi, konano su mi panju

privukle posjetnice u lijepo izraenom, rezbarijama ukraenom
kartonskom stalku, koji je bio objeen o neku prljavu plavu
vrpcu s male mjedene drke, odmah ispod kamina. U tom
stalku s tri ili etiri pretinca bilo je pet ili est posjetnica i jedno
jedino pismo. Bilo je prljavo i zguvano; gotovo izderano na dva
dijela, po samoj sredini, kao da se onaj koji je u prvom asu
imao namjeru da ga kao bezvrijedno sasvim istrga, u iduem
asu zaustavio i predomislio. Na pismu je bio veliki crni peat,
a vrlo istaknutim monogramom D i bilo je naslovljeno sitnim
enskim rukopisom na samog ministra D. Bilo je ostavljeno
nemarno, gotovo prezirno, u najviu pregradu stalka/

im sam opazio to pismo, odmah sam zakljuio da je to ono

to traim. Pismo je, razumije se, na prvi pogled bilo potpuno
drugaije od onoga iji nam je opis potanko prefekt proitao.
Ovdje je peat bio velik i crn, s monogramom D.; ondje je bio
malen i crven, s vojvodskim grbom obitelji S... Ovdje je adresa
bila ministrova, ispisana sitnim enskim rukopisom, a ondje je bilo
naslovljeno izvjesnoj osobi kraljevske kue odvanim i odlunim
rukopisom; podudarala se jedino veliina pisma. Ali opet, te
su razlike bile toliko naglaene da mi se to inilo pretjerano, a
uza sve to jo i ona praina, pa prljav, razderan papir, sasvim u
neskladu s istinskim navikama metodinog D... Nametnula mi
se pomisao da je postojala namjera da se onoga koji taj predmet
ugleda obmani i uvjeri u bezvrijednost dokumenta; sve to zajedno
sa suvie upadljivim poloajem pisma, ba pred oima svakog
posjetitelja, a time i sasvim u skladu sa zakljucima do kojih sam
unaprijed stigao; sve je to jako potkrepljivalo sumnju u ovjeka
koji je onamo doao da u neto posumnja/

Otegnuo sam svoj posjet to sam due mogao i u ivom

razgovoru s ministrom o nekoj stvari za koju sam znao da jo
nikad nije iznevjerila njegovo zanimanje i uzbuenje, ja sam svu
svoju panju usmjerio na to pismo. U tom ispitivanju usjeklo
 U kradeno pism o

mi se u pamenje kako pismo izgleda izvana i njegov poloaj

na stalku; konano sam otkrio ono to je umirilo i posljednje
sumnje ako ih je jo uope bilo. Ispitujui rubove pisma
primijetio sam da su vie izlizani nego to bi to bilo prirodno.
inili su se prelomljeni, kao kad se tvri papir, savijen i pod
pritiskaem, presavine obrnuto, po istim naborima ili rubovima,
kako je bio na poetku savijen. To mi je otkrie bilo dostatno.
Postalo mi je jasno da je pismo izvrnuto poput rukavice, tako
da je unutranja strana postala vanjska i da je kao takvo ponovo
adresirano i zapeaeno. Oprostio sam se s ministrom i odmah
otiao, ostavivi svoju zlatnu burmuticu na stolu.

Sljedeeg sam ga jutra ponovo posjetio da uzmem burmuticu,

pa smo nastavili razgovor od prethodnoga dana, i to vrlo ivo.
Dok samo tako bili zabavljeni, odjeknuo je glasan prasak, kao iz
pitolja, ispred prozora nae kue, nakon ega je uslijedila serija
preplaenih vriskova i vika gomile. D.... je odjurio na prozor,
otvorio ga i pogledao van. Za to vrijeme ja sam priao onom
stalku, uzeo pismo, stavio ga u dep i na njegovom ga mjestu
zamijenio slinim (dakako, po izvanjskom izgledu), koje sam
paljivo priredio u svom stanu, imitirajui monogram D. vrlo
spretno pomou iga napravljenog od kruga.

Nemir je na ulici prouzroilo mahnito ponaanje nekog ovjeka

naoruanog muketom. Ispalio je hitac u gomilu ena i djece.
Pokazalo se, ipak, da puka nije bila nabijena kuglom, pa su
ovjeka pustili da ode svojim putem, kao luaka ili pijanca. Kad
je otiao, D... se vratio s prozora, prema kojemu sam i ja krenuo
nakon to sam uzeo pismo. Brzo nakon toga sam se od njega
oprostio. A onaj za kojega su mislili da je luak bio je ovjek
kojega sam ja potplatio.

Kakvu ste namjeru imali kad ste zamijenili pismo? Zar ne bi

bilo bolje da ste ga za prvog posjeta otvoreno zgrabili i otili?

D... je , odgovori Dupin, ovjek koji ne preza ni pred ime i

vrlo je odluan. A njegova kua, uz to, ne oskudijeva poslugom
koja je odana njegovim interesima. Da sam uinio taj bezuman
pokuaj, kako ste vi predloili, moda nikada ne bih iv napustio
ministrovu kuu. Dobri ljudi Pariza moda vie nikad ne bi
Edgar Allan Poe

uli za mene. Ali, imao sam jo jednu namjeru. Vi znate moje

politike sklonosti. U ovom sam sluaju postupao kao pristaa
dame o kojoj se radi. Osamnaest ju je mjeseci ministar imao u
svojoj moi. Sada je on u njezinoj vlasti. Dakle, kako ne zna da
pismo vie nije u njegovim rukama, on e nastaviti ucjenjivati
kao da jest. Tako e sebe samoga dovesti do brze politike
propasti. Njegov pad bit e i brz i nezgodan. Vrlo je lako
govoriti f acilis descensus AvernV55) ali kod svih vrsta penjanja,
kako je Catalani govorio o pjevanju, puno se lake popeti nego
spustiti. U ovom asu ne suosjeam, nemam samilosti, s onim
koji se sputa. On je monstrum horrendum56, genijalan ovjek
lien naela. Priznajem, ipak, da bih jako volio znati toan tok
njegove svijesti u trenutku kad, naiavi na otpor osobe koju
je prefekt nazvao izvjesnom osobom, bude prisiljen otvoriti
pismo koje sam mu ostavio u stalku za posjetnice.

Kako? Zar ste unutra stavili neto osobito?

Nije mi se inilo da bi bilo u redu da pismo ostavim prazno,

to bi bilo uvredljivo. D... mi je jednom u Beu runo podvalio,
pa sam mu, onako u dobrom raspoloenju, rekao da u mu to
zapamtiti. Stoga, kako sam znao da e ga zanimati tko mu je
doskoio, pomislio sam da bi bilo teta da mu ne dam neki put
do rjeenja. On dobro poznaje moj rukopis, pa sam u sredini
bijelog lista ispisao ove rijei:

...Un dessein si funeste,

S il nest digne d Atree, est digne de Thyeste57.

Te rijei moete nai u Crebillonovom djelu Atree.

55. Lako sputanje u Avern. Misli se na jezero kod Napulja, koje su u

drevnim vremenima ljudi smatrali ulazom u pakao, (prev.)
56. Strano udovite, lat., prim.prev.
57. Zamisao ovako kobna,
Ako nije dostojna Atreja, dostojna je Tiesta. (Prosper Jolyot de Crebillon,
Atree)
Atrej je po starogrkoj legendi bio kralj Mikene koji se svom bratu Tiestu
osvetio tako to mu je zaklao sinove i posluio ga njihovim mesom na gozbi, a
sve zato to mu je ovaj zaveo enu.