UNIVERZITET U TUZLI

MAINSKI FAKULTET
ENERGETSKO MAINSTVO
PREDMET: OBNOVLJIVI IZVORI ENEGRIJE
Akademska 2016./2017. godina

Seminasrki rad

BIOMASA

Marko Divkovi predmetni profesor

I-30/14 dr.sc. Sead
Delali red.prof.
SADRAJ

1. UVOD............................................................................................................................ 4
1.1. Pojam i podjela....................................................................................................... 4
1.2. Pretvorbe oblika energije........................................................................................ 4
2. OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE........................................................................................ 6
3. POJAM BIOMASE I ODRIVOSTI...................................................................................... 8
4. IZVORI BIOMASE I OSOBINE POJEDINIH TIPOVA BIOMASE...........................................10
4.1. Drvna biomasa...................................................................................................... 10
4.2. Nedrvna biomasa.................................................................................................. 11
4.3. Bioplin................................................................................................................... 15
4.4. Alkoholna goriva (etanol)...................................................................................... 16
4.5. Biodizel................................................................................................................. 17
5. PROIZVODNJA ENERGIJE TERMIKIM TRETMANOM BIOMASE......................................19
5.1. Konvencionalni ciklus............................................................................................ 20
5.2. Rasplinjavanje biomase i ostali napredni postupci................................................23
6. Hemijski postupci dobivanja goriva iz biomase...........................................................26
6.1. Dobijanje alkoholnih goriva- etanol.......................................................................26
6.2. Tehnologija dobijanja biodizela.............................................................................26
7. PREIAVANJE OTPADNIH TOKOVA POSTROJENJA ZA TERMIKI TRETMAN BIOMASE. 29
7.1. Tretman pepela..................................................................................................... 29
7.2. Tretman dimnog plina........................................................................................... 32
8. ENERGETSKI SISTEMI.................................................................................................. 34
8.1. Sistemi za proizvodnju toplotne enegrije..............................................................34
8.2. Orgnaski Rankinov ciklus...................................................................................... 35
8.3. Male kogeneracijske elektrane.............................................................................. 38
9. ZAKLJUAK.................................................................................................................. 41

2
Popis slika:
Slika 1.1. Transformacija energije u razne oblike
Slika 2.1. Zastupljenost pojedinih obnovljivih izvora u Evropi do 2014.g.
Slika 5.1. ema tehnologija za preradu biomase
Slika 5.2. Modul skladitenja i suenja biomase
Slika 5.3. Shema pirolitikog kotla
Slika 5.4. Osnovna ideja postupka rasplinjavanja
Slika 5.5. Opta ema postupka proizvodnje biogasa
Slika 5.6. Shema proizvodnje biodizela i mjeavina otpadnih jestivih i biljnih ulja
Slika 6.1.. Uproteni prikaz dvostepenog kontinuiranog procesa proizvodnje
biodizela
Slika 7.1. Moguce opasnosti i putevi zagadenja
Slika7.2. Remedacija odlagalita pepela u etiri koraka
Slika 7.3. Protustrujno mokro otpraivanje s rasprivanjem.
Slika 8.1. Primjer sistema grijanja pomou biomase
Slika 8.2. T-s dijagram za vodu i druge radne fluide
Slika 8.3. Klasian Rankinov ciklus za vodenu paru
Slika 8.4. ORC kogeneracijsko postrojenje na biomasu
Slika 8.5.. ema postupaka dobijanja energije iz razliitih vrsta biomase
(Kaltschmitt, 2007)
Slika 8.6. Shema plinskoturbinske kogeneracije
Slika 8.7. Shema parnoturbinske kogeneracije

Popis tabela:
Tabela 3.1. Hijerarhija mogunosti odrivosti za projekte biomase
Tabela 4.1. Vrijednost ostataka iz sektora umarstva
Tabela 4.2. Hemijske karakteristike razliitih izvora biomase (Crucible Carbon,
2008)
Tabela 4.3. Procesi koji se odnose na otpad (Demirbas A., 2010)
Tabela 4.4. Poreenje karakteristika razliitih vrsta biomase sa karakteristikama
uglja i lo ulja
Tabela 4.5. Prinos etanola iz raznih sirovina
Tabela 5.1. Pregled tehnologija prerade biomase (Crucible Carbon, 2008)
Tabela 5.2. Proizvodi sagorijevanja biomase (Demirbas, 2008)
Tabela 8.1. Termodinamiki koeficijent iskoritenja ORC u zavisnosti od
temperature na ulazu u turbinu
Tabela 8.2. Znaajke parnoturbinskih agregata za kogeneraciju

3
 1.UVOD

1.1. Pojam i podjela

Pojam energija esto se susree u svakodnevnom ivotu. Premda je jasna
predstava o energiji, ne moe se na jednostavan nain definisati, to je sluaj sa
svim prapojavama kao na primjer i sa materijom. Energija je fizika veliina koja
se ne moe ni vidjeti ni osjetiti, nego samo izraunati iz zakona fizike. Jedan od
najpoznatijih izraza je iz Einstain-ove teorije relativnosti koji kae da se masa
moe pretvoriti u energiju i obratno energija u masu:
E = mc2 [1.1.]
Gdje je: E- energija; m-masa; c-brzina svjetlosti
Jedna o najznaajnijih konstatacija je Energija je sposobnost obavljanja
rada. Dok se energija nije mogla precizno definisati dotle oblici u kojima se
energija pojavljuje mogu se precizno definisati. Prema naina na koji se energija
pojavljuje moe se svrstati u dvije grupe:
a. Akumulirana ili pohranjena energija
b. Prijelazna energija-koja se pojavljuje kada akumulirana mijenja
oblik [8]
Energija se pojavljuje u razliitim oblicima. Postoji hemijska energija,
elektrina energija, toplotna energija, energija zraenja, mehanika energija i
nuklearna energija. Energija se ne moe ponititi ni stvoriti, ve samo moe
promijeniti svoj oblik. Akumulirani se oblici energije mogu odrati u svojem obliku
kroz due vremensko razdoblje, dok se prijelazni oblici javljaju kratkotrajno.
Prijelazna se energija pojavljuje kad akumulirana energija mijena svoj oblik ili kad
akumulirana energija prelazi s jednog sistema na drugi. Akumulirani oblici energije
dijele se na mehaniku energiju i unutranju energiju. U mehaniku energiju
ubrajaju se energija mirovanja, potencijalna, kinetika, elastina i rotacijska
energija. Prijelazni su oblici energije mehaniki rad, toplotna energija, elektrina
energija i energija koja se troi zbog trenja.
Energija se mjeri na mnotvo naina. Osnovna jedinica za
energiju je dul, nazvana prema engleskom fiziaru Jamesu Prescottu Jouleu
(1818-1889). Obiljeava se slovom "J". Jedan dul je energija potrebna za rad
obavljen silom od jednog njutna (newton, "N") kad se njezino hvatite pomakne za
1 metar u smjeru sile. Jedan dul je takoer i energija djelovanja snage od jednoga
vata (wat, W) u trajanju od jedne sekunde: J = Ws. Izgaranjem jedne ibice
oslobodi se otprilike 1000 J toplotne energije, dok je za spravljanje jedne oljice
kafe potrebno otprilike 2 miliona dula (MJ) energije. Energija se moe izraavati i
u drugim jedinicama, primjerice u kalorijama, kilovat-satima ili britanskim
toplotnim jedinicama. [12]

1.2. Pretvorbe oblika energije

4
 Jedan oblik energije moe se pretvoriti u druge oblike energije. Primjerice,
dio hemijske energije pohranjene u bateriji pretvara se u svjetlost kada ukljuimo
baterijsku svjetiljku. Hrana takoer sadri hemijsku energiju. Kada tijelo koristi tu
pohranjenu hemijsku energiju ona se, i opet samo dijelom, pretvara u mehaniku
energiju i/ili mehaniki rad. Kada se prejedete, energija iz hrane se akumulira, tj.
pohranjena je kao hemijska energija u obliku masnih stanica.
Toplota je prijelazni oblik energije. Prijelaz toplotne energije
izmeu tijela razliitih temperatura odvija se kondukcijom, konvekcijom i
zraenjem. Toplota prelazi s predmeta koji ima viu temperaturu na predmet koji
ima niu temperaturu. Provoenje nastajte usljed kontakta dva vrsta tijela
razliitih temperatura. Prenoenje je gibanje gasova ili tekuina od toplijih prema
hladnijim mjestima. Strujanje zraka u atmosferi esto je rezultat voenja toplote
prenoenjem. Topli zrak je laki od hladnog zraka i stoga se die. [12]

Slika 1.1. Transformacija energije u razne oblike[19]

Termoelektrane su energetska postrojenja koje energiju dobivaju

sagorijevanjem goriva, a glavna primjena i svrha termoenergetskih postrojenja je
proizvodnja pare koja e pokretati turbinu, a potom i generator elektrine
energije. Osnovna namjena im je proizvodnja i transformacija primarnih oblika
energije u koristan rad, koji se kasnije u obliku mehanike energije dalje
iskoritava za proizvodnju elektrine energije. Mehanika energija je proizvedena
uz pomo toplotne maine koja transformira toplotnu energiju. Takoer
pretvaranje hemijske energije u toplotnu koja se pak razliitim procesima predaje
nekom radnom mediju. Radni medij pak slui kao prijenosnik te energije, esto
izgaranjem goriva, u energiju vrtnje. [9]
Energija osloboena na Suncu naziva se Sunevom energijom. To je energija
koja nastaje u unutranjosti Sunca termonuklearnom fuzijom. Ta se energija

5
prenosi kondukcijom prema povrini Sunca s koje se emitira u Svemir u obliku
elektromagnetnih valova, odnosno, kako se jo govori, zraenja: radiovalovi,
infracrveno, vidljivo, ultraljubiasto, rendgensko i gama zraenje.
Nuklearna ili atomska energija je naziv za energiju koja se oslobaa pri
procesima transmutacije atomskih jezgara. Nuklearna energije se dobija
nuklearnom reakcijom kada se atomska jezgra cijepa (fisija) ili spaja (fuzija), a sile
izmeu estica se prerasporeuju i oslobaaju golemu koliinu energije. Nuklearna
energija koristi energiju kontroliranih nuklearnih reakcija u reaktoru i stvara
elektrinu energiju. [12]

2.OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE

Poveanje emisija staklenikih gasova pokazuje veliku prijetnju klimatskim

promjenama, s potencijalno katastrofalnim posljedicama za ljude. Stakleniki
gasovi su gasovi koji uzrokuju efekt staklene bate u planetarnoj atmosferi.
Najzastupljeniji i najjai stakleniki gas je vodena para. Gasovi kojih je manje i
imaju slabiji uinak su ugljikov(IV) oksid i metan. Zajednika znaajka svih
staklenikih gasova je da oteavaju izlazak dugovalnog toplotnog zraenja iz
atmosfere planeta. Neki od njih imaju negativni utjecaj na koncentraciju ozona u
stratosferi. Efekat staklene bate je izraz za zagrijavanje planete Zemlje nastalo
poremeajem energetske ravnotee izmeu koliine zraenja koje od Sunca prima
i u svemir zrai Zemljina povrina. Ovaj efekat predstavlja rezultat poveanja
koliine zraenja koje ne moe od povrine Zemlje da bude emitovano u svemir,
ve ga atmosfera upije i postane toplija. Utjecaj staklenikih plinova na globalno
zatopljenje ovisi o svojstvima gasova i o njihovoj prisutnosti u atmosferi.
Koritenje obnovljivih izvora energije, zajedno s poboljanjem energijske
efikasnosti u neposrednoj upotrebi, moe doprinijeti smanjenju potronje primarne
energije, ublaavanju emisija staklenikih gasova, i tako sprijeiti opasne
klimatske promjene. [20]
Neiskoriten potencijal biomase, Suneve, hidroenergije, energije vjetra i
geotermalne energije je jo uvijek visok. Meutim, u posljednjih nekoliko godina
zbog znaajnog javnih poticaja u obliku feed-in-tarifa, u mnogim europskim
zemljama razvoj ovog sektora je postupno povean. EU donijela svoju strategiju u
borbi protiv klimatskih promjena kroz Plan odrivog razvoja Europe 2020.g. u kojoj
su postavljeni ambiciozni ciljevi u pogledu energije (tzv. 20-20-20). [1]

6
 Slika 2.1. Zastupljenost pojedinih obnovljivih izvora u Evropi do 2014.g.[26]

Obnovljivi i altemativni izvori energije, od kojih su pojedini sasvim novi, a

neki se koriste ve due vremena, obuhvataju fotonaponske sisteme, toplotne
kolektore, vetropotencijal, vodeni potencijal, geotermalni potencijal, biomasu,
gorivne elije, itd.
Zajednika karakteristika svih obnovljivih i alterativnih tehnologija
karakterie relativno visok stepen poetne investicije, ali i njihova kasnija niska
operativna cijena. Sa druge strane, prava cijena konvencionalnih elektrana obino
nije pravilno izraunata, kao ni predstavljena na pravilan nain. Medutim, kako
obnovljivi izvori energije imaju znatno niu operativnu cijenu u poreenju sa
konvencionalnim izvorima energije, ukupna cijena energije povoljnija je na
osnovu analize tehnolokih ciklusa, a posebno sa ekolokog aspekta. Naime,
vaan aspekt obnovljivih izvora energije predstavlja njihov neznatan uticaj na
ivotnu sredinu, te su sa tog aspekta mnogi od njih ekonomski konkurentni
konvencionalnim tehnologijama proizvodnje energjje. Ovaj aspekt je veoma vaan
pri razmatranju energetske situacije i u Bosni i Hercegovini, gdje termoelektrane
dominiraju u energetskoj proizvodnji.[21]
Veina tehnologije obnovljivih izvora energije se na direktan ili indirektan
nain napaja iz Sunca. Sistem Zemljine atmosfere je uravnoteen tako da je
toplotno zraenje u svemir jednako pristiglom sunevom zraenju to rezultira
odreenim energetskom stepenu unutar Zemljinog atmosferskog sistema to u
grubo moemo opisati kao Zemljina klima. Hidrosfera (voda) upije vei udio
dolazeeg zraenja. Najvie zraenja se apsorbira pri maloj geografskoj irini u
podruju oko ekvatora, ali se ta energija raspruje u obliku vjetrova i morskih
struja po cijelom planetu. Kretanje valova moglo bi imati vanu ulogu u procesu
pretvorbe mehanike energije izmeu atmosfere i okeana kroz optereenje
uzrokovano vjetrom. Suneva energija je takoer odgovorna za distribuciju
padavina, koje su stvarane hidroelektrinim projektima, i za uzgoj biljaka koje su
potrebne za proizvodnju biogoriva. [23]
7
 Dva osnovna obnovljiva izvora energije Bosni i Hercegovini su energija vode
za proizvodnju elektrine energije i biomasa za proizvodnju toplotne energije.
Hidropotencijal se iskoritava uglavnom u velikim hidroelektranama od strane tri
bosanske elektroprivrede dok koritenje biomase podrazumijeva tradicionalno
iskoritavanje drveta kao vrstog goriva u domainstvima i lokalnim kotlovnicamo
bez ikakve kontrole i granica. [22]

8
 3.POJAM BIOMASE I ODRIVOSTI

Biomasa je najstariji izvor energije koji je ovek koristio i predstavlja

zajedniki pojam za brojne, najrazliitije proizvode biljnog i ivotinjskog svijeta.
Biomasu ine materijali prirodnih prostora i tehnolokih radnji koji se obrauju, ili
se uzgajaju samo pod uticajem prirodnih procesa i nusprodukti tih materijala.
Hemijsku strukturu biomase ini 75% ugljiko-hidrata, 25% lignina i 5% manjih
molekularnih fragmenata-ekstraktiva. Biomasa kao energent u dananjim
uslovima skupe i neizvjesne energije postaje veoma bitan faktor u osiguranju
drutvenih zajednica toplotnom i elektrinom energijom, a sve vie i u
snadbijevanju energentima za pogon vozila.
Prema definiciji koja je data u dirketivi Evropske unije 2009/28/EK, biomasa
je "biorazgradivi dio proizvoda, otpada i ostataka biolokog porijekla iz
poljoprivrede (kako biljnog tako i ivotinjskog porijekla), umarstva i srodnih
sektora kao to je ribarstvo i akvakultura kao i biorazgradivi dio industrijskog i
komunalnog otpada". Ovo znai da uz odgovarajuu industrijsku preradu,
novodobivena biomasa moe da se pretvori u prirodni gas i tena i vrsta fosilna
goriva. Koritenjem razliitih procesa transformacije kao to je sagorijevanje,
gasifikacija i piroliza, biomasa moe da se transformie u bio-goriva za
transport, bio-toplotnu energiju ili bio-elektrinu energiju.
Nije sva raspoloiva biomasa odriva. Odrivost nekog izvora energije je
ispunjena kada projekat koji je baziran na obnovljivim izvorima ima negativan ili,
barem, neutralan bilans CO2 tokom ivotnog ciklusa. Lanac biomase moe imati
negativni bilans ugljenika (neto uklanjanje CO2 iz atmosfere) kao i pozitivni bilans
ugljenika (neto dodatak CO2).To zavisi od prakse na terenu, transporta i
tehnologija obrade.

Tabela 3.1. Hijerarhija mogunosti odrivosti za projekte biomase[1]

Kriteriji odrivosti Aspekti koji su predmet

procjene
Pouzdan izvor snadbijevanja - Raspoloivost zemljita
okoliinski prihvatljive biomase - Raspoloivost vode
- Biodiverzitet
Komercijalno i tehnoloki izvodiv - Snadbijevanje hranom
proces prerade - Tehnologija
- Proizvodi i trite
Dozvola za rad - Dravne direktive
- Direktive zajednice
- Javni konsenzus

Emisije staklenikih gasova predstavljaju jedan od kriterija okolia koji je

sadran u analizi odrivosti ali on nije dovoljan. Koncept odrivosti treba da uzme
u obzir i druge razliite aspekte kao to je ekoliki, kulturni, zdravstveni aspect
kao i da ih integrie sa ekonomskim aspektom. Generalno posmatrano, koncept
odrivosti koji se primjenjuje na sektor bioenergije se zato ne moe odvojiti od
9
okolinog, ekonomskog i socijalnog aspekta. Ako je jedan od ovih aspekata
izostavljen, on moe biti dio proporcionalnih, podnoljivih ili izvodljivih uslova ali
ne i odrivih. Stoga projekti koji se odnose na biomasu nee biti u potpunosti
uspjeni ako ne ukljuuju odrivo snabdijevanje biomasom, izvodljive poslovne
uslove i drutvenu podrku kako je prikazano u tabeli (3.1.)
Moe se zakljuiti da je proizvodnja energije iz obnovljivih izvora na odrive
naine isto tako jedan drutveni izazov koji podrazumijeva izmjene dravnog i
meunarodnog zakonodavstva (kao to je to djelimino uraeno s direktivom
Evropske unije RED 2009/28/EK), planiranje komunalnog i sektora transporta kao i
promjena ivotnog stila i uvoenje potroake etike. Objavljivanjem direktive RED
(2009/28/EK) su obuhvaeni kriteriji okoline odrivosti i zahtjevi u pogledu
verifikacije za biogoriva i druge bio tenosti. Evropske direktive su detaljnije
opisane u literaturi [1].
Prednosti biogoriva u odnosu na tradicionalna goriva predstavljaju veu
energijsku sigurnost, smanjen uticaj na okoli, devizne utede i socioekonomska
rjeenja koja se odnose na ruralni sektor. Koncept odrivog razvoja utjelovljava
ideju meusobne veze i ravnotee izmeu ekonomskog, socijalnog i okolinog
aspekta (Demirbas A., 2009). [1]

Slika 3.1. Simbolini prikaz odrivog sistema(Cvijet permakulture) [24]

Sa posljednjom direktivom kriterija odrivosti za upotrebe biomase,

Evropska komisija je uvela sveobuhvatnu i naprednu emu odrivosti, a zemlje
lanice su odgovorne da ih potvrde i implementiraju za biogoriva/biotenosti koje
se proizvode u EU. Druga vana stvar eme odrivih kriterija je tipologija zemljita.
Biogoriva se naroito ne mogu proizvoditi na zemljitima koja imaju visoku
vrijednost biodiverziteta. Sirovine ne treba da se dobijaju iz primarnih uma ili sa
10
zatienih podruja ili na travnjacima sa visokim stepenom biodiverziteta.
Komisija e definisati kriterije i geografske oblasti kako bi identifikovala travnjake
sa visokim stepenom biodiverziteta. Drugi odrivi kriterij koji je razmatran u
direktivi RED je visok nivo zaliha ugljenika: sirovine ne treba uzimati s movarnog
tla, kontinuirano poumljenih oblasti i oblasti sa 10-30 % zasada konoplje i
treseta.Na kraju, direktiva RED razmatra biogoriva koja se samo djelimino
dobijaju iz neobnovljivih izvora. Za neka od njih, kao to je ETBE, direktiva RED
pokazuje koji procenat goriva je obnovljiv za svrhe obrauna. [1]

11
 4.IZVORI BIOMASE I OSOBINE POJEDINIH TIPOVA
BIOMASE

Uopteno, biomasa se moe podijeliti na drvnu, nedrvnu i ivotinjski otpad,

unutar ove podjele razlikuju se:
drvna biomasa (ostaci iz umarstva, otpadno drvo),
drvna uzgojena biomasa (brzorastue drvee),
nedrvna uzgojena biomasa (brzorastue alge i trave),
ostaci i otpaci iz poljoprivrede,
ivotinjski otpad i ostaci,
gradski i industrijski otpad.

4.1. Drvna biomasa

Kao drvna biomasa upotrebljava se iskljuivo umska biomasa (ostaci i
otpad nastali redovnim gospodarenjem umama, prostorno i ogrjevno drvo) i
biomasa iz drvne industrije (ostaci i otpad pri piljenju, bruenju, blanjanju-gorivo u
vlastitim kotlovnicama, sirovina za proizvode, usitnjena drvna biomasa u rasutom,
i dr.) jeftinije i kvalitetnije gorivo od umske biomase. Pri obradi drveta gubi se
oko 35 - 40% od ulazne sirovine u procesu proizvodnje, a koliina otpada za neke
proizvode kao to su parketi iznosi i do 65%. Za nae podneblje i vrste drvea
vano je za njegovu ogrjevnost utvrditi ubraja li se ono u listae ili etinjae,
odnosno u meko ili tvrdo drvo, jer je udio pojedinih sastojaka pri tome razliit, a
razliita je i tvar koja se moe koristiti kao gorivo. Smanjenjem vlanosti biomase
toplotna mo se znaajno poveava. Iz tog je razloga, za to bolje iskoritenje
energije, korisno suiti biomasu.
Tabela 4.1. Vrijednost ostataka iz sektora umarstva [1]

Vlaga Donja
Kategorije Proizvodnja tokom toplotna
Vrsta
umskog biomase25 sjee vrijednost Izvor
biomase (tdm/ha)
drveta (MJ/kgdm)
(%)
Listopadno Vrhovi i 25 60,
24 18.5 19.2
drvee grane 40 F. Pedretti
etinarsko Vrhovi i 25 60, E., 2009
24 18.8 19.8
drvee grane 40
Drvee sa Francescato
Vrhovi i 26
rjenih 0.8 1.6 40 60 16 -18 , 2009.
grane
obala

Osnovne su znaajke pri primjeni umske ili drvne biomase kao energenta jednake
kao kod svakog goriva:
hemijski sastav,
ogrjevna (energetska) vrijednost
12
 temperatura samozapaljenja,
temperatura izgaranja ,
fizikalna svojstva koja utjeu na ogrjevnost (npr. gustoa, vlanost i dr).
Temeljna veliina za proraun energije iz odreene koliine drva jest njegova
toplotna mo. Najvei utjecaj na nju ima vlanost (udio vlage za svjee drvo 50-55
%), potom hemijski sastav, gustoa i zdravost drva (u 2,5 kg ogrjevnog drva-cca
20% vlage u prosjeku sadrano je energije kao u jednoj litri loivog ulja). [2]

4.2. Nedrvna biomasa

Nedrvna biomasa je dosta irok pojam zato to sadri mnogo vrsta. Jedna
od podjela nedrvne biomase je sljedea:

Biomasa ostatak iz poljoprivrede i komunalnog otpada

Jednogodinji travnati zasadi
Viegodinji travnati zasadi
Lignocelulozni zasadi
Uljarice
Osim ostataka i otpada iz poljoprivrede koji su trenutno najprespektivniji
oblici biomase na naim prostorima u svijetu se koristi i postoji veliki broj biljnih
vrsta koje je mogue uzgajati tzv. energetski nasadi sa velikim prinosima; kao to
su brzorastue drvee i kineske trske s godinjim prinosom od 17 tona po hektaru,
eukaliptus: 35 t suhe tvari, zelene alge s prinosom od 50 tona po hektaru, biljke
bogate uljem ili eerom, i tako dalje.
Na na toplotnu mo nedrvne biomase podjednako utjeu udio vlage i pepela.
Udio pepela u nedrvenim biljnim ostacima moe iznositi i do 20% pa znaajno
utjee na toplotnu mo (npr. slama-vei udio Na, Cl, K-manja temperatura taljenja
pepala-taloenje). Openito, supstance koje ine pepeo nemaju nikakvu
energetsku vrijednost (energetska vrijednost biljnih ostataka: 5,8 16,7 MJ/kg). [2]

4.2.1. Biomasa ostataka iz poljorpivrede i komunalnog otpada

Od nedrvne biomase, koja je u nastavku obraena, na naim prostorima
osobitu vanost bi mogli imati ostaci iz poljoprivrede, tj. poljoprivredna biomasa
(kukuruzovina, oklasak, stabljike suncokreta, slama, ljuske, kotice vianja,
ostatke pri rezidbi vinove loze i maslina, kore od jabuka...).
Primjer iskoritavanja ostataka iz poljoprivrede: Nakon berbe
kukuruza na obraenom zemljitu ostaje kukuruzovina, stablijika s liem, oklasak
i komuina. Budui da je prosjeni odnos zrna i mase (tzv. etveni omjer) 53% :
47%, proizlazi kako biomase priblino ima koliko i zrna. Ako se razlue kuruzovina i
oklasak, tada je njihov odnos prosjeno 82% :18%, odnosno na proizvedenu 1 t
zrna kukuruza dobiva se i 0,89 t biomase kukuruza to ine 0,71 t kukuruzovine i
0,18 t oklaska. Iako je neosporno kako se nastala biomasa mora prvenstveno
vraati u zemlju, preporuuje se zaoravanje izmeu 30 i 50% te mase, to znai
da za energetsku primjenu ostaje najmanje 30%. [2]

13
 Analiza biomase iz ostataka i otpada je komplikovanija iz razloga sloenosti
materijala kojima se upravlja i razliitih sektora porijekla (tj.: od poljoprivrede do
komunalnog sektora). Kao prvo, direktiva EU 2008/98/EK definie razliku izmeu
sporednog proizvoda i otpada: Sporedni proizvod je svaki materijal koji se moe
ponovo iskoristiti dok se otpad definie kao materijal koji je dobiven na kraju
ciklusa proizvodnje i ne moe se reciklirati (Castelli S., 2010). Otpadni materijali
se dobivaju u procesu proizvodnje, industriji i iz komunalnog vrstog otpada;
tipini sadraj energije je od 10,5 do 11,5 MJ/kg.
Prakse upravljanja otpadom u razvijenim zemljama se razlikuju od onih u
zemljama u razvoju, kao i u urbanim od ruralnih podruja i stambeni od
industrijskih proizvoaa otpada. Lokalni faktori koji utiu na koritenje biomase iz
otpada:
- Karakteristike otpada i promjene klime po godinjim dobima
- Socijalni aspekti, kulturna svijest i stav prema vrstom otpadu i politike
institucije
- Svijest o sve oiglednijim ogranienjima resursa koja obino postoji.

Tabela 4.2. Hemijske karakteristike razliitih izvora biomase (Crucible Carbon, 2008) [1]

Masnoe, Proteini eeri/skr

ulja ob Lignocelul
oza
Izvori biomase
Godinji Travnati
zasadi zasadi
Uljarice
(zrna)
Travnati
zasadi
Uljarice
Viegodinj
(drvo)
i usjevi
Ligneocelulo
zni zasadi
(stablo)
Otpad
biljnog
porijekla
Otpad
ivotinjskog
Ostaci i porijekla
otpad Organski dio
komunalnog
otpada
Tehnologija prerade
Direktno spaljivanje
Anaerobno truljenje Samo
celuloza
Vrenje Samo
celuloza

14
 Ekstrakcija ulja
Piroliza
Gasifikacija

Dio biomase je takoer klasifikovan kao otpad dobiven iz industrijskih,

poljoprivrednih, umarskih i komunalnih aktivnosti: koncept hijerarhije otpada je
lako primijeniti na svaki otpad ili ostatke koji su ukljueni u sektor biomase kao to
je navedeno u nastavku. Potencijalni ostaci i otpad iz biomase obuhvataju ostatke
bilnog i ivotinjskog porijekla. To su ostaci nastali u poljoprivrednim aktivnostima:
slama, kora od voa/povra; ostaci iz sektora umarstva i otpad kao to je lie i
pilanski otpad i komponente biomase od komunalnog vrstog otpada. Energija se
moe proizvoditi od ovog otpada jer je u svijetu nekoliko milijardi tona biomase
sadrano u njemu. (Abbasi et al, 2009). Postoje razliiti naini pretvaranja ostataka
ili otpada u energiju. Tehnologije su sanitarne deponije, spaljivanje, piroliza,
gasifikacija, anaerobno truljenje i druge.
Hijerarhija otpada se odnosi na smanjenje, ponovno koritenje i recikliranje i
klasifikaciju strategija upravljanja otpadom u zavisnosti od njihove neophodnosti u
pogledu minimizacije otpada. Cilj hijerarhije otpada je ostvariti maksimalne
praktine koristi od proizvoda i proizvesti minimalne koliine otpada (Demirbas A.,
2010). [1]
Tabela 4.3. Procesi koji se odnose na otpad (Demirbas A., 2010) [1]

Vrsta otpada Metoda odlaganja otpada

Reetkasti incinerator
Incinerator sa fluidizovanim slojem
Pirolizaspaljivanje
Pirolozagasifikacija
Separacijaubrenje
Otpad koji se spaljuje Spaljivanje
Separacija-piroliza
Separacija-gasifikacija
Separacija-spaljivanje u cementari
(mokra i suha) separacija-truljenje-
spaljivanje u cementari
Otpad koji se ne spaljuje Deponija
Drvo Piroliza i kogeneracija u termoelektrani
na ugalj
Piroliza i kogeneracija u termoelektrani
na ugalj
Spaljivanje u pei sa fluidizovanim
slojem
Djelimino sagorivi Gasifikacija
otpad Plastika
Recikliranje sirovina
Otpad koji ubrenje
fermentira

Organski Anaerobic digestion

otpad

15
 4.2.2. Jednogodinji travnati zasadi
Travnate (monokotiledone) biljke ine veinu moderne iroko
rasprostranjene poljoprivrede. Jednogodinji travnati zasadi ukljuuju itarice kao
to je ito, jeam, zob, ra i druge itarice; eerna repica, eerna trska; krmno
bilje kao to su vrste djeteline i ostalo krmno bilje. Sjeme ovih itarica, korijen i
stablo drugih biljaka je obino dobar izvor skroba koji se moe koristiti u
tehnolokim procesima za proizvodnju biogoriva ili energije. Selektivni uzgoj
(posebno za usjeve koji se ne koriste u ishrani) se koristi za promjenu
koeficijenta sjemena/biljke kod mnogih vrsta kod kojih postoji veliko poveanje
prinosa. [1]
4.2.3. Viegodinji travnati zasadi
Ova vrsta biomase se moe koristiti kao hrana ukoliko to omoguavaju
ekonomske prilike. Trska i eerna trska koje brzo rastu (kao to je Arundo Donax,
visoke trave) su primjeri travnatih zasada koje mogu posluiti kao dobar nutritijent
za poveanje produktivnosti biomase; ali u isto vrijeme, neke druge agronomske
karakteristike predstavljaju samo nedostatke kao to je iscrpljivanje hranljivih tvari
iz zemljita, visoka cijena podizanja zasada, relativno slaba mehanizacija etve,
visok stepen vlage za vrijeme etve i visok sadraj pepela. (Ranalli P., 2010).
Artioka i miskantus su su drugi energijski zasadi sa mediteranskim
karakteristikama uzgoja sa malo vode: iz ovog razloga im je posveeno veliko
interesovanje i istraivanje u oblasti agronomije i genetike sa programima za
unapreenje. [1]
4.2.4. Lignocelulozni zasadi
ito i soja su jednogodinje biljke dok su razliite vrste lignoceluloznih
bioenergijskih zasada obino viegodinje. Lignocelulozni zasadi obuhvataju
viegodinje travnate zasade i druge zasade od kojih se iskoritava stablo:

Travntati zasadi: Panicum virgatum(u SAD je nazivaju switchgrass, dok u

naem jeziku nema naziva); Phalaris Arundinacea and Miscanthus (takoer
nisu poznate na naim prostorima.)
Listopadne vrste obuhvataju umske vrste kao to je vrba Salix, jablan
Populus, eukaliptus i dr.

Tabela 4.4. Poreenje karakteristika razliitih vrsta biomase sa karakteristikama uglja i

lo ulja [1]

Karakteristika
Donja Tezina u Relativna Donja Ekvivalent
toplot udnosu na gustina toplotn na
na teinu (kg/m) a mo zapremina
mo, ekvivalenta (GJ/m) lo ulja
Gorivo
GJ/t nafte (toe/t) (m)
Lo ulje 41,9 1,00 950 39,8 1,0
Ugalj 25,0 0,60 1000 25,0 1,6
Peleti sa 8% vlage 17,5 0,42 650 11,4 3,5
Piljevina 9,5 0,23 600 5,7 7,0

16
 Industrijski ips od mekog 9,5 0,23 320 3,0 13,1
drveta sa 50% vlage
Industrijski ips od mekog 15,2 0,36 210 3,2 12,5
drveta sa 20% vlage
ips od umskog mekog 13,3 0,32 250 3,3 12,0
drveta sa 30% vlage
ips od umskog tvrdog 13,3 0,32 320 4,3 9,3
drveta sa 30% vlage
Usitnjena
slama sa 14,5 0,35 60 0,9 45,9
15% vlage
Balirana slama sa 15% vlage 14,5 0,35 140 2,0 19,7

Meu njima je jablanu, miskantusu i panicum virgatumu posveena posebna

panja zbog njihovog visokog prinosa za biomasu, efikasne nutritivne
iskoristivosti, niskog potencijala za eroziju zemljita, mogunosti odstranjivanja
ugljenika i manjim zahtjevima u pogledu inputa fosilnih goriva u poreenju sa
jednogodinjim usjevima (Abbasi T. et al, 2009). Vreno je vie istraivanja jablana
koji se smatra jednom od najvanijih biljaka zbog njegove kratke rotacije: ovo je
omoguilo razvoj vanih genetikih programa sa poveanjem vrsta i klonova koji
se mogu izvoziti irom svijeta. Druge umske vrste kao to je eucaliptus
omoguavaju proizvodnju biomase u toplijim uslovima kao to je mediteranska
klima (Ranalli P., 2010). [1]

4.2.5. Uljarice
Uljarice obuhvataju jednogodinje zasade od kojih se iskoritava sjeme i
viegodinje zasade od kojih se iskoritava stablo. Sa agronomske take gledita,
zasadi od kojih se iskoritava sjeme su se drugaije razvijali od itarica i stoga
mogu imati dodatnu prednost kao prvi zasadi koji suzbijaju biljne patogene.
Uljarice koje su najvie zastupljene u Evropi su uljana repica i suncokret. Biljno ulje
se obino izdvaja pod presom i/ili otapalom i koristi se za pripremu hrane, sapuna i
kozmetike. Lignocelulozni dio uljarica, koji se tradicionalno koristi kao zatitini
prekriva oko biljke ili stona hrana, se takoer moe spaljivati za dobijanje
toplotne ili druge energije, dok se biljno ulje moe koristiti za primjenu bioenergije
vie vrijednosti, posebno kao zamjena za dizel (Crucible Carbon, 2010). Biljna ulja
dobivena iz ovih usjeva i modificirana u metil-esterima se obino nazivaju
biodizel. Iz zasada od kojih se iskoritava stablo
ulje se moe dobiti iz nekoliko vrsta stabala: palma, kokosovo drvo i makadamija.
Palmino ulje se posebno koristi u razvijenim zemljama za proizvodnju jestivog ulja
i primarnih proizvoda za biodizel. Meutim, iroka upotreba jestivih ulja moe
prouzrokovati velike probleme kao to je glad u zemljama u razvoju. Udvostruena
upotreba palminih ulja poveava konkurenciju izmeu trita jestivih ulja i trita
biogoriva i uzrokuje poveanje cijena biljnog ulja u zemljama u razvoju.
Zasadi od kojih se iskoritava stablo sa niom hranljivom vrijednosti mogu
biti resurs za bioenergiju i kao viegodinji usjev obezbjeuju vodu i prednosti
ponora ugljenika. Nejestivi usjevi takoer ne msnifestuju oscilacije u vrijednosti
koja se odnosi na pitanja ponude I potranje hrane.[1]

17
 4.3. Bioplin
Bioplin je mijeavina plinova koja nastaje fermentacijom biorazgradivog
materijala u okruju bez kisika. On je mijeavina metana CH 4 (40-75 %),
ugljendioksida CO2 (25-60 %) i otprilike 2 % ostalih plinova (vodika H 2,
sumporovodika H2S, ugljikovog monoksida CO). Bioplin je otprilike 20 % laki od
zraka i bez mirisa je i boje. Temperatura zapaljenja mu je izmeu 650 i 750 o C, a
gori isto plavim plamenom. Njegova kalorijska vrijednost je oko 20 MJ/Nm 3 i gori
sa oko 60 %-om uinkovitou u konvencionalnoj bioplinskoj pei.

Bioplin se dobiva iz organskih materijala. Porijeklo sirovina moe varirati, od

stonih otpadaka, etvenih vikova, ostataka ulja od povra do organskih
otpadaka iz kuanstava. Osim tih materijala, za proizvodnju bioplina moe se
koristiti i trava. Ali fermentacijska postrojenja za travu moraju ispunjavati vie
tehnike zahtjeve od konvencionalnih biolokih bioplinskih postrojenja, koja koriste
vrsto ili tekue gnojivo. Postoje dva osnovna tipa organske digestije (razgradnje):
aerobna (uz prisustvo kisika) i anaerobna (bez prisustva kisika). Svi organski
materijali, i ivotinjski i biljni, mogu biti razgraeni u ova dva procesa, ali produkti
e biti vrlo razliiti.
Aerobna digestija (fermentacija) proizvodi ugljendioksid, amonijak i ostale
plinove u malim koliinama, veliku koliinu toplote i konani proizvod koji se moe
upotrijebiti kao gnojivo. Anaerobna digestija proizvodi metan, ugljini dioksid,
neto vodika i ostalih plinova u tragovima, vrlo malo toplote i konani proizvod sa
veom koliinom azota nego to se proizvodi pri aerobnoj fermentaciji. Takvo
gnojivo sadi azot u mineraliziranom obliku (amonijak) koje biljke mogu bre
preuzeti nego organski duik to ga ini posebno pogodnim za oplemenjivanje
obradivih povrina. Anaerobna digestija se odvija samo u specifinim uvjetima
meu kojima su ulazna pH vrijednost ulazne mjeavine izmeu 6 i 7, potrebna
temperatura od 25-35 oC te odreeno vrijeme zadravanja mjeavine u digestoru.
[2]

4.4. Alkoholna goriva (etanol)

Etanol je najvaniji predstavnik velike grupe organskih jedinjenja koja se
optim imenom zovu alkoholi. Hemijska formula etanola je CH3-CH2-OH Etanol se
moe koristiti u motorima s unutarnjim izgaranjem uz dodavanje benzinu ili kao
njegova potpuna zamjena. Za dodavanje do 20% etanola u benzin nisu potrebne
nikakve preinake ni zahvati na motoru, dok za dodavanje veeg udjela ili za pogon
samo na etanol treba djelomino modificirati motor to poskupljuje cijenu takvih
vozila za oko 5 do 10%.
Vodea zemlja u proizvodnji i primjeni etanola za vozila je
Brazil, u kojem se svake godine proizvede vie od 15 milijardi l. Oko 15% brazilskih
vozila se kree na isti etanol, a oko 40% koriste 20%-tnu smjesu s benzinom.
Etanol se poeo proizvoditi kako bi se smanjila brazilska ovisnost o inozemnoj nafti
i otvorilo dodatno trite domaim proizvoaima eera U SAD etanolske smjese
ine oko 9% ukupne godinje prodaje benzina. Za proizvodnju metanola mogu se
koristiti sirovine s visokim udjelom celuloze kao to je drvo i neki ostaci iz
18
poljoprivrede. U upotrebi su razliite mjeavine etanola i benzina. Kakav je odnos
mijeanja sa benzinom eksplicitno se vidi iz oznake goriva. E je oznaka za etanol,
a brojni podatak oznaava procentualni zapreminski udio etanola u gorivu. [2]
Tabela 4.5. Prinos etanola iz raznih sirovina [2]

Sirovina Prinos etanola, Prinos sirovine, Prinos Energija, GJ/ha

l/t t/ha alkohola,t/ha godinje
godinje
eerna trska 70 50.0 3500 1350
Slatni sirak 86 35.0 3010 945
Kukuruz 370 6.0 2200 162
Drvo 160 20.0 3200 540

Kada se govori o etanolu kao gorivu, onda se najee misli na smjeu 85%
etanola i 15% benzina, koja se oznaava sa E85. Ovo gorivo po specifikacijama
odgovara za upotrebu u Otto motorima. Medutim, izmeu E85 i benzina postoje i
neke znaajne razlike, o emu ozbiljno treba voditi rauna. S obzirom da je etanol
odlian rastvara, pri konstrukciji sistema za napajanje motora gorivom (a isto
vai i za sisteme pumpnih stanica) treba voditi rauna o materijalima koji e biti
primjenjeni. U tom smislu apsolutno treba izbjegavati aluminijum, cink, mesing,
olovo i dr.
Tabela 4.6. Usporedba svojstava alkoholnih goriva i benzina [2]

Svojstvo etanol metanol benzin

3
Gustoa, kg/m 789 793 720-750
Toplotna mo, 21.3-29.7 15.6-22.3 32.0-46.47
MJ/kg
Stehiomertijski 9.0 6.5 14.6
omjer: (kg zraka)/
(kg goriva)
Temperatura 7.5 6.5 30.32
vrenja kod u oC pri
1 bar
Stepen viskoznosti - 0.58 0.6
Oktanski broj 106 112 91-100

Druga vana osobina etanola je da je on, za razliku od benzina, dobar

provodnik elektrine struje. Pri sagorijevanju etanola ne nastaju naslage, tako da
se na ventilima, elu klipa i svjeicama ne stvaraju talozi. Takoe, motorsko ulje se
znatno manje prlja. U poreenju sa benzinom, etanol je manje isparljiv i stoga tee
zapaljiv. Toplotna mo mu je osjetno nia u odnosu na benzin zbog visokog
sadraja kiseonika. Latentna toplota isparavanja etanola je via u odnosu na
benzin, to se povoljno odraava na koeficijent punjenja motora, jer je,
zahvaljujui tome, nia temperatura svjee smjee koja ulazi u cilindar, ime se
donekle kompenzuje gubitak snage usled nie toplotne moi. Sa druge strane,
visoka latentna toplota isparavanja znai da je gorivo manje isparljivo i da e se
na niim temperaturama javiti problemi sa startovanjem motora.
Para etanola je tea od vazduha, pa se
zadrava pri tlu. Takoe, kada se upali, etanol gori sporije, odnosno manje
19
eksplozivno u odnosu na benzin. Ipak, generalno govorei, etanol spada u vrlo
zapaljive supstance, tako da su pri rukovanju etanolom i svim mjeavinama
etanola neophodne maksimalne mjere predostronosti. Najvea prednost etanola i
mjeavina sa visokim sadrajem etanola je u tome to su to biorazgradiva goriva.
Posljedice eventualne kontaminacije vode i zemljita su daleko manje i bre se
saniraju nego u sluaju izlivanja benzina.
Najvanija prednost mjeavina goriva na bazi etanola je u znatno povoljnijoj
izduvnoj emisiji motora. Kancerogene supstance se ne nalaze u istom etanolu.
Ipak, s obzirom da se komercijalno primenjuju razliite mjeavine etanola i
benzina, i ova goriva sadre kancerogene supstance koje potiu od benzina, ali u
znatno manjoj mjeri nego ist benzin. Pored toga, zbog nie isparljivosti goriva,
nia je emisija iz rezervoara. Pri sagorijevanju nastaje znaajno manje nesagorjelih
ugljovodonika i oni potiu iz benzina sa kojim se etanol mijea. Takoe, zbog
velikog udela vezanog kiseonika, u gorivu sagorevanje je potpunije, pa nastaje
manje ugljenmonoksida, CO. Emisija estica je zanemariva, a emisija oksida azota,
NOx je priblino ista kao i u sluaju sagorijevanja benzina. Emisija aldehida je vea
pri sagorijevanju etanola zbog visokog sadraja vezanog kiseonika. Ipak, ova
emisija se relativno lako moe neutralisati u katalitikom konvertoru koji je
obavezan sistem na savremenim vozilima opremljenim Otto motorima. Znaajno
je da etanolska goriva sadre minimalne koliine sumpora, koji ima negativan
efekat na rad ureaja za naknadni tretman izduvnih gasova. [25]

4.5. Biodizel
Biodizel je komercijalni naziv pod kojim se metil-ester, bez dodanog
mineralnog dizelskog goriva, nalazi na tritu tekuih goriva i prodaje krajnim
korisnicima. Standardizirano je tekue nemineralno gorivo, neotrovan,
biorazgradivi nadomjestak za mineralno gorivo, a moe se proizvoditi iz biljnih
ulja, recikliranog otpadnog jestivog ulja ili ivotinjske masti procesom
esterifikacije, pri emu kao sporedni proizvod nastaje glicerol.
Metil-ester (ME) je hemijski spoj dobiven reakcijom (esterifikacija) biljnog
ulja (uljana repica, suncokret, soja, palma, ricinus itd.) ili ivotinjske masti s
metanolom u prisutnosti katalizatora. Izbor osnovne sirovine za dobijanje biodizela
zavisi od specifinih uslova i prilika u konkretnim zemljama, u Europi se za
proizvodnju biodizela najvie koristi ulje uljane repice (82,8%) i ulje suncokreta
(12,5%), dok se u Americi najvie koristi ulje soje, a u azijskim zemljama se koristi
i palmino ulje.
Prednosti biodizela: osim to je po svojim energetskim sposobnostima
jednak obinom dizelu, ima puno bolju mazivost, pa znaajno produava radno
trajanje motora. Najvanije su njegove osobine vezane uz smanjenje oneienja
okolia (prilikom rada motora, na ispunoj cijevi se oslobaa ak 10% kisika,
eliminira CO2 emisiju). Biodizelska goriva ne sadre sumpor ni teke metale, koji
su glavni oneiivai zraka prilikom uporabe dizela dobivenog iz nafte,. Pretvara
NOx u bezopasni nitrogen. Mogua proizvodnja u kunoj radinosti. Vii cetanski
broj laka zapaljivost. Transport biodizela gotovo je potpuno neopasan za okoli,
jer se dospjevi u tlo razgradi nakon 28 dana. Ako nafta tijekom manipulacije ili
transporta dospije u vodu, jedna litra zagadi gotovo milijun litara vode, dok kod

20
biodizela takvo zagaenje ne postoji, jer se on u vodi potpuno razgradi ve nakon
nekoliko dana.
Nedostaci biodizela: Postoji mogunost zaepljenja injektora, Miris
prenog ulja iz ispuha, Visoka viskoznost, Energetska vrijednost: 37,2 MJ/l (nafta
42, MJ/l ) vea potronja Pri proizvodnji biodizela iz uljane repice, nastaje itav
niz veoma profitabilnih nusprodukata, poput pogae ili same, koja je
visokovrijedan proteinski dodatak stonoj hrani, dobivamo i glicerol, koji se koristi
kao sirovina u kozmetikoj i farmaceutskoj industriji.Na kraju tehnolokog procesa,
kao nusprodukt se dobiva i uljni mulj, koji se koristi kao visokokvalitetno gnojivo za
povrtne kulture u ekolokoj poljoprivredi. Zbog svojih brojnih pozitivnih osobina,
biodizel je svoju najiru primjenu naao upravo u ekolokoj poljoprivredi, gdje je,
po meunarodnim kriterijima, i jedini dopustivi energent. Bez uporabe biodizela (ili
nekog drugog biogoriva), danas se u EU ne moe dobiti certifikat o istoi ekoloki
proizvedenih poljoprivrednih proizvoda. [2]

21
 5.PROIZVODNJA ENERGIJE TERMIKIM TRETMANOM
BIOMASE

Veina biomase koja je raspoloiva za projekte bioenergije je vrsti

nepreraeni biljni material sa sadrajem vlage od oko 50%. Postoji irok spektar
resursa biomase koji nastaju tokom aktivnosti koje obavlja ovjek: posebno ostaci
i otpad iz poljoprivrednog, industrijskog, komunalnog sektora, sektora umarstva i
drugih aktivnosti. Svi ovi resursi se mogu preraditi uz pomo razliitih tehnologija:
direktno spaljivanje (sistem kogeneracije), anaerobno truljenje (CHP, za gas bogat
metanom), vrenje (eera za alkohol, bioetanol), ekstrakcija ulja (za biodizel),
piroliza (za bioumur, gas i ulja) i gasifikacija (za ugljen-monoksid i sintetski gas
bogat vodonikom - H2) (slika 5.1.). Proces moe biti praen nizom sekundarnih
tretmana (npr.: stabilizacija, isuivanje, unapreenje,) u zavisnosti od konkretnih
finalnih proizvoda.

Slika 5.1. ema tehnologija za preradu biomase[1]

Raznolikost tehnologija za preradu biomase u svrhu proizvodnje energije i

materijala u sektoru elektrine energije, toplotne energije ili sistema kogeneracije,
gasovito, teno i vrsto stanje su prikazani u tabeli 5.1.
Tabela 5.1. Pregled tehnologija prerade biomase (Crucible Carbon, 2008) [1]

Izlazi energije i
biogoriva
Tehnologije
Toplotna Elektrina Gasovito Teno vrsto
e. e.
Direktno

spaljivanje

22
 Anaerobno

truljenje
Vrenje
Ekstrakcija ulja
Piroliza
Gasifikacija
5.1. Konvencionalni ciklus
Biomasa se moe izravno pretvarati u energiju jednostavnim sagorijevanjem
(izgaranjem) te se tako proizvesti pregrijana vodena para za grijanje u industriji i
domainstvu ili za dobivanje elektrine energije u malim termoelektranama. Takva
postrojenja kao gorivo koriste drvni otpad iz umarstva i drvne industrije, slama i
drugi poljoprivredni ostaci te komunalni i industrijski otpad (u sreditu se Bea
gradi velika kogeneracijska elektrana na biomasu koja e od ove godine
proizvoditi toplotuza 12 000 obitelji, odnosno dovoljno elektrine energije za ak
45 000 obitelji).
Proces sagorijevanja se sastoji iz 4 koraka:
1. zagrijavanje i suenje,
2. destilacija (isparavanje) hlapljivih sastojaka piroliza,
3. izgaranje hlapljivih sastojaka,
4. izgaranje vrstog ugljika .
Toplotna mo se odreuje mjerenjem u kalorimetru, pri emu zrak i gorivo u
loite moraju doi pod istom temperaturom i nastali produkti izgaranja moraju
biti ohlaeni na istu temperaturu. Razlikujemo gornju i donju toplotnu mo.
Gornja toplotna mo, Hg je ona koliina toplote koja nastaje potpunim
izgaranjem jedinine koliine goriva, pri emu se dimni plinovi ohlade na
temperaturu 25C, a vlaga se iz njih izluuje kao kondenzat.

Donja toplotna mo, Hd je ona koliina toplote koja nastaje potpunim

izgaranjem jedinine koliine goriva, pri emu se dimni plinovi ohlade na
temperaturu 25 C, a vlaga u njima ostaje u stanju pare te toplota kondenzata
ostaje neiskoritena. [2]
Tabela 5.2. Proizvodi sagorijevanja biomase (Demirbas, 2008)[1]

Vreme Temperatu Stepen

Metoda
sagorevanj ra (K) zagrevanja Proizvodi
sagorevanja
a
Karbonizacija Nekoliko,d 675 Veoma nizak Drveni ugalj
ana
Konvencionalni 5-30 min 875 Nizak Ulje, gas, a
metod
Brza piroliza 0,5-5 s 925 Veoma visok Bio-ulje
a
Fle piroliza-teno <1s <925 Visok Bio-ulje
b
Fle piroliza-gas <1s <925 Visok Hemijska
jedinjenja, gas
Hidropirolizac <10s <775 Visok Bio-ulje
d
Metanopiroliza <10s >975 Visok Hemijska jedinjenja
23
 Ultrapirolizae <0,5s 1275 Veoma visok Hemijska
jedinjenja, gas
Vakuumpiroliza 2-30s 675 Srednji Bio-ulje

Pri opisivanju efikasnosti sistema uzima se u obzir donju toplotnu mo jer je

ona realna, tj. uzima u obzir gubitke (gornja toplotna mo upotrebljava se samo
teoretski).
Zbog veeg udjela vlage i hlapivih sastojaka (do 80%), energetska vrijednost
drvne mase je znatno nia u odnosu na fosilna goriva, od 8,2 do 18,7 MJ/kg (za
usporedbu: kamenog ugljena 24-37,7 MJ/kg, mrkog 12,7-23,9 MJ/kg, lignita do
12,6 MJ/kg), a i dizajn pei mora biti razliit u odnosu na one za ugljen:
izgaranje na reetci (manji sustavi - manji trokovi, ali za vlano
neravnomjerno izgaranje, tj. vee emisije)
fluidizirani sloj (vei sustavi - pogodno za goriva niske gorive vrijednosti, tj.
sa veim udjelom vlage). [2]

5.1.1. Skladitenje i suenje biomase

Za rad postrojenja - predviena je usitnjena drvna biomasa do veliine od 50
mm (kora, sjeka pilanskog i finalnog drvnog otpada, te usitnjena umska
biomasa) ili usitnjena poljoprivredna biomasa (oklasak i usitnjene stabljike
kukuruza i suncokreta). Suenje se provodi sa toplim zrakom temperature cca
100o C -iz toplovodnog izmjenjivaa. Topla voda koja zagrijava zrak za suenje
dovodi se iz vodom hlaenog loita zagrijaa zraka za turbinu. Navedeni sistem
suenja omoguava skidanje vlage biomase za cca 20 %. U sluaju rada sa
izrazito vlanom biomasom - mogue je izvriti dogradnju kanala za dovoenje
dimnih plinova za suenje ( cca 220 o C ) ime se moe dodatno poveati suenje
uz poveanje energetske vrijednosti biomase do cca 20 %. [2]

Slika 5.2. Modul skladitenja i suenja biomase

5.1.2. Piroliza
Piroliza je hemijska razgradnja organskih tvari djelovanjem toplotena visokoj
temperaturi, bez prisutnosti kisika i vode i tako se dobivaju isti elementi. Pritom
24
se velike molekule razgrauju na manje, npr. metan se pri 1300 do 1400C
raspada na vodik i ugljik; drugi plinoviti alkani razgrauju se ve pri mnogo niim
temperaturama (400 do 600C. Primjer je industrijske primjene pirolize suha
destilacija drva, pri kojoj nastaje drveni ugljen. U mnogim postupcima piroliza se
provodi pod povienim tlakom i temperaturama viima od 430C.
Kotlovi na pirolizu najee imaju dvodjelno loite i ventilator s
promjenjivim brojem okretaja koji dobavlja potrebnu koliinu zraka. U gornjem
dijelu loita dolazi do suenja drva, njegove toplotne razgradnje i stvaranja ara.
Ventilator u gornji dio loita dovodi zrak pri emu u podruju oko ara dolazi do
rasplinjavanja, odnosno intenzivnog stvaranja drvog plina. Koliina dovedenog
primarnog zraka u gornji dio loita dovoljna je samo za rasplinjavanje ali ne i za

potpuno izgaranje. Zbog podtlaka/predtlaka (ovisno o mjestu ugradnje ventilatora)

nastali drvni plin prelazi u donji dio loita. Prolaskom kroz podruje ara i kroz
sapnicu, plin se upali i u potunosti izgara. Potpunost izgaranja osigurana je
dovoenjem sekundarnog zraka kroz sapnicu. Kotlovi na kruta goriva koji rade na
principu pirolize su jedni od najefikasnijih iz razloga to se najvei dio drvne mase
pretvara u toplotnu energiju. isti drvni plin je mjeavina plinova od kojih
dominiraju metan (CH4) i vodik (H2). To se vidi po boji plamena kojim smjesa
plinova gori to vie u plamenu dominira plava boja to je smjesa plinova manje
zagaena katranom, odnosno, rasplinjavanje se odvija na vioj temperaturi. [27]
Slika 5.3. Shema pirolitikog kotla [27]

5.1.3. Tehnologija izgaranja na reetci

Izgaranje kod ove vrste tehnologije dogaa se u kotlu na reetci na koju se
donosi biomasa i/ili otpad. Ovo je tradicionalna, tj. starija tehnologija izgaranja.
Postupak spaljivanja je slian onome kod tehnologije izgaranja u fluidiziranom
stanju, razlika je u pretpripremi biomase i otpada. Tehnologija izgaranja na reeci
je pogodnija za kruta goriva (npr. poljoprivredni i umski otpadci) i za postrojenja
manjih snaga (<5MW). Kontrola i regulacija izgaranja vri se upuhivanjem zraka
ispod reetke tako da se stvore turbulencije te na taj nain poboljaju izgaranje.
Nedostatak ove tehnologije je taj to je izgaranje nepotpunije nego kod
fluidiziranog sloja, loiji rezultati izgaranja postoje i kod izgaranja goriva
nejednolikog sastava i goriva s visokim udjelom vlage. Meutim, uz dobre
regulacijske sisteme postiu se visoke vrijednosti iskoristivosti jer je ova
tehnologija razvijana dugi niz godina.[18]
25
 5.1.4. Tehnologija izgaranja u fluidiziranom sloju
Novija tehnogija izgaranja u kojoj se biomasa i/ili otpad tretiraju prije samog
spaljivanja. Tretiranjem biomase i otpada prije spaljivanja postie se vei stupanj
homogenosti goriva bez obzira na njihovu vlanost, udio pepela i kalorinost. Tako
se u fluidiziranom sloju mogu zajedno nai ostaci poljoprivredne proizvodnje,
otpadci od sjee uma zajedno s kunim optadom. Izgaranje u fluidiziranom sloju
prua veliku fleksibilnost u pogledu zahtjeva na kvalitetu i vlanost goriva, veu
nego izgaranje na reetci. Ova tehnologija postie vrlo visoke vrijednosti
iskoristivosti kotla, i do 90% bez obzira na to ima li otpad visok udio vlanosti ili
ne, jesu li komponente goriva sline kvalitete ili ne. Glavni nedostatak je cijena
koja ja u odnosu na izgaranje na reetci znatno vea i zbog toga se koristi samo u
elektranama snage preko 5MW. U samom kotlu biomasa i otpad izgaraju i
pretvaraju se u vrui granulirani sloj na pijesku. Ubrizgavanje zraka u taj sloj
stvara turbulencije i na taj nain pospjeuje opskrbu svih dijelova goriva
dovoljnom koliinom kisika i pribliavaju ovaj proces potpunom izgaranju, to je
cilj svakog izgaranja. Na taj nain mogue je drati temperaturu izgaranja ispod
972C i znatno smanjiti udio duinih spojeva, naroito duinog monoksida, u
dimnim plinovima.[18]

5.2. Rasplinjavanje biomase i ostali napredni postupci

5.2.1. Rasplinjavanje biomase

Biomasa se u osnovi sastoji od ugljika, vodika i kisika koji su zastupljeni u
hemijskom omjeru: CH1.4O0.6. Neposredna ispitivanja pokazala su da biomasa
sadri izmeu 70 i 80% isparljivih komponenti, dok ostatak ine ugljik i pepeo.
Postupak rasplinjavanja je dvostepena reakcija koja se sastoji od postupka
oksidacije i postupka redukcije. Ovi postupci se odvijaju pod stehiometrijskim
uvjetima zraka i biomase. Prvi dio stehiometrijske oksidacije je egzoterman
postupak koji smanjuje udio isparljivih komponenti iz biomase. To ima za rezultat
najvie vrijednosti temperature od 1.100C do 1.200C i nastanak plinovitih
produkata kao to su ugljini monoksid, vodik, ugljini dioksid i vodena para.
Redukcija je endotermni postupak kojim nastaju zapaljivi plinovi kao to su CO, H 2
i CH4:
C + CO2 2 CO
C + H2O CO + H2
(5.1.)
C + 2H2 CH4 .
Rasplinjavanje je postupak pretvaranja vrstog ili tekueg goriva u plinovito
gorivo, koje nazivamo proizvodni plin, nakon ega nema zaostajanja vrstog
naslaga ugljika. Proizvodni plin je mjeavina ugljinog monoksida, vodika, metana
i azota. Rasplinjavanjem biomase ovaj se plin moe uinkovito koristiti za
decentralizaciju pogona za proizvodnju energije i toplotnu primjenu.

26
 Osnovna ideja koncepta rasplinjavanja sastoji se u tome da se fluidizirani
sloj podijeli u dvije zone, zona rasplinjavanja i zona izgaranja. Izmeu te dvije
zone, formira se cirkulacijska petlja sloja materijala, ali pri tome plinovi trebaju
ostati odvojeni. Cirkulacijski sloj materijala djeluje kao prijenosnik toplote od zone
izgaranja do zone rasplinjavanja. Postupak ja shematski prikazan na slici 5.4.

Slika 5.4. Osnovna ideja postupka rasplinjavanja [3]

Gorivo se dobavlja do zone rasplinjavanja gdje se sam postupak odvija uz

prisutnost pare, pri emu je plin koji nastaje u ovoj zoni skoro osloboen
prisutnosti azota. Sloj materijala, zajedno s neto drvenog ugljena, struji prema
zoni izgaranja. Ova zona je fluidizirana zrakom i drveni ugljen djelomino izgara.
Egzotermna reakcija u zoni izgaranja osigurava potrebnu energiju za postupak
endotermikog rasplinjavanja pomou pare. Meutim, sloj materijala na izlasku iz
zone izgaranja ima viu temperaturu od one na ulasku. Dimni plinovi se odvode
kako ne bi bili u kontaktu s proizvedenim plinom. Primjenom ovoga koncepta,
mogue je proizvesti plin visoke gradacije bez koritenja istog kisika. U praksi
ovaj postupak se moe realizirati s dva fluidizirana sloja povezana transportnom
linijom ili s unutarnjom cirkulacijom fluidiziranog sloja. U sutini osnovni dio
pogona u procesu rasplinjavanja je reaktor u kojem se odvijaju sloeni hemijski i
fizikalni procesi koji ukljuuju suenje, grijanje, pirolizu (pyrolysing), djelominu
oksidaciju i redukciju. Postupak rasplinjavanja se nalazi izmeu pirolize i izgaranja.
Ureaji za rasplinjavanje se mogu u irem smislu podijeliti u tri grupe prema
smjeru protjecanja plina:

protjecanje prema gore (up draft gasifier)

protjecanje prema dolje (down draft gasifier)
ureaj za rasplinjavanje u sloju (cross draft gasifier).
Rasplinjavanje odozgo (up drasught or countercurrent) Ovaj
sistem rasplinjavanja je ujedno najjednostavniji sustav pri kojem zrak ulazi pri
dnu, a izlazi na vrhu. U blizini reetke na dnu odvija se reakcija izgaranja, koja je
popraena reakcijom redukcije negdje u gornjem dijelu ureaja. U gornjem dijelu
ureaja, javlja se grijanje i piroliza sirovine kao rezultat prijenosa toplote i
radijacije iz donjih zona. Katran i isparljive tvari koje nastaju za vrijeme ovoga
procesa se odstranjuju pod utjecajem protoka plina. Pepeo se isputa na donjem
dijelu ureaja.
27
 Osnovne prednosti ovoga sistema ine njegova jednostavnost, potpuno
izgaranje drvenog ugljena i unutarnja izmjena toplote koja pridonosi niskoj
temperaturi ispunih plinova i visokoj uinkovitosti ureaja, koji moe raditi s vie
vrsta sirovina (piljevina, trupovi stabljika itarica itd.).
Kao osnovni nedostaci mogu se navesti mogunosti kanaliziranja
opreme to moe dovesti do loma kisika i opasne, eksplozivne situacije i potrebe
ugradnje pokretne reetke, kao i do problema vezanih s raspolaganjem
kondenzata sadranog u katranu koje je rezultat proiavanja plina. Ovo
posljednje je od manjeg znaaja ako se plin koristi za direktne toplotne primjene,
kod kojih e katran u potpunosti sagorjeti.
Rasplinjavanje odozdo (down draught or co-current gasifiers)
Problem prisutnosti katrana u struji plina moe se izbjei konstrukcijom sistema za
rasplinjavanje odozdo, gdje se zrak uvodi na/ili iznad zone oksidacije. Proizvodni
plin se izdvaja pri dnu ureaja, tako da se gorivo i plin pomiu u istom smjeru. Na
svojoj putanji prema dolje kiseline i zakanjeli produkti destilacije goriva moraju
proi kroz uarenu jezgru drvenog ugljena pretvarajui se u postojane plinove
vodika, ugljinog dioksida, ugljinog monoksida i metana. Ovisno o
temperaturama u vruoj zoni i vremenu zadravanja zaostalih para, postie se
manje ili vie potpuno uklanjanje sadraja katrana.
Osnovna prednost ovakve vrste rasplinjavanja je u mogunosti
proizvodnje plina bez sadraja katrana, a takav plin ima brojne mogunosti
upotrebe u SUS motorima.U praksi, meutim, plin bez sadraja katrana je rijetkost
ako je uope i mogue proizvesti takav plin u cijelom postupku rasplinjavanja.
Poradi nie razine sadraja organskih komponenti u kondenzatu, ovakve vrste
ureaja za rasplinjavanje su pogodnije za koritenje s aspekta sprjeavanja
oneienja i ouvanja prirodnog okolia.
Osnovni nedostatak ovakvog sistema za rasplinjavanje je u njegovoj
nestabilnosti rada s brojnim neobraenim gorivima. U osnovi, paperjasti, materijali
niske gustoe dovode do problema u protoku i prekomjernog padapritiska, tako da
se vrsta goriva moraju briketirati prije upotrebe. Ovakve vrste ureajanisu
pogodne za koritenja za goriva koja imaju visoki sadraj pepela. Manji nedostaci
sistema za rasplinjavanje odozdo, kada se usporedi s rasplinjavanjem odozgo, je
neto nia uinkovitost koja je rezultat nedostatka unutranje izmjene toplote kao
i nia toplotna mo plina. Osim toga, potreba za odravanjem konstantnih visokih
temperatura u podruju poprenog presjeka ureaja ini ovaj sistem
rasplinjavanja nepraktinim za upotrebu u podrujima iznad 350 kW. [3]

28
 Slika 5.5. Opta ema postupka proizvodnje biogasa[5]

Rasplinjavanje u sloju (cross-draught gasifier) Sistem rasplinjavanja

u sloju je prilagoen za upotrebu s drvenim ugljenom. Postupak rasplinjavanja
drvenog ugljena rezultira stvaranjem vrlo visokih temperatura u podruju
oksidacije koje doseu i do 1.500 C i vie to nepovoljno djeluju na konstrukciju
ureaja. Kod ove vrste sustava za rasplinjavanje toplotnu izolaciju protiv ovako
visokih temperatura ini samo gorivo, u ovom sluaju drveni ugljen.
Prednosti ovoga sustava rasplinjavanja su u injenici da ovaj sustav moe
raditi s vrlo malom koliinom sirovine za proces. Postrojenja s najviom snagom
od 10 kW mogu u odreenim okolnostima biti ekonomski vrlo opravdana. Razlog
tome je mogunost upotrebe vrlo jednostavnog postupka proiavanja plina,
koji se sastoji od ciklonskih i vruih filtara, kod ovog sustava rasplinjavanja u
sprezi s koritenjem manjih motora.
Nedostatak ovoga sustava je taj da sustav ima malu mogunost pretvorbe
katrana, to predstavlja vrlo vanu znaajku za visoku kvalitetu (vrlo niski
sadraj isparljivih tvari) drvenog ugljena.[3]

29
 6.Hemijski postupci dobivanja goriva iz biomase

6.1. Dobijanje alkoholnih goriva- etanol

Osnovne faze u procesu proizvodnje etanola su:
priprema sirovine,
fermentacija,
destilacija etanola.
Priprema sirovine je zapravo hidroliza molekula kroba enzimima u eer koji
moe fermentirati. Uobiajena tehnologija za proizvodnju etanola je fermentacija u
pei s obinim kvascem za proizvodnju 8 do 10%-tnog alkohola nakon 24 do 72 h
fermentacije. Nakon toga slijedi destilacija tog alkohola u nekoliko faza ime se
dobiva 95%-tni etanol. Za proizvodnju posve istog etanola, kakav se koristi za
mijeanje s benzinom, dodaje se benzen i nastavlja destilacija te se dobiva 99,8%-
tni etanol. Etanol se moe proizvoditi od tri osnovne vrste biomase: eera (od
eerne trske, melase), kroba (od kukuruza) i celuloze (od drva, poljoprivrednih
ostataka).
Sirovine bogate eerima vrlo su pogodne za proizvodnju etanola, budui da
ve sadravaju jednostavne eere glukozu i fruktozu koji mogu fermentirati
izravno u etanol. Sirovine bogate krobom sadravaju velike molekule
ugljikovodika koje treba razloiti na jednostavne eere procesom saharifikacije. To
zahtijeva jo jednu fazu u procesu proizvodnje to poveava trokove.
Ugljikovodici u sirovinama bogatim celulozom sastavljeni su od jo veih molekula
i trebaju se konvertirati u eere koji mogu fermentirati kiselom ili enzimatskom
hidrolizom. Najznaajnije biljne vrste koje se uzgajaju za proizvodnju etanola su
eerna trska, slatki sirak, cassava i kukuruz.
Za proizvodnju metanola mogu se koristiti sirovine s visokim udjelom
celuloze kao to je drvo i neki ostaci iz poljoprivrede. Tehnologija je posve razliita
od one za proizvodnju etanola. Proizvodnja se odvija u dvije faze. U prvoj se
sirovina konvertira u plinoviti meuproizvod iz kojeg se sintetizira metanol. Faza
sinteze metanola je dobro poznata i komercijalno dokazana, dok je faza
rasplinjavanja jo u razvoju. Takva istraivanja se provode u zemljama s velikim
drvnim potencijalom kao to su vedska i Brazil, a primjena takvih postrojenja se
oekuje uskoro. [2]

6.2. Tehnologija dobijanja biodizela

Proizvodnja biodizela iz razliitih nejestivih zasada se posljednjih godina
dosta istrauje. Neki od ovih nejestivih zasada su Jatropha tree (Jatropha curcas),
Karanja (Pongamia pinnata), sjeme duhana (Nicotiana tabacum L.), riine mekinje,
Mahua (Madhuca indica), Neem (Azadirachta indica), kauuk (Hevea brasiliensis),
Castor, Linseed, i Microalgae, itd.[2]
Glavni problemi procesa proizvodnje biodizela, kao biogoriva prve
generacije, jesu visoki proizvodni trokovi uzrokovani ponajprije visokom cijenom
30
osnovne sirovine, biljnog repiinog, sojinog ili nekog drugog ulja, koji ine i preko
80% ukupnih trokova. Potekoe ini i iroki spektar koritenih sirovina u procesu
ovisno o trenutnoj dostupnosti na tritu, kao to su razne vrste biljnog ulja,
sakupljenog otpadnog jestivog ulja, te ivotinjskog ulja i masti. Probleme stvara i
promjenljiva kvaliteta sirovina, te sloenost samog procesa proizvodnje.. Na Slici
6.1. prikazana je shema transesterifikacijske proizvodnje biodizela iz razliitih
smjesa otpadnih jestivih i istih biljnih ulja.

Slika 6.1. Uproteni prikaz dvostepenog kontinuiranog procesa proizvodnje biodizela[10]

Smjesa sirovine (razliite mjeavine ulja), metanola i katalizatora mora se

prvo zagrijati, kako bi u reaktor ule na radnoj temperaturi. Ovdje je potrebno
nakon izlaska iz prethodnog reaktora odvojiti iz reakcijske smjese glicerol prije
ulaska u sljedei reaktor. Time se poveava iskoritenje biodizela i skrauje se
vrijeme potrebno za transesterifikaciju(U organskoj hemiji, transesterifikacija je
proces zamjenen organske grupe estera R s organskom grupom alkohola R').

Slika 6.2. Shema proizvodnje biodizela i mjeavina otpadnih jestivih i biljnih ulja[10]

31
 Uz pogon za proizvodnju biodizela, na vanjskom prostoru, nalazi se
nadzemni spremnik za prihvat otpadnog jestivog ulja, koje se kao sirovina koristi u
procesu proizvodnje biodizela. Spremnik je cjevovodima povezan s pogonom te se
zatvorenim sistemom otpadno jestivo ulje uvodi u pogon gdje se proiava i dalje
dozira u sam proces proizvodnje biodizela. Sirova biljna ulja sadre itavi niz
izvornih tvari koji preteno nisu masnoe i zato ih prije upotrebe za proizvodnju
biodizela treba odstraniti, jer od njih nije mogue uobiajenim postupcima za
proizvodnju dobiti biodizel. Prvi stupanj proiavanja je filtracija sirovog ulja, a
prvi tehnoloki stupanj rafinacije je uklanjanje sluznih materija, popularno nazvan
degumiranje ulja ili bistrenje ulja, koje se moe obavljati:
fizikim postupcima, dekantacijom i separacijom pod povienim tlakom;
hidratacijom i koagulacijom;
hemijskim putem.
Bilo bi najjednostavnije koristiti ve rafinirano biljno ulje; praktino je to ulje
jestivo, a to je ujedno i najskuplja varijanta. Ovakav izbor u dananje vrijeme
poskupljuje proces proizvodnje biodizela za oko 60 eura po toni proizvoda. Za
rafinaciju sirovog ulja koristi se prisutnost alkalnog nusproizvoda koji se u praksi
najee naziva glicerol I. Za uspjean proces hidratizacije neophodna je
optimalna koliina vode i elektrolita, koja se usklauje sa kvalitetom ulaznog
biljnog ulja. Za izvoenje navedenih tehnolokih postupaka u dananje vrijeme se
koriste razliiti tehnoloki aparati i ureaji u ovisnosti o tome da li se cijeli proces
vodi kontinuirano ili diskontinuirano.
Pri tehnolokom postupku dobivanja biodizela iz biljnih ulja odigravaju se
uglavnom dva hemijska procesa koji rezultiraju dobivanjem biodizela. S obzirom
da u biljnim uljima prevladavaju trigliceridi viih masnih kiselina, s njima reagira
metanol istiskujui pritom glicerol pri emu nastaju metilesteri masnih kiselina, tj.
biodizel. Za ubrzavanje ovog hemijskog procesa (kataliza), koji se moe
odigravati pod razliitim tehnolokim uvjetima, koristi se ranije pripremljena
otopina katalizatora u metanolu. Ovaj proces konverzije glicerolnih estera masnih
kiselina u metilestere, tj. biodizel, uobiajeno se naziva transesterifikacija,
reesterifikacija ili jednostavno konverzija, prikazano u jednaini (6.1.). [10]

(6.1.)

32
 7.PREIAVANJE OTPADNIH TOKOVA
POSTROJENJA ZA TERMIKI TRETMAN BIOMASE

7.1. Tretman pepela

Danas se koriste dvije glavne metode odlaganja pepela: suho i mokro
odlaganje. Treci metod, odlaganje leteceg pepela u more, je bila praksa koja se
dosta koristila u Sjevernom moru, ali je njena primjena obustavljena 1992. godine.
Suho odlaganje, pri kojem se ostaci od sagorijevanja uglja odlau pri
suhim ili blago vlanim uvjetima na odlagalita, se vri slicno konvencionalnom
zatrpavanju ili zemljanim radovima.
Mokro odlaganje ili odlaganje u lagunama obuhvata mijeanje ostataka
od sagorijevanja uglja sa vodom na lokaciji elektrane, a zatim hidraulicki transport
te mjeavine putem cjevovoda prema jednoj ili nizu vjetackih laguna u kojima se
mjeavina odlae. To znaci da odlagalita imaju relativno ravnu povrinu, bez
vecih uspona koji bi zahtijevali geotehnicka ispitivanja, crtanje izohipsi ili ponovno
oblikovanje i prilagodavanje tehnologija rekultivacije.
Svjea odlagalita koja su u upotrebi, a na kojima se odlaganje vri
mokrom metodom, trebaju se ispitati koritenjem geotehnickih metoda prije nego
to im se pristupi, poto postoji rizik od propadanja podloge. Metode koje se
trebaju primijeniti su mjerenje cvrstoce na smicanje, dinamicka sondiranja i
testovi dinamicke penetracije. Nestabilna odlagalita ce vjerovatno biti potrebno
ojacati koritenjem geotekstila ili odgovarajucih slojeva ljunka, uta ili zemljita
prije nego to im se pristupi i zapocne sa rekultivacijom. Osim toga, za pojacanje
povrine odlaganja mogu se koristiti i pucolanski dodaci kao to je cement,
krecnjak (CaO) ili gips. [6]

Slika 7.1. Moguce opasnosti i putevi zagadenja[6]

33
 7.1.1. Referentne vrijednosti zagaujuih supstanci
Procjena rizika zahtijeva odredivanje referentnih vrijednosti koje definiraju
prisustvo odredenog rizika. Takve referentne vrijednosti mogu biti odredene u
sklopu regulatornog okvira. Sa regulatorne tacke gledita, Evropska unija ima jak
utjecaj na razvoj nove politike u oblasti okolia u Bosni i Hercegovini. Stoga, ima
smisla pozivati se i na standarde koji su iroko prihvaceni u Evropi.
Potreba za aktivnostima na remedijaciji zavisi prvenstveno od prirode
zagaujucih supstanci (toksikologija, mobilnost) i koritenja zemljita. Referentne
vrijednosti za normalne koncentracije u okolinim medijima, zemljitu, pepelu,
biljkama i vodi mogu takoder pomoci za pravljenje usporedbi. Bazne
koncentracije lokalnih zagadujucih materija u zemljitima i vodama zavise od
geoloke situacije. Naprimjer, zemlja za pokrivanje odlagalita koja se koristi s
ciljem remedijacije nekih odlagalita u Tuzli sadravala je velike koncentracije
kroma i nikla. Takva otkrica se moraju uzeti u razmatranje kako bi se izbjegla
pogrena interpretacija hemijske analize biljaka i vode sa ovih lokacija.
Da bi se izvrila evaluacija odlagalita, mogu se koristiti sljedece granicne
vrijednosti:
Zemljite: Maksimalne dozvoljene koncentracije za razlicite vrste koritenja
zemljita.
Hrana: Koncentracije zagadujucih supstanci u jestivim biljkama
proizvedenim na naputenim odlagalitima. Vecina zakonski propisanih
granicnih vrijednosti zasnovane su na koncentracijama prisutnim u razlicitim
svjeim proizvodima (npr. zeljasto povrce , razlicite itarice, krompir).
Stocna hrana: Maksimalne koncentracije zagadujucih supstanci u stocnoj
hrani su grupirane za razlicite proizvode.
Otpad: Odlaganje pepela moe se smatrati kao posebna vrsta odlaganja
otpada. Upravljanje otpadom nije predmet RECOAL projekta. Ipak, moe biti
korisno klasificirati odloene ostatke od sagorijevanja uglja na osnovu
propisa za odlaganje otpada.
Otpadne vode: Voda kojom se transportuje pepeo i procjedne vode od
naslaga pepela smatraju se otpadnim vodama.
Voda za pice: Otpadna voda iz procesa odlaganja pepela (voda kojom se
transportuje pepeo, procjedne vode od taloenja pepela) ce opcenito
prekoraciti standarde vode za pice. Zavisno od lokalne situacije, lokalni
vodni resursi koji se koriste za pice mogu biti izloeni utjecajima zagadenja.
Zavisno od geoloke situacije i kvaliteta otpadnih voda, podzemni i
povrinski vodni resursi mogu biti izloeni utjecaju zagadenja. Podzemna voda,
sakupljena iz lokalnih podzemnih bunara, moe se koristiti za navodnjavanje i kao
voda za pice. Zbog toga je, prilikom procjene kvaliteta podzemne vode potrebno
konsultirati standarde koji se odnose na vodu za pice. Svjetska zdravstvena
organizacija je izradila jedan od najvecih vodica o standardima vode za pice,
ukljucujuci supstance koje opcenito nisu razmotrene u dravnim standardima. Na
primjer, u EU ne postoje zakonski standardi za uranij, dok ovaj vodic daje
preporucenu vrijednost za ovaj element.

34
 Kvalitet otpadne vode (voda pomocu koje se prenosi pepeo i procjedne
vode) je potrebno procijeniti poznavajuci postojece prakse tretmana kao to je
sedimentacija i kontrola pH. Za planiranje bilo kojeg tretmana voda potreban je
balans voda pojedinacnih odlagalita. Ovo obuhvata procjenu dotoka prirodnih
tokova (ako postoje), padavina, evapotranspiracije, povrinskog otjecanja, brzine
otjecanja procjednih voda, i brzine proticanja vode kojom se transportuje pepeo.
Kolicine koje nedostaju u balansu daju priblinu vrijednost kolicine otpadne vode
koja se infiltrira u podzemnu vodu. Ovo ce uveliko zavisiti od geoloke situacije i
postojanja ili nepostojanja vodonepropusnih podloga koje se postave prije mokrog
odlaganja pepela.
Istraivanja u okviru projekta RECOAL pokazuju da rjeenja vezano za
remedijaciju odlagalita (remedijacija zemljita je mera sanacije postojeceg
zagadjenja zemljita u cilju sniavanja koncentracije zagadjujucih materija do
nivoa koji ne predstavlja opasnost po ivotnu sredinu i zdravlje ljudi)pepela zavise
od specificne situacije, to znaci da su lokalni faktori od kljucnog znacaja za
donoenje odluka. Stoga je potrebno ispitati svaki slucaj pojedinacno, uzimajuci u
obzir lokalne karakteristike okolia i drutvene uvjete. Alati za podrku odlucivanju
prezentirani su u vidu jednostavnog okvira koji se sastoji od cetiri koraka (Slika
7.2.), a koji je fleksibilan i moe se prilagodavati potrebama predmetnog problema
i raspoloivog nivoa znanja. [6]

Slika 7.2. Remedacija odlagalita pepela u etiri koraka [6]

35
 7.1.2. Primjer odlaganja pepela- Termoelektrana Tuzla
U gradu Tuzla, koji se nalazi u Bosni i Hercegovini, Termoelektrana radi u
okviru JP ELEKTROPRIVREDA BIH. TERMOELEKTRANA TUZLA proizvodi i toplotnu i
elektricnu energiju za privatna domacinstva i industriju. Termoelektrana kao
gorivo koristi ugalj koji se iskopava u rudnicima u blizini Tuzle.
Jedan od nus-proizvoda iz procesa proizvodnje energije iz uglja je ogromna
kolicina ostataka od sagorijevanja koje je potrebno odloiti na nekom mjestu. U
Tuzli, ostaci od sagorijevanja se pumpanjem odlau na jezera u prirodnim
dolinama, koja su oivicena branama. U neposrednoj blizini Tuzle formirano je pet
odlagalita koja pokrivaju povrinu od priblino 170 ha: Drenik, Plane, Divkovici I i
II i Jezero. Zbog cinjenice da je pepeo iz sagorijevanja uglja opcenito poznat po
tome da sadri raznovrsne potencijalno toksicne elemente u tragovima u slucaju
Tuzle narocito Ni, Cr, As i B , mora se pretpostaviti da odlaganje pepela u toj
kolicini predstavlja ozbiljan okolini problem.
Glavnu opasnost predstavlja:
Zagadenje zemljita;
Zagadenje voda/podzemnih voda uslijed procjedivanja toksicnih supstanci
(efluenti i procesne vode);
Disperzija praine; i
Toksicne materije koje ulaze u lanac ishrane.
Lokacije odlagalita koja su pokrivena zemljom koriste se u poljoprivredne svrhe
(proizvodnja hrane za ljudsku ishranu i stocne hrane), to predstavlja daljnji rizik
za lokalno stanovnitvo. [6]

7.2. Tretman dimnog plina

Biomasa se u dananje vrijeme sve vie spominje kao zamjena za fosilna
goriva zbog mnogo manjih tetnih emisija koje nastaju pri izgaranju. Emisije koje
nastaju prilikom izgaranja umske biomase ili drvne biomase imaju vaan utjecaj
na okoli, stoga treba realno sagledati situaciju. Izgaranjem umske biomase i
fosilnih goriva emitiraju se plinovi koji se uope ne razlikuju jer u oba sluaja
nastaju velike koliine ugljinog dioksida i brojnih drugih tetnih tvari. No, biomasa
je neutralna u odnosu na ugljini dioksid koji nastaje njenim izgaranjem, jer se
rauna da je optereenje atmosfere s CO2 pri koritenju biomase kao goriva
zanemarivo zbog toga to je koliina emitiranog CO 2 prilikom izgaranja jednaka
koliini apsorbiranog CO2 tijekom rasta biljke. Ukoliko su sjea i prirast drvne
biomase u jednakom odnosu, biomasu se moe smatrati CO 2
neutralnom.Izgaranjem umske biomase nastaju emisije jo nekih tetnih tvari
koje nisu neutralne.
Duikove okside (NOx) mogue je smanjiti:
promjenom vrste goriva
promjenom procesa izgaranja
obradom dimnih plinova.

36
 Sumporni oksidi SOx
Sumporni oksidi nastaju kao posljedica izgaranja raznih sumpornih spojeva
koji su redovito prisutni u umskoj biomasi, no u vrlo malim koliinama.
Izgaranjem umske biomase nastaju male ili zanemarive koliine sumpornih
oksida, te se zbog toga u postrojenja koja koriste umsku biomasu ne ugrauje
sustav za uklanjanje sumpornih oksida. Sumporni oksidi tetno djeluju na zdravlje
ljudi i drugih ivih organizama te su uzrok nastajanja kiselih kia. U energetskim
postrojenjima utjecaj sumpora najvei je u korozijskim procesima kotlova i
dimovodnih sustava.
Sumporne okside (SOx) mogue je iz dimnih plinova izdvojiti pomou tri
procesa:
mokrim procesom
suhim procesom
proces s alkalnim skrubiranjem.
Mokri proces se temelji na apsorpciji SO 2 u vodenoj suspenziji vapna, a sastoji
se od kolona za protustrujno ovlaivanje dimnih plinova i ureaja za regeneraciju i
recirkulaciju vodene suspenzije apsorbirajuih hemikalija. Suhi proces u principu je
slian mokrome procesu. Ovakav proces puno je jednostavniji uz manje
investicijske trokove, a nedostatak je manja uinkovitost u odnosu na mokri
proces. Potpunim izgaranjem umske biomase nastaju estice leteeg pepela i
aerosoli ili inhalabilne estice. Ove estice su najvei ekoloki problem pri
izgaranju umske biomase, a posebno u loitima malog uinka jer se ne koristi
nikakav sistem ni mjere za njihovo uklanjanje. estice koje nastaju opasne su za
ljudsko zdravlje i u najmanjim koncentracijama. Aerosoli su tetnije od leteeg
pepela zbog toga to sadre lakohlapljive elemente i teke metale kao to su
bakar, olovo, kadmij, iva, arsen i krom. Glavna mjera za smanjenje emisije
estica je filtriranje dimnih plinova koje se provodi jedino kod loita veeg uinka.
[11]
Ispira plinova ili skruber je jedan od ureaja za proiavanje dimnih
plinova.Sruber omoguuje prikupljanje krutih estica uslijed dodira oneienog
plina s odgovarajuom kapljevinom

37
 Slika 7.3. Protustrujno mokro otpraivanje s rasprivanjem.[28]

7.3.

38
 8.ENERGETSKI SISTEMI

8.1. Sistemi za proizvodnju toplotne enegrije

U zavisnosti od vrste, vlanosti i krupnoe komada biomase razlikuju se

tehnologije njene pripreme i sagorijevanja odnosno tipova (konstrukcija) loita
kotlova u kojima se vri sagorijevanje. Za sagorijevanje se, uglavnom koriste
klasine tehnologije sagorijevanja na reetci (nepokretnoj, pokretnoj, kosoj i
stepenastoj). Proizvodnja toplotne energije iz biomase ima niz specifinosti, koje
moraju da se uzmu u obzir prilikom projektovanja termoenergetskih sistema,
izbora opreme i eksploatacije. Zbog znatnog razvoja u elektronici i njenim sve
pristupanijim cijenama treba teiti ka tome da se regulacija rada automatizuje u
to veoj mjeri, ime bi bio omoguen njihov energetski, ekonomski i ekoloki
efikasan rad, kao i znaajno poveanje stepena pouzdanosti. ivotni vijek
postrojenja na biomasu je procenjen na preko 20 godina. Kotlovi na biomasu se
koriste za generaciju toplotne energije za potrebe tehnolokih procesa u industriji
ili za grijanje stambeno-poslovnih objekata.[17]

Slika 8.1. Primjer sistema grijanja pomou biomase[29]

8.1.1. Pelet - komprimirana energija drvne biomase

Pelet je energetsko gorivo koje se dobija iz obnovljivih izvora sloenim
tehnolokim postupkom mljevenja, suenja i presovanja raznih bio materijala. Kao
sirovina za njegovu proizvodnju koristi se drvo iz umskog otpada, ogrevno drvo,
piljevina i ostali otpad iz prerade drveta ( drveni pellet ), zatim slama od soje,
penice, kukuruzovina, ljuske od suncokreta ( agro pellet ). Drveni PELLET se
proizvodi od hrasta, bukve i jele/smreke cilindrinog je oblika prenika 6 mm, a
39
rije je o kvalitetnom i vrlo kalorinom gorivu ijim sagorijevanjem nastaje samo
jedan posto pepela. Standardno se pakuje u vreice neto teine 15 kg i 10 kg za
domainstva i u big bag od 1 t za proizvodne pogone, jednostavan je za transport
i lagerovanje. Pei rade u potpunosti automatski to jeste same vre doziranje i
potpaljivanje to se podeava elektronikom i termostatom. peletkao i svako
biogorivo, u potpunosti zadovoljava visoke ekoloke Europske i svijetske
standarde, to jeste ne ugroava okoli i prirodu. Izgaranjem pelleta stvara se ista
koliina ugljinog dioksida koliku je drvo koristilo prilikom svog rasta, zbog toga je
pellet neutralni nosa CO2. Pored ekolokih karakteristika pellet je jedan od
najisplativijih energenata a prednost mu je to i to je 100 % domai proizvod.
Energetska vrijednost pelleta je oko 18 MJ/kg peleta (5 kWh/kg).
- 2 kg pelleta = 1 lit ulja za loenje
- 1,65 kg pelleta = 1 m3 zemnog gasa
- 1 kg pelleta = 5 kWh toplotne energije
- 650 kg pelleta zauzima 1 m3 prostora

8.2. Orgnaski Rankinov ciklus

ORC je varijacija Rankinovog ciklusa u kojem se umjesto vode kao radnog
medija koristi organski fluid. Zbog relativno niske temeperature isparavanja
organskog fluida mogue je iskoritavanje niskoentalpijskih izvora toplote
(biomasa, otpadna toplota, geotermalna i suneva energija). ORC tehnologija
moe pretvoriti toplotnu energiju relativno niskih temperatura u rasponu od 80 do
350C u elektrinu energiju i moe igrati vanu ulogu u poveanju energetske
uinkovitosti novih ili postojeih aplikacija.

40
Prednost koritenja ORC tehnologije temelji se na injenici da su potrebni niski
radni pritisci u odnosu na druge termodinamike cikluse, kao to je Carnot-ov ili
klasian Rankin-ov ciklus. Takoer, kod ORC tehnologije izbjegava se problem
korozije i erozije lopatica turbine i druge opreme postrojenja zbog karakteristika
radnog fluida. Vanost ORC tehnologije posebno se moe promatrati u svjetlu
poveane emisije tetnih (staklenikih) plinova nastalih uglavnom procesom
sagorijevanja fosilnih goriva uzrokujui

efekt staklenika, pojavu ozonskih rupa, zagaenje voda, zemlje i oteenje uma.

Slika 8.2. T-s dijagram za vodu i druge radne fluide [7] Slika 8.3. Klasian Rankinov
ciklus za vodenu paru [7]

Dobrim energentom se pokazuju biomasa koja zanemarivo optereuje atmosferu s

CO2, jer je koliina emitiranog CO2 prilikom sagorijevanja biomase jednaka koliini
CO2 koja je neophodna za rast biljke, pod uvjetom da su sjea i prirast drvne mase
u odrivom odnosu. Prilikom donoenja odluke o koritenju biomase kao energenta
uglavnom se postavlja pitanje izbora tehnologije i odreenog kogeneracijskog
postrojenja koje e tokom eksploatacije omoguiti siguran, tehniki i ekonomski
optimalan, te ekoloki prihvatljiv pogon.
ORC tehnologija se uspjeno primjenjuje za mala kogeneracijska postrojenja
na biomasu nazivnih snaga izmeu 200 i vie od 2000 kW, te se kao takva
pokazuju odlinim rjeenjem za manje lokalne zajednice bogate biomasom bilo
kojeg oblika. ORC proces ima isti princip rada i glavne komponente (ispariva,
turbinu, kondenzator i pumpu) kao i klasian Rankinov ciklus. U isto vrijeme
postoje i neke velike razlike izmeu ova dva ciklusa. Razlike se uglavnom odnose

41
na koriteni radni fluid u ciklusu, termodinamike osobine radnog fluida i
temperaturu izvora toplote. Glavna razlika izmeu dva ciklusa je radni fluid koji se
koristi. U Rankinovom ciklusu koristi se samo voda, dok postoje stotine razliitih
radnih fluida koji se mogu koristiti u ORC ciklusu. Ciklus vodene pare je pogodan
za temperature na ulazu u turbinu iznad 350C. Veina organskih fluida imaju niu
toku vrenja od vode, to ih ini pogodnim za koritenje toplotnog potencijala s
temperaturama ispod 350C. Ovo pokazuje da organski fluidi trebaju niu
temperaturu izvora toplote od vode kako bi preli u parnu fazu, te kao takvi mogu
koristiti niskoentalpijske izvore toplote. Na slici 8.2. je prikazan T-s dijagram
promjene agregatnih stanja za vodu i neke druge radne fluide koji se koriste u
ORC procesu, gdje se uoava jasna razlika u promjeni entropije izmeu krive
zasienja tenosti i krive zasienja pare za vodu i druge radne fluide. Organski
fluidi imaju znatno manju promjenu entropije u odnosu na vodu, jer joj treba
znatno vea koliina toplote da bi promijenila fazu i prela iz zasiene tekuine u
zasienu paru.

Slika 8.4. ORC kogeneracijsko postrojenje na biomasu[7]

Tipian kogeneracijski ORC proces baziran na biomasi prikazan je na slici

8.4. Kao to se sa slike 8.4. vidi kod kogeneracijskih niskoentalpijskih ORC
postrojenja (u ovom sluaju ulazni energent je biomasa) koristi se meukrug
termikog ulja koje slui kao medij posrednik izmeu toplote dobivene
sagorijevanjem biomase i radnog fluida. Naime, kod visokih temperatura, voda i
para zahtijevaju i odgovarajui visoki radni tlak, koji je kod sistema s termikim
uljem do temperatura od 300C minimalan. U industrijskoj i energetskoj primjeni
potreban je visok temperaturni nivo, a postizanje tog reima s parom i vodom
tehniki je zahtjevno. Postoji jo nekoliko prednosti sistema s termikim uljem u
odnosu na vodeno-parne sisteme. Na temelju navedenog, princip rada
kogeneracijskog ORC procesa bazira se na nekoliko sljedeih koraka:
1. Toplotni izvor (biomasa) zagrijava termiko ulje, od 250 do 300C u
zatvorenom radnom krugu. Zagrijano termiko ulje usmjerava se ka

42
 isparivau, gdje se toplota predaje radnom mediju (organski fluid) te on
isparava, uz najee njegovo prethodno predgrijavanje u regeneratoru;
2. Organska para ekspandira u turbini, gdje se kinetika energija pare pretvara
u mehaniku, a mehanika se u generatoru pretvara u elektrinu energiju.
Veza izmeu turbine i generatora je direktna to je mogue zbog relativno
malih brzina vrtnje turbine, te su na taj nain smanjeni mehaniki gubici;
3. Ekspandirana para organskog fluida hladi se u kondenzatoru, gdje se
rashladna voda (ili zrak) zagrijava na temperaturu od 80 do 90C i moe se
koristiti za podruno grijanje i druge namjene;
4. Ohlaeno termiko ulje se pumpom vraa u kotao a kondenzirani organski
fluid drugom pumpom se vraa nazad u regenerator, gdje se dogrijava i
odlazi u ispariva i ORC proces se ponavlja.
Cjelokupna energetska efikasnost ORC ciklusa je vrlo velika. Naime, od 98%
toplote termikog ulja 20% se transformira u elektrinu energiju, a oko 78% u
toplotnu energiju. Oko 2% ulazne energije su gubici na razliitim komponentama
ORC postrojenja. [7]

Tabela 8.1. Termodinamiki koeficijent iskoritenja ORC u zavisnosti od temperature na

ulazu u turbinu[7]

Radni
lanak Autori tut (C) t (%)
fluid
Parametric Yiping Dai,
optimization and comparative study of Jiangfeng R236ea 87,73 11,53
organic Rankine cycle (ORC) for low Wang, Lin
grade waste heat recovery Gao

S.N. R236ea 100 12,16

Haddad,
Sustainable working S.
fluids selection for the low Artemenko,
temperature organic Rankine cycle D. Nikitin

Prednosti ORC tehnologije su:

1. Proces se odlikuje relativno visokom iskoristivosti na niim optereenjima to
predstavlja prednost kod pogona kogeneracijskog postrojenja u reimu koji
slijedi toplotnu potronju;
2. Koritenjem termikog ulja umjesto vode omoguen je pogon kotla loenog
biomasom na niim tlakovima s ime se, u usporedbi s vodeno - parnim
procesom, smanjuju naprezanja i produljuje vijek trajanja kotla. Za pogon na
niim tlakovima nije potrebna dozvola inspektora parnih kotlova;
3. Proces se moe potpuno automatizirati.

U nedostatke ORC sistema se ubrajaju:

43
 1. Visoki specifini investicijski trokovi (kod manjih postrojenja >4000
EUR/kWe);
2. Zapaljivost organskog radnog fluida na sobnim temperaturama kao i
potrebna primjena dodatnih mjera zatite od proputanja vrelouljnog kotla;
3. Visoka temperatura izlaznih plinova iz kotla to moe smanjiti uinkovitost
kotla. Da bi se to izbjeglo neophodno je iskoritenje toplote dimnih plinova
kroz predgrijavanje zraka za sagorijevanje, predgrijavanje radnog fluida i dr.
[7]

8.3. Male kogeneracijske elektrane

Proizvodnja energije bazirane na biomasi obuhvata postupke od sakupljanja

biomase do konanog snabdevanja energijom (slika 8.5.). Procesi prevoenja
biomase u energiju mogu biti razliiti, a u zavisnosti od eljenog proizvoda
neophodno je obezbediti odgovarajue uslove za konverziju biomase. Proizvodnja
elektrine energije vrlo slina za biomasu kao i za fosilna goriva, u
termoelektranama; najprije pretvaranje u toplotnu energiju nosilaca (vodena para
kod parnih turbina, plin kod plinskih turbina), pretvaranje u mehaniku, a potom u
elektrinu energiju. Radi poveanja stupnja djelovanja koristi se kogeneracija
istovremena proizvodnja toplotnei elektrine energije, pri emu je potreban
potroa toplote (npr. umarska industrija). Male kogeneracijske elektrane su
vienamjenski objekti, koji iz fosilnih goriva i biomase postupkom kogeneracije
proizvode elektrinu i toplotnu energiju, a u odreenim sluajevima proizvodi se i
hladna voda za potrebe hlaenja. Goriva za pogon malih kogeneracijskih elektrana
su plinovita, tekua i kruta. Pored konvencionalnih goriva Odgovarajue toplotne
snage ovise o vrsti energetskog agregata i kreu se u rasponu 20- 20000 kWe.

Slika 8.5. ema postupaka dobijanja energije iz razliitih vrsta biomase (Kaltschmitt,
2007) [1]
44
 Osnovna prednost malih kogeneracijskih elektrana u odnosu na odvojenu
proizvodnju elektrine i toplotne energije je smanjenje trokova goriva za
proizvodnju navedene energije, a time i smanjenje zagaenja okolia. Pored
prednosti kogenerativne proizvodnje energije, koritenjem malih kogeneracijskih
elektrana otpada prijenos na vee udaljenosti, jer se toplota i struja proizvode
okolino prihvatljivo u teitima potronje. Toplota se predaje izravno u objektu ili
u oblinju toplotnu mreu. Elektrina energija se takoer koristi u objektu, a viak
se isporuuje u postojeu lokalnu niskonaponsku, ili srednjenaponsku mreu.
Prednost malih kogeneracijskih elektrana je i u modularnoj izvedbi, pa se veliina
malih kogeneracijskih objekata moe prilagoditi porastu potronje elektrine i
toplotne energije stupnjevitom izgradnjom odnosno dodatnim modulima.
Postojee toplane i rezervni elektrini agregati mogu se dograditi, odnosno
rekonstruirati u male kogeneracijske elektrane. U prednosti malih kogeneracijskih
elektrana mogu se jo ubrojiti relativno mala dodatna ulaganja isplativa za
nekoliko godina, lokacija je redovito u okviru industrijskog ili javnog objekta to
olakava ishoenje dozvola i kratak rok izgradnje, te kratak rok izgradnje zbog
modulne izvedbe.
Meutim, kogeneracija nije isplativa u svim uvjetima. Ona je isplativa za
odgovarajuu kombinaciju potronje elektrine i toplotne energije. Kako je viak
elektrine energije u svakom trenutku mogue prodati elektroenergetskom
sustavu do snage 5 MWe, onda je zapravo toplotno optereenje determinirajue
za isplativost malih kogeneracijskih elektrana. Ako toplotno optereenje traje vie
od 3000-5000 sati godinje za oekivati je isplativost kogeneracije. Najzanimljiviji
objekti za primjenu kogeneracije su oni kod kojih se toplotnaenergija troi to
stalnije i to due tijekom dana, tjedna i godine. Isto tako zanimljivi su sluajevi
gdje postoje otpadna goriva, kao to su razliite vrste bioplina (deponijski, muljni,
destilacijski i sl.), te drvni otpad.

Slika 8.6. Shema plinskoturbinske kogeneracije[2]

Plinskoturbinska kogeneracija zasniva se na plinskim turbinama otvorenog

ciklusa, koje u sprezi s generatorom proizvode elektrinu energiju. Na slici 8.6.
prikazana je shema plinskoturbinske kogeneracije. Plinska turbina primjenjuje se
kod koncipiranja malih kogeneracijskih elektrana najee za vee snage, iznad 1
45
MWe. Plinske turbine odlikuju se: velikom uinkovitou, malo zagaenje okolia,
velika pouzdanost, niska cijena izgradnje, potreban mali prostor, mogunost
modulne izvedbe, kratko vrijeme do pune snage.

Parnoturbinska kogeneracija zasniva se na protutlanim ili kondenzacijsko-

oduzimnim parnim turbinama, koje u sprezi s elektrinim generatorom proizvode
toplotnu i elektrinu energiju. Za proizvodnju toplotne energije koristi se toplota
od kondenzacije pare, koja bi se inae morala odvesti rashladnom vodom.

Slika 8.7. Shema parnoturbinske kogeneracije[2]

Na slici 8.7. je prikazana parnoturbinska kogeneracija. Parnoturbinska

kogeneracija ima opravdanja za koritenje krutog goriva: ugljena, drvnih otpadaka
i biomase, ali kao lokalnih izvora. Kotlovi za proizvodnju pare u sustavu
parnoturbinskog postrojenja dijele se na: kotlove loene ugljenom, drvnim
otpatcima, ili biomasom u vrtlonom loitu, ili s rotiljnim loenjem. U tabeli 8.2.
prikazane su znaajke parnoturbinskih postrojenja za kogeneraciju. [2]
Tabela 8.2. Znaajke parnoturbinskih agregata za kogeneraciju[2]

Elektrina snaga Specifini Iskoristiva Gorivo

agregata [kWe] potroak toplotna snaga
toplote [kJ/kWhe] [kWt]
do 1000 25000-20000 do 5000 biomasa, ugljen
1000-2500 21000-16000 5000-10000 biomasa, ugljen
2500-5000 17000-13000 10000-20000 biomasa, ugljen

46
 9.ZAKLJUAK

to se vie istrauje o biomasi kao obnovljivom izvoru energije to se vie

dobija utisak o beskrajnom potencijalu ove vrste izvora za dobijanje energije.
Pored velike dostupnosti biomase postoji i veliki broj istraenih, testiranih i
povrenih tehnologija prerade i dobijanja energije iz biomase to joj daje znaajnu
prednost ispred ostalih obnovljivih izvora. Ova prednost najvie se ogleda u tome
to svugdje gdje ima ljudi ima i biomase, dok drugi obnovljivi izvori u najveoj
mjeri zavise od geografskoj poloaja. Svaka zajednica proizvodi ogromne koloine
otpada raznih vrsta. Negdje je razvijenija poljoprivrede a drugdje neke druge
djelatnosti, na primjer u skandinavskim zemljama gdje poljoprivreda nije toliko
izraena zbog hladne klime biomasa se dobija iz ogromnog bogastva u idu uma.
Kako god uvijek postoje znaajne koliine biootpada koje se mogu koristiti.
Uz pojam biomase ne treba odmah vezati i pojam obnovljivog izvora.
Takoer, ako je neki izvor obnovljiv ne mora znaiti i da je odriv. Postoji veliki broj
sloenih uslova koje tehnologija dobijanja energije iz biomase mora ispunjavati,a
sve je detaljno definisano propisima i direktivama Evropske unije.
Biodizel i alkoholna goriva dobijena iz biomase sigurno predstavljaju gorivo
budunosti s obzirom na ograniene i sve manje rezerve nafte. Za oekivati je da
uz sve povoljne osobine koje ima biomasa najvee svjetske sile ponu ulagati
znaajna sredstva u postrojenja za dobijanje biogoriva jer je ovjeanstvo,
trenutno, potpuno zavisno o motornim vozilima i o motorima uopte.
Bosna i Hercegovina ima jako dobre preduslove za koritenje biomase,
pogotovo iz ostataka iz poljoprivrede i stoarstva. Sigurno je da e strogi evropski
propisi doprinijeti prelasku na obnovljive izvore energije od kojih e dobijanje
energije iz biomase biti znaajan dio.

47
LITERATURA
[1] Prirunik o obnovljvim izvorima energije Giovanni Riva, Ester Foppapedretti,
Carla de Carolis
[2] Obnovljivi izvori energije Damir ljivac, Osijek, 2008.
[3] Osnove energetike i ekologije, Dopunski izvori energije, predavanja, Damir
ljivac, Zdenko imi ETF Osijek, 2004. 2007.
[3] Upotrebljivost dual fuel motora pogonjenih proizvodnim plinom s aspekta
smanjenja oneienja zraka Draen Dami, Dubrovnik, 2011.
[4] Energetska vrijednost biomase Suad Halilevi, prezentacija
[5] Studija o obnovljim izvorima energije Jelena Dodi, Jovana Grahovac, 2013.
[6] Prirucnik o tretmanu odlagalita pepela - FR, BOKU, BTUC, 2008.
[7] Primjena organskog Rankinovog ciklusa N.ehaji, S.Halilevi, I.Softi, Tuzla,
2015
[8] Tehnika termodinamika Dunja Martinovi, Sarajevo, 2014.
[9] Energetska postrojenja, poglavnje 10 Zmagoslav Prelec, Tehniki fakultet u
Rijeci
[10] Optimiranje prozvodnje biodizela iz otpadnih ulja doktorska disertacija,
Zlatno Jurac,Rijeka,2011
[11] Energetsko iskoritavanje umske biomase u Hrvatskoj diplomski rad, Petar
Krhen, Zagreb, 2012

Web stranice:
[12] http://www.mojaenergija.hr (30/3/2017)
[13] http://project-rec.eu/obnovljivi-izvori-energije/biomasa-biogoriva/ (30/3/2017)
[14] http://www.bio-energy.ba (30/3/2017)
[15] http://iea-bioenergy-task29.hr/ (30/3/2017)
[16] http://www.ecotechenergygroup.com (30/3/2017)
[17] http://www.esco.rs/biomasa.html (30/3/2017)
[18] http://powerlab.fsb.hr/enerpedia/ (30/3/1017)
[19] http://natalijadikovic.weebly.com/ (2/4/2017)
[20] https://sh.wikipedia.org/wiki/Efekt_staklenika (2/4/2017)
[21] http://studenti.rs/skripte/biologija-ekologija/energija-biomase-i-biogas/
(2/4/1017)
[22] http://ekologija.ba/ (2/4/2017)
[23] https://hr.wikipedia.org/wiki/Obnovljivi_izvori_energije (2/4/2017)
[24] http://pikaiprijatelji.com/site/modules/mastop_publish/?
tac=Cvijet_permakulture (2/4/2017)
[25] http://www.autogasradic.com/tekstovi/Alternativnagoriva/Etanol (2/4/2017)
[26] http://www.theenergycollective.com/pauldeane/2382775/european-
bioenergy-policy-telling-the-wood-from-the-trees (2/4/2017)
[27] http://www.mcsolar.hr/kotlovi-piroliza.php (2/4/2017)
[28] https://hr.wikipedia.org/wiki/Ispira%C4%8D_plinova (2/4/2017)
[29] http://www.valtrexhome.com/boiler-installation-services-enable-edinburgh-
residents-to-save-on-energy/ (2/4/2017)

48