Professional Documents
Culture Documents
com
PRAVOSLAVNA CRKVA
I EKUMENIZAM
Svojstva Crkve
Svetost Crkve
Sabornost Crkve
Apostolnost Crkve
Pedesetnica
Blagodat
Svete tajne
Svete vrline
Crkvena jerarhija
Crkveni praznici
O Bogu - Sudiji
www.PrijateljBozji.com
EKUMENIZAM
Ekumenizam
Humanistiki i Bogooveanski progres
Humanistika i Bogooveanska kultura
Humanistiko i Bogooveansko drutvo
Humanistika i Bogooveanska prosveta
ovek ili Bogoovek
Humanistiki ekumenizam
Izlaz iz svih bezizlaza
PRVI DEO
PRAVOSLAVNO UENJE CRKVI
sadraj
PRAVOSLAVNA CRKVA I EKUMENIZAM
1
. , In Epist. I ad Timoth. Homil. XI, 1; . gr. t. 62. col. 553-556.
2
De fide, III, 1; P. gr. t. 94 col. 984B.
www.PrijateljBozji.com
Svu neizmernu veliinu moi Svoje i bogatstvo ovekoljublja Svog i svemo sile Svoje
Bog naroito pokaza vaskrsenjem Hrista iz mrtvih, vaznesenjem Njegovim na nebo
iznad Heruvima i Serafima i svih nadnebesnih Sila Bestelesnih, osnivanjem Crkve kao
tela Njegovog, tela kome je On, vaskrsli i vazneseni i Venoivi Bogoovek, glava. To
bezgranino udo, to uistini najboanskije sveudo Bog uini u Hristu kada Ga vaskrse
iz mrtvih i posadi sebi s desne strane na nebesima iznad svih Poglavarstava i Vlasti i
Sila i Gospodstava i svakog imena to se moe nazvati, ne samo na ovome svetu nego i
na onome; i sve pi pod noge Njegove, i Njega postavi iznad svega za
glavu Crkve, koja je telo Njegovo, punoa Onoga koji sve ispunjava u svemu -
(f.1,20-23).
Tako je u vaskrslom i vaznesenom Bogooveku ostvaren predveni plan
Trisvetog Boanstva: da se sve sjedini pod glavom Hristom -
to je na nebesima i na zemlji (Ef.1,10), ostvaren u Bogooveanskom telu
Crkve. Crkvom, Bogooveanskim telom Svojim, Gospod je sjedinio u venoivi
organizam sva anelska bia, ljude i sve bogozdane tvari. Tako je Crkva - punoa
Onoga koji sve ispunjava u svemu (Ef.1,23), tj. Hrista Bogooveka, koji kao Bog
ispunjava sve u svemu, a kao ovek i Veni Arhijerej daje nama ljudima da ivimo tom
punoom u Crkvi pomou svetih tajni i svetih vrlina. To je vaistinu pliroma svega
Boanskoga, svega venoga, svega bogolikoga, svega bogozdanoga. Jer je Crkva
pliroma Boanske Istine, Boanske Pravde, Boanske Ljubavi, Boanskog ivota,
Boanske Venosti; pliroma svih Boanskih savrenstava; i jo pliroma svih
oveanskih savrenstava, jer je Gospod Hristos Bogoovek: dvojedna pliroma Bojeg i
ljudskog. To je Bogooveansko pliromsko svejedinstvo, obesmreno i ovekoveeno
time to mu je glava sam Veni Bogoovek, Druga Ipostas Presvete Trojice. Pliroma
Bogooveanskog tela, Crkva ivi besmrtnim i ivotvornim logosnim silama
ovaploenog Boga Logosa. To oseaju svi istinski lanovi Crkve, a najpotpunije od
svih Svetitelji i Aneli. Ta pliroma Bogooveanskih savrenstava Hristovih i jeste
nasledstvo svetih (Ef.1,18), i nada naeg hrianskog zvanja (Ef. 1,18). Crkva je ne
samo cilj i smisao svih bia i tvari: od Anela do atoma; nego i njihov jedini svecilj i
svesmisao. U njoj nas je Bog zaista blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim (Ef.1,3);
u njoj dao sva sredstva za na sveti i neporoni ivot pred Bogom (Ef.1,4); u njoj nas
usinjuje kroz Sina Svog Jedinorodnog (Ef.1,5-8); u njoj nam otkrio venu tajnu volje
Svoje (Ef.1,9); u njoj sjedinio vreme sa venou (Ef.1,10); u njoj omoguio
uhristovljenje i ohristovljenje svih bia i tvari, njihovo uduhovljenje i oduhovljenje, i
njihovo utrojienje i otrojienje (Ef.1,13-18). Zbog svega toga Crkva sainjava najveu
i najsvetiju tajnu Boju u svima svetovima. Uporeena sa ostalim tajnama Bojim, ona
predstavlja Svetajnu. U njoj je svaka Boja tajna - blagovest i blaenstvo, u njoj svaka
od njih - raj. Jer je svaka od njih prepuna Sladajeg Gospoda. Sladaji Gospod?
Njime je raj - raj, i blaenstvo - blaenstvo; Njime je Bog - Bog, i ovek - ovek; Njime
je Istina - Istina, i Pravda - Pravda; Njime je Ljubav - Ljubav, i Dobrota - Dobrota;
Njime je ivot - ivot, i Venost - Venost.
Osnovna blagovest, i u njoj osnovna sveradost, za sva bia i za sve svetove jeste
ovo: Bogoovek Hristos je sve i sva u svim svetovima, i u Njemu Crkva.
sveblagovest je ovo: Crkvi je glava - Hristos Bogoovek. Ustvari: On je pre svega, i sve
je u Njemu (Kol. 1,17). Jer je On - Bog, On - Tvorac, On - Promislitelj, On - Spasitelj,
On - ivot ivotu, i bie biu, i postajanje postajanju: sve se kroz Njega i za Njega sazda
(Kol.1,16). On je cilj svemu to postoji. Sva tvorevina sazdana je kao Crkva, i sainjava
Crkvu, a On je glava telu Crkve (Kol.1,18). To je logosno svejedinstvo tvari i logosna
svecelishodnost tvari. Greh je jedan deo tvorevine odvojio od tog logosnog svejedinstva
i svecelishodnosti, i potopio u alogosnu besciljnost, u smrt, u pakao, u muke. Radi toga
Bog Logos silazi u na zemaljski svet, postaje ovek, i kao Bogoovek izvruje spasenje
www.PrijateljBozji.com
sveta od greha. Njegov Bogooveanski domostroj spasenja ima svoj cilj: da sve oisti
od greha, da sve ologosi, da sve osveti, da sve ulani u Bogooveansko telo Crkve, i na
taj nain vrati logosnom svejedinstvu i logosnoj svecelishodnosti. Postavi ovek, i
osnovavi Crkvu na Sebi i Sobom i u Sebi, Gospod Hristos je kao Bogoovek
neizmerno uzveliao oveka, kao niko do tada niti iko od tada. On je Svojim
Bogooveanskim podvizima ne samo spasao oveka od greha, smrti i avola, nego ga i
uzneo iznad svih bia i tvari. Bog nije postao ni Bogoaneo ni Bogoheruvim ni
Bogoserafim ve Bogoovek. Time je uzdigao oveka iznad svih Anela i Arhanela,
iznad svih nadljudskih bia. Pritom, Gospod mu Crkvom pokori sve i sva:
(f. 1,22). Crkvom i u Crkvi, kao Bogooveanskom
telu, ovek raste u nadanelske, u nadheruvimske visine. Tako je put njegovog
uzlaenja, njegovog usavravanja dui od anelskog, od heruvimskog, od serafimskog.
Ovde je posredi tajna nad tajnama. Neka umukne svaki jezik, jer govori neiskazana i
nenasita ljubav Boja, neiskazano i nenasito ovekoljublje uistini Jedinog ovekoljupca
- Gospoda Isusa. Ovde nastaju vienja i otkrivenja Gospodnja (2.Kor.12,1), koja se ne
mogu izraziti nikakvim jezikom, ne samo ljudskim nego i anelskim. Sve je tu iznad
uma, iznad rei, iznad prirode, iznad stvorenog. Ako je do tajne, tu je svetajna oveka u
svetajni Bogooveka, koji je Crkva, i usto telo Crkve i glava Crkve. I u svemu tome i
kroz sve to: ovek ucrkvenjeni i ocrkvenjeni, ovek uhristovljeni i ohristovljeni, ovek
ubogooveeni i obogooveeni, ovek utrojieni i otrojieni, ovek - sutelesnik
Bogooveanskog tela Hristovog = Crkve (Ef.3,6), najsvetije i najmilije tajne Boje,
tajne nad tajnama: svesvete svetajne. Crkva - to je Bogoovek Hristos produen kroza
sve vekove i kroza svu venost. Ali sa ovekom i za ovekom i sva bogozdana tvar: sve
to je na nebu i na zemlji bilo sazdano Bogom Logosom; sve to ulazi u Crkvu, kao telo
njeno, kome je glava Gospod Hristos; ali glava je glava telu, i telo je telo glavi:
nerazdvojno jedno od drugog, punoa jednog sa drugim: nynoa Onoga koji sve
ispunjava u svemu (Ef.1,23). Postajui svetim krtenjem lan Crkve svaki Hrianin
postaje sastavni deo punoe Onoga koji sve ispunjava u svemu, i sam se ispunjava tom
punoom Bojom (Ef.3,19); i na taj nain postie svesavrenu punou svoga
oveanskog bia, svoje oveanske linosti. Po meri svoje vere i svoga blagodatnog
ivota u Crkvi, svaki Hrianin postie tu punou kroz svete tajne i svete vrline. To vai
za sve Hriane svih vremena. Svi ispunjeni punoom Onoga koji ispunjava sve u
svemu: sve u nama ljudima, sve u Anelima, sve u planetama, sve u pticama, sve u
biljkama, sve u mineralima, sve u svim bogozdanim tvarima. I na taj nain mi ljudi
oroeni, boanski oroeni sa svima bogozdanim biima i tvarima. Jer gde je
Bogoovekovo Boanstvo, tamo je i Njegovo oveanstvo; tamo svi verni svih vremena
i svih bia: Anela i ljudi. Na taj nain mi se ljudi u Crkvi ispunjujemo svakom
punoom Bojom (Kol.2,9): Bogooveanska punoa = Crkva: Bogoovek - glava
njena, ona - telo Njegovo, a mi uvek u svemu ivljenju svom u potpunoj zavisnosti od
Njega, kao telo od glave. Iz Njega, besmrtne glave Crkve, kroz celo telo Crkve struje
ivotvorne blagodatne sile, i oivljuju nas besmrtnou i venou. Sva
Bogooveanska ula Crkve su od Njega i u Njemu i Njime. Sve svete tajne i svete
vrline u Crkvi kojima se oiujemo, preporoujemo, preobraavamo, osveujemo,
ohristovljujemo, obogooveujemo, oboujemo, otrojiujemo, spasavamo, bivaju od
Oca kroz Sina u Duhu Svetom, i to blagodarei Ipostasnom jedinstvu Boga Logosa sa
naom oveanskom prirodom u udesnoj Linosti Bogooveka Gospoda Isusa.
Radi ega je Bogoovek Gospod Hristos, Drugo Lice Presvete Trojice, u Crkvi sve i
sva: i glava telu Crkve i Crkva telo Njegovo? Radi toga da svi lanovi Crkve: u svemu
rastemo u onome koji je glava: Hristos, dok dostignemo svi u oveka savrena, u meru
rasta visine Hristove - (f.4,15.13).
znai: Crkva je Bogooveanska radionica u kojoj se ljudi pomou svetih tajni i
www.PrijateljBozji.com
3
. . , In Ephes. 4, V. 5-6; . gr. t. 95, col. 840D.
www.PrijateljBozji.com
besmrtnost bogoliku, i veni ivot: zato je veni ivot - u poznanju Trojednog Boga
(sr.Jn.17, 3). Upodobiti se Trojednom Gospodu, ispuniti se svakom punoom Bojom
(Kol.2,9-10; Ef.3,19), postati savren kao Bog (Mt.5,48), - to je na poziv, u tome nada
zvanja naeg: zvanja svetog (2.Tim. 1,9), zvanja nebeskog (Jev.3,1), zvanja Bojeg
(Fil.3,14; Ef.1,18; Rim.11,29). Tek u Crkvi Hristovoj mi oseamo ivo i besmrtno da
smo i pozvani u jednoj nadi zvanja svoga (Ef.4,4). Jedno zvanje za sve ljude; i jedna
nada za sve ljude. To se zvanje ivi, doivljava Crkvom i u Crkvi: sa svima svetima
kroz svete tajne i svete vrline (Ef.3,18-19). I mi se onda i oseamo jedno telo i jedan
duh sa svima svetima: Tako smo mi mnogi jedno telo u Hristu (Rim.12, 5); jer jednim
Duhom mi se svi krstismo u jedno telo; i svi se jednim Duhom napojismo. Jer telo nije
jedan ud nego mnogi. Mnogi su udi a jedno telo (1.Kor.12,13.14.20.27.). Vi ste telo
Hristovo, i udi meu sobom (1.Kor.12,27). Nada voena verom i ljubavlju
evanelskom, nosi nas ka ostvarenju i postignuu naeg zvanja, naeg cilja, naeg
poziva: bogosavrenstva. t se obavlja jedino u granicama Bogooveanskog tela
Hristovog pomou Bogooveanskih sila Njegovih, kojima i ive svi sutelesnici tog
svetog i jednog tela, u kome je jedan duh - Duh Sveti. Duh Istine (Jn. 15,26) kao
ujedinitelj sviju dua svih Hriana u jednu duu - sabornu duu, i svih srca u jedno srce
- saborno srce, i svih duhova u jedan duh - saborni duh Crkve, u jednu veru - sabornu
veru Crkve. To je ustvari ujedinjenje, i jedinstvo tela i jedinstvo duha, u kome sve biva
od Oca kroz Sina u Duhu Svetom. Jer je jedan Bog koji ini sve u svemu (1.Kop.12,6;
sr.Rim.11,36).
Tako smo mi mnogi jedno telo u Hristu, - tek u Hristu (Rim.12,5). Kroz svete
tajne i sveto ivljenje u svetim vrlinama mi se ulanjujemo u jedno telo u Hristu; i
meu nama nema razmaka, udaljenosti, svi smo uivljeni meu sobom i povezani
jednim ivotom, kao to su udi tela ovekova povezani meu sobom. Misao tvoja, dok
je u Hristu, sainjava jedno telo sa mislima svih svetih lanova Crkve; i ti zaista misli
sa svima svetima, misao ti je blagodatno organski sjedinjenja njihovim mislima. Tako i
tvoje oseanje dok je u Hristu; tako i volja tvoja, dok je u Hristu; tako i tvoj ivot, dok
je u Hristu. U naem telu udi mnogi jedno su telo (1.Kor.12,12), tako i Hristos. Jer
jednim Duhom mi se svi krstismo u jedno telo (1.Kor.12,13), i jedan Duh nas uputi na
jednu Istinu. U Svome Bogooveanskom telu, od koga je i u kome je Crkva, Gospod
Hristos je krstom ujedinio sve ljude (Ef.2,16). U raskoju venoga i sveboanskoga u
tom Bogooveanskom telu darovi su razlini, ali je Duh jedan (l.Kop.12,4): Duh koji
dela kroz svete darove i obitava u svima lanovima Crkve ujedinjujui ih u jedan duh i
u jedno telo: Jednim Duhom mi se svi krstismo u jedno telo (1.Kop.12,13).
ta je to jedno telo? pita Zlotousti bogomudrac; i odgovara: Verni sa svih
krajeva vaseljene, koji sada ive, koji su iveli, i koji e iveti. Takoe i oni koji su do
dolaska Hristova ugodili Bogu, sainjavaju jedno telo. Zato? Zato to su i oni poznali
Hrista. Otkuda se to vidi? Reeno je: Avraam, otac va, bio je rad da vidi dan moj; i
vide, i obradova se (Jn.8,56); i jo: Da ste verovali Mojsiju, verovali biste i meni, jer on
pisa za mene i proroci (Jn.5,46). Stvarno, oni ne bi pisali onome kome ne bi znali
ta da kau; no zato to su Ga znali, oni su Ga i potovali. Sa tog razloga i oni
sainjavaju jedno telo. Telo se ne odvaja od duha, inae ono ne bi bilo telo. Pored toga,
za stvari koje se meu sobom sjedinjuju i imaju veliku vezu, mi obino govorimo: jedno
su telo. Tako i mi u sjedinjenju sainjavamo jedno telo pod jednom glavom4.
U Crkvi - sve je Bogooveansko: Bog je uvek na prvom, a ovek uvek na
drugom mestu. Bez Boanske sile Hriani ne mogu iveti Bogooveanskim
evanelskim ivotom, ni napredovati u njemu. Za sve to je Bogooveansko, oveku je
potrebna pomo Boja. Jedino obueni u silu s visine (Lk.24,29; Dap.1,8), u Boansku
4
In Ephes. Homil. , 1; . gr. t. 62, col. 75.76; Homil. XI, 1; col. 79.80.
www.PrijateljBozji.com
silu Duha Svetoga, ljudi mogu iveti evanelski na zemlji. Zato je Spasitelj i objavio
veliku Boansku istinu na Tajnoj Veeri Duhu Svetom kao ostvaritelju i izvritelju
spasenja ljudi silom Njegove Boanske delatnosti u Bogooveanskom telu Crkve
(sr.Jn.14,16-17.26; 15,26; 16,7-13). Gospod Hristos se Duhom Svetim useljuje u
oveka, obnavlja ga, osveuje ga, ohristovljuje ga (Ef.3,16-17). Bez Duha Svetoga duh
ovekov se raspada i rasipa kroz grehe u bezbroj smrti, u bezbroj nebia i psevdobia.
Duh Sveti je zbog Hrista i Hristom doao u svet, i postao dua u telu Crkve; i On se
samo Hristom i zbog Hrista daje ljudima. To znai: Duh Sveti samo zbog Hrista i
Hristom ivi u ljudima. Gde Hrista Bogooveka nema, tu ni Duha Svetoga nema; tu
nema Boga, jer nema Trojinog Boanstva. Jer Hristos je Duhom Svetim u Crkvi; i
Crkva je Duhom Svetim u Hristu, Hristos - glava Crkve; Duh Sveti - dua Crkve.
Boanskom silom Svojom Duh Sveti sjedinjuje sve verne u jedno telo, Crkvu:
Jer jednim Duhom mi se svi krstismo u jedno telo;... i svi se jednim Duhom napojismo
(1.Kor.12,13). On je strojitelj i izgraditelj Crkve. Po bogonadahnutoj rei svetog
Vasilija Velikog: Duh Sveti izgrauje Crkvu5. Duhom Svetim se ugraujemo,
uzidavamo, utelovljujemo u telo Crkve. Njime se saovaploujemo Hristovom
Bogooveanskom telu Crkve, postajemo sutelesnici Hristovi (Ef.3,6). Duhom Svetim
je ne samo postalo, nego se i neprestano izgrauje sveto, Bogooveansko, saborno telo
Crkve, koje je jedno i nedeljivo. Nema sumnje: samo se Duhom Svetim postaje Hristov
kroz svete tajne i svete vrline. Jer, gde je Duh Sveti, tu je i Hristos; i opet: gde je
Hristos, tu je i Duh Sveti. Jednom reju: tu je sva Sveta Trojica. od Nje je sve, i u
Njoj je sve. Dokaz - sveta tajna krtenja: njome se ovek utrojiuje da bi se u toku
ivota evanelskim podvizima potpuno otrojiio, to jest: iveo od Oca kroz Sina u Duhu
Svetom. Primajui svetu tajnu krtenja, ovek se oblai u Gospoda Hrista, a kroz Njega
- u Svetu Trojicu.
Postavi krtenjem lan Crkve Hristove, tog venoivog Bogooveanskog tela
Hristovog, Hrianin poinje da se ispunjuje svetim Boanskim Bogooveanskim
silama, koje ga postepeno osveuju, obouju, obogooveuju u toku celog ivota i - cele
venosti njegove. U njemu se neprekidno raa i stvara sve novo i novo, sve Hristovo.
to je Hristovo, uvek je novo, jer je besmrtno i veno. Vena je radost naa u tome to je
udesni Gospod Hristos ne samo Spasitelj i Svedritelj i Promislitelj, nego i veni
Tvorac, i time veni udotvorac. Zato On i izjavljuje: Evo sve novo tvorim (Otk.21,5).
prvo Njegovo novotvorenje u Crkvi jeste nae krtenje, nae novo roenje, povo bie
- (sr.Mt. 19,28; Jn.3,3-6).
Hrianin je time Hrianin to je svetim krtenjem postao ivi, organski deo
Bogooveanskog tela Crkve, sutelesnik njen, opkoljen i proniknut Bogom sa svih
strana spolja i iznutra, saovaploen Njemu, Njegovoj Boanskoj punoi. Krtenjem su
Hriani pozvani da ive u ovaploenom Bogu i ovaploenim Bogom, Gospodom
naim Isusom Hristom: da ive u Crkvi i Crkvom, jer je ona telo Njegovo i punoa
Njega koji sve ispunjava u svemu (Ef.1,23). Poziv je Hriana da ostvare u sebi veni
plan Boji oveku (Ef.1,3-10). I oni ga ostvaruju ivei Hristom i u Hristu, Crkvom i
u Crkvi.
U Bogooveanskom telu Crkve Duh Sveti blagodau svetih tajni i svetih vrlina
dri u jedinstvu sve Njime krtene verne koji sainjavaju jedno telo Crkve. U Crkvi je
optenje i jedinstvo svakog lana Crkve sa svima ostalim lanovima oposredovano
Duhom Svetim koji je uvek jedan. Svi darovi u Crkvi, sve slube, svi sluitelji Crkve:
Apostoli, Proroci, Uitelji, episkopi, svetenici, svetovnjaci, sainjavaju jedno telo - telo
Crkve. Svi su oni potrebni svakome, i svaki je potreban svima. Sve njih vezuje u jedno
saborno, Bogooveansko telo Duh Sveti, ujedinitelj i ustrojitelj Crkve. Vrhovni je
5
In Isai. cap. III; . gr. t. 30, col. 289D.
www.PrijateljBozji.com
zakon Bogooveanske sabornosti u Crkvi: svaki slui svima, i svi svakome; svaki lan
ivi i spasava se pomou celog tela Crkve, pomou svih lanova Crkve, i zemaljskih i
nebeskih; sav ivot Hriana nije drugo do ivot sa svima svetima u Duhu Svetom i
Duhom Svetim: neprekidno bogosluenje, svim srcem, svom duom, svim umom, svim
biem. Duh Sveti ivi u Hrianima na taj nain to uestvuje u celokupnom ivotu
njihovom: oni Njime oseaju sebe, i Boga, i svet; oni Njime misle Bogu, i svetu, i
sebi; sve to ine Njime ine: Njime se mole, Njime vole, Njime veruju, Njime delaju,
Njime se spasavaju, Njime se osveuju, Njime se obogooveuju, Njime obesmruju
(sr.Rim.8,26-27). U stvari, u Bogooveanskom telu Crkve celokupni podvig spasenja
obavlja se Duhom Svetim. On je koji nam u Isusu otkriva Gospoda; On je koji verom
useljuje Gospoda Hrista u srca naa; On je koji nas pomou svetih tajni i svetih vrlina
sjedinjuje s Njim; On je koji duh na toliko sjedinjuje s Njim da mi postajemo jedan
duh s Gospodom (1.Kor.6,17); On je koji nam po Svome svemudrom Boanskom
promislu razdeljuje i razdaje Boanske darove; On je koji nas utvruje i usavrava u tim
darovima (1.Kor.12,1-27); On je koji nas kroz svete tajne i svete vrline uhristovljuje i
ohristovljuje, utrojiuje i otrojiuje. I opet: On je kojim se u oveanskom svetu
ostvaruje sve to je Hristovo: celokupni Bogooveanski domostroj spasenja, jer je On
dua u Bogooveanskom telu Crkve. To je razlog to je i ivot Crkve, kao
Bogooveanskog tela Hristovog, poeo sa silaskom Duha Svetog na nju, i produava
se iz veka u vek Njegovim boravkom u njoj, jer je Crkva Njime Crkva. Otuda i
Bogooveanska blagovest svetog i bogonosnog Oca Crkve, Irineja Lionskog: Gde je
Crkva, tamo je i Duh Boji; i gde je Duh Boji, tamo je i Crkva i svaka blagodat6.
Ali pri svemu tome, nikada ne zaboravljati ovo: sve to mi Hriani imamo od
Duha Svetog, i samo Duha Svetog, zbog udesnog i sveovekoljubivog Spasitelja
naeg, Sladajeg Gospoda Isusa. Jer njega radi i Duh Sveti sie u svet7; Njega radi
On i produuje u Crkvi Njegovo spasonosno Bogooveansko delo. Jer da Gospod
Hristos, vaistinu Jedini ovekoljubac, nije doao u na zemaljski svet i izvrio
sveovekoljubivi podvig spasenja, ni Duh Sveti ne bi doao u na svet.
Sa pojavom Gospoda Hrista u naem zemaljskom svetu i kroz Njegov
Bogooveanski domostroj spasenja sve Boansko postalo je oveansko, zemaljsko,
nae, i to nae telo, naa najneposrednija stvarnost. Logos postade telo - ovek
(Jn.1,14), i time nama ljudima darova najvei i najskupoceniji dar, koji samo Bog
ljubavi moe darovati. ta je dar Hristov (Ef.4,8)? Sve to je Gospod Hristos kao
Bogoovek doneo svetu i uradio za svet. doneo je punou Boanstva da bi ljudi,
kao u daru Njegovom, uestvovali u njoj, iveli u njoj, iveli njome, i ispunili sebe
svakom punoom Boanstva (Ef.3,19; 4,8-10; 1,23; Kol.2, 10). I jo je dao kao dar
ljudima Duha Svetoga da bi pomou Njegovih blagodatnih sila uselili u sebe punou
Boanstva. sve to sainjava glavni dar Bogooveka Hrista svetu, dar - svedar: Crkvu.
U njoj su svi darovi Trojinog Boanstva. Sva se ta blagodat daje svakome od nas po
meri dara Hristova (Ef.4,7). Ali od nas zavisi, od nae vere, ljubavi, smirenoumlja, i
ostalih podviga, koliko emo se koristiti tim darom, koliko usvojiti, i koliko njime
iveti. Po bezmernom ovekoljublju Svom, Gospod Hristos je svima i svakome ostavio
svega Sebe, sve darove Svoje, sve Svetinje Svoje, svu Crkvu Svoju. Ukoliko se ovek
ucrkvi, ocrkvi, uhristovi i ohristovi, utoliko i ima udela u Njegovom daru. glavni dar
koji On daje jeste ivot veni. Apostol i blagovesti: Dar Boji je ivot veni u Hristu
Isusu Gospodu naem (Rim.6,23).
U Bogooveanskom telu Crkve data je sva blagodat Trojinog Boanstva,
blagodat koja spasava od greha, smrti i avola, preporaajui nas, preobraavajui nas,
6
Contra haeres. III, 24,1; . gr. t. 7, col. 966.
7
; . .16,7-17; 15,26; 14,26.
www.PrijateljBozji.com
osveujui nas, ohristovljujui nas, oboujui nas, otrojiujui nas. Ali svakome od nas
daje se ta blagodat po meri dara Hristova. Gospod Hristos odmerava blagodat po
trudu naem (1.Kor.3,8): po trudu u veri, u ljubavi, u milosru, u molitvi, u postu, u
bdenju, u krotosti, u pokajanju, u smernosti, u trpljenju, i u ostalim svetim vrlinama i
svetim tajnama evanelskim, Predviajui Svojim Boanskim sveznanjem kako e se
koji od nas koristiti blagodau Njegovom, darovima Njegovim, Gospod Hristos tako i
razdeljuje darove Svoje: svakome prema njegovoj moi: jednome daje pet talanata,
drugome dva, treemu jedan (sr.Mt.25,15). Meutim, od naeg linog truda zavisi nae
mesto u ivotvornom Bogooveanskom telu Hristovom - Crkvi, koja se protee od
zemlje do uvrh iznad svih nebesa nad nebesima. Ukoliko ovek vie ivi punoom
Hristove blagodati, utoliko je i vie darova Hristovih u njemu, i utoliko se vie razlivaju
po njemu, kao po sutelesniku Hristovom, Bogooveanske sile Crkve Hristove, tela
Hristova, sile koje nas oiuju od svakog greha, osveuju, obouju, obogooveuju.
Pri tome svaki od nas ivi u svima i radi svih; zato se i raduje darovima svoje brae,
naroito kada su vei od njegovih.
Radi ostvarenja Crkvom venog plana Trojinog Boanstva rodu ljudskom, Gospod
Hristos je dao Crkvi i Apostole, i Proroke, i Evaneliste, i Pastire, i Uitelje (Ef.4,11).
On je njih dao Crkvi, a njima dao sve potrebne Boanske i Bogooveanske sile,
pomou kojih oni jesu to jesu. Posredi su razni darovi, ali je jedan Gospod koji ih daje,
i jedan Duh koji ih sjedinjuje. Apostol je time Apostol to ivi, misli i dela
Bogooveanskom blagodau apostolstva koju je dobio od Gospoda Hrista; Prorok je
time prorok to ivi, misli i dela Bogooveanskom blagodau prorotva koju je dobio
od Gospoda Hrista; tako i Evanelist, i Pastir, i Uitelj, to jesu time to prvi od njih ivi,
misli i dela Bogooveanskom blagodau evanelstva, a drugi - Bogooveanskom
blagodau pastirstva, a trei Bogooveanskom blagodau uiteljstva, koju su dobili od
Gospoda Hrista (sr.1.Kor.12,28.4,5.6.11; f.2,20). Jer Gospod Hristos i jeste
apostolstvo Apostola, i prorotvo Proroka, i svetiteljstvo Svetitelja, i vera verujuih, i
ljubav ljubeih. ta je Apostol? Sluitelj Crkve. apostolstvo? Sluenje Crkvi. Tako je
po Bojem domostroju spasenja - (Kol.1,25). Takav je
Bogooveanski domostroj spasenja sveta: . Jer spasenje je sluenje Crkvi.
sluenje Crkvi se sastoji u sluanju Crkve. Poslunost Gospodu Hristu u svemu iz
ljubavi, - to je vrhovni zakon Bogooveanskog ivota u Crkvi.
Zato je svete sluitelje Gospod dao? - Za delo slube, na sazidanje tela
Hristova - (f. 4,12). U emu se sastoji delo
slube? - U sazidanju tela Hristova, Crkve. U tome svetom poslu Gospod je za voe i
rukovoe postavio izuzetno svete ljude. Hriani? Svi su Hriani pozvani da osvete
sebe pomou svetih blagodatnih sila koje im se daju kroz svete tajne i svete vrline.
Kako se vri sazidanje tela Hristova? Uveavanjem lanova Crkve; svaki Hrianin se
krtenjem uzidava u telo Hristovo, Crkvu, postaje njen sutelesnik (Ef.3,6), i tako se telo
Crkve uveava, raste, sazidava. Bogonadahnuti Apostol veli da su Hriani ivo
kamenje koje se uzidava u kuu duhovnu - Crkvu (1.Pt.2,5). Jo postoji drugi nain
sazidanja tela Hristova: on se sastoji u duhovnom uzrastanju, usavravanju, izgraivanju
lanova Crkve, sutelesnika u telu Crkve. Na sazidanju tela Crkve radi svaki lan Crkve
podvizavajui se ma kojim evanelskim podvigom. Jer se svaki podvig uzidava,
ugrauje u Crkvu, i tako telo njeno raste. Raste naom molitvom, naom verom, naom
ljubavlju, naom smirenou, naom krotou, naom milostivou, naom
molitvenou; raste svim onim to je u nama evanelsko, svetovrlinsko, hristoenjivo,
hristoljubivo, hristoliko. Mi duhovno rastemo Crkvom, a time i sama ona raste. Zato:
sve biva na sazidanje - (l.Kop.14,26), na sazidanje
Crkve Hristove, jer smo svi pozvani da se sazidavamo za stan Boji u Duhu (Ef.2,22).
Hriani, ta ste? Vi ste Boja graevina - (1.Kop.3,9). Svakim svojim
www.PrijateljBozji.com
8
, Comment. in Ephes. ad loc.; . gr. t. 118, col. 1220C.
9
. . , Homil. XI, 3, col. 83.
10
. , Expos. ad Ephesios; . gr. t. 124, ad loc.; col. 1008.
www.PrijateljBozji.com
ljudski i svest i savest u svaku smrt, u svaku tamu, iz koje ne mogu ni videti Boga i
Boje, pa Ga stoga esto i odriu, i hule, i odbacuju. Po plodovima tih nauka jasno se da
zakljuiti da su one zaista - nauke avolske - (1.Tim.4,1).
Tim intelektualnim fluidom demonskog svelukavstva proete su, voljno i
nevoljno, i sve filosofije po oveku, po kazivanju oveijem (sr.Kol.2,8), i zato ne znaju
Boansku istinu svetu i oveku, dobru i zlu, Bogu i avolu, ve narkotizuju sebe
suptilnim laima demonskim, dok je u filosofiji po Hristu - Bogooveku sva istina svih
svetova bez ostatka (Kol.2,9). Filosofije po oveku - blagim reima prelauju srca
bezazlena (Rim. 16,18). Nema sumnje, sve se ljudske, zemaljske filosofije mogu, u
krajnjoj liniji, svrstati u dve grupe: filosofije po oveku, i filosofija po Bogooveku. U
prvima je glavni gnoseoloki stvaralaki inilac - avo, u drugoj - Bogoovek Hristos.
Osnovno naelo filosofije po Bogooveku je ovo: Bogoovek je merilo svih bia i
stvari. Osnovno pak naelo humanistike, ili bolje - hoministike filosofije po oveku
jeste: ovek je merilo svih bia i stvari.
U filosofiji po Bogooveku nalazi se sva Istina, vena Boanska Istina, jer je u
Hristu sva punoa Boanstva telesno prisutna u ovom svetu, i kroz tu punou prisutna i
sama vena Istina u ovom svetu, prisutna telesno u Bogooveku Hristu, koji je u isto
vreme i savreni Bog i savreni ovek, svestrano realan Bog i svestrano realan ovek. U
filosofijama pak po oveku ivi, posredno i neposredno, la, koja je svakim svojim
nervom od oca lai - avola, i uvek odvodi k njemu. Zato je neophodno danonono
straiti na najvioj osmatranici svoga ljudskog bia - savesti: da se ta la ne uvue u
tebe, u mene, i obori nas, nau misao, na um u - carstvo lai, pakao. Otuda u Evanelju
Bogooveka Gospoda Hrista zapovest: umom budite savreni (1.Kop.14,20). biete,
ako uzrastete u oveka savrena, u meru rasta visine Hristove: jer e se onda um va
blagodatno i sveteno sjediniti sa umom Hristovim, sa sabornim i svetim i
Bogooveanskim umom Crkve, i vi ete zajedno sa svetim hristonoscem moi izjaviti:
mi um Hristov imamo (1.Kor.2,16). Tada nas nikakav vetar ljudske nauke, prevarom
ljudskom i svelukavstvom avolskim, nee moi pokolebati, i u zabludu zavesti, nego
emo vascelim biem svojim ostati u venoj Istini, koja je - sam Gospod Hristos -
Bogoovek (Jn.16,6; 8,32.36; 1,17).
Kad bi istina bila ma ta drugo a ne Bogoovek Hristos, ona bi bila mala,
nedovoljna, prolazna, smrtna. Takva bi ona bila, kada bi bila: pojam, ili ideja, ili teorija,
ili shema, ili razum, ili nauka, ili filosofija, ili kultura, ili ovek, ili oveanstvo, ili svet,
ili svi svetovi, ili ma ko ili ma ta, ili sve to zajedno skupa. Ali, Istina je Linost, i to
Linost Bogooveka Hrista, zato je i savrena i neprolazna i vena. Jer su u Gospodu
Isusu Istina i ivot jednosuni: Istina vena i ivot veni (sr.Jn.14,6; 1,4.17). Koji
veruje u Gospoda Hrista, stalno raste Njegovom Istinom u njene Boanske beskrajnosti:
raste svim biem svojim, svim umom, svim srcem, svom duom. Pritom on neprekidno
i ivi Hristovom Istinom, zato ona sainjava sam ivot u Hristu. U Hristu se ivi
istinujui - (.4,15), jer je ivot u Hristu istinovanje, stalno boravljenje
svim biem u Istini Hristovoj, u Istini venoj. To istinovanje Hrianinovo raa se iz
njegove ljubavi prema Gospodu Hristu; u njoj on i raste, i razvija se neprekidno, i veito
traje, i nikad ne prestaje, jer ljubav nikad ne prestaje (2.Kor.13,8). Ljubav prema
Gospodu Isusu pobuuje oveka na ivot u Njegovoj Istini, i odrava ga stalno u njoj.
Ona i ini te Hrianin stalno raste u Hristu, raste u sve Njegove visine, irine, dubine
(sr.Ef.3,17-19). Ali, nikad sam, ve uvek sa svima svetima, uvek u Crkvi i sa Crkvom,
jer se drugaije ne moe rasti u onome koji je glava telu Crkve, Hristos (Ef.4,15). I kad
istinujemo, mi istinujemo uvek zajedno sa svima svetima, i kad ljubimo - ljubimo sa
svima svetima, jer je u Crkvi sve saborno, sve biva sa svima svetima zato to svi
sainjavaju jedno duhovno telo, u kome svi saborno ive jednim ivotom, jednim
duhom, jednom istinom. Samo istinujui u ljubavi sa svima svetima mi moemo u
www.PrijateljBozji.com
svemu da rastemo u onome koji je glava: Hristos. Beskrajne sile koje su neophodne za
to uzrastanje svih Hriana u Bogooveanskom telu Crkve, Crkva dobija neposredno
od svoje glave, Gospoda Hrista. Jer samo On, Bog i Gospod, ima te bezbrojne beskrajne
sile, i svemudro raspolae njima.
U Crkvi, u Hristu Bogooveku sva se Istina ovaplotila, uoveila i ooveila,
postala ovek. Istina = ovek. Eto ko je Hristos i ta je Hristos. kada se sva Istina
mogla ovaplotiti, i ovaplotila se u oveka znai: ovek je sazdan da bude telo Istine,
ovaploenje Istine. Glavna Bogoovekova blagovest je ovo: biti ovek nije drugo nego
biti ovaploenje Istine, ovaploenje Boga. Zato je Bog i postao ovek, i ostao zanavek
Bogoovek. I zato ivot u Hristu = ivot u Crkvi i jeste ivot u vasceloj Istini.
Gospod Hristos je sav u Crkvi, sav - svim biem Svojim Logosnim i
Bogooveanskim: sav - svom Istinom Svojom, svim ivotom Svojim, svom Pravdom
Svojom, svom Ljubavlju Svojom, svom Venou Svojom; reju: svom punoom
Boanstva Svoga i svom punoom oveanstva Svoga. Tek od Njega Bogooveka, mi
ljudi na zemlji, a i Aneli na nebu, znamo da je On - Istina. Sveistinita je blagovest:
Istina postade od Isusa Hrista (Jn. 1,17). Znai: Istina je Bogoovek Gospod Isus
Hristos; Istina je Druga Ipostas Presvete Trojice; Istina je Linost Bogooveka Hrista. U
naem zemaljskom svetu Istina nije nita manje nego vascela Linost Bogooveka
Hrista. Ona nije ni pojam, ni miljenje, ni logika shema, ni logika sila, ni ovek, ni
Aneo, ni oveanstvo, niti ita ljudsko, niti ita stvoreno, niti svi vidljivi i nevidljivi
svetovi, ve neto nesravnjeno i neizmerno vie od svega toga: Istina, vena i
svesavrena Istina u naem zemaljskom svetu, a preko njega i u svima vidljivim i
nevidljivim svetovima, jeste Drugo Lice Presvete Trojice, sama istorijska Linost
Bogooveka, Gospoda Isusa Hrista. Stoga Gospod Isus objavljuje Sebi rodu ljudskom
ovu Svetotrojinu blagovest: Ja sam Istina (Jn.14,6; sr.4,24,21). poto je On Istina,
onda je Istina i telo Njegovo - Crkva, kojoj je On glava. Otuda udesna i radosna
blagovest hristonosnog Apostola: Crkva Boga ivoga je stub i tvrava Istine
(1.Tim.3,15). Stoga Crkvu i njenu Istinu ne mogu razoriti, unititi, obesiliti, ubiti
nikakvi neprijatelji, pa dolazili oni sa zemlje ili iz pakla. Bogoovekom Hristom ona je
svesavrena, svemona, sveboanska, svepobedna, svebesmrtna. Takva, ona i oslobaa
svako ljudsko bie od greha, smrti i avola, te trojedne lai, i osigurava i daje
besmrtnost i ivot veni svakom Hrianinu posebno i svima Hrianima skupa. I ona to
ini osveujui, ohristovljujui, obogooveujui ljudska bia pomou svetih tajni i
svetih vrlina. Otuda i svespasonosna blagovest iz Boanskih usta Spasovih: I poznaete
Istinu, i Istina e vas osloboditi (Jn. 8,32) i greha i smrti i avola, i oistiniti vas, i
podariti vam sva blaenstva neba. Zato je s pravom reeno ustima jednog Oca Crkve:
Istina je sadrina Crkve. I sve to se u njoj vri istinito je, i spasonosno je11.
Zbog svih tih razloga ovaploenje Boga, Bog u telu, Bogoovek Gospod Hristos
- Istina je svih novozavetnih istina; sa Njim stoji ili pada sva Crkva, sav
Bogooveanski domostroj spasenja. To je dua svih novozavetnih i crkvenih dela,
podviga, vrlina, zbivanja; blagovest nad blagovestima; tanije: Sveblagovest. Jo vie
od toga: ta injenica, ta Sveblagovest je merilo svih merila. Njime se, kao
najsigurnijom merom, meri sve i sva u Crkvi, u Hrianstvu. Vrhunac je te istine: ko ne
priznaje ovaploenje Boga, Bogooveka Isusa Hrista, nije lan Crkve, nije Hrianin.
tavie: to je antihrist.
Ovo nepogreivo merilo blagovest je svetog hristoljubljenog bogovidca i
tajnovidca - Jovana Bogoslova: Ljubljeni, ne verujte svakome duhu, nego proveravajte
duhove jesu li od Boga; jer mnogi lani duhovi izioe na svet. Po ovome poznajte duha
Bojega, i duha zablude: svaki duh koji priznaje da je Isus Hristos u telu doao, od
11
, Expos. in Epist. I ad Timoth. cap. 3, vers. 15; P. gr. t. 125, col. 49C.
www.PrijateljBozji.com
Boga je; i svaki duh koji ne priznaje da je Isus Hristos u telu doao, nije od Boga; i to je
duh antihrista, za koga uste da e doi, i sad je ve na svetu (1.Jn.4,1-3; 2,22;
1.Kop.12,3).
U stvari, svi duhovi koji nastanjuju na zemaljski svet, ili svraaju u njega, dele
se na dve vrste: na one od Boga i one od avola. Od Boga su oni koji priznaju i
ispovedaju da je Isus -ovaploeni Bog Logos, Gospod i Spasitelj; a od avola su oni
koji to ne priznaju. avolova je filosofija sva u ovome: ne priznati Boga u svetu; ne
priznati Njegovo prisustvo u svetu; ne priznati Njegovo ovaploenje, ooveenje u
svetu; tvrditi i propovedati: nema Boga ni u svetu, ni u oveku; nema Boga ni u
Bogooveku; besmislica je verovati da se Bog ovaplotio u oveka, i da moe iveti u
oveku; ovek je sav bez Boga, bie u kome nema Boga, niti ita Boije, ita Boansko,
besmrtno, veno; ovek je sav prolazan, sav smrtan; po svemu on pripada ivotinjskom
svetu, i gotovo se ni po emu ne razlikuje od ivotinja, zato je i prirodno da ivi kao
ivotinje, koji su mu jedini zakoniti preci i prapreci, a i prirodna sabraa.
Takva je ustvari filosofija Antihrista, koji po svaku cenu hoe da zameni Hrista,
da zauzme Njegovo mesto u svetu i u oveku. Bezbroj je Antihristovih pretea i
ispovednika i vernika u oveanskom svetu kroz vekove. Svaki duh: a duh moe biti
linost, ili uenje, ili ideja, ili misao, ili ovek, ili aneo, ili avo. I svako uenje, svaka
linost, svaka ideja, svaka misao, svaki ovek koji ne priznaje da je Isus - Bog i
Spasitelj, Ovaploeni Bog i Bogoovek, - vodi poreklo od Antihrista, Antihristov je.
takvih je linosti, i uenja, i ideja bilo od same pojave Gospoda Hrista u svetu. Zato
sveti tajnovidac i veli za Antihrista: i sad je ve u svetu. Svaki ovek, svaka ideja u
svetu koja odrie Bogooveka Hrista i Njegovu Crkvu, od Antihrista je. Svake
antihrianske ideologije tvorac je Antihrist, posredno ili neposredno. U samoj stvari,
sve se ideologije mogu svesti na dve vrste: one za Hrista i one za Antihrista. Na kraju
krajeva, ovek je u ovom svetu da rei jedan problem; da li je za Hrista ili protiv Hrista.
I svaki ovek, hteo ili ne, samo to i radi; reava taj problem, taj svoj sveproblem, I svaki
je od nas ili hristoljubac ili hristoborac, treega nema. Da, ili hristopoklonik ili
avolopoklonik, - treega nema.
Bogoovekovo Evanelje odreuje nama ljudima kao glavni ivotni zadatak i
cilj: misliti ono to je u Hristu Isusu, ono to je gore u vaskrslom i vaznesenom
Bogooveku Gospodu Isusu Hristu (Fil.2,5; Kol.3,1-4). ta je to? Sve to On kao
vena Istina jeste i to sadri u Sebi kao Bog Logos: sva Boanska svojstva, vrednosti,
savrenstva. Ali isto tako i to On kao ovaploeni ovek - Bogoovek Gospod Isus
Hristos - ima i sadri u Sebi: Njegove oveanske osobine, misli, oseanja, podvizi,
doivljaji, dela; sav Njegov ivot od roenja pa do vaznesenja, i d vaznesenja pa sve
do Stranog suda, i od Stranoga suda kroz svu Boansku venost. Misliti svemu
tome, to je naa prva hrianska dunost, danonona dunost... Inae, misli li ovek
istini, zabludi, ivotu, smrti, dobru, zlu, pravdi, nepravdi, raju, paklu,
Bogu, avolu, - ako svemu tome ne misli u Hristu Isusu, to jest ako se misao
njegova u svemu tome ne izvije u hristomisao, ona se mora pretvoriti u besmisleno i
samoubilako muenitvo. drutvu, linosti, prodici, naciji, oveanstvu,
ne misli li u Hristu i Hristom, nikad im nee pronai pravi smisao, piti pravilno reiti
ijedan njihov problem.
Misliti svemu u Hristu i Hristom, - eto glavne zapovesti za svakog Hrianina,
eto naeg hrianskog kategorikog imperativa, eto nae hrianske gnoseologije. No,
Hristom se moe misliti, ako se ima um Hristov. Sveti Apostol tvrdi za Hriane: Mi
Hristov um imamo (1.Kor.2,16). Kako smo ga stekli? ivei u Bogooveanskom telu
Njegovom Crkvi, kome je On glava. ivljenje u Crkvi, pomou svetih tajni i svetih
vrlina sjedinjuje celo nae bie sa biem Crkve, sjedinjuje i na um sa
Bogooveanskim umom Crkve, i osposobljava nas da umujemo po Hristu, da mislimo
www.PrijateljBozji.com
ono to je u Hristu Isusu. Mislei pak Hristovim umom, sabornim umom Crkve,
Hriani i mogu Jedno misliti, jedno oseati, Jednu ljubav imati, i biti jedne due i
jednog srca, i Jednoduni i jednomisleni (Fil.2,2; 3,16; 4,2; Rim.15,5; 1.Kop.1,10).
Bog i Gospod Hristos spustio se sa nadnebeskih Boanskih visina, pa ak i sam postao
ovek da bi ljudi mogli misliti ono to je u Hristu Isusu, i iveti dostojno Boga (Fil.2,6).
Bog je postao ovek da bi oveka uinio bogom, - kako to najradije govore sveti Oci.
Ili: Bog se ooveio da bi se ovek oboio. - Eto, u tome je sva Istina Crkve, Istina
Bogooveanska, Istina nebozemna, besmrtna i vena.
Po svemu, organizam Crkve je najsloeniji organizam za koji duh ljudski zna.
Zato? Zato to je to jedinstven Bogooveanski organizam, u kome sve Boanske i
oveanske tajne, sve Boanske i oveanske sile sainjavaju jedno telo. Samo je
svemudri i svemoni Bogoovek, Gospod Hristos, mogao sve to sastaviti i sklopiti u
jedno telo, Svoje telo, kome je On - glava, vena glava. Sav ivot u udesnom i
udotvornom telu vodi i rukovodi On, udesni i udotvorni Bog i ovek. Svaki deli
ovoga tela ivi celim telom, ali i celo telo ivi u svakom svom deliu. Svi ive kroz
svakoga i u svakome, ali i svaki ivi kroza sve i u svima. Svaki deli raste zajednikim
rastom tela, ali i celo telo raste rastom svakog delia. Sve te mnogobrojne delie tela,
sve te organe, sve te udove, sva ta ula, sve te elijice, sjedinjuje u jedno venoivo
Bogooveansko telo sam Gospod Hristos, usklaujui delatnost svakoga delia sa
celokupnim sabornim ivotom tela. svaki deli radi po meri svojih sila. Silu pak
svakog lana Crkve sainjavaju evanelske vrline. Evanelska delatnost svakog lana
Crkve, iako posebna i lina, uvek je svestrano saborna, zajednika, opta. Jer se utapa u
sveoptu delatnost celoga tela. I dok svojom evanelskom delatnou ovek
preobraava sebe rastui u Hrista, dotle Gospod Hristos tu njegovu delatnost pretvara u
optu, sabornu, Bogooveansku energiju, i tako ini da telo raste na sazidanje samoga
sebe u ljubavi (Ef.4,16). Ustvari, delatnost svakoga lana Crkve je uvek lino-saborna,
lino-kolektivna. I kada izgleda da radi samo za sebe (na primer, podvizavanje
pustinjaka), lan Crkve uvek radi za celinu. Takvo je ustrojstvo Bogooveanskog
organizma Crkve, koji uvek vodi i rukovodi sam Gospod Hristos.
U sabornom ivotu Crkve izmeani su ivoti Anela i ljudi, pokajnika i
grenika, pravednika i nepravednika, preminulih i na zemlji iveih, pri emu oni
pravedniji i svetiji pomau manje pravednima i manje svetima da rastu rastom Bojim u
sve veu pravednost i svetost. Kroz sve lanove struje Bogooveanske svete sile
Hristove, i kroz one najmanje i najneznatnije, po meri njihovog blagodatnog
uivljavanja u organizam Crkve pomou podviga vere, ljubavi, molitve, posta,
pokajanja, i stalih svetih vrlina. Tako, svi mi zajedno rastemo u crkvu svetu u Gospodu
(sr.Ef.2,21): blagodatno-organski povezani meu sobom jednom verom, jednim svetim
tajnama i svetim vrlinama, jednim Gospodom, jednom Istinom, jednim Evaneljem. I
svi uestvujemo u jednom Bogooveanskom ivotu Crkve, svaki iz svog mesta u tom
telu, koje mu je Gospod - glava Crkve odredio, jer telo Crkve raste iz Njega i Njime
skladno sastavljeno i sklapano. Pri tome Gospod svakome odreuje mesto koje mu
odgovara po njegovim duhovnim osobinama i hrianskim svojstvima, naroito po
njegovoj svetoj evanelskoj ljubavi koju svaki dobrovoljno gaji u sebi i radi njome. U
tom sabornom ivotu Crkve svaki sazidava sebe pomou svih, i to u ljubavi, i svi
pomou svakoga, zbog ega su i jednome Apostolu potrebne molitve neznatnih lanova
Crkve.
lanovi Crkve, potpuno sjedinjeni sa Bogoovekom blagodatno-vrlinskim
sjedinjenjem, ive onim to je Njegovo, i imaju ono to je Njegovo, i znaju Njegovim
znanjem, jer sabornim umom Crkve umuju, i sabornim srcem Crkve oseaju, i
sabornom voljom Crkve hoe, i sabornim ivotom Crkve ive; sve njihovo je u stvari
najpre Njegovo, i uvek Njegovo, a oni uvek svoji sebi samo preko Njega i Njime.
www.PrijateljBozji.com
Svi verni u Crkvi smo jedno telo, radi ega? Da bismo iveli jednim, svetim i
sabornim ivotom Crkve. svetom i sabornom verom Crkve, svetom i sabornom duom
Crkve, svetom i sabornom saveu Crkve, svetim i sabornim umom Crkve, svetom i
sabornom voljom Crkve. I tako nam sve bilo saborno i zajedniko: i vera, i ljubav, i
pravda, i molitva, i post, i istina, i tuga, i radost, i bol, i spasenje, i oboenje, i
obogooveenje, i besmrtnost. i venost, i blaenstvo. kroza sve to vodi i rukovodi,
upravlja i ujedinjuje blagodat Svetoga Duha. Nismo svoji; svima pripadamo u Crkvi, a
najpre dui Crkve - Duhu Svetom. To oseanje je glavno i neprekidno evanelsko
oseanje svakog pravog lana Crkve. Nikome u Crkvi ne pripada sve, ve svakome
onoliko koliko je Duh Sveti odredio prema njegovom mestu u Bogooveanskom telu
Crkve i po meri vere njegove.
Odlika je svakog Hrianina oseanje sabornosti, oseanje line
sveodgovornosti. On zna: kada pada, on sa sobom i druge obara; kada se die, on sa
sobom i druge podie. Njegov ivot nije samo njegov, ve je utkan u ivot ostale brae
po veri, poto svi sainjavamo jedno telo Crkve. u Crkvi nam je sve zajedniko: i
Bog, i Svetinje, i dua, i savest, i srce. Na molitveno-blagodatni nain svaki je u svima i
svi u svakome. Ko zna koliko svaki od nas duguje Svetiteljima Bojim, i njihovim
molitvama, i samu duu svoju, i samu veru svoju, i samo spasenje svoje! lan si Crkve;
t znai: organski si vezan za svete Apostole, i Muenike, i Ispovednike, i za sve
nebeske Sile Anelske. Ljubav svete sabornosti u Crkvi sjedinjuje, Bogooveanski
sjedinjuje meu sobom lanove Crkve. I oni svi, i svaki od njih, ive sabornim ivotom
Crkve. ta sveta ljubav sabornosti zavisi od njihove vere u Hrista i ivota u Hristu.
Zato bogomudri Apostol i blagovesti Hrianima: Kako dakle primiste Hrista Isusa
Gospoda, onako ivite u njemu (Kol.2,6). Nita ne menjajte u Gospodu Hristu, niti Mu
dodajite: onakav kakav je, On je i Boanski i oveanski svesavren. Mi vam, Apostoli,
takvog Gospoda Hrista, Bogooveka, propovedasmo i predadosmo; vi Ga takvoga
primiste. I tako ivite u njemu.
ivite u njemu, - to je zapovest nad zapovestima. I to ivite: ne prilagoavajui
Njega sebi nego sebe Njemu; ne preinaujui Njega prema sebi nego sebe prema
Njemu; ne menjajui Njega prema sebi nego sebe prema Njemu; ne presazdajui Njega
po liku svom nego presazdajui sebe prema liku Njegovom. Samo oholi jeretici i
nerazumni duegupci presazdavaju, preinauju, menjaju Bogooveka Hrista prema
svojim eljama i shvatanjima. Otuda toliki lani Hristosi u svetu, i toliki lani
hriani. pravi Gospod Hristos, u svoj punoi Svoje evanelske Bogooveanske
istorinosti i stvarnosti, sav je u Svome Bogooveanskom telu - Crkvi Pravoslavnoj,
kako u doba svetih Apostola, tako i danas, tako i doveka. Bogooveanski ivot Njegov
- produen je u Bogooveanskom telu Crkve kroza sve vekove, i kroza svu venost.
ivei u Crkvi, mi ivimo u Njemu onako kako to hristonosni Apostol i nareuje. u
najpotpunijoj meri tako ive Svetitelji. Oni - Bogooveanski lik Hristov uvaju u
njegovoj udesnoj sveivotvornosti, sveistinitosti, sveleposti i neizmenljivosti. Ujedno s
tim hristoliki Svetitelji Spasovi uvaju u njegovoj Bogooveanskoj savrenosti i
neizmenljivosti i Bogooveanski cilj ovekova bia i ivota, odreenog Bogoovekom
Gospodom Hristom, i ostvarivog jedino u Njegovom Bogooveanskom telu - Crkvi.
Meutim, svako menjanje, smanjivanje, uproavanje, skraivanje, antropomorfiziranje
hrianskog cilja, upropauje Hrianstvo, obesoljuje ga, ozemljuje ga, pretvara ga u
obinu ljudsku, humanistiku suiavu religiju, humanistiku suiavu filosofiju,
humanistiku suiavu etiku, humanistiku suiavu nauku, humanistiku suiavu
tvorevinu, humanistiku suiavu zajednicu.
Svaki novi lan Crkve znai prirast u telu Crkve i porast tela Crkve. Jer svaki po
odgovarajuoj delatnosti svojoj postaje sutelesnik u telu Crkve. sam Gospod mu
dodeljuje pripadajue mesto u telu Crkve, inei ga ivim sastavnim delom njenim.
www.PrijateljBozji.com
Zaista, samo u Bogooveanskom organizmu Crkve svi rade za svakoga i svaki radi za
sve, svi ive za svakoga i svaki ivi za sve. Zaista, samo je u Crkvi na savren nain
reen i problem linosti i problem drutva; i samo u Crkvi ostvarena i savrena linost i
savreno drutvo. U stvari, van Crkve nema ni prave linosti ni pravog drutva.
Sveti Damaskin blagovesti: Hristos, glava naa, daje nam Sebe -
-, i time nas sjedinjuje sa Sobom i jednog s drugim; usled toga mi imamo
meusobnu slogu, usklaenost, iako svako dobija pomo Duha onoliko koliko je
sposoban da smesti12.
Gospod Hristos je glava Crkve, i samo kao takav je On i Spasitelj tela Crkve
(Ef.5,23). Kao glava Crkve Gospod Hristos neprestano daje telu Crkve sve to mu je
potrebno za njegov Bogooveanski ivot i spasavanje svih lanova njegovih od greha,
smrti i avola. Crkva je uvek Crkva Hristom, Crkva time to je On uvek njena glava, a
ona - uvek Njegovo telo. U njoj sve zavisi od Njega: ona Njime ivi, Njime postoji,
Njime spasava, Njime besmrtuje - sluajui Ga u svemu i sluei Mu celim biem
svojim. U Crkvi: Bog je sve i sva za oveka. Crkva je najsavrenija organizacija, jer je
najsavreniji organizam: Bogooveanski organizam. U njoj su Bog i ovek sjedinjeni u
jedan duhovno-blagodatni Bogooveanski organizam: Bog ivi u oveku i ovekovom,
i ovek ivi u Bogu i Bogom; ovek se u svemu dobrovoljno potinjava Bogu,
usavrava Bogom, raste rastom Bojim - u oveka savrena, u meru rasta visine
Hristove (Kol.2,19; Ef.4,13), ali ne prestaje biti ovek; sve se obavlja i zbiva u duhu
Bogooveanske simbioze, Bogooveanskog saivota, Bogooveanske saradnje,
Bogooveanske ravnotee i punoe. Zbog toga je Crkva jedina prava i istinska
zajednica, jedino pravo i savreno drutvo: u njoj se i pojedinac usavrava drutvom, i
drutvo pojedincem; i jedan i drugi dobija sile za takav podvig od udesnog Gospoda
Hrista, koji je u isto vreme i glava drutvu kao celini, i glava svakome pojedincu kao
linosti. Ctoga van Crkve nema ni pravog drutva ni prave linosti.
Od Svetoga dolazi osveenje, kao od svetlosti osvetljenje. Crkva, koja sobom
obuhvata sve svetove, mogla je biti osveena samo jednim tako svesvetim i
sveobuhvatnim biem kao to je Bogoovek Gospod Hristos. Da je osveti, On predade
Sebe za nju, svega Sebe dade za nju, svega Sebe ostavi njoj, i na Sebi osnova nju
(f.5,25). Ceo ivot Bogoovekov nije drugo nego spasavanje sveta od greha, smrti i
avola, stvaranjem i odravanjem Crkve u svetu. On je bie Crkve ispunio Sobom,
Svojim svetim Boanskim silama, i tako je svu osvetio, te ona svetim tajnama i svetim
vrlinama spasava ljude od greha, smrti i avola, od kojih ih nikakva sila pod nebom ne
moe spasti. Naroito je to uinio krstivi je Duhom Svetim na dan svete Pedesetnice da
bi i ona sama osveivala krtavajui Duhom Svetim i vodom (Ef.5,26; sr.Tit.3,5;
Jn.3,5). I ona samo tom savrenom i svemonom Boanskom svetou oiava bie
ljudsko od svega nesvetog, grehovnog, avolskog. I sada se u njoj svaki ovek oiuje
i osveuje kupanjem vodnim i reju (Ef.5,26; sr.Tit.3,5; Jn.3,5). Re Boja osveuje
vodu Duhom Svetim. Duh Sveti je neto nevidljivo, a osveena voda je neto vidljivo.
Daje se i jedno i drugo, zato to je ovek dvostruko bie: od nevidljivog duha i
vidljivog tela. Kada re Boja osveuje mrtvu vodu, kako da ne osveti ivu duu
ljudsku, bogoliku i besmrtnu? Da je osveti oistivi je kupanjem vodnim, i reju
(Ef.5,26; sr.Tit.3,5; Jn.3,5): jer samo sveta i sveosveujua sila Hristova, prisutna reju
Bojom u vodi krtenja, oiava oveka od svakoga greha, neistote, avola,
ispunjujui ga svetou Boanskom i Bogom, jer koji se god u Hrista krsti, u Hrista se
oblai (Gal.3,27). U Crkvi sve je od Hrista, i sve u Hristu; sav On u njoj, i sva ona u
Njemu.
12
. ad loc.; col. 844A.
www.PrijateljBozji.com
Zato to je sav Hristos u Crkvi, i sva ona u Njemu, ona i jeste slavna, sveta i
besprekorna (Ef.5,27). Da bi je uinio takvom, On je uneo u nju, ovaplotio u nju, kao u
telo Svoje, svu Svoju Bogooveansku Linost, sav Svoj Bogooveanski ivot, i sav
Svoj Bogooveanski podvig. U Svom najistijem vidu, Crkva je sva - On, Bogoovek
Hristos, produen kroza sve vekove i kroza svu venost. Otuda, ona nema mrlje ni
mane, ili takoga ega (Ef. 5,27). Zbilja, ta je to to joj nedostaje; ta - zbog ega bi je
mogli prekoreti? Zar ona ne oiava od svih grehova, i od onih najveih i od onih
najmanjih? Zar ne oslobaa od svih smrti, i od svih avola? Zar ne prima svakoga ko joj
se obrati? Zar ne spasava svakoga od greha, smrti i avola? Zar ima kraja njenom
ovekoljublju i njenoj moi? sve to ini u njoj Boanska sila Hristova, uvek sveta i
svemona (up.Kol.1,29).
Gospod je Crkvu uinio takvom krstom Svojim, Bogooveanskom krvlju
Svojom prolivenom na krstu. Ta krv je oienje Crkve, i spasenje njeno. Ona je i
Bogooveansko sjedinjenje njeno, i jedinstvo njeno s Bogom i s ljudima. Krv
Bogooveka Hrista je venonova, iskupiteljna, spasiteljna, svestvaralaka, i
sveujedinjujua sila Crkve. U Linosti Bogooveka svesavreno se ujedinila Boanska i
oveanska priroda, Bog i ovek, te su tako ljudi, dotle grehom daleko od Boga,
Bogooveanskom krvlju postali bliski Bogu, jedno s Bogom (Ef.2,13-14), postali udi
tela Njegova, od mesa Njegova, i od kostiju Njegovih (Ef.5,30). Bogoovekom
Gospodom Hristom ostvarena je na zemlji nezamisliva stvarnost: mi ljudi, mi
greholjubivi sisari stupili smo Njime u krvno srodstvo sa Bogom, jer Bogooveanska
krv Njegova - izvor venog ivota naeg, Bogooveanske besmrtnosti nae, sjedinjuje
nas najprisnije sa Njim - Jedinim istinitim Bogom, u kome i jeste veni ivot
(sr.1.Jn.5,20; 5,11; 1,2). Boanska krv Gospoda Hrista je Bogooveanska sila koja
osveuje, koja oiava, koja preobraava, koja ohristovljuje, koja ocrkovljuje, koja
obogooveuje, koja otrojiuje, koja spasava. Zato je Novi Zavet - Zavet u krvi
Bogooveka Hrista. I taj se Zavet evharistijski produuje u Bogooveanskom telu
Crkve, sjedinjujui Bogooveanskom krvlju nas ljude sa Bogom i meu sobom. Jer
ujedinjujui oveka sa Bogoovekom, ta presveta krv nas preko Njega ujedinjuje sa
svima ljudima. Oigledna je istorijska injenica: pravo, istinsko, besmrtno jedinstvo
oveka sa ljudima biva preko Bogooveka: Bog je blii svakome oveku no to je sam
ovek sebi, blii i svima ljudima no to su oni sami sebi. Zato nema oveku jedinstva sa
samim sobom i sa ljudima oko njega bez Boga, bez Bogooveka, bez krvnog oroenja i
sjedinjenja s Njim. to se krvno oroenje i sjedinjenje oveka s Bogom, i to krvno
Bogooveansko oroenje i sjedinjenje oveka sa ljudima, obavlja u Bogooveanskom
telu Hristovom - Crkvi. I to konkretno i doivljajno: U svetoj Evharistiji, svetom
Prieu tela i krvi Hristove.
Krv Bogoovekova sjedinjuje oveka sa Bogom, kako na Golgotskom krstu,
tako i u Bogooveanskom telu Crkve kroz ivotvornu i bogotvornu krv svete tajne
Priea na svetoj Liturgiji. I jo: poto je to krv Bogooveka Hrista, a Crkva telo
Njegovo, to ona i jeste sjedinjujua sila koja sve lanove Crkve sjedinjuje u jedno telo,
u jedan ivot, u jednu duu, u jedno srce, u jednu Bogooveansku zajednicu -
. aa blagoslova koju blagosiljamo, nije li zajedica - - krvi
Hristove? Hleb koji lomimo, nije li zajednica - - tela Hristovog? Jer je jedan
hleb, jedno smo telo mnogi; jer svi u jednome hlebu imamo zajednicu (1.Kop.10,16-17).
- Ove Bogooveanske rei hristonosnog Apostola kazuju nam samu tajnu Crkve, njenu
evharistijsku tajnu i evharistijsku prirodu. Sveta Evharistija, sveto Priee nas ne samo
sjedinjuje sa Njim, Nezamenljivim, nego i nas meu sobom. Jedui Njegovo sveto telo,
mi postajemo jedno telo mnogi. Sjedinjujui se sa Njim, mi se svetim jedinstvom
sjedinjujemo i meu sobom. je sveto jedinstvo ljudi u Hristu, Bogooveansko
jedinstvo, Jedino istinsko jedinstvo i jedino veito jedinstvo ljudi. Jer u Bogooveku
www.PrijateljBozji.com
Gospodu Hristu mi smo ne samo veito ivi, nego i veito jedno: i to jedno kao to je
telo jedno. Ima li prisnijeg jedinstva od toga? I jo: ima li venijeg jedinstva od toga,
kada je to telo - veno telo? Tako je u Bogooveanskom telu Hristovom, Crkvi; tu smo
jedno telo mnogi. Njime, Bogoovekom: jedno telo mnogi. I izraz te Bogooveanske
stvarnosti i jeste sveta Evharistija, sveta Liturgija, sveto Priee. udotvorni, i uvek
istorini Bogoovek je najpre ovaploenjem Svojim ujedinio u Sebi Boga i oveka
venim jedinstvom. I to sve preneo, i neprekidno prenosi, na sve ljude. Preneo, i
prenosi, na Bogooveanski nain. Jer je Crkvu osnovao na Bogooveanskom telu
Svom, na zemaljskoj stvarnosti Bogooveanskog ivota i prisustva Svog u naem
svetu. Ovaplotio se Sveblagi da bi nas Sebi saovaplotio (Ef.3,6), i tako oboio, i tako
nam sve Svoje darovao. On to ini prvenstveno svetim Prieem u svetoj Evharistiji
Crkve.
Jedno smo telo mnogi, jer niko od nas ne sainjava celo telo, nego je svaki samo
deli tela, kako bismo uvek oseali i znali koliko zavisimo jedan od drugoga: svi od
svakoga, i svaki od sviju. I koliko smo neophodni jedan drugome: svi svakome, i svaki
svima; i jo: svaki svakome. Naa sila, i mo, i ivot, i besmrtnost, i blaenstvo, samo
su u tome jedinstvu, koje nam daje, ko? Telo Hristovo, telo Boje. udesni Gospod
Hristos je nae istinito jelo, nae istinito pie (sr.Jn.6,55-56.48). On je taj jedan hleb
kojim se hranimo, i Njime svi u jednome hlebu imamo zajednicu. On je i sama
zajednica, i sila te svete zajednice, svete sabornosti Crkve. Prieujui se svetim
hlebom i svetom krvlju Gospoda Hrista, mi se prieujemo Njegovim svetim telom,
koje je uvek jedno, i svuda jedno. Tako smo mnogi jedno telo u Hristu, a po sebi smo
udi jedan drugome (Rim.12,5; sr.1.Kor.12,27).
To je bogomudrost svetog Apostola. Nju bogomudro produuje peti evanelist
- sveti Zlatoust: Nazvavi sveto Priee zajednicom tela Hristova, Apostol je hteo
rei jo bliskije, pa je zato dodao: Jer je jedan hleb, jedno smo telo mnogi. Ta ta ja
govorim: Zajednica? Mi smo samo to telo. Jer ta je hleb? Telo Hristovo. ta
postaju oni koji se prieuju? Telo Hristovo; ne mnoga tela, nego jedno telo. Kao to
hleb, nainjen od mnogih zrna postaje jedan, te se zrnevlje ne vidi zbog njihovog
sjedinjenja, tako se i mi sjedinjujemo i sa Hristom i meu sobom13.
toj Bogooveanskoj stvarnosti bogomudri Kavasila blagovesti: Crkva
pokazuje sebe u svetim tajnama (tela i krvi Hristove), ne kao u simvolima, nego kao
udovi u srcu, i kao grane u korenu drveta, i, po rei Gospodnjoj, kao loze u okotu (Jn.
15,1-5). Jer ovde nije samo optost - - imena ili analogija po slinosti, nego
istovetnost - . Jer su ove svete tajne - telo i krv Hristova, a to i jeste istinita
hrana i pie Crkvi Hristovoj; i ona, prieujui se njima, ne pretvara ih u ljudsko telo,
kao to biva sa ljudskom hranom, nego se ona sama (to jest Crkva) pretvara u to telo i
krv Hristovu... I ako bi neko mogao da vidi Crkvu Hristovu po tome koliko se ona
sjedinila s njim prieujui se njegovim telom, on ne bi nita drugo video nego samo
Gospodnje telo. Sa tog razloga i pie Pavle: Vi ste telo Hristovo, i udi meu sobom
(1.Kor.12,27)14. Ako je Hristos jedan, veli sveti Grigorije Bogoslov, onda je jedna glava
Crkve, i jedno telo 15. Na taj nain mi smo Hristom i u Hristu jedno telo i meu sobom
udovi sa svima svetim Apostolima, i Prorocima, i Muenicima, i Ispovednicima, i svima
Svetima. od ove u Hristu zajednice sa svima svetima (sr.Ef.3,18; 4,11-16) nema za
bie ljudsko nita bolje, nita svetlije, nita blaenije, nita venije, nita milije u svima
svetovima poznatim i zamislivim. Radost je nad radostima: biti sa svima svetima - jedno
telo, i to - telo Hristovo.
13
In Epist. I ad Corinth. Homil. 24,2; . gr. t. 61, col. 200.
14
. . 38; . gr. t. 150, col. 452C-453A.
15
Orat. 37,8; P. gr. I. 36, col. 292B.
www.PrijateljBozji.com
Ako bi se sve tajne Novog Zaveta, Zaveta Bogoovekovog, i sve tajne Crkve
Hristove, Crkve Bogoovekove, mogle svesti na jednu tajnu, onda je ta tajna - sveta
tajna Priea, sveta tajna Evharistije. Ona nam i pokazuje i daje vascelog Gospoda
Hrista u svom udesnom raskoju Njegove Bogooveanske Linosti i Njegovog
Bogooveanskog tela, koje je Crkva. Jer sveto Priee, sveta Evharistija, to je samo
Boansko telo Njegovo, to - sama Boanska krv Njegova, to - sav On sa Crkvom
Njegovom u neiskazanoj punoi Svoga Boanstva i Svoga oveanstva - Svoga
Bogooveanstva. Novi Zavet je zaista na jedinstven i izuzetan nain nov: Zavet u
Bojoj krvi, Zavet u Bojem telu. I takav Bogooveanski savez Boga i oveka
ostvaren je na svu venost udesnim Bogoovekom i Gospodom Hristom i Njegovom
Bogooveanskom Crkvom.
Sveto Priee je uvek telo sveivog Gospoda Isusa: Ovo je telo moje; i mi smo
njime i kroz njega uvek Njegovi, svagda nanovo Njegovi. i onih koji se tim svetim
telom prieuju. Tako svi sainjavamo jednu svesvetu Bogooveansku zajednicu -
Crkvu. U samoj stvari, u svetoj Evharistiji je sva Crkva, i sve njene tajne i njene
Svetinje. U njoj je sav Gospod Hristos; u njoj sav Novi Zavet, Zavet u sveivotvornoj
krvi Bojoj: Novi Zavet u mojoj krvi (1.Kop.11,25). Kroz sveto Priee mi stalno
obnavljamo svoj savez sa Gospodom Hristom i kao pojedinci i kao narod Boji
(sr.Tit.2,14; Jev.2,17; 8,8-10; 2.Kor.6,16); stalno se utvrujemo u njemu; i on je za nas
stvarno uvek novi savez, Novi Zavet u Bogooveku Hristu. To je ono to nikad ne treba
zaboravljati ve uvek pamtiti i obnavljati, i tako sebe u Crkvi stalno iznova
Bogooveanskim ivotom oivljavati. Zato Spasitelj i ozakonjuje blagovesnu
zapovest: Ovo inite meni za spomen (1.Kop. 11,24-25; Lk.22,19).
Ovaj liturgijski i evharistijski spomen podsea na sav Bogooveanski podvig
spasenja sveta, izvren Gospodom Hristom. Po bogonadahnutoj rei svetog Damaskina:
Svravanje ovih svetih tajni (na Liturgiji) ispunjava sav duhovni i nadprirodni
domostroj ovaploenja Boga Logosa16. To sveto-evharistijsko podseanje u stvari
jeste svetotajinsko davanje nama samoga Gospoda Hrista u vasceloj punoi Njegovog
Bogooveanstva. Jer nam nita novozavetno ne daje tako celoga Gospoda Isusa kao
sveta Evharistija i Priee; daje nam Njega vascelog: Venog, Sveivog i
Sveivotvornog; i to uvek istog i sveistog - jue i danas i vavek (Jev.13,8). Kroz sveto
Priee mi doivljavamo sav Spasiteljev Bogooveanski podvig spasenja kao svoj.
pre svega Njegovu svespasonosnu smrt i vaskrsenje. Jer nas oni potpuno uvode u samo
srce i u samu venost Bogooveanskog spasenja. Stoga sveti Apostol blagovesti: Kad
god jedete ovaj hleb i au ovu pijete, smrt Gospodnju i vaskrsenje obznanjujete, dok ne
doe (1.Kor.11,26).
Telo ovaploenog Gospoda Hrista, koje je On primio od Presvete Bogorodice i
Duha Svetoga, i telo Njegovo u svetoj Evharistiji kao i telo Njegovo - Crkva, sve je to,
na kraju svih krajeva, jedno telo, jedinstveno i svespasonosno. Jer Gospod Hristos jue
je i danas onaj isti i vavek (Jev.13,8). O tome heruvimski vidovito svedoi Zlatousti
evanelist: Oni koji se prieuju tela i krvi Gospoda Hrista - pamtite, mi se
prieujemo tela koje se ni po emu ne razlikuje od onoga tela koje sedi gore, kome se
Aneli klanjaju; to telo mi upravo okuamo - . , koliko nam je
puteva otkriveno ka spasenju! Gospod nas je nainio Svojim telom, dao nam je Svoje
telo. Jer kao to je telo ono sjedinjeno sa Hristom, tako se i mi sjedinjujemo s Njim kroz
ovaj hleb. Jer Njemu ne bee dosta to postade ovek, i to bi bijen i raspet za nas, nego
i ujedinjuje Sebe s nama; i to ne samo verom, nego nas i stvarno ini Svojim telom17.
16
, 2; . gr. t. 95, col. 408.
17
In Epist. ad Ephes. Homil. 3,3; . gr. t. 62, col. 27; In Matth. Homil. 82,5; P. gr. t. 58, col. 743.
www.PrijateljBozji.com
SVOJSTVA CRKVE
sadraj
2. Svetost Crkve
sadraj
Svojom Bogooveanskom prirodom Crkva je nesumnjivo jedinstvena
organizacija u zemaljskom svetu. U takvoj prirodi njenoj je i sva svetost njena. U stvari,
ona je Bogooveanska radionica osveenja ljudi, a preko njih i ostalih tvari. Ona je
sveta kao Bogooveansko telo Hristovo, kome je sam Gospod Hristos besmrtna glava,
a Duh Sveti - besmrtna dua. Zato je u njoj sve sveto: i uenje njeno, i blagodat njena, i
tajne njene, i vrline njene, i sve sile njene, i sva sredstva njena, uriznieni u njoj za
osveenje Ljudi i tvari. Iz besprimernog ovekoljublja ovaploenjem postavi Crkva,
Bog i Gospod Isus Hristos je osvetio Crkvu Svojim stradanjem, i vaskrsenjem, i
vaznesenjem, i uenjem, i udotvorenjem, i molitvom, i postom, i tajnama, i vrlinama;
reju: celokupnim Svojim Bogooveanskim ivotom. Zato je i izreena bogonadahnuta
blagovest: Hristos zavole Crkvu, i sebe predade za nju da je osveti oistivi je kupanjem
vodenim i reju, da je metne preda se slavnu Crkvu, koja nema mrlje ni bora, ili takoga
ega, nego da bude sveta i bez mane (Ef.5,25-27).
No evanelska je stvarnost u toku istorije: Crkva je puna i prepuna grenika. Da
li njihovo prisustvo u Crkvi umanjuje, naruava, unitava njenu svetost? Nipoto i ni na
koji nain. Jer su neumanjivo i neizmenljivo sveti: Gospod Isus - glava njena, i Duh
Sveti - dua njena, i Boansko uenje njeno, i tajne njene, i vrline njene. Crkva trpi
grenike, krili ih, pouava, eda bi ih probudila i pobudila na pokajanje i duhovno
ozdravljenje i preobraenje; i oni ne smetaju Crkvi da bude sveta. Samo grenici
neraskajani, uporni u zlu i bogoborakoj zlovolji, odsecaju se od Crkve ili vidljivim
dejstvom crkvene Bogooveanske vlasti ili nevidljivim dejstvom suda Bojeg, te se i
na taj nain svetost Crkve ouvava. Izvadite zloga izmeu sebe (1.Kop. 5,13).
Sveti Oci su i svojim spisima i na Saborima ispovedali svetost Crkve kao njeno
bitno i neizmenljivo svojstvo. Oci pak Drugog vaseljenskog sabora su to dogmatski
definisali u devetom lanu Simvola vere. ostali Vaseljenski sabori su to potvrdili
peatom saglasnosti.
3. Sabornost Crkve
sadraj
katolinost = Crkve
Sama Bogooveanska priroda Crkve po sebi je sveobuhvatno vaseljenska,
saborna: Bogooveanski vaseljenska, Bogooveanski katolianska, Bogooveanski
saborna. Bogoovek Gospod Hristos je Sobom i u Sebi pa najsavreniji i najpotpuniji
nain sjedinio Boga i oveka, a preko oveka sve svetove i svu tvar. Sudbina tvari je
sutinski povezana sa ovekom (sr.Rim. 8,19-24). Svojim Bogooveanskim
organizmom Crkva obuhvata: sve to je na zemlji, sve to se vidi i to se ne vidi, bili
Prestoli ili Gospodstva ili Poglavarstva ili Vlasti (Kol.1,16). Sve je y Bogooveku, i On
je glava telu Crkve (Kol.1,17-18). U Bogooveanskom organizmu Crkve svaki ivi
punoom svoje linosti kao iva bogolika elijica. Zakon Bogooveanske sabornosti
obuhvata sve, i dela kroza cve. Pritom, uvek se odrava bogooveanska ravnotea
izmeu Bojeg i oveijeg. Mi ljudi u Crkvi, kao sutelesnici tela njenog, doivljavamo
svu punou svoga bia, u svim bogolikim dimenzijama. I jo: u Crkvi Bogoovekovoj
ovek doivljava svoje bie kao neko svebie, bogooveansko svebie; doivljava sebe
ne samo kao sveoveka ve i kao svetvar, svestvorenje. Reju: doivljava sebe kao
blagodatnog bogooveka.
Bogooveanska sabornost Crkve u stvari je neprekidno blagodatno-vrlinsko
ohristovljenje oveka: sve se sabira u Hristu Bogooveku, i sve doivljava Njime kao
www.PrijateljBozji.com
4. Apostolnost Crkve
sadraj
Sveti Apostoli su prvi bogoljudi po blagodati. Vascelim ivotom svojim svaki
od njih, poput Apostola Pavla, govori sebi: Ja vie ne ivim, u meni ivi Hristos
(Gal.2,20). Svaki od njih je ponovljeni Hristos; ili tanije: produeni Hristos. Sve je u
njima Bogooveansko, jer je sve od Bogooveka. Apostolnost i nije drugo do
Bogoovenost Gospoda Hrista, dobrovoljno usvojena svetim podvizima svetih vrlina:
vere, ljubavi, nade, molitve, posta, i ostalih. t znai: sve to je oveije u njima
dobrovoljno ivi Bogooveijim, mislei Bogoovekom, oseajui Bogoovekom,
delajui Bogoovekom, hotei Bogoovekom. Za njih je istorijski Bogoovek, Gospod
Isus Hristos, i vrhovna svevrednost i vrhovno svemerilo. Sve je u njima od Bogooveka,
radi Bogooveka i u Bogooveku. I to uvek tako, i svuda tako. To im je besmrtnost i u
zemaljskom vremenu i u zemaljskom prostoru. Time su jo na zemlji vezani za svu
Bogooveansku venost Hristovu.
Ova Bogooveanska apostolnost je sva u potpunosti produena u zemaljskim
naslednicima hristonosnih Apostola: u svetim Ocima. Mey njima, u sutini, nema
nikakve razlike: u njima podjednako ivuje i dela i besmrtuje i venuje jedan i isti
Bogoovek Hristos: koji je jue i danas Onaj isti i vavek (Jev.13,8). Kroz svete Oce
produuju se sveti Apostoli sa svim svojim bogooveanskim bogatstvima,
bogooveanskim svetovima, bogooveanskim svetinjama, bogooveanskim tajnama,
bogooveanskim vrlinama. Sveti Oci u stvari neprekidno apostoluju, i kao posebne
obogooveene linosti, i kao episkopi pomesnih Crkava, i kao lanovi svetih
Vaseljenskih sabora i svetih Pomesnih sabora. Za sve njih je jedna Istina, Jedna
Sveistina: Bogoovek Gospod Isus Hristos. Gle, sveti Vaseljenski sabori, od prvog do
poslednjeg, samo jednu svevrednost ispovedaju, brane, veruju, blagoveste i svebudno
uvaju: Bogooveka Gospoda Isusa Hrista.
Glavno Predanje, Svepredanje Pravoslavne Crkve i jeste: ivi Bogoovek
Hristos, sav u Bogooveanskom telu Crkve, kojoj je On besmrtna, vena glava. To je
ne samo blagovest ve i sveblagovest svetih Apostola i svetih Otaca. Oni nita ne znaju
osim Hrista raspeta, Hrista vaskrsla, Hrista vaznesena. Svi oni vascelim ivotom i
uenjem svojim jednoduno i jednoglasno svedoe: Bogoovek Hristos je sav u Crkvi
Svojoj, kao u telu Svom. Svaki od svetih Otaca moe s pravom rei sa svetim
www.PrijateljBozji.com
18
Epist. XV; P. gr. I. 91, col. 544D: .
, ...
19
De fide, I,1; P. gr. t. 94, col. 792A.
20
De Imagin., Orat. III, 41; P. gr. t. 94, col 1356CD.
21
7. no , . , , .
- .
www.PrijateljBozji.com
PEDESETNICA
sadraj
ta je Bogoovek Hristos: ta je Bog u Njemu a ta ovek? Kako se poznaje Bog u
Bogooveku a kako ovek? ta je nama ljudima Bog darovao u Bogooveku i sa
Bogoovekom? Sve nam to kazuje Duh Sveti - Duh Istine: kazuje nam svu istinu
Njemu - Bogu u Njemu i oveku u Njemu, i ta nam je sve darovano Njime. t? -
Neizmerno prevazilazi sve to su oi ljudske ikada videle, ui ljudske ikada ule, srce
ljudsko ikada naslutilo (sr. Jn.15,26; 16,13; 1.Kop.2,4-16; Ef.3,5).
Svojim ivotom u telu na zemlji, Bogoovek je osnovao Bogooveansko telo
Svoje - Crkvu, i time pripremio zemaljski svet za dolazak i ivljenje i delatnost Duha
Svetog u telu Crkve kao due tog tela. Na dan Svete Pedesetnice Duh Sveti je siao s
neba u Bogooveansko telo Crkve, i zanavek ostao u njemu kao sveivotvorna dua
njegova (Dap.2,1-47). To vidljivo Bogooveansko telo Crkve sainjavaju sveti
Apostoli svojom svetom verom u Bogooveka Gospoda Isusa kao Spasitelja sveta, kao
savrenog Boga i savrenog oveka. I silazak, i sva delatnost Duha Svetog u
Bogooveanskom telu Crkve biva zbog Bogooveka i radi Bogooveka (sr.Jn.16,7-13;
15,26; 14,26). Njega radi Duh Sveti ue u svet22. Sve u Bogooveanskom
domostroju spasenja uslovljeno je Bogooveanskom Linou Gospoda Hrista; i sve
biva, i sve se zbiva u kategoriji Bogoovenosti. Tako i delatnost Svetoga Duha. Sva
delatnost Njegova u svetu jednosuna je sa Bogooveanskim podvigom spasenja sveta
Gospodom Hristom. Pedesetnica je svim besmrtnim darovima Trojinog Boanstva, i
samog Duha Svetog, ograniena na svete Apostole = na svetu apostolsku veru = na
sveto apostolsko Predanje = na svetu apostolsku jerarhiju = na sve to je apostolsko =
to je Bogooveansko.
22
.
www.PrijateljBozji.com
23
: 1, , . ,
1.
24
, , , . .
25
, . , , 9; : , , 8.
26
: 3, , 3.
27
In Isai. cap. III; P. gr. t. 30, col. 289D.
www.PrijateljBozji.com
BLAGODAT
sadraj
CBETE TAJHE
sadraj
28
De vita in Christo, lib I; P. gr. t. 150, col. 504A.
www.PrijateljBozji.com
blagodatne sile i darovi i energije Duha Svetog za novi ivot u Hristu, ivot
bogooveanski. U svetom miropomazanju oveija linost biva pomazana Duhom
Svetim po obliju i podobiju Boanskog Pomazanika - Bogooveka Hrista. U ovoj
svetoj tajni produuje se Sveta Pedesetnica, koja u Crkvi Hristovoj nikad ne prestaje.
SVETE VRLINE
sadraj
Gospod Hristos dao telo vrlinama, kao i Crkvi. No, poto je Gospod Hristos sav u
Crkvi, ona - telo Njegovo, a On - glava njena, to i sve vrline Njegove ive u Crkvi. I
lanovi Crkve, ivei u njoj, ive u tim svetim vrlinama, i no meri revnosti svoje postiu
svoje cpasenje, ohristovljenje, oboenje, obogooveenje.
U Crkvi se kroz svete tajne i svete vrline Bogoovek Hristos useljava u nas, i
ivi u nama. Svetim krtenjem ovek se uhristovljuje; a zatim se celog ivota svog
ohristovljuje, obogooveuje kroz ostale svete tajne i svete vrline. Svaka je sveta vrlina
vrlo razgranat podvig. Na elu svetih vrlina stoji vera. Ona je koren i sr svih svetih
vrlina. Iz nje se roje sve svete vrline: molitva, ljubav, pokajanje, smirenost, post,
krotost, milostivost, i druge. Tu istinu i blagovesti sveti Apostol govorei Hrianima:
upotrebite sve staranje i pokaite u veri svojoj vrlinu -
(2,t.1,5); ili bolje: svevrlinu = Gospoda Hrista, jer ste duni ivotom svojim
objavljivati sve vrline - - Gospoda Hrista (1.Pt.2,9). Svaka vrlina je
neophodna oveku za spasenje. Da bi postigao spasenje, oveku je neophodno da se
podvizava i podvigom vere, i podvigom ljubavi, i podvigom molitve, i podvigom posta,
i podvigom svake svete vrline evanelske. Bez vere nema spasenja, jer: bez vere nije
mogue ugoditi Bogu (Jev.11,6). Ali isto tako nema spasenja ni bez ljubavi, ni bez
molitve, ni bez posta, ni bez milostivosti, ni bez ostalih svetih vrlina. To je tako
oigledno iz Spasovog Svetog Evanelja objavljenog Njime lino i preko Njegovih
svetih Blagovesnika: Apostola i Otaca. Zato bogomudri podvinik pravoslavni Nikita
Stitat, uenik svetog Simeona Novog Bogoslova u svom Ispovedanju vere blagovesti:
Verujem i u neophodnost istog i vrlinskog ivota, koji je zajedno sa pravom verom
neophodan za spasenje32.
Bog je svesavrena vrlina - 33. To je apoctolsko-svetootako
uenje i sveto Predanje Crkve Hristove. Boja priroda je izvor svake vrline 34. Cilj je
vrlinskog ivota - upodobljenje Bogu: 35. Zato: U vrline je
jedna granica savrenstva - nemati nikakvih granica36.
Zbog svih tih razloga, bez svetih vrlina nema oveku spasenja, oboenja,
ohristovljenja, raja, Carstva nebeskog. Svete tajne su, nema sumnje, svete dogme vere
nae, spasenja naeg. No, i svete vrline su takoe svete dogme vere nae, spasenja
naeg. Bez svetog krtenja nema spasenja. To je nepromenljiva dogma spasenja u
Bogooveanskoj Crkvi Spasovoj. Ali i bez vere, i bez ljubavi, nema spasenja. Zato su i
vera i ljubav takoe neizmenljive dogme spasenja. Svaka sveta tajna je dogma; i svaka
sveta evanelska vrlina je dogma. I svete tajne i svete vrline sainjavaju jedan nedeljiv
organski podvig spasenja, Bogooveanski podvig spasenja.
Zapovesti Gospodnje u Evanelju nisu nita drugo do etike dogme. Na primer:
svako blaenstvo u Besedi na Gori jeste dogma. Bez prvog blaenstva nema spasenja,
jer bez smirenja - nema spasenja. Isto tako: bez molitve, bez posta, bez ljubavi - nema
spasenja. Sve su to evanelske etike dogme, uvek neophodne, uvek neizmenljive, uvek
obavezne za sve. Svaka sveta vrlina i jeste dogma; i to sveta dogma hrianskog ivota.
pre svega - vera, koja kroz ljubav dela (Gal.5,6). Sve vrline = sve zapovesti izrastaju,
izviru, iscvetavaju iz vere. Bogooveanska je istina: sve etike dogme neophodne su za
spasenje, za oboenje, za obogooveenje. One i jesu blagodatne, ivotvorne Boanske
sile, kojima se ovek spasava oboujui se pomou njih. One jaaju i postaju svemone
pomou svetih tajni: pokajanja, ispovesti, Priea...
CRKVENA JERARHIJA
sadraj
samo jedna besmrtna radost: Bogoovek Gospod Hristos Isus. U Njemu je sva tajna i
Boga i oveka. Velika je i slatka tajna nae vere, nae pobonosti: Bog se javi u telu, u
oveku. To je prva polovina vene Sveistine. druga je: ovek se javi u Bogu
(sr.1.Tim.3,16). Zbog svih tih razloga udesni Gospod Hristos Bogoovek i jeste jedino
na potrebu biu ljudskom i rodu ljudskom u svima svetovima vidljivim i nevidljivim
(sr.Lk.10,42).
40
, . ( 4. ).
41
... ... ( 6, ).
www.PrijateljBozji.com
42
. : 7. .
www.PrijateljBozji.com
BOGU-SUDIJI
sadraj
Vena evanelska istina Bogu kao Sudiji nije nasilno nametnuta saznanju, niti
neprirodno ubaena u svetilite bogootkrivenih istina. Ona je prirodni, sastavni deo
svetog Otkrivenja u Bogooveanskom telu Crkve. Bez nje, logika Otkrivenja ne bi bila
Boanska, i Bogooveanski domostroj spasenja ne bi bio potpun. Bez nje, Boansko
Otkrivenje liilo bi na svet bez neba nad njim. Ona je krov koji pokriva i zavrava
dijamantski hram Bogooveanskih istina oveku i svetu. Priroda ostalih svetih dogmi
je i njena priroda; ona je jednosuna sa njima; nalazi se u njima kao i one u njoj; iste je
vrednosti i ivotne snage sa njima; ne moe se deliti od njih, jer sve skupa sainjavaju
jedan nedeljivi Bogooveanski organizam. Prirodno je da Bog koji je Tvorac, i
Spasitelj, i Osvetitelj, bude u isto vreme i Sudija. Jer kao Tvorac, On nas je iz nebia
uveo u bie, odredivi nam kao cilj postojanja: upodobljenje Bogu pomou bogolikosti
darovane nam due, uzrastanje rastom Bojim u oveka savrena, u meru rasta visine
Hristove (sr.Kol.2,19; Ef.4,13); kao Spasitelj, On nas je spasao od greha i smrti i avola,
unevi u ljudsku, grehom osmrenu, prirodu naelo i silu vaskrsenja i besmrtnosti; kao
Osvetitelj, On nam je u Svom Bogooveanskom telu Crkve dao sva blagodatna
sredstva i sve Boanske sile za usvajanje Njegovog Bogooveanskog podviga spasenja
i postignue cilja naeg postojanja; kao Sudija, On ceni, sudi i presuuje kako smo se
mi odnosili prema Njemu kao Tvorcu i prema sebi kao bogolikoj tvorevini, prema
Njemu kao Spasitelju i prema sebi kao predmetu spasenja, prema Njemu kao
Bogooveku = Crkvi = Osvetitelju i prema sebi kao objektu osveenja, oboenja,
obogooveenja. U toj etvorostrukoj delatnosti Svojoj Bog sve ini no savetu volje
Svoje - (f.1,11), to jest po predvenom planu
Svom svetu i oveku, sa ciljem: da se sve to je na nebesima i na zemlji oglaveni
- u Hristu (Ef.1,10; sr.Kol, 1,16-17.20).
Bog je u testo bia ljudskog stavio kvasac hristoenjivosti da bi ovek, a ca
njim i za njim i sva tvar, teio i stremio ka Hristu. Otuda je sva tvar u sri svojoj
hristocentrina, i otima se ka Hristu kao ka svome prirodnom i venom centru i cilju
(sr.Rm.8,19-23; Kol. 1,16-17; Ef. 1,4-5). Dok se u Svojoj tvorakoj, spasiteljskoj, i
osvetiteljskoj delatnosti Bog javlja kao ora, seja i odgajiva, dotle se u Svojoj
sudijskoj delatnosti pojavljuje kao etelac i veja. Prirodno je da nebeski Seja, koji je
izobilno posejao seme venih Boanskih istina po zemlji due ljudske, doe i vidi,
koliko je od tog semena istrulelo u mulju slasti, koliko ugueno u trnju strasti, koliko
sparueno u eravici greholjublja, a koliko rodilo i urodilo Boanskim plodom. I da
zrelo klasje ita zemljinog poanje i odveje. Zato to je ora, seja i odgajiva, On ima
pravo da bude i etelac i veja; zato to je ljudima darovao sva sredstva, potrebna im za
postignue Bogom postavljenog cilja ivotnog, On ima pravo da bude i Sudija. Bila bi
neoprostiva nepravda, i uvreda, i tiranija, kada bi Bog istupio kao Sudija, ne javivi se
pre toga kao Spasitelj i Osvetitelj. Nema prava da sudi oveku i oveanstvu Bog koji
prethodno nije hteo da ljudima otkrije put u veni ivot, da im kae venu Istinu, da im
da sredstva za spasenje od greha, smrti i avola; jednom reju: Bog koji nije hteo da im
bude Spasitelj. Takvom nasilnikom Bogu, oveanstvo bi imalo prava da jednoduno
i jednoglasno u oi rekne to i zli sluga u prii talantima (Mt.25,24-25).
Kada bi Hristos bio takav Bog, ne bi trebalo verovati u Njega, jer u takvom
sluaju On ne bi bio pravi Bog, ve jedan od nemonih samozvanih bogova u
www.PrijateljBozji.com
kukavnom panteonu ljudskih idola. No, zato to se Bogoovek Gospod Hristos javio
kao Spasitelj oveka i oveanstva, i po neiskazanom ovekoljublju Svom izvrio
preteki podvig spasenja; zato to je ljudima dao sve darove neba koje samo Bog
ljubavi moe dati, On ima pravo da sudi svetu i oveku.
Razume se, ukoliko je Gospod Hristos jednosutan sa Bogom Ocem i Bogom
Duhom Svetim, utoliko je i sud nad oveanstvom delo vascele Svete Trojice. No, da
buntovni ovek, po bogoborakoj grehovnosti svojoj, ne bi protestovao i rekao da Bog
koji nije bio u telu ljudskom, koji nije stradao stradanjem ovekovim, koji nije proao
kroz zmijarnik zemljin, - nema pravo da sudi ljudima, to Bog Otac sav sud dade Sinu
(Jn.5,22), i: sudie vaseljeni - - no pravdi ovekom - . - koga
odredi, davi svima veru vaskrsnuvi ga iz mrtvih (Dap.17,31).
Odredivi oveka Isusa, ovaploenog Boga Logosa da sudi svetu, Bog je uinio
oveanstvu zavrnu pravdu, ovekoljubivo zatvorio krug Svoje nebeske pravde na
zemlji, te ljudi ne mogu imati opravdanja za protest i bunt protiv suda Bojeg.
Bogoovek Gospod Isus je ne samo osniva vere - , ve i
izvritelj - - vere nae; uzronik i zavritelj celokupnog plana Bojeg
svetu i oveku (Jev.12,2; sr.2,10).
Kroz cve svoje promene i mene sva tvar hita svome zavretku. Kroz sve dane i
sve noi svi ljudi, a ca njima i za njima i sva tvar, hitaju poslednjem danu, u koji e se
svriti tajna ovoga sveta i istorije ljudske. Svi dani, kao beli potoci, i sve noi, kao crni
potoci, lome se i probijaju kroz gudure i urvine postojanja nosei sva bia i svu tvar ka
poslednjem danu, u koji se moraju sliti, i zavriti svoj tok. Sve to je ivelo i ivi u
krletci vremena, mora ui u taj poslednji dan, mora se iskrcati na njegovu obalu. Nema
bia ni tvari, koje potok vremena nee sneti u taj poslednji dan. Tim danom vreme e
zavriti svoje postojanje, zbog ega se on i naziva u Otkrivenju - poslednji dan (Jn.6,
39.40.44; 11,24; 12,48), veliki dan (Dap.2,20; Jud.6); a poto je to Bogom odreeni dan
u koji e On suditi vaseljeni (Dap.17,31), to se i naziva - dan suda -
(t.10,15; 11,22.24; 12,36; 2.Pt.2,9; 1.Jn.4,17), dan gneva i otkrivenja pravednog suda
Bojeg (Rim.2,5). No, kako je sav sud predat Sinu (Jn.5,22), i kako se u poslednji dan
On ima javiti kao Sudija u slavi, to se ovaj dan naziva jo i: dan Sina oveijeg
(Lk.17,22.24.26), dan Gospodnji (2.Pt.3,10; 1.Sol.5,2; sr.Jez.15,5; Is.2,12; Joilj.2,31;
Sof.1,14; Malah.4,1), dan Hristov (2.Sol.2,2; Fil.1,10; 2,16), dan Gospoda naega Isusa
Hrista (2.Kor.1,14; 1.Kor.1,8; 5,5), dan suda i pogibli bezbonih ljudi (2.Pt.3,7; 2,9).
U taj mnogoznaajni dan Bogoovek Gospod Isus e izrei Svoj poslednji,
zavrni sud celokupnoj istoriji sveta i oveka, svima ljudima ukupno i svakom
oveku posebno. I kao to je po zavretku stvaranja sveta izvrio smotru nad svim
stvorenim biima i tvarima, i svemu izrekao Svoj sud da je veoma dobro
(1.Moj.1,31), - tako e Trosunani Gospod i u poslednji dan izvriti smotru nad svima
biima i tvarima na zavretku njihovog puta kroz istoriju, i izrei Svoj sud svemu i
svaemu, svima i svakome. Tada e On konano razluiti dobro od zla, i povui
izmeu njih neprelaznu i neprolaznu granicu; tada e On svima vrednostima ljudskim
izrei Svoj nepogreivi sud; tada e On na savreno osetljivim i tanim terazijama
Pravde i Ljubavi Svoje izmeriti sva dela ljudska, sve misli ljudske, sva oseanja ljudska,
sve elje ljudske, sve rei ljudske; tada e se svriti tajna Boija -
(Otk.10,7) oveku, tvari, svetu, vaseljeni; tada e svi dobri i sve dobro
naslediti veno blaenstvo, veni raj u svesladosnom Carstvu nebeskom Sladajeg
Gospoda Isusa, a svi zli i sve zlo - venu muku, veni pakao u svegorkom carstvu
svezlih anela palih.
www.PrijateljBozji.com
EKUMENIZAM
sadraj
***
Imamo najbogatiji ivot; ali on nema mira i zaokruenosti, unutranje harmonije, jer mu
nedostaje smisao za celinu, za izmirenje oveka i sveta, Tako kriza filosofije postaje
kriza vremena.
Da, da, humanizam se nije mogao ne razviti u nihilizam. Zar moe ovek ne
postati nihilist, kada ne priznaje nikakvu apsolutnu vrednost? Idite koritom logike do
kraja, i vi ete morati doi do zakljuka da je relativizam - otac anarhizma. Poto su sva
bia relativna, onda - nijedno od njih nema prava da sebe nametne drugima. Pokua li,
treba ratovati do istrebljenja. Poto su sve vrednosti relativne, kakvo pravo ima ma koja
od njih da sebe nametne za najveu i vrhovnu? Na osnovu ega tvoja istina, prijatelju,
potiskuje moju, kada su i jedna i druga relativne? Poto u oveanskim svetovima nema
nieg apsolutnog, onda - ne postoji ni hijerarhija bia, ni hijerarhija vrednosti; postoji
samo anarhija.
I zaista, stvarnost je nad stvarnostima da su nihilizam i anarhizam logiki
zavretak evropske kulture, neizbena zavrna forma evropskog humanizma i
relativizma. Humanizam se neminovno izvija u ateizam, prolazi kroz anarhizam, i
zavrava nihilizmom. Je li neko danas ateist, znaj, ako je dosledan, sutra e biti anarhist,
a prekosutra nihilist. A je li ko nihilist, znaj da je do njega doao od humanizma kroz
ateizam.
ta ostaje od oveka, kada se iz tela njegovog izvue dua? - Le. ta od
Evrope, kada se iz njenog tela izvue Bog? -Le. Isterali su Boga iz vasione, zar nije
postala - leina? ta je ovek koji porie duu u sebi i u svetu oko sebe? Nita drugo do
- uniformisana ilovaa, hodei mrtvaki sanduk od ilovae. Rezultat je poraavajui:
zaljubljen u stvari, evropski ovek je najzad i sam postao - stvar. Linost je obescenjena
i razorena; ostao je ovek - stvar. Nema celog, integralnog, besmrtnog, bogolikog
oveka, ve sami razlomci oveka, telesna ljutura oveka, iz koje je proteran besmrtni
duh. Dodue, ljutura je uglaana, politirana, tetovirana, ali je ipak ljutura. Evropska
kultura je obezduila oveka, ovetastvila ga i mehanizirala. Ona mi lii na udovinu
mainu koja guta ljude i prerauje ih u stvari. Finale je dirljivo tuan i potresno
tragian: ovek - bezduna stvar meu bezdunim stvarima.
***
Boansko radi, sve to je ljudsko sarauje. No, da bi ovek uspeno saraivao Bogu,
mora naviknuti sebe: da misli Bogom, da osea Bogom, da ivi Bogom, da stvara
Bogom. A sve to razotkriva nam cilj pravoslavne kulture.
Kakav je cilj pravoslavne kulture? Cilj je: da to vie Boanskog unese i ostvari
u oveku i u svetu oko oveka; drugim reima: da ovaploti Boga u oveku i u svetu.
Stoga je pravoslavna kultura: kult Hristu Bogu, sluenje Hristu Bogu -Ustvari
pravoslavna, Bogooveanska kultura je neprekidno sluenje Hristu Bogu, neprekidno
bogosluenje: ovek slui Bogu kroz sebe i kroz svu tvar oko sebe: sistematski i planski
unosi Boga i Boje u svaki svoj posao, u svako svoje stvaralatvo; budi sve to je
Boansko u prirodi oko njega da bi sva priroda sluila Bogu, predvoena
hristoenjivim ovekom. Tako, sva tvar uestvuje u sveoptem bogosluenju. Jer
oveku, koji slui Bogu, slui priroda.
Bogooveanska kultura preobraava oveka iznutra, ide iz unutranjeg
spoljanjem; prerauje duu, i duom - telo. Za nju: telo je blizanac due, blizanac koji
duom ivi, kree se i postoji. Izvucite iz njega duu; i ta ostaje ako ne - smrdljivi le?
Bogoovek preobraava najpre duu, a zatim i telo. Preobraena dua preobraava telo,
preobraava materiju.
Cilj je Bogooveanske kulture: preobraziti ne samo oveka i oveanstvo, ve
kroz njih i svu prirodu. No, kako se postie taj cilj? - Jedino Bogooveanskim
sredstvima. t su evanelske vrline: vera i ljubav, nada i molitva, post i smernost,
krotost i alostivost, bogoljublje i bratoljublje. Praktikovanjem ovih vrlina izgrauje se
Bogooveanska pravoslavna kultura. Upranjavajui ove vrline, ovek prerauje duu
svoju iz rune u lepu, iz mrane u svetlu, iz grene u svetu, iz tamolike u hristoliku. I
telo svoje pretvara u ram, u koji uramljuje hristoliku duu svoju.
Kroz vebanje u evanelskim vrlinama, ovek stie vlast nad sobom i nad
prirodom oko sebe. Izgonei greh iz sebe, i iz sveta oko sebe, izgoni i divlju i razornu
silu, potpuno preobraava i sebe i svet, ukrouje prirodu i u sebi i oko sebe. Svetitelji su
najbolji primeri toga: osvetivi, preobrazivi sebe praktikovanjem evanelskih vrlina,
oni osveuju, preobrauju i prirodu oko sebe. Mnogobrojni su Svetitelji, kojima su
divlje zveri sluile, koji su samom pojavom svojom ukroavali lavove, medvede i
vukove. Njihovo je ophoenje sa prirodom molitveno, blago, krotko, samilosno, neno,
ne grubo, ne surovo, ne neprijateljsko, ne divlje.
He spoljnje, nasilno, mehaniko nametanje, ve unutranje, dragovoljno, lino
usvajanje Gospoda Hrista neprekidnim praktikovanjem hrianskih vrlina - stvara
Carstvo Boje na zemlji, stvara pravoslavnu kulturu. Jer Carstvo Boje ne dolazi
spoljnim, vidljivim putevima, ve unutranjim, duhovnim, nevidljivim. Ono nee doi
da se vidi, - objavio je Spasitelj. - Niti e kazati: evo ga ovde ili onde! Jer, gle, carstvo
Boje je unutra u vama (Lk.17,20-21), unutra u dui Bogom stvorenoj i bogolikoj, u
dui osveenoj Duhom Svetim. Jer je carstvo Boje pravda i mir i radost u Duhu
Svetom (Rim.14,17). Da, u Duhu Svetom, ne u duhu ovekovom. Ono moe biti u duhu
ovekovom onoliko, koliko ovek ispuni sebe Duhom Svetim pomou evanelskih
vrlina. Zato je prva i najvea zapovest pravoslavne kulture: Itite najpre carstva Bojeg
u pravde njegove, u ovo e vam se sve dodati (Mt.6,33), to jest dodae vam se sve to
vam je potrebno za odravanje telesnog ivota: hrana, odelo, obitalite (Mt.6,25-32).
Sve je to samo dodatak Carstvu Bojem. kultura Zapada ite najpre taj dodatak. U
tome je njeno neznabotvo, jer, po rei Spasovoj, neznaboci itu najpre taj dodatak. U
tome je njen tragizam, jer je duu istroila brinui se stvarima. bezgreni Gospod
rekao je jednom za svagda: He brinite se za ivot svoj, ta ete jesti, ili ta ete piti; ni
za telo svoje, u ta eme ga obui... Jer sve ovo neznaboci itu; zna Otac va nebeski
da vama treba sve ovo. Nego itite najpre carstva Bojeg i pravde njegove i ovo e vam
se sve dodati (Mt.6,25; 32-33; Lk.12,22-31).
www.PrijateljBozji.com
kula, i nama je pala u deo tragina vizija: gle, sazidana je ogromna - nula! Nastala je
sveopta pometnja: ovek oveka ne razume, dua duu ne razume, narod narod ne
razume. Ustao je ovek na oveka, i carstvo na carstvo, i narod na narod, pa ak i
kontinent pa kontinent,
Evropski ovek je doao do svoje sudbonosne vrtoglavice. Na vrh svoje
vavilonske kule poveo je nadoveka, i hteo njime da zavri svoje zdanje, ali je
nadovek poludeo pod samim vrhom, i survao se s kule, a i kula za njim krha se i lomi
kroz ratove i revolucije. Homo europaecus morao je poludeti na kraju svoje kulture:
Bogoubica je morao postati samoubica. Wille zur Macht (volja za mo) pretvorilo se u
Wille zur Nacht (volja za no). No, teka no legla je na Evropu. Rue se idoli Evrope,
i nije daleko dan, kada nee ostati ni kamen na kamenu od evropske kulture, koja je
gradove zidala a due razoravala, koja je tvari oboavala a Tvorca odbacila...
Zaljubljen u Evropu, ruski mislilac Hercen je dugo iveo u njoj, ali je pri kraju
svoga ivota, pre 100 godina pisao: Dosta smo dugo prouavali crvotoni organizam
Evrope; u svima slojevima, svuda smo videli prst smrti... Evropa se pribliuje stranoj
kataklizmi... Politike revolucije se rue pod teretom svoje nemoi; one su izvrile
velika dela, ali nisu svrile svoj zadatak, sruile su veru, a nisu ostvarile slobodu;
raspirile su u srcima elje koje nisu bile u stanju ispuniti... Ja sam prni koji bledim, i
bojim se tamne noi to nastupa... Zbogom umirui svete, zbogom Evropo!...
Pusto je nebo, jer nema Boga na njemu; pusta je zemlja, jer nema besmrtne due
na njoj; evropska kultura je svoje roblje pretvorila u groblje. I sama postala groblje. Ja
xoy da idem u Evropu, - izjavljuje Dostojevski, - i znam da idem na groblje...
Pre Prvog svetskog rata propast Evrope predoseali su i pretskazivali samo setni
vidioci slovenski. Posle Prvog svetskog rata to uviaju i oseaju i poneki Evropljani.
Najhrabriji i najiskreniji meu njima nesumnjivo je pengler koji je posle Prvog
svetskog rata uzbunio svet svojom potresnom knjigom: Unterganag des Abendlandes
(Propast Zapada). U njoj on svima sredstvima, koja mu prua evropska nauka,
filosofija, politika, tehnika, umetnost, religija, pokazuje da Zapad pada i propada. Od
Prvog svetskog rata Evropa se nalazi u ropcu. Zapadnjaka ili faustovska kultura, po
pengleru, poela je u desetom veku posle Hrista, a sada se raspada i propada, da
sasvim nestane krajem dvadeset i drugog veka. Za evropskom kulturom, rasuuje
pengler, nastaje kultura Dostojevskoga, kultura Pravoslavlja.
Kroz sve svoje kulturne izume evropski ovek naglo umire i izumire.
Zaljubljenost evropskog oveanstva u sebe, - to je grobnica iz koje ono ne eli, i zato
ne moe da vaskrsne; zaljubljenost u svoj razum, - to je kobna strast koja pustoi
evropsko oveanstvo. Jedino je spasenje od toga: Hristos, - tvrdi Gogolj. Ali svet,
rasejan milionima blistavih predmeta, koji mu rasprtavaju misli na sve strane, nema
snage da se neposredno sretne sa Hristom.
Tip evropskog oveka je bankrotirao pred osnovnim problemom ivota;
pravoslavni Bogoovek ih je reio sve do jednoga. Evropski ovek reio je problem
ivota nihilizmom; Bogoovek - venim ivotom. Za evropskog darvinovsko-
faustovskog oveka glavno je u ivotu - samoodranje; za Hristovog oveka -
samoportvovanje. Prvi veli: rtvuj druge sebi! drugi: rtvuj sebe drugima!... -
Evropski ovek nije reio prokleti problem smrti; Bogoovek ga je reio - vaskrsenjem.
Nema sumnje, principi i sile evropske kulture i civilizacije su hristoboraki.
Dugo se izraivao tip evropskog oveka, dok nije Bogooveka Hrista zamenio svojom
filosofijom i naukom, svojom politikom i tehnikom, svojom religijom i etikom. Evropa
se posluila Hristom samo kao mostom iz varvarstva nekulturnog u varvarstvo
kulturno, tj. iz varvarstva nevetog u varvarstvo veto43.
43
: , . 334.
www.PrijateljBozji.com
Ako evropski kontinent ostane iim poznat u istoriji ove planete, ostae
verovatno time to je umeo da izmisli mnobrojne probleme, a nije bio u stanju da ni
jedan glavni problem rei u korist svekolikog roda ljudskog. Tu spadaju, na prvom
mestu, takozvani socijalni problemi. Reavati ih, postalo je manija maltene svih
Evropljana. Ali, dopustite pitanje: ko ih reava bez ognja i maa, bez inkvizicije i
lomaa? Evropski ovek stoji zbunjen, pometen i pomahnitao pred socijalnim
problemima kao i pred problemom oveka. Zato? Zato to problemi drutva, kada se
svedu na svoje osnovne elemente, nisu drugo do problem linosti, samo pomnoen
brojem svih individua koje sainjavaju drutvo. ovek, samim tim to je ovek, lan je
drutvene zajednice i u nju unosi svoju psihofiziku sadrinu i problematiku. No,
problematika oveka i oveanstva u osnovi je jedna ista. Problemi istine i pravde,
ivota i smrti, dobra i zla, besmrtnosti i venosti, neba i zemlje, mue i oveka i
oveanstvo. Ali, najpre oveka kao individuu, pa onda oveanstvo kao kolektiv.
Logiki se namee zakljuak: ko rei problem oveka, reio je i problem drutva,
svakog drutva, od najmalobrojnijeg do najmnogobrojnijeg: od porodice do
oveanstva.
Zbog reavanja i problema oveka i problema drutva na humanistiki nain, u
Evropi se padalo u dve krajnosti: ili je ovek potcenjivan, maltretiran, previan, negiran
radi drutva, ili drutvo radi oveka. nama se hoe potpuna pravda i za oveka i za
drutvo, pravda koja bi uvek odraavala ravnoteu izmeu ovekovih boanskih
vrednosti i drutvenih neprolaznih dragocenosti. Nama se hoe drutvo u kome e se
ouvati boanska neprikosnovenost i boansko velianstvo oveije linosti; u kome
ovek nee biti potcenjen, unakaen, opatuljen, mehanizovan, robotizovan ni na raun
klase, ni na raun nacije, ni na raun drave, ni na raun kulture, ni na raun
civilizacije, ni na raun nauke, ni na raun religije. Nama se hoe drutvo u kome se
linost i drutvo dopunjuju, podravaju, rastu jedno kroz drugo i usavravaju jedno
pomou drugog; drutvo u kome je svaki duhovno sjedinjen sa svima i svi sa svakim, u
kome svaki ivi kroza sve, pomou svih, ali i svi ive kroza svakog i pomou svakog.
znai: nama se hoe drutvo koje sobom predstavlja i jeste jedan organizam, jedno
telo, a lanovi tog drutva su organski delovi meu sobom: ti si oko, on ruka, ja noga,
ali ni jedan ne moe rei drugom: ne treba mi, mogu bez tebe. Da bi radila, ruci je
potrebno oko da je vodi i noga da je nosi; isto tako, da bi videlo, oku je potrebna ruka
da ga hrani i noga da ga nosi; i opet, da bi hodila, nozi je potrebno oko da je vodi i ruka
da joj sarauje. Svi smo u organizmu drutva organski delii, veliki i mali, vidljivi i
nevidljivi, ali delii koji ive jedan sa drugim i pomou drugog: svaki sarauje svima i
svi svakome. Kao u telu: da bi rasla jedna dlaka na glavi, njoj sarauje celo telo, ali je i
dlaka svojom posebnom funkcijom potrebna telu, jer uva glavu i mudri je sprovodnik
znoja. Razgledajte telo oveije; u njemu imamo najbolji primer drutva, drugovanja,
saradnje, simbioze, sluenja drugome, blinjemu: svaki deli slui svima, i svi
svakome; malom prstu na ruci slui tako fini organ - oko, i jo finiji - mozak, ali i prst
www.PrijateljBozji.com
slui oku i mozgu. to je vaniji organ u telu, to odgovorniju slubu vri, i sluga je
svemu to je manje od njega u telu. Srce je najvaniji organ u telu ali i najvei sluga
tela: ono neprekidno slui i svakom molekulu posebno i celom telu ukupno.
He udite se tome, tako je sloeno telo: ono to je vee u njemu vee je zato da
bi sluilo manjemu od sebe. Zar ne vidite: smernost je glavna vrlina koja regulie sve
odnose u ljudskom telu: ono to je vee smirava se pred manjim sluei mu; a ono to je
najvee - najvie se smirava! Tako i u naem zamiljenom, idealnom drutvu: vei slui
manjemu, uen - neukome, mudar - prostome, bogat - siromahu; najvei je time najvei
to je dobrovoljni sluga svima. Sve po onom, i prirodnom i Boanskom, zakonu
Bogoovekovom: Koji hoe da bude vei meu vama, neka vam slui. I koji xoe meu
vama da bude prvi, neka vam bude sluga (Mt.20,26-27). Zato? Zato to je to zakon i za
najsavrenijeg oveka, Bogooveka Hrista, koji nije doao da My slue, nego da slui
(Mt.20,28). Zaista, zar ima veeg sluge rodu ljudskome od krotkog Bogooveka? Ja
sam meu vama kao sluga (Lk.22,27), objavljuje On svojim sledbenicima, kao sluga
koji vas, sluei vam smerno, ui Boanskoj Istini, Boanskoj Pravdi, Boanskoj
LJubavi, Boanskoj Dobroti, Boanskoj Sili, kako biste znali i mogli savladati greh, zlo
i smrt, i postati boanski dobri, besmrtni i veni. He samo kao ovaploeni ovek, ve i
kao Bog Logos On neprestano slui ljudima kroz sunce, kroz vazduh, kroz svetlost,
kroz svu prirodu, kroz svu vasionu, slui im istrajno i smerno, samo da bi ih nauio tom
vrhovnom kosmikom i vrhovnom prirodnom zakonu Boanskom: da vee slui
manjemu, i to c radou i blagou. Zato su NJegova Bogooveanska usta i izrekla
tom zakonu ovo: Najvei izmeu vas, neka vam bude sluga. jer koji sebe podie,
ponizie se, a koji se poniuje, podignue se (Lk. 22,26; 18,14). U stvari, svekoliko
Evanelje Bogoovekovo, od poetka do kraja, nije drugo do savrena ilustracija i
nepobitno posvedoenje tog kosmikog Boanskog zakona, ili bolje, svezakona.
He izgleda li vam po ovom evanelskom svezakonu da Bogoovek reava
idealno i realno u isto vreme i problem oveka i problem oveanstva, i problem
linosti i problem drutva? I ne samo da su i ovek i oveanstvo, i linost i drutvo, od
jednog istog psihofizikog materijala, ve i jedan isti cilj, jedna ista celishodnost
proima sve, struji kroz sve to sainjava njihovu sutinu. Ako pak njihov cilj nije isti,
onda izmeu njih zjapi nepremostiva provalija i njih rastru nepomirljive suprotnosti.
Samo jedinstvo cilja omoguuje idealno reenje tog problema oveka i problema
oveanstva, i problema linosti i problema drutva. Ali, kakvog cilja? Sigurno ne
nekog privremenog, oportunistikog, konjukturnog, utilitarnog, ve neprolaznog,
besmrtnog, sudbinskog cilja koji prati ljudsko bie u svima svetovima u kojima se ono
kree. To je osnovni cilj, koji je Bogoovek postavio, crpei ga iz bogolike sutine
ljudske prirode. U emu je taj cilj? Evo u emu: ovaplotiti Boga i sva Boanska
savrenstva u oveku i oveanstvu, u linosti i drutvu.
Zar je to mogue? Mogue je sa dva nepobitna razloga: prvi, to je ovek
bogoliko bie; drugi, to se Bog Logos ovaplotio u oveka i kao Bogoovek pokazao
kako je Boanski idealno savren i oveanski realno prirodan ovek u kome se
ovaplotio Bog sa svima Svojim Boanskim savrenstvima. I jo neto: Bogoovek je
doneo i razdaje ljudima Boanske vrline i sile, te svaki ovek moe, ako hoe, do
maksimuma ovaplotiti u sebi Boga i Boanska savrenstva. Ostvarujui ovaj cilj, ljudi
pretvaraju sebe u besmrtna bia i postaju lanovi besmrtnog Bogoovekovog drutva:
Bogooveanstva. Kao to se iz oveka, logiki i prirodno, izvija i razvija oveanstvo,
tako se iz Bogooveka, opet logiki i prirodno, izvija i razvija Bogooveanstvo. U tom
Bogoovekovom drutvu ljudi i ive i ponaaju se kao besmrtna bia, i to po
evanelskim zakonima koji vae i u ovom i u onom svetu. t, jedino na ovoj planeti,
drutvo pravih besmrtnika i pravih bogonosaca, i onih koji se bar trude da to postanu,
nije nita drugo do - Bogooveansko telo NJegovo - sveta Crkva NJegova...
www.PrijateljBozji.com
Bogooveanskom telu neprekidno ivi istom istinom, istom svetou, istim dobrom,
istim ivotom, i svu prolost uvek ini sadanjicom. Otuda, ovek Pravoslavne vere
nikad nije sam ve uvek u drutvu svih svetih lanova Crkve. I kada misli misao, on je
misli sa strahom i molitvenim trepetom, jer zna da u tome na tajanstven nain uestvuju
svi Svetitelji. Pravoslavni su time pravoslavni to neprekidno imaju ovo oseanje
Bogooveanske sabornosti, zagrevajui ga i uvajui ga molitvom i smernou. Oni
nikada sebe ne propovedaju, nikada se ne hvale ovekom; nikada ne ostaju pri goloj
ovenosti; nikada ne idolatriziraju humanizam. Na svima putevima svojim oni
ispovedaju i propovedaju Bogooveka, ne oveka. NJihovo je rukovodno naelo:
Bogooveanski ciljevi se ostvaruju samo Bogooveanskim sredstvima; evanelskim
ciljevima se stie samo evanelskim putevima. Bogooveanska ideologija Hrianstva
moe se ouvati jedino Bogooveanskom metodikom Hrianstva. Gospod Isus je i
Istina i Put: ne samo Istina nego i Put, Put kojim se jedino dolazi do Istine. Odstupi li se
od Bogooveanske metodike, neminovno se odstupa i od Bogooveanske ideologije,
odstupa se od Bogooveka Hrista.
***
Christi - papa. Kakva tragina neloginost: svuda prisutnom Bogu i Gospodu Hristu
postavljati zamenika! Ali ova se neloginost ovaplotila u zapadnom hrianstvu: Crkva
je pretvorena u dravu, papa je postao vladar, vladike su proglaene za knezove,
svetenici su postali voe klerikalnih partija, vernici su proglaeni za papske podanike,
Evanelje je zamenjeno vatikanskim zbornikom kanonskog prava, evanelska etika i
metodika ljubavi zamenjena je kazuistikom, jezuistikom i svetom inkvizicijom. t
znai: sistemskim uklanjanjem, unitavanjem svega to se ne klanja papi, pa ak i
nasilnim prevoenjem u papsku veru i spaljivanjem grenika u slavu krotkoga i blagoga
Gospoda Isusa!
Nema sumnje, sve se ove injenice same slivaju u jedan neodoljivo logian
zakljuak: na Zapadu nema Crkve, nema Bogooveka, zato nema ni pravog
Bogooveanskog drutva, u kome je ovek oveku besmrtni brat i veni sabrat.
Humanistiko hrianstvo je u stvari najodluniji protest protiv Bogooveka Hrista i
svih evanelskih, Bogooveanskih vrednosti i merila. Istina, i u ovome provejava
omiljena tenja evropskog oveka da sve svede na oveka kao na osnovnu vrednost i
osnovno merilo. iza svega toga stoji jedan idol: Mensshliches Allzumennschliches
(ljudsko - suvie ljudsko). Svoenjem na humanizam, Hrianstvo je, nema sumnje,
uproeno, ali u isto vreme i - upropaeno. Poto je izvren glajhaltung
(izjednaenje) Hrianstva sa humanizmom, danas se pogdegde u Evropi pomilja na
povratak Bogooveku Hristu. Poklici pojedinaca u protestantskom svetu: Zurck zum
Jesus! Back to Jesus! (povratak Isusu) samo su nemoni krici u mrkloj noi
humanistikog hrianstva, koje je napustilo Bogooveanske vrednosti i merila, i sada
se gui u oajanju i nemoi. iz dubine vekova bruje gorke rei setnog Proroka Bojeg
Jeremije: Proklet ovek koji se uzda u oveka!...
U irokoj istorijskoj perspektivi zapadnjaki dogmat nepogreivosti oveka
nije drugo do pokuaj da se umirui humanizam oivi i obesmrti. To je poslednja
transformacija i zavrna glorifikacija humanizma. Posle racionalistike prosveenosti
18. veka i kratkovidog pozitivizma 19. veka, evropskom humanizmu nije ostalo nita
drugo nego da se raspadne u svojoj nemoi i u svojim protivrenostima. Ali u
traginom momentu religiozni humanizam mu je pritekao u pomo i svojom dogmom
nepogreivosti oveka, spasao evropski humanizam od nemile smrti. No, i ako
dogmatiziran, zapadni hrianski humanizam nije mogao ne zadrati u sebi sve
pogubne protivrenosti evropskog humanizma, koje su jednodune u jednoj elji: u
proterivanju Bogooveka sa zemlje na nebo. Jer je humanizmu i najglavnije da ovek
bude najvia vrednost i najvie merilo. ovek, a ne Bogoovek.
Po naem pravoslavnom oseanju: Hrianstvo je Hrianstvo Bogoovekom,
NJegovom Bogooveanskom ideologijom i Bogooveanskom metodikom. To je
osnovna istina na raun koje se ne mogu praviti nikakvi kompromisi. Samo kao
Bogoovek, Hristos je najvia vrednost i najvie merilo. Treba biti iskren i dosledan do
kraja: ako Hristos nije Bogoovek, onda je On najbezonija varalica, jer proglauje sebe
za Boga i Gospoda. Ali evanelska istorijska stvarnost nepobitno pokazuje i dokazuje
da je Isus Hristos po svemu i svaemu savreni Bogoovek. Stoga se ne moe biti
Hrianin bez vere u Hrista kao Bogooveka i u Crkvu kao NJegovo Bogooveansko
telo, Crkvu, u kojoj je On ostavio svu udesnu Linost Svoju. Spasonosna i ivotvorna
sila Crkve Hristove sastoji se u venoivoj i svudaprisutnoj Linosti Bogooveka.
Svako zamenjivanje Bogooveka ma kakvim ovekom, i svako odabiranje iz
Hrianstva samo onoga to se svia ovekovom individualnom ukusu i razumu,
pretvara Hrianstvo u povrni i bespomoni humanizam.
Izuzetna vanost Hrianstva za rod ljudski sastoji se u njegovoj ivotvornoj i
neizmenljivoj Bogoovenosti, kojim ono osmiljava ovenost uopte, prevodei je iz
tame nebia u svetlost Svebia. Jedino svojom Bogooveanskom silom Hrianstvo je
www.PrijateljBozji.com
***
Tela Crkve Vaseljenske. Zapad, avaj, samo to i radi. Najnoviji dokaz: II Vatikanski
koncil. Vera Pravoslavna: u njoj je pokajanje neophodna sveta vrlina; i ona uvek priziva
pokajanju. Na Zapadu: psevdohrianska vera u oveka ne priziva pokajanju; naprotiv,
ona sveteno obavezuje da se ostane pri njenom ovekoubistvenom
ovekopoklonitvu, pri njenim psevdohrianskim humanizmima, nepogreivostima,
jeresima. I ona sa zanosom smatra da to niukom sluaju nisu stvari zbog kojih se treba
kajati.
Savremeni obezboeni socijalni humanizam, ideoloki i metodoloki, po svemu
je porod i izum psevdohrianske Evrope, venan sa ogrehovljenou naom. Pitaju vas:
otkud on na tlu Pravoslavlja? To Bog proba trpljenje pravednih, pohaa decu zbog
greha otaca njihovih, i projavljuje snagu Crkve Svoje vodei je kroz oganj i vodu, Jer
po reima bogomudrog Makarija Egipatskog to i jeste jedini put pravog Hrianstva:
Gde je Duh Sveti, tamo sledi, kao senka, gonjenje i borba... Neophodno je da istina
bude gonjena44. Plodovi pak, Bogooveanskog drutva? - Svetitelji, Muenici,
Ispovednici. To i njegov cilj, to i njegov smisao i osmiljenje, to i dokaz njegove
neunitive snage. He knjige, ne biblioteke, sistemi i gradovi, koji danas jesu a sutra
nisu. Razni psevdohrianski humanizmi pune svet knjigama, a Pravoslavlje -
Svetiteljima. Hiljade i stotine hiljada Muenika i Novomuenika, postradalih za veru
Pravoslavnu, - eto ploda Bogooveanskog drutva. Otuda uveni Fransoa Morijak,
rimokatolik, na mranom horizontu savremenog sveta, iz dana u dan sve vie
pogruavanog u mrak u Evropi poroenog duegubnog ovekopoklonstva, vidi samo
jednu svetlu taku, koja daje nadu u budunost toga sveta: krvlju Muenika i
Novomuenika okupanu veru Pravoslavnu. Na Zapadu? Niti znaju Crkvu, niti znaju
put, niti znaju izlaz iz bezizlaza; sve utonulo u duegubno idolopoklonstvo,
slastoljublje, samoljublje i strastoljublje. Otuda u Evropi - renesans mnogobostva.
Lani Hristosi, lani bogovi poplavili su Evropu, a izvoeni iz nje na sve trgove sveta,
imaju za glavni posao; ubijati duu u oveku - tu jedinstvenu dragocenost ovekovu u
svim svetovima, i time onemoguiti postojanje i same mogunosti jednog istinskog
drutva.
Piui ovo, ne piemo istorijat Evrope, njenih vrlina i mana, niti istorijat
psevdocrkava evropskih. Izlaemo samo entelehiju njihove ontologije, silazimo u sr
evropskog gordoumlja, u njegovo demonsko podzemlje, gde su mu crni izvori, ijom
vodom preti da otruje svet. Ovo nije sud nad Evropom ve od sveg srca molitveni priziv
na jedinstveni put spasenja, kroz pokajanje.
44
Hom. XV, 11-12; P. gr. t. 34, col, 584AB.
www.PrijateljBozji.com
venu vrednost. Svetost sveta je u isto vreme i Svetlost ivota; ona osvetljuje put koji
vodi oveka u besmrtnost i ivot veni. U naem oveanskom svetu svetlost i ivot su
sinonimi; kao to su opet tama i smrt sinonimi.
Kroimo za primer toga u istoriju srpskog pravoslavnog naroda: Sveti Sava je
najvei srpski prosvetitelj, jer je najvei srpski Svetitelj. Prosveta je samo projekcija
svetosti, zraenje svetlosti; Svetitelj svetli, i time prosvetljuje, prosveuje. Prosveta je
svim svojim biem uslovljena svetou; pravi prosvetitelj je ustvari samo Svetitelj. Bez
Svetitelja nema prosvetitelja; bez svetosti nema prosvete; bez prosvetljenja nema
prosveenja. Svetost je svetost Boanskom svetlou. Istinska prosveenost nije drugo
do zraenje svetlosti; samo su Svetitelji istinski prosveeni. Jer su Boansku svetlost
razlili po celom biu svom praktikujui evanelske vrline i time potisnuvi iz sebe svaki
mrak greha i tamu poroka. Evanelska svetost, evanelska pravednost i ivi, i die, i
zrai, i dela svetlou. Osveujui, ona je u isto vreme osvetljuje i prosvetljuje. To nam
kazuje i sama etimologija srpske rei: prosveta, koja dolazi od crkvenoslovenske rei:
; a znai svetlost, te prosveta znai prosvetljenje.
Da, prosveta ustvari znai prosvetljenje, i to prosvetljenje kroz osveenje
Duhom Svetim, Duhom Hristovim, kao Tvorcem, Nosiocem i Razdavaocem svetosti i
svetlosti. Zato to su osveeni i prosveeni Duhom Svetim, Svetitelji su prosvetitelji.
Sveti Sava je Duhom Svetim rodio i preporodio svoju duhovnu decu, Srbe, i osvetio ih
pomou evanelskih vrlina. tme nam reito govori tropar svetom Savi. Nauen
svetim Savom, na je narod zanavek izjednaio pojam prosvete sa pojmom svetosti,
pojam prosvetitelja sa pojmom svetitelja. I sve to oliio u svetom Savi kao svom prvom
i najveem Svetitelju i prosvetitelju, uvek prvom i najveem. Stoga su u naem
svetosavskom narodnom saznanju Crkva i kola nerazdvojni blizanci: oni i postoje, i
ive, i rastu jedan da drugim i jedan pomou drugog.
***
Prosvetu bez svetosti, prosvetu bez osveenja Duhom Svetim, prosvetu bez
usavrenja i dovrenja oveka Bogoovekom, prosvetu bez Boga - izmislila je Evropa u
svome humanistikome idolopoklonstvu. Svejedno je da li se to idolopoklonstvo
pojavljuje u oboavanju pape ili oboavanju kulture, nauke, civilizacije, tehnike,
politike, mode. U svemu tome glavo je jedno: i oveka, i drutvo i svet urediti bez
Boga, bez Hrista. Tako i u prosveti, glavno je: prosvetiti oveka i oveanstvo bez
Hrista Boga. U tom smeru humanistika prosveta se dala na stvaranje novog oveka.
Plan za tog oveka je klasino prost i jednostavan: u novom oveku ne sme biti Hrista
niti ieg Hristovog. I Evropa se dala na posao: poela je stvarati oveka bez Boga,
drutvo bez Boga, oveanstvo bez Boga.
Renesans je mnoga srca zalio nadom. Ta vatikanizam je bio sasuio evropskog
oveka: svojim vampirskim sholasticizmom u filosofiji i ljudoderskim jezuitizmom u
etici, on je ispio evropskom oveku stvaralake ivotne sile. Najprea je potreba:
obnoviti evropskog oveka humanistikim duhom stare Jelade, i tako spreiti njegovu
smrt. To ce moe izvesti prvo: udaljavanjem evropskog oveka od Hrista, drugo:
kidanjem svih veza koje ga vezuju sa gornjim, nevidljivim svetovima.
Javlja se Ruso: oveka treba vratiti prirodi, a proterati iz njega sve to je
natprirodno; to je prirodno, to je i dobro; prirodan ovek je najbolji ovek, - u tome je
sva Rusovljeva emilska etika i pedagogika.
Ruso je mnogo zahvatio od prirode i uneo u oveka. Ali, nastaje pitanje: ta je to
to ini prirodu samoga oveka? - ula, odgovara senzualistika filosofija u licu Loka.
ovek kao ulo, - to je pravi ovek. Sva priroda oveka izvodi se iz ula i svodi na ula.
www.PrijateljBozji.com
Kada se odbije ono to nije potrebno oveku, onda ostaju ula koja i ine oveka
ovekom.
Ali, ovek sveden na ula, suvie je primitivan, rapav, grub, neposredan.
Nausprot njemu, racionalistika filosofija, na elu sa Dekartom i Kantom, predlae nov
tip oveka. To je: ovek kao razum. ovek je pre svega i iznad svega racionalno bie;
razum i ini oveka ovekom; a sve ostalo u oveku i suvie je sporedno da bi moglo
pretendovati na glavno mesto u njegovom biu.
Proputeno je ono najglavnije u oveku, protestuju voluntaristi u filosofiji, koje
predvodi openhauer i tirner; ovek se ne moe svesti ni na ula ni na razum; on nije
ni jedno ni drugo; on je na prvom mestu volja. Da, ovek kao volja, to je pravi, istinski
ovek; to je - novi ovek.
Traei novog oveka, Evropa je zatim krenula meu nia bia od oveka, i u
njima poela da traga za poreklom oveka, e da bi, oslanjajui se na ivotinjski svet,
stvorila na neki nain oveka bez Boga. Bilo je ne malo radosti, a i histerine vriske,
kada je Evropom progrmela hipoteza da je ovek postao od majmuna i drugih sisara.
Tada je u svet evropske trome i suiave misli uleteo Nie sa svojim olujama, burama i
zemljotresima. I sa zanosom proroka i plamenom pesnika, objavio svoje evanelje
nadoveku. Strasniji u mislima nego u oseanjima, on je iz openhauerovog
voluntarizma i Darvinovog evolucionizma izveo smeo i logian zakljuak: ako je
majmun prelaz ka oveku, zato da ovek ne bude prelaz ka nadoveku? Da, ovek je
prelaz i prolaz ka nadoveku. Da, ovek je neto to treba savladati, prevazii. ta je
majmun za oveka? Smeh i alosni stid. I to isto treba da bude ovek za nadoveka:
smeh i alosni stid. Nadovek je smisao zemlje i cilj istorije. Nadovek, od ega je
sainjen? Sainjen od etiri glavna principa. Prvi je: treba ubiti Boga. Vi vii ljudi,
obraa se Zaratustra svojim uenicima, Ovaj Bog bio je vaa najvea opasnost. Ali, ne
bojte se: Umro je Bog, - objavljuje Zaratustra, - nema opasnosti po vas, nema vie
smetnje da se javi nadovek. - Drugi princip: He tedi blinjega; to pada, to treba jo
gurnuti. - Trei princip: glavno je -volja za mo, bezobzirna i nepotedna volja za mo.
- etvrti princip: sve je doputeno; za nadoveka nema ni dobra ni zla; on ivi s one
strane dobra i zla, s one strane istine i zablude, s one strane savesti i odgovornosti.
Predahnimo, zarena je drama humanizma: stvoren je novi ovek - nadovek.
Od Rusovljevog embriona humanistiki ovek se razvio u nadoveka; renesansni ovek
zavrio se nadovekom. Ali, ta je u sutini nadoveka; od ega je sagraen? - Samo od
jednog instinkta, instinkta samoodranja. Ali, dopustite, zar se od jednog instinkta moe
sagraditi i najmanja bubica, a kamoli najkomplikovanije na zemlji bie - ovek? Ta u
celom ivotinjskom svetu, u kome ima preko est stotina hiljada vrsta ivotinja, nema ni
jedne muice ni pramuice, koja bi bila iskovana samo od jednog instinkta, pa makar to
bio i instinkt samoodranja. Nie je jedan jedini instinkt proglasio za - nadoveka.
Otuda je nadovek ustvari podovek, a t znai neovek. Ako hoete, nadovek je
najodvratnija karikatura oveka na ovoj planeti pomraenoj.
to vai za nadoveka, vai i za sve njegove humanistike pretke, Rusovljev
prirodni ovek nije drugo do poluovek, jer mu je oduzeto sve to je natprirodno; a
poluovek je isto to i podovek, jer su u njemu nesmetano uzrasla sva prirodna zla, pa
jo maena od humanistike prosvete.
lokovski ovek kao ulo, ta je on? Razlomak oveka proglaen za oveka.
t je ve novi podovek, nova nakaza od oveka. Jer ta su ula bez due? - Violina sa
pet ica, ali bez violiniste.
kantovski ovek kao razum, ta predstavlja on? Iseak oveka proglaen je za
oveka. gde je svet, beskrajni svet ljudskih oseanja, u kojima je i na raj i na pakao,
- zar bez toga ovek moe biti ovek? He, ne, i kantovski ovek je karikatura od
oveka.
www.PrijateljBozji.com
Da bismo izbegli zavrnu katastrofu, postoji samo jedan izlaz. Koji? - Prihvatiti
Bogooveansku prosvetu, i potpuno je sprovesti u svim kolama, od najnie do
najvie, u svim prosvetnim i narodnim i dravnim ustanovama, od prve do poslednje.
Bogooveanska prosveta zrai, svetli i prosveuje jedinom neugasivom svetlou u
snima svetovima: Bogoovekom Hristom NJu nikakva tama, pa ni tama Evrope, ne
moe ugasiti ni obuzeti. Ona jedina progoni sve tame iz oveka, i iz drutva, i iz naroda,
i iz drave. Ona, jedina istinita svetlost, osvetljava do dna svakoga oveka, i u svakome
nam otkriva naeg besmrtnog, naeg boanskog brata i venog sabrata. I ona nas ui da
se i problem oveka, i problem drutva, i problem nacije, i problem oveanstva, mogu
lako i jasno i shvatiti i reiti samo kada se i ovek, i drutvo, i nacija, i oveanstvo
proitaju u kontekstu sa Bogoovekom Hristom.
Glavne smernice i odlike Bogooveanske prosvete mogle bi se formulisati
ovako:
1) ovek je bie koje se najidealnije i najrealnije moe usavriti i dovriti
Bogoovekom;
2) usavravanje oveka Bogoovekom biva pomou evanelskih vrlina;
3) prosveen ovek u svakom oveku vidi svog besmrtnog brata i venog
sabrata;
4) svaka ljudska delatnost: filosofija, nauka, zanatstvo, zemljoradnja, umetnost,
prosveta, kultura, dobija svoju neprolaznu vrednost kada se osveti i osmisli
Bogoovekom;
5) istinska prosveenost se postie svetim ivotom po Hristovom Evanelju;
6) Svetitelji su najsavreniji prosvetitelji; to svetije ovek ivi, to je bolji
vaspita i prosvetitelj;
7) kola je druga polovina srca Bogooveka, a Crkva je prva;
8) u centru svih centara, svih ideja, svih delatnosti stoji Bogoovek i njegov
Bogooveanski kolektiv: Crkva.
www.PrijateljBozji.com
punoom Boanstva (Kol.2,8-10). I stvarno, svaki od nas to moe postii samo sa svima
svetima kroz svete tajne i svete vrline, predvoene svetom verom i svetom ljubavlju
(Ef.3, 17-20).
Bez Bogooveka ovek je, u stvari, bez glave, i jo: bez sebe, bez sebe venog,
bez sebe besmrtnog, bez sebe bogolikog. Van Bogooveka - nema oveka, ve uvek
podovek, ili kaovek, ili neovek. Uz to ide i ova istina: bez Bogooveka ovek je
uvek rob smrti, rob greha, rob avola. Jedino Bogoovekom ovek i postie svoj
bogopostavljeni cilj: postaje bog po blagodati, i time postie savrenu punou svoga
bia i svoje linosti. Dostie svoju Boansku venost kroz Bogoovenost. ivei u
Bogooveanskom telu Crkve sa svima svetima, ovek se postepeno obogooveuje
kroz svete tajne i svete vrline. I nosi ga radost one svete blagovesti i neboletne
zapovesti svetog Vasilija Velikog: ovek je bie kome je nareeno da postane bog45.
Stvoren kao potencijalni bogoovek, ovek se u Bogooveanskom telu Crkve trudi da
um svoj uslii Bogu, da ga preobrazi u bogoum, (mi um Hristov imamo - 1.Kor.2,16);
da savest svoju uslii Bogu, da je preobrazi u bogosavest; da volju svoju uslii Bogu, da
je preobrazi u bogovolju; da telo svoje uslii Bogu, da ga preobrazi u bogotelo (telo je
za Gospoda, i Gospod za telo - 1.Kor.6,13). Obogooveujui sebe Crkvom i u Crkvi,
ovek vraa sebe predgrehovnoj bogoslinosti46, raskono je upotpunjujui Boanskim
lepotama arobne hristolikosti (Gal.4,19; 3,27; Rim.8,29). Bez Bogooveka i van
Bogooveka, ovek je uvek u opasnosti da sebe oavolii, jer je greh istovremeno i sila
i slika avola; i robujui van Bogooveka grehu, ovek dobrovoljno postaje avoslian,
postaje svoj avolu: Koji tvori greh od avola je (1.Jn.3,8). He treba smetati s uma:
avolu je glavni cilj da oveka obezbogolii, obezbogoovei, obezboi, i tako pretvori
u bie slino sebi. Humanistiki antropocentrizam je u sutini avocentrizam, jer i jedan
i drugi ele jedno: da budu samo svoji, samo u sebi, za sebe. Tako oni u stvari prevode
sebe u carstvo druge smrti: gde Boga nema, niti iega Bojeg (Otk.21,8; 20,14).
Sve dovde reeno nije drugo do evanelski, apostolski, svetootaki, pravoslavni
teantropizam (= ), teohumanizam, teohominizam.
3. Humanizmi evroiski, svi: od najprimitivnijeg do najsuptilnijeg, od
fetiistikog do papistikog, zasnivaju se na veri u oveka, oveka onakvog kakav je u
svojoj psihofizikoj datosti i istorinosti. U stvari, svakom humanizmu sva je sutina:
ovek = homo. Sveden na svoju ontologiju, svaki je humanizam ne drugo nego
hominizam (homo-hominis). ovek - najvia vrednost, svevrednost; najvii kriterijum,
svekriterijum: ovek - mera svih bia i stvari. To je, in nuce, svaki humanizam, svaki
hominizam. Otuda su svi humanizmi, svi hominizmi, u poslednjoj liniji,
neznaboakog, mnogoboakog porekla. Svi evropski humanizmi, od onih
prerenesansnih, pa renesansnih, pa nadalje: protestantskih, filosofskih, religijskih,
socijalnih, naunih, kulturnih, politikih, radili su svesno i nesvesno, i neprekidno rade
na jednom: da verom u oveka zamene veru u Bogooveka, da evaneljem po oveku
zamene Evanelje Bogooveka, da filosofijom po oveku zamene filosofiju po
Bogooveku, da kulturom po oveku zamene kulturu po Bogooveku; jednom reju: da
ivotom po oveku zamene ivot po Bogooveku. I sve vekovima tako, dok se sve to y
prolome veku, 1870. godine, na Prvom vatikanskom koncilu nije slilo: u dogmat
nepogreivosti pape. Od tada je ovaj dogmat postao svedogmat papizma. Zato je na
Drugom vatikanskom koncilu naih dana tako uporno i veto tretirana i branjena
njegova neprikosnovenost i neizmenljivost. Ovaj dogmat je od najepohalnijeg znaaja
za vascelu sudbinu Evrope, prvenstveno za njen apokalipsis, u koji je ona ve kroila.
Ovim dogmatom su svi evropski humanizmi doli do svog ideala i idola: ovek je
45
P. gr. t. 36, col. 560A.
46
:... - .
www.PrijateljBozji.com
Otuda i avolje obeanje naim praroditeljima u raju da e pomou njega - postati kao
bogovi (1.Moj.3,5).
Sveovekoljubivim Bogom ovek je stvoren kao potencijalni bogoovek: da na
temelju bogolikosti svoga bia dobrovoljno izgradi sebe Bogom u bogooveka. Ali
ovek je po svome slobodnom izboru krenuo kroz greh u bezgrenost, kroz avola
Bogu. I sigurno bi tim putem postao svoje vrste avo da Bog, po bezmernom
ovekoljublju Svom i velikoj milosti Svojoj, nije intervenisao postavi ovek -
Bogoovek, te oveka poveo ka Bogooveku: uveo ga Crkvom, telom Svojim, u podvig
obogooveenja kroz svete tajne i svete vrline. I tako omoguio oveku da uzraste u
oveka savrena, u meru rasta visine Hristove (Ef.4,11). I na taj nain postigne svoje
boansko naznaenje: postane dobrovoljno blagodatni bogoovek.
Papin pad: hteti zameniti Bogooveka ovekom.
5. U naem oveanskom svetu, po reima svetog tajnovidca Jovana Damaskina,
samo je Bogoovek Hristos - Jedino novo pod suncem. I to - veito novo: i Svojom
Bogooveanskom Linou, i Svojim Bogooveanskim podvigom, i Svojim
Bogooveanskim telom - Crkvom. i ovek je jedino u Bogooveku - nov, uvek nov,
veito nov: u svima svojim bogooveanskim doivljajima na putu spasenja, osveenja,
preobraenja, oboenja, obogooveenja. U ovom zemaljskom svetu sve stari, i sve
umire; samo ne stari i ne umire ubogooveeni i obogooveeni ovek: sutelesnik
Hristov. Bogoovekom ucrkvenjen i ocrkvenjen, jer je postao ivi, organski deli svetog
i venog Bogooveanskog tela Hristovog - Crkve, u kojoj se linost razvija i
neprekidno raste rastom Bojim (Kol.2,19) - u oveka savrena, u meru rasta visine
Hristove (Ef.4,13). to znai: raste i razvija se beskrajno i bezgranino, prema
bogolikim dimenzijama Boanskih beskrajnosti i bezgraninosti, datih ljudskome biu
Trosunanim Gospodom pri stvaranju oveka bogolikim.
Bogoovek Hristos je tako izuzetno nov, i izuzetno jedan, i izuzetno jedini da je
u stvari Istina - od NJega postala (Jn. 1,17), i kroz NJega ostala u naem
oveanskom svetu. Sve do NJega, i bez NJega, i sada i uvek - Istine kao da i nema. I
stvarno je nema, jer je samo Bogooveanska Ipostas - Istina: Ja sam Istina (Jn.14,6).
Nema oveku Istine bez Bogooveka. Jer nema oveka bez Bogooveka.
Sve je novo u Bogooveku, i od Bogooveka: najpre On sam, pa onda i
spasenje, i uenje spasenju, i metod spasenja. Po novini izuzetna je u rodu ljudskom
Bogooveanska blagovest: odvojiti greh od grenika; ubijati greh - spasavati grenika;
ne izjednaavati grenika sa grehom; ne ubijati grenika zbog greha ve spasavati od
greha. Potresna ilustracija toga: ena uhvaena u preljubi. Svemilostivi Spas: odvojio
enin greh od njenog bogolikog bia, osudio greh - pomilovao grenicu: Ni ja me ne
osuujem; idi, i od sada ne grei (Jn.8,11). To je dogmatizirani metod Pravoslavlja u
spasavanju grenika od greha; svetopredanjski metod, bogomudro razraen i ozakonjen
u Pravoslavnoj Crkvi od strane svetih Otaca. I bogonadahnuto izraen svetim
Simeonom Novim Bogoslovom: Dobro koje se ne uini na dobar nain - - nije
dobro.
U svetlosti ovog evanelskog svetog Predanja pravoslavnog antievanelska je,
antihristovska strahota: ubijati grenika zbog greha. Tu nikakva inkvizicija ne moe biti
promovisana za svetu. U krajnjoj liniji, svi humanizmi ubijaju grenika zbog greha,
unitavaju oveka sa njegovim grehom. Jer - nee Bogooveka, u kome je jedino
spasenje oveka i od greha, i od smrti, i od avola. Ko nije za Bogooveka, samim tim
je protiv oveka; i jo: samim tim je ubica oveka; i jo: samim tim je i samoubica. Jer:
ostavlja oveka na milost i nemilost grehu, smrti i avolu, od kojih samo Bogoovek
moe spasti, i niko drugi pod nebom. Postupajui tako sa grenikom, humanistiki
ovek neminovno vri samoubistvo: ubija duu svoju, sebe sama predaje paklu na
veito drugovanje s avolom, tim ovekoubicom od iskoni (Jn.8,44). kroza sve to
www.PrijateljBozji.com
glava - Istina = Sveistina: Druga Ipostas Presvete Trojice: Bogoovek Gospod Isus
Hristos. Dogmatom nepogreivosti pape papa je, u stvari, proglaen za crkvu, i on,
ovek - zauzeo mesto Bogooveka. To je zavrni trijumf humanizma. Ali u isto vreme i
druga smrt (Otk.20,14; 21,8) papizma, a kroz njega i sa njim i svakog humanizma. No,
prema Istinitoj Crkvi Hristovoj, koja od pojave Bogooveka Hrista postoji u naem
zemaljskom svetu kao Bogooveansko telo, dogmat nepogreivosti pape je ne samo
jeres ve svejeres. Jer nijedna jeres nije tako radikalno i tako integralno ustala protiv
Bogooveka Hrista i Crkve NJegove, kao to je to uradio papizam kroz dogmat
nepogreivosti pape - oveka. Nema sumnje, to je jeres nad jeresima. To - strahota nad
strahotama. To - neviena pobuna protiv Bogooveka Hrista. To, avaj! - najjezivije
proterivanje Gospoda Hrista sa zemlje. To - ponovna izdaja Hrista. To - ponovno
raspinjanje Gospoda Hrista, samo ne na drvenom ve na zlatnom krstu papskog
humanizma. sve je to - pakao, pakao, pakao za jadno bie zemljino to se ovek zove.
10. Ima li izlaza iz tih bezbrojnih paklova humanistikih? Ima li vaskrsenja iz
tih bezbrojnih grobova evropskih? Ima li leka od tih bezbrojnih bolesti smrtonosnih?
Ima, ima, ima: pokajanje. Takva je besmrtna blagovest Venog Evanelja
Bogoovekovog: pokajanje - za poznanje Istine -
(2.Tim.2,25). Drukije se i ne moe poverovati u svespasonosno Evanelje
Bogoovekovo: Pokajte se i verujte Evanelje (Mk.1,15). Pokajanje pred
Bogoovekom je jedini lek za svaki greh, jedini svelek za svaki greh, pa ak i za
svegreh. Nema sumnje, pokajanje je lek i za ovaj svegreh papizma, sadran u
gordoumnom dogmatu nepogreivosti pape. kroz to nesumnjivo lek za svaki greh
svakog humanizma posebno, i svih humanizama ukupno. Da, da, da; od svog milog
svegreha nepogreivosti, evropski nepogreivi ovek, evropski humanistiki ovek,
moe se spasti jedino svesrdnim i svepreobraajnim pokajanjem pred udesnim i
svemilostivim i sveblagim Gospodom Isusom Hristom, Bogoovekom, vaistinu jedinim
Spasiteljem roda ljudskog od svakog greha, od svakog zla, od svakog pakla, od svakog
avola, od svakog humanistikog racionalizma, i yopte od svih grehova koje ljudska
mata izmatati moe.
Sa tih razloga: svi sveti, bogonosni i bogomudri Oci svih sedam svetih
Vaseljenskih sabora, sve probleme u Crkvi Hristovoj svode na problem Linosti
Bogooveka Hrista, kao na najveu i jedinu svedragocenost za svako ljudsko bie, pa
bilo ono na zemlji ili u nekom drugom od Bojih svetova. Da, za njih je Bogoovek
Hristos sve i sva u ljudskim svetovima. Hristoloki problem je njihov sveproblem.
Bogoovek Hristos je za njih jedina svevrednost Crkve Hristove u svima svetovima.
NJihova je neprekidna i besmrtna deviza: sve za Hrista, Hrista ni za ta! - svuda oko
ove njihove svete devize bruji njihova neuutna blagovest: He humanizam - ve
teohumanizam! He ovek - ve Bogoovek! Hristos pre svega i iznad svega!
HUMANISTIKI EKUMENIZAM
sadraj
Ekumenizam je zajedniko ime za psevdohrianstva, za psevdocrkve Zapadne
Evrope. U njemu su srcem svojim svi evropski humanizmi, sa papizmom na elu. sva
ta psevdohrianstva, sve te psevdocrkve nisu drugo ve jeres do jeresi. NJima je
zajedniko evanelsko ime: svejeres. Zato? Zato to su u toku istorije razne jeresi
negirale ili unakaavale pojedine osobine Bogooveka, Gospoda Hrista, a ove evropske
jeresi odstranjuju vascelog Bogooveka i na NJegovo mesto stavljaju evropskog
oveka. Tu nema bitne razlike izmeu papizma, protestantizma, ekumenizma, i ostalih
sekti, ije je ime legeon.
www.PrijateljBozji.com
zdravoumlja. U svakom sluaju to nikada nije put svetih Otaca. Pravoslavni, samo
ukorenjeni i utemeljeni sa svima svetima u Istini i LJubavi, imaju i javljaju, od Apostola
do danas, tu Bogooveansku spasonosnu ljubav prema svetu i svima stvorenjima
Bojim. Goli moralistiki minimalizam i hoministiki pacifizam savremenog
ekumenizma samo jedno rade: obelodanjuju svoje suiavo humanistiko korenje, svoju
bolesnu filosofiju i bespomonu etiku po oveku (sr.Kol.2,8). I jo: obelodanjuju krizu
svoje hoministike vere u Istinu, i svoju doketistiku neosetljivost za istoriju Crkve, za
njen apostolski i saborni Bogooveanski kontinuitet u Istini i Blagodati. apostolsko-
svetootako bogoumlje i zdravoumlje blagovesti istinu Bogooveanske vere kroz
svetog Maksima Ispovednika: Vera je temelj nade i ljubavi... Jer vera daje sigurnost i
samoj istini47.
Nema sumnje, svetootako i od Apostola nasleeno merilo ljubavi prema
ljudima i odnosa prema jereticima, potpuno je Bogooveansko. To je bogonadahnuto
izraeno u sledeim reima svetog Maksima Ispovednika: Ja ne elim da se jeretici
mue, niti se radujem njihovom zlu, - Boe sauvaj! - nego se vema radujem i
zajedniki veselim njihovom obraenju. Jer ta moe vernima biti milije nego da vide
da se rasturena eda Boja saberu u jedno. Ja nisam toliko pomahnitao da savetujem da
se nemilost vie ceni nego ovekoljublje. Naprotiv, savetujem da treba sa panjom i
iskustvom initi i tvoriti dobro svima ljudima, i svima biti sve kako je kome potrebno.
Pritom, jedino elim i savetujem da jereticima kao jereticima ne treba pomagati na
podrku njihovog bezumnog verovanja, nego tu treba biti otar i nepomirljiv. Jer ja ne
nazivam ljubavlju nego ovekomrnjom i otpadanjem od Boanske ljubavi kad neko
potpomae jeretiku zabludu, na veu propast onih ljudi koji se dre te zablude48.
2. Uenje Pravoslavne Bogooveanske Crkve Hristove kroz svete Apostole,
kroz svete Oce, kroz svete Sabore jereticima jeste ovo: jeresi nisu Crkva, niti to mogu
biti. Zato u njih ne moe ni biti svetih tajni; pogotovu svete Evharistije, - te Tajne nad
tajnama. Jer sveta Evharistija i jeste sve i sva u Crkvi: i sam Bogoovek Gospod
Hristos, i sama Crkva kao telo NJegovo, i uopte sve Bogoovekovo.
Intercommunio - optenje sa jereticima u svetim tajnama, naroito u svetoj
Evharistiji, - to je najbezonije izdajstvo Gospoda Hrista, izdajstvo judinsko; i pritom
izdajstvo vascele Crkve Hristove, Crkve Bogoovekove, Crkve apostolske, Crkne
svetootake, Crkve svetopredanjske, Crkve Jedine. Ovde treba svoju ohristovljenu svest
i savest pobono zaustaviti na nekoliko svetih injenica, svetih blagovesti, svetih
zapovesti.
Pre svega treba se zapitati: na kakvoj eklisiologiji poiva, na kakvom se
bogoslovlju Crkvi zasniva takozvani intercommunio? Jer svo pravoslavno
bogoslovlje Crkve Crkvi Bojoj poiva i zasniva se ne na intercommunio nego na
Bogooveanskoj stvarnosti communio, na Bogooveanskoj zajednici,
Bogooveanskoj (cp.1.Kop.1,9; 10,16-17; 2.Kor.13,13; Jev.2,14; 3,14;
1.Jn.1,3), dok pojam inter-communio, meu-optenje, sam po cebi je protivrean i
potpuno besmislen za pravoslavnu eklisiologiju. Druga injenica, i to sveta injenica
Pravoslavne vere je ova: u pravoslavnom uenju Crkvi i svetim tajnama jedina i
jedinstvena tajna jeste sama Crkva - telo Bogooveka Hrista, te ona i jeste jedini izvor i
sadraj svih Boanskih tajni.
Van te sveobuhvatne Bogooveanske tajne Crkve, Svetajne, nema i ne moe
biti tajni, pa prema tome niti ikakvog meu-optenja (inter-communio) y tajnama.
Otuda, samo u Crkvi - toj jedinstvenoj svetajni Hristovoj - moe biti rei tajnama. Jer
47
Caput. cent., Centuria I; P. gr. t. 90, col. 1189A.
48
Epistol. XII; P. gr. t. 91, col. 465C.
www.PrijateljBozji.com
Crkva Pravoslavna, kao telo Hristovo, i jeste izvor i kriterijum tajni, a nikako ne
obratno. He mogu se tajne izdizati iznad Crkve i razmatrati izvan tela Crkve.
Prema tome, po pravoslavnoj eklisiologiji, i saglasno celokupnom
pravoslavnom Predanju, Crkva Pravoslavna ne priznaje izvan sebe nikakve druge tajne,
niti ih razmatra kao tajne sve dok neko iz jeretike crkve, tj. psevdocrkve, ne pristupi
Pravoslavnoj Crkvi Hristovoj s pokajanjem. Sve dok pak neko ostaje van Crkve,
nesjedinjen s njom kroz pokajanje, dotle je on za Crkvu jeretik i neminovno se nalazi
van crkvenog spasonosnog optenja - = communio. Jer kakav udeo - -
ima pravda s bezakonjem? Ili, kakva je zajednica - - svetlosti s tamom (2.
Kor.6,14).
Prvovrhovni Apostol Bogooveanskom svevlasnou nareuje: oveka
jeretika po prvom i drugom savetovanju kloni se (Tit.3,10). ko se jeretika ne samo ne
kloni, nego mu ak i samog Gospoda Hrista daje u svetoj Evharistiji, - zar je u
apostolskoj svetoj veri Bogooveanskoj? tavie, ljubimac Gospoda Hrista, Apostol
ljubavi nareuje: oveka koji ne veruje u ovaploenje Gospoda Hrista, i ne priznaje
evanelsku nauku NJemu kao Bogooveku - ne primajte u kuu (2 Jn.1,10).
Pravilo 45. svetih Apostola gromoglasno zapoveda: Episkop, ili prezviter, ili
akon, koji se sa jereticima samo i molio bude, neka se odlui; ako li pak dopusti, kao
kliricima da to rade, neka se svrgne49. - Ova je zapovest jasna i za komaraku savest.
Zar ne?
Pravilo 64. svetih Apostola nareuje: Klirik ili svetovnjak, koji poe u
sinagogu judeja ili jeretika da se moli, neka bude svrgnut i odluen. - I ovo je jasno i za
najprimitivniju svest. Zar ne?
Pravilo 46. svetih Apostola: Zapovedamo da se svrgne episkop, ili prezviter
koji prizna krtenje ili rtvu jeretika. Jer: kako se slae Hristos s velijarom? Ili kakav
udeo ima verni s nevernikom? - Oigledno i za one bez oiju: ova zapovest
imperativno nareuje - ne priznavati jereticima nikakve svete tajne i smatrati ih za
nevaee i bezblagodatne.
Bogonadhnuti glasnogovornik apostolskog i svetootakog sabornog Predanja
Crkve Hristove, sveti Jovan Damaskin, blagovesti iz srca svih svetih Otaca, svih svetih
Apostola, svih svetih crkvenih Sabora ovu svetu Bogooveansku istinu: Hleb
Evharistije (= svetog Priea) nije prost hleb nego sjedinjen sa Boanstvom...
Oiujui se njime, mi se sjedinjujemo sa telom Gospoda i Duhom NJegovim, i
postajemo telo Hristovo - (= Crkva)... Tajna Evharistije naziva se
Prieem , jer se njome prieujemo Boanstva Isusova. naziva se
zajedniarenjem - -, i uistini ona to jeste, jer preko nje mi stupamo u zajednicu
s Hristom, i uzimamo udela i u NJegovom telu i u Boanstvu; s druge strane, preko nje
mi stupamo u zajednicu jedan sa drugim i sjedinjujemo se. I poto se svi prieujemo
od jednoga hleba, to postajemo jedno telo Hristovo i jedna krv, i lanovi jedan
drugome, jer smo sutelesnici Hristovi - . Stoga se svom snagom
uvajmo da ne primamo priee od jeretika - , niti da im dajemo. Jer Gospod
kae: He dajte svetinje psima, niti meite bisera svoga pred svinje (Mt.7,6), da ne
postanete uesnici njihovog zloverja - (= zlouenja) i osude. Jer ako zaista
biva sjedinjenje sa Hristom i jednog sa drugim, onda se zaista dobrovoljno sjedinjujemo
i sa svima onima koji se zajedno sa nama prieuju. to sjedinjenje zbiva se
dobrovoljno, ne bez nae saglasnosti. Jer svi smo jedno telo, poto se od jednog tela
prieujemo, kao to veli Apostol (1.Kor.10,17)50.
49
. 33. . .
50
De fide, IV, 13; P. gr. t. 94, col. 1149. 1152. 1153.
www.PrijateljBozji.com
***
51
. . Cmyuma. . 2. cmp. 332. - C. , 1908.
52
, . 596.
53
, cmp. 742.
54
, cmp. 780.
www.PrijateljBozji.com
idejnih petera, teskobnih, mranih i hladnih. Najzad zavruje Isaija svoje strano
svedoanstvo ovom opomenom: Proime ce oveka, kojemu je dah u nosu. Hoe da
kae svima koji hoe da uju i razumeju: Ta proite se pouzdanja u nemone i smrtne
ljude. Vratite se Bogu ivome, u kome je spasenje. Ko vas Srbe prevari da gurnete
Hrista Spasitelja na dno svoje trpeze i da prva mesta popunite belosvetskim oholicama,
praznoglavcima i sejaima smrti? I hoete li se opet dati prevariti? Birajte ivot ili smrt.
I znajte da ako vi opet ustanete protiv Boga za raun lanih bogova kulture, ustae i
Bog protiv vas. I deca vaa tada drhtei od straha u peinama i rupama zemaljskim
poznae slavu i velianstvo Gospoda Boga, Stvoritelja i Svedritelja. Ali po skuplju
cenu, skuplju od vae.
Hristonosni Vladika sa tugom, i nadom blagovesti: Naa krtena braa koji se povedoe
za papskim i luteranskim jeresima napravie se veoma mudri mimo Hrista. I prezree
nas pravoslavne Hriane kao nemudre i nekulturne. Ali vaistinu i na njima se obistini
re Pavlova: Kad se graahu mudri, poludee (Rim.1,22). Jer odbacie duhovnu
mudrost po Hristu, koja hodi u odelu smernosti i ljubavi, a obukoe ce y telesnu i
svetsku mudrost, poput neznaboakih filosofa, koja je sva u gordeljivosti i zlobi.
I pretvorie slavu venoga Boga u oblije smrtnoga oveka,... pa vema
potovae i posluie tvar nego Tvorca (Rim.1, 23.25). To jest skidoe svu slavu sa
Hrista Gospoda i stavie je na ramena smrtnih ljudi, koje uzdizahu za nove mesije.
Takav im je postao pojam slave od neboje mudrosti. pojam kulture sastoji se kod
njih u potovanju tvari, tj. vidljive prirode i sluenju njoj vema nego Tvorcu prirode.
Smrtni bogovi i oboena priroda! To je za sada poslednja stanica zapadnog oveanstva
u nezadranom i vekovnom srljanju sa visina Hristovih u tartar satanin. To je vrhunac
izjednaavanja ljudi na zapadu sa negdanjim paganizmom rimskim i sadanjim
azijskim. Hiljade knjiga godinje objavljuju oni sve u slavu velikih ljudi i u pohvalu
svoje kulture, i hiljadama novina dnevno stoje u slubi iste prolazne lane slave i u
slubi pohvale oveijih dela pod naduvenim imenom kultura. Zato ih predade Bog u
sramne strasti, te nalaze zadovoljstvo samo u onom to je zemaljsko a ne nebesno, i
samo u onom to proizvodi kod avola smeh a kod Anela Hristovih pla. Slasti su im u
negovanju tela, u grabei tuega, u otmici od malih i slabih, u umnoenju zemaljskoga
blaga i proirenju svoje drave i svoje vlasti, u lukavom zavojevanju tue otadbine, u
veselju i u igranju, u odbacivanju svake vere kao sujeverice, u negiranju Boga, u punom
biolokom ivotu, u bestidnom nazivanju majmuna svojim praocem, u potopljenju
antropologije u zoologiju.
Pitate li da li e se ovo najzalutalije pokolenje, najzalutalije u istoriji, moi ikad
povratiti ka istini i potenju? Moe. I neka bi dao uvreeni Hristos da to to skorije
bude. kad e to biti?
To e biti onda kad naa zapadna braa budu pisala hiljadu knjiga godinje u
slavu Hrista Boga naega. I kada hiljade njihovih novina dnevno budu pisale pohvale
hrianskim vrlinama i hrianskim dobrim delima, mesto to piu zloinima i
uvredama Bojeg Velianstva, i trgovini sa telesnim instinktima. Kada se to
preobraenje dogodi, onda e se zapadno jeretiko oveanstvo javiti pred vidljivim
nebesima kao okupano, oieno i nebeskim kadom namirisano.
Tada emo se mi pravoslavni radovati, jer emo dobiti povraenu brau svoju.
Tada e neznaboaki narodi zavoleti Hrista i traiti de se upiu u NJegovu
decu. Jer im nee vie Hriani spreavati da budu Hristovi.
Tada nee biti zlobe meu ljudima ni ratova meu narodima. Hego e biti
Hristov mir to prevazilazi razum i Hristova slava kojoj nema ravne ni u vremenu ni u
venosti.
www.PrijateljBozji.com
boletina i sue i poplave i ireva i suice i revolucije i ratova? Mora sve to da bude,
kao to mora gnoj da izlazi iz zagnojene rane, i kao to mora da se iri gadan miris od
nagomilane neistoe.
Papizam se slui politikom, jer tako se samo dolazi do vlasti. Luteranizam se
slui filosofijom i naukom, jer tako misle doi do pameti. Tako je pohota digla rat
protiv pameti i pamet protiv pohote. To je nova vavilonska kula, to Evropa. Ali je u
nae vreme ustalo novo pokolenje evropsko, koje je venalo pohotu i pamet u ateizmu a
odbacilo papu i Lutera. Sad niti ko skriva pohotu niti hvali pamet. LJudska pohota i
ljudska pamet venani su u nae dane i stvoren je jedan brak koji nije ni katoliki ni
luteranski, nego oigledno i javno satanski. Dananja Evropa nije vie ni papska ni
luteranska. Ona je izvan toga i van toga. Ona je skroz zemaljska, i bez elje da se penje
na nebo ni sa pasoem nepogreivog pape niti pak uz lestvice pameti protestantske.
Uopte odrie se putovanja iz ovoga sveta. eli da ostane tu. eli da joj bude grob gde i
kolevka. He zna za drugi svet. He osea ozon nebesni. He vidi u snu Anele i Svetitelje.
Za Bogorodicu ne moe da uje. Razvrat ga utvruje u mrnji protiv devianstva. Sav je
trg u mraku. Sve su sijalice pogaene. Aj, kakav uasan mrak! Brat bratu zariva ma u
grudi mislei neprijatelj je. Odrie se otac sina i sin oca. Vuk je vuku verniji prijatelj
nego ovek oveku.
Aj, brao moja, zar vi svi to ne vidite? Zar vi svi niste osetili mrak i zloin
antihrianske Evrope na svojim leima? Hoete li uz Evropu ili uz Hrista? Uz smrt ili
uz ivot. To dvoje stavio je nekad Mojsije pred svoj narod. I mi stavljamo pred vas.
Znajte: Evropa je smrt, Hristos je ivot. Izaberite ivot da ivi budete na vek.
Potresno ridanje ravnoapostolnog Vladike nad Evropom: Aj, brao moja,
osamnaesti vek je otac devetnaestog veka, a devetnaesti vek je otac dvadesetog veka.
Otac se bio veoma zaduio. Sin nije otplatio dugove svoga oca nego se jo vema
zaduio, i dug je pao na unuka. Otac je bio zaraen tekom boleu, a sin nije iscelio
gadnu bolest oca svoga na sebi, nego ju je jo vie pozledio, i bolest je otila i udarila
po unuku trostrukom jainom. Unuk to je dvadeseti vek u kome mi ivimo.
Osamnaesti vek je znaio bunt protiv Crkve i svetenstva rimskog pontifeksa.
Devetnaesti vek je znaio bunt protiv Boga. Dvadeseti vek znai savez sa avolom.
Dugovi su porasli i bolest se pogorala. Gospod je rekao da poseuje grehe otaca do
treeg i etvrtog kolena. He vidite li kako je Gospod posetio unuke, zbog grehova
dedova evropskih? He vidite li ibu na unucima zbog neplaenih dugova edova?
Car antihrist predstavlja poetak devetnaestoga veka. Papa antihrist predstavlja
sredinu devetnaestoga veka. Evropski filosof antihrist (iz ludnice) predstavlja kraj
devetnaestoga veka. Bonaparta, Pije, Nie. Tri kobna imena trojice najteih bolesnika,
nasleene bolesti.
Jesu li oni pobedioci devetnaestoga veka? He, oni su najtei nosioci bolesti
nasleene od osamnaestog veka. Najtei bolesnici. Cezar, pontifeks i filosof..., ne u
paganskom starom Rimu nego usred krtene Evrope! Nisu oni pobedioci nego
najpobeeniji. Kad se Bonaparta nasmejao svetinjama u Kremlju, i kada se Pije
proglasio Hepogreivim, i kada je Nie javno objavio svoju slubu Antihristu - tada je
sunce pomraalo na nebu. He jedno, nego da ih je bilo hiljadu, pomraala bi od tuge i
sramote. Jer gle uda to svet nije video: ateist car, ateist pontifeks i ateist filosof. U
vreme Neronovo bar jedan od trojice nije bio ateist - filosof. Osamnaesti vek, vek je
Pilatov: osudio je Hrista na smrt. Devetnaesti vek, vek je Kajafin: raspeo je Hrista
ponovo. Dvadeseti vek, vek je Sinedriona sastavljenog od Juda krtenih i od Juda
nekrtenih. Taj Sinedrion je proglasio da je Hristos mrtav za navek i da nije vaskrsao.
Zato se onda udite, brao, to su nastale nebivale ibe po evropskom oveanstvu,
ibe do krvi i kostiju, i do sri u kostima, od buna i revolucija i ratova?
Ko je onda pobedilac, ako ne cezar i pontifeks i filosof odhristijanjene Evrope?
www.PrijateljBozji.com
Pobedilac je ruski muik i srpski seljak, po rei Hristovoj: koji je najmanji meu
vama onaj je veliki (Lk.9,48). Ko je bio nepoznatiji, neznatniji i manji u devetnaestom
veku, u veku velikog Bonaparte i nepogreivoga Pija i nepristupnoga Niea, ko, ako ne
ruski muik palomik po svjatim mjestam i srpski celjak ratnik protiv polumeseca i
osloboditelj Balkana?
avolsko ratite, avolsko svetenstvo i avolska mudrost - to je car, papa i
filosof devetnaestoga veka. Srpski seljak je predstavljao ono to je suprotno svemu
tome: prvo - krstonosno junatvo, drugo - mueniko svetenstvo, i tree - ribarsku
apostolsku mudrost. Na njega se ponovo odnose one molitvene rei Gospoda i Spasa
naeg Isusa: Hvalim te, Oe, Gospode neba i zemlje, to si ovo sakrio od premudrih i
razumnih a otkrio si prostima (Mt.11,25). ta je otkrio Bog prostim seljacima? Otkrio
im je muku hrabrost, nebesnu svetost i Boansku mudrost. Otkrio im je ono to je
suprotno zapadnom Caru i Papi i Filosofu, sasvim suprotno, kao dan noi.
Hristoenjivi sveti Vladika bogoubilakom idolopoklonstvu evropske
kulture: Da je Evropa ostala hrianska, ona bi se hvalila Hristom a ne kulturom. I
veliki narodi Azije i Afrike, iako nekrteni no duhovno nastrojeni, to bi razumeli i
cenili. Jer i ti narodi hvale se svaki svojom verom, svojim boanstvima, svojim verskim
knjigama: neko Koranom, neko Vedama, ili drugim. He hvale se oni dakle delima ruku
svojih, svojom kulturom, nego neim to smatraju viim od sebe, upravo najviim u
svetu. Samo se evropski narodi ne hvale ni Hristom ni Hristovim Evaneljem, nego se
hvale svojim opasnim mainama i jeftinim fabrikatima, tj. kulturom svojom. Posledica
toga evropskoga samohvalisanja nametljivom kulturom jeste to to su svi nehrianski
narodi omrzli Hrista i Hrianstvo. Omrznuvi evropske proizvode i ljude, omrzli su i
evropskoga Boga. No, avaj, Evropu to ne boli. Ona je pre sviju omrzla i odbacila svoga
Boga. Do toga nezavidnog poloaja doveo je evropsko oveanstvo njegov pogrean
razvoj pod uticajem jedne pogrene crkve kroz poslednjih devet stotina godina. Nisu za
to krivi evropski narodi; krivi su duhovni voi narodni. Nije krivo stado; krivi su pastiri.
Da je sree Evropa bi se hvalila Hrianstvom kao svojim najdragocenijim
nasleem i najveim dostojanstvom. To bi trebalo da bude, i to je bilo prvih vekova
posle Hrista, tj. da je Evropa bila tezoimenita Hrianstvu, da se istovetala sa
Hrianstvom. Slavljenje Hrista i propovedanje Hrista svima kontinentima i svima
narodima, to je bila Bogom odreena misija evropskog kontinenta. Van Hrianstva
Evropa nema niim da se pohvali. Bez Hrista Evropa je najsiromaniji prosjak i
najbezoniji pljaka ovoga sveta.
Hristoprosveeni Vladika kazuje gorku istinu evropskoj prosveti: Evropska
kola odvojila se od vere u Boga. U tome je njeno obraanje u trovaicu, i u tome smrt
evropskog oveanstva. Nikad u neznaboakim kulturama nije se nauka odvajala od
vere, iako je vera bila pogrena i glupa. Samo se to y Evropi dogodilo; u onoj Evropi
koja je primila najsavreniju veru. Ali zbog sukoba sa crkvenim stareinama Evropa se
ozlojedila i odbacila najsavreniju veru a zadrala najsavreniju nauku. Aj, brao moja,
odbacila je Boje znanje a prihvatila ljudsko neznanje! Kakva glupost i koliki mrak!
Bogoumni sveti Vladika dobrovoljnom oslepljenju zapadnog oveanstva:
Zapad je podetinjio. U tome je njegova rugoba i njegovo sumaestvije. U svojoj
hrianskoj eposi, kad je Zapad bio pravoslavan, on je video duhom i gledao umom.
No, to se vie udaljavao od hrianske istine i vrline, to se njegov duhovni vid sve vie
skraivao, dok u dvadesetom veku nije sasvim potamneo. Sada su mu preostale jo
samo telesne oi za uvstvena opaanja. On je naoruao svoje telesne oi sa mnogim
izvanrednim spravama da bi bolje i tanije video telesni svet, njegov oblik i boju i broj i
meru i razdaljinu. On gleda kroz mikroskop i vidi sitne crvie, mikrobe, kako ih niko
nikad nije video. I on gleda kroz teleskop i vidi zvezde kao tu iznad odaka, kako ih
niko od ljudi nije video. I dotle: i toliko. to se pak tie umnog gledanja i duhovnog
www.PrijateljBozji.com
- Kako moete vi ljudi iveti samo imperijalnim, tj. materijalnim interesima, tj.
ivotinjskom pohotom samo za telesnom hranom? Ja sam vas hteo uiniti bogovima i
sinovima Bojim, a vi se otimate i trite da se izjednaite sa tegleom stokom.
Na to Evropa odgovara:
- Ti si zastareo. Mesto tvoga Evanelja mi smo pronali zoologiju i biologiju.
Sad znamo da smo potomci ne tvoji i tvoga Oca nebeskoga, nego orangutana i gorila,
majmuna. Mi se sad usavravamo da budemo bogovi. Jer mi ne priznajemo drugih
bogova osim nas.
Pa to Hristos govori:
- Vi ste tvrdoglaviji od starih Jevreja. Ja sam vas digao iz varvarskog mraka u
svetlost nebesnu, a vi hoete opet u tamu kao bivo u blato. Ja sam krv za vas dao. Ja
sam pokazao ljubav svoju prema vama kada su svi Aneli okretali glavu u stranu od
vas, nemogui da podnose va adski smrad. Kad ste vi dakle bili mrak i smrad ja sam
jedini stao za vas da vas osvetim i oistim. He budite mi dakle sada neverni, jer ete se
opet vratiti u onaj nepodnoljivi mrak i smrad.
Na to Evropa sa podsmehom klie:
- Idi od nas. Mi te ne poznajemo. Mi se drimo jelinske filosofije i rimske
kulture. Mi hoemo slobodu. Mi imamo univerzitete. Nauka je naa zvezda vodilja.
Nae je geslo: sloboda, bratstvo, jednakost. Na razum je bog bogova. Ti si Azijat. Mi te
odriemo. Ti si samo jedna stara legenda naih baba i edova.
Na to e Hristos sa suzama u oima:
- Ja u evo otii, ali vi ete videti. Sili ste sa puta Bojeg i otili ste putem
satanskim. Blagoslov i srea uzeti su od vas. U mojoj ruci je va ivot i vaa smrt, jer
sam se dao raspeti za vas. Ipak neu vas ja katigovati, no gresi vai i va otpad od
mene, Spasitelja vaega. Ja sam pokazao ljubav Oevu prema svima ljudima i hteo sam
ljubavlju da vas sve spasem.
Na to e Evropa:
- Kakva ljubav? Zdrava i muka mrnja prema svima koji se ne slau sa nama,
to je na program. Tvoja ljubav je samo jedna basna. Mesto te basne mi smo istakli:
nacionalizam i internacionalizam i etatizam i progresizam i evolucionizam i ocientizam
i kulturizam. U tome je nae spasenje, a ti idi od nas.
Brao moja, prepirka se u nae vreme zavrila. Hristos se udaljio iz Evrope kao
nekad iz Gadare na zahtev Gadarinaca. No, im se On udaljio, doao je rat, bes, uas,
ruenje, unitavanje. Povratio se u Evropu prehrianski varvarizam, avarski, hunski,
longobardski, afrikanski, samo u stostrukom uasu svome. Svoj krst i blagoslov, uzeo je
Hristos i udaljio se. Ostao je mrak i smrad. vi sad reavajte s kim ete: sa mranom i
smradnom Evropom ili za Hristom.
Ravnoapostolni blagovesnik Beloj demoniji Evropi: Kako vi sudite
Evropi? Afrika i Azija nazivaju Evropejce belim demonima. Prema tome oni bi mogli
Evropu nazvati Bela demonija. Nazvali bi je Bela zbog boje koe, a demonija zbog
crnine due. Jer se Evropa odrekla jedinoga Boga i zauzela presto i stav rimskih esara.
I kao rimski esari pred propast Rima objavila je svima narodima na zemlji da se svak
moe klanjati svojim bogovima kako zna i ume. Evropa e to tolerisati, ali se ovi
moraju klanjati njoj kao vrhovnom Boanstvu: bilo pod imenom Evrope, bilo pod
imenom Kulture.
Tako se, brao moja, u nae dane povampirio satanski Rim, onaj Rim pre cara
Konstantina, koji je ognjem i maem gonio Hriane i spreavao Hristu da pree u
Evropu. Samo to je Bela demonija pala u teu bolest pego paganski Rim. Jer ako je
paganski Rim bio muen od jednog demona, Bela demonija biva muena jo od sedam
zlih duhova, luih od onoga rimskog demona. Evo dakle novog paganskog Rima, evo i
www.PrijateljBozji.com
55
, - ,
. : epy -
, , Acm , .
o - , u , uje ,
xpua ( 1,28; P. gr. t. 26. col. 593C - 596).
www.PrijateljBozji.com
NJegovo, poto jedini On ima mo da potpuno spase, a ne neko drugi od bednih zemaljskih ljudi...
Tako dakle: kao to su Proroci videli, kao to su Apostoli nauili, kao to je Crkva primila, kao to
su Uitelji odogmatili, kao to se vaseljena saglasila, kako je Blagodat zablistala, kako se Istina
dokazala, kako je la prognana, kako se Premudrost smelo javila, kako je Hristos potvrdio, - tako
mislimo, tako govorimo, tako propovedamo Hrista Istinitog Boga naeg... To je vera apostolska, to
je vera otaka, to je vera Pravoslavna! Ta vera utvrdi vaseljenu (Akta svetog Sedmog vaseljenskog
sabora, sednica 4, i Sinodokon Pravoslavlja).