Univerzitet u Sarajevu

Fakultet politikih nauka

Odsjek: Sigurnosne i mirovne studije
Predmet; Meunarodna zajednica i upravljanje konfliktima

I. Nyw, Joseph; Da li postoji trajna logika sukoba u svejtskoj politici.

ta je meunarodna politika?
Tokom vjekova postojala su tri osnovna oblika svjetske politike. U imperijalnom sistemu
jedna vlada kontrolie najvei dio svijeta sa kojim ima dodira. Najznaajni primjer takvog
sistema u zapadnom svijetu je bilo Rimsko carstvo. Drugi osnovni oblik svjetske politike je
feudalni sistem , u kome ljudska lojalnost i politike obaveze nisu prvenstveno vezane za
teritotrijalne granice. Feudalizam je bio zajedniki oblik drutvenog ureenja u Europi poslije
pada Rimskog carstva. Trei oblik koji svjetska politika moe imati jeste anarhini sistem
drava, satavlje od drava koje su relativno kohezivne jedinice u sistemu , ali nemaju vrhovnu
vlast nad njima. Kada danas govorimo o meunarodnoj politici uobiajno podrazumjevamo
sistem teritorijalnih drava i definiemo meunarodnu politiku u odsustvu zajednikog
suverena, politiku meu entitetima bez vladara nad njima. Meunarodna politika se esto
naziva i anarhinom .
Dva vienja anarhine politike
Meunarodna politika je anarhina u smislu da u njoj ne postoji vrhovna vlast, ali ak i u
politikoj filozofiji postojala su dva miljenja o tome koliko treba da bude okrutno prirodno
stanje. Na jednoj strani je Hobsovo vienje prirodnog stanja kojeg je on nazvao stanjem rata,
a na drugoj strani je Don Lok govorio o anarhinom stanju. Lok je smatrao da premda u
prirodnom stanju nema zajednikog suverena, ljudi mogu da razvijau veze i prave ugovore.
Ova dva vienja prirodnog stanja su bila filozofska pretaa za nastanak dananja dva pogleda
realizma na jednoj i liberalizma na drugoj strani. Realizam je bio dominantna tradicija u
promiljanju meunarodne politike. Za realiste, sredinji problem meunarodne politike je rat
i upotreba sile, a glavni akteri su drave. Realisti polaze od pretpostavke o anarhinom
sistemu drava. U skladu sa shvatanjem realista, na poetku i na kraju meunarodne politike
nalazi se pojedinana drava u meudejstvu sa drugim dravama. Druga tradicija naziva se
liberalizam i moe se pratiti unazad u zapadnoj politikoj filozofiji do Monteskijea i Imanuela
Kanta u osamnaestovjekovnoj Francuskoj i Njemakoj. Liberali vide globalno drutvo kako
unkcionie uporedno sa postojanjem drava i predstavlja dio konteksta u kome one djeluju.
Trgovina prlazi granica, ljudi imaju meusobne kontakte i meunarodne organizacije.
Transnacionalne sile ponitavaju Vestfalski mir, a ovjeanstvo evoluira ka novoj formi
meunarodne politik. Realisti naglaavaju kontinuitet, liberali u prvi plan istiu promjenu.
Oba pristupa smatraju sebe ralnijim od drugog. Liberali vide realiste kao cinike koje
fascinacija prolou zasljepljuje da promjenu. Realisti zauzvrat, zovu liberale utopistikim
sanjarima i nazivaju nihovo miljenje globaliziranjem. ezdesetih i sedamdesetih terorija
zavisnosti bila je popularna. Ona je predvidjela da e bogate zemlje koje se nalaze u centru
globalnog trita kontrolisati i zadravati u stanju siromatva nerazvijene zemlje na periferiji
sistema. Ova teorija je izgubila na svojoj uvjerljivosti osamdesetih i devedesetih godina kada
nije mogla objasni zato su zemlje u Istonoj Aziji poput J.Koreje, Singapura i Malezije
doivjele bri rast nego sredinje zemlje kao to su Sjedinjene Drave i Evropa. U skorije
vrijeme jedna posebna grupa teoretiara, nazvana konstruktivistima ustvrdila je da realizam i
liberalizam nisu uspjeli da objasne na odgovarajui nain dugorone promjene u svjetskoj
politici. Konstruktivisti naglaavaju vanost ideje i kultureu oblikovanju kako stvarnosti tako i
govora meunarodne politike. Oni istiu subjektivnost interesa u krajnjoj instanci i njihovu
povezanost sa promjenjenim identitetom. Konstruktivisti se usredsreuju na vana pitanja
poput identiteta, normi, kulture nacionalnog interesa i meunarodog upravljanja. Oni istiu da
su dravnici i drugi motivisani ne samo materijalnim interesima nego i njihovim osjeanjem
identiteta, moralnosti i onoga to bi se moglo oznaiti drutvom ili kulturom. Konstruktivisti
istiu da su poput nacije, suvereniteta koji daju znaenje naim ivotima kao i naim
teorijama, socijalno konstruisani i ne postoje izvan nas kao neka stalna realnost.
Konstruktivizam je prije pristup nego teorija. Konstruktivizam je prije komplemantaran nego
to je u suprotnosti sa dvjema glavnim teorijama.

Gradivni blokovi
Subjekti, ciljevi i sredstava su tri osnovna koncepta za teorijsko promiljanje meunarodne
politike, ali svaki od njih je promjenljiv. U tradicionalnom realistikom vienju meunarodne
politike jedini znaajni subjekti su drave, a samo velie drave su zaista vane. Ovo se
meutim mijenja. Broj drava je izuzetno porastao u posljednjih pola stoljea, 1945 god je
bilo oko pedeset drava u svejtu da bi ih do poetka XXI st. Bilo tri puta vie. Mnogo vanije
od porasta broja drava je uspon nedravnih aktera npr velike multinacionalne korporacije
prekorauju dravne granice i ponekad upravljaju sa vie ekonomskih bogatstava nego
nacionalne drave. Drave su najvei subjekti u savremenoj meunarodnoj politici, ali scena
ne pripada samo njima. Tradicionalno provlaujui cilj drava u jednom anarhinom drutvu
je vojna bezbjednost. Danas zemlje oigledno brinu o vlastitoj vojnoj bezbjednosti, ali one
isto toliko ako ne i vie vode rauna o svom ekonomskom bogatstvu, o drutvenim
problemima kao to su trgovina drogom ili irenje SIDE ili o ekolokim kretanjima. ta vie
kako se mijenjaju prijetnje tako se mijenjaju odreenja sigurnosti (bezbjednosti), vojna
sigurnost nije jedini cilj koji drave nastoje da ostvare. I sredstva meunarodne politike se
mijenjaju. Tradicionalno gledite je da vojna sila ima sutinski znaaj. Opisujui svijet prije
1914 godine britanski historar Tejlor definisao je veliku silu kao onu kao onu dravu koja je
u stanju da prevlada rat. Kao to je istakao profesor sa Hravardskog univerziteta Stenli
Hofman veza izmeu vojne snage i pozitivnog uinka se razlabavila. Jedan od razloga jeste da
je posljednje sredstvo vojen sile nuklearno oruje postalo uzaludno jaanje miia. Taj
posljednji oblik vojne sile budui da nije iskorien u Drugom svjetskom ratu i da je njegov
broj danas prerastao 50.000 komada postao previe skup da bi ga nacionalne voe koristile u
ratu. ak je i konvencionalno oruje postalo mnogo skuplje u sluajevima kada se koristi u
svrhu vladanja stanovnitvom sa izraenim nacionalnim osjeajima.
Uspon Kine
Jo od vremena Tukididovog objanjenja Peleponeskog rata historiari su znali da je uspon
neke nove sile praen nesigurnou i strahom. esto iako ne uvijek iz toga su slijedili nasilni
sukobi. Uspon ekonomske i vojne moi Kine, zemlje sa najbrojnijim stanovnitvom na
planeti, bie sredinje pitanje za Aziju i ameriki spoljnu politiku ba poetku novog vijeka.
Peloponeski rat
Tukidid je otac realizma, teorije koju veina ljudi koristi kada razmilaju o meunarodnoj
politici ak i kada ne znaju da koriste teoriju. Teorije su nezamjenljiva orua koja koristimo
da organizujemo injenice. Tukidid je pripadnik atinske elite koji je ivio u vrijeme zlatnog
doba Atine, i sam je uestvovao u nekim od dogaaja koji su opisani u njegovoj Historiji
peloponeskog rata.

Uzroci i teorije
ta je bio uzrok peloponskog rata? Tukidid je po ovom pitanju veoma jasan. Poto je uzeo u
obzir razliita deavanja u vezi sa Epidamnom, Korkirom i tako dalje kazao je da je ono to
je uinilo rat neizbjenim bio rast atenske moi i strah koji je to prouzrokovalo u Sparti. Jesu
li Atenjani iamali izbora, jesu li razmiljali racionalno? Moda i jesu djelovali racionalno ali
su uhvaeni u sigurnosnu dilemu. Sigurnosna dilema je u vezi sa sutinskom odlikom
meunarodne politike, njenom anarhinom organizacijom, tj odsustvom vrhovne vlasti. U
uslovima anarhije, nezavisna akcija koju neka drava preduzme u cilju poveanja vlastite
sigurnosti moe uiniti sve druge drave manje sigurnim ( bezbjednim). Ako jedna drava
poveava svoju mo da bi se osigurla od neije prijetnje, neka druga drava, vidjevi da ova
prva postaje jaa, moe takoer nastojati da povea svoju mo kako bi se zatitila od prve.
Rezulta svega ovoga je i da pored odvojenih napora za uveanjem vlastite moi ini da obje
strane budu manje sigurne. Sigurnosna dilema je jedna posebna vrsta Zatvorenikove dileme.

Neizbjenost i sjenka budunosti

Ironino vjerovanje da je rat bio neizbjean odigralo je veliku ulogu u njegovom

izbijanju.Atinjani su smatali da ukoliko je neminovno da e doi do izbijanja rata, bolje je
imati pomorsku superiornost u odnosu 2:1 nego obrnuto. Uvjerenje da je rat neposredno
prijetio i da se nije mogao izbjei bilo je presudno za donoenje odluke. Zatvorenikovu
dilemu na prvi pogled da svaki zatvorenik vara i da pusti da onaj drugi bude gubitnik, ali
poto svako od njih zna kakva je situacija , oni takoer i znaju i da kad bi mogli da vjeruju
jedan drugom, obojica bi trebalo da izberu drugo najbolje rijeenje i saradnju kako bi utali.
Teko je razvijati saradnju kad igru igrate samo jednom. Igrai zakljuuju da je ukupna korist
iz igre ea ukoliko naue da sarauju. Ekselrod upozorava da je milo za drago dobra
strategija samo u sluaju kada postoji ansa da se igra odvija u drugom razdoblju. Tj kad
postoji duga sjenka budunosti. To je razlog zato vjerovanje da je rat neizbjean ima tako
korozivno dejstvo u meunarodnoj politici. Kad vjerujete da je rat neizbjean veoma ste blizu
krajnjem potezu. Ako sumnjate da e vas protivnik varati onda je bolje da se oslonite na sebe i
prihvatite rizik da budete poraeni, nego rizik saradnje. Ovo je ono to su Atinjani uradili
suoeni sa uvjerenjem da e doi o rata, odluili su da nemogu vjerovati ni Korinanima ni
spartancima. Bilo je bolje imati Korkiransku mornaricu na svojoj strani, nego protiv sebe. Da
li je peloponeski rat zaista bio neizbjean? Tukidid kae moj rad nije pisanje zamiljeno da
izae u susret publike +, nego je uraeno da traje zauvjek. Njegova historija pokazuje
ljudsku prirodu zarobljenu u zatvorenikovoj dilemi. Tukidid je zakljuio da je uzrok rata
bio rast moi Atine i strah koji je to prouzrokovalo. Donald Kejgan smatra da upravo prije
431 g p n e kad je izbio rat Atinska mo nije rasla, ak je u nekom smislu dolo do njene
stabilizacije. Sparta nije bila uplaena od Atine, naime obe su bile robovlasnike drave i
plaile su se da bi ulazak u rat dao priliku robovima za pobunu. Prema Kejganu Spartanci jesu
bili zabrinuti porastom Atinske moi ali je Sparta imala vei strah od pobune robova.
Tako su neposredni uzroci, prema Kejganu, bili vaniji nego to Tukididova Historija
priznaje. Korint je npr. Mislio da Atina nee ui u rat, pogreno je procijenio odgovor Atine ,
djelom zato to je jako bio ljut na Korkiru. Perikle je pretjerano reagovo, napravio je dajui
ultimatum Potideji i kanjavajui Megaru presjecanjem njene trgovine. Ovakve velike
pogreke uinile su da Spartanci pomisle kako je rat vrijedan rizika. Kejgan smatra da je
uspon Atinske moi uzrok prvoga peloponeskoga rata. Drugim rijeima rat nije uzrokovan
bezlinim silama, nego loim odlukama u tekim okolnostima.
Karl Marks je primjetio da ljudi stvaraju historiju, ali ne biraju uslove u kojima to rade.
Antiki Grci su pravili pogrene izbore jer su bili uhvaeni u situaciju koja je dobro opisana
kod tukidida i u zatvorenikovoj dilemi. Sigurnosna dilema je uinila rat vie vjerovatnim ali
vie vjerovatno nije isto i to neizbjeno. Neogranieni tridesetogodinji rat koji je razorio
Atinu nije bio neizbjean. Kakve savremene poruke moemo da izvuemo iz drevne historije?
Treba da budemo svjesni istovremenog postojanja kontinuiteta i promjena. Neke strukturalne
odlike meunarodne politike predodreuju da dogaaji krenu prije u jednom pravcu nego u
drugom. To je razlog zbog ega je neophodno razumjeti sigurnosne dileme i zatvorenikovu
dilemu, sa druge strane takve situacije ne dokazuju da je rat neizbjean.
Neophodno je takoe biti svjestan plitkih i neodrivih historiskih analogija. Tokom hladnoga
rata esto se moglo uti da zbog toga to su SAD sa demokratskim ureenjem i pomorska sila
a SSSR kopnena sila na ijoj su teritoriji postojali radni logori, da je Amerika bila Atina a
Sparta SSSR obe osune na ponavljanje ovog velikoga historiskoga sukoba. Ovakve politike
analogije ne uzimaju u obzir injenicu da je Atina takoe bila robovlasnika drava rastrzana
unutranjim meteom i da demokrate nisu bile uvijek na vlasti,tavie Sparta je pobijedila.
Druga pouka koju treba uzeti u obzir je selektivnost teoretiara. Istoriari su pod uticajem
njihovih trenutnih preokupacija, Tukidid je bio zabrinut kako su Atinjani nauili lekcije rata.
Krivei perikla i demokrate za pogrenu raunicu, stoga je u prvi plan isticao zatvorenikovu
dilemu. Potreba za selekcijom ne znai da je sve relativno ili da je historija preuska. Takav
zakljuak je neutemeljen. Dobri historiari i ljudi iz svijeta drutvenih nauka ine najbolje to
mogu da poteno postavljaju pitanja.

Etika pitanja i meunarodna politika

Uzimajui u obzir prirodu sigurnosne dileme, neki realisti vjeruju da brige o moralu neigraju
ulogu u meunarodnim odnosima. Moralni razlozi koriste se jo od Tukididovih dana. Kada
su Korkirani doli Kod Atenjana da trae pomo protiv Korinta,sluili su se jezikom etike.
Moralni argumenti pokreu i ograniavaju ljude. U tom smislu moralnost mona stvarnost.
Meutim mogu takoe biti upotrebljeni kao propaganda da sakriju prave motive.
Nisu svi moralni argumenti isti. Pojedini su upeatljivijih od drugih, npr, kad je aktivista po
imenu Filis lafli tvrdio kako je nuklearno oruje dobra stvar jer ga je bog dao slobodnom
svjetu, treba se zapitai zato ga je dao Staljinovom SSSR i Maovoj Kini. Osnovno mjerilo za
prosuivanje moralnosti jeste nepristranost-gledite po kome se svi interesi prosuuju pomou
istih kriterija.
Postoje dvije razliite tradicije u zapadnoj politikoj kulturi o tome kako prosuivati moralne
razloge. Jedna potie od Kanta a druga od britnskih utilitarista kao to je Deremi Bentam.
Moralni razlozi mogu biti prosuivani na tri naina: u odnosu na motive i namjere; prema
sredstvima koja su upotrebljena; prema posljedicama i mrenim efektima.

Ogranienja morala u meunarodnim odnosima

Moral igra manju ulogu u meunarodnoj politici nego u unutranjoj iz 4 razloga.prvi je slaba
meunarodna saglasnost o vrijednostima, postoje kulturne i religiske razlike u pogledu
prosuivanja opravdanosti. Drgo drave su drugaije od pojedinaca. Kod morala pojedinca
rtva oe biti najvii dokaz moralnoga djelovanja ali, treba li lideri da rtvuju itav svoj narod.
Trei razlog zbog kojeg moral igra manju ulogu u meunarodnoj politici je sloenost uzrono-
posljedinih odnos,trivijalni je primjer argument hamburgera iz ranih sedamdesetih kad su
ljudi bili zabrinuti za nestaicu hrane u svjetu. Jedan broj studenata sa ameriki univerziteta je
govorio kad god odemo u menzu odbijamo da jedemo meso jer pola kilograma juneega
mesa vrijedi koliko 4 kilograma itarica koje se mogu iskoristiti da se nahrane siromani ljudi
irom svjeta. Mnogi su prestali da jedu hamburger i osjeali su se dobro zbog toga, ali na taj
nain nisu nimalo pomogli gladnima u svjetu, zato ; itarice koje su ostale nepotroene nisu
stizale do gladnih u svijetu zato to oni nisu imali novca da ih kupe i bile su samo viak na
amerikom tlu to znai da su amerike cijene pale i da su farmeri manje proizvodili. Samim
nepovezivanjem uzrono posljedinog lanca studenti nisu uspjeli.
etvrti argument kae da da su ustanove meunarodnoga drutva naroito slabe, te da je
razilaenje izmeu pravde i poretka vee u meunarodnoj nego u unutranjoj politici.

Tri vienja uloge morala

Postoje bar tri vienja etike u meunarodnim odnosima; skeptici, dravni moralisti i
Kosmopolite. Premda nema logike veze, realisti u njihovim opisnim analizama svjetske
politike esto naginju ka skeptikom ili pristupu svojstvenom ocjenjivabju dravnih moralista.
Dok oni koji naglaavaju liberalnu analizu zastupaju moralna gledita dravnih moralista i
kosmopolita.
Skeptici:kau da moralne kategorije nemaju znaaja u meunarodnim odnosima, jer nema
institucija koje bi obezbjedile poredak. Klasini stav o etici u meunarodnoj politici za
skeptike bio je odgovor Atinjana Meljanima jaki ine ono to mo mora da ini aslabi
prihvataju ono to moraju. Filozofi esto kau da moralna obaveza podrazumjeva sposobnost
da se djeluje. Ako se u meunarodnim odnosima izbor svodi jednostavno na ubiti ili biti
ubijen onda po pretpostavci nema izbora to bi opravdalo skeptiku poziciju. Meunarodna
politika je ipak neto vie od pukog opstanka. Razmiljati samo u kategorijama suenih
nacionalnih interesa jednostavno je krijumarenje vrijednosti iako se to nepriznaje. Hobs je
smatrao kako se zarad izbjegavanja prirodnog stanja u kojem svako moe da ubije svakoga,
pojedinci se odriu svoje slobode u korist levijatana, ili vlade, radi zatite budui da je ivot u
prirodnom stanju nasilan, brutalan i kratak. Zbog ega onda vlade ne formiraju nekakav
superlevijatan? Zato ne postoji svjetska vlada, razlog za to je, kae Hobs, to nesigurnost na
meunarodnom nivou nije tako velika kao na nivou pojedinca.
Liberali ukazuju na postojanje meunarodnoga prava i obiaja. Iako su rudimentarne, takve
norme obavezuju prekrioce na dokazivanje nevinosti.meunarodne institucije ak i u
rudimentarnom obliku obezbjeuju jedan stepen poretka omoguavajui i ohrabrujui
komunikaciju, kao i odreeni stepen reciprociteta u pogaanju. Uzevi u obzir ovakvu
situaciju skoro stalne komunikacije, meunarodna politika nije uvjek kako skeptici tvrde
ubiti ili biti ubijen. Doktrina pravednoga rata koja vue porijeklo iz ranoga hrianstva, a
koja je sekularizovana posle XVII stoljea zabrinjavala je ubijanje nedunih civila. Ako je to
osnovna pretpostavka na kojoj poiva moral, postavlja se kako je ikada bilo koje ubijanje
opravdano. Apsolutni pacifisti vele da niko ne treba da ubije nikoga iz bilo kog razloga. Neki
pacifisti meutim dodaaju konsekvecijalistiki argument po kome nasilje raa samo vie
nasilja. Nasuprot pacifizmu, tradicija pravednoga rata kombinuje brigu o mjeraa, sredstvima
i posljedicama djelovanja. ona tvrdi da ako neko krene da vas ubije a vi odbijete da se branite
krajnji ishod je da e zlo prevladati. Odbijajui da se brani zlo umire. Ako je neko u
neposrednoj opasnosti da bude ubijen, moe biti moralno da ubije u samoodbrani.moramo
praviti razliku izmeu onoga ko moe biti ubijen i onoga ko nemoe biti ubijen. Neki skeptici
tvrde da je nekima terorista a nekima borac za slobodu. Prema doktrini pravednoga rata
moete se boriti za slobodu ali nemoete ugroziti ivote nedunih civila.
Mnogi pisci i voe koji su realisti u svojima analitikim opisima svjeta takoer su skeptici
kada je rije o njihovim gleditima na ulogu koju vrijednosti igraju u svjetskoj politici. Nisu
svi realisti potpuni skeptici. Neki priznaju da postoje moralne obaveze ali da je poredak na
prvome mjestu. Mir je moralni prioritet ak kad je u pitanju i nepravedni mir. Najbolji nain
da se sauva poredak je ravnotea snaga izmeu drava. Realisti imaju validne argumente, do
jedne take meunarodni poredak jeste vaan , ali je pitanje kog stepena, a postoji i ravnotea
izmeu pravde i poretka. Koliko je poretka potrebno prije nego ponemoda brinemo o
pravdi.npr. nakon to su sovjetske snage robusno uguile pobunu u baltikim republikama
1990g ubivi pri tome jedan broj ljudi. Neki amerikanci su traili da se prekinu odnosi sa
SSSR. Drugi su smatrali da iako je briga o miru i ljudskim pravima bila vana, ipak je vanije
kontrolisati nuklearno oruje i dogovoriti sporazum o smanjenju naoruanja. Naposljetku
amerika administracija je nastavila pregovore o naoruavanju, ali je ekonomska pomo
uslovila potovanjem ljudskih prava. Realisti stoje na validnoj taki gledita ali pretjeruju kad
kau da poredak u svim okolnostima prethodi pravdi.
Dravni moralisti tvrde da meunarodna politika poiva na drutvu drava sa odreenim
pravilima, premda ta pravila nisu uvijek potovana.najvanije pravilo je dravni suverenitet
koji zabranjuje dravama intervenisanje izvan vlastiti dravni granica u prostor tue
jurisdikcije. Politkolog Majkl Volcer smatra da nacionalne granice imaju moralni znaaj zato
to drave predstavljaju ukupna prava pojedinaca koji su se udruili radi zajednikoga ivota.
Drugi jednostavnije kau da je potovanje suvereniteta najbolji nain ouvanja poretka dobre
ograde stvraju dobre susjede. U praktinome ivotu ova pravila ponaanja drava se esto
kre. U nekoliko posljednjih decenija Vijetnam je napao Kambodu, Kina je napala Vijetnam,
Izrael napao Liban itd. Da bismo pronali razlike moramo da idemo dalje od objanjenja
namjera. U pogledu upotrebljenih sredstava svega nekoliko ljudi je ubijeno prilikom amerike
intervencije u Dominikanskoj republici a Amerikanci su se ubrzo povukli. U sluaju
intervencije u Avganistanu ubijen je veliki broj ljudi a sovjetske snage su ostale tamo
priblino jednu deceniju.
Kosmopoliti poput teoretiara politike arlsa Bajca vide meunarodnu politiku ne samo kao
drutvo drava nego i kao drutvo pojedinaca. Stoga kada govorimo o pravdi treba da
govorimo o pravdi za pojedinca. Realisti se previe usredsreuju na pitabje rata i mira.
kosmopoliti smatraju da nacionalne granice nemaju moralno opravdanje, one prosto brane
nejednakost koja treba da bude ukinuta, ukoliko mislimo o pojmovima distributivne
pravde.realisti odgovaraju da je opasnost u kosmopolitskom prilazu to to on moe dovesti do
velikoga nereda. Jedan ogranieniji kosmopolitski argument zasniva se na injenici da ljudi
esto imaju umnoene lojalnosti prema porodici,prijateljima,susjedima, naciji, prema i nekim
transnacionalnim vjerskim grupama kao i prema zajednikom konceptu ljudskosti.
Kosmopoliti nas podsjeaju da postoji jedna distributivna dimenzija meunarodnih odnosa
gdje je moralnost jednako vana u miru i ratu. Politike mogu biti osmiljene da podre
osnovne ljudsek potrebe i ljudska prava bez unitavanja poretka.
Od pristupa meunarodnoj moralnosti skeptici ispravno istiu da je poredak nuan za
postojanje pravde, ali isputaju iz vida ravnoteu izmeu poretka i pravde. Dravni moralisti
koji vide drutvo drava sa pravilima protiv intervencije predstavljajuu jedan institucionalni
pristup poretku, ali ne pruaju dostatne odgovore o tome kad neke intervencije mogu biti
opravdane. Konano kosmopoliti koji se usredsreuju na drutvo pojedinaca imaju duboki
uvid u opteljudsko, ali poveavaju rizik izazivanja ogromnoga nereda. Najvei broj ljudi
razvija jednu hibridnu poziciju. Zbog razlika izmeu unutranje i meunarodne politike
moralnost je teko primjeniti u meunarodnoj politici. Upravo zbog toga to postoji mnotvo
naela, iz toga ne sledi da uopte nema naela.

II. Nye, Joseph; Uzroci velikih sukoba u XX vijeku

Meunarodni sistemi i novi uzronosti

Rat se esto objanjava pomou meunarodnih sistema, ali ta je to meunarodni sistem?
Prema rijeniku sistem je skup meuzavisnih jedinica. Mnoge unutranje politike sisteme
lahko je prepoznati jer imaju jasne institucionalne oznake: predsjednika, kongres, parlament
itd. Meunarodni politiki sistemi su manje centralizovani i manje opipljivi. I bez postojanja
UN-a jo bismo mogli govoriti o meunarodnom sistemu. Meunarodni sistemi nisu samo
drave koje ga ine. Me. politiki sistem je obrazac odnosa izmeu drava.
Meunarodni politiki sistem moe na slian nain da dovede do posljedica koje njegovi
akteri nisu izvorno namjeravali.
Raspodjela moi meu dravama u meunarodnom sistemu pomae nam da pravimo
predvianja o odreenim aspektima ponaanja drava. Geopolitika tradicija smatra da mjesto
i poloaj neke drave u odnosu na druge mogu dosta da nam kau kako e se ona ponaati.
Ukoliko drava osjea prijetnju susjeda, izvjesno je da djeluje u skladu sa starom maksimom
''neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj''. Ovaj obrazac je uvijek prisutan u narhinim
sistemima.

Nivoi analize
Sistemi nisu jedini nain pomou koga moemo objanjavati to se deava u meunarodnoj
politici. U knjizi 'ovjek, drava i rat' Kenet Volc izdvaja tri nivoa uzronosti rata, koje on
naziva ''predstavama'': nivo pojedinca, nivo drave i nivo meunarodnog sistema.
Objanjenja na nivou pojedinca su rijetko dovoljna zbog same prirode meunarodne politike
i podrazumijevaju prije drave kao glavne aktere nego pojedince. Ovo ne znai da pojedinci
nisu nikad bitni. Sasvim suprotno. 1991. godine iraki voa Sadam Husein je bio faktor od
presudnog znaaja u Zalivskom ratu., kao to je Dord W Bu bio u irakom ratu 2003.
godine.
Druga verzija Volcove prve predstave (nivoa) trai objanjenje ne u posebnim osobinama
pojedinca nego u njihovim zajednikim osobenostima ''ljudskoj prirodi'' zajednikoj za sve
njih. Na primjer, moemo uzeti kalvinistiko odreenje meunarodne politike i pripisati kranji
uzrok rata zlu koje lei u svakom od nas. To bi objasnilo rat kao posljedicu nesavrenosti
ljudske prirode. Jedno takvo objanjenje nam meutim ne govori zato neke ''zle voe'' ulaze
u ratove a neke ne, ili zato neke ''dobre voe'' ulaze u ratove a druge ne. Objanjenje na nivou
ljudske prirode nam ne moe dati odgovor na ovo pitanje. Takva jedna teorija ''previe
predvia.''
''Previe predvianja'' zamagljuje i neke od napora da se objasni meunarodna politika na
drugom nivou analize, nivou prirode drave ili drutva. Tu takoe postoji slino pitanje ako
odreeni tipovi uzrokuju rat zato onda neka ''loa'' drutva ili ''loe'' drave ne idu u rat.
Zanimljiva objanjenja esto uklljuuju meu igru izmeu drugog i treeg nivoa analize. Koji
je od ova dva nivoa vaniji, meunarodni sistem ili priroda drava drava u sistemu? Analiza
na nivou meunarodnog sistema je objanjenje izvana i u njemu saznajemo nain na koji
cjelokupni sistem utie na drave. Drugi nivo analize je obajnjenje iznutra ono objanjava
posljedice onoga to se deava unutar drava.
Pravilo parsimonije sposobnost da se objasni mnogo sa malo rijei samo je jedan od
kriterija po kojem procjenjujemo koliko su neke teorije dobre.

Sistemi: strukture i procesi

Neki neorealisti kao to je Kenet Volc zagovaraju krajnju parsimoniju i usredsreenost samo
na strukturu. Liberali i konstruktivisti pak smatraju da je Volcov koncept sistema toliko tut
da objanjava veoma malo. Ovaj sukob moemo shvatiti pravei razliku izmeu dva aspekta
sistema: struktura i procesi. Struktura se odnosi na raspodjelu moi a pod procesom
podrazumjevamo obrasce i vrste interakcija izmeu jedinica sistema. Struktura i proces
oigledno utiu jedno na drugo i mogu varirati u zavisnosti od duine perioda koji ispitujemo
ali struktura je jedan osnovniji koncept i promjene u njoj se deavaju se znatno sporije nego
to je to sluaj sa procesima.
Politolozi kao unipolarne opisuju one meunarodne sisteme u kojima postoji jedna premona
sila. U bipolarnim sistemima postoje dva velika centra moi, dvije velike drave, ili dva
vrsto zbijena sistema saveza dominiraju ostalima. Multipolarne imaju tri ili vie centara
moi a tamo gdje postoji veliki broj zemalja koje su priblino jednake u moi govorimo o
rasprenom rasporedu moi.
Politolozi posmatraju strukturu meunarodnog sistema u namjeri da predvide ponaanje
drava i njihovu sklonost ka ratu.

Revolucionarni i umjereni ciljevi i sredstva

Kako ciljevi drava utiu na meunarodne porcese? Kao to govore konstruktivisti, veina
sistema postoji u kulturnom kontekstu koji ukljuuje neka osnovna pravila i praksu koji
odreuju ta je primjereno ponaanje. Drave mogu da prkose tim pravilima i praksi ili ih
mogu prihvatiti. Jedan meunarodni sistem moe imati ili stabilan ili revolucionaran proces u
zavisnosti od identiteta i naznacajnih ciljeva drava u sistemu.
Kao to mogu da promjene ciljeve, drave mogu promjeniti i sredstva za ostvarenje tih
ciljeva. Proces u meunarodnom sistemu takoe trpi uticaj i zavisi od prirode sredstava koje
drave koriste. Tako neka sredstva mogu imati stabilizirajue a neka destabilizirajue efekte.
Do promjene sredstava dolazi iz razloga tehnolokog razvoja.
III. LeRoy Bennett A & Oliver K.J meunarodni odnosi, globalizacija i
globalno upravljanje.

Posljednji desetljea drave su ule u tz turbuletne i skokovite promjeneJames Rosenau

postavio tezu kako tubuletnost doprinosi paradoksalnoj i samosnaeoj dinamici istovremeno
integracije i fragmetacije.S jedne strane promjena tehnologije ,tako se oslobadjau
gospodarske,drutvene,kulturoloke snage koje naizgled integriraju elemente sistema na to do
sada nezabiljeen nain.

Globalizacija

Medju teoretiarima nema i dalje jasnog pojma odredjeneja globalizacije.Rosenau tvrdi da

neslaganje oko pojma i nemogunost definiranje ne podrazmujeva da treba napustiti sam
koncet.Ipak se mogu bitni procesi koji idu uz to razluiti , a koji su bitni za transformaciju
kojom smo svjedoci..Rosenau kako primjeuje sve vie roba i usluga distrubuira na vie
mjesta u svijetu.Jedan od kljuni inioca je irenje znanja,onda je to i slabljenje granica i
velika slinost institucija u svijetu.Interent,mtv i cnn doprinose neujednaeno ali ipak jaem
kontaktu medju ljudima.Ideja znanja dakle postaje globalna ,a ljudi ranije odvojeni
politikom,drutvenom kulturnom udaljenou,sad su blie virtuelnom trgu.A i problemi
postaju globalni;migracije ,zagadjenej okolia,proliferacija oruja za mas.unitenje.,sve one
preljevaju nac. granice i neophodan je koncept klobalnog rjeenja.Pojava nadrvanih subjekat
moi i novih imbenika moi tako i priroda medjunarodni odnosa postaje nesigurnija.Tako
neke drave nasilnim putem ili proopau npr. Jugoslavije , neke se drave udruuju irenje
Euravodnjavaju svoje suvrenitete i pomu se transnacionalnim aranaminma upravljanja
koji se uklpaa u u knvencionlano poimanje medjunarodni odnosa.Prema tome drava kao
suverena jedinica sa rezerviranim ovlastima u odluivanju i djelovanjuu medjunarodnim
odnosima nalazi se pred izazovom, lojalnost i identitet gradjana pojedinaca pred
slabljenjem..Nacinalne drave jo postoje ne moe se rei da nema mjetsa za njih,danas je
preko 190 drava u UN ,a veina je nastala poslije 90-tih godina, sa druge strane problemi i
podruja koja nuno zahtjevaju zajedniko djelovanje i vode tjesnoj suradnji postaju sve
izraeniji u svjetskoj politici,briu dravne granice i postavljaju izazov suverenom autoritetu
nac. drava Problemi sa kojima je svijet suoen nagrizaju suverena i zahtijevaju suradnju
nevladinih ,vladinih organizacija koje su ukljuene u proces globalizacijei pokuavaju njima
upravljati.

Upravljanje i globalizacija

Prema tome kako globalizacija i sve jaa medjuovisnost predstavljaju izazove dravnim
vlastima,namee se potreba za nekom novom vrstom upravljanja ili autorativnog
vodjenja.Predstavnici relistike teorije tvrdeu medjnarodnim odnosima sasvim je razvidno
kako ne postoje neka krovna organizacija ili institucija s formalnim ovlastima u odluivanju o
politikama koje bi se primjenjivale na uredjenje ili poticanje odnosa unutar sistema ..Ne
postoji jedna institucija s plicijiskim ovlastima u provedi politika . Nepostoji medjunarodna
vlast ukratko..Sve ove krize ili problemi proizilaze zbog njihove medjuovisnosti,Ove
aktivnosti predstavljaju upravljenje ili kako je jedan analitiar rekao upravljanje bez
suverenog autoriteta ,odnosima koji prelaze nac. granice.Globalno upravljanje na
medjunarodnom planu ini ono to dravne vlasti ineu unutranjim odnosima

Multilateralizam
irenje globalizacije i medjuovisnosti irilo se nekoliko okvira ime se nastojalo shvatiti
upravljanje sistemom.Multi lateralizam podrazumjeva koordinaciju politika kroz razvijanje
ustrajnog i povezanog sistema pravila,formalnih i neformalnih koja uredjuju ponaanje i
ulogu,ograniavaju djelatnosti i oblikuju oekivanjaizmedju tri ili vie drava u odnosu na
odredjeni pojam ili neko podruje.Problemi sa kojima se susree anice medjunarodne
sistema odnosili su se odnislila u se na temeljna pravila i naela sistema,odnosnos pojmom
same suvrenosti.Ovaj problem je pitanje vlasnitava,jer su prijepori usredotoeni na pitanje
kontrole nad teritorijom to su pitanja granica upravljanjima okeana.Na kraju je trebalo razviti
neke oblike medjunarodnog odluivanja u postavljanju pravila iji su oblik i rezultati bili
kodificirani medjunarodnim pravom.
Druga vrsta problema ukljuuje pitanja medjusobnih odnosaizmedju drava,i koji su oznaeni
znatnom nesiguroui konfuzijom,osim ako se prihvate pravila koja e regulirati te
odnose.Primjer je ukljuenje multialterelnih sporauma koji uredjuju prekogranine
komunikacije i potanske usluge..Drave suradjuju na osnovu izrade regulative i propisakoji
se redovito preispituju tokom multilateralnim sastanaka..Kljuna razlika sa ovih problema
povezanih sa vlasnitvom lili nadzorom lei u tome da si drave zainteresivnije za
smanjivanje trokova povezanih sa obavljanjemovakvih ponavljajuim transakcijam nego za
neki odredjeni ishod.Kada nacionalni politiki i gospodarski interesi budu pogodjeni zbog
relativne koristi kao rezlutata ovakvih transakcija t. ako su neki akteri u relatino sigurnijoj ili
povoljnijoj poziciji u odnosu na neke druge drave dolazi do situacije koju Rugie naziva
mjeovitom situacijom ili do pojave ili do pojave problema u suradnji.

Reimi
80-tih i 90-tih godina xx vijeka razvija se koncept reima kao pristup razumjevanju
upravljakih aranmana u posthladnoratovskom svijetu.
def.pojma reim Stephen Krasner medjunarodni reimi def se kao naela,norme,pravila i
postupci u donoenju odlukaoko kojih se okupljaju oekivanja aktera po odredjenom skupu
pitanja.Prevladavajui stav o reimima je onaj po kojem se naela,norme,pravila i postupci
odluivanja shvaaju kao intervenirajue varijableizmedju temeljnih uzronih faktora
(sila,interesi,vrijednosti) s jeden i i relevatnih ponaanja sa druge strane.Rejmond Hopkin
opsijuje znaj reima na slijedei nain.
Reimi ograniavaju i reguliraju ponaanje sudionika,utjeu na to koja e se pitanja medju
protagonistima raspravljati ili ne,odredju koje e se aktivnosti legitimizirati ili osuditi i utiu
na pitanje hoe li kada i kako konflikti biti rijeeni.
Pristup analizi reima temeljen na sili i interesu

Prouavanje reima temeljeni na sili polazi od tradicionalnih shvaanje realista o

medjunarodnim odnosima-oni reime shvaaju kao produkte namtenja strukturalne sile od
strane velikih sila, odnosno njihove primjene politkih,vojnih i gospodarskih kapaciteta kao
poluga u nametanju reimskih aramana drugim dravama koje medjudjeluju po nekom
pitanju i problemu. Analize temeljene na interesu ukljuuju itav set razliitih pogleda..svi
ovi pristupi u razliitoj mjeri prihvaaju znaaj strukturalne sile i nacionalnog interesa aktera
ukljuenih u stvaranje i odravanje odredjenog reima.

Institucionalno pregovaranje
Young ne vjeruje da pregovarai u ime drava ulaze u pregovore s vjerodostojnim i jasno
definiranim i izraenim interesima i strategijama.Young smtra kako strukturalna sila sama
za sebe nije dovoljna niti za stvaranje niti za odravanje uinkovitih reima.Umjesto toga on
razvija daleko sloenije shvaanje onoga to naziva institucionalnim pregovaranjem pri
kojemu strukturalna sila dolazi do izraaja,no presudne su individualno vodstvo i
diplomacija.Intelektualno vodstvo neophodno je za oblikovanje razmjevanja o pitanjima koja
se raspravljaju i raspoloivim opcijama.Poduzetno vodstvo koristi se pregovarakim
vjetinama i kreativnou u oblikovanju i predstavljanju opcija na nain kojim se
prevladavaju pat-pozicijei praliza o odluivanju,ime se akterima pomae postizanju
zajednikog da.
Razlike od drugih pristupa po sili interesu.Prvo an institucionalno pregovaranje gleda se prije
svega kao na dinamian proces unutar kojeg se definiraju i oblikuju interei.Drugo, razmjena
informacija,zauzimanje stavova i njihovo uskladivanje,te konano postizanje zajedniki
prihvatljivog izraaja sporazuma zahvaljujui djelovanju vodstva predtavlja sr
institucionalnog pregovaranja.Youg instie vrijednost pojedinca,da li ako predtsavnici drava
ili dr. imbenika koji u postupak pregovaranja ulaze potpuno u formiranim
pojmovimainteresa koje nastoje postii
I konano uloga ideja odvaja institucionalno pregovaranja od ostalih analiza reima na
interenoj osnovi interesi,strategije i veze izmedju ovih dvaju pojmova moraju u
konanici biti altikuliranii ,u kolio s eeli postizanje sporazuma,uspostava reima i poetak
upravljanja ,priopeni partnerima u pregovorima.

Pristupi temeljeni na znanju

I gledite
Principjelne ideje koje su eksplicite normativne i ukljuuju kriterije koje se odnose na dobro i
zlo,te jesu li odredjeni drutveni,politiki gospodarski rezlutati pravini ili ne..Ovi analitiari
koji pruavanju medjunarodni reima pristupaju s pozicija znanja,sredinju ulogu daju
tvorcima javnih politika kao agentima dravnih interesa u tenji postizanja kooperastivnog
rjeenja i upravljanja problemima potaknutih sve naglaenijom medjuovisnou.
II gledite takodjer temeljeno na znanju naglaava ideju po kojoj se norme,propisi, naela i
koncepti procesa odluivanja ne mogu razumjeti kao jednostavni institucionalni produkt
raznih borbi za mo,stratekih igara ,institucionalnog regovaranja ili pritisaka.U pravo
suprotno sve su ideje nune a priori sastavnice konkretnom kontekstu u kojem se reimi i
drugi upravljaki aranamani stvaraju u interakciji dravnih vlasti ine dravnih imbenika.
esto pod pritiscima transnqacionalnih mrea zagovaranja TAN-ova

V. Poglavlje ( Aron, Raymond; Meunarodna zajednica)

Peto poglavlje knjige govori o meudravnom sustavu sustavu u kojem se integriraju drave,
pri emu svaka od njih nadgleda one druge da bi osigurala svoju sigurnost; dravnom jer rat
nije odnos meu pojedincima ve odnos meu dravama. Ova filozofska teorija moe se
intrerpretirati kao idealna-tipska shema. Ratovi kao iskljuivo meudravni, slue istodobno
kao socioloki model i moda kao ideal, sve dok prirodno stanje ne bude prevladano i ne
prepusti mjesto stanju mira.Pod ratom se podrazumjeva oruani sukob meu dravama, ili pak
odmjeravanje snaga meu vie ili manje organiziranim postrojbama drava.Meudravni
sustav ne moe se izjednaiti s`meunarodnom zajednicom.On ini poseban aspekt te
zajednice koji je jako bitan.

Gospodarski sustav djeli se na sredite i periferiju, tj. Industrijilizirane zemlje nalaze se u

sreditu, nerazvijene zemlje ili zemlje u razvoju rasporeene su na periferiji.Sredite
obuhvaa istodobno SAD i druge industrijalizirane zemlje, pri emu one prve eksploatiraju
druge, a jedne i druge zajedno eksploatiraju periferiju.Nita nas ne sprijeava da ovu
dihomitriju primjenjujemo unutar svake zemlje. Ovaj prikaz nadahnjuje se sasvim oigledno
marksistikim idejama.Svako bogastvo stvara se i hrani vikom vrijednosti koju su
eksploatatori uzeli od radnika u vlastitoj zemlji i radnika na periferiji.Pojavljuje se analogija
izmeu unutardravne strukture i meudravne strukture.

Meudravni sustav i gospodarski sustav povezani su jedan s`drugim viestrukim

vezama.Prioritet gospodarskog sustava, utemeljen na nejednakostima sredita i periferije,
mogao bi se opravdati samo uzronom prevlau drutvenih odnosa nad meunarodnim
odnosima.No da nije tako potvruje Sovjetki Savez koji se ne nalazi ni u sreditu ni na
periferiji.,Iran i Irak vode rat koji uzalud moemo vezati sa gospodarskim sustavom. Kao i
podjela Evrope na dvije zone.Drugi prigovor protiv primata meudravnog sustava odnosio bi
se na obezvreivanje granica i samoograniavanja velikih sila, koje same sebi zabranjuju
upotrebu svih sredstava za ubijanje i razaranje koje posjeduju.U sadasnjem trenutku , vojna
granica svih evropskih demokracija prolazi izmeu SR Njemae i DR Njemake. U sluaju
rata oba bloka bi bila ukljuena, oni bi bili subjekti akcije. Samo neutralne i dobro naoruane
drave vicarska i vedska , zadravaju mogunost politike autonomije.

U nekim djelovima svijeta prije svega u Evropi nacionalne drave postale su drugorazredne
zbog velike moi Sovjetskog Saveza i uticaja koje on ima na zemlje istone Evrope.S jedne
strane jedno vojno carstvo a s druge jedan vojni savez, odravan u doba mira. Nacionalne
drave ipak ne nestaju ni istono ni zapadno od crte razgranienja. Jasno je samo po sebi da
proivljavanje nacionalne drave u Evropi ima sboj ekvivalent na drugim kontinentima. U
Africi drave nastoje pribliiti evropskom modelu, ne samo afirmacijom priznatog
suvereniteta nego i stvaranjem civilnog drutva. Nacionalna drava je za drave skrojene
prema kolonijalnim granicama, cilj koji vladajua manjina eli postii. Sline primjedbe
mogle bi se nai i u zemljama Latinske Amerike ili Azije. Drava od sada ima takav uticaj na
svakodnevni ivot ljudi da oni izlaze iz svoje izolacije i ele pripadati toj dravi da bi uticali
na nju. Idealan tip sustava koji kratko izlae Roussauuv tekst ne odrava dananju stvarnost
ve upravo suprotno njegova je funkcija da pokae nesavrenost meudravnog sustava zbog
krajnje heterogenosti unutar jedinica koje se nazivaju suverenima.

Fenomeni koji ne ulaze u meudravni sustav ali koji uticu na njega i na koje on utie su
transnacionalni, internacionalni i nadnacionalni. Prvi su oni koji prelaze granice i izmiu
kontroli drava tkzv. multinacionalna drutva-nacionalna drutva koja imaju podrunice u
odreenom broju zemalja- ine trensnacionalnu mreu koju kontrolira matino drutvo. U
razliitom pogledu gospodarski sustav izmie meudravnom sustavu, drave svojim
politikama pridonose oblikovanju gospodarskog sustava.

Trea internacionala naziva se internacionalnom, ustvari je istodobno meudravna i

transnacionalna. Ona obuhvata najprije partije-drave koje kao pobjednice predstavljaju jednu
zemlju ali naruavaju hijerarhijsku struktutru, proklamirajui jednakost bratskih partija.

Nadnacionalni fenomeni ine drugu kategoriju iako ih je kadkad teko razlikovati od

meudravnih ili meunarodnih odnosa.Meunarodni sud u Hagu definiran je par excellence
kao nadnacionalni obavljajui svoj posao tumaa zakona.

Meunarodnom zajednicom ili svjetskom zajednicom mogli bi nazvati cjelinu koja obuhvata
meudravni sustav, svjetsku ekonomiju, transnacionalne i nadnacionalne fenomene, pri
emu se pridjev internacionalni primjenjuje na sve aspekte. Moemo je i nazvati skup
odnosa meu dravama i meu privatnim osobama koje omoguuju da sanjamo o jednistvu
ljudskog roda.Odnosi meu dravama moraju se analizirati u njihovoj cjelini oni ine jedan
sustav u ne posve strogom smislu te rijei. Drave odravaju jedne sdrugima vie ili manje
redovite odnose. Istom sustavu pripadaju drave koje imaju svijest o opasnosti da budu
uvuene u jedan opi rat.Sve dananje drave pripadaju na neki naim meudravnom
sustavu bar pripadajui Ujedinjenim narodima i posvmanjom prisutnou dviju velikih sila .
Svjetski sustav se dijeli na podsustave. Izraz sustav oznaava svjetsku ekonomiju , gdje bi
smo mogli razlikovati dvije ekonomije jednu kapitalistiku drugu socijalistiku od kojih je
prva koncentrirana oko SAD a druga oko Sovjetskog Saveza.

Meutim jedini gospodarski sustav koji emo nazvati svjetskim bie kapitalistiki sustav, iz
kojega se veina sovjetskih drava sama i iskljuuje. Lenjin je mislio da ratovi meu
kapitalistikim zemljama proizilaze iz gospodarskih suparnitva. No ovog puta gospodarska
suparnistva nodvijala su se unutar Atlanskog saveza ili japansko-americkog saveza.
Gospodarska suparnitva nastavljaju se meu industijaliziranim zemljama a oteava ih
usporavanje rasta.Neki pretvaraju supranitva u rat.Ali do danas neprijateljstvo izmeu
blokova, izmeu reima, nadjaava gospodarska suparnitva.

Disciplina koja se posveuje meudravnim odnosima moe jednako kao i neka drutvena
znanost potovati metodoloki individualizam. Kada govorimo o Sovjetskom Savezu , o
poltbirou ili op predsjedniku SAD, govorimo o instancama koje odreuju vanjsko djelovanje
drava o kojima je rije bez obzira na nain na koji one funkcioniu.

Meunarodni sustav za razliku od unutardravnih sustava nije podinjen nekoj sredinjoj

vlasti . U dobra rata i mira svaki akter igra svoju ulogu, svaki najee mora raunati na sebe
da bi spasio svoj ivot i sauvao svoje interese. Dananja situacija moe se uporediti sa onom
iz 60-tih . Sustav ostaje bipolaran, granice izmeu dva dijela Evrope nisu se pomakle ni za
pedalj , dravnici nastavljaju raspravljati o ulozi nuklearnog oruja u odbrani Evrope i
opasnosti od nuklearnog rata.Vojni odnosi izmeu velikih sila pomakli su se u korist
Sovjetskog Saveza a Evropljani a jo vie Japan nadoknadili svoje gospodarsko kanjenje za
SAD.

Meunarodni sustav i gospodarski sustav

Leninj nije jasno razlikovao gospodarske ili kolonijalne sukobe od u pravom smislu rijei
politikih i vojnih sukoba. Rat 1914. proizaao je iz spora kapitalistikih zemalja nesposobnih
da meu sobom mirno podjele bogastva svijeta koji su pljakali. Posljednja faza evropskog
imperijalizma je bila podjela Afrike koja je jednim djelom nusprodukt klasinog suparnitva
izmeu velikih evropskih sila. Zastupnici kolonijalnog imperijalizma su ak i opravdavali
osvajanje potrebom da prodaju izvan zemlje svoju robu. Rat se 1914. rodio na podruju
Balkana tamo gdje su su sukobljavali interesi Slavena i Germana. Dva svjetska rata su ubrzala
raspad evropskog carstava i dokrajila doba kolonija. Kapitalistikim tritem prije 1914
dominiralo je Britansko carstvo. Ali u posljednjoj cetvrtini XIX st. Engleska je izgubila svoju
ulogu industrijskog pokretaa, to mjesto je preuzela Njemaka iji je izvoz bre rastao od
izvoza Velike Britanije. Njemaka ekspanzija nastavljala se usmjeriti vie prema Evropi za
razliku od Engleskog izvoza koji je bio vie prekomorski. Monetarni sustav se vrtio oko zlata
ili oko funte.

Razdoblje od kraja XIX st. doba otkria rudnika zlata u Junoj Africi , do rata 1914.
karakteriziraju brza ekspanzija i napredak u to doba bez presedana. Samo je jedna zemlja
Japan uspjela tokom posljednje faze britanske ere vlastitim naporima pridruiti uskom klubu
Velikih. On je usvojio uobiajeni stav koji je vladao meu evropskim zemljama koje su
pripadale klubu kolonijalnog imperijalizma. Taj imperijalizam nije bio nuan za rast
japanskog gospodarstva niti je bio potreban za razvoj evropskog gospodarstva. Nakon
poraza u II svjetskom ratu 1945. Japan e bez oruja uspjeno napredovati ka kapitalistikom
tritu kojim dominiraju SAD. U Indiji su britanske vlasti izgradile infrastrukturu modernog
drutva. U isto vrijeme kada su nastajale kolonije raalo se socijalistiko trite. No to trite
se u pravom smislu rijei ne moe pojaviti kao suparnik kapitalistikog trita jer su suvie
nejednaki i na neki su nain ovisi jedan od drugome. U gospodarskom sustavu monetarni
sustav ini prvo od pravila igre. Od 1945. Godine, jedan za drugim prevladavala su dva
razliita monetarna sustava, jedan definiran u Brentton Woodsu 1945. a rugi 1973. Ovaj
sustav zabranjivao je plivajue postotke teaja, izraavao vrijednost valuta u zlatu i istodobno
u odnosu na dolar jer se jednim pismom Meunarodnom monetarnom fondu vlada SAD
obavezala da e odrati konvertabilnost dolara u zlatu, transnacionalna valuta koja je
istodobno i nacionalna omoguuje da svuda u svijetu kupuju robu svojom valutom. Teaj
zlatne podloge postavio je jednakost izmeu zlata i dolara, sredinje banke koristile su kao
rezerve, istodobno kad i uti metal, devize , osobito dolar ali i funtu. U sluaju Sjedinjenih
Drava budui da su dolari bili izjednaeni srezervama, deficit vanjske platne bilance
Sjedinjenih Drava stavljao je na raspolaganje sredinjim bankama..Zbog toga deficit u
plaanjima nije imao nikakav uticaj koji bi mogao neutralizirati uzroke deficita. Po Jacquesa
Rueffu, obraunski teaj u zlatu bio je osuen od prvog dana, jer je stvarao i podravao
inflaciju i deficit u vanjskim plaanjima Sjedinjenih Drava. Tijekom 50-tih vanjski platni
deficit SAD iznosio je oko milijardu dolara godinje on je izazvao preraspodjelu zlata u
skladu s ciljevima vlade. Tijekom 60-tih demokratski predsjednici J. F. Keenedy i L. B .
Johnson, umnoili su pojedinane mjere da bi se smanjile vanjske kupnje ili da bi se
strancima ograniio pristup tritu kapitala SAD. Meutim su te mjere pokazale svoju
potpunu neunikovitost. 1965. Stupanjem u rat sa Vijetnamom vanjski deficit se znatno
poveao.. 1971 Ameriki predjsednik Nixon je natjerao Evropljane da prihvate devalvaciju
dolara. No ni to nije bilo dovoljno da bi se uspostavila meunarodna ravnotea ali je dolar i
dalje zadrao svoju transnacionalnu ulogu kao i obraunsku valutu no ta devalvacija nije bila
dovoljna da uspostavi meunarodnu ravnoteu. Uprkos devalvaciji amerika valuta zadrala
je svoju transnacionalnu ulogu kao obraunska valuta ne zbog imerijalistike volje nego
zbog gospodarskog sustava. Godine 1973 amerike vlati ile su do kraja sa svojim
namjerama, vlastitim autoritetom i bez konzultacija oni su uprkos naelima Brentton-Woodsa
uveli plivajue teajeve prema kojem e trite utvrditi vrijednost valuta kao i vrijednost
zlata. Nametnuli su sustav nepostojanja vrstih i fiksnih teajeva. Godine izmeu 1947-1973
omoguile su Evropljanima da smanje razliku izmeu svojega ivotnog standarda i ivotnog
standarda Amerikanaca, da doive najslavnije razdoblje u svojoj gospodarskoj povjesti.
Precjenjenost dolara pokrenula je izvoz Japanaca i Njemaca. Ekspanziju evropskih zemalja na
neki je nain pokrenula, podralaprodaja na vanjskom tritu. Osim toga precjenjeost dolara
poticali su amerika drutva da ulau u Evropu. U poetku kad se pregovaralo o pravilima
Brentton-Woods SAD koje su izale iz rata nedirnute, obogaene mobilizacijom svojega
industrijalnoga aparata, imale su ekonomsku i financijsku nadmo.Zadrale su za sebe gotovo
diskrecijsko pravilo odluivanja u Meunarodnome monetarnome fondu. No dok su koliko
toliko potovale pravila koja su dobrim djelom same diktirale, imale su od toga manje koristi
nego njihovi konkurenti. Sjedinjene Drave uspostavile su, dakle, neposredno nakon rata,
monetarni sustav na stabilnosti obraunskih teajeva i nametnule su, otprilike 25 godina
poslije, radikalno drugaiji stav: nepostojanje vrstih, fiksnih teajeva. Za onoga tko se prije
svega zanima za meudravni sustav postavlja se pitanje: koji je odnos izmeu monetarnog
sustava i meudravnog sustava? Je li ovaj drugi, barem djelomino, oderedi onaj prvi, a
osobito nain na koji su amerike vlasti iskoritile pravila ugovora Bretton-Woodsa? U
poetku, kad se pregovaralo o pravilima Betton-Woodsa, Sjedinene Drave, koje su iz rata
izale nedirnute, obogaene mobilizacijom svojega industrijskog aparata, imale su i
ekonomsku i financijsku nadmo. Zadrale su za sebe gotovo diskrecijsko pravo odluivanja
u Meudravnom monetarnom fondu. No, dok su, koliko-toliko, potovale pravila koja su,
dobrim dijelom, same diktirale, imale su od toga manje koristi nego njihovi konkurenti. Kad
je dolar pao u slobodnom padu. Europljani su se alili da Amerikanci smanjenim teajem
naplauju dugove steene poveanim teajem i da ine nelegitimnu konkurenciju na treim
trtima. Kad se dolar, u tri godine, popeo s etri franka, na osam franaka, Europljani, a
osobito Francuzi, alili su se zato to su nafta i neke sirovine, obraunavane u dolarima,
skuplje za cijeli svijet, osim za Amerikance. Tono je da je zauzvrat trgovaki deficit pruao
dodatne mogunosti izvoznicima. Ne postoji ekvivalentnost izmeu prevelikih cijena i
prevelikog izvoza za veinu zemalja, za zemlje u razvoju, za Francusku. Jesu li Sjedinjene
Drave zbog svoje vojne moi nadmetnule sredinjim bankama da gomilaju dolare koje su
plasirale u bonove amerikoga trezora? Treba li vjerovati, kao to je napisao Kindleberger, da
su Nijemci ili Europljani gomilali dolare s kojima nisu imali ta uiniti, jer su zauzvrat uivali
ameriku zatitu i jer su, zahvaljujui zatiti, tek djelomino plaali trokove vlastite obrane?
A da to nisu rekli ili napisali, Europljani su jednim dijelom financirali zatitu koju su im
osigurale Sjedinjene Drave. Odnos sredita i periferije,na svjetskom tritu, moe, u
krajnjem sluaju, podnijeti da ga nazovemo imperijalistikim. U pravom smislu,
imperijalizam podrazumijeva osvajanje ili dominaciju, od strane neke drave ili neke
zajednice, nad nekom zemljom, stanovnitvom ili nekom stranom dravom. Ukljuivanje
neke pobijeenje drave u zonu suvereniteta drave pobjednicce isti je oblik imperijalizma.
Kolonijalna osvajanja Francuske u Africi, potkraj prolog i poetkom ovog stoljea, bila su
jedna vrsta, povijesno specifina, imperijalizma. Proirujui pojam, govorimo o imperijalizmu
i kad neki politiki entitet provodi neku vrstu dominacije nad drugim entitetima, bilo
diktrijaui im djelovanje prema van, bilo zabranjujui im da izaberu reim kakav ele. U kojoj
zoni, kojim se sredstvima prevodi imperijaliza, Sjedinjenih Drava? Reimi dviju susjednih
drava, Kanade i Meksika, nisu podvrgnuti dominaciji koja bi se mogla usporediti s onom
koju Sovjetski Savez provodi nad Istonom Europom. Moe se rei da je sloboda djelovanja
Kanade ili Meksika ograniena prijetnjom od eventualnih sankcija Sjedinjenih Drava.
Nadmo zemalja ograniava autonomiju ranjivih zemalja. Ali od 1933. godine i polititike
dobrog susjedstva, Sjedinjene Drave tolerirale su Meksiku nacionalizaciju amerikih
naftnih kompanija. Provoenje dominacije nad zemljamaa Kariba i Srednje Amerke
promjenilo se , slanje ratne moranrice izalo je iz mode postalo je opet mogue u klimi
hladnog rata. Vodei ljudi iz Washingtona nisu vie slali elitne pjeake postrojbe da bi
sauvale amerika ulaganja, intervenirali su da i sprijeili dolazak na vlas marksistiko-
lenjinistikih partija. Od 1945 godine Sjedinjene Drave su, preko OSA-a (Organizacije
amerikih drava), nastojale izvriti pritisak na diplomaciju drava Latinske Amerike i
ujediniti ih protiv eventuakne marksistiko-lenjinistike revolucije. Uspjele su tek djelomino.
Allendeova vlada sruena je vie zahvaljujui samim ileancima nego djelovanju CIA-e iako
su tajne slube Washingtona podravale sve protivnike ljevarske vlasti. CIA je poticala
zavjere ili ankete, no ini se da nije preuzela neposrednu odgovornost u vojnom pucu koji je
doveo na vlast generala Pinocheta. Ne moemo potanko rspravljati o takvu prizoru
ekonomskog pejzaa i o argumentima na kojima se temelji. Nema sumnje, raspravljati o
meunrodnim odnosima posvetila bi svjetskom tritu poglavlje isto ako dugako kao
poglavlje to ga trai meudravni sustav. Mir i rat bavi se iskljuivo ili gotovo iskljuivo
meudavnim sustavom. Ostajem, dakle, pri toj skici koji ukratko pokazuje meuovisnost
meudravnoga sustava i svjetskoga kapitalistikog trita. Jesu li multinacionalne kompanije
avangarda ili policijska sila koja osigurava poslunost zemalja u razvoju? U tom smislu,
formula ne moe izdrati ispit. Multinacionalna kompanija koja eksploatira glavno bogatstvo
koje je prirpada dala nekoj maloj zemlji esto postaje gospodarica vlasti koja se naziva
nacionalnom. A opasnost ne postoji za industrijaliziranje zemlja (Francuska duguje mnogo
amerikim investicijama). U dananje doba, bilo koja junoamerika, afrika ili azijska
drava nacionalizira neku ameriku filijalnu ne izlaui se ozbiljnoj opasnosti, pod uvjetom
da obeteti vlasnika. Moj odgovor nije se promjenio. Da, u ovom trenutku, industrijski
najrazvijenije zemlje uvaju se izravnoga sukoba da bi izbjegle krajnju katastrofu, mogue
izbijanje nuklearnog rata. Ali nasilje-nasilje revolucionara, nasilje terorista-zauzima veliko
mjesto u suparnitvu Velikih, ak i kada oni ne koriste svoje oruane snage. Sovjetsko carstvo
odrava se uz pomo vojne moi. Izrael ima neku vrstu regionalne hegemonije ( kao Vijetnam
u Indokini), ali ta hegemonija ovisi i meusobnom neutralizaciji Velikih. Napokon,
pretpostavljeni odnos snaga izmeu Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Amerikih Drava lebdi
nad sukobima i savezima meudravnog sustava. Jo i danas mi se taj sustav ini
dominantnim ili primordijalnim i meunarodnoj zajednici, iako s vremenom kao da prelazi u
drugi plan. Ustvari, on je taj koji struktuira meunarodnu zajednicu unato njezinim
orginalnim crtama: strah koji politikim voama ulijeva mogunost velikog rata, razvijanje
marginalnih sredstava borbe meu dravama i istodobnno umnoavanje razmjena meu
drutvima i pojava transnacionalne ekonomije.

VI. Poglavlje ( Turalo, Sead: Meunaroda zajednca teorijska razmatranja i

problemi definiranja

Jedno od kljunih pitanja savremeih meunarodnih odnosa, jeste ta je to ustvari

meunarodna zajednica? Francuski teoretiar Raymond Aron u svom djelu Mir i rat meu
narodima navodi da meunarodna zajednica za njega ne predstavlja neki novi koncept, ali ne
porie ni njeno postojanje, istiui kako ona predstavlja cjelinuu koja obuhvaa meudravni
sistem, svjetsku ekonomiju, transnacionalne i nadnacionalne fenomene. Bivi generalni
sekretar UN-a Kofi Anan o meunarodnoj zajednici govori kao o univerzalistikom konceptu,
koji predstavlja podjeljenu viziju boljeg svijeta za sve ljude i izrazu toga u meunarodnom
pravu, meunarodnim institucijama, te nesebinim humanitarnim akcijama.Sa ovim
univerzalistikim miljenjem se ne slae Andrew Glowers, urednik uglednog Financial
Times-a, koji istie da je meunarodna zajednica grupa drava koja je na prvom mjestu
kreirala pravila i institucije. On takoer dodaje da je ona virtuelna zajednica, koja predstavlja
potencijalni izvor moi, te promovira i legitimizira zajednike akcije. Bryhana Hehira ugledni
profesor na Georgtown Univerzitetu pokuava istai moralnu vrijednost meunarodne
zajednice. Prema njemu moralni imperativ meunarodne zajednice je solidarnost, odnosno
promiljeno uvjerenje da zajednika humanost odrava minimalni broj moralnih obaveza koje
prelaze nacionalnu granicu geografske distance i granice kultura Ovom tematikom se takoer
bavio i bivi britanski premijer Toni Blair. On na osnovu prava i odgovornosti koji se
predstavljaju pred meunarodnu zajednicu odnosno njene lanice, razvija argumentaciju
opravdanosti NATO intervencije na Kosovu, ustvrdivi da ivimo u svijetu u kojem je
izolacionizam izgubio svoje postojanje, te da svjedoimo postojanju nove doktrine
meunarodne zajednice, to znai da smo danas mnogo vie meuovisni nego ikada prije, te
su samim tim nacionalni interesi uslovljeni meunarodnom saradnjom. On se naime poziva na
partnerstvo i kooperaciju kao kljune faktore za unapreenje vlastitih interesa u
meunarodnom svijetu. On intervenciju na Kosovu opravdava univerzalnim vrijednostima a
ne teritorijalnim ambicijama.Naglaava bliu saradnju Evrope i SAD-a ukljuujui UN, te
posebno Vijee sigurnosti. Ovom problematikom su se bavili i autori sa naeg podruja, poput
Vukadinovia, koji istie dva pristupa. U prvom pristupu meunarodna zajednica se posmatra
kao drutveni fenomen sastavljen od brojnih grupa iji uzajamni odnosi nisu sluajni i imaju
konstantan karakter. Sa druge strane imamo pravni pristup u kojem meunarodna zajednica
djeluje unutar meunarodnog prava.

MEUNARODNA ZAJEDNICA I/ILI MEUNARODNO DRUTVO DISTINKCIJA POJMOVA

Pojam meunarodne zajednice i meunarodnog drutva se esto i literaturi koriste istodobno

ili zamjenski pa emo pokuati napraviti distinkciju ovih pojmova. Bull i Wight u okviru
Engleske kole razlikuju tri tradicije miljenja o ovom fenomenu:

1. U prvoj Hobbesijanskoj odnosno realistikoj tradiciji odnosi meu dravama su

proeti stalnim meusobnim natjecanjem, te su odnosi utemeljeni na politici sile,
privremenih saveza, i nacionalnih interesa.

2. Na drugoj strani imamo Kantijansku revolucionistiku tradiciju usmjerenu ka

univerzalistikom poimanju svijeta. Prema ovoj teoriji mogue je prepoznati
potencijalnu zajednicu ovjeanstva, te je prema ovim autorima drava samo primarna
zajednica meunarodnog drutva. Oni istiu znaaj meunarodnog civilnog drutva,
multinacionalnu saradnju i nevladine organizacije.

3. Trea i ujedno posljednja tradicija jeste Grocijanska. Ona je opozitna i Hobbesovom i

Kantovom uenju, u smislu da ne prihvata hobbesijanske postavke o meunarodnom
poretku kao areni u kojoj se drave bore jedna protiv druge, ve tvrde da su drave u
sukobima ograniene zajednikim pravilima. U ovom fokucu Grocijanska tradicija se
zalae za institucionaliziranje zajednikih interesa i identiteta meu dravama i tretira
zajednike norme, pravila i institucije.

Engleska kola meunarodnih odnosa pokuava da ospori postojanje meunarodne zajednice

kao posebnog fenomena, smatrajui ga iskljuivo sinonimom za svoj centralni koncept
meunarodnog drutva. Engleske kole istiu da meunarodno drutvo nastaje kreiranjem,
objanjavajui to putem Gemeinschaft i Gesellshaft koncepcije. Gemeinschaft koncepcija
izvore meunarodnog drutva vidi u zajednikom identitetu i osjeajima, dok se Gesellschaft
koncepcija bazira na isto racionalnim vezama meu njegovim lanovima. Naime, sa jedne
strane imamo autore koji smatraju da funkcionalni, Gesellschaft koncept bolje objanjava
moderno meunarodno drutvo za ije postojanje preduvjet ne predstavlja zajednika kultura
ili identitet, ve interakcija i koegzistencija drava. Ovaj koncept se jo naziva i pluralistikim
konceptom meunarodnog drutva. Prema ovom konceptu meunarodno drutvo nije
sredinja taka na putu ka univerzalnoj zajednici ovjeanstva. Bez meupovezanosti i
meuzavisnosti koegzistencija meu dravama je nezamisliva. Jedan od nedostataka
pluralistiog koncepta jeste njegova zavisnost od odnosa meu dravama. Naime, kao aktere
meunarodnog drutva Bull i Watson vide iskljuivo drave, zanemarujui pri tome individue
i sve aktere koji dolaze iz nevladinog sektora. Drugi, odnosno solidaristiki pristup na
meunarodno drutvo gleda kao na iru politiku zajednicu od drutva drave te priznaje
individue kao subjekte meunarodnog drutva. Kao i meunarodno drutvo i meunarodna
zajednica se referira na drave, kao svoje konstituivne elemente koje dijele zajednike ideje i
interese, iz ega proizilazi da je meunarodna zajednica svrhovita, dinamina, za razliku od
meunarodnog drutva koje je statini i okrenuto k sebi. Kada govorimo o meunarodnoj
zajednici, ona mora imati zajednike interese svih lanica, te odreenu grupu zajednikih
vrijednosti, principa i procedura. Meutim, to ne znai da ona uvijek mora postii konsenzuso
zajednikim vrijednostima, nego da akcija koju ona poduzima u odreenom trenutku ne mora
biti temeljena na odluci da se djeluje samo u skladu sa principima koji se trenutno smatraju
zajednikim, odnosno dovoljnim za davanje legitimiteta akciji. Principi politike i etike moraju
biti koncipirani na principu politike interakcije, akcije poduzete u interesu globalne
stabilnosti i humanosti. Postavlja se pitanje kakav je odnos izmeu ovako generiranog
legitimiteta i moi u meunarodnoj zajenici? Kako Wheeler istie bitno je razlikovati dva
oblika moi unutar meunarodne zajednice. U prvom sluaju radi se o moi baziranoj na
odnosima dominacije i sile, a u drugom sluaju , moi koja je legitimizirana zajednikim
normama. Mo i legitimitet nisu opozitni, ve komplementarni, jer vladari trae legitimitet ne
samo radi zadovoljavanja savjesti, nego i radi potpore svoje pozicije u meunarodnoj
zajednici. Ove koncepcije naravno ne impliciraju da lanstvo u meunarodnoj zajednici
podrazumijeva iskljuivanje nacionalnih interesa pojedinih zemalja koji kolidiraju na
interesima zajednice, to dovodi do neslaganja i i do individualnih akcija. Neslaganje i
individualno izvoenje akcije ne dovodi u pitanje egzistencije meunarodne zajednice, ve
razliito manifestovanje volje lanica. Bitno je naglasiti da ne moemo govoriti o
meunarodnoj zajednici kao o statikom fenomenu, jer se njen broj lanica mijenja ovisno od
stanja u meunarodnim odnosima. Tako u vrijeme Hladnog rata govorimo o dvije
meunarodne zajednice, jedne koja dijeli zapadne liberalnodemokratske vrijednosti i ideale
borbe protiv totalitarnog komunizma, i druga koja ovisno o uglu posmatranja dijeli
socijalistike odnosno komunistike vrijednosti usmjerene protiv imperijalizma. Danas
imamo jednu meunarodnu zajednicu odreenu liberalnodemokratskim vrijednostima i
postepeno prihvata sve drave koje promoviu te vrijednosti.
(Neo)liberalna perspektiva

Liberalna teorija se smatra starijom teorijskom paradigmom m.o. od relizma, neki od

istaknutih teoretiara su Adam Smith, John Stuard Mill, Imanuel Kant.... Oni su dijelili
miljenje da je vanjskopolitiko djelovanje drave uslovljeno njezinim drutvenim, politikim
i ekonomskim ureenjem. Nauka o meunarodnim odnosima razlikuje 4 historijske varijante
liberalne teorije:

-republikanski liberalizam;

-ekonomski liberalizam;

-regulativni liberalizam;

-liberalni imperijalizam.

Republikanski liberalizam tei irenju demokratije meu dravama tako da vlade budu
odgovorne svojim graanima. Najee se imenuje kao teorija demokratskog mira prema
kojoj demokratske drave meusobno ne vode ratove a konflikte rjeavaju mirnim putem.

Ekonomski liberalizam u fokus stavlja efekte blagostanja koje donosi slobodno trite. Oni
smatraju da rast trgovine pogoduje razvoju mira jer se drave tee odluuju na rat jer je lo za
privredu.

Regulativni liberalizam smatra da je mir mogue postii institucionaliziranom suradnjom.

Liberalni imperijalizam (skoro potpuno odsutan) podrazumijeva civilizatorsku misiju

razvijenih demokratija u treem svijetu.

Nasuprot (neo)realistikoj teoriji (neo)liberalizam ne zanemaruje pojavu niza novih aktera na

meunarodnoj sceni kao to su multinacionalne kompanije ili funkcionalne organizacije.
Neoliberalne demokratske vlade ne tee maksimiziranju sigurnosti i moi (iako im je i to
vano) ve poveanju blagostanja to odreuje i njihovo ponaanje u m.o. Uvodei u
meunarodnu sferu nedravne aktere kao bitne faktore neoliberali smatraju da time dolazi i do
promjena koncepta sigurnosti. Smatraju da za m.z. nije vie bitna samo sigurnost drava ve i
sigurnost graana drava.

Konstruktivizam i meunarodna zajednica To je jedna od najmlaih teorija u m.o., svoj

uspon je doivio tokom 90-tih godina, a zbog isticanja ideja kao kljunih sadraja m.o.,
naziva se i novim idealizmom. Kljuni razlog za uspjeh konsrtuktivizma jeste nemogunost
tradicionalnih teorija m.o. da daju koherentno objanjenje kraja Hladnog rata, nastanka
meunarodnih organizacija i dugoronih promjena u m.o. Konstruktivizam polazi od
predpostavke da socijalni svijet kakav je nama dostupan biva konstruiran shodno nainu
naeg djelovanja prema drugima. Slijedei konstr.poimanje svijeta moe se rei da identitet i
interesi aktera u m.z. odreuju njihovo djelovanje i ponaanje dok norme za konstruktiviste
predstavljaju nezavisnu varijablu. Stoga su m.o. pa tako i m.z. produkt ideja i interpretacija
razliitih aktera. Kljuni akteri u m.o. su drave i velike dravne koalicije, a osim toga ulogu
u m.o. imaju i individue kao nosioci ideja. Treba jo jednom istai vanost identiteta aktera
koji je fundamentalan za njegove interese to znai da identitet a ne interesi determiniraju
djelovanje aktera u m.o. Dakle akteri djeluju prema vladajuim normama i ako su im poznate
oni e ih se pridravati rutinski. Kada je rije o strukturi meunarodnog sistema,
konstruktivisti se slau oko toga da je on odreena anarhijom, ali istiu da je anarhija ono ta
drava definira da je anarhija. Konstruktivisti veliki znaaj daju kulturi i normama. Kultura se
definira kao sistem znaenja, sistem vrijednosti i repertoar strategija djelovanja drave i
meunarodne zajednice, a norme predstavljeju konstitutivni dio meunarodne zajednice. One
omoguuju njeno djelovanje i daju povjesni, drutveni i kulturni kontekst u kojem nastaju i
reliziraju se ideje koje odreuju ulogu m.z., bez njih m.z. ne bi mogla postojati. Norme su
pritom neovisne varijable koje utiu na ponaanje meunarodne zajednice i njenih lanica, ali
isto tako lanice m.z. mogu vriti uticaj na norme. Institucinalizacija normi sugerira da akteri
sve vie prihvataju standarde ponaanja jer su svi spojeni odreenim osjeajem sebe koji ih
vee za meunarodnu zajednicu. Shodno normama mijenjaju se i interesi to u krajnjoj
konsekvenci objanjava i procese irenja liberalne demokratije. A evenzualni sukob interesa
lanica rjeava se kompromisom. Dakle, meunarodna zajednica ne odslikava samo interese
svojih lanica nego i sama svojim uticajem konstruira identitet i interese aktera.

Institucionalizam i meunarodna zajednica

Osnove ove teorije su u 17. stoljeu dali John Lock i Imanuel Kant. Kant je utemeljio
idealistiku teoriju koja apostrofira miroljubivost demokratski (republikanski) ureenih
drava ije bi irenje dovelo do ''vjenog mira''. Nakon Drugog svjetskog rata John Herz
formulira prve koncepte koje e kasnije Hans Morgenthau oblikovati u realistiku teoriju
meunarodnih odnosa. Iz ovako suprotnih stavova idealizma i realizma izrastao je
institucoionalizam zauzimajui srednju poziciju. Iz institucionalistike perspektive
meunarodni sistem se sastoji od drava koje se nalaze u stanju slinom Lockovom
prirodnom stanju. To znai da su sve drave slobodne i jednake te da nemaju neku nadreenu
instancu. Instit. polazi od toga da drave nisu jedini akteri u meunarodnim odnosima, ve da
se meunarodna politika odigrava i izmeu nevladinih i vladinih meunarodnih organizacija,
transnacionalnih kompanija i izmeu individua. Sr instit. teorije je pokuaj da se uspostavi
sistem i institucije za reguliranje konflikata kako bi se dostigla situacija u kojoj je mogue da
ne postoje samo gubitnici i pobjednici, ve da se akteri konflikta zajedniki meusobno
poboljaju. Dakle institucionalisti stvaraju okolinu u kojoj drave surauju iz racionalnih
razloga, a ta suradnja sadri priznanje meusobnih prava i vodi naputanju instituta
samopomoi u korist instituta suradnje. Institucija predstavlja ''sistem pravila i procedura
ponaanja koje se odnose na interakciju drava u nekom odreenom problemskom polju''
Sistem nastaje izriitom ili preutnom saglasnou drava oko normi i vrijednosti koje tokom
vremena prerastaju u meunarodne reime djelujui pritom stabilizirajue i usmjeravajui
konflikte u institucionalne okvire. Drave gube svoju centralnu ulogu u meunarodnoj politici
a na scenu stupa meunarodna zajednica kaoja obuhvata drave i organizacije koje dijele
zajednike vrijednosti i norme istovremeno transformirajui drave u gradivne elemente
novog meunarodnog poretka. Gubitak moi drava ogleda se i u sve eoj interakciji drave
sa nedravnim akterima.