UVOD U MATERIJALE

Materijali su krute tvari koje imaju masu i zauzimaju prostor. Kruta tvar mora imati jedno ili vie
specifinih svojstava koja ju ine materijalom (npr. vrstoa, tvrdoa, elastinost, elektrina vodljivost, itd.).
Materijali su krute tvari iz kojih su izraeni proizvodi korisni za uporabu.

Sredinom 20. stoljea, bolje razumijevanje odnosa izmeu sastava, strukture i svojstava materijala
dovelo je do znatnog napretka svojstava materijala. Razumijevanje atomske grae tvari i prihvaanje kvantne
mehanike (grana moderne fizike koja prouava ponaanje elektrona i ostalih elementarnih estica u
atomima, molekulama i kristalima) dali su odgovore na mnoga pitanja pa i ona kako moemo promijeniti
svojstva materijala kako bismo dobili neto bolje i jeftinije proizvode. Ili, kako novo uoena svojstva
materijala korisno uporabiti, tj. pronai im nova podruja primjene.

Danas se iznimna panja posveuje izboru optimalnih materijala (tehniki zahtjevi: funkcionalna i
tehnoloka ispravnost, zahtjevi ekonominosti, zahtjevi trita).

Evolucijski pregled tehnikih materijala

Razvoj civilizacije i kvalitete ivljenja usko su vezani uz materijale koje ovjek proizvodi i koristi.
Vanost pojedinih vrsta materijala mijenjala se tijekom povijesti; prirodne materijale zamijenili su sintetski,
umjetno proizvedeni materijali boljih mehanikih i drugih svojstava.

Slika 1. Relativna vanost materijala kroz vrijeme (povijest)

1
 Na temelju dosadanjeg razvoja materijala, predviaju se sljedei materijali budunosti:
nanomaterijali mikrostruktura reda veliine 1 do 100 nm; neuobiajenih svojstava,
pametni materijali ovisno o promjenama izazvanim djelovanjem okoline mijenjaju svoja
svojstva: avionska krila koja samostalno odluuju, zgrade koje se same stabiliziraju u sluaju potresa,
okoliu prihvatljivi materijali biorazgradljive ili fotorazgradljive plastike,
materijali za: dugotrajnije baterije, lopatice turbina koje mogu raditi na ekstremno visokim
temperaturama; supravodii koji rade na sobnoj temperaturi, odjea koja se prilagoava vanjskoj
temperaturi,
materijali koji e se proizvesti prouavajui prirodu; kojih ima u prirodi, ali ih zasad ne znamo
proizvesti.

Vrste materijala i podjele

Materijali se mogu podijeliti prema razliitim kriterijima.

Slika 2. Podjela materijala prema njihovom podrijetlu

2
 TEHNIKI MATERIJALI

KONSTRUKCIJSKI MATERIJALI: POGONSKI MATERIJALI:

- metali i legure - goriva
- polimeri - maziva
- keramike - vode
- kompoziti - sredstva za ienje
- sredstva za zatitu od korozije

Slika 3. Podjela tehnikih materijala

Openito, konstrukcijski materijali su u pravilu kruti materijali koji se koriste pri izradi dijelova i
izgradnji sustava, dok se pogonskim materijalima nazivaju kruti, tekui i plinoviti materijali koji se koriste (i
troe) pri pogonu i odravanju dijela/sustava.
Iz kemijskih spojeva, u kojima su zastupljeni u prirodi, konstrukcijski materijali se proizvode
pogodnim fizikim i kemijskim postupcima tehnolokim (nemetali) i metalurkim (metali). Sirovina za
proizvodnju materijala uglavnom su rude (anorganski spojevi minerali ) i nafta (organski spojevi).

Slika 4. Podjela materijala prema vrsti, grai, svojstvima i primjeni

Podjela materijala prema vrsti, grai, svojstvima i primjeni u:

strojarstvu, brodogradnji, zrakoplovstvu, graevinarstvu: metali i legure, keramike, polimeri,
kompoziti,
elektrotehnici i elektronici: poluvodii, metali, keramike, polimeri,
medicini: biomaterijali, metali, keramike, polimeri, kompoziti.

3
 Metali i legure

Metalni materijali i legure su anorganske tvari sastavljene od atoma kemijskih elemenata po

karakteru metala povezanih meusobno metalnom vezom. Primjeri legura su Cu-Zn, mjed i Fe-C, elik.
Najvie ima legura kojima je osnovni element Fe.
Osnovne karakteristike metala su:
kristalna struktura,
dobra elektrina i toplinska vodljivost (veliki broj slobodnih elektrona),
vrsti su i ilavi,
imaju metalni sjaj.
Povoljna svojstva metala razlog su njihove iroke primjene u konstrukcijske svrhe.

Slika 5. Primjeri proizvoda iz metala i legura

4
 Polimerni materijali

Polimeri su organske tvari - makromolekule sastavljene iz ponavljajuih jedinica (mera) koje su

meusobno povezane kovalentnom vezom, a dobiveni su procesom polimerizacije (sintetski). Najee se
sastoje iz lanaca atoma ugljika na kojima su vezani atomi vodika, kisika, duika, sumpora, klora, itd.
(nemetali).
Osnovne karakteristike polimera su:
struktura: velike molekule (makromolekule) lanci uglavnom u nesreenom poretku,
slaba elektrina vodljivost (tipini su izolatori), slaba toplinska vodljivost,
mehanika svojstva su im razliita i ovise o kemijskom sastavu i strukturi,
nisu otporni na visoke temperature,
uglavnom su otporni na utjecaj razliitih kemikalija.

Slika 6. Primjeri proizvoda iz polimera

5
 Keramiki materijali

Keramiki materijali su anorganski materijali kristalne grae (stakla su amorfna) sastavljeni od atoma
metalnih i nemetalnih kemijskih elemenata koji su meusobno spojeni uglavnom kovalentnim i /ili ionskim
(kemijskim) vezama.
Osnovne karakteristike keramikih materijala su:
kristalna ili amorfna graa,
tvrdi i vrsti, ali vrlo krhki,
slabo provode toplinu,
uglavnom su izolatori,
dobra mehanika svojstva na visokim temperaturama.

Slika 7. Primjeri proizvoda iz keramike

6
 Kompozitni materijali

Kompozitni materijali sastavljeni su iz dva ili vie materijala, uglavnom kao njihova mjeavina, sa
svrhom postizanja kombinacije najboljih svojstava pojedinih konstituenata. Jedna komponenta kompozita je
osnovni materijal - matrica, a druga materijal za ovrivanje - ojaalo (npr. vlakna ili estice).
U irokoj primjeni je stakloplastika u kojoj se staklena vlakna (vrstoa) nalaze u matrici iz
polimernog materijala (duktilnost). Mnogi novi materijali su upravo iz skupine kompozita.

Slika 8. Primjeri proizvoda iz kompozita

7
 Poluvodii

Poluvodii imaju elektrina svojstva koja se nalaze izmeu elektrinih vodia i izolatora. Provode
elektrinu struju ako se valentni elektroni pobude pomou toplinske, optike ili neke druge energije kako bi
preli iz valentne trake u traku elektrine vodljivosti. Tu spadaju silicij, germanij, galij, arsen.
Poluvodii su omoguili razvoj integriranih sklopova koji su doveli do revolucionarnog razvoja
elektronike i raunalne industrije.

Slika 9. Primjeri proizvoda iz poluvodia

Biomaterijali

Od biomaterijala se izrauju komponente koje se ugrauju u ljudsko tijelo kao zamjena oboljelih ili
oteenih dijelova tijela. Biomaterijali ne smiju proizvoditi otrovne tvari, ne smiju korodirati niti na drugi
nain reagirati s okolnim tkivom (moraju biti kompatibilni s tkivom).
Sve vrste materijala: metali, keramike, polimeri, kompoziti i poluvodii mogu se koristiti kao
biomaterijali.

Slika 10. Primjeri proizvoda iz biomaterijala

8
Naprezanje

1
 Deformacija

Modul elastinosti

2
 Otkaz konstrukcije

- Pretjerana deformacija
- Prijelom: plastini
krhki

Krhki prijelom (lom): > c

Plastina deformacija: > Re (Rp0,2)

3
 9.3 Fraktografija

Fraktografija je znanstvena disciplina koja se bavi ispitivanjem prijelomne

povrine da bi se analizirao uzrok loma, a time objasnio i eventualni uzrok havarije.
Fraktografija u uem smislu pretpostavlja promatranje oblika, poloaja i
hrapavosti lomne povrine bilo golim okom ili povealom.
Mikrofraktografija podrazumijeva sve isto ali uz uporabu transmisijskog ili skening
elektronskog mikroskopa. Skening elektronski mikroskopi odlikuju se velikom
dubinskom otrinom pogodnom za promatranje topografije prijelomne povrine. Osim
toga esto su opremljeni i mikroanalizatorom koji omoguuje kvantitativnu kemijsku
analizu prijelomne povrine.

9.4 Vrste lomova

Relativno jednostavno je utvrditi da li se radi o trenutnom (nasilnom) lomu ili lomu

od umora materijala kada je lomna povrina karakteristinog izgleda.
Makroskopski i mikroskopski lom moe biti ilav ili krhak. Kod makroskopski
ilavog loma u blizini mjesta prijeloma prisutna je plastina deformacija, dok kod krhkog
prijeloma ona izostaje.
Nadalje, prema obliku lom moe biti smini, razdvojni (ravninski) ili mjeoviti
(smino-razdvojni).
Smini lom lomna povrina smjetena je pod 45o prema stjenki, a posljedica je
ravninsko stanje naprezanja i troosno stanje deformacije, slika 43.

45o

Slika 43. Poloaj prijelomne povrine sminog loma

Mjeoviti (smino-razdvojni) lom Na rubu lomne povrine prisutno je ravninsko

stanje naprezanja, a u srednjem dijelu troosno stanje naprezanja, slika 44.

Slika 44. Poloaj prijelomne povrine mjeovitog loma

Razdvojni (ravninski) lom Na lomnoj povrini vlada troosno stanje naprezanja i

ravninsko stanje deformacije. S poveanjem debljine strojnog dijela poveava se
sklonost prema ravninskom (razdvojnom) lomu, slika 45.

Slika 45. Poloaj prijelomne povrine razdvojnog (ravninskog) loma

Mikroskopska obiljeja loma posljedica su razliitih mogunosti irenja pukotine.

Kod materijala s kristalnom strukturom (svi metali, njihove legure, keramike, neki
polimeri ) lom moe biti transkristalni ili interkristalni. Transkristalni lom nastupa kroz
kristalno zrno, a interkristalni lom napreduje uzdu granica zrna.

9.4.1 ilavi lom

ilavi lom popraen je makroskopski vidljivom plastinom deformacijom u

neposrednoj blizini loma. Lomna povrina metalnih materijala karakteristinog je
izgleda, zagasita i hrapava. Kod plosnatih dijelova smjetena je pod kutem od 45o
prema stjenki (smini lom), a kod okruglih dijelova prijelomna povrina je ljevkastog
oblika, slika 46.

Slika 46. ilavi lom okruglih dijelova

 Kod ilavog loma tehnikih materijala prisutne su na prijelomnoj povrini udubine
(jamice) nastale plastinom deformacijom metalne matrice oko estica (ukljuci,
izluevine) koje u pravilu imaju veu tvrdou (vrstou) od same matrice. Pri
promatranju prijelomne povrine na skening elektronskom mikroskopu esto se mogu
zamjetiti estice prisutne u dnu jamica. Stoga se takav lom naziva jamiasti lom, slika
47.

Slika 47. Jamiasti lom

Broj i dubina jamica ovise o broju estica i duktilnosti matrice. to je materijal duktilniji
dubina jamica je vea. Jamice se mogu javiti i u sluaju kada u makro-razmjerima nije
prisutna plastina deformacija (visokovrsti elici). ilavi lom je uvijek transkristalan,
dakle napreduje kroz kristale.

9.4.2 Krhki lom

Suprotno ilavom lomu kod krhkog loma nema prisutne plastine deformacije u
makro-razmjerima. Prijelomna povrina je svjetla jer se sastoji od mikro glatkih ploha
koje dobro reflektiraju svjetlo. U mikro-razmjerima krhki lom moe biti transkristalan ili
interkristalan, slika 48.
 Slika 48. Interkristalni krhki lom

Transkristalni krhki lom slijedi odreene kristalne ravnine u pojedinim kristalnim

zrnima. Kod materijala s BCC reetkom to su najee ravnine {100}, a kod HCP
reetke ravnine {0001 }. Naime, ovaj lom se javlja kada naprezanje na granicama zrna
prijee kritinu vrijednost (koncentratori naprezanja) te lom napreduje razarajui vezu
izmeu atoma u odreenim ravninama kristalne reetke. Takav lom nosi naziv rascjepni
lom.
Makro i mikro izgled loma pri ciklikom promjenjivom naprezanju ("lom od umora
materijala") opisan je u poglavlju 8. U makro-razmjerima lom od umora materijala uvijek
je preteno krhak, tj. bez plastine deformacije strojnog dijela u okolini prijelomne
povrine.
6
I
Mehanika loma "

(D. Rubesa)

6.1 Opasnost od rasta pukotina

Proracuni cvrstoce zasnivaju se na pretpostavci o tijelu kao homog~~1\

neprekinutoj sredini, odnosno materijalnom kontinuumu. Time je mo~',,
proracunati tek makroskopsku raspodjelu naprezanja u nekom konstrukcijskom;
elementu, buduci da se ona mogu smatrati srednjim vrijednostima naprezanja:11:
dovoljno velikom djelicu volumena. U stvarnosti, medutim, tijela, odnosn;or
materijal od kojeg su izradena, imaju diskretnu strukturu, a na mikroskopsko'f1:
razini izrazito su nehomogeni. To postaje bitnim, ako je raspodjelu naprezanj1'
potrebno razmatrati i na toj razini. Najbolji su primjer za to pukotine iii njima,
slicne greske u gradi materijala. Kako naime do Joma mehanicki opterecenih!;'
dijelova strojeva iii konstrukcija cesto dolazi upravo uslijed, rasta ispocetia{f
mikroskopski sitnih pukotina, tu je pojavu moguce razumjeti i, sto je jos vaznijef:
sprijeciti vec pri konstruiranju tek uzimajuci u obzir krajnje nejednoliku lokaln~ '
raspodjelu naprezanja i deformacija u neposrednoj blizini pukotina. To je.: ,,
predmet mehanike Joma. j":
Mehanika loma op6enito se bavi utvrdivanjem uvjeta rasta pukotina, kako bi s~\
mogla procijeniti cvrsto6a, odnosno nosivost tijela koja sadrze pukotine ru: \
strukturne greske odredene velicine. Neke od njih neizbjezno se pojavljujii .'',
tijekom samoga tehnoloskog postupka proizvodnje materijala i izradbe strojnjh \
dijelova, dok druge mogu nastati u eksploataciji, kao npr. uslijed zamora :,
materijala iii korozije. Ovisno o nacinu ponasanja materijala pod odredenim ,,
uvjetima optere6enja mehanika Joma dolazi do razlicitih kriterija rasta pukotina, {
koji moze dovesti do loma. U svim se tim kriterijima pojavljuju razlicite mjere
za iilavost materijala, kao njegovo svojstvo da se opire rastu pukotina.

262
 6. Mehanika loma

6.2 Provjera sigurnosti s obzirom na krhki lorn

6.2.1 K-koncept
Najjednostavnije je doci do kriterija naglog rasta pukotine pri lineamo
-elasticnom ponasanju materijala u uvjetima ravninskog stanja deformacije.
(Kaze se da se materijal ponasa lineamo-elasticno, ako naprezanje ne prelazi
granicu prop<Jrcionalnosti Rp, v. pogl. 4.3.1. 0 uvjetima ravninskog stanja
deformacije bit ce jos rijeci.) Utvrdeno je da ce se u navedenim uvjetima neka
pukotina iii njoj slicna greska karakteristicne duljine a naglo, i najcesce
nezaustavljivo, prosiriti, ako tzv. faktor intenzivnosti naprezanja K1 dosegne
izvjesnu kriticnu vrijednost K1c. Faktor intenzivnosti naprezanja definiran je
izrazom
(6.1)
gdje je a normalno naprezanje okomito na ravninu pukotine koje bi se pojavilo
na mjestu pukotine kad nje tamo ne bi bilo (zvat cemo ga nazivnim
naprezanjem), a bezdimenzijski koeficijent Y, reda velicine I, ovisi o velicini i
obliku tijela i pukotine te njezinom polozaju i orijentaciji u odnosu na polje
naprezanja. Faktor intenzivnosti naprezanja K1 predstavlja izvjesnu mjeru za
jacinu lokalne koncentracije naprezanja izazvane prisutnoscu pukotine u slucaju
lineamo-elasticnog ponasanja materijala. Ne valja ga zamijeniti s faktorom
koncentracije naprezanja, o kojem je bilo rijeci u pogl. 4.9. Mjera opterecenja
materijala nije dakle siimo naprezanje, kao sto je to slucaj u konvencionalnim
proracunima cvrstoce, vec odredena kombinacija naprezanja i velicine pukotine.
Sto se tice kriticne vrijednosti K1c faktora intenzivnosti naprezanja, pri kojoj pri
lineamo-elasticnom ponasanju materijala u uvjetima ravninskog stanja
deformacije dolazi do tzv. krhkog Joma uslijed naglog rasta pukotine, ta je
velicina materijalna znacajka poznata kao lomna ii/avast. Njezina se vrijednost
za pojedini materijal, kao mjera njegove otpomosti prema krhkom lomu,
odreduje razlicitim normiranim pokusima s posebnim ispitnim uzorcima
(epruvetama) sa zarezom na koji se nastavlja uska pukotina definirane velicine.
Pukotina je postavljena okomito na smjer vlacnog naprezanja, koje je na taj
nacin otvara. To je tzv. prvi (I.), a ujedno i najnepovoljniji, nacin opterecenja
pukotine (slika 6.1), pa odatle i indeks I u oznakama za lomnu zilavost i
odgovarajuci faktor intenzivnosti naprezanja. Za preostala dva osnovna nacina
opterecenja pukotine definiraju se analogni faktori intenzivnosti naprezanja Kn i
Km te njihove kriticne vrijednosti Kn, odnosno Km,- U elementamoj prakticnoj
primjeni teorije mehanike Joma te su velicine manje vazne. U tablici 6.1
navedeni su rasponi vrijednosti lomne zilavosti K1c nekih vrsta konstrukcijskih
materijala pri sobnoj temperaturi.

263

.--- -
 - -
----

!
1:

II III I
i
Stika 6.1 Tri osnovna nacina opterecenja pukotine i njima izazvane deformacije

Tablica 6.1 Lomna zilavost nekih vrsta materijala pri sobnoj temperaturi
Lomna zilavost
Materijal
K1c (MPa m)
Opci konstrukcijski celici 40... 160
Celici povisene i visoke cvrstoce 20... 120
Titanove slitine 40... 120
Aluminijske slitine 20...60
Sivi lijev 20.. .40
Tvrdi metal (WC-Co) 10... 20
Konstrukcijska keramika 2... 15
(Al203, Zr02, SiC, Si,N, i dr.)
Polimeri 0,5...6
Mramor 1,2... 2,2
Staklo 0,5 ... 1,2
Belon 0,2... 1,0

Kriterij k:rhkog Joma za I. nacin optere6enja pukotine u uvjetima ravninskog

stanja deformacije moze se, dakle, izraziti formulom
K1 = K1c , (6.2)
odnosno
Ya= K1c. (6.3)
Za razliku od konvencionalnog proracuna cvrsto6e, gdje se, pretpostavljaju6i da
u tijelu nema nikakvih gresaka, pukotina ili zareza, odgovarajuce ekvivalentno
naprezanje a, usporeduje bilo s vlacnom cvrstocom Rm bilo s.. granicom tecenja
R, (iii Rpo,2), ovdje se faktor intenzivnosti naprezanja K1, kao kombinacija
naprezanja i velicine pukotine, usporeduje s jednim drugim svojstvom materijala
- lomnom zilavoscu K1c.

26 4

.-
 ,,I

6. Mehanikaloma

Da bi se kriterij (6.3) mogao primijeniti na neki konkretan sJucaj, treba

poznavati vrijednost geometrijskog koeficijenta Y za danu konfiguraciju tijeJa,
pukotine i opterecenja. Za sJucaj vJacnog opterecenja debeJe pJoce s uskom
poprecnom pukotinom, tj. prorezom, duJjine 2a u sredini, vrijednost koeficijenta
Y moze se ocitati iz dijagrama na slici 6.2. Za granicni je sJucaj beskonacno sitne
pukotine u odnosu na veJicinu pJoce tocno Y = 1. Odredivanje vrijednosti
geometrijskog koeficijenta Y, odnosno faktora intenzivnosti naprezanja za
razJicite geometrijske obJike i nacine opterecenja konstrukcijskih eJemenata koji
se srecu u inzenjerskoj praksi jedna je od osnovnih zadaca linearno-eJasticne
mehanike Joma. Nadena rjesenja za veJik broj sJucajeva mogu se naci u
specijaJiziranoj Jiteraturi i prirucnicima.

(J

0,5
a

h
0,6 2b

y
I I I
0,7 (J

0,8
t - debljina ploce
0,9
1,0

ro K1 Ya{ffa
F
a= A
A=2bt
.
0, 1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8
Ii(,!'.''
,,,.
alb

Stika 6.2 Geometrijski koeficijent Y faktora intenzivnosti naprezanja K1 za vJacno

opterecenu debelu plocu s uskom poprecnom pukotinom u sredini
Kad se u kontekstu mehanike Joma govori o ravninskom stanju deformacije ili o
ravninskom stanju naprezanja, misli se na karakter stanja deformacije i
naprezanja u neposrednoj blizini vrha pukotine. Najcesce se tu uspostavlja
ravninsko stanje deformacije. Jedino ispred vrha pukotina koje se protezu kroz
citavu debljinu ploca ravninsko stanje deformacije smanjivanjem debljine ploce
postupno prelazi u ravninsko stanje naprezanja. Primjeri su takvih pukotina ''I(,

prorez u prethodnom primjeru na slici 6.2 iii pak pukotina po citavoj debljini

265
 I
ruba ploce. Da bi se u takvim slucajevima ispred vrha pukotine uspostavilo
ravninsko stanje deformacije, debljina ploce t mora zadovoljavati uvjet

t >
q R (_l(__i_J'
po,2
(6.4)

pri cemu vrijednost faktora q lezi negdje izmedu 2 i 4, a najcesce se uzima da je 1

q = 2,5. "I

Treba napomenuti da se udaljavanjem od uvjeta ravninskog stanja deformacije i

prelaskom k ravninskom stanju naprezanja, kriticna vrijednost koju faktor
intenzivnosti naprezanja mora dosegnuti da bi doslo do krhkog Joma povecava.
Ona vise nije iskljucivo znacajka materijala, vec ovisi i o geometriji tijela
(debljini ploce) i pukotine. Buduci da lornna zilavost K1c predstavlja donju
granicu te velicine, njezinim se koristenjem pri odstupanju od ravninskog stanja
deformacije dobivaju rezultati na strani sigurnosti.

6.2.2 Primjena K-koncepta

Na osnovi kriterija (6.3) moze se izracunati kriticna vrijednost koju nazivno

naprezanje mora dosegnuti da bi doslo do krhkog loma nekog tijela koje sadrzi
pukotinu iii gresku zadane karakteristicne duljine a, i to prema formuli

Cf
I Krc
= --- (6.5)
c y
Kao primjer moze se uzeti vlacno opterecena debela ploca koja na rubu,
poprecno na smjer normalnog naprezanja, po citavoj debljini t ima usku
pukotinu (zarez) dubine a = 2 mm. Vrijednost geometrijskoga koeficijenta za taj
slucaj iznosi Y= 1,12. Neka je ploca izradena od opcega konstrukcijskog celika
vlacne cvrstoce Rm= 400MPa, konvencionalne granice tecenja R po,2 = 250MPa i
lornne zilavosti K1c = 100MPam\ na osnovi formule (6.5) tada slijedi
1/2
I 100MPa m
ac = -c===== = 1120MPa.
l, l2 n210-3m

Do krhkog loma takve ploce zbog rubne pukotine, dakle, ne moze <loci, jer
naprezanje ne moze dosegnuti proracunatu vrijednost od 1120MPa. Ploca bi,
naime, vec pri naprezanju jednakom vlacnoj cvrstoci R m= 400MPa puknula iz
sasvim drugog razloga, tj. uslijed prekomjemoga plasticnog tecenja materijala i
tzv. plasticnoga kolapsa. U nakani da se pri istim dimenzijama poveca nosivost
ploce moglo bi se posegnuti za nekim celikom vise cvrstoce. Povisenjem
cvrstoce celika, medutim, kao sto je poznato, opcenito mu se smanjuje zilavost,

266
 1
I
(l

6. Mehanikaloma

pa tako i lo!IJila ziJavost K". Moglo bi se, recimo, odabrati ceJik vrJo visoke
vlacne cvrstoce Rm= 2000 MPa, konvencionalne granice tecenja Rpo:,. = 1500 MPa
i Jomne zilavosti K1o= 40 MPam . Ponovi li se gornji racun s novom, nizom
vrijednoscu lomne zilavosti, za kriticno naprezanje pri kojemu zbog prisutnosti
rubne pukotine doJazi do krhkog Joma dobiva se ,7c = 450 MPa. To je mnogo
nize od vJacne cvrstoce, pace i od granice tecenja tog materijaJa. Stoga kriterij
'' krhkog Joma postaje odJucujucim i mjerodavnim za nosivost takve ploce s
pocetnom pukotinom. Pritom sirina pJoce nema gotovo nikakav utjecaj. Naime,
?;
kad rubna pukotina pri kriticnom nazivnom naprezanju ac postane nestabilnom,
nezaustavljivo ce se i prakticki trenutno protegnuti preko citave sirine pJoce. Isto
tako ni debljina pJoce nema vaznosti, osim ako je pJoca dovoJjno tanka da bi
' doslo do odstupanja od ravninskog stanja deformacije ispred vrha pukotine, v.
kriterij (6.4). Tada je, kao sto je spomenuto, kriticna vrijednost koju faktor
intenzivnosti naprezanja K1 mora dosegnuti da bi doslo do krhkog Joma veca od
Jomne zilavosti Kie To znaci da bi se kod dovoJjno tanke pJoce smanjenjem
njezine debljine nosivost pJoce cak i povecaJa. Dodatna nezgoda u svemu tome
jest i to da 6e pri dostignutom kriticnom naprezanju ac do loma doci bez ikakva
prethodnog upozorenja u obJiku zamjetljivih pJasticnih deformacija. Ako bi se
dakle pojaviJa pukotina kakva je pretpostavJjena u proracunu, unatoc
peterostruko visoj cvrstoci (i znatno visoj cijeni) novoodabranog celika nosivost
ploce jedva da bi bila povecana, dok bi za nesto dubJju pukotinu biJa cak i
smanJena.
Funkcijska ovisnost kriticnog naprezanja krhkog Joma ac o veJicini pukotine
(6.5) za obje vrste celika iz prethodnog primjera prikazana je dijagramima na
slici 6.3.

2000 2000+.----Rm------
MPa MPa
1500 1500 - - - - --- - - Rpo ,2--- - ---- - -------

1000 1000

500 500
>----Rm --------
---..-.-:-- Rpo ,2____ ---------- - -- ---
0+------------ O+-----------
0 2 3 mm 4 0 2 3 mm 4
a a
a b
Stika 6.3 Ovisnost kriticnog naprezanja krhkog Joma u, vlacno optere6ene debele ploce
o dubini rubne pukotine a za celik sa svojstvima: a) Kie= I 00 MPa m\ Rp0,2 = 250 MPa,
R,. = 400 MPa; b) Kk = 40 MPa m, Rp0;2 = 1500 MPa, Rm= 2000 MPa

267
 U slucaju odabranoga opcega konstrukcijskog celika (sl. 6.3a) kriticno
naprezanje krhkog loma daleko je vise od vlacne cvrstoce Rm, te ona ostaje
mjerodavnim kriterijem cvrstoce ploce. U slucaju celika visoke cvrstoce
(sl. 6.3b) zajedno s njom podignuta je i granica tecenja, dok je krivulja kriticnog
naprezanja krhkog loma a, uslijed snizene lomne zilavosti polozena znatno nize.
Zato, ako se pojavi cak i relativno plitka pukotina, za cvrstocu place
mjerodavnim postaje kriterij krhkog lama. U tome se i ogleda sklonost takva
materijala krhkom lomu.
Na osnovi kriterija (6.3) kriticna karakteristicna duljina pukotine koja bi se pri
zadanom nazivnom naprezanju a mogla naglo prosiriti uzrokujuci krhki lorn
maze se izracunati prema formuli
2
_l__(K1cJ (6.6)
ac =
n Ya
Ona se, kao inverzna funkcija ovisnosti (6.5), takoder maze ocitati iz dijagrama
poput onog na slici 6.3b.
Pri uporabi krivulja na slici 6.3, tj. one na sl. 6.3b, kao kriterija cvrstoce place,
valja biti oprezan. Prvo, vrijednost geometrijskoga koeficijenta Y ovisi o
relativnoj velicini pukotine u odnosu na izmjere place (usp. slucaj na sl. 6.2), pa
maze biti da ga za vece vrijednosti a treba u tom smislu korigirati. Drugo, u
izvjesnim slucajevima moguce je da dolazi do odstupanja od ravninskog stanja
deformacije, v. uvjet (6.4). Tada bi umjesto lomne zilavosti Kic u formulu (6.5)
trebalo uvrstavati odgovarajucu visu kriticnu vrijednost faktora intenzivnosti
naprezanja. Ako se to ne ucini, proracunato kriticno naprezanje a, bit ce, kao sto
je vec bilo napomenuto, na strani sigumosti. I naposljetku, upotrebljivost
krivulja odnosno formule (6.5) ogranicena je opcim uvjetom primjenljivosti
kriterija krhkog lama, o cemu je rijec u nastavku.

6.2.3 Uvjeti primjenljivosti K-koncepta kod zilavih materijala

Objasnjeni K -koncept na osnovi kojega se maze provjeriti sigurnost s obzirom
na nestabilan rast pukotine zasnovan je na pretpostavci o linearno-elasticnom
ponasanju materijala sve do lama. On se, medutim, uz odgovarajucu korekciju
maze prirnijeniti i kad u blizini vrha pukotine dolazi do lokaliziranoga
plasticnog tecenja. Stvarnu pukotinu u proracunima tada treba fiktivno produljiti
za polumjer plasticne zone ispred pukotine. On se najcesce maze grubo
procijeniti po formuli

268

 I
'
i

6. Mehanika loma

1 Kr (6.7)
( )2
2k:rr. R po,2
=- - -
p '
gdje se u slucaju ravninskog stanja naprezanja uvrstava k = l, a u slucaju

r
ravninskog stanja deformacije k = 3. Pomocu izraza (6.1) ta se aproksimacija
moze izraziti i u obliku

rp (6.8)
= 2k { y . R;,2

Polje naprezanja u blizini pukotine oko koje dolazi do lokaliziranoga plasticnog

tecenja moze se, dakle, priblizno karakterizirati korigiranim, tzv. efektivnirn,
faktorom intenzivnosti naprezanja
(6.9)

pri cemu i vrijednost geometrijskoga koeficijenta Y treba odrediti na osnovi

korigirane, efektivne velicine pukotine a,, = a+ rp. Na isti nacin korigirana
formula (6.5) za proracun kriticnog naprezanja pri kojemu dolazi do naglog rasta
pukotine karakteristicne duljine a tada glasi
1 K1c (6.10)
Y n(a+r )
Uc. ==- '
p

odnosno, po uvrstenju aproksimacije (6. 7),

1 K1c
aC = - ,c==========sc (6.11)

n [a+-! .( ) ]
2

y
l
2k:rr. Rpo,2

Primjenljivost opisane korekcije ogranicena je na slucajeve gdje je plasticna

zona mnogo manja od duljine pukotine, jer se u protivnom polje naprezanja oko
pukotine bitno razlikuje od onog sto ga pretkazuje linearno-elasticna teorija, a na
osnovi kojeg se odreduje faktor intenzivnosti naprezanja K1 Iz izraza (6.8) vidi
se da se taj uvjet moze izraziti omjerom nazivnog naprezanja a i granice tecenja
Rpo,2- Pokazuje se da je predmetna korekcija primjenljiva, ako je
alRp0.2 < 0,8 ... 0,9. Ako je alRpo, 2 < 0,4 ... 0,5, tada korekcija prakticki nije ni
potrebna. Za naprezanje au ovim kriterijirna treba uvrstavati nazivno naprezanje
u presjeku tijela preostalom po odbitku povrsine preko koje se prosirila
pukotina.

269
 I
U razmatranom primjeru ploce s rubnom pukotinom dubine a = 2 mm za celik
visoke cvrstoce bilo je proracunato kriticno naprezanje krhog Joma I
a, = 450 MPa. To daje omjer a,/ Rpo,2 = 0,3. Na osnovi korigirane fonnule (6.1 I)
dobiva se pod pretpostavkom ravninskog stanja deformacije prakticki ista
vrijednost, a za slucaj ravninskog stanja naprezanja tek nesto manja, tj.
a, = 440 MPa. Ako se proracun ponovi za pukotinu dubine a = 0,5 mm, formula 1
(6.5) daje CJ, = 900 MPa, a omjer CJ,! Rpo,2 penje se na CJj Rpo.2 = 0,6. Korekcija .,I
prema formuli (6.11) tada je i potrebna i moguca, a daje vrijednost a, = 870MPa
za ravninsko stanje deformacije odnosno CJ, = 810MPa za ravninsko stanje
naprezanja, sto je vec znatnija razlika. Doduse, u slucaju ravninskog stanja
naprezanja umjesto lomne zilavosti K1c u formulu (6.11) trebalo bi uvrstavati
odgovarajucu visu kriticnu vrijednost faktora intenzivnosti naprezanja, cime se
kriticno naprezanje CJ, opet povecava. Uvrstavanjem vrijednosti K1c i u tom
slucaju proracun, kao sto je vec napominjano, ostaje na strani sigurnosti.

6.2.4 Primjenljivost K-koncepta kod krhkih materijala

Buduci da krhke materijale karakterizira upravo njihovo lineamo-elasticno

ponasanje sve do Joma, u njihovu se slucaju na prirnjenljivost K-koncepta ne
postavljaju nikakvi uvjeti. Granica tecenja kod krhkih materijala prakticki ne
postoji. Stoga ovisnost kriticnog naprezanja krhkog loma CJ, o velicini pukotine
(6.5), odnosno odgovarajuca krivulja poput one na slici 6.3b, u podrucju
razmjemo malih pukotina vrijedi sve do naprezanja jednakog vlacnoj cvrstoci
Rm ,
Nemogucnost plasticnog deformiranja krhkih materijala ujedno je i uzrokorn
njihove niske lomne zilavosti K1o. Zato je i sama vlacna cvrstoca Rm takvih
materijala zapravo odredena velicinom sitnih, neizbjeznih struktumih gresaka
unutar iii na povrsini tijela. Tocnije, odredena je velicinorn najvecih gresaka, od
kojih ce jedna, ponasajuci se poput pukotine, pod danim naprezanjern postati
nestabilnom i prouzrociti krhki lorn. To se, analogno izrazu (6.5), rnoze izraziti
formulom
- _I_ K1c
R (6.12)
m - y namax
Greske u gradi materijala stohasticki su rasporedene po volumenu tijela. Njihova
velicina takoder je slucajna varijabla. Uslijed toga i sama vlacna cvrstoca Rm ima
izrazito stohasticki karakter, te se mora opisati odgovarajucom funkcijorn
vjerojatnosti. Najprikladnija je, a i najcesce se u tu svrhu rabi, Weibullova
razdioba.

270

6. Mehanika Joma
"I

ik Proracun cvrstoce strukturnih elemenata od izrazito krhkih materijala temelji se

ta upravo na primjeni kriterija krhkog loma, odnosno K -koncepta, a u svojoj je
l) osnovi probabilisticki, tj. to je zapravo proracun vjerojatnosti loma. Potonja se,
ta naravno, moze zadati odnosno odabrati po volji malom.
J.
la Zbog stohasticke raspodjele strukturnih gresaka po volumenu kod tijela
izradenih od krhkih materijala nailazi se na jos dvije specificnosti. Prvo, cvrstoca
1a tijela opada s povecavanjem velicine tijela. Vjerojatnost da se u tijelu nade veca
'a
e najveca greska, naime, sama po sebi raste s njegovom velicinom, a cesto je to jos
a pojacano tehnoloskim uvjetima izrade i obrade takvih tijela. Druga se
ti specificnost izravno odrazava na sam postupak proracuna cvrstoce. Kod
e nehomogenog polja nazivnog naprezanja moguce je naime da se kriticna
n strukturna greska ne nade bas na mjestu najveceg naprezanja. Do loma moze
<loci kako zbog vece greske na mjestu nizeg naprezanja, tako i zbog neke manje
na mjestu viseg. I jedna i druga greska doprinose ukupnoj vjerojatnosti opasnosti
od Joma. Proracunom dakle treba obuhvatiti vjerojatnost loma koji bi mogao
poteci s bilo kojeg mjesta. Dok je za konvencionalni proracun cvrstoce
karakteristicno da se trazi velicina najveceg (ekvivalentnog) naprezanja u
D konstrukcijskom elementu, u slucaju krhkih materijala vazno je sto je moguce
e tocnije poznavati te uzimati u obzir raspodjelu naprezanja u cijelom tijelu. Pored
e toga, uslijed nemogucnosti lokalne preraspodjele naprezanja plasticnim
deformiranjem, krhak materijal nece tolerirati kako prisutnost nepredvidene
l
pukotine ili greske, tako ni pogreske u proracunu.

6.3 Provjera opasnosti od Joma pri izrazito neelasticnom

ponasanju materijala
Kako se pri nelinearnom odnosno elasto-plasticnom ponasanju materijala
K-koncept ne moze primijeniti, umjesto za faktorom intenzivnosti naprezanja u
tom slucaju treba posegnuti za takvim parametrima za karakterizaciju stanja u
blizini yrha pukotine koji uzimaju u obzir plasticno deformiranje sireg podrucja
ispred pukotine. Ova takva parametra prikladna za prakticne proracune jesu tzv.
J-integral i otvaranje vrha pukotine t5, (engl. crack tip opening displacement,
CTOD). Kriterij koji mora biti zadovoljen da bi neka pukotina pocela rasti
definira se, analogno izrazu (6.2), uvodenjem kriticnih vrijednosti tih parametara
kao novih materijalnih znacajka:
J = J, (6.13)
odnosno
(6.14)

271
Otvaranje vrha pukotine o, upravo je ono sto mu sam naziv kaze: pod odredenim
naprezanjem pukotina se deformira, odnosno otvara, tako da se njezine stranice
pri samom vrhu medusobno razmicu za velicinu o,. Pukotina 6e rasti dosegne Ii
otvaranje vrha pukotine o, kriticnu vrijednost o". Fizikalno znacenje J -integrala
nesto je slozenije: to je specificna energija deformacije koja se oslobada pri rastu
pukotine. Ako je ona toliko velika koliko je potrebno za rast pukotine, a sto se
izrazava vrijedns6u J" onda 6e se to i dogoditi.
Vrijednost J-integrala i otvaranje vrha pukotine o, medusobno su ovisne velicine,
a u posebnom slucaju lineamo-elasticnog ponasanja materijala funkcijski su
povezane s faktorom intenzivnosti naprezanja K1 Isto, naravno, vrijedi i za
kriticne vrijednosti tih velicina J, i Ooc, koje predstavljaju razlicite mjere za
zilavost materijala. U posebnom slucaju lineamo-elasticnog ponasanja materijala
one su funkcijski povezane s lomnom zilavos6u K1c.
Proracun opasnosti od loma primjenom bilo J-integrala bilo otvaranja vrha
pukotine nije (jos) dio svakodnevne inzenjerske prakse. Odredivanje vrijednosti
tih parametara u pojedinim slucajevima znatno je teze od odredivanja faktora
intcnzivnosti naprezanja i zahtijeva primjenu numerickih metoda proracuna
naprezanja i deformacija te posebnih postprocesora. Uz to, podaci o kriticnim
vrijednostima doticnih parametara najcesce nisu na popisu poznatih svojstava
materijala, te ih, ako su potrebni, tek treba odrediti razmjemo slozenim
pokusima. Objektivno je, medutim, proracun opasnosti od Joma pri izrazenom
plasticnom ponasanju materijala potreban mnogo rjede od lineamo-elasticnog
proracuna. Napokon, podrobnije objasnjeni K-koncept primjenljiv je u vrlo
sirokim granicama (v. pogl. 6.2.3). lpak, treba upozoriti da se primjenom
K -koncepta pri naprezanjima bliskim granici tecenja opasnost od rasta pukotine
podcjenjuje. Svejedno se, iz gore navedenih razloga, u ovom kratkom pregledu
nece dublje ulaziti u tzv. elasto-plasticnu mehaniku loma.

6.4 Primjena M-koncepta na zamor materijala

S obzirom na to da do zamora materijala, kako sto je bilo objasnjeno u
pogl. 5.3.1, dolazi uslijed nastajanja i rasta pukotina pod djelovanjem
promjenljivog optere6enja, mehanika loma nudi mogucnost altemativnog,
direktnog pristupa toj pojavi razmatranjem uvjeta rasta pukotina u takvim
uvjetima.
Kao sto se na osnovi K-koncepta moze provjeriti sigumost s obzirom na krhki
lorn pri statickom (iii kvazistatickom) optere6enju, tako se analogan, tzv.
M -koncept moze primijeniti na proracun vijeka trajanja konstrukcijskog

272

1
 ,,I

6. Mehanlka !oma

elementa pri dinamickom, tj. promjenljivom opterecenju. Za periodicki

promjenljivo, tzv. ciklicko opterecenje s rasponom naprezanja
/',.a= am - amin (6.15)
kao razlikom gornjeg i donjeg naprezanja a= odnosno amin, analogno 1zrazu
(6.1) maze se naime definirati raspon faktora intenzivnosti naprezanja
t:J( = Y/',.a. (6.16)

Pukotina velicine a, koja zahvaljujuci dovoljnoj zilavosti materijala pod

djelovanjem statickog opterecenja maze biti stabilna, pod promjenljivim
opterecenjem napreduje, odnosno raste sa svakom promjenom, tj. svakim
ciklusom opterecenja. Tako se i pri konstantnom rasponu naprezanja /',.a raspon
faktora intenzivnosti naprezanja t:J( neprestano povecava.
Utvrdeno je da se rast pukotine pod ciklickim opterecenjem uglavnom dobro
maze opisati tzv. Parisovim zakonom

(6.17)

gdje N oznacava broj ciklusa opterecenja, pa brzina rasta pukotine da!dN

predstavlja produljenje pukotine po ciklusu, a parametri C i m materijalne su
znacajke. Ovim zakonom, odnosno vrijednoscu parametara C i m odreduje se
otpornost pojedinog materijala prema raslll zamornih pukotina. Vrijednost
eksponenta m za tipicne zilave materijale krece se izmedu 2 i 4, a kod krhkih
materijala penje se i do I 0. Vrijednost koeficijenta C osim o vrsti i stanju
materijala ovisi i o uvjetima opterecenja, u prvom redu o omjeru naprezanja
rlminia- i okolnom mediju.
Parisov zakon (6.17) pocinje vrijediti tek aka raspon faktora intenzivnosti napre
zanja prijede izvjesni prag M0 te vrijedi sve dok se K pri gomjem naprezanju
a- ne pribilizi vrijednosti lomne zilavosti K1c, a time i t:J( odgovarajucoj
kriticnoj vrijednosti M,. Tada se rast pukotine da!dN sa svakim ciklusom
opterecenja naglo ubrza, a pri dosegnutoj lomnoj zilavosti dolazi do lama.
Na osnovi Parisova zakona (6.17) maze se procijeniti preostali vijek trajanja
konstrukcijskog elementa s pocetnom pukotinom odredene duljine ap pod
ciklickim opterecenjem. Broj ciklusa opterecenja preostalih do Joma uslijed
zamora dobiva se integracijom

(6.18)

273
r

gdje se kriticna duljina pukotine ac na gomjoj granici izracunava uvrstavanjem

vrijednosti gomjeg naprezanja amax u izraz (6.6). Zanemari li se moguca
promjena geometrijskoga koeficijenta Y s velicinom pukotine a, dobiva se
sljedeci rezultat
l-m/2 1-m/2

t
ap - ac
Nc = (6.19)
C (y J; t:.a (m/2 - l)
pri cemu mora biti m ;c 2 .
Za primjenljivost M-koncepta vrijede isti uvjeti kao i kod K-koncepta, tj.
nazivna naprezanja moraju ostati unutar granica lineame elasticnosti. U tom se
slucaju radi o tzv. visokociklickom zamoru. Kad nazivno naprezanje prelazi
granicu tecenja, do lama uslijed zamora dolazi nakon znatno manjeg broja
ciklusa opterecenja, pa se govori o niskociklickom zamoru. U tom se slucaju
moraju primijeniti koncepti elasto-plasticne mehanike loma.

6.5 Zilavi i krhki lorn

Opcenito se u materijalu uvijek natjecu dva kriterija po kojima moze doci do
loma: povecanjem opterecenja nosivost ce biti iscrpljena uslijed prekomjeme
plasticne deformacije, a samo naprezanje dosegnut ce vrijednost cvrstoce
materijala, iii ce pak faktor intenzivnosti naprezanja dosegnuti vrijednost lomne
zilavosti. Tako dolazi bilo do zilavog bilo do krhkog Joma. Koji ce od dvaju
navedenih kriterija prije biti zadovoljen, ovisi o velicini pukotina iii pak gresaka
u strukturi materijala.
Za tzv. krhke je materijale karakteristicno da njihova vlacna cvrstoca zapravo
uvijek ovisi o velicini neizbjeznih, njima svojstvenih strukturnih gresaka. To
stoga sto je sposobnost takvib materijala da se plasticno deformiraju vrlo
ograniccna. Zato je i njihova lornna zilavost relativno niska, pa tako i sama
vlacna cvrstoca materijala postaje ovisnom o velicini najvecih karakteristicnih
struktumih gresaka. Kako je, k tome, velicina tih gresaka slucajna varijabla, to i
cvrstoca krhkih materijala ima naglaseno stohasticki karakter, te je kao takvu
trcba i uzimati.
Osim kod tipicno krhkih materijala, poput keramike iii sivog lijeva, do krhkog
Joma maze, medutim, doci i kod nazivno i u normalnim uvjetima zilavih
materijala. U navedenim je primjerima bilo pokazano kako se povisenje cvrstoce
celika odrazava na njegovo ponasanje u tom smislu. Opcenito sklonost metala
krhkom lomu raste s povisenjem cvrstoce i granice tecenja, ali i s padom
temperature, s povecanjem brzine promjene opterecenja, pogotovo kod udamih
optcrecenja, zatim kod mehanickib iii kemijskih (korozijskih) ostecenja povrsine

274
I .
;

..

6. Mehaoika loma

te kod naglih promjena strukture materijala (npr. kao posljedice lose izvedene
toplinske obrade). Pri oblikovanju konstrukcijskih elemenata treba voditi racuna
o tome da se opasnost od krhkog loma povecava i kod naglih promjena presjeka,
utora, ureza, provrta i sl., da je troosno stanje naprezanja opcenito nepovoljnije
od dvoosnog ili jednoosnog te da opasnost raste i s povecanjem dimenzija
elementa. Kod zavarenih konstrukcija stjece se vise nepovoljnih uvjeta koji
pogoduju krhkom lomu: to je mogucnost pojave raznovrsnih gresaka pri
zavarivanju, lokalne promjene strukture te zaostalih naprezanja, a cesto se na
mjestu zavara naglo mijenja i presjek. U specijalnim primjenama treba jos
racunati npr. i s time da metali postaju krhkiji uslijed neutronskog ozracivanja ili
pak dodira s vodikom. Na povecanje krhkosti materijala utjece dakle cijeli niz
strukturnih, tehnoloskih, konstrukcijskih i eksploatacijskih, odnosno pogonskih
cimbenika. Na osnovi spoznaja mehanike loma danas se medutim moze, pa u
mnogim slucajevima svakako i mora, usporedno s konvencionalnim proracunom
cvrstoce provjeriti i sigurnost konstrukcijskih elemenata s obzirom na
mogucnost loma uslijed rasta pukotina.

275
 2. STATIKO VLANO ISPITIVANJE

Statiki vlani pokus je postupak ispitivanja kojim se utvruju osnovne znaajke

mehanikih svojstava, te je to ujedno i najee primjenjeno ispitivanje mehanikog
svojstva. Prirast sile pri statikom vlanom ispitivanju u jedinici vremena mora biti takav
da prirast proizvedenog naprezanja bude 10 N/mm2 u sekundi. Za takvo sporo
optereivanje je najprikladniji hidraulini pogon kidalice. Kod takvog hidraulikog
sistema mogue je u svakom trenutku rasteretiti ispitni uzorak.
Ispitivanje se provodi na ispitnim uzorcima (epruvetama) okruglog ili etvrtastog
poprenog presjeka (limovi!), slika 3.

S0

Slika 3. Okrugla epruveta za statiki vlani pokus prema DIN 50115

d0 - poetni promjer epruvete, mm;

L0 - poetna mjerna duljina epruvete, mm;
h duljina "glave" epruvete, mm;
Lt ukupna duljina epruvete, mm;
S0 plotina (povrina) poetnog presjeka epruvete, mm2.

Plotina poetnog presjeka okrugle epruvete iznosi:

2
d
S0 0 , mm2. (10)
4

Budui da se ovim ispitivanjem utvruju i neka svojstva kojima se opisuje

deformabilnost materijala, a na osnovi kojih se materijali takoer mogu meusobno
usporeivati, dimenzije epruvete u uzdunom smjeru u odreenom su razmjeru s
dimenzijom epruvete u poprenom smjeru. Kod epruveta okruglog presjeka poetna
mjerna duljina L0 treba, prema dogovoru, biti jednaka peterostrukom ili deseterostrukom
poetnom promjeru d0 ili openito:

L0 5,65 S0 (11)
 L0 11,3 S 0 . (12)

Normalna epruveta ima poetni promjer d0=20 mm i poetnu mjernu duljinu

L0=200 mm.

Iznos sile kojom je optereena epruveta za vrijeme SVP iskazan je na skali

kidalice u N ili kN. Budui da je pri svakom naprezanju prisutna deformacija, tako se i pri
ovom ispitivanju epruveta produljuje. Na pisau kidalice crta se dijagram F - L.
Dijagram F - L (dijagram kidanja) za neki niskougljini konstrukcijski elik izgleda
ovako:

Sila F, N

Produljenje L, mm

Slika 4. Dijagram sila F - produljenje L za konstrukcijski elik

U prvom dijelu dijagrama F - L linearna je ovisnost sile i produljenja. Takva linearna

ovisnost vrijedi sve do dostizanja Fe - sile razvlaenja ili teenja. Nakon dostizanja te
sile epruveta se nastavlja produljivati uz ak mali pad sile. Za daljnje rastezanje
materijala potrebno je opet poveanje sile. U tom dijelu statikog vlanog pokusa vie
ne postoji linearna ovisnost izmeu prirasta sile i produljenja. Optereenje se poveava
sve do dosignua Fm - maksimalne sile , nakon koje se epruveta nastavlja produljivati
uz smanjenje potrebne sile zbog lokaliziranog intenzivnog smanjenja plotine
poprenog presjeka. Konano pri vrijednosti Fk - konane sile dolazi do loma epruvete.
Sastavimo li puknutu epruvetu te izmjerimo razmak toaka koji je prije ispitivanja iznosio
Lo (poetna mjerna duljina) dobit emo konanu mjernu duljinu Lu, slika 5.

du
Lu

Slika 5. Epruveta nakon kidanja

Produljenje nakon kidanja Lu iznosi:

Lu = Lu - Lo , mm (13)

Ta vrijednost naznaena je takoer na apscisi dijagrama na slici 4, a dobiva se na taj

nain da se iz konane toke dijagrama kidanja povue paralela s linearnim dijelom
dijagrama te nae presjecite s apscisom.
Iznosi sila pri statikom vlanom pokusu ne daju pravi uvid u mehaniku
otpornost materijala ukoliko se ne uzme u obzir plotina poprenog presjeka epruvete,
odnosno ukoliko se umjesto sile F ne uvede naprezanje , koje se odreuje izrazom:
F
; N/mm2 (14)
S0
gdje je F sila izraena u Njutnima, a So plotina poetnog poprenog presjeka epruvete
u mm2. Pored jedinice naprezanja N/mm2 naprezanje se izraava i u Paskalima (
Pa=N/m2).
Ukoliko se produljenje L podijeli s poetnom mjernom duljinom Lo dobiva se
relativno produljenje ili istezanje prema izrazu :
L
, mm/mm (15)
L0
 Na taj se nain iz dijagrama F - L dobiva inenjerski ili konvencionalni
dijagram naprezanje - istezanje koji je za isti konstrukcijski elik u normaliziranom
stanju prikazan na slici 6.

Naprezanje
, N/mm2

, mm/mm
Istezanje

Slika 6. Dijagram naprezanje - istezanje za konstrukcijski elik u

normaliziranom stanju

Dijagram poinje iz ishodita Hookeovim pravcem za koji vrijedi Hookeov zakon:

E (16)

to je modul elastinosti (Youngov modul) E vei za isto istezanje biti e

potrebno vee naprezanje , odnosno nagib Hookeovog pravca e biti strmiji. Modul
elastinosti je elastina konstanta materijala koja ovisi o vrstoi veze izmeu atoma u
kristalnoj reetki ili amorfnoj strukturi.

E , N/mm2 (17)

to je veza izmeu atoma jaa, vei je modul elastinosti. Tako najvei modul
elastinosti ima diamant 1.200.000 N/mm2.
 Svako naprezanje u podruju gdje vrijedi Hookeov zakon izaziva samo elastinu
deformaciju. Hookeov pravac je, uz izvjesno pojednostavljenje, s gornje strane
ogranien granicom razvlaenja Re, Granica razvlaenja Re je ono naprezanje kod
kojeg se epruveta produljuje uz konstantno ili ak privremeno smanjenje naprezanja.
Granica razvlaenja Re utvruje se izrazom :

Fe
Re , N/mm2, gdje je (18)
S0

Fe ,N sila teenja, a S0, mm2 plotina poetnog presjeka.

Granicu razvlaenja karakteriziraju dvije vrijednosti (sl. 6) : Reh - gornja granica
razvlaenja i Rel - donja granica razvlaenja.
Granica razvlaenja predstavlja ono naprezanje prema kojem se uz odabrani stupanj
sigurnosti utvruje doputeno naprezanje pri radu strojnih dijelova i dijelova ureaja.
Naprezanja vea od granice razvlaenja Re izazivaju pored elastine i plastinu (trajnu)
deformaciju epruvete.
Naprezanje kod maksimalne sile naziva se vlana ili rastezna vrstoa Rm i
jednako je omjeru maksimalne sile Fm i plotine poetnog presjeka S0:

Fm
Rm , N/mm2 (19)
S0

Veliinu Rm pogreno je nazivati maksimalnim naprezanjem, nego je to naprezanje pri

maksimalnoj sili. Naime plotina presjeka epruvete od trenutka postizanja maksimalne
sile poinje se naglo smanjivati pa stvarno naprezanje unato smanjenju sile raste!
Vlana vrstoa Rm predstavlja osnovno mehaniko svojstvo na temelju kojeg se
materijali vrednuju prema njihovoj mehanikoj otpornosti
Nakon dostignutog naprezanja Rm deformacija epruvete nije vie jednolika po itavom
ispitnom dijelu ve se lokalizira na jednom mjestu.
Naprezanje kod kojeg dolazi do loma epruvete zove sa konano naprezanje Rk
koje je jednako:
Fk
Rk 2
S 0 , N/mm (20)

gdje je Fk konana sila , a So plotina poetnog presjeka.

 Statikim vlanim pokusom utvruje se i konano relativno produljenje (konano
istezanje) u prema jednadbi:
Lu
u , mm/mm (21)
L0

Istezljivost A definirana je sljedeim izrazom :

A u 100 , % (22)

Uobiajeno je da se pokraj simbola A ne navodi nikakva oznaka ukoliko je istezljivost

utvrena na kratkoj epruveti ( L0 5 ,65 S0 ) odnosno oznaka 11,3 (A11,3) koja pokazuje

da je istezljivost utvrena na dugakoj epruveti ( L0 11,3 S0 ). Budui da je na kratkoj

epruveti ( L0 5 ,65 S0 ) nejednolina deformacija epruvete u blizini mjesta prijeloma

epruvete u odnosu na jednolino produljenje epruvete dalje od mjesta preloma jae

zastupljena nego kod dugake epruvete ( L0 11,3 S0 ), veliina A uvijek je vea od

veliine A11,3 za isti materijal. Na osnovi iznosa istezljivosti A materijali se meusobno

usporeuju u pogledu deformabilnosti. No iznos istezljivosti daje samo informaciju o
deformabilnosti materijala u uzdunom (aksijalnom) smjeru epruvete.
Kako se epruveta prilikom statikog vlanog pokusa istovremeno produljuje i
suava (volumen je konstantan!) veliina koja karakterizira deformabilnost materijala u
smjeru poprenom na djelovanje optereenja naziva se kontrakcijom Z. Ona predstavlja
relativno suenje plotine presjeka epruvete u odnosu na plotinu poetnog presjeka:
S0 Su
Z 100 , %, gdje je (23)
S0

S0, mm2 plotina poetnog presjeka, a Su mm2 plotina presjeka epruvete na mjestu
preloma.
Dijagram naprezanje - istezanje kakav smo do sada razmatrali naziva se
inenjerski ili konvencionalni dijagram iji tijek kvalitativno odgovara dijagramu sila F -
produljenje L. To meutim nije "stvarni" dijagram naprezanje - istezanje! Nije zbog
toga to se iznosi naprezanja utvruju pomou izraza (14) dijeljenjm sila s plotinom
poetnog presjeka So to je ispravno samo u podruju elastinih deformacija (<Re)
gdje se zbog promjenljivosti volumena unato produljenju epruveta ne suuje. Stvarno
naprezanje jednako je :

F
s , N/mm2 gdje je (24)
S
S, mm2 stvarna plotina presjeka epruvete.

U podruju plastinih deformacija (Re) plotina poetnog presjeka se smanjuje pa je

naprezanje s vee od inenjerskog ! Posebno je ta razlika izraena nakon dostizanja
maksimalne sile Fm (odnosno vlane vrstoe Rm) jer se deformacija epruvete lokalizira
i nastaje vrat epruvete. U inenjerskom dijagramu naprezanje - istezanje je na osi
apscisa istezanje odreeno izrazom (15), odnosno dijeljenjem produljenja L s
poetnom mjernom duljinom Lo. Ako se uzme u obzir da je relativno produljenje
promjena duljine podijeljena s trenutanom duljinom stvarno istezanje s utvruje se
izrazom koji predstavlja sumu produljenja L u pojedinim trenucima ispitivanja
podijeljenim s mjernom duljinom epruvete u trenutku neposredno prije toga :

L1 L0 L2 L1 L3 L2 L Ln 1
s n (25)
L0 L1 L2 Ln 1

ili
L
s ln (26)
L0

Nakon to se epruveta pone plastino deformirati iz konstantosti volumena proizlazi :

S0 L0 S L (27)
2
do
2
L So d
24 0 pa je (28)
Lo S d d
4

L d
s ln 2 ln o (29)
L0 d
Posebno je vano izraz za stvarno istezanje u ovom obliku primjenjivati nakon
dostignute maksimalne sile Fm jer se od tada epruveta ne produuje po cijeloj mjernoj
duljini jednoliko ve se deformacija koncentira na jednom mjestu epruvete.
Kvalitativni stvarni dijagram naprezanje - istezanje za neki konstrukcijski elik prikazan
je na slici 7.

2
ss,,N/mm
N/mm2

Re

su , mm/mm
s,s mm/mm

Slika 7. Kvalitativni stvarni dijagram (1) za neki konstrukcijski elik uz

odgovarajui konvencionalni dijagram (2)

U elastinom podruju dijagrama (sRe) stvarno naprezanje i istezanje povezuje

Hookeov zakon:
s E s (30)

U plastinom podruju (sRe) vrijedi :

s R e k sn (31)
gdje je k - konstanta materijala, N/mm2, a n - koeficjent ovrenja iji se iznos za
metalne materijale kree od 0,25 do 0,5.
Inenjerski ili konvencionalni dijagram naprezanje - istezanje daje dostatne
podatke za konstrukcijske svrhe budui da se dijelovi strojeva i ureaja u eksploataciji
ne optereuju izvan elastinog podruja u kojem su oba dijagrama identina. Meutim u
cilju izuavanja ponaanja materijala pri obradi deformiranjem dostatne podatke daje
tek stvarni dijagram naprezanje istezanje. Stvarni dijagram naprezanje - istezanje nam
konano daje odgovor na pitanje zbog ega vrijednost Rm ne smijemo zvati
maksimalnim naprezanjem ve samo naprezanjem kod maksimalne sile!

Slijedei odnosi vrijede izmeu s i odnosno s i :

L L L
s ln ln 0 ln(1 ) mm/mm (32)
L0 L0
F
s iz S0 L0 S L slijedi
S
S0 L0
S (33)
L

F L F L L F
s 0 (1 ) (1 ) N/mm2 (34)
S0 L0 S0 L0 S0

Razlika izmeu s i je za male vrijednosti tih veliina neznatna, dok je za vee

vrijednosti razlika signifikantna, tablica 3:

Tablica 3. Razlika vrijednosti i s

s Greka
mm/mm mm/mm %

0,02 0,0197 1

0,06 0,0583 3

0,10 0,0950 5

0,30 0,2620 13

3. UTJECAJ ZAREZA (UTORA) NA REZULTATE STATIKOG

VLANOG ISPITIVANJA
 Ponaanje materijala pri statikom vlanom ispitivanju ovisi prvenstveno o
mikrostrukturi materijala koja je definirana kemijskim sastavom i tehnolokim
parametrima obrade. Dodatan je utjecaj vanjskih parametara (temperatura okoline,
brzina prirasta optereenja i sl.) o kojima e biti govora kasnije.

Kod ispitivanja mehanikih svojstava gotovih strojnih dijelova uvodi se pojam

vrstoe oblika. Naime razliite nepravilnosti u geometriji strojnih dijelova (utori,
prelazni radijusi i sl.) dovode do promjene rasporeda i intenziteta naprezanja te je za
strojni dio s utorom ili prelaznim radijusom karakteristina pojava vieoosnog stanja
naprezanja. To je osobito vano kod dinamikog naprezanja, ali utjee i na rezultate
statikog vlanog ispitivanja.
Utjecaj vieoosnog stanja naprezanja na rezultate statikog vlanog pokusa
ispituje se optereivanjem ispitnih uzoraka sa utorima (mehaniki zarezanim ispitnim
uzorcima), slika 8.

F F

n nazivno naprezanje
n 1
max

1 - longitudinalno naprezanje
3
2 - cirkularno (obodno) naprezanje

d0 d0 3 - radijalno naprezanje

F
F

Slika 8. Raspored naprezanja u vlano napregnutoj

cilindrinoj epruveti i epruveti s utorom

Posljedica utora na vlano optereenoj epruveti je uspostava troosnog

nehomogeno rasporeenog stanja naprezanja. U smjeru optereivanja u zarezanoj
epruveti nastaju longitudinalna naprezanja 1, okomito na njih cirkularno naprezanje 2,
a u smjeru okomitom na 1 i 2 radijalno naprezanje 3. U korijenu utora nastupa
maksimalno longitudinalno naprezanje 1max, iji iznos raste sa smanjenjem radiusa
zakrivljenosti utora. Odnos tog maksimalnog naprezanja i nazivnog naprezanja za
epruvetu istog promjera do ali bez utora je k i naziva se faktor oblika:

max
k (35)
n

Kako prisustvo utora utjee na izgled dijagrama naprezanje istezanje ?

Odgovor na to pitanje daju nam dijagrami na slikama 9 i 10, koji pokazuju utjecaj utora
na tijek dijagrama za jedan ilavi materijal kakav je opi konstrukcijski elik
odnosno krhki materijal npr. sivi lijev.

s utorom

bez utora
Poetni promjeri (d0) epruveta
sa i bez utora jednaki.

Slika 9. Dijagrami za epruvetu sa i bez utora

od opeg konstrukcijskog elika

bez
bezutora
utora

s utorom
utorom
Poetni promjeri (d0) epruveta
sa i bez utora jednaki.

 Slika 10. Dijagrami za epruvetu sa i bez utora
od sivog lijeva

Bitna je razlika u djelovanju utora na rezultate statikog vlanog ispitivanja za ilave

odnosno krhke materijale. Kako dijagram na slici 9 pokazuje maksimalna sila potrebna
za lom epruvete od ilavih materijala kakav je opi konstrukcijski elik vea je kod
zarezane epruvete nego kod glatkog ispitnog uzorka. Suprotno tomu kod krhkih
materijala kakav je sivi lijev utor smanjuje potrebnu maksimalnu silu za lom epruvete,
slika 10. Razlog tomu je to kod ilavih materijala zbog koncentracije naprezanja u
korijenu utora dolazi do lokalnog ovravanja materijala pa kod epruvete s utorom
rastu i granica razvlaenja Re i vlana vrstoa Rm dok se istezljivost A smanjuje. No
takvo djelovanje utora ni u kojem sluaju nije povoljno budui da je rad potreban za
prijelom epruvete (a u eksploataciji strojnog dijela) bitno smanjen u odnosu na
nezarezanu epruvetu. Kod krhkih materijala koncentracija naprezanja u korijenu utora
ne uzrokuje lokalno ovravanje. Za razliku od ilavih materijala i pojave sminog loma
kao posljedice sminih naprezanja koja se ne poveavaju uslijed prisustva utora kod
krhkih materijala javlja se odrezni lom koji izazivaju longitudinalna naprezanja koja rastu
zbog prisutnosti utora pa zarezana epruveta puca pri nioj vrijednosti narinutog
naprezanja nego glatka epruveta. Stoga su kod epruvete s utorom vrijednosti granice
razvlaenja Re i vlane vrstoa Rm nie.

4. UTJECAJ SNIENE TEMPERATURE NA REZULTATE

STATIKOG VLANOG ISPITIVANJA

Meu vanjske uvjete koji djeluju na mehanika svojstva spada takoer i

temperatura okoline. Utjecaj sniene temperature osobito je znakovit pri ispitivanju
udarnog rada loma, ali je primjetan i u uvjetima statikog optereenja pri statikom
vlanom ispitivanju. Da bi se utvrdio utjecaj sniene temperature na rezultate statikog
vlanog pokusa epruvetu treba kontinuirano tokom ispitivanja ohlaivati u odgovarajuoj
komori. Utjecaj sniene temperature na rezultate statikog vlanog pokusa za obian
uljini konstrukcijski elik prikazuje slika 11.

, N/mm2
-196oC
800

600

400 -125oC

200 20oC

0,2 0,4 , mm/mm

Slika 11. Utjecaj sniene temperature na rezultate statikog vlanog

pokusa opeg konstrukcijskog elika 0361

Sa snienjem temperature ispitivanja granica razvlaenja Re i vlana vrstoa Rm rastu,

vrijednosti granice razvlaenja Reh i Rel postaju izraenije, dok se istezljivost A
smanjuje. Vrijednost modula elastinosti E se ne mijenja na to ukazuje nepromijenjeni
nagib Hookeovog pravca za sve temperature ispitivanja. Utjecaj sniene temperature na
mehanika svojstva mnogo je znakovitiji kod legura sa BCC reetkom (svi elici osim
austenitnih) nego kod legura sa FCC reetkom. Slika 12 pokazuje promjenu granice
razvlaenja sa snienjem temperature za dva elika (BCC reetka) i za tehniki isti
nikal (FCC reetka)
 Slika 12. Utjecaj sniene temperature na granicu razvlaenja
a- elik 5480
b- elik 1430
c- tehniki ist nikal

5. UTJECAJ POVIENE TEMPERATURE NA REZULTATE

STATIKOG VLANOG ISPITIVANJA

Utjecaj poviene temperature u uvjetima statikog optereenja kratkotrajnog

djelovanja uvod je u ponaanje materijala pri ovakvom naprezanju u uvjetima
dugotrajnog optereivanja to ima za posljedicu puzanje materijala.
S ciljem utvrivanja ponaanja materijala pri povienim temperaturama statiki
vlani pokus moe se provesti na epruveti koja je tijekom ispitivanja ugrijana na
odreenu temperaturu. Takvo ispitivanje provodi se na materijalima koji e u
eksploataciji biti izloeni povienoj temperaturi (kotlogradnja, energetska postrojenja i
sl.). Utjecaj poviene temperature na rezultate statikog vlanog ispitivanja opeg
konstrukcijskog elika prikazan je na slici 13 .

300 K

400 K

500 K

600 K

700 K

Slika 13. Utjecaj poviene temperature na rezultate statikog vlanog ispitivanja

opeg konstrukcijskog elika ( kvalitativni dijagram )

Povienjem temperature ispitivanja smanjuje se otpornost materijala (Re, Rm), granica

razvlaenja Re postaje slabije izraena, a istezljivost A se poveava. Modul elastinosti
E smanjuje se s poveanjem temperature.

6. PUZANJE MATERIJALA
(eng. Creep, njem. Kriechen)
U poglavlju 5 opisan je utjecaj poviene temperature na mehanika svojstva
utvrena kratkotrajnim statikim optereivanjem epruvete. Utjecaj poviene temperature
tim je signifikantniji to je trajanje optereivanja epruvete ili strojnog dijela u
eksploataciji, dugotrajnije.
Pretpostavimo da su kvalitativni dijagrami naprezanje - istezanje (slika 14)
dobiveni ispitivanjem dvije epruvete od kotlovskog elika na povienim temperaturama
1 i2, te da je temperatura 2 via od temperature 1. Utjecaj poviene temperature na
tijek dijagrama je ba onakav kako je opisan u poglavlju 5.
 Slika 14. Dijagrami te "zakrenuti" dijagrami puzanja za dvije
poviene temperature ispitivanja za isti elik za kotlove.

Pretpostavimo nadalje da je epruveta od istog elika napregnuta dulje vrijeme na

temperaturi 1 nekim konstantnim naprezanjem 1 koje je manje od granice razvlaenja
Re za tu temperaturu. Onog trenutka kada je epruveta napregnuta naprezanjem 1 ona
se istegnula za iznos 1 (slika 14). Daljnjim praenjem istezanja tijekom vremena
utvreno je da se ono nije vie poveavalo! Epruveta od istog elika napregnuta je na
temperaturi2 naprezanjem 2 opet manjim od granice razvlaenja Re za tu
temperaturu, to je prouzroilo istezanje 2. Meutim, praenjem istezanja utvreno je
da ono tijekom vremena raste, te da na kraju dolazi ak do loma epruvete! Donji
dijagram na slici 14 predstavlja dijagram puzanja zakrenut za 90, a slika 15 prikazuje
normalni dijagram puzanja kojemu je os apscisa vrijeme izraeno najee u satima, a
ordinata istezanje u postocima.
 Slika 15. Dijagram puzanja

Dijagram ne poinje u ishoditu koordinatnog sustava zbog toga to dolazi do trenutnog

istezanja u trenutku optereivanja epruvete. Dijagram, odnosno sam proces puzanja,
podijeljen je u tri stadija.
U prvom stadiju koji se naziva i poetni stadij puzanja istezanje se ostvaruje
prema izrazu:
I t m (36)
a vrijednost eksponenta m je manja od 1, pa se nakon naglog prirasta istezanja u
jedinici vremena na poetku optereivanja prirast postupno smanjuje do prijelaza u
slijedei stadij. U ovom stadiju je deformacija velika zbog sreivanja nepravilnosti
kristalne reetke.
U drugom stadiju puzanja koji se naziva stadijem konstantne brzine (gradijenta)
puzanja kao to i ime govori prirast istezanja u jedinici vremena je priblino konstantan
te je dijagram je priblino pravac za koji vrijedi:
II k t (37)
Nakon drugog stadija puzanja nastupa trei, zavrni stadij puzanja kada opet
dolazi do sve veeg prirasta istezanja u jedinici vremena (porast brzine puzanja) te
vrijedi:
III t m (38)
a eksponent m je vei od 1. U tom treem stadiju puzanja dolazi konano i do loma
epruvete.
Iz dijagrama na slici 14 proizlazi da je ispitani elik za naprezanje 1 na
temperaturi 1 otporan puzanju dok je za naprezanje 2 na temperaturi 2 neotporan
pojavi puzanja.
 Puzanje materijala je toplinski aktiviran, ireverzibilan proces deformacije
materijala koji nastaje u uvjetima dugotrajnog dijelovanja konstantnog optereenja na
povienoj temperaturi. Stoga na pojavu puzanja materijala utjeu slijedei parametri:
temperatura talita materijala;
tip atomske veze i kristalne reetke materijala;
mikrostrukturno stanje materijala.
Temperatura talita Tt (krutita) materijala predstavlja teoretski gornju granicu
koritenja materijala u konstrukcijske svrhe. Budui da je puzanje materijala toplinski
aktiviran proces u kojem nastupa difuzija te oporavak taj proces znaajnije nastupa u
temperaturnom podruju :
T 0,3 Tt , K (39)
to za elike iznosi oko 700 K, aluminijske slitine oko 350 K, dok olovo i polimerni
materijali puu ve na sobnoj temperaturi. U tom pogledu najpogodniji materijali su
keramika i teko taljivi prelazni metali zbog visoke temperature talita.

Plastino teenje u kristalnim zrnima je zapravo gibanje dislokacija. Znaajna je

razlika u naprezanju potrebnom za poetak gibanja dislokacija kod kristala kod kojih su
atomi povezani metalnom vezom (metali) i odgovarajueg naprezanja kod kristala s
kovalentnom ili ionskom vezom, slika 16.

Re

G/10 Keramika

G/102

G - modul smika
3
G/10
Krhko ponaanje
materijala

G/10
4
isti metali s BCC reetkom

isti metali s FCC reetkom

0 0,2 0,5 1 T/Tt

Slika 16. Ovisnost granice razvlaenja Re o omjeru temperature T/Tt

Zbog nedirektne veze meu atomima dislokacije se kod FCC metala lako gibaju kod
svih temperatura. Nasuprot tome kod kovalentno vezanih atoma (keramike) takav
pomak dislokacija (plastino teenje materijala) mogue je tek pri temperaturama
neznatno niim od temperature taljenja Tt. Stoga e i u tom pogledu keramiki materijali
biti u znatnoj prednosti u odnosu na metalne materijale, no kod keramike nastupa
problem velike krhkosti na niim temperaturama. Samo zbog toga se koriste jo uvijek
najvie metali ali ne isti ve legure.

Glede mikrostrukturnog stanja najbolju otpornost puzanju imati e oni materijali

koji posjeduju najvie prepreka za oteano gibanje dislokacija u kristalnoj reetci. To
vrijedi u itavim temperaturnom podruju, teoretski od 0 K do temperature talita
materijala no postoje neke specifinosti budui da se pri viim temperaturama ubrzavaju
toplinski aktivirani procesi:
- kretanje dislokacija je bre i odvija se na drugi nain nego to je to sluaj na
niim temperaturama;
- mogua je promjena mikrostrukture zbog difuzijskog premjetanja atoma i
defekata.

Utjecaj pojedinih mehanizama ovrsnua na povienje granice razvlaenja kod niskih i

povienih temperatura prikazan je u tablici 4.

Tablica 4. Djelovanje mehanizama ovrsnua pri niskim

i povienim temperaturama
Re1 Re2 Re3 Re4
Legiranje
(stvaranje Hladno Usitnjenje zrna Precipitacija
kristala deformiranje
mjeanaca)
0-dim. defekti 1-dim. defekti 2-dim. defekti 3-dim. defekti
Nisko
temperaturno + ++ ++ ++
deformiranje
Visoko
temperaturno +
deformiranje - + - ++
-
puzanje
+Poveanje Re; ++Jako poveanje Re; - Smanjenje Re
Podaci iz tablice 4 pokazuju da pri visokim temperaturama ovrenje nastupa
stvaranjem kristala mjeanaca (Re1) i precipitacijom (Re4). Hladno deformiranje
moe poveati, ali i smanjiti otpornost puzanju ako pri viim temperaturama nastupi
rekristalizacija. Smanjenjem kristalnog zrna smanjuje se i otpornost materijala prema
pojavi puzanja.
Olakana plastina deformabilnost metala na povienim temperaturama mogua
je zbog dva procesa:
1. Na povienim temperaturama kretanje dislokacija je puno bre, a i sam nain
njihovog gibanja je drugaiji u odnosu na gibanje pri niim temperaturama. Kod
niskih temperatura je mogue kretanje bridnih dislokacija samo u njihovim kliznim
ravninama ("konzervativno" kretanje) dok kod visokih temperatura moe nastupiti
"penjanje" bridnih dislokacija u smjeru okomitom na njihovu kliznu ravninu
("nekonzervativno" kretanje).
2. Nadalje kod niskih temperatura uslijed deformacije i poveanja gustoe
dislokacija materijal ovrava dok se kod visokih temperatura dislokacije "lijee"
oporavkom ili rekristalizacijom.
Svi su ti procesi ovisni o temperaturi i vremenu. Njihova je brzina uvjetovana brzinom
stvaranja i kretanja vakancija u reetci. Mjerilo za tu brzinu je energija aktivacije puzanja
koja je upravno proporcionalna energiji aktivacije difuzije. To znai da e materijali s
niskim koeficjentom difuzije imati bolju otpornost puzanju od onih kod kojih je taj
koeficjent visok. Budui da je koeficjent difuzije kod -Fe oko 100 puta manji nego kod
-Fe, austenitne legure imaju bolju otpornost puzanju od feritnih legura! Drugi
parametar koji utjee na brzinu puzanja je nametnuto naprezanje . Stoga se brzina
puzanja rauna prema slijedeem izrazu:
d
Q p

A m e k T , gdje je (40)
dt
- naprezanje;
T - apsolutna temperatura;
A - konstanta
m - konstanta
Qp - energija aktivacije puzanja, energija potrebna za skok atoma pri puzanju;
k - plinska konstanta.
Vrijednosti konstanti A i m ovisne su o naprezanju i vremenu ali takoer variraju i s
promjenom mikrostrukture (rast zrna, rast estica, oporavak).

Puzanje nastupa u kristalima (transkristalno) te po granicama zrna

(interkristalno).

6.1 Puzanje u kristalima

Na dijagramu na slici 17 prikazani su razliiti mehanizmi puzanja na primjeru

istog eljeza. Isti princip primjenjiv je i za ostale metale.

, C
o

-273 177 623 1077 1540 (temperatura talita istog eljeza)

10
-1
8400 (teoretska granica razvlaenja
Visokotemperaturno istog eljeza)
puzanje

10
-2
840
N/mm
2

/G

10
-3
Niskotemperaturno 84
puzanje
Nabarro-Herring
puzanje

10
-4
8,4 (realna granica razvlaenja
o
istog eljeza na 20 C)

10
-5
0,84
Anelastino
puzanje

0,5 T/Tt
Slika 17. Mehanizmi puzanja u kristalima

Visokotemperaturno puzanje
Kod visokotemperaturnog puzanja plastino deformiranje ne uzrokuje ovrenje
materijala te se deformacija ovisna o vremenu pri konstantnoj gustoi dislokacija odvija
uz konstantnu brzinu puzanja d/dt.
Niskotemperaturno puzanje
Deformacija materijala tijekom vremena se usporava zbog nastupajueg ovrsnua
materijala uzrokovanog poveanjem gustoe dislokacija. Stoga je mogue da na kraju
ova deformacija i prestane odnosno da je brzina puzanja jednaka nuli.
Budui da je sa stanovita primjene materijala najznaajnije visokotemperaturno
puzanje osnovni je pokazatelj brzine puzanja gustoa dislokacija i brzina kretanja
dislokacija:
d
b v , gdje je (41)
dt
d/dt - brzina puzanja;
b - burgersov vektor, cm;
- gustoa dislokacija, cm-2;
v - prosjena brzina kretanja (klizanja i penjanja) dislokacija, cm/s.

Ukoliko je gustoa dislokacija konstantna (visokotemperaturno puzanje) brzina puzanja

ovisi o brzini kretanja dislokacija. Brzina v ovisi o nametnutom naprezanju i
koeficjentu samodifuzije Dvd (difuzije vlastitih atoma), budui da se dislokacije penju
pomicanjem vakancija:
b2
v Dvd m/s, gdje je (42)
k T
b - burgersov vektor, m;
k - plinska konstanta, J/K;
T - apsolutna temperatura, K;
-naprezanje, N/m2;
Dvd - koeficjent vlastite difuzije, m2/s.

Dakle, osnovni je mehanizam za poveanje otpornosti puzanju smanjenje brzine

kretanja dislokacija prisustvom to veeg broja sitnih estica (precipitacijsko
ovrenje). Poeljno je da estice budu tvrde nekoherentne fino rasprene (elici) ili
koherentne velikog volumnog udjela sa visokom energijom stvaranja granica antifaza
(super legure).

6.2 Puzanje po granicama zrna

 Za razliku prema ponaanju materijala pri niskim temperaturama gdje granice
zrna povoljno djeluju na mehaniku otpornost materijala budui da predstavljaju
prepreku za gibanje dislokacija (ovrnje Re3), s gledita otpornosti puzanju granice
zrna djeluju nepovoljno.
Da bi se razumjela mehanika svojstva granica zrna potrebno je spoznati njihovu
atomsku strukturu tj. poloaj atoma na granicama. Kod ravnih granica zrna atomi oba
zrna u kontaktu periodiki su smjeteni uzdu granica, slika 18.

Atomi

Slika 18. Klizanje uzdu ravnih granica zrna

Na ravnim granicama zrna mogue je konzervativno gibanje dislokacija odnosno

klizanje jednog zrna prema drugom. No granice zrna vrlo su rijetko posve ravne ve su
nepravilnog oblika (neravne, prisutne izboine) sastavljene od ravnih dijelova koji
meusobno stoje pod nekim kutem, slika 19.

Klizna
b1 gz ravnina
Zrno 1
gz
b2gz bz
b1
bz
Zrno 2
gz
b2

Slika 19. Klizanje uzdu neravnih granica zrna

Kod neravnih granica zrna situacija je drugaija. Dislokacija granice zrna b1 moe
svladati (prijei) zavoj (ugao) samo ako dijelom pree u zrno, bz. Za to je potrebno
odreeno smino naprezanje. Ukoliko ono nije dovoljno deformacija ostaje elastina, i
klizanje uzdu granica zrna prestaje.
Ukoliko su mogui difuzijski proceci, kojima pogoduje visoka temperatura u procesu
puzanja, dolazi do premjetanja atoma iz podruja tlanog u podruje vlanog
naprezanja, slika 20.

Zrno 1

Granica
zrna

Zrno 2

Slika 20. Difuzijsko premjetanje atoma uzdu neravnih granica zrna

Na taj nain bridne dislokacije zaobilaze kutna mjesta, klizanje (plastino deformiranje)
po granici zrna se nastavlja. Kako je takva pojava klizanja po granicama zrna za
puzanje nepovoljna materijali koji se primjenjuju na viim temperaturama moraju imati
to krupnije zrno sa to manjim brojem i duljinom granica zrna.
Nadalje, segregacija atoma legirnih elemenata i disperzija estica uzdu granica
zrna ograniit e kretanje dislokacija i smanjit puzanje po granicama. Atomi legirnih
elemenata sa slabom topivou u kristalnoj reetki precipitiraju na granicama zrna i time
smanjuju klizanje. Dijagram na slici 21 pokazuje kako dodatak od samo 0,05% eljeza
aluminiju, gotovo potpuno onemoguava klizanje po granicama zrna.
 Slika 21. Ovisnost klizanja o sminom naprezanju za isti aluminij
(krivulja 1 - granica zrna bez estica) i aluminij legiran s 0,05%
eljeza (krivulja 2 - granica zrna sa esticama)

Na osnovi provedenih razmatranja brzinu puzanja mogue je smanjiti na sljedee

naine:
- Upotrebom materijala s kovalentnom vezom i visokom temperaturom talita;
- Kristalnom strukturom materijala s malim koeficjentom samodifuzije (npr. -Fe
umjesto -Fe);
- Legiranjem materijala onim legirnim elementima iji atomi prvenstveno
segregiraju na mjestima penjenja dislokacija;
- Upotrebom materijala s velikim zrnima ili ak monokristalnog materijala (mali
broj i duljina granica zrna). Orijentacija granica zrna u strukturi mora biti takva
da su one podvrgnute minimalnom sminom naprezanju;
- Koritenjem materijala koji sadre estice jednoliko rasporeene u kristalima
estice koje se ne transformiraju i ne rastu na radnoj temperaturi;
- Koritenjem materijala s esticama precipitiranim po granicama zrna.
Precipitacija estica po granicama zrna mora biti u istoj mjeri kao i u zrnima,
ako ne i vea.
 U tom smislu proizvedene su monokristalne turbinske lopatice od Ni-superlegure.
Bitno je da orijentacija monokristala bude takva da je smjer kristalne reetke najbolje
otporan puzanju u smjeru najveih vanjskih naprezanja. Na slici 22 prikazani su
dijagrami puzanja za razliite smjerove djelovanja konstantnog naprezanja za Ni-
superleguru slijedeeg kemijskog sastava:
9%Cr, 10%Co, 2%Ti, 5%Al, 12,5%W, 0,05%Zr, 0,015%B, 0,15%C - ostalo Ni.

Slika 22. Dijagrami puzanja za razliite smjerove djelovanja naprezanja

na monokristalnu epruvetu od Ni-superlegure

Najbolju otpornost puzanju legura pokazuje u smjeru kristalnih ravnina 001, a daleko
najslabiju za smjer kristalnih ravnina 110, pa se koritenjem takve anizotropije moe
znatno povisiti trajnost turbinskih lopatica.

Ispitivanje otpornosti puzanju uglavnom se provodi na jednakim epruvetama kao

i kod statikog vlanog pokusa, a najee se koriste epruvete okruglog poprenog
presjeka s navojnim glavama. Mogua je takoer uporaba okruglih epruveta s
prstenastim utorom (odnos unutarnjeg i vanjskog promjera od 0,6 do 0,8).
Ispitivanje se provodi direktnim optereivanjem epruveta pri nekoj temperaturi i to
ili s utezima ili sustavom poluga te registriranjem produljenja u zadanim vremenskim
razmacima. Epruvete se tijekom ispitivanja nalaze u peima kojima se termostatom
regulira temperatura ispitivanja. Ureaji za takvo dugotrajno optereivanje epruveta
konstantnim optereenjem nazivaju se puzalicama. Ispitivanje otpornosti puzanja su
kratkotrajna ukoliko je vrijeme ispitivanja t 100 h, a dugotrajna su ona ije je trajanje
due od 100 h.

Mehanika svojstva koja karakteriziraju otpornost materijala puzanju su :

Granica puzanja Rpt predstavlja vlano naprezanje koje pri temperaturi ispitivanja
nakon odreenog trajanja ispitivanja "t" ostavlja u epruveti trajnu deformaciju .
Najee je ona: 0,1; 0,2; 0,5 ili 1%. Primjerice Rp0,2/1000/500 predstavlja naprezanje koje
je nakon 1000 h ispitivanja pri 500 C trajno produljilo epruvetu za 0,2%.
Statika izdrljivost Rm/t/ je ono vlano naprezanje koje pri temperaturi nakon
zadanog trajanja ispitivanja "t" dovodi do loma epruvete. Npr. Rm/100000/475 je naprezanje
koje dovodi do loma epruvete nakon 100000 h ispitivanja pri 475 C. Analogno
statikom vlanom pokusu mehanika svojstva koja karakteriziraju deformabilnost
materijala pri puzanju su istezljivost At/ odnosno kontrakcija Zt/. Navedena mehanika
svojstva odreuju se dugotrajnim ispitivanjima koja traju 104 ili 105 sati. 104 sati iznosi
vie od jedne godine, a 105 sati vie od 11 godina.

Zbog dogotrajnosti primjenjuju se i kratkotrajna ispitivanja kojima je mogue

odrediti granicu puzanja Rdvm/. Rdvm/ predstavlja ono konstantno naprezanje koje
izmeu 25. i 35. sata ispitivanja izaziva brzinu puzanja /t=10-3 %/h, a dodatno nakon
rastereenja trajnu deformaciju pl.<0,2 %, slika 23.
 %
0,5

T=konst.
0,4

0,3 t=10 h

0,2

0,1

0 10 20 30 40 50
25 35 45 t, h

Slika 23. Kratkotrajno ispitivanje otpornosti puzanju

7. ZAOSTALA NAPREZANJA
(eng. Residual Stress, njem. Eigenspannungen)
Zaostala naprezanja su mikro i makro naprezanja prisutna u predmetu (izradku,
strojnom dijelu) bez djelovanja vanjskih sila i momenata u tom trenutku, a nalaze se u
mehanikoj ravnotei.
Spoznaja o veliini zaostalih naprezanja prisutnih u materijalu vana je budui da
se tokom izradbe, te osobito uporabe, superponiraju s naprezanjima koja su rezultat
djelovanja vanjskih sila ili momenata. To ponekad dovodi do plastine deformacije
strojnih dijelova ili ak do pojave loma.
Zaostala naprezanja kao pojava uoena su jo davno kod prirodnih materijala
(kamen, drvo), a tek kasnije kod metalnih materijala, budui da se kod njih vei dio
zaostalih naprezanja moe odgraditi plastinom deformacijom (izvitoperenjem) koja je
esto nevidljiva golim okom.

7.1 Podjela zaostalih naprezanja

 Nakon prvotne podjele zaostalih naprezanja na mikro i mako zaostala
naprezanja ustalila se podjela na zaostala naprezanja prvog, drugog i treeg reda
(vrste).
Zaostala naprezanja prisutna u nekom predmetu rezultat su superponiranja
zaostalih naprezanja prvog, drugog i treeg reda (slika 24):
I II III (43)

y

III I II III


ds
I
ds
I
+ ds
II I
0 x ds
-
III I II

0 x

Slika 24. Shematski prikaz sumiranja zaostalih naprezanja

Zaostala naprezanja prvog reda prisutna su u veem podruju predmeta,

odnosno proteu se preko veeg broja kristalnih zrna. Pripadajue sile odnosno
momenti nalaze se u ravnotei u itavom predmetu. Diranjem ravnotee sila ili
momenata nastaju makroskopske promjene dimenzija (izvitoperenje). Zaostala
naprezanja prvog reda nazivaju se i makro zaostalim naprezanjima.
- zaostala naprezanja drugog reda imaju konstantan iznos unutar jednog ili
nekoliko kristalnih zrna (slika 24). U ravnotei se nalaze sile odnosno momenti manjeg
broja susjednih zrna. Poremeajem ravnotee sila ili momenata mogu se pojaviti
makroskopske promjene dimenzija. Zaostala naprezanja drugog reda pripadaju skupini
mikro zaostalih naprezanja.
- zaostala naprezanja treeg reda razlikuju se ve na nekoliko atomskih
razmaka u kristalnoj reetki, a odgovarajue sile odnosno momenti nalaze se u
ravnotei samo unutar djelia kristalnog zrna. Naruavanjem ravnotee sila i momenata
u ovom sluaju ne mogu nastupiti makroskopske promjene dimenzija predmeta.
Zaostala naprezanja treeg reda nazivaju se i mikro zaostalim naprezanjima.

7.2 Uzroci nastanka zaostalih naprezanja

Zaostala naprezanja prisutna u strojnom dijelu ili dijelu konstrukcije uneena su

samim materijalom, tokom izrade ili su nastala tokom uporabe (eksploatacije).
Zaostala naprezanja uvjetovana materijalom su mikro zaostala naprezanja
(preteno ), dok su zaostala naprezanja nastala tokom izradbe ili uporabe gotovo
uvijek makro zaostala naprezanja (eventualno ). Uzroci pojave zaostalih
naprezanja prikazani su shematski na slici 25 .

Uzroci zaostalih naprezanja

uvjetovani materijalom uvjetovani eksploatacijom

npr. viefazni sustavi,

nemetalni ukljuci,
tokaste nepravilnosti mehaniki toplinski kemijski
npr. djelomina npr. toplinska zaostala npr. difuzija H kod
plastina deformacija naprezanja uslijed elektrokemijske
u blizini zareza ili eksploatacijski korozije
nemetalnih ukljuaka, uvjetovanog
trajno valjno temperaturnog polja
naprezanje
uvjetovani izradom
(podjela na glavne grupe tehnolokih postupaka prema DIN 8580)

oblikovanje obrada razdvajanje spajanje stvaranje promjena

(lijevanje) deformiranjem prevlaka svojstava
materijala npr.
toplinska npr. zaostala npr. zaostala zavarivaka zaostala indukcijsko
zaostala naprezanja kao naprezanja zaostala naprezanja kaljenje,
naprezanja posljedica kao posljedica naprezanja slojeva nitriranje,
nehomogene bruenja cementiranje
deformacije

Slika 25. Shematski prikaz uzroka zaostalih naprezanja

Pored uzroka pojave zaostalih naprezanja navedeni su i primjeri za pojedine sluajeve.
Za primjer nastanka zaostalih naprezanja prvog reda () najee se navode
toplinska zaostala naprezanja (lijevanje, toplinska obrada). Razmotrit e se na primjeru
hlaenja (gaenja) elinog valjka 100 mm. Ovaj valjak gasi se u vodi s temperature
850 C (Rose-ov model). Na slici 26 u dijagramu temperatura - vrijeme prikazane su
krivulje hlaenja ruba i jezgre elinog valjka.

Slika 26. Krivulje hlaenja i toplinska naprezanja

za elini valjak hlaen u vodi s 850 C

Kao to dijagram pokazuje rub se ohlauje znatno bre od jezgre, te je u toki A

temperaturna razlika najvea i iznosi 600 C. Zbog temperaturnog polja (razlike
temperature ruba i jezgre ) u valjku nastupaju toplinska naprezanja :

E T , gdje je (44)

E - modul elastinosti;
- koeficjent toplinske dilatacije;
- razlika u temperaturi.
Stezanje ruba (primjereno snienoj temperaturi), onemoguava znatno toplija jezgra,
to dovodi do pojave vlanih naprezanja u rubnoj zoni i tlanih naprezanja u jezgri
valjka budui da oba naprezanja trebaju biti u ravnotei (donji dijagram na slici 26).
Naznaena su samo uzduna (longitudinalna) naprezanja. Cirkularna naprezanja
(tangencijalna, obodna) su istog reda veliine dok su radijalna zanemarivo mala. U
trenutku kada se temperatura jezgre i ruba izjednae (sl. 26) toplinska naprezanja
jednaka su nuli te nema nikakvih zaostalih naprezanja (krivulja a na slici 26).To vrijedi
samo u sluaju kada toplinska naprezanja ne dostiu vrijednost granice razvlaenja
(teenja) Re. Stoga krivulja a vrijedi za neki materijal s relativno visokom granicom
razvlaenja. Budui da se s povienjem temperature granica razvlaenja elika
smanjuje (pri 600 C Re iznosi priblino samo treinu vrijednosti granice razvlaenja na
sobnoj temperaturi), toplinska naprezanja dostiu vrijednost granice razvlaenja i ne
mogu biti vea od njenog iznosa jer nastupa plastina deformacija odnosno teenje
materijala (rafirano podruje izmeu krivulja a i b). Krivulje b i c stoga vrijede za neki
materijal s niom vrijednou granice razvlaenja pa toplinska naprezanja lako dostiu
njen iznos. Nakon toke A dolazi dolazi do stezanja jezgre (krivulja c) i smanjenja
vlanih naprezanja u rubnoj zoni (krivulja b) pa su u toki B toplinska naprezanja ruba i
jezgre jednaka nuli, a uz daljnje odvoenje topline dolazi do pojave tlanih zaostalih
naprezanja na rubu i vlanih zaostalih naprezanja u jezgri. Veliina zaostalih naprezanja
je to vea to je vea temperaturna razlika u toki A, to znai da se s poveanjem
masivnosti komada odnosno intenziteta ohlaivanja mogu oekivati vea zaostala
naprezanja. Nadalje materijal s viom granicom razvlaenja kod povienih temperatura
imati e manja zaostala toplinska naprezanja pri gaenju.
Zaostala naprezanja drugog reda () nastaju primjerice kod viefaznih
materijala koji posjeduju strukturne faze s razliitim koeficijentima toplinske dilatacije.
Slika 27 prikazuje shematski jedan dvofazni sustav gdje faza A ima vei koeficijent
toplinskog istezanja od faze B.
 A>B

Slika 27. Pojava zaostalih naprezanja kao posljedica

razliitih koeficijenata toplinske dilatacije

Pretpostavimo li da na nekoj temperaturi To nisu prisutna nikakva naprezanja ,

hlaenjem na temperaturu T1 faza A ima veu tendenciju smanenja volumena
(skupljanja) od faze B. Budui da su obje faze vrsto spojene granicama faza u fazi A
javljaju se (i eventualno zaostaju) vlana naprezanja, a u fazi B tlana naprezanja u
istom iznosu.
Zaostala naprezanja treeg reda () prisutna su u svakom realnom materijalu
koji nema idealnu mikrostrukturu. Kod materijala s kristalnom strukturom (svi metalni
materijali, neke keramike i polimeri) prisutne su kristalne nepravilnosti, tj. svi atomi nisu
uredno smjeteni na svojim poloajima u kristalnoj reetki ve su prisutne tokaste,
linijske i povrinske nepravilnosti, odnosno praznine, ukljuinski/zamjenbeni atomi,
bridne i vijane dislokacije te malokutne i velikokutne granice zrna. Sve navedene
nepravilnosti uzrokuju prisustvo zaostalih naprezanja treeg reda.

7.3 Mjerenje zaostalih naprezanja

Usporedo sa spoznajom o zaostalim naprezanjima razvile su se i najrazliitije

metode za njihovo mjerenje. Metode za mjerenje zaostalih naprezanja uglavnom se
dijele na razorne, polurazorne i nerazorne metode.
 Grupu razornih i polurazornih metoda ine razliiti isto mehaniki ili mehaniko-
elektriki postupci. Ovim metodama mogue je samo mjerenje zaostalih naprezanja 1.
reda, a nedostatak je takoer da se elementi konstrukcije ili strojeva ispitani ovim
metodama ne mogu dalje koristiti.
Postupci mjerenja zaostalih naprezanja rengenskom difrakcijom, ultrazvukom i
magnetskim metodama spadaju u skupinu nerazornih metoda. Osim to nimalo ne
oteuju ispitane dijelove s nekim od ovih postupaka mogue je izmjeriti i mikro
zaostala naprezanja ( i ).
U tablici 5 navedeni su razliiti postupci za mjerenje zaostalih naprezanja. Za
svaki postupak naveden je stupanj razvijenosti, stupanj ulaganja u istraivanje i razvoj
te uestalost primjene pojedine metode (stanje u bivoj Zapadnoj Njemakoj 80-tih
godina).

Tablica 5. Uestalost primjene i stupanj razvijenosti pojedinih metoda

za mjerenje zaostalih naprezanja
Stupanj Kontrola
Istraivanje i
razvijenosti kvalitete u
razvoj
postupka proizvodnji
Razdvajanje,
Izbuivanje, 90 5 10
Tokarenje
Greben,
Mehaniko- Kruni lijeb 90 5 5
elektriki (mehaniki)
razorni Kruni lijeb
80 10 20
postupci (DMS)
Buenje
70 10 20
provrta
Ostali
50 5
postupci
Rengen 70 35 30
Nerazorni
Ultrazvuk 30 20 5
postupci
Magnetski 30 15 5
100 100

8. UMOR MATERIJALA
(eng. Fatigue, njem. Ermdung)
esto dijelovi strojeva i konstrukcija nisu napregnuti statikim naprezanjem ve
promjenjivim (dinamikim) naprezanjem. Unato tome to je iznos takvog dinamikog
naprezanja nii od granice razvlaenja, nakon nekog vremena moe doi do pojave
loma ukoliko je takvo naprezanje promjenjivog inteziteta i dugotrajno. Zato je
dimenzioniranje dinamiki optereenih dijelova strojeva i konstrukcija koritenjem
podataka o mehanikim svojstvima utvrenim statikim ispitivanjem nedovoljno tono ili
sasvim netono. Posljedica toga je pojava umora materijala odnosno postupnog
razaranja materijala zbog dugotrajnog djelovanja promjenljivog (dinamikog) naprezanja
kojeg je rezultat prijelom strojnog dijela. Pojava umora materijala poznata je ve od
sredine 19. stoljea, a opisao ju je Whler.
Karakteristina prijelomna povrina od umora shematski je predoena na slici 28

Slika 28: Shematski prikaz prijelomne povrine kao posljedice umora materijala

Karakteristika loma od umora materijala je da nema pojave vidljive plastine

deformacije ak i ako se radi o ilavom materijalu. Prijelomna povrina sastoji se od
zaglaenog svjetlog dijela s brazdama napredovanja pukotine. Brazde podsjeaju na
godove drveta. Taj dio prijelomne povrine nastajao je dulje vremena pa se i naziva
podrujem trajnog loma. Drugi dio prijelomne povrine - podruje trenutnog loma - je
hrapav, zagasit i zrnat, a nastao je u trenutku kada je nametnuto naprezanje zbog
smanjenja nosive plohe naraslo na iznos jednak vlanoj vrstoi materijala. Odnos
povrina trajnog i trenutnog loma te njihov razmjetaj na prijelomnoj povrini ovisi o vrsti
i intenzitetu dinamikog naprezanja te intenzitetu koncentracije naprezanja.
Za izradak ili epruvetu idealno glatke povrine, bez koncentratora naprezanja o
kojima e biti govora kasnije, klica loma je posljedica lokalne nehomogene deformacije
uslijed koje dolazi do formiranja ploastih tvorevina koje proklizavanjem tvore izboine
(ekstruzije) i udubine (intruzije) na povrini (slika 29). Takve neravnine na povrini, a
osobito udubine predstavljaju koncentratore naprezanja odnosno potencijalna mjesta
stvaranja inicijalne pukotine. Inicijalna pukotina nastala na povrini iri se kod materijala
s kristalnom strukturom pod kutem od 45 u odnosu na normalno naprezanje tj. u
smjeru maksimalnog sminog naprezanja ( stadij I, slika 29.) Takav nain irenja
pukotine prisutan je samo kroz nekoliko kristalnih zrna. Brzina irenja pukotine u ovom
stadiju ovisi o okolnom mediju. Pri ispitivanju na zraku brzina iznosi 10-7 mm po
ciklusu naprezanja. Pri promjenjivom naprezanju velike amplitude ili u prisutnosti
koncentratora naprezanja konstrukcijskog ili tehnolokog porijekla stadij I se uope ne
pojavljuje.

Slika 29. Shematski prikaz nastanka loma od umora materijala

U stadiju II pukotina se iri transkristalno, najee okomito na smjer djelovanja

normalnog naprezanja. U tom stadiju irenja pukotine nastaju karakteristine brazde
kao posljedica stalnog izmjenjivanja "zatupljenja" i "otrenja" vrha pukotine. Razmak
izmeu brazdi je pokazatelj brzine irenja pukotine. Smanjenjem nosivog presjeka
naprezanje stalno raste, brzina irenja pukotine se poveava pa razmak izmeu brazdi
postaje sve vei. Kada se plotina presjeka smanji toliko da naprezanje u nosivom
dijelu presjeka dostigne veliinu vlane vrstoe materijala nastupa trenutni lom.
Povrina trenutnog loma je puno hrapavija od povrine trajnog loma.
Ovo je bilo objanjenje nastanka loma od umora za izradak idealne strukture bez
prisutnosti razliitih koncentratora naprezanja. Koncentratori naprezanja mogu biti:
1. konstrukcijskog;
 2. tehnolokog i
3. eksploatacijskog porijekla.

Konstrukcijske koncentratore naprezanja predstavljaju mjesta s nedovoljno

velikim radijusom zaobljenosti to se esto susree na osovinama i vratilima
promjenjivog presjeka, slika 30.
Detalj A
Detalj A

Slika 30. Konstrukcijski koncentator naprezanja uslijed

neodgovarajueg prelaznog radijusa

Konstrukcijski koncentartori naprezanja su takoer i utori za klin na vratilu, navoji na

vijcima itd.

Tehnoloki koncentatori naprezanja mogu nastati ve u postupku lijevanja (pore,

lunkeri, ukljuci i sl.), toplog oblikovanja (pukotine nastale kao posljedica izluevina), u
postupku toplinske obrade (pukotine kao posljecica provedene toplinske obrade) ili se
moe raditi o razliitim utorima nastalim tijekom obrade odvajanjem estica (tokarenje,
glodanje), slika 31.
Detalj A
Detalj A
Tragovi obrade
tokarskog noa

Slika 31. Tehnoloki koncentator naprezanja kao posljedica

neravne povrine nakon tokarenja

Eksploatacijski koncentartori naprezanja nastaju tijekom uporabe kao posljedica

udarca pri montai/demontai te uslijed pojave napetosne korozije, vodikove bolesti i sl.
 Mehaniko svojstvo koje karakterizira otpornost materijala prema pojavi umora
materijala naziva se dinamika izdrljivost. Svrha ispitivanja dinamike izdrljivosti je
utvrivanje ponaanja materijala ili dijelova strojeva odnosno konstrukcija u uvjetima
dugotrajnog djelovanja promjenjivog (dinamikog) naprezanja. Analogno statikom
naprezanju i dinamiko naprezanje moe biti vlano - tlano, savojno, uvojno (torzijsko).

Ispituje se ureajima koji omoguuju promjenljivo ("titrajno") optereivanje

epruveta ili strojnih dijelova a nazivaju se pulzatori ili umaralice. Umaralice rade
hidrauliki, servohidrauliki ili na principu elektromagnetske rezonancije. Moderne
umaralice omoguuju razliite naine promjenjivog naprezanja, slika 32:

Blok program

Sluajna promjena

Slika 32. Razliiti oblici promjenjivog naprezanja

 Pri ispitivanju dinamike izdrljivosti nastoje se simulirati takvi uvjeti dinamikog
(promjenjivog) naprezanja kakvi vladaju u eksploataciji. To se osobito odnosi na
ispitivanje dinamike izdrljivosti strojnih elemenata ili itavih sklopova pa i konstrukcija.
U tom sluaju dobiva se podatak o dinamikoj izdrljivosti strojnog dijela, gdje su za
razliku od ispitnog uzorka prisutni i mogui koncentatori naprezanja. Takoer ispitivanje
se mora provoditi u okolinjim uvjetima to slinijim onima u eksploataciji (visoka
odnosno niska temperatura, vlani zrak, korozioni medij i sl.)

Ukoliko je frekvencija promjene dinamikog optereenja "f" manja od 5 Hz radi se

o niskofrekventnom ispitivanju. Ispitivanje s frekvencijom 5 Hz < f < 30 Hz je
srednjefrekventno, a ukoliko je frekvencija "f" vea od 30 Hz govori se o
visokofrekventnom ispitivanju.

Kod ispitivanja dinamike izdrljivosti (pogotovo na ispitnim uzorcima) najee

se primjenjuje promjenjivo naprezanje sinusoidnog karaktera, slika 33.

naprezanje,
Naprezanje,

sr

ciklus vrijeme, t
Vrijeme, t
sr srednje naprezanje
a - srednje naprezanje
sramplituda naprezanja
g - amplituda
a gornje naprezanja
naprezanje
d - gdonje naprezanje
- gornje naprezanje
d - donje naprezanje
Slika 33 : Parametri sinusoidnog promjenjivog naprezanja

Srednje naprezanje predstavlja aritmetiku sredinu gornjeg i donjeg naprezanja:

 g d
sr . (45)
2
Amplituda naprezanja je polovica razlike izmeu gornjeg i donjeg naprezanja:
g d
a . (46)
2
Ovisno o tome odvija li se promjenjivo naprezanje samo u podruju tlaka
odnosno samo u podruju vlaka ili pak naizmjence zadire u oba podruja govori se o
istosmjernom odnosno izmjeninom promjenljivom naprezanju, slika 34.

1
2
3 4
5
6
7

Slika 34 : Razliiti tipovi sinusoidnog promjenjivog naprezanja

1. Obino vlano istosmjerno promjenjivo naprezanje sr>a;

2. Poetno vlano istosmjerno promjenjivo naprezanje sr=a;
3. Nesimetrino izmjenino promjenjivo naprezanje sr> 0, sra;
4. Simetrino izmjenino promjenjivo naprezanje sr= 0, ag;
5. Nesimetrino izmjenino promjenjivo naprezanje sr< 0, sra;
6. Poetno tlano istosmjerno promjenjivo naprezanje sr=a;
7. Obino tlano istosmjerno promjenjivo naprezanje |sr|>a

Za utvrivanje dinamike izdrljivosti izabire se jedan od tipova promjenljivog

naprezanja, te se provodi tzv. Whlerov pokus. Najee se dinamika izdrljivost
odreuje za tipove promjenjivog naprezanja 2, 4 ili 6. Za svaki nivo promjenljivog
naprezanja, iskazan amplitudom naprezanja a (tip 4), gornjim naprezanjem g (tip 2) ili
donjim naprezanjem d (tip 6) ispituje se 6 do 10 istovrsnih epruveta. Posebnu panju
treba pokloniti izradi i zavrnoj obradi epruveta s obzirom da je jak utjecaj razliitih
koncentratora naprezanja na vrijednost dinamike izdrljivosti.
Oblik i dimenzije epruveta ovise o nainu prihvata odnosno o nainu
optereivanja na pulzatorima. Za vlano - tlana ispitivanja epruvete su, ovisno o obliku
poluproizvoda, okruglog ili etvrtastog poprenog presjeka. Za obino savijanje rabe se
epruvete etvrtastog poprenog presjeka, a za rotacijsko savijanje epruvete okruglog
poprenog presjeka. Epruvete za ispitivanje uvijanjem su okruglog poprenog presjeka.
Rezultati Whlerova pokusa ucrtavaju se u Whlerov dijagram, u koji se za
pojedine vrijednosti dinamikog naprezanja unose podaci o izdranom broju ciklusa do
loma epruvete, slika 35.

a,g ili d

Slika 35 : Whlerov dijagram

Najvee dinamiko (promjenjivo) naprezanje (a, g ili d) koje epruvete izdre

kroz praktiki beskonaan broj ciklusa bez pojave loma ili makropukotina naziva se
dinamika izdrljivost - Rd ,N/mm2. Kako je beskonaan broj ciklusa idealan pojam tj.
svako ispitivanje ima svoje ogranieno trajanje utvruje se granini broj ciklusa Ng. Kod
metalnih materijala a posebno kod konstrukcijskih elika, Whlerova krivulja se
asimptotski pribliava vrijednosti dinamike izdrljivosti, dok se kod polimernih
materijala Whlerova krivulja pribliava apscisi pa se ne moe pouzdano utvrditi
dinamiku izdrljivost.
Uobiajene vrijednosti graninog broja ciklusa Ng za metalne materijale jesu sljedee :
za elik : Ng=107 ciklusa;
za bakar i bakrene legure : Ng=5107 ciklusa;
za lake metale i njihove legure : Ng=108 ciklusa.
Granini broj ciklusa ne ovisi samo o vrsti materijala ve i o njegovoj namjeni.
Rasipanja rezultata kod ispitivanja dinamike izdrljivosti vrlo su velika. Mogue je da se
za jednaku razinu naprezanja brojevi ciklusa do loma epruvete odnose ak kao 1:10, pa
se za pouzdano utvrivanje dinamike izdrljivosti za svaki nivoa naprezanja ispituje
vei broj epruveta (6 do 10) uz statistiku obradu rezultata ispitivanja.

Nadalje radi eliminacije utjecaja tehnolokih koncentatora naprezanja epruvete je

nakon bruenja potrebno i polirati. Takoer, znaajan je utjecaj i korozije na vrijednost
dinamike izdrljivosti, slika 36.

7
Ng=10 ciklusa log N

Slika 36. Utjecaj korozije materijala na dinamiku izdrljivost

A polirana povrina;
B korodirana povrina;
C interkristalna korozija
Dijagram na slici 36 vrijedi za konstrukcijski elik. U sluaju prisustva interkristalne
korozije epruvete pucaju i kod vrlo velikog broja ciklusa pri relativno maloj amplitudi
naprezanja pa ne postoji izraena dinamika izdrljivost (krivulja C asimptotski se
pribliava nuli).

Whlerov dijagram daje podatak o iznosu dinamike izdrljivosti nekog materijala

samo za jedan tip promjenjivog naprezanja. Za konstruktore je esto potreban podatak
o iznosu dinamike izdrljivosti nekog materijala za razliite tipove promjenjivog
naprezanja. Takve podatke daje Smithov dijagram, slika 37.

Slika 37. Smithov dijagram

U Smithovom dijagramu je prikazana ovisnost dinamike izdrljivosti Rd o srednjem

naprezanju sr. S gornje strane dijagrama podruje dinamike izdrljivosti ogranieno je
linijom gornjih naprezanja g te s granicom razvlaenja Re, a s donje strane s linijom
donjih naprezanja d. Tako se iz Smithovog dijagrama dobiva podatak o veliini
dozvoljene amplitude naprezanja za odreene vrijednosti sr. S poveanjem srednjeg
naprezanja sr dozvoljena amplituda naprezanja a se smanjuje. Za granini sluaj sr=
Re dozvoljena amplituda je jednaka nitici a= 0! Smithov dijagram na slici 37 daje
podatke o dinamikoj izdrljivosti nekog materijala za vlano-tlano promjenjivo
naprezanje. Dinamika izdrljivost nekog materijala moe se naravno ispitivati i u
uvjetima ostalih naina optereivanja kao to su na primjer savojno ili uvojno
promjenjivo optereenje. Smithov dijagram na slici 38 daje podatke o dinamikoj
izdrljivosti opeg konstrukcijkog elika 0361 za razliite naine optereivanja.

Slika 38. Smithov dijagram za vlano-tlano,savojno i uvojno

optereivanje elika 0361

Za krhke materijale (sivi lijev) Smithov dijagram izgleda drugaije, slika 39.
 Rd

a
a Rm

a a

sr

Slika 39. Smithov dijagram za sivi lijev

Povienje dinamike izdrljivosti mogue je ostvariti svim mehanizmima

ovravanja: Re1, Re2, Re3, Re4.

Dodatno treba voditi rauna o istoi materijala (elika) budui da razliiti

ukljuci, izluevine i sl. predstavljaju potencijalne koncentatore naprezanja.
 9.6 Eksperimentalno utvrivanje lomne ilavosti KIc

Zbog specifinih zahtjeva definiranih konceptom LEML-a, odnosno linearno-

elastinim ponaanjem materijala do loma, za eksperimentalno utvrivanje lomne
ilavosi KIc moraju biti ispunjeni sljedei uvjeti:

dimenzije epruvete moraju biti znatno vee od veliine plastine zone pri vrku
pukotine,
u trenutku nestabilnog irenja pukotine mora postojati mogunost precizne
registracije optereenja,
za odgovarajuu geometriju epruvete mora biti poznata jednadba, tj. odnos
izmeu faktora intenziteta naprezanja, naprezanja
i duljine pukotine.
Jednadba za odreivanje faktora inteziteta naprezanja KI jednaka je:
a
1

K I a f , gdje je
2
(71)
W
naprezanje;
a polovina duljine pukotine;
W - irina epruvete (strojnog dijela);
f korekturna funkcija.

Korekturna funkcija f(a/W) predstavlja faktor geometrije dan u obliku aproksimacijskog

polinoma:
2
a a a
f c1 c 2 c 3 ... (72)
W W W

9.6.1 Oblik i dimenzije epruvete

Ispitivanje se najee provodi na kompaktnoj vlanoj epruveti (slika 54) ili na

epruveti za trotokasto savijanje (slika 55).

Slika 54. Kompaktna vlana epruveta

Faktora inteziteta naprezanja odreuje se iz izraza:

F a
KI f1
1
a=(0,45 do 0,55)W (73)
B W 2 W
 Slika 55: Epruveta za trotokasto savijanje

KI slijedi iz izraza:
F S a
KI f2
3
a=(0,45 do 0,55)W (74)
B W 2 W

9.6.2 Nain provedbe ispitivanja

Postupak ispitivanja se provodi u dvije faze:

stvaranje realne pukotine promjenljivim naprezanjem na umaralici (pulzatoru),
statiko ispitivanje do loma uz snimanje dijagrama sila-proirenje pukotine na
univerzalnoj kidalici.

Provoenjem ispitivanja na servo-hidraulikom ureaju mogue je oba ispitivanja

provesti na istom ureaju. Snimanje dijagrama sila-proirenje pukotine (druga faza
ispitivanja) shematski je prikazano na slici 56.
 F F

2
1

a) F b)
3

1 - mjera proirenja pukotine 2 - naprava za savijanje 3 - x-y pisa

Slika 56. Shematski prikaz snimanja dijagram sila-proirenje pukotine

a) kod epruvete za trotokasto savijanje
b) kod kompaktne vlane epruvete

S obje strane mehaniki izrezanog utora uvruje se mjera proirenja pukotine, te se

promjena irine pukotine zajedno s elektrinim signalom za silu prenosi na pisa.
Ovisno o vrsti materijala i vanjskim uvjetima ispitivanja (npr. temperatura ispitivanja)
mogu nastupiti tri karakteristina tipa dijagrama sila - proirenje pukotine (slika 57).
Tip 1 Tip 2 Tip 3

A B A B A B
FS=FQ Fmax Fmax Fmax=FQ
FQ FS Fs
sila, F

0 0 0
proirenje pukotine, v
Slika 57. Tipovi dijagrama sila - proirenje pukotine
 Kod krivulje tipa 1 prije dostignua maksimalne sile Fmax, koja oznaava poetak
nestabilnog irenja pukotine i pojave loma, dolazi do izvjesne plastine deformacije i do
stabilnog irenja pukotine. Nain utvrivanja sila FQ koja karakterizira tu pojavu je
slijedei:
Ucrtavanjem pravca OB koji ima 5% blai nagib od tangente OA nalazi se
presjecite pravca s krivuljom, a ordinata presjecita predstavlja iznos sile FQ. Uvjet za
primjenljivost LEML-a odnosno ograniene plastine zone je slijedei:
Fmax
1,1 (75)
FQ

Kod krivulje tipa 2 nakon relativno dugog linearno-elastinog ponaanja

materijala i dostizanja sile FQ dolazi do privremenog smanjenja sile (slino kao kod sile
teenja pri statikom vlanom pokusu) koje karakterizira ogranieno nestabilno irenje
pukotine.
Krivulju tipa 3 karakterizira gotovo linearno-elastino ponaanje materijala.
Nestabilno irenje pukotine poinje kod sile Fmax koja je jednaka sili FQ.

Duljinu pukotine potrebno je izmjeriti u ravnini pukotine na tri mjesta s tonou

od 0,1 %. Izmjera duljine pukotine je srednja vrijednost od tri mjerenja, slika 58.

Slika 58. Nain utvrivanja duljine pukotine

Iz utvrene sile FQ izraunava se faktor intenziteta naprezanja KQ tako da se

vrijednost sile FQ uvrsti u odgovarajui izraz za odreivanje faktora intenziteta
naprezanja (izrazi 73 i 74). Vrijednost KQ predstavlja kritini intenzitet naprezanja KIC
ukoliko su zadovoljeni kriteriji definirani konceptom LEML-a. Prisutnost ravninskog
stanja deformacije zajamena je izrazima:

2
K
irina epruvete : B 2 ,5 Ic (76)
Re
 2
K
duljina pukotine : a 2 ,5 Ic (77)
Re
Ukoliko dobivena vrijednost KQ uvrtena u gornja dva izraza (76) i (77) zadovoljava
nejednadbe, prihvaa se kao lomna ilavost materijala KIc.

9.7 Lomna ilavost konstrukcijskih materijala

i korelacija s drugim mehanikim svojstvima
Budui da su elici za poboljavanje jedna od najvanijih skupina konstrukcijskih
materijala, kod kojih se zahtjeva visoka vrstoa i poviena ilavost, kod tih elika
osobito su vane znaajke lomno-mehanikih svojstava. U tablici 6 navedene su
vrijednosti lomne ilavosti KIc i konvencionalne granice razvlaenja Rp0,2 za neke od
ovih elika.

Tablica 6. Vrijednosti lomne ilavosti i konvencionalne granice razvlaenja

elika za poboljavanje

Rp0,2, KIc,
Oznaka elika
N/mm2 N/mm3/2
.4731 450 2100
.4732 480 1900
.5431 1300 2500
.5480 670 4320

Na dijagramu 59 grafiki je prikazana ovisnost lomne ilavosti i konvencionalne

granice razvlaenja elika za poboljavanje.
KIC,
3/2
N/mm
5000 3
1
2
4
4000

3000 1 - 38CrMo5,1
2 - 40NiCrMo6
3 - 41SiNiCrMo7,5
2000 4 - 38NiCrMoV7,3

1000

1000 1200 1400 1600 1800 2000 Rp0,2,

2
N/mm

Slika 59. Ovisnost lomne ilavosti i konvencionalne granice

razvlaenja kod elika za poboljavanje

Poput udarne radnje loma i lomna ilavost ovisna je o temperaturi ispitivanja,

slika 60.
KIC,
N/mm3/2
5000

4000
23MnNiCrMo6,4
X 20NiCrMo2
3000 X 23Mn6
X 23MnNiCrMo5,2
X
50CrV4
2000
X
X

1000
-80 C

-60 -40 -20 0 20
Slika 60. Temperaturna ovisnost lomne ilavosti
kod elika za opruge i lance
 Za gnjeilake aluminijske legure koje se ponaaju ilavo nije potrebno odreivati
lomnu ilavost. Meutim za toplinski obradive aluminijske legure koje su krhke
vrijednost lomne ilavosti je znaajan podatak, tablica 7.

Tablica 7. Vrijednosti lomne ilavosti i konvencionalne granice razvlaenja

toplinski obradivih aluminijskih legura

Rp0,2, KIc,
Oznaka legure
N/mm2 N/mm3/2
AlCuMg 440 880
AlCuMg2 510 810
AlZnMgCu1,5 500 910
AlZnMgCu2 450 755

Slika 61 grafiki prikazuje ovisnost lomne ilavosti o konvencionalnoj granici razvlaenja

za neke toplinski obradive aluminijske legure.

KIC,
3/2
N/mm
3500

2800 1
1 - AlMg
2 - AlMgSi
2100 3 - AlCuMg
4 - AlZnMgCu
2
1400
3
4

700
0 140 280 420 560 Rp0,2, N/mm2

Slika 61. Ovisnost lomne ilavosti o konvencionalnoj granici

razvlaenja za toplinski obradive aluminijske legure
 10. TENZOMETRIJA

Tenzometrija obuhvaa odreivanje naprezanja na temelju mjerenja deformacije

materijala. Tenzometrija pripada grupi nerazornih metoda za odreivanje naprezanja
bilo da se ono odreuje na strojnom dijelu za vrijeme njegove eksploatacije ili kod
nekog prototipnog ispitivanja.
Ovisnost izmeu djelujueg naprezanja i ostvarene deformacije materijala jasno
pokazuje konvencionalni dijagram naprezanje-istezanje na slici 62.

Naprezanje
, N/mm2

, mm/mm
Istezanje

Slika 62. Dijagram naprezanje () - istezanje ( ) za konstrukcijski elik

U podruju elastinosti gdje su naprezanja manja od granice razvlaenja ovisnost

izmeu naprezanja i deformacije je linearna i predoena je Hookeovim pravcem za koji
vrijedi Hookeov zakon:
E , gdje je (78)
- naprezanje;
E modul elastinosti;
- relativno produljenje, istezanje.
Stoga je u elastinom podruju za poznatu deformaciju materijala (istezanje ili sabijanje)
vrlo jednostavno odredit iznos djelujueg naprezanja, naravno ako je poznat materijal
odnosno njegov modul elastinosti.
Postoji vie naina mjerenja deformacija. Ovdje je dan pregled mjeraa
deformacije od onih jednostavnih pa do onih koji daju najtonije podatke o deformaciji
(DMS-mjerne trake).

10.1. Mehanika mjerila deformacije

Mehanika mjerila deformacije predstavljaju najednostavnije mjerae. Kod

jednopolunih mehanikih mjerila iznos deformacije se odreuje na osnovu kuta otklona
kazaljke, slika 63a, a kod mjerila s mjernim satom vrijednost deformacije direktno se
oita na samom mjernom satu, slika 63b.

Amslerov
L ekstenzimetar
L/L0

Lo L Lo L

a) b)
Slika 63. Mehanika mjerila deformacije
a) Jednopoluno mjerilo
b) Mjerilo s mjernim satom

10.2. Mehaniko-optika mjerila deformacije (Martensovo ogledalo)

Produljenje predmeta uzrokuje zakretanje Martensovog ogledala i lom upadne

zrake svjetlosti pod kutem 2, slika 64.
 Lo

H

e

L
L

Slika 64. Mehaniko-optiko mjerilo deformacije

Iz slike 64 slijedi:
L
sin , odnosno (79)
e
H
tg , gdje je (80)
2L

L produljenje (deformacija);
e - dimenzija ticala (e=4 mm);
H visina reflektirane zrake;
L udaljenost podloge.

Kako je kut vrlo mali (2) vrijedi:

sin tg odnosno (81)
L H
(82)
e 2L
Iz izraza 82 slijedi:
H e
L (83)
2 L
Budui da su veliine e i L konstantne produljenje L odreeno je visinom H.
Nedostaci mehanikih i mehaniko-optikih mjerila deformacije:
- zbog veliine ovi ureaji nisu primjenjivi za mjerenje deformacija na manjim
objektima;
- nije mogue mjeriti deformacije na mjestima gdje je dolo do koncentracije
naprezanja;
- ureaji su osjetljivi na vibracije i mjere deformacije (naprezanja) u uvjetima
statikog optereenja;
- nije mogue oitavanje deformacije na daljinu ve samo na mjestu mjerenja
te stoga ureaji nisu primjenjivi za mjerenja u nepovoljnim okolinjim uvjetima
(visoka i niska temperatura, otrovni plinovi i sl.);
- nije mogue automatsko biljeenje podataka.

10.3. Mehaniko-elektrina mjerila deformacije

Mehaniko-elektrina mjerila deformacije mogu biti kapacitivna i induktivna. Kod

kapacitivnih mjerila, slika 65, uslijed deformacije predmeta mijenja se udaljenost izmeu
ploa kondenzatora to se odraava na promjenu kapaciteta (c) i ova je promjena
upravno proporcionalna deformaciji predmeta (L).

Lo L

Slika 65. Kapacitivno mehaniko-elektrino mjerilo deformacije

Mjerenje deformacije induktivnim mjeraima, slika 66, ostvaruje se na principu

pomicanja eljezne jezgre unutar induktivnih zavojnica ime se mijenja induktivitet
zavojnica, odnosno otpor izmjeninoj visokofrekventnoj struji. Koritenjem mjernog
pojaala mogue je pojaati elektrini signal i do 50000 puta.
 Pomino ticalo

Zavojnice eljezna jezgra

Fiksno ticalo

L Lo

Slika 66. Induktivno mehaniko-elektrino mjerilo deformacije

Prednosti mehaniko-elektrinih mjeraa jesu slijedee:

- mogunost mjerenja deformacije na daljinu odnosno mjerenja u nepovoljnim
okolinjim uvjetima;
- ureaji su manjih dimenzija i manje teine;
- mogunost mjerenja i dinamikih naprezanja premda u ogranienom
podruju.

Nedostaci ureaja:
- ureaji su relativno veliki da bi mogli mjeriti deformacije na sasvim malim
objektima ili na mjestima koncentracije naprezanja;
- nisu pogodni za mjerenje dinamikih naprezanja viih frekvencija i intenziteta
(ureaji su preteki).

10.4. Elektrina mjerila deformacije (tenzometarske mjerne trake)

Tenzometarske mjerne trake koje se jo nazivaju DMS (njem.) ili SG (engl.) trake
prvi puta je upotrijebio ameriki znanstvenik Arthur Claude Rouge. On je davne 1938.
godine elio izmjeriti naprezanja na velikom spremniku za vodu koja se javljaju uslijed
potresa. Kako nije mogao ekati potres da bi proveo mjerenja nainio je model
spremnika i simulirao potres na vibracijskom postolju. Meutim, kada je poeo mjeriti sa
do tada poznatim mjeraima deformacije svi su oni redom zbog svoje veliine i mase
spali sa modela. Tada se Rouge prisjetio ve dulje vremena poznatog Piezo-otpornog
efekta to ga pokazuju metali. Charles Wheatston, stotinjak godina ranije, primjetio je
da se elektrini otpor ice mijenja ako se ona deformira pod djelovanjem optereenja.
Tako je Rouge je nainio prvu mjernu traku, koja je bila zavojnica od tanke ice vrsto
zaljepljena za mjerni objekt, slika 67.

Lo L

Slika 67. Prikaz mjerne trake

Deformaciju trake openito opisuje izraz:

L
, gdje je (84)
L0
L - produljenje;
L0 - poetna mjerna duljina.

Zbog deformacije trake i promjene njene duljine pod djelovanjem optereenja, nastupa
promjena elektrinog otpora te se deformacija trake moe definirati kako slijedi:
1 R
gdje je (85)
k R0
k - konstanta ovisna o vrsti materijala mjerne trake;
R - promjena elektrinog otpora;
R0 - elektrini otpor nedeformirane trake.

Relativna promjena elektrinog otpora jednaka umnoku deformacije i konstante k:

R
k (86)
R0

Faktor k predstavlja koeficjent pomou kojeg se jedna mehanika veliina kao to je

deformacija pretvara u elektrinu veliinu promjene otpora. Konstantna k je koeficijent
smjera pravca u posve lineranom odnosu izmeu deformacije i relativne promjene
 otpora, slika 68. Za mjernu traku izraenu od konstantana (legura: 55 % bakra, 45 %
nikla) vrijednost koeficjenta k je 2.

R/R 6
10-3,
/ 4

-2

-4

-6
-3 -2 -1 0 1 2 3
10 , m/m
-3

Slika 68. Ovisnost promjene otpora i deformacije za mjernu traku od konstantana

Kako mjerne trake rezultiraju promjenom elektrinog otpora ovaj se elektrini signal
moe dodatno pojaati uz pomo mjernog pojaala tako da je mogue mjeriti
deformacija od svega 0,01 m.
Poeljno je da se vrijednost faktora k to manje mijenja s promjenom
temperature kako bi odreena promjena elektrinog otpora uvijek predstavljala istu
vrijednost deformacije, slika 69.

k/k, 15
% 10
Konstantan
5
0
Pt200
-5 NiCrV
-10
-15
-20
-300 -200 -100 0 100 200 300
, C

Slika 69. Utjecaj temperature na relativnu promjenu koeficjenta k

Stoga su za mjerne trake prikladni materijali sa to manjom toplinski induciranom
promjenom koeficijenta k. Za sva tri materijala prikazana na slici 69 vrijednost faktora k
varira u vrlo uskom podruju ime je mogue mjeriti deformacije odnosno naprazanja u
irokom podruju temperatura od -250 C pa sve do +250 (+300 C konstantan). Za
mjernu traku treba odabrati onaj materijal koji pri odreenoj ispitnoj temperaturi
pokazuje najmanju promjenu faktora k.
Starije izvedbe mjernih traka bile su izraene od ice za otpornike promjera 15
m do 25 m, a novije izvedbe danas se rade iz tankih folija debljine 3 m do 5m.
Folije se nagrizaju posebnom kiselinom kako bi se dobila vrlo tanka metalna zavojnica.
S donje strane mjerne mreice nalazi se plastini nosa, a s gornje strane plastina
folija, slika 70.

Plastina folija-pokriva

Kontakti

Mjerna mreica Plastini nosa

Slika 70. Mjerna traka

Mjerne trake mogu se koristiti i bez gornje plastine folije kada se mjerenja provode na
vrlo tankim objektima ili elastinim materijalima kao to su polimeri. Tenzometarske
trake mjere deformaciju materijala (istezanje ili sabijanje) na nain da su vrsto
zaljepljene za povrinu uzorka ili strojnog dijela. Najee se privruju ljepilom, a
rijee tokastim zavarivanjem ili plamenim trcanjem. Sredstva za uvrivanje traka
mogu se podijeliti na slijedea:
- dvokomponenta organska ljepila (podruje primjene: -240 C do +280 C);
- keramiki kit (podruje primjene: -250 C do +600 C);
- plameno trcanje (podruje primjene: -270 C do +1000 C).
 Kako mjerne trake mjere ukupnu deformaciju predmeta, dakle deformaciju
nastalu djelovanjem mehanikog optereenja, ali i deformaciju uzrokovanu promjenom
temperature potrebno je na neki nain anulirati ovu toplinsku dilataciju to se postie
uprabom tzv. temperaturno kompenzirajuih mjernih traka.
U primjeni tenzometarske trake spajaju se u Wheatstonov most. U svaki takav
most moe se prikljuiti od 1 do 4 trake. Ukoliko se u mostu nalaze 4 trake radi se o
punom Wheatstonovom mostu, slika 71.

R1 R4

1 2
U
Uiz 3 ul

R2 R3

Slika 71. Wheatstonov most

Na slici 72 prikazan je raspored 4 mjerne trake razmjetene na jednom vlano

napregnutom tapu kvadratnog presjeka.

3
1
u
4
2

p
Slika 72. Poloaj mjernih traka na vlano napregnutom tapu
Mjerne trake 1 i 3 mjere uzdunu deformaciju predmeta (u), a trake 2 i 4 poprenu
deformaciju (p). Zbog deformacije traka i relativne promjene njihova otpora mijenja se
vrijednost izlaznog napona s Wheatstonova mosta, te se omjer izlaznog (Uiz) i ulaznog
napona (Uul) moe izraziti jednadbom:
U iz 1 R1 R 2 R 3 R 4
(87)
U ul 4 R1 R2 R3 R 4

Pozitivna promjena otpora u trakama 1 i 3 posljedica je njihova rastezanja, a negativna

promjena u trakama 2 i 4 rezultat je sabijanja. Budui da se relativna promjena otpora
moe izraziti umnokom deformacije i konstante k (86) slijedi:
U iz k
1 2 3 4 (88)
U ul 4

Uvoenjem Poassonove konstante koja omoguuje da se poprena deformacija

predmeta izrazi pomou uzdune deformacije izraz (88) moe se pisati u obliku:
U iz k
u u u u (89)
U ul 4

Ako je =0,3 slijedi:

U iz k
2 ,6 u (90)
U ul 4

Premda se tenzometarske trake koriste i kod ispitivanja u laboratorijskim

uvjetima (prototipna ispitivanja na modelu) najznaajnija je njihova primjena kod
mjerenja deformacija na gotovim strojnim dijelovima ili elementima konstrukcija. Stoga
se vrlo esto koriste za mjerenja u zrakoplovnoj i automobilskoj industriji, industriji
eljeznikih vozila te brodogradnji.

Prednosti mjernih traka:

- mogunost mjerenja deformacije na daljinu;
- male dimenzije, mala masa;
- mogunost mjerenja deformacija, a time i naprezanja u uvjetima
visokofrekventnog dinamikog optereenja;
 - skoro nikakva inertnost;
- mogunost mjerenja deformacija na vrlo malim objektima ili strojnim
dijelovima te mjestima koncentracije naprezanja;
- mogunost mjerenja u uvjetima visoke temperature (do 1000C).

Nedostaci mjernih traka:

- relativno visoki trokovi;
- sloen posao postavljanja i ljepljenja trake;
- potreba za mjernim pojaalom u svrhu registracije i pojaanja elektrinog
signala.

10.5. Kvalitativne metode odreivanja naprezanja

Optika tenzometrija ili fotoelasticimetrija osnovana je na principu fotoelastinih

svojstava nekih polimernih materijala. Prolaskom monokromatskog snopa svjetlosti kroz
dvolomac (polaroid) dolazi do razdvajanja svjetlosti na razliite valne duine. Tako se
na deformiranom uzorku mogu vidjeti strujnice rasporeda naprezanja. Postoje dvije
varijante koritenja ove pojave:
1. Izrada modela od polimernog materijala fotoelastinih svojstava
(prototipna ispitivanja);
2. Prevlaenje gotovog izradka (uzorka) tankim filmom polimernog materijala pri
emu se promatra reflektirana svjetlost (Photostress).
 ISPITIVANJE MAKROSTRUKTURE
ISPITIVANJIMA BEZ RAZARANJA:
ISPITIVANJE TEKUIM PENETRANTIMA,
ISPITIVANJE MAGNETSKIM ESTICAMA
ISPITIVANJE MATERIJALA I ANALIZA LOMA
 Openito o ispitivanjima bez razaranja
nerazorna ispitivanja, kontrola bez razaranja, non destructive testing: Nepravilnosti u zavarenim spojevima
informacije o objektu ispitivanja, bez oteenja objekta VOLUMNE PLANARNE
plinski ukljuci pukotine
vrlo znaajna za praenje kvalitete / karakterizaciju materijala: upljine nastale
nedostatak spajanja
u proizvodnji (zavareni spojevi, odljevci, otkivci) skupljanjem pri skruivanju
kruti ukljuci (troske, nepotpuna penetracija
tijekom eksploatacije (npr. petrokemijska i dr. postrojenja, posude pod tlakom,
praka, oksida, metala) zajed
pomorski objekti,...)
u svrhu pronalaenja: METODA
volumnih
Vizualna, VT Povrinske
planarnih (ravninskih) nepravilnosti (podaci o stanju povrine
Penetrantska, PT ispitnog objekta)
nastalih uslijed tehnolokih ili eksploatacijskih uvjeta
Magnetska, MT
nerazorna ispitivanja temelje se na interakcije materijala i unesene energije ili sredstva
sa kojim je materijal u kontaktu Radiografska, RT Volumne
nerazorna ispitivanja dijele se na: (podaci o stanju ispitnog
Ultrazvuna, UT
objekta u dijelu volumena)
METODE obzirom na fizikalne zakonitosti
TEHNIKE prema specifinostima provedbe ispitivanja
detekcija nepravilnosti temelji se na odzivu od nepravilnosti (signal)
VELIINA
IZBOR UOAVANJE KARAKTERIZACIJA POZICIJA
ODGOVARAJUE (DETEKCIJA) INDIKACIJA: OCJENA
GREKA
METODE I ODZIVA LANE / NEPRAVILNOSTI
TEHNIKE (INDIKACIJE) NEPRAVILNOST ORIJENTACIJA
UESTALOST
 Openito o ispitivanjima bez razaranja
PREDNOSTI I PREDNOSTI OGRANIENJA
OGRANIENJA VIZUALNA - pristupana - otkriva samo povrinske nepravilnosti
NAJEE - relativno jednostavna - zahtjeva ispitivaa velikog iskustva
- moe se ispitati svaki materijal - ne omoguuje odreivanje dubine nepravilnosti
KORITENIH
- omoguuje odreivanje poloaja nepravilnosti
METODA
PENETRANTSKA - brzo se izvodi - otkriva samo povrinske nepravilnosti
- lako se izvodi - rizik od zasienja materijala penetrantom
- velike osjetljivosti - ne omoguuje odreivanje dubine nepravilnosti
- velike mobilnosti
- koristi se za sve materijale koji nisu porozni
MAGNETSKA - brzo se izvodi - koristi se samo kod feromagnetskih materijala
- lako se izvodi - otkriva povrinske i podpovrinske nepravilnosti
- velike osjetljivosti - rizik od zasienja materijala magnetskim esticama
- velike mobilnosti - rizik zaostalog magnetizma
- omoguuje precizno odreivanje duljine nepravilnostI - ne omoguuje odreivanje dubine nepravilnosti
RADIOGRAFSKA - radiogram - zahtjeva dostupnost objekta sa obje strane
- lako se interpretira - nije pogodna za ispitivanje pukotina
- mali utjecaj ispitivaa - rizik od zraenja
- koristi se za sve materijale - ograniena dubina penetracije (debljina materijala)
- osjetljiva na 3D nepravilnosti - velika ulaganja u opremu i zatitu na radu
- raznolikost tehnika
ULTRAZVUNA - velika dubina penetracije - zahtjeva ispitivaa velikog iskustva
- velike osjetljivosti - zahtjeva dobro poznavanje tehnika ispitivanja
- omoguuje precizno odreivanje poloaja nepravilnosti - teko primjenjiva kod grubih povrina i malih debljina
- dovoljan pristup objektu sa jedne strane - teko uoavanje nepravilnosti tik uz povrinu
- trenutni rezultati ispitivanja - zahtjeva referentne blokove
- mogunosti automatizacije ispitivanja
- ispitivanje mogue po cijelom volumenu objekta
- nema opasnosti za ljude
- velike mobilnosti
Ispitivanje tekuim penetrantima
 Ispitivanje tekuim penetrantima - ZNAAJKE
detekcija povrinskih nepravilnosti otvorenih prema povrini (te propusnosti)

prednosti: jednostavnost primjene; velika osjetljivost (1 m);

primjenjivost na sve materijale; uoavanje indikacija odmah po razvijanju,

Nepravilnost (pukotina)
nedostaci: ispitivanje neporoznih materijala, priprema povrine, otvorena prema povrini
dubina pukotine se ne moe odrediti (irina 1 : dubina 10 : duljina 100)

KAPILARNI EFEKT: svojstvo nekih tekuina da prodiru ili izlaze iz uskih cjevica/kapilara

MOIVOST POVRINE: svojstvo penetranta potrebno zbog formiranja jednolikog sloja Penetrantski sustav
prilikom nanoenja penetranta na ispitnu povrinu

kemijska sredstva: penetrant, odstranjiva, razvija; pomona: ista, emulgator

temperaturno podruje primjene: 10 C do 50 C Kontaktni kut (moivosti) mora biti < 90

podjela penetrantskih sustava prema:

tehnici ispitivanja obojeni, fluorescentni, obojeni-fluo.
nainu odstranjivanja:
VPP vodom periv pentrant
OOP otapalom odstranjiv penetrant
PEP poslijeemulgirajui penetrant
osjetljivosti
Obojena i fluorescentna indikacija
 Ispitivanje tekuim penetrantima - POSTUPAK
priprema povrine ienjem: mehaniko!!!, odmaivanje, kemijsko, toplinsko

nanoenje penetranta vrijeme penetriranja: 5 do 60 min

odstranjivanje suvika penetranta: VPP, OOP, PEP

nanoenje razvijaa vrijeme razvijanja: 10 do 30 min

praenje razvijanja indikacija za vrijeme razvijanja

pregled i biljeenje indikacija nakon razvijanja

UINKOVITOST ISPITIVANJA OVISI O:

vrsti penetranta i opremi za ispitivanje,
pripremi i stanju povrine,
materijalu objekta i nepravilnostima,
temperaturi ispitne povrine,
vremenu penetriranja i razvijanja,
uvjetima promatranja!,
 Ispitivanje tekuim penetrantima OPREMA I PRIBOR

Lux-metar za mjerenje UV-metar za mjerenje UV-lampa

bijelog svjetla UV svjetla Penetrantski sustav

PREDNOSTI NEDOSTACI
VPP pogodan za ispitivanje grubljih nije pogodan za plitke, iroke
povrina pukotine
OOP pogodan za objekte koji ne smiju doi oteana primjena na hrapavim
u kontakt sa vodom povrinama
PEP dobra osjetljivost na fine pukotine; otean rad na hrapavim
mogunost otkrivanja irokih i plitkih povrinama
pukotina; krae vrijeme penetracije
OBOJENI ne zahtijevaju ispitivanje u tamnom manja uoljivost indikacija
prostoru; lake fotografiranje; manja
osjetljivost na zaostale kiseline i luine
Referentni etalon br.1 za odreivanje osjetljivosti FLUORE- bolja uoljivost indikacija zahtijevaju ispitivanje u tamnom
penetrantskog sustava SCENTNI prostoru i UV-svjetlo

Referentni etalon br.2

Ispitivanje magnetskim esticama
 Ispitivanje magnetskim esticama - ZNAAJKE
detekcija povrinskih (podpovrinskih) nepravilnosti r - relativna permeabilnost:
omjer magnetske
magnetizacija ispitnog objekta permeabilnosti tvari i
permeabilnosti vakuuma;
ovisi o kemijskom sastavu,
nedostatak: feromagnetski materijali (> r): kristalnoj reetci, TO
Fe, Co, Ni materijala,...; =
0
meki magneti tvrdi (trajni) magneti B [T] magnetska indukcija:
mjera magnetinosti
materijala; = Krivulja magnetizacije fero-,
principi: para-, diamagnetskih materijala
u okolini svakog vodia elektrine struje nastaje magnetsko polje Magnetsko polje ravnog vodia

geometrija magnetskog polja ovisi o geometriji toka struje

pravilo desne ruke
formiranje indikacije na mjestu curenja toka

Curenje magnetskog toka

Krivulja histereze: promjena magnetske indukcije B

Krivulja histereze magnetski tvrdih i mekih materijala u materijalu uslijed promjene magnetskog polja H
 Ispitivanje magnetskim esticama - POSTUPAK
PRIPREMA POVRINE
priprema povrine (brisanje mokrom krpom, pjeskarenje, bruenje...)
nanoenje kontrastne podlone boje (debljine < 50 m) IENJE I
DEMAGNETIZACIJA
magnetizacija ispitnog objekta (B = 1T; H = 2 6 kA/m)
tehnika strujnog toka (generator jake struje, kontaktne elektrode)
NANOENJE
tehnika magnetskog toka (jaram, zavojnica, centralni vodi) KONTRASTNE
struje magnetizacije (AC/DC): PODLONE BOJE
AC skin efekt, 2-3 mm (po potrebi)
DC vee dubine magnetizacije

MAGNETIZACIJA
nanoenje magnetskih estica na povrinu
suhe i mokre estice (uljne i vodene suspenzije)
temperaturno podruje primjene, hrapavost povrine NANOENJE
Uoljivost indikacija u ovisnosti o pravcu
visoka permeabilnost, mala remanencija meko eljezo njihovog prostiranja pri uzdunoj (lijevo) i
MAGNETSKIH ESTICA
obojene (crne: Fe) i fluorescentne (Fe estice obloene krunoj (desno) magnetizaciji
lumogenom) kontrast UOAVANJE I
veliina estica (0,1 do 10 (20) m) osjetljivost BILJEENJE INDIKACIJA

formiranje indikacije na mjestu curenja toka DEMAGNETIZACIJA

uoavanje indikacija povrinskih nepravilnosti (po potrebi)

demagnetizacija (< 0,4 kA/m) Demagnetizacija

ZAVRNO IENJE
feromagnetskog
zavrno ienje materijala
Magnetska indikacija
 Ispitivanje magnetskim esticama - MAGNETIZACIJA

Uzduna magnetizacija objekta Uzduna magnetizacija koljenaste Uzduna magnetizacija objekta runim
krutom i fleksibilnom zavojnicom osovine krutom zavojnicom elektromagnetom jarmom

Stacionarni stol za magnetizaciju: kombinirana

Kruna magnetizacija bregaste osovine Kruna magnetizacija magnetizacija omoguuje detekciju
provoenjem struje kroz objekt ispitivanja objekta centralnim vodiem nesavrenosti svih pravaca prostiranja
 Ispitivanje magnetskim esticama OPREMA I PRIBOR

Lux-metar za mjerenje UV-metar za mjerenje Feromagnetske estice

UV-lampa Magnetski jaram
bijelog svjetla UV svjetla u sprej dozama

Mjera jakosti tangencijalnog Bertholdov indikator: provjera MTU br. 3 etalon:

magnetskog polja sa Hallovom sondom magnetizacije i smjera provjera ispitnog Ureaj za
magnetskog polja sredstva demagnetizaciju
 Ispitivanje tekuim penetrantima i magnetskim esticama PONAVLJANJE
1. Primjenjivost metode

2. Mogunosti metode (prednosti nedostaci)

3. Fizikalne zakonitosti metode

4. Oprema i pribor

5. Postupak ispitivanja
ISPITIVANJE MAKROSTRUKTURE
ISPITIVANJIMA BEZ RAZARANJA:
RADIOGRAFSKO ISPITIVANJE
ISPITIVANJE MATERIJALA I ANALIZA LOMA
Radiografsko ispitivanje
 Radiografsko ispitivanje - ZNAAJKE
volumetrijska metoda

SVRHA: dobivanje snimke unutranjosti objekta sa nepravilnostima koje se ne

mogu uoiti vizualnim pregledom

metoda prozraivanjem - X ili zraenjem:

ionizirajue zraenje
ZATITA!

POSTUPAK: prozraivanje filma latentna slika kemijska obrada radiogram

nekonvencionalne tehnike:
slikovne ploe skeniranje
pretvarai slika u realnom vremenu

X i zraenje razlikuju se po porijeklu nastanka:

X (rendgensko) zraenje zaustavljanjem gibanja elektrona velike brzine na
anodi rendgenske cijevi
zraenje pri energetskoj stabilizaciji jezgri radioaktivnog izotopa

Energija fotona:
E = h f [keV]
h Planckova konst.
Spektar elektromagnetskog zraenja f frekvencija
Radiografsko ispitivanje MEUDJELOVANJE ZRAENJA I MATERIJE
ulazno primarno zraenje, I0
= 0 1 +

t prozraena debljina materijala

linearni koeficijent priguenja
~ 3
rasprenje i k ... odnos rasprenja
apsorpcija
=

Kontrast zraenja (objekta):

=
izlazno primarno zraenje, I 1+

Utvrivanje razlika intenziteta

zraenja uslijed smanjene debljine
materijala na mjestu nepravilnosti!

Fotoelektrini efekt Comptonovo rasprenje Stvaranje parova

 Radiografsko ispitivanje OPREMA I PRIBOR
RENDGENSKI UREAJ Kvaliteta (tvrdoa) zraenja Energija / keV
osnovni dijelovi:
staklena zatita Vrlo meko < 20
cijev za fokusiranje elektrona Meko 20 60
katoda
Polutvrdo 60 - 150
anoda (HLAENJE!)
Tvrdo 150 300
fokusna toka kvaliteta radiograma
kontinuirani spektar zraenja Jako tvrdo 300 - 3000
> napon > debljina prozraivanja Ultra tvrdo > 3000

Prenosivi ureaj, 200 kV

Energijski spektar pri razliitim Energijski spektar pri razliitim

Stacionarni ureaj, 320 kV vrijednostima struje cijevi (U=200 kV) naponima cijevi (I=10 mA)
 Radiografsko ispitivanje OPREMA I PRIBOR
GAMA UREAJ (DEFEKTOSKOP)
osnovni dijelovi:
izvor zraenja (aktivnost, A [Ci, GBq])
dra izvora
radni spremnik
daljinski upravlja
upravljaki kabel
dodatni pribor (za centriranje, kolimatori)

linijski spektar zraenja

Najvea
Srednji nivo Poludebljina u Vrijeme
IZVOR debljina elika /
energije / keV olovu / mm poluraspada
mm
Tulij Tm170 72 0,4 <5 128 dana

IterbijYb169 200 0,88 12 31 dan

Selen Se75 320 1 40 120 dana

Iridij 192 450 5,5 70 74 dana

Cezij Cs137 660 8,4 100 30 godina

Kobalt Co60 1250 13 180 5,2 godine

 Radiografsko ispitivanje OPREMA I PRIBOR
D
FILMOVI I FOLIJE

klase sistema filma:

gradijent
zrnatost
osjetljivost

olovne folije (u kontaktu sa filmom):

pojaavaju fotografsko djelovanje na film
Log B
apsorbiraju raspreno zraenje niih energija
Senzitometrijska krivulja (karakteristina,
vie nego primarno
krivulja zacrnjenja)
pojaavaju primarno zraenje vie nego
raspreno zraenje

Radiogram odljevka snimljen bez olovnih folija (lijevo) i

s olovnim folijama (desno)
Radiografsko ispitivanje Kemijska obrada filma

Utjecaj parametara razvijanja na senzitometrijsku krivulju

vrijeme razvijanja i temperatura razvijaa
koncentracija razvijaa
uzburkanost otopina

trazvijanja = 5 min (pri 20 C)

tprekidna kupka = 1,5 do 2 min
tfiksiranja = 10 min
tispiranja = 20 min
razvijaa = 18 24 C
suenja < 40 C
Tankovi za runu obradu u tamnoj komori

Automatizirana obrada
 Radiografsko ispitivanje Ocjena kvalitete radiograma
radiografski kontrast Veliina
(efektivna) Debljina sloja
Vrsta izvora emulzije
(ne)otrina filma zraenja
Udaljenost
zrnatost filma Energija izvora i
zraenja Veliina i
objekta
Kontrast Otrina Proces Zrnatost koncentracija
kristala srebro-

Proces filma slike

obrade filma
filma bromida u
emulziji
Zacrnjenje
obrade
filma Vrsta Udaljenost
filma pojaivakih objekta i
folija filma
Kontakt Energija
filma i zraenja
Odstupanja
pojaivakih
debljine
objekta folija

Uinak Materijal
pojaivakih objekta i vrsta
folija i filtera
Kontrast nepravilnosti

zraenja
Koliina i (objekta) Oblik te
uinak pozicija
rasprenog (dubina)
zraenja nepravilnosti
Energija
(kvaliteta,
tvrdoa)
zraenja
Radiografsko ispitivanje Oprema za ocjenu kvalitete radiograma

Iluminator Denzitometar

Indikatori kvalitete radiograma

(iani ili stepeniasti sa provrtom):
- definirani: materijalom i debljinom objekta
- postavljaju se na stranu izvora ili filma (F)
Karakteristine indikacije greaka u
zavarenim spojevima
 Karakteristine indikacije greaka u zavarenim spojevima
Plinska pora (poroznost)
 Karakteristine indikacije greaka u zavarenim spojevima
Gnijezdo pora
 Karakteristine indikacije greaka u zavarenim spojevima
Poroznost u korijenu
 Karakteristine indikacije greaka u zavarenim spojevima
Nepotpuna penetracija korijena
 Karakteristine indikacije greaka u zavarenim spojevima
Poprene pukotine
 Karakteristine indikacije greaka u zavarenim spojevima
Prevelika penetracija
 Karakteristine indikacije greaka u zavarenim spojevima
Nedostatak spajanja na bonim stijenkama
 Karakteristine indikacije greaka u zavarenim spojevima
Linearna smaknutost
 Karakteristine indikacije greaka u zavarenim spojevima
Zajed
 Karakteristine indikacije greaka u zavarenim spojevima
Zajed u korijenu
 Karakteristine indikacije greaka u zavarenim spojevima
Ukljuci volframa
 Karakteristine indikacije greaka u zavarenim spojevima
Ukljuci troske
 Radiografsko ispitivanje PONAVLJANJE
1. Primjenjivost metode

2. Mogunosti metode (prednosti nedostaci)

3. Fizikalne zakonitosti metode

4. Oprema i pribor

5. Postupak ispitivanja
ISPITIVANJE MAKROSTRUKTURE
ISPITIVANJIMA BEZ RAZARANJA:
ULTRAZVUNO ISPITIVANJE
ISPITIVANJE MATERIJALA I ANALIZA LOMA
Ultrazvuno ispitivanje
 Ultrazvuno ispitivanje - ZNAAJKE
volumetrijska metoda

prozvuivanje: odailjanje ultrazvunih (UZ) valova (f > 20 kHz) kroz materijal

na granici dvaju akustiki razliitih sredstava:

refleksija
Akustika impendancija: Z = v
(plin:tekuina:metal = 1:104:106)
lom
Snellov zakon loma :
sin / sin = v1 / v2
konverzija UZ valova

0 2 4 6 8 10

Pogreka
Odjek od zadnje stijenke
Ultrazvuni ureaj s A-prikazom
Brzine longitudinalnih, transverzalnih i
povrinskih Rayleighovih valova u razliitim
sredstvima (materijalima)
 Ultrazvuno ispitivanje SONDE
sonde izvor ultrazvuka:
ravne sonde: longitudinalni valovi (0)
kutne sonde: transverzalni valovi (45, 60, 70) Izlazni kut sonde ovisi
o materijalu!
dvostruke sonde
geometrija ultrazvunog snopa ovisi o:
frekvenciji
promjeru pretvaraa

odabir sonde:
vrsti materijala objekta ispitivanja:
krupnozrnata mikrostruktura > priguenje < f
sitnozrnata mikrostruktura < priguenje > f
> frekvencija > razluivost (detekcija manjih indikacija): dindikacije /2
geometriji (debljini) objekta
kontaktno sredstvo; priprema povrine Karakteristini oblik presjeka ultrazvunog snopa ravne sonde

Ravna sonda Kutna sonda Dvostruka sonda

 Ultrazvuno ispitivanje KALIBRACIJA UZ SUSTAVA i ISPITIVANJE
kalibracija vremenske (x) osi (kalibracija udaljenosti): blokovi V1 i V2
kalibracija osjetljivosti ispitivanja = odreivanje referentnog pojaanja (dB)
DAC metoda: izrada krivulje korekcije amplitude s udaljenou pomou
kalibracijskih blokova
AVG metoda: koriste se AVG dijagrami

parametri ocjenjivanja detektiranog reflektora:

lokacija reflektora (iz trokuta greke)
DAC metoda kalibracije
dimenzija reflektora osjetljivosti za kutnu sondu
karakter reflektora volumni ili planarni

Kalibracijski blokovi V1 i V2

Odreivanje lokacije detektora

AVG metoda
Ehodinamike krivulje za ocjenu karaktera reflektora kalibracije osjetljivosti
 Ultrazvuno ispitivanje TEHNIKA ODJEKA (Pulse-echo)
A-prikaz:
vremenska (x) os udaljenost reflektora (vrijeme proleta)
Brzina ultrazvuka u materijalu je konstantna!
amplituda signala (y) veliina reflektora (energija impulsa)
Slabljenje energije impulsa pri irenju UZ vala kroz sredstvo! 0 2 4 6 8 10

Pogreka
Odjek od zadnje stijenke

Odreivanje poloaja greke Mjerenje veliine greke

 Ultrazvuno ispitivanje zavarenih spojeva tehnikom odjeka
kutno skeniranje kutne sonde

okomito skeniranje ravne sonde

Putanje skeniranja
Opseg ispitivanja zavarenog spoja
obuhvaa metal zavara i min. 10 mm
osnovnog materijala sa obje strane

Standardne pozicije skeniranja

 Ultrazvuno ispitivanje TOFD (Time of flight diffraction)
B-prikaz:
popreni presjek predmeta
princip prozvuavanja
pukotina (diskontinuitet) na putu UZ valova u materijalu
izaziva difrakciju (ogib) na gornjem i donjem rubu
difrakcijske valove (< intenziteta) prima sonda
debljine materijala: 1 mm do 250 mm
 Ultrazvuno ispitivanje IMERZIJSKA TEHNIKA (bezkontaktna)
C-prikaz: pogled odozgo
sonda i predmet uronjeni u tekuinu,
najee vodu (kontaktno sredstvo)
automatizirano ispitivanje
 Ultrazvuno ispitivanje VIEPRETVORNIKA TEHNIKA (Phased array)
viepretvornike sonde sastoje se od vie
kristala (pretvaraa) 16 do 64 kristala
UZ snop nastao viestrukim
isprepletanjem UZ signala pojedinih
pretvornika unutar jedne sonde
S-prikaz
kontrola arine udaljenosti
kontrola kuta usmjeravanja
kontrola irine luka
ispitivanje sa velikim brojem A-prikaza
Mjerenje debljine stijenke
 Ultrazvuno ispitivanje PONAVLJANJE
1. Primjenjivost metode

2. Mogunosti metode (prednosti nedostaci)

3. Fizikalne zakonitosti metode

4. Oprema i pribor

5. Postupak ispitivanja