1

Dr. Fereydoon Batmanghelidj

VAE TIJELO VAPI ZA VODOM

Niste bolesni samo ste edni!

Upozorenje

Informacije i preporuke o unosu vode koje su iznesene u ovoj knjizi temelje se na

kolovanju, osobnom iskustvu, vrlo opsenim istraivanjima, i drugim publikacijama
ovog autora o metabolizmu vode u tijelu. Pisac ove knjige ne zagovara odbacivanje
medicinskih savjeta, niti propisuje uzimanje ili prestanak uzimanja bilo kojeg lijeka
kao dijela terapije bez konzultacije s nadlenim lijenikom, bilo na izravan ili
neizravan nain.
Iskljuiva namjera autora ove knjige - utemeljena na najnovijim spoznajama iz
mikroanatomije i molekularne fiziologije - je ponuditi informaciju o vanosti vode za
ljudsku dobrobit i doprinijeti informiranju javnosti o tetnim utjecajima kronine
dehidracije na tijelo, od djetinjstva do starosti.
Nije namjera ove knjige zamijeniti dobar medicinski savjet lijenika. Naprotiv, vrlo je
poeljno da s vaim lijenikom podijelite informacije koje ete saznati u ovoj knjizi.
Informacije i preporuke koje su ovdje iznesene svaki pojedinac moe primijeniti na
vlastitu odgovornost. Ove se informacije moraju usvojiti u potpunom skladu s
uputama koje su ovdje iznesene. Teko bolesne osobe koje su i ranije bolovale od
ozbiljnih bolesti i nalaze se pod lijenikim nadzorom, a posebno osobe koje boluju
od tekih bubrenih bolesti, ne bi smjele primjenjivati ovdje iznesene informacije bez
suglasnosti i nadzora svog lijenika.
Ni autor, ni izdava, ni njihovi agenti ili zaposlenici ne jame za preporuke i postupke
iznesene u ovoj knjizi. Autor i izdava odbacuju svaku odgovornost u vezi s
primjenom informacija koje sadri ova knjiga.
Kronina stanina dehidracija dovodi do bolne i prerane smrti.
Njezine poetne vanjske manifestacije dosad su smatrane bolestima
nepoznatog podrijetla.
Jedan od oiglednijih razloga zato je medicina postala tako sloena i skupa lei u
injenici da su istraivanja i proizvodnja lijekova - a na kraju i procjena njihovog
djelovanja na samog pacijenta - postali nevjerojatno skupi. Kako bi se potaknula
prodaja ovih proizvoda koji se redovito i napadno reklamiraju, ne samo da ih
zagovaraju dobro plaeni predstavnici medicinske struke, ve su u njihovo
promicanje uvueni i lijenici kojima se nude odreeni "postoci". Bolesnici ih
nastavljaju uzimati jer bolesti ne nestaju.
Uostalom, nije ni predvieno da bi ih izlijeili! Oni se samo lijee! To je idealan nain
za procvat trinih principa u medicini. Ovo, meutim, nije jedina sramna strana
medicine.
Tehnoloki usmjeren napredak u medicini postao je mogu kao posljedica
proizvodnje besmislenih "korisnih naprava". I ovo, takoer, poveava medicinske
trokove. Bolnice za obuku i istraivaki instituti u potpunosti ovise o fondovima
industrijskog dijela zdravstvenog sustava. Tako se istraivanja u medicini u pravilu
usmjeravaju u skladu sa eljama vlasnika tvornica lijekova i medicinske opreme, koji
odobravaju sredstva za vlastite projekte koji im donose profit.
 2
No, sada dolazi trenutak velikih promjena. Otkriveno je da ljudsko tijelo posjeduje
velik broj sloenih pokazatelja koji ukazuju na nedostatak vode - pokazatelja
dehidracije i ei. Na nedostatak vode u tijelu ne ukazuju samo suha usta, nego i
brojni drugi pokazatelji. Najvea tragedija u povijesti medicine jest injenica da
medicinski strunjaci nisu razumjeli velik broj razliitih vapaja ljudskog tijela za
vodom. Oni su u pravilu pribjegavali koritenju kemikalija i "tretmana" kako bi izlijeili
kroninu dehidraciju tijela.
Nevjerojatna pogreka, ali i oigledna injenica!
Najvie boli to to se vei dio medicinske zajednice i dalje dri uhodanog naina i
zanemaruje nove spoznaje. Ovakvo temeljno nepoznavanje tjelesnih znakova
dehidracije glavni je razlog visoke cijene zdravstvene zatite u razvijenim drutvima.
Ujedno, nema izgleda ni da e doi do nekog poboljanja u zdravstvenom sustavu
sve dok je organiziran na ovakav nain - vrlo loe i tako da slui samo onima koji ga
vode, a ne onima kojima je potrebna zdravstvena skrb.
Proitate li pisma koja sam razmijenio s Amerikim udruenjem lijenika (American
Medical Association, AMA) i koja su objavljena na kraju knjige, vidjet ete da je
mnogo prije objavljivanja ove knjige AMA bila pozvana da postane glasnikom dobre
vijesti "niste bolesni, vi ste edni", i da ju prenese javnosti. Njihova potpuna utnja
jasno razotkriva njihovu oiglednu zloupotrebu povjerenja javnosti.
Nacionalni institut za zdravlje (National Institute of Health, NIH), najnapredniji centar
za medicinska istraivanja u svijetu, pokazao se u jo gorem svjetlu. Prije svega,
zato nikada nisu pokrenuli prouavanje medicinskih uinaka vode? Zato nisu
razgraniili mogue pozitivne utjecaje vode koja se uzima da bi se progutala tableta
od utjecaja samog lijeka? Zato nisu prouili to se dogaa s ovjekom koji ne pije
redovito vodu?
To su njihove glavne pogreke. Zato ih NIH nije popravio, umjesto da odbije moje
stavove?
U svibnju 1989. pisao sam dr. Jamesu Masonu, pomoniku ministra zdravstva,
objanjavajui mu da bi promjena gledita koja bi uzimala u obzir potrebe tijela za
vodom raskrinkala mnoga "rjeenja" za zdravstvene probleme naeg drutva. Uz
pismo sam mu poslao veliku koliinu materijala koji potvruje moje stajalite, a kojeg
je on predao dr. Johnu T. Kalbereru, NIH-ovom koordinatoru za unaprjeenje zdravlja
i prevenciju bolesti, kako bi ga on pregledao i popriao sa mnom.
inilo se da je ovo pravi ured za procjenu mojih revolucionarnih gledita utemeljenih
na fiziologiji. Ali, do toga nije dolo! Dodue, bio sam pozvan na razgovor kod dr.
Kalberera. Nakon jednosatne rasprave, dr. Kalberer me obavijestio da NIH nije u
mogunosti baviti se mojim "irokim" medicinskim pogledima.
Objasnio mi je da NIH moe financirati iskljuivo istraivanja u okviru sveuilita.
Spomenuo sam da sam kontaktirao dr. Masona i njega kako bih im objasnio da je
dehidracija uzrok velikog broja degenerativnih bolesti, i kako bi NIH to mogao istraiti,
a o rezultatima obavijestiti javnost. Odgovorio mi je da je NIH zainteresiran samo za
molekularne aspekte biolokih i farmaceutskih istraivanja.
Ustvrdio je da su moja gledita previe iroka a da bi se mogla uklopiti u nain na koji
radi ta istraivaka ustanova. Kad je shvatio moje nezadovoljstvo njegovom izjavom,
savjetovao mi je da nastavim s radom i objavim svoja stajalita. Rekao mi je da je to
jedini nain da se za njih uje.
Nisam se predao. Kad god bi se u novinama pojavio lanak utemeljen na izjavama
nekoga iz NIH-a, napisao bih im pismo i izloio u emu je osnovni problem. Pisao
sam ak i Uredu za znanstveni integritet NIH-a i poalio se na neke dezinformacije
koje e dovesti do uvrenja samo odreenih proizvoda na medicinskom tritu.
 3
Odgovora nije bilo, i izgleda da je to pitanje palo u zaborav, no fotogenini
glasnogovornik i dalje je nastavio organizirati tiskovne konferencije.
Neko sam vrijeme polagao nadu u injenicu da je dr. Bernadine Healy postala
direktoricom NIH-a. Izgledalo je da je ona prava osoba koja bi mogla donijeti
promjene u NIH. Kao lijenici i znanstvenici, moralo joj je biti jasno ono o emu sam
govorio. Uputila me na dr. sci. Stephena Grofta koji je upravo postao privremeni
predsjednik novootvorenog Ureda za alternativnu medicinu, dok se ne pronae
lijenik koji e biti trajni direktor. Stekao sam dojam da je vrlo iskren ovjek. Nakon
dugog razgovora i nakon to sam mu dao neke od svojih objavljenih materijala,
pozvao me da odrim kratku prezentaciju na prvoj Konferenciji alternativne medicine
koju je NIH trebao uskoro sazvati. Njegov privremeni poloaj bio je previe privremen
da bi mogao napraviti neki pozitivni pomak. Mjesto je preuzeo dr. Joseph Jacobs,
lijenik indijanskog podrijetla odrastao pod utjecajem indijanske kulture. Siguran sam
da mu je dr. Groft prenio moje informacije i materijale.
Sljedeu konferenciju alternativne medicine sazvali su dr. Jacobs i njegov zamjenik, i
dr. Groft me tada trebao upoznati s obojicom. Naravno, dr. Jacobs u tom trenutku nije
imao vremena za ozbiljniju raspravu. Dogovorili smo se da e on pogledati to sam
poslao Uredu i da emo se uskoro ponovno vidjeti. Prilikom naeg sastanka u
njegovom uredu upitao sam ga je li pogledao materijale koje sam im ranije bio
poslao. Poeo se ispriavati i opravdavati nedostatkom vremena i time to su u
meuvremenu selili ured pa nije imao prilike pogledati to sam mu poslao. Rekao
sam mu da je taj sastanak gubljenje njegovog i mog vremena ukoliko nije proitao
materijale koje sam mu poslao, i da bismo ga trebali odgoditi dok se on ne upozna s
tim informacijama. Ustao sam, namjeravajui otii. Morao sam svladati njegov "stav
primadone". Rekao mi je da e pogledati to to sam mu poslao, ali budui da smo
obojica inteligentni profesionalci, sigurno nema mnogo toga to se ne bi moglo
razjasniti u sat vremena razgovora. Pozvao me da sjednem i izloim svoja gledita.
Pristao sam. Prije nego to sam otiao, zamolio me za jo jedan komplet popratnog
materijala. Imao sam ih u torbi i dao sam mu ih.
Meu materijalima koje sam mu ostavio bio je i primjerak prvog izdanja ove knjige.
Objasnio sam mu da te informacije postaju poznate javnosti. Pozvao sam ga da zbog
dobrobiti drutva i napretka medicinske znanosti zapone s prouavanjem ovog
podruja u okviru svog Ureda.
Nisam uo ni vidio dr. Jacobsa sve do sljedee Konferencije alternativne medicine.
Na programu rada nije bilo niega o kroninoj dehidraciji. ak ni kad je pukovnik
Robert Sanders, koji je dobro upuen u ovu temu, odrao petominutno filozofsko
izlaganje o dehidraciji, nisu poduzeti nikakvi koraci da se ova tema stavi pred
savjetodavni odbor.
Postalo je jasno da Ured za alternativnu medicinu ima svoj vlastiti raspored, a da
interes javnosti nije bio na popisu njegovih prioriteta.
Po Riti Mae Brown "definicija ludila je initi istu stvar stalno iznova i oekivati
da e rezultati biti razliiti".
Netko bi mogao rei da sam, u skladu s tom definicijom, i ja jedan od luaka. esto
sam sebi izgledam naivan. Pitam se zato troim vrijeme i vlastita sredstva da bih
pokrenuo na znanstvenim naelima utemeljenu preobrazbu medicine, i to ba u
Americi?
U sljedeem se trenutku tjeim razmiljanjem o tome kako raspolaem spoznajom
vanom za ljudsko zdravlje i dobrobit, i da te informacije moraju doi do nevinih ljudi
punih povjerenja koji se razbole, ne znajui da im ustvari nedostaje vode.
S tom milju inim sljedei korak na svom napornom putu.
 4
U meuvremenu, dr. Bernadine Healy je napustila NIH. Ona je lijenica, a NIH je
"znanstvena" institucija. Oigledno je dolo do sukoba ciljeva, i ona je morala otii.
Nobelovac Harold Varmus doao je na njezino mjesto. I opet, 23. studenog 1993.
poslao sam pismo, ovoga puta naslovljeno na njega. Poeo sam ovim rijeima:
"Dobrodoli na poloaj na kojem ete moi u veoj mjeri doprinijeti napretku medicine
i naeg drutva. lanak o vama u dananjem Washington Postu potaknuo me da
vam napiem ovo pismo i skrenem pozornost na znaajan, prijeloman proboj u
medicinskoj znanosti. Naime, kronina dehidracija uzrok je najveeg broja tekih
bolesti. Ve sam nekoliko puta pokuao potaknuti NIH da se ozbiljno pozabavi ovom
jednostavnom 'promjenom paradigme' i da medicinsku praksu u budunosti uini
prijateljskom prema pacijentima."
Poslao sam mu jednu od mojih knjiga i neto popratnog materijala. Sve do danas,
veljae 1995., ovaj mi gospodin nije odgovorio, ak ni pismom zahvale.
Oigledno, jedini nain da poruku o dehidraciji prenesem javnosti jest objavljivanje.
To sam i inio. Nakon to sam poslao pisma raznim asopisima i novinama od kojih
nisam dobio odgovor, 1989. godine odluio sam pokrenuti vlastiti asopis pri Zakladi
za jednostavnost u medicini. Nazvali smo ga Pojednostavljena znanost u medicini
(Science In Medicine Simplified). U razdoblju od godine dana izaao je jedan redovni
i jedan posebni broj, i besplatno su podijeljeni nekim istraivakim centrima i
medicinskim knjinicama na brojnim sveuilitima.
Takoer smo se javili Nacionalnoj medicinskoj knjinici sa zahtjevom da se asopis
zavede u kompjuterski sustav Index Medicus, kako bi njegovom sadraju mogli
pristupiti i drugi istraivai. Obratili smo im se s molbom da nam prue mogunost
predstaviti nau "promjenu paradigme" gledita u medicinskim istraivanjima.
Odgovorili su nam da su dva broja asopisa premalo, ali da e razmotriti uvoenje
asopisa kada izae jo jedan broj i kad bude izvjesno da e postojati kontinuitet
njegova izlaenja.
Trei broj je u to vrijeme bio u pripremi, pa kad je 1991. izaao, poslali smo nau
prijavu i po dva primjerka svakog broja Nacionalnoj medicinskoj knjinici. asopisi se
u vezi mogueg uvoenja u Index Medicus razmatraju dva do tri puta godinje.
Odbor koji o tome odluuje sastoji se uglavnom od znanstvenika NIH-a. Kad su se
oni potkraj godine sastali i razmotrili nae nove informacije u medicini, bili smo
odbijeni. Naim gleditima nisu eljeli pruiti mogunost da se za njih uje,
mogunost kakvu imaju svi drugi. NIHovi "mislioci" nisu htjeli da nae nove zamisli
uu u znanstvenu arenu i naposljetku dou do javnosti. Vjeto smo cenzurirani.
Tada sam odluio napisati prvo izdanje ove knjige i objaviti ga. Otprilike est mjeseci
nakon odbijanja od strane Nacionalne medicinske knjinice, moja je knjiga objavljena
i recenzirana. To je jednostavnim rijeima napisano objanjenje u emu je glavna
struja u medicini krenula krivim putem. Ovo je bila knjiga koju sam, uz ostale
znanstvene publikacije, poslao doktorima Healy, Groft i Jacobs u NIH-u. elio sam da
shvate da mi oni nisu potrebni kako bi moja gledita dospjela do javnosti.
Uvidio sam da je NIH sam sebi dovoljan i zadovoljan "ludou" izvoenja i
ponavljanja uvijek istih istraivanja, bez pronalaenja lijeka za bilo koju od
degenerativnih bolesti u ljudskom tijelu.
U travnju 1993. u Restonu u Virginiji odrana je Meunarodna medicinska
konferencija o biolokoj oksidaciji. To je jedna od konferencija koje sazivaju osobe
koje se bave alternativnom medicinom. Pozvan sam da odrim govor odmah nakon
predsjednika Udruenja. Predstavljen sam jednom od znanstvenih tajnika NIH-a, dr.
Edmundu Sargentu Copelandu, koji je bio pozvan kako bi pratio rad konferencije.
Nakon mog predavanja o ulozi histamina kao glavnog regulatora vode u organizmu,
 5
vrlo je ljubazno porazgovarao sa mnom o tome kako da se izborim za uvaavanje
mojih gledita. Poslao sam mu veinu mojih objavljenih materijala. Sreli smo se u
njegovom uredu u aveniji Westband. Uinio je sve to je mogao kako bi me
organizator njihovih predavanja pozvao da odrim govor pred njihovim lanovima.
Poziv nikada nije stigao.
Oigledno je da moje ideje predstavljaju prijetnju nastavku nekim od NIH-ovih
pristupa medicinskom istraivanju. Stoga, naravno, ne ele dopustiti da se za moja
gledita uje unutar zidova NIH-a. Oni bi htjeli da im svoja otkria predstavim na
nain koji je njima prihvatljiv. Takvim stavom oni ustraju na svome.
Pokuao sam vas ukratko upoznati sa svojim naporima da ljude kojima je povjerena
odgovornost da se brinu o zdravstvenim interesima svih granana pridobijem za
djelovanje za ope dobro.
Kao to moete vidjeti, oni su, kao i obino, izabrali ugodnije rjeenje. Sada je jasno
da institucije koje koriste porezni novac (i veliki dio teko zaraenog dohotka svakog
od nas) uope ne mare za zdravlje i dobrobit ljudi. Postalo je oigledno da oni koji se
pretvaraju da trae rjeenja zdravstvenih problema ustvari iste ine jo sloenijima.
Od sada biste vi, itatelji ove knjige, morali postati odluujua snage koja e dovesti
do promjena u zdravstvenom sustavu.
Oigledno je da sredstva za prouavanje vode kao prirodnog lijeka nisu lako
dostupna. tovie, ak i kad bi ta sredstva bila dostupna, ini se da istraivanje tog
predmeta nije dovoljno privlano sveuilitima i priznatim istraivakim centrima. Pa
ipak, neophodno je pokazati kakva je reakcija pacijenta na lijeenje vodom kao
prirodnim lijekom u sluajevima bolesti uzrokovanih kroninom dehidracijom.
Potrebno je uvjeriti lijenike u klinikama unutar sustava zdravstva da promijene svoj
sadanji pristup lijeenju.
Studenti na medicinskim fakultetima ne ue nita o brojnim ulogama vode u ljudskom
tijelu.
ini mi se da e predstavnicima glavne struje u medicini biti potrebno jo mnogo
"jednostavnih i izravnih" opaanja, poput onih u pismima koja su objavljena u ovoj
knjizi, prije nego to e napustiti svoje naine lijeenja. Metode kojima se danas
slue odgovaraju jedino promoviranju proizvoda kemijske industrije. "Dvostruko
slijepe probe na sluajno izabranim uzorcima" prilagoene su samo usporeivanju
jedne kemikalije s drugom, manje poznatom. Ta metodologija nije prikladna za
kliniku procjenu "poremeaja uslijed nedostatka esencijalnih tvari", u ovom sluaju
za uinke vode na brojne bolesti uzrokovane dehidracijom. Fizioloko stanje tijela
svakog pojedinca odreuje poetne simptome i komplikacije uzrokovane
dehidracijom. Zbog tog su razloga ova stanja dehidracije koja uzrokuju razne
simptome obino oznaavana kao razna bolesna stanja. Nakon to se upoznate s
knjigom, bit e vam jasno o emu govorim. Takoer ete proitati neka pisma iji su
autori imali velik broj ranih simptoma ovog nedavno prepoznatog nedostatka vode u
tijelu.
Nalazimo se pred svitanjem novog doba u medicinskoj znanosti. "Kronini manjak
vode u tijelu izaziva najvei broj bolesti ljudskog tijela." Izvorni sklop ljudskog tijela
daleko je sloeniji nego to moete zamisliti. Ako ga do danas nismo nauili
odravati, sami smo za to krivi. Nismo stali i zapitali se - ako se tijelo sastoji
uglavnom od vode, kako e doi do svog graevnog materijala ako vodu ne pijemo
redovito? Sada znamo kada nas ono poziva na hitan unos vode. Moramo dobro
razmisliti o ovoj informaciji. Naglaavanje uloge vode nije moja osobna promocija.
Nema skrivenih motiva u njenom zagovaranju.
Podijelite li ovu informaciju s ljudima do kojih vam je stalo, vi ete od nje imati koristi.
 6
Trenutno je ova knjiga jedini izvor lako shvatljivih informacija o kroninoj dehidraciji.
Trebali biste ju proitati nekoliko puta kako biste shvatili svu dubinu nezamjenjivosti
vode u ljudskom tijelu. Napravite li to, i vi ete postati iscjelitelj. U ovoj knjizi ete
takoer nauiti da "tekuine" i "voda" nisu nuno uvijek ista stvar. Nauit ete i o
tetnim utjecajima dijetalnih napitaka.
Uvidite li da su informacije koje sadri ova knjiga korisne, molim vas da dignete glas i
pobunite se protiv mrane i rune strane dananje medicine. Lijenici bi trebali
pomagati ljudima da budu zdravi. Oni su se zakleli da e sluiti ovjeanstvu.
Istina je da ivimo u vremenu krilatice "posao je posao", ali moji kolege usmjereni na
biznis nemaju pravo irokoj javnosti prikrivati jednostavnu poruku - "niste bolesni,
edni ste". Nemaju pravo iskoritavati ljudsku bol i patnje za profitabilnu djelatnost,
emu u posljednje vrijeme svjedoimo.
Moram napomenuti da ne stavljaju svi lijenici korist ispred dobrobiti onih koji trae
njihovu pomo. Ovoj tvrdnji u prilog govori popis lijenika koji su napravili recenziju
ove knjige. Tek vrlo mala manjina, koja je naalost na vodeim poloajima, nau
plemenitu profesiju prikazuje u loem svjetlu. Meutim, "kad doe svjetlo, tama mora
nestati". Kad ljudi ponu shvaati da je voda sama po sebi najbolji prirodni lijek za
brojne bolesti, crne ovce humane medicinske profesije svoj e posao morati potraiti
negdje drugdje.
U prolim vremenima lijenici su takoer bili i mislioci i filozofi. Tek su nedavno
postali prisiljeni pamtiti "probavljene" informacije kako bi mogli poloiti ispite u
bolnicama za obuku. Meutim, za uvanje informacija postoje knjige, a mozak je
stvoren da bi razmiljao. Kad se jednom oslobodimo tereta pamenja tolikih
pogrenih informacija o bolestima koje predstavljaju komplikacije kronine
dehidracije, lijenici e opet postati uenjaci i mislioci. Tada e njihove spoznaje biti
uistinu potovane i vrijedne zlata.
U nadi da u medicini zapoinje novo svijetlo razdoblje, zaelio bih sreu itateljima
ove knjige u njihovoj vanoj ulozi koju imaju u promjeni trenutnog stanja u zdravstvu.
Sva pisma koja su objavljena u knjizi primjer su onoga to "voda kao lijek" moe
uiniti milijunima ljudi koji imaju iste simptome kronine dehidracije. Arogantna i
neznalaka medicina ta e pisma odbaciti kao "anegdotalne izvjetaje".
No, nai e se mnogo vei broj onih ije e oi progledati i koji e o svemu razmisliti.
Oni e u svakom od objavljenih pisama otkriti potvrdu nove istine: "Niste bolesni,
samo ste edni.". Istina je to koja najavljuje kraj dananjem obraanju medicine protiv
interesa javnosti.
Ovu bi knjigu trebalo itati kao "roman" o ljubavnom odnosu vode i ljudskog tijela, i
stoga nije namijenjena traenju sastavnih dijelova. Zato i nema kazalo pojmova.
elio bih se zahvaliti svojoj supruzi Xiaopo na njezinoj podrci i pomoi ispunjenoj
ljubavlju.
elio bih izraziti zahvalnost pukovniku Robertu T. Sandersu zbog njegovih neumornih
napora u posljednjih pet godina da prenese moje teorije o kroninoj dehidraciji
ljudima za koje je vjerovao da mogu pomoi njihovom irenju.
elio bih se zahvaliti svima onima koji su mi obilato pomogli i hrabrili me da nastavim
i ne umorim se.
Na kraju, zahvalio bih se gi Dorothy Heindel na tome to je uredila sve moje
rukopise i knjige.
dr. med. F. Batmanghelidj, veljaa 1995.
 7

Predgovor
Ne lijeite e lijekovima

Krupne probleme ne moemo rijeiti na istoj razini razmiljanja na kojoj smo ih stvorili
- Albert Einstein

U prosincu 1990. dr. Louis Sullivan, ministar zdravstva, izvijestio je da porast

trokova za zdravstvo iznosi 11%. Procijenjeno je da e ti trokovi dosegnuti 1,6
milijardi dolara do 2000. godine i da e - ukoliko se nastavi dosadanji rast - do 2010.
iznositi 28% bruto nacionalnog dohotka SAD-a.
The Washington Post je u jednoj od svojih nedavnih analiza procijenio da e trokovi
zdravstva u 1994. biti 1,03 milijarde dolara. Od tog e iznosa 935 milijuna otpasti na
individualne trokove zdravstvenog osiguranja. Federalna je vlada odgovorna za
svega 95 milijuna dolara. Meutim, taj ogromni iznos postaje oporeziv prihod 9,5
milijuna ljudi, trenutno zaposlenih u amerikom zdravstvu.
Jasno je da vlada ostvaruje dobit od porasta dravnih trokova za zdravstvo. To
znai da postoji sukob interesa izmeu potreba graana i elje vlade da sauva izvor
svojih prihoda.
U svjetlu iznesenih injenica moemo shvatiti zato vlada ne pokazuje zanimanje za
smanjenje trokova u zdravstvu, premda graani polako postaju svjesni temeljnih
problema. Postaje oigledno da su ljudi sami odgovorni za vlastito zdravlje. Moraju
se paziti poslovnih namjera izvritelja zdravstvenog osiguranja i vlade koja eli
zadrati trokove zdravstva na sadanjoj razini. Amerika je suoena s krizom u
zdravstvu koja e dovesti do proraunskog bankrota nastave li trokovi i dalje rasti
dosadanjim tempom.
Ali, moemo vidjeti da uzrok te krize nije u samoj izvedbi. Kriza takoer nije u cijelosti
posljedica pohlepe kod odreivanja cijena. Izazvana je najjednostavnijom pogrekom
u temeljnoj postavci fiziologije, koja je temelj cjelokupnom medicinskom i
znanstvenom znanju o ljudskom tijelu. Uzrokovana je time to javnost i strunjaci
nisu svjesni da ljudsko tijelo ea za vodom!
No, ne mora se ovakvo stanje nuno nastaviti ili dodatno pogorati i postati
beznadno, kao to izgleda. Vrlo opsena klinika istraivanja dispeptinih bolova
(dispepsija - probavne smetnje, op. prev.) i detaljna istraivanja fiziologije kroninih
bolova ukazuju na jednostavno rjeenje spomenutih problema. Ono to je lijepo kod
tog rjeenja jest i injenica da je ono u potpunosti znanstveno utemeljeno. Rjeenje
ukljuuje novo fizioloko razumijevanje ljudskog tijela. Kao to ste zasigurno ve
zakljuili iz naslova knjige, sada slijede te informacije.

Zato medicina ne lijei bolesti?

Dananji strunjaci na podruju medicine ne razumiju vitalnu ulogu vode u ljudskom
tijelu. Lijekovi samo ublaavaju tegobe. Nisu, meutim, namijenjeni izljeenju
degenerativnih bolesti ljudskog tijela.
U ovoj u knjizi govoriti o ulozi vode u ljudskom tijelu i o tome kako prepoznavanje
toga moe promijeniti zdravstvene potrebe naeg drutva. Uvidjet emo kako
preventivna medicina moe postati glavni nain zdravstvene skrbi. U ovoj knjizi i u
raspravama koje slijede glavni junak je voda. Svako objanjenje emo razmotriti
 8
imajui u vidu da je voda temeljna tvar i najvaniji pokreta svih zbivanja koja se
odvijaju u ljudskom tijelu. Svjesni vodee uloge vode, razmotrit emo neke bolesti.
Razjasnit emo to znai nedostatak vode u fiziolokim stanjima koja se s vremenom
pretvore u bolest.
Kod bolesti kojima emo se baviti moramo najprije kao mogueg poetnog uzronika
iskljuiti poremeaj metabolizma vode, prije nego to pretpostavimo da su ta stanja
uzrokovana drugim imbenicima. Ovo je pravi nain preventivnog pristupa zatiti
zdravlja: prvo moramo iskljuiti jednostavnije uzroke bolesti, i tek onda razmiljati o
sloenijim.
Jednostavna je istina da dehidracija moe uzrokovati bolest. Svi znamo da je voda
"dobra" za tijelo. Ali izgleda da ne znamo koliko je ona vana za nae dobro zdravlje.
Ne znamo to se doana s tijelom ukoliko ne zadovoljimo njegove dnevne potrebe za
vodom. Nakon to proitate ovu knjigu, bolje ete razumjeti ovaj problem.
Za prevenciju i lijeenje bolesti uzrokovanih dehidracijom potrebno je redovito piti
vodu. To emo podrobnije objasniti neto kasnije. Raspravit emo o tome zato, u
veini sluajeva, na bolesti o kojima emo govoriti treba gledati kao na poremeaje
uzrokovane dehidracijom. Ako e se uz svakodnevno uzimanje dodatne koliine
vode vae stanje popraviti, neete imati razloga za brigu. Strunu ete pomo morati
potraiti ako takvo prilagoavanje potrebama vaeg tijela ne pomogne, a zdravstveni
problemi vas nastave muiti. Ono to se ovdje nudi je potrebno znanje o sprjeavanju
bolesti i lijeenju bolesti uzrokovanih dehidracijom.
Na kraju knjige, kad itatelju postane jasniji odnos izmeu kronine dehidracije i
pojave bolesti, iznose se informacije o tome koliko je vode potrebno popiti svakoga
dana i na to moramo pritom obratiti pozornost. Opisana je i odgovarajua dijeta koja
bi trebala pripomoi sprjeavanju "bolesti dehidracije", ili ih ak i izlijeiti, ukoliko jo
nije dolo do nepovratnih promjena.

Osnove
Kad se ovjek tijekom evolucije razvio od vrste koja je nastala u vodi, od svojih
razvojnih predaka naslijedio je i ovisnost o osobinama vode koje jame ivot. Uloga
vode u tijelima ivih vrsta, meu kojima i ovjeka, nije se promijenila jo od nastanka
ivota u slanoj vodi i njegove kasnije prilagodbe na slatku vodu.
Vremenom je razvojni cilj postao ivot na kopnu, ali ne iskljuivo u neposrednoj blizini
vode. Bio je to iznimno stresan iskorak izvan granica poznatog. Zato se postupno
razvio sustav za ouvanje vode u tijelu koji je omoguio daljnji razvoj vrsta. Ovaj
proces privremene prilagodbe prolaznoj dehidraciji takoer se polako poeo
nasljeivati, kao jedan od mehanizama ljudskog tijela, a danas predstavlja temelj za
sve operativne sustave u tijelu suvremenog ovjeka.
Ranijim vrstama koje su ivjele u vodi izlazak izvan poznatih granica bio bi veliki
stres, jer bi im se tijela isuila. Ovaj "stres" bi pokrenuo dominantnu fizioloku
reakciju za uspostavu ravnotee vode. Kod dananjih ljudi "pod stresom" dolazi do
potpuno istog prelaska koji potakne fizioloke procese za uspostavu ravnotee vode.
Taj proces prije svega ukljuuje vrlo tedljivo raspolaganje tjelesnim vodenim
zalihama, jer organizam "pretpostavlja" da e opskrba vodom u sljedeih nekoliko
dana biti ograniena.
Upravljanje postojeim zalihama vode u tijelu preuzima taj sloeni sustav.
Taj sloeni proces tednje vode na vie razina i njezine raspodjele nastavlja se sve
dok tijelo ne primi jasan znak da je opskrba vodom ponovno zadovoljavajua. Sve
funkcije u tijelu nadzire i usmjerava upravo dotok vode. Stoga iskljuivo
 9
"gospodarenje vodom" osigurava da e odgovarajue koliine vode i hranjivih tvari
prvo dospjeti do vitalnijih organa koji se moraju oduprijeti i izai na kraj sa svakim
eventualnim novim "stresom".
Ovaj mehanizam upravljanja vodom vremenom se potvrdio kao mogunost za
preivljavanje u okruenju prirodnih neprijatelja i grabeljivaca.
Radi se o operativnom sustavu koji osigurava preivljavanje u situacijama borbe ili
bijega. Ujedno, to je mehanizam koji se ouvao do danas i jo uvijek djeluje u
natjecateljskim uvjetima suvremenog ivota.
Jedna od neizbjenih osobina tjelesne tednje vode je "krutost" pojedinih funkcija
koje se odvijaju na nain da nijedan dio ne dobije vie vode od onoga to je unaprijed
odreeno kao njemu pripadajui dio. Ovo vrijedi za sve organe u tijelu. Unutar tog
sustava tednje vode, mozak ima apsolutnu prednost u odnosu na sve druge organe:
na mozak otpada otprilike pedesetina ukupne tjelesne teine, no on prima oko 20%
krvi.
Kako djelovanje tjelesnih mehanizama za tednju i raspodjelu vode postaje sve
aktivnije, zapoinje i odailjanje signala koji ukazuju na podruje u tijelu kojem
nedostaje vode. Slian proces javlja se u hladnjaku automobila iz kojeg pone izlaziti
para ako hlaenje nije dovoljno jako za vonju uzbrdo.
U razvijenim drutvima vlada jednostavno, ali posve pogreno miljenje da aj, kava,
alkohol i drugi "umjetni" napici mogu nadomjestiti istu prirodnu vodu kada je tijelo
"pod stresom" i osjea njezin nedostatak. Istina je da ta pia sadre vodu, ali osim
vode sadre i dehidracijske tvari. Zbog toga iz tijela izlue vodu u kojoj su otopljeni i
jo neto dodatne vode iz tjelesnih zaliha!
Suvremeni nain ivota ini ljude ovisnima o raznoraznim umjetnim napicima. Djeca
vie ne stjeu naviku piti vodu, nego ih se navikava na gazirana pia i sokove, to
predstavlja samoograniavanje opskrbe vodom. U pravilu, pijenjem takvih napitaka
nije mogue zadovoljiti potrebe tijela za vodom. Istovremeno, razvija se navika na
okus tih pia koja automatski umanjuje potrebu da se pije voda kada su ti napici
nedostupni.
Zdravstveni radnici trenutno nisu svjesni brojnih kemijskih uloga vode u ljudskom
tijelu.
Dehidracija postupno dovodi do gubitka nekih funkcija. Razliite sloene signale koje
odailju tjelesni mehanizmi za tednju vode tijekom dugotrajne i teke dehidracije
medicina tumai kao znakove bolesnih stanja nepoznatog uzroka. To je temeljna
pogreka koja je kliniku medicinu odvela u krivom smjeru, a lijenicima
onemoguava da pacijentima preporue jednostavne preventivne mjere i ponude
jednostavno fizioloko lijeenje nekih od tekih bolesti.
Kad se ti signali pojave, tijelu bi trebalo osigurati vodu kako bi ju sustavi za uvanje
mogli adekvatno raspodijeliti. Meutim, lijenici su naueni te signale uutkati
kemijskim proizvodima. Razumije se da nisu svjesni znaenja ove grube pogreke.
Razni signali koje alju tjelesni sustavi za raspodjelu vode pokazatelji su lokalne ei
i isuenosti. Na poetku oni se mogu otkloniti poveanim unosom same vode, ali
ukoliko ih se pogreno tretira primjenom komercijalnih kemijskih proizvoda doi e do
patolokih promjena i bolesti. Naalost, ta se greka nastavlja, novi simptomi i
komplikacije dehidracije tretiraju se sve veim brojem lijekova, i tada pacijent umire.
Ironija? Kad se to dogodi, lijenici kau da je pacijent podlegao bolesti. Kakvog li
olakanja za njihovu savjest!
Stiavanje raznih signala nedostatka vode u tijelu "lijekovima" je pogreka koja ima
izravne i sudbonosne posljedice na stanice tijela pacijenta. Dugotrajna kronina
dehidracija koja uzrokuje takve signale ima i trajno tetan uinak na potomstvo te
 10
osobe. Drago mi je da vam mogu ukazati na veliki proboj u medicinskoj spoznaji koji
moe biti od koristi svakom ovjeku koji bi se mogao razboljeti, a posebno starijim
ljudima. Ukratko, moja promjena paradigme o funkcioniranju ljudskog tijela otvara
vrata fiziolokom nainu buduih istraivanja kao i pojednostavljenje medicinske
prakse diljem svijeta. Neposredna posljedica takve promjene paradigme bit e ope
poboljanje zdravstvenog stanja ljudi. Taj e pomak u paradigmi baciti svjetlo i na
"novootkrivene" znakove dehidracije, a ujedno e smanjiti i trokove lijeenja.

Paradigma koju treba promijeniti

to je paradigma i kako se ona mijenja? Paradigma je osnovni stav na kojem se
temelji i stvara novo znanje. Na primjer, u prolosti se vjerovalo da je Zemlja ravna.
Novo poimanje govori da je okrugla. Okrugli oblik Zemlje temeljna je paradigma pri
izradi svih zemljopisnih karata i globusa, pri prepoznavanju zvijezda na nebu i kod
izrauna raenih za svemirskih putovanja. Dakle, stara paradigma, odnosno prijanji
stav da je Zemlja ravna ploha bio je pogrean. Pravilno je polazite da je Zemlje
okrugla, i upravo je to polazite dovelo do napretka na mnogim podrujima znanosti.
Meutim, do izmjene ove paradigme i preobraaja kojeg je donijela nije dolo lako.
Jo je tee usvojiti novu paradigmu od temeljnog znaaja u medicinskoj znanosti,
premda bi posljedice bile poeljne i drutvu nuno potrebne.

Izvor pogreaka u medicini

Ljudsko tijelo sastoji se od 25% vrste tvari (otopljene tvari) i 75% vode (otapala).
Modano tkivo sadri ak 85% vode. Kad je zapoelo istraivanje funkcioniranja
ljudskog tijela, kemija je ve bila potvrena znanstvena disciplina, uslijed ega je
stvorena pretpostavka se u prouavanju sastava tjelesnih otopina trebaju primijeniti
ista polazita kao i u kemiji.
Stoga su znanstvenici prihvatili stav da je sastav vrste tvari reaktivni regulator svih
funkcija u tijelu. Od samih poetaka istraivanja u ljudskom tijelu pretpostavljalo se
da voda koja se nalazi u tijelu slui iskljuivo kao otapalo, za popunjavanje praznog
prostora, i kao sredstvo za prijenos tvari u tijelu - to su ista ona gledita kakva su
nastala na temelju kemijskih eksperimenata u epruvetama. Otapalu se nisu
pripisivala nikakva druga funkcionalna svojstva. Osnovno razumijevanje u dananjoj
"znanstvenoj" medicini - koje je naslijeeno iz obrazovnog programa utvrenog u
praskozorje sustavnog uenja - takoer gleda na otopljene tvari kao na regulatore, a
vodu smatra samo otapalom i sredstvom za prijenos tvari tijelom. Ljudsko tijelo se jo
i danas smatra velikom "epruvetom" punom vrstih tvari razliite prirode, a voda u
tijelu smatra se kemijski nevanim "punilom". U znanosti se smatra da su otopljene
tvari (tvari koje su otopljene i koje tijelom nosi krv ili plazma) to to regulira sve
aktivnosti tijela. To ukljuuje i unos vode (otapala) u tijelo, za kojeg se pretpostavlja
da je dobro reguliran.
Pretpostavljalo se, budui da je voda svakome dostupna i nije ju potrebno plaati, da
tijelo nema razloga oskudijevati u neemu to je dostupno!
Pod tom pogrenom pretpostavkom, sva istraivanja provedena na ovjeku bila su
usmjerena na identificiranje jedne "posebne" tvari koja se moe smatrati odgovornom
za pojavu neke bolesti. Zato su ispitana sva mogue kolebanja i varijacije
elementarnih promjena a da se nije dolo do nedvosmislenog rjeenja, makar i za
jedan zdravstveni problem. Dakle, sva su lijeenja palijativna (privremeno ublaavaju
bolove, op. prev.), a ini se da niti jedno nije kurativno (osim u sluaju bakterijskih
 11
infekcija i primjene antibiotika). Hipertenzija se, openito, nikada ne izlijei; ona se
samo tretira do kraja ivota bolesnika. Astma se ne izlijei; inhalatori su stalni pratioci
oboljelih. ir ne biva izlijeen; antacidi (lijekovi za smanjenje kiseline u elucu, op.
prev.) moraju uvijek biti pri ruci.
Alergija se ne moe izlijeiti; rtva ostaje ovisna o lijekovima.
Artritis ne biva izlijeen, on stvara invalide, i tako dalje.
Na temelju ove preliminarne pretpostavke o ulozi vode, postalo je normalno da se
"suha usta" smatraju znakom i osjetom tjelesne potrebe za vodom, za koju se dalje
pretpostavlja da je dobro regulirana ukoliko osjeaj "suhih usta" nije prisutan,
vjerojatno zato to je voda svugdje prisutna u obilnim koliinama i besplatna. Ovo je
apsurdno pogreno gledite u medicini koje je stvorilo veliku zbrku i u potpunosti je
odgovorno za izostanak uspjeha u pronalaenju trajnih preventivnih rjeenja za
pojavu bolesti u tijelu, unato tako brojnim i skupim istraivanjima.
Ve sam objavio jedan izvjetaj o svojim klinikim opaanjima prilikom lijeenja -
iskljuivo vodom - vie od 3000 oboljelih od ira na elucu. Otkrio sam, po prvi put u
medicini, da ova "klasina bolest" sama od sebe reagira na vodu. Kliniki, postalo je
jasno da to stanje podsjea na "bolest" ei. Pod istim klinikim i ivotnim uvjetima,
izgleda da i druga "bolesna" stanja sama od sebe reagiraju na vodu. Opsena
istraivanja dokazala su moja klinika opaanja da tijelo ima velik broj sofisticiranih
signala ei - integriranih signalnih sustava tijekom regulacije dostupne vode za
vrijeme dehidracije.

Manhattan College College of Mount St. Vincent

Zavod za Biologiju 20. lipnja 1994.
dr. F. Batmanghelidj
2146 Kings Garden Way Falls Church, VA 22043

Dragi dr. Batmanghelidj, imao sam priliku itati neka od vaih objavljenih djela koja
se odnose na vanost odgovarajueg uzimanja vode i ulogu kronine dehidracije u
etiologiji bolesti. Dok sam se bavio tim materijalima, detaljno sam prouio mnoge od
izvora koje ste naveli, posebno one u vaem radu objavljenom u asopisu Anticancer
Research (1987, 7, 971) i u vaem kasnijem radu objavljenom u prvom broju
asopisa Pojednostavljena znanost u medicini.
Svaki izvor koji sam provjerio bio je pravilno upotrijebljen kako bi podrao vau
hipotezu da je potrebna promjena paradigme o otopljenoj tvari u paradigmu o otapalu
kao temelju metabolizma. Zakljuio sam, na temelju prouavanja vae
revolucionarne ideje, da e njena primjena od strane zdravstvenih radnika i javnosti
nesumnjivo imati ogroman pozitivan utjecaj i na zdravlje i na ekonominost
zdravstva. U skladu s tim, uinit u sve to je u mojoj moi da irim vanost vaih
otkria.
Iskreno va,
dr. sc. Barry S. Kendler
Izvanredni profesor biologije Manhattan College
Pridrueni Nutricionistiki New York Medical College
lan fakulteta program

Kombinacija mojih klinikih opaanja i istraivanja literature pokazala je da

paradigma koja je do danas upravljala svim istraivanjima ljudskog tijela mora biti
promijenjena, elimo li pobijediti "bolest". Postalo je jasno da se praksa klinike
medicine temelji na krivoj pretpostavci i netonim premisama. Kako bi se inae
 12
signalni sustav za poremeaj metabolizma vode mogao previdjeti ili toliko dugo
besramno ignorirati? Trenutno su "suha usta" jedini priznati znak tjelesne dehidracije.
Kao to sam objasnio, ovaj signal je posljednji vanjski znak krajnje dehidracije.
Oteenja se dogaaju na razini postojane dehidracije koja se ne mora nuno javljati
"suhim ustima". Raniji istraivai trebali su uvidjeti da se, kako bi se olakalo
vakanje i gutanje hrane, slina stvara ak i kad je ostatak tijela razmjerno dehidriran.
Naravno, kronina tjelesna dehidracija znai neprekidan nedostatak vode koji je
uspostavljen ve neko vrijeme. Kao i u sluaju svih drugih poremeaja uslijed nekog
nedostatka - kao to je nedostatak vitamina C kod skorbuta, nedostatak vitamina B
kod beri-berija, nedostatak eljeza kod anemije, nedostatak vitamina D kod rahitisa i
dr. - najdjelotvorniji nain lijeenja je dodavanje sastojka koji nedostaje u prehrani.
U skladu s tim, ponemo li priznavati zdravstvene komplikacije kronine dehidracije,
njihovo sprjeavanje, pa ak i lijeenje u poetnim fazama, postat e jednostavno.
Premda su moji znanstveni stavovi u medicini bili vrlo kritiki pregledani, prije nego
to sam kao gost predava predstavio svoju informaciju o promjeni paradigme na
meunarodnoj konferenciji o raku 1987. godine, pismo dr. Barrya Kendlera
objavljeno na kraju ovog poglavlja (uz njegovo ljubazno doputenje), dodatno
potvruje valjanost mojih znanstvenih pogleda na kroninu dehidraciju kao uzronika
bolesti. Kao to ete vidjeti, on je ak prouio neke od najvanijih izvora na koje sam
se pozvao kako bih objasnio da je kronina dehidracija temeljni uzrok najveeg broja
glavnih degenerativnih bolesti ljudskog tijela - bolesti iji uzrok do danas nije bio
jasan. Bacite li pogled na bilo koji medicinski udbenik, moi ete vidjeti vie od
tisuu stranica dosadnog raspredanja, ali kad se doe do uzroka glavnih bolesti
ljudskog tijela, objanjenje je u svim sluajevima isto i vrlo kratko: "Etiologija nije
objanjena"!

Nova paradigma
Nova znanstvena istina obino ne biva predstavljena na nain koji bi uvjerio njene
protivnike. Umjesto toga, oni izumiru, a nova generacija upoznata je s istinom od
poetka. - Max Planck

Nova znanstvena istina i razina razmiljanja o ljudskom tijelu koja e omoguiti da

ljudi sami na sebi primjenjuju preventivnu medicinu glasi: otapalo - voda u tijelu - je to
to regulira sve funkcije u tijelu, ukljuujui i aktivnost svih u njoj otopljenih (vrstih)
tvari.
Poremeaji u tjelesnom metabolizmu vode (metabolizmu otapala) uzrokuju razliite
signale koji ukazuju na poremeaj "sustava", odnosno odreenih funkcija povezanih
s opskrbljivanjem vodom i njenom kontroliranom raspodjelom.
Da ponovim: svaka tjelesna funkcija nadzire se i regulira prema dotoku vode.
"Raspodjela vode" je jedini nain da se osigura da e ne samo odgovarajua koliina
vode, nego i elemenata koje ona prenosi (hormona, kemijskih glasnika i hranjivih
tvari) najprije stii do organa od vee ivotne vanosti. S druge strane, svaki organ
koji proizvodi neku tvar da bi ju uinio dostupnom ostatku tijela nadzire samo svoj
vlastiti ritam i razinu stvaranja i otputanja u "tekuu vodu", prema stalno
promjenjivim kvotama koje odreuje mozak. Kada sama voda dospije do "suih"
podruja, ona takoer provodi i druge krajnje vane i nune kemijske regulacije.
Sad je postalo jasno da zbog postupnog zanemarivanja osjeaja ei naa tijela
postaju kronino i sve tee dehidrirana, od rane zrele dobi. Sa starenjem se sadraj
 13
vode u stanicama smanjuje sve dok se odnos koliina vode u stanici i izvan nje ne
promijeni od 1.1 do gotovo 0.8 (v. sliku 2). To je vrlo drastina promjena. Budui da
"voda" koju pijemo omoguava rad stanica i popunjava njihov obujam, smanjivanje
dnevnog unosa vode utjee na djelotvornost aktivnosti stanica. Posljedica toga je da
kronina dehidracija izaziva simptome koji su jednaki bolesti, ako se ne prepoznaju
razni hitni signali dehidracije - kao to se do sada nisu prepoznavali. Kao to vidite, ti
vapaji tijela za hitnim unosom vode smatraju se nenormalnim i rjeavaju se
upotrebom lijekova.
Uzmemo li navedeno u obzir, unos vode i njena raspodjela u skladu s prioritetima
dobivaju vrhunski znaaj. Regulativni sustavi neurotransmitera (histamina i njemu
podreenih tvari) postaju pojaano aktivni tijekom regulacije potreba tijela za vodom.
Njihovo djelovanje ne bi se smjelo stalno onemoguavati uzimanjem lijekova. Trebalo
bi razumjeti njihovu svrhu i ispuniti ju uzimanjem veih koliina vode. Istu ovu tvrdnju
iznio sam pred grupom znanstvenika iz cijeloga svijeta koji su se okupili u Monte
Carlu 1989. na konferenciji o upalama, analgeticima i imunomodulatorima.
Nova paradigma doputa ukljuivanje "etvrte dimenzije vremena" u znanstvena
istraivanja. Ona e olakati razumijevanje tetnih posljedica uznapredovale i
progresivne dehidracije tijekom bilo kojeg vremenskog razdoblja. Ona e omoguiti
predvianje fiziolokih zbivanja koja e dovesti do bolesnih stanja u kasnijim
godinama, ukljuujui i ono to trenutno izgleda kao genetski poremeaj. Nova
paradigma e izmijeniti postojei pristup u medicinskoj praksi koji bi se mogao opisati
kao "lijeenje simptoma i pucanje naslijepo" u znanstveno preciznu medicinsku
vjetinu; omoguit e preventivna predvianja. Postavit e temelje izvrsnom zdravlju i
smanjiti trokove lijeenja pojedincima i svakom drutvu koje ju usvoji i proiri.
Budui da se razni simptomi, signali i komplikacije koje izaziva nedostatak vode u
razliitim dijelovima tijela danas nazivaju bolestima, ljudi e moda pomisliti da nije
mogue ponuditi vodu kao prirodno rjeenje. Voda lijei tolike bolesti? Nemogue!
Takvim razmiljanjem oni zatvaraju svoje umove za novu mogunost prevencije a
moda i lijeenja velikog broja raznih "bolesti" koje stvara dehidracija. Njima ne pada
na pamet mogunost da je jedini lijek za stanja koja se javljaju kada tijelo poinje
dehidrirati voda i nita drugo. Velik broj svjedoenja izlijeenih objavljen je u raznim
poglavljima ove knjige kako bi se otvorile oi onima koji su skeptini prema injenici
da je najvee zdravstveno otkrie svih vremena to da je voda prirodni lijek za velik
broj zdravstvenih tegoba.

Regulacija vode u razliitoj ivotnoj dobi

U osnovi postoje tri stupnja regulacije vode u tijelu u raznim fazama ivota. Prvi je
stupanj ivota zametak u majinoj maternici (lijevo od B na slici 1). Drugi je faza rasta
dok se ne dosegne puna visina i zrelost (otprilike izmeu 18. i 25. godine ivota).
Trei je stupanj razdoblje ivota od pune zrelosti do smrti neke osobe.
Tijekom faze unutarmaterninog rasta stanica, vodu koja je potrebna za rast djeteta
mora pruati majka. Meutim, ini se da sustav koji alje signal za unos vode stvara
tkivo zametka, ali se njegovo djelovanje registrira u majci. Izgleda da je prvi znak
potrebe zametka za vodom jutarnja munina u ranim fazama trudnoe.
Jutarnja munina majke je znak ei i zametka i majke.
 14

Ovo treba u potpunosti razumjeti

Sad je postalo jasno da zbog postupnog zanemarivanja osjeaja ei naa tijela

postaju kronino i sve tee dehidrirana, od rane zrele dobi. Sa starenjem se sadraj
vode u stanicama smanjuje sve dok se odnos koliina vode u stanici i izvan nje ne
promijeni od 1.1 do gotovo 0.8 (v. sliku 2). To je vrlo drastina promjena. Budui da
"voda" koju pijemo omoguava rad stanica i popunjava njihov obujam, smanjivanje
dnevnog unosa vode utjee na djelotvornost aktivnosti stanica. Posljedica toga je da
kronina dehidracija izaziva simptome koji su jednaki bolesti, ako se ne prepoznaju
razni hitni signali dehidracije - kao to se do sada nisu prepoznavali. Kao to vidite, ti
vapaji tijela za hitnim unosom vode smatraju se nenormalnim i rjeavaju se
upotrebom lijekova.
Ljudsko tijelo moe dehidrirati ak i u uvjetima kad mu je dostupna obilna koliina
vode.
ini se da ljudi gube osjeaj za e i kritiku prosudbu potrebe za vodom. Kako ne
prepoznaju svoje potrebe za vodom, s godinama postupno postaju sve vie kronino
dehidriram (v. slike 1 i 2).
 15
Dodatnu pomutnju stvara ideja da kad smo edni, vodu moemo zamijeniti ajem,
kavom ili alkoholnim piima. Kao to ete vidjeti, ovo je uobiajena zabluda.
"Suha usta" su posljednji znak dehidracije. Tijelo moe patiti od dehidracije ak i ako
su usta prilino vlana. to je jo gore, kod starijih ljudi usta mogu biti vidljivo suha a
da oni ipak ne prepoznaju i ne utauju e.

Voda ima i druga vana svojstva

Znanstvena istraivanja pokazuju da voda ima brojna druga svojstva osim to je
otapalo i sredstvo za prijenos tvari. injenica da se nije obratila pozornost na druge
osobine vode u regulaciji razliitih tjelesnih funkcija dovela je do alosnih
nesporazuma koji ine infrastrukturu nae, takozvane znanstveno utemeljene
suvremene medicine.
Voda ima jasno utvrenu i nezamjenjivu hidrolitiku ulogu u svim aspektima tjelesnog
metabolizma - kemijskim reakcijama ovisnim o vodi (hidroliza). Slino kemijskoj snazi
vode koja moe uiniti da sjeme proklija i izraste u biljku ili stablo: snaga vode koja
se koristi u kemiji ivota.
U staninoj membrani: osmotski protok vode kroz membranu u stanju je stvoriti
"hidroelektrinu" energiju (napon) koja se pretvara i pohranjuje u energetskim
zalihama u obliku ATP-a i GTP-a, dva vitalna stanina baterijska sustava. ATP i GTP
su kemijski izvori energije u tijelu. Energija koju je stvorila voda koristi se u izgradnji
ATP-a i GTP-a.
Te estice se koriste kao "novac" u osnovnim razmjenama, posebno u
neurotransmisiji.
Voda takoer formira odreenu strukturu, uzorak i oblik se, kako se ini, koriste kao
ljepljivi materijal za povezivanje pri izgradnji stanice. Poput ljepila, ona spaja vrste
strukture stanine membrane. Pri vioj tjelesnoj temperaturi ova struktura razvija
vrstou i ljepljivost leda.
Tvari nastale u stanicama mozga prenose se "plovnim kanalima" do njihovih
odredita na ivanim zavrecima radi upotrebe prilikom prenoenja poruka. Izgleda
da tamo pobuuju male vodene putove ili mikroskopske struje po cijeloj duini ivca
koji "prenesu" zapakirani materijal po "utvrenim pravcima", tzv. mikrotubulama (v.
sliku 3).
Bjelanevine i enzimi tijela bolje djeluju u otopinama nie viskoznosti; to vrijedi za sve
receptore (toke prijema) u staninim membranama. U (kod dehidriranih stanja),
otopinama bjelanevine veeg viskoziteta i enzimi postaju manje djelotvorni (mogue
je da to vrijedi i za prepoznavanje tjelesne ei). Iz toga slijedi da sama voda regulira
sve tjelesne funkcije, ukljuujui i aktivnost svih otopljenih tvari koje prenosi.
Nova znanstvena istina (promijenjena paradigma) - "Voda, otapalo u tijelu, regulira
sve funkcije, ukljuujui i aktivnost tvari koje ona otapa i prenosi" - trebala bi postati
osnova svih buduih prilaza znanstvenim istraivanjima.
Kad je tijelo dehidrirano, osim to je utvrdilo da je dovod vode "zakljuan", poinje
ukljuivati sustave za tednju i raspodjelu dostupne vode u tijelu prema unaprijed
utvrenom programu prioriteta - neka vrsta "borbe protiv sue".
Pouzdano je znanstveno utvreno da sustav neurotransmitera kojim upravlja
histamin postaje aktivan i pokree podreene sustave koji potiu unos vode. Ti
podreeni sustavi takoer vre ponovnu raspodjelu vode u krvotoku ili vode koje se
moe povui iz drugih dijelova tijela. Podreeni sustavi koriste vazopresin, renin-
angiotenzin (RA), prostaglandine (PG) i kinine kao posrednike. Budui da tijelo nema
 16
rezervu vode iz koje bi se moglo opskrbljivati, ono pokree sustav za prioritetnu
raspodjelu one vode koja je ve dostupna ili je stigla unoenjem u tijelo.

Dokazano je da su kod vodozemaca rezerve histamina i njihovo stvaranje na

minimalnoj razini. Kod tih istih vrsta dolazi do znaajnog stvaranja histamina kad god
je ivotinja izloena dehidraciji.
Kod dehidriranih ivotinja uspostavlja se proporcionalno poveanje stvaranja i
pohranjivanja neurotransmitera histamina radi regulacije raspodjele dostupne vode -
borbe protiv sue. Histamin i njemu podreeni regulatori unosa i raspodjele vode,
prostaglandini, kinini, i PAF (jo jedna tvar povezana s histaminom) takoer uzrokuju
bolove kada u tijelu dou u dodir sa ivcima koji registriraju bol.
Spomenuta "promjena perspektive" u medicini dovest e do utvrivanja dviju vanih
injenica koje su do sada bile ignorirane. Prva je da tijelo moe postati dehidrirano
tijekom godina. Time se, istovremeno, pobija miljenje da su "suha usta" jedini
pokazatelj tjelesne ei. Druga je da kada stvaranje neurotransmitera histamina i
njemu podreenih regulatora vode postane vrlo izraeno, do te mjere da to dovodi do
alergija, astme, kroninih bolova u raznim dijelovima tijela, ove probleme treba
protumaiti kao znak ei - neku vrstu upozorenja na krizu nedostataka vode u tijelu.
Ova "promjena paradigme" omoguit e prepoznavanje mnogih drugih signala
povezanih s opom ili lokalnom dehidracijom tijela.
 17
Usvajanje "promjene perspektive" (nove paradigme) nalae da se kronini bolovi u
tijelu koji se ne mogu lako objasniti kao povrede ili infekcije moraju prije svega
tumaiti kao znakovi kroninog nedostatka vode u dijelu tijela u kojem se javlja bol -
kao lokalna e.
Trebalo bi razmotriti i iskljuiti mogunost da su ovi bolovi primarni pokazatelj
dehidracije tijela prije nego to se na bolesniku provedu druge sloene pretrage.
Kronine bolove ili bolove koji se stalno ponavljaju, a koji nisu uzrokovani infekcijom,
trebalo bi smatrati znakovima tjelesne ei.
Ukoliko se ti pokazatelji tjelesne ei ne prepoznaju, to e ne sumnjivo izazvati
sloene probleme pri dananjem nainu lijeenja tih stanja. Vrlo je lako napraviti
kobnu pogreku i ove signale protumaiti kao posljedicu komplikacije ozbiljne bolesti i
poeti lijeiti signale dehidracije sloenim terapijama.
Premda e voda sama od sebe olakati probleme, mogue je da e se bolesniku
nametnuti lijekovi ili invazivne dijagnostike procedure. Odgovornost je i pacijenata i
njihovih lijenika da budu svjesni oteenja koje kronina dehidracija moe nanijeti
ljudskom tijelu.
Ti kronini bolovi ukljuuju i dispeptike bolove (bolove uzrokovane loom probavom,
op. prev.), bolove kod reumatine upale zglobova, anginozne bolove (srane bolove
pri hodanju, pa ak i mirovanju), bol u kriima, povremene klaudikacijske bolove (bol
u nozi pri hodanju), migrenu i glavobolje kod mamurluka, kolitis i s njim povezan
zatvor (v. Sliku 4).
Ova "promjena perspektive" nalae da se svi bolovi lijee prilagodbom svakodnevnog
unosa vode. Ne manje od dvije i pol litre vode dnevno trebalo bi uzimati nekoliko
dana prije odluke o rutinskoj i redovnoj upotrebi analgetika i drugih lijekova za
oslobaanje od bolova kao to su antihistamini ili antacidi - puno prije nego to bi
moglo doi do trajnog lokalnog ili opeg oteenja i nepovratnog stanja bolesti. Ako
je takav problem bio prisutan vie godina, oni koji bi htjeli isprobati vodu kao sredstvo
za osloboenje od boli morali bi prvo provjeriti mogu li njihovi bubrezi izluiti dovoljno
mokrae kako ne bi dolo do nagomilavanja suvine vode u tijelu. Trebalo bi mjeriti i
usporeivati izluivanje mokrae s unosom vode. S porastom unosa vode, izluivanje
mokrae trebalo bi se takoer poveavati.
Ovo novo razumijevanje fiziologije nastanka boli pri dehidraciji rasvijetlit e uzroke
bolesti u buduim medicinskim istraivanjima. Razotkrit e da je za tjelesnu dobrobit
pogubno dugotrajno uzimanje lijekova protiv bolova koji "ubijaju" najvanije znakove
kronine i lokalne dehidracije tijela.
Sa svoje strane, lijekovi protiv bolova (analgetici) mogu dovesti do kobnih popratnih
pojava, osim tete koja je nastala zbog dehidracije u razvoju koja je uutkana bez
uklanjanja temeljnog uzroka bolova - dehidracije. Ovi analgetici vrlo esto uzrokuju
krvarenja u elucu i crijevima. Svake godine nekoliko tisua ljudi umre od
komplikacija nastalih estim uzimanjem analgetika. Danas (1994.) je jasno da
analgetici koji se mogu nabaviti bez recepta mogu kod nekih ljudi uzrokovati
oteenja jetre i bubrega te djelovati smrtonosno.
Znanstvene injenice na kojima se temelje ova gledita ve su dostupne
znanstvenicima koji se bave istraivanjem boli. Cilj tog izvjetaja je da se razbije
profesionalni otpor AMA-e i NIH-a koji su svjesni mojih otkria ali su, unato svojoj
zakletvi i obavezama prema drutvu, odbili proiriti ovu informaciju od ogromne
koristi za drutvo. Ova "promjena perspektive" o ulozi vode u tijelu moe napraviti
uda u buduoj praksi klinike medicine - to je razlog zato se ove profesionalne
organizacije, koje zarauju na ponavljanju svoje ignorancije iz prolosti, nisu potrudile
proiriti informaciju o problemima povezanim s nedostatkom vode u ljudskom tijelu.
 18
Od trenutka kad lijenici usvoje ovu promjenu paradigme, trenutna "medicinska
praksa koja se temelji na neznanju o ljudskom tijelu" pretvorit e se u promiljen,
preventivan pristup brizi o zdravlju. to je jo vanije, jednostavni fizioloki utemeljeni
lijekovi moi e lijeiti bolesti u ranoj fazi i daleko prije nego to doe do nepovratne
tete.

Dispeptiki bolovi

Nedavno je prepoznat hitan signal ei ljudskog tijela. Bol uzrokovana dispepsijom

najvaniji je signal za ljudsko tijelo. Ona ukazuje na dehidraciju. To je signal tjelesne
ei.
On se moe pojaviti kod vrlo mladih, kao i kod starijih ljudi. Kronina dehidracija koja
se kontinuirano pogorava predstavlja glavni uzrok gotovo svih do danas poznatih
bolesti ljudskog tijela. Bolove uzrokovane loom probavom, ukljuujui i gastritis,
duodenitis i garavicu trebalo bi lijeiti iskljuivo poveanim unosom vode. Ukoliko je
dolo do ira, tada je nuno potrebno obratiti pozornost na prehranu kako bi se
ubrzao oporavak i zarastanje mjesta zahvaenog irom.
Prema prof. Howardu Spirou sa sveuilita Yale, openito se smatra da 12% onih koji
boluju od poremeaja probave dobiju ir na dvanaesniku nakon 6 godina, 30% nakon
 19
godina i 40% nakon 27 godina. Vana je dispeptika bol, premda stvar postaje
ozbiljnija nakon to se endoskopskim pregledom utvrdi pojava ira. Izgleda da
medicinska praksa sve vie postaje vizualno usmjerena disciplina prije nego vjetina
utemeljena na opaanju i razmiljanju, kakva je neko bila.
Ono to ovjeka prisiljava da potrai lijeniku pomo je bol povezana s tim razliito
svrstanim stanjima. Ta bol danas privlai puno panje, iako je stanje koje se moe
vidjeti pomou endoskopa nazivano mnogim drugim argonizmima. Zajedniki je
faktor bol uzrokovana poremeenom probavom. Lokalna promjena na tkivu je opisno
objanjenje promjena uzrokovanih opim zajednikim faktorom, a to je poetna
dehidracija.
Kako mogu iznijeti ovakve tvrdnje? Lijeio sam iskljuivo vodom vie od 3000 ljudi s
dispepsijom koji su imali i druge simptome, prema kojima ih se moglo klasificirati u
skladu sa spomenutim argonizmima. Svi su oni reagirali na povean unos vode i
njihovi kliniki problemi povezani s boli su nestali. Izvjetaj o mojem novom nainu
lijeenja dispepsije vodom objavljen je kao uvodni lanak u asopisu Journal of
Clinical Gastroenterology u lipnju 1983.
Na odreenom stupnju dehidracije, kada tijelo hitno trai vodu, nita ju drugo ne
moe zamijeniti. Nijedan lijek, osim vode, ne djeluje. Jedan od brojnih pacijenata koje
sam lijeio vodom posebno se istie i dokazuje ovu injenicu. Bio je to mladi od
nekih dvadeset i pet godina. Patio je od ira niz godina prije krize u kojoj sam ga
zatekao. Na njemu su bile obavljene uobiajene dijagnostike pretrage i nalijepljena
mu je etiketa "ir na dvanaesniku". Dobivao je antacide i lijek cimetidin.
Cimetidin je jedan oblik vrlo snanog lijeka koji blokira djelovanje histamina na
njegovim tokama prijema "drugog tipa" koje su poznatije kao "receptori" u tijelu, i, u
ovom sluaju, kao histamin 2 ili H2 receptori. Dogaa se da su neke od eluanih
stanica to proizvode kiselinu osjetljive na ovaj lijek. Meutim, velik broj drugih
stanica u tijelu koje ne proizvode kiselinu takoer su osjetljive na blokirajue
djelovanje ovog lijeka. To je uzrok velikog broja popratnih djelovanja ovog lijeka
(ukljuujui i impotenciju kod mlaih ljudi), i zato se pokazao izuzetno opasnim kod
kronino dehidriranih ljudi starije dobi.
Jedne ljetne noi 1980. godine, negdje oko jedanaest sati, prvi sam put vidio ovog
mladia. Imao je takve bolove da je takorei bio u polusvjesnom stanju. Leao je
sklupan poput fetusa na podu svoje sobe. Neprekidno je stenjao, nesvjestan okoline
i zabrinutih ljudi oko sebe.
Kad sam mu se obratio, nije mi odgovorio. Nije komunicirao s ljudima oko sebe.
Morao sam ga prodrmati da bih dobio odgovor. Upitao sam ga u emu je stvar.
Prostenjao je: "Moj ir me ubija." Pitao sam ga otkad ga mue ti bolovi. Rekao mi je
da ga je poelo boljeti oko jedan poslijepodne, odmah nakon ruka. S vremenom je
bol postajala sve jaa. Pitao sam ga to je uinio kako bi si pomogao i da li je uzimao
neke lijekove. Odgovorio je da je kroz to vrijeme popio tri tablete cimetidina i cijelu
boicu antacida. Rekao je da mu ak ni tolika koliina lijekova nije donijela ba
nikakvo olakanje u tih deset sati otkad je bol poela. U sluajevima kada ni toliki
lijekovi ne mogu ublaiti bol od ira, odmah se javlja sumnja na "akutni abdomen",
stanje koje bi moglo zahtijevati kirurku intervenciju. Moda mu je pukao ir!
Prisustvovao sam i asistirao kod operacija pacijenata s perforacijom ira na elucu.
Ti su ljudi bili uniteni - vrlo nalik mladiu koji se nalazio preda mnom. Test je vrlo
jednostavan; takvi pacijenti imaju vrlo tvrd trbuni zid, gotovo poput drvene ploe.
Opipao sam mu trbuh. Nasreu, nije se radilo o perforaciji. Njegov trbuh bio je
mekan, ali osjetljiv zbog boli. Imao je sreu, premda bi, da je tako nastavio, kiselina
progrizla rupu u njegovom upaljenom iru.
 20
Izbor lijekova je u takvim sluajevima vrlo ogranien. Tri tablete cimetidina i puna
boica antacida nisu bili u stanju ublaiti bol. Takvi sluajevi esto zavravaju na
stolu nekog kirurga koji se rado laa noa. Kako sam ve bio stekao iroko iskustvo s
karakteristikom vode da ublaava dispeptike bolove, ovom sam mladiu dao dvije
pune ae vode - pola litre.
U prvi trenutak je oklijevao popiti vodu. Rekao sam mu da je ve uzeo uobiajene
lijekove bez rezultata. Sad bi trebao probati "moj lijek" za ovu bolest. Nije imao
izbora. Muili su ga jaki bolovi i nije znao to napraviti. Sjeo sam u kut i promatrao ga
nekoliko minuta. Morao sam napustiti sobu, i kad sam se vratio nakon petnaest
minuta, njegovi su bolovi bili blai i prestao je stenjati. Dao sam mu jo jednu punu
au vode etvrt litre. Za nekoliko minuta boli je potpuno nestalo, i on je poeo
primjeivati ljude oko sebe.
Sjeo je i poeo se kretati prema zidu sobe. Naslonjen na zid, poeo je razgovarati sa
svojim posjetiteljima koji su sada bili iznenaeni vie od njega iznenadnom
preobrazbom koju su izazvale tri ae vode! Deset je sati ovaj ovjek trpio bolove i
uzimao najjae i najnovije lijekove za lijeenje ira na elucu bez ikakvog rezultata. A
sada su tri ae vode dovele do oiglednog i potpunog olakanja u otprilike 20
minuta.
Pogledate li sliku 4 i usporedite li taj model bola s iskustvom spomenutog pacijenta,
prepoznat ete ulogu mozga u intenzitetu signaliziranja ei u tijelu. Nakon odreene
razine, lokalna sredstva protiv bola vie nee djelovati. Antacid i cimetidin, sredstvo
koje blokira H2, nisu doveli ak ni do olakanja bolova koje je osjeao ovaj mladi.
Jedino je voda uputila pravu poruku mozgu da prekine svoje zahtjeve za vodom,
budui da je to bio nepogreiv znak njene odgovarajue prisutnosti u tijelu.
Isti nain signaliziranja bola djeluje i u drugim dijelovima tijela koji dojavljuju
dehidraciju, kod bilo kojeg pojedinca. Ljudi s reumatskim bolovima u zglobovima
trebali bi biti svjesni ove pojave da mozak registrira bol kad nastupi ozbiljna
dehidracija.
Jo sam jednom imao priliku provjeriti da li bol u elucu kao signal dehidracije ovisi o
vremenu ili koliini vode. Ovog su puta dvije osobe donijele jednog ovjeka u kliniku u
kojoj sam u to vrijeme radio. Pacijent nije mogao hodati; dvojica su ga nosila drei
ga ispod ruku. I on je, takoer, imao ir i trpio je izuzetno jake bolove u gornjem dijelu
eluca. Nakon to sam pregledom utvrdio da ir nije pukao, davao sam pacijentu po
jednu punu au vode svakih sat vremena. Nije osjetio potpuni prestanak bolova
nakon 20 minuta, pa ak ni nakon jednog sata i 20 minuta. Oporavio se nakon to je
popio tri ae vode. U prosjeku je, kod manje ozbiljnih sluajeva, potrebno osam
minuta da bi se postigao potpuni prestanak bolova.
Eksperimentalno je dokazano da, kada popijemo jednu au vode, ona trenutno
odlazi u crijeva i biva apsorbirana. Meutim, tijekom pola sata se gotovo jednaka
koliina vode izlui u eludac kroz ljezdani sloj njegove sluznice. Ona izbija odozdo i
ulazi u eludac, spremna za upotrebu pri razgradnji hrane. Probava vrste hrane
ovisi o prisutnosti obilnih koliina vode. Kiselina prekriva hranu, enzimi se aktiviraju, i
hrana se pretvara u homogeniziranu tekuu smjesu koja moe proi kroz crijeva radi
sljedee faze probave.
Sluz prekriva sloj lijezdi u sluzokoi, koja je unutarnji sloj eluca (v. sliku 5). Sluz se
sastoji od 98% vode i dva posto fizikih "skela" koje zadravaju vodu. U tom
"vodenom sloju" koji se zove sluz, prirodnim putem se uspostavlja neutralno stanje.
Stanice ispod njega lue natrijev bikarbonat koji biva zarobljen u vodenom sloju. Dok
kiselina iz eluca pokuava prodrijeti kroz ovaj zatitni sloj, bikarbonat ju neutralizira.
 21
Rezultat ove reakcije je veliko stvaranje soli (od natrija iz bikarbonata i klora iz
kiseline). Prevelika koliina soli mijenja sposobnost fizikih "skela" u sluznici da
zadravaju vodu. Prevelika neutralizacija kiseline i odlaganje soli u ovom sloju sluzi
ine ga manje homogenim i ljepljivim i omoguavaju kiselini da doe do sluznice, to
uzrokuje bol.
Izgleda da je prirodni proces ponovnog luenja vode kroz sluz ujedno i proces
"ispiranja" naslaga sluzi i uklanjanja taloga soli. To je izuzetno djelotvoran proces
ponovnog vlaenja sloja sluzi odozdo, dok se istovremeno lui i nova sluz. Ta
osvjeena, odebljala i ljepljiva barijera sluzi je prirodni tit protiv kiseline u elucu.
Dakako, djelotvornost ovog tita ovisi o redovnom unosu vode, posebno prije unosa
razne krute hrane koja potie stvaranje kiseline u lijezdama trbunog zida. Tako
voda predstavlja jedinu prirodnu zatitu protiv kiseline u elucu, od dna navie.
Antacidi se veu za kiselinu u samom elucu - to je nedjelotvorna zatita.
Morali bismo poeti shvaati da ba kao to imamo signal "boli zbog gladi", u tijelu
takoer imamo i signal "boli zbog ei". Na nesreu, nazivaju ga "dispepsijom" i lijee
ga svim vrstama lijekova dok ne doe do lokalnog oteenja tkiva dvanaesnika ili
eluca zbog metabolikih komplikacija ili dehidracije. Upotreba antacida u svrhu
ublaavanja ovog bola je opeprihvaen nain lijeenja. Te su tvari spori otrovi koje
je mogue bez recepta kupiti ak i u samoposlugama.
Vana istraivanja provedena u vedskoj pokazala su da je kod osoba koje nemaju
ir a ipak imaju klasinu dispeptiku bol ishod jednak bez obzira koriste li placebo,
antacid, ili ak tvari koje blokiraju djelovanje histamina. Drugim rijeima, ni antacidi ni
jai lijekovi nisu djelotvorni. U tom stanju tjelesne fiziologije, koje uzrokuje signale
dehidracije, ovjek mora biti oprezan i suzdrati se od upotrebe bilo kakvih lijekova.
Voda je najvjerojatnije jedina djelotvorna tvar koja moe donijeti olakanje. Konano,
voda i samo voda je ono to tijelo eli, treba i trai. Ako paljivo potraimo druge
znakove, pronai emo jo pokazatelja dehidracije. Nemojte misliti da je dispepsija
pokazatelj izolirane i lokalizirane pojave. U svim sluajevima dispepsija je signal
dehidracije - signal tjelesne ei - ak i ako postoji ir. Ako se unese voda i olaka
vaa bol, uz odgovarajuu prehranu, ir e vremenom morati zarasti.
Danas se govori da je ir posljedica infekcije. Moje je miljenje, utemeljeno na
istraivanju, da su brojne zakrivljene bakterije, optuene za izazivanje infekcija,
zapravo komensali, bakterije koje inae normalno borave u probavnom traktu.
Mogue je da one na nepoten nain iskoritavaju slabost imunolokog sustava koja
je izravna posljedica dehidracije. Vidite, normalne crijevne bakterije koje koegzistiraju
s nama proizvode velik dio vitamina potrebnih tijelu. One doprinose naem dobrom
zdravlju dok smo sami snani.
Pri dehidraciji postoje brojni ivci koji stvaraju histamine, posebno na sfinkteru
izmeu eluca i dvanaesnika. Ovoj posebnoj vrsti zakrivljenih bakterija pogoduje
poveanje hormonskih uinaka histamina, dok istovremeno ti ivci nadziru i
ograniavaju brzinu prolaza jako kiselog sadraja eluca u crijeva. U svakom sluaju,
nije mogue na svim irevima utvrditi prisutnost "helikobakterija". Takoer, velik broj
ljudi mogao bi imati helicobacter u svojim crijevima i ne bolovati od ira!
Antacidi koji sadre aluminij su opasni. Ne bi ih se smjelo slobodno uzimati kod
stanja koja reagiraju na povean unos vode. Prevelika koliina aluminija u krvi vie
se od svih drugih imbenika dri usko povezanom s nastankom bolesti
Alzheimerovog tipa. Nuno je potrebno shvatiti odnos izmeu dugotrajnog uzimanja
antacida koji sadre aluminij i njegovog mogueg kumulativnog toksinog djelovanja
na mozak kod Alzheimerove bolesti.
 22

Nikakva genetska istraivanja nee moi ponititi toksino popratno djelovanje

metala u lijekovima koji se zbog krive paradigme koriste za suzbijanje jednostavnog
signala ei.
Najvei broj antacida sadri 150-600 miligrama aluminija u svakoj lici tekuine, ili u
svakoj savakanoj tableti.
U tlu otoka Guam nalaze se velike koliine aluminijeve rudae (to je uobiajena
pojava u nekim dijelovima zapadnog Pacifika - otoku Guam, poluotoku Kii u Japanu,
zapadnoj Novoj Gvineji, i drugdje). Voda za pie na tom otoku bila je jako zagaena
aluminijem.
Dok se nije znalo za to zagaenje i dok je ono bilo prisutno u vodi za pie, na otoku
je vladala bolest slina Alzheimerovoj demenciji. Izgledalo je da i mladi otoani lako
obolijevaju od te bolesti.
Prije odreenog broja godina problem je prepoznat i voda se poela proiavati.
Primijeeno je da bolest vie, kako se ini, ne pogaa mlade ljude. Danas se smatra
pouzdano utvrenim da je trovanje aluminijem iz vode za pie uzrok demencije
Alzheimerovog tipa na otoku Guam.
Tvari koje blokiraju histamin takoer nisu prikladne za dugotrajnu upotrebu. One
uzrokuju brojne nuspojave. Tu se ubrajaju vrtoglavica i zbunjenost kod starijih osoba.
Kod mukaraca se nakon nekoliko tjedana uzimanja tog lijeka javljaju poveane
grudi.
 23
Primijeeno je i smanjenje broja spermatozoida i gubitak spolne elje kod nekih
mukih pacijenata. Dojilje i trudnice ne bi smjele koristiti ovaj lijek za lijeenja signala
ei tijela - majinog i bebinog.
Modane kapilare odgovaraju na dehidraciju irenjem, ako ih histamin stimulira. Ovi
antihistaminici blokiraju irenje kapilara izazvano histaminom u sluajevima kada
mozak mora obraditi veu koliinu informacija nego to je to uobiajeno, npr. kada je
osoba pod pritiskom ili stresom. Kada se antihistaminici koriste za lijeenje
dispeptike boli mozak je slabije opskrbljen krvlju.
Primarni uzrok Alzheimerove bolesti je kronina dehidracija tijela. Po mom miljenju,
dehidracija modanih stanica je osnovni uzrok Alzheimerove bolesti. Trovanje
aluminijem je sekundarna komplikacija dehidracije u onim dijelovima svijeta gdje je
voda relativno ista od aluminija. Oprez: u tehniki naprednim zapadnim drutvima u
procesu proiavanja vode za potrebe gradskih vodovoda povremeno se koristi
aluminijev sulfat. Kod dugotrajne dehidracije, modane stanice poinju se skupljati.
Zamislite ljivu koja se polako sui. Naalost, u dehidriranom stanju vrlo velik broj
funkcija modanih stanica biva izgubljen, kao to je transportni sustav koji prenosi
neurotransmitere do ivanih zavretaka. Jedan moj prijatelj, lijenik, vrlo je ozbiljno
shvatio ovu informaciju i poeo svog brata koji boluje od Alzheimerove bolesti tjerati
da pije vie vode svakog dana. Njegovom se bratu poelo vraati pamenje, u tolikoj
mjeri da se sada moe ukljuivati u razgovor i vie se ne ponavlja esto. Poboljanje
je postalo primjetno nakon nekoliko tjedana.
Trebalo bi prihvatiti injenicu da, iako je bol lokaliziran u predjelu eluca, dehidracija
vlada u cijelom tijelu. Ako se dispeptika bol ne prepozna kao signal ei koji poziva
na unos vode, to e kasnije u ivotu izazvati mnoge nepopravljive probleme u
ljudskom tijelu. Naravno, tumor na elucu moe izazvati slinu bol. Ipak, ta bol nee
nestati nakon uzimanja vode. Ponovno e se javljati. U sluajevima kada se bol
ponavlja ak i ako je unos vode reguliran ve nekoliko dana, bilo bi dobro obratiti se
lijeniku kako bi se utvrdilo o emu se radi. Ako bol potjee od gastritisa ili
duodenitisa, ili ak od ira, redovno pijenje vode svakog dana je apsolutno nuna
komponenta prehrane u cilju lijeenja ovog stanja.

Bolovi uzrokovani kolitisom

Bolove uzrokovane kolitisom, koji se osjeaju u donjem lijevom dijelu trbuha, trebalo
bi smatrati jo jednim signalom ei ljudskog tijela. Oni su esto povezani sa
zatvorom, koji je i sam posljedica dugotrajne dehidracije.
Jedna od glavnih funkcija debelog crijeva je da crpi vodu iz izmeta kako nakon
probave hrane s otpadnim tvarima ne bi bilo izgubljeno previe vode. Kad postoji
dehidracija, iz otpadnih tvari se prirodno crpi vie vode nego to je potrebno za njen
nesmetan prolaz.
Takoer, usporavanjem prolaza i daljnjim sabijanjem sadraja, ak e i posljednje
kapi vode biti istisnute iz vrstih ostataka u debelom crijevu. Tako zatvor predstavlja
komplikaciju dehidracije tijela. Kod poveanog unosa hrane, vea koliina vrstih
otpadnih tvari bit e nagurana u debelo crijevo i poveat e optereenje kod prolaza
njegovog stvrdnutog sadraja. Taj proces uzrokuje bol. Bolove uzrokovane kolitisom
trebalo bi prvo smatrati signalom ei tijela. S odgovarajuim unosom vode, nestat e
bolovi u donjem lijevom dijelu trbuha koji su povezani sa zatvorom. Ako se naveer
pojede jabuka, kruka ili narana, to e olakati probleme sa zatvorom sljedeeg
dana.
 24
Bolovi uzrokovani lanom upalom slijepog crijeva

U donjem desnom dijelu trbuha ponekad se mogu javiti jaki bolovi. Oni mogu
podsjeati na upalu slijepog crijeva, i biti slini bolovima koji se javljaju u ranom
apendicitisu.
Drugih tipinih simptoma nema; nema povienja tjelesne temperature, nema
napetosti i osjetljivosti trbunog zida ni osjeaja munine. Jedna ili dvije ae vode
oslobodit e bolesnika od ovih bolova u donjem desnom dijelu trbuha. Kod ovakvog
stanja, jedna aa vode moe posluiti kao dijagnostiko sredstvo.

Hijatus hernija
esto se moe naii na klasini dispeptiki bol koji su lijenici dijagnosticirali kao
hijatus hernija. Hijatus hernija je prolaz gornjeg dijela eluca kroz otvor na dijafragmi
(hijat jednjaka) u prsnu upljinu. To nije mjesto na kojem bi se eludac prirodno
trebao nalaziti. S dijelom eluca u prsima, probava hrane postaje bolna.
eluana kiselina moe se slobodno dizati i dolaziti u dodir s nezatienom stjenkom
jednjaka. To uzrokuje garavicu. U normalnim okolnostima je gornji dio eluca
zatvoren, i sadraj ne moe izii u jednjak dok se hrana probavlja. Normalni pravac
kontrakcije crijeva je prema dolje, od usta prema rektumu. Osim toga, postoje dva
sfinktera koji spreavaju vraanje hrane navie. Jedan je sfinkter smjeten u zidu
probavnog trakta izmeu jednjaka i eluca. Ovaj se sfinkter otvara samo kad hrana
ulazi u eludac.
Drugi sfinkter, tonije zalistak, smjeten je izvan probavnog sustava, u dijafragmi, na
mjestu gdje jednjak prolazi kroz njezin otvor kako bi se spojio sa elucem. Taj
zalistak je vremenski usklaen tako da se oputa svaki put kada progutana hrana u
jednjaku treba proi kroz njega. U svim drugim sluajevima on je zatvoren i ne
doputa sadraju eluca da se podigne prema gore.
Tako izgleda normalno stanje za ova dva sfinktera koji sprjeavaju da hrana
promijeni smjer kretanja i krene prema gore. Probavni trakt, od usta do rektuma,
predstavlja dugu cijev. Njegovi razliiti dijelovi razvili su posebne fizike i
funkcionalne osobine kako bi proces probave hrane i izbacivanja ostataka uinili
dobro usklaenim i glatkim djelovanjem. Postoji vrlo velik broj lokalnih hormona koji
omoguavaju ovaj proces.
Lokalni hormoni su kemijski glasnici koji upuuju signale i vremenski usklauju
"ukljuivanje" sljedee faze u procesu. Oni potiu luenje neophodnih enzima za
daljnju razgradnju hrane a zatim i apsorpciju aktivnih tvari.
U ranoj fazi procesa probave, u elucu se lui kiselina radi aktiviranja enzima i
pomaganja u razgradnji vrstih bjelanevina kao to je meso i druga teko probavljiva
hrana. Normalno je da razrijeeni, ali vrlo kiseli sadraj eluca odlazi u poetni dio
crijeva. Postoji sfinkter izmeu eluca i crijeva. To je tzv. "piloriki sfinkter". Rad ovog
sfinktera reguliran je sustavom poruka s obiju strana trakta. Jedna je stvar to
eludac eli isprazniti svoj sadraj u crijeva; drugo je pitanje jesu li crijeva spremna
primiti ovaj jako nagrizajui i kiseli sadraj eluca.
Guteraa je lijezda koja lui inzulin koji regulira koliinu eera u krvi. Ona takoer
u crijeva izluuje neke osnovne probavne enzime. Guteraa je, istovremeno,
fizioloki zaduena da unutranjost crijeva uini alkalnom prije nego to sadraj
eluca ue u njih.
Najvanija uloga guterae je njeno neprekidno stvaranje i luenje "vodene otopine
 25
bikarbonata" - lunate otopine koja slui za neutralizaciju kiseline koja ulazi u crijeva.
Da bi stvorila tu vodenu otopinu bikarbonata, guterai e trebati velika koliina vode
iz krvotoka. U sluaju dehidracije, taj proces nije ba djelotvoran. To je razlog zbog
kojeg piloriki sfinkter nee primiti jasne signale da se otvori i dozvoli eluanoj
kiselini da se izlije u crijeva. To je prvi korak u nastanku dispeptikih bolova,
poetnog pokazatelja ei ljudskog tijela.Kada pijemo vodu, ovisno o koliini vode
koja ue u eludac, lui se hormon/neurotransmiter zvan "motilin". to vie vode
pijemo, to se vie motilina stvara u probavnom traktu i to se moe izmjeriti u krvi.
Uinak motilina na probavni trakt, kao to mu i ime kae, je da stvara ritmike
kontrakcije u crijevima - peristaltiku - od gornjih dijelova do zavretka. Dio ovog
djelovanja ukljuuje i pravovremeno otvaranje i zatvaranje sfinktera koji se nalaze na
putu crijevnog sadraja.
Tako, kad u tijelu ima dovoljno vode za sve probavne procese koji ovise o njenoj
dostupnosti, guteraa e stvarati svoju vodenu otopinu bikarbonata kako bi
pripremila gornji dio crijeva na primanje kiselog sadraja eluca. U takvim idealnim
uvjetima, pilorikom sfinkteru se takoer doputa da se otvori radi pranjenja
sadraja eluca.
Motilin ima najvaniju "posredniku" ulogu u koordinaciji ovog procesa. Motilin je
hormon zasienosti, koji se lui kada voda proiri stjenke eluca.
Problem nastaje kada nema dovoljno vode u tijelu da bi se ti procesi mogli usklaeno
odvijati. Sustav nikako nee dopustiti nagrizajuem sadraju eluca da ue u crijeva
ako mehanizam za njegovu neutralizaciju nije djelatan. Oteenja bi bila
nepopravljiva.
Stjenke crijeva nemaju onaj zatitni sloj protiv kiseline kojim raspolae eludac. Prva
stvar koja se dogaa je okretanje snage kontrakcija u sfinkterima s obje strane
eluca. Piloriki sfinkter e se stezati sve vie i vie.
Prstenasti sfinkter izmeu jednjaka i eluca i vanjski zalistak dijafragme postajat e
oputeniji. U poetku, dio kiseline moe iscuriti u jednjak kad ovjek lei i stvoriti bol
koja se obino naziva garavicom. Kod nekih ljudi, oputenost zaliska dijafragme
moe biti takva da se dio eluca moe provui u prsa i stvoriti stanje hijatus hernije.
Kada sfinkteri obrnu svoj nain djelovanja u sluaju normalnog protoka sadraja
eluca, oni se zapravo pripremaju za drugi konani i neizbjeni ishod: pranjenje
sadraja eluca na usta. Ako sadraj eluca ne moe otii u crijeva i ne moe
beskonano ostati u elucu, postoji jo samo jedan izlaz - kroz usta. Da bi se to
moglo postii, probavni trakt je u stanju okrenuti smjer svojih kontrakcija. Obrtanje
kontrakcija zove se "antiperistaltika".
Jedno od krajnje pogreno shvaenih i vrlo zabrinjavajuih stanja koje je komplikacija
ozbiljne dehidracije jest bulimija. Ljudi koji boluju od bulimije - najpoznatija od njih je
princeza Diana, koju je ovaj problem upropastio i iji je brak s princem Charlesom bio
uniten zbog ovog antisocijalnog problema - trpe neprestanu glad. Kada jedu, oni ne
mogu zadrati hranu i dobivaju trenutni i nekontrolirani nagon za povraanjem - to je
uzrok njihovog antisocijalnog ivotnog stila. Kod tih je ljudi njihov osjeaj gladi ustvari
pokazatelj ei, a njihov nagon za povraanjem je ve objanjeni zatitni mehanizam.
Kad bi bulimiari poeli dobro zadovoljavati potrebu svojih tijela za vodom i piti vodu
prije obroka, problem bi nestao.
Po mom miljenju, zbog opetovanog nagrizajueg djelovanja kiseline koja se vraa
na nezatieno tkivo jednjaka, postoji snana povezanost izmeu garavice u
ranijem razdoblju ivota i kasnijeg razvoja raka donjeg kraja jednjaka. Dispeptiki bol,
bez obzira kakva mu se druga patoloka dijagnoza daje, trebao bi se lijeiti redovitim
unosom vode. Trenutni nain lijeenja i primjena antacida i tvari koje blokiraju
 26
histamin ne donose dobro kronino dehidriranoj osobi ije je tijelo pribjeglo vapajima
za vodom.
Gospona A.B. bavi se promicanjem alternativne medicine. Jako ju zanima helatna
terapija. Prikupila je informacije od drugih ljudi i napisala popularnu knjigu o helatima.
Pa ipak, i sama je dugi niz godina patila zbog jakih bolova izazvanih hijatus hernijom.
Njen mu, koji je i sam sjajan pisac, kae mi da A. B. rijetko uspijeva ostati za stolom
do kraja obroka ili askati nakon jela zbog jakih bolova koje tada trpi. Ponekad bi
morali napustiti restoran jer joj bolovi nisu doputali ni kratak predah kako bi dovrila
obrok. A. B. mi kae da gotovo uope ne pije vodu. Tek nakon to je H. B. sluajno
naiao na moju knjigu i proitao ju, konano su poeli shvaati problem A. B. Ona je
poela piti vodu. Kako je poveavala koliinu, primjeivala je da joj se bol smanjuje.
Za nekoliko je dana potpuno nestao i vie se nije vratio. Njih dvoje sada uivaju u
zajednikim izlascima u restorane. Moja supruga i ja ruali smo s njima nekoliko
puta. ini se da su njeni hijatus hernija i bolovi postali davna prolost. Zanimljivo je
da joj ak ni terapija helatima, njen omiljeni nain lijeenja tako brojnih bolesti, nije
mogao pomoi. Trebalo bi postati jasno da je skrivena korist od helatne terapije u
veini sluajeva u njenom zahtjevu da se piju velike koliine vode za vrijeme
lijeenja. Meutim, ranije se obino nije preporuivalo poveano unoenje vode
izmeu tretmana. Ali, kao posljedica mojih predavanja i prikaza mojih knjiga u
njihovom omiljenom asopisu Journal of Townsend Letter for Doctors, veina ljudi
koji se bave alternativnom medicinom sada svojim pacijentima preporuuje da piju
vie vode. Terapija helatima je najdjelotvornija kod izbacivanja toksinih metala iz
tijela.
Saetak: Dispeptika bol je znak ei povezan s kroninom i tekom dehidracijom
ljudskog tijela. On takoer moe biti povezan s drugim znakovima ei u tijelu.
Obratite pozornost na pismo g. Liguorija u sedmom poglavlju. Kao to moete vidjeti,
g. Liguori je bolovao od hijatus hernije i anginoznih bolova. S poveanjem unosa
vode, jedna bol je nestala, a druga se znaajno smanjila u samo tjedan dana. U
vrijeme dok piem ovu stranicu, ini se da su njegovi bolovi potpuno nestali.

Bolovi kod reumatskog artritisa

Najvei grijeh prema naim blinjima nije mrnja, ve ravnodunost: to je sr
neovjenosti. - George Bernard Shaw, 1897.

Oko 50 milijuna Amerikanaca boluje od nekog oblika artritisa, 30 milijuna ljudi boluje
od lumbaga, milijuni pate od artritikih bolova u vratu, oko 200.000 djece pogoeno
je mladalakim oblikom artritisa. Jednom kad se neko od ovih stanja uspostavi kod
pojedinca, ono znai patnju do kraja ivota te osobe - osim ako se u potpunosti ne
shvati koliko je jednostavan temeljni uzrok ovih problema.
Prije svega, na reumatski artritis i bol koja se zbog njega javlja moramo gledati kao
na pokazatelje nedostatka vode na povrini hrskavice zglobova. Artritini bol je jo
jedan od signala regionalne ei u tijelu. Kod nekih artritinih bolova, nedostatak soli
moe dodatno pogorati stanje. Hrskavine povrine kostiju u zglobovima sadre
puno vode.
Podmazujue svojstvo te "vezane vode" u hrskavici slui da bi se dvjema povrinama
koje nalijeu jedna na drugu omoguilo da slobodno klize tijekom pokreta zglobova.
Dok su stanice kostiju uronjene u naslage kalcija, stanice hrskavice uronjene su u
jednu tvar koja sadri puno vode. Dok povrine hrskavice klize jedna preko druge,
 27
neke izloene stanice umiru i ljute se s te povrine. Njihovo mjesto zauzimaju nove
stanice koje rastu s krajeva koji su spojeni s povrinama kostiju s obje strane.
U hrskavici koja je natopljena vodom stupanj oteivanja pri trenju je minimalan.
U dehidriranoj hrskavici, stupanj "troenja" se poveava. Omjer izmeu stupnja
regeneracije stanica hrskavice i njihovog "troenja" predstavlja pokazatelj
djelotvornosti zgloba.
Krvna zrnca koja se aktivno stvaraju u kotanoj sri imaju prednost nad hrskavicom u
pogledu vode kojom se opskrbljuju kroz kotanu strukturu. U procesu irenja krvnih
ila radi dovoenja vie krvi u tu zonu, mogue je da se ogranak koji prolazi kroz
tijesnu rupu u kosti ne moe dovoljno proiriti da bi zadovoljio potrebe; stanice koje
ovise o ovim ilama prilikom poveane potrebe za vodom i opskrbom hranjivim
tvarima tada se nalaze pod tednjom koja im je nametnuta iz fizikalnih razloga. U
takvim okolnostima, i ukoliko ne doe do razrjeenja krvi koje bi omoguilo vei dotok
vode, potrebe hrskavice za "serumom" moraju biti zadovoljene iz krvnih ila koje
hrane ahuru zgloba.
Mehanizam za preusmjeravanje (u sve zglobove) koji je reguliran ivcima, takoer
alje signale boli.
 28
U poetku ta bol predstavlja znak da zglobovi nisu potpuno spremni za trpljenje
pritiska dok ne budu potpuno zasieni vodom. Tu vrstu boli bi takoer trebalo lijeiti
redovitim poveanim unosom vode da bi dolo do razrjeenja krvi koja cirkulira u toj
zoni, sve dok hrskavica ne bude potpuno popunjena vodom i obnovljena iz svoje
osnove vezane za kost - to je normalan put opskrbe hrskavice serumom. Pogled na
slike 6 i 7 olakat e razumijevanje ovog objanjenja.

Moja je pretpostavka da su naticanje i bolovi u ahuri zgloba znak da postoji

proirenje i edem zbog krvnih ila koje dovode krv u zglobnu ahuru. Povrine zgloba
imaju ivane zavretke koji reguliraju sve funkcije. Kada oni poalju zahtjev za
poveanom cirkulacijom krvi u toj zoni da bi se opskrbili vodom iz seruma, odgovor u
vidu irenja krvnih ila trebao bi nadoknaditi nedjelotvornost puta opskrbe krvlju kroz
kost.
Budui da e dehidracija povrine zgloba na kraju dovesti do tekog oteenja - do
toga da e povrine kostiju ogoliti i postati izloene sve dok se ne razvije osteoartritis
- oteenje tkiva e pokrenuti mehanizam za promjenu oblika zgloba. U ahuri zgloba
postoje stanice koje lue hormone. Kad postoji oteenje (takoer zbog dehidracije),
oteeno tkivo mora se popraviti. Ti "hormoni za lokalno preoblikovanje" preuzimaju
 29
zadatak i mijenjaju strukturu povrina u zglobu. ini se da se oni nagomilavaju du
linija sile i pritiska kojeg zglobovi moraju podnijeti.
Na nesreu, izgleda da ovaj proces popravka dovodi do deformacije zgloba. Da bi se
izbjegla takva izoblienja, potrebno je ve prve znakove boli shvatiti ozbiljno i poeti
strogo paziti na dnevni unos vode. Ako bol ne nestane nakon nekoliko dana
poveanog unosa vode i estog laganog masiranja zglobova da bi se potaknula
cirkulacija u njima, tada bi se trebalo posavjetovati s lijenikom. Nemate to izgubiti,
a moete dobiti puno ako prepoznate bol i upalu reumatinog zgloba, koja nije
posljedica infekcije, kao znak ei u vaem tijelu. Vjerojatno postoje i drugi znakovi
nedostatka vode u vaem tijelu, ali ovo posebno mjesto pokazuje predispozicije za
nastanak vee lokalne tete.
Uvidimo li da tijelo ima problema s prepoznavanjem vlastite ei, mogue je da ovo
nie stanje upozorenja moe naslijediti i dijete. Mogue je i da dehidracija kod djeteta
koje brzo raste takoer moe objavljivati svoju prisutnost bolovima koji se osjeaju u
zglobovima, kao to se moe osjetiti i kao garavica.
Nain stvaranja signala koji upozoravaju na e mogao bi prirodno biti jednak kod
mladih i kod starijih ljudi. Zato je preporuljivo da se mladalaki artritis takoer lijei
poveanim dnevnim unosom vode.
Kao to moete vidjeti, dr. Laurence Malone, ije je pismo objavljeno u ovoj knjizi,
iskusan je lijenik i predava. Njegova opaanja o djelovanju vode na reumatine
bolove u zglobovima vlastitog tijela pokazuju da bi i drugi nai kolege u medicinskoj
struci trebali poeti primjeivati medicinske vrijednosti vode u prevenciji bolesti.

Dekan za akademske poslove

dr. sc. Laurence A. Malone, dr. med.
Centar za uenje Global Health Solutions, Inc.,
za uvaenog dr F. Batmanghelidja

Gospodo, u svojoj 82. godini jo sam uvijek odlinog zdravlja i jedino alim to ranije
nisam primio vrhunski savjet dr. Batmanghelidja i proitao njegove knjige Vae tijelo
vapi za vodom i Bol u leima (Low Back Pain). Razmiljanje dr. Batmana je
prodorno, njegovo medicinsko znanje zaista odie mudrou i briljantnom logikom.
Njegove su knjige danas dragocjen dio moje biblioteke. Primijenio sam njegov savjet
u vezi svog bolnog artritisa u rukama i leima, i u dva tjedna sam osjetio znatno
olakanje bolova.
Bolje spavam, osjeam se snanije, imam bolju koordinaciju pokreta i oputeniji sam.
Na ivot gledam s drugog gledita, u kojem mi se svaka aktivnost ini lakom.
Knjige dr. Batmana pune su zdravog razuma i istinitih medicinskih savjeta. Njegov
nain lijeenja dopire do sri problema, do uzroka bolesti, i nitko tko ih je imao sree
proitati nee poaliti to ih je kupio.
S potovanjem,
Laurence A. Malone
A Tutorial Learning Center For College Sciences

Dodatak
Ova knjiga je ve u tiskari. Nekoliko nedavno predstavljenih komercijalnih vrsta vode,
s naizgled znanstvenim objanjenjem o posebnom nainu na koji su "proizvedene",
potaknule su me da iskoristim raspoloivo mjesto na ovoj stranici da bih razjasnio
 30
sljedee stvari. Korektivni fizioloki uinci obine vode iz slavine na neka od stanja
koja su opisana u ovoj knjizi pripisuju se na poseban nain pripremljenim vrstama
"strukturirane vode" koje se reklamiraju za prodaju. Kao to sam ve objasnio, voda
ima mnoga svojstva. Ona ima posebne osobine u membranama i unutar tjelesnih
stanica.
Meutim, ako potiemo ostvarivanje tih osobina izvan tijela, to ne znai da e voda
dospjeti u stanice tijela s istim osobinama. Ustvari, stanina membrana filtrira i odvaja
vodu od njenog vrstog sadraja i oslobaa je ostalih otopljenih tvari da bi stvorila
slobodnu i korisnu aktivnu vodu prije njenog ulaska u stanicu. Membrana je razvila
sustav po kojem molekule vode moraju biti u "jednom redu" prije nego to mogu proi
kroz membranu. Voda ulazi u stanicu brzinom od 10 centimetara u sekundi.
Otopljene tvari ostaju za njom, a njihov ulazak u stanicu regulira sloeni transportni
sustav koji prepoznaje svaku tvar. To je nain na koji tijelo preivljava. Ono stvara
svoju vlastitu "ujednaenost ureenja" usred stalno promjenjivih uvjeta okolia. Molim
vas, ne dajte se impresionirati naslovima i "strunim izrazima". Razmislite prije nego
to prihvatite naizgled znanstvene tvrdnje koje slue samo da bi vam prodale
proizvod.

Lumbago (kriobolja)
 31
Trebalo bi uzeti u obzir da zglobovi kraljenice - intervertebralni spojevi i njihove
ploice u obliku diska - ovise o raznim hidraulikim svojstvima vode pohranjene u
sreditu diska, kao i na kraju tanjuraste hrskavice koja prekriva ravne povrine
kraljeaka. U spojevima kraljeaka voda nije tek sredstvo za podmazivanje dodirnih
povrina, ona se takoer nalazi u sri diskova smjetenih izmeu kraljeaka i podnosi
pritisak izazvan teinom gornjeg dijela tijela. Punih 75% teine gornjeg dijela tijela
nosi voda koja se nalazi u sri diska; 25% podupire vlaknasti materijal oko diska (v.
sliku 8). Princip u radu svih zglobova je da voda djeluje kao mazivo i da trpi silu koju
stvara teina ili napetost koju stvara djelovanje miia na zglob.
To je ista vrsta sile. U veini ovih zglobova, povremeni nastanak vakuuma potie
polagani ulazak vode u zglob, koja zatim biva istisnuta pritiskom koji nastaje prilikom
rada zgloba. Da bi se sprijeila bol u leima, potrebno je piti dovoljno vode i raditi
seriju posebnih vjebi koje potiu stvaranje vakuuma koji potie uvlaenje vode u
prostor oko diskova. Te e vjebe takoer smanjiti greve miia lea koji je kod
velike veine ljudi - u 80% sluajeva bolova u leima - glavni uzrok lumbaga. Takoer
je potrebno usvojiti pravilno dranje tijela. Toliko je vano shvatiti pitanje bolova u
leima i njihove povezanosti s vodom, da sam tu temu obradio u posebnoj knjizi pod
naslovom Kako se rijeiti bola u leima i reumatskog artritisa (How to Deal With Back
Pain and Rheumatoid Joint Pain) i komplementarnom video kasetom Kako se rijeiti
bola u leima (How to Deal With Back Pain).
Dobijete li bol u leima, a posebno iijas, imat ete velike koristi od itanja knjige i/ili
gledanja kasete. U veini sluajeva, iijatini bolovi mogu se potpuno ukloniti za pola
sata, ako se izvode posebni pokreti koji povremeno stvaraju vakuum u prostoru oko
diskova, na nain objanjen u knjizi i kaseti.

Bol u vratu
Lo poloaj - pognuto dranje glave due vrijeme prilikom pisanja, rad za niskim
stolom, "ukoen poloaj" kod viesatnog rada na raunalu, lo jastuk ili previe
jastuka mogu doprinijeti nastanku bolova u vratu, pa ak i iskliznuu
intervertebralnih diskova na vratu.
Pokreti vrata su nuni za uspostavljanje odgovarajue cirkulacije tekuina u
diskovima u vratu. Teina glave tijekom vremena istiskuje vodu iz diskova. Da bi se
voda vratila u njih, mora se stvoriti sila vakuuma unutar tih prostora u disku. To se
moe postii jedino odgovarajuim pokretima glave i vrata - unatrag.
Jednostavan postupak u sluaju slabijeg bola u vratu zbog iskliznua diska bio bi
sporo i opetovano savijanje glave i vrata unatrag, koliko se god daju saviti. Prilikom
svakog ponavljanja, vrat treba biti istegnut 30 sekundi. To produeno istezanje
pojaat e silu vakuuma i dovesti vodu u prostore diskova. Istovremeno, zbog njihove
povezanosti s kimenim ligamentom na prednjoj strani, svi e diskovi biti povueni
natrag u svoja leita izmeu kraljeaka i daleko od ivanih korjenova u vratu.
Jo jedan jednostavan postupak za ispravljanje ovog problema je taj da se legne na
lea na samom rubu kreveta i pusti glavu da visi preko ruba. Ovaj poloaj doputa da
teina glave istegne vrat koji nije optereen njenim dranjem i savije ga prema
natrag.
Nekoliko trenutaka potpune oputenosti u tom poloaju olakat e napetost u vratu.
To je dobar poloaj za stvaranje neke vrste vakuuma u upljinama diskova u vratu.
Nakon to polako savijete glavu unatrag toliko da moete vidjeti pod, podignite ju sve
dok ne budete mogli vidjeti zid najblii vaim stopalima. Taj postupak moe biti
djelotvoran u stvaranju povremenog vakuuma u prostorima izmeu bilo koja dva
 32
kraljeka. Vakuum uvlai vodu u upljine diskova, rasporeuje ju po svim dijelovima
spojeva vratnih kraljeaka i podmazuje ih pri njihovom kretanju. Ta je voda potrebna
da bi ju sr diska mogla apsorbirati sve dok se ponovno ne proiri do svoje prirodne
veliine, digne kraljeke i meusobno ih razdvoji.
Nakon toga moete naginjati glavu na jednu pa na drugu stranu. Pokuajte gledati u
zid i pod sobe, prvo na jednoj strani, zatim na drugoj. Ljudi koji poinju bolovati od
"artritisa" vrata ili iskliznua diska u vratu, moda e poeljeti isprobati ovu
jednostavnu vjebu kako bi poboljali pokretljivost zglobova svog vrata.

Anginozni bolovi
Vie informacija o ovome nalazi se u poglavlju o kolesterolu. Ukratko, kao i svi bolovi
u tijelu izazvani dehidracijom, i anginozni bol znai nedostatak vode u tijelu.
Zajedniki faktor svim stanjima koja su oznaena kao razne bolesti srca i plua je
uznapredovala dehidracija. Pogledajte pisma g. Sama Liguoria i Lorette Johnson,
objavljena uz njihovo ljubazno doputenje (meu svjedoanstvima u poglavlju o
kolesterolu). Anginozni bolovi g. Liguoria nestali su kad je poeo piti vii vode. On je
takoer bolovao od hijatus hernije. I taj se poremeaj poeo poboljavati.
S vremenom e potpuno nestati. Pogledajte i pismo Lorette Johnson. Vidjet ete da
se ak i u njenoj dobi od 90 godina anginozni bolovi ove gospoe, "mlade u srcu",
mogu lijeiti vodom do te mjere da ona vie ne treba nikakve lijekove protiv bolova u
srcu.

Glavobolje

Prema mom osobnom iskustvu, ini se da su migrene izazvane dehidracijom; previe

pokrivaa na krevetu koji ne doputaju tijelu da regulira svoju toplinu za vrijeme sna;
alkoholna pia (mamurluk) zapoinju proces stanine dehidracije, posebno u mozgu;
prehrambeni ili alergijski povodi oslobaanju histamina; previsoka temperatura
okolia uz nedovoljan unos vode. U biti, ini se da je migrena pokazatelj kritinog
stanja regulacije tjelesne temperature za vrijeme "toplinskog oka". Dehidracija ima
najvaniju ulogu u napadima migrene.
Najrazboritiji nain rjeavanja problema migrene je njena prevencija pomou
redovnog unoenja vode. Jednom kad migrena prijee granicu bola, itav niz
kemijskih reakcija sprijeit e daljnje aktivnosti tijela. Tada ovjek moe biti prisiljen
na uzimanje sredstava protiv bolova uz obilne koliine vode. Dovoljna koliina hladne
ili ledene vode moe sama po sebi biti dovoljna da ohladi tijelo (ukljuujui i mozak)
iznutra, i potakne suavanje krvnih ila. Preveliko irenje perifernih krvnih ila moglo
bi biti osnovni uzrok glavobolja kod migrene.
Ga Mavis Butler, Australka, adventistika misionarka u Silangu na Filipinima, ima
zanimljivu prolost. Godinama je patila od napada migrene. Ponekad bi bila do te
mjere onesposobljena da nije mogla ustati iz kreveta. Tijekom boravka u Silangu
naila je na ovu knjigu i poela je piti vie vode. Napisala mi je da joj se stanje toliko
poboljalo da joj doe da o tome vie s krovova. Proitajte njeno pismo. Njena je jo
jedna od onih ljudskih pria koje nas tjeraju da se zapitamo: kako je mogue da smo
bili tako nesvjesni vanosti vode za zdravlje da su ljudi patili od njenog nedostatka do
te mjere da su gubili elju za ivotom?
 33
Inisfail, North Queensland,
Australia
25. sijenja 1995.

Dragi dr. Batmanghelidj: Dugi niz godina muile su me glavobolje. Traila sam
savjete od lijenika, neurologa, kiropraktiara i potroila stotine dolara na rendgenske
preglede i skeniranja glave, ali bez rezultata. Ponekad me je samo moja vjera u Boga
sprjeavala da poelim umrijeti, dok bih danima potrbuke leala u krevetu u
beskrajnim bolovima.
Nijedan lijek nije mogao prekinuti bolove, inilo se da oni jednostavno idu svojim
tokom, dok ne stanu. Nikada nisam uspjela povezati svoju dijetu s glavoboljama,
jedino sam primijetila da se ini da uvijek poinju par sati nakon objeda.
Onda mi je jednog dana prijatelj rekao da misli da bi moje glavobolje mogle biti
posljedica toga to nikada ne pijem dovoljno vode. Otkad pamtim nisam pila puno
vode, vjerovala sam da biljni ajevi, voni sokovi i obilne koliine voa u potpunosti
zadovoljavaju moje potrebe za tekuinom. Samo tri tjedna kasnije listala sam neki
asopis o zdravlju kad mi je reklama za vau knjigu Vae tijelo vapi za vodom
takorei iskoila pred oi. Kupila sam asopis i naruila knjigu.
Kad je stigla, eljno sam ju vie puta proitala ne bih li usvojila taj novi koncept o
vodi, i kad sam uvidjela greke u svojim navikama u vezi uzimanja vode, odmah sam
se posvetila njihovom ispravljanju. Moe li netko tko to sam nije proivio zaista
shvatiti to znai dane obino ispunjene bolovima pretvoriti u predivne dane bez
bolova, kada se moe posvetiti emu god eli, umjesto da bude "shrvan
glavoboljom"? Oh, kakav blagoslov na kojem se stalno zahvaljujem Bogu.
Bili su potrebni mjeseci da se moje tijelo u potpunosti zasiti vodom, ali sada su
glavobolje povremeni dogaaj, umjesto redovnog. Zahvaljujem Bogu punom brinosti
to me korak po korak vodio k ovoj predivnoj istini. Nema sumnje da me on k njoj
vodio i ranije, ali sam ja bila previe slijepa da bih to vidjela. Hvala vam, doktore, na
vaem velikom radu i na odlunosti da ovu istinu prenesete ljudima.
Vodim veernja predavanja za odrasle o "boljoj hrani i prehrambenim navikama", i
odmah sam jednu od svojih lekcija u potpunosti posvetila tjelesnim potrebama za
vodom.
Zahvaljujui tom znanju bila sam u stanju pomoi mnogim ljudima da steknu bolje
zdravlje i oslobode se bolova u svom ivotu. Prijatelj mi je rekao da mora u bolnicu
na nekoliko dana radi lijeenja eluca i ira. Preklinjala sam ga da to otkae i isproba
terapiju vodom koju vi preporuujete.
S oklijevanjem je pristao i bio je zadivljen i zahvalan kada je otkrio da su njegovi
bolovi nestali, a kasnije i da mu je ir zarastao, i sve to bez lijekova. Molim vas,
dopustite mi da vam se jo jednom zahvalim i molim se Gospodinu da vas blagoslovi
i vodi vas i vae pomonike u radu na boljem zdravlju ovjeanstva.
Iskreno,
(ga) Mavis Butler
 34
Stres i depresija

Razuman ovjek se sam prilagoava svijetu: nerazuman nastavlja pokuavati

prilagoditi svijet sebi. Zato sav napredak ovisi o nerazumnim ljudima.
- George Bernard Shaw

Kae se da do stanja depresije dolazi kada mozgu, koji se suoava s nekim velikim
emocionalnim problemom, postane teko nositi se istovremeno i s drugim
aktivnostima koje zahtijevaju pozornost. To stanje moe do te mjere obuzeti ovjeka
da on postaje onesposobljen. Dugorono, takvo stresno iscrpljivanje mozga moe
izazvati razne pojave koje se oznaavaju ovisno o obrascu ponaanja osobe prema
okolini.
Smatra se da deset milijuna Amerikanaca pati od nekog od ovih stanja.
Neusporedivo vei broj njih doivljava, ili e u nekom trenutku doivjeti, blae oblike
depresije. Neki oblici depresije su prirodne pojave u procesu razvoja i napretka svake
osobe. U tim stanjima iscrpljujue modane aktivnosti razvija se karakter i kali se
odlunost pojedinca. Dakako, borba s raznim aspektima vlastitih negativnih osjeaja
nerazdvojni je dio procesa. Stanje depresije je gotovo uvijek prolazna pojava, ako su
ljubav, briga i suosjeanje tu da pojedinca usmjere prema oslobaanju od skrivenih
negativnih misli.
Na nesreu, neki ljudi nisu sposobni izai na kraj sa strahom, tjeskobom i bijesom
koji su povezani s depresijom. Kada zatrae strunu pomo, daju im se neke vrste
lijekova.
Na poecima kemijskog lijeenja depresije, lijekovi su bili manje tetni. Danas su oni
vrlo jaki, a ponekad i opasni. Neki od njih mogu lijeene osobe u potpunosti liiti
sposobnosti da osjeaju bilo to prema sebi, kao i prema drugima. Neki od tih
lijekova kod posebno ranjivih osoba mogu unititi suosjeanje i uvrstiti negativne
ideje. Ti ljudi mogu postati puno skloniji samoubojstvu, asocijalnosti ili ubojstvima.
U ovom poglavlju pokuavam objasniti nedjelotvornost fiziologije povezane sa
stresom i depresijom. Ono to predlaem je jaanje snage i sposobnosti mozga za
borbu s izuzetno jakim emocionalnim stresovima i depresijom kao njihovom
vanjskom manifestacijom. Osobno sam iskusio, a i promatrao kod mnogih drugih, sve
pozitivne strane onoga to u predloiti itateljima.
Patologija koja se smatra povezanom s "drutvenim stresom" - strahom, tjeskobom,
nesigurnou, upornim emocionalnim i branim problemima - i nastanak depresije
rezultati su manjka vode u tolikoj mjeri da je opskrba modanog tkiva vodom
nedovoljna. Mozak koristi elektrinu energiju koja se stvara u pumpama pokretanim
vodom. S dehidracijom dolazi do smanjenja proizvodnje energije u mozgu. Mnoge
modane funkcije koje ovise o ovom tipu energije postaju nedjelotvorne.
Prepoznajemo ovu funkcionalnu neprikladnost i nazivamo ju depresijom.
To "depresivno stanje" uzrokovano dehidracijom moe dovesti do sindroma
kroninog umora. Ovo stanje je naziv kojim se obuhvaa niz naprednih fiziolokih
problema za koje se smatra da su povezani sa stresom.
Shvatimo li procese koji se odvijaju za vrijeme stresa, takoer emo razumjeti i
sindrom kroninog umora. U svakom sluaju, nakon odreenog razdoblja ispravljanja
dehidracije i njenih metabolikih komplikacija, sindrom kroninog umora e se
popraviti do neprepoznatljivosti. Sljedee stranice opisuju fizioloka zbivanja i
mogue metabolike putove koji mogu dovesti do iscrpljivanja odreenih tjelesnih
rezervi, to bi mogao biti osnovni problem kod simptoma kroninog umora.
 35
Neprimjetni mehanizmi kompenzacije povezani s dehidracijom

Kada tijelo postane dehidrirano, nastaju isti fizioloki procesi koji se javljaju kod borbe
sa stresom. Dehidracija je jednaka stresu, a kada se uspostavi stres, dolazi do
mobilizacije osnovnih materijala iz tjelesnih rezervi. Taj proces e "posisati" neke od
tjelesnih rezervi vode. Dakle, dehidracija uzrokuje stres, a stres e uzrokovati daljnju
dehidraciju. Tijekom trajanja stresa aktivira se nekoliko hormonskih mehanizama.
Tijelo uspostavlja krizno stanje i poinje se pripremati za odgovor "borba ili bijeg".
ini se da tijelo nije u stanju prepoznavati drutvene prilagodbe ljudskih bia. Ono
pretpostavlja da u svakom stanju stresa treba odravati spremnost za borbu ili bijeg,
ak i u sluaju stresa povezanog s radom u uredu. Poinje luenje odreenih jakih
hormona, i oni e ostati "aktivirani" sve dok tijelo ne izae iz stresnih okolnosti. Ti
hormoni su preteno endorfini, faktor oslobaanja kortizona, prolaktin, vazopresin, i
renin-angiotenzin.

Endorfini, kortizon, prolaktin i vazopresin

Endorfini pripremaju tijelo za podnoenje tekoa i povreda dok ne izae iz
opasnosti.
Oni takoer poveavaju prag boli. S povredom koja bi na nioj razini izazvala bol,
pod zatitom endorfina tijelo e biti u stanju nastaviti sa svojim aktivnostima. Izgleda
da se, zbog raanja djece i mjesenice, u tijelu ene ovaj hormon mnogo lake
aktivira. ene openito imaju veu sposobnost podnoenja bolova i stresa.
Kortizon e pokrenuti ponovnu mobilizaciju rezervnih energija i sirovina. Masnoa se
razbija na masne kiseline kako bi one bile pretvorene u energiju. Neke bjelanevine
se ponovno razgrauju na aminokiseline radi izgradnje dodatnih neurotransmitera,
novih bjelanevina, i nekih posebnih aminokiselina koje izgaraju u miiima.
Za vrijeme trudnoe i dojenja djeteta, ovaj hormon i njegovi "pomonici" pokreu
jednolian tok primarnih materijala potrebnih za razvoj djeteta. Ako djelovanje
kortizona potraje due vrijeme, uskoro e doi do selektivnog pranjenja rezervi
nekih aminokiselina u tijelu.
Pod utjecajem kortizona tijelo nastavlja "jesti samo sebe". Djelovanje kortizona
predvieno je za osiguranje sirovog materijala u hitnim sluajevima, za izgradnju
najvanijih primarnih bjelanevina i neurotransmitera - kako bi se tijelo "izvuklo iz
gliba".
Ono nije namijenjeno trajnoj razgradnji tvari koje su upotrijebljene za odravanje
strukturalnog integriteta tijela. Ta pojava uzrokuje oteenja povezana sa stresom,
ako "stresni faktor" odri svoj nekontrolirani utjecaj.
Prolaktin e se pobrinuti da majke koje doje nastave stvarati mlijeko. Sve vrste ga
imaju. Prolaktin e osigurati prvenstvo stanicama mlijenih lijezdi, kako bi se
nastavilo stvaranje mlijeka, ak i ako je prisutna dehidracija ili stres koji e uzrokovati
dehidraciju.
On e pripremiti stanice, lijezdi na regeneraciju i poveanje njihovog broja. Trebali
bismo imati na umu da, iako najvie panje posveujemo sastavu vrste komponente
mlijeka, sadraj vode je taj koji je od najvee vanosti za rast zametka. Svaki put kad
matina stanica stvori novu stanicu, 75% njenog obujma, pa ak i vie, mora biti
popunjeno vodom. Ukratko, rast ovisi o dostupnosti vode. Kada "voda" doe do tog
podruja, stanice e biti u stanju pristupiti drugim otopljenim sadrajima. Ovaj hormon
se takoer stvara i u posteljici i pohranjuje se u amnionskoj tekuini koja okruuje
zametak. Ukratko, taj hormon usmjerava na dojenje. Potie rast lijezda i kanala u
 36

dojkama. Hormon rasta ima puno slinosti s prolaktinom. Oni imaju slina djelovanja,
s tom razlikom to je prolaktin uglavnom usmjeren na organe za razmnoavanje.
Na mievima je dokazano da poveano stvaranje prolaktina dovodi do tumora dojki.
Godine 1987. u mom predavanju na meunarodnom skupu istraivaa raka, iznio
sam tvrdnju da je kronina dehidracija ljudskog tijela primarni uzrok nastanka tumora.
Odnos izmeu stresa, kronine dehidracije ovisne o starosti, neprekidnog luenja
prolaktina i kanceroznih promjena ljezdanog tkiva u dojkama ne bi trebalo previdjeti.
Redovna prilagodba dnevnog unosa vode kod ena - posebno kad se suoavaju sa
stresom u svakodnevnom ivotu - posluit e, ako nita drugo, kao preventivna mjera
protiv mogueg razvoja raka dojke uzrokovanog stresom kod ena u dobnoj skupini
koja ima predispoziciju za ovaj problem i protiv raka prostate kod mukaraca.
Vazopresin regulira selektivni ulaz vode u neke od stanica. On takoer dovodi do
grenja kapilara koje aktivira. Kao to mu i ime kae, on uzrokuje stezanje krvnih ila
(vazokonstrikciju). Stvara se u hipofizi i izluuje u krvotok. Osim to moe suavati
krvne ile, neke vitalne stanice imaju toke prijema (receptore) ovog hormona.
Ovisno o hijerarhiji njihove vanosti, neke stanice, ini se, imaju vie receptora za
vazopresin od drugih.
Stanina membrana - zatitni pokrov stanine arhitekture - prirodno se sastoji od dva
sloja. Cigle od vrstih ugljikohidrata u obliku glazbene vilice, spojene su zahvaljujui
 37
adhezivnim svojstvima vode (vidi sliku 14). Izmeu dva sloja postoji prolaz kojim
enzimi putuju, zajedno selektivno reagiraju, i uzrokuju eljenu aktivnost unutar
stanice. Ovaj vodeni put djeluje kao opkop ili "zaobilaznica", osim to je to
"zaobilaznica" puna vode i u njoj sve mora plutati. Kada ima dovoljno vode da popuni
sav prostor, opkop se napuni i voda e takoer ui u stanicu. Moe se dogoditi da
brzina ulaska vode u stanicu nije dovoljna, i to moe negativno djelovati na neke od
staninih funkcija. Kao zatitu od takve potencijalno katastrofalne situacije, priroda je
stvorila velianstven mehanizam za stvaranje vodenih filtara u membrani. Kada
hormon vazopresin doe do stanine membrane i spoji se s njegovim posebno
oblikovanim receptorom, receptor se pretvara u strukturu nalik glavi tua i omoguuje
da se kroz njegove rupe filtrira samo voda.
Vanije stanice stvaraju vei broj receptora vazopresina. Vazopresin je jedan od
hormona ukljuenih u tednju i raspodjelu vode prema planu prioriteta kada doe do
dehidracije. Izgleda da ivane stanice koriste svoje pravo prvenstva tako to
proizvode vie receptora od drugih stanica tkiva. One moraju odravati vodene
puteve u svojim ivcima potpuno funkcionalnim. Da bi osigurao da voda moe proi
kroz te siune otvore (koje omoguavaju prolaz tek jednoj po jednoj molekuli vode),
vazopresin takoer ima sposobnost izazivanja vazokonstrikcije i poveavanja pritiska
na vodu u tom podruju.
Tako je karakteristika da podie krvni tlak neurotransmitera vazopresina - bolje
poznatog kao hormona - potrebna da bi omoguila ujednaenu filtraciju vode u
stanice, i to samo kad su slobodni tok i izravna difuzija vode kroz staninu membranu
nedovoljni.
Slika 10 grafiki prikazuje ovaj mehanizam. Vie informacija o staninoj membrani
nalazi se u poglavlju o kolesterolu.
 38
Alkohol

Alkohol sprjeava luenje vazopresina iz hipofize. Nedostatak vazopresina u krvi

pretvorit e se u opu dehidraciju tijela - ak i modanih stanica. U tom e se sluaju
nekada blaga i lako podnoljiva dehidracija pretvoriti u vrlo ozbiljnu suu u "osjetljivim
stanicama" mozga.
Da bi se popravilo ovo stanje "stresa", lue se nove koliine raznih hormona,
ukljuujui i endorfine koji izazivaju ovisnost samog tijela.
Zato dugotrajna upotreba alkohola moe dovesti do stvaranja ovisnikih sklonosti u
luenju endorfina u tijelu - potiui luenje prevelikih koliina endorfina. Izgleda da
ene, zbog svoje prirodne sklonosti poveanom stvaranju endorfina radi lakeg
podnoenja raanja i mjesenice, postaju ovisne o alkoholu lake nego mukarci.
ini se, naime, da ene postaju ovisne o alkoholu za tri godine, za razliku od
mukaraca koji mogu postati alkoholiari za otprilike sedam godina.
Slike 10 i 11 objasnit e neke od moguih imbenika koji doprinose razvoju sindroma
kroninog umora tijekom sve jae kronine dehidracije. Taj se sindrom moe pojaviti
zbog redovitog uzimanja kofeinskih i alkoholnih napitaka umjesto vode. Receptor
vazopresina je prirodno oblikovan da odri plovne kanale u ivanom sustavu punima
"do ruba". Dakako, pri dehidraciji ivanog sustava energija i volja za obavljanje
novog posla drastino se smanjuju.
Prilikom teke dehidracije, stvorene uzimanjem alkohola i kofeina iz navike, kada
vodu treba hitno upumpati u "plovne kanale" u ivcima, cirkulacija oko ivaca mora
biti pojaana. Proces e ukljuivati oslobaanje histamina iz stanica omotaa koji
obavija ivac. To e, u odreenom trenutku, dovesti do "upale" koja e na kraju
otetiti omotae ivaca u blizini - veom brzinom nego to je tu tetu mogue
popraviti. Vanjske manifestacije takvih "lokalnih" procesa nazivaju se raznim
ivanim poremeajima, ukljuujui i multiplu sklerozu (MS). Nain njihovog
sprjeavanja i lijeenja sada postaje jasan. Uvjerio sam se da djeluje na MS.
Pogledajte pismo Johna Kune na kraju ovog poglavlja.

Sustav renin-angiotenzin

Aktivnost sustava renin-angiotenzin (RA) (vidi sliku 12) je mehanizam podreen

aktiviranju histamina u mozgu. Primijeeno je da RA sustav vrlo intenzivno aktivan u
bubrezima. Ovaj sustav se pokree kad se smanji obujam tekuine u tijelu. Pokree
se da bi zadrao vodu, a da bi u tome uspio, takoer potie jau apsorpciju soli. I kod
nedostatka vode i kod nedostatka natrija u tijelu, sustav RA postaje vrlo aktivan.
Sve dok koliina vode i natrija u tijelu ne dosegne zadanu razinu, sustav RA takoer
uzrokuje suavanje mree kapilara i krvnih ila. On to ini kako u krvoilnom sustavu
ne bi bilo "mlohavosti" i praznog prostora. To suavanje moe biti toliko jako da
postaje mjerljivo, i mi ga tada nazivamo hipertenzijom. Mislite da je tlak od 200 mm
visok? Vidio sam da krvni tlak ovjeka kojem nikada ranije nije utvrena hipertenzija
dosee 300 mm ive, 300 jedinica, nakon to je uhien i odveden da eka strijeljanje
u jednom od iranskih zatvora za politike osuenike.
Razlog ovog suavanja krvnih ila za vrijeme stresa lako je razumjeti. Tijelo je visoko
integriran i djelotvoran sloeni viestruki sustav. Kada doe do stresa, jedan dio
dostupne vode koristi se za razgradnju priuvnog materijala, kao to su bjelanevine,
krob (glikogen) i masti.
Da bi nadoknadio izgubljenu vodu i stavio sustav pod pritisak, sustav RA e takoer
svoje djelovanje uskladiti s vazopresinom i drugim hormonima. Bubrezi su glavno
 39
mjesto djelovanja sustava RA. Bubrezi su zadueni za stvaranje mokrae i
izbacivanje suvinog vodika, kalija, natrija i otpadnih tvari. Sve ove funkcije moraju se
odravati u skladu s koliinom vode dostupnom za stvaranje mokrae. Istina je da
bubrezi imaju sposobnost koncentriranja mokrae. Meutim, ta sposobnost se ne
smije cijelo vrijeme koristiti do maksimuma, inae e na kraju dovesti do oteenja
bubrega.
Sustav RA je sredinji mehanizam za ponovno uspostavljanje normalne koliine
tekuine u tijelu. On je jedan od mehanizama podreenih histaminskoj aktivnosti za
unos vode. On utjee na stjenke krvnih ila kako bi se prilagodile koliini tekuine u
optoku. Njegova se aktivnost smanjuje s poveanjem koliine soli i vode koji
popunjavaju kapacitet krvoilnog sustava. U bubrezima, on mjeri protok tekuina i
pritisak na sustav za filtraciju kod stvaranja mokrae. Ako filtracijski pritisak nije
prikladan za filtraciju i izluivanje mokrae, sustav RA e suziti krvne ile u tom
organu.
Kad su bubrezi oteeni i stvaranje mokrae je nedovoljno, sustav RA je aktivniji. On
potie poveani unos soli i pojaava e. Oteenje bubrega moe biti posljedica
dugotrajne dehidracije i nedostatka soli koji su jo na poetku tog stanja pokrenuli
sustav RA. No, u prolosti nismo prepoznavali vanost suavanja krvnih ila
(esencijalna hipertenzija) kao pokazatelja gubitka tjelesnih tekuina. Danas se
poremeaj ravnotee tekuina u tijelu moe smatrati primarnim faktorom u nekim
sluajevima oteenja bubrega - do te mjere da je nuna zamjena bubrega. Jednom
kad je sustav RA potpuno UKLJUEN, nastavlja se pojaavati sve dok ga ne iskljui
prirodni sustav prekidaa. Komponente prirodnog prekidaa za ISKLJUIVANJE su
VODA i neto SOLI - tim redoslijedom - sve dok mjerljivo suenje krvnih ila ne doe
do normalne razine.
 40
ini se da su lijezde slinovnice sposobne osjetiti nedostatak soli u tijelu. Izgleda da
one, kada doe do nedostatka natrija, proizvode tvari koje se zovu kinini.
Kinini potiu pojaanu cirkulaciju krvi i pojaano stvaranje sline u lijezdama
slinovnicama. To pojaano luenje sline (koje moe biti ak toliko da ona curi iz usta)
ima dvostruku ulogu: kao prvo, ona vlai usta prilikom unosa hrane kod dehidriranog
stanja tijela, i drugo: njen lunati sastav i obilna koliina pomau razgradnju hrane i
njen kasniji izlazak iz eluca. Unutar cjelovitog sustava ljudskog tijela, ini se da kinini
lijezda slinovnica takoer potiu aktivaciju sustava RA koji e poeti djelovati na sve
dijelove tijela.
Nedostatak natrija (soli) u tijelu (koji takoer doprinosi razornom nedostatku vode
izvan stanica) moe pokrenuti seriju reakcija koje e na kraju dovesti do esencijalne
hipertenzije i kroninih bolova kod ljudi. Odnos kinina iz sline i nedostatka soli
(nedostatak soli dovodi do gubitka vode iz tijela) i obilno luenje sline, ak i ako je
tijelo prilino dehidrirano, predstavlja paradoks u prirodnom ustroju ljudskog tijela.
Najgora je greka to to se "suha usta" smatraju jedinim pokazateljem nedostatka
vode u ljudskom tijelu! Zbog ove vrlo jednostavne pogreke, medicinska praksa i
znanstvena istraivanja svjetlosnim su godinama udaljeni od pravog smjera. Mnoga
preispitivanja ve usvojenih stavova i vraanje unatrag nee se moi izbjei.
Nadajmo se da "samoobrana" medicine nee biti prepreka na putu! to se dogaa
ukoliko pijemo aj, kavu ili kola-napitke umjesto vode? Prirodni stimulator u kavi i aju
veim dijelom se sastoji od kofeina, uz manje koliine teofilina. To su stimulatori
sredinjeg ivanog sustava; istovremeno, oni su dehidracijska sredstva zbog svog
jakog diuretikog djelovanja na bubrege. Jedna alica kave sadri oko 85 miligrama
kofeina, a jedna alica aja sadri oko 50 miligrama kofeina. Kola-napici sadre oko
50 miligrama kofeina, od kojega se jedan dio dodaje nakon ekstrakcije aktivnih tvari
iz plodova (oraha) biljke Cola accuminata, kako bi se proizvod standardizirao.
Ti stimulatori sredinjeg ivanog sustava oslobaaju energiju iz rezervi ATP-a i
pretvaraju ATP u njegovu preraevinu, cikliki AMP u stanicama - koji na odreenim
razinama ima jako inhibirajue djelovanje. Oni takoer stvaraju energiju
oslobaanjem kalcija iz njegovog priuvnog oblika u stanicama.
Zato se ini da kofein poveava razinu energije u tijelu. Svima nam je poznat taj
konani uinak kofeina; ono to bismo takoer trebali znati je da je on u stanju
izazvati ovaj uinak ak i u sluajevima kada tijelo ne eli osloboditi energiju za neku
aktivnost. Zbog toga, djelovanje nekih hormona i transmitera kasnije nee biti
ogranieno kada razina priuvne energije postane smanjena. Kofein e zaobilaziti
mehanizam ogranienja sve dok se ne dosegne niska razina priuvne energije.
Kola-napici imaju potpuno isti uinak.
Djelovanje kofeina se povremeno moe smatrati poeljnim, ali neprestano uzimanje
kofeinskih pia umjesto vode onemoguit e tijelu koritenje punog kapaciteta
stvaranja hidroelektrine energije. Previe kofeina takoer e isprazniti energiju
uskladitenu u ATP-ima u mozgu i tijelu - to je faktor koji moe doprinijeti smanjenoj
mogunosti koncentracije kod mlade generacije koja konzumira kola-napitke, ili
sindromu kroninog umora kao rezultata prevelikog konzumiranja kave kasnije u
ivotu. Prevelik unos kofeina na kraju e iscrpiti srani mii zbog njegove prevelike
stimulacije.
Nedavno je na nekim eksperimentalnim modelima dokazano da kofein koi najvaniji
enzimski sustav - PDE (fosfo-disterazu) - koji je ukljuen u proces uenja i razvoj
pamenja. U spomenutim je pokusima kofein oslabio vizualnu i memorijsku
komponentu sposobnosti uenja kod vrsta ukljuenih u pokus.
 41
Sada bi vam moralo biti jasno zato ljudi s Alzheimerovom boleu i djeca s
problemima u uenju ne bi smjeli piti nita osim vode. Nikako ne bi smjeli konzumirati
pia koja sadre kofein. Operativni mehanizam za prilagoavanje dehidraciji, iji e
vrhunac biti stezanje krvnih ila, isti je onaj koji je spomenut kod stresa. To jest,
produeno djelovanje vazopresina i sustava RA odgovorni su za uspostavu nune
prilagodbe na suu. Oni zatvaraju velik broj otvorenih kapilara u krvoilnom sustavu i
poveavaju pritisak u ostalim kako bi iscijedili vodu kroz membrane u stanice
"prioritetnih organa".
Ne zaboravite: dehidracija je najvaniji faktor stresa u ljudskom tijelu - ili bilo
kojoj ivoj tvari.

dr. F. Batmanghelidj
Global Health Solutions Inc.
20. listopada 1995.

Dragi dr. Batmanghelidj, bolujem od multiple skleroze. Sluim se najveim otkriem u

povijesti medicine (pijem 2 l vode dnevno, bez kofeina i koristim malo soli kao zain)
ve etiri tjedna. Mogu sa sigurnou ustvrditi da sam oduevljen nevjerojatnim
rezultatima. Ranije me godinama muilo jako oticanje nogu. Za dva tjedna oticanje se
smanjilo za 90 posto.
Kao oboljeli od MS, zahvalan sam to sam se oslobodio klackalice s kofeinom i
eerom na kojem sam bio. Uzbuen sam to mi je energija porasla i sada je
konstantna cijelog dana sve do veeri. Vie me ne mue iscrpljenja koja ostaju nakon
djelovanja kofeina.
Bio sam prikovan za tu klackalicu koja je moja razdoblja umora tijekom dana inila
jo mnogo gorim. Sada kad sam se oslobodio tog ciklusa, primjeujem i da sam
smireniji, manje osjeam tjeskobu i produktivniji sam. Takoer, openito sam puno
optimistiniji, sposobniji sam posvetiti se drugima i poklanjam vie pozornosti
prirodnim ritmovima u svom tijelu koje sam ranije kemijski priguivao kofeinom.
Zaista, vae otkrie vratilo mi je jedan veliki dio ivota.

Iskreno,
John Kuna
RD 1 Box 1488
Nicholson, Pa. 18446
P.S: Vrlo bih rado popriao s bilo kime koga zanima ovo to sam otkrio.

Visoki krvni tlak

Lijenici misle da ine neto za vas time to vae muke nazivaju nekom boleu.
- Immanuel Kant

Visok krvni tlak (esencijalna hipertenzija) rezultat je procesa prilagodbe tekom

nedostatku vode u tijelu. Krvne ile u tijelu mogu se nositi s promjenama zapremine
krvi u njima i potrebama tkiva otvaranjem i zatvaranjem raznih ila. Kad se ukupna
koliina tekuine u tijelu smanji, vee ile takoer moraju smanjiti svoju zapreminu
(zatvoriti svoj lumen); inae ne bi bilo dovoljno tekuine za popunjavanje svog
prostora predvienog za krv u odreenom tijelu. Kad se krvne ile ne bi mogle
prilagoditi "zapremini krvi", plinovi bi se odvojili od krvi i popunili prostor, uzrokujui
"plinske zastoje". Ova osobina regulacije lumena zbog protoka tekuina najnapredniji
 42
je proces zasnovan na principima hidraulike, i on oblikuje cirkulaciju krvi u tijelu.
Preusmjeravanje cirkulacije krvi u tijelu je uobiajen postupak. Kada jedemo, vei dio
cirkulacije usmjeruje se u probavni sustav djelominim zatvaranjem kapilarne
cirkulacije u drugim dijelovima tijela. Dok jedemo, vie je kapilara otvoreno u
gastrointestinalnom traktu, a manje ih je otvoreno u velikim miinim sustavima.
Samo e ona podruja sustava cirkulacije u kojima to hitno zahtijeva trenutna
aktivnost biti potpuno otvorena za prolaz krvi. Drugim rijeima, kapacitet kapilarnog
sustava za primanje krvi odreuje smjer i snagu protoka krvi u bilo kojem dijelu tijela
u odreenom trenutku.
Ovaj je proces priroda osmislila da bismo mogli obaviti bilo kakav hitan posao bez
optereenja odravanja prevelike koliine tekuine u tijelu. Kad se zavri probavljanje
hrane i u gastrointestinalnoj potrebno je zoni manje krvi, lake e se otvoriti
cirkulacija do drugih dijelova tijela. Najopenitije reeno, to je razlog zato se
osjeamo tromima neposredno nakon obroka, i spremni za akciju nakon to proe
neko vrijeme. Ukratko, postoji mehanizam za odreivanje prioriteta za protok krvi u
bilo kojem dijelu tijela - neke se kapilare otvaraju, a neke se zatvaraju. Redoslijed je
unaprijed odreen prema stupnju vanosti uloge organa. Mozak, plua, jetra, bubrezi
i lijezde u raspodjeli krvi imaju prednost nad miiima, kostima i koom - osim ako
sustav ne programira drukiji prioritet. To e se dogoditi ako neprekidni zahtjevi
nekog dijela tijela za veom koliinom krvi utjeu na cirkulaciju krvi u tom podruju,
kao to je razvijanje miia redovitim vjebanjem.

Nedostatak vode: predispozicija za hipertenziju

 43
Kad ne pijemo dovoljne koliine vode potrebne za zadovoljenje svih potreba tijela,
neke stanice postaju dehidrirane i predaju dio svoje vode krvi koja je u optoku.
Kapilare u nekim dijelovima tijela morat e se zatvoriti kako bi se izvrila prilagodba
kapaciteta sustava. Za vrijeme nedostatka vode i ei tijela, 66% se gubi iz vode koja
se normalno nalazi u stanicama; 26% se gubi iz vode koja se nalazi izvan stanice; a
8% se gubi iz zapremine krvi (vidi sliku 13). Krvne ile nemaju druge mogunosti
osim zatvaranja svog lumena za borbu sa smanjenjem zapremine krvi.
Taj proces poinje djelominim zatvaranjem kapilara u nekim manje aktivnim
dijelovima tijela. Kako bi se inae uravnoteio raspored krvi, ako bi i te kapilare ostale
otvorene?
Koliina koja nedostaje mora doi ili izvana, ili se mora uzeti iz nekog drugog dijela
tijela! Aktivnost mree kapilara je faktor koji konano odreuje zapreminu krvi u
optoku.
to se miii vie koriste, to e njihove kapilare biti otvorenije i drat e veu koliinu
krvi u krvnim zalihama. To je razlog zato je tjelesna aktivnost najvaniji element za
fizioloko prilagoavanje osoba koje boluju od hipertenzije. To je jedan aspekt
fiziologije hipertenzije. Mrea kapilara mora ostati otvorena i puna i ne smije pruati
nikakav otpor protoku krvi. Kad je kapilarna mrea zatvorena i prua otpor, samo e
jai pritisak krvi omoguiti prolaz nekih tekuina kroz sustav.
Jo jedan razlog zato kapilarna mrea moe postati selektivno zatvorena je
nedostatak vode u tijelu. U osnovi, voda koju pijemo na kraju e morati ui u stanice -
voda regulira zapreminu stanice iznutra. Sol regulira koliinu vode koja se nalazi
izvan stanica ocean oko stanica. Postoji vrlo osjetljiv mehanizam odravanja
ravnotee u tijelu koji odrava sastav krvi na raun estih promjena sadraja vode u
nekim tjelesnim stanicama. Kada doe do nestaice vode u tijelu, neke e stanice
ostati bez dijela vode koja im je potrebna, a neke druge e dobiti unaprijed
predviene smanjene koliine kako bi odrale svoje funkcije (kao to je objanjeno,
mehanizam ukljuuje filtraciju vode kroz staninu membranu). Meutim, sastav krvi
e obino ostati nepromijenjen. To je prijeko potrebno za odravanje normalnog
sastava elemenata koji stiu do vitalnih centara.
Ovo je mjesto na kojem se "paradigma o otopljenim tvarima " pokazuje neprikladnom
i grijei. Ona temelji sve procjene i predvianja tjelesnih funkcija na sastavu vrste
komponente krvi. Ne prepoznaje relativnu dehidraciju nekih drugih dijelova tijela. Svi
krvni testovi mogu se initi normalnim, a ipak male kapilare u srcu i mozgu mogu biti
zatvorene i postupno, tijekom dugog vremenskog razdoblja, uzrokovati tetu zbog
sve vee dehidracije u nekim stanicama tih organa. Kad proitate poglavlje o
stvaranju kolesterola, ova tvrdnja e vam postati jasnija.
Kad izgubimo osjet ei (ili ne prepoznajemo druge znakove dehidracije) i pijemo
manje vode od naih dnevnih potreba, zatvaranje nekih krvnih ila jedino je prirodno
rjeenje kojim se ostatak krvnih ila moe odrati punim. Pitanje je - koliko dugo
moemo izdrati takvo stanje? Odgovor je - dovoljno dugo da na kraju postanemo
teko bolesni i umremo. Ako ne prihvatimo promjenu paradigme i ponemo
profesionalno i openito prepoznavati probleme povezane s poremeajem
metabolizma vode u ljudskom tijelu i njegove brojne signale ei, kronina
dehidracija nastavit e uzimati svoj danak od naih tijela i naeg drutva!
Esencijalnu hipertenziju bi prvenstveno trebalo lijeiti poveanjem dnevnog unosa
vode. Trenutni nain lijeenja hipertenzije toliko je pogrean da predstavlja
znanstveni apsurd. Tijelo pokuava odrati zapreminu vode s kojom raspolae, a mi
prirodnom mehanizmu u sebi govorimo: "Ne, ne razumije - mora uzeti diuretike i
osloboditi se vode!!" Dogaa se, ako ne pijemo dovoljno vode, da je jedini drugi nain
 44
na koji tijelo moe osigurati vodu pomou mehanizma zadravanja natrija. Sustav RA
je u to izravno ukljuen. Samo kad se natrij zadrava u tijelu voda e ostati u
izvanstaninim spremnicima tekuine. Iz ovih e spremnika, mehanizmom stvaranja
glave tua, voda biti silom ugurana u neke od stanica koje imaju prioritetni status.
Tako je uvanje natrija u tijelu posljednji nain zadravanja odreenih koliina vode
za primjenu filtriranjem kroz "glavu tua".
Zadravanje natrija u tijelu dio je jednog osjetljivog mehanizma. Pretpostavka da je
on uzrok visokog krvnog tlaka netona je i proizlazi iz nedovoljnog poznavanja
mehanizama za regulaciju vode u ljudskom tijelu. Kad se uzimaju diuretici da bi se
izbacio natrij, tijelo postaje jo tee dehidrirano. Dostie se razina dehidracije kada
usta postaju suha i mora se uzeti voda kako bi se to nadoknadilo. Uzimanje diuretika
odrava tijelo na poveanom stupnju borbe protiv dehidracije. Oni ne lijee
hipertenziju; oni ine tijelo jo eljnijim vode i soli - ali nikad u dovoljnoj mjeri da bi se
rijeio problem. To je razlog zato nakon nekog vremena diuretici vie nisu dovoljni i
pacijentu se poinju nametati dodatni lijekovi.
Jo jedan problem kod utvrivanja hipertenzije je nain mjerenja tlaka. Tjeskoba
povezana sa spoznajom da se moda ima hipertenzija automatski e utjecati na
osobu u trenutku pregleda. Oitanja instrumenata moda nee biti odraz pravog,
prirodnog i normalnog krvnog tlaka. Neiskusan ili nepromiljen lijenik koji se vie boji
sudske tube nego to pazi na ispravnost prosudbe, mogao bi pretpostaviti da
pacijent ima hipertenziju, dok osoba zapravo proivljava trenutni "strah od lijenika"
koji predstavlja uzrok povienog tlaka. Jedan vrlo vaan ali slabo poznat problem u
mehanizmu oitavanja krvnog tlaka je proces napuhavanja jastuia daleko iznad
sistolikog tlaka, a zatim isputanje zraka dok se ne osjeti puls. Svaka velika (a
moda i mala) arterija ima pratei ivac koji nadzire protok krvi kroz ilu.
S gubitkom tlaka krvi iza jastuia koji je sada vrlo jako napuhan, doi e do
pokretanja mehanizma za "probijanje" zapreke u arteriji povienjem tlaka. Dok se
pritisak jastuia smanji dovoljno da se moe izvriti mjerenje, umjetno poveanje
tlaka postat e neizbjeno. Na nesreu, mjerenje tlaka je toliko proizvoljno (i
zasnovano na dijastolikoj razini) da u ovom drutvu sklonom parnienju mala
pogreka u prosudbi moe dovesti do toga da neka osoba bude oznaena kao
visokotlaka. A tada, poinje "zabava"!
Voda je sama po sebi najbolji prirodni diuretik. Ukoliko osobe koje imaju povieni tlak
i stvaraju dovoljno mokrae poveaju dnevni unos vode, nee morati uzimati nikakve
diuretike. Ako je produeno stanje "dehidracije koja uzrokuje hipertenziju" dovelo i do
sranih problema, unos vode mora se poveavati postupno. Na taj se nain moe
sprijeiti preveliko i problematino nakupljanje vode u tijelu.
Mehanizam zadravanja natrija u tijelu kod ovih je ljudi u "petoj brzini". Kad se unos
vode postupno poveava i stvara se sve vie mokrae, tekuina iz edema ("oteklina")
koja je puna otrovnih tvari bit e otplavljena, i srce e povratiti svoju snagu. Pisma
koja slijede objavljena su s ljubaznim doputenjem njihovih autora, koji ele podijeliti
svoja ugodna iskustva s itateljima ove knjige.

22. studeni 1993.

Dragi dr. Batmanghelidj, upravo sam naruila jo jedan primjerak vae knjige o vodi,
budui da sam prvi primjerak poklonila svome sinu. Svima priam o njoj i o svom
iskustvu. Moda e i vas zanimati. Moj najstariji sin Charles (58 godina), koji ivi sa
mnom, gluh je i autistian. Tri ili etiri puta tjedno vodim ga u ustanovu za
 45
hendikepirane. Tamo su mu izmjerili krvni tlak i obavijestili me da je doktor rekao da
bi trebao poeti uzimati lijekove - tlak mu je bio 140- 160/100-104. Ja sam u to
vrijeme upravo dobila vau knjigu i zamolila sam doktora da mi dopusti da dva tjedna
eksperimentiram. S oklijevanjem je pristao, upozorivi me da je to vrlo opasno.
Zadrala sam Charlesa kod kue i lijeila sam ga vodom, dajui mu i malo magnezija
i natrija.
Dva tjedna kasnije, sestra mu je izmjerila tlak i on je bio 106/80. Rekla je: "Doktor e
uskoro doi." - oigledno joj doktor nije vjerovao, sam je provjerio tlak, i morao je
priznati da je zaista takav. Nije me pitao to sam radila, pa mu nisam rekla za vodu,
ali ako mu tlak ostane ovakav, rei u mu. I ja sam poela piti vie vode, ne zbog
nekog posebnog problema, ali sam primijetila da je za otprilike deset dana moja
sklonost vrtoglavici pri naglim pokretima glave nestala. Takoer nisam bila u stanju
nou spustiti glavu da lei ravno i morala sam koristiti nekoliko jastuka. Sad se
osjeam puno bolje, i imala sam samo jedan napad u vie od mjesec dana: imam 82
i pol godine. Hvala vam na vaem radu - jako je potreban.
elim vam puno uspjeha.
Marjori Ramsay

Micro Investments, Inc.

25. oujak 1992.
dr. F. Batmanghelidj
Zaklada za jednostavnost u medicini

Dragi Fereydoon, Ovo pismo je svjedoanstvo o korisnom utjecaju vode kao

nezamjenjivog dijela svakodnevnih prehrambenih potreba nunih za dobro zdravlje.
Drao sam se tvojih preporuka gotovo pet godina, i vie uope ne sumnjam u
pozitivne utjecaje uzimanja vode. Kad sam poeo s ovim programom bio sam
predebeo, imao sam visok tlak i patio sam od astme i alergija, koje sam imao jo od
djetinjstva. Lijeio sam se od ovih problema. Danas su moji kilogrami i tlak pod
kontrolom (izgubio sam otprilike 14 kila i 10 mm tlaka). Program je smanjio uestalost
pojavljivanja astme i problema povezanih s alergijom do te mjere da sam praktino
izlijeen. Osim toga, bilo je i drugih pozitivnih promjena - rjee sam imao prehladu i
gripu, i lake sam ih prebolio.
S ovim programom upoznao sam i suprugu, koja je zadnje etiri godine uzimala
lijekove protiv tlaka, i uz poveani unos vode nedavno se uspjela osloboditi lijekova.
Hvala ti jo jednom na ovom programu,
Michael Peck

Odvjetniki ured Michaela Paturisa

20. veljae 1992.
dr. F. Batmanghelidj
Zaklada za jednostavnost u medicini

Dragi dr. Batmanghelidj: elio bih vam ponovno zahvaliti na ljubaznosti to ste
pomogli mojoj supruzi i meni da vie cijenimo vanost vode za nae zdravlje.
Osjeamo da je svjesno poveanje naeg unosa vode znatno doprinijelo naem
gubitku teine - to su nam nai potovani lijenici ve godinama savjetovali. Moj
gubitak teine od priblino dvadeset (20) kilograma rezultirao je takvim smanjenjem
mog krvnog tlaka da vie ne uzimam lijekove protiv tlaka. Mojoj eni je gubitak teine
 46
ublaio neugodnosti s leima koje je osjeala godinama. K tome, ona vjeruje da je
gubitak teine doveo do smanjenja njenih problema s alergijama.
Uz najbolje elje, iskreno va,
E. Michael Paturis

Uspijete li shvatiti zato ovog lijenika nije zanimalo kako je Charlsova majka uspjela
njegov tlak sniziti na normalnu razinu, bit e vam jasno zato se suoavamo s krizom
zdravstvenog sustava!
Michael Peck je ranije obavljao administrativne poslove u Zakladi za jednostavnost u
medicini. Zaklada je institucija za medicinska istraivanja ("riznica misli"). Na
znanstvenoj i razini edukacije javnosti, zaklada se bavi promicanjem promjene
paradigme o tjelesnom metabolizmu vode u ovoj zemlji. Gospodin Peck ukratko
opisuje svoje zdravstvene probleme od djetinjstva. Tko bi ikada pomislio da bi toliko
razliitih zdravstvenih tegoba moglo biti povezano, i da bi nakon toliko godina te
tegobe mogle nestati zahvaljujui jednostavnoj prilagodbi dnevnog unosa vode?
Rjeenje za probleme g. Pecka bilo je tako jedinstveno da se i njegova supruga
odluila podvrgnuti toj "terapiji".
Michael Paturis je lan Rotary kluba. Prvi je put uo za moj rad prije nekoliko godina,
kada sam bio zamoljen da odrim predavanje pred lanovima njegovog kluba.
Jednog smo dana zajedno ruali i ja sam mu detaljno objasnio zato su hipertenzija i
gomilanje masti u tijelu uglavnom posljedica kronine dehidracije. Prihvatio je moj
savjet da pije vie vode. Takoer je uvjerio svoju enu da uini isto. Molim vas,
obratite pozornost na utjecaj poveanog unosa vode na alergije i astmu koje se
spominju u sljedea dva pisma.
Potpukovnik Walter Burmeister pratio je uinak vode na vlastiti krvni tlak. Kao to
moete vidjeti iz njegovog pisma, koje je objavljeno s njegovim ljubaznim
doputenjem, i on je, takoer, iskusio prirodnu normalizaciju svog krvnog tlaka bez
upotrebe lijekova.
Ako je voda prirodni diuretik, zato inteligentni i naizgled ueni ljudi i dalje inzistiraju
na uzimanju kemikalija radi uklanjanja vode iz bubrega? Ako mene pitate, to je
nesavjestan postupak. Budui da e to s vremenom dovesti do oteenja bubrega, a
kasnije i srca, s takvom praksom bi trebalo prekinuti.
Moji kolege koji i dalje slijepo inzistiraju na koritenju diuretika u lijeenju hipertenzije
idu u susret optubama za nesavjesno postupanje od strane njihovih pacijenata.
Nove e informacije njihovim pacijentima omoguiti da shvate kakvu tetu im je
nanijelo glupo ustrajanje u lijeenju "hipertenzije" diureticima. Neka parnica puaa
protiv duhanske industrije iz veljae 1995. bude pouka zdravstvu.

dr. Fereydoon Batmanghelidj

Zaklada za jednostavnost u medicini
3. kolovoza 1994.

Dragi dr. Batmanghelidj, od pisma koje sam vam poslao 24. svibnja 1994. i vaeg
telefonskog poziva nakon toga, bio sam u potpunosti zauzet seljenjem. Nova adresa
je: potpukovnik Walter F. Burmeister, 118 Casitas del Este, El Paso, Texas 79935.
Ali, puno vanije od toga je to sada mogu potvrditi da je voda iz slavine u stanju
djelotvorno sniziti povieni krvni tlak. Poevi rano u travnju 1994, i bez uzimanja
diuretika i blokatora kalcija, u skladu s vaom preporukom, u, razdoblju od priblino
tri mjeseca pio sam po 8 aa od 2,25 dl obine vode; ponekad i vie. Krvni tlak,
 47
kojeg sam do tad kontrolirao lijekovima, pao je s prosjenih 150-160 (sistoliki)/ 95-
98 (dijastoliki) na fantastinih 130-135/75-80 u prosjeku, bez lijekova.
Moja ena obavlja ova mjerenja kod kue; uvijek provjerava vrijednosti dva ili tri puta.
Najnii zabiljeeni tlak bio je 120/75, a najvii, koji se rijetko javlja, 140/90. Ipak,
uglavnom se kree oko ve spomenutog prosjeka. Pored vitamina i minerala, ovaj
pristup koji se temelji uglavnom na obinoj vodi i prstohvatu soli, bez uzimanja
lijekova, opustio je moj organizam i opravdao vjerovanje da vi vladate jednim zaista
revolucionarnim i zadivljujuim medicinskim konceptom.
Budui da ete uskoro objaviti knjigu sa svjedoenjima o Programu rehidracije, nudim
vam svoje osobno iskustvo, kao izraz zahvalnosti.
S potovanjem,
Walter F. Burmeister,
potpukovnik u mirovini

Poviena razina kolesterola u krvi

Poviena razina kolesterola u krvi znak je da su tjelesne stanice razvile mehanizam
obrane od osmotske sile krvi koja nastavlja izvlaiti vodu iz stanice kroz membrane;
odnosno, koncentrirana krv ne bi mogla osloboditi dovoljnu koliinu vode koja mora
proi kroz staninu membranu da bi omoguila normalan rad stanice.
Kolesterol je prirodna "glina" koja, kad se uvue u otvore stanine membrane, ini
stanini zid nepropusnim za prolazak vode (slika 14). Preveliko stvaranje kolesterola i
njegovo odlaganje u stanine membrane dio je prirodnog procesa zatite ivih
stanica od dehidracije. U ivim stanicama koje imaju jezgru, kolesterol je sredstvo
koje regulira propusnost stanine membrane za vodu. U ivim stanicama koje
nemaju jezgru, smjesa masnih kiselina koja se koristi u izgradnji stanine membrane
daje im sposobnost da preive dehidraciju i isuivanje. Stvaranje kolesterola u
staninoj membrani dio je staninog mehanizma za preivljavanje. On je nuno
potrebna tvar. Viak kolesterola ukazuje na dehidraciju.
U normalnim okolnostima, voda je ta koja trenutno, privremeno i uestalo oblikuje
prianjajue slojeve i meusobno povezuje cigle ugljikohidrata. U dehidriranoj
membrani, to svojstvo vode je izgubljeno. Dok vezuje vrstu strukturu membrane,
voda istovremeno ulazi u stanicu kroz otvore na membrani.
Slika 14 napravljena je kako bi prikazala strukturu dvoslojne membrane tijekom pune
zasienosti vodom i potencijalne potpune dehidracije. Ovu sam koncepciju predstavio
na meunarodnom skupu istraivaa raka. Ove iste znanstvene tvrdnje objavljene su
i o njima su raspravljali drugi istraivai. Kako ta pojava utjee na nas u
svakodnevnom ivotu? Odgovor je jednostavan.
Zamislite da sjedite za stolom i donosi vam se hrana. Ako ne popijete vodu prije nego
to pojedete hranu, proces probave uzet e svoj danak od tjelesnih stanica. Hrani u
elucu mora se dodati voda kako bi se bjelanevine razbile i razdvojile na njihove
sastavne dijelove - aminokiseline. U crijevima e biti potrebno jo vode za razgradnju
hranjivih tvari i njihovo slanje do jetre.
U jetri e specijalizirane stanice dalje preraditi tvari koje su prole razgradnju u
crijevima, a potom e ponovno opskrbljenu krv prilagoenog sastava proslijediti
desnoj strani srca. U jetri se koristi jo vode za obradu sastojaka hrane. Krv s desne
strane srca, koja je dobila i neke "masne" komponente iz limfnog sustava koji se
prazni u desnu stranu srca, sada e biti upumpana u plua radi obogaivanja kisikom
 48

i izmjene plinova otopljenih u krvi. U pluima opskrbljivanje krvi zrakom jo vie

dehidrira krv procesom isparavanja vode - zimi je to vidljivo kao "smrzavanje daha".
Sada ova jako koncentrirana krv iz plua prelazi u lijevu stranu srca i pumpa se u
arterijski krvotok. Prve stanice koje e se suoiti s ovom osmotski jako
koncentriranom krvlju stanice su koje okruuju vee krvne ile i kapilare srca i
mozga. Na mjestima savijanja arterija, osmotski oteene stanice suoit e se i s
pritiskom dolazee krvi. Te stanice se moraju zatititi, ili e pretrpjeti nepovratna
oteenja. Ne smije se zaboraviti da je cjelovitost njihove membrane proporcionalno
ovisna o "vodi" koja im je dostupna, a ne o onoj koja se osmotski izvlai. Pogled na
sliku 15 i potom na sliku 14 olakat e razumijevanje tog procesa "prilagoavanja
dehidraciji pomou kolesterola".
Dolazi trenutak kada mozak poinje prepoznavati nastavak tekog nedostatka vode u
tijelu, i tada e usred jela natjerati ovjeka da pije. Tada je kasno, jer su stanice
unutarnjeg sloja krvnih ila ve pretrpjele tetu. Meutim, kad se ta dehidracija javi
stvaranjem bolova u probavnom sustavu, mi krajnje glupo dajemo ljudima antacide
(sredstva protiv eluane kiseline). Ne vodu, nego antacide! Ne vodu, nego sredstva
za blokadu histamina! Na nesreu, to je problem sa svim terapijama koje se temelje
na "paradigmi razgradnje". Sve terapije usmjerene su na "oslobaanje od simptoma".
One nisu prikladne za uklanjanje osnovnog uzroka problema. To je razlog zato
"bolesti" ne bivaju izlijeene. One se samo "tretiraju" tijekom ivota bolesnika.
Osnovni uzrok degenerativnih bolesti nije poznat, jer se koristi pogrena paradigma.
 49
Ponemo li uvaavati injenicu da je u procesu probave hrane voda najnuniji
sastojak, velik dio bitke bit e dobiven. Pruimo li neophodnu koliinu vode tijelu prije
jela, cijela bitka protiv odlaganja kolesterola u krvnim ilama bit e dobivena.
Nakon to je unos vode ve due vrijeme reguliran, tako da stanice postanu potpuno
zasiene vodom, obrambeni mehanizam kolesterola protiv slobodnog prolaska vode
kroz zidove stanica bit e sve manje potreban; njegovo e se stvaranje smanjivati.
Dokazano je da hormonski regulirani enzimi koji sagorijevaju masti u tijelu postaju
aktivni nakon jednog sata hoda. Ostaju aktivni 12 sati. Takoer se ini da se sa
smanjenjem razine kolesterola u krvi i etnjom radi poticanja "sagorjevaa masti" ve
odloeni kolesterol poinje razbijati i prolaz krvi kroz prethodno zaepljene arterije
ponovno postaje mogu.

etnja dvaput dnevno - svakih 12 sati - odrat e aktivnost hormonski reguliranih

enzima koji sagorijevaju masti (lipaze osjetljive na hormone) tijekom dana i noi, i
pomoi e ienju suvinih masnih naslaga u arterijama.
 50
Svjedoenja nad kojima ete se zamisliti

Briga g. Mohhameda Wahbyja nije specifina samo za njega; svi koji imaju povien
kolesterol u krvi zabrinuti su. Javnosti je poznato da su mnoge bolesti povezane s
povienom razinom kolesterola u krvi. U prolosti su se razne razine kolesterola
smatrale normalnima, a prihvatljiva razina se sve vie smanjivala do vrijednosti od
priblino 200 (miligrama na 100 ccm krvi), koju danas smatramo normalnom. ak je i
ta brojka prilino proizvoljna. Osobno vjerujem da je normalna razina negdje oko 100
do 150. Moja osobna razina poela je s oko 89 i nikada nije prela 130. Zato? Zato
to je godinama svaki moj dan poinjao s dvije do tri ae vode. U svakom sluaju,
izvjetaj u New England Journal of Medicine od 28. oujka 1991. o jednom ovjeku
od 88 godina koji svakodnevno pojede 25 jaja i ima normalnu razinu kolesterola u
krvi otkriva jednu injenicu. ini se da kolesterol koji jedemo ima malo veze s
visokom razinom kolesterola u krvi nekih ljudi.
Pojasnimo jednu stvar: Stvaranje vika kolesterola posljedica je dehidracije.
Dehidracija je to to izaziva razne bolesti, a ne razina kolesterola u krvi. Zato je puno
pametnije paziti na na svakodnevni unos vode, nego na ono to jedemo. Uz
ispravnu aktivnost enzima svaka hrana moe se probaviti, ukljuujui i kolesterol koji
ona sadri. G. Wahbi uspio je smanjiti razinu kolesterola bez prevelike brige oko
unosa hrane. ivio je normalno, a ipak je razina njegovog kolesterola drastino pala,
sa 279 na 203 tijekom dva mjeseca, bez nametanja ikakvih dijeta. Sve to je trebao
napraviti bilo je piti vie vode prije jela. Da je redovno etao svakog dana, razina
kolesterola bi se tijekom ta dva mjeseca jo vie smanjila. S vremenom e se ona jo
smanjivati. On je toliko zadovoljan jednostavnou ovog procesa da je svoju radost
elio podijeliti s drugima.
Ako poveani unos vode smanji razinu kolesterola samo da bi se ona ponovno
poveala, provjerite dobiva li vae tijelo dovoljno soli. Proitajte odlomak o soli u 12.
poglavlju. Trebali biste shvatiti da je kolesterol osnovna grana za najvei dio hormona
u ljudskom tijelu. Prirodno, osnovni poticaj za poveano stvaranje hormona takoer
e poveati stvaranje kolesterola.
Jednostavno reeno, pretpostavlja se da srane bolesti poinju nagomilavanjem
slojeva kolesterola u sranim arterijama. U zavrnim stadijima, to dvoje moe se
dogaati istovremeno. Ipak, po mom miljenju, bolest poinje kad se tvari koje
uzrokuju stezanje ponu iz plua prelijevati u krvotok koji vodi u srce. Kao to je
objanjeno u poglavlju o astmi, kod dehidracije je dio procesa ouvanja vode
povezan s luenjem tvari koje uzrokuju grenje bronhiola. Na odreenoj razini koja se
jo uvijek ne manifestira kao napad astme, iste tvari, uu li u krvotok koji prolazi kroz
plua, takoer e uzrokovati grenje sranih arterija kada dou do njih. Ta situacija
e dovesti do stvaranja sranih bolova koji su poznati kao anginozni bolovi.
Te iste tvari mogu stvoriti plodno tlo za odlaganje kolesterola u stjenkama arterija.
Zajedniki imbenik svim razliitim stanjima koja su nazivana raznim bolestima srca i
plua je ve uspostavljena dehidracija. Obratite panju na pismo g. Sama Liguoria,
objavljeno s njegovim ljubaznim doputenjem. Njegov problem nestao je kad je
poeo poveavati unos vode. On je takoer bolovao od hijatus hernije. I to se,
takoer, poelo poboljavati. Dajte mu vremena, i potpuno e se oporaviti. Iz pisma
ge Lorette Johnson moe se vidjeti da se ak i u njenim devedesetim, anginozna
bol te osobe "mlade u srcu" moe lijeiti vodom do te mjere da joj vie nisu potrebni
nikakvi lijekovi protiv sranih bolova.
 51
U posjedu sam velikog broja pisama slinih ovima. Nije ih mogue sve objaviti.
Izabrao sam nekoliko da bih vam pokazao kako ovo to predlaem nije teorija. Ovo
zaista djeluje kod brojnih ljudi razliitih dobi.

Ambasada Arapske Republike Egipat

Ured za tisak i informacije
1. svibnja 1991.
dr. Fereydoon Batmanghelidj
Zaklada za jednostavnost u medicini

Dragi dr. Batmanghelidj, ovim pismom elio bih izraziti koliko sam vam zahvalan to
ste me oslobodili mnogih briga. Bolovao sam od poviene razine kolesterola od
1982. Kad sam to prvi put saznao, njegova je razina bila 278. U to vrijeme bio sam u
Njemakoj, i propisali su mi tako strogu dijetu da sam za manje od dva mjeseca
izgubio 8 kilograma, a razina kolesterola pala je na samo 220. Odbio sam daljnje
uzimanje lijekova, posebno zato to u Egiptu lijenici jo uvijek vjeruju da ta razina
nije zaista opasna, u skladu sa standardima koji su prihvaeni u ovoj zemlji.
Budui da organiziram i prisustvujem poslovnim rukovima vie nego to bi se to
oekivalo ak i za diplomata, i zbog dodatnog optereenja rada s medijima, kolesterol
mi se uvijek kretao do 260 i natrag do 220 kad bih se, s vremena na vrijeme,
podvrgnuo strogim dijetama. Ipak, moram naglasiti da se svoje dijete nisam
pridravao jedino prilikom izlazaka iz kue. Inae sam bio vrlo strog prema sebi.
Ustvari, i kad bih jeo izvan kue, paljivo sam, kad god je bilo mogue, birao jela koja
nisu previe bogata mastima.
Prole sam godine ostao zapanjen kad sam otkrio da mi je kolesterol skoio na 279.
Imao sam sree to sam vas tada sreo. Kad ste mi "prepisali" obilno uzimanje vode
(dvije pune ae) prije obroka umjesto lijekova kojima sam se tada namjeravao
ponovno podvrgnuti, bio sam vrlo skeptian. Tim vie to niste naglaavali vanost
dijete. Za dva mjeseca, i uz vrlo povrno pridravanje svih starih "pravila" koja su moj
ivot inila jadnim, moj je kolesterol pao na 203 po prvi put u vie od devet godina!
Iznenadilo me i to to sam smravio etiri kilograma, i od tada mi je teina pod
kontrolom. Zapravo, osjeam se tako dobro da sam siguran da e sljedei put kad
odem na kontrolu razina mog kolesterola biti jo nia. Zato, zbogom "normalnim"
egipatskim standardima i dobrodole nove amerike razine kolesterola bez
popratnog osjeaja odricanja!
Uivajui u jelu, naravno umjereno, kao to to odavno nisam inio i slobodan od brige
koja mi je uvijek bila za vratom, vjerujem da vam dugujem jedno veliko HVALA.
Iskreno Va,
Mohhamad Wahby,
predstojnik Ureda za tisak i informacije

Sluaj gospodina Foxa vrlo je neobian zbog toga to se njegova ozbiljna srana
bolest dovoljno popravila da bi njegov ivot mogao ponovno postati normalan - bez
kirurkog zahvata postavljanja premosnice (bypass) koji je trenutno u modi. G. Fox je
u estom desetljeu ivota. Umirovljeni je inenjer elektrotehnike koji je proveo
mnoge godine na dunosti u mornarici. Danas je jedan od 50 ivih strunjaka za
prirodni vid obuenih po Batesovoj metodi. U jednom razdoblju svog ivota bio je
gotovo potpuno slijep na jedno oko i gubio je vid na drugom oku. Poeo se zanimati
za Batesovu tehniku vjebi vida zbog vlastite potrebe.
Zahvaljujui svom treningu, vie ne ide ka sljepilu i njegov je vid spaen - danas vidi
 52
normalno. Prije nekoliko godina utvreno je da ima povieni krvni tlak. Dobio je
lijekove za njegovo sniavanje. Nije mogao uzimati te lijekove; od njih mu je bilo jo
gore.
Njegovi problemi poeli su kad je doivio nekoliko sranih udara. U pismu objanjava
to mu se tada doganalo i kako se oporavio. Najvanije od svega je to to su se
nakon dva mjeseca poveanog unosa vode i donekle prilagoene prehrane, uz
svakodnevne etnje, njegove koronarne arterije dovoljno oistile da bi se on osjeao
normalno. Sada moe uivati u obavljanju normalnih aktivnosti bez trpljenja ikakvih
bolova, a sve to bez upotrebe bilo kakvog lijeka ili podvrgavanja ugradnji premosnice.
Zamislite, osoba s tako ozbiljnim sranim problemima kao to je g. Fox u dva
mjeseca se uspjela vratiti normalnom ivotu bez kirurkog zahvata, premda su
kemijska lijeenja bila neuspjena! Izgleda da predloeni pristup problemu, prirodan
u znanstvenom i logikom pogledu, ovisi o fiziolokom preokretu procesa bolesti. To
je idealan nain dolaska do lijeka za neka od degenerativnih bolesnih stanja.

Radio WARD
2. prosinca 1994.
Global Health Service, Inc.
Za: dr. Batmanghelidja

Dragi doktore Batmanghelidj, samo da Vam se zahvalimo ovim kratkim pismom to

ste nae sluatelje obavijestili o zdravstvenim dobrobitima od unoenja dvije litre
vode dnevno. Ne samo da ste pomogli sluateljima naeg radija, nego sam i ja
osobno uivao u obnovi energije nakon to sam pio dvije litre vode dnevno tijekom
samo neto vie od tjedan dana. Anginozni bolovi koji su me muili pet godina nestali
su, a neugodnost koju mi je stvarala hijatus hernija uvelike se smanjila. Osjeam se
kao nov ovjek.
Posljednjih 20 godina vodim intervjue na radio WARD-u, i moram rei da u razgovor
s Vama pamtiti zauvijek.
Iskreno,
Samuel M. Liguori, direktor programa
WARD medijska korporacija

11. svibnja 1994.

Dragi dr. Batmanghelidj, devedeset mi je godina i imam anginu pektoris. Nemam
bolove u grudima ili greve, ali osjeam bol u donjem dijelu grla - bolnu napetost, a
moj puls lupa kao galopirajui konj. Ali nakon to sam proitala vau knjigu Vae
tijelo vapi za vodom, poela sam piti vodu. Kada dobijem napad angine - odmaram
se i pijem vodu!
Moete li u to vjerovati? Vie mi ne treba nitrostat (nitroglicerin). To mi je vrlo drago,
zato to mi je nitroglicerin izazivao rane i ir u ustima. Sada uvijek sa sobom nosim
boicu s vodom, osim to ju pijem kod kue. Milijun puta hvala!
Loretta M. Johnson
BATES-FOX
Prirodan trening vida

25. oujka 1992.

Svjedoenje: Bilo je to u proljee 1991. kad sam prvi put uo od jednog lana
"Zaklade za jednostavnost u medicini" o vrijednosti vode kao jedne vrste lijeka. est
mjeseci prije toga doivio sam dva srana udara i podvrgnut sam operaciji arterija.
 53
Nakon operacije odredili su mi uzimanje velikih doza kalcija i beta-blokatora, aspirina,
nitroglicerina (zbog bolova), i lijekova za snienje kolesterola radi oporavka.
Angiogram prije operacije pokazao je da je jedna od mojih sranih arterija 97%
zaepljena naslagama kolesterola.
Rekli su mi da mi je srce oteeno. Nakon est mjeseci strogog pridravanja
programa za "oporavak", primijetio sam da se moje stanje ubrzano pogorava, do te
mjere da nisam mogao spavati od bolova u lijevoj ruci, leima i prsima, a iste sam
bolove osjeao i tijekom dnevnih etnji. Ve sam se vidio kako u vrijeme predvieno
za kontrolu stanja odlazim na operaciju ugradnje premosnice. Do tad sam ve poeo
bolovati od ozbiljnih nuspojava izazvanih lijekovima, kao to je prostata koja je poela
naticati i oteavati mokrenje; poeli su i problemi s vidom i pamenjem.
Isprva sam poeo svoj oporavak kroz dijetu redovnim uzimanjem est do osam aa
od 2,25 dl vode svakog dana kroz tri dana. Reeno mi je da pijem vodu pola sata
prije svakog obroka. Prestao sam uzimati lijekove za snienje kolesterola, aspirin i
tablete nitroglicerina.
Sudei po rezultatima koje daje voda, inilo se da mi lijekovi nisu potrebni. Takoer
sam poeo piti sok od narane i opet koristiti sol u svojoj prehrani (bio sam na dijeti
bez natrija). Nakon prva tri dana nisam se vie osjeao nelagodno zbog tolike
dodatne vode.
Nakon tri tjedna postupnog smanjivanja doze kalcija i beta-blokatora, primijetio sam
neke vrlo povoljne promjene. Kad god bih osjetio bol, popio bih vodu i dolo bi do
trenutnog olakanja. Moja je prehrana ostala jednaka - voe, povre, piletina, riba,
sok od narane i sok od mrkve. Da bih dobio vie triptofana, reeno mi je da jedem
vie mladog sira i juhe od lee.
Dr. Batmanghelidj mi je rekao da se dva puta dnevno eem u trajanju od jednog
sata (oko 3,5 kilometara). Nakon drugog mjeseca nisam vie osjeao nikakvu bol -
ak ni kad bih se penjao strmim uzbrdicama. Nakon petog mjeseca, svoje etnje sam
skratio na pola sata, a korak ubrzao na 6 km/h. Za vrijeme etnji nisam primjeivao
nikakvo stezanje, a energija mi se udvostruila. Velik dio moje sposobnosti pamenja
se povratio, a vid mi je opet postao normalan.
U listopadu 1991. obavio sam cijeli niz kemijskih i fiziolokih pretraga, ukljuujui i
rendgen, sonogram, ehokardiogram i elektrokardiogram, da bi se utvrdilo stanje mog
srca. Testovi su pokazali da se moje srce vratilo u normalno stanje i da mi nisu
potrebni nikakvi lijekovi da bih mogao obavljati svakodnevne poslove. Moj lijenik nije
mogao vjerovati kako su se jednostavno odigrale ove promjene.
John 0. Fox
Bates-Fox trening vida

Dehidracija je zajedniki faktor. Razlika je u "kemijskoj shemi" grane svakog tijela

koje u poetku pokazuje znakove kronine dehidracije raznim vanjskim
pokazateljima. Kasnije u tom procesu, ostali znakovi iste dehidracije postaju vidljivi.
Razlog za te razlike u poetnom obrascu lako bi mogao biti selektivni proces hitne
hidratacije nekih tipova stanica u tijelu "glavom tua". Pogledate li ponovno pisma g.
Pecka, g. Paturisa i g. Williama Graya, vidjet ete da su te osobe imale viestruke
probleme koji su se popravili zahvaljujui poveanom svakodnevnom unosu vode.
Sad raspolaete informacijom o tome gdje lee pogreke koje stvaraju udovine
probleme u zdravstvenom sustavu znanstveno naprednih zemalja. ini se da one
doputaju neznalako lijeenje jednostavne dehidracije ljudskog tijela maljem
kemijskih sredstava, sve dok ne doe do nastanka pravih bolesti.
 54
Prekomjerna tjelesna teina

Pitanje: Zato je 30% Amerikanaca predebelo? Odgovor: Zbog elementarne zabune!

Oni ne znaju kad su edni; takoer ne znaju razliku izmeu tekuine i vode.
Analizirajmo pisma g Pecka, g. Paturisa, Priscille Preston i Donne Gutkowski koje
slijedi. Svi oni tvrde da su smravili izmeu 14 i 18 kilograma nakon to su za svoj
omiljeni napitak izabrali vodu. Postoji jo jedna osoba koja je izgubila 26 kg za manje
od godinu dana, teinu koju je nagomilala tijekom est godina. Dok budete itali, bit
e vam dodamo li tvrdnje g. Wahbyja rezultatima koje su iznijeli gospoda Fox, Paturis
i Liguori, ga Johnson, pukovnik Burmeister i g. Peck, postaje vidljivom injenica da
obina voda za pie ima ljekovitu vrijednost koja do danas nije bila prepoznata. Voda
je uvijek dostupan prirodni lijek za neke od estih i vrlo ozbiljnih bolesti, poznatih po
tome to svake godine ubijaju tisue i tisue ljudi. Ubija li ljude srana bolest ili
dehidracija? Po mom strunom i znanstvenom miljenju, dehidracija je najvei
ubojica, u veoj mjeri od bilo kojeg drugog stanja koje biste mogli zamisliti. Razni
aspekti i "kemijske specifinosti" svakog pojedinog tijela da razliito reagira na isti
obrazac dehidracije dobili su razne strune nazive i bili su lijeeni na razliite naine -
i to neuspjeno.
Sve jasnije koliko je jednostavno udebljati se. Pomislili biste da je "pojednostavljeno",
da pred sobom nemate dokaz.
Sredinji kontrolni sustav u mozgu prepoznaje kada je nivo energije prenizak za
njegov rad. Osjeti ei i gladi takoer potjeu od niske razine dostupne energije. Da
bi se iskoristila energija koja je pohranjena u mastima, ovjeku su potrebni hormonski
mehanizmi za oslobaanje. Taj proces (koji trai i odreenu tjelesnu aktivnost da bi
se pokrenuo) traje neto due nego to to zahtijevaju hitne potrebe mozga. Prednji
dio mozga dobiva energiju ili od "hidroelektriciteta" ili od eera u krvotoku. Njegove
funkcionalne potrebe za hidroelektricitetom su hitnije - ne samo potreba za
stvaranjem energije iz vode, ve i potreba za njenim transportom tokovima
mikroskopskih struja koji ovisi o veoj koliini vode.
Tako se osjeti gladi i ei istovremeno javljaju da bi ukazali na potrebe mozga. Mi ne
razlikujemo osjet ei i pretpostavljamo da su "oba indikatora" potreba za jelom. Mi
jedemo hranu ak i onda kada tijelo treba vodu. Spomenuti ljudi koji su izgubili na
teini uzimanjem vode prije jela uspjeli su razdvojiti ta dva osjeta. Oni se nisu
prejedali da bi zadovoljili potrebu za unosom vode.

Razlozi prejedanja

Ljudski mozak ini priblino pedeseti dio ukupne tjelesne teine. Tvrdi se da se u
njemu nalazi oko devet bilijuna ivanih stanica (kompjuterskih ipova). Modane
stanice sadre 85% vode. Dvadeset posto krvotoka je stavljeno na raspolaganje
mozgu. To znai da je mozgu omogueno da iz krvi probere i izdvoji ono to mu je
potrebno za normalan rad. Mozak je jedini dio tijela koji je neprestano aktivan. On
obrauje sve informacije iz raznih dijelova tijela, kao i one koje u njega ulaze za
vrijeme dnevnog izlaganja tjelesnom, drutvenom i elektromagnetskom okoliu.
Da bi obradio sve te ulazne informacije i potaknuo sve dijelove tijela na usklaen
odgovor, mozak troi ogromnu koliinu energije. Istovremeno, on troi energiju na
izradu primarnih sastojaka i razliitih modanih kemijskih glasnika (neurotransmitera)
koji se stvaraju u modanim stanicama i moraju transportirati do ivanih zavretaka,
ma gdje oni bili. Taj transportni sustav koristi ogromnu koliinu energije. Ova visoka
 55
potronja energije u mozgu glavni je razlog zato on prima otprilike 20% krvi iz
optoka.
Stanice mozga skladite energiju u dva glavna oblika: ATP i GTP priuvama - nalik
gomilama ugljena i koksa pored termoelektrana. Neka djelovanja obavljaju se
zahvaljujui energiji iz zaliha ATP-a smjetenih u raznim dijelovima stanice,
uglavnom unutar membrane. Stanina membrana je mjesto ulaza informacije i
poetka djelovanja. U svakoj stanici postoji sustav tednje energije.
Ne dodjeljuje se svim podraajima energija iz zaliha ATP kako bi bili zabiljeeni i
izazvali odgovor. Postoji prag koji neke "ulazne informacije" moraju prijei da bi se
energija oslobodila. Mozak obavlja proraune i zakljuuje to je vano, a to ne
zasluuje troenje energije. Kad su rezerve ATP-a male, mnogi podraaji ne izazivaju
odgovor. Ta niska razina zaliha ATP-a u nekim modanim stanicama koje su previe
aktivne odrazit e se kao stanje umora u funkcijama koje nadziru te modane
stanice. Potpuno isti proces dogaa se i sa zalihama GTP-a. Kod nekih hitnih
potreba, dio energije iz zaliha GTP-a moe biti preusmjeren kako bi pomogao
zalihama ATP-a u odravanju nekih od najvanijih funkcija koje bi inae trpjele od
nedostatka lokalne energije.
ini se da skladitenje energije u energetskim zalihama mozga u velikoj mjeri ovisi o
dostupnosti eera. Mozak neprestano izvlai eer iz krvi da bi popunio zalihe ATP-
a i GTP-a. Nedavno je otkriveno da je ljudsko tijelo u stanju stvarati hidroelektrinu
energiju kada voda, sama od sebe, prolazi kroz staninu membranu i ukljuuje neke
posebne pumpe koje stvaraju energiju - vrlo nalik stvaranju hidroelektrine energije
kada se na velikoj rijeci otvori brana. Tako mozak koristi dva mehanizma za
zadovoljavanje svojih energetskih potreba.
Prvi, iz metabolizma hrane i stvaranja eera; drugi, iz opskrbe vodom i stvaranjem
hidroelektrine energije. Sada se ini da mozak u velikoj mjeri ovisi o stvaranju
energije "hidroelektrinim" putem, posebno njegov transportni sustav u ivcima koji
vode u sve dijelove tijela.
Da bi zadovoljilo potrebe mozga, ljudsko je tijelo razvilo vrlo osjetljiv sustav za
odravanje uravnoteene razine eera u krvi. Ono to ini na dva naina. Prvo,
poticanjem unosa bjelanevina i hrane s puno kroba, koje potom pretvara u eer,
pored eera u hrani; drugo, pretvaranjem u eer dijela ugljikohidrata i bjelanevina
pohranjenih u tjelesnim zalihama.
Ovaj posljednji mehanizam zove se "glukoneogeneza". To znai ponovno stvaranje
eera iz drugih materijala. Ovo ponovno stvaranje eera za potrebe mozga dogaa
se u jetri. Ovisnost veine modanih funkcija o energiji iz eera dovela je do
povezivanja slatkog okusa s osjeajem sitosti ili ugode. Uspostavila je odreeni
sustav uputa za koordinaciju funkcija drugih organa, posebno jetre, kada je jezik
podraen slatkim okusom. Kad nema dovoljno eera u krvi, jetra ga poinje stvarati i
neprekidno poveava razinu eera u krvi njegovim dodavanjem. Na poetku ona
razgrauje tjelesni krob, zatim bjelanevine i male koliine masti. Razgradnja masti
je vrlo spor proces.
Potrebno je da tijelo neko vrijeme bude bez hrane da bi se uspostavio intenzivniji
metabolizam masti. Bjelanevine su dostupnije i lake se razgrauju nego masti.
Naslage masti nastale su spajanjem mnogih komadia pojedinanih "masnih
kiselina".
Pojedinane masne kiseline su te koje se razgrauju zbog svoje energetske
vrijednosti.
Svaki gram masti daje devet kalorija energije. Svaki gram bjelanevina ili eera daje
 56
samo etiri kalorije energije. To je razlog zato je osoba daleko manje gladna kada
se metabolizira mast. Kod djece su naslage sala smee boje i jako su prokrvljene. U
smeem salu mast se izravno razgrauje i stvara se toplina. U kasnijim godinama
ivota, naslage masti su slabije prokrvljene i manje su dostupne enzimima koji
mobiliziraju masne kiseline radi njihove pretvorbe u jetri i miiima. Kad su miii
neaktivni, puno ih je lake "napasti", i njihove bjelanevine se tada razgrauju radi
dobivanja eera. Ali ako se miii koriste, oni poinju razgraivati dio masti
pohranjene u njima kao jedan od izvora energije za rad i odravanje ili poveanje
svoje mase. Da bi to postigli, oni poinju aktivirati enzim za razbijanje masti koji se
zove "hormonski regulirana lipaza".
U vedskoj je ponavljanim krvnim testovima dokazano da se taj hormon aktivira
nakon sat vremena etnje i da svoju sposobnost razgradnje masti zadrava 12 sati.
Jednom kad miii ponu koristiti mast, mozgu e biti dostupno vie eera za
njegove potrebe.
Kod uestalih etnji, aktivnost enzima koji razgrauju mast postaje puno izraenija.
Zato bi u program svake dijete trebalo ukljuiti i upotrebu miia, da bi ta dijeta trajno,
prvenstveno i izravno fizioloki djelovala na razgradnju masti. Ovaj enzim u krvotoku
takoer e oistiti stjenke svih krvnih ila od masnih naslaga. Taj fizioloki odgovor
tijela na etnje bio je ono to je preokrenulo zdravstvenu situaciju g. Johna Foxa.
Poveani unos vode dao mu je energiju i izdrljivost, a etanje je potaknulo aktivnost
enzima koji su proistili njegove arterije.
Uredski posao i rad za pisaim stolom u naem suvremenom nainu ivota samo su
kulturna promjena. Tjelesna fiziologija se jo nije dovoljno promijenila da bi se
prilagodila toj funkcionalno nenormalnoj upotrebi ljudskog tijela. Ljudsko tijelo jo
uvijek treba miinu aktivnost da bi odralo svoje normalne funkcije.
Ako tijelo normalno funkcionira, znat e kada i koliko treba jesti a da se ne taloe
masti.
Svaki dio tijela koristit e svoj dio unesene energije za djelotvoran i dobro usklaen
rad.
To je ono emu je namijenjen.
Meutim, ako se vie koristi mozak (za vrijeme stresa), a tijelo se ne koristi u
jednakoj mjeri da bi opskrbilo mozak eerom koji mu je potreban, manje
disciplinirane osobe prepustit e se eim i obilnijim obrocima. Stvari postaju jo
gore ako osoba ne prepoznaje druge signale ei u svom tijelu, kad mu je voda
potrebna zbog opskrbe energijom, i umjesto da pije istu vodu konzumira jo vie
hrane. Pod stresom tijelo postaje dehidrirano. Razlog zbog kojeg teimo gomilanju
kilograma lei u jednostavnoj injenici: jedemo da bismo opskrbili mozak za njegov
neprekidni rad 24 sata dnevno.
Meutim, samo oko 20% pojedene hrane stigne do mozga. Ostatak e se postupno
gomilati u vidu zaliha ako miii svojom aktivnou ne iskoriste dio koji im je
namijenjen.
S vodom kao izvorom energije, to gomilanje se ne dogaa. Suvina voda izbacuje se
u obliku mokrae.

Dijetalni napici mogu uzrokovati debljanje

Primijetio sam da dijetalni napici (pod napicima mislim na sve vrste umjetnih, slatkih
bezalkoholnih pia, bez obzira na njihov komercijalni naziv), iako sadre zanemarivu
koliinu kalorija, mogu dovesti do toga da se ljudi koji ih koriste kako bi kontrolirali
svoju teinu dodatno udebljaju. U tome se istie jedna osoba: mladi u svojim
 57
dvadesetima, visok oko 165 cm. Kao i veina studenata na koledu, obiavao je piti
obine napitke dok je bio pod neprestanim pritiskom studiranja. Do diplome je ve
skupio viak kilograma.
Nakon to je diplomirao, poeo je piti osam limenki dijetalnih napitaka dnevno ne bi li
smravio. Za oko dvije godine dobio je jo barem 15 kilograma. Bio je okrugao kao
lopta. Poeo je oteano hodati, i inilo se da se mora zaljuljati u bokovima da bi
napravio svaki korak. Pio je svoje napitke i za vrijeme obroka i jeo je vie nego to je
njegovom tijelu bilo potrebno. On i dalje pije svoje napitke - izgleda da je postao o
njima ovisan - i, unato svim drugim naporima, i dalje je predebeo.
Ovaj paradoks u naem shvaanju odnosa izmeu uzimanja zaslaivaa koji izravno
ne poveavaju koliinu kalorija unesenih u tijelo i debljanje zahtijeva objanjenje. To
to u vam iznijeti rezultat je mog istraivanja ove enigme. Ima mnogo takvih ljudi koji
pribjegavaju konzumiranju dijetalnih napitaka i, umjesto da smrave, poinju se
debljati.
Moi ete proitati i svjedoenje Donne Gutkowski koja je godinama pila samo
napitke i neprekidno se debljala, unato svim moguim naporima da skine viak
kilograma.
U Americi je 1850. godine potronja tih napitaka po osobi iznosila oko 360 grama
godinje. U kasnim 80-im 20. stoljea, prosjena potronja po osobi bila je vea od
500 limenki od 3,3 dl.
Godinji izvjetaj industrije napitaka za 1994. pokazuje da je potronja napitaka po
glavi stanovnika 186 litara godinje. Od te koliine, 28,2% otpada na razne dijetalne
napitke. Potronja dijetalnih napitaka poinje opadati. Osamdeset i etiri posto od
svih potroenih napitaka otpada na dvije kompanije (Coca-Cola 48,2% i Pepsi-Cola
35,9%). Od tih 84% udjela u tritu i raznih vrsta pia koje proizvode, samo 5,5% su
dijetalni napici bez kofeina. Ove brojke ukazuju na to da ogroman broj ljudi pije
napitke s dodatkom kofeina, od ega 22% otpada na dijetalne napitka.
Anketa u internatu Sveuilita u Pensilvaniji pokazala je da su neki studenti pili po 14
limenki tih napitaka dnevno. Jedna djevojka popila je 37 "Kola" u dva dana. Mnogi su
priznali da bez tih napitaka ne bi mogli ivjeti. Ako im se oni uskrate, te osobe poinju
pokazivati simptome apstinencijske krize, vrlo sline onima kod ovisnika o drugim
sredstvima. Magazin Boys Life proveo je anketu menu svojim itateljima i otkrio da
njih osam posto dnevno popije osam ili vie limenki ovih napitaka. Uprava jednog
izviakog kluba prikupila je vie od 200.000 praznih limenki za reciklau.
Udruenje proizvoaa bezalkoholnih pia pratilo je upotrebu tih napitaka u
amerikim bolnicama i otkrilo da se u 85% njih pacijentima uz obrok posluuju i
napici. Istraivanja su pokazala da kofein izaziva ovisnost.
Mediji su, kako bi umirili industriju napitaka koja troi enormne svote novca na
reklamiranje svojih proizvoda, izmislili manje dojmljivu rije za objavu ove vijesti. Oni
to zovu "kofeinska ovisnost".
Kada drutvo ohrabruje konzumiranje napitaka, logino je pretpostaviti da ta umjetna
pia mogu podmiriti tjelesne potrebe za vodom. Pretpostavlja se, samo zato to ta
pia sadre vodu, da e tijelo biti na odgovarajui nain opskrbljeno. Ta pretpostavka
je netona. Ovo masovno poveanje potronje napitaka koji najee sadre kofein
stvara podlogu za mnoge zdravstvene probleme u naem drutvu.
Kriva pretpostavka da su sve tekuine isto to i voda, u smislu potreba ljudskog tijela
za vodom, glavni je uzrok mnogih bolesti kod ljudi i esto je povezana s poetnim
dobivanjem vika kilograma. Da bismo shvatili ovu tvrdnju, moramo razumjeti neke
osnovne principe anatomije i fiziologije mozga koji reguliraju unos jela i pia.
Zabluda da sva umjetna pia mogu zadovoljiti dnevne potrebe tijela za vodom
 58
odgovorna je, vie od bilo kojeg drugog uzroka, za neke od bolesti koje sreemo.
Teko izoblienje tijela zbog nagomilavanja masti prvi je korak u propadanju ljudskog
tijela, i po mom miljenju posljedica je krivog izbora u nainu uzimanja tekuine. Neki
od tih napitaka tetniji su od ostalih.
Kofein, jedan od glavnih sastojaka veine napitaka, je droga. Zbog svog izravnog
djelovanja na mozak ima svojstvo izazivanja ovisnosti. Takoer djeluje na bubrege i
uzrokuje pojaano stvaranje mokrae. Kofein ima diuretika svojstva. On je fizioloki
uzronik dehidracije. To je svojstvo glavni razlog zato su ljudi prisiljeni piti toliko
limenki napitaka svakoga dana, a da nikada ne osjete zadovoljenje.
Voda ne ostaje u tijelu dovoljno dugo. Istovremeno, mnoge ljude zbunjuje njihov osjet
potrebe za vodom - mislei da su popili dovoljno "vode" koja je u napitku,
pretpostavljaju da su gladni i poinju jesti vie od svojih tjelesnih potreba. Zato e
dehidracija koju su uzrokovali napici s kofeinom s vremenom dovesti do postupnog
debljanja zbog prejedanja koje je izravna posljedica brkanja osjeta gladi i ei.
Kofein ima osobinu da razbuuje i potie aktivnost. On stimulira mozak i tijelo ak i
kad je ovjek iscrpljen! Izgleda da kofein sniava prag kontrole zaliha ATP-a. Priuvni
ATP koristi se za neke funkcije koje ga inae ne bi mogle koristiti kad bi postojala
utvrena razina zaliha.
Kad napici sadre eer, barem neke od potreba mozga za eerom mogu biti
zadovoljene. Ako kofein oslobodi ATP da bi se pojaao uinak, barem e pratei
eer dopuniti dio izgubljenog ATP-a, iako je konani rezultat poveano troenje
ATP-a od strane mozga.
Ranih 80-ih u industriju napitaka uveden je nov proizvod - umjetni zaslaiva razliit
od saharina. Zove se aspartam. Aspartam je 180 puta slai od eera, a ne oslobaa
nikakve kalorije. Danas je u irokoj upotrebi jer ga je Uprava za hranu i lijekove (Food
and Drug Administration, FDA) proglasila sigurnom zamjenom za eer. Za vrlo
kratko vrijeme, postao je dijelom vie od 5000 recepata.
U crijevnom traktu se aspartam pretvara u dvije podraujue neurotransmiterske
aminokiseline: aspartat i fenilalanin, kao i u metilni alkohol/formaldehid - drveni
alkohol.
Tvrdi se da jetra ini metilni alkohol neotrovnim. Osobno mislim da je ova izjava dana
kako bi se odbacile glasne primjedbe zbog komercijalizacije umjetnog
"prehrambenog" proizvoda koji ima poznati toksini proizvod razgradnje.
Ako kofein pretvara ATP u AMP, "pepeo" potroene energije, aspartat pretvara
energetske zalihe GTP u GMP. I AMP i GMP su iskoriteno gorivo; oni izazivaju e i
glad kako bi dolo do punjenja potroenih zaliha energije u modanim stanicama.
Tako dijetalni napici uzrokuju neselektivno preveliko koritenje zaliha energije u
stanicama mozga.
Pouzdano je utvrena znanstvena injenica da potroeno gorivo (AMP) uzrokuje
glad.
Kofein uzrokuje ovisnost, a ljude koji ga redovito piju trebalo bi smatrati
"kolaholiarima".
Iz ovoga slijedi da dijetalni napici s kofeinom kod osoba koje se malo kreu moraju
uzrokovali debljanje; oni izravno potiu poveani unos hrane zato to je mozak
prisiljen iscrpljivati svoje energetske zalihe. Treba imati na umu da e mozak
iskoristiti samo dio energetske vrijednosti pojedene hrane.
Ostatak dobivene energije bit e pohranjen u obliku masti ako ju ne potroi miina
aktivnost. Ovo debljanje je jedna od brojnih posljedica konzumiranja dijetalnih
napitaka.
Vaan refleks koji se javlja je reakcija mozga na sladak okus. Struan naziv za to je
 59
"modani fazni odgovor". Stvara se uvjetovani refleks kao posljedica dugog iskustva
sa slatkim okusom koji je povezan s unosom nove energije u tijelo. Kada slatki okus
podrai jezik, mozak programira jetru da se pripremi za prihvat nove energije -
eera.
Jetra tada prestaje s proizvodnjom eera iz zaliha bjelanevina i ugljikohidrata i
umjesto toga poinje nakupljati metabolika goriva koja krue krvlju. Kao to su
dokazali Michael G. Tardoff, Mark I. Friedman i drugi znanstvenici, modani fazni
odgovor mijenja metaboliku aktivnost u korist poveavanja zaliha hranjivih tvari; troi
se gorivo raspoloivo za pretvorbu, to dovodi do otvaranja apetita.
Ako je ono to izaziva odgovor mozga zaista eer, jetra e na pravi nain obraditi
ono to je ulo u tijelo. Ali ako slatki okus nije popraen hranjivim tvarima, posljedica
e biti elja za hranom.
Jetra je ta koja stvara signal i elju za hranom. to vie slatkog okusa bez prateih
kalorija podraava okusne pupoljke, to e jaa biti potreba za jelom - prejedanjem.
Uinak modanog faznog odgovora na slatki okus jasno je dokazan na pokusima sa
ivotinjama kojima je davan saharin. Nekoliko znanstvenika je, koristei aspartam,
dokazalo postojanje sline potrebe za prejedanjem kod ljudi. Blundell i Hill su
pokazali da zaslaivai bez kalorija - aspartam u otopini - pojaavaju apetit i
kratkorono poveavaju unos hrane. U njihovom izvjetaju stoji: "Nakon uzimanja
aspartama, dobrovoljci su i dalje osjeali glad, za razliku od onoga to su osjeali
nakon glukoze. Ta preostala glad je funkcionalna, ona vodi poveanom unosu
hrane."
Tardoff i Friedman su pokazali da ova potreba za poveanim unosom hrane nakon
umjetnih zaslaivaa moe trajati do 90 minuta nakon uzimanja slatkog pia; ak i
kada svi krvni testovi pokazuju normalne vrijednosti. Oni su dokazali da su pokusne
ivotinje konzumirale vie hrane od kontrolne skupine ak i kada razina inzulina u
krvi, ije se visoke vrijednosti smatraju uzrokom gladi, padne na normalnu razinu.
To znai da "mozak" nakon stimulacije receptora za okus eera, a bez unoenja
eera u organizam, dugo zadrava nagon za jelom. Slatki okus e natjerati mozak
da programira jetru da stvara zalihe umjesto da ih koristi. Ukratko, taj fizioloki
odgovor na zaslaivae koje ne prati odgovarajui unos kalorija, za koje je tijelo
primilo informaciju da su dole, prisilit e ovjeka da to ispravi konzumacijom hrane.
To je jo jedan fizioloki razlog zato ljudi koji konzumiraju dijetalne napitke da bi
smanjili teinu mogu trpjeti posljedice paradoksalnog odgovora njihovih tijela na
ponavljanu stimulaciju okusnih pupoljaka zamjenama za eer.
Kad se kofein i aspartam unesu u tijelo, oni e nametnuti svoje stimulativno
djelovanje fiziologiji stanica mozga, jetre, bubrega, guterae, lijezda s unutarnjim
izluivanjem, i tako dalje.
Aspartam se pretvara u fenilalanin i aspartat. Oba imaju izravno stimulativno
djelovanje na mozak. Udrueno djelovanje kofeina i apartama e vrlo brzo uspostaviti
novi nain rada mozga samo zato to su neprekidno dostupni u veim koliinama od
onih tvari koje bi inae odravale uravnoteenu fiziologiju.
Veina neurotransmitera su sekundarni proizvodi neke aminokiseline. Meutim,
aspartat je jedna od dvije jedinstvene aminokiseline koje se ne moraju pretvoriti u
sekundarni proizvod da bi djelovale na mozak i izazvale posljedice. Postoje toke
prijema (receptori) za te dvije stimulativne aminokiseline (aspartat i glutamat) na
odreenim ivanim stanicama koje imaju drastian utjecaj na tjelesnu fiziologiju.
Upotreba umjetnih zaslaivaa zbog njihove lane stimulacije "ivanih zavretaka"
koji biljee ulaz "energetskih" zaliha u tijelo ima tee posljedice nego to je to
jednostavno poveanje tjelesne teine. Te kemikalije neprestano usmjeravaju
 60
fiziologiju tijela u pravcu kojeg odreuje ivani sustav kojeg one stimuliraju. Njihova
upotreba bez detaljnog razumijevanja njihovog dugoronog uinka u tijelu, samo zato
to izmeu ostalog stimuliraju okusne pupoljke, kratkovidna je. Moje razumijevanje
mikrofiziologije unutar stanica navodi me na zabrinutost pri pomisli na rutinsku
upotrebu ovih aminokiselina.
Zabrinjava me ishod dugotrajne stimulacije ivanog i ljezdanog sustava u mozgu
pomou ovih kemijskih zaslaivaa. Oni su prirodno predvieni za druge vane, ali
uravnoteene uloge u tijelu. Istraivanja su pokazala da su receptori za aspartat u
velikom broju prisutni na nekim ivanim formacijama iji proizvodi takoer stimuliraju
spolne organe i grudi. Stalna stimulacija lijezda u grudima bez drugih faktora
povezanih sa trudnoom lako bi mogla biti povezana s poveanjem postotka raka
dojke kod ena.
U tome bi veliku ulogu mogao imati hormon prolaktin. Jedna od slabije prouenih
komplikacija povezanih s unosom aspartama je to to on moda olakava stvaranje
raka na mozgu. Kad je davan takorima, aspartam je bio povezan s nastankom
modanih tumora kod pokusnih ivotinja.
Kao analogiju, zamislite malu jedrilicu koja plovi od jedne luke do druge i mora stii
do svog odredita prije mraka, a smjer vjetra nije savren. Ako se mornar, umjesto
strogog pridravanja pravila jedrenja, prepusti zadovoljstvu i uzbuenju brzog
jedrenja niz vjetar, on e napustiti svoj cilj i doploviti do drugih, potpuno nepoznatih
obala, i to po mraku.
Vrlo je vjerojatno da on i njegova jedrilica nee preivjeti putovanje.
Na svom ivotnom putovanju, ljudsko tijelo je nalik jedrilici. Ako um odustane od svog
cilja i zaboravi na ustroj tijela, i prepusti se pretjeranoj stimulaciji nepca umjetnim i
nereprezentativnim proizvodima (kao to su zaini), dugorono gledano, tjelesni
kemijski procesi se moda nee biti u stanju nositi s neprestanim lanim
informacijama, a da ne pretrpe tetu.
Primitivno je i pojednostavljeno misliti da ovjek lako moe zamijeniti vodu svakakvim
kemikalijama koje ugaaju nepcu i tim tekuinama zamijeniti prirodnu i istu vodu
koja treba ljudskom tijelu. Neke od tih kemikalija - kofein, aspartam, saharin i alkohol
svojim neprekidnim neuravnoteenim djelovanjem na mozak, besciljno -
jednostrano - programiraju tjelesnu kemiju na nain koji je u suprotnosti s prirodnim
ustrojem tijela.
Vrlo slino jedrilici u mraku koja e se nasukati na nepoznatoj obali ako se mornar
prepusti zadovoljstvima i uicima brzog jedrenja umjesto da se dri pravila sigurne
plovidbe, i unoenje pogrenih tekuina utjecat e na ivot svakoga tko ih neprekidno
konzumira.
Kao to je dosad objanjeno, ljudsko tijelo ima velik broj raznih indikatora nedostatka
vode. U tim trenucima, njemu treba jedino voda. Kao to je objanjeno, stvari e se
zakomplicirati ukoliko svom tijelu redovito dajemo umjetne napitke s pojaivaima
okusa kao potpunu zamjenu za vodu koja je tijelu potrebna.
Trebali bismo se sjetiti da je kofein slian drogama koje izazivaju ovisnost, samo to
je njegova upotreba postala "legalna". Djeca su posebno osjetljiva na svojstvo
kofeina da izaziva ovisnost. Stimuliranje tijela u ranom razdoblju ivota napicima s
kemikalijama za pojaavanje okusa kod neke djece moe programirati ula tako da
e oni posegnuti za teim drogama kada uu u kolsku dob.
Zato bi dugotrajnu i neprekidnu upotrebu napitaka openito, a posebno dijetalnih
napitaka, trebalo smatrati odgovornom za neke od ozbiljnijih zdravstvenih problema
naeg drutva. Izoblienje tijela kao posljedica prekomjernih naslaga masti prvi je
korak u tom pravcu. Neka bi umjetna pia mladi ljudi trebali koristiti umjereno, a
 61
moda ih i uope ne bi trebali koristiti, ako je cilj roditelja prava prehrana za budue
zdravlje djeteta.
Dr. Marcia Gutkowski je savjetnik za prehranu. Nakon to je proitala moju knjigu,
nagovorila je svoju ker Donnu da pone mijenjati svoje navike u vezi unosa
tekuine. Rezultat je zapanjio i majku i ker. Slijedi Donnina pria.

25. travnja 1994.

Dragi dr. Batmanghelidj, moja majka me zamolila da vam piem i ispriam vam o
svom nedavnom uspjehu u smanjenju teine. Znam da bih mogla smraviti jo puno
bre kad bih se drala vae formule i kontrolirala svoj apetit, te poela redovno
vjebati. Ipak, sama injenica da sam se uspjela natjerati da prestanem piti 6 do 8
limenki Mountain Dewa dnevno ve je udo.
U zadnjih devet mjeseci do godinu dana, uspjela sam se rijeiti 16 suvinih kilograma
"prtljage". Mogu nositi odjeu za koju sam mislila da nikada vie nee stati na moje
tijelo. Takoer, tek to nisam dosegnula zadanu teinu za moje predstojee
vjenanje.
ak je i moj zarunik morao priznati da izgledam puno bolje nego prije pet godina,
kad smo se upoznali.
Mom uspjehu doprinijelo je to to sam svakodnevno pila 15 gr vode po kilogramu
tjelesne teine. Gdje god idem, voda ide sa mnom. Na posao, u kupovinu, ak i na
moje duge sedmosatne vonje automobilom. (Zbog toga se moram esto
zaustavljati, ali vrijedno je truda).
Ponekad se poastim mineralnom vodom ili pivom prilikom izlazaka, ali obino
popijem svoju normu vode tijekom dana. Jo jedna zanimljiva stvar koju sam
primijetila je da nakon to popijem svu vodu, vie ne osjeam apsolutno nikakvu
potrebu za piem.
Takoer sam otkrila da vie nisam edna i da treba proi neko vrijeme prije nego to
mogu piti neko drugo pie, bio to sok, mlijeko, pivo, mineralna voda, itd.
S nestrpljenjem oekujem 1. listopada, dan svog vjenanja, kad u proi kroz crkvu
izgledajui bolje nego ikad u posljednjih 15 godina, otkad sam maturirala. Takoer e
biti lijepo upisati svoju teinu na novu vozaku dozvolu, i po prvi put u ivotu neu je
se morati stidjeti.
Hvala vam to ste me smanjili!!!!
Donna M. Gutkowski

Sada je veljaa 1995. Donna je sretno udana. Do svog vjenanja u listopadu 1994.
smravila je vie od 18 kg. Gubitak teine ovim znanstveno utemeljenim nainom bit
e trajan, dok se kod suzdravanja od jela, ak i ako se neto teine izgubi, ona
ubrzo ponovno vrati. to je jo gore, ovjeka neprestano progoni lana potreba da
ogranii konzumiranje ove ili one hrane, posebno ako se radi o hrani koja sadri
kolesterol, ije je izbjegavanje danas u modi. Nemojte se zaprepastiti.
Suprotno dananjim trendovima izbacivanja jaja iz svakodnevne prehrane, ja jedem
onoliko jaja koliko mi se jede - bez ikakvih ogranienja; jaja imaju dobro uravnoteen
sastav bjelanevina. Osim toga, jasno mi je da je preveliko stvaranje kolesterola u
tijelu povezano s dugotrajnom dehidracijom.
Pismo Priscille Preston dalje objanjava odnos dehidracije, ne samo s gubitkom
kilograma, ve i s astmom, koja je opasniji problem i tema sljedeeg poglavlja.
Pokuavajui sprijeiti astmu, uspjela je izgubiti 16 kg.
Jo jedna vana stvar u njenom pismu je uloga soli u sprjeavanju bolesti. Sol je
vana za tijelo. Osjetni receptori za sol na jeziku, kad su snano podraeni, smiruju
 62
tjelesnu uznemirenost i prekidaju njegovu paninu potrebu za vodom. Kad je sol
dostupna, tijelo je barem sigurno da e na raspolaganju imati djelotvoran sustav za
filtraciju vode za hitnu opskrbu vanih stanica. Vie o soli moi ete proitati u 13.
poglavlju.
Molim vas da imate na umu da su ovo istinite ivotne prie. To nisu "anegdote". Nije
nam potrebna statistika da bismo uvjerili ljude u djelotvornost vode kada tijelo
pokazuje hitnu potrebu za njom. ija je pogreka to to su lokalni vapaji ljudskog
tijela za vodom i njegovi naini prilagoavanja dehidraciji smatrani bolestima? Postoji
li bilo kakav opravdani razlog zato bismo se, kod procjene prirodnih naina lijeenja,
morali drati metodologije i mjerila farmaceutske industrije, koji su i napravljeni da bi
sluili njoj samoj.
Pogrene su pretpostavke dosad ve uzrokovale toliko boli i agonije ljudima ija su
tijela samo vapila za vodom.

Priscilla D. Preston, APR

31. listopada 1994.

Svima na koje se odnosi: Zamislite da morate spavati uspravljenih lea tijekom

gotovo itave jedne godine, borei se za svaki dah i trpei bezbrojne napade astme i
panike svake noi! Do prije pet mjeseci, ja sam bila u takvom stanju! Dana 27. oujka
1993. smjetena sam u bolnicu s ozbiljnim napadom astme i tekim bronhitisom!
Plinovi u mojoj krvi imali su vrijednosti opasne po ivot (40)!
Nakon otputanja iz bolnice lijeena sam velikim dozama theophyllina i prednisona.
Strahovito sam se udebljala, a zbog lijekova sam postala razdraljiva i
dezorijentirana.
Zaista sam izgubila elju za ivotom! Tad mi je jedan divni prijatelj dao reklamni listi
za knjigu dr. Batmanghelidja Vae tijelo vapi za vodom. Brzo sam doktoru poslala
pismo i ek, s molbom da mi to prije poalje knjigu! Na moje veliko iznenaenje, on
me osobno nazvao telefonom i poeo mi pomagati savjetima da prestanem piti
lijekove, koji nisu bili odgovarajui za moje stanje u tom trenutku, i zatraio je od
mene da pijem barem tri litre vode dnevno i uzimam male koliine soli! Takoer mi je
preporuio da eem po zatvorenom shopping centru petnaestak minuta dnevno.
Sad mogu hodati 30 minuta dnevno, a diem 100% bolje!
Od danas, 31. listopada 1994., ne uzimam vie nikakve lijekove protiv astme! Nisam
koristila inhalator ili bilo kakve lijekove ve vie od pet mjeseci! Kad ponem oteano
disati, popijem au vode i uzmem malo soli i odmah mi je bolje! I znate to jo? On
ove divne vode i etnji izgubila sam 17 kilograma. Vratila sam se na svoju eljenu
teinu, izgledam mlae i opet zraim zdravljem!
Postoje milijuni Amerikanaca kojima je potrebno prenijeti ovu poruku. Oni boluju od
AIDS-a, astme, artritisa, sindroma kroninog umora itd. Svatko tko ivi u Americi
mogao bi imati koristi od itanja knjige dr. Batmanghelidja!
Iskreno vaa,
Priscilla Preston

Astma i alergije
Procjenjuje se da 12 milijuna djece boluje od astme, a nekoliko tisua njih umire
svake godine. Proglasimo kraj astme u roku od pet godina. Spasimo djecu koja
neprekidno strahuju od guenja samo zato to ne znaju da im je potrebna voda!
Astma i alergije ukazuju na to da je tijelo pribjeglo poveanoj proizvodnji
 63
neurotransmitera histamina, senzornog regulatora metabolizma vode i njene
raspodjele u tijelu.
Poznato je da astmatiari imaju poveanu koliinu histamina u tkivu plua, i da je
histamin taj koji regulira kontrakciju miia bronha. Budui da su plua jedno od
mjesta gubitka vode isparavanjem, stezanje bronhija uzrokovano histaminom
smanjuje isparavanje vode tijekom disanja - jednostavan prirodni proces za ouvanje
vode u tijelu.
Histamin je tvar koja je, osim uloge u regulaciji vode, zaduena za rad tjelesnog
sustava obrane protiv bakterija, virusa i stranih tvari (kemikalija i bjelanevina). Pri
normalnoj razini sadraja vode u tijelu, ova se djelovanja odvijaju na neprimjetnoj i
umjerenoj razini. Kada tijelo dehidrira do te mjere da histaminska aktivnost u
regulaciji vode postane prenaglaena, imunuloki sustav koji aktivira stanice koje
stvaraju histamin oslobodit e preveliku koliinu ovog transmitera, koji se uva na
zalihama zbog svojih drugih funkcija.
Pokusima na ivotinjama dokazano je da e se stvaranje histamina u stanicama koje
imaju tu sposobnost smanjiti s poveanjem dnevnog unosa vode. Oba ova stanja
trebalo bi lijeiti hitnim i odlunim poveanjem unosa vode. U prosjeku, do
poboljanja stanja kod ovih bolesti dolazi nakon jednog do etiri tjedna reguliranog
unoenja vode.
Gospodin Peck, astmatiar od djetinjstva, koji je takoer postao osjetljiv na svakojake
"alergene", vie ne strepi od tih problema. I gospodin Paturis potvruje injenicu da
su alergije njegove ene postale daleko podnoljivije. Jose Rivera, dr. med.,
godinama je bolovao od alergija i astme. Bio je jako alergian na make. Ustvari,
nikada nije ulazio u kue ljudi koji imaju make.
ini se da je jednom dobio teak napad nakon to je doao u dodir s makom.
Zahvaljujui primjeni novih spoznaja o odnosu dehidracije i suvinog stvaranja
histamina u tijelu, u potpunosti se oporavio od obje ove bolesti. Osim toga, on sada
lijei astmatiare vodom i solju. Njegovo pismo donosim na sljedeoj stranici.
Ve ste vidjeli pismo Priscille Preston. Slijedi i pismo Joanie Winfield. O ovim ljudima
govorim zato to njihova pisma svjedoe u prilog injenici da je poveani dnevni unos
vode u stanju potpuno izlijeiti astmu i alergije kod odraslih osoba, ak i ako su
godinama patili od ovih bolesti.
Oteano disanje naruavalo joj je sav uitak u etnji. Dogodilo se da je jedan od
mojih kolega iz "Zaklade za jednostavnost u medicini" postao svjestan njenog
problema. Na njegovu preporuku da pije vie vode, odgovorila mu je da ju pije u
obilnim koliinama.
Kad ju je upitao o kolikoj se koliini konkretno radi, pokazalo se da pije puno soka od
narane, i da njegov unos rauna kao unos vode.
Objanjeno joj je da iako sok od narane sadri vodu, ne moe se raunati s time da
on moe podmiriti potrebe tijela za istom i obinom vodom. Prihvatila je savjet da
smanji unos soka i povea unos vode. Za nekoliko dana njeno se disanje popravilo.
Kad smo se zadnji put uli, izgledalo je da vie ne boluje od astme.
Nemojte zaboraviti, ako koncentrirana krv doe do plua, pokree se prirodni i
automatski proces stvaranja histamina. Njegovo pretjerano oslobaanje potaknut e
stezanje bronha. Ako bolujete od astme ili alergija, poveajte dnevni unos vode.
Nemojte se prepijati mislei da ete ponititi tetu viemjesene ili
viegodinje dehidracije, tako ete nekoliko dana piti ogromne koliine vode.
Potrebno je svakoga dana popiti normalnu koliinu - osam do deset aa od
2,25 dl - dok se s vremenom ne postigne potpuno zasienje tijela vodom.
Smanjite uzimanje soka od narane na jednu, najvie dvije ae dnevno. Naranin
 64
sok sadri puno kalija. Velike koliine kalija u tijelu mogu potaknuti stvaranje
histamina. Astmatiari bi ovo trebali imati na umu.
Mary B. je jedna od slubenica u vladinom odjelu odgovornom za zdravstveni sustav
jednog velegrada. Niz godina patila je od astme. Nije vie mogla uivati u svojim
etnjama po parku. elio bih objasniti jo jedno vano pitanje kod astme - ulogu soli.
Kad postoji manjak vode, tijelo poinje zadravati sol. Kod nekih ljudi je mehanizam
za regulaciju soli nedjelotvoran. Dodajte ovom fiziolokom problemu pogreno uenje
o dijetama za mravljenje i o dijetama bez soli koje su postale veliki trend u naem
drutvu.
Kod nekih ljudi moe doi do nedostatka soli u tijelu, to e poeti izazivati potpuno
iste simptome kao nedostatak vode, kao na primjer artritike bolove. Po mom
miljenju, nedostatak soli je glavni faktor koji doprinosi tekim napadima astme. elio
bih s vama podijeliti jednu vanu tajnu. Sol je prirodni antihistaminik. Ljudi koji
boluju od alergija trebali bi poveati unos soli kako bi sprijeili suvino stvaranje
histamina.

Von Kiel Family Medicine & Wellness Center

Liberty Square Medical Center
dr. Jose A. Rivera
Predava/lan Savjetodavnog odbora
Meunarodno udruenje za holistiku medicinu
(International Federation of Holistic Medicine)
dr. F. Batmanghelidj
Global Health Solutions

Dragi dr. Batmanghelidj aljem Vam ovo pismo u znak zahvalnosti na informaciji o
povezanosti dehidracije i astme koju ste nam predstavili. Ako se sjeate, poeo sam
bolovati od astme jo na koledu i otad sam imao mnoge anafilaktike napade koji su
bili opasni po ivot.
Zahvaljujui informaciji koju ste mi prenijeli, uspio sam ublaiti i izlijeiti svoju astmu
unosom vode i soli. Ve priblino godinu i pol dana nisam imao napad astme niti bilo
kakve reakcije na alergene na koje sam ranije bio osjetljiv.
Informacija mi je pomogla da postanem svjestan kada i u kolikoj mjeri trebam piti
vodu i uzimati sol kako bih odrao svoje tijelo hidriranim, i sprijeio ponovno javljanje
astme.
Osim toga, bio sam u mogunosti obavijestiti druge bolesnike s respiratornim i
alergijskim problemima kako da na siguran nain poveaju unos vode i soli, i na moje
ugodno iznenaenje, njihovo se stanje drastino poboljalo. Hvala Vam to ste meni i
drugim ljudima povratili ivotni dah pomou tako jednostavnih stvari kao to su voda i
sol.
Iskreno Va,
Jose A. Rivera, dr. med.

18. srpanja 1994.

Dragi dr. Batmanghelidj: piem vam ovo pismo kako bih vam se zahvalila na tome
to ste otkrie o potrebama za vodom podijelili sa svojim itateljima. Izuzetno mi je
pomoglo to to sam posluala va savjet o unosu vode. Promjene u mom zdravlju
bile su vrlo uoljive. Astma je bila moj najvei zdravstveni problem. Meutim, otkad
sam poela piti dovoljno vode, u stanju sam normalno disati bez koritenja ikakvih
lijekova. Kakva promjena u mom ivotu! Osjetila sam i druga poboljanja, kao to je
 65
meka koa i poveana mentalna budnost. Tako sam sretna to sam proitala vau
knjigu, i vae savjete prenosim kome god mogu. Hvala vam jo jednom na vaoj
pomoi.
Iskreno,
Joanie Winfield

Voda je u pluima potrebna da bi odravala prolaze za zrak vlanima i sprijeila

njihovo isuivanje dok zrak ulazi i izlazi. Kod dehidracije dolazi do luenja sluzi, koja
titi zrane prolaze od isuivanja. U poetnoj fazi astme, sluz se lui radi zatite tkiva.
U odreenom trenutku, velika koliina izluene sluzi zatvori kanale i onemogui
normalan prolaz zraka. Natrij je prirodno otapalo sluzi, i u normalnim okolnostima lui
se da bi sluz uinio "podatnom".
To je razlog zato je sluz slana kada ju osjetimo na jeziku. Sol je potrebna za
otapanje sluzi u pluima i njeno odravanje u tekuem stanju, da bi ju bilo mogue
izbaciti iz dinih kanala. Kod dehidracije, i u vezi s mehanizmima za tednju vode,
dolazi do istovremenog pokretanja mehanizma za tednju soli. Dio tog mehanizma je
i prestanak stvaranja sluzi, kako se putem nje ne bi gubila sol. Tijelo se mora
osigurati da e i sol i voda biti dostupni, prije nego to se bronhi prestanu stezati i
sluz postane dovoljno rijetka da se moe izbaciti. Posebno bi kod djece s
fibrocistinim pluima trebalo imati na umu vanost ovog odnosa soli i vode za
normalan razvoj i funkciju plua.
To je razlog zato se astma ge Preston i dr. Rivere popravila. To je razlog zato
astma nije "bolest" koja se "izlijei". Ona predstavlja fizioloku prilagodbu tijela na
dehidraciju i nedostatak soli. Ponovno e se javiti svaki put kad se redovnom unosu
vode i soli ne poklanja dovoljno panje. Prstohvat soli na jeziku nakon uzimanja vode
zavarat e mozak koji e pomisliti da je velika koliina soli dola u tijelo. Nakon toga
e mozak poeti oputati bronhiole.
Alkohol i kofein doprinose ozbiljnim napadima astme. Ljudi koji su skloni astmi trebali
bi blago poveati svoj unos soli. Kao to ste proitali u pismu koje mi je poslala dr.
Christopher, njezin je sin uzimao dvije vrste lijeka protiv astme. Kapacitet njegovih
plua, ak i pod lijekovima, bio je 60% od normalnog. Nakon jednog mjeseca terapije
vodom i solju, njegov kapacitet plua poveao se na 120% normalnog, i to bez
lijekova.
Aaron Warner ima 10 godina i dobivao je pet razliitih lijekova za lijeenje astme.
Kao to mi je rekla njegova majka: "Raspored po kojem je moj sin trebao uzimati sve
svoje lijekove nije bio ba primjeren desetogodinjem djetetu, i nakon dva dana
uzimanja lijekova bilo mu je jo gore, boljeli ga je glava, grlo i usta, bio je umoran,
pospan, mrzovoljan i postao je osjetljiv na sunce."
Jeremy i Aaron vie ne uzimaju lijekove, a njihovi roditelji su oduevljeni. Informacija
da voda i sol lijee astmu prvi je put objavljena u medijima 5. lipnja 1995., u emisiji
Paul Harvey News.
Ova dobra vijest postaje sve poznatija. Moglo bi nam poi za rukom da za manje od
pet godina okonamo poast medicinskog neznanja o kroninoj dehidraciji, zbog
kojeg toliki milijuni nedune djece bespotrebno trpe do te mjere da nekoliko tisua
njih svake godine umire od astme. Ono to ta djeca moraju shvatiti je injenica da im
je disanje postalo oteano zato to su tako edna.
Umnoite utjecaj poveanog unosa vode na prevenciju i lijeenje napada astme, kao
u sluaju Jeremya i Aarona, na 12 milijuna astmatine djece, i moi ete sagledati
mogunost da ih sve spasimo od "guenja i smrti od dehidracije."
Samo uz vau aktivnu pomo, i uspijemo li privoljeti medije da nam pomognu u
 66
obrazovanju javnosti o ulozi vode u sprjeavanju astme, moemo spasiti ovu
nedunu djecu koja su uhvaena u mreu ignorancije i komercijalizma u medicini.

Iskreno Vaa,
Cheryl Brown-Christopher, dr. med.
Lifestyle Medical Center

24. svibnja 1995.

U vezi s Jeremyem Cristopherom

Dragi dr. Batmanghelidj, htjela bih Vam se zahvaliti na vaoj ljubaznoj pomoi u
lijeenju Jeremyevih alergija. Kao to znate, Jeremy je moj osmogodinji sin koji je
zadnje 3-4 godine patio od teke alergije, povezane s alergijskim rinitisom i astmom.
Nedavno je imao upalu sluznice nosa i kaalj koji je povezan s njegovom astmom.
Od 28. travnja 1995, poeli smo program rehidratacije u sklopu kojega pije dvije ae
vode prije jela ili vjebe, i ne pije nikakve druge tekuine. Uz to, unosi i pola ajne
liice soli koju dodajemo njegovoj hrani kako bismo uravnoteili povean unos vode.
Za 3-4 dana na njemu su bila vidljiva drastina poboljanja; vie nije imao teko i
prekomjerno stvaranje sluzi, kaalj je doslovno prestao, a mrcanje i drugi simptomi
alergije u potpunosti su nestali. Zato smo mu prestali davati Benardyl i Albuterol i
nastavili smo s njegovim programom hidratacije.
Sada Jeremy slijedi ovaj program ve otprilike etiri i pol tjedna, i ve skoro etiri
tjedna ne uzima lijekove, i osjea se prilino dobro. Ne samo da su njegovi simptomi
subjektivno olakani, nego i to se tie objektivnih nalaza, njegov je protok zraka u
granicama normalnog. Nestala je stalna pospanost koju su izazivali lijekovi i zato je
sada budniji, a ocjene u koli su mu se popravile. Zato bih htjela naglasiti koliko je
ovo lijeenje bilo djelotvorno kod Jeremya, i elim Vam sve najbolje u Vaem
nastojanju da ovaj racionalan i vrlo djelotvoran program podijelite s drugima.
Jo jednom, dr. Batmanghelidj, zahvaljujem Vam to ste me uputili u novi program
lijeenja Jeremyevih alergija i astme.

Neki metaboliki aspekti stresa i dehidracije

vrsto sam uvjeren da kad bismo ukupno medicinsko znanje koje se danas
primjenjuje mogli baciti na dno mora, bilo bi to u korist ovjeanstva - i na tetu riba.
Oliver Wendell Holmes

Dijabetes neovisan o inzulinu

Postoje dva tipa dijabetesa. Za lijeenje jednog od njih potreban je inzulin, jer ga
guteraa vie ne proizvodi. Taj tip zove se dijabetes ovisan o inzulinu. Za lijeenje
drugog tipa potrebne su odreene kemikalije koje postupno oslobaaju inzulin iz
guterae, tako da je dijabetiar u stanju kontrolirati klinike simptome. Taj tip zove
se dijabetes neovisan o inzulinu; guteraa jo uvijek ima sposobnost stvaranja
inzulina.
Dijabetes neovisan o inzulinu koji nastaje kod starijih ljudi i moe se regulirati
uzimanjem lijekova u obliku tableta, najvjerojatnije je krajnji rezultat nedostatka vode
u mozgu, toliko jakog da utjee na sustave neurotransmitera - posebno na
serotogeniki sustav.
 67
Fiziologija mozga ureena je na nain da automatski poinje ograniavati prag
glukoze, kako bi mozak mogao odrati svoju zapreminu i svoje energetske potrebe.
Mozgu je glukoza potrebna zbog njene energetske vrijednosti i njene metabolike
pretvorbe u vodu. Prevladava miljenje da veinu energetskih potreba u mozgu
zadovoljava sam eer. Moje je osobno miljenje da to vrijedi samo u sluaju ako u
tijelu postoji nedostatak vode i soli. Voda i sol su apsolutno neophodni za stvaranje
hidroelektrine energije, posebno za mehanizme prijenosa ivanih podraaja.
Razlog i mehanizam promjena razine eera u krvi vrlo su jednostavni. Kada
histamin postane aktivan u regulaciji vode i upravljanju energijom, on takoer aktivira
i grupu tvari poznatih kao prostaglandini (PGs). Prostaglandini su ukljueni u rad
podreenog sustava za uravnoteenu raspodjelu vode stanicama u tijelu.
Guteraa - vrlo sloena lijezda smjetena izmeu eluca i dvanaesnika - osim to
je sjedite proizvodnje inzulina, takoer je ukljuena u proizvodnju obilnih koliina
vodene otopine koja sadri bikarbonat. Ova otopina bikarbonata izlijeva se u
dvanaesnik da bi neutralizirala kiselinu koja dolazi iz eluca. To je nain na koji se
neutralizira eluana kiselina. Meutim, dok stimulativna tvar, prostaglandin tipa E,
moe biti ukljuen u usmjeravanje krvotoka u guterau* da bi se mogla stvoriti
otopina bikarbonata, on istovremeno prirodno inhibira luenje inzulina iz guterae.
Ovo djeluje kao vrlo strogo voeni servo-mehanizam.
to se jae koristi jedan sustav, to e drugi biti u veoj mjeri iskljuen. Zato?
Jednostavno zato to inzulin potie ulazak kalija i eera u stanice tijela. On takoer
potie ulazak nekih aminokiselina u stanice. Zajedno sa eerom, kalijem i
aminokiselinama, i voda e takoer ui u stanice stimulirane inzulinom. To e
automatski smanjiti koliinu dostupne vode kojoj je lake pristupiti kada se nalazi
izvan stanica. U dehidriranom stanju, djelovanje inzulina bilo bi kontraproduktivno.
Logika koja upravlja radom tijela zato je ta dva procesa - opskrbu guterae vodom i
neophodnu inhibiciju djelovanja inzulina, dodijelila istom sredstvu - prostaglandinu E.
Na taj nain, i po cijenu tekog nedostatka vode u nekim stanicama, osigurava se
voda potrebna za probavu hrane i neutralizaciju kiselina u crijevima. Dakle, dok je
inhibirano izluivanje inzulina, metabolizam tijela je ozbiljno poremeen, uz iznimku
mozga. U dehidriranom stanju, inhibicija inzulina korisna je za mozak. Rad modanih
stanica nije ovisan o inzulinu, dok je rad stanica u veini drugih dijelova tijela u
potpunosti ovisan o inzulinu. Razmislimo li o ovome, postoji prirodna logika u tome
da teka kronina dehidracija na kraju dovodi do nastanka dijabetesa neovisnog o
inzulinu.
Zato se on zove dijabetes neovisan o inzulinu? Zato to tijelo jo uvijek moe
stvarati inzulin, premda mu je za pokretanje njegovog luenja potrebna pomo nekih
kemijskih tvari.
Ova pojava inhibicije inzulina za vrijeme dehidracije pokazuje da je najvanija uloga
guterae da osigura vodu potrebnu za probavljanje hrane. Inhibicija inzulina je
proces prilagodbe ove lijezde na dehidraciju tijela.

Triptofan i dijabetes
ak i najjednostavnije objanjenje o triptofanu moglo bi se initi previe sloenim.
Ipak, potrebno je stei barem osnovno razumijevanje ove aminokiseline da bi neke
tvrdnje iznesene u ovoj knjizi dobile smisao. Sjetite se da je tijelo vrlo sloeno
kemijsko postrojenje koje je izuzetno osjetljivo na promjene u protoku najvanijih
sirovina.
 68
Mozak je ureen tako da moe sam sebe oivjeti kada u tijelu postoji nedostatak
vode i soli. On podie razinu eera u krvi. Poviena razina eera trebala bi
popraviti vitalnu osmotsku ravnoteu, na isti nain na koji lijenik vraa snagu
pacijentu intravenoznim infuzijama otopina eera i soli. Potrebno je razumjeti jo
jednu jednostavnu injenicu: osmotske sile koje moraju biti na raspolaganju zbog
regulacije zapremine izvanstanine tekuine stvaraju se prvenstveno zahvaljujui
sadraju soli, poveanom sadraju eera, a ponekad nastaju i poveanim
sadrajem mokrane kiseline.
Ali kod dijabetesa ovisnog o inzulinu moe postojati teak nedostatak soli, i u tom
sluaju mozak je prisiljen poveati razinu eera jo vie, kako bi nadoknadio manjak
rezervi soli u tijelu. Taj proces je automatski korak predvien planom modanih
aktivnosti, i njega nadziru razne izravne i neizravne funkcije triptofana. Takoer je
dokazano da je triptofan esencijalna tvar koja je tijelu potrebna kao vitalni sastojak, i
dalje se pretvara u tri ili etiri do danas poznata i izuzetno vana neurotransmitera.
Kod dijabetesa neovisnog o inzulinu trebalo bi obratiti posebnu pozornost na
odgovarajui unos bjelanevina da bi se nadoknadio mogui manjak triptofana, koji bi
mogao biti osnovni uzrok bolesti. Zato? ini se da dehidracija dovodi do ozbiljnog
iscrpljivanja modanog triptofana, najvanije aminokiseline u ljudskom tijelu. Kada u
mozgu postoji odgovarajua koliina triptofana, osim drugih uinaka, to uzrokuje
povienje praga boli - bol se lake podnosi.
Kod nekih ivotinja koje boluju od dijabetesa dolazi do velikog smanjenja koliine
triptofana u mozgu.
Opet u naglasiti da su sol, eer i mokrana kiselina ukljueni u odravanje
ravnotee osmotskih sila sloenih izvanstaninih tekuina. Sadraj soli u najveoj
mjeri doprinosi izvanstaninoj osmotskoj ravnotei. Regulativna svojstva samog
triptofana, ili sustavi prijenosa ivanih impulsa koji o njemu ovise, upravljaju
sustavom mjerenja koliine soli koja se zadrava u tijelu. Serotonin, triptamin,
melatonin i indolamin dobivaju se iz triptofana, i svi su oni neurotransmiteri. Zato je
triptofan prirodni modani regulator apsorpcije soli u tijelu. ini se da nie razine
triptofana - i prijenosnika koji se od njega dobivaju - dovode do snienja razine zaliha
soli.
ini se da RA sustav, kao pomoni mehanizam u tijelu, to nadoknauje tako to
uzrokuje zadravanje soli u tijelu. Histamin i aktivnost sustava RA koju on uzrokuje,
postaju pojaano aktivni ako sustavi neurotransmitera ovisnih o triptofanu postanu
slabije djelotvorni - zbog nedostatka ili pojaane razgradnje triptofana. Iz ovoga slijedi
da dijeta siromana solju ne pogoduje smanjenju razine eera u krvi kod
dijabetiara.
Poveanje unosa soli moglo bi se pokazati neophodnim za snienje razine eera u
krvi.
Triptofan je takoer i najvanija aminokiselina ukljuena u ispravljanje greaka u
procesu "otiskivanja", odnosno stvaranja kopija DNA. Zajedno sa jo jednom
aminokiselinom, lizinom, on stvara sustav za premoenje (tronoac lizin-
triptofanlizin) koji izrezuje dijelove nastale pogrenom transkripcijom DNA i
povezuje krajeve stvorenih rupa. Ovo svojstvo triptofana od najvee je vanosti za
prevenciju nastanka stanica raka u tijelu.
Ako se zalihe triptofana u mozgu popune, sustavi koji djeluju putem histamina bit e
usmjereni na svoje primarne dunosti - uravnoteeni rad. Koliina soli u tijelu bit e
bolje regulirana. Razina neke senzacije prije javljanja boli e se podii. Krvni tlak e
se normalizirati do svojih prirodnih razina za rad svih funkcija u tijelu; bubrezi, mozak,
 69
jetra, plua, probavni trakt, filtracija vode u ivane stanice kroz "glavu tua", zglobovi
i ostalo, radit e unutar svog normalnog raspona aktivnosti.
Postoji izravan odnos izmeu hodanja i stvaranja zaliha triptofana u mozgu. Postoji
nekoliko aminokiselina koje se nadmeu za prolaz do mozga kroz sustav prirodnih
barijera. Sve one moraju "uzjahati" iste transportne bjelanevine. Ti suparnici
triptofana okupljeni su pod nazivom aminokiseline razgranatog lanca. Za vrijeme
tjelesnih aktivnosti, ove aminokiseline razgranatog lanca se, zajedno s mastima,
koriste kao gorivo u velikim miiima.
Miii poinju uzimati te aminokiseline iz krvotoka. Posljedica toga je da se
vjerojatnost prolaska do mozga kroz barijere u krvotoku mijenja u korist triptofana.
Jedna od najvanijih fiziolokih koristi od vjebanja lei u izravnom odnosu tjelesne
aktivnosti i izgradnje zaliha triptofana u mozgu.

Sadraj triptofana u mozgu i razni neurotransmiterski sustavi njegovih derivata

odgovorni su za odravanje "homeostatske ravnotee tijela". Normalne razine
triptofana u mozgu odravaju dobro reguliranu ravnoteu svih tjelesnih funkcija - ono
to se podrazumijeva pod homeostazom. Pri smanjenju opskrbe mozga triptofanom,
dolazi do proporcionalnog smanjenja djelotvornosti svih funkcija u tijelu.

Depresija i neki psihiki poremeaji posljedica su neuravnoteene koliine triptofana

u mozgu. Prozac, lijek koji se koristi u lijeenju nekih ivanih poremeaja, posebno
depresije, sprjeava djelovanje enzima koji razgrauju serotonin, koji nastaje iz
triptofana. Kad je prisutna velika koliina serotonina, svi ivci rade normalno. Ipak,
Prozac ne moe nadoknaditi nezamjenjivo djelovanje samog triptofana. Potrebno je
raditi na popunjavanju tjelesnih zaliha triptofanom kroz uravnoteenu dijetu i redovni
unos vode.
Moja su istraivanja pokazala da postoji izravna veza izmeu unosa vode
razrjeenja krvi - i djelotvornosti sustava za prijenos triptofana do mozga. Nedostatak
vode i proporcionalno oslobaanje histamina dovode do poveanja razgradnje
triptofana u jetri.
ini se da odgovarajui unos vode prekida pojaani i nedjelotvorni metabolizam
triptofana u tijelu.
Kronina dehidracija izaziva njegov gubitak iz zaliha raznih aminokiselina u tijelu.
Triptofan se ne moe izgraditi u tijelu - mora ga se unositi hranom. On je jedna od
esencijalnih aminokiselina. Zato dobra opskrba tijela vodom, tjelesna aktivnost i
pravilna prehrana pomau u popunjavanju modanih zaliha triptofana.
Jo jedna izuzetno vana injenica koju treba zapamtiti je osebujnost koja, kako se
ini, prevladava u stvaranju i metabolizmu bjelanevina. Bjelanevine nastaju
povezivanjem aminokiselina. Postoji 20 aminokiselina od kojih su izgraene razne
bjelanevine. Svaka bjelanevina je "mjeavina" razliitih aminokiselina. Ovisno o
redoslijedu aminokiselina u ovoj mjeavini, svaka bjelanevina ima razliita svojstva.
Ovisno o redoslijedu i broju aminokiselina, bjelanevina moe sluiti kao enzim, kao
proizvodna traka za sintezu drugih bjelanevina, i kao generator energije u
hidroelektrinim pumpama.
Svim funkcijama tijela upravljaju posebna svojstva i "karakteristike niza"
aminokiselina koje su upotrijebljene u enzimima i tjelesnim bjelanevinama. Postoji
osam esencijalnih aminokiselina koje se ne mogu sintetizirati u ljudskom tijelu; one
se moraju unijeti s hranom. Tri aminokiseline mogu se sintetizirati, ali u ogranienim
koliinama.
 70
Povremeno moe doi i do njihovog nedostatka. Ostalih devet aminokiselina u
ljudskom se tijelu stvaraju u velikim koliinama. Ako se postoci aminokiselina u
tjelesnim zalihama ponu mijenjati izvan granica normalnog raspona, neke
aminokiseline se odbacuju (razliito razgrauju ili troe) da bi se sastav aminokiselina
u tjelesnim zalihama za buduu izgradnju bjelanevina i enzima odrao u granicama
normalnog. Meu aminokiselinama koje u stanju stresa bivaju odbaene, triptofan je,
ini se, jedna od najvanijih.
Meutim, ovjek ne moe unijeti samo ovu ili onu aminokiselinu da bi uravnoteio
sastav zaliha, ak i kad bi poznavao sve njihove sloene meuodnose. Potrebno je
hranom unositi cijeli raspon aminokiselina, kako bi se s vremenom izgradile zalihe.
Bilo bi dobro, iz predostronosti, jesti bjelanevine koje imaju veliki udio ovih
aminokiselina.
Nekim bjelanevinama, npr. ustajalom mesu, mogu nedostajati neke aminokiseline.
Najbolje bjelanevine su one koje se nalaze u proklijalom sjemenju biljaka kao to su
lea, itarice, grah, itd. - kao i u jajima, pomou kojih priroda stvara novu generaciju
kokoi.
Meu namirnicama su posebno dobri izvori aminokiselina lea i zeleni grah. Oni
sadre oko 28% bjelanevina, 72% sloenih ugljikohidrata, i nimalo ulja/masnoa.
Ova vrsta hrane dobar je prirodni izvor za opskrbu aminokiselinama u pravilnom
omjeru. Napokon, ova kvalitetna "hrana" je prirodno namijenjena stvaranju
"savrene" kopije dotine vrste.
Zaliha aminokiselina uravnoteenog sastava dio je tog procesa.
Dijabetis neovisan o inzulinu trebalo bi lijeiti poveanim unosom vode, vjebanjem, i
prilagoavanjem ishrane da bi se osigurale potrebne aminokiseline za obnavljanje
tkiva, ukljuujui i potrebe modanog tkiva. Regulaciju soli takoer bi trebalo imati na
umu.
Dijabetes je dobar primjer oteenja koje dehidracija uzrokuje na drugoj generaciji.
Dok je nastanak dijabetesa uzrokovanog dehidracijom uobiajena pojava kod starijih
ljudi, i esto je reverzibilan, njihovi potomci esto nasljeuju ozbiljniji oblik ove bolesti
koji dovodi do strukturnih oteenja.
Mladalakom dijabetesu e takoer biti potreban isti pristup ranog preventivnog
lijeenja kako bi se sprijeio nastanak trajnih strukturnih oteenja. Treba zapamtiti
da ako je mehanizam za genetsku transkripciju kod roditelja - posebno kod majke
oteen neuravnoteenim odnosom aminokiselina u zalihama, to e se u jednakoj
mjeri prenijeti i na potomstvo. Ustvari, upravo na taj nain dolazi do genetskih
oteenja i nasljednih poremeaja. Ovo to ete proitati u sljedeih nekoliko
odlomaka trebalo bi vam prikazati tipian proces.

Dijabetes ovisan o inzulinu

Kod dijabetesa ovisnog o inzulinu, stanice guterae izgubile su sposobnost
stvaranja inzulina. Da bi se bolest drala pod nadzorom, prijeko je potrebno
svakodnevno injekcijama unositi inzulin. Ovo stanje se poinje bolje razumijevati.
U okviru procesa razgradnje bjelanevina radi mobilizacije rezervi aminokiselina,
mehanizmi za oslobaanje kortizona takoer potiu luenje tvari zvane IL-1
(interleukin).
IL-1 je neurotransmiter. Izmeu mehanizama stvaranja kortizona i stvaranja IL-1
postoji uinak uzajamnog pojaavanja; svaki od njih potie izluivanje onog drugog.
IL-1 osim toga potie luenje jo jedne podreene tvari zvane IL-6. Tako e
produeno stvaranje IL-1 istovremeno pokrenuti pojaano stvaranje IL-6.
 71
Na kulturama stanica dokazano je da IL-6 unitava DNA strukturu stanica koje
stvaraju inzulin. Stanice koje su bile izloene djelovanju IL-6 vie ne mogu stvarati
inzulin.
Pretpostavljam (a to miljenje sam i objavio) da je produena dehidracija i njeno
nekontrolirano naruavanje metabolizma aminokiselina u tijelu najvjerojatnije
odgovorna za unitenje DNA strukture u beta stanicama guterae koje stvaraju
inzulin. Zato dehidracija i njeno poticanje fiziologije stresa moe na koncu takoer biti
uzrok nastanka dijabetesa ovisnog o inzulinu.
Dakle, promjena paradigme moe znanstveno objasniti ulogu vode u prevenciji
bolesti i/ili njihovom lijeenju. Strogim i apsolutno redovnim svakodnevnim unosom
vode radi sprjeavanja stresova i s njima povezanih teta od dehidracije, glavni
upravitelj i nadzornik dobrobiti tijela - triptofan i njegovi derivati, neurotransmiteri
serotonin, triptamin i melatonin lake e moi regulirati sve funkcije. Uravnoteen
unos aminokiselina u jednostavnim bjelanevinama omoguit e da sve one budu u
dovoljnoj koliini dostupne tijelu. Redovite, svakodnevne etnje odrat e
koordinaciju miia i ispraviti sve fizioloke procese koji su u tijelu nastali kao
posljedica zabrinutosti i emocionalnog "stresa".
Navedene tri navike najvanije su i osnovne mjere opreza protiv starenja. One su
osnovni koraci prema vrlo dobrom zdravlju, te zdravoj i vlanoj koi kojoj je
neprestano potrebna voda kako bi nadoknaivala vlagu koju predaje okoliu. Tada
e se krvne ile u licu i tijelu otvoriti i dovesti prijeko potrebne hranjive tvari izloenim
stanicama koe.
Kada je tijelo dobro opskrbljeno vodom, svi fizioloki i hormonski preduvjeti za
zadovoljavajui spolni ivot i vie nego zadovoljavajui libido bit e ispunjeni. K tome
e jedna ili dvije ae vode prije "dogaaja" pomoi da se postigne vra i
postojanija erekcija kod mukaraca i vei uitak u sudjelovanju kod ene.

Nova gledita o AIDS-u

Tajna njege bolesnika je u brizi za bolesnika
- Sir William Osler

U ovom poglavlju podijelit u s vama rezultate mojih dugogodinjih istraivanja

fiziolokih uzroka i odnosa sindroma steenog gubitka imuniteta (AIDS, SIDA) prema
poremeaju metabolizma koji moe biti uzrokovan tekim emocionalnim i tjelesnim
stresom. Smatram da AIDS nije virusna bolest, nego poremeaj metabolizma izazvan
odreenim neumjerenostima u nainu ivota.
Takoer bi mogao biti uzrokovan tekom neishranjenou u siromanijim drutvima
koja su pogoena glau. Znam da je ovo gledite u potpunoj suprotnosti s trenutnim
vjerovanjima koja su nametnuli mediji predstavljajui AIDS kao drutveni problem, ali
odgovornost predanog znanstvenika je da uzmu u obzir i istrae sve aspekte ovog
problema. Tek poinjemo shvaati to bi AIDS mogao biti. Znamo to on nije: bolest
izazvana virusom! Na kraju ovog poglavlja upoznat u vas s razvojem dogaaja u
vezi s istraivanjem AIDS-a. Takoer u vam pokazati da sam bio jedan od
predvodnika rasprave.
U ovom trenutku, i iz perspektive poremeaja metabolizma izazvanog stresom,
moda postaje mogue i bolje razumjeti AIDS. Ne bismo smjeli zatvarati oi pred
novim informacijama samo zato to smo uvjereni da se radi o stanju izazvanom
skupinom virusa koji se nazivaju virusi ljudske imunodeficijencije (Human Immune
Deficiency Virus, HIV).
 72
Prije nekog vremena znanstveno je dokazano i priznato da osobe koje boluju od
AIDS-a pokazuju izraeno odstupanje od normalnog "sastava aminokiselinskih
zaliha" - inventara aminokiselina dostupnih u njihovom tijelu. Njima neprestano i
izrazito nedostaju metionin, cistin i cistein - vrlo vane aminokiseline.
Oni takoer imaju viestruko poveane razine arginina i glutamata. ini se da ovo
stanje drastine neravnotee aminokiselina traje neko vrijeme prije nego to pacijent
postane teko bolestan. Izgleda da kod kliniki oiglednih i prepoznatljivih pacijenata
s AIDS-om prevladava ovaj obrazac sastava aminokiselina. U odjeljku o triptofanu
objanjeno je da se zalihe aminokiselina u tijelu mogu promijeniti i istroiti ako se
neke od njih koriste vie od drugih.
U seriji drugih pokusa, kada su mediju kulture stanica koji je sadravao stanice koje
mogu stvarati virus dodani IL-6 i jedna slina tvar (TNF - faktor tumorne nekroze),
izdvojile su se estice oznaene kao HIV. Ako se prije dodavanja IL-6 ili TNF-a istom
mediju stanine kulture doda cistein, estice HlV-a se ne stvaraju. Dakle, postoji
izravna korelacija izmeu stvaranja HlV-a kod AIDS-a i sadraja aminokiselina u
stanici koja stvara virus. Na temelju toga postaje oigledno da su oboljeli od AIDS-a
rtve poremeaja ravnotee u sastavu aminokiselina u njihovim tijelima. Kad bi mogli
ispraviti metabolizam svojih bjelanevina, bili bi u stanju preivjeti, i njihova bi tijela
mogla pruiti dovoljan otpor za obranu od akutnih infekcija. Napokon, ak i za
proizvodnju antitijela za obranu od bakterija, tijelu su potrebni sastojci - osnovne
aminokiseline u pravom omjeru.
Na alost, mi gledamo samo virus, a ne primjeujemo fizioloku neravnoteu kod
oboljelih od AIDS-a. Takoer je nesrea to ne razumijemo metaboliku ulogu IL-6
koji je podreen mehanizmima otputanja kortizona i stvaranja IL-1. Te tvari, i druge
njima sline, stvaraju se da bi mobilizirale sirovine iz tjelesnih rezervi za borbu protiv
stresa i otklonile mogua oteenja koja bi mogla nastati iz suoavanja s nekim
uzronikom stresa. Njihova je uloga povezana s mehanizmom razgradnje
bjelanevina iz miia i njihovim pretvaranjem u osnovne aminokiseline koje se
koriste u jetri. Tako je opi pravac kod ozbiljnih oteenja nastalih zbog stresa
mobilizacija esencijalnih sastojaka za njihovu hitnu ponovnu upotrebu - proces u
kojem tijelo jede samo sebe.
Boksa s modricama, ili osoba koja je doivjela nesreu ili viestruku operaciju, ovisit
e o ovim procesima koji razgrauju tkiva koja su nedjelotvorna i nesposobna za
ivot, te popravljaju i preoblikuju mjesto oteenja. Ako je rekonstrukcija velikih
razmjera i u nju su ukljueni IL-6 i njegov pratilac TNF, raspad DNA i RNA oteenih i
umiruih stanica proizvest e fragmente koji e raistiti krhotine, otprilike kao kad je
potrebno razmontirati eljeznu konstrukciju velike graevine koja se ne moe odvui
buldoerom, nego ju je potrebno rastaviti i odnijeti dio po dio. U istraivanju kirurkih
rana ovo je dobro poznat proces.
Krajnje je nesretna okolnost to virolozi tu "akciju raiavanja prostora" koju u tijelu
provode ove dvije tvari predstavljaju kao korake u stvaranju HlV-a u kulturi stanica.
Na ovom dijelu nepovezanih informacija temelji se cijela tvrdnja da je AIDS bolest
uzrokovana virusom. Zato? Zato to je napravljen test koji mjeri i prikazuje odreene
fragmente koje stvaraju IL-6 i TNF. Izgleda da se neke od tih DNA ili RNA estica
oznaavaju kao HIV - i zato ih ima nekoliko vrsta. Jo gore je to aminokiselinski
sastav samog FflV-a podsjea na sastav vazopresina. Cjepivo koje bi zaustavilo HIV
najvjerojatnije bi zaustavilo i aktivnost vazopresina. ini se da je to razlog zato jo
nije proizvedeno djelotvorno cjepivo protiv AIDS-a. Krajnja je nesrea
"komercijalizacija ideje" da e sve HIV-pozitivne osobe uskoro umrijeti od AIDS-a, jer
tjeskoba od spoznaje da se boluje od neizljeive bolesti i sama moe biti ubojica.
 73
Ne ulazei u emocionalnu stranu ovog problema i strogo se drei znanstvenog
razumijevanja ljudskog tijela, moramo postati svjesni jo jedne jednostavne injenice.
Tkiva vagine te anusa i rektuma stvorena su za razliite ciljeve. Istina je da i jedno i
drugo imaju sline senzorne sustave povezane s jedinstvenim centralnim
mehanizmom za biljeenje boli i zadovoljstva, ali strukturno oni nisu isti. Vagina ima
debelu, vieslojnu staninu podstavu koja je stvorena za podnoenje trenja i
naprezanja, i ne apsorbira lako sjeme. Ima ak i mehanizam za luenje podmazujue
tekuine kako bi se ova naprezanja lake podnijela. Nadalje, sperma ima kemijske
osobine koje poveavaju debljinu i otpornost staninih membrana vagine i penisa
koje se njom prekriju.
Sjemena tekuina koja se izluuje sa spermom ima vrlo sloen sastav. Ona sadri
kemijsku tvar zvanu transglutaminaza (TGE). Pod odreenim okolnostima, TGE
povezuje neke bjelanevine s drugim bjelanevinama. Ona takoer dovodi do toga
da neke stanice umiru na poseban nain - da se smeuraju, a ne razgrade, i odatle
njena sposobnost da dovede do zadebljanja stjenke vagine kako bi ona mogla
podnijeti normalne muko-enske spolne odnose. Ova osobina sjemena, kad ono
dospije u crijeva, izmijenit e sposobnost upijanja vode koju ima njihova sluznica, i to
je uzrok dijareje povezane s AIDS-om. Sjeme sadri i bjelanevine koje vrlo snano
suzbijaju imunitet.
Osobina sjemena da suzbija imunitet olakat e prolaz spermi cijelim putem do
maternice i jajovoda da bi dolo do oplodnje jajne stanice. Za tijelo su milijuni
spermatozoida koji ulaze u maternicu nadirua "strana tijela", i izazvali bi jaku
reakciju maternice i jajovoda kada ne bi bili zatieni imunosupresivnim svojstvima
bjelanevina sjemena u kojem se kupaju spermatozoidi. Kako bi sperma, a kasnije i
zametak (ija se antigena svojstva razlikuju od majinog tkiva) mogli preivjeti devet
mjeseci trudnoe, majin imuni sustav za to vrijeme mora biti potisnut.
Izgleda da neki sastojak sperme (moda bjelanevina nalik na uteroglobin koja se
zove SV-IV) kodira potiskivanje imuniteta majke. To svojstvo sperme da potiskuje
imunitet omoguava preivljavanje sperme, a kasnije i zametka, za vrijeme itave
trudnoe, sve do roenja ivog potomka. Zanimljivo je znati da tijekom treeg
tromjeseja esto dolazi do inverzije odnosa T4:T8.
Sjeme se u vagini ne apsorbira. Zbog anatomske grane i poloaja vagine, sjeme se
ocijedi. S druge strane, rektum je podstavljen vrlo tankim i osjetljivim stanicama. U
rektumu se sjeme zadrava, to omoguava djelovanje njegovim izuzetno snanim
fiziolokim svojstvima. U sastavu sjemena postoje tvari koje slue preuzimanju
imunolokog sustava domaina i njegovom suzbijanju, na isti nain na koji vojni
avioni koriste ureaj za blokiranje radara kako bi uli u neprijateljski zrani prostor i
izbacili bombe. Tako sjeme ima neovisno svojstvo iskljuivanja imunolokog sustava
tkiva domaina, ako mu se dopusti ulaz u sustav primatelja.
Zbog ove osobine, moe se primijetiti obrtanje odnosa markera T4:T8 kod
homoseksualaca koji boluju od AIDS-a. Kod ponavljanog izluivanja sjemena u muki
ili enski rektum neizbjeno je potiskivanje imunolokog sustava - ne zbog "virusa",
nego zbog kemijskih osobina samog sjemena.
ene koje prakticiraju analni seks da bi izbjegle trudnou morale bi biti svjesne ove
osobine sjemena da suzbija imunitet. Pored svega navedenog, stjenka crijeva nije u
stanju podnijeti sile koje se javljaju pri manipulaciji rektumom u seksualne svrhe.
Razlog da su takve seksualne manipulacije mogue lei samo u jednoj injenici:
crijevni trakt nema senzorni sustav koji bi biljeio njegova unutarnja oteenja, osim
ako oteenje ne zahvati i potrbunicu, koja je tanki vanjski pokrov crijevnog trakta.
Ona je obilno proeta ivcima koji e registrirati bol. Ona predstavlja neku vrstu
 74
"neljepljivog omotaa" koji omoguava raznim dijelovima crijevnog trakta da klize
jedni preko drugih u svojim pokretima i tijekom prilagoavanja prolazu hrane.
Rektum nije potpuno prekriven potrbunicom na isti nain kao ostatak crijevnog
trakta.
Zato se unutarnja postava rektuma moe otetiti prilikom pumpanja ili drugaijeg
nasilnog irenja i manipulacije akom i podlakticom, a da se teta ne registrira
pokretanjem alarma kao to bi se dogodilo u sluaju koe, kada se njen otpor slomi.
Rektum je zavretak jedne anatomske strukture ija se aktivnost treba odvijati mirno.
Meutim, to ne znai da se teta fizioloki ne prepoznaje ili da e fizioloke mjere za
popravak ovog oteenja biti manje snane. Kao nerazdvojni dio mehanizama za
popravljanje, kemijske tvari TNF, IL-1, IL-6 i druge iz njihove grupe bit e izluene
kako bi zapoele proces rjeavanja kriznog stanja. Ako je oteenje toliko veliko da bi
crijevne bakterije takoer mogle probiti barijeru i zapoeti s poveanom lokalnom
aktivnou, stvaranje ovih sredstava za rjeavanje krize e se pojaati. (Pokusima je
dokazano da oboljeli od AIDS-a imaju izrazito poviene razine IL-6 i TNF-a u krvi.)
Poviena razina IL-6, kao to je objanjeno u odjeljku o dijabetesu, takoer e unititi
stanice guterae koje stvaraju inzulin. Eto jednostavnog objanjenja dijabetesa koji
se javljaju uznapredovalim stadijima AIDS-a.
Ove tvari djeluju na nain slian ekipi posebno obuenih spasilaca koji odlaze na
mjesta pogoena zemljotresom. Jedna grupa e raiavati ruevine; druga e
dopremati zalihe potrebne za preivljavanje onih koji su ostali zarobljeni i ne mogu se
evakuirati; trea e poeti popravljati elektrinu mreu, vodovod, telefonske kablove
itd. Svi ti procesi se svakodnevno odvijaju u ivotu jednog velegrada, a obavljaju ih
ljudi i strojevi.
U ljudskom tijelu odvijaju se isti procesi.
Sredstva za obavljanje ovih neophodnih funkcija su hormoni i njima podreeni
enzimski sustavi. Princip je isti. Svaka stanica ima osobnost i mora preivjeti na svom
mjestu ako postoji mogunost popravka. Samo mrtve ili nepopravljivo oteene
stanice moraju biti razgraene i odnijete. Kod manipulacija rektumom, ako doe do
trenja i habanja veeg od uobiajenog, ove iste tvari zapoinju operaciju popravka.
Bit e potrebno neko vrijeme da se izvri obnova prema izvornom "nacrtu" i da se u
potpunosti oporave lokalna tkiva. Ukoliko se ozljeda ponovi na tkivu koje je ve
oslabljeno, doi e do jo masovnije prisutnosti ovih sredstava za lokalne popravke.
Moda e doi i do toga da e te tvari i njima podreeni operateri biti trajno aktivirani,
i njihova prisutnost u krvi postat e mjerljiva. Budui da se ne priznaje odnos i znaaj
njihove poveane prisutnosti za popravak "nezabiljeenog" lokalnog oteenja u
rektumu - tovie, razlog njihove aktivnosti nije prepoznat - dio tog mehanizma je
istaknut i oznaen kao uzronik fiziolokog poremeaja koji se konvencionalno, za
javnu upotrebu, naziva "AIDS".
U laboratorijskim istraivanjima dokazano je da cistein sprjeava proizvodnju HlV-a u
stanicama kulture. U drugim je laboratorijskim istraivanjima dokazano da oboljeli od
AIDS-a imaju nedostatak cisteina i njegovog pretee cistina. U dva lako razumljiva
pokusa, jasno je prikazana metabolika osnova razvoja ove bolesti. Ako se
stanicama koje su dovoljno nenormalne da stvaraju HIV da cistein, njihova
nenormalnost se ispravlja i one vie ne stvaraju HIV. Sve to sad moramo utvrditi je
na koji nain kod ovih bolesnika dolazi do nedostatka cisteina. Trebali bismo poeti
istraivati ovu pojavu, a ne odvesti istraivanje AIDS-a u slijepu ulicu tako to emo
vjerovati nekim autoritetima i pretpostaviti da je uzrokovan virusom.
Po mom miljenju, ini se da "HIV test" biljei prisutnost fragmenta DNA ili RNA
oteene stanice - to ukazuje na proces raspada stanine jezgre. Do toga moe doi
 75
zbog mnogih drugih imbenika, meu njima je i nedostatak cisteina ili cinka, osobito
kod ljudi iz nerazvijenih i siromanijih zemalja. Takoer je mogue da do toga doe
zbog upornog i sve teeg lokalnog oteivanja rektuma, to dugorono moe iscrpiti
tjelesne zalihe bjelanevina. Taj test sam po sebi nije toan indikator prisutnosti
uzronika bolesti. Sam HIV nastaje zbog ozbiljne neravnotee u sastavu tjelesnih
zaliha aminokiselina. Ta razorna neravnotea u zalihama aminokiselina je ono to
ubija bolesnike, a ne estice HIV-a.
im se izgovori ova tvrdnja, u umovima ljudi iju su pozornost mediji usmjerili na
irenje HlV-a krvlju javit e se mnoga pitanja. Istina je da se u krvi mogu nalaziti
osloboene estice HlV-a; ali ta krv sadri i mnoge druge hormone i transmitere - od
kojih neki jo nisu ni poznati. Ne moe se pretpostaviti da je HIV uzronik AIDS-a
ukoliko fizioloki uinci raznih drugih tvari u serumu ili krvi nisu poznati.
Navest u primjer hipoteze Sira Petera Medawara, dobitnika Nobelove nagrade i
predsjednika Kraljevskog drutva u Engleskoj, koji je izrazio miljenje da u tijelu
postoje odreeni geni koji, jednom potaknuti na djelovanje, programiraju smrt
pojedinca. Drugim rijeima, ak je i smrt redovna i kontrolirana pojava. Postavlja se
pitanje: Jesu li ljudi koji gube zdravu predodbu o spolovima i postaju
nezainteresirani za prirodni program razmnoavanja osjetljiviji na aktivaciju gena koji
uzrokuju njihovu ranu smrt?
U nizu vrlo znakovitih pokusa, znanstvenici Brodish i Lymangrove pokazali su da
"crijeva izloena stresu" stvaraju lokalni hormon koji ima vrlo snano i dugotrajno
djelovanje. On djeluje kao vrlo jak aktivator oslobaanja kortizona. Taj hormon se
moe prenijeti transfuzijom krvnog seruma s jedne ivotinje u drugu. U novoj ivotinji
ostaje neko vrijeme i ima potpuno jednako djelovanje na oslobaanje kortizona.
Ljudi koji uzimaju morfij i heroin gube apetit i izgledaju neishranjeno. Oni poinju
izgladnjivati vlastito tijelo. Nadalje, ljudi koji redovito uzimaju drogu pod velikim su
stresom, bilo zbog poetnog razloga koji ih je naveo na uzimanje droge, ili zbog
potekoa oko nabavljanja svakodnevne doze. U svakom sluaju, dolazi do nastanka
stresa i zbog promijenjenog metabolizma nee biti mogue u dovoljnoj mjeri
zadovoljiti tjelesne potrebe. Kad se koristi morfij ili heroin, osjeti gladi i ei takoer
su potisnuti, i tijelo poinje jesti samo sebe.
Mehanizmi za oslobaanje kortizona, na odreenim razinama, dovest e do
razgradnje nekih jezgara i stvaranja fragmenata DNA slinih esticama HlV-a. Ovdje
se opet radi o metabolikom poremeaju, premda se smatra da testovi dokazuju
stvaranje estica HlVa.
Trebali bismo razumjeti da se svi procesi izgradnje u stanici odvijaju u tekuoj sredini;
dijelovi mogu otplutati ako ne postoji mehanizam za usidrenje. Vrlo vano pitanje koje
treba razjasniti je injenica da su mnoge jedinice cisteina ukljuene u stvaranje jedne
vrste "ueta" za usidrenje. Ovo "ue" na odreenim tokama ima kuke za cink
privrene za odreeni broj cisteina, koje dre liniju za sastavljanje DNA na mjestu i
sprjeavaju razilaenje njenih dijelova, neto slino konopcima za suenje rublja s
kvaicama.
Struktura, nastanak i funkcija receptora spolnih hormona kod mukaraca i ena u
velikoj mjeri ovisi o prisutnosti ovog cinka i cisteinskih "prstiju". Zato bi nedostatak
cisteina u tijelu oboljelih od AIDS-a mogao imati daleko vei znaaj nego to to moe
izgledati na prvi pogled. Da li bi gubitak dominacije spola i kod mukaraca i kod ena
mogao izvorno biti izazvan promjenama u sastavu aminokiselinskih zaliha tijela,
posebno "relativnim" nedostatkom cisteina, a moda i cinka? Osobno smatram da je
to vrlo lako mogue.
 76
Kada "mislite" svojom glavom a ne srcem, trebali biste se zapitati: Ako je glavni i
poetni problem kod AIDS-a krivi sastav smjese aminokiselina u tijelu, do te mjere da
utjee na prirodne osobine dominacije spola, je li onda AIDS mogue sprijeiti?
Logian prvi korak je paljivo ispravljanje fizioloke neravnotee, povezano s nunom
edukacijom o razornim posljedicama preputanja homoseksualnim eksperimentima.
Trebali bismo shvatiti da ako u tijelu nije dostupna tona mjeavina aminokiselina za
stvaranje normalnog potomka, to ima izravan utjecaj na spolne hormone i njihove
receptore.
Moemo pretpostaviti da se oni "iskljuuju iz sustava", kako se prirodni uzorak vrste
(ovjeka) ne bi drastino promijenio.
Trebalo bi imati na umu da je spolnost prirodno namijenjena razmnoavanju i
stvaranju potomstva. S njom povezana adiktivna ugoda pokretaka je sila ovog
mehanizma.
Sada dolazimo do socijalne dileme! Ako dananja popustljivost prema
homoseksualnom zadovoljavanju postane opeprihvaena norma u drutvu i od
strane roditelja, to e osuditi osobe koje su u pitanju na puno bre brisanje iz
inventara tvorevina prirode.
Plan razvoja prirodnog ustroja ljudskog tijela ima odreene "slijepe ulice"; esto
udovoljavanje neprirodnim rektalnim seksualnim potrebama jedna je od njih.
Ujedinjujui tolike bolesti pod zajednikim akronimom AIDS i navodei javnost na
miljenje da je AIDS jedna bolest koju izaziva spori virus, moji kolege u ovoj grani
istraivanja ovjeanstvu ine medvjeu uslugu. Oni se drastino udaljavaju od
istine; i u tom procesu osiguravaju sve vie sredstava za istraivanja, prodaju sve
vie kompleta za testiranje i potiu prodaju otrovnih kemikalija koje ubrzavaju
propadanje zdravlja onih koji se njima tretiraju.
Jo jedno pitanje koje bi se moglo postaviti tie se odnosa intravenozne upotrebe
morfija i heroina s nastankom AIDS-a. Odgovor bi se moda mogao pronai u
kemijskom djelovanju tih tvari na tjelesnu fiziologiju. Tvari sline morfiju objavljuju
svoju prisutnost kroz ivani sustav, koji odailje poruke putem serotonina koji djeluje
kao prijenosnik ivanih podraaja. ivani sustav i tvari sline morfiju u stanju su
izmijeniti metaboliku strukturu tijela. Endorfini, prirodni morfij tijela, ne samo da
potiskuju osjet boli i izazivaju euforiju, oni takoer mijenjaju razinu osjeta gladi.
U zemljama u kojima su ljudi obiavali puiti opijum, velik broj tih ljudi na kraju je
umirao od upale plua - upravo od onoga za to se danas okrivljuju virus i zaraene
igle.
Takoer je vano znati da postoji vremenski jaz od niza godina izmeu otkrivanja
"HlVa" u tijelu i nastanka klinikih simptoma gubitka imuniteta. Mogu vam jamiti da
neravnotea aminokiselina za vrijeme ovog razdoblja postaje puno snaniji ubojica
od "virusa koji uzrokuje AIDS". Na poetku, tijelo poinje stvarati antitijela za borbu
protiv virusa. Tek nakon nekog vremena proizvodnja svih antitijela postaje nedovoljna
i nedjelotvorna. Moramo zapamtiti da je uravnoteen sastav zaliha aminokiselina u
tijelu apsolutno neophodan za stvaranje antitijela od strane bijelih krvnih zrnaca i
stanica jetre.
Jedan uasan aspekt AIDS-a je okrutnost s kojom on pogaa djecu koju raaju
HlVpozitivne majke. Mora biti jasno da ako majci nedostaju odreene aminokiseline u
tijelu, ona nee biti u stanju osigurati puni raspon aminokiselina za normalan razvoj
bebe. Ako majka ima ak i minimalni nedostatak metionina, cistina, cisteina,
triptofana i drugih aminokiselina, bebi e neizbjeno nedostajati isti ti elementi, to e
moda stvoriti predispoziciju za fragmentaciju DNA u procesu razvoja stanica,
posebno u fazi dojenja.
 77

Razvoj dogaaja u istraivanju AIDS-a

Profesor Luc Montagnier iz Pasteurovog instituta prvi je otkrio virus koji je kasnije
nazvan HIV. Taj je francuski profesor izolirao spomenuti virus koji je navodno
inhibirao imunoloki sustav. Poslao je uzorke virusa Robertu Gallou u Ameriku, koji je
takoer radio na razvoju metode izolacije i testiranja na prisutnost virusa AIDS-a u
tijelu. Dr. Gallo je kasnije patentirao svoj komplet za testiranje. Francuska vlada
pokrenula je pravni proces za priznanje njenog prava na otkrie tog virusa. Na kraju,
nakon dugog pravnog natezanja, dvije strane su se suglasile da dijele dio dobiti od
prodaje kompleta za testiranje. Ostatak dobiti ulae se u daljnja istraivanja AIDS-a.
Ali Francuska nije mirovala i pokrenula je daljnju istragu u vezi optube za prisvajanje
znanstvenog vlasnitva. Nakon jo temeljitije istrage, zakljueno je da je dr. Gallo u
poetku upotrijebio francuski uzorak za svoj patent.
Izgleda da je profesor Montagnier promijenio svoja poetna gledita, i sada tvrdi da
virus nije od primarne vanosti za AIDS. Iz intervjua u novinama moe se zakljuiti da
profesor danas priznaje mogunost da AIDS ima druge uzroke. Stjee se dojam da
prihvaa mogunost postojanja AIDS-a ak i bez prisutnosti HlV-a.
Profesor je morao naii na uvjerljive argumente koji poriu da je HIV krivac i jedini
uzrok cijele grupe bolesti koja je svrstana pod AIDS. U razmiljanju profesora
Montagniera dolo je do drastine promjene.
Profesor Duesberg koji je istraivao stvarnu strukturu tog virusa - u isto vrijeme dok
su drugi vjerovali da je on uzronik bolesti - objavio je da virus nije u stanju izazvati
AIDS.
Bilo je mnogo rasprava, ali njegovi argumenti nisu imali utjecaja na priznate skupine
virologa iz Europe i Amerike koji se bave istraivanjem AIDS-a.
Nije mogao ponuditi alternativno znanstveno objanjenje uzroka bolesti koje su
okupljene pod nazivom AIDS, osim to je rekao da tu bolest ne izaziva virus.
Istraivai s tog podruja traili su uvjerljive znanstvene ideje koje bi dovele do
rjeenja problema.
Tvrdnja da AIDS nije virusna bolest nije bila dovoljna. Negiranje HIV-a kao uzronika
bolesti trebalo je biti popraeno znanstvenim argumentima koji upuuju na neto
drugo.
Dana 25. rujna 1989. pisao sam dr. Manfredu Eigenu, najistaknutijem znanstvenom
istraivau s Instituta Max Planck u Njemakoj, i u obranu Duesberga poslao sam mu
dva svoja lanka koja predstavljaju najvei broj gledita objavljenih u posebnom
izdanju Zaklade o AIDS-u. Profesor Eigen je u Natur Weissenschafen objavio prikaz
rasprave izmenu zagovornika virusa AIDS-a i Duesberga. ini se da gledita
profesora Duesberga nisu uvjerila Eigena i da je on stao na stranu njegovih
protivnika. Nekoliko mjeseci kasnije, dr. Eigen mi je poslao pismo iz kojeg je jasno da
je uvidio da postoji jo jedno prihvatljivo znanstveno gledite o uzrocima AIDS-a.
Zatim je iznenada 1992. uslijedio novi porast aktivnosti vezanih uz alternativne
poglede na AIDS, na elu s profesorima Montagnier i Duesburg.
Godine 1989. ovim sam istraivaima poslao kopiju naeg posebnog izdanja
asopisa Pojednostavljena znanost u medicini (SMS), iz Zaklade za jednostavnost u
medicini (jedinice 74 i 75 u bibliografiji), kao to i inae Zaklada o svojim gleditima
izvjetava veinu vrhunskih istraivaa (profesoru Duesbergu poslao sam i kopiju
pisma upuenog Manfredu Eigenu). Ovo posebno izdanje o AIDS-u takoer je
dostavljeno mnogim medicinskim bibliotekama na sveuilitima koja se bave
istraivanjem AIDS-a.
 78
U tim detaljnim lancima iznesena su znanstvena objanjenja iji je saetak izloen u
prethodnim odlomcima. U mom lanku o neurotransmiteru histaminu, koji je prvi put
ukratko predstavljen na 3. interdisciplinarnoj svjetskoj konferenciji o upalama 1989. i
kasnije objavljen 1990., takoer sam objasnio djelovanje mnogih kemijskih tvari, koje
u ljudskom tijelu nastaju prilikom stresa, na smanjenje imuniteta.
U tom lanku, koji je razdijeljen velikom broju ljudi, raspravio sam neke aspekte
AIDS-a kao tekog "poremeaja sustava" izazvanog stresom, suprotstavljajui se
trenutnom gleditu da ovu bolest uzrokuje jedna estica - virus.
Ovaj broj SMS-a takoer je iroko distribuiran. Primjerci posebnih izdanja SMS-a o
AIDS-u iz 1989. i 1990. dostavljeni su i profesoru Philippu Lazaru, generalnom
direktoru francuskog INSERM-a. INSERM je francuski ekvivalent amerikog
Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH). Zamolili smo ga da informacije koje sadre ta
izdanja uini dostupnima ostalim zainteresiranim istraivaima u INSERM-u.
Moja istraivanja su napredovala istovremeno s pojavom i objavljivanjem novih
informacija o kritinoj ulozi cisteina u izgradnji nekih DNA materijala. Postalo mi je
potpuno jasno i oigledno da je AIDS poremeaj metabolizma, a da su fragmenti
DNA i RNA koji su oznaeni kao razne vrste virusa AIDS-a i sami proizvodi
nedostatka cisteina u tijelu.
Moj najnoviji lanak "AIDS: slijepa ulica virusne etiologije", s neusporedivo vie
detalja nego to je izneseno u ovom poglavlju, objavljen je u izdanju SMS-a iz 1991.
godine i podijeljen brojnim drugim znanstvenicima koji se bave istraivanjima na
ovom podruju.
Moralna je obaveza svakog predanog znanstvenika da podijeli nove informacije do
kojih doe s drugima koji se bave istraivanjem istog predmeta, ak i prije njihovog
objavljivanja u znanstvenim asopisima. Takoer je moralna obveza onih koji tu
informaciju prime da odaju priznanje osobi koja je stvorila i podijelila informaciju.
Naslov u novinama Le Monde od 9. kolovoza 1991. odraava estoku borbu izmeu
Brunoa Durieuxa, francuskog ministra zdravlja, i profesora Alberta Germana,
predsjednika francuske Nacionalne akademije farmaceuta. Ministar je zatraio
otputanje profesora.
Profesor je, u jednom govoru, iznio miljenje da je AIDS posljedica odreenog naina
ivota. Profesorovo je miljenje postalo vrua tema meu raznim drutvenim
grupama.
Otuda ministrov bijes i zahtjev za njegovim otputanjem. Nijedna prilika nije bolja za
iznoenje nekog eksplozivnog miljenja nego kada se ono kao ulje na vatru dolije u
ve postojeu svau. Pismo koje slijedi poslano je g. Brunou Durieuxu, francuskom
ministru zdravlja, a kopija profesoru Germanu.
Iskreno se nadam da e slobodno irenje mojih znanstvenih miljenja o AIDS-u na
neki nain doprinijeti tome da i drugi ponu razmiljati o odnosu ove bolesti s
poremeenom fiziologijom koja je konana posljedica "stresova povezanih s
odreenim nainom ivota", ili "ozbiljne neishranjenosti u manje bogatim drutvima".
Djeca u Rumunjskoj koja su bila tema mnogih televizijskih emisija vjerojatno nisu
dobila AIDS putem krvi; vjerojatnije je da se kod njih AIDS razvio kao posljedica loe
prehrane.
Jo jedna stvar o kojoj treba raspraviti je vrijednost testa na AIDS kao indikatora
bolesti u procesu razvoja. Premda su svi navedeni da u to vjeruju, po mom miljenju
to je krivo predstavljanje jedne drukije istine. Svi ti testovi pokazuju da je tijelo nailo
na tu antigensku esticu i registriralo njenu strukturu. To ujedno znai da je tijelo
zadralo postojanje te estice/virusa u svojoj memoriji da bi izgradilo mehanizam
obrane protiv te "strane estice", to ne znai nuno da je ona dola izvana, ve se
 79
moda radi o estici koju samo tijelo ne bi trebalo stvarati - neka vrsta nadzora
kvalitete rada "linije za sastavljanje DNA".
Ovaj test je zapravo indikator poremeaja ravnotee metabolizma tjelesnih
bjelanevina, a ne indikator prisutnosti razularenog virusa ubojice u tijelu. Broj
sluajeva osoba koje su imale pozitivne rezultate testa i kasnije postale HIV
negativne prevelik je da bi se mogao zanemariti.
Laboratorijskim je pokusima dokazano da ako se cistein doda mediju kulture stanica
koje se uzgajaju radi dobivanja virusa, te stanice nee stvoriti "virus". U sredini s
dovoljno cisteina, nee biti mogue ostvariti "etvu" virusa. Ovaj test upuuje na
krajnje jasan zakljuak da je test na AIDS samo indikator trenutne neravnotee
sastava aminokiselina u tijelu. Vano je zapamtiti da ako razina jedne aminokiseline
u tijelu nije dovoljno visoka, doi e do drastine neravnotee u postocima drugih
aminokiselina.
Ova nova gledita o AIDS-u predstavljena su itateljima kako bi se ukazalo na to da
e metaboliki pristup ovom drutvenom problemu donijeti bre i bolje rezultate.
Promiljena korekcija poetne metabolike ravnotee mogla bi potaknuti izraavanje
normalne spolne definiranosti i smanjiti homoseksualne sklonosti, da i ne
spominjemo prevenciju AIDS-a, posebno kod osoba koje poinju razvijati
homoseksualne sklonosti u kasnijim godinama ivota, kao to su oevi ili majke koji
ve imaju djecu, a poinju osjeati homoseksualni poriv. Kod ena kojima slabi libido
i kosa ispada po "mukom obrascu", navedene mjere opreza mogle bi zaustaviti
takvo propadanje u poetnim fazama.
Jednostavan nain da se zaustavi razgradnja miia je inteligentna prilagodba
dnevnog unosa vode i uravnoteena prehrana s visokim udjelom bjelanevina.
Pogledajte pismo Edwarda Dipprea na sljedeoj stranici. Kao to moete vidjeti, unos
vode i malih koliina soli pretvorili su razgradnju miia u "bolest" uzrokovanu
dehidracijom. Dok uzrok nije bio poznat, vjerovalo se da se radi o miinoj distrofiji.
Istovremena pojaana svakodnevna tjelesna aktivnost potaknut e tijelo na
pokretanje fiziolokog programa izgradnje svojih miia, umjesto njihove razgradnje
na aminokiseline radi hranjenja ostatka tijela. Morate shvatiti da je ljudsko tijelo
prilagoeno za obranu od svih vrsta infekcija. Tijekom svog razvoja preivjelo je
viruse brzog djelovanja kao to su ospice, rubeola, djeja paraliza i druge.
Tijelu openito treba oko devet dana da izgradi djelotvornu obranu, ak i protiv brzih
virusa. Ako je tijelo u stanju preivjeti napad brzih virusa, sigurno je vie nego
sposobno za obranu od virusa koji se sporo razvijaju. Sve to moramo znati je kako
moemo ojaati tijelo i koje postupke koji ga ine ranjivim moramo prekinuti.

Zaklada za jednostavnost u medicini

Institucija za medicinska istraivanja
Nj. Ekselencija ministar Bruno Durieux
Ministarstvo zdravija
6. rujna 1991.

Ekselencijo, Upoznat sam s Vaom raspravom o gleditima profesora Alberta

Germana o AIDS-u koja je 9. kolovoza 1991. objavljena u Le Mondeu. Osjeam da
mi je dunost skrenuti Vam pozornost na krajnji rezultat vrlo detaljnih istraivanja o
etiologiji AIDS-a.
ini se da naa istraivanja daju fizioloka/metabolika objanjenja koja podravaju
stavove profesora Germana. Zadovoljstvo mi je to mogu priloiti kopiju naeg
 80
najnovijeg lanka "AIDS: slijepa ulica virusne etiologije". Taj lanak objanjava
detalje koje su ignorirali oni koji svom silom ele pronai rjeenje problema pomou
virolokih istraivanja - to je puko rasipanje dravnog novca. Slobodni ste da ovaj
lanak umnoite i date na uvid eljenom broju vaih znanstvenika koji ne pokazuju
slijepu pristranost prema viroloskim istraivanjima. Budu li Vam potrebne dodatne
informacije, molim Vas da mi se javite bez ustruavanja.
Iskreno,
dr. F. Batmanghelidj

Prisjetimo se, ako je dovoljna jedna slamica previe na devinim leima da joj slomi
kraljenicu, sigurno je da i ljudsko tijelo mora imati toku slamanja preoptereti li ga se
odreenim nainom ivota. Pitanje je - hoemo li nastaviti mjeriti slamu ili nasljedna
strukturna i fizioloka ogranienja? Obraamo li pozornost na tjelesna ogranienja, ili
za bolesti koje napadaju neke pripadnike naeg drutva u svom nemaru okrivljujemo
nedjelotvorni spori virus?

Edward Dippre
15. oujka 1995.
Dragi dr. Batmanghelidj, oko 1. studenog noge su me poele izdavati. Postale su
crne i plave od koljena do bedara, i jako su me boljele. Otiao sam kod doktora, i on
mi je rekao da su moji miini enzimi na 66.0., a normalna vrijednost je 90. Zatim
sam otiao do drugog doktora, a on mi je rekao da se radi o miinoj distrofiji.
Poeo sam razgovarati s dr. Batmanghelidjem, koji mi je rekao da ponem piti dvije
litre vode dnevno. Napravio sam to, sad se osjeam mnogo bolje, i svi simptomi su
nestali u roku od dva mjeseca. Takoer slobodno koristim sol pri svojim obrocima.
Opet sam otiao kod doktora na nove krvne pretrage. Razina enzima vratila se na
normalu, a doktoru nije bilo jasno kako je to mogue. Danas, 15. oujka 1995., vie
nemam nikakvih bolova ni simptoma. Osim toga, ve odavno nisam imao ovoliko
energije i bio tako zdrav.
Iskreno,
Edward Dippre

U vrijeme dok sam pisao ovu knjigu, grupa znanstvenika koji rade na istraivanju
AIDSa iz Europe i Amerike okupila se u Nizozemskoj u svibnju 1992. kako bi
zapoela pokret protiv prihvaenog i zatienog miljenja da je AIDS virusna bolest.
Prema izvjetaju London Sunday Timesa od 26. travnja 1992., dva najzanimljivija
lana te grupe bili su profesor Luc Montagnier iz Francuske i profesor Duesberg iz
Amerike.

Najjednostavnije medicinske terapije

Ne moe se logikom uvjeriti ovjeka krivog miljenja koje on nije logikom stekao
- Bacon

Vaem je tijelu kao apsolutni minimum dnevno potrebno est do osam aa od

2,25 dl vode. Alkohol, kava, aj i pia s kofeinom ne raunaju se kao voda.
Najbolje vrijeme za uzimanje vode (kako je kliniki utvreno kod ira na elucu) je:
jedna aa pola sata prije obroka - doruka, ruka i veere - i slina koliina dva i pol
sata nakon svakog obroka. To je apsolutno minimalna koliina koja je potrebna
vaem tijelu.
 81
Da biste bili sigurni da vae tijelo nee ostati prikraeno, trebalo bi popiti jo dvije
ae vode oko najteih obroka ili prije odlaska na spavanje.
e bi trebalo utaiti u bilo kojem trenutku. S poveanjem unosa vode, mehanizam
osjeaja ei postaje djelotvorniji. Vae e tijelo moda traiti od vas da pijete vie od
navedenog minimuma.
Podeavanje unosa vode prema obrocima sprjeava da zbog unosa hrane doe do
zgusnua krvi. Kada krv postane zgusnuta, ona izvlai vodu iz stanica s kojima dolazi
u dodir.
Voda je najjeftiniji lijek za dehidrirano tijelo. Jednako jednostavno kao to dehidracija
s vremenom dovodi do nastanka glavnih bolesti s kojima se danas suoavamo,
dobro regulirani unos vode i neprestana briga o njemu sprijeit e pojavu veine
najvanijih bolesti od kojih strahujemo u naem modernom drutvu.
Pismo Williama Graya ovdje je navedeno kao primjer koji pokazuje da je voda
jednostavno najbolji lijek za lijeenje tolikog broja razliito nazivanih komplikacija
dehidracije. Kao to ete vidjeti, g. Gray je vrlo inteligentan ovjek. Njegova
zapaanja pruaju brojne uvide u mogue komplikacije kronine dehidracije u
ljudskom tijelu. To je razlog zato sam odluio njegova zapaanja predstaviti u ovom
poglavlju. Nadam se da e vam to pomoi da dobro zapamtite jednu jednostavnu
injenicu. U ai punoj vode ima vie prirodne arolije nego u bilo kojem lijeku, kojeg
e vas pranjem mozga uvjeriti da koristite za lijeenje stanja koja sam objasnio u ovoj
knjizi. A ja ne prodajem vodu!

Od: William E. Gray (Bill)

Za: dr. Batmanghelidj
2. studenog 1994.

Vau sam knjigu prvi put proitao prije godinu dana, kada mi ju je poklonio Marcel
Thvoz. Otad se moje zdravlje znatno popravilo. Imam 52 godine i izvrsnog sam
zdravlja. Nije bilo tako prije nego to su me vaa knjiga i Marcelova dobrota
nadahnule da vodu uinim nerazdvojnim dijelom svog ivota. Veina ljudi smatrala
me uspjenim i vrlo zdravim - imao sam normalnu teinu, neobinu snagu i
izdrljivost, bio sam uspjean sporta, odlino sam se hranio (s puno povra i
integralnih itarica i vrlo malo mesa, ivotinjskih preraevina ili preraene hrane).
Pa ipak se popis mojih boljki protee na zadnjih pedeset godina i ukljuuje: ir na
dvanaesniku (s 19. godina), loa probava, problemi s debelim crijevom i stolicom (od
19. do 51. godine), kronini i akutni problemi s leima (od 13. do 51. godine),
emocionalne bolesti i konfuzija (od 6. do 51. godine). Ti problemi su me zbunjivali,
tim vie to sam inteligentan, obrazovan i motiviran da pronaem njihova rjeenja.
Traio sam rjeenja ovih problema 35 godina. Traio sam odgovore u dijetama,
dodacima prehrani, vjebama, jogi, meditaciji, tradicionalnim religijama, duhovnosti,
akupunkturi, tradicionalnoj medicini, kiropraktici, masai, reikiju, uravnoteenju
polarnosti, programu 12 koraka, i knjigama i teajevima osobnog razvoja, kao to su
Est i Hoffman Quadrinity Process.
Podrazumijeva se da sam mnogo puta itao o vanosti uzimanja obilnih koliina
vode.
ak sam prije 6 godina odluio investirati u filtar na principu obrnute osmoze,
nadajui se da e me bolji okus vode motivirati da ju pijem u veim koliinama.
Unato tome, nikad nisam vjerovao u vrijednost terapije vodom. Dok nisam proitao
vau knjigu, druga pia su mi se uvijek inila boljima, posebno aj i kava. Dok sam
itao vau knjigu imao sam kroninu povredu ivca u gornjem dijelu lea koja me
 82
tijekom dvije godine povremeno sprjeavala da igram golf ili racguetball. Snaga mojih
ruku spala je na treinu snage koju sam imao samo dvije godine prije toga.
Proivljavao sam tjelesnu i duevnu krizu. Nikada u ivotu nisam bio pijan, niti sam
ikada popuio vie od pet cigareta u jednom danu. U to vrijeme nisam ni puio ni pio
alkohol. Pa ipak sam shvatio da me opsjedaju misli o kofeinu, puenju i piu. Premda
sam bio est gost kiropraktiara, osteopata i masera, nisam imao potrebu otii kod
lijenika due od petnaest godina.
U oaju, otiao sam do lijenika koji mi je prepisao lijekove protiv stresa, analgetik i
lijek za oputanje miia. Uzeo sam propisane doze lijekova i pao u polukomatozno
stanje, nakon ega sam ih prestao uzimati. Nekoliko tjedana kasnije, Marcel je doao
kod mene na ruak i poklonio mi vau knjigu.
Nakon to sam tjedan dana pio 2-3 litre vode dnevno primijetio sam sljedee:
Nestali su bolovi zbog ozljede ivca i mogao sam poeti vjebati.
Imao sam znatno manje problema s probavom i vjetrovima.
Moji jaki nagoni i prisilne radnje osjetno su oslabjeli ili nestali.
Vie se nisam morao boriti sa eljom za puenjem, piem, prejedanjem ili
suvinim kofeinom.
Poveala mi se razina energije.
Popravilo mi se pamenje i uspjenost u radu.
Slobodno me moete spomenuti kao primjer. Sa zadovoljstvom u razgovarati o vodi
s bilo kime i u bilo koje vrijeme.
William E. Gray

Obina voda iz slavine - osim ako ne postoje dokazi da je zagaena kemikalijama i

tekim metalima kao to je olovo - prikladna je za upotrebu. Voda iz slavine zatiena
je klorom koji je sredstvo za ubijanje bakterija. "Flairana voda" iz prodavaonica
navodno je sterilizirana dodavanjem ozona prilikom punjenja. ini se da ozon, ili
"super kisik", ima baktericidna svojstva. Ako se koristi u predvienom roku, flairana
voda moe posluiti kao alternativa vodi iz slavine. Ako mislite da bi vaa voda mogla
biti zagaena, ili da sadri tvari koje su opasne po zdravlje, spasite se te brige i
ugradite malu jedinicu za proiavanje na slavinu u vaoj kuhinji.
Postoje vrlo djelotvorni filtri od ugljena ili keramike koji vas mogu potedjeti gnjavae
kupovanja vode u prodavaonici i noenja boca iz dana u dan.
Na kraju e filtriranje vode postati sasvim normalno i uobiajena praksa u naprednim
drutvima koja imaju obiaj zagaivati svoju vodu za pie. S dananjim trendom
propadanja bogatstava urbanih centara, opskrba vodovodnog sustava kvalitetnom
pitkom vodom u jednom e trenutku postati preskupa i nemogua. Nee biti praktino
dostavljati vodu visoke kvalitete koja se koristi i za pranje i zalijevanje vrtova.
Kako bilo, kada se ovjek navikne na neku vodu koja nije iz slavine, ako mu je u kui
ponestane, tijelo e neko vrijeme morati izdrati bez vode samo zbog razlike u okusu
- to je samonametnuta sklonost. Obino se "lo okus" pripisuje kloru otopljenom u
vodi.
Veina akvizitera koji ele prodati proiivae naglaava injenicu da voda iz slavine
sadri klor. Takoer ukazuju na kalcij otopljen u vodi koju esto nazivamo "tvrdom
vodom".
Ako napunimo bokal vodom i ostavimo ga da stoji u hladnjaku ili na kuhinjskoj polici,
ishlapjet e klor otopljen u vodi, a nestat e i njegova mirisa. Voda e postati "slatka"
i ugodna okusa. Svi restorani posluuju takvu vodu - iz dobro rashlaenog bokala koji
je napunjen neko vrijeme prije posluivanja. to se tie kalcija u vodi, ukoliko voda
nije doista jako zasiena kalcijem, potpuno je prikladna za pie. Ne samo da je
 83
prikladna, nago je i jeftin izvor kalcija za potrebe tijela. Kalcij je ve otopljen u vodi, i
ne morate ii do apoteke po tablete kalcija radi prevencije osteoporoze koju
prepoznajemo kod starijih ljudi.
to mislite, kada i kako poinje osteoporoza? Doista, mnogo godina prije nego to to
postane vidljivo. Kada se hidroelektrini izvori energije s vremena na vrijeme
isprazne, koristi se energija koja je uskladitena u vezama izmeu molekula kalcija u
stanicama, a na kraju i iz kostiju. Kad se jedna molekula kalcija odvoji od druge,
takoer se oslobaa i jedan ATP. ATP je jedinica za razmjenu energije. Slobodni
kalcij sada je spreman za odbacivanje.
Kad se voda i kalcij uzimaju u njihovom prirodnom obliku, smanjuje se hitna potreba
za oslobaanjem energije uskladitene u vezama kalcija. To je razlog zato su kosti
odlian izvor priuvne energije. Tijelo je u stanju koristiti ovo skladite energije.
U svakom sluaju, ak i velika koliina kalcija otopljenog u vodi vjerojatno nee imati
nikakvog tetnog uinka. ini se da tijelo posjeduje vrlo osjetljiv mehanizam za
apsorpciju elemenata iz probavnog trakta prema potrebi. Najvjerojatnije je da ak i
ako u vodi ima jako puno kalcija, on ne ulazi sav u sustav. Jedna nedavna studija (iz
druge zemlje, i iz regije u kojoj je za pie dostupna samo jako tvrda voda) pokazala je
da konzumiranje vode s puno otopljenog kalcija nije imalo nikakvih nepoeljnih
uinaka na ljude koji ju nisu izbjegavali piti.
Kod ovog pristupa prevenciji bolesti ovjek se ne mora drati nekih strogih dijeta da
bi kontrolirao ove ili one tegobe, sve dok pije vodu prije obroka. Meutim, preporuio
bih ograniavanje koliina masne i prene hrane. Masne kiseline zamijenit e
triptofan koji je vezan na albumin kako bi bio spremljen i zatien dok u krvi krui
tijelom. Jetra e napasti i unititi triptofan ako njegov slobodni oblik u krvi prelazi 20%
od njegovog ukupnog sadraja.
S vremenom e uzimanje prevelikih koliina masne hrane dovesti do iscrpljenja
tjelesnih zaliha triptofana. Ovo je jedan od najvanijih razloga zato masna hrana
teti zdravlju.
Istovremeno, nisu sve masne kiseline tetne za tijelo. tovie, postoje barem dvije
esencijalne masne kiseline koje su tijelu neprekidno potrebne i koje ono ne moe
stvoriti. To su alfa-linolenska kiselina, LNA, poznata kao Omega 3, i linoleinska
kiselina, LA, poznata kao Omega 6. Ove masne kiseline potrebne su za izgradnju
staninih membrana, hormona i ivanih omotaa u tijelu. Iako se druge masti koje
uu u tijelo koriste zbog svoje energetske vrijednosti, O-3 i O-6 se uvaju i koriste
samo za stvaranje hormona i izgradnju svih membrana u stanici i oko nje.
U lijeenju bolesti koje su izazvane oteenjem ivanih omotaa (slika 10), moraju
se redovno uzimati ove esencijalne masne kiseline. Najbolji izvor O-3 je sjeme lana iz
kojeg se dobiva laneno ulje koje se prodaje na tritu. Laneno ulje u svom sastavu
takoer sadri neto 0-6. Najbogatiji izvori O-6 su afranika i suncokretovo ulje.
Laneno ulje je ve na tritu. Uskoro e na ameriko trite stii i Udo's Choice (Udov
Izbor).
Dr. Udo Erasmus, autor knjige Masti koje lijee, masti koje ubijaju (Fats That Heal,
Fats That Kill), utemeljene na dugogodinjem istraivanju, napravio je posebnu
mjeavinu esencijalnih ulja koja su tijelu potrebna za njegove razne programe
izgradnje. Udo's Choice sadri: laneno ulje, suncokretovo ulje, sezamovo ulje, ulja
riinih, peninih i zobenih klica, lecitin, vitamin E i neke posebne trigliceride.
Svakodnevno uzimanje est do osam grama (jedna lica) ove mjeavine trebalo bi
tijelo opskrbiti svim esencijalnim masnim kiselinama koje su mu potrebne. Vie
informacija o ovim uljima moe se pronai u njegovoj knjizi.
 84
Opadanje kose, sterilitet, slabost, slabljenje vida, zaostajanje u rastu, ekcemi,
oteenja jetre, oteenja bubrega i druga degenerativna stanja mogu takoer biti
povezani s nedostatkom esencijalnih masnih kiselina u tijelu.
Dobar san: Imate li problema sa spavanjem tijekom noi? Pokuajte popiti au vode
i nakon toga staviti prstohvat soli na jezik. Moje osobno iskustvo i promatranje drugih
pokazali su da ovjek pada u san nakon nekoliko minuta. Po mom miljenju, ta
kombinacija mijenja razinu elektrinih pranjenja u mozgu i izaziva san.
Zapamtite da sol ne smije doi u dodir s nepcem. To moe izazvati iritaciju. alica
jogurta naveer, prije odlaska na spavanje, takoer e pomoi. Ona djeluje kao da
ste popili pilulu za spavanje.
Sprjeavanje nesvjestice: Ako ste skloni nesvjesticama nakon tuiranja, morate
shvatiti da zalihe vode u vaem tijelu nisu dovoljne da dou do mozga kad su krvne
ile otvorene zbog topline nakon vrueg tua. Uvijek popijte vode prije odlaska pod
tu. Pijte vie vode i poveajte unos soli ukoliko vas hvata nesvjestica kada se
uspravite.
Sprjeavanje sranog napada: Moj prijatelj je sada u bolnici, nakon to je imao srani
napad popraen prestankom rada srca. Onesvijestio se u svom uredu i morali su mu
davati umjetno disanje kako bi ga povratili. Sad ima neuroloke komplikacije jer kisik
nije stizao do mozga kad mu je srce prestalo kucati. Iz razgovora s njegovom obitelji
postalo je jasno da je ve nekoliko dana prije tog napada imao neugodne bolove u
grudima koji su se protezali u lijevu ruku. Nije na to obraao pozornost, mislei da e
bolovi prestati sami od sebe. Njegova je greka dovela njega, a sada i njegovu
obitelj, u velike emocionalne probleme i potekoe s njim nakon napada.
Da je znao da su anginozni bolovi koji se proteu u lijevu ruku kasni pokazatelji
kronine dehidracije, i da je poeo poveavati svoj svakodnevni unos vode,
najvjerojatnije ne bi pretrpio tako katastrofalne i nepopravljive posljedice. Molim vas,
zbog onih koji vas vole i brinu se zbog vas, sjetite se poveati svoj dnevni unos vode
ako osjeate anginozne bolove. Takoer biste trebali poeti vjebati - eite, eite,
eite!
Boja mokrae: Normalna boja mokrae ne bi trebala biti tamna. Bilo bi idealno da je
gotovo bezbojna do svijetlo uta. Ako postane tamno uta, ili ak naranasta, znai
da postajete dehidrirani. To znai da bubrezi rade pod velikim optereenjem da bi
izbacili otrove iz tijela u vrlo koncentriranoj mokrai. To je razlog zato mokraa
poprima tamniju boju. Tamna mokraa je dobar znak dehidracije.

Nade za izljeenje ve nastalih bolesti

Ovo o emu smo dosad govorili bilo je usmjereno na prevenciju bolesti. Iznio sam
miljenja utemeljena na znanstvenom istraivanju i klinikim promatranjima, te popis
bolesti koje su, ini se, uzrokovane kroninom dehidracijom. Cilj toga bio je da vas
poduim sprjeavanju buduih bolesti. Meutim, moda ve patite od negativnih
posljedica dehidracije i htjeli biste okrenuti smjer razvoja ve nastalih bolesti.
Nadajmo se da niste doli do nepovratnog stanja i da se moemo nadati odreenim
poboljanjima.
Dakako, nita se ne moe obeati. Moemo se samo nadati da je mogue uspostaviti
obrazac ispravljanja. Nemojte zaboraviti da je u svakom razdoblju ivota nae tijelo
proizvod niza kemijskih interakcija kojima upravlja vrijeme. Ako smo naoruani
pravim znanjem, moi emo okrenuti neke reakcije, ali ne sve. Prije svega i iznad
svega, nemojte misliti da ete moi obrnuti situaciju ako se ponete "utapati" u vodi.
Nije tako!
 85
Tjelesne stanice su poput spuvi; treba proi neko vrijeme prije nego to upiju vodu.
Takoer nemojte zaboraviti da su neke od njih uinile svoje membrane manje
propusnima za prolaz vode - u stanicu kao i izvan nje. Prvo mjesto koje e pokazati
znakove "prejakog navodnjavanja" bit e plua, ako vai bubrezi ne uspiju izbaciti
suvinu vodu.
Ako vam bubrezi nisu oteeni zbog dugotrajne i sve jae dehidracije koju e gubitak
osjeta ei nametnuti tijelu, onda bez straha moete piti navedenu koliinu vode.
Ako su i vai bubrezi stradali zato to su morali koncentrirati i izbacivati "otrovne"
kemikalije koje se stalno stvaraju u tijelu tijekom dugotrajne i progresivne dehidracije,
onda morate biti vrlo oprezni. Do sada se sigurno ve nalazite pod lijekovima i
strunim nadzorom. Ne smijete tek tako prestati uzimati lijekove i poeti piti vodu
umjesto ovih "kemijskih manipulatora tjelesnih procesa".
Trebali biste nekoliko dana tono mjeriti koliinu vode koju inae pijete i koliinu
mokrae koju izbacite. Sada ponite piti jednu ili dvije ae vode vie od koliine koju
inae svakodnevno popijete. I dalje mjerite koliinu izbaene mokrae. Ako se
koliina izbaene mokrae pone poveavati, onda moete poveavati i koliinu vode
koju pijete. Ako uzimate diuretike, sjetite se da je voda najbolji prirodni diuretik rade li
bubrezi normalno. Po mom miljenju, ignorantska je svaka "znanost" koja prepisuje
uzimanje diuretika, umjesto poveanja unosa vode, pacijentu iji su bubrezi u stanju
stvarati mokrau.
U medicinskoj je praksi postalo moderno da se slobodno i nekritino koriste diuretici,
blokatori kalcija, beta blokatori i lijekovi protiv kolesterola kod one vrste pacijenata iji
je tipini predstavnik g. Fox. Zato? Jednostavno zato to se "medicinska znanost"
razvila na beznadno krivoj paradigmi. Sami temelji "znanja" na kojima dananja
medicinska praksa gradi svoju vjerodostojnost i dozvolu za primjenu, krivi su i ne
uzimaju u obzir poremeaj metabolizma vode kao mogui uzrok nastanka bolesti u
ljudskom tijelu.
Tako su mene uili medicini prije nego to sam otkrio svoje vlastito neznanje. Nakon
to je proitao moju knjigu, dr. Julian Whitaker je u svom asopisu Health and
Healing koji se alje na 550.000 adresa, u broju za listopad 1994., to priznao. Izjavio
je: "U medicinskoj koli nauio sam da je voda nevana za tijelo... Voda je neaktivna,
jednostavno usputna...", i tako dalje. uo sam da on posjetitelje svoje klinike upuuje
u kroninu dehidraciju. Va lijenik nauio je ista pogrena znanja o ljudskom tijelu i
njegovim vapajima za vodom. Sada kad znate istinu, recite mu gdje je pogrijeio u
vaem sluaju.
Zamolite ga da nadzire vae stanje kada ponete prilagoavati svoj dnevni unos
vode i svoju prehranu. Ako ne bude shvatio o emu govorite, podijelite s njim ovo to
ste saznali o problemima povezanim s dugotrajnom kroninom dehidracijom tijela.
Nemojte odustati ako odbaci va zahtjev s obrazloenjem da vi niste upueni u temu
a ona ili on jest.
Tijelo neprestano nastoji zadravati sol kako bi sauvalo vodu u sustavu. Postupno
poveanje koliine mokrae omoguit e izbacivanje vika soli. Voda e to uiniti
bude li se njen unos poveavao vrlo postupno. Kad je stvaranje mokrae ogranieno
i dolazi do odreenog oticanja nogu i onih kapaka, poveanje unosa vode mora biti
proporcionalno poveanju izluivanja mokrae. Kad otekline oko oiju i glenjeva
ponu pokazivati znakove povlaenja, moe se poeti poveavati unos vode.
Najvie me zabrinjava neprimjetno nakupljanje vode u pluima. Zato inzistiram na
tonom mjerenju unosa tekuina i izbacivanja mokrae, ako elite provjeriti
djelovanje poveanja dnevnog unosa vode i smanjenog konzumiranja kave i aja.
 86
Prehrana bez soli je krajnja glupost

Sol je najosnovniji sastojak tijela. Redoslijed najvanijih elemenata za preivljavanje

ljudskog tijela je: kisik, voda, sol i kalij. Plinije je oko 75. godine nae ere nazvao sol
"najvanijim meu ljudskim lijekovima". Bio je u pravu. Vidite, oko 27% soli u tijelu
nalazi se u kostima u obliku kristala. Kae se da su kristali soli prirodno sredstvo za
uvrivanje kostiju. Zato bi nedostatak soli u tijelu takoer mogao biti odgovoran za
razvoj osteoporoze. Sol e se izvlaiti iz kostiju da bi se odrala njena prijeko
potrebna normalna razina u krvi. Nizak unos soli doprinosi poveanju kiselosti u
nekim stanicama.
Visoka kiselost u stanici moe otetiti strukturu DNA i biti zaetnik stvaranja raka u
nekim stanicama. Pokusi su pokazali da velik broj ljudi oboljelih od raka ima nisku
razinu soli u tijelu.
Moja sljedea knjiga, Abeceda raka i depresije (ABC of Cancer and depression),
detaljno e objasniti vanost i primarnu ulogu vode i soli u spreavanju raka. Ponovit
u: Kada tijelo pone zadravati sol, ono to ini da bi zadralo vodu. Iz te "edemske
tekuine" ono moe filtrirati odreenu koliinu vode i "ubrizgati" ju kroz staninu
membranu u neke od stanica. To je isti princip kao kod procesa proiavanja vode
koji se koristi u postrojenjima za obrnutu osmozu koja proizvode vodu za pie u
gradovima bez izravnog pristupa izvorima slatke vode.
Zato je nuno poveanje krvnog tlaka za stvaranje filtracijske sile. Potreban je oprez
zbog mogunosti da doe do gubitka soli iz tijela kad se povea unos vode, a unos
soli ostane jednak. Nakon to nekoliko dana budete pili est, osam ili deset aa
vode dnevno, trebali biste poeti razmiljati o tome da dodate malo soli svojoj
prehrani.
Ponete li nou osjeati greve u miiima, sjetite se da vam poinje
nedostajati sol. Bolovi u miiima koji nisu bili izloeni naprezanju obino
znae da u tijelu nedostaje soli. Takoer, vrtoglavice i nesvjestice mogu biti
znak nedostatka soli i vode u tijelu. Doe li do toga, trebali biste takoer poeti
uzimati vie vitamina i minerala - posebno ako ste na dijeti za mravljenje ili se
slabo hranite. Trebali biste u prehranu ukljuiti povre i voe zbog njihovih
vitamina i minerala topivih u vodi.
Iz prakse sam doao do pravila za dnevni unos soli. Na svakih 10 aa vode (oko
dvije litre), prehrani bi trebalo dodati oko pola ajne liice soli na dan. U prosjenu
ajnu liicu stane est grama soli. Pola liice je oko tri grama soli. Naravno, morate
biti sigurni da bubrezi stvaraju mokrau. Inae e tijelo poeti otjecati.
Osjetite li da vam koa i glenjevi poinju otjecati, ne paniarite. Nekoliko dana
uzimajte manje soli, ali poveajte unos vode dok otekline u nogama ne nestanu.
Trebali biste se i vie kretati - vjebajte: miina aktivnost e uvui suvinu tekuinu u
krvotok, i dio soli e se izluiti znojem i mokraom. Nemojte predugo sjediti ili stajati u
istom poloaju.
Mrkve su, zbog beta karotena kojeg sadre, nuan sastojak prehrane. Beta karoten
je pretea vitamina A i apsolutno je neophodan za metabolizam jetre, osim to je
vaan za vid. Malo naraninog soka, zbog sadraja kalija, takoer bi trebalo dodati
tekuinama koje se unose u tijelo. Molim vas, zapamtite da vie nije i bolje. Previe
soka od narane e izazvati probleme.
Ako je tijelo preoptereeno kalijem, poveat e se stvaranje histamina. Pomogao
sam ljudima da se oslobode upornih napada astme jednim jednostavnim savjetom.
Zatraio sam od njih da ogranie unos naraninog soka na jednu, najvie dvije ae
dnevno a da pri tome, naravno, ostatak nadomjeste vodom. Na ovom mjestu u
 87
knjizi, htio bih vas informirati o tome da golema veina vrlo esto koritenih lijekova
na izravan ili neizravan nain ima jako antihistaminsko djelovanje. Najjae vrste
koriste se u psihijatriji i za lijeenje pacijenata pod depresijom. Velik broj
antidepresiva na tritu takoer su i antihistaminici - u toj mjeri da neki
gastroenterolozi koriste ove lijekove za lijeenje pacijenata s irom, zato to su
jeftiniji. Na tritu ih ima jako mnogo, i njihove su cijene, zbog konkurencije, nie
nego kod tradicionalnih sredstava za blokiranje H2 koja su monopolizirala trite.
Prenosim vam ovu informaciju kako bih vam ukazao na to da farmaceutska industrija
zna za vanost aktivnosti histamina u ljudskom tijelu. Oni nisu tu da bi nas obavijestili
o ulozi histamina u ljudskom tijelu; to su poslovna poduzea zainteresirana za
prodaju svojih proizvoda. Kad vam lijenik sljedei put prepie neki lijek, pitajte ga
ima li antihistaminsko djelovanje.
Antihistaminski lijekovi snano utjeu na imunoloki sustav tijela na razini kotane
sri.

Zdravstveni sustav i nae dunosti

Ako ste trpjeli zato to je na ranije zahtjeve vaeg tijela za vodom primijenjena
"medicinska ignorancija", onda va lijenik postaje duan nadzirati va povratak do
zdravlja smanjivanjem upotrebe kemikalija za lijeenje kronine dehidracije vaeg
tijela.
Trebali biste biti sigurni da je va lijenik postao svjestan ove informacije o
metabolizmu vode i drugim tjelesnim signalima za unos vode koji se javljaju kada
dehidracija pone mijenjati tjelesnu fiziologiju.
Va lijenik je odgovoran za vas, i kao takav, mora biti obavijeten. Vaa je dunost
pomoi vaem lijeniku da postane svjestan ove promjene paradigme. Sada je vaa
dunost da pomognete promijeniti zdravstveni sustav tako da radi za vas, a ne za
komercijalne i politike ciljeve njegovih direktora. Moda e biti potrebno donijeti
propis o iskljuivanju dehidracije kao uzroka nastanka bolesti prije nego to se
poduzmu bilo kakve farmaceutske ili invazivne procedure.
Procjenu lijekova koji e prilikom lijeenja biti upotrijebljeni kao krajnja mjera trebalo
bi provesti tek nakon to su pacijenti u potpunosti hidratizirani i nakon to proe
nekoliko dana prije poetka testa. Naposljetku, voda koja se popije da bi se progutala
pilula na dehidriranu osobu djeluje bolje i bre od kemijskog sastava lijeka! Objasnio
sam da je "placebo" uinak koji viamo prilikom ispitivanja lijekova najvjerojatnije
rezultat odreenih poboljanja u neprepoznatoj dehidraciji koja je jedan od faktora
nastanka bolesti.
Sada ste "u areni". Trebali biste upotrijebiti svoje znanje za dobrobit ovjeanstva i
pokuati uvesti promjenu paradigme o metabolizmu vode u tijelu u svakodnevnu
medicinsku praksu.

Drutvene utede
Kad se opisana promjena paradigme u medicini u potpunosti usvoji i primijeni,
utedjet e se velik dio ogromnih i nepotrebnih trokova zatite zdravlja i drutvenih
izdataka.
Hipertenzija i s njom povezani kardiovaskularni poremeaji naciju kotaju vie od 100
milijardi dolara godinje. Bol u leima pretvara se u godinji drutveni gubitak od 80
 88
milijardi dolara. Reumatske bolesti zglobova pogaaju 20 milijuna starijih osoba i
kotaju naciju vie desetaka milijardi dolara svake godine - da nabrojim samo neke
primjere.
Od priblino 850 milijardi dolara potroenih na zdravstvo, samo u 1992. godini, oko
50-60 posto je najvjerojatnije izazvano primitivnim grekama u vezi s kroninom
dehidracijom i s njom povezanim tjelesnim signalima koje bi trebalo shvatiti kao
glavne indikatore ei u tijelu.
Jednostavan ispravak ove dugotrajne znanstvene pogreke moe obrnuti
proraunski deficit ove nacije. U svakom sluaju, promjena paradigme e takoer
stvoriti mnogo zdravije drutvo.
Procjenjuje se da e podivljali trokovi zdravstva u ovom drutvu dosegnuti 1,6
bilijuna dolara do 2000. godine i porasti na 28% bruto nacionalnog proizvoda do
2010. ak i uz takav rast trokova, barem 50 milijuna ljudi sebi nee moi priutiti
plaanje rastuih trokova zdravstvenog osiguranja, i bit e lieni odgovarajue
njege.
Promjena paradigme e obrnuti ovaj "neizbjeni trend rasta trokova zdravstvene
zatite. Pozivam vas da podijelite informaciju iz ove knjige s vaim roacima i
prijateljima. Napravit ete im uslugu. Time to ete pozitivno odgovoriti na ovaj poziv,
istovremeno ete pomoi naciji da smanji trokove svog zdravstva za najmanje 60%.
Zloin je da se krajem 20. stoljea ljudska e za vodom jo uvijek lijei sporim
otrovima.
Imam jednu molbu. Ako vam informacija iz ove knjige pomogne, molim vas da mi
poaljete krai izvjetaj o vaem stanju i o tome kako vam je poveani unos vode
pomogao. Moramo dokumentirati to je mogue vie informacija o kroninoj
dehidraciji.
Ovo je vrlo mlada znanost. Potreban je doprinos svih koji testiraju informaciju. Vae
sudjelovanje potedjet e druge sa slinim problemima nepotrebnih patnji koje
lokalna dehidracija moe izazvati, a da ne bude prepoznata. Kao i pisma objavljena u
ovoj knjizi, va doprinos moe osvijetliti put drugima u budunosti.

Na kraju
Na temelju navedenog fiziolokog pristupa pojavi bolesti, da nas je mogue zauzeti
odluan stav i unutar dva desetljea na Zemlji okonati glavne bolesti izazvane
dehidracijom. Javnost mora zahtijevati promjenu paradigme i sama usvojiti novu
paradigmu da bi oslobodila ovjeanstvo od svih pogrenih "znanstvenih" koncepcija
koje se i dalje odravaju u zdravstvenom sustavu radi zarade i irenja biznisa. Moji
kolege u medicinskoj struci takoer moraju prestati lijeiti signale tjelesne dehidracije
nekritinom upotrebom farmaceutskih sredstava i invazivnih procedura.
Godine 1990., predsjednik i svi lanovi uprave Amerikog udruenja lijenika primili
su poziv od strane Zaklade za jednostavnost u medicini da podijele informaciju o
promjeni paradigme o metabolizmu vode u tijelu sa svojim aktivnim kolegama u
medicinskoj struci. Taj je poziv kasnije objavljen u izdanju asopisa Pojednostavljena
znanost u medicini za 1991. godinu. Takoer je predstavljen na sljedeim
stranicama, kao i prepiska s lanovima AMA. Bit ete informirani o nekim akcijama
koje su poduzete da bi moja otkria o kroninoj dehidraciji stigla do vas preko
lanova AMA.
Ovo je poziv koji morate energino proslijediti svojim osobnim lijenicima i
zaposlenima u zdravstvenom sustavu naeg drutva. Sada je dostupno i vie nego
dovoljno znanstvenih informacija da bismo mogli zahtijevati nune promjene u
 89
dananjoj strukturi zdravstvenog sustava. Molim vas, nemojte biti ravnoduni prema
tunoj patnji i boli.
Zauzmite odluan stav i prekinite dananji podmukli rad zdravstvenog sustava protiv
onih koji jo ne znaju da je kronina dehidracija osnovni razlog veine degenerativnih
bolesti ljudskog tijela. Vidite, time to je odluila preutjeti otkrie da ljudsko tijelo ima
velik broj sofisticiranih signala ei, AMA je pretvorila svoje poetno neznanje o ovoj
injenici u podmuklu operaciju protiv javnosti. ini se da na to upuuju i pisma
objavljena na sljedeim stranicama.

Prepiska

C. John Tupper, dr. med.

Predsjednik Ameriko udruenje lijenika
535 North Dearborn Street
Chicago, IL 60610
24. srpnja 1990.

Dragi nr. Tupper, ini se da dananji status klinike medicine izaziva podosta kritike
kod javnosti kojoj je potrebna zdravstvena njega, ali koja je nezadovoljna, kao i kod
poreznih obveznika koji moraju snositi rastue trokove zdravstvenog sustava.
lanak Kathryn Welling u BARRON'S-u od 11. svibnja daje prognozu razvoja ovog
problema u sumornoj budunosti. Situacija ne mora biti tako potpuno beznadna. Sve
to je potrebno da bi ta naizgled beznadna situacija postala puna nade i znanstveno
blagoslovljenih mogunosti, je jednostavna promjena paradigme u osnovnom
razumijevanju fiziologije ljudskog tijela i njena primjena u praksi klinike medicine.
Slijede najvanije toke ove promjene paradigme. Ljudsko tijelo ima velik problem
povezan s normalnom regulacijom vode, koji je uzrokovan postupnim gubitkom
osjeta ei. Taj primjer se u medicinskoj praksi sree dovoljno esto da ga nije
potrebno objanjavati. Ipak, priloili smo The Lancet Editorial od 3. studenog 1984. i
lanak Paddya Phillipsa od 20. rujna 1984., kako bismo iskljuili svaku sumnju po
tom pitanju.
Ako je voda vana za ljudsko tijelo, onda njen gubitak mora ostaviti neke tragove
koje treba razjasniti. Kod takvih stanja nedostatka vode, zanemarivanje sloenih
sustava primarnog unosa vode i njene raspodjele u tijelu i kemijsko priguivanje
pojedinih regulatora vode unutar istih sustava, nije u interesu kliniki tretirane osobe,
tim vie to ti sustavi poinju stvarati tako jasne signale! Objavljeni saetak mog
izlaganja o neurotransmiteru histaminu i sadraj publikacije Pojednostavljena znanost
u medicini pokuavaju pokriti neke od detalja koji se tiu navedene diskusije.
Kao suosjeajni kolega, pozivam Vas da vrlo ozbiljno razmotrite predloenu
promjenu paradigme. Takoer, s poloaja vodstva i povjerenja koje su Vam ukazali
vai aktivni kolege iz struke, pozovite ih da proue promjenu paradigme i primjene ju
na njegu pacijenata. Moja klinika i teorijska prouavanja otkrivaju da e promjena
paradigme s potpune usmjerenosti znanstvene panje na otopljene tvari u tijelu, na
prouavanje raznih poremeaja sustava uzrokovanih loom regulacijom metabolizma
otopine koji alje signale - poploati put razvoju mnogih djelotvornih rjeenja za
glavne zdravstvene probleme u drutvu.
Trenutno prihvaena paradigma, koja lijeniku doputa da "maltretira" signale
jednostavnog nedostatka vode u tijelu i njegovih projekcija koktelom farmaceutskih
proizvoda, nije prikladna za rjeavanje potreba i problema kronino dehidriranih
 90
bolesnika. Sigurno nee doprinijeti ni poveanju ugleda lijenika u klinikama. tovie
- ona je do apsurda tetna za drutvo u kojem svi nastojimo ivjeti bez straha da e
nas uguiti porezi zbog kumulativnih posljedica naslijeene elementarne pogreke u
znanosti o fiziologiji. Ako je ispravna promjena paradigme profesionalno poeljna,
sada je vrijeme za djelovanje i naputanje pristranosti! utnja i oklijevanje kojima se
gubi dragocjeno vrijeme, samozadovoljstvo, pa ak i emocionalna odbojnost prema
promjeni paradigme kod pripadnika nae struke koji rade na klinikama i na
poloajima koji odreuju politiku, samo e izazvati kritike javnosti u skoroj budunosti.
Nadam se da moj ozbiljan entuzijazam oko poticanja kolega na usvajanje promjene
paradigme odraava moju iskrenu profesionalnu dobru volju. Priznaje se da je
ispravna promjena vrlo poeljna. Menutim, na temelju znanstvenih informacija do
kojih je dola, Zaklada ne smatra da je nastavak statusa quo u praksi klinike
medicine u interesu drutva. Zato Vas pozivamo da ponete stvarati program na
temelju kojeg e lanovi Amerikog udruenja lijenika moi procijeniti i prihvatiti
izloene promjene paradigme.
elim Vam puno uspjeha u ostvarivanju novih mogunosti kroz pristup zdravstvenim
potrebama naeg drutva na temelju znanstveno opravdane promjene paradigme.
Vai bi komentari pomogli razjasnili koji bi trebao biti sljedei korak na putu i pravac
uspostavljanja nove paradigme, tako potrebne javnosti.
Iskreno,
F. Batmanghelidj
Zaklada za jednostavnost u medicini

Saetak, "Neurotransmiter histamin:

Alternativno gledite"
Pojednostavljena znanost u medicini, br. 1, travanj 1990.
Zaglavlje AMA-e
28. kolovoza 1990.
F. Batmanghelidj, dr. med.
Zaklada za jednostavnost u medicini
P. 0. Box 3267
Falls Church, VA 22042

Dragi dr. Batmanghelidj, ovo je odgovor na vae pismo od 24. srpnja u kojem ste
predstavili vau koncepciju o regulaciji vode i problemima povezanim s nedostatkom
vode u tijelu, posebno kod starijih osoba. Podijelit u ovu informaciju s naim
osobljem.
Hvala Vam to nas obavjetavate o svojim aktivnostima.
Slijedi tekst pisma dr. C. Johna Tuppera, predsjednika AMA-e
Iskreno,
C. John Tupper, dr. med.

Nije mi se uinilo da ovo pismo pokazuje iskreno zanimanje za napredak medicine.

Odluio sam objaviti svoje pismo dr. Tupperu i njegov odgovor u asopisu Zaklade i
poslati primjerak tog asopisa s popratnim pismom dr. Ringu, koji je tada izabran za
predsjednika AMA-e.
 91
Zaklada za jednostavnost u medicini
John J. Ring, dr. med.
Predsjednik
Ameriko udruenje lijenika
535 North Dearborn Street
Chicago, IL 60610

Dragi dr. Ring, drago mi je to Vam mogu poslati primjerak izdanja publikacije
Pojednostavljena znanost u medicini za 1991. godinu. U 1990. smo pozvali Ameriko
udruenje lijenika da pone razmatrati promjenu paradigme u istraivanjima
ljudskog tijela, na nain koji smo izloili. Smatramo da je odgovor dr. Tuppera,
tadanjeg predsjednika AMA-e, bio okolian, neodluan i bez sadraja.
Odluili smo objaviti pismo poziva i njegov odgovor u izdanju SMS-a za 1991.
godinu.
Sada je evidentirana injenica da smo kroz promjenu paradigme AMA-i,
kvalificiranom tijelu iji zadatak i jest pronalaenje jednostavnijih naina lijeenja,
predstavili znanstveno utemeljena rjeenja za neke od zdravstvenih problema.
Odsad je na vama da opravdate razloge zato AMA nije istraila i objavila mogua
jednostavnija rjeenja zdravstvenih problema koja bi procjena promjene paradigme
mogla ponuditi narodu - narodu koji oajniki treba bolji i jeftiniji zdravstveni sustav, a
mi, pripadnici medicinske struke, zakleli smo se da emo im ga pruiti.
Iskreno,
F. Batmanghelidj

Od dr. Roya Schwarza primio sam sljedee pismo sa zaglavljem AMA-e:

Ameriko udruenje lijenika
Lijenici predani zdravlju Amerike
M. Roy Schwarz, dr. med.
Potpredsjednik
Medicinska znanost i obrazovanje
11. rujna 1991.
F. Batmanghelidj, dr. med.
Zaklada za jednostavnost u medicini
P. 0. Box 3267
Falls Church, VA 22042

Dragi dr. Batmanghelidj, najljepa Vam hvala na vaem pismu od 21. kolovoza 1991.
koje je bilo upueno dr. Johnu J. Ringu. asopis koji ste priloili, Pojednostavljena
znanost u medicini, proslijedit u radi informacije odgovarajuem znanstvenom
osoblju ovdje u Amerikom udruenju lijenika (AMA). AMA Vam zahvaljuje to nas
izvjetavate o svom radu.
Iskreno,
dr. med M. Schvrarz

Treba li uope rei, nita nije uinjeno da bi se sprijeila upotreba kemikalija za

lijeenje kronine dehidracije ljudskog tijela. Ako ljudi ne ponu odluno
izraavati svoje negodovanje zbog nastavka ove podle operacije, drutvo e
nastaviti patiti od loeg zdravlja i financijski e propadati zbog iskoritavanja.
 92

O autoru
Dr. F. Batmanghelidj roen je 1931. u Teheranu u Iranu. Godine 1946., tek nekoliko
mjeseci po zavretku Drugog svjetskog rata, bio je poslan u ekskluzivnu srednju
kolu u Edinburghu u kotskoj. Unato velikoj konkurenciji povratnika iz vojske,
upisao se u medicinsku kolu u bolnici St. Mary na Londonskom sveuilitu, kao
student druge godine. Po zavretku studija imao je ast biti izabran za jednog od
lijenika u vlastitoj medicinskoj koli.
Potrebe njegove zemlje za suvremenim sredstvima bile su daleko vee od onoga to
je u to vrijeme bilo dostupno zdravstvenom sustavu. Na odreenoj toki svoje
profesionalne karijere u Iranu, shvatio je da je otvaranje bolnica i medicinskih i
sportskih centara vie u skladu s hitnim potrebama drutva. Odmah nakon revolucije
1979., bavio se dovravanjem humanitarnog medicinskog centra za obiteljsku njegu,
najveeg medicinskog kompleksa u Iranu.
Da bi ga osudila zbog njegovog poziva da slui ovjeanstvu, iranska revolucionarna
vlada odluila ga je zatvoriti i konfiscirati mu svu osobnu i obiteljsku imovinu. U tom
cilju, podigli su svakojake optube protiv njega i pripremili teren za njegovo
pogubljenje.
Meutim, kad je revolucionarna garda shvatila da je koristan kao lijenik meu
zatvorenicima, do daljnjeg je odgodila scenarij njegovog smaknua.
Na poetku svog tamnovanja u zatvoru Evin, kasno jedne noi, dr. Batmanghelidj
otkrio je ljekovitu vrijednost vode kod ira na elucu kad je, umjesto lijekova koje nije
imao, pacijentu koji je trpio jake bolove prepisao dvije ae vode. Za osam minuta bol
je prestala, i poela je, kako on smatra, nova era u napretku medicine. Iduih 25
mjeseci postao je potpuno zaokupljen klinikim istraivanjima ljekovite vrijednosti
vode kod smanjenja stresa i lijeenja bolesti povezanih sa stresom, a u zatvoru Evin
imao je savrene uvjete za prouavanje stresa.
Doao je trenutak suenja, i on je trebao odgovarati za 32 izmiljene optube koje su
povlaile smrtnu kaznu. Kao svoju krajnju obranu, sucu je predoio lanak o lijeenju
ira na probavnim organima pomou vode.
Potedjeli su mu ivot da bi mogao nastaviti svoja istraivanja. lanak koji je napisao
u zatvoru na kraju je bio objavljen u asopisu Iranskog medicinskog savjeta 1982.
godine.
Primjerak je poslan i u London, gdje je preveden i potom poslan profesoru
gastroenterologije na sveuilitu Yale. Izvjetaj o njegovom otkriu kasnije je
objavljen u Journal of Clinical Gastroenterology za lipanj 1983., kao lanak gosta
urednitva, i o njemu je pisao i The New York Times. U lipnju 1982. puten je iz
zatvora. Nekoliko mjeseci kasnije pobjegao je iz Irana i otiao u Ameriku da bi dalje
istraivao svoje otkrie i konano ga uveo u medicinu, za znanstvenika i istraivae u
SAD.
Priroda je oima i umu dr. Batmanghelidja otkrila ljekovita svojstva obine vode iz
slavine, to je do tada bila skrivena pojava. Godine 1983. osnovana je "Zaklada za
jednostavnost u medicini", da bi nastavila daljnja istraivanja ove teme i postala
nositelj promjena u sadanjoj medicinskoj strukturi. Godine 1987. nakon pet godina
neprekidnog prouavanja najnovije literature u Americi, on je grupi odabranih
istraivaa raka iz raznih europskih zemalja i Amerike, koji su se okupili u Grkoj,
odrao gostujue predavanje pod naslovom "Bol: potreba za promjenom paradigme".
Glavni dijelovi sadraja ove knjige predstavljeni su grupi znanstvenika, a lanak o
tome objavljen je u asopisu Anticancer Research 1987. godine.
 93
Godine 1992. pozvan je da posjeti Iran, i doputeno mu je da svoja gledita iznese
na televiziji. Takoer se obratio profesorima na Teheranskom sveuilitu i bolnicama
za obuku. Danas iranski narod isprobava jednostavnost s kojom voda moe izlijeiti
mnoge od njegovih zdravstvenih problema. Snana reakcija javnosti prinudila je
mnoge lijenike da odustanu od tradicionalne upotrebe lijekova u sluajevima gdje i
sama voda moe pomoi - lijenici se vie nisu mogli suprotstavljati toj ideji.
Ova i druge knjige, te video kaseta o bolu u leima dio su obrazovanja javnosti koja
mora postati svjesna uinka kronine dehidracije ljudskog tijela na nastanak bolesti.
U ovoj je knjizi dr. Batmanghelidj s itateljima podijelio rezultate svojih opirnih
klinikih i znanstvenih istraivanja o metabolizmu vode u tijelu. On eli pokazati kako
na jednostavan nain zdravstveni sustav ove zemlje moe postati puno naklonjeniji
prema pacijentu, umjesto da bude sredstvo postizanja komercijalnih ciljeva
farmaceutske industrije. Dr. Batmanghelidj smatra da e - kada javnost postane
svjesna ove promjene paradigme i pone razumijevati da nema komercijalnih ciljeva
u zagovaranju lijeenja njihovih dehidriranih tijela vodom - znanstveno utemeljen
preobraaj zdravstveno sustava postati dobrodola stvarnost.

Neki od komentara
Jedan nam je ovjek ponudio rjeenje za visoke izdatke u zdravstvu - vodu.
- Paul Harvey

Hvala, dr. Batmanghelidj. Stavio sam vau knjigu odmah pokraj Biblije i itam ih obje.
- Dick Gregory

Posebno me se dojmilo jasno objanjenje dr. Batmanghelidja kako je nedostatak

vode primarni uzrok hipertenzije, od koje boluje 50 milijuna Amerikanaca.
- Julian Whitaker,
dr. med., Health & Healing

Govori se da riba najvjerojatnije nije svjesna prisutnosti vode; ova knjiga pokazuje da
ni mi nismo puno bolji. Uglavnom smo lijeili simptome, i to esto pogreno, ali
ovakva remek-djela nastaju zato da bi dovela do promjena koje slue kao uzor.
Nauimo li ovu lekciju, mogli bismo zaustaviti prebrzi odlazak naih pacijenata putem
kojim odlazi sve to je od krvi i mesa.
- recenzije knjiga, Journal of Clinical Gastroenterology

Nakon to sam proitao mnoga novija djela dr. Batmanghelidja, ukljuujui i ovaj
biser od knjige, Vae tijelo vapi za vodom, posve mi je jasno da je ovo djelo
revolucionarno i da je u stanju pomesti pred sobom gotovo sve bolesti. Kao kardiolog
internist, smatram da je knjiga lako razumljiva, uvjerljiva i fundamentalna. Ovo je
djelo od Boga poslano za sve nas.
- Dan C. Roehm, dr. med.

Kako samo "majmunski um" voli skakutati naokolo, zapetljavajui se u vorove

sloenim rjeenjima dok zanemaruje veliku vanost onog jednostavnog! Okolnosti su
pomogle dr. Batmanghelidju da opazi elegantnu vanost jednog faktora kojeg
preesto previamo - vode.
- Jule Klotter, Townsend Letterfor Doctors
 94
Knjige dr. Batmanghelidja pune su zdravog razuma i ispravnih medicinskih savjeta.
Njegov nain lijeenja dolazi do sri problema, do uzroka bolesti i nitko tko ih je imao
sree proitati nee poaliti to ih je kupio.
- dr. sc. Laurence A. Malone,
dr. med., dekan za akademske poslove,
The learning Center for College sciences, Ohio

Mislim da vai uvidi spadaju meu najudesnije koje sam susreo u medicini.
esnaest godina prakse u ginekologiji i osam godina rada na mjestu lijenika ope
medicine omoguile su mi da steknem gledite iz kojega mogu cijeniti potencijale
vaih sugestija.
- L. B. Works, dr. med.

Na temelju opsenih klinikih i znanstvenih istraivanja, pisac zakljuuje da tijelo

posjeduje velik broj naina za signaliziranje ei. Na brojne simptome dehidracije do
sada se gledalo kao na klasine tjelesne bolesti.
- Frontier Perspectives,
The Center for Frontier Sciences at Temple University

Nakon mnogih godina prouavanja i medicinske prakse, korisno je i nadahnjujue

otkriti rjeenje za mnoga degenerativna stanja koje je u svojoj knjizi Vae tijelo vapi
za vodom divno objasnio dr. Batmanghelidj. Informacije ove vrste popunjavaju
prazninu koja ostaje po zavretku klasinog obrazovanja.
- Robert Battle, dr. med.

Hvala vam na vaem pravovremenom savjetu da za lijeenje svoje astme koristim

kombinaciju soli i vode... koja ne samo da je smirila moj kaalj, nego ga je u
potpunosti uklonila. Hvala vam jo jednom to ste s nama podijelili svoje uvide u
sloene probleme.
- Jose A. Rivera, dr. med.

To je dobro napisana knjiga koju je lako razumjeti. Mislim da bi ovu knjigu trebalo
uvrstiti u obaveznu lektiru u svim osnovnim, srednjim i visokim kolama. Ona e
sprijeiti nastanak mnogih bolesti i tegoba bez gotovo ikakvih dodatnih trokova.
- Hiten Shah, dr. med.
klinika San Jacinto, Kalifornija

Batmanghelidj nas vodi kroz ove elemente toku po toku i tka velianstvenu
tapiseriju, ako ne i mrtvaki pokrov alopatske medicine - ne moemo oboje biti u
pravu.
- The Biotron Connection Natural Healing

"Najvee zdravstveno otkrie na svijetu."

Sam Biser,
The University of Natural Healing

Batmanghelidjeva knjiga Vae tijelo vapi za vodom pogaa u sr problema. Toka!

- Arthur Moll, D.C.

Dr. Batmanghelidj je istraio fenomen bola i metabolizam vode u tijelu. Njegovo

 95
istraivanje, objavljivano u brojnim znanstvenim asopisima, dovelo ga je do toga da
bol smatra "pouzdanim, ali rijetko prepoznatim signalom lokalnog nedostatka vode u
tijelu."
- The Rotarian

DOKTOR OTKRIVA LIJEK ZA IR - Poelo je s nekim pacijentom koji je jedne noi

dobio neizdrive bolove od ira. Doktor ga je lijeio s 500 ccm vode. Njegova je bol
popustila, a potom i potpuno nestala. Lijenik je bio do te mjere zadivljen da je
pacijentu odredio terapiju od dvije ae vode est puta dnevno i time postigao
"kliniko" izljeenje napada ira.
- The New York Times, znanstvena rubrika

Kad dr. Batmanghelidj govori o ai vode, on o njoj ne razmilja kao o polupunoj ili
polupraznoj. U njoj vidi au ispunjenu esencijalnom ivotnom tekuinom. O njoj
razmilja kao o neemu to razgrauje sve nae bolesti i produuje nam ivot do
duboke starosti. O njoj razmilja kao o naoj budunosti.
- The Washington Times

MEDICINSKA ATOMSKA BOMBA! Novo! Ova knjiga uglednog lijenika aktivirala je

medicinsku atomsku bombu - potpuno novu paradigmu u smislu uzroka i prevencije
mnogih degenerativnih bolesti! Proitajte ovu nevjerojatnu knjigu, to je neto to
dugujete svome tijelu!
- Nutri-Books

Prosjean Amerikanac alosno je neobavijeten o vodi. Veina ljudi misli da pije

dovoljno vode, ali to nije istina. Knjiga dr. Batmanghelidja pokrenut e plimu javnog
uvaavanja udesnih svojstava vode.
- The Connection Newspaper

Mi smo, kae dr. Batmanghelidj u svojoj krajnje kontroverznoj knjizi Vae tijelo vapi
za vodom, zaboravili kako odgovoriti na brojna upozorenja na e koja nam nae
tijelo upuuje. Ali ako umjesto uzimanja analgetika i lijekova jednostavno popijemo
dovoljnu koliinu obine vode, vjerojatno emo otkriti da ne samo bol, ve i sama
bolest, zauvijek nestaju.
- The Indipendent, London, Engleska