22. 12. 2022. 18:23 https://emedicine.medscape.

com/article/2185837-print
 

 
emedicine.medscape.com

Poremećaj ženskog orgazma

Ažurirano: 24. srpnja 2018
Autor: Adrian Preda, dr. med.; Glavni urednik: David Bienenfeld, dr. med 

Pregled

Practice Essentials
Poremećaj ženskog orgazma (FOD) uključuje poteškoće u postizanju orgazma, znatno smanjeni intenzitet orgazma ili
oboje.

znaci i simptomi

Povijest bolesti treba obuhvatiti sljedeće:

Kronična i akutna medicinska stanja, uključujući psihijatrijska stanja

Trenutačni i, kada je relevantno, prošli lijekovi, lijekovi bez recepta i dodaci prehrani

Bilo kakvi obrasci zlouporabe supstanci

Seksualne tegobe

Mnogi pacijenti nerado dobrovoljno podnose seksualne pritužbe. Dobra opća strategija za prikupljanje seksualne povijesti
mogla bi uključivati sljedeće korake:

Prvo, objasnite razloge za ispitivanje o seksualnim temama, istovremeno suosjećajući s nevoljkošću pacijenta da
razgovara o intimnim temama

Zatim postavite otvorena, općenita pitanja o ukupnoj razini seksualnog interesa i zadovoljstva

Postupno uvodite temu seksualnih problema

Kako se odnos poboljšava, postavljajte konkretnija, zatvorena pitanja koja se odnose na detalje seksualne aktivnosti.
Fizički pregled uključuje sljedeće:

Opći pregled

Pregledi srca, zdjelice i neurološki pregledi kako bi se eliminirali svi postojeći medicinski problemi koji bi mogli
pridonijeti orgazmičkoj disfunkciji

Ispitivanje mentalnog statusa (obično normalno u primarnoj FOD; potrebno je ispitati blago, tjeskobno ili depresivno
raspoloženje ili afekt)

Pogledajte Prezentaciju za više detalja.

Dijagnoza
Po definiciji, dijagnoza FOD zahtijeva ispunjavanje sljedećih kriterija:

Drugi poremećaj ne objašnjava orgazmičku disfunkciju bolje od FOD-a

Disfunkcija nije isključivo posljedica izravnog fiziološkog učinka tvari (npr. droga ili lijek) ili općeg zdravstvenog stanja

Laboratorijska obrada treba uključiti sljedeće:

Kompletna krvna slika (KKS)

Panel za kemiju

Hormonska ploča

https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print 1/12
22. 12. 2022. 18:23 https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print

Razine vitamina B-12 i folata

Informativni panel o hormonima trebao bi uključivati sljedeće:

Test štitnjače (hormon koji stimulira štitnjaču [TSH] i slobodni T4)

Estradiol

Folikulostimulirajući hormon (FSH) i luteinizirajući hormon (LH

Prolaktin

Testosteron (ukupni i slobodni) samo u praćenju terapije testosteronom

Vidi Workup za više detalja.

Upravljanje

Općenito, početni cilj terapije FOD-a je omogućiti pacijentu postizanje željenog orgazma u svim okolnostima.

Psihoterapijske intervencije uključuju sljedeće:

Kognitivna bihevioralna terapija

Fokus terapija osjeta

Dodatni pristupi (npr. spolni odgoj, obuka komunikacijskih vještina i Kegelove vježbe)

Usmjerena masturbacija

Eros uređaj za terapiju klitorisa

Terapija za parove ili obitelj

Individualna seksualna terapija ili terapija za parove

U pravilu, farmakološke intervencije za sekundarnu anorgazmiju trebaju uzeti u obzir temeljnu medicinsku etiologiju, kako
slijedi:

Anorgazmija izazvana antidepresivima – Smanjite dozu antidepresiva ili prijeđite na drugi lijek; alternativno, dajte
bupropion

Anorgazmija povezana sa zlouporabom supstanci – Prepoznajte i liječite temeljnu zlouporabu

Anorgazmija u žena u postmenopauzi sa smanjenom seksualnom željom – Razmotrite testosteron plus estrogen ili
tibolon

Trenutačno nijedan lijek nije posebno odobrila FDA. Sredstva koja su korištena, s mješovitim rezultatima, uključuju sljedeće:

Bupropion

Inhibitori fosfodiesteraze tipa 5 (npr. sildenafil, tadalafil i vardenafil)

Apomorfin

Do danas nije dokazano da bilo koje farmakološko sredstvo pokazuje dugoročne korisne učinke na orgazmičku funkciju kod
žena s FOD-om, osim placebo učinka.

Pogledajte Liječenje i lijekovi za više pojedinosti.

Pozadina
Poremećaj ženskog orgazma (FOD) uključuje poteškoće u postizanju orgazma, znatno smanjeni intenzitet orgazma ili
oboje.[1]

Sam ženski orgazam sveobuhvatno je definiran kao "varijabilni, prolazni vršni osjećaj intenzivnog užitka koji stvara
izmijenjeno stanje svijesti, obično popraćeno nevoljnim, ritmičkim kontrakcijama poprečno-prugaste cirkumvaginalne
muskulature zdjelice, često s popratnim kontrakcijama maternice i anusa te miotonijom koja nestaje seksualno izazvana
vazokongestija (ponekad samo djelomično), obično s indukcijom dobrobiti i zadovoljstva." [2]

https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print 2/12
22. 12. 2022. 18:23 https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print

Posebnu pozornost treba obratiti na pojmove "varijabilno", "obično", "često", "ponekad" i "djelomično" u ovoj definiciji.
Korištenje takvih izraza u izjavi koja je navodno trebala biti precizna i specifična može značiti da je subjekt koji se definira
zapravo vrlo varijabilan, da postoji malo slaganja o njegovim objektivnim karakteristikama, ili oboje.

Tradicionalno gledište koje promiču Masters i Johnson je da je muški i ženski seksualni odgovor karakteriziran postupnim,
uzastopnim napredovanjem događaja koji počinju sa seksualnim interesom i kulminiraju s orgazmom.[3, 4] Međutim, ovaj
linearni model pokazao se samo marginalno. korisno za procjenu i liječenje seksualnih poteškoća žena. Sukladno tome,
trenutno gledište uključuje ideju da ženski seksualni odgovori uma i tijela mogu slijediti više od jednog postavljenog obrasca.

Što se tiče seksualne motivacije, većina autoriteta se slaže da svijest o seksualnoj želji na početku željenog seksualnog
iskustva nije potrebna za postizanje orgazma, osobito kod žena. Bilo seksualna ili neseksualna erotska stimulacija može
rezultirati orgazmom. Nadalje, usprkos seksualnom zadovoljstvu, orgazmi se mogu dogoditi više puta ili uopće ne.

Vlasti sve više prihvaćaju da tradicionalni pogled na jednostavno, postupno, linearno napredovanje kroz faze želje,
uzbuđenja, orgazma i rješenja vjerojatno previše pojednostavljuje i možda mistificira procjenu seksualnog odgovora.
Napredak u ovom području u posljednjih nekoliko desetljeća sugerira da odgovarajuća procjena seksualnog odgovora mora
uzeti u obzir mnoge varijable i moguće ishode, osobito kod žena.[5]

Dijagnostički kriteriji (DSM-5)

Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje, peto izdanje (DSM-5), klasificira FOD kao pripadnik skupine
poremećaja seksualne disfunkcije koji su obično karakterizirani klinički značajnom nesposobnošću seksualnog odgovora ili
doživljavanja seksualnog užitka.[1]

Seksualno funkcioniranje uključuje složenu interakciju između bioloških, sociokulturnih i psiholoških čimbenika, a složenost
te interakcije otežava utvrđivanje kliničke etiologije seksualne disfunkcije. Prije nego što se postavi bilo kakva dijagnoza
seksualne disfunkcije, prvo se moraju riješiti problemi koji se mogu objasniti neseksualnim mentalnim poremećajem ili
drugim stresorima. Stoga, osim kriterija za FOD, mora se uzeti u obzir sljedeće:

Čimbenici partnera (npr. seksualni problemi partnera ili zdravstveni problemi)

Čimbenici veze (npr. problemi u komunikaciji, različite razine želje za seksualnom aktivnošću ili partnersko nasilje)

Individualni čimbenici ranjivosti (npr. povijest seksualnog ili emocionalnog zlostavljanja, postojeća psihijatrijska stanja
kao što je depresija ili uzroci stresa kao što je gubitak posla)

Kulturni ili vjerski čimbenici (npr. inhibicije ili proturječni stavovi u vezi sa seksualnošću)

Medicinski čimbenici (npr. postojeće zdravstveno stanje ili učinci droga ili lijekova)

Specifični DSM-5 kriteriji za FOD su sljedeći[1]:

U gotovo svim ili svim (75-100%) seksualnim aktivnostima, iskustvo ili (a) izrazito odgođenih, izrazito rijetkih ili
odsutnih orgazama ili (b) izrazito manje intenzivnih orgazama

Gore navedeni simptomi trajali su otprilike 6 mjeseci

Gore navedeni simptomi uzrokuju značajnu nevolju pojedincu

Disfunkcija se ne može bolje objasniti neseksualnim mentalnim poremećajem, zdravstvenim stanjem, učincima lijeka
ili lijekova, ili teškim problemom u vezi ili drugim značajnim stresorima

Ozbiljnost ženskog orgazmičkog poremećaja označava se kao blaga, umjerena ili teška na temelju razine uznemirenosti
koju pacijentica pokazuje zbog simptoma. Trajanje disfunkcije navedeno je kako slijedi:

Doživotno (prisutno od prvog seksualnog iskustva)

Stečena (razvija se nakon razdoblja relativno normalne seksualne funkcije)

Osim toga, kontekst u kojem se javlja disfunkcija naveden je kako slijedi:

Generalizirano (nije ograničeno na određene vrste stimulacije, situacije ili partnere)

Situacijski (ograničen na određene vrste stimulacije, situacije ili partnere)

Patofiziologija
Ženski seksualni odgovor prvenstveno je posredovan preko refleksa leđne moždine pod tonično silaznom inhibicijskom
kontrolom moždanog debla. Aferentni signali od stimulacije klitorisa prenose se pudendalnim živcem. Signali iz vaginalne
stimulacije prenose se preko zdjeličnog živca uz pudendalni i hipogastrični živac.

https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print 3/12
22. 12. 2022. 18:23 https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print

Nucleus paragigantocellaris u ventralnoj meduli, koja ima izravne projekcije na eferentne neurone zdjelice i interneurone u
lumbosakralnoj leđnoj moždini, čini se važnim regulatornim mjestom koje posreduje u orgazmu.[6] Aktivacija simpatičkog
živčanog sustava (SNS) olakšava ženski seksualni odgovor.[7] Ova simpatička dominacija je obrnuta kod muškaraca, kod
kojih aktivacija SNS-a inhibira seksualni odgovor.

Postoji relativno niska korelacija između psihofizioloških mjera vaginalnog krvotoka i verbalnih izvješća o seksualnom
uzbuđenju. To ukazuje ili da su žene manje osjetljive od muškaraca na promjene u genitalnom krvotoku ili, alternativno, da
žene cijene informacije o vanjskom podražaju zajedno s unutarnjim fiziološkim promjenama u svojoj procjeni seksualnog
uzbuđenja.[8]

Erotska stimulacija koja rezultira ženskim orgazmom može potjecati iz različitih genitalnih i negenitalnih mjesta. Iako su
klitoris i vagina najčešća mjesta stimulacije koja rezultiraju orgazmom, stimulacija drugih mjesta na tijelu (npr. periuretralni
glavić, dojka, bradavica ili mjehur) može izazvati orgazam, kao i mentalne slike, fantazije ili hipnoza [9]

I estrogeni i androgeni uključeni su u regulaciju libida i seksualne reakcije. Uloga testosterona u seksualnoj disfunkciji kod
žena nije dobro utvrđena; smanjene razine estradiola povezane su sa smanjenim seksualnim interesom i uzbuđenjem.[10]

Važno je napomenuti da se čini da svjesnost nije apsolutni uvjet za pojavu orgazama; Zabilježeno je da se orgazmi u zrelih
žena javljaju tijekom spavanja.[11] Polatin i Douglas također su opisali fenomen spontanog orgazma za koji se nije mogao
utvrditi očiti seksualni podražaj.[12]

Pitanje neurokruga koji leži u pozadini orgazmičkog odgovora bavilo se u studijama na životinjama, a potom iu studijama
funkcionalnog neuroimaginga korištenjem pozitronske emisijske tomografije (PET) i funkcionalne MRI (fMRI).

Provedene su kliničke studije za proučavanje orgazmičkih odgovora kod žena s potpunom ozljedom leđne moždine na
razini T10 ili višoj. Takve su žene mogle doživjeti orgazam uz pomoć vaginalno-cervikalne mehaničke samostimulacije
(CSS). Ovo otkriće sugerira da bi živac vagus, zaobilazeći leđnu moždinu, mogao osigurati aferentni put za orgazmičku
percepciju.

Dodatni dokazi za ovu hipotezu dolaze iz studija PET i fMRI, koje pokazuju da CSS aktivira područje produžene moždine na
koje se projiciraju živci vagus (tj. jezgra solitarnog trakta). [13, 14] Regije mozga aktivirane tijekom orgazma uključuju
sljedeće:

Hipotalamus

Dijelovi limbičkog sustava (medijalna amigdala, hipokampus, cingularni korteks, insularni korteks i područje nucleus
accumbens-bed nucleus stria terminalis-preoptičko područje)

Neokorteks (uključujući parijetalni i frontalni korteks)

Bazalni gangliji (osobito putamen)

Cerebelum

Donji dio moždanog debla (središnja siva tvar, mezencefalna retikularna formacija i jezgra solitarnog trakta)

Podaci fMRI sugeriraju da se različite regije mozga aktiviraju u nizu. Najranija aktivacija kao odgovor na CSS događa se u
medijalnoj amigdali, insuli, bazalnim ganglijima i cingularnom korteksu. U vrijeme orgazma također se aktiviraju nucleus
accumbens, paraventricular nucleus hipotalamusa i hipokampusa.

Neki su sugerirali da razlike u vremenu regionalne aktivacije (tijekom, za razliku od prije ili nakon orgazma) mogu odražavati
relativno izravan odnos između nekih regija (npr. paraventrikularno područje hipotalamusa, medijalna amigdala, prednja
cingularna regija limbičkog korteksa , i nucleus accumbens) i orgazam.

Iako su nalazi fMRI-a zanimljivi, oni ne pomažu u razlikovanju između aktivacije koja se može dogoditi jedinstveno pri
orgazmu i postupno rastuće aktivnosti koja prelazi proizvoljni prag detekcije pri orgazmu.

Općenito, neuroimaging studije ženskog orgazma ograničene su malim uzorcima i nedostatkom kontrolnih skupina.
Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se potvrdio navodni anatomsko-fiziološki supstrat ženskog orgazma u heterogenim
populacijama i kako bi se omogućile dodatne usporedbe stanja ili grupa između aktivacije mozga tijekom orgazma i
seksualnog uzbuđenja bez orgazma, kao i za procjenu orgazma povezanog s različitim mehanizmima izazivanja (npr. ,
stimulacija klitorisa/vagine u odnosu na izazivanje temeljeno na slikama).

Koliko je autoru poznato, nijedan istraživač još nije proveo neuroimaging studije FOD-a.

Etiologija
Dob, obrazovanje, društvena klasa, religija, osobnost i problemi u vezi proučavani su u odnosu na ženski orgazam. Do
danas nema konzistentnih empirijskih nalaza koji podupiru hipotezu da sami psihosocijalni čimbenici mogu dovesti do FOD-
a.[2] Nema bitnih dokaza koji povezuju seksualno zlostavljanje u djetinjstvu s FOD-om.
https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print 4/12
22. 12. 2022. 18:23 https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print

DSM-5 navodi sljedeće čimbenike rizika za FOD[1]:

Čimbenici temperamenta – Oni uključuju različite psihološke čimbenike, uključujući zabrinutost zbog trudnoće i
tjeskobu

Okolinski čimbenici – Fizičko i mentalno zdravlje i problemi u vezi snažno su povezani s poteškoćama s orgazmom
kod žena; sociokulturni čimbenici kao što su religijske norme i očekivanja rodne uloge također mogu imati utjecaj

Genetski i fiziološki čimbenici – poznato je da multipla skleroza, oštećenje zdjeličnog živca, vulvovaginalna atrofija i
ozljeda leđne moždine utječu na funkcioniranje orgazma kod žena; lijekovi kao što su selektivni inhibitori ponovne
pohrane serotonina (SSRI) također su povezani s poteškoćama s orgazmom; mogu pridonijeti i genetski čimbenici

Epidemiologija
Statistika Sjedinjenih Država

Prijavljena prevalencija problema s orgazmom kod žena kretala se od 10% do 42%, ovisno o čimbenicima kao što su dob,
kultura te trajanje i ozbiljnost simptoma. Međutim, ove brojke možda ne odražavaju pravu prevalenciju FOD-a, utoliko što ne
uzimaju u obzir dijagnostički kriterij povezanog distresa, koji ne prijavljuju sve žene koje imaju poteškoće s orgazmom.
Varijacije u načinu na koji se simptomi procjenjuju također utječu na prijavljene učestalosti.

Najveća američka studija ženske seksualne disfunkcije, Prevalence of Female Sexual Problems Associated with Distress
and Determinants of Treatment Seeking (PRESIDE), uključujući preko 30 000 žena koje su odgovorile na standardizirane
upitnike, postavila je prevalenciju disfunkcije orgazma na oko 21%.[15]

Istraživanja žena s FOD-om obično otkrivaju da se poremećaj seksualnog interesa/uzbuđenja kod žena također
dijagnosticira u visokom postotku. Ovo zapažanje sugerira ili (a) da kliničari često zanemaruju tradicionalni kriterij odsutnosti
orgazama nakon normalne faze seksualnog uzbuđenja ili (b) da je razlika između ove dvije dijagnoze samo iluzorna, jer one
zapravo mogu odražavati zajedničku pozadinu patofiziološki put.

Nadalje, epidemiološki istraživači u području orgazmičkih poremećaja kod žena moraju se suočiti s izazovom istraživanja
ishoda na temelju subjektivnih izvješća pacijenata s lošim kolateralnim potvrdnim dokazima. Ova se situacija razlikuje od
one koja se susreće s muškarcima, kod kojih se ekvivalentna patologija može lako objektivno kvantificirati i potvrditi
suinformatorima.

S obzirom na nedostatak dobro kontroliranih studija, veliku varijabilnost i nedostatak objektivnih dijagnostičkih markera za
FOD, dostupni epidemiološki dokazi su u najboljem slučaju informativni. Potrebna su daljnja epidemiološka istraživanja kako
bi se dobila točna procjena incidencije i prevalencije ženskih poremećaja orgazma u različitim dobnim skupinama, rasama,
kulturama, statusu veze i zemljama.

Međunarodna statistika

Globalna studija seksualnih stavova i ponašanja (GSSAB) otkrila je da kod žena u dobi od 40 do 80 godina nemogućnost
postizanja orgazma varira u regijama svijeta, s učestalošću u rasponu od 10% u sjevernoj Europi do 34% u jugoistočnoj
Aziji.[16] Postoje značajne varijacije u stopama prevalencije orgazmičke disfunkcije - od 16-25% prevalencije u Australiji,
Švedskoj, Sjedinjenim Državama i Kanadi do 37% u Iranu i 72,4% u Gani.[17]

Prognoza
Malo se zna o prirodnom tijeku FOD-a ili o prognozi za žene s neliječenim FOD-om. Neki slučajevi stečenog i situacijskog
tipa vjerojatno će se riješiti spontano. Čini se da pacijenti s doživotnim i generaliziranim tipovima FOD imaju dobru prognozu
uz liječenje, ali nesigurnu prognozu bez liječenja.

Edukacija pacijenata
Za izvore obrazovanja pacijenata, pogledajte Ženski seksualni problemi.

Sljedeće web stranice također mogu biti korisne:

Anorgazmija u žena (klinika Mayo)

Poremećaji orgazma (About.com)

https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print 5/12
22. 12. 2022. 18:23 https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print

Prezentacija

Povijest
Potrebna je opsežna medicinska povijest kako bi se razumjeli kontekst i pojedinosti seksualne disfunkcije i isključila druga
medicinska stanja koja bi mogla pridonijeti ženskom orgazmičkom poremećaju (FOD).

Povijest bolesti treba sadržavati povijest kroničnih i akutnih zdravstvenih stanja, uključujući psihijatrijska stanja kao što su
anksioznost i depresija. Povijest bi također trebala uključivati popis trenutnih i, kada je relevantno, prošlih lijekova (u vezi s
anorgazmijom), lijekova bez recepta i dodataka prehrani te bi trebala navesti sve obrasce zlouporabe tvari (uključujući
zlouporabu nikotina, alkohola ili nedozvoljenih lijekovi).

Mnogi pacijenti oklijevaju dobrovoljno podnijeti seksualne pritužbe, čak i kada seksualni problem može biti sam razlog zašto
pacijent traži pomoć (tj. glavna pritužba). Dakle, odgovornost za prikupljanje seksualne anamneze leži na kliničaru, koji bi to
trebao učiniti rutinskom komponentom njegovog ili njezinog uzimanja anamneze. Dobra opća strategija može uključivati
sljedeće korake:

Prvo, objasnite razloge za ispitivanje o seksualnim temama, istovremeno suosjećajući s nevoljkošću pacijenta da
razgovara o intimnim temama

Zatim postavite otvorena, općenita pitanja o ukupnoj razini seksualnog interesa i zadovoljstva

Postupno uvodite temu seksualnih problema

Kako se odnos između liječnika i pacijenta bude poboljšavao, postavljajte konkretnija, zatvorena pitanja koja se
odnose na pojedinosti seksualne aktivnosti (npr. status obveze, seksualne sklonosti, broj partnera, učestalost i
kvaliteta seksualne izvedbe i za pacijenticu i za njezinog partnera, te rizični i zaštitni čimbenici za seksualnu
disfunkciju, uključujući anorgazmiju)

Sistematski pregled
Potreban je opći fizički pregled. Preporučuju se pažljivi kardiološki pregledi, pregledi zdjelice i neurološki pregledi kako bi se
eliminirali svi postojeći medicinski problemi koji bi mogli pridonijeti disfunkciji orgazma.[18]

U bolesnika s primarnim FOD-om nalazi pregleda mentalnog statusa obično su u granicama normale. Blago, tjeskobno ili
depresivno raspoloženje ili afekt ponekad se primjećuje kod žena s poremećajem orgazma. Ako je to slučaj, mora se
razjasniti vremenski odnos između promjena raspoloženja i seksualnih problema. Seksualni problemi mogu biti uzrok ili
posljedica depresije i tjeskobe.

DDx

Dijagnostička razmatranja
Po definiciji, dijagnoza ženskog orgazmičkog poremećaja (FOD) zahtijeva ispunjavanje sljedećih kriterija:

Drugi poremećaj ne objašnjava orgazmičku disfunkciju bolje od FOD-a

Disfunkcija nije isključivo posljedica izravnog fiziološkog učinka tvari (npr. droga ili lijek) ili općeg zdravstvenog stanja
(vidi Pregled)

Ako gore navedeni kriteriji nisu zadovoljeni, FOD se isključuje, a umjesto njega dijagnosticira se sekundarni poremećaj
orgazma. Stoga su prvi koraci u razjašnjavanju dijagnoze i uspostavljanju plana liječenja uzimanje dobre anamneze,
provođenje sveobuhvatnog pregleda (uključujući neurološki pregled) i provođenje odgovarajućeg laboratorijskog testiranja
(uključujući procjene razina estrogena i testosterona, kao i rad štitnjače).

Mogući uzročnici uključuju hormonalne poremećaje (osobito hipotireozu, Cushingov sindrom, Addisonovu bolest,
hipopituitarizam, hiperprolaktinemiju, smanjene razine estrogena i androgena[19]), kao i kronične bolesti koje utječu na opći
seksualni interes i zdravlje.

https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print 6/12
22. 12. 2022. 18:23 https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print

I depresija i anksiozni poremećaji mogu rezultirati seksualnom disfunkcijom općenito, a posebno FOD-om. Ako se ti
poremećaji dijagnosticiraju, potrebno ih je liječiti prije nego što se FOD dijagnosticira i odredi ciljano liječenje. Kod
depresivnih žena niža ekstraverzija i veći neuroticizam povezani su s poremećajima uzbuđenja i orgazma.[20]

Različiti propisani lijekovi (npr. narkotici, antidepresivi, anksiolitici, barbiturati i antikonvulzivi) i mnoge nedopuštene droge
(npr. marihuana, kokain, amfetamini i heroin) mogu utjecati na spolno funkcioniranje neizravno, izazivajući sedaciju (prije ili
nakon uporabe), ili izravno, smanjenjem orgazmičke reakcije. Ovisno o dozi, alkohol može izravno ili neizravno utjecati na
orgazmički odgovor (vidi Procjenu zlouporabe alkohola i supstanci). Pretjerana uporaba duhana ili alkohola može izazvati
vaskularna i možda neurološka oštećenja koja utječu na seksualnu funkciju.

Anorgazmija je prijavljena u najmanje jedne trećine pacijenata liječenih antidepresivima, uključujući selektivne inhibitore
ponovne pohrane serotonina (SSRI) ili venlafaksin.[21] Smanjeni libido koji bi mogao napredovati do anorgazmije čest je
štetni učinak antipsihotika koji blokiraju D2 i povećavaju razinu prolaktina putem antagonizma dopamina.

U jednoj meta-analizi, stopa spolne disfunkcije, uključujući disfunkciju orgazma, bila je 16-27% za aripiprazol, kvetiapin,
perfenazin i ziprasidon i 40-60% za klozapin, haloperidol, olanzapin, risperidon i tioridazin. [22] Studije slučajeva smanjenog
libida ili anorgazmije prijavljene su za benzodiazepine, karbamazepin, fenitoin, gabapentin, topiramat i pregabalin.[21]
Antihipertenzivi (osobito beta-blokatori) česti su uzroci poteškoća s orgazmom i kod žena i kod muškaraca.[23]

Medicinska stanja koja utječu na opskrbu zdjelice krvlju i živcima, u rasponu od hipertenzije[23] preko multiple skleroze do
Parkinsonove bolesti i dijabetičke neuropatije, ponekad mogu rezultirati anorgazmijom. Dokazi o anorgazmiji kao
sekundarnoj ozljedi leđne moždine su različiti.

Ako se utvrdi da je FOD doživotni ili generaliziran, potrebno je ispitati negativne stavove prema seksu koji bi mogli biti
rezultat seksualnih iskustava iz djetinjstva ili neriješenih osjećaja povezanih s ranim iskustvima seksualnog zlostavljanja ili
silovanja.

Prikladno je označiti FOD kao stečenu ili situacijsku ako je žena prije redovito postizala orgazam, ali to trenutno ne čini ili
ako je problem ograničen na određeni odnos.

Dogurati do
 

Dogurati do

Laboratorijske studije
Laboratorijska obrada treba uključiti sljedeće:

Kompletna krvna slika (KKS)

Panel za kemiju

Hormonska ploča

Razine vitamina B-12 i folata

Većina ovih pretraga može se obaviti u ordinaciji primarne zdravstvene zaštite. Specijaliziranije procjene, koje zahtijevaju
upućivanje stručnjaku, uključuju vaginalni pH i procjenu lokalne vaskularne funkcije pomoću fotopletizmografije i toplinskog
čišćenja vagine.[24]

KKS i panel kemije seruma (uključujući elektrolite, dušik uree u krvi [BUN], kreatinin, glukozu i funkciju jetre) preporučuju se
za potvrdu kliničke sumnje na temeljni sistemski problem (npr. bolest bubrega i jetre, upalna bolest, malignost, ili nedostatak
hranjivih tvari). KKS i razine vitamina B-12 i folata moraju se provjeriti kako bi se isključila periferna neuropatija.[18]

Informativni panel o hormonima trebao bi uključivati sljedeće:

Test štitnjače (hormon koji stimulira štitnjaču [TSH] i slobodni T4) za isključivanje hipertireoze ili hipotireoze

Estradiol za isključivanje smanjene razine estrogena

Folikulostimulirajući hormon (FSH) i luteinizirajući hormon (LH); i više od normalne i niže od normalne razine
koreliraju sa seksualnom disfunkcijom

Prolaktin za isključivanje hiperprolaktinemije

Testosteron (ukupni i slobodni) samo u praćenju terapije testosteronom; početne razine ne koreliraju sa seksualnim
poremećajima u žena

https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print 7/12
22. 12. 2022. 18:23 https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print

Dodatni laboratorijski testovi uključuju profil lipida u bolesnika s rizikom od metaboličke ili kardiovaskularne bolesti i analizu
urina za infekciju i glukozuriju.

Skale ocjene
Ljestvice prema samoprocjeni, kao što je indeks ženske spolne funkcije (FSFI), iako nisu dovoljne za dijagnosticiranje FOD-
a, mogu biti korisne u praćenju simptoma tijekom vremena i odgovora na liječenje.[25]  

Liječenje

Razmatranja pristupa
Općenito, početni cilj terapije ženskog orgazmičkog poremećaja (FOD) je omogućiti pacijentici postizanje željenog orgazma
u svim okolnostima. Dokazi o učinkovitosti psihoanalitički ili psihodinamički orijentiranih terapija u postizanju ovog cilja nisu
uvjerljivi. Međutim, jedna je meta-analiza pronašla dobre dokaze za dobrobit FOD-a.[26]

Trenutačno, Uprava za hranu i lijekove SAD-a (FDA) nije posebno odobrila nijedan lijek za liječenje FOD-a. Osim toga,
dostupno je vrlo malo informacija o farmakoterapiji koja je specifično usmjerena na poremećaje orgazma u žena, a nejasno
je u kojoj su mjeri farmakološki podaci o liječenju spolnih stanja u drugim ženskim populacijama (npr. poremećaj seksualnog
interesa/uzbuđenja kod žena, prijemenopauza i postmenopauza problemi i seksualni poremećaji uzrokovani
antidepresivima) relevantan je za ovu populaciju.

Psihoterapija
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) za anorgazmiju usmjerena je na promicanje promjena u stavovima i seksualno
relevantnim mislima. Temeljna pretpostavka intervencija temeljenih na KBT-u je da se orgazmička sposobnost i zadovoljstvo
mogu povećati smanjenjem tjeskobe povezane sa spolom i kognitivnih distorzija. Ova strategija slijedi uvriježeno uvjerenje
da anksioznost (izvedbe) ometa seksualno funkcioniranje i orgazam tako što krivo usmjerava subjektov fokus s obrade
erotskog unosa na brige vezane uz izvedbu, neugodu ili krivnju.

Slijedeći ovu hipotezu, Mastersova i Johnsonova terapija fokusiranja na osjetila je u biti tehnika za smanjenje anksioznosti.
[3] Ovaj tretman je sekvencijalni pristup postupno pojačanih (i usredotočenih) vježbi dodirivanja tijela, prelazeći od
neseksualnog do pojačanog seksualnog dodirivanja tijela pacijenta i partnera.

Sustavna istraživanja desenzibilizacije kod žena pokazala su smanjenje seksualne tjeskobe i povremeno povećanje
učestalosti spolnih odnosa i seksualnog zadovoljstva. Međutim, oni nisu pokazali dosljedna i značajna poboljšanja u
sposobnosti orgazma.

Godine 2004., Meston i suradnici primijetili su da "od nekoliko kontroliranih studija koje su uključile fokus na osjetila kao
komponentu liječenja, niti jedna nije prijavila značajna povećanja sposobnosti orgazma."[2] Na temelju ovih nalaza, a
protivno popularnom mišljenju, ovi autori su sugerirali da u većini slučajeva "tjeskoba ne igra uzročnu ulogu u anorgazmiji, a
tehnike smanjenja anksioznosti su najprikladnije za žene s anorgazmom samo kada seksualna anksioznost postoji
istovremeno."

Pregled studija pokazao je da bi spolni odgoj, obuka u komunikacijskim vještinama i Kegelove vježbe mogli biti korisni
dodaci terapiji. Ipak, nijedan izravni empirijski dokaz ne ukazuje da je bilo koja od ovih intervencija sama po sebi učinkovit
tretman za primarnu ili sekundarnu anorgazmiju.[2]

Bihevioralne vježbe koje uključuju usmjerenu masturbaciju pokazale su se učinkovitima u liječenju anorgazmije u različitim
modalitetima uključujući biblioterapiju, grupnu, individualnu terapiju ili terapiju za parove. Meston i suradnici izvijestili su da
je masturbacija empirijski valjan i učinkovit tretman za žene s doživotnom generaliziranom anorgazmijom.[2] Usmjerena
masturbacija može biti korisna za žene sa stečenom anorgazmijom koje ne žele dodirivati svoje genitalije.

FDA je također odobrila Eros Clitoral Therapy Device (EROS-CTD), vakuumski uređaj koji povećava povećanje klitorisa i
poboljšava vjerojatnost orgazma.[27]

Nedostatak emocionalne bliskosti može smanjiti seksualnu želju; ako je to slučaj, preporučuje se terapija za parove ili
obitelj. Osim toga, dosada ili monotonija u seksualnoj aktivnosti mogu pridonijeti sekundarnoj disfunkciji orgazma. Ženama
je često neugodno s partnerom podijeliti intimne detalje ili seksualne tehnike koje su im potrebne za zadovoljstvo. Ako je to
problem, indicirana je individualna seksualna terapija ili seksualna terapija za parove.

https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print 8/12
22. 12. 2022. 18:23 https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print

Farmakoterapija
U pravilu, farmakološke intervencije za sekundarnu anorgazmiju trebaju uzeti u obzir temeljnu medicinsku etiologiju, kako
slijedi:

Anorgazmija izazvana antidepresivima – indicirano je smanjenje doze antidepresiva ili prijelaz na drugi lijek;
augmentacija bupropionom je alternativa (vidi dolje)

Antipsihotici, posebno tipični antipsihotici ili antipsihotici prve generacije, mogu rezultirati seksualnim štetnim
učincima, uključujući orgazmičku disfunkciju vjerojatno zbog svog blokirajućeg djelovanja dopamina i povećanog
[ ]
prolaktina. Može se preporučiti smanjenje doze ili prijelaz na neuroleptik druge generacije. 28

Anorgazmija povezana sa zlouporabom supstanci – Prepoznavanje i liječenje temeljne zlouporabe supstanci često
rezultira poboljšanim seksualnim funkcioniranjem

Anorgazmija u žena u postmenopauzi sa smanjenom seksualnom željom – Testosteron u kombinaciji s

estrogenom[29] —ili, alternativno, sintetski steroidni spolni hormon tibolon[30] —može se razmotriti

Bupropion

Bupropion se pojavio kao alternativni tretman za FOD, uglavnom zato što izvješća o slučajevima i serije slučajeva pokazuju
da bi bupropion mogao poboljšati nizak libido kao posljedica depresije ili seksualne disfunkcije izazvane antidepresivima. U
slučaju depresije liječene SSRI-om s postojano niskim razinama libida, korištenje bupropiona kao augmentera ili prelazak
na bupropion može podići libido iznad razine prije depresije.[31]

U 4-mjesečnom, dvostruko slijepom, višestrukom ispitivanju s povećanjem doze, randomiziranom, placebom kontroliranom
ispitivanju idiopatskog, stečenog i globalnog poremećaja hipoaktivne seksualne želje, bupropion s produljenim
oslobađanjem bio je bolji od placeba.[32] Indicirana su daljnja istraživanja s dvostruko slijepim, randomiziranim, placebom
kontroliranim dizajnom studija za proučavanje izravne učinkovitosti bupropiona u liječenju FOD-a.

Inhibitori fosfodiesteraze tipa 5

Inhibitori fosfodiesteraze tipa 5 (PDE5) olakšavaju erekciju blokirajući djelovanje PDE5 na ciklički guanozin monofosfat
(cGMP) u glatkim mišićnim stanicama koje oblažu krvne žile koje opskrbljuju kavernozno tijelo penisa. Eksperimentalni
dokazi upućuju na to da put dušikovog oksida i cGMP-a može biti važan u stvaranju nadutosti klitorisa, vazokongestije
zdjelice i vaginalnog podmazivanja (kako bi se pojačao odgovor ženskog seksualnog uzbuđenja).[33]

Lijekovi kao što su sildenafil, tadalafil i vardenafil koriste se za liječenje seksualne disfunkcije kod muškaraca, s dobrim
rezultatima; međutim, djelotvornost PDE5 inhibitora za poboljšanje seksualne funkcije kod žena nije jasna.[34]

Čini se da inhibitori PDE5 daju dosljedna poboljšanja u genitalnoj vazokongestiji; međutim, čini se da ovaj fiziološki mjerljivi
učinak nije u dobroj korelaciji s mjerama seksualnog zadovoljstva koje su sami prijavili.[34] Nadalje, randomizirana
kontrolirana ispitivanja sildenafila za žensku anorgazmiju imala su različite rezultate.[35, 36, 37, 34]

Apomorfin SL

Apomorfin je dopaminergički agonist s afinitetom za D2 moždane receptore za koje se zna da su uključeni u seksualnu
funkciju. U 2-tjednoj, dvostruko slijepoj, placebom kontroliranoj unakrsnoj studiji na 62 žene u predmenopauzi, Caruso i
suradnici su izvijestili o poboljšanju orgazma, kao i u drugim mjerama seksualnog zadovoljstva tijekom liječenja dnevnim
unosom apomorfina od 2 mg/dan ili 3 mg/dan [38] Bolji rezultati postignuti su s dnevnom dozom od 3 mg nego s dozom od
2 mg.

Objavljene farmakološke studije FOD-a imale su nekoliko važnih ograničenja koja budući istraživači moraju pažljivo
razmotriti. Ta su ograničenja uključivala male uzorke, nedostatak placebo kontrole, jake placebo učinke tijekom vremena,
razlike u dizajnu ili trajanju, različite mješavine subpopulacija pacijenata, varijacije u instrumentima za prikupljanje podataka
i razlike u kliničkim krajnjim točkama.

U svojoj recenziji iz 2004., Meston i suradnici zaključili su da nije dokazano da nijedan farmakološki agens pokazuje
dugoročne korisne učinke na orgazmičku funkciju kod žena s FOD-om, osim placebo učinka.[2] Zbog gore navedenih
ograničenja, unatoč tekućem napretku, ovaj zaključak još uvijek stoji.

Lijekovi

Sažetak lijekova

https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print 9/12
22. 12. 2022. 18:23 https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print

Ciljevi farmakoterapije su smanjiti tjeskobu povezanu sa spolom i kognitivne distorzije koje bi mogle utjecati na libido.

Antidepresivi, ostalo

Sažetak razreda
Mješoviti serotonergički i noradrenergički lijekovi djeluju na serotonin, norepinefrin i, u nekim slučajevima, na dopamin, pa
čak i na nikotinske acetilkolinske sustave. Zbog empirijske prirode psihofarmakologije, oni se mogu koristiti kao lijekovi prve
linije ili kao alternativni agensi kada drugi antidepresivi uzrokuju nuspojave.

Bupropion (Wellbutrin, Fortivo XL, Aplenzin)

Bupropion se koristi kao alternativa kod muškog orgazma inhibiranog antidepresivima. Inhibira ponovnu pohranu dopamina
u neuronima, ali je i slab blokator ponovne pohrane serotonina i norepinefrina. Uz ovaj lijek javlja se niska učestalost
seksualnih disfunkcija.

Antiparkinsonici, agonisti dopamina

Sažetak razreda
Ova sredstva selektivno djeluju na različite podtipove dopaminskih receptora u cijelom mozgu. Djelovanje mehanergičkih
agonista neovisno je o funkcionalnim sposobnostima striatonigralnih neurona.

Apomorfin (Apokyn)
Apomorfin djeluje na D2 moždane receptore za koje je poznato da su uključeni u seksualnu funkciju.

Informacije o suradnicima i objave

Autor

Adrian Preda, MD Profesor kliničke psihijatrije i ljudskog ponašanja, Sveučilište Kalifornije, Irvine, Medicinski fakultet

Adrian Preda, MD član je sljedećih medicinskih društava: Američko udruženje za napredak znanosti, Američko psihijatrijsko
udruženje, Međunarodni fakultet za neuropsihofarmakologiju , Međunarodni kongres za istraživanje shizofrenije,
Međunarodno društvo za istraživanje shizofrenije, Društvo biološke psihijatrije

Otkrivanje: Ništa za otkriti.

Glavni urednik

David Bienenfeld, MD Profesor, Odsjeci za psihijatriju i gerijatrijsku medicinu, Wright State University, Boonshoft School of
Medicine

David Bienenfeld, MD je član sljedećih medicinskih društava: Američko liječničko udruženje, Američko psihijatrijsko
udruženje, Udruga za akademsku psihijatriju

Otkrivanje: Ništa za razotkriti.

Priznanja

Francisco Talavera, PharmD, PhD Adjunct Assistant Professor, University of Nebraska Medical Center College of Pharmacy;
Glavni urednik, Medscape Drug Reference

Objava: Medscape referentna plaća zaposlenje

https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print 10/12
22. 12. 2022. 18:23 https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print

Reference

1. Američka psihijatrijska udruga. Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje. Peto izdanje. Arlington, VA: Američka
psihijatrijska udruga; 2013. 429-32.

2. Meston CM, Hull E, Levin RJ, Sipski M. Poremećaji orgazma kod žena. J Sex Med. 2004. srpanj 1(1):66-8. [QxMD MEDLINE
veza].

3. Masters W, Johnson V. Ljudska seksualna neadekvatnost. Boston, Mass: Little, Brown and Company; 1970. godine.

4. Masters W, Johnson V. Ljudski seksualni odgovor. Boston, Mass: Little, Brown and Company; 1966.

5. Basson R, Leiblum S, Brotto L, Derogatis L, Fourcroy J, Fugl-Meyer K, et al. Revidirane definicije ženske seksualne disfunkcije.
J Sex Med. 2004. srp. 1(1):40-8 [QxMD MEDLINE veza].

6. Marson L, McKenna KE. Identifikacija mjesta moždanog debla koje kontrolira spinalne seksualne reflekse u mužjaka štakora.
Brain Res. 1990. 7. svibnja. 515(1-2):303-8. [QxMD MEDLINE veza].

7. Mjesto CM. Aktivnost simpatičkog živčanog sustava i žensko seksualno uzbuđenje. Am J Cardiol. 20. srpnja 2000. 86(2A):30F-
34F. [QxMD MEDLINE veza].

8. Meston CM, Frohlich PF. Neurobiologija spolne funkcije. Arch Gen Psihijatrija. 2000. studeni 57(11):1012-30. [QxMD MEDLINE
veza].

9. Whipple B, Ogden G, Komisaruk BR. Fiziološki korelati slikovno induciranog orgazma kod žena. Arch Seksualno ponašanje.
1992. travnja 21(2):121-33. [QxMD MEDLINE veza].

10. Dennerstein L, Alexander JL, Kotz K. Menopauza i seksualno funkcioniranje: pregled populacijskih studija. Annu Rev Sex Res.
2003. 14:64-82. [QxMD MEDLINE veza].

11. Wells BL. Noćni orgazmi: Percepcija žena o normalnom seksualnom iskustvu. J Sex Res. 1983. 22:412-37.

12. POLATIN P, DOUGLAS DB. Spontani orgazam u slučaju shizofrenije. Psychoanal Rev. 1953, siječanj 40(1):17-26. [QxMD
MEDLINE veza].

13. Komisaruk BR, Whipple B, Crawford A, Liu WC, Kalnin A, Mosier K. Aktivacija mozga tijekom vaginocervikalne samostimulacije i
orgazma u žena s potpunom ozljedom leđne moždine: fMRI dokaz posredovanja vagusnim živcima. Brain Res. 2004. 22.
listopada 1024(1-2):77-88. [QxMD MEDLINE veza].

14. Komisaruk BR, Whipple B. Funkcionalna MRI mozga tijekom orgazma u žena. Annu Rev Sex Res. 2005. 16:62-86. [QxMD
MEDLINE veza].

15. Shifren JL, Monz BU, Russo PA, Segreti A, Johannes CB. Seksualni problemi i nevolje kod žena u Sjedinjenim Državama:
prevalencija i korelati. Obstet Gynecol. 2008. studeni 112(5):970-8. [QxMD MEDLINE veza].

16. Laumann EO, Nicolosi A, Glasser DB, Paik A, Gingell C, Moreira E, et al. Seksualni problemi među ženama i muškarcima u dobi
od 40 do 80 godina: prevalencija i korelati utvrđeni u Globalnoj studiji seksualnih stavova i ponašanja. Int J Impot Res. 2005.
siječanj-veljača 17(1):39-57. [QxMD MEDLINE veza].

17. McCabe MP, Sharlip ID, Lewis R, Atalla E, Balon R, Fisher AD, et al. Učestalost i prevalencija seksualne disfunkcije u žena i
muškaraca: Konsenzusna izjava s Četvrtog međunarodnog savjetovanja o seksualnoj medicini 2015. J Sex Med. 2016. 13.
veljače (2): 144-52. [QxMD MEDLINE veza].

18. Wylie K. Procjena i upravljanje seksualnim problemima u žena. JR Soc Med. 2007. prosinac 100(12):547-50. [QxMD MEDLINE
veza]. [Puni tekst].

19. Berman JR. Fiziologija ženske spolne funkcije i disfunkcije. Int J Impot Res. 17. prosinca 2005. Suppl 1:S44-51. [QxMD
MEDLINE veza].

20. Kennedy SH, Dickens SE, Eisfeld BS, Bagby RM. Seksualna disfunkcija prije terapije antidepresivima u velikoj depresiji. J
Utjecaj na poremećaj. 1999. prosinac 56(2-3):201-8. [QxMD MEDLINE veza].

21. Stimmel GL, Gutierrez MA. Seksualna disfunkcija i psihotropni lijekovi. CNS Spectr. 2006. 11. kolovoza (8 Suppl 9): 24-30.
[QxMD MEDLINE veza].

22. Serretti A, Chiesa A. Meta-analiza seksualne disfunkcije u psihijatrijskih bolesnika koji uzimaju antipsihotike. Int Clin
Psychopharmacol. Svibanj 2011. 26(3):130-40. [QxMD MEDLINE veza].

23. Doumas M, Tsiodras S, Tsakiris A, Douma S, Chounta A, Papadopoulos A, et al. Seksualna disfunkcija žena u esencijalnoj
hipertenziji: čest problem koji se otkriva. J Hipertenzija. 2006. prosinac 24(12):2387–9 [QxMD MEDLINE veza].

24. Nappi R, Salonia A, Traish AM, van Lunsen RH, Vardi Y, Kodiglu A, et al. Klinička biološka patofiziologija seksualne disfunkcije
žena. J Sex Med. 2005. siječnja 2(1):4-2 [QxMD MEDLINE veza].

25. Rosen R, Brown C, Heiman J, Leiblum S, Meston C, Shabsigh R, et al. Indeks ženske seksualne funkcije (FSFI):
višedimenzionalni instrument samoprocjene za procjenu ženske spolne funkcije. J Sex Marital Ther. Travanj-lipanj 2000. 26 (2):
191-208. [QxMD MEDLINE veza].

https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print 11/12
22. 12. 2022. 18:23 https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print
26. Frühauf S, Gerger H, Schmidt HM, Munder T, Barth J. Učinkovitost psiholoških intervencija za seksualnu disfunkciju: sustavni
pregled i meta-analiza. Arch Seksualno ponašanje. 5. travnja 2013. [QxMD MEDLINE Link].

27. Billups KL, Berman L, Berman J, Metz ME, Glennon ME, Goldstein I. A new non-pharmacological vacuum therapy for female
sexual dysfunction. J Sex Marital Ther. 2001 Oct-Dec. 27(5):435-41. [QxMD MEDLINE Link].

28. Smith SM, O'Keane V, Murray R. Sexual dysfunction in patients taking conventional antipsychotic medication. Br J Psychiatry.
2002 Jul. 181:49-55. [QxMD MEDLINE Link].

29. North American Menopause Society. The role of testosterone therapy in postmenopausal women: position statement of The
North American Menopause Society. Menopause. 2005 Sep-Oct. 12(5):496-511; quiz 649. [QxMD MEDLINE Link].

30. Ziaei S, Moghasemi M, Faghihzadeh S. Comparative effects of conventional hormone replacement therapy and tibolone on
climacteric symptoms and sexual dysfunction in postmenopausal women. Climacteric. 2010 Apr. 13(2):147-56. [QxMD
MEDLINE Link].

31. Phillips RL Jr, Slaughter JR. Depression and sexual desire. Am Fam Physician. 2000 Aug 15. 62(4):782-6. [QxMD MEDLINE
Link].

32. Segraves RT, Clayton A, Croft H, Wolf A, Warnock J. Bupropion sustained release for the treatment of hypoactive sexual desire
disorder in premenopausal women. J Clin Psychopharmacol. 2004 Jun. 24(3):339-42. [QxMD MEDLINE Link].

33. Claret L, Cox EH, McFadyen L, Pidgen A, Johnson PJ, Haughie S, et al. Modeling and simulation of sexual activity daily diary
data of patients with female sexual arousal disorder treated with sildenafil citrate (Viagra). Pharm Res. 2006 Aug. 23(8):1756-64.
[QxMD MEDLINE Link].

34. Chivers ML, Rosen RC. Phosphodiesterase type 5 inhibitors and female sexual response: faulty protocols or paradigms?. J Sex
Med. 2010 Feb. 7(2 Pt 2):858-72. [QxMD MEDLINE Link].

35. Caruso S, Intelisano G, Lupo L, Agnello C. Premenopausal women affected by sexual arousal disorder treated with sildenafil: a
double-blind, cross-over, placebo-controlled study. BJOG. 2001 Jun. 108(6):623-8. [QxMD MEDLINE Link].

36. Basson R, McInnes R, Smith MD, Hodgson G, Koppiker N. Efficacy and safety of sildenafil citrate in women with sexual
dysfunction associated with female sexual arousal disorder. J Womens Health Gend Based Med. 2002 May. 11(4):367-77.
[QxMD MEDLINE Link].

37. Basson R, Brotto LA. Sexual psychophysiology and effects of sildenafil citrate in oestrogenised women with acquired genital
arousal disorder and impaired orgasm: a randomised controlled trial. BJOG. 2003 Nov. 110(11):1014-24. [QxMD MEDLINE
Link].

38. Caruso S, Agnello C, Intelisano G, Farina M, Di Mari L, Cianci A. Placebom kontrolirana studija o učinkovitosti i sigurnosti
dnevnog unosa apomorfina SL u žena u predmenopauzi pogođenih hipoaktivnim poremećajem seksualne želje i poremećajem
seksualnog uzbuđenja. Urologija. Svibanj 2004. 63(5):955-9. [QxMD MEDLINE veza].

https://emedicine.medscape.com/article/2185837-print 12/12