Tunelogradnja - Seminarski Rad - Grgić Sanel - 883 Novo

UNIVERZITET U BIHAU
TEHNIKI FAKULTET
ODSJEK GRAEVINSKI
Seminarski rad iz predmeta
TUNELOGRADNJA
PRIMARNA I SEKUNDARNA NAPREZANJA I TUNELSKA OKNA
Mentor: Doc.dr.Branko Boi
Student: Sanel Grgi 883
Maj, 2017. Biha

UNIVERZITET U BIHAU ODSJEK: GRAEVINSKI
TEHNIKI FAKULTET SMJER: OPI
BIHA CIKLUS: I
SADRAJ
1. UVOD .................................................................................................................................... 1
2.PRIMARNJA NAPREZANJA ............................................................................................... 2
2.1. Mjerenje primarnih naperzanja ........................................................................................ 4
2.1.1. Pokus tlanim jastucima............................................................................................ 5
2.1.2. Pokus hidraulikog frakturiranja ............................................................................... 7
2.1.3. Overcoring metode .................................................................................................... 9
3.SEKUNDARNA NAPREZANJA......................................................................................... 12
3.1. Zatvorena rjeenja .......................................................................................................... 14
3.2. Numeriki modeli .......................................................................................................... 25
4.TUNELSKA OKNA ............................................................................................................. 28
5.ZAKLJUAK ....................................................................................................................... 38
6.LITERATURA ...................................................................................................................... 39
PREDMET: TUNELOGRADNJA MENTOR: DOC.DR. BRANKO BOI

STUDENT: SANEL GRGI 883
BIHA CIKLUS: I
1. UVOD
Razvojom trgovine jo odavnina ukazala se potreba za irenjem svetskih putnih mrea nezahvalnim
terenima u cilju spajanja raznih trgovakih centara. Eksploatacija rudnih bogastava, iziskivala je
odreenu infrastrukturu,problem vodosnabdevanja i melioracije zahtijevao je ekonomino rjeenje.
Potreba za zadovoljenjem ovih potreba bila je kamen pokreta za razvoj objekata koje mi danas
poznajemo kao tunele. Od davnina pa sve do danas,imali su razne funkcije,koje su oblikovale i
unapreivale naine i metode graenja,da bi mi bili svedoci izuzetnih zdanja gdje neka od njih imaju
epitet modernih svijetskih uda.
Prema definiciji, tunel obuhvata sve podzemne graevine uglavnom krunog poprenog preseka
otvorene na oba kraja,postavljene horizontalno ili pod blagim nagibom,kroz koje prolazi kolovoz,
eleznica, kanal i voda, spajajui pritom dva dijela puta razdvojenih preprekom i nije ih mogue spojiti
drugaije.Uopteno da bi graevina bila tunel potrebno je zadovoljiti uslov da je duina istog najmanje
dva puta vea od irine, dok po drugim autorima tunelom se smatra sve to je iznad 0,16 km.
Stijenska masa ispod zemljine povrine izlovana je naprezanjima koja su posljedica mase gornje
leeih naslaga i tektonskih aktivnosti u zemljinoj kori. Ova naprezanja nazivaju se primarnim ili in-
situ naprezanjima (in-situ stress; natural stress, initial stress; virgin stress; absoluet stress). Kada se u
stijenskoj masi izvri iskop, podzemni ili povrinski, u okolici iskopa dolazi do promjene primarnih
naprezanja. Ova izmjenjena naprezanja zovu se sekundarna ili inducirana naprezanja (induced
stresses).
Poznavanje veliine i orijentacije primarnih i sekundarnih naprezanja vrlo je vaan dio geotehnikih
projekata poto u mnogim sluajevima, sekundarna naprezanja premauju vrsto u stijenske mase to za
posljedicu moe imati nestabilnost iskopa.

1
BIHA CIKLUS: I
2.PRIMARNJA NAPREZANJA
Poznavanje primarnih naprezanja bitno je za definiranje rubnih uvjeta u analizama sekundarnog stanja
naprezanja. Mnoga mjerenja provedena irom svijeta pokazuju da se vertikalno naprezenja mogu
prilikno tano iraziti sljedeom jednadnainom:
V z
Gdje je:
V - vertikalno naprezanje;
- jedini na masa (tipi no 2,7 Mg/m3);
z dubina ispod povrine.
Primjer:
Na dubini od 1000 m vlada vertikalno naprezanje:
V 2,7 1000 2700Mg / m2 27MN / m2 27MPa
Odreivanje vodoravnog naprezanja tei je problem. Obino se vodoravno naprezanje izraava u

funkciji vertikalnog na sljede i nain:
h k h k z
Terzaghi i Richter (1952 godine) predloili su za stijensku masu optereenu samo teinom gornjelee
ih slojeva, vrijednost k koja ne ovisi o dubini:

k
1
Gdje je:
- Poissonov koeficijent stijenske mase.
Ovaj nain odreivanja vodoravnog naprezanja vrlo se esto koristio. Znaajna odstupanja izmjerenih
od na ovaj na in odreenih vrijednosti vodoravnih naprezanja, doveli su do gotovo potpunog
naputanja ovog pristupa.
Mjerenja vodoravnih naprezanja u velikom broju rudnika i graevinskih podzemnih graevina,

pokazala su da koeficijent k ima vee vrijednosti na malim dubinama i da ima tendenciju smanjivanja
s poveanjem dubine. Ova pojava se moe objasniti samo promatranjem problema na znatno veoj
skali nego to je istraivana lokacija. Sheorey je razvio elasto-statiki termalni model zemlje. Ovaj
model razmatra zakrivljenost zemljine kore i varijaciju elastinih konstanti, gustoe i termalne
ekspanzije zemljine kore. Sheorey za koeficijent k predlae sljedei izraz:

2
BIHA CIKLUS: I
1
k 0, 25 7 Eh (0,001 )
z
Gdje je:
z dubina (m);
Eh(Gpa) srednji modul deformabilnosti gornjeg dijela zemljine kore mjeren u vodoravnom pravcu.
Uslojene stijene imaju znaajno razliite module u pravcu okomitom na slojevitost i pravcu
paralelenom sa slojevitosti. Meutim, ni pristup koji je predloio Sheorey, ne objanjava pojavu
vertikalnih naprezanja koja su vea od izraunatih, pojavu vrlo visokih vodoravnih naprezanja ili zato
su dva izmjerena vodoravna naprezanja na istoj lokaciji rijetko jednaka. Ove pojave vjerojatno su
posljedica lokalne topografije i geolkih svojstava koja se ne mogu uzeti u obzir na velikoj skali kao
to predlae Sheorey. Ako analize sekundarnih naprezanja pokau da veliina primarnih naprezanja
ima znaajnu ulogu na stabilnost iskopa, treba obaviti mjerenja njihove veliine i orijentacije.
Razlozi pojave visokih vrijednosti vodoravnih naprezanja
Mjerenjima je pokazano da vodoravna naprezanja mogu imati vrlo visoke vrijednosti te da na nekim
lokacijama mogu biti nekoliko puta vea od vertikalnih.
Na ovu pojavu mogu utjecati:
erozija,
tektonske aktivnosti,
anizotropija stijenske mase
lokalni efekti u blizini diskontinuiteta,
efekt mjerila (scale effect).
Slika 1.Utjecaj diskontinuitata na promjenu pravca glavnih naprezanja

3
BIHA CIKLUS: I
Slika 2. Utjecaj topografije terena na vel inu i orijentaciju glavnih naprezanja
Slika 3. Naprezanja potrebna za stvaranje normalnog i reversnog rasjeda
2.1. Mjerenje primarnih naperzanja
Postoje metode direktnog mjerenja i metode indirektnog mjerenja (indikativne metode). Menarodna
udruga za mehaniku stijena (ISRM, 1987) preporu a 4 direktne metode. Trenutno se vodi rasprava o
primjeni pete direktne metode (ISRM, 1999).
Pokus tlanim jastucima

Pokus hidraulikog frakturiranja
USBM metoda (United States Bureau of Mines
Odreivanje naprezanja koritenjem CSIR ili CSIRO sonde

4
BIHA CIKLUS: I
Za potpuno definiranje naprezanja u nekoj to ki potrebno je izmjeriti est komponenti tenzora

naprezanja (tri normalne i tri posmi ne komponente) ili pravce i veli ine tri glavna naprezanja ( 1;
2; 3). Normalna narezanja ( xx; yy; zz; 1; 2; 3) mogu se mjeriti direktno.
Posmine komponente tenzora naprezanja ne mogu se mjeriti ve se one izra unaju iz normalnih
komponenti mjerenih u razliitim pravcima.
Slika 4. Utjecaj iskopa na mjerenja primarnih naperzanja
2.1.1. Pokus tlanim jastucima
Tlanim jastukom mogue je odrediti samo jednu normalnu komponentu tenzora naprezanja. U ovom
sluaju je x os okomita na ravninu jastuka pa e xx biti paralelan s x osi. Da bi se odredile sve
komponente tenzora naprezanja potrebno je na jednoj lokaciji obaviti najmanje est pokusa sa razliito
orijentiranim jastucima. ISRM (1987) preporu a da se obavi 9 pokusa, kako bi se im to nije odredile
komponente tenzora naprezanja (po tri jastuka u svakom od zidova tunela i tri u kaloti tunela). Ovom
metodom mjeri se naprezanje u zoni promjene primarnih naprezanja zbog iskopa. Da bi se dobilo
primarno naprezanje, izmjerene veliine treba ekstrapolirati izvan ove zone primjenom teorije
elestinosti ili numerikim modeliranjem.
Na mjestu gdje e biti postavljen tlani jastuk, ugrade se reperi te se izmjeri njihova udaljenost (d0).
Slot u koji e biti postavljen jastuk izree se pilom ili se dobije buenjem niza buotina jedne pored
druge.
Tijekom rezanja slota, reperi e se primicati jedan prema drugome, ukoliko je normalno naprezanje
tlano. U slot se umee jastuk koji se ispuni uljem ili vodom pomo u tla ne pumpe. Tlak u jastuku
prenosi se na zidove slota te poinje razmicanje repera. Tlak u jastuku potreban da se reperi vrate u
poloaj koji su imali prije rezanja slota, predstavlja normalno naprezanje u pravcu okomitom na plohu
jastuka.

5
BIHA CIKLUS: I
Osnovni nedostatak ove metode je veliki broj jastuka koje treba ugraditi da bi se izmjerile sve
komponente tenzora naprezanja. Za interpretaciju rezultata mjerenja potrebno je poznavati raspodjelu
naprezanja u okolini podzemne prostorije u kojoj je ispitivanje obavljeno.
Za uspjeno koritenje ove metode potrebno je ispuniti tri uvjeta:
Stijenska masa u zidovima prostorije ne smije biti poremeena;

Prostorija treba imati geometriju za koju postoji zatvoreno rjeenje za izraunavanje
naprezanja,(najbolji je kruni popreni presjek);
Stijenska masa treba se ponaati elastino.
Prvi i trei zahtjev obino eliminiraju uporabu eksploziva tijekom izrade prostorije.
Slika 5. Pokus tlanim jastucima

6
BIHA CIKLUS: I
2.1.2. Pokus hidraulikog frakturiranja
Pokus hidraulikog frakturiranja izvodi se duboko u botini. Najvea prednost ovog pokusa je
injenica da se on moe izvesti daleko od iskopa te promjena naprezanja izazvana iskopom nee
utjecati na rezultat mjerenja. Pokus se moe izvesti ak na dubinama od 5 do 6 km. Najvei mu je
nadostatak to se ne mogu izmjeriti sve komponente tenzora naprezanja. Da bi se dobilo kompletno
stanje naprezanja moraju se uvesti sljedee pretpostavke:
Pravci glavnih naprezanja paralelni su i okomiti na os buotine;

Vertikalno glavno naprezanje posljedica je mase gornjeleeih naslaga;
Pretpostavi se vrijednost treeg glavnog naprezanja 2.
Na mjestu gdje se eli izmjeriti naprezanje pakerima se izolira dio buotine u duljini priblino 1 m.
Uizoliranu zonu dovede se voda te se tlak vode poveava sve dok ne doe do loma stijene. Tijekom
pokusa mjeri se tlak vode. Promjena tlaka tijekomm vremena prikazana je na slici. Za pokus su bitne
dvije vrijednosti tlaka:
Tlak pri kojem je dolo do loma stijene PB (breakdown pressure);

Tlak koji je potreban da se pukotina dri otvorenom Ps (shut-in pressure)
Napomene vezane za izvoenje pokusa:
Pokus se mora izvoditi na lokacijama koje nemaju prirodne diskontinuitete to se moe utvrditi
TV kamerom;
Tlak vode treba po mogu nosti mjeriti na mjestu frakturiranja a ne na povrini;
Orijentacija i lokacija pukotine koja je nastala tijekom pokusa odredi se pakerom na kojem ostaje
trag pukotine (impression packer) ili na neki drugi nain;
Treba uvijek imati u vidu pretpostavku da je pravac glavnog naprezanja paralelan s osi buotine.
Bez obzira na nedostatke koji su posljedica uvoenja niza pretpostavki, ovo je jedina metoda mjerenja
koja se moe koristiti na znaajnim udaljenostima od iskopa te na enormnim dubinama od nekoliko
kilometara.
Metoda je primjenjiva u stijeni koja se moe smatrati linearno elastinom, homogenom i izotropnom.
Takoer se podrazumjeva da je stijena vodnepropusna kako voda pod tlakom nebi utjecala na
raspodjelu naprezanja. Prema teoriji elastinosti, faktor koncentracije naprezanja ne ovisi o
konstantama elastinosti niti o promjeru buotine. Meutim, za izraunavanje naprezanja potrebno je

7
BIHA CIKLUS: I
poznavati vlanu vrstou stijene, koja nije materijalno svojstvo. Naime, materijalno svojstvo ne ovisi
o geometriji uzorka i uvjetima optereenja tijekom pokusa a vlana vrstoa ovisi.
Slika 6. Pokus hidraulikog frakturiranja

8
BIHA CIKLUS: I
2.1.3. Overcoring metode
Kod svih overcoring metoda, kao priprema za obavljanje pokusa izbui se buotina proizvoljnog
promjera do mjesta na kojem se ele izmjeriti naprezanja. Na dnu butine izbui se pilot buotina
malog promjera (kod USBM metode promjer pilot buotine je 37 mm). U pilot buotinu umetne se
sonda koja radi na jednom od sljedeih principa:
Mjeri promjenu promjera pilot buotine;

Mjeri deformaciju zidova pilot buotine.
Poto je sonda ugraena u pilot buotinu, izvri se nulto mjerenje. Nakon toga, vri se buenje
koncentri ne buotine veg promjera (overcoring) ime se stijena u koju je ugraena sonda
osloba a utjecaja okolnog masiva. Naprezanja se mogu odrediti na dva naina:
1) Izvaena sonda sa cilndrom stijene koji je dobiven overcoringom, stavlja se u ureaj kojim
se aplicira naprezanje na vanjski plat cilindra. Naprezanja kod kojih se mjerene veliine
vrate na vrijednosti koju su imale prije overcoringa, predstavljaju naprezanja u ravnini
okomitoj na os buotine.
2) Iz izmjerenih deformacija uz poznavanje konstanti elastinosti izrauna se naprezanje.
Overcoring metode omoguavaju mjerenje naprezanja daleko od iskopa, ime se eliminira

utjecaj iskopa na izmjerena naperzanja.
USBM metoda (United States Bureau of Mines)
Kod USBM metode sonda omoguava mjernje promjene promjera pilot buotine u tri pravca koji se
sijeku pod kutem od 1200o. Nakon to je izvreno nulto mjerenje u pilot buotini izvri se buenje
koncentri ne buotine s tankostijenom srnom cijevi (overcoring). Tijekom buenja kontinuirano se
prati promjena tri promjera pilot buotine. Nakon zavrenog overcoringa, cilindar stijene zajednos sa
sondom izvadi se iz buotine te ugradi u biaksijalnu eliju radi odreivanja modula elastinosti. U
biaksijalnoj eliji cilindar se tla i po vanjskom platu nastoje i posti i stanje naprezanja koje je
djelovalo prije nego je izvren overcoring. Tijekom pokusa, deformacija pilot buotine mjeri se istom
sondom koja je bila koritena tijekom overcoringa. Koriste i formule za tankostijeni cilindar izruna se
Youngov modul elastinosti iz naprezanja koje je postignuto u biaksijalnoj eliji i promjene
promjerapilot buotine.
Naprezanja u ravnini okomitoj na os buotine, izraunaju se iz izmjerenih deformacija pilot buotine
tijekom overcoringa i parametara elastinosti stijene. Ako se na istoj lokaciji izvede tri (ili vie)
pokusa u buotinama razl ite orijentacije, mogue je izraunati sve komponente tenzora naprezanja.

9
BIHA CIKLUS: I
Slika 7. USBM metoda (United States Bureau of Mines)

10
BIHA CIKLUS: I
Odreivanje naprezanja koritenjem CSIR ili CSIRO sonde
I ova metoda pripada skupini tzv. overcoring metoda. Za razliku od USBM metode, gdje se jednom
sondom moe obaviti vie mjerenja, sonde CSIR i CSIRO metoda lijepe se za stijenke pilot buotine te
se tako mogu koristiti samo jedan puta. Na sondi se nalaze mjerila pomaka (deformacije) u tri rozete.
Kako svaka od rozeta sadri tri ili etiri mjerila (strain gauges), ukupno se izmjeri 9 ili 12 pomaka
(deformacija). Nakon to je sonda zaljepljena u pilot buotini, obavi se nulto mjerenje. Nakon toga
obavi se overcoring. Overcoringom se cilindar stijene osloba a naprezanja koje vlada u okolnoj
stijenskoj masi to e za posljedicu imati deformiranje pilot buotine. Deformiranje pilot buotine
zabiljeit e mjerila na sondi. Iz izmjerenih deformacija stijenki pilot buotine, izrauna se svih 6
komponenti tenzora naprezanja. Ovo je jedna od metoda kojom se jednim mjerenjem mogu odrediti
sve komponente tenzora naprezanja.
Uporaba ove metode ograniena je na homogene stijene koje se ponaaju kao perfektno elastian
medij. Moe se pojaviti problem ljepljenja sonde u saturiranoj stijeni. U ovom sluaju treba koristiti
jednu od tri naprijed opisane metode.
Sonda, koja se esto naziva troosnom deformacijskom elijom (triaxial strain cell), razvijena je u South
African Council for Scientific and Industrial Research (CSIR). Sondu sli ne koncepcije razvili su u
Commonwealth Scientific and Industrial Research Organization (CSIRO) u Australiji. Ova sonda
poznata je pod imenom CSIRO Hollow Inclusion (HI) cell. Jedna od glavnih razlika izmeu CSIR i
CSIRO HI sondi je u tome to je CSIRO HI sonda cijelo vrijeme priklju ena na ureaj za mjerenje
deformacija. Na taj nain se mogu dobiti podaci o naprezanju tijekom overcoringa.
Na istom principu radi i sonda LNEC instituta iz Portugala (stress tensor tube).

11
BIHA CIKLUS: I
3.SEKUNDARNA NAPREZANJA
Da bi se razumjeli mehanizmi nestabilnosti uzrokovani visokim sekundarnim naprezanjima,

neophodno je razumjeti osnovne koncepte naprezanja i vrstoe.
Naprezanje koje vlada u stijenskoj masi prije nego se u njoj izvri iskop, posljedica je mase gornje
leeih naslaga i geoloke povijesti stijenske mase (primarna naprezanja). Polje primarnih naprezanja
poremeti se nakon iskopa podzemnog prostora do neke udaljenosti od konture iskopa. Ova naperzanja
se u engleskoj literaturi obino nazivaju izazvanim naprezanjima (induced stresses). U njemakoj se
literturi esto oznaavaju kao sekundarna naprezanja to je prihvaeno i u naoj inenjerskoj praksi.
Nekada ova naprezanja mogu biti dovoljno visoka da premae vrsto u stijenske mase. U ovom slu
aju, slom stijenske mase dovodi do nestabilnosti konture iskopa to se manifestira na razliite naine
ovisno o svojstvima stijenske mase i nivou sekundarnih naprezanja. Razliiti modeli sloma i mjere
koje se poduzimaju da bi se osigurala stabilnost graevine, prikazat e se u posebnim poglavljima.
Slika 8. Primarno i sekundarno stanje naprezanja oko tunelskog otvora

12
BIHA CIKLUS: I
Modeliranje je proces pojednostavljenja koji se ne moe izbje i zbog vrlo kompleksne geologije i
kompleksnog ponaanja stijenske mase. Prije nego su se pojavila raunala, kompleksna povrina
poprnog presjeka esto je aproksimirana krunim otvorom, ispucalost je zanemarivana i uglavnom je
pretpostavljano elastino ponanje stijena. Tako je na poetku razvoja mehanike stijena metodologija
utvrivanja mehanikih svojtava prednjaila pred mogu nostima modeliranja. Danas najvea
ogranienja u koritenju monih numerikih programa predstavlja nemogunost preciznog definiranja
geolokih odnosa i parametara koji opisuju ponanje stijenske mase.
Tehnike modeliranja mogu se svrstati u nekoliko skupina:
MATEMATIKI MODELI
Zatvorena rjeenja
Numeriki modeli
Modeliranje kontinuuma
Metoda konanih razlika (FDM-Finite Difference Method)
Metoda kona nih elemenata (FEM-Finite Element Method)
Metode rubnih elemenata (Boundary element Methods)
Hibridni modeli
Modeliranje diskontinuuma
DEM-Metoda diskretnih elemenata (Distinct (discret) Element Method)
Blok teorija (Key block method (Goodman))
Metode grani ne ravnotee (Limiting equillibrium method)
ANALOGNI MODELI
Fotoelastini modeli
FIZIKI MODELI
Fotoelastini modeli. Boja polarizirane svjetlosti u nekim materijalima koji su sli ni staklu ili plastici
(stress-birefringent material) ovisi o naprezanjima koja u njemu vladaju. Ako se u ploi od ovakovog
materijala izree rupa koja ima oblik poprenog presjeka tunela te ploa optereti po rubovima
naprezanjima koja odgovaraju primarnim naprezanjima u stijenskoj masi, mogu e je odrediti
raspodjelu i veliinu naprezanja u okolini rupe.
Fiziki modeli. Fizikim modelima se u laboratoriju simulira ponaanje stijenske mase u prirodi.
Modeli se rade od prirodnih i umjetnih materijala koji se optereuju na razliite naine te prati njihovo
ponaanje u okolini tunela. Do danas se u geotehnikoj praksi odrao jedino centrifugalni model kod
kojeg se gravitacijsko naprezanja modelira na nain da se model rotira u centrifugi.

13
BIHA CIKLUS: I
Slika 9. Fiziki model podzemnog rudnika ugljena koji je izveden u DMT, Essen, Njemaka
3.1. Zatvorena rjeenja
Pod zatvorenim rjeenjima podrazumjevaju se rjeenja koja neki model ponaanja opisuju
jednostavnim jednadbama za koje postoji jedinstveno rjeenje. Veina zatvorenih rjeenja
pretpostavlja elastian, homogen i izotropan medij. Neka kompleksna zatvorena rjeenja omoguavaju
modeliranje:
Razvoja plastine zone;

Elastino ortotropnog ili linearno viskoelastinog materijala;
Uslojene i anizotropne stijenske mase.
Iako su numerike metode gotovo u potpunosti eliminirale zatvorena rjeenja ona su vrlo korisna za
razumjevanje problema preraspodjele naprezanja u okolini iskopa te za ispitivanje i provjeru novih
numerikih modela. Zatvorenim rjeenjima moe se dobiti slika o mjestima najveih naprezanja te
pravcima i redu veliine glavnih naprezanja.
Hoek preporu a da se u ranoj fazi projektiranja koriste jednostavna zatvorena rjeenja za procjenu
radijalnih pomaka tunela. Veliki radijalni pomaci ukazuju na potrebu koritenja numerikih analiza
(dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih).
Hoek i Marinos, (2000) preporuaj da se jednostavnim zatvorenim rjeenjima procjeni radijalna
deformacija tunela, to ovisno o izra unatim vrijednostima odabere adekvatna numerika metoda
prorauna. (Tabela 1.)

14
BIHA CIKLUS: I
Tabela 1.Priblini odnosi deformacije nepodgraenog tunela i oekivanih problema
Dvodimenzionalne analize tunela

Problemi analize prostornog stanja naprezanja, esto dovode do pojednostavljenja u smislu da se
napreaznje analizira kao dvodimenzionalni problem u jednoj od ravnina glavnih naprezanja.
Dvodimenzionalne analize korisne su za razumjevanje trodimenzionalnih raspodjela naperzanja.
U mehanici stijena dogovereno je:
Da su tla na naprezanja uvijek pozitivna te da najvee glavno naprezanje nosi oznaku 1 a

najmanje oznaku 3 .
Pod elastinom stijenom podrazumjeva se stijena kod koje postoji linearan odnos naprezanja i
deformacije, dok elastina deformacija ne mora biti potpuno povratna.
Ravno stanje naprezanja

Ravno stanje naprezanja definira se kao stanje u kojem su sve komponente naprezanja koje djeluju na
jednu od tri ortogonalne plohe jednake nuli.

15
BIHA CIKLUS: I
Slika 10. Tenzor prostornog naprezanja
Za sluaj kada naprezanje na ravnini koja je okomita na os Y jednako nuli (y=yx= yz=0) tenzor
naprazanja ima tri komponente ( x; z; zx= xz)
Slika 11. Tenzor ravnog stanja naprezanja

16
BIHA CIKLUS: I
Za ravno stanje naprezanja u linearno elastinom mediju vrijede sljedee veze naprezanja i
deformacija:
Gdje je:
E - modul elastinosti
v - Poissonov koeficijent
G-Modul posmini modul (shear modul or modulus of rigidity)
Stanje ravnog naperzanja vlada u fotoelastinom modelu i fizikim modelima iskopa u kojima je
perforirana ploa izloena djelovanju sila u ravnini ploe.
Ravno stanje deformacija

Ako je sprijeeno deformiranje tijela uzdu njegove osi i svi pomaci se deavaju u ravnini okomitoj
na njegovu os, postoje uvjeti ravnog stanja deformacija. Tunel je tipian primjer kod koga se analiza
naperzanja moe pojednostaviti s ravnim stanjem deformacija. Tijekom iskopa tunela u homogenoj
izotropnoj stijenskoj masi, svi pomaci se daavaju u ravnini okomitoj na os tunela.
Za ravno stanje deformacija u linearno elastinom mediju vrijede sljedee veze naprezanja i
deformacija:

17
BIHA CIKLUS: I
Gdje je:
E - modul elastinosti;
v - Poissonov koeficijent.
Ako se uporede ove jednadbe s jednadbama za ravno stanje naprezanja, vidi se da one imaju istu
strukturu a razlikuju se samo u koeficijentima. Ako se zna da distribucija naprezanja oko otvora u
elastinom mediju ne ovisi o elastinim konstantama onda slijedi da za iste rubne uvjete ravno stanje
naprezanja i ravno stanje deformacija daju isti oblik raspodjele naprazanja.
Zamislimo situaciju u kojoj prije iskopa tunela u stijeni vladaju glavna napreznja 1, 2 i 3. Iskop tunela
izazvat e preraspodjelu naprezanja u okolini tunela. Izuzimaju i poetak i kraj tunela, na cijeloj duljini
tunela preraspodjela naprezanja biti e identina. Zamislimo da je stijena podjeljena ravninama
okomitim na os tunela na ploe jedini ne debljine. Svaka od ovih ploa nalazi se u stanju ravne
deformacije jer je ukljetena izmeu susjednih paralelnih ploa koje sprijeavaju njeno deformiranje
uzdu osi tunela.
U ovoj situaciji, u okolini tunela vlada ravno stanje deformacija.
Slika 12. Uvjeti ravnog stanja deformacija

18
BIHA CIKLUS: I
Tunel krunog poprenog presjeka u masivnim stijenama
Pretpostavimo iskop tunela u stijeni koja je napregnuta ispod njene tlane vrstoe (do tla ne
vrstoe) i koja ima diskontinitete na veim razmacima. U ovom sluaju stijena e se ponaati elastino
te se moe koristiti rjeenje problema rupe u biaksijalno optereenoj ploi, homogenog, izotropnog,
kontinuiranog, linearno elastinog materijala.
Za definiranje polja radijalnih i tangencijalnih pomaka i raspodjele naprezanja oko cilindri ne rupe za
ravno stanje deformacija rjeenje je dao Kirsch.
Slika 13. Komponente naprezanja u polarnom koordinatnom sustavu
Naprezanja r,o i r0 u polarnom koordinatnom sustavu, mogu se prikazati jednadbama:

19
BIHA CIKLUS: I
Radijalna i tangencijalna deformacija moe se prikazati jednadbama:
Na konturi iskopa (r=a) radijalno naprezenje jednako je nuli jer se radi o slobodoj povrini (nema
podgrade u tunelu).
E - Youngov modul;
v - Poissonov koeficijent;
G- Posmi ni modul;
K - Bulk modul.
Tunel krunog poprenog presjeka u Mohr-Coulombovom materijalu
Ako naperzanja u okolini tunela premae vrsto u stijenske mase, doi e do formiranja takozvane
plastificirane zone. Ako je vrstoa stijenske mase definirana Mohr-Coulombovim kriterijem
vrstoe,tada e radijus plastificirane zone, za hidrostatsko primarno stanje naprezanja biti:
Gdje je:
a - Radijus otvora;
c Kohezija;
- Kut trenja;
P0 - Poetno primarno naperzanje;
Pi - Unutarnji tlak.

20
BIHA CIKLUS: I
Radijalno naperzanje na kontaktu elastine i plastificirane zone:
Naprezanja i radijalni pomak u elestinoj zoni:
Gdje je:
r - Udaljenost promatrane toke od centra otvora.

21
BIHA CIKLUS: I
Naprezanja i radijalni pomak u plastinoj zoni:
Gdje je:

22
BIHA CIKLUS: I
Tunel krunog poprenog presjeka u Hoek-Brownovom materijalu
Ako naperzanja u okolini tunela premae vrsto u stijenske mase, do i e do formiranja takozvane
plastificirane zone. Ako je vrstoa stijenske mase definirana Hoek-Brownovim kriterijem vrstoe,
tada e radijalna i tangencijalna naprezanja, za hidrostatsko primarno stanje naprezanje,biti:
U elastinoj zoni:
U plastificiranoj zoni:
Gdje je:
Pi - Radijalni tlak koji djeluje na zidove iskopa;

a - radijus iskopa;
c - jednoosna tla na vrstoa stijene;
m,s - Hoek-Brownovi parametri za stijensku masu u elastinoj zoni;
mr,sr - Hoek-Brownovi parametri za stijensku masu u plastinoj zoni.

23
BIHA CIKLUS: I

24
BIHA CIKLUS: I
3.2. Numeriki modeli
Numerikim metodama mogu se modelirati svi sluajevi za koje ne postoje zatvorena rjeenja.
Zahvaljuju i eksplozivnom razvoju raunala, danas svaki inenjer na stolu ima raunalo veeg
kapaciteta nego to su prije 20 godina imali najrazvijeniji znanstveni centri u svijetu.
Potpuno je jasno da najvee ogranienje u kortenju numerikih modela danas predstavlja

nemogunost boljeg definiranje primarnih naprezanja, inenjerskogeolokog stanja stijenske mase i
konstitutivnih odnosa za stijene koje se nalaze u zoni utjecaja iskopa.
Dvodimenzionalni modeli ravnog stanja deformacija, mogu predvidjeti pomake i naprezanja na
odreenoj udaljenosti od ela iskopa. Meutim, za stabiliziranje stijenske mase potrebno je poznavati
polja naprezanja i deformacije ispred i neposredno iza ela iskopa. Da bi se ipak koristili
dvodimenzionalni modeli, uvode se razne aproksimacije kako bi se ukljuili trodimenzionalni efekti.
Trodimenzionalni modeli sve vie istiskuju dvodimenzionalno modeliranje i uskoro e

dvodimenzionalni numeriki modeli, a naravno i zatvorena rjeenja, postati stvar prolosti.
to se konstitutivnih odnosa tie, veina numerikih analiza pretpostavlja elastino-perfektno

plastino ponaanje. Za kompleksnije konstitutivne odnose (ovravanje ili omekavanje) jo je
uvijek teko odrediti ulazne parametre. Ponaanje intaktne stijene moe se prikazati kompletnom
naponskodeformacijskom krivuljom koja prikazuje ponaanje stijene prije i nakon loma. Ova se
krivulja dobije laboratorijskim ispitivanjima. Slino je i kod diskontinuiteta gdje rezidualna vrstoa
predstavlja postlomnu vrstou. Meutim, definiranje postlomnog ponaanja stijenske mase je
neuporedivo tei problem.
Slika 16. prikazuje tri modela ponaanja stijenskih masa razliite kvalitete. Ponaanje vrlo kvalitetne
stijenske mase moe se modelirati elastinim ponaanjem prije sloma i niskom rezidualnom vrstoom
nakon trenutnog sloma. Srednje kvalitetna stijenska masa pokazat e omekavanje i poveanu
rezidualnu vrsto u nakon sloma. Slaba stijenska masa zadrat e vrnu vrstou vnu i nakon sloma
(ponaanje: elastino-idealno plastino).
Slika 16. Razliiti konstitutivni odnosi za stijensku masu

25
BIHA CIKLUS: I
Slom vrlo kvalitetnih tvrdih stijenskih masa deava se iznenada, a prati ga znaajna dilatacija
slomljenih komada stijene. Stijenska masa ima elastino-krto ponaanje. Ako se ovako slomljena
stijenska masa izloi prostornim naprezanjima (to se deava ugradnjom podgrade) moe se
pretpostaviti da se stijenska masa ponaa kao ispuna s kutem trenja od priblino 38o bez kohezivne
vrstoe (c=0). Neki su programi nestabilni bez kohezije. U tom slu aju zadaje se vrlo mala kohezija.
U sluaju stijenskih masa srednje kvalitete izgleda logino da se postlomne karakteristike odrede
reduciranjem GSI vrijednosti sa in situ vrijednosti na nie koje karakteriziraju ispucalu stijensku
masu.Reduciranje vrstoe stijenske mase sa in situ na ispucalo stanje odgovara modelu omekavanja
sa deformacijom. Na slici je prikazano da se u postlomnom podru ju deformacija doga a uz stalnu
vrijednost naprezanja. Nije poznato vrijedi li ova pretpostavka.
Analize progresivnog sloma vrlo slabe stijenske mase u okolini tunela, preporu uju da se postlomno
ponaanje stijene moe opisati modelom perfektne plastinosti. To zna i da se stijenska masa nastavlja
kontinuirano deformirati pri konstantnom nivou naprezanja te da ovo deformiranje ne prati poveanje
volumena.
Metoda konanih elemenata i metoda konanih razlika
U praksi se metoda konanih elemenata obino ne razlikuje od metode konanih diferencija. Obje su
metode pogodne za rjeavanje problema koji ukljuuju heterogena i nelinearna svojstva materijala,
poto svaki element eksplicitno modelira odgovor materijala koji se nalazi unutar njega. Meutim, one
nisu prilagoena modeliranju beskonanih granica kakve se javljaju u problemima podzemnih iskopa.
Taj se problem moe jednostavno rijeiti parametarskim analizama utjecaja udaljenosti granica modela
u odnosu na konture iskopa ponavljaju i proraun s razliitim udaljenostima granica.
Pukotina se moe eksplicitno ukljuiti koriste i specifini joint elements. Predloene su razliite
tehnike za modeliranje pukotine, ali nije naeno jedinstveno univerzalno rijeenje.
Metoda konanih elemenata i metoda konnih razlika pruaju mogunost:
Modeliranja nelinearnog ponaanja stijenske mase;

Modeliranja rasjeda i drugih znaajnih diskontinuiteta;
Modeliranja iskopa proizvoljnog oblika kao i podgrade koja se koristi u cilju stabiliziranja
iskopa; pri tome je mogue simulirati vremenski tijek ugradnje pojedinih elemenata podgrade,
Modeliranja vremenski ovisnog ponaanja materijala te se na taj nain moe modelirati i
teenje mlaznog betona.
Danas se jo uvijek ee koristi metoda konanih elemenata. Akumulirano je veliko iskustvo u

koritenju ove metode pa su mnogi inenjeri postali s njom familijarni.
Metoda konanih razlika nema tako dugu tradiciju u geotehnici kao metoda konanih elemenata sa
izuzetkom analiza teenja tijekom kontaminacije tla. Razvojem koda kona nih razlika (FLAC) i
koritenjem dinamikih jednadbi kretanja i za statike probleme, stvorena je atraktivna alternativa
metodi konnih elemenata.
26
BIHA CIKLUS: I
Glavne prednosti ove metode su:
Izbjegava se rjeavanje velikog broja jednadbi;

Modeliranje velikih plastinih deformacija, uvoenje modela ovravanja i omekavanja
postlomnog ponaanja medija kao i modeliranje interakcije konstrukcije i tla je lake nego
kodmetoda konanih elemenata;
Priprema modela za jednostavne probleme je vrlo jednostavna.
Metoda rubnih elemenata
Metoda rubnih elemenata dobila je svoje ime po injenici da su samo granice iskopa podijeljene na
elemente. Drugim rijeima, na elemente se dijele samo povrine iskopa, slobodne povrine za plitke
iskope, diskontinuiteti i kontaktne povrine kod problema gdje se upotrebljava vie materijala.
Zapravo, nekoliko tipova modela rubnih elemenata zajedno se opisuju kao "Metoda rubnih
elemenata".
Prednosti ove metode su:
Diskretizacija povrine iskopa rezultira manjim brojem sustava jednadbi i zauzima manje
prostora glede pohrane podataka na disku, tako je vrijeme prorauna smanjeno;
Mogu se modelirati razliiti diskontinuiteti i ukljuuje nelinearno ponaanje tla.
Hibridni modeli
Kombiniranjem dobrih i eliminiranjem loih svojstava razliiti numerikih metoda, dobiju se tzv.
hibridne metode. Na primjer kod modeliranja podzemnog iskopa, veina nelinearnosti e se desiti u
neposrednoj blizini iskopa, dok e se stijenska masa na nekoj udaljenosti od iskopa ponaati uglavnom
elastino. Zato se u neposrednoj okolini iskopa koriste metode konanih elemenata ili konanih razlika
dok se preostala stijenska masa modelira rubnim elementima.
Modeliranje diskontinuuma metodama diskretnih elemenata

(Discret Element Method, DEM)
Kod ovih se metoda stijenska masa predstavlja kao diskontinuum, a panja se u stadiju projektiranja
posveuje karakterizaciji stijenskih elemenata, pukotinama u stijeni i diskontinuitetima. Pri
modeliranju se koristi pristupom prema kojemu se u obzir uzima blokovska struktura analiziranog
sustava. Veza izmeu nekog bloka i susjednih blokova moe se ostvariti s pomo u pukotina.
Zanimljivost ovog pristupa jest u mogunosti analiziranja osnovnih ponaanja stijenske mase, jer se u
zoni kontakta mogu dogaati relativni pomaci proizvoljne veliine.

27
BIHA CIKLUS: I
4.TUNELSKA OKNA
Okno je openito vertiklani ilipriblino vertikalna podzemna prostorija koja spaja povrinu terena s
tunelom ili drugom podzemnom prostorijom.
Tehnike graenja:
Strojni iskop;
Tunelski nain iskopa;
Bunarski nain iskopa (sputanje bunara);
Iskop pod zatitom dijafragme.
I Tunelski nain gradnje:
Iskop
- Miniranje
- Bager
- ekii
Primarna podgrada
- Mlazni beton
- Armatura
Izvoz
- Dizalica
- Vitlo
Slika 17.Iskop okna dizalicama

28
BIHA CIKLUS: I
II Tunelski nain gradnje:
Iskop
- Miniranje
- ekii
Primarna podgrada
- Sidra
- Mlazni beton
- Armatura
Izvoz
- Kamioni
- Vlak
Slika 18. Iskop okna prevoz kamionom

29
BIHA CIKLUS: I
Iskop pod zatitom dijafragme:
Iskop
- Bager
- ekii
Primarna podgrada
- Dijafragma
Izvoz
- Dizalica
- Vitlo
Slika 19. Iskop pod zatitom dijafragme

30
BIHA CIKLUS: I
Bunarski nain iskopa:
Iskop
- Bager
- ekii
Primarna podgrada
- Betonski prefabricirani elementi ili ljevani beton u kliznoj oplati
Izvoz
- Dizalica
- Vitlo
Slika 20. Bunarski nain iskopa

31
BIHA CIKLUS: I
Bunarski nain iskopa faze rada:
Slika 21.Faza betoniranja
Slika 22. Faza iskopa

32
BIHA CIKLUS: I
Slika 23. Faza propadanja bunara
Slika 24. Faza klizne iplate i iskop jezgre

33
BIHA CIKLUS: I
Slika 25. Primjer bunarskog naina iskopa
Slika 26. Primjer iskopa bagerom Melburne City Link

34
BIHA CIKLUS: I
Slika 27. Prikaz rada maine SANDVIK
Slika 28. Buae glave firme SANDVIK

35
BIHA CIKLUS: I
Slika 29. Prikaz rada stroja buenje prema dolje firme SANDVIK
Slika 30. Prikaz rada stroja buenje prema dolje upotrebom vode firme SANDVIK
36
BIHA CIKLUS: I
Slika 31. Buae krunice firme SANDVIK
Slika 32.Primjer okna na GOTTHARD tunelu

37
BIHA CIKLUS: I
5.ZAKLJUAK
Tunelogradnja je svakako disciplina koja se od antike razvijala, a svjedoci smo njenog

unapreivanja i danas.To naravno implicira da je moderni sabraaj nezamisliv bez tunela,i da
je njihova uloga u premoavanju nepremostivih prepreka velika.Pored navedene, tuneli
putem discipline vodosnabdevanja svakako predstavljaju veliku povoljnost po ivotnu
sredinu i ekosistem.
Danas,pored svoje uloge kao dela insfrastrukture,svjedoimo i velikoj umenosti tunelogradnje,pa
svakako da mnogi od njih predstvaljaju prava arhitektonska uda,koji korisnicima pruaju vizuelnu
ugonost,kao i komfortabilnost.Primjer toga svakako predstavlja kanal Laman,jedan od najveih
graevinskih poduhvata 20 vijeka.Sve veim napretkom nauke i tehnologije,za oekivati je vremenom
uinkovitije i jeftinije izvoenje ovih pored mostova, najkomplikovanijih graevina, stoga sa pravom
se da zakljuiti da je 21 vijek okosnica u sve vee primene reenja putem tunelogradnje.

38
BIHA CIKLUS: I
6.LITERATURA
1. I. Vrkljanin, Podzemne graevine i tuneli, Univerzitet u Rijeci, 2004.

2. J. Buco, Tuneli, Univerzitet u Sarjevu, 2006.
3. Opi tehniki uvjeti za radove na cestama, Knjiga V- Cestovni tuneli, Zagreb 2001.
4. http://www.putevi-srbije.rs/index.php?lang=en ,
5. http://grading.ba/ ,
6. http://www.historyofbridges.com/bridges-history/history-of-tunnels/ ,
7. https://www.scribd.com/doc/47606583/Tuneli-i-Podzemne-gra%C4%91evine

39

Tunelogradnja - Seminarski Rad - Grgić Sanel - 883 Novo

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tunelogradnja - Seminarski Rad - Grgić Sanel - 883 Novo

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UNIVERZITET U BIHAU

Seminarski rad iz predmeta

PRIMARNA I SEKUNDARNA NAPREZANJA I TUNELSKA OKNA

Mentor: Doc.dr.Branko Boi

Student: Sanel Grgi 883

Maj, 2017. Biha

PREDMET: TUNELOGRADNJA MENTOR: DOC.DR. BRANKO BOI

PREDMET: TUNELOGRADNJA MENTOR: DOC.DR. BRANKO BOI

- jedini na masa (tipi no 2,7 Mg/m3);

z dubina ispod povrine.

V 2,7 1000 2700Mg / m2 27MN / m2 27MPa

Odreivanje vodoravnog naprezanja tei je problem. Obino se vodoravno naprezanje izraava u

Mjerenja vodoravnih naprezanja u velikom broju rudnika i graevinskih podzemnih graevina,

PREDMET: TUNELOGRADNJA MENTOR: DOC.DR. BRANKO BOI

Razlozi pojave visokih vrijednosti vodoravnih naprezanja

Na ovu pojavu mogu utjecati:

Slika 1.Utjecaj diskontinuitata na promjenu pravca glavnih naprezanja

PREDMET: TUNELOGRADNJA MENTOR: DOC.DR. BRANKO BOI

Slika 2. Utjecaj topografije terena na vel inu i orijentaciju glavnih naprezanja

Slika 3. Naprezanja potrebna za stvaranje normalnog i reversnog rasjeda

2.1. Mjerenje primarnih naperzanja

Pokus tlanim jastucima

PREDMET: TUNELOGRADNJA MENTOR: DOC.DR. BRANKO BOI

Za potpuno definiranje naprezanja u nekoj to ki potrebno je izmjeriti est komponenti tenzora

Slika 4. Utjecaj iskopa na mjerenja primarnih naperzanja

2.1.1. Pokus tlanim jastucima

PREDMET: TUNELOGRADNJA MENTOR: DOC.DR. BRANKO BOI

Za uspjeno koritenje ove metode potrebno je ispuniti tri uvjeta:

Stijenska masa u zidovima prostorije ne smije biti poremeena;

Slika 5. Pokus tlanim jastucima

PREDMET: TUNELOGRADNJA MENTOR: DOC.DR. BRANKO BOI

2.1.2. Pokus hidraulikog frakturiranja

Pravci glavnih naprezanja paralelni su i okomiti na os buotine;

Tlak pri kojem je dolo do loma stijene PB (breakdown pressure);

Napomene vezane za izvoenje pokusa:

PREDMET: TUNELOGRADNJA MENTOR: DOC.DR. BRANKO BOI

Slika 6. Pokus hidraulikog frakturiranja

PREDMET: TUNELOGRADNJA MENTOR: DOC.DR. BRANKO BOI

2.1.3. Overcoring metode

Mjeri promjenu promjera pilot buotine;

Overcoring metode omoguavaju mjerenje naprezanja daleko od iskopa, ime se eliminira

USBM metoda (United States Bureau of Mines)

PREDMET: TUNELOGRADNJA MENTOR: DOC.DR. BRANKO BOI

Slika 7. USBM metoda (United States Bureau of Mines)

PREDMET: TUNELOGRADNJA MENTOR: DOC.DR. BRANKO BOI

Odreivanje naprezanja koritenjem CSIR ili CSIRO sonde

PREDMET: TUNELOGRADNJA MENTOR: DOC.DR. BRANKO BOI

Da bi se razumjeli mehanizmi nestabilnosti uzrokovani visokim sekundarnim naprezanjima,

Slika 8. Primarno i sekundarno stanje naprezanja oko tunelskog otvora

PREDMET: TUNELOGRADNJA MENTOR: DOC.DR. BRANKO BOI

Tehnike modeliranja mogu se svrstati u nekoliko skupina:

PREDMET: TUNELOGRADNJA MENTOR: DOC.DR. BRANKO BOI

3.1. Zatvorena rjeenja

Razvoja plastine zone;

PREDMET: TUNELOGRADNJA MENTOR: DOC.DR. BRANKO BOI

Tabela 1.Priblini odnosi deformacije nepodgraenog tunela i oekivanih problema

Dvodimenzionalne analize tunela

U mehanici stijena dogovereno je:

Da su tla na naprezanja uvijek pozitivna te da najvee glavno naprezanje nosi oznaku 1 a

Ravno stanje naprezanja

PREDMET: TUNELOGRADNJA MENTOR: DOC.DR. BRANKO BOI

Slika 10. Tenzor prostornog naprezanja

Slika 11. Tenzor ravnog stanja naprezanja

PREDMET: TUNELOGRADNJA MENTOR: DOC.DR. BRANKO BOI