Imaginarni Balkan bugarske povjesniarke nastanjene u Americi Marije Todorove,

smatra se temeljnom knjigom o balkanizmu u kojoj su trasirana sva problemska mjesta

reprezentiranja i zamiljanja Balkana tijekom povijesti. Iako su prije njezina objavljivanja
1997. postojali tekstovi na tu temu, poput onog o 'reproduciranju orijentalizama' Milice
Baki Hayden i Roberta Haydena ili o predodbama o istonoj Europi Larryja Wolffa,
ova se knjiga uobiajeno navodi kao pionirski rad o balkanizmu. Takoer, iako su nakon
nje objavljena mnoga zapaena djela sline tematike, kao zbornik 'Balkan kao metafora'
u izdanju Beogradskog kruga, i iako se iskristalizirao niz zanimljivih autora/ica s novim
uvidima i tumaenjima, Todorova je ostala do danas glavni autoritet za balkanizam.
Njena knjiga napokon je izdana u Hrvatskoj kod Naklade Ljevak.

Pozicija jest zasluena, ali i optereujua. S jedne strane, od Todorove se oekuje

nerealna razina upuenosti u temu i nadnaravna sposobnost razumijevanja svih
specifinosti balkanskih drutava. S druge, svako nekritiko velianje i monopol
autoriteta na odreenome polju znai smanjenje mogunosti dijaloga s drugima. Da
bismo to izbjegli, 'Imaginarni Balkan' bolje je odrediti kao temeljnu knjigu o balkanizmu
koja je potaknula daljnja istraivanja, ali nije interpretacijski iscrpila kompleksnu temu.
Osim u ranom dijagnosticiranju balkanizama, doprinos Todorove sastoji se i u
interpretacijskoj sustavnosti, analitinosti i prepoznavanju kljunih povijesnih
reprezentacijskih procesa. Ukratko, bez Todorove nije mogue misliti Balkan, ali je,
nakon nje, jako vano dalje misliti i otkrivati Balkan samostalno.

Ni Istok ni Zapad: prokletstvo raskra i mosta

Teorija balkanizma inspirirana je orijentalizmom i tipom analize reprezentacija i

predstavljanja Orijenta kakvu je majstorski iznio Edward Said u studiji 'Orijentalizam'.
Iako Todorova na poetku knjige insistira na temeljnoj razlici izmeu Orijenta i Balkana -
prvi je za nju imaginativan i znaenjski fluidan prostor, dok je drugi konkretna
geografska regija pa je mogue nasuprot imaginacijama razmiljati i o realijama - i jasno
poruuje 'balkanizam nije podvrsta orijentalizma', dodirne su toke izmeu ovih autora
brojne.

I dok u osnovi svakog orijentalizma stoji uvjerenje o temeljnoj dualnosti i nepomirljivosti

Zapada i Istoka/Orijenta, i balkanizam podrazumijeva stav da su Balkan i Europa
sutinski odvojeni i suprotstavljeni, tj, po Todorovoj, da je Balkan dvosmislen:
polurazvijen, poluciviliziran, poluorijentalan. Uvijek izmeu, na pola puta, i raskre i
most, ni Istok ni Zapad, ne Drugo, nego 'nepotpuno ja', ukratko: Europa-koja-to-nikada-
nee-postati.
Predodbe, naracije i imaginacije o Balkanu na Zapadu intenzivno se stvaraju zadnja
dva stoljea, no opisi Balkana, znaenjski neutralniji, datiraju i iz ranijeg vremena.
Najuestaliji balkanizmi (bure baruta, kotao povijesti, prostor vjene mrnje) koji su jo
aktualni i koji su se osobito snano reaktivirali u 1990-tim zapravo su se uvrstili u
javnoj sferi u vrijeme Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata, od kada dominira
zamiljanje Balkana kao prostora nasilja, etnike mrnje, tiranije, zaostalosti,
primitivizma, prijetvornosti, prevare i sl.
Projiciranje zla, siline negativnih, ak demonskih (vampirizam) karakteristika na cijeli
prostor i uvjerenje da svaki stanovnik tog prostora nosi sjeme barbarstva varirat e se u
razliitim inozemnim (novinskim, politikim, kulturnim) tekstovima s nevjerojatnom
lakoom tijekom cijelog stoljea. Nasilje i divljatvo su se naturalizirali i dobili status
'opih istina', trajnih i nepromjenjivih esencija Balkana. Pitanja: kakva je mentalna slika
Balkana, kako objasniti njezinu nepromjenjivost i kakav je njezin odnos prema stvarnosti
u sreditu su 'Imaginarnog Balkana'.

Realnost Balkana

Perspektiva iz koje Todorova analizira i kritiki preispituje taj golemi imaginarij je

prvenstveno historiografska, ime ona unosi dragocjenu povijesnu optiku u ponekad
lebdeu teoriju te prizemljuje neke apstraktne analize diskursa, reprezentacija, odnosa
moi i hegemonija. Dubinska historinost Todorove jasno se iskazuje u poglavlju
'Realije' u kojem prikazuje realnost Balkana nasuprot svih imaginacija koje su o njemu
tijekom povijesti stvarali ljudi izvan Balkana i koje su zatim i sami Balkanci prihvaali
kao vlastita odreenja.

Balkan kao jedinstvena regija temelji se, po njoj, na zajednikom povijesnom naslijeu,
pri emu je, zbog trajanja i rasprostranjenosti, kljuno naslijee Osmanskog Carstva i
zatim Bizanta. Pri tome ona uvodi vanu distinkciju izmeu osmanskog naslijea u
kontinuitetu i percepcije toga naslijea danas koja je slina u svim balkanskim
dravama, veinom negativna i uvjetovana nacionalnim naracijama. Todorova ovdje,
kao i kasnijim radovima, afirmira pojmove regije, povijesnog naslijea i pamenja
(vana su i njena razmatranja o Srednjoj Europi) kao svojevrsne odgovore na
dominaciju etnikih, nacionalnih principa u dananjim balkanskim drutvima. U podlozi
je njezina djela, kao i veine drugih promiljanja balkanizama, kritika nacionalizma i
svakog esencijalizma te inzistiranje na hibridnosti balkanskih identiteta.
S obzirom na to da osmansko naslijee fundira cijeli prostor, Todorova u balkanske
zemlje ukljuuje Albaniju, Bugarsku, Grku, Rumunjsku i veinu bivih jugoslavenskih
republika, uz iznimku Slovenije u kojoj, smatra, to naslijee nije ostavilo traga. No, u
kasnijem tekstu iz knjige 'Balkan Identities: Nation and Memory' to ispravlja i Slovence
vraa na Balkan. I inae u 'Imaginarnom Balkanu' je donekle zapostavljen kompleks
doivljavanja Balkana u dravama nastalim nakon raspada Jugoslavije te sloen odnos
prepletanja i sukobljavanja balkanskog i mediteranskog specifikuma koji je
karakteristian za hrvatske, bosanske i crnogorske krajeve.

Todorova na domaem terenu

Iako je tek sada, dvadesetak godina nakon objavljivanja prvog izdanja, 'Imaginarni
Balkan' preveden na hrvatski, uvidi Todorove i teorija balkanizma dobro su poznati u
ovdanjim drutveno-humanistikim krugovima. Za dobru recepciju na ovim prostorima
zasluan je Ivan olovi, urednik Biblioteke XX vek u kojoj je 'Imaginarni Balkan'
objavljen dvije godine nakon izvornika. Iako je knjiga u Srbiji imala znatniji odjek i
utjecaj, kao to je uostalom tamo i balkanistika (dijelom nacionalistiki dekontaminirana)
razvijenija, to se izdanje moglo nabaviti i u Hrvatskoj. Todorova je pak jo 1996,
neposredno prije objavljivanja knjige, odrala predavanje u Zagrebu koje je potaknulo
etnologinju Dunju Rihtman Augutin da napie lanak za tadanji Goldsteinov Erasmus
pod naslovom Zato i otkad se grozimo Balkana? Na tragu svojoj pronicljivih
etnolokih analiza hrvatske svakodnevice, Rihtman Augutin je opisala aktualne bitke
za novi nacionalni identitet i potrebu hrvatskih politikih i kulturnih elita da pobjegnu s
Balkana i konano nakon 'tisuljetnog hrvatskog krinog puta'jednom zauvijek 'uu u
Europu'.