''EKAJUI GODOA''

SAMUEL BEKETT
BILJESKE O PISCU :
Samuel Beckett, (Dublin, 13. april 1906. - Pariz, 22. decembar 1989.), dramatiar i
romanopisac irskog porijekla.

Od 1938. godine ivi u Parizu te nakon rata poinje i pisati na francuskom.

Prijateljevao je s Jamesom Joyceom, kojemu je bio i osobni tajnik. 1969. godine
dobio je Nobelovu nagradu za knjievnost. Beckett je jedan od glavnih
predstavnika teatra apsurda.

Studirao Francuski, Talijanski i Engleski jezik na Trinity koledu u Dublinu.

Nakon diplome neko vrijeme je bio uitelju Belfastu, ali se ubrzo preselio u Pariz,
gdje je upoznao sunarodnjaka Jamesa Joycea. Dvojica knjievnika postali su
prijatelji, s time da je Beckett odmah poeo asistirati Joyceu u istraivanjima za
njegove knjige, radei kao njegov tajnik.
Prvo djelo koje je Beckett objavio bio je kritiki esej pod naslovom "Dante...
Brino. Vico... Joyce" u kojem se osvre upravo na Joyceov knjievni rad i njegovu
metodiku pisanja. Dok je ivio u Parizu, objavljivao je djela na francuskom. Od
1935. poeo je objavljivati svoju poeziju, uglavnom u zbirkama, te poeo raditi na
svom romanu "Murphy". Njegova proza bila je odlino prihvaena, a u jednoj od
svojih pria predstavio je i nadolazeu dramu, njegovu najveu uspjenicu " U
iekivanju Godota". Tu dramu napisao je 1952.
Beckettovo knjievno djelovanje ostvareno je u okviru teatra apsurda. Ono mu je
1969. godine priskrbilo je Nobelovu nagradu za knjievnost. Knjievni period u
kojemu djeluje je postmodernizam, teatar apsurda i egzistencijalizam. Beckett je u
svojim djelima uglavnom zaokupljen ljudskom egzistencijom i problemima
otuenosti u modernom ivotu. Njegovi likovi su rtve nekih viih sila. Djela su
mu uglavnom pesimistina, ali gotovo uvijek proeta humorom.
Beckett se bavio i pisanjem romana, a tri najpoznatija su "Molloy", "Malone
umire" i "Bezimeni" koji su nastali u periodu izmeu 1947. i 1953. godine.
Njegove poznate drame su i "eravica", " Kraj igre", "Sretni dani", "Rijei i
glazba", "Ne ja" i druge.
Beckett je umro u Parizu 22. prosinca 1989.

Beckett je najslavniji po drami U oekivanju Godota, koju je kritiar Vivian

Mercier opisao rijeima: "drama u kojoj se dvaput nita ne dogaa". Dramatiar
pomou smijenih i izgubljenih likova prikazuje temeljni besmisao i besciljnost
ivota, to se lijepo poklopilo s tadanjim usponom filozofske kole
egzistencijalizma. Poput mnogih djela nakon 1947., napisao ju je na francuskom
(En attendant Godot). Drama je nastala izmeu oktobra 1948. i januara 1949.,
objavljena je 1952., a premijerno izvedena 1953. Doivjela je uspjeh kod kritike i
publike, te potakla kontroverze. I danas se izvodi vrlo esto po cijelom svijetu.

Krajem 1940-ih i poetkom 1950-ih Beckett je na francuskom napisao svoje

najpoznatije romane, koji se esto, unato njegovu izriitom protivljenju, nazivaju
"trilogijom": Molloy (napisano 1947., objavljeno 1951.), Malone umire (napisano
1948., objavljeno 1951.) i Bezimeni (1953.).

Kroz ta tri romana italac moe pratiti razvitak Beckettova zrela stila i tema.
Molloy ima vie osobina konvencionalnog romana: vrijeme, mjesto, zbivanje i
radnju. Malone umire uglavnom se rjeava zbivanja i radnje, ali ostaju naznake
mjesta i vremena. "Radnja" knjige ima oblik unutarnjeg monologa. Napokon, u
Bezimenome nestaje i osjeaj mjesta i vremena. Osnovna je tema tog romana
sukob izmeu elje glasa da nastavi govoriti i time nastavi postojati, te gotovo
jednako jake elje za tiinom i nitavilom.

Zaokupljen problemom ljudske egzistencije i otuenosti modernog ivota, Beckett

u svim svojim djelima daje krajnje pesimistinu viziju svijeta i prikazuje ivot kao
igru viih sila u kojoj je ovjek svedan na fizioloko i duhovno vegetiranje, na
besmisleno "trajanje" ispunjeno patnjama i uzaludnim iekivanjem spasa.

Da bi prikazao apsurdnost takva ivota i ovjekovu bespomonost, Beckett naputa

tradicionalnu romanesknu fabulu i uobiajeni dramski zaplet te ih zamjenjuje
nizom scena koje se ponavljaju s malim varijantama, a likove svodi na grotskne i
stravine marionete (kljasti, nijemi, slijepi, gluhi, itd.), koje se pomiu po nekom
besmislenom ritmu unutar svog ogranienog ivotnog kruga (ulica, raskre, soba)
ili su ak i u tom kretanju onemoguene (smjetene u kante za smee ili zatrpane u
pijesku).

Izraz je prilagoen tim apsurdnim situacijama i sugerira ih besmislenim

ponavljanjem vie-manje istih dijeloga ili dugim unutranjim monolozima, u
kojima je jezik osloboen uobiajene gramatike strukture.

S druge strane, iako su Beckettova djela - kako romani, tako i drame - u osnovi
pesimistina, uvijek su proeta blagim humorom i simpatijama prema likovima.
O DJELU :

Drama U oekivanju Godota jedna je od najpoznatijih djela Samuela Becketta.

Napisana je krajem 50-ih godina 20. stoljea, a izdana 1952. godine. Dramu je
Beckett najprije napisao na francuskom jeziku, a zatim ju je sam preveo na
engleski jezik, to mu je bio i materinji jezik. Drama je napisana u dva ina, a
cijela radnja vrti se oko oekivanja jedne osobe Godota. On je donekle sredinja
toka drame, moda ak i pokreta radnje, iako se kao lik nikada nije pojavio na
sceni tj. u radnji djela. Godot je gotovo apstraktan lik i esto posumnjamo da li on
uope postoji. Glavni likovi, Vladimir i Estragon, ekaju da se Godot pojavi, usput
kratei vrijeme besmislenim raspravama i jo besmislenijim zgodama koje im se
dogaaju. Ni u jednom trenutku ne saznajemo zato oni ekaju Godota, ali nam je
jasno da im je jako bitno da ga doekaju. Ne znamo da li ga ekaju jer nemaju
pametnijeg posla ili doista postoji konkretan razlog zato im je vano doekati ga.
U svojim suludim raspravama, obojica likova iznose vlastite stavove oko tema koje
raspravljaju. Ti stavovi nisu nita manje apsurdni i nalikuju na samo pievo
izrugivanje s filozofijom i intelektualnim prepirkama.

Razgovor likova tee gotovo kontinuirano, ali je isprekidan na razini tematike.

Prijelaz s jedne teme na drugu esto je oznaen kraom stankom, gdje se jedan od
likova zamisli ili nastupa nekoliko trenutaka utnje jer su se likovi posvaali. Vrlo
esto, razgovor izmeu dva glavna lika isprepleten je nepoznanicama i
nesporazumima. Njihova zbunjenost se naglo pojaava svakom novom
nepoznanicom, zbog ega vrlo teko odreuju vjerodostojnost nekih dogaanja.

Drama u svojoj ideji portretira besmisao i besciljnost ivota. Ta ideja stavlja je u

okvir teatra apsurda te povezuje s filozofijom egzistencijalizma. Likovi iekuju
Godota i tako postaju rtva neke vee sile, koja protiv njihove volje upravlja
njihovim ivotima i prisiljava ih na fiziku i duhovnu stagnaciju. itatelju nije
jasno da li oni ne mogu ili ne ele otrgnuti se iz te situacije, iako se ini da sam
pisac poruuje kako je stvar u ovom prvom. Nekoliko puta oni odlue otii, ali
onda ih neto zaustavi, nekakva nada ili strah (nada da e stvari biti bolje ako
doekaju Godota i strah da e biti gore ako ga ne doekaju).

Likovi su robovi vlastitih uvjerenje, to je izravno prikazano u simbolici lika

Luckyja. On je rob koji doputa da se njegov gospodar prema njemu odnosi kao
prema ivotinji. On zbog toga nije sretan, ali kao da se boji da e bez svog
gospodara biti jo nesretniji. Zato ini jedino to, unutar svoje svijesti, moe uiniti
udovoljava svom gospodaru, nadajui se da e ovaj zato prema njemu biti bolji.
Tako e se njegovo ropstvo nastaviti, ali s mogunou da e biti malo ugodnije,
jer borba protiv ropstva ili sama sloboda njemu oito nisu opcija.

Vrsta djela: tragikomedija apsurda

Vrijeme radnje: radnja se odvija unutar dva dana

Mjesto radnje: ispod stabla

U modernoj, avangardnoj drami fizika pojavnost svijeta tek je privid iza kojega se
kriju univerzalne istine. Fizika pojavnost likova izgubila je svaku oznaku
identiteta (potpuna depersonalizacija). pozornost se premjeta na svjesno i
podsvjesno, a oni su zahvaeni kaosom i besmislom suvremenog doba odatle
nepovezanost misli, odsutnost komunikacije meu likovima, razbijanje sintakse,
iaenje rijei, neartikulirani glasovi i sl.

Likovi i podrijetlo imena Znaenje imena

ESTRAGON / GOGO, franc.
estragon vrsta grmolike zainske biljke - Gogo oboava mrkvicu i repicu,
vezan je uza zemlju; ivi svoj ivot po prirodnom instinktu, ba kao i neka divlja,
neuredna biljka
- prirodni, instinktivni sklop, podsvjesno u ovjeku

VLADIMIR / DIDI, rus.

vladati ponaati, upravljati;
mir stanje bez sukoba, sloga, slaganje; tiina; spokojstvo - dobrohotnost,
sklonost filozofiranju, osjeajnu irinu i dubinu (iroka slavenska dua-dubina i
ispunjenost, osjeajnost, neka eleginost, kao glazba velikih ruskih skladatelja)
- emocionalno-mentalni sklop ovjeka

POZZO, tal.
Bunar (Rjenik simbola) simbol obilja i izvora ivota; simbol tajne, skrivenosti;
spoznaja i istina; znai i ovjeka koji je spoznao
- bunar simbolizira tradiciju, iskustvo, prolost, mudrost
LUCKY, engl.
Sretan, koji ima sreu; sretan sluaj, sudbina
- inverzija i ironija: ime u odnosu prema poloaju
DJEAK
Aneoska izgleda; Boji glasnik?

- dijete inae oznaava nevinost; aneli se esto slikaju u liku nevina djeteta;
Djeak je donositelj Godotove poruke (Boje poruke?)
GODOT - lice iz Balzacove komedije Mercadet koje donosi spas ili igra rijei
prema engl. God-Bog

SIMBOLIKA SLIKA IZ POJAVNOG SVIJETA

slika pijeska - neodreeno mjesto, pustinja

- nema tragova civilizacije

slika stabla - ogoljelo pa prolistalo;

- priroda
- godinja doba

odjea i obua - krpe, dronjci, tue cipele koje

uljaju
- nema oznake pripadnosti;
neosobnost

Beckett: ZADATAK JE UMJETNIKA DA PRONAE FORMU KOJA AKOMODIRA NERED.

Beckettov je svijet mora maglene noi,

njegovo je djelo mora (san);
gubitak cilja, NE i nade!
(Estragon i Vladimir jo uvijek ekaju Godota.)
 U oekivanju Godota

drama u 2 ina

2 veeri

u 2. inu stablo je prolistalo

Egzistencijalni problemi:
- jesmo li mi krivi?
- zar zato to smo se rodili?

Razgovori, razmiljanja o samoubojstvu.

Vladimir - dublje razmilja,
boji se samoe.
Estragon eli spavati.
Biblijska simbolika:
- 2 razbojnika (njih dvojica) razapeti pored isusa na kriu
- drvo ivota = raspelo na raskrijima putova,
mjesto orijentacije i ivota.
Pozzo i Lucky Beckettu nije vaan socijalni nivo,
u 2. inu ih izjednauje
(Pozzo je oslijepio).
- nosi cijeli svijet na ramenima
Lucky

debili

Estragon

Djeak

Isto mjesto
Nonsens poezija = I bio jedan pas bez kraja (Vladimir)

Nita im nije lake kad su udvoje.

Poput clownova gegovi
pantomime,
igra sa eirom.
Ponovno dolaze Pozzo slijep i
Lucky nijem.
Svi padaju. Pozzo vriti, zove upomo Vladimira i Estragona = itavo
ovjeanstvo.
 djeak ista vijest kao i juer.

Luckyjev monolog
vrlo dugaak
- govori poput robota o pseudonaunoj tematici
- probija par misli > poruka.

BIT ekat e dovijeka,

uzaludno.

Beckettovi likovi.
- uvijek su deformirani,
- nitko se ne ubija,
- dri ih elja za samoodranjem.

Situacije u kojima se nalaze likovi:

nemogue
Estragon i Vladimir su na jednoj istini gdje je samo jedno drvo.
Ne znaju ni koji je dan,
ni koliko je sati,
ni koga ekaju,
ni zato ekaju.
groteskne
Pozzo i Lucky su vezani pagom.
Luckyjeva replika puna nadrinaunih izjava,
nepovezanih.
Usprkos nauci, tehnici ovjek postaje sve mraviji, ui, tanji, manji.
Estragon i Vladimir obine skitnice
nikom potrebne.
Boga zovu svaki za sebe

ekanje Godota koji ne dolazi

= ivljenje, ivot.
Vladimir i Estragon = cijelo ovjeanstvo.

Angairanost ili poruka:

- prisutna.
U ivotu ih odrava ekanje.
= Vrijedi ivjeti, iako je ivljenje samo ekanje.
Nemogunost komunikacije:
prisutna izmeu Estragona i Vladimira, ali i Djeaka koji tvrdi da ih prvi put vidi.

Vrijeme:
- paralizirano.
- Stablo na kraju prolista.

Osjeaji junaka:
Pozzo- sebe opravdava,
govori da se Lucky poistovjeuje s Atlantom.
Estragon i Vladimir usamljeni.
Vladimir Estragonu ne da spavati,
otii.

Nikada se nee ubiti kako jedan ne bi ostao sam.

Optereeni osjeajem krivnje to su roeni.
Osjeaj ovjenosti koji odmah nestaje.
Na trenutke se zbliuju.

Beckettov svijet:
- mora maglene noi.
Samo djelo djeluje kao san, mora.
Junaci su apsurdni siromasi,
skitnice nikom potrebne.
Bez perspektive.

Krajolici:
- magloviti
neidentificirani.

Situacije:
- besmislenost.

Obeovjeenje i gubitak cilja:

Traak humanosti pojavljuje se samo na momente.
Lucky je totalno automatiziran,
ne reagira ni na to;
potpuno je pasivan i
sve radi po naredbi;
govori samo dok ima eir;
u sebi nema nieg ljudskog;
- jedino ljudsko = njegov pla
 Kada Pozzo govori da bi ga se najbolje rijeio da ga ubije.

Jedino to im je ostalo elja za patnjom,

mazohizmom,
samomuenjem.

=Gubitak cilja, ali ne i nade.

Oblici otuenosti i mrtvila:

Likovi depersonificirani do simbola
bez svojeg ja,
otueni,
bezlini
Otuenost se oituje u nesposobnosti uspostavljanja komunikacije.
Mrtvilo je u tom beskrajnom ekanju.

Dijalozi vrlo kratki,

esto se sve ponavlja,
nerazumijevanje vrlo groteskno.

Iz pseudonaunog buncanja jednog robota proizlazi da ovjek unato nauci
sve vie mravi.

Simbolika:
Beckett je odbijao simboliku

namee se = 2 glavna lika

2 razbojnika
+ simbolika imena

Takva velika ala nepoznatih sila nema zavretka ili se moe zavriti samo na
clownovski nain.
Beckett koristi pantomimu,
brojne gegove.
Akteri clownovi.

Drama drama degradacije,

bijede,
straha,
uzaludnog ekanja.

- sinteza tragedije i komedije avangardna tragikomedija.