U poloaj ovjeka u kozmosu Scheler razvija 5 isprepletenih stupnjeva fizikog postojanja u svijetu.

Prvi je okarakteriziran kao emocionalni impuls bez svijesti, bez senzacije i percepcija. Iako pokazuje
neke tendencije ka cilju, ta vrsta postojanja nije direktno usmjerena ka postojanju.
Na tom stupnju nalazi se vegetativni oblik ivota biljke, meutim, i ovjek na neki nain sadri oblik
vegetativnog ivota koji se oituje u ovjekovom ritmu kod spavanja i buenja. Spavanje je
vegetativni oblik ljudskog ivota.
Drugi stupanj je instinkt - instinkt je vaan jer je usmjeren ka nekom kraju, on je ritmian i ne slui
pojedincu u tolikoj mjeri koliko slui vrsti, nasljedan je i nije ovisan o broju pokuaja. Taj je stupanj
karakteristian za nie ivotinjske vrste - moe se definirati kao jedinstvo predznanja i aktivnosti. S
obzirom da je usmjeren prema odreenim elementima okoline on je odvojen i razlikuje se od
emocionalnog impulsa. Njegova vrhovna funkcija je ''kreativna disocijacija''.
Trei stupanj je asocijativno sjeanje - to je stupanj uvjetovanih refleksa - njemu korespondira
ponaanje koje je produkt poveanog broja pokuaja koji se temelje na uspjehu i neuspjehu.
Formiranje navika i tradicija, imitacija i uenje javljaju se kroz asocijativno pamenje, ali kroz polu-
nesvjesno, ne spontano.
etvrti stupanj je praktina inteligencija - ivotinja se ponaa inteligentno ako se ponaa spontano i
primjereno u novonastalim situacijama neovisno o broju prethodnih pokuaja kako bi impulzivno
rijeila neki zadatak. Takvo ponaanje pretpostavlja uvid u meuspoj okoline i njezinih elemenata i
stoga produktivno miljenje koje stvara odnose koji nisu jo bili doivljeni. Npr., sisavci pokazuju ovaj
tip inteligencije do odreene mjere. ovjek participira u svim stupnjevima organskog ivota, ali u
svakom do odreene mjere.
Peti princip, onaj koji specificira ovjekovu jedinstvenu poziciju nije izveden iz same evolucije ivota,
ve stoji nasuprot ivotu i njegovim manifestacijama - stari Grci su taj princip nazivali logos ili razum,
dok Scheler peti stupanj naziva um - on ukljuuje razum (razmiljanje u idejama), ali i mo intuitivne
percepcije biti i odreene stupnjeve voljnih i emotivnih djelovanja (dobrota, ljubav, repentance,
awe...). Sredite aktivnosti koje korelira s umom Scheler naziva osobom i razlikuje se od ostalih
centara koje on naziva psihikim centrima. Dimenzija uma je dimenzija slobode i neovisnosti od
impulsa, ali takoer i sloboda od okoline u koju je ivo bie uronjeno. Za razliku od ivotinja koje
svoju okolinu doivljavaju kao sistem centara of resistance i reakcija cija se struktura kree s njima
samima, um, dakle osoba ima mogunost transformiranja tih okolnih centara otpora u objekte i
zatvorenu u sebe okoline u otvoreni svijet. Za razliku od ivotinja, ovjek moe objectify svoja vlastita
psihika i fizika iskustva. ivotinja vidi i uje bez da zna da je vidjela i ula te tako doivljava impulse
kao privlanosti i odbijenosti koje emitira njihova okolina. Stoga, s obzirom da ivotinja ima svijest, ali
ne i samosvijest, ona nije svoj gospodar. ovjek je jedino bie koje moe imati self i moe se smjestiti
ne samo iznad svijeta, ve i iznad sebe sama. ovjek to moe jer nije samo dua ve osoba - persona
cogitans - Kantovski cogitare znai da moe biti sva mogua unutarnja i izvanjska iskustva te take i
svih objekata iskustva. Oni nisu objectifiable, ve je um ista aktualnost, a osoba je
samokonstituirajua integraficja djelovanja. Osoba je dohvatljiva drugoj osobi samo ako i druga
osoba dosee ta djelovanja, mislei sa, osjeajui sa, biti voljan s drugima.

SCHELEROV KONCEPT OSOBE

Kad je rije o osobi, Scheler prije svega radi distinkciju izmeu Ja i osobe. Iskustveni ja je u svim
aspektima objekt naih misli. S druge strane, djelovanje nikada ne moe biti objektificirano, nije nikad
dano naem vanjskom ili unutarnjem iskustvu. Ono moe biti iskustveno samo preko injenja. Osoba
se jedino moe manifestirati kroz injenje odreenih akata kroz koje ivi i stjee iskustva ili kad je
rije o drugim osobama, kroz suinjenje, predinjenje, reinjenje djela drugih osoba. Scheler radi
razliku izmeu djelovanja koja pripadaju osobi i pukih funkcija koje pripadaju onom ja kroz gledanje,
sluanje, okuavanje, tjelesne uitke, panji, itd... Funkcije pretpostavljaju tijelo, koreliraju s
okolinom, imaju svoju osnovu u Ja, fizike su. Akti nisu u tom smislu fiziki, ne pretpostavljaju nuno
tijelo, ve su psihofiziki indiferentni. Njihov korelat nije okolina, ve svijet. A taj svijet je individualan
u korelaciji s individualnom osobom. Korelacija u tom smislu znai da individualna osoba sebe
doivljava unutar svog individualnog svijeta.
Osoba ne postoji nikako drugaije osim kroz injenje svojih dijela.

PROBLEMI

to se tie problematike simpatije, Scheler postavlja 6 pitanja, tj. problema:

1. Je li odnos izmeu ljudi samo factual ili koncept ovjeka ve pretpostavlja drutvo i to neovisno o
konkretnom egu unutar konkretnog socijalnog svijeta? (ontoloki problem)

2. a) po emu mogu Ja biti siguran u to da drugi ljudi i njihova svijest postoje? b) Kako je realnost
drugih svijesti meni dostupna? (logino-epistemoloki problem)

3. Koja individualna iskustva su ve pretpostavljena i koje aktivnosti svijesti se mogu smatrati ve

uinjenima prije nego to se pojavi samo saznanje o egu? (transcendentalni problem)

4. Svaki oblik empirijske psihologije ve unaprijed pretpostavlja, ne samo da drugi postoje, ve da

organizacija njihove svijesti omoguava da sadre svoje percepcije, unutarnja i vanjska iskustva,
senzacije, osjeaje u svojem sjeanju i da to mogu jezikom iskazati i da je taj jezik razumljiv.
(empirijsko-psiholoki problem)
Osoba i njezine manifestacije nisu otvorene percepciji u istom smislu kao objekti prirode.

5. Tzv. Teorija interferencije je kompatibilna sa samo odreenom metafizikom pozicijom, primjerice

s kartezijanskim modelom dviju odvojenih supstancija - fizika i psihika - koje imaju utjecaja jedna na
drugu, ali nije npr. kompatibilna s epifenomenolokim paralelizmom. (metafiziki problem)

6. Problemi vrijednosti povezani s postojanjem alter ega tie se toga da nema sumnje da odreeni
moralni akti poput ljubavi, odgovornosti, dunosti, zahvalnosti pokazuju postojanje alter ega. Scheler
ih naziva esencijalnim socijalnim aktima jer se ne mogu promatrati kao predsocijalni akti na koje se
potom drutvo oslanja. Za Schelera je u svakom indivuduumu socijalnost uvijek prisutna i ne samo da
je ljudski individuum dio drutva ve je drutvo uvijek integralni dio individuuma. Ljudsko bie,
sposobno za sve vrste emocionalnih akata, poput ljubavi, mrnje, volje, itd..., ali nesposobno za
teoretske akte - objectifying, cognitions, itd...nebi mu nedostajalo nikakvih dokaza za postojanje
drugih. Esencijalni socijalni akti su dovoljni kako bi se uspostavila shema kao uvijek prisutnog
elementa svijesti.

INFERENCIJA I EMPATIJA