Prikazi knjiga / Book Reviews 205

Thomas Hobbes, Levijatan ili Graa, oblik i mo crkvene i graanske

drave, preveo Borislav Mikuli, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb
2004, 511 str.

Trebalo je zaista dugo vremena da ovo temeljno djelo novovjekovne poli-

tike filozofije bude dostupno i na hrvatskom jeziku. Kao to se njemaka fi-
lozofska djela dugo nisu prevodila na hrvatski jer su starije generacije ra-
zumjele njemaki, ve sam pomislio da sada ve dolazi vrijeme da ne e biti
potrebno engleska djela prevoditi na hrvatski jer novija generacija sve bolje
vlada engleskim. Bio sam naime ugodno iznenaen kako se studenti filo-
zofije Hrvatskih studija dobro snalaze u Hobbesovu originalnom tekstu. No
to moe ostati samo dio strunoga studija. Ali kada se pojavi cjelovit hrvat-
ski prijevod Hobbesova Levijatana, tada je to ve po sebi izniman dogaaj.
Prevoditelju Borislavu Mikuliu s Odsjeka za filozofiju Filozofskoga fakul-
teta Sveuilita u Zagrebu mora se odati veliko priznanje za izniman trud.
To se posebno odnosi na gotovo polovicu knjige (Dio trei: O kranskoj
dravi / Dio etvrti: O kraljevstvu tame), jer je ve za itanje tih dijelova go-
tovo nebitnih za Hobbesovu epistemologiju i politiku filozofiju potrebno
dosta strpljenja, a za prevoenje jo vie od toga. U tim se dijelovima bavi
uglavnome usklaivanjem svojih politikih shvaanja s biblijskim uenjima
ili pobijanjem pogrenih tumaenja Biblije. Inae je jedan manji dio Hobbe-
sova teksta (prvi dio, poglavlje 14, drugi dio, poglavlje 17, 21 i 28) bio
dostupan u prijevodu Vande Boievi, a od nje imamo i jedini (vrlo dobar)
prikaz Hobbesove filozofije u Hrestomatiji filozofije, svezak 4: Filozofija bri-
tanskog empirizma, Zagreb 1996, str. 2964.
Hobbesov Levijatan (1651) je sustavno djelo, ali je ipak pisano u funk-
ciji politike filozofije. To je napose vidljivo u strukturi djela. Latinski pisana
trilogija moda najbolje pokazuje njegov interes za sistematiku: De corpore
(1655), De homine (1658), De cive (1642). Njegov latinski stil je puno jasniji
od engleskoga. to se tie utemeljenja politike filozofije, sa sredinjim kon-
traktualistikim argumentom, mislim da se Hobbesovo rano djelo The ele-
ments of laws natural and politic (1640) odlikuje posebnom jasnoom. Hob-
bes je dosljedni galilejevac i vjeruje da se uz primjenu Galilejeve metode te
upotrebom nekih njegovih kljunih pojmova kao to su gibanje (samo se gi-
banjem moe neto uzrokovati) i zakon inercije (napose u prenoenju im-
pulsa) mogu objasniti i rijeiti svi problemi. Djelatni i materijalni uzrok
shvaa kao dva aspekta jednoga te istog uzroka. Galilejevu tezu da je mate-
matika jezik pomou kojega razumijemo prirodu proiruje na tumaenje
miljenja kao raunanja. Hobbes nije empirist jer nema razraenu teoriju
iskustva, on je tovie ekstremni racionalist, ali tako da na empirijskoj grai
izvodi racionalnu konstrukciju. No stran mu je bilo kakav metafiziki aprio-
rizam, primjerice smatra da egzistencija poiva samo na iskustvenim injeni-
206 Prolegomena 3 (2/2004)

cama. Najvaniju primjenu Galilejeve mehanike nalazimo u Hobbesovoj

deskriptivnoj antropologiji koju moemo ak shvatiti kao njegovu metateo-
riju politike. Kljuni je termin u njegovoj antropolokoj psihologiji endea-
vour (conatus, impetus), to Mikuli prevodi kao napor. Pomou njega
Hobbes tumai, dakako na mehaniki nain, gibanje u ljudskom tijelu i nas-
tanak svih duevnih stanja. Njegova deskriptivna antropologija ima funkciju
politike antropologije opisom ljudske prirode (zapravo ljudskoga tijela
jer priroda je pojmljiva samo kao tijelo u gibanju) eli obrazloiti nunost
politikoga tijela odnosno drave. U svojem djelu o mehanici De corpore
Hobbes izriito tvrdi kako su striktno povezani tijelo uope (= materijalno
tijelo), ljudsko tijelo i politiko tijelo. Rezultat je deskripcije ljudske prirode
da moe nastati trajni sukob meu ljudima i egzistencijalna ugroenost (bel-
lum omnium in omnes) ako se u jednom misaonom eksperimentu (= pri-
rodno stanje) pokua iskljuiti postojanje drave. Na temelju toga zakljuuje
se nunost drave i prenoenje svih prava na nju. Hobbesova drava po-
prima apsolutistiki karakter, ali njegov je kontraktualistiki argument (svat-
ko sklapa ugovor sa svakim) definitivno odredio karakter ne samo novovje-
kovne politike filozofije, nego i karakter moderne drave. Mnogi ga, napo-
se zbog njegova materijalizma i mehanicizma, nisu voljeli. No ostali klasici
kontraktualistike tradicije (Locke, Rousseau, Kant, Rawls) vrlo su ga cije-
nili i nastavili su njegove osnovne misli.
Prijevod Hobbesova Levijatana Borislav Mikuli je radio prema do-
brom izdanju Gaskina (Oxford 1996), a vrlo je korisno to je istodobno pre-
veo i njegove biljeke uz tekst (ukupno 213) tako da smo za mnoga nejasna
mjesta dobili potrebna tumaenja. Korisno je i to poglavlja sadre numeri-
ranu podjelu na sections, tako se svaki dio teksta moe vrlo precizno citirati
ili identificirati. Kakav je prijevod? Dobar je i pisan je jasnim stilom. to se
tie Hobbesova stila i engleskoga jezika, to nije bila laka stvar. To se pose-
bice odnosi na njegovu terminologiju. Ve spomenuti kljuni termin en-
deavour profesor Mikuli na citiranu mjestu definicije toga termina (6.1)
prevodi kao napor. No ve je u iduem odlomku (6.2) prisiljen prema kon-
tekstualnom smislu prevesti kao stremljenje. Na drugim mjestima prevodi
dosljedno napor (1.4 / 9.26 / 11.2 / 14.25 / 17.5), ali i drugaije, npr. ponovo
stremljenje (6.9), zatim tenja (6.48) i trud (11.15). No ta razliitost
ne utjee puno na mogunost pravilnoga razumijevanja teksta. Hobbes u
poetnim poglavljima rabi endeavour kao imenicu, kasnije kao glagol jer
na poetku daje objanjenje kako nastaju mentalna stanja prenoenjem gi-
banja u ljudskom tijelu, a zatim u antropolokom dijelu opisuje djelovanje
tih stanja. I ovdje profesor Mikuli varira mogunosti, npr. prevodi nasto-
jati (12.5 / 15.39), pokuati (13.3 / 19.23), poduzeti (15.17 / 17.2), ali
najee teiti (13.5 / 14.4 / 14.5 / 15.16). Pozadina Hobesova izraza en-
deavour je mehaniki pojam impulsa (umnoak mase i brzine) koji se shva-
ao kao prenoenje gibanja, a tipian primjer je bio sudar tijela. Najprimje-
reniji prijevod za impulsus ako uope treba traiti neku prevedenicu bio
 Prikazi knjiga / Book Reviews 207

bi potisak. No za Hobbesa je impuls ujedno conatus (nagon, tenja),

tako da njegov endeavour zaista nije lako pokriti nekim sretnijim izrazom,
napose kada u glagolskom obliku ukljuuje osobno nastojanje vritelja rad-
nje. Specifino je za Hobbesovu antropologiju to je koncipirana dinamiki,
kao teorija gibanja u ljudskom tijelu. Zato appetite za njega nije nikakav
oblik dispozicije, sposobnosti za neto, kako bi se mogao shvatiti skolastiki
stav: Appetitus est inclinatio appetentis in aliquid sibi simile et conveniens
[udnja je sklonost udeega prema neemu to mu je slino ili primjereno]
(Toma Akvinski, STh 1 q.80 1c). Hobbes to jasno kae u 6.53, gdje inae go-
vori o volji: appetite je in (act), nije puka sposobnost (faculty), dakle nije
rije o pasivnoj sklonosti prema neemu nego o aktivnom procesu. Pogle-
dajmo kako Hobbes tumai vezu izmeu tih pojmova u svojem ranijem spisu
The elements of laws natural and politic 7.2: To gibanje na kojemu poivaju
ugoda i bol takoer je poticaj (solicitation) ili priziv (provocation) u smislu ili
privlaenja blie stvari koja izaziva ugodu ili povlaenja od stvari koja izaziva
neugodu. A taj poticaj je potisak (endeavour) ili unutranji poetak ivot-
injskoga gibanja koje se zove udnja (appetite) ako predmet udnje omo-
guuje uitak; ako stvara neugodu, zove se odbojnost (aversion) s obzirom
na prisutnost neugode, a s obzirom na oekivanu neugodu zove se strah
(fear). Tako su ugoda, ljubav i udnja, koju takoer zovemo elja (desire),
razliita imena za razliita motrenja jedne te iste stvari. Profesor Mikuli
Hobbesov izraz appetite uglavnome prevodi poriv (2.1 / 6.2 / 6.4 / 6.53),
kadto kao pouda (2.1 / 4.23). Ne svia mi se izbor tih rijei jer poriv je
optereen konotacijom nesvjesnoga djelovanja, a pouda ima previe jed-
nostrano znaenje. Zato bi ipak bilo bolje ostati kod tradicionalnoga prije-
voda udnja.
Uz prvo spominjanje izraza endeavour prevoditelj je preveo Gaskino-
vu biljeku (str. 466), ali se potkrala omaka pa je rije krivo napisana (ende-
vour). Manji propusti se nalaze i na drugim mjestima, npr. u 15.17 (str. 109)
gdje je by necessity of nature prevedeno po prirodi etc. Slino imamo u
13.9 (str. 92) gdje se letters pogreno prevodi slova umjesto knjievnosti
(misli se takoer uena knjievnost ili znanosti). U prijevodu biljeke 62
(str. 473) prvo sam pomislio da otkrovenje sadri samo neznatnu zamjenu
slova koja se moe dogoditi kada hoete napisati otkrivenje. Kasnije sam
shvatio da je rije o srpskom standardnom izrazu za revelation, a koji mi
dotada nije bio poznat. Ipak sam na koncu nauio neto novo.
Na kraju bih jo jednom naglasio iznimnu vrijednost prijevoda Hobbe-
sova Levijatana to nam je priredio Borislav Mikuli. Jedno veliko filozofsko
djelo dostupno nam je sada u dobrom hrvatskom prijevodu.
Josip Talanga
Institut za filozofiju
Ulica grada Vukovara 54, HR-10000 Zagreb
josiptalanga@yahoo.com