Albrecht Drer - Kriptogrami

Tajnovitost i harmonina geometrija

Melencolia I (1514) Albrechta Drera mogla bi biti najstudiranija

rezbarija ikad napravljena koja je stoljeima utjecala na europsku
umjetnost. Mnogi koji se bave zagonetkama pokuali su je odgonetnuti.
Povjesniar umjetnosti Erwin Panofsky vidio je u njoj Drerovu osobnu
melankolinu frustraciju u pukotini izmeu umjetnike i boanske
kreacije. Frances Yates, povjesniar hermetine tradicije, doivio je
njegovu melankoliju kao inspirativnu kreativnu groznicu, nimalo kao
tugu, te je proitao rezbariju kao oitovanje o harmoniji izmeu
mikrokozmosa i makrokozmosa. Povjesniar umjetnosti Patrick Doorly
vidi je kao ilustraciju Platonovog dijaloga o ljepoti, u kojem aneoska
melankolija predstavlja nemogunost definiranja apsolutne ljepote.
Panofsky, Yates i Doorly su se vie bavili Drerovom umjetnou nego njegovom znanou, ali Drer
nije razlikovao to dvoje tako otro kako mi to danas inimo i u svakom sluaju bio je istaknut
matematiar jednako kao i umjetnik.
Pokraj oevidnog alegorijskog simbolizma i dobro poznatog Drerovog monograma kodiranog u
maginom kvadratu, Melencolia I ima u najmanju ruku etiri skrivena lica, kriptini anagram, skrivene
rebuse, kabalistiku geometriju, igre rijeima, metafore, pa mogue i magini arm, to sveukupno eka
na interpretaciju. Kako bi smo uhvatili njihovo znaenje trebali bi potovati njegovu mo dlijeta,
njegovu pozornost za precizni jezik i njegovo akutno promatranje prirode. Moramo imati na umu da je
bio pionir u matematici kao i u umjetnosti, pjesnik i antikvar, raspravljao je vatreno o filozofiji pod
jednakim uvjetima sa uenjacima njegova vremena poput Pirckheimera.
Dekodiranje njegove poruke nas vodi do mnogih poetaka. Drer nije trebao zadovoljiti umjetniku
kritiku kako bi solidno ivio, budui da umjetnika kritika nije jo bila izmiljena. Prva izdana
umjetnika kritika u povijesti bila je pohvala upravo ove rezbarije, od strane Joachima Camerariusa
(1500-1574), mladog Drerovog prijatelja koji ga je promatrao dok je radio, te preveo njegovu knjigu o
ljudskim proporcijama s njemakog na latinski i na kraju napisao svoju elegiju. U njoj je Camerarius
ustvrdio da, iako je Drerova umjetnost velika, ona nije njegovo jedino postignue.
Njegov rad ima takoer memento Leonarda da Vincia (1452-
1519). Leonardo je bio jedan od ranih nositelja i majstora
perspektivne tehnike koji je sumirao temeljne ideje u svojim
Biljenicama. Drer je studirao "tajne perspektive" i teoriju
ljudskih proporcija u dva povijesna posjeta Italiji, gdje je razvio
strast prema geometriji, formuliranim matematikim konceptima o
ljepoti i proporcijama proirujui Leonardov rad, te su mu neki
pripisali da je pronaao novu matematiku znanost projekcijske ili
opisne geometrije.
Drer je bio prvi koji je objavio na njemakom knjigu o istoj
matematici ili matematikim dokazima. On je stvorio prvu tiskanu
zvjezdanu kartu i prvu otisnutu mapu svijeta kao sfere. Time to je
opisao procese u umjetnosti i prirodi jednostavnim njemakim
umjesto kienim latinskim, izostavljajui prozno ukraavanje i klasine reference toga vremena,
formirao je njemaki znanstveni jezik jednako kako je Leonardo formirao talijanski.
Bio je brilijantni te priznati pokreta i u umjetnosti. Izumio je bakrorez i napravio prvi poznati
autoportret i prvi znani specifini pejza. Izumio je matematike ureaje za perspektivno crtanje. Zadao
je sebi misiju da posveti umjetnika iznad obrtnika, pa ak i filozofa. Budui da se inilo kako je
matematika infrastruktura uinila astronomiju i muziku boanstvenima i dijelovima quadriviuma (via
podjela umjetnosti u Srednjem vijeku, sastojala se od geometrije, astronomije, aritmetike i muzike),
Drer je pokuao konstruirati matematike temelje za likovnu umjetnost, nastavljajui Leonardov trud.
Ptolomej je pruio matematike temelje za astronomiju, a Arhimed za muziku; Drer je to elio
napraviti za likovnu umjetnost. Njegova projekcijska geometrija i njegove tabele tjelesnih proporcija
bili su dio toga projekta.

Misterij

Zato tolika misterioznost? Drer je mogao objasniti svoju rezbariju za nas. Leonardo je napravio
mnogo zagonetki, ali napisao je rjeenja odmah do njih. Drer i Pirckheimer su protumaili Trijumfalni
luk, drugo Drerovo djelo, za nas; zato ne i ovo ili Vitez, smrt i avo?
Pretpostavljam da su Drer i njegovi prijatelji bili manje otvoreni u njegovo vrijeme, jer je policija i
Crkva s poveanim divljatvom proganjala i stare magiare i nove znanstvenike. Optube za crnu
magiju i vjetiarstvo zahvaale su jednako i magiare i filozofe prirode. Astrolog i mistik Cornelius
Agrippa von Nettesheim, koji je imao utjecaja na ovu rezbariju, svojevremeno je optuen za
vjetiarstvo od strane Martina Luthera (1483-1546). Astronom Johannes Kepler i njegova majka su
mueni i optuivani 1615. te su Keplerov znastveno- fantastini posjet Mjesecu prikazali kao dokaz
vjetiarstva. Kada proitamo Drerove poruke u nekoliko rezbarija, razumjet emo njegovu
povuenost i onu njegovih nasljednika.

Rezbarije Albrechta Drera su enigme, vieslojna umjetnika djela koja pulsiraju drugaije sadraje,
nudei nekoliko moguih interpretacija u isto vrijeme. Neke izraavaju duboka gnostika shvaanja
svijeta poznatog Dreru, neke pruaju vane povijesne injenice, druge otkrivaju Drerov specifino
brilijantan um koji moe biti uvredljiv, ak i politiki opasan za to vrijeme.
Pogledajmo sada jedan simbol koji je vrlo jasan i zaokuplja promatraevu pozornost na Melencoliji I.
Matrica brojeva od 1 do 16 postavljenih na zidu iza anela naziva se maginim kvadratom, jer svaki
red, svaki stupac i obje dijagonale u zbroju daju isti broj, 34. To je takoer i magijski kvadrat gnomon,
jer sva etiri kvadranta; etiri broja u kutovima; i centralna tetrada u zbroju daju isti broj, 34.
to sve to znai?
Ideja maginog kvadrata je Dreru najvjerojatnije dola od Heinricha Corneliusa Agrippe,
kontroverzne figure firentinske neoplatonistike kole, koji je posjetio Nremberg 1510. sa svojim
manuskriptom De Occulta Philosophia. U tom djelu Agrippa daje magini kvadrat za svaku od sedam
"planeta" tada poznatih, ukljuujui Sunce i Mjesec. Magini kvadrat 1 sa 1 1 je rezervirao za jedinog
Boga. Nema 2 sa 2 maginog kvadrata, tako da Saturn, najsporiji planet, ima tabelu 3 x 3 polja, a
Jupiter, sljedei najsporiji planet ima tabelu 4 x 4.

4 14 15

9 7 6
5 11 10
16 2 3

Agrippa upozorava da neublaen utjecaj Saturna moe dovesti do akutne melankolije te je prepisao
noenje Jupiterove tabele kao tita. Ljudi jo uvijek upotrebljavaju Jupiterovu tabelu kao talisman u
modernim vremenima.
Magini kvadrat u Melencolia I je

16
3 2
5 10 11
9 6 7
4 15 14

Panofsky i Yates nazivaju ovo Jupiterovom tabelom, sugerirajui kako ju je Drer posudio od Agrippe.
Meutim, to zasigurno nije klasina Jupiterova tabela, stoga bi ju mogli nazvati Drerovom tabelom.
Drer je promijenio tabelu slijedom elementarnih permutacija. Kada potraimo razlog, vidimo da novi
donji red glasi
4 - 15 - 14 - 1, latinskom gematrijom (A=1, B=2, C=3 i tako dalje) dobijamo D 1514 A, ponavlja se
Drerov monogram i datum sa dna rezbarije. Dvostruko pojavljivanje datuma 1514. u Drerovoj tabeli
i u monogramu stoga nije potpuna sluajnost, ve namjerni Drerov pronalazak. Bez obzira na put,
Drer je otiao preko Agrippine hebrejske gematrije s vlastitom latinskom gematrijom, kako bi
postavio sebe u magini kvadrat. To nas upozorava da potraimo i druge numeroloke geometrije koje
nisu uobiajene.
Ne trebamo gledati daleko. Slijedei autobiografsku hipotezu izraunajmo latinskom gematrijom ime
"Albrecht Drer", ignorirajui nelatinsko slovo. Dobijamo sumu 135. Budui da u latinskom alfabetu
ne postoji slovo "u", ime glasi "Albrecht Dvrer", i to ne mijenja sumu, budui da "v" zamjenjuje "u"
kao 21. slovo u alfabetu. Suma itave tabele je 136. Postoji znaajna nedosljednost od 1 izmeu 135 i
136. Moramo odvojiti 1 od ostatka tabele kako bismo dobili zbroj za "Albrecht Drer". To nas vodi do
predvianja: kako je Drer to i napravio.

Vratimo se rezbariji kako bi smo provjerili to predvianje. Saznat emo kako je 1 napravio bez
pogreke malo vee od svih drugih brojki. Nisam primijetio ovu razliku dok nisam upotrijebio
numeroloku gematriju. Ovo je jo jedna razlika izmeu Drerove tabele od Agrippine Jupiterove
tabele. Kao dodatak, jedno anelovo krilo dotie 1 u tabeli i samo taj broj, podsjeajui nas kako je 1
magini kvadrat za Boga. Razdvojivi sumu u 136=1 + 135, Drer se postavlja u tabelu odmah pokraj
Boga.
Magini kvadrat time prua Drerov potpis unutar simbola boanstvenosti i matematike.
Na jo jedno znaenje Melencolije I i njezine glavne sredinje figure vratit emo se jo jednom, nakon
to zavirimo u tajne jo dvije Drerove rezbarije.

Vitez, smrt i avo

Vitez, smrt i avo je napravljena 1513. prema tabli u donjem lijevom uglu rezbarije. Drerove 'table' s
potpisom uvijek izgledaju malo sumnjivo, budui da uvijek nose nagovjetaj sadraja inicijalno
sakrivenog od strane umjetnika. Datum na tabli je tono 200 godina nakon slubenog rasputanja
templarskog reda tragine 1313. godine. Prije broja 1513 na tabli stoji misteriozno 'S' ije je znaenje
za Panofskog nejasno. Ali tajna je sadrana u grkom ekvivalentu latinskog slova S, to je grka Sigma
s gematrijskom vrijednou 200, broj koji aludira na 200-tu godinjicu templarskog slubenog kraja.
Najvaniji datum u povijesti progona vitezova templara je petak 13. listopada
1307., kada je veina francuskih vitezova simultano uhapena u zoru. Glavni
protagonisti u destrukciji reda su bili francuski kralj Filip IV. (znan i kao
Filip Lijepi, izraz koji je oznaavao njegovu uobraenost, a ne milosrdnost) i
Papa Klement V., prvi u liniji 'Avinjonskih papa', vazala pod francuskim
kraljevskim utjecajem. Cilj je bio religijski i politiki, budui da su templari
predstavljali vanu politiku i vojnu snagu, prije svega zbog pozamanih financijskih sredstava i
vlasnitava nad zemljom kojom su upravljali. Posebice, oni su funkcionirali kao sistem unutar sistema,
to je oito iritantno za poziciju vladara. Religijski, predstavljali su prijetnju slubenoj dogmi, budui
da im je priroda njihovih nastojanja omoguavala stupanje u kontakt s razliitim izvorima znanja, te je
njihovo vjerovanje blie gnostikoj percepciji kranstva nego slubenoj dogmi dranoj od nekakvih
upitnih papa...
Tri glavna karaktera na slici metaforino predstavljaju tri sudionika u povijesnoj drami: Templari su
predstavljeni Vitezom, kralj Filip Lijepi je zamaskiran kao Smrt nosei kraljevsku krunu, a Papa
Klement V. je sakriven u liku avola.
Aluzija na Filipovu uobrazilju je glava ovijena zmijama, koja evocira mit o Meduzi, najslavnijoj i
jedinoj smrtnoj od tri Gorgone. Prelijepa djeva je napravila greku usporeujui sebe s boicom
Atenom, ija je ljubomora pretvorila Meduzine prelijepe uvojke u sikue zmije. Nijedno ivo bie nije
moglo gledati u nju a da ne bude pretvoreno u kamen. Napokon je Perzej odsjekao njezinu glavu dok je
spavala i donio je Ateni.
Godine, 1314., Veliki Majstor Jacque (Jacob) de Molay je spaljen na lomai u Parizu, ime je naoigled
okonan najobeavajui viteki i inicijacijski red u povijesti Europe. Mit kae da je prije smrti Jacob de
Molay prorekao brzi kraj obojice svojih suparnika Filip i Klement su umrli iste godine. udnovato,
sva trojica dijele brojanu vrijednost smrti:
JACOB DE MOLAY = 106
PAPA CLEMENT = 106
PHILIP LE BEL = 106
Broj 106 je takoer gematrijska vrijednost hebrejskog slova N, Nun, koje se u Tarotu pridodaje Adutu
XIII velike arkane, Smrti.
NVN = 50 + 6 + 50 = 106
Potpis na tabli u donjem lijevom uglu rezbarije se sastoji od slova S, i datuma 1513 te monograma AD.
Ako zamijenimo brojeve iz datuma s korespodentnim slovima: 15 s O, a 13 s N, dobijamo rije
SONAD. itano unazad, to je grka rije DANOS, a znai 'spaljen', epitaf u sjeanje na smrt na lomai
Velikog Majstora, Jacoba de Molaya.
U donjem lijevom uglu primijetit emo i simbol lubanje, koji se pojavljuje u jo jednoj poznatoj
Drerovoj rezbariji.

Memento Mori stvarni identitet Sv. Jeronima

Trea misteriozna rezbarija iz Meisterstiche opusa je rezbarija Sv. Jeronim u svojim studijima,
napravljena kako kae cartellino u donjem desnom uglu 1514., isti datum koji nosi i kriptina
Melencolia I. Ali ne treba vjerovati Dreru po pitanju tih brojeva inkorporiranih u njegovim
rezbarijama, budui da je on upotrebljavao one brojeve koji su najbolje izraavali njegovu svrhu, ne
marei niti najmanje za tonost datiranja. Za njega ovo je bio alat za ifriranje pomno izabranih
dodatnih sadraja koje nije elio izraziti direktno. Ponekad je upotrebljavao ove 'alate' iz sigurnosnih
razloga, budui da je Crkva bila spremna zapaliti lomae u to doba ako je um bio prebrilijantan i
opasan za vladavinu "svetoga neznanja". Ove dodatne poruke su kljuevi vieslojne prirode Drerova
rada. Moemo gledati sliku divei se njezinim dubokim "ovim" ili "onim", ali iz druge dimenzije
rezbarije rije nas udara neprimjetno, nehotino nam otkriva namjeravani sadraj. Drer je bio majstor
ovakve umjetnosti, umjetnosti aluzivnog znaenja, metamorfozirajui jedno u neto drugo bez nekog
oitog prijelaza. Mora da se zabavljao kada su se ljudi divili njegovom remek-djelu, pretpostavljenom
portretu Sv. Jeronima u njegovoj samotnoj monakoj eliji, ne znajui u to gledaju. Ali u to mi to
gledamo?
Rezbarija jasno predstavlja sve popularne atribute Jeronima Eusebiousa, latinskog crkvenog oca koji je
ivio u etvrtom stoljeu. On je bio kranski svetac koji je prvi preveo Bibliju s grkog na latinski.
Posebno je tovan kao pustinjak koji se odrekao svjetovnoga i otiao na usamljeno mjesto u pustinji.
Obino je prikazivan i kao smeten ovjek, koji udara svoja prsa kako bi zadobio eljenu mirnou i
povezanost s Bogom. Kao simbol pobjede duha nad tijelom, lubanja nije nikad izostavljena iz
kompozicije. Prema legendi, Sv. Jeronim je takoer spasio lava od patnje izvadivi mu trn iz ape, kada
je lav lutao hramom u Betlehemu, gdje je Jeronim odsjeo. Lav je postao uvar magarca koji je radio za
monahe. Jednoga dana, dok je lav spavao, trgovac u prolazu je ukrao magarca, ali ga je ubrzo vratio s
isprikom donirajui pola ulja koje je nosio. To je moda razlog boca na polici iza Jeronimovih lea.
Ovo je druga rezbarija Meisterstiche opusa gdje je lubanja dio kompozicije. Lubanja se prvo pojavljuje
u Vitez, smrt i avo, gdje simbolizira godinu smrti Velikog Majstora Templa, Jacquesa de Molaya.
Drer veinu puta vrlo direktno upotrebljava simbole i u njihovu "najjednostavnijem" nivou shvaanja.
Samo dvije rezbarije iz toga opusa sadre lubanju, i samo dvije slave godinu smrti "junaka".
Lubanja jednostavno predstavlja smrt, ili spomen na neiju smrt, a interesantno pitanje jest tko je umro
1514., godina koju je Drer potpisao na svoje djelo na cartellino zajedno s njegovim tipinim
inicijalima, monogramom AD?

Leonardo da Vinci
Leonardo da Vinci je svoje posljednje godine proveo u Francuskoj u slubi
kralja Franoisa I. Bio je pozvan da ivi u dvorcu de Coloux na Amboiseu,
uglavnom kako bi zabavljao kralja inteligentnim razgovorima. udnovato,
Leonardo je napravio svoj posljednji znani crte 1514, skicu Sv. Jeronima u
pustinji. Sjetite se da je to takoer datum Drerova Sv. Jeronima u svojim
studijima. ini se kao udna sluajnost, da nema jo jednog natpisa na oznaci:
AD. Jednostavnom latinskom gematrijom vrijednost AD = 1 + 4 = 5, to
zajedno s datumom otkriva potpuno novi datum, 1514 + 5 = 1519, pravu godinu Leonardove smrti.
Ovo sugerira kako je Drerova rezbarija Sv. Jeronim u svojim studijima spomen na smrt Leonarda da
Vincija.
Nadalje, figura koja sjedi iza stola je ikonografski Sv. Jeronim, ali jo vanije, mi zapravo gledamo
Leonarda da Vincija u njegovoj sobi u dvorcu de Cloux u Amboiseu. Ime Leonardo je takoer
povezano s lavom ("leo") koji na rezbariji spava (zasigurno aluzija na "vjeni san") na podu. Ako
pogledamo druge slike Sv. Jeronima s lavom, npr. onu od Mesine, vidjet emo da lav hoda, ili stoji, ali
ne spava. Fascinantno je kako su jednostavne i direktne Drerove zagonetke, ali povealo je na prvi
pogled fokusirano na sasvim drugaiji sloj znaenja, ne videi oito, to je najbolji nain da se zatiti
"tajna". Drer oito dovodi u vezu Leonarda s Sv. Jeronimom kao "ovjekom znanja", distinkcija
zajednika kod obje osobe.
Lik Sv. Jeronima sa rezbarije vrlo slii Leonardovu crteu autoportreta iz 1512.: stari ovjek duge kose,
elavog tjemena i duge bijele brade.

ini se da je Drerova rezbarija potpuno posveena ivotu i smrti Leonrada da Vincija, jednog od dva
Velika majstora renesansne struje. Drugi junak je sakriven u kriptinoj Melencoliji I.

Tajanstveni aneo

Najpoznatija i najenigmatinija rezbarija koju je Albrecht Drer napravio je definitivno Melencolia I, iz

Meisterstiche opusa, potpisana i datirana 1514. Ova alegorija enje kreativnog genija je takoer jedna
od najanaliziranijih i najinterpretiranijih umjetnikih djela u terminima povijesti umjetnosti, alkemije ili
dvojbene "svete geometrije". Do danas nije objavljena niti jedna uvjerljiva analiza ovoga remek-djela
koja bi objanjavala stvarnu prirodu ove slike, a posebice identitet sjedee figure. Svrha diskurza koji
slijedi jest otkrivanje pravog identiteta figure koja sjedi te pokazivanje kabalistike strukture koja je u
podlozi kompozicije u terminima simbolizma, gematrije i geometrije.
Povijesni uvidi smjetaju Drera, takoer, u kontekst "Renesanse okultnoga" kroz radove ponovno
roenih magiara kao to su Agrippa, Reuchlin, Mirandola itd Neoplatonizam je generalno
reorganiziran i cijenjen u umjetnikim krugovima, ali kabalistika struja, posebno propagirana od
Mirandole, mnogo je manje na povrini, uglavnom zbog otvorenog antisemitizma i fanatizma Crkve.
Uenjaci sugeriraju da je glavna toka ove slike reprezentacija jedne od etiriju ljudskih tekuina, to je
bilo vrlo popularno u Renesansi. Ali ini se da druge rezbarije iz serije Meisterstiche ne slijede ovaj
koncept, jer niti jedna ne predstavlja neku od tri druge tekuine. Agrippino uee u planiranju
kompozicije i njegovo pridodavanje melankolije Saturnu smo ve pretpostavili. Poput Platona i
Aristotela, da li je Agrippa takoer vrlo ambivalentan o pravoj prirodi melankolije. Njegovi izvjetaji
seu od otrovnih efekata utjecaja na duu i njezina kvarenja do povezivanja s uzvienim stanjem uma,
sposobnog ak i za proricanje.
Kako bi razumjeli poruku ove zagonetke, moramo dovesti u pitanje identitet aneoskog bia koje sjedi.
Zasigurno umjetnik, ali ne samo slikar zato krila? Ve smo iz prolih primjera nauili da je
Drerova metoda kodiranja uvijek vrlo lucidna, slijedei pravilo napravite neto preoito i nitko to
nee shvatiti.
Kao i u svakom sluaju Meisterstiche zagonetki, da li je identitet uvijek sugeriran datumom kojim je
Albrecht Drer potpisivao svoj rad. Ovo je jedina rezbarija iz te serije koja nema cartellino natpis s
datumom i monogramom AD. No rezbarija je potpisana dvaput. U sjenovitom dijelu kamene stepenice
u donjem desnom uglu te kriptino u maginom kvadratu ugraenom u zid iza sjedee figure. On
sadrava datum skriven u zadnjem nizu brojeva: 4 15 14 1. Drer oito ukazuje na datum 1514,
dok druga dva broja, 4 i 1, kao to smo ve ranije naveli, stoje za gematrijsku vrijednost D i A, njegov
monogram, ija gematrijska vrijednost je obino pridodana napisanom datumu kako bi stvorila novi
datum 1514 + (AD = 1 + 4 = 5) = 1519. Stoga, kao i u sluaju Sv. Jeronim u svojim studijima da li
ova rezbarija pamti neki dogaaj iz 1519: Drer se sjea Leonarda da Vincija, budui da je 1519.
godina njegove smrti u Amboiseu. Ali ova rezbarija ne slavi spomen na neku vanu osobu, budui da
lubanja nije prisutna u kompoziciji. Nauili smo iz Viteza, smrti i avola te Sv. Jeronima u svojim
studijima da lubanja simbolizira jednostavno smrt junaka.
Ako su Drerove metafore tako direktne, moramo si postaviti pitanje, tko je bio najmelankoliniji
umjetnik Renesanse, i to umjetnik kojeg bi Drer smatrao dovoljno istaknutim da ga prikae na svojoj
majstorskoj rezbariji? Po svemu sudei Firenca je bila njegova slaba toka.
ini se da figura koja sjedi nosi par krila i da se radi o nekoj vrsti anela. Melankolini aneo
renesanse je samo jedan, najvei "aneo" Mihael, poznatiji kao Michelangelo! Veliki majstor
sinonimski identificiran s arkanelom Mihaelom je gematrijski ifriran u misteriozni naslov rezbarije.
Jednostavnom latinskom gematrijom:

MELENCOLIA I = 89 + 1 = 90
MICHAEL ANGEL = (13+9+3+8 +1+5+12) + (1+14+7+5+12) = 90

MELENCOLIA = 13+5+12+5+14+3+15+12+9+1 = 89
MICHELANGEL = 13+9+3+8+5+12+1+14+7+5+12 = 89
Michelangelo je bio znan po tome to je ponekad bio ekstremno melankolina osoba, patei od
inkarnacije u zemaljski svijet puno vie od ostalih:
"La mia allegrez' e la maninconia" Moja radost je melankolija.
Njegov genij snano je nametao teret idealnog njegovoj linosti, bivajui u stalnom bijesu, jadikujui u
svojim pismima o odvratnosti svoje due i svijeta s ljudima generalno. Bio je prevaren mnogo puta,
uglavnom zbog vlastita karaktera. Jedno od njegovih remek-djela je bilo posebno teko izvriti,
velianstvenu Sikstinsku kapelu u Rimu. Imao je puno problema u izvrenju svojih projekata, budui
da je zadaa koju je nametao sebi uvijek bila prevelika da bi se zavrila u razumskim terminima, a
njegovim klijentima ga je bilo dosta vrlo brzo.
Drer simbolizira herojski opus napravljen u Sikstinskoj kapeli dugom iznad vode, to predstavlja luk
koji je Michelangelo u poetku naslikao. Posljednji sud naslikan iznad oltara kapele je Michelangelo
zavrio kasnije, izmeu 1535-1541. Jo jedna aluzija muenikog rada na slici stropa mogle bi takoer
biti ljestve, na kojima je Michelangelo proveo nemogue koliine vremena kako bi zavrio cijeli opus.
ali se o tome svome stanju u jednoj od svojih pjesama.
Moda bi jo samo trebali spomenuti kako aneo dri estar u svojoj desnoj ruci, znak Pantokratora, ili
Krista kao arhitekta, a Michelangelo je takoer bio arhitekt kapele Medici.

***

Moda e se itateljima mnogi elementi ovoga lanka initi suvie tendencioznima i tekima za
povjerovati, no ipak se moramo zapitati mogu li sve to biti potpune sluajnosti.
Moda Albrecht Drer nije u potpunosti uspio u svojoj namjeri da unese vjene harmonine i
matematike elemente u projekcijsku geometriju likovne umjetnosti temeljene na univerzalnim
simbolima prirode, no u jedno moemo biti sigurni, neosporno je jedini istinski nasljednik majstora
kojima se divio i iz ijih je djela uio Leonarda i Michelangela.