Faraon Ehnaton: psihiki bolesnik i homoseksualac

Amenhotep IV (Ehnaton) - Predmet ovog psihoanalitikog nacrta ivio je u

etrnaestom stoljeu prije Krista, - prije gotovo 33 stoljea. On je
posljednji Egipatski vladar svoje, osamnaeste, dinastije. Sa deset godina
doao je na prijestolje i osamnaest godina kasnije je umro. Za vrijeme tog
relativno kratkog intervala, proveo je fenomenalnu revoluciju stanja itave
zemlje kojom je vladao, te ostavio neizbrisiv trag u duhu onoga vremena.
Povrh svega, kontrast izmeu njegove i vladavine njegovih prethodnika je
toliko ekstreman, da sasvim sigurno postoje vrlo jaki utjecaji koji su
uvjetovali toliki odmak od kraljevske tradicije. Nasreu, dokumenti
otkriveni prolog stoljea (ploice u Tell-el-Amarna, u Egiptu, 1880
godine) daju detaljne informacije o tim utjecajima koji su oblikovali karakter ove izvanredne osobe.
Otkrivene injenice govore kako je Amenhotep IV vladao pod nesvjesnim psihikim konfliktima
slinima onim otkrivenim od strane psihoanalitiara meu modernim ljudima.
Za ovog drskog mladia, kralja, idealista i sanjara se izvjeuje da je bio opinjen halucinacijama.
Unato tome, u svjetlu njegovog ivota i njegovog odmjerenog rasta mentalne snage, pretpostavka da
je patio od epilepsije ini se neodrivom. Puno vanije i u samoj sri su injenice koje se odnose na
Ehnatonove odnose sa roditeljima. Te su injenice dovoljno jasne i poznate za izradu mogue
psihoanalitike interpretacije. Kraljev stav prema roditeljima otkriva naroitu analogiju sa
situacijom koju psihoanalitiari nazivaju Edipovim kompleksom - potisnutu mrnju prema ocu i
nesvjesnu vezanost za majku. Njegova prenaglaena monogamija, u doba kada su njegovi prethodnici
gotovo jedinstveno odravali velike hareme, njegova lojalnost djevojci koja je izabrana za njega dok je
jo bio dijete (ime je bio osloboen nunosti osobnog izbora koji bi u njegovom sluaju bio vrlo teak
ako ne i nemogu) su samo neke od posljedica njegovih podsvjesnih konflikata.
Od samog trenutka uznesenja na prijestolje, mladi kralj se herkulskom energijom bacio na zadatak
promjene religioznih i etikih obiaja onoga vremena. Prevladavajui obiaji bili su nametnuti od
njegovih prethodnika, ukljuujui, naravno, i njegovog oca. Ne moe se smatrati sluajnim da su
obiaji i ideali koje je njegovao bili snano povezani s njegovom majkom i jaki predstavnici njezine
prirode. Entuzijastini mladi kralj je otiao tako daleko da je kompletno svrgnuo oevog boga, Amona,
postavljajui na njegovo mjesto Atona, boanstvo majinog naroda. Tim drskim potezom izazvao je
neprijateljstvo Amonovih sveenika. ak tovie, majinom boanstvu, Atonu, dao je velianstvenost i
autoritet kao niti jednom bogu u Egipatskoj povijesti. Aton nije bio samo bog meu bogovima, ve
jedini pravi bog. Jedini bog.
Istovremeno kralj je dao novi impuls plastinoj umjetnosti podreujui ga idealima njegove nove
religije. Stil umjetnosti koji se rairio pod inspiracijom ovog univerzalnog kralja zbunio je egiptologe,
kao i povijesniare umjetnosti. Plastina umjetnost njegovog doba predstavlja udesan povratak
arhainim tipovima; stil je karakteristian plastinoj reprezentaciji koja datira u najraniju eru Egipatske
povijesti i ima malo zajednikog sa stilom koji je prevladao za vrijeme oeve vladavine. Plastine
figure tog ranog doba predstavljaju kraljevske osobe koje, prema Egipatskoj tradiciji, vode porijeklo
direktno od R, boanstva predstavljenog suncem. S druge strane, kult Atona predstavlja isto
oboavanje sunca, pod azijatskom formom (kraljeva majka je bila azijatska princeza). Tako je u
religioznom i umjetnikom smisu, Amenhotep IV izbacio oca. Nazvao se je "omiljen od Atona" -
Ehnaton.
Velika revolucija u religiji, umjetnosti, filozofiji i etici sa nesagledivim posljedicama na budunost
Egipta proizala je iz kraljevih podsvjesnih konflikata. Dao je podstrijek uzdizanju nove
civilizacije, kako blistave tako i kratke.
Kulturalne asocijacije sa Thebom, glavnim gradom, s Amonom, oevim boanstvom, bile su vrlo
intimne u ono vrijeme. Novi kralj preselio je na novo mjesto, blizu ua rijeke Nil - najstarijeg dijela
Egipta, koje je nazvao Akhet-Aton (Atonov Horizont), te je uskoro proglasio to mjesto glavnim
gradom. Borio se protiv Amonovih sveenika (zapravo te borbe su rezultirale desecima tisua mrtvih
ljudi i snanim slabljenjem egipta, prim. prev.) i naredio da se Amonovo ime, kao i ime njegovog oca
ukloni sa svih zapisa po itavoj zemlji.
Tako je, umjesto vojne pompe i predstave, ili slave na borbenom polju, vladavina novoga kralja
zapoela eru duhovne ekspanzije i etikog rasta, filozofske i umjetnike renesanse.
Vladavina Ehnatona jedinstvena je u svjetskoj povijesti. Bio je pretea monoteizma, kako je Flinders
Petrie istaknuo, kao i mnogih drugih etikih naela - prema Weigallu to je bio "izolirani prototip
kranske vjere".
Revolucionarne inovacije na svim kuturalnim poljima prebrojne su da bio bile ovdje
predstavljene; no sve one imaju korijene, takoer, u podsvijesnim mentalnim borbama.

Ehnaton u homoseksulanom aktu sa Semenkareom Ehnaton oboava sunev disk

Ehnaton je portretiran kao rana analogija Schreberu. Ovaj faraon je bio opsjednut oboavanjem
suneva boga Atona. Nadao se kako e tako apsorbirati suneve mone, zatitnike zrake. Autor
sugerira da je ova preokupacija poznata kao poremeaj pasivnih homoseksualnih elja naspram
oca. Dokazi za to sugeriraju kako je Amenhotep III, Ehnatonov otac, bio moan i preokupran.

Ubrzani spiritualni rast je kao svog dvojnika imala je jednako ubrzano fiziko propadanje gospodarske
vlasti, to je na kraju progutalo civilizaciju koju je stvorio. Kroz mune dane tijekom kasnije
Ehnatonove vladavine, on je ostao potpuno posveen svom duhovnom zadatku, ne vodei rauna o
nagomilavanju problema. Njegova smrt uurbala je rasprnue njegovog carstva, te bila signal
buntovnim Amonovim sljedbenicima za reafirmaciju. Odmah zatim, religiozno - etiki sistem koji je
Ehnaton izgradio je nestao jednako brzo kao to je i stvoren.