Dr.

Gloria Polo
SVJEDOANSTVO
Od iluzije k Istini
Stajala sam pred vratima raja i pakla

Naslov originala:
Dr. Gloria Polo: Testimon. Von der Illusion
zur Wahrheit. Ich stand an der Pforte
des Himmels und der Halle
Internet: www.gloriapolo.net
Ili: Apostolat ANE, Postfach 102,
AT-lOll Wien-Austria

Preveo s njemakog:
Dr. Josip Marceli
Eve dragi itatelji jo jedna knjiga u naoj biblioteci Boje providnosti: Izvor ivota Naoj Kati posebno hvala
za sponzoriranje ove knjiice koja e se dijeliti a ne prodavati. Molim svijetlo Duha Svetoga svima koji e je
itati.
s. Svjetlana Rezo FDC

Gloria Polo
Od iluzije k Istini
Stajala sam pred vratima raja i plakla
Osobno svjedoanstvo gospoe dr. G1orie Polo.
Ovo svjedoanstvo je iz originalnog panjolskog prevedeno na njemaki jezik. Ono se moe slobodno iriti,
kopirati i koristit, ako se ispune slijedei uvjeti:
1) Ovdje predloeni tekst ne smije se skraivati niti izmijeniti - niti se smiju reenice izdvajati iz njihova
konteksta.
2) Ove stranice i njihove kopije odnosno pretisak smiju se upotrebljavati i iriti samo badava i bez trgovakih
ciljeva.
Hrvatski prijevod je napravljen prema njemakom prijevodu.

NJEMAKI PREDGOVOR
Ovaj spis je prijevod razliitih dijelova iz originalnih predavanja gde Dr. Glorie POLO ORTIZ, zubarice iz
Kolumbije, koja i danas ivi u Bogoti i tamo zasluuje potrebno za ivotno uzdravanje svojim radom kao
zubarica, a predavanja je odrala u razliitim prigodama (dani obnove u katolikim upama, zajednicama i na
intervjuima na kranskim radio i TV- odailjaima).
Ga dr. POLO je roena 30. studenog 1958. i godine 1995., u vrijeme nesree s munjom, imala je tridesetest
(36) godina.
Ga dr. POLO posebno istie da ona nema nikakvih provizija ili prihoda iz irenja njezinog pismenog
svjedoanstva kao ni od DVD, CD i drugih medijskih sredstava koja su u opticaju. Svoje ivotno uzdravanje
ima od vrenja svoje slube kao medicinski visoko izobraene zubarice. Za svoja predavanja ona ne trai i ne
dobiva nikakve vrsti prihoda ili honorara. Pozivana je od mnogih upa i zajednica u Rimokatolikoj Crkvi u
zemlji i inozemstvu.

Ona ima duhovnog vou, koji je posebno prati kao duhovnik i ispovjednik. To je pre. gosp. upnik Wilson
Alexander Mora Gonzalez, koji je ujedno upnik upe "Svetoga Kria" (Parroquia "La Santa Cruz") u Bogoti,
Kolumbija. (Poslije ovog Uvoda donosimo njegovo svjedoanstvo o gi dr. POLO).
Njezino zalaganje na spaavanju dua treba protumaiti jedino iz doivljaja vlastitog suda u vjenosti, gdje joj
je izriito nareeno da to svjedoanstvo ne samo 1.000 puta, nego 1000 x 1000 puta iznese. Ovo iskustvo je nju
takoer navelo da potpuno izmijeni svoj ivot i da se svim svojim silama i svim svojim mogunostima zaloi za
spaavanje dua i za Novu evangelizaciju ljudi naega vremena, koja je od blago pok. Pape Ivana Pavla II. tako
esto i zduno zahtijevana. Velika podrka mom misionarskom djelovanju bio je njezin suprug Fernando RICO
RAMIREZ (roen 25. svibnja 1957.), koji je posve nenadano umro 7. listopada 2006. od sranog udara.

Izdava za njemako jezino podruje:

ANE
Apostolat Nove Evangelizacije

Ured za koordinaciju za njemako jezino podruje Postfach 102

AT- 011 Wicn - Austria

Email: ne@gmx.euTelefon: +4 -(0)699112728464

Internet: www ane.at * www.gloriapolo.net

"ANE, Apostolat Nove Evangelizacije" je laiko udruenje Katolike Crkve, osnovano s DEKRETOM
ARZ.1999/l18 dne 1.svibnja 1999. od nadbiskupa Cochabamba Fernandez Apaza (Bolivija) Juna Amerika
prema propisima Kanonskog Prava Crkve (C.I.c. - 113-123 i 298-329).

*********************************

Svjedoanstvo upnika
ge dr. Glorie POLO ORTIZ

Nadbiskupija Bogota
Biskupijsko pastoralno podruje Svetog Petra,
upa Svetog Kria

Bogota, 13. studenog 2007.

Zainteresiranima
 Ovim pismom svjedoim da je ga GLORIA POLO OSOBA ZRELE VJERE KOJA JE UVIJEK RADILA
ZA Katoliku Crkvu evangelizirajui svjedoanstvom ivota. Osoba je iskuanog kreposnog ivota i kroz osam
(8) godina kroz koje sam je pratio kao duhovni voa istiem njezinu molitvu i njezino predanje Gospodinu
Isusu. Potvrujem njezinu svetost, njezi krepost i njezinu jednostavnost u navijetanju Evanelja Krista
Gospodina. Svjedoim za njezino dobro evangelizatorsko djelovanje u Kolumbiji i u inozemstvu, uvijek voena
duhovnim vodstvom, poslunou i orijentirana vjerom Crkve Wilson A xander Mora G. Pbro, s.r. upnik Calle
143 Ni. 65-57 Casa Blanca Norte, Tel,: 682 5368, Bogot D. C.
Ako netko u sebi sumnja ili misli da BOG ne postoji i da je onostrani svijet stvar za snimatelje filmova, ili
ako netko vjeruje da je sa smru sve gotovo, bilo bi dobro da proita ovu knjiicu. Ali itajte je potpuno od
poetka do kraja. Sigurno e se vae miljenje, ma kako bilo skeptino, izmijeniti. Ovdje se radi o jednoj
injenici, o jednom dogaaju, koji je dobro dokumentiran i dogodio se godine 1995. Ga dr. Gloria Polo je ena
iz Kolumbije, zubarica, koja je kod jedne nesree "umrla", to jest bila je tako teko ranjena da je nekoliko dana
leala u "komi" i jo je jedino po medicinskim bolnikim aparatima odravana na ivotu. Da se iskljuilo te
aparate, ona bi odmah umrla. Lijenici koji su je lijeili posve su se predali i htjeli su ve iskljuiti aparate.
Jedino njezina sestra, koja je takoer lijenica, zahtijevala je da aparati jo i dalje rade.
Ona je za vrijeme svoje kome bila na drugoj strani stvarnosti, u Onostranosti, i smjela se ponovno vratiti
natrag da dade svjedoanstvo za one koji ne mogu vjerovati. Ona nam je dakle odatle donijela vanu Poruku.
Ali proitajte radije sami tu poruku na slijedeim stranicama i izravno iz njezinih usta ...
Ga Gloria mogla je u ovom sadanjem vremenu, - u jednom mistinom doivljaju, - koji ona vrlo jasno
opisuje, baciti jedan pogled u svoju "Knjigu ivota". I taj doivljaj ju je tako potresao da je ona po ovlatenju
GOSPODINA postala glasnikom u "PUSTINJI VJERE" naeg modernog vremena. Pri tome je bit njezine
Poruke i njezinog doivljaja nita drugo do pogled na beskrajnu BOJU ljubav prema nama ljudima i na
NJEGOVO veliko milosre. Ona pri tome govori o istoj temi kao na sadanji papa Benedikt XVI. u svojoj
prvoj enciklici "DEUS CARITAS EST" (BOG JE LJUBAV).
BOG nam uvijek iznova daje dokaze, ali mi usprkos tome nijeemo NJEGOVO postojanje.

SVJEDOANSTVO
GOSPOE DR. GLORIE POLO
Nesrea s udarcem munje

Dobro jutro, hvaljen Bog, draga brao i sestre! Veoma se osjeam lijepo i radujem se, da smijem ovdje biti i s
vama podijelit ova veliki dar, to mi ga je BOG udijelio. Ono to u iznijeti, zbilo se 5. svibnja 1995. kod
Nacionalnog sveuilita u Bogoti, glavnom gradu Kolumbije, oko 16,30 sati.
 Ja sam zubarica. Ja i moj 23 -godinji neak, koji je takoer po zanimanju zubar, upravo smo radili na naoj
dizertaciji. Tog dana a bio je to kiovit petak, ili smo zajedno s mojim suprugom u smjeru Fakulteta za zubne
bolesti, da uzmemo nekoliko knjiga, koje su nam trebale.
Moj neak i ja ili smo zajedno pod malenim kiobranom. Moj suprug je imao nepropusni ogrta (kabanicu) i
iao je izravno du zida Glavne biblioteke da bi se zatitio od kie. Dok smo nas dvoje uvijek prelazili s jedne
strane na drugu da bismo izbjegli ustajalu vodu - i tako smo se pribliavali, a da toga nismo ni zapazili, jednom
drvoredu stabala i kada smo skoili preko jedne vee lokve, pogodila nas je munja iz visine, koja je bila tako
jaka da smo mi pougljenili. Moj neak je na mjestu bi mrtav.
Munja ga je udarila odostraga i spalila njegovu nutrinu. Izvana je on ostao netaknut. Makar je bio tako mlad,
on je bio ovjek posve predan BOGU. Posebno je tovao Dijete-ISUSA. Nosio je NJEGOVU medalju u jednom
kvarcnom kristalu oko vrata. Strunjaci za sudsku medicinu su rekli da je ba kvarc privukao munju. Munja je
izravno prodrla u njegovo srce. Odmah je srce prestalo kucati. Spaljeni su svi njegovi nutarnji organi i tada je
jaka struja munje napustila njegovo tijelo preko njegovih nogu. Pokuaji ponovnog oivljavanja su bili
uzaludni. Ali posve izvana nije imao nikakvih opekotina. to se mene tie, munja je ula preko moje ruke i
spalila je itavo moje tijelo, iznutra i izvana, na straan nain. Ovo moje obnovljeno tijelo, koje vi sada i ovdje
vidite, ja mogu zahvaliti jedino Bojem milosru ono je oitovanje milosra ovog naeg dobrog BOGA koji
nadasve ljubi. Moje itavo meso je bilo po tom snanom udaru munje pougljenjeno, moje grudi su nestale,
nadasve na lijevoj strani, gdje je ranije bila moja sisa, imala sam jednu veliku rupu. Na meni vie nije bilo
nikakvog mesa, takoer moja rebra, moj trbuh, moj donji dio tijela kao i moje noge i moja jetra posve su se
pretvorili u ugljen. Munja je napustila moje tijelo preko moje desne noge. Moji bubrezi su pretrpjeli teke
opekotine, isto tako plua i jedan moj jajnik.
Ja sam upotrebljavala spiralu kao sredstvo protiv zaea, ona je bila od bakra, a bakar je dobar elektrini
vodi. Stoga su takoer i moji jajnici tako teko opaljeni. Bili su tako maleni kao dva zrna groa. Pretrpjela
sam prestanak kucanja srca i praktino sam bila bez ivota. Moje tijelo je drhtalo i treslo se zbog elektrinog
oka, to ga je munja proizvela. ak i mokro tlo je jo bilo pod elektrinim naponom. Zbog toga mi u prvi as
nitko nije mogao pomoi jer kroz due vrijeme nije bilo mogue mene dotaknuti.

udesa koja je Gospodin na meni izveo

I upravo te teke ozljede i opekotine, kao i prestanak rada srca, to sam pretrpjela, i zbog njihova trajanja, - u
prvim asovima zbog elektrinog naboja mojega tijela i zbog vlanog tla oko mene nitko me nije mogao
dodirnuti, - to je bilo veoma pogibeljno za ivot koji je bio poloen na izvanredan nain u veliku dobrotu,
beskrajno milosre naega GOSPODINA I BOGA, koji je sve nas unio u SVOJE Srce i svakoga od nas uvijek
iznova poziva da MU se vratimo.
Po trima pojedinanim injenicama, za koje svjedoi moje tijelo, elim vam pokazati ta BOJA udesa. Tu je
prestanak rada srca, to nehotino vodi k nedostatnom hranjenju mozga s vanim kisikom i to ima za
posljedicu trajno oteenje mozga.
(Lijeniki komentari uz prestanak rada srca)
"Samo ako se odmah poduzmu mjere oivljavanja moe se spasiti ivot koji ve nakon tri minute prestanka
rada srca i stoga pomanjkanja kisika nanosi nepopravljive tete mozgu ... " ili "Jer pacijenti s akutnim
prestankom rada srca imaju veoma male anse da preive i da ostanu bez veih duhovnih oteenja ... ").
 Ipak, makar da sam mogla biti prikljuena na aparat za srce-plua nakon predugog trajanja prestanka rada
srca, poslije dugog ostanka u komi nisam dobila nikakvih oteenja na mozgu, kako vi sami, koji me pred
sobom vidite, moete ustanoviti.
Mnogi lijenici u Bogoti su govorili mojoj sestri koja je takoer bila lijenica, kako je beznadno i besmisleno
drati me prikljuenu na aparat za srce-plua i time su je htjeli nagovoriti da treba prekinuti s tim mjerama
spaavanja ivota. Ali usprkos svim tim dobronamjernim savjetima moja sestra je svojom upornou i svojim
utjecajem u toj bolnici uspjela da moje tijelo i dalje ostane povezano s aparatom. Dakle, kakvo divno udo, koje
nema nikakvog medicinskog tumaenja.
Na isti nain se dogodilo udo kako su moji bubrezi i plua ponovno poeli raditi. Lijenici nisu primijenili
dijalizu na meni, jer su drali da moji bubrezi ne mogu raditi. Oni su mislili da za mene nije vie vano ulogu
bubrega umjetno zamijeniti, jer nisam imala nikakve anse da preivim. Ali usprkos njihovom medicinskom
miljenju moji pougljenili bubrezi ponovno su poeli raditi.
Jednako tako treba procijeniti kao veliko udo ponovni rast moje koe. Moje itavo tijelo je bilo, nakon to su
s mene skinuli i ostrugali spaljenu kou, jedna jedina otvorena rana. ivo meso se moglo vidjeti. Bolovi su bili
neopisivi. Gorjelo je kao kada se u vatri pri. Gorjelo je izvana, gorjelo je iznutra, pri svakom udisaju.
Sve me je boljelo, jedino od nogu prema gore nisam imala nikakvog osjeaja. Kada su oni istili moje
otvorene rane, nisam osjeala na svojim nogama uope nita, dok je ienje na drugim dijelovima tijela
uzrokovalo neopisive boli. Moje noge su sliile dvama pougljenjenim komadima drva. One su bile posve crne.
I nakon jednog mjeseca doli su mi lijenici i rekli: "Gle, draga Gloria, udo koje je BOG na vama
uinio, tako je veliko i nevjerojatno. To je jednostavno predivno da je ve gotovo itava koa ponovno
narasla. Doista ona je jo tanka koica, koja je ovdje i ondje narasla, i jo ima mnogo otvorenih mjesta
izmeu. Ali ta mjesta, gdje je narasla tanka koica, bude nam nadu da e se ponovno itavo tijelo prevui
zatitnom koom. Ali brigu nam zadaju Vae noge. Mi tu ne moemo vie nita uiniti. Moramo naalost
odrezati Vae noge."
Ja sam se ranije veoma bavila portom (Aerobic-Fan). I kada su mi sada rekli da mi moraju odrezati noge, ja
sam jedino i samo mislila: Ja moram to je mogue prije pobjei iz ove bolnice. Ja moram otii odavde, moram
to uiniti, da spasim svoje noge. Izili su dakle lijenici iz sobe i ja sam se digla iz svojeg bolesnikog kreveta
da odatle pobjegnem. Ali ve kod prvog koraka moje noge nisu izdrale i ja sam pala na trbuh kao aba koja
prvi put skae i trbuhom na zemlju pada.
Oni su me dakle morali dignuti s tla i odnijeli su me s 5. kata na 7. kat bolnice. I znate li koga sam tamo
srela? Srela sam jednu enu kojoj su ve odrezali noge ispod koljena. I sada je ona ekala da njezine noge jo
vie - dakle ispod kuka - odreu. I kada sam tako vidjela tu enu, pomislila sam na to koliko bi novca ovoga
svijeta trebalo da se kupi nove noge.
itavo zlato svijeta ne moe nabaviti nove noge. Kakvo udo su noge. Kada su mi htjeli odrezati noge,
zahvatila me je neopisiva tuga, i prvi put mi je dola na pamet misao da nikada nisam zahvalila GOSPODINU
za udo svojih nogu. Posve suprotno ja sam svoje noge i itavo svoje tijelo muila da bih se oslobodila svoje
debljine i dobivanja na kilogramima.
Gladovala sam kao nepametna, troila novac punim rukama na dijete i ostale kure, samo da bih izgledala
vitka i da imam vitke noge. To me je kotalo ne samo jedan imutak, nego sam vie imutaka na to potroila.
I sada najednom vidim svoje noge bez miia, vrlo tanke, posve crne, na svim stranama posute rupama. I sada
zahvaljujem GOSPODINU BOGU na tim iznakaenim nogama. One su najednom za mene postale tako
vrijedne. Nije mi bio vaan njihov izgled, nego njihova uloga. Bilo mi je vano jedino da ih imam. I na tom sam
zahvalila GOSPODINU. I rekla sam dragom BOGU:
 "GOSPODINE, zahvaljujem TI za ovu drugu ansu, koju SI mi dao! Hvala, velika hvala na toj ansi, koju
stvarno nisam zasluila. Ali, dragi BOE; molim TE iz dubine srca, za jednu uslugu, posve malenu
uslugu. Ostavi mi barem ove moje iznakaene noge! Ostavi mi ih da se mogu barem na pol micati, da se
mogu barem na pola uspraviti. Pusti mi ih, molim, pusti mi ih barem tako, kako su sada. Bit u TI
zauvijek zahvalna. "
I najednom poinjem osjeati svoje noge. Bilo je to u petak. I od petka do ponedjeljka ova moja crna vretena,
koja su bila bez ivota, koja su izgledala kao aa tamne limunade sa zranim mjehurima, polako su postajala
crvenkasta i svijetla. Izravno sam osjetila kako sve vie krvotok uzima moje pougljenile noge. Uvijek sve vie
osjeam svoje vlastite noge.
I kada su u ponedjeljak lijenici doli uz moj bolesniki krevet u vizitu da obave zadnje ispitivanje i prije
moje amputacije, zaudili su se kada sam ustala s kreveta i stavila se na svoje vlastite noge, koje su me takoer
drale. Ja dakle nisam pala natrag. Pregledali su me, uvijek su ponovno dirali moje noge i nisu mogli vjerovati i
nisu imali povjerenja u svoje vlastite oi.
I pokazala sam im pokrete koje sam mogla uiniti nogama. Imala sam doista neopisive boli u svojim nogama.
Ali vjerujem, ja jo nisam nikada bila toliko sretna, usprkos tako velikim bolima, koje sam u nogama
osjeala, kao tog asa. Moje noge su se vratile natrag mojem tijelu. I sve to na nain koji se medicinski ne moe
protumaiti i nad ime su se lijenici jednostavno mogli uditi.
ef odjela na 7. katu bolnice ree mi: "Znajte, Gloria, da u 38 godina lijenikog sluenja jo nikada
nisam vidio ni doivio tako veliko udo kao Vaih nogu."
I pogledajte sada, moje drage sestre i brao u GOSPODINU, ovdje su moje ponovno uspostavljene noge. Ne
iz preuzetnosti i tatine, nego jedino da dadem BOGU ast, ponosno se eem ovdje pred vama gore-dolje i
pokazujem vam svoje noge da vam dokaem veliinu djela GOSPODNJIH, naega ivoga BOGA,
NJEGOVE beskrajne LJUBAVI prema nama i NJEGOVE SVEMOI. (Komentar: Gloria na govornici ide
amo tamo i sluatelji pljeu na pogled tog BOJEG uda).
Jedno drugo veliko udo koje mi je GOSPODIN uinio je slijedee. Ja vie nisam imala grudi. Zamislite
samo, ja sam bila ohola, ponosita ena. Moje geslo je bilo:
"ena mora pokazati i iskoristiti svoju dra, koju je od prirode dobila na dar."
I rekla sam sebi da je najljepe to imam, moje grudi, moje noge i uope moj lik, moje ensko tijelo, i ja u ih
staviti na divljenje. Ja sam pokazivala svoje enske drai uvijek i vrlo izazovno. Naglaavala sam obline
svojega lika i pokretala sam upadno svojim bokovima. I na taj nain bih pobuivala uvijek veliku panju.
Nosila sam uvijek odjeu s velikim dekolteom, da naglasim i pokaem svoje lijepe grudi. I mnogo sam drala
do svojih lijepih nogu.
I pogledajte, moje drage sestre i brao u GOSPODINU, upravo svi ti ljubimci moje tatine najvie su
izgorjeli. Upravo sve to je pougljenilo i bilo je neizgledno.
Sada, dalje s ovim udesnim djelom BOJIM koje je ON na meni uinio. Ila sam k jednom lijeniku, koji
me je redovito pratio u mojim portskim aktivnostima i rezultatima. Predstavite lijenika koji je uvijek navikao
vidjeti samosvjesnu enu koja mnogo polae na svoje tijelo, koja je gladovala zbog svoga tijela poput
bezumnice, gutala lijekove i droge radi svog izgleda, - taj moj lijenik za moju portsku aktivnost vidio je moje
tijelo najednom pola spaljeno i iznakaeno. Nije htio vjerovati svojim oima. Uinio je sve mogue pretrage s
CTR i s najmodernijim, nuklearnim medicinskim aparatima.
I na to mi je rekao:
 "Znajte, go Gloria, s tim malim komadiem jetre, koji vam je ostao, moi ete preivjeti. Ali vai jajnici,
draga gospoo, jednostavno su posve smeurani, pougljenili i osueni poput grane osuene loze. Stoga neete vi
nikada vie moi u svojem ivotu dobiti dijete. "
I ja sam u sebi pomislila: Hvala mojem BOGU da mi je na taj nain otklonio svaku brigu oko planiranja
obitelji. Ja sam na prirodan nain neplodna.
BOE, zahvaljujem TI za to, SLAVA TI, BOE za to. Ja sam bila sretna zbog toga, jer sam tako imala barem
jednu brigu manje.
Ali godinu i pol kasnije osjetila sam da tamo, gdje su bile moje grudi i gdje je sada koa samo pokrivala moja
rebra, osjetila sam najednom neko micanje i svrab i koa se natezala i zaobljavala. Dobila sam bolove.
Najednom su se ponovno zapaale moje dojke i narasle su mi grudi. Bilo mi je posve neobino i ne protumaivo
da ponovno imam grudi.
I znajte koji je tome bio uzrok? Ustanovila sam da sam nosea. Nosea usprkos sasuenih jajnika.
Tako mije BOG ponovno darovao moje grudi. I s tim grudima sam bila u stanju dojiti svojim majinskim
mlijekom divnu, veoma zdravu djevojicu, koju sam porodila.
Ta moja najmlaa kerka zove se Maria Jose (Marija Josipa). I kao posljedica toga normalizirala se takoer
moja menstruacija i svi moji enski hormoni su doli u ravnoteu. I moji jajnici na redoviti nain su proizvodili
jajaca.
I sve su to u cjelini i openito udesna djela BOJA, koja je ON uinio na meni, na mojem tijelu i za
koja ja svjedoim.

Druga strana dogaaja

Ali posluajte sada dobro! To je bio tjelesni, materijalni, fiziki dio moje nesree. Ali drugi dio ovog
dogaaja bio je daleko ljepi; to je bio nezamisliv, predivan doivljaj. Jer dok je moje tijelo tu lealo
pougljenilo, (moja dua) se nalazila u divnom bijelom tunelu. Bilo je bijelo svjetlo oko mene, neopisivo svjetlo,
koje je u meni proizvelo jednu takvu milinu, takav mir, takvu sreu. Osjeaji koji se ljudskim rijeima
jednostavno ne mogu opisati. Nema - posve jasno reeno - nikakve zemaljske rijei, da bi se opisalo veliinu
tog asa. Bio je to neshvatljivo golem zanos, neopisiv vrhunac. - U tom svjetlu ja sam se kretala naprijed,
neopisivo sretna i puna radosti, nita me nije smetalo u tom tunelu. Kada sam pogledala gore, vidjela sam na
kraju tog tunela kao neko sunce, jedno bijelo svjetlo, kaem "bijelo" samo da spomenem neku boju, jer su boja
svjetla i njegov sjaj bili neopisivi, boja se nije mogla usporediti ni s im to na svijetu postoji na podruju boja.
Svjetlo je jednostavno bilo predivno. To svjetlo je za mene bilo kao izvor ove posve velike ljubavi, ovog mira u
meni i oko mene, neopisiva ljubav i mir, koje nisam poznavala iz svijeta...
Dok sam se u tom tunelu gibala naprijed, rekla sam samoj sebi. "Do bijesa! Pa ja sam umrla." I tog asa
pomislila sam na svoju djecu i jadikovala sam: "Oh, moj BOE, moja djeica! to e rei moja djeca?" Ja sam
jedna majka uvijek zaposlena i pod stresom, koja nikada nije imala vremena za sebe. Ja sam vrlo rano jutrom
izlazila iz kue, da bih svijet osvojila, i vraala bih se tek kasno naveer ponovno kui. I pri tome sam bila
nesposobna svoju obitelj i svoju djecu pravo dvoriti. I sada sam vidjela posvemanju bijedu svojeg vlastitog
ivota u pravoj istini i bez uljepavanja, i na mene se spustila velika alost.
U tom asu nutarnje praznine zbog odsutnosti moje djece nisam zapaala niti svoje tijelo niti dimenzije
vremena i prostora. Opet sam otvorila oi i vidjela neto veoma lijepo. Vidjela sam sve ljude svojega ivota u
jednom jedinom asu, i to ive i mrtve. Zagrlila sam svoje praroditelje, moju baku i djeda, moje roditelje, koji
su ve bili umrli, jednostavno sve! Bio je to takav as punine, bilo je udesno. Sada sam shvatila da sam bila
prevarena s povijeu reinkarnacije. Ja sam time praktino dala samoj sebi "vlastiti gol", jer sam "reinkarnaciju"
uvijek fanatino i estoko branila. Bilo mi je reeno da se moja prabaka inkarnirala u nekog drugog, ali mi nisu
rekli u koga, i budui da su mi proricatelji istine, da bih to doznala, bili preskupi, odustala sam i nisam dalje
istraivala u koga se je ona inkarnirala. Ja sam sama uvijek ponovno sretala ljude, za koje sam mislila da se moj
pradjed i moja prabaka inkarnirala u njihovim osobama. I sada sam, ba sada, zagrlila svojeg pradjeda i svoju
prabaku. Mi smo se zaista i stvarno zagrlili, i ja sam susrela sve u jednom jedinom asu; i to se dogodilo sa svim
ljudima koje sam poznavala i iz svih krajeva, gdje sam nekada bila, i to sa ivima i mrtvima - i to sve u jednom
asu

Samo je moja kerka reagirala prestraeno, kada sam je zagrlila. Ona je tada imala upravo devet (9) godina i
moj zagrljaj je u svojem stvarnom ivotu na ovom svijetu u tom asu osjetila. Ona je dakle osjetila moj zagrljaj
tog asa, kada su ona i moja itava obitelj strahovali za moj ivot, jer je moje tijelo jo lealo u bolnici u komi.
Redovito mi ne osjeamo takav zagrljaj iz onostranosti. U tom udesnom stanju vrijeme je zastalo, tako
jednostavno tako divno, bez tereta tijela, bez tijela. I promatrala sam ljude ne vie kao prije. U svojem ranijem
ivotu gledala sam samo na to, da li je netko debeo, tanak, odvratan, tamne koe, lijepo odjeven ili ne ... Po
tome sam svrstavala ljude i zbog toga sam bila puna predrasuda i cinine kritike. Uvijek, kada sam govorila o
drugima, ja sam kritizirala. Sada je to bilo posve drugaije. Sve je bilo bez tjelesnog vida. Sada sam ja vidjela
takoer nutrinu ljudi i kako je bilo lijepo vidjeti nutrinu ljudi, njihove misli i osjeaje, dok sam ih gr1ila. I dok
sam sve tako uzela u ruku; kretala sam se istovremeno vijek prema gore.

I na taj nain uvijek sam ila naprijed, puna mira i sree. I to sam se vie uspinjala sve vie sam ostajala
svjesna da mi je darovano divno vienje - i na kraju tog puta sam vidjela jedno jezero, divno jezero, opkoljen o
predivnim stablima, tako lijepim, tako lijepim, da nema vee ljepote. I jednako tako bilo je tu cvijea svih boja,
jednog mirisa, koji je toliko godio - sve je bilo toliko drugaije, sve je bilo nadasve lijepo u tom divnom vrtu, na
tom sjajnom mjestu - da nema rijei kojima to, opisati, sve je bilo ljubav.

Postojala su dva stabla koja su neto zatvarala. Izgledalo je da su to ulazna vrata. Sve je posve drugaije nego
li mi to znamo. Pa ni boje nemaju slinosti s naima. Tamo je sve neizrecivo lijepo. Tog asa sam vidjela
svojega neaka, koji je bio unesreen sa mnom, kako je uao u taj predivni vrt. I ja sam znala, osjeala sam, da
ja tamo ne smijem ui, i takoer jo nisam mogla - tamo ui ...

Prvi povratak

Tog asa sam ula glas svoga supruga. On je jaukao, plakao slomljena srca i zvao je iz dubine due:
"Gloria!!! to se dogodilo! Gloria! Molim te ne ostavljaj me samoga. Gle tvoja djeca te trebaju. Gloria, povrati
se natrag! Ne budi kukavica i ne ostavi nas same!"

Tog asa sam ugledala sve - kao jednim pogledom - imala sam pregled svega - i vidjela sam ne samo njega,
koji je tako bolno plakao. I tog asa GOSPODIN mi je udijelio povratak. Ali ja nisam htjela natrag. Taj mir, ta
radost, ta milina kojima sam tamo (ovdje) bila ovijena, oarali su me. Ali postepena i sve vie poela sam se
kretati dolje u smjeru svojega tijela, kojega sam gledala bez ivota. Vidjela sam da moje beivotno tijelo lei na
jednoj nosiljci na odjelu medicinskog Sveuilita u Bogoti. Vidjela sam lijenike, kako su se trudili oko mene, i
zadavali su mi s jednim aparatom elektro-okove, da bi pokrenuli moje srce koje je mirovalo. Prije toga smo
moj neak i ja vie od dva sata leali na tlu, jer nas nisu mogli ticati zbog elektrinih udaraca koji su izlazili iz
naih tjelesa ispunjenih strujom po udaru munje. Tek sada su se mogli brinuti za nas i tek sada je poelo
nastojanje za moje ponovno oivljavanje. I pogledajte. Ja (moja dua) dolazi u moje tijelo i dodirujem s nogama
moje due ovo mjesto moje glave (ga Gloria pri tome pokazuje mjesto svoje glave). Dua je slika naeg
ljudskog tijela u njegovom obliku. - I tog asa iskoila je jedna iskra veoma snano na mene. I tako sam se ja
ponovno ugurala u svoje tijelo. Izgledalo mi je da me ono ponovno usisava u sebe. To ulaenje u tijelo
uzrokovalo je beskrajne boli, jer je sa svih strana moje tijelo izbacivalo (elektrine) iskre. I osjeala sam se da
sam gurana u neto vrlo malo i usko. Ali to je bilo moje tijelo. Izgledalo mi je da u ja u svojoj odrasloj veliini
biti ugurana u djeju odjeu, koja je izgledala od ice. Bila je to strana bol. I tog asa poela sam takoer
osjeati bolove itavog svojeg izgorjelog tijela, to izgorjelo tijelo tako je boljelo, tako neizrecivo, palilo je
strano, sve se dimilo i isparavalo.
ula sam lijenike kako kliu: Ona je dola k sebi! Ona je dola k sebi! Oni su bili izvan sebe od radosti, ali
moje boli su bile neopisive. Moje noge su bile sasvim crne i pretvorene u ugljen, moje itavo tijelo je bilo jedna
otvorena rana, ako je uope jo na njemu bilo mesa.

Tatina

Najvea, nepodnoljiva bol bila je moja tatina. To je bila druga vrsta boli u meni, to je bila bol jedne svjetske
ene, emancipirane svjetske ene, neovisne, samosvjesne egzekutivne strunjakinje, profesionistice,
akademiarke, intelektualke, jedne znanstvenice, jedne ene privrednice, jednog stvorenja koje je htjelo u
drutvu igrati jednu ulogu. Istovremeno sam takoer bila ropkinja svojega tijela, ropkinja ljepote, mode.
Dnevno sam provodila etiri sata s aerobikom, s masaama, dijetama i injekcijama, i svime to u tom smjeru
moete zamisliti. Najvanije, moj idol je bila ljepota mojega tijela i za to sam se mnogo rtvovala. To je bio moj
ivot, samo jedno sluenje idolu moje vanjske ljepote.

Trudila sam se govoriti da su lijepe grudi tu da ih se pokae. Zato bih ih trebala skrivati? Isto sam govorila o
svojim nogama, jer sam znala da imam veoma lijepe noge i sve u svemu jedan lijepi izgled. I u jednom asu
vidjela sam sa zaprepatenjem i shvatila, kako sam se itav svoj ivot uvijek samo za svoje tijelo brinula. To je
bilo sredite mojeg ivota i svega mojeg zanimanja: ljubav prema svojem tijelu. I sada nisam vie imala
nikakvog tijela. Tamo gdje su bile moje grudi, bile su izazovne rupe, posebno je na lijevoj strani sve nestalo.
Moje noge su izgledale uasno, sada samo gole kosti, pretvorene u ugljen, posve crne kao ispeeni kotlet. Da,
sve su strane mojega tijela, kojima sam najvie poklanjala panju i gajila ih, postale ugljen i unitene.

U bolnici

Naknadno su me odnijeli u bolnicu socijalnog osiguranja. Tamo su me zapoeli brzo operirati i izgorjela
mjesta koe strugati. Za vrijeme narkoze napustila sam po drugi put svoje tijelo i promatrala sam to lijenici sa
mnom rade i bila sam veoma zabrinuta za svoj ivot; posebno sam bila u tjeskobi za svoje noge. Kad se
nenadano - grozno i strano- neto uasno dogodilo ...

Jer sam ja, moram vam to priznati, moje drage sestre i brao, takoer i na religioznom podruju bila - kao
inae u itavom svojem ivotu - "na dijeti". Dakle, ja sam u odnosu prema GOSPODINU BOGU bila takoer
"katolkinja u vjeri na dijeti". Vano je da budete toga svjesni: Ja sam bila slaba katolkinja.
Moj itav odnos prema BOGU je bio u tom da sam posjeivala nedjeljnu misu, koja je trajala samo 25
minuta. Uvijek sam traila svete mise, na kojima je sveenik to manje govorio, jer su mi njegovi govori
dosaivali. Kakvo muenje su za mene bili sveenici koji su dugo propovijedali! To je bio moj odnos prema
BOGU - on je bio veoma oskudan i stoga su nada mnom sve svjetske struje i modne revije imale takvu prevlast.
Ja sam bila prava zastava na vjetru. to je upravo vrijedilo kao najnovije, najmodernije u racionalizmu ili
slobodarstvu, k tome sam letjela s vijoreom zastavom. Nedostajala mi je zatita molitve, nedostajala mi je
vjera. Nedostajala mi je takoer vjera u mo milosti, u mo svete misne rtve. I ba kada sam se dalje
izgraivala i specijalizirala za svoje zvanje, moja prevrtljivost je donijela najgore plodove. U to vrijeme sam
jednog dana ula na Sveuilitu jednog sveenika koji je govorio da "nema avla a takoer ni pakla". To je bilo
upravo ono to sam htjela uti! Odmah sam u sebi mislila: ako nema avla ni pakla, tada emo svi doi u nebo.
Tko tada treba biti zabrinut?
Zbog ega sam jo sada veoma alosna, to vam s velikim stidom mogu priznati jest, da je to, naime vjera u
pakao, bila posljednja veza koja me je jo drala u Crkvi. Bila je jednostavno ta egzistencijalna tjeskoba pred
avlom, koja je uinila da sam jo ostala povezana sa zajednicom Crkve. Kada mi se dakle reklo da avla ni
pakla uope nema, rekla sam dakle odmah sebi:

"Zato bih se morala jo truditi i boriti se za ivot po pravilima "stare Crkve"? Pa dobro, i onako emo svi
doi u nebo, te je stoga svejedno to smo mi i to radimo."

Upravo to je bilo konani razlog, zbog kojega sam potpuno udaljila od GOSPODINA. Udaljila sam od Crkve
i poela sam joj prigovarati i nazivala sam je glupom i zastarjelom itd. Vie nisam imala nikakva straha pred
grijehom i poela sam kidati svoj odnos s BOGOM. Grijeh nije ostajao samo u meni unutra, nego se taj grijeh
poeo preko mene iriti na vani i druge trovati, Ja sam bila aktivna u negativnom smislu. Da, ja sam sada
zapoela svima priati da avao ne postoji, da je to iznaae sveenika - i poela sam takoer svojim kolegama
na Sveuilitu govoriti da niti BOG ne postoji i da smo mi proizvod evolucije itd. itd. I tako sam utjecala na
mnoge ljude. To je unaprijed reeno da bolje moete razumjeti ono to slijedi.

avo stvarno postoji

Sada posluajte to se dogodilo: Dok sam se nalazila u tom stranom stanju, kakav uasan strah! Je sam
najednom vidjela da stvarno avli postoje; i oni su sada doli da me uzmu. Vidjela sam te avle u njihovom
uasu pred sobom. I nijedno prikazivanje koje sam do sada na zemlji vidjela, ne moe ni najmanje doarati kako
uasno ti avli izgledaju u stvarnosti. I tako vidim, kako se najednom na zidovima operacione dvorane,
pojavljuju mnogi tamni likovi. Oni izgledaju kao posve normalni i obini ljudi, a svi oni imaju taj straan,
grozan pogled. Mrnja izlazi izravno iz njihovih oiju. I najednom spoznah da im neto dugujem. Oni su doli
da me uzmu jer sa m prihvatila njihovu ponudu na grijeh, i sada sam morala za to platiti cijenu, i ta cijena sam
bila ja sama. Moji su naime grijesi imali posljedice. Grijesi pripadaju sotoni; to nisu njegove besplatne ponude;
njih treba platiti. Cijena smo mi sami, Ako dakle mi, tako rei, kupujemo u njegovom duanu, mi emo morati
platiti robu. Toga moramo biti svjesni. Mi moramo platiti svaki grijeh, mi plaamo mirom svoje savjesti,
plaamo svojim nutarnjim mirom, plaamo svojim zdravljem... I ako smo mi veoma vjerni posjetitelji sotonske
veletrgovine i uvijek samo kod njega kupujemo, on e na kraju nas same inkasirati.
I najvee zavaravanje i glavna la, veliki trik avla jest, to on iri priu da njega (avla) uope nema. I ti
strani, tamni likovi me okruuju i jasno je da dolaze samo s jednim ciljem, da me uzmu. Vi vjerojatno ne
moete zamisliti kako je to strano, kakva je to bila uasna tjeskoba, da mi moj itav razum, moja visoka
intelektualnost, moja znanstvenost, moji akademski naslovi i moja profesionalna izgradnja u toj situaciji uope
nisu pomogli. Oni su bili posve bez vrijednosti. Ti grijesi nas vuku u dubinu, prema dolje, prema "OCU LAI".
Ali ako mi svoje alosne prijestupe i grijehe (koje moramo platiti) predamo BOGU u sakramentu pokore, tada
BOG plaa cijenu. ON ju je platio svojom krvi i ivotom na Kriu. I ON plaa ponovno svaki put kada
sagrijeimo. ON je za nas pretrpio paklene muke, koje smo mi zasluili i kojima smo se zaduili kod posjednika
grijeha (Sotone). Mi smo otkupljeni po ISUSU KRISTU. Mi sada imamo pravo na NJEGOVO Kraljevstvo, na
NJEGOV ivot, jer nas je ON uinio "djecom BOJOM".

I sada su doli ti tamni likovi da inkasiraju svoje vlasnitvo - MENE ...

Sada sam ih vidjela kako izlaze iz zida i ulaze u operacionu dvoranu. Bilo je njih veoma mnogo koji su
najednom stajali naokolo. Na izvan su izgledali normalno ali pogled svakog od njih je bio pun mrnje, pun
avolske mrnje. I oni su bili tako bez due, kao da su iznutra izgorjeli. Moja dua se najeila i tresla, i odmah
sam razumjela, da su to avli. Razumjela sam da oni ovdje zbog mene, jer sam im neto dugovala, jer grijeh nije
zabadava. To je najvea avlova podlost i la da ini te ljudi vjeruju da njega uope nema. To je njegova
strategija, po kojoj moe sve raditi s nama, to god hoe, taj laac. I sada sam s uasom vidjela: O da, oni
postoje i ve su me poeli opkoljavati, htjeli su me uzeti. Moete li zamisliti moj uas? Moju tjeskobu, taj
teror?! Sva moja znanost, moja pamet i drutveni poloaj nita mi nisu koristili. Poela sam se na tlu valjati,
bacati se na svoje tijelo, jer sam htjela pobjei u svojem tijelu, ali moje tijelo nije me vie primalo; i to je bila
uasna tjeskoba. Poela sam trati i letjeti. Ne znam kako, ali sam probila zid operacione dvorane. Htjela sam da
iziem, ali kada sam prola kroz zid zrak - uinila sam skok u nita. Ula sam u nutrinu jednog od tih tunela,
koji su najednom bili tu i koji su vodili prema dolje. Na poetku je bilo neto svjetla i bila su svjetla kao
pelinje sae. I tu je zujalo kao u pelinjaku, tako je mnogo ljudi bilo tu. Odrasli, stari, mukarci, ene i s jakim
krikovima, ekinjasti i s divljom grivom kripali su zubima. I bila sam vuena uvijek sve dublje u zemlju i
neprestano sam se kretala prema dolje, makar sam uvijek nastojala da odatle iziem. Svjetla je uvijek bivalo sve
manje, bilo je sve tamnije, i tjerana sam uvijek dalje u tom tunelu dok nije postalo posve tamno. Bespomono
sam upala u tu tamu, za koju nema nikakve usporedbe. Crna tama ove zemlje je nasuprot tome svijetlo podne.
Ali tamo ta tama uzrokuje strane boli, uas i stid, - i strano zaudara. To je jedna iva tama; tamo nije nita
mrtvo ili nepokretno. Nakon to sam se bespomono i bez obrane klizala kroz taj tunel, dola sam nenadano na
jedan ravan prostor. Ovdje sam bila posve oajna, ali opsjednuta jednom eljeznom voljom da odatle izaem.
Bila je to ista volja kao ranije, da neto u ivotu postignem, to mi sada i ovdje uope nita ne koristi - jer sam ja
sada bila ovdje i nisam se mogla osloboditi. Od velikih ranijih zamiljanja i snova nita nije preostalo. Ja sam
najednom postala samo posve malena, posve siuna.

I tada sam najednom vidjela kako se otvara tlo. Izgledalo je kao velika usta, kao strano velika usta, drijelo.
Tlo je bilo ivo, treslo se!!! Osjeala sam se uasno prazna i ispod mene taj tjeskoban, straan ponor, koji
jednostavno ljudskim rijeima ne mogu uope opisati. I najstranije je bilo da nisam apsolutno nita vie
osjeala od BOJE prisutnosti i ljubavi; ovdje nije bilo nita vie, ni kapi nade. Ta rupa je imala neto na sebi,
da me je neodoljivo vukla prema dolje. Kriknula sam kao luak. Prestraila sam se smrti, kada sam zapazila, da
taj pad nisam mogla sprijeiti, nego da sam nezaustavljivo vuena prema dolje. Znala sam kada jednom dolje
padnem. da se vie ne vraam natrag. I ja u uvijek sve dublje i dublje padati. To je bila smrt moje due,
duhovna smrt moje due; ja u biti zauvijek izgubljena.
Ali za vrijeme tog uasnog straha, na rubu tog ponora, osjetila sam nenadano kako me za noge dri sveti
Mihovil arhaneo. Moje tijelo je palo u tu rupu, ali ja sam zadrana, uhvaena za noge. Bio je to as strane boli
i strane tjeskobe. Ali dok sam tako visjela nad ponorom, avle je iritiralo malo svjetla, koje se jo nalazilo u
mojoj dui, i tada su se sve te nakaze bacile na mene. Ti strani likovi su bili kao maske, kao pijavice, da bi u
meni ugasili konano to svjetlo. Zamislite moje gaenje i uasavanje, kada sam vidjela da sam pokrivena tim
odvratnim stvorenjima. Kriala sam, kriala sam kao luda. Te stvari su palile. O moje sestre i brao, radi se o
jednoj tami koja je iva, i to je mrnja, koja tako pali, koja nas prodire, koja nas iskoritava i isisava. Nema
rijei da se opie tu strahotu.

Sakrament enidbe
Ovdje se elim osvrnuti posebno na sakrament enidbe. Htjela bih vam ujedno pripovijedati o velikoj milosti
sakramenta enidbe. Kada ovjek prima u Crkvi sakrament enidbe i izree svoju privolu i time se obvezuje na
vjernost, da e ostati vjeran u dobrim i u zlim danima, tada to on obeava samome BOGU OCU. ON je
jedini svjedok kada dajemo svoje obeanje. Kada umremo nai emo ovaj as napisan u Knjizi svojega ivota.
Ja sam vidjela da je brani par tog asa ovijen neizrecivo lijepim zlatnim svjetlucanjem. BOG OTAC pie te
rijei zlatnim slovima u nau Knjigu ivota.
Kada mi potom primimo TIJELO i KRV GOSPODNJU sklapamo savez s BOGOM i s osobom, koju smo
izabrali kao branog druga, s kojom hoemo dijeliti itav ivot. Dok svojom voljom to obznanjujemo, vrijede te
rijei ne samo za branog druga nego takoer i za Presv. Trojstvo .
GOSPODIN mi je dopustio vidjeti, kako na dan mog vjenanja, kada smo-moj suprug i ja primili Presvetu
Euharistiju, nismo vie bili dvoje, nego tri. Nas dvoje i ISUS. Jer u asu kada se prieujemo, sjedinjuje nas
GOSPODIN tako, da smo mi jo samo jedno. ON nas uzima u Svoje Srce i u Njegovu Srcu postajemo nas
dvoje Jedan. Zajedno s ISUSOM tvorimo mi zajedno jedno Sveto Trojstvo. ovjek stoga ne smije rastavljati,
to je BOG, sjedinio. I sada ja pitam: tko smije to rastavljati? Nitko! Nitko, brao i sestre u GOSPODINU, ne
smije rastavljati taj savez. Stvarno nitko, poto je BOG blagoslovio taj savez. I ako oboje ide djevianski
u brak, kakav li blagoslov tada poiva nad takvim parom.
Vidjela sam takoer enidbu svojih roditelja:
Kada je moj otac stavio prsten na prst moje majke i sveenik ih je proglasio kao mua i enu, predao je
GOSPODIN mojem ocu pastirski tap, on je izgledao kao gore svinut tap od svjetla, to oznauje milost,
koju GOSPODIN daje muu.
To je dar (donum) auktoriteta od BOGA OCA, da taj ovjek moe upravljati malo stado svoje obitelji, to su
njegova djeca koja e mu po braku biti darovana kao i da moe braniti brak, da moe tititi djecu od mnogih
zala i opasnosti, kojima su obitelji izloene.
Mojoj majci BOG OTAC je darovao tako neto kao vatrenu kuglu i stavio ju je u njezino srce. To oznauje
ljubav DUHA Svetoga: Vidjela sam da je moja majka bila veoma ista ena. BOG je bio pun radosti.
 Ne moete zamisliti koliko je neistih duhova tog asa pokualo napasti mojega oca. Ti duhovi su izgledali
kao liinke (maske), kao pijavice.
Morate znati, ako netko ima spolne odnose izvan braka, tada se ti neisti duhovi objese na njega, oni se gdje
lijepe, poinju s predjelima spolnih organa, zagospodare tijelom, hormonima, uvlae se u mozak, zauzimaju
hipofizu, titnjau i sva neuralgina mjesta ovjejeg organizma i poinju proizvoditi mnotvo hormona, koji
bude nie instinkte.
Oni pretvaraju dijete BOJE u roba svojeg uivanja, svojih instinkta, svoje seksualne pohote. Oni ine od
njega ovjeka o kojemu se obiava rei: On uiva ivot.
I mi kaemo tako lakomisleno: jedanput znai nijedanput - i taj "samo jedanput" ima' tako gorke posljedice ...
Kada je brani par djevianski, BOG se posebno proslavljuje. BOG sklapa s njima sveti savez i blagoslivlja
njihovu seksualnost. (Ovaj blagoslov dobiva takoer i par koji nije ist uao u enidbu) Jer seksualnost nije
grijeh. BOG je nju dao kao blagoslov. Gdje se brak pred BOGOM izvruje, BOG je prisutan, takoer i u
branom krevetu.
U sakramentalno sklopljenom braku supruzi darivaju jedno drugome kod njihovog intimnog susreta milosti
od BOGA, kod jednog ne blagoslovljenog braka kaljaju jedno drugo svojim grijehom.
BOG se raduje kada ih ON smije pratiti u njihovom novom ivotu. BOG i taj brani par tvore jedinstvenu
cjelinu. teta da mnogi brani parovi to ne znaju i na tone misle. Kada se samo iz tradicije vjena u crkvi, a ne
iz vjere u sakrament, nedostaje blagoslov.
Mnogi za vrijeme sveanosti misle, kada e to ve zavriti, da konano moemo slaviti, jesti, piti, zabavljati
se. Oni zaboravljaju na, GOSPODINA. Tako kao to sam ja nekada radila i GOSPODINA ostavljala na cesti.
Nije mi ni padalo na pamet pozvati GOSPODINA u svoj novi dom, u svoj novi ivot. ON se raduje da GA
pozovemo da bude s nama u svim ivotnim okolnostima. ON hoe da osjeamo njegovu prisutnost. On je doista
GOSPODIN (Gospodar) i ve zbog sakramenta enidbe nazoan, ali ON se raduje kada GA izriito i iz
slobodne volje za to molimo i pozovemo.
Takoer i ja GA nakon svoje enidbe nisam pozvala da doe sa mnom u na dom. Ja sam GA ostavila u
crkvi, i tada sam svoj medeni tjedan lijepo provela, gotovo nisam na NJEGA ni mislila, dok se nisam vratila
svojoj kui, i ON je ostao vani, ostao je alostan na ulici, i ja GA gotovo nisam ni zapazila i niti pozvala k sebi.
Ali kako bi lijepo bilo za brane drugove, kada i bili svjesni NJEGOVE prisutnosti i ne bi napravili istu
pogrjeku kao ja nekada. Kod sklapanja braka mojih roditelja bilo je najljepe jo to, da je BOG vratio ocu sve
milosti koje je on bio izgubio po ivotu. BOG je to uinio iz ljubavi prema mojoj majci, njegovoj eni, koja je
kao djevica ula u brak. Bog je stoga ozdravio zaprljanu seksualnost i sav hormonalni nered takoer. Ali budui
da je on bio vrlo "mukaraki" - pravi tzv. Mukarina (Macho) - i njegovi prijatelji su ga poeli ponovno
trovati i zavaati, kada bi mu rekli da se ne smije dati svezati od svoje ene. Tako su ga vrlo brzo nagovorili da
ponovno nastavi s ranijim ivotom. Tako je on ve 14 dana nakon enidbe postao nevjeran svojoj eni, mojoj
majci, i dopustio je da ga odvedu u jednu javnu kuu, samo da dokae svojim prijateljima, daje on jo onaj stari,
da se ne daje pod noge svojoj eni. I znate li to je postalo od pastirskog tapa koji je on primio od
GOSPODINA? avao ga je odnio. I svi zli neisti duhovi su se vratili natrag i zalijepili na njega. Moj otac je od
pastira svoje obitelji postao vuk, koji nije vie titio svoje obitelji, nego je avlima iroko otvorio kuna vrata i
tako postao strahota za itavu kuu.
Moj otac je tamo gore rekao u suzama: Zahvaljujui svojoj divnoj eni, tvojoj majci, koja je 38 godina
molila za mene i moje obraenje i vodila ivot kao portvovna majka, ja sam spaen od pakla.
 Moja majka je 38 godina molila za ovoga mojeg oca koji je takoer po krivnji mojega djeda, koji ga je ve s
12 godina odveo u jednu kuu prijatelja, da ga uini "mukarinom", i koji je tako naao put k tom pokvarenom
nainu ivota i krenju braka.

I znate li kako je moja majka uvijek molila pred Presvetim? Ona bi govorila: "GOSPODINE, MOJ BOE, ja
znam i pouzdajem se da TI nee dopustiti da TVOJA slubenica umre a da ne doivi obraenje svoga
mua. Ja molim ne samo za svoga mua, nego takoer vapijem TEBI, da bude takoer uz te jadne ene,
koje se nalaze u istom zlom stanju. I posebice TE molim za sve one ene koje poseu za moi po
gataocima, arobnjacima, itaima iz dlana i slinim magijskim sredstvima i demonskom utjecaju. Sve
koji na taj nain svoje due i due svoje djece prodaju avlu, umjesto da pred Presvetim - kod Tebe -
budu i ovdje mole, da TI se klanjaju. Ja se molim takoer za njih. Budi uz sve njih i oslobodi ih od veriga
Zloga!"
Tako je moja majka molila. I znate li zato sam ja uvijek svojega oca ljubila i na njega gledala? Jer je moja
majka bila veoma dobra ena koja nas nikada - uope nikada - niti u najmanjem nije navela, da koga mrzimo, i
pogotovo ne svoga oca, makar joj je on dao svaki razlog za to.
I katkada bi mi rekla moja majka u svojoj predionici, da je imala objavu i da zna, da se nakon svakog tekog
grijeha otvori zemlja da bi progutala tu duu. Ja sam se esto rugala tom izriaju svoje majke i nazivala je
naivnom i glupom. Tako bih jo esto rekla: Da, znaj da mi je BOG pokazao da se je zemlja otvorila i da je
progutala mojega oca." Ja bih to rekla nadovezujui na njezine izjave o tekom grijehu.
Ali na drugom svijetu sam postala svjesna da je moja majka imala jednu mistinu viziju. Ona bi mi
odgovorila na slijedei nain: "Da, keri moja, ja sam vidje tvojega oca. On je bio svezan od avla, koji ga je
htio odvui u ponor. Ali ti mora znati, da sam ga ja odmah obuhvatila svojom krunicom i odvukla sve do
Presvetoga u naoj crkvi. Bila je to teka borba. Sotona ga je htio svojim verigama povui dolje ali ja sam ga
opet vukla prema gore svojom krunicom. I kada sam ga konano dovela u crkvu, tada sam rekla GOSPODINU:
Ovdje ga TEBI donosim i uzdam se u TEBE, da e ga TI spasiti." .
Osam (8) godina prije svoje smrti, on se je obratio. U dubokom kajanju molio je GOSPODINA za oprotenje.
I milosrdni BOG mu je oprostio. Ali moj otac nije zadovoljio za vremenitu kaznu za svoje grijehe. On se doista
pokajao, ispovjedio i dobio odrjeenje. Ali vie nije dobio priliku, da izvri zadovoljtinu. Zbog toga je bio u
istilitu sve do grla u tom smrdljivom blatu, koje sam ve opisala.
Mi lako zaboravljamo dati zadovoljtinu za uinjen grijehe i ispraviti nepravdu. Mi naime vrlo malo mislimo
na to. I takoer je tako da mi sami vrlo moemo ponovno ispraviti nepravdu.
Ali ISUS u Presvetom Sakramentu moe nam dati milost da moemo zadovoljiti, da smijemo zadovoljiti.
Kada GA posjetimo u Presvetom i klanjamo MU se, esto o dobivamo taj milosni dar zadovoljtine, ispravljanja
posljedica svojih grijeha.
Upravo na drugom svijetu pokazuje nam BOG kakve posljedice nai grijesi imaju za druge. I ON trpi zbog
tih posljedica koje su prouzroili nai grijesi drugima esto vie nego li zbog samoga grijeha. Jer su te
posljedice esto izravni napad protiv LJUBAVI. A BOG je ba LJUBAV i u sebi.
Euharistija i klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu je jedini put koji nas izravno vodi u Nebo.
Zapamtite to! To je veoma, veoma vano za sve nas!
Kada netko bude nevjeran svojem branom drugu, on postaje nevjeran GOSPODINU BOGU. On kida
obeanje koje je na dan vjenanja dao BOGU i svojem branom drugu. Ako netko unaprijed odlui ne biti
vjeran svojem obeanju, radije se ne bi smio vjenati. Gospodin nam kae: "Ako si nevjeran, osuuje sam
sebe. Ako ne prihvaa vjernost, nemoj se eniti." GOSPODIN kae: "Djeco moja, molite Me, da moete
biti vjerni svojem branom drugu, da moete biti vjerni svojem BOGU."
Koliko tete i boli dolazi na jedan brak, jedino zbog nevjere! Ako napr. mu ide u javnu kuu ili ima odnose
sa svojom tajnicom, tada dobiva usprkos prezervativa virus. Tome ne koristi nita kupanje. Taj virus ne umire i
kasnije, kada doe k svojoj eni, prenosi on virus i on se ugnijezdi u vagini ili u maternici i kasnije se iz toga
razvija rak. Da, rak!
Tko hoe jo smatrati da gaenje braka ne ubija? I koliko li ena koje izvre preljub, tada zbog tjeskobe da se
ne otkrije njihovo preljubniko ponaanje, izvre pobaaj djeteta!? - One ubijaju nevino dijete, koje ne moe
govoriti i ne moe se braniti. To su neki primjeri o nepreglednim posljedicama grijeha, jednog kratkog asa
uivanja.
Preljub ubija na vie naina. I tada jo imamo bestidnost da se svaamo s BOGOM, da strijelu okreemo
prema NJEMU, da svojem dobrom BOGU podmeemo krivnju zbog nevolja, kada stvari ne idu kako bismo
htjeli, kada imamo probleme, kada nas stignu te bolesti.
Mi smo koji uzrokujemo zlo i privlaimo ga po svojim grijesima. Iza grijeha uvijek stoji Protivnik (Sotona).
Mi Protivniku otvaramo vrata, kada teko grijeimo. I kada nas tada snae zlo (bolest ili to drugo), tada BOGU
prigovaramo za to.
Jao onome koji nastoji unititi jedan brak. Kada netko razori jedan brak, on udara protiv jedne hridi i ta hrid
je ISUS. BOG brani brak, nikada u to ne sumnjajte!
Htjela bih vam jo rei da morate dobro paziti na onu vrstu svekrva (punica) koje se mijeaju u brak svoje
djece, da bi njihov brak unesreile, da bi odnos meu branim drugovima bio poremeen, kada siju
nepovjerenje ili se inae prave vanima.
Takoer ako vi svoju nevjestu ili svoga zeta ne volite, da li s pravom ili ne, ne mijeajte se molim vas u
njihov meusobni ivot. Radije molite za taj brak. Oboje su ve vjenani i nema tu vie to initi.
Jedino to vi za njih moete uiniti jest moliti se za njih. Molite za taj brak i utite. I tu utnju, koja vam
moda teko pada, prikazujte GOSPODINU. Mnoge ene su same sebe osudile, jer su se mijeale u brak svoje
djece. To je teak grijeh. Kada zapazite da neto nije u redu, da jedno od njih dvoje grijei protiv svojeg branog
obeanja, utite i molite.
Molite BOGA za njih, molite BOGA za pomo. Moete s obojicom razgovarati i moliti ih da spase svoj brak,
da trebaju gledati na svoju djecu, da je brak zato tu da se ljubi, da se dariva i da trajno jedno drugome oprata.
Mora se boriti za njihov brak. Ali nikada ne na neki nain se mijeati u njega i jo manje braniti jednu stranu
meu njima.

Podmuklost avla

Tko je vidio film o Kristovoj muci, "PASIJU"" sjetit e se da je Sotona prikazan kod bievanja
GOSPODNJEG kao dijete, koje je pogledalo prema ISUSU i nasmijalo MU se.
 Znajte da danas Sotona nije dijete, on je nakaza, producent i uzrok svakog zla, perverzan gad koji mnoge
ljude ini robovima po tjelesnom uivanju, po arobnjatvu i krivim uenjima, npr. to, da se misli da avao ne
postoji.

Zamislite kako je zao da hoe da bude zanijekan. On nam se predstavlja kao da ga nema, da u miru s nama
moe initi to hoe.
Pa i vjernike zavarava na sve mogue naine. On zbunjuje narod na tisuu naina i iskoritava kod svakog
pojedinog njegove slabe strane. Tako ima mnogo "praktinih" katolika, koji idu na svetu misu ali ujedno i
gataocima. Jer Zli ini da vjeruju da to nije vano i da emo doi u Nebo, jer time ne inimo nikome nita zla.
avao zavaa, iskoritava i upravlja sve to s jednom izmiljenom prijevarom, s podlou.
Ali vam kaem, ako idete vraarici, svejedno je to tamo radite ili ne radite. Zvijer e vam u svakom sluaju
udariti peat, ako se bavite vraanjem, ili traite da vam gataju na karte, ako oni zaklinju duhove, bave se
pomicanjem stola, spiritizmom ili astrologijom - kod svih tih hobija ", koji su danas u velikoj modi, Sotona
vam utiskuje svoj peat.

Bila sam prvi put na jednom takvom mjestu s prijateljicom, koja me je, uzela sa sobom, za jednu
konzultaciju, da bi doznala o budunosti. I tamo sam bila opeaena od Zvijeri. Da, Zli mi je tako udario peat.
I od tog asa poelo je sa mnom zlo, nutarnji nemiri, zbunjenost, nona mora, tjeskobe, muenja, strahovi, jeza.

I napadala me je duboka elja da se ubijem. Ja nisam nikako mogla shvatiti "razlog" te elje. Ja sam plakala,
osjeala sam se nesretnom i nikada vie nisam nala mira. Ja sam se dodue molila, ali sam osjeala da je
GOSPODIN tako daleko od mene, nikada vie nisam osjeala BOJU blizinu, koju sam kao dijete osjetila.
Uvijek mi je bilo teko moliti. Jasno, ja sam otvorila vrata Zlome, i on je svom snagom uao u moj ivot.

Due istilita

Ipak vratimo se natrag na strano mjesto, na kojem sam se nalazila, na rubu tog stranog ponora.
Morate znati da sam ja bila bezbonica, praktino ateistkinja. Ja vie nisam vjerovala u postojanje avla, i
time takoer niti u postojanje BOGA. Ali ovdje u tim okolnostima - poela sam kriati: Siromane due
istilita, molim vas, izvucite me odavde, pomozite mi da iziem. Molim, pomozite mi!
Kada sam tako zavapila, ispunila me je bol koja grize. Zapazila sam kako milijuni i milijuni ljudi plau i
uzdiu. Najednom sam vidjela kako je ovdje bezbrojno mnotvo ljudi, mladih, ponajvie mladia, s i u
neizrecivim bolovima. Shvatila sam dakle da oni na ovom stranom mjestu, u toj movari i glibu, kripaju puni
mrnje i boli, i da iz njih izlazi jedno zavijanje i zapomaganje, koje je uinilo da zadrem i koje neu nikada
zaboraviti. Shvaate li? To je udaljenost od Boga, to je grijeh, to su posljedice grijeha. Shvaate li, to je grijeh?
Posvemanje suprotstavljanje BOGU koji je beskrajna Ljubav. Takvo neto strano je grijeh, da ima tako
nezamislive posljedice. I mi se s njim alimo. ale izriemo o grijehu, o paklu i o avolima. Pri tome na alost
ne znamo to inimo.
Prole su ve godine, otkako sam to doivjela, ali uvijek, kada na to mislim, moram plakati nad bolima tih
mnogih, mnogih ljudi. Bili su to samoubojice, koji su se ubili u asu oaja, i sada su bili u tim bolima, u toj
potrebi, u tom muenju; zaokupljeni tim stranim sjeanjima kad su ih opsjedali i muili avoli. Ali najstranije
u itavom muenju je osjeaj odsutnosti BOGA, potpuna odsutnost BOGA, jer se tamo ne osjea BOG.
 I shvatila sam da oni, koji si oduzimaju ivot, tamo moraju ostati tako dugo, toliko godina koliko su jo
trebali ivjeti na zemlji. Inae su u istilitu "siromane due" poteene od svakog zlog utjecaja; one su ve
sveci BOJI i nemaju nita vie zajedniko s avolima. Moj BOE, tako mnogo jadnih ljudi, veinom mladih,
tako mnogo, koji plau, koji trpe, neizrecivo trpe. Da su oni znali to ih nakon samoubojstva eka, sigurno bi na
sebe bili preuzeli kaznu zatvora i dr. nego takvo to.
Znate li koju drugu patnju oni trpe uz sve ostalo? Oni moraju gledati kako njihovi roditelji ili blii roaci, koji
jo ive, zbog njih trpe, trpe sramotu, imaju osjeaje krivnje: da sam ga samo stroe odgajao/la, da sam ga
kaznio/la, ili: da ga nisam kaznio/la ... da sam mu rekao/la ... da sam uinio/la ovo ili ono ... Ovi prigovori
savjesti su veoma veliki i teki; oni su pakao na zemlji. Morati promatrati tu patnju svojih roaka, nanosi im
veliku patnju. To je najvea patnja za njih i avoli se vesele i pokazuju im sve te scene: gledaj kako tvoja majka
plae Gledaj, kako trpi tvoj otac, kako su oajni, puni tjeskobe, kako se okrivljuju, kako raspravljaju i jedan
drugoga okrivljuju. Pogledaj patnju koju si im nanio. Gledaj kako se oni sada bune protiv BOGA. Gledaj na
svoju obitelj - sve je tvoja krivnja!
Te siromane due trebaju prije svega da preostali na ivotu zaponu s boljim ivotom, da oni promjene svoj
ivot, da vre djela ljubavi, da posjeuju bolesne. I da daju itati svete mise za pokojne i da tim misama i sami
prisustvuju. Te due time bi dobile vrlo mnogo dobra i utjehe. Due, koje su u istilitu, ne mogu vie nita za
sebe uiniti. Nita, gotovo nita. Ali BOG" moe neto uiniti po beskrajnim milostima svete misne rtve. Mi
im trebamo na taj nain pomoi.
I ja sam takoer, puna tjeskobe, sada shvatila da te due koje su u tom dubokom istilitu ni meni ne mogu
pomoi. I u toj tjeskobi i stranoj panici poela sam ponovno vikati: "Tko seje ovdje zabunio? Mora biti zabuna!
Pogledajte naime, ja sam jedna sveta osoba, jer su me svi u mojem ivotu nazivali sveticom. Nikada nisam krala
i nikada nisam ubila. Nikome nisam nanijela bol. Prije nego sam financijski propala, badava sam lijeila zube i
esto nisam traila nikakav novac, kada netko nije mogao platiti. Kupovala sam stvari za siromahe ... to ja
sada ovdje inim?
Pozivala sam se na svoje "pravo"! Ja, koja sam bila tako dobra, koja bih trebala posve ravno doi u nebo. to
ja ovdje inim? Ila sam svake nedjelje na svetu misu, makar sam se oitovala kao bezboac i nisam pazi la ni
na to, to je upnik propovijedao. Nikada nisam propustila svetu misu. Ako sam u itavom svojem ivotu
propustila 5 puta svetu misu, tada je to mnogo. to ja dakle ovdje inim? Oslobodite me odavde! Izvedite me
odavde!" (Due istilita, po iskazima svetaca, tek kad preu u vie faze - po ognju ljubavi - mogu misliti i na
druge i pomoi im - op. prevodioca).

Nastavila Sam kriati i vikati, pokrivena tim gadljivim stvorenjima koja su se prilijepila na mene.
"Ja sam rimokatolkinja, ja sam praktina katolkinja, molim vas oslobodite me odavde!"

Vidjela sam svojega oca i svoju majku

Dok je moje tijelo lealo u dubokoj komi, dok sam ja tako vikala da sam katolkinja, vidjela sam jedno malo
svjetlo - i znajte da je samo jedno malo svjetlo u toj nepropusnoj tami neto najvee, kada doivite tu neopisivu
tamu. To je najbolje to vam se moe dogoditi u tim okolnostima, to je najvei dar o kojemu se moe samo
snivati a ne usuuje se nadati da e se takoer i dobiti. Vidim nad tom stranom, tamnom rupom nekoliko
stepenica i pogledam prema gore i tamo iznad tog stranog ponora, vidim kako stoji moj otac. On je umro pred
5 godina. Stajao je gotovo na rubu te rupe. On je imao neto vie svjetla nego li ja dolje, i etiri stepenice vie
vidjela sam svoju majku s mnogo, mnogo vie svjetla. Ona je bila uronjena u molitvu. Kada sam vidjela njih
dvoje, ispunila me tako velika radost, da sam posve izvan sebe poela zvati: "Oe ! Majko! Kakve li velike
radosti to vas vidim. Molim, izvadite me odavde! Molim vas iz itavog srca uzmite me odavde! Uzmite me
odavde!"
I kada su oni tada svoj pogled upravili dolje na mene i moj me otac vidio u mojoj bijednoj situaciji, tre ali ste
vidjeti, tu preveliku bol, koja se mogla oitati s njihovih lica. I gore se to automatski vidi, jer se svakoga
prepoznaje sve do u najnutarnjije dijelove. I tako sam ja na njih pogledala i odmah osjetila tu beskrajnu alost i
bol, koju su pretrpjeli moji roditelji, kada su me takvu vidjeli. Moj otac je poeo gorko plakati, drao je ruke
pred licem i plakao je druim glasom: ,,O moja keri! O ti moja keri!" A moja majka je molila dalje i tako
sam shvatila da me moji roditelji ne mogu odatle izvui. Pri tome je za mene bila jo jedna velika bol da sam ja
po svojem stanju samo jo doprinijela da su oni takoer tamo, gdje su se nalazili, dodatno trebali nositi moju
alost i moju bol.

Eutanazija i pomo pri umiranju

Iznova sam zapoela dakle svom snagom vikati: "lzvucite me odavde! Sve to mora biti zabuna. Tko je
odgovoran za tu zabunu? Izvucite me odavde!" Tog asa, dok sam tako kriala, moje je tijelo bilo na zemlji u
dubokoj komi. Bila sam prikljuena na mnoge aparate. Bila sam u agoniji. Ja sam umirala. Nikakav zrak nije
ulazio u moja plua, moji bubrezi nisu vie radili, ja sam jo "ivjela" jedino jer sam bila prikljuena na aparate
i jer je moja sestra, koja je takoer lijenik, inzistirala da me ostave prikljuenu na aparate. Ona je rekla
lijenicima i bolnikim sestrama koji su se brinuli za mene: "Vi niste BOG!"
Jer lijenici su mislili da se vie nee isplatiti nastaviti s intenzivnom terapijom. Oni su ve razgovarali s
mojom rodbinom i pripremali se na to da u ja umrijeti i da me trebaju pustiti da u miru umrem, jer sam leala u
dubokoj agoniji. Ali moja sestra nije poputala. Uoavate li ovdje suprotnost? Ja sam u svojem ivotu uvijek
branila eutanaziju, takozvano pravo "da se dostojanstveno umre".
Moja sestra je jedino stoga mogla ostati uz mene, jer je bila lijenica. Ona je itavo vrijeme stajala uz mene. I
zamislite. U asu, kada je moja dua bila na drugoj obali i ja sam vidjela svoje roditelje i svim snagama sam ih
dozivala, ula je moja sestra na ovom svijetu, u svojoj stvarnosti tadanjeg asa, posve jasno, kako sam ja
dozivala svoje - nae - roditelje, puna radosti da su me doli izbaviti. .Ali moja sestra je krivo protumaila to
dozivanje. Ona je od straha gotovo umrla, kada je osjetila moje zapomaganje, jer je ona to stvarno jasno ula uz
moj krevet . Jer ona je protumaila taj krik da u ja konano umrijeti i da to elim. I tako je ona uzviknula:
"Moja sestra je sada umrla! Ona je izgubila bitku."

Ispit

I ja sam ponovno poela vikati: ,,Zar ne razumijete! Izbavite me odavde, jer sam katolkinja! Sve to mora bi
nesporazum, zabuna! Tko se je zabunio? Molim, izbavite me odavde!" I kada sam ja ponovno tako oajno
zazivala, ula sam najednom jedan (nebeski) glas, tako sladak i ljubazan glas, jedan nebeski glas. I kada sam ga
ula zgrozila se moja dua u radosnom uzbuenju. Moja dua se ispunila dubokim mirom i nezamislivim
osjeajem ljubavi. I svi ti tamni likovi i sva ta gamad, to su bili oko mene, nestali su naglo i zaprepateno, jer
se nisu mogli suprotstaviti toj ljubavi. Oni takoer ne mogu podnijeti tu ljubav. Oko mene se dakle vraa taj
neopisivi mir i zapaam kako taj draestan glas meni govori: "No, dobro, ako si ti stvarno katolkinja, moe li
mi rei kako glasi Deset zapovijedi BOJIH?"
Kakav teak izazov za mene. Ja sam se morala osramotiti. Ja sam si sama postavila stupicu s mojim krikom i
svojom ispovijesti da sam katolkinja. itav svijet moe uti sada moje vjerolomstvo, moju krivu vjeroispovijest.
Strana predstava za mene. Moete li si to predstaviti? Ja sam jo tek znala da ima deset zapovijedi. Ali to je
bilo sve. Poslije toga "tabula rasa" (prazna ploa). Do bijesa, kako u se izvui? to trebam sada uiniti? Samo
se ne smijem predati, nekako e ve ii!

Ljubi BOGA svoga iznad svega

Moja majka uvijek mi je govorila o prvoj zapovijedi, o BOJOJ LJUBAVI. Konano imaju njezine rijei
takoer praktinu vrijednost. Vrijednost za mene. Njezine neprestane opomene i pouke nisu dakle bile
uzaludne. Sada je doao as da se pokaem kao dobra, posluna kerkica. Moja majka e se tome veseliti.
Pogledajte hou li se s tim minimalnim znanjem provui a da ne doe na vidjelo moje ostalo neznanje. Mislila
sam sve staviti pod jedan eir, kako sam uvijek to obiavala u svojem dosadanjem ivotu. Uvijek sam imala
najbolje izgovore (opravdanja) i svugdje sam se mogla ,,izvui". Uvijek sam se tako opravdavala i branila da
jednostavno nitko ne bi zapazio to ja sve ne znam i ne mogu. I tako sam i sad pomislila i poela sam
jednostavno govoriti: "Prva zapovijed glasi: "Ljubi BOGA svoga nadasve, a svoga blinjega kao samoga sebe
... !" I ve sam ula odgovor "Vrlo dobro!" Ali odmah na to kae taj lijepi glas: " A TI? Jesi li ljubila svoga
blinjega?" Ja sam odmah na to odgovorila: "Da, da, ja sam ih ljubila; da, stvarno sam ih ljubila; da, da, ja sam
ih ljubila!" I s druge strane ujem: "NE!" Kratak, kristalno jasan: NE! I posluajte me, molim, dobro sada! Kada
sam uli taj NE, to me je pogodilo poput udarca munje, jer sam udarac munje stvarno doivjela. Bio je to ok,
bila sam kao uzeta. Strah je popustio.
I (nebeski) glas je dalje govorio: "Ne, ti nisi ljubila GOSPODINA BOGA iznad svega! I mnogo manje si
ljubila svoga blinjega nego samu sebe! Ti si sama sebi izrezala svoga GOSPODINA BOGA, ti si sebi
prilagodila svojega BOGA, koji ti je upravo odgovarao. Ti si u svojem ivotu dala GOSPODINU BOGU jedno
mjesto jedino u asovima, kada si bila u velikoj nevolji On je bio, tako rei, tvoja SIGURNOSNA
PRIBADAA (POMO U NEVOLJI)! Ti si se pred NJIM bacala na tlo, dok si bila siromana, dok je tvoja
obitelj ivjela u posve obinim uvjetima, i kada si eljela imati bezuvjetno dobar profesionalni odgoj i poloaj u
drutvu. Da, tada si ti svaki dan molila i tome si posvetila mnogo vremena. Mnogo sati si vapila GOSPODINU,
NJEGA molila i pred NJIM si na koljenima kleala .. Ti si neprestano za to molila i upravljala molitve k nebu
da bi te ON izbavio iz tvoje nevolje, da bi ti ON omoguio astan profesionalni odgoj i da te ON uini osobom
priznatom u drutvu. Kada si bila u potrebama, jednostavno si eljela dobiti novac! - Tako i tome slino su bile
mnoge tvoje molitve! I to je bio odnos s BOGOM to si ga imala! Tako si se obraala GOSPODINU BOGU i
po svojim predstavljanjima si MU davala jedno mjesto u svojem ivotu koje si ti htjela!"
I stvarno je bilo tako. Ja sam tako u svojem ivotu postupala s GOSPODINOM BOGOM. To je alosna
istina, koju ja ne mogu uljepati niti nijekati. Mogu na to samo rei, da je za mene BOG bio jedna vrsta
"BANKOMATA". Ja bih ubacila "jednu krunicu" i tada je morao izai vani iznos novca, novanica. To je bio
moj odnos prema GOSPODINU BOGU.
I to mi je pokazano, i postalo mi je takoer veoma jasno. im je GOSPODIN dopustio da sam stekla dobro
profesionalno obrazovanje; im je ON dopustio da sam "u drutvu stekla jedno IME", da sam ja bila "NETKO",
im je ON dopustio da sam dola do NOVCA i da sam si mnogo toga mogla priutiti, GOSPODIN BOG je za
mene postao nevaan - ON je postao SPOREDNA STVAR u mojem ivotu.
Ja sam si poela mnogo o sebi umiljati UMILJANJE je veoma opasan dio na putu ivota! Moj EGO-JA
razvijao se u giganta! Nisam bila sposobna ni za najmanji in ljubavi, pa ni zahvalnosti prema OSPODINU! Biti
zahvalna! Nikada i nikad vie! Zato bih to bila! Ja sam sve sama ostvarila! Ja sam uinila da budem,,NETKO".
Ja sama sam postigla sve o emu sam sanjala. Bila sam posve slijepa; nisam se vie mogla sjetiti svojih vapaja
(molitava)! Meni nije bilo mogue rei: "GOSPODINE, zahvaljujem za ovaj novi dan, koji mi TI daruje!
Zahvaljujem TI za svoje zdravlje! Zahvaljujem TI za ivot i zdravlje svoje djece, zahvaljujem TI da imamo
krov nad glavom; pomozi takoer siromanim ljudima koji su bez krova i nemaju to jesti; ne ostavi ih same;
budi uz njih!" NITA od svega toga nisam mogla rei. Nisam bila sposobna za to. Nisam na to ni mislila. Posve
sam bila okrenuta prema samoj SEBI. I JA sam bila dostatna samoj SEBI. I tako sam bila najnezahvalnije bie
koje se moe zamisliti. I jo uz to to nisam bila sposobna za zahvalnost, obescjenjivala sam GOSPODINA
BOG i izvrgavala sam GA ruglu.

Ezoterija - reinkarnacija

Vie nego li u NJEGA vjerovala sam u Merkura, Veneru i druge zvijezde. Nositelji sree su mi bili vaniji od
GOSPODINA. Bila sam zaslijepljena astrologijom i tumaenjem zvijezda i svugdje naokolo sam priala kako
su zvijezde utjecale na moj ivot i pozitivno ga usmjerile. Astrologija je jedna od tih malih pukotina u naem
duevnom ivotu, emu ne pridajemo nikakvu vanost. I kada zapazimo kako smo uhvaeni u te trikove, koje
imaju svoj izvor takoer u demonskom, tada je veinom prekasno da se toga oslobodimo. Tada sam zapoela
slijediti svaku modnu struju vremena. Sva nauavanja - makar proizala iz bolesnih glava - bila su mi
zanimljivija negoli Radosna vijest GOSPODINOVA. Sve je bilo "VANIJE" nego li Sveto Pismo i stoljeima
stari katoliki nauk Crkve. Poela sam stoga vjerovati u to da se jednostavno umre i tada iznova zapone s
jednim drugim ivotom. Ponovno roenje, reinkarnacija je za mene bila dobrodola nauka da bi ispunila svoj
ivot bez vjere i bez due. Zahvalnost prema svojem STVORITELJU bila mi je tua. Uope nisam na to mislila.
MILOST je bila neto to sam izbrisala iz svojeg rjenika - ona je postala TUA RIJE za mene, ije znaenje
sam posve zaboravila i koju nisam vie trebala za moje ivotno usmjerenje. Uope nisam bila svjesna da je
GOSPODIN za mene platio veliku cijenu, da sam takoer i ja otkupljena za cijenu NJEGOVE dragocjene Krvi.
Toga svega sam postala svjesna kod tog ispita O DESET ZAPOVIJEDI po rijeima i pitanjima tog nebeskog
glasa. Sada sam sve to posve jasno vidjela. Sljepoa je kao izbrisana. Pitali su me (ti nebeski glasovi) i eljeli
znati to znam o DESET ZAPOVIJEDI. I predbacivali su mi da sam priznala da sam si umiljala da astim
BOGA; da ljubim BOGA. Udarali su me mojim vlastitim rijeima. I to bi to trebalo znaiti ... da li sam trebala
jednostavno biti poslana avlu, u pakao?
Kada je jednom jedna dobra ena dola k meni u ordinaciju da bi moje prostore pokadila s mjeavinom trava,
pokropila svojim tekuinama sree i da bi odrala ceremoniju za izgonjenje nesree, rekla sam joj: Ja ne
vjerujem u takvo zavaravanje. Ali samo vi to obavite; nikada se ne moe znati Ako ne kodi, moe samo
neemu koristiti! I tako je ona ispunila oblacima dima prostore, mrmljala svoje rijei aranja i pokropila je
svim vodicama, da bi time pomogla srei i dobrom raspoloenju u mojim prostorima. Tako se pokazalo, da je
ovo primitivno aranje i praznovjerje koje se protivi mojoj znanstvenosti imalo vee znaenje i utjecaj u mojem
ivotu nego li GOSPODIN i NJEGOVO EVANELJE.
Imala sam u svojim prostorima ordinacije, - u jednom uglu, kamo nitko nije mogao pogledati, ni pacijenti
takoer to nisu mogli zapaziti - skriven jedan mesnat list biljke "Aloe Vera" (na panjolskom: "Penca se
saliba"), za koji mi se reklo, da e istjerati zle energije iz prostorije. Prosudite na kojim stranputicama i krivim
putovima sam se nalazila! Ako ste sve to zapazili, vidite kakva je PRAZNINA ispunjala moj ivot umjesto
pravog NAUKA. To je sramota i danas se toga stidim. Ali naalost takav je stvarno bio moj tadanji ivot!
I nastavljali su (ti glasovi) tako analizirati moj ivot na temelju DESET BOJIH zapovijedi. Pri tome su
pokazali takoer posve tono kako sam se ponaala prema svojim blinjima. Kako esto sam ipak oitovala
GOSPODINU da GA ljubim i rado imam, prije nego li sam se od NJEGA, svojeg GOSPODINA BOGA
okrenula. Prije nego li sam poela lutati po stranputicama ateizma i slijediti kriva uenja, esto sam rekla
GOSPODINU: "Moj GOSPODINE i moj BOE, ja TE ljubim!"

Ja i moji blinji

Ali istim jezikom, kojim sam GOSPODINA tako hvalila i slavila, istim tim jezikom i istim ustima
prigovarala sam svim ljudima i osuivala ih. Sve i svakoga samo sam kritizirala. Nita mi nije odgovaralo.
Svojim sam prstom pokazivala na itav svijet i okrivljavala ga, jedino na sebe nisam pokazivala; ja sam bila
izuzeta iz svojih prigovaranja! Ja sam bila "sveta Gloria", "dobra", "ljubav" i "lijepa".
I ako bih se jo pri tome nadula, kad bih rekla, da BOGA slavim; a pri tome sam bila zavidna, nepodnoljiva i
nisam nikome bila zahvalna!
Svojim roditeljima i svojoj obitelji ni u kojem asu nisam odala priznanje ili zahvalnost za sva nastojanja,
rtve ljubav, to su mi ih svi iskazivali da bih mogla dobi dobru izobrazbu, da bih napredovala u drutvu, da se
zalaem. A k tome dolazi jo da, odmah nakon sto sam izvrila svoju izobrazbu, odmah nakon to sam zapoela
svoju karijeru, tada za mene nisu bili vani roditelji i moja obitelj. ak oni, koji su me svi sredstvima
podupirali, za mene su postali neka bezvrijedna sporedna stvar. Ja sam dola tako daleko da sam se stidjela
svoje majke. Stidjela sam se zbog nje jer je ona bila iz jednostavnog ambijenta i ivjela je u tako bijednim
okolnostima.

Ja i moja obitelj

I po tim rezultatima o mojem sebinom stilu ivota pokazali su mi (ti nebeski glasovi) jo po tom ispitu
prema DESET BOJIH zapovijedi, kako sam ja zakazala i kao supruga i posve sam se ponaala mimo toga.
Daleko udaljena od oekivanja koje BOG povjerava kranskim supruzima.
Kakva sam ja bila SUPRUGA? to je bilo sa mnom? itav dan sam trajno samo mrmljala, ve od asa kad
bih ustala iz kreveta. Moj dragi suprug pozdravio bi me prijateljski rijeima: "Dobro jutro!" A ja bih znala rei:
"Kakvo bi to bilo dobro jutro? Pogledaj vani kroz prozor! Ponovno opet kii!" Jednostavno sam uvijek neto
prigovarala i kritizirala; bila sam slabe volje. Nitko mi nije mogao udovoljiti. Svugdje sa nalazila neku
neispravnost i odmah bih se nad time uzrujala. Ne samo prema svome suprugu, nego takoer i prema djeci sam
se ponaala na taj nepodnoljiv i izazovan nain.
Na tom tamonjem ispitu glasovi su mi takoer pokazali, da ja nikada nisam imala pravi osjeaj LJUBAVI ili
iskrenog suosjeanja prema svojim blinjima, prema svojoj brai i sestrama, izuzev (svoju) obitelj. I
GOSPODIN mi je rekao: "Ti jednostavno nisi mislila na njih!" I vidjela sam bezbrojne bolesnike i osamljene i
poela sam jadikovati.
"O GOSPODINE, kako li su siromani, kako naputeni, ti bolesni ljudi. Nitko se za njih ne brine! Udijeli mi
milost da idem k njima i da ih posjetim, da ih tjeim i otjeram njihovu osamljenost, dok kod njih ostajem.
Takoer i ova mnoga djeca koja vie nemaju majke, esto tako malene sirote, o GOSPODINE, koliko patnje su
oni morali podnijeti ve u posve mladim godinama.
I to sam jasnije sam vie gledala i nastavljala taj ispit, tim jasnije sam vidjela u sebi svoje "kameno srce".
Bilo je za mene kao nakaza, koju sam ja sada najednom morala potvrdi u svojem prijanjem nainu ivljenja
(prema reinkarnaciji). I sve je bilo tako jasno i jednoznano da se ni na koji nain - kako sam inae bila navikla
- nisam mogla izvui iz sluaja. Svedeno na jednu toku, kratko i zbito reeno i saeto: Na tom ispitu prema
DESET BOJIH ZAPOVIJEDI ja sam propala s bombama i granatama. Na temelju svojeg prolog ivota nisam
imala nikakvog izgleda da ga poloim.
To je jednostavno neizrecivo strano! U svojem prolom ivotu sam ivjela u golemom neredu. Nije bilo vie
nikakvog reda, kakav je dan stvorenju. to mi je koristilo nisam nikoga ubila? Ispriat u vam jo jedan primjer:
Ja sam vrlo esto mnogim potrebnim osobama darivala predmete, ivotne namirnice, odjeu i mnogo
drugoga. Ali ja to nisam nikada uinila iz iste ljubavi, nego veinom da steknem priznanje, da pokaem kako
sam dobra, da izazovem utisak i da u naem povrinskom drutvu pokaem lijepu sliku o sebi. Budui da sam
bila veoma bogata, htjela sam ljudima pokazati kako sam dobra i velikoduna. Oni su trebali zbog moje
velikodunosti pregristi usne i mene takoer zbog toga blagoslivljati i diviti mi se. I budui da sam bila tako
bogata, htjela sam svojim darovima i svojom velikodunou, iskoristiti potrebu i siromatvo ljudi i jo time
sebi koristiti. Tako bih na primjer rekla: "Gledaj, dajem ti ovo i ono (to bi mi dolo pod ruke ili mi je
jednostavno pretjecalo), ali ja te za to molim, da bude tako dobra i idi mjesto mene na veernji susret roditelja
u kolu moje djece i tamo me zastupaj, jer ja naalost nemam vremena da idem na te sastanke u kolu, gdje se
uvijek kontrolira da li su roditelji prisutni." I na taj nain dijelila bih u itavoj okolici bezbroj stvari, ali svaki
dar je bio s moje strane povezan s nekim uvjetom ili zahtjevom. Ja sa tako imala ljude na uzici. Ja sam njima
manipulirala i oni su bili ovisni o meni. A uz to mi se svialo izvanredno, kada bih zapazila, da mnotvo ljudi
tri za mnom i da iza mojih lea dalje priaju kako sam velikoduna, dobra i sveta. Tako sam u drutvu gradila
dojmljivu sliku o sebi. Nitko nije znao da je to lana slika, da ona ne odgovara stvarnosti. I sada je to postalo
javno. Kod tog mog ispita sve je dolo na vidjelo. Oni (nebeski glasovi) su mi rekli: "Jedini BOG kojega si ti
astila, bio je novac. Kroz tog idola novca ti si sebe osudila! Zbog toga tvoga BOG novca i zlata ti si pala u
ponor. I tako si se sama uvijek sve dalje udaljivala od GOSPODINA BOGA.
To je odgovaralo stvarnosti. Jedno vrijeme imali vrlo mnogo novca, ali poslije smo bankrotirali. Dugovi su
rasli preko nae glave, imali smo nevjerojatno mnogo dugova. I posve smo ostali bez novaca; vie nismo imali
nita ...
I kada su mi iznijeli sve to o novcu, jednostavno sam kriknula: Ali o kakvom novcu govorite; tamo na zemlji
sam ostavila itav dugi niz problema i dugova vie nita nisam mogla rei ..

Ne vrijeaj Ime Boje

Kada su mi iznosili predbacivanja glede druge zapovijedi, vidjela sam sasvim jasno, kako sam jo kao dijete
na alostan nain nauila da je la izvrsno sredstvo da izbjegnem kaznama svoje majke, koje su nekad mogle
biti veoma stroge i tvrde. I tako sam ja zapoela hodati svojim putem u drutvu s ocem lai, Sotonom. Tako je
on postao moj suputnik. Postala sam velika laljivica. I napredovala sam u tom "umijeu lai".Postajala sam sve
savrenija. I u mjeri, kako su moji grijesi postajali uvijek vei i tei, rasle su i moje lai i postajale su uvijek
vee i bestidnije.
Htjela sam izgleda dokazati do kojeg majstorstva mogu narasti toj disciplini lai. Lai su uvijek postajale tee
i narasle su preko moje glave - na isti nain kao i svi grijesi.
 Vrhunac grijeha lai sam dosegnula takoer kada se radilo o Presvetom i o samom GOSPODINU. Zapazila
sam da je moja majka imala veliko strahopotovanje pred GOSPODINOM BOGOM. Za nju je Ime
GOSPODNJE bilo neto vrijedno potovanja i veoma sveto. Tada mi je prolo kroz glavu i promislila sam da je
to najbolje oruje za mene. Tako imam nju (svoju majku) uvijek u svojoj ruci. I poela sam da bih dokazala
svaku sitnicu i svaku svoju la kleti se Bogom.
Uzimala sam Ime BOJE lakomisleno i bez razloga u usta. Rekla bi na primjer svojoj majci: Majko, kunem
ti se naim dragim KRISTOMili "Majko, kunem ti se Imenom BOGA OCA, tvrdim ti to itd. itd ... " i tako
bih po laima tako uinjenim uvjerljivima izbjegla pravo zasluenu kaznu svoje majke.
Moete li si zamisliti da sam zbog svojih lai, za svoje male svinjarije, za tu gomilu blata, u emu sam se tako
esto osjeala dobro kao svinja, zloupotrebljavala Presveto IME BOJE i NJEGA takoer time bacala u blato,
jer sam i sama leala do grla u tom blatu grijeha i u tom ljudskom talogu.
I pogledajte sada, moje drage sestre i brao, ja sam po svojoj nesrei i po iskustvu smrti, o emu ja ovdje
upravo sada govorim, takoer nauila i iskusila na vlastitom tijelu da rijei i reenice, koje izlaze iz naih usta, i
koje mi esto lakomisleno i nepromiljeno izgovaramo, ne budu jednostavno od vjetra raznese i da tako rei
nestale. Ne, one esto ostaju stvarnost koja nas mnogo kasnije zahvati, kao to "BUMERANG" najednom opet
dolazi k nama, ili moda jo bolje reeno, na nas natrag pada.
Moda e vas proi hladni srsi kada vam ispriam - slijedee. Ne samo jednom, nego vrlo esto, kada je moja
majka bi vrsta i nije htjela vjerovati, rekla sam joj veoma kratko: "Majko, neka me udari munja (ili grom), ako
ti laem. Govorim ti samo istu istinu!"
I te rijei koje sam esto opetovala pale su u zaborav i nitko nije vie mislio na njih. Ali sada pogledajte, ja
stojim pred vama jedino iz BOJEG milosra, jer me stvarno udarila munja; ona je praktino prola kroz mene,
praktino me je rascijepila u dva dijela i potpuno me spalila.
Tako su mi dakle pokazali u onostranosti, kako ja, koja sam se tako sveano prikazivala kao katolkinja,
nikada nisam drala rije, kako sam uvijek krila rije i kako sam u uvijek zloupotrebljavala Presveto Ime
naega GOSPODINA i BOGA svojim nepotenim ponaanjem.

Bila sam dirnuta time kako je GOSPODIN podnosio sve te strane i uasne sluajeve i kako se istovremeno
sva stvorenja pred NJIM u znak izrazitog klanjanja i tovanja bacaju na zemlju. Vidjela sam Presvetu Djevicu
Mariju, Majku Boju, pred nogama GOSPODINA u velikom tovanju i klanjanju. Ona je molila za mene i
zaklinjala GA. A ja, velika i zlobna grjenica, bila sam iz svojeg movarnog blata s NJIM na Ti i ti. Ja, koja sam
navodno bila tako dobra i uivala sam tako dobar glas, to sam ga kupila svojim manipulacijama. I tako sam
vidjela sebe kako sam se esto usprotivila BOGU, kako sam na NJEGA bila ljuta, rugala MU se i takoer GA
proklinjala. Za mene to nije bilo samo posramljujue, nego nepodnoljivo i bolno, postati svjesna te svoje
prolosti i imati jasan pogled na to.

Svetkuj dan Gospodnji

Kada je - na mojem ispitu prema Deset Zapovijedi - na red dola zapovijed tovanja DANA
GOSPODNJEGA i blagdana, bio je to straan as. Obuzela me je jedva podnoljiva bol. (Nebeski) Glas je rekao
sasvim jasno i kratko, da sam ja dnevno etiri i do pet sati bila zabavljena svojim tijelom, svojom vanjtinom,
svojom navodnom ljepotom, a pri tome dnevno nisam ni 10 (deset) minuta upotrijebila dokaem GOSPODINU
svoju duboku odanost i svoju zahvalnost, ili da MU upravim jednu molitvu.
 Da, esto je bilo tako, da ja, kad bih MU obeala jednu krunicu, veinom sam je izbrbljala na brzinu i u
napetosti. Pri tome bi se takoer dogodilo da bih rekla: To sada ide opet dobro. Ja mogu zacijelo dobro izmoliti
krunicu u propagandnoj pauzi na svojoj najdraoj seriji."

I tak su mi pokazali (glasovi) u onostranosti kako sa uvijek bila nezahvalna prema svojem GOSPODINU
BOGU; nikada mi nije dolo na pamet da se zahvalim NJEMU, svojem Stvoritelju i OTKUPITELJU. I jasno su
mi stavili pred oi, kakve sam sve izgovore iznaala kada se radilo o tome kada, iz iste lijenosti nisam htjela ii
na svetu misu.

"Ali majko, ako je BOG svugdje i posvudanji zato je moram onda bezuvjetno ii u crkvu da Ga sretnem?

Jasno, za mene je bilo vrlo jednostavno i lagodno takve izriaje iznijeti i tako govoriti. A Glas je opetovano
iznova prigovarao da sam svaki dan putala GOSPODINA BOGA da eka na mene i kroz itavo vrijeme ne bih
se sjetila NJEGA. Nisam se molila NJEMU i ne bih otila nedjeljom k NJEMU, da MU zahvalim, da MU barem
u Dan GOSPODNJI oitujem svoju zahvalnost i svoju ljubav prema NJEMU. To je jednostavno bilo previe za
mene. Bila sam odvie ohola i umiljena.
Ali najgore u tom mojem sluaju je bilo da je taj posjet crkvi bio kao "restoran za moju duu". Bez posjeta
crkvi propadala je, bolje reeno izgladnjela je moja dua, jer nije primala nikakvu hranu. Ja sam se posvetila
jedino svojem tijelu, i da ovo prolazno tijelo gajim i titim imala sam sve vrijeme svijeta. Postala sam ropkinja
svojega tijela. I pri tome sam previdjela posve jedan maleni, ali bitni detalj.
Ja sam takoer imala duu za koju se jednostavno nisam brinula. Ona je bila "prava sirota". Nikada je nisam
hranila BOJOM RIJEI. Jer i za to sam imala klimavu ispriku u svojem rjeniku, kada bih glasno iznosila da
onaj koji redovito ita Bibliju, kroz krae ili due vrijeme poludi.

I sa sakramentima nisam nita imala. Kako bih mogla jednom takvom "starom, okamenjenom momku" (tj.
sveeniku - op. prev.) koji je bio gori i grjeniji od mene, priznati svoje grijehe? Jer mi je veoma dobro dolo da
zbog svojih svinjarija ne idem na ispovijed. Veliki laac i smutljivac (to je doslovno znaenje rijei "diabolos"),
naime avao, drao me je daleko od ispovijedi i sakramenata. I tako je Zli uspio da sprijei moje ozdravljenje i
ienje moje due. Naime, dogaalo se, da bi avao svaki put kad bih sagrijeila, na bijelu haljinu moje due
udario peat, crni znak svojeg kraljevstva tame.
Moji grijesi nisu dakle bili bez posljedica. Oni nisu bili bez cijene i zabadava, nego su imali teke posljedice
za zdravlje moje due. Nikada - osim pri svojoj prvoj priesti - nisam nainila dobru ispovijed. I od tada nisam
vie ila na ispovijed. I nerijetko sam susretala takoer sveenike prilagoene vremenu, koji su odobravali moj
stav prema (oitovanju grijeha u) ispovijedi, - i govorili su da taj sakrament vie ne odgovara naem modernom
vremenu i ovjeku. I tako je takoer dolo da sam svaki put kada sam ila na svetu priest nedostojno primala
GOSPODINA ISUSA KRISTA u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
I moja psovka (vrijeanje Boga) je ila tako daleko da sam ponosno i svjesno svugdje govorila: "to bi to bilo
Presveto? Kako bi to bilo mogue da je Svemogui, ivi BOG prisutan u jednom komadiu kruha, u Hostiji? Ti
sveenici bi trebali radije Hostiji dodati neto slatkog da bude barem ukusna a ne tako neukusna."

Tako daleko je izvan kontrole stigao moj ivot i toliko sam napustila red stvorenoga, da sam postala sposobna
izricati takve uvrede na Boga. I tako sam dostigla najdublju toku, razgradnju i unitenje svojeg odnosa s
BOGOM, svojim Stvoriteljem.
 Nikada nisam pruila svojoj dui neto to je istinski izgrauje, to je hrani. I danas ima svaka majka i svaki
otac istu odgovornost ako on ili ona ili oboje svoje dijete ne dadu krstiti. Sakrament krtenja je "majinsko
mlijeko za duu". esto se dandanas kae:

"Da, dijete mora samo odluiti, kada odraste, hoe li se krstiti ili ne."

Ne krstiti dijete je isto, kao da mu se ne bi pruilo nikakvu hranu za tijelo s obrazloenjem: "Da, ono treba
kasnije samo odluiti to e jesti i piti!"
Naa je odgovornost pred GOSPODINOM BOGOM dati dui djeteta pravu hranu. A bez sakramenata mi
smo bez hrane za svoju duu. I tada jednostavno dua izgladnio.

Sakramenat svetoga reda

I da bih svemu tome stavila krunu, nisam ita drugo radila nego sam kritizirala sveenike i ocrnjivala ih.
Trebali biste doivjeti kako mi je teko pala na glavu ta toka na mojem ispitu u onostranosti. Ovaj grijeh mi je
GOSPODIN vrlo teko uraunao. U mojoj je obitelji uvijek bio obiaj zlo govoriti o sveenicima. Otkako se
mogu sjeati, dakle otkako sam bila posve malena, kod nas u kui se zlo govorilo o sveenicima.
Poevi od mojega oca svi su govorili da su ti tipovi enskari, da idu za svakom suknjom i da svi skupljaju
vie novca i bogatstva nego mi obini ljudi. I sva ta klevetanja ponavljali smo mi djeca od djetinjstva. I na to mi
je rekao GOSPODIN alosnim ali strogim glasom: "to si mislila, tko si ti, da tako radi, ka da si GOSPODIN
BOG, i izrie sud nad mojim pomazanicima, i pri tome ih klevee i izruguje ?
I ON je nastavio: "Oni su ljudi od tijela i krvi. I to se tie svetosti jednog sveenika, ona je podravana prije
svega takoer po zajednici vjernika, po vjernicima upe. Zajednica nosi BOGU POSVECENE o svojim
molitvama, po vrednovanju i potovanju, koje im daje, po podravanju koje im ljudi pruaju.
I ako sveenik sagrijei, tada ga ne trebate pitati za razlog i okrivljivati, nego radije krivnju traiti u zajednici,
koja im je zanijekala tovanje, vrednovanje, podrku i molitvu ili im nije u dovoljnoj mjeri pomagala.
I GOSPODIN mi je tada pokazao kako bi svaki put, kada bi kritizirala i vrijeala nekog sveenika, zli duhovi
na mene skoili i meni se priljubili. I po tome sam vidjela kako sam veliki grijeh uinila kada bih nekog BOGU
POSVEENOG pokazala kao homoseksualca i oigosala, i ta novost bi kao brza paljba prola kroz svu
zajednicu vjernika. Ne moete zamisliti kako sam velike, beskrajne tete time nanijela.

Potuj oca i majku

Doli smo do etvrte zapovijedi: Potuj oca i majku!

I GOSPODIN mi je pokazao takoer i na ovom podruju kako sam za vrijeme svojega ivota bila nezahvalna
prema svojim roditeljima. Kako esto i kako grubo sam ih vrijeala i proklinjala. Predbacivala sam im to mi
nisu mogli ponuditi sve ono to su moje prijateljice dobivale. I jasno mi je postalo kakva sam bila kerka koja
nita nije znala cijeniti i kako je sve to su mi moji roditelji s mnogo rtve i uz velike napore nudili, jednostavno
bilo bez ikakve vrijednosti.
Dapae ja sam u svojoj srdbi prema roditeljima dola dotle da sam jednostavno drala da ta ena ne moe
biti moja majka, jer mi je jednostavno izgledala odvie primitivna i premalena, da bi bila moja majka.
 Tako mi je bilo uasno vidjeti pred sobom taj rezultat. Naime, jednu enu bez BOGA i kako je ta ena bez
BOGA sve ruila i negativno utjecala na sve to je dolo u njezinu blizinu; ali najgroznije od svega je bilo da
sam si pri tome umiljala da sam neto posebno, nadasve da sam dobra i sveta.
GOSPODIN BOG mi je takoer razjasnio kako sam ja mogla umiljati da se u toj etvrtoj zapovijedi sigurno
nita ne trebam bojati. Ja sam naime samo zato bila si ma da u taj teret lako nositi lijevom rokom, jer sam ja
posljednjih godina njihova ivota financirala lijenike i lijekove koje su moji roditelji trebali, kad su bili
bolesni. Samo zbog te posve jednostavne usluge umislila sam si, da sam tu etvrtu (4.) zapovijed izvrila vie
nego li je dostatno. To je odgovaralo mojoj ivotnoj filozofiji po kojoj sam sva svoja djela mjerila i sreivala
samo po principu novca. Tako je to bilo takoer i s mojim roditeljima. Pomou svojeg novca uinila sam da se
prilagode meni i s njima sam manipulirala.
Moje bogatstvo mene je pred njima, - mojom majkom i mojim ocem iz jednostavnih ivotnih uvjeta, -
uzdiglo meu neku vrst boanstva, koje su oni zaslijepljeni mojim novcem doista tovali. I to mi je dopustilo,
po drutvenoj situaciji proetoj mamonom, da gazim po svojim roditeljima svojom grobom samovoljom. Ne
moete si zamisliti kako su me muile i do kostiju boljele te jasne spoznaje o svojem ranijem ivotu, koje sam
smjela dobiti po BOJOJ milosti. Morala sam gledati kako moj otac ispunjen velikom alou i plae i jaue
nada mnom i mojim ponaanjem, jer je on usprkos svojih slabosti bio dobar otac. On me je nauio da budem
radina i marljiva i da vodim astan ivot. Jer jedino onaj koji dobro radi i dokae se svoji zanimanjem, takoer
e napredovati i neto ostvariti. Ali mu je naalost uza sve njegovo nastojanje da me odgoji, promakao "maleni
detalj", koji je ipak neto posve bitno, naime, da ja takoer imam i duu, koja je gladovala, i da je on trebao kao
uzor koji je imao poslanje za svoju kerku, preda mnom ivjeti Radosnu vijest i vjeru. I u tom pogledu on je
posve zatajio i uope nije vidio kako itav moj ivot na temelju pomanjkanja tog "malog detalja", ide niz vodu, i
kako ja uvijek sve dublje tonem u blato.
Boljelo me je kada sam vidjela kakav enskar je bio moj otac. On se osjeao sretnim i vrlo dobro kada je
mogao priati mojoj majci i svim ljudima i time se hvaliti, kakav je "mukarina" ("macho") bio ("Macha" je
junoameriki izraz za mukarinu, kunog tiranina i tome slino - op. prev.) jer je u isto vrijeme imao mnoge
ene i mogao ih je drati u redu i zadovoljiti. Osim toga moj otac je prekomjerno pio i puio. Na sve te slabosti i
krive navike moj otac je jo bio ponosan i time se diio; on je naime bio krivog miljenja da to nisu nikakve
mane, nego naprotiv kreposti, koje su ga inile neim posebnim.
Tako sam ja jo u mladim godinama doivjela kako moja majka esto kui sjedi i gorko plae, dok se moj
otac ponovno diio drugim enama i pustolovinama koje je s njima imao. I to sam ee to doivljavala, tim
vea je bila moja ljutnja, bijes i resentiment, koji bi me uhvatili. I sada vidim tijek svojeg ranijeg ivota i
najednom shvaam kako me ti nenadvladani osjeaji i resentimenti polako guraju u "duhovnu smrt, a moju
duu vode u izumiranje. Uhvatila me je strana srdba, kada sam morala vidjeti, kako moj otac najprostakije
ponizuje moju majku na oi svega svijeta. I poinjem se braniti protiv toga, tome prigovaram i nagovaram svoju
majku i pokuavam na nju utjecati. Ja joj govorim na primjer ovako: "Nikad neu biti kao ti, neu nikada
dopustiti da tako prema meni postupa jedan mukarac. Mi ene nemamo nikakvu vrijednost u naem drutvu i
zato smo tako poniavane, jer ima ena koje su kao ti i doputaju da im se svata ini. Ima ena, koje se
bezvoljno podlau samovolji "machos-a (mukarine) koje vie nemaju nikakvo dostojanstvo niti kakav ponos,
nego su samo ponitene osobe. ene koje doputaju umiljenim mukarcima da po njima gaze i s njima
postupaju kao s prljavim blatom."

A svojem ocu sam rekla, kada sam bila neto starija: "Nikada, vjeruj mi i zapamti dobro, moj oe, nikada
neu dopustiti, da tako postupa sa mnom i ponizuje me jedan mukarac, kako ti uvijek iznova postupa s mojom
majkom. Ako doe tako daleko da je mu meni nevjeran i mene vara, ja u mu se osvetiti i u jarku na njega
gaziti. Sa mnom ne, moj dragi oe!"

Na to me je moj otac izlemao na mrtvo i viui mi rekao: "to si ti umilja? to misli, tko si ti, da sa mnom
tako govori?" Vi uope ne moete zamisliti kako je ljutit "macho" bio moj otac. A ja nisam mogla utjeti i
odgovorila sam: "Makar me ti tukao pa ak i ubio, kunem ti se, da takvo to neu dopustiti. Ako netko tako
daleko doe, da, se s njim i vjenam i tada saznam da je moj mu meni nevjeran, tada u mu se na straan nain
osvetiti, da vi mukarci shvatite, to ini jedna ena kada mu s njom postupa kao s posljednjim blatom, nju
ponizuje i nju gazi kao mokru krpu.
Na taj nain izjedali su me svi ti resentimenti, ljutnja i bijes itavo vrijeme i zalijevali su moje misli i moj
mozak. Ja sama sam zatrovala svoj duh i svoj karakter. Kada sam bila samostalna i odrasla, - i naravno kada
sam imala dovoljno novca, - poela sam uvijek ponovno utjecati na svoju majku, i rekla bih joj: "Zna li to,
majko? Odijeli se od oca, rastavi od njega!" Ja sam se tako ponaala, makar sam svoga oca veoma tovala i
voljela. Usprkos tome ja sam uvijek iznova nagovarala majku i rekla joj: "Ne moe biti da ti moe podnijeti
jednog tipa kao to je moj otac! Budi svjesna svojeg dostojanstva ene! Osvoji ponovno svoju ast i pokai ju,
da si ti neto vrijedno, posebno, a ne komad krpe, kojom si on moe oistiti (cipele)!"
Ove i sline fraze uvijek sam ponavljala pred mojom majkom. Moete li to zamisliti? Ja se trudim da
rastavim svoje roditelje jedno od drugoga, da ih krenem na rastavu braka. Ali veinom bi moja majka meni na
to rekla:
"Ne, moja draga keri, ja se neu nikada rastaviti. Ti ne smije vjerovati, da je to ponaanje tvojega oca mene
tako poniavajue i bolno. Ja mnogo trpim zbog toga - kako si sigurno moe predstaviti. Ali ja prinosim tu
rtvu i izdravam, jer ste tu vi - moje sedmero djece. Vas ima sedmero (7) djece, a ja sam jedina. Onda je bolje
da samo jedan pod time trpi, a ne da sedmero osoba mora tu bol podnositi. I na koncu tvoj otac je ipak dobar
otac i ne mogu prihvatiti srcem da jednostavno pobjegnem i da dopustim da uzrastete bez oca. Uz to te pitam:
Ako se odijelim od oca, tko e jo moliti da se on obrati i da se tako spasi njegova dua. Bol i ponienje koje mi
tvoj otac nanosi, ja sjedinjujem s neizrecivim bolima naega GOSPODINA ISUSA KRISTA na Kriu. Svaki
dan kaem naem GOSPODINU BOGU: To to trpim i podnosim, nije gotovo nita u poredbi s bolima koje si
Ti na kriu za nas podnio. Da bi moje patnje dobile vrijednost, molim Te doputenje, da se poveem i sjedinim
s tvojim patnjama, da tako i moje malene patnje dobiju mo da od Tebe dobiju milost i da se moj mu i moja
djeca obrate i tako budu spaeni od vjene osude!
Meni to sve nije bilo shvatljivo i ja sam nad tolikom ludou samo tresla glavom. To je jednostavno bilo
previsoko za mene. Te misli su bile posve tue meni i mojem nainu ivljenja i miljenja; bile su posve oprene
i stoga nisam imala nikakva pristupa. tim izriajima svoje majke. A znajte takoer i to, ne samo da nisam imala
nikakvo razumijevanje za te izriaje svoje majke, nego su me jo vie izazivali i poticali na srdbu. To je vodilo
tome da se moj ivot posve promijenio, jer sam ja postala upravo buntovna. Taj bunt se najprije pokazao u tome
da sam se zalagala za prava ena i ensku emancipaciju - i to ne samo kao redovita lanica - ne, ja sam se borila
na prvim linijama u borbi za enska prava. Poela sam braniti pobaaj, pravo ene da sama raspolae svojim
trbuhom; neovisnost ene i pravo da ivi pojedinano ili u slobodnom partnerstvu - s takozvanim partnerima na
odreeno vrijeme; propagirati rastavu kao dobrodolo rjeenje branih problema.
Posebno sam branila takoer "Zakon taliona" (Ley de Talion = [latinski: lex talionis] pravni aksiom "vratiti
jednako s jednakim" - "oko za oko, zub za zub"). To znai: Davala sam enama uvijek "dobar" savjet,
jednostavno vratiti jednako s jednakim, i tako onom muu koji je bio nevjeran, takoer se osvetiti s jednom
nevjerom - po mogunosti s njegovim najboljim prijateljem. Makar nisam osobno nikad bila tjelesno nevjerna
svome muu, tako sam nanijela svojim zlim savjetima velike tete velikom broju ljudi. Naalost!

Ne ubij - pobaaj

Kada smo u mojoj "Knjizi ivota" doli do PETE zapovijedi BOJE - "Ne ubij" - mislila sam: Konano, tu
nemam to sebi predbaciti, jer nisam nikoga ubila i nikoga smaknula. I na svoje veliko zaprepatenje
GOSPODIN BOG mi je otkrio posve drugo. ON mi je pokazao sasvim jasno da sam ja bila grozna ubojica. I
ubojstva u koja sam bila zapletena pripadala su osim toga takvim ubojstvima, koja su u oima GOSPODINA
meu najgorima, naime pobaaji neroene djece".
Pripazite sada dobro! Mo i utjecaj koje sam svojim NOVCEM stekla, zaveli su me na to i doveli da
financiram ne samo jedno, nego vie - da ne kaem mnoge - pobaaje. Moj novac je uinio moguim te
pobaaje. Jer sam ja uvijek govorila: "ena ima pravo odluiti kad e ostati nosea i kada ne. Njezin trbuh
pripada njoj samoj!"
I pogledajte sada! U mojoj "Knjizi ivota" stajalo je crno na bijelom, - i to je bila teka bol za mene, ovdje to
vidjeti i konano to shvatiti, u kakav gnusan zloin sam po svom novcu bila upletena. Ali to je neizbrisivo
stajalo u mojoj "Knjizi ivota". Jednu djevojku koja je imala tek 14 godina, ja sam nagovorila da izvri pobaaj.
Ja sam bila njezina uiteljica u profesiji. Kada netko nosi u sebi otrov, tada u njegovoj okolini ne ostaje nita
zdravo. Na sve, koji dolaze u dodir s tim ovjekom, on negativno utjee; oni dolaze u dodir s otrovom i postaju i
sami zatrovani i otrovni. Daljnje jo posve mlade djevojke, tri moje neakinje i zarunica jednog mojeg neaka
su izvrile pobaaj. One su to bez daljnjega k meni dole, jer sam ja s velikim novcem sve rjeavala - i bila sam
tako "dobra". Ja sam bila dobra tetka, koja je uvijek sve pozivala, dobra tetka koja im je priala o novinama iz
svijeta mode i koja im je uvijek takoer predstavljala najnoviju modu i esto takoer kupovala. Ja sam bila ona
koja sam savjetovala tim mladim biima kako se uiniti privlanijima, kako se mogu uspeti u drutvo
"Glamoura" i kako mogu svoje mlado tijelo pokazati drugima to je vie mogue sexy i izazovnim.
I zamislite! Moja sestra mi je poslala i povjerila svoju djecu u punom povjerenju. I kako sam ih ja pokvarila i
prostituirala. Da, ja sam ta mlada bia, jo napola djeca, dovela do prostitucije. I to je bio daljnji zloin koji
vapije u nebo i straan grijeh, koji stoji na listi najodvratnijih prijestupa pred GOSPODINOM, odmah nakon
pobaaja. Jer sam tim mladim djevojkama rekla slijedee: "Moje drage djevojke, ne budite lude! Makar vam
vae majke tako mnogo govore o vrijednosti djevianstva, stidljivosti i istoe, to treba povezati s onim to su
njihovi roditelji ivjeli u prolosti. A njihov svijet nije sadanji svijet; one su zarobljene prolou; one su
propustile ivjeti slobodan i moderni ivot. Vi morate imati razumijevanja za to. Ali vi same trebate se
prikljuiti modernom ivotu, uivati slobodu koju smo mi ene izborile i ostvariti se posve kao ene - dakle
posluajte ih, imajte razumijevanja za njih, jer one ne mogu drugaije, ali nemojte radi toga pokvariti svoj mladi
ivot. Vae majke s vama govore o BIBLIJI, koja je ve 2000 godina stara. One nisu vie "up-to-date"
(posuvremenjene).
I upnici su odbacili moderno i ne ele ii s vremenom. Oni propovijedaju samo ono to im Papa kae, a Papa
nije vie prilagoen vremenu; ovaj Papa izvan mode. A svaki moderni ovjek, koji jo njega slua, glup je i sam
je kriv ako svoj ivot ne moe pravo uivati."
Pogledajte otrov koji sam bacila u ta mlada, nevina djevojaka srca. To je jednostavno nezamislivo
MONSTRUOZNO!
I te mlade djevojke sam takoer nauila kako najbolje mogu uivati u svojem tijelu i u seksu. Pri tome sam ih
upozorila na to kako je vano uvati se (zaea). Iznijela sam im sve meni poznate metode. Ja sam ih pod
naslovom "Savrena, samostalna ena" informirala o svim rizicima i o uvanju od zaea kod spolnog odnosa. I
jednog dana dolazi jedna od tih djevojaka, naime ljubavnica mojeg neaka, - koja je imala tek 14 godina - meni
u ordinaciju (i ono to vam ovdje iznosim vidjela sam osobno uneseno u "Knjigu mojeg ivota"), - dola je
dakle k meni u ordinaciju i ispriala mi je u gorkim suzama: ,.Gloria, ja sam ipak tako mlada, praktino sam i
sama dijete, pa ipak sam ve nosea." Na to sam odgovorila: "Ali ti, glupao! Nisam li vam iznijela kako se
uva!" Ona je na to rekla uvijek i dalje plaui: "Da, ali to nije pravo funkcioniralo." I po uvidu u moju "Knjigu
ivota" vidjela sam da mi je GOSPODIN poslao to mlado stvorenje, da je sauvam od jedne gluposti. On je htio
da je sauvam da ne padne u ponor, da je od toga odvratim da pobaci svoje djetece. Jer pobaaj vee teak
lanac oko naeg vrata, koji nas pritie do zemlje i koji mi tada jedva moemo za sobom vui. On uzrokuje bol,
koja nikad ne prestaje u naem ivotu. To je besmislena svijest da smo ubili, dakle da smo ubojice. I pri tome je
najgore da nismo ubili bilo koga nego svoje vlastito meso i krv, svoje vlastito dijete.
I najgore u sluaju ove djevojke je bilo da sam joj, umjesto da sam je odgovorila od toga i govorila joj o
GOSPODINU BOGU, ja sam joj dala novanik u ruke da moe izvriti pobaaj. I da bih smirila svoju savjest (-
ne znam moe li se to jo nazvati savjest, to sam tada uinila -), dala sam joj toliko novca, da moe ii u
najpoznatiju kliniku za pobaaj, da ne bi poslije toga imala bilo kakvih smetnji. I kao u ovoj zgodi financirala
sam jo neke - da ne kaem mnoge -pobaaje.
To je tako strano kada na to sada mislim. Svaki put kada se tako prolijeva krv jednog djeteta, za Sotonu je
kao velika rtva paljenica, to je sveana gozba za avla. On trlja ruke i plee od veselja. A naeg GOSPODINA
ISUSA KRISTA boli kao kod NJEGOVE smrti na Kriu i pod tim bolovima drhti on i trpi veoma mnogo svaki
put kada neroeno, nevino dijete biva na smrt ubijeno.
U "Knjizi ivota" mogla sam naime takoer vidjeti kako nastaje ivot. Vidjela sam kako se naa dua tog asa
stvara, u asu kada sjemena stanica susretne jajnu stanicu. Tada bljesne predivna iskra, koja isijava svjetlo, koja
ima izvor u svjetlosnom suncu BOGA OCA. I trbuh ene koja postaje majkom bude obasjan zrakama te nove
due u asu, kada njezina jajna stanica bude oploena. A kada doe do pobaaj, tada krii i jaue ta dua od
velike boli, makar jo nisu oblikovane ni oi niti ostali udovi. I itava zajednica svetih, itav onostrani svijet
uje te krikove i to jaukanje, kada jedna nova, s pomou BOJOM stvorena dua, bude ubijena. itav nebeski
svod trese se pod tim krikom i uje ga se od jednog kraja do drugoga, glasno i jasno kao jeka u brdima. U paklu
se takoer uju glasni krikovi, ali tamo su to krikovi radosti, koje svi avli izbacuju za slavljenje tog dana i pri
tome izvode ples veselja.
I neposredno poslije toga otvaraju se u paklu neki peati i izlaze vani grozne nakaze, koje bivaju putene na
zemlju da bi iznova napastovali itavo ljudstvo i zavodili na stanputice. I posljedica je toga da su ljudi uvijek
sve vie zarobljeni od Sotone, uvijek sve vie padaju u grjena uivanja, uvijek nadolaze nove ovisnosti, i
dogaaju se sva ta teka i grozna zlodjela o kojima dnevno u vijestima sluamo i gledamo ih, i za koje mi svaki
put mislimo da ne moe doi neto gore, da bismo slijedeeg dana po novim zlodjelima vidjeli da je ipak mogu
vei rast (u zlodjelima).
Imate li uope predodbu koliko beba bude dnevno ubijeno na itavom svijetu? Nije nam vie mogue
predstaviti veliinu tog stranog zloina. Mi gazimo u krvi te nevine djece i to gotovo ni ne zapaamo. To je za
nas normalno i spada ve u svakidanjicu. Ako se netko die protiv pobaaja obiljeava se kao fanatik i
konzervativac, staromodan i donekle lud. I to je jedna od veliki ih pobjeda paklenog kneza, Sotone. to e biti s
naim svijetom, ako je cijena nevine krvi svakog pojedinog neroenog djeteta tolika da jedan novi avao bude
puten slobodno na zemlju. Uskoro e na naem svijetu postati tama od brojnih avola koji budu puteni.
 I tada sam vidjela kako sam uronjena u tu krv nevine djece i s njom oblivena. I posve suprotno procesu pranja
na nae svijetu, moja bijela dua je postala po tom pranju u krvi sve tamnija i neuglednija, dok nije postala
posve crna. I nakon te povijesti s pobaajima uope nisam vie apsolutno imala osjeaj za grijeh. Za mene
jednostavno vie nije postojao grijeh. Sve je bilo doputeno i moje ponaanje mi je pri tome dobro dolo. Ja sam
pomagala ljudima. Nisam jedino bila svjesna da sam tim ljudima pomagala na sigurnom putu u pakao.

I na povrinu je dolo jo neto drugo, to nikako nisam zapazila niti mi je dolo na pamet, jer sam ja sama
bila na platnom popisu avla. Pokazane su mi sve bebe koje sam ja sama ubila, koje sam ja sama pobacila. I
upravo tako, kao to vi sada, - nisam u prvi as znala, kako, kada i gdje! I pokazano mi je odmah i to sam tada
imala posve jasno pred oima. Rekla sam vam jo na poetku da sam ja sama kao metodu zatite za planiranje
obitelji (protiv zaea) izabrala spiralu i dala je u mene postaviti. I uz bolno uenje morala sam sada vidjeti u
"Knjizi ivota" koliko je mojih jajnih stanica bilo oploeno i bile su u stanju da narastu u male bebe. Vidjela
sam mnoge svjetlosne iskre koje bi se zapalile kod stvaranja njihovih dua. A ula sam krikove tih dua kako su
bile istrgnute iz ruke BOGA OCA.

I najednom sam shvatila razlog zato sam uvijek bila tako slabe volje, ogorena i neraspoloena. Bila sam
slabe volje, esto sam bila nedostupna, neobuzdana i mrzovoljna prema svojim blinjima, prema svojoj obitelji.
itav dan sam bila frustrirana, nita me nije moglo zadovoljiti. esto bi me napale strane depresije. I kao da su
mi tada pale ljuske s oiju: "Jednostavno i posve jasno - ja sam se pretvorila stroj za ubijanje beba!"

I sve to je uinilo da uvijek dublje tonem u blato grijeha. Kako sam se mogla na poetku tog cjelovitog
pregleda svojega ivota umisliti i ponosno izjaviti da nisam nikoga ubila? I kako sam mogla nekog drugog, koji
je meni izgledao predebeo ili mi bio nesimpatian, odbaciti na stranu, prezirati, dapae grubo s njim postupati i
jednostavno odbaciti? Kako sam se mogla tako oholo ponaati, a bila sam posve obina ubojica?

Takoer mi je bilo pokazano da se ljude moe ubiti ne samo pucnjem iz pitolja. Ne, esto je dostatno, kada
ga se bez razloga mrzi, kada mu se zlo eli ili ini, da nekoga izjeda zavist protiv te osobe. I ve time se moe
nekoga ubiti. Ubojstvo u obitelji ili u nekom selu poinja se vrlo esto po tim radnjama koje mi esto smatramo
samo neopasnima, makar zlima.

Ne sagrijei bludno

Sada, kod ESTE ZAPOVIJEDI - "Ne sagrijei bludno - rekla sam samoj sebi: "Evo, konano barem u ovoj
zapovijedi ne moete mi predbaciti ikakve prekraje. Ne moete mi predbaciti ikakvog ljubavnika, jer sam itav
ivot samo sa svojim muem intimno ivjela - i to je bio moj prvi i posljednji, naime moj suprug."
Najednom mi je pokazano da sam svaki put kada sam svoje razgoliene grudi pokazivala i moje tijelo sa seks
bikinijem izlagala pogledu, te strane ljude na to navodila, da me poele, da pri tome imaju zle slike i da time
sagrijee. I na taj posve jednostavan nain sam - tako usput-pala u preljub.
Ali takoer sa svojim nainom to sam uvijek druge ene savjetovala da trebaju biti nevjerne svojim
muevima, kada bih im rekla: - "Ne budite glupe, tajno im naplatite, ne pratajte im, nego se rastavite i im prije
se rastavite!" - Jedino tim rijeima i tim zlim savjetima sudjelovala sam u gnjusnom preljubu.
I tako sam ja pri tome pregledu svojega ivota takoer jasno spoznala da su takozvani grijesi "tjelesnog
uivanja" gnjusni. Oni izravno vode u prokletstvo i treba ih posve odbaciti, pa makar ih mnogi ljudi dandanas
smatraju normalnim i kau da se to smije initi i da je to u redu; da ovo i ono iskustvo trebamo sami iskusiti; da
se mora iskuati da bi se vidjelo da li se pri tome osjea uivanje ili se dolazi do posebnog uspona. Mnogi se
ak ne susteu to usporediti sa ivotinjama kao dokaz za svoje ponaanje i kau: "Ponaajmo se tako
neobuzdano kao divlje ivotinje!" Takoer se esto donosi i argument za homoseksualnost da je ona posve
naravna i da je Bog odobrava, jer je ve dokazano da kod ivotinja ima homoseksualnih parenja. Da, ne
zapaamo li da pri tome sebi za uzor uzimamo ivotinje? A to je isto kao i duu odbaciti. Ono to nas obiljeava
kao BOJU sliku - naime od NJEGA u svakom ovjeku stvorenu neumrlu duu - bacamo time pred pse.
Naalost, ja sam se u svojem ivotu otrgnula od BOJE ruke. Morala sam sa alou utvrditi da grijeh nije
samo izvren in, nego takoer da mogu teko grijeiti i u najskrivenijim mislima i u svojoj dui. (Kae se
takoer u priznanju grijeha" "u mislima, rijeima i djelima").
Za mene je takoer bilo bolno morati spoznati da svi ti uinjeni grijesi imaju posljedice i jo kroz dugo
vrijeme dalje djeluju. Grijeh preljuba - bolje reeno grijesi preljuba - mojega oca njegovoj je djeci nanio mnogo
tete i guio njihove due. Ja sam time postala prezirateljicom svih mukaraca, i moja braa su postala pravi
otisci, prave kopije svojega oca, koji svugdje na veliko govore da su pravi "machos" (mukarine), pravi
enskari i veliki pijandure. I time s oni jo ponose. Govore o tom ponosno pred svim svijetom. Oni nisu nimalo
svjesni kako teko kode takoer svojoj vlastitoj djeci.
Zbog toga sam vidjela svojega oca kako na drugom svijetu tako gorko plae. On je tek tamo shvatio i uvidio
kako su teko njegovi sinovi i takoer njegove keri naslijedili njegove grijehe. I uoio je kakvu je time tetu
nanio u Bojem redu i u stvorenju BOGA OCA.

Ne ukradi

U sedmoj zapovijedi, - Ne ukradi - bila sam ponovno posve sigurna u svojoj stvari da u biti uvrtena meu
vrlo asne i nita si nisam imala prebaciti! Ali mi je GOSPODIN BOG pokazao na drastian nain da su u
mojoj kui mnoge veoma hranjive ivotne namirnice poele propadati i gnjiliti, jer smo mi jednostavno na
veliko kupovali i sve nismo mogli pojesti; dakle, dok sam putala da propadaju ivotne namirnice, na itavom
svijetu (pa i oko mene) je bilo toliko gladi i dok mi je ON to stavljao pred oi, samo je k tome rekao: "JA sam
bio gladan i pogledaj to si uinila s tim to sam ti dao, - ti si to malo cijenila i dopustila da se pokvari; MENI je
bilo hladno, a pogledaj kako si se dala zarobiti modnom strujom i vanjskim izgledom. Koliko novca si izdala za
injekcije da bi postala mravijom. Ti si takoer postala ropkinjom svojega vlastitog tijela. Svoje tijelo si uinila
boanstvom, idolom."
I na GOSPODIN mi je stavio pred oi i otkrio da sam suodgovorna za veliko siromatvo u naoj zemlji i da
sam takoer i u ovoj BOJOJ zapovijedi na sebe navalila krivnju.
Takoer me je ON upozorio da sam svaki put kada sam govorila zlo o nekome, njemu ukrala njegovu ast. I
da se to popravi, da se to vrati natrag, gotovo je nemogue. Bilo bi mnogo jednostavnije da sam nekome ukrala
novanicu, jer bih tada mogla jednostavno vratiti natrag novani iznos, da svoj prijestup ispravim. Stoga je
takoer oduzimanje "dobrog glasa" jednom ovjeku mnogo tea kraa nego li kraa neke stvari ili novca.
I svoju djecu sam okradala kada sam im uskraivala da budem dobra domaica i majka za njih, njena majka,
koja se brine za djecu, koja je uvijek kraj njih i praktian im je primjer za nesebinu i posve predanu ljubavi.
A ne mama koja samo ide naokolo ulicama a djecu ostavlja samu kui pod zatitom TV-aparata kao
zamjenskog oca i kompjutora kao zamjenske majke i u krugu mnogih video igraki kao zamjensku brau i
sestre.
 I da bih smirila svoju savjest kupovala sam im za skupi novac uvijek samo odjeu najboljih marki da barem u
koli kod prijatelja mogu pobuditi dojam i izazvati zavist Jo vie sam bila zastraena kada sam vidjela svoju
majku kako si prigovara i pita se da li je bila dobra majka. I to, makar je moja majka bila vrlo pobona i dobra
ena, kuanica i majka obitelji, koja nas je uvijek iznova opominjala, koja nas je ljubila i pokazivala nam kako
je zabrinuta za nas i za nae dobro.
Jednako ta je takoer i moj otac uvijek iznova na svoj nain pokazivao, kako nas rado ima, i da smo mi
najvanije njegovu ivotu. I dok sam bila uronjena u te misli, rekla sam samoj sebi: "to e pak sa mnom biti
koja nijedanput nisam gotovo nita dala svojoj djeci; vi moda ne zapaate da ja sada vie tu neu biti;
vjerojatno neu otii od vas!"
Kod tih rijei hladna jeza je prola mojim leima, popraena boli, koja je kao ma prola sredinom mojega
srca.
Stidjela sam se zbog svojeg zatajenja na svim podrujima. Morate znati da se u "Knjizi ivota" sve moe tako
vidjeti; kao na filmu. Tako sam ja vidjela takoer tamo i kako se moja djeca jednom zgodom meu sobom
zabavljaju i rekoe slijedee: "Nadam se da moja majka treba neto due dok doe kui, nadam se da je u
prometnoj guvi, jer je moja majka vrlo dosadna i itavo vrijeme moe samo zanovijetati i kritizirati."
Kakav li je udarac to bio od trogodinjeg djeteta i neto starije kerke uti, kako oni govore o svojoj okrutnoj
majci.
I ponovno sam postala svjesna da sam im ukrala pravu majku. Nisam im ponudila ugodan dom. Sprijeila
sam im da u djejim godinama - po mojem uzoru - mogu upoznati BOGA. I nisam im kazala kako se ljubi
blinjega. Jer je to jednostavno to: Ako ne ljubim svoje blinje, neu ni s naim GOSPODINOM BOGOM
nikako drugovati; i ako ja sama nemam nikakvo suosjeanje i nikakvo milosre i ne primjenjujem ih u praksi,
tada ne mogu takoer ni biti s BOGOM; i tako ne mogu takoer BOGU nikoga blie dovesti ili mu predati
vjeru. Jer BOG je LJUBAV ...
Svaka la je jedna LA. A avao je otac svih lai, laac od poetka. Lai koje sam ja uinila svojim jezikom
bile su tako strane, jednostavno grozne. Ja sam mogla vidjeti da sam time dobila najvei broj bodova.
U svakoj prigodi kao na primjer pri ogovaranju, to bih iznijela u svijet, kada sam druge ismijavala ili kada
sam lakomisleno izmislila za nekog ovjeka neki nadimak, i tada ga svima priala i pri tome se svaki put na
grubi nain veselila, kako sam teko i kolike time ranila, muila, izloila smijehu i oklevetala. I sve sam to
nanijela svojim blinjima.
Ne moete si zamisliti kako jedan takav nadimak moe nekoga raniti. On time moe dobiti osjeaje manje
vrijednosti, koji ga prate itav ivot i uvijek iznova uzrokuju bolove. Na primjer jedna prijateljica koja je bila
neto vie debeljukasta, ja sam jednostavno nazvala "debela" ili "masna kugla". Ona se nije mogla osloboditi
tog nadimka i uvijek je ostala " masna kugla". To ju je progonilo, to je naravno utjecalo i na njezin obim tijela.
Ona stoga esto nije uzeta u drutvo ili ne bi bila pozvana.
I tako vidite kako rijei takoer mogu za sobom vui odreene ine - i na kraju dolazi iz toga itav niz
zloina. Eve samo otrovni plod jedne lakomislene javno izreene rijei.

Ne poeli nikakve stvari blinjega svoga

 Kada su stavili na ispit taj dio mojega ivota na temelju DESET BOJIH zapovijedi, jasno sam uoila da svi
moji neredi, grijesi i zloe imaju svoj izvor u lakomosti. Ta elja, ta strast htjeli sve imati i nad svim odluivati.
JA MORAM IMATI, umjesto JA MORAM BITI. Uvijek sam mislila da u biti sretna, ako budem posjedovala
sav novac svijeta i ako budem bogata, i ta elja, da imam novca, postala je u meni OPSJEDNUTOST. alosno
je to bilo i za mene velika tragedija. Kada sam naime posjedovala mnogo, mnogo novca, i sve sam si mogla
priutiti, proivjela sam najgore i najnesretnije razdoblje svojega ivota. Moja dua je dola do najnie toke, da
sam si ak eljela uzeti ivot. S toliko novca i bogatstva, a usprkos tome osamljena i u nutrini prazna, osamljena
i naputena. Doivjela sam sama to znai:
Ne moe se kupiti novcem LJUBAV, PRIJATELJSTVO, PRIKLANJANJE,
Takoer kod svega novca svijeta dobiva se privid da se kupi LJUBAV, veinom samo prividnu svetost,
krivotvorenost, laskanje i igranu podlonost. Ja sam dakle bila duboko razoarana, ogorena u slijepoj ulici
svojega ivota koju sam sama izabrala.
Dostigla sam vrhunac frustracije i tamo je puhao kao led i ledeni vjetar, koji mi je donio u pamet jedino frazu,
zato si se uope ovamo gore uspela. Lakomost, kao svaka druga strast, - dakle ta strast za novcem i
bogatstvom; ta zavist na ono to drugi ve ima, taj "i-ja moram-to-imati", - objesila se uz mene, uhvatila me za
ruku i odvela me na krive putove. Ta lakomost vodila me je ravno u smjeru pakla, daleko od mojeg Stvoritelja
BOGA, iz ije ruke sam se po tom bila- otkinula.

Knjiga ivota

Nakon ove analize svojega ivota prema odredbama DESET BOJIH zapovijedi, omoguen mi je pogled u
moju "Knjigu ivota". Bio je to predivan as. Nedostaju mi jednostavno rijei da tu "KNJIGU IVOTA"
prikladno opiem.
Ona poinje s mojim zaeem; Netom su se stanice mojih roditelja spojile, nastao je -"BLJESAK!" jedne
iskre Jedna mala, predivna eksplozija svjetla i pri tom je nastala iz toga jedna dua, moja vlastita dua, posve
zatiena u rukama BOGA OCA - i vidjela sam tako ljubaznog i njenog oca u BOGU OCU.
24 sata na dan bio je On sa mnom, vodio me SVOJOM rukom, titio me, bio je uvijek zabrinut za mene i iao
za mnom. ON me nije putao od SVOJIH oiju i nikada samu. I sve to mi se inilo u prvi as kao kazna ili kao
velika nesrea, bilo je nita drugo do izraaj NJEGOVE LJUBAVI i njegove brige za mene. Jer me je ON
gledao, ne izvana, i nije gledao na moje dobro oblikovano tijelo, NE, ON je gledao na moju najdublju nutrinu,
ON je istraivao moju duu i vidio pri tome, kako sam ja lagano ali sigurno skretala s NJEGOVA PUTA i kako
sam iskljuila NJEGOVO spasenje i otkupljenje.
Tako sam doivjela mnoge situacije svojeg proteklog ivota gledajui u "KNJIGU IVOTA" u njihovoj
povezanosti i vidjela sam odgovarajue posljedice svojeg djelovanja i odluka svoje slobodne volje. Za bolje
razumijevanje navest u vam jedan primjer, koji pokazuje, kako je predivna "KNJIGA

Ja Sam jednostavno posve zaboravila da posjedujem takoer jednu duu, i jo manje sam se sjeala da sam
dobila i talente. I gotovo nisam ni bila svjesna da je jedan od tih talenata bila sposobnost da trebam biti sredstvo
Bojeg milosra, da sam morala djelovati kao NJEGOVA milosrdna ruka. I tako nisam bila svjesna da je sve
dobro koje sam propustila i nisam uinila, nanijelo GOSPODINU BOGU velike boli i teku alost.
 Ljubav BOJA - spasenje dua

Vi morate znati o emu me GOSPODIN uvijek i uvijek ponovno pitao! ON je uvijek iznova govorio o
LJUBAVI, o nesebinoj ljubavi, koja nije vezana ni uz kakve uvjete. I stoga se uvijek iznova oitovao manjak
te LJUBAVI, te "CARITAS", tih dobrih djela, tog irokog spektra kranske ljubavi prema blinjemu.
Ta odsutnost NJEGOVE boanske Ljubavi, koju je ON svima nama poloio u kolijevku kao zadatak i talent,
bila je, kratko reeno, rezultat cjelovitog pogleda svih mojih dogaaja dosadanjeg ivota.
I tada mi je ON razjasnio: "Znaj, tvoja duhovna smrt, umiranje tvoje due, je zapoelo ... ". I sada sam vidjela
posve jasno: ja sam jo bila na ivotu, ja sam jo disala, ali zapravo ja sam ve bila mrtva; moja dua ve je bila
umrla, ona je bila uguena.
Da biste vi sami vidjeli, to je "duhovna smrt"; to znai da je dua umrla, da je uguena; vi biste morali
vidjeti kako izgleda jedna dua koja osjea samo MRNJU; kakav uas i kakva jeza izlazi iz takve due koja je
uvijek samo ogorena, mrzovoljna i nepodnosiva.
Ona itavo vrijeme misli samo na to, kako bi itavom svijetu nanijela nova 'zlodjela. Tako izgleda jedna dua
kada je posve ispunjena tekim grijesima. Moj dua je primjer za to.
Na izvan sam ja ugodno mirisala i nosila sam skupe haljine, ali moja dua ovdje unutra uasno je zaudarala i
kretala se samo u dubinama ljudskih i avolskih zlodjela.
Posve je razumljivo i pravo da sam imala sve te depresije i da me je gorina obuzela. I ON mi je razjasnio
slijedee:
" Tvoja duhovna smrt ve je tada zapoela, kada si postala posve neosjetljiva za tvoje blinje i njihove patnje
. Kako nisi vie imala nikakav osjeaj za njih, to je bila jedna opomena od MENE i to ti je trebao biti znak
upozorenja, kada sam ti stavljao pred oi patnje tvojih blinjih - u tolikim prigodama i u svim dijelovima
svijeta. Ili kada si na televiziji ili preko drugih medija komunikacije mogla vidjeti kako su ljudi ugrabljeni
(odvedeni), ubijeni, raskomadani bombama i prognani. esto si imala samo povrni komentar na svojim
usnama, kao: 'Jao! Ti siromani ljudi Kakvi li se grijesi na njima poinjaju!' Ali patnje tvojih blinjih nisu te
gotovo nita dirnule, one nisu ule u tvoje kameno srce, njihova se sudbina odbila od tebe. U tvojem srcu ti nisi
gotovo nita osjetila! Tvoje srce je bilo tvrdo kao kamen, kao ledena stijena. Tvoji grijesi su okamenili tvoje
srce, uinili ga tvrdim i hladnim!"
I kada je sada moja Knjiga ivota" bila zatvorena, moete sigurno zamisliti kakav sram i alost su me
obuzeli.
Ali k tome je jo neto nadolo, - i ta je bol postala jo vea, jo ne podnoljivija, - to sam osjetila preveliko
kajanje, zbog toga kako sam se zlo i nezahvalno ponaala u svojem ivotu prema svojem Stvoritelju, BOGU
OCU.
Jer usprkos svim mojim tekim grijesima, usprkos mojem posve neistom duhu i uvijek mojoj velikoj
ravnodunosti, usprkos mojoj mlakosti i svim mojim uasno groznim osjeajima prema svojim blinjima,
GOSPODIN BOG me je uvijek sve do posljednjeg asa traio, za mnom iao i ekao je na znak moje volje za
obraenje i povratak.
Uvijek iznova je slao osobe, koji su se ukrtavali s mojim ivotnim putem i koji su bili njegova sredstva da bi
me pokrenuli na razmiljanje te da se NJEMU povratim. Na taj nain mi je govorio, privukao je pozornost na
SEBE, time me je - esto posve glasno pozivao.
On mi je mnoge stvari takoer oduzeo, da me potakne na razmiljanje. Poslao mi je iskuenja i teka
vremena. Bacio mi je teka razoaranja kao klip pod noge. Sve to mi je trajno inio samo da me ponovno dobije
natrag, da me dovede na pravi put, u oinsku kuu. ON je do zadnjeg asa stvarno sve pokuao i ekao na jedan
znak s moje strane. ON nije nikada slomio moju slobodnu volju. Ja sam trebala prepoznati NJEGOV zov i
ekanje i tada, posve slobodno, donijeti pravu odluku.
Znate i tko je i kakav je na BOG, OTAC sviju? On stoji kao prosjak na rubu naeg ivotnog puta. I kao
prosjak ON nas uvijek iznova moli, tri za nama, esto je i teak; ON plae i nastoji omekati nae okamenjeno
srce, i tuan je sve do nutrine SVOGA Presveto Srca, kada mora tako esto doivjeti kako MU pokazujemo
samo hladna lea i na NJEGA jednostavno ne pazimo, ili ak samo tako radimo, kao da GA nismo zapazili. ON
se tako esto i tako mnogo ponizuje - upravo kao to se na KRIU ponizio samo da postigne da se obratimo i
promijenimo svoj ivot, i povratimo se NJEMU u oinsku kuu.
I kada sam MU rekla: "Posluaj, moj GOSPODINE, TI si me prokleo!" - opet sam postala svjesna, kako sam
bila bezobrazna. Naravno to nije bilo tako, jer ON me nije prokleo, jer sam ja sama sve to prouzroila. Postalo
mi je jasno da sam ja po miloj volji - u slobodi ljudskog stvorenja, koje BOG uvijek potuje - donijela odluke.
Ja sam potraila svojega OCA i svoj klan.
I otac, kojega sam za sebe izabrala, nije bio BOG OTAC, nego sam si uzela SOTONU, AVLA, za oca i
vou svojega ivota. Po njegovoj volji i po njegovim la ma vodila sam svoj ivot. On i njegova obmana bili su
smisao mojega jadnog ivota.
I kada se sada zatvorila moja "Knjiga ivota", uvidjela sam u duhu da ja jo uvijek visim glavom prema dolje
na rubu groznog, tamnog ponora. I postala sam sigurna da se ne mogu braniti i da u pasti u tu tamnu rupu,
tamo gdje pretpostavljam da su jedna vrata, kroz koja u ui u "vjenu tamu" da se nikad vie neemo vidjeti.
I tako sam oajna poela vikati svom snagom i zazivati. Vapila sam svim svecima, da me spase. I ne moete
si zamisliti kako sam se sjetila nekih svetaca. Nisam znala da znam tolike svece i njihova imena. Jer sam bila
tako mlaka, jo vie stvarno slaba katolkinja.
Ali tog asa mi je prolo glavom da u biti spaena. I bilo mi je posve svejedno, da li e me spasiti sveti Josip,
radnik, ili sveti Franjo iz Asiza, ili inae neki drugi zazvani svetac. Glavno je bilo da u biti spaena. Na kraju
krajeva izrekla sam imena svetaca koje sam znala. Vie mi nije dolazio u pamet nijedan, i najednom je sve
postalo posve tiho.
I ta tiina je uinila da ponovno osjetim svoje boli. Osjetila sam jednu prazninu, koja je bezutjena. Osjeala
sam se osamljenom i posve naputenom. I mogla sam misliti samo na to da na zemlji svi ljudi sigurno na mene
misle i pri tome u svojoj glavi imaju samo "moj dobar glas da sam dobra, lijepa i sveta". Taj dobar glas ja sam
stekla doslovno po svojem prividnom svijetu koji sam sama izgradila.
Svi su alili za mnom, govorili su o mojoj"svetosti", ekali su na moju smrt, da tada svoju "sveticu", koju su
u stvarnom ivotu osobno poznavali, zazivaju i mole za ovo ili ono "udo".
I pogledajte samo u kakvom tekom poloaju sam se nalazila. Nitko od tih tugujuih ljudi na zemlji, koji su
oekivali da u umrijeti, pa ni najgori moji neprijatelji - nisu mogli zamisliti u kakvoj beznadnoj situaciji se
nalazim - naime posve kratko pred vjenim prokletstvom; pred odlazak u pakao, u ije postojanje veina tih
ljudi koji su bili u alosti, nije vie vjerovala.
I kako su mi te misli prolazile glavom i pri tome sam uvijek samo nijeui glavu pokretala amo tamo za znak
nesporazuma o tom neslaganju izmeu mojeg stanja i alobnih misli onih koji su preostali, tada sam svoje oi
podigla prema gore, i vidim oi svoje majke i nai su se pogledi sreli. Gledale smo se, gledale smo se izravno u
oi,
I u tekim bolovima sam zavapila svojoj majci: Majko! Kakva sramota. Oni me osuuju na prokletstvo.
Odonud, kamo ja sada moram poi, ja se nikada vie neu vratiti i mi se vie nikada neemo moi vidjeti. Tog
asa udijeljena je mojoj majci velika predivna milost. Ona je itavo vrijeme bila posve nepomina i ukoena. I
najednom joj je doputeno da svoja dva prsta podigne prema gore i time mi ini jasan znak, da gledam prema
gore. I tog asa pale su s mojih oiju dvije velike ljuske, koje su mi uzrokovale neizrecive boli i koje su bile
uzrokom moje duhovne sljepoe. One su dakle pale s mene i naglo sam ugledala neto neopisivo lijepo, u
sredini, naega GOSPODINA ISUSA KRISTA.
Ujedno mi padne na pamet kako je jedna moja pacijentica jednom meni rekla:
" Gledajte gospoo Doktorice, i utisnite si u ui. Vi ste materijalistiki usmjereni, ali jednog dana vi ete se
sjetiti i misliti na ovo to vam sada govorim. Da, vama e biti gorko potrebno, kada budete u najveoj opasnosti,
iz koje se neete moi izvui. Pri tome nije vano kakve vrsti je ta opasnost. Kada dakle budete u toj opasnosti,
tada jednostavno zovite GOSPODINA ISUSA KRISTA i molite GA, da vas ON pokrije i zatiti SVOJOM
Predragocjenom, Svetom Krvi. Na taj nain ON vas nee nikada napustiti ili samu ostaviti. Jer je ON SVOJOM
Predragocjenom, Svetom Krvi platio otkupninu takoer i za vas i za spas vae due!"
I u velikom kajanju i stidu, s tekim bolima u svojem srcu poela sam svim pluima vikati:
"GOSPODINE ISUSE KRISTE, smiluj mi se! Oprosti mi! GOPODINE, prui mi ipak jednu drugu prigodu!"

I tada sam doivjela najljepi as itave ove pripovijesti. Nedostaju mi jednostavno rijei da bih pravo
opisala taj as. ON, na GOSPODIN ISUS KRIST silazi dolje i izvlai me iz tog crnog, groznog blata, iz
te strane rupe koja uzrokuje tjeskobu.
I kad me je ON digao i uzeo za ruku, sve te nakaze, ta odvratna i gadljiva ivina i ta mjesta na koi koja su
me palila i koje sam ranije osjeala, otpali su s mojeg tijela i itavo tlo poda mnom bilo je puno tog smea.
On me je dakle podigao i odnio me na ovo udobno mjesto koje sam ve ranije opisala. I s tom neizrecivom
Ljubavi, koja se jednostavno ne moe opisati, ON mi govori:
"Ti e se vratiti na zemlju, ti e dobiti drugu ansu ... " - ali pri tome kae veoma ozbiljno: "Ali tu milost
povratka ne dobiva ti zbog mnogih molitava tvojih prijatelja i rodbine. Jer treba oekivati i posve je normalno
da tvoja vlastita obitelj i osobe, koje te cijene, za tebe mole i MENI se zbog tebe utjeu. Nego ti se smije natrag
vratiti zbog molitava tolikih ljudi, koji nisu od tvojeg mesa i krvi, i koji ne pripadaju tvojoj obitelji. Tako mnogi
ljudi, tebi posve strani, gorko su plakali, slomljena srca i iz dubine due MENI su se molili i uzdizali su svoja
srca s osjeajem najvee ljubavi i suosjeanja za tebe."
(Usporedi: u Svetoj misi: "Gore srca" - "Imamo kod GOSPODINA")
I tog asa ugledam kako bezbroj svjetlila, kao mali bijeli plamici, koji su ispunjeni nesebinom, istom
ljubavlju, poinju svijetliti. I najednom vidim sve osobe koje su za mene molile.
Bilo je to oitovanje moi prosne molitve. Svi ti plamici bile su tisue ljudi, koji su u novinama, preko radio
vijesti i na TV uli o mojoj nesrei po udaru munje. Oni koji su bili dirnuti tim vijestima, koji su zbog toga
plakali, za mene upravljali GOSPODINU strjelovite molitve i koje su time dole do pravog suosjeanja. Mnoge
od njih su tako mnogo ponudili i rtvovali za mene i za moje spasenje. Vi morate znati, da je najvei dar koji
nekome moete dati jest prinos svete mise. Jer Sveta Euharistija nije ljudsko djelo nego je izravan BOJI zahvat
u svijet.
Ali je jedan plamen bio posebno velik, uzdiui se iznad svih ostalih i sjajei, koji je davao vie svjetla nego
svi ostali. To je bio plamen osobe, koja je unijela u molitvu najvie nesebine, prave ljubavi prema blinjemu.
Zanimala sam se stoga da vidim, tko je ta osoba, koja je na nepoznat nain tako mnogo ljubavi poklonila. I
tada GOSPODIN ree meni: Taj ovjek kojega tamo vidi, je osoba koja je tako njenu i duboku naklonost i
njenu ljubav imala prema tebi, makar ste vi meusobno bili posve nepoznati i strani, kako je to za ovjeka
gotovo nemogue zamisliti."
I GOSPODIN mije pokazao kako se to sve zbilo.
Taj siromaan ovjek indijanskog podrijetla ivio je na selu podno "Sierra Nevada de Santa Marta". Bio je
siromaan i vrlo jednostavan seljak. Iao je na svetu misu u selo nizbrdo i na misi je prisustvovao s takvim
arom kako se posve rijetko vidi. Imao je kod sebe dvije novanice - jednu od 10 a drugu od 5 ondanjih
novanih jedinica. Moete li zamisliti da je pri sakupljanju milostinje dao ne novanicu od 5, nego onu od 10,
usprkos svojem siromatvu. I nakon mise kupio si je s ono malo preostalog novca neto kruha i sira. Te ivotne
namirnice su mu zamotali - kako je to obiajno na selu - u stari novinski papir od preanjeg dana (to je bilo
izdanje kolumbijanskog "El Espectador").
Kada je on na povratku kui htio pojesti neto od toga i kada je odmotao taj kruh, vidio je na naslovnoj
stranici tog izdanja "Espectadors" fotografiju preanjeg dana s mojim pougljenim
tijelom, kako lei na ulici. Kada je taj jednostavni ovjek vidio tu fotografiju, iji potpis pod slikom i tome
pripadajui novinski lanak nije mogao proitati i za to nije niti imao vremena, pao je na koljena na zemlju i
poeo je tako gorko plakati da mu se srce kidalo. To je inio s tako velikom, arkom, nesebiom i djeijom
ljubavlju i suosjeanjem, i pri tome je izmolio plauim glasom slijedeu molitvu:
"OE nebeski, moj GOSPODINE i BOE, smiluj se mojoj sestrici. GOSPODINE, spasi je, GOSPODINE,
ne daj da propadne, GOSPODINE, milostivo je pogledaj i zauzmi se za nju. Ako spasi moju sestricu,
obeavam Ti, da u pjeke hodoastiti u svetite Buga (Marijansko hodoasniko mjesto na jugozapadu
Kolumbije), i ja u to obeanje posve sigurno izvriti, ali pomozi mojoj sestrici i spasi je!"
Zamislite samo! Posve jednostavan i siromaan seljak, koji nije vrijeao BOGA niti psovao, jer je morao
podnositi glad i e. I koji je imao nezamislivu mo za istinsku, nesebinu, pravu ljubav; nudi GOSPODINU da
e proi (pjeke) nau veliku zemlju da bi izvrio obeano hodoae za nekoga, kojega on uope ne poznaje i
nikada jo u ivotu nije sreo.
I GOSPODIN mi je razjasnio: "Pogledaj sada! To ja zovem ljubav prema blinjemu!" ( .. ) i odmah na to ree
mi slijedee: "Ti e se vratiti na zemlju. Ali ti e taj doivljaj ispriati ne samo tisuu puta, nego tisuu puta
tisuu. I pri tome e biti ljudi, koji se nee promijeniti, makar su uli tvoju povijest. Ali takve osobe e s mnogo
stroim mjerama biti suene. Tako e i kod tebe, kod tvojeg slijedeeg dolaska vrijediti stroe mjere za tvoje
suenje.'
Takoer e i pomazanici, a to su Bogu posveeni sveenici GOSPODNJI, biti sueni po stroim pravilima. I
svaki od onih koji budu dobili udesne milosti Gospodnje u ovom svijetu i za njih budu znali, osjetit e strou
mjeru. Jer nema goreg gluhonijemog od onog koji ne eli uti. I ne postoji gore sljepoe od one osobe koja
jednostavno ne eli vidjeti.
I sve to sa vam danas ovdje iznijela, moje drage sestre i brao u GOSPODINU, nije nikakva prisila ili
prijetnja, kao ni prisila, jer na GOSPODIN BOG ne treba nas siliti ili nam prijetiti.
Ono to ste danas ovdje uli ili to ste upravo proitali, jest vaa druga ansa, jest dana vam prigoda, koju mi
svi, vi i ja, trebamo zahvaliti neizmjernoj dobroti naega BOGA.
Iskoristite tu ponudu, moda je to vaa posljednja prigoda da za to. I zahvaljujui tom naem dobrom BOGU,
ja sam preivjela ono to sam doivjela. I tako vam mogu po milosti BOJOJ o tome govoriti.
Jer kad vam bude otvorena "Knjiga ivota", svakom pojedinom od vas, naime, kada svaki od vas prijee u
vjenost, kada umre, svi emo doivjeti taj isti proces i mi emo sebe vidjeti, kakvi smo stvarno, bez
uljepavanja, s jedinom razlikom, da emo takoer izmjenino vidjeti i spoznati svoje najdublje misli i
najskrivenije osjeaje u BOJOJ prisutnosti.
 Sve e biti otkriveno i nita nee ostati skriveno ili stavljeno pod stol. I najljepe e biti pri tome, da e svatko
od nas izravno stajati pred GOSPODINOM i mi emo - dodue svaki pojedinac od svih nas ovdje - mi emo
stajati pred NJIM licem u lice.
I uvijek i uvijek iznova ON nas "zaklinjui moli" da se obratimo, da se vratimo u kuu Oevu, da doemo
NJEMU kui, da nanovo ponemo i s NJIM i po NJEMU postanemo nova stvorenja, jer nam to bez NJEGOVE
POMOI nije jednostavno mogue.

Ga Gloria POLO
Udijelio GOSPODIN, na BOG, svima vama u obilju SVOJ BLAGOSLOV i ispunio vas SVOJOM
MILOU SLAVA BOGU OCU, koji nas je stvorio i koji nas ljubi velikom njenou, SLAVA B OGU
SINU, naem GOSPODINU ISUSU KRISTU, koji nas je SVOJOM patnjom na Kriu otkupio od svih
grijeha i od svakog blata grijeha oprao i otkupio SVOJOM Predragocjenom, Svetom Krvi, SLAVA
DUHU SVETOMU, koji nas posveuje, koji nas jaa po snazi SVOJIH darova" koji nas tjei, i stoji uz
nas, dok TI, GOSPODINE, ponovno doe, kako SI nam obeao, DOI, GOSPODINE, daj da se pokae
AS, koji sve ini novo i uspostavlja TVOJE KRALJEVSTVO.
Uini sve novo i uspostavi SVOJE KRALJEVSTVO LJUBAVI i MlRA. Amen.

Ovo svjedoanstvo je prevedeno iz panjolskog originala na njemaki, a iz njemakog je prevedeno na

hrvatski. Ono se moe slobodno iriti, kopirati i upotrebljavati, ako se ispune slijedei uvjeti:
Ovdje predloeni tekst ne smije se skratiti niti izmijeniti niti se smiju reenice izdvojiti iz njihove cjeline.
Ove stranice i njihove kopije odnosno otiske smiju se samo bez naplate i bez trgovakih ciljeva
upotrebljavati i iriti.

Na Internet adresi: http://www.gloriapolo.net moete posjetiti WEB- stranice, koje govore o sluaju ge
Gloria Polo. Ove kopije se mogu na njemakom govornom podruju gratis zatraiti na slijedeoj adresi: Neu
ANFANG , Postfach 102, AT-l01 Wien, Austria.
Email: paterpio@gmx.at
Internet: www.gloriapolo.net
Die unglaubige Geschichte von Frau Dr. Gloria Polo
Vom Blitz getroffen - ins richti