Professional Documents
Culture Documents
2 Knjiga375 PDF
2 Knjiga375 PDF
eljen Trpovski
OSNOVI
TELEKOMUNIKACIJA
Skripta, drugo izdanje
tampanje su pomogli:
Autor je imao nameru da u knjizi prihvatljivog obima izloi detaljan opis teorijskih osnova kao i
vei broj reenih primera koji e studentima pomoi da to bolje savladaju materiju koja je
razliita od mnogih drugih predmeta, jer predstavlja vezu izmeu neophodne teorije i matemati-
ke sa jedne strane i konkretne, gotovo svakodnevne primene sa druge.
Autor se zahvaljuje prof. dr Miodragu Temerincu i prof. dr Vladimiru Miloeviu koji su, radei
na predmetu Osnovi telekomunikacija u dugom nizu godina, formirali fond zadataka koji je
korien u ovom tekstu, kao i studentima koji su pomogli u realizaciji udbenika crtanjem slika,
korisnim komentarima i primedbama, kao i ispravljanjem greaka u prvom izdanju.
Predgovor drugom izdanju
Do potrebe za tampanjem drugog izdanja dolo je veoma brzo nakon tampanja prvog izdanja.
Autor je odluio da materijal ponovo izda kao skripta izmeu ostalog i zato to je na pragu jo
jedna izmena nastavnog plana i programa i nije sasvim jasno u kakvom e se obliku za nekoliko
godina predavati materija koja je ovde obraena.
Zbog toga su u ovom materijalu ispravljene greke koje su uoene u prethodnom izdanju i
izvrene sitnije promene.
Zadaci su razvrstani u tri kategorije. Oznaka (S) iza broja zadatka znai da je taj zadatak
znaajan za studente saobraajnog odseka. Oznaka (E) pokazuje da je zadatak znaajan za
studente elektrotehnikog odseka. Oznake (*) i (**) pokazuje da se radi o sloenijem zadatku
koji uglavnom prevazilazi redovno gradivo potrebno za polaganje ispita. Zadaci sa dve zvezdice
nisu neophodni za polaganje ispita, ali e biti korisni studentima koji upiu smer za
telekomunikacije, u kasnijim godinama studija.
Za uspeno polaganje ispita neophodno je samostalno reavanje bar nekoliko kompleta zadataka
sa ranijih ispitnih rokova.
1. UVOD ......................................................................................................................................... 1
1.1. Model telekomunikacionog sistema......................................................................................... 2
Reeni primeri uz poglavlje 1.1....................................................................................................... 3
1.2. Informacija i mera za koliinu informacije .............................................................................. 5
Reeni primeri uz poglavlje 1.2....................................................................................................... 7
1.3. Jedinice u obradi i prenosu signala u telekomunikacijama ...................................................... 9
Reeni primeri uz poglavlje 1.3..................................................................................................... 10
2. SIGNALI................................................................................................................................... 12
2.1. Definicije. Energija i snaga signala. Operacije nad signalima. .............................................. 12
2.2. Podela signala......................................................................................................................... 15
2.3. Analiza analognih signala ..................................................................................................... 17
Reeni primeri uz poglavlje 2.3..................................................................................................... 36
2.4. Diskretni signali ..................................................................................................................... 59
Reeni primeri uz poglavlje 2.4..................................................................................................... 65
1. UVOD
Telekomunikacije su oblast ljudske delatnosti koja se bavi prenosom poruka, vesti, saoptenja ili
podataka izmeu dva ili vie korisnika na udaljenim mestima, obino posredstvom elektrinih
signala.
Kratak istorijat
U prolosti su za prenos poruka koriene najrazliitije metode, poev od glasnika (peaka, ko-
njanika, potanskih koija, goluba pismonoa), preko dimnih signala, do razliitih mehanikih,
optikih (svetlosnih) i akustikih sistema koji prenose poruku vidljivim ili zvunim simbolima.
Svaki od ovih sistema manje je ili vie zadovoljavao potrebe drutva u kome je razvijen i kori-
en. Paralelno sa porastom potreba za komunikacijama, javljale su se nove i nove tehnike mo-
gunosti koje su dovele do pojave elektrinih komunikacija i sistema koje i danas koristimo.
1844. godine postavljen je Morzeov telegraf izmeu Baltimora i Vaingtona. Sistem je sluio za
prenos pisanog teksta tako to je svako slovo predstavljeno odgovarajuom kombinacijom dugih
i kratkih impulsa elektrine struje koja se kroz provodnike prenosila izmeu dva udaljena mesta.
Prvi telefonski sistem razvio je Bell 1876. godine. Ve 1892. postavljena je prva automatska te-
lefonska centrala, a 1967. u svetu je bilo instalirano preko 220 miliona telefonskih prikljuaka.
Poetkom ezdesetih godina prolog veka poeo je razvoj posebnog sistema za prenos podataka,
paralelno sa telefonskim sistemom. U toku osamdesetih godina poeo je razvoj digitalnog siste-
ma ISDN (Integrated Services Digital Network - mree za integrisani prenos razliitih slubi), a
poetkom devedesetih i razliite varijante mobilne telefonije.
Satelitske telekomunikacije poele su da se razvijaju posle 1960. godine kada je lansiran prvi
telekomunikacioni satelit. Sedamdesetih godina prolog veka poela je primena optikog vlakna
kao medijuma za prenos signala. Danas se mogu sagledati sledei pravci razvoja:
Zadaci opisani pod a) i c) spadaju u klasu semantikih, jezikih ili filozofskih problema.
Kao primer za prvi zadatak, posmatrajmo razgovor meu ljudima. U svakodnevnoj govornoj ko-
munikaciji, saoptavamo reenicu tako to poruke (nae misli) predstavljamo skupom simbola
(rei). Jedna te ista misao moe da se saopti jasno, jednostavno, precizno, detaljno, konfuzno,
prikriveno, nepotpuno, neprecizno i na mnogo drugih naina.
Kao primer za trei zadatak opet moemo da analiziramo razgovor. Istu izgovorenu reenicu raz-
liiti sluaoci mogu da protumae na razliite naine, zavisno od njihove inteligencije, poznava-
nja govornika, poznavanja jezika kojim komuniciraju, tanosti prenete reenice (ponekad jedna
re koja se pogreno razume potpuno menja smisao reenice), kao i mnogih drugih faktora.
Drugi zadatak, naveden pod b), ima preteno tehniku prirodu. U ovom udbeniku analizirani su
osnovi postupaka ija je namena da to kvalitetnije realizuju zadatak opisan pod b). Kvalitetna
realizacija ostalih zadataka preputena je drugim naunim disciplinama.
UM
Slika 1.1.1. Model telekomunikacionog sistema
Izvor informacija obino je osoba ili ureaj koji generie poruku. Poruka moe biti: govor, mu-
zika, pisani tekst, slika, raunarski, merni, upravljaki ili neki drugi podaci.
Linija veze je medijum kroz koji se vri prenos signala. To moe biti fiziki vod (metalni pro-
vodnik ili stakleno vlakno) ili slobodan prostor kroz koji se prenose elektromagnetski talasi. U
toku prenosa signalu se dodaju smetnje i um, a javljaju se i razna izoblienja poslatog signala.
Prijemnik je sklop iji je zadatak da primljeni signal pretvori u poruku to sliniju (verniju) po-
ruci koju je generisao predajnik.
U svakom komunikacionim sistemu mogu se identifikovati navedeni sastavni delovi. Kod slo-
enijih komunikacionih sistema, kod kojih se vri digitalni prenos, detaljnije se razrauju funkci-
je predajnika i prijemnika pa je formiran neto sloeniji model komunikacionog sistema. Ovaj
sloeniji model umesto predajnika ima vie delova ija je funkcija to bolje prilagoavanje
signala uslovima prenosa. Naravno, i prijemnik kod takvih sistema ima veoma sloenu strukturu.
Detaljnija analiza sloenije strukture komunikacionog sistema obrauje se na kursevima digital-
nih telekomunikacija i digitalne obrade signala, kao i teorije informacija i kodovanja.
p0 i
R M = RS , p B = p 0 RS , (1)
p0 + p A (t ) E
a p A (t ) izrazom:
t
p 0 (1 + ) t t0 ,
p A (t ) = t0 (2)
0 t > t0 ,
A MIKROFON SLUALICA B
GOVORNIK SLUALAC
E
Slika 1. Blok ema telefonske veze
4 Osnovi telekomunikacija, skripta
Reenje:
a) Izvor informacija je govornik A . Predajnik sainjavaju mikrofon i baterija E . Linija veze je
ina veza. Prijemnik je slualica. Korisnik informacija je slualac B .
E
i= , (3)
RS + RM
odnosno, posle zamene izraza (1):
E p + p A (t )
i= 0 . (4)
RS 2 p0 + p A (t )
E 2t0 + t
R 3t + t , t t0 ,
S 0
i= (5)
E
, t > t0 .
2 RS
Zvuni pritisak koji stvara slualica, na osnovu (1) i (5), ima oblik:
2t0 + t
p0 3t + t , t t0 ,
0
p B (t ) = (6)
p0 , drugde
2
pA (t) RM (t)
2p0 RS
p0 RS/3
-t 0 0 t0 t -t 0 0 t0 t
p (t)
B
p0 /2
-t 0 0 t0 t
Slika 2. Talasni oblici karakteristinih veliina
Glava 1. Uvod 5
Poreenjem izraza za p A i p B vidi se da telefonska veza nije linearna, usled ega dolazi do izo-
blienja primljenog signala p B . Ni jedan realan sistem za prenos nije idealno linearan pa zato
on nuno unosi manje ili vee izoblienje u prenoenu poruku.
Informacija je apstraktan pojam koji opisuje sve ono to to prua saznanje, odnosno obavete-
nje. Informacija se prenosi kroz razmenu poruka izmeu dva ili vie korisnika.
Poruka je niz simbola iz unapred dogovorenog i poznatog skupa simbola. Skup moguih simbola
naziva se alfabet. Svi korisnici (uesnici u razmeni informacija) treba da poznaju ceo alfabet.
Korisnici, meutim, ne znaju koju e poruku generisati predajna strana. Korisnik na predajnoj
strani formira poruku birajui simbole iz alfabeta. Sistem za prenos prilagoava poruku uslovima
prenosa, vri prenos i ponovo formira (rekonstruie) poruku. Korisnik na prijemnoj strani prima
poruku, tumai je i iz nje izdvaja (saznaje) informaciju.
Primer. Posmatrajmo razgovor i u njemu izgovoreni tekst kao izvor informacija. Simboli mogu
da budu, npr. slova i ostali znakovi. Ako dva korisnika komuniciraju na nivou slova, oni treba da
poznaju simbole (sva slova). Kada jedna strana (predajnik, izvor informacija) generie poruku,
ona formira niz slova i alje ih drugoj strani (prijemniku, korisniku informacija). Prijemnik mora
da prepozna poslata slova i time je proces razmene informacija zavren.
Ako se kao izvor informacija posmatra srpski jezik, tada simboli mogu da budu rei. Da bi ko-
munikacija bila ispravna, i predajnik i prijemnik treba da poznaju srpski jezik. Inae, ako sago-
vornici ne poznaju jezik kojim komuniciraju, nema prave komunikacije ni razmene informacija.
Na viem nivou od komunikacije reima mogu se postaviti razliiti, sloeniji modeli, za koje je
ponekad veoma teko odrediti simbole i vriti kvantitativnu analizu.
Posmatrajmo alfabet kao skup sainjen od simbola, Ai , i = 0..M 1 . U skupu postoji konaan
broj od M razliitih simbola. Neke osobine izvora informacija mogu se meriti samo ako su po-
znate verovatnoe pojavljivanja pojedinih simbola, pi = p ( Ai ), i = 0..M 1. Pri tom postoji
ogranienje, poznato iz teorije informacija, po kome je skup svih dogaaja (simbola) tzv. siguran
dogaaj. Za siguran dogaaj vai sledee ogranienje:
M 1
i =0 pi = 1 . (1.2.1)
6 Osnovi telekomunikacija, skripta
Pojam koliine informacija koju nose pojedine poruke moe se intuitivno povezati sa recipro-
nom vrednou verovatnoe pojavljivanja posmatrane poruke. Ako je poruka verovatnija, ona
nosi manju koliinu informacija i obrnuto.
Primer. Vest (ili prognoza) da je u avgustu (na severnoj hemisferi) bio sunan dan nikoga nee
posebno zainteresovati (dakle, takva vest ili poruka sadri malu koliinu informacija), za razliku
od vesti da je u avgustu bio mraz ili da je pao sneg. Verovatnoe navedenih poruka i vezu sa ko-
liinom informacija italac moe da proceni sam, na osnovu iskustva. Jasno je da dogaaj sa ve-
likom verovatnoom pojavljivanja nosi malu koliinu informacija i obrnuto.
usvojen je matematiki model po kom se koliina informacija, Qi , koju nosi poruka Ai sa ve-
rovatnoom pojavljivanja pi odreuje kao:
1
Qi log , (1.2.2)
pi
gde znak oznaava proporcionalnost, a baza primenjenog logaritma i jedinica za koliinu
informacija nisu unapred definisane.
Ako je verovatnoa neke poruke veoma mala, ona nosi ogromnu koliinu informacija, ali to ne
znai da je posmatrani izvor informacija, kad generie takvu poruku, naroito efikasan. Za iz-
vore informacija definie se prosena koliina informacija ili entropija izvora kao:
H = E [Qi ] = i =0 pi Qi .
M 1
(1.2.3)
Entropija se naziva i 'srednja mera neizvesnosti sistema ili izvora'. U izrazu (1.2.3) E [Qi ] je
oznaka (operator) za odreivanje statistike srednje vrednosti. Dimenzije entropije odreene su u
nastavku.
Sa binarnim logaritmom entropija ima dimenzije (mernu jedinicu) 'bita po simbolu' ( bit/simb ),
ili samo bit (skraenica od binary digit). Neki autori ovu jedinicu nazivaju i enon (Shannon) u
ast velikog teoretiara, oveka koji je postavio osnove teorije informacija. Poto izvor sa manje
od dve razliite poruke nema smisla, navedeni primer predstavlja osnovni tip izvora informacija,
a jedinica bit je osnovna jedinica za koliinu informacija.
Glava 1. Uvod 7
Ako izvor generie etiri mogue (razliite) poruke, tj. M = 4 , prenos se moe vriti odgo-
varajuim sloenijim sistemom koji razlikuje etiri razliita stanja. Ako su verovatnoe poruka
jednake i ako se primeni logaritam sa osnovom 4, ponovo je koliina informacija koju nosi bilo
koji simbol, kao i entropija, jednaka 1, ali ne bit nego neka ternarna jedinica.
Meutim, etiri poruke mogu se zameniti parovima binarnih simbola 00, 01, 10 i 11. Vidi se da
je za prenos svakog od etiri razliita simbola praktino potrebno preneti po dva binarna broja, tj.
dva bita. Ako vae isti uslovi za prenos kao u prethodnom sluaju, prenos simbola koji opisuju
poruku treba da traje dvostruko due nego kod binarnog prenosa. Sa istom osnovom logaritma
kao u sluaju M = 2 , dobija se da je entropija jednaka 2 bit/simb .
Ako izvor generie osam moguih poruka, tj. M = 8 , dobija se da je entropija jednaka 3, a za
prenos svakog od osam razliitih simbola, binarno kodovanih sa po tri bita, 000, 001, 010,111,
praktino treba preneti tri binarna broja, to zahteva trostruko dui prenos.
Ova jednostavna analiza pokazuje da se koliina informacija moe povezati i sa sasvim prakti-
nim merilima, kao to je trajanje prenosa i, direktno s tim u vezi, cenom prenosa. Sloeniji si-
stemi zahtevaju dugotrajniji (i skuplji) prenos pojedinih poruka, ali pri tom nose veu koliinu
informacija.
Reenje:
a) Entropija izvora sa dva mogua stanja moe se napisati u obliku:
1 1
H = p ld + (1 p ) ld .
p 1 p
dH 1 p
Maksimalnu vrednost entropija ima za ono p za koje je = 0 , tj. ld = 0 , odakle se
dp p
dobija p = 0.5 . Maksimum iznosi H max = 1 bit/simb . Zavisnost entropije od p prikazana je
na slici 1.
M 1
F = H + p k 1 ,
k =0
gde je veliina Lagranov multiplikator. Trai se k parcijalnih izvoda:
1
dF 1 1
= ld + = 0 , sa reenjima: p k = 2 ln 2 , k = 0,1,2,...M 1 .
dp k p k ln 2
Poto pk u prethodnom izrazu oigledno ne zavisi od k , zakljuuje se da su sve vrednosti pk ,
k = 0,1,2,...M 1 , meusobno jednake. Poto je
p k = 1 , sve verovatnoe p k , imaju
k
jednaku vrednost i ona iznosi 1 M . Lako se izraunava da maksimalna entropija, za ovako od-
reene verovatnoe, ima vrednost:
H(bit)
0 0.5 1 p
Slika 1. Zavisnost entropije od verovatnoe p
Ako verovatnoe pojavljivanja moguih poruka nisu jednake, prema slici 1. u zadatku 1.2.1, en-
tropija ima vrednost manju od maksimalne. To, intuitivno, znai da je, u tom sluaju, za prenos
signala, u proseku, potreban manji broj bita po simbolu od maksimalno odreenog i da taj broj
nije ceo broj.
Takoe, postoje izvori informacija koji generiu poruke meu kojima postoji odreena zavisnost.
Za takve izvore kae se da imaju memoriju. Kao primer ponovo moe da poslui srpski ili bilo
koji drugi jezik. U sastavljanju slogova i rei postoje kombinacije slova koje se nikada ili skoro
nikada nee dogoditi, kao npr. fd, kh, pb, zs, cf, itd. Uz injenicu da sva slova nisu jednako ve-
rovatna, moe se zakljuiti da kodovanje skupova, npr. parova slova, umesto pojedinano kodo-
vanje svakog slova, moe da bude efikasnije, to znai i ekonominije.
Interesantan primer kodovanja predstavlja telefonska numeracija pozivnih brojeva drava u me-
unarodnom saobraaju i gradova u nekim zemljama. SAD, kao drava sa oekivanim velikim
telefonskim saobraajem, ima pozivni broj 1 , Rusija ima broj 7 , mnoge zemlje srednje veliine
imaju dvocifrene pozivne brojeve (Nemaka 49, Francuska 33, Australija 61, itd), a sasvim male
drave imaju trocifrene brojeve (Finska 358, Albanija 351, Makedonija 389, itd.). Naravno, ni
jedna drava nema pozivni broj 17, ili 498. Zato? U nekim zemljama svi gradovi imaju jednaku
duinu pozivnih brojeva. U nekim zemljama, meutim, vei gradovi imaju krae pozivne brojeve
(npr. u Nemakoj Minhen 089), dok mali gradovi i sela imaju znatno due brojeve (npr. takoe u
Nemakoj, Hildeshajm 05121). Razlog lei u smanjenju prosene duine zauzimanja pojedinih
delova telefonskog komunikacionog sistema.
Glava 1. Uvod 9
Reenje:
Srpski jezik ima dvadesetpet suglasnika i pet samoglasnika. Uz uslov koji je dat u tekstu zadatka
i ogranienje po kome zbir svih verovatnoa mora biti jednak jedinici, dobijaju se dve jednaine:
25 p1 + 5 p2 = 1 i p 2 = 5 p1 .
Odavde se lako izraunava: p1 = 0.02 , p 2 = 0.1 .
Kada bi sva slova u srpskom jeziku imala jednaku verovatnou pojavljivanja, p = 1 30 , entro-
pija bi bila najvea i iznosila bi 4.95 bit simb . Ukoliko bi se uzele stvarne verovatnoe pojedi-
nih slova i pretpostavila nezavisnost pojavljivanja od onih koje im prethode, za entropiju srpskog
jezika dobilo bi se 4.24 bit/simb , a npr. engleskog 4.09 bit simb . Stvarna entropija oba je-
zika znatno je manja zbog postojanja memorije, odnosno zavisnosti izmeu susednih slova. Pro-
cenjuje se da ona iznosi oko 1 bit/simb i mogla bi se praktino postii primenom posebnih teh-
nika kodovanja koje se nazivaju entropijsko kodovanje.
U I P
nu = 20 log , ni = 20 log , n p = 10 log , (1.3.1)
U0 I0 P0
respektivno. Za sva tri nivoa jedinica se zove decibel, dB .
10 Osnovi telekomunikacija, skripta
U I 1 P
nu = ln , ni = ln , n p = ln , (1.3.2)
U0 I0 2 P0
Reenje:
Nivo napona u N oznaiemo sa nu , a odgovarajui nivo u dB sa nu .
Vae sledee jednakosti:
U U
nu = ln , nu = 20 log .
U0 U0
ln( x )
Na osnovu osobine logaritamske funkcije da je x = e , vai sledea jednakost:
ln U
U
nu = 20 log = 20 log e U 0 = 20 log(e ) = 20 nu log(e) .
nu
U0
Ako je nu = 1 N ovom nivou napona odgovarae, izraen u decibelima, nivo:
Zadatak 1.3.2.
Tri pojaavaa napona sa pojaanjem A = 4 vezana su na red. Odrediti nivo napona, struje i
snage u dB :
a) iza prvog pojaavaa,
b) iza poslednjeg pojaavaa,
uzimajui napon, struju i snagu na ulazu kao referentne. Ulazne otpornosti pojaavaa jednake su
otporu potroaa R .
Glava 1. Uvod 11
I0 I1 I2 I3
U0 ~ A U1 A U2 A U3 R
Reenje:
1
a) Ulazni napon, struja i snaga oznaeni su sa U 0 , I 0 i P0 = U 0 I 0 . Na izlazu prvog poja-
2
avaa napon, struja i snaga imaju oblik:
1
U1 = AU 0 = 4U 0 , I1 = AI 0 = 4 I 0 , P1 = U1 I1 = A 2 P0 = 16 P0 .
2
Odgovarajui nivoi su:
nU 1 = 20 log(U1 / U 0 ) = 12 dB ,
nI 1 = 20 log( I1 / I 0 ) = 12 dB ,
Dakle, ako je otpornost na kojoj se odreuju nivoi napona, struje i snage jednaka U 0 I 0 , svi
nivoi su isti.
3
b) nU 3 = nI 3 = nP 3 = 20 log A = 3 20 log A = 3 nU 1 = 36 dB .
Ekvivalent mnoenja signala predstavlja sabiranje odgovarajuih nivoa. Takoe treba primetiti
da se nivo napona povea za 6 dB , a nivo snage za 3 dB kad se odgovarajui napon i snaga
udvostrue.
12 Osnovi telekomunikacija, skripta
2. SIGNALI
Primeri. Signal moe da bude promena napona ili struje na izlazu mikrofona, promena napona
na izlazu medicinskih ureaja kao EKG ili EEG, podaci o vodostaju Dunava oitavani svaki dan
u 12:00, vrednost valuta na deviznom tritu, slika na ekranu ili monitoru, itd.
Signal se u telekomunikacijama obino posmatra kao zavisna fizika veliina (zavisna promen-
ljiva, funkcija). Ona se menja u zavisnosti od druge fizike veliine (nezavisne promenljive).
Zavisna promenljiva moe da bude, po svojoj prirodi: napon, struja, elektrini potencijal, skup
brojeva dobijenih oitavanjem nekih podataka, itd. Nezavisna promenljiva moe da bude vreme,
neka od prostornih koordinata ( x, y ) , itd.
Signal se najee zapisuje u obliku x(t ) , x(n) ili x n , gde je sa x (ili neko drugo malo slovo
latinice) oznaena zavisna promenljiva (moe da bude napon, struja ili neka trea veliina), a sa
t ili n nezavisna promenljiva. Obino je t kontinalna promenljiva, kao to je to vreme. n je
celobrojna promenljiva koja nema dimenzije, a njeno fiziko znaenje moe da bude razliito:
vreme, prostorne koordinate, itd.
Najee je signal realna veliina. Ponekad se koriste i signali za koje kaemo da su kompleksni.
Kompleksni signal je kombinacija dva signala kod kojih je veza izmeu realnog i imaginarnog
dela povezana sa faznom razlikom od / 2 . Iz matematike analize poznato je da ovakva fazna
razlika postoji izmeu realnih i imaginarnih brojeva, kao i izmeu sinusa i kosinusa.
Posmatramo signal x(t ) . U svakom trenutku, (t ) , signal moe da ima drugaiju vrednost. Da bi
mogli da na neki nain izmerimo ili ocenimo ceo signal, treba primeniti postupak koji uzima u
obzir i vrednosti i trajanje signala. Jedno od reenja nudi matematika u obliku 'povrine' signala,
preko odreenog integrala:
Glava 2. Signali 13
M= x(t ) dt . (2.1.1)
Meutim, poto signal moe da ima pozitivne i negativne vrednosti, moe se desiti da se prema
(2.1.1) dobije M = 0 za signal sa veoma velikim trenutnim vrednostima, ali suprotnog znaka,
kao i za signal koji je identiki jednak nuli. Osim povrine signala mogla bi se izraunavati i po-
vrina pod funkcijom x(t ) . Najbolja mera signala dobija se izraunavanjem povrine pod kri-
2
vom oblika x (t ) . Ova povrina sigurno je nenegativna. Ona ima naroit fiziki smisao. Naziva
se energija signala. Za realne signale definisana je kao:
x
2
E= (t ) dt , (2.1.2a)
a za kompleksne signale:
2
E= x(t ) dt . (2.1.2b)
Da bi rezultati dobijeni odreivanjem energije signala mogli da se porede, vrednosti treba da bu-
du konane. Potreban uslov za to jeste da signal tei nuli kad promenljiva (vreme) tei besko-
nanosti. Ovaj uslov, meutim, ne zadovoljava iroka klasa signala poznata pod nazivom peri-
odini signali. Za njih se, umesto energije, definie snaga signala (ili srednja snaga) kao:
T
2
1
x
2
P= (t ) dt , (2.1.3a)
T T
2
gde je T perioda signala, odnosno najmanji vremenski interval posle kojeg se oblik i vrednosti
signala ponavljaju. Ako je signal po svojoj prirodi napon ili struja, dobijena vrednost snage, P ,
odgovara stvarnoj vrednosti snage na otporniku otpornosti 1 . I za kompleksne signale moe
se odrediti snaga, na nain slian izrazu (2.1.2b).
itaocu preputamo da odredi kolika bi bila energija periodinog i snaga aperiodinog signala,
iako su to veliine koje, strogo posmatrano, nisu definisane.
Kod signala se ponekad definie i tzv. trenutna snaga. Za realne signale to je funkcija oblika:
1 2
P(t ) = x (t ) , (2.1.3b)
R
gde je R otpornost otpornika koja je obino jednaka jedinici.
Na slian nain mogu se definisati i energija i snaga 2-D signala. Koriste se dvostruki integrali, a
integracija se vri po dve, obino prostorne promenljive. Ove veliine imaju primenu u
kursevima iz digitalne obrade slike i tamo e biti detaljno objanjene.
14 Osnovi telekomunikacija, skripta
Pomeranje signala. Na slici 2.1.1. pokazan je primer pomeranja signala. Ako je T pozitivna
konstanta, vidi se da je signal x1 (t ) = x (t T ) pomeren udesno za veliinu T . Formalno,
posmatraju se vrednosti stare funkcije x(t ) u pojedinim znaajnijim takama i na osnovu to-
ga odreuju vrednosti nove funkcije x1 (t ) . Tako npr. u taki t T = 0 , tj. t = T , stara
funkcija ima skok, pa vai jednakost x1 (T ) = x(0) . Dakle nova funkcija u taki t = T ima
vrednost jednaku vrednosti stare funkcije u taki 0 , to odgovara kanjenju signala, odnosno
pomeranju za T prema veim vrednostima promenljive, vremena. Na slian nain pokazuje se
da pomeranje signala ulevo odgovara izrazu x2 (t ) = x(t + T ) . Ovakvo pomeranje ima samo
teoretski znaaj jer u praksi nije mogue pomeriti dogaaj unapred.
x(t ) x (t T ) x (t + T )
t T T + t T T + t
Skaliranje signala. Na slici 2.1.2. prikazan je primer skaliranja, odnosno suavanja i proiriva-
nja signala. Ako je x1 (t ) = x (at ) , a > 0 , posmatramo dva sluaja:
1) a > 1 , vidi se da je dolo do suavanja signala, zato to se argument signala (ukupna veliina
u okrugloj zagradi) sa promenom vremena t menja bre nego kada je a = 1 i
t /2 t 2 t
Inverzija signala. Inverzija (reflektovanje) signala moe se posmatrati kao posebna vrsta skali-
ranja kod kog je a = 1 . Inverzija je definisana izrazom x1 (t ) = x(t ) . Primer je pokazan na
slici 2.1.3. Treba istai da inverzija parnih signala daje rezultat koji je identian originalnom, a
inverzija neparnih signala odgovara mnoenju signala sa 1.
x(t ) x ( t )
t t
Kombinovane operacije. Na slici 2.1.4. prikazan je rezultat primene kombinovane operacije in-
vertovanja, skaliranja i pomeranja na originalni signal.
x(t ) x(2t + T )
t T T /2 t
2
Svaka od gore navedenih vrsta signala moe se dalje podeliti u zavisnosti od osobina nezavisne i
zavisne promenljive. Nezavisna promenljiva moe da bude kontinualna (skup realnih brojeva) i
diskretna veliina (skup celih brojeva). Vrednosti signala (zavisna promenljiva) mogu takoe da
budu kontinualne i diskretne.
U tabeli 2.2.1. dat je pregled podele signala na osnovu osobina promenljivih veliina. Tako, npr.
signal sa kontinualnim vremenom i amplitudama, x(t ) , obino nazivamo skraeno: analogni
16 Osnovi telekomunikacija, skripta
signal. Diskretni signal xn ima potpuniji naziv: signal sa diskretnim vremenom i kontinualnim
amplitudama, ali se takav naziv ne koristi. Kvantizovani analogni signal najree se koristi kao
poseban oblik signala i nema posebno ime.
- samo digitalni signal moe da se koristi u raunarskoj tehnici jer diskretni signal podrazumeva
da su mu vrednosti uzete iz kontinualnog skupa pa se kao takve ne mogu numeriki zapisati,
- teorija se uvek pokazuje za diskretne signale a tek se na kraju analiziraju (i eventualno korigu-
ju) posledice numerikog zaokruivanja usled diskretizacije.
Nezavisna promenljiva
Kontinualna Diskretna
analogni diskretni
Zavisna promenljiva
Kvantizovani Digitalni
Diskretna xq (t ) xqn
Tabela 2.2.1. ilustrovana je na slici 2.2.1. Koriene su iste oznake za pojedine tipove signala.
x(t) xn
0 t -1 0 1 2 3 4 5 6 n
xq(t) xqn
0 t -1 0 1 2 3 4 5 6 n
Poreenje: U mehanici (fizici) poznat je pojam prostornih sila kao orijentisanih vektora koji po-
vezuju dve take u prostoru. Da bi se sile mogle jednostavno prouavati (sabirati, translirati i sli-
no), uveden je pravougli koordinatni sistem i tri jedinina vektora. Razlaganjem svake sile na
vektorski zbir tri jedinina vektora ponderisana odgovarajuim koeficijentima, dobijena je veo-
ma jednostavna i korisna predstava sila.
Za skup tri jedinina vektora u prostoru kae se da je ortogonalan. To znai da je skalarni pro-
izvod bilo koja dva vektora jednak nuli. Skup vektora istovremeno je i kompletan, zato to ne
postoji vie od tri vektora koji su ortogonalni u 3-D prostoru. U raznim naunim oblastima javlja
se pojam viedimenzionalnih vektora. I u teoriji telekomunikacija esto se koriste viedimenzi-
onalni vektori.
Ortogonalnost signala
Pri analizi signala moe se zapaziti slinost izmeu signala i prostornih sila. I kod signala se mo-
gu definisati uslovi ortogonalnosti i kompletnosti. Postoje signali koji zadovoljavaju ove uslove.
Pomou ortogonalnih signala moe se izvriti razlaganje skoro svih signala koji se javljaju u
praksi. Mnogi autori porede pa ak i poistoveuju signale sa viedimenzionalnim vektorima [3].
0 m n ,
t2
m
*
x (t ) x (t ) dt = (2.3.1b)
En m = n .
n
t1
Kompletnost skupa ortogonalnih signala definie se i dokazuje na mnogo sloeniji nain i ovde
nee biti dokazana.
18 Osnovi telekomunikacija, skripta
Najee korien postupak za analizu (tj. razlaganje) signala naziva se Furijeova (Fourier) anali-
za. Postoji nekoliko varijanti Furijeove analize, u zavisnosti od osobina analiziranih signala.
s (t ) = s (t + kT ) , k = 0,1,2,... , (2.3.2)
pri emu je T (konstanta) najkrai interval vremena za koji vai izraz (2.3.2). Ova konstanta
naziva se perioda. Pomou periode T definiu se i osnovna uestanost periodinog signala,
f 0 = 1 T , kao i osnovna kruna uestanost, 0 = 2f 0 .
{1, cos( 0t ), cos(2 0t ), ..... cos(n 0t ), ....sin( 0t ), sin(2 0t ),....sin(n 0t )...}, (2.3.2a)
1 2
f0 = - osnovna uestanost, 0 = 2f 0 = - osnovna kruna uestanost,
T T
T - perioda signala, cos 0t i sin 0t osnovni harmonik (fundamental),
Posmatrani skup signala ima osobinu ortogonalnosti na intervalu T . Ova osobina dokazuje se ta-
ko to se proverava definicioni izraz (2.3.1a) za sve parove signala u skupu (2.3.2a).
T T
2 0 mn 2 0 mn
, sin( m 0 t ) sin( n 0 t ) dt = T
cos(m 0t ) cos(n 0t ) dt = T m=n m=n
i
T 2
T 2
2 2
T
2
sin(m 0t ) cos(n 0t ) dt = 0 , (2.3.2b)
T
2
Glava 2. Signali 19
jer su time obuhvaeni svi parovi signala koji se javljaju meu lanovima posmatranog skupa
(2.3.2a). Parovi funkcija kod kojih u dokazivanju ortogonalnosti uestvuje prvi lan posmatranog
skupa, konstanta (1 ), imaju vrednost koja je jednaka povrini celog broja perioda periodinog
signala. Lako se pokazuje da je ta vrednost jednaka nuli, bez obzira da li je u pitanju sinus ili ko-
sinus, pa zbog toga ovakvi parovi nisu navedeni u izrazu (2.3.2b).
pri emu su a0 , an i bn realni brojevi koji se nazivaju koeficijenti Furijeovog reda. Oni se izra-
unavaju kao:
T 2 T 2 T 2
1 2 2
a0 = s (t )dt , a n = s (t ) cos(n 0 t )dt , bn = s (t ) sin( n 0 t )dt .
T T 2 T T 2 T T 2
(2.3.4)
Ovaj red naziva se Furijeov red, u ast francuskog naunika Charlesa Fouriera. On je iveo u
periodu 1768-1830. Bio je politiar i naunik, a do trigonometrijskog reda doao je istraujui
oblast termodinamike.
T 2
1
s n = s (t ) e jn 0 t dt . (2.3.6)
T T 2
iji se n -ti sabirak naziva n-ti harmonik, amplitude An i faze n . Koeficijenti kompaktnog ob-
lika izraunavaju se indirektno, preko ostalih tipova koeficijenata. Detalji postupka za izrauna-
vanje koeficijenata pojedinih oblika Furijeovog reda, kao i njihove meusobne veze, pokazani su
u zadatku 2.3.1.
20 Osnovi telekomunikacija, skripta
Skup kompleksnih koeficijenata Furijeovog reda signala s (t ) naziva se spektar periodinog sig-
nala. Apsolutne vrednosti koeficijenata predstavljaju amplitudski spektar, a argumenti koeficije-
nata predstavljaju fazni spektar.
Izrazi (2.3.3) (2.3.7) dati su kao definicioni izrazi pomou kojih se odreuju koeficijenti poje-
dinih oblika Furijeovog reda. Ovakav pristup postupku analize signala veoma je praktian i ra-
zumljiv.
Postoji, meutim, i drugi, neto sloeniji i uopteniji pristup, kojim se dokazuje i optimalnost
razvoja u Furijeov red, konvergencija reda, kao i opti postupak za razlaganje signala na ortogo-
nalne funkcije, nazvan Gram-mitov postupak (Gram-Schmidt). Detalji su pokazani u [2,3].
Osim Furijeove analize, postoje i mnogi drugi skupovi signala (Beselove funkcije, Jakobijevi i
ebievljevi polinomi, itd.) koji zadovoljavaju odgovarajue uslove ortogonalnosti. Ostale vari-
jante analize signala veoma se retko sreu u literaturi.
Treba primetiti da je s n = s n , to se lako dokazuje smenom n = n u izraz (2.3.6), pa se
spektar moe prikazati i samo za nenegativne uestanosti. Ovakav spektar naziva se prirodni
spektar i najdirektnije odgovara treem obliku Furijeovog reda (2.3.7).
U gornjim izrazima prvi put se javlja pojam kompleksnog signala kao funkcije realne promen-
ljive, vremena. Kompleksan signal je matematika apstrakcija i predstavlja pogodan zapis kom-
binacije dva signala koji imaju meusobni pomeraj faze od / 2 , isto kao to razlika faze izme-
u realnog i imaginarnog broja u kompleksnoj ravni iznosi / 2 .
Ako se analizira Furijeov red u kompleksnom obliku, moe se uoiti skup kompleksnih signala:
e jn 0 t , n = 0,1,2,... (2.3.8)
I ovaj skup predstavlja skup ortogonalnih signala. Ortogonalnost kod kompleksnih signala defi-
nisana je izrazom (2.3.1b). Dokaz ortogonalnosti kod skupa (2.3.8) izvodi se na sledei nain:
T T
( )
2 2
jm t jn t * j (m n ) 0 t
e 0 e 0 dt = e dt =
T T
2 2
j (m n ) 0 T j (m n ) 0
2 = T sin (m n ) .
T
1
= e 2 e (2.3.9)
j (m n ) 0 (m n )
Ovaj izraz razliit je od nule samo za m = n , jer se tada primenom Lopitalovog (LHospital)
pravila pokazuje da razlomak ima vrednost jednaku jedinici. Za m n brojilac je uvek jednak
nuli. Time je dokazana ortogonalnost posmatranog skupa kompleksnih signala.
jn t
0
Izraz oblika e ponekad se naziva jezgro ili kernel kompleksnog oblika Furijeovog reda.
Kernel realnog oblika Furijeovog reda ine funkcije iz skupa funkcija datih izrazom (2.3.1c).
Glava 2. Signali 21
3. Parsevalova teorema.
Povezuje snagu periodinog signala u vremenskom i frekvencijskom domenu. Snaga periodinog
signala, P , moe se odrediti na dva naina: iz vremenskog oblika funkcije; kao i u frekven-
cijskom domenu (preko koeficijenata Furijeovog reda) kao:
T
2
1
sn
2
s
2
P= (t ) dt = . (2.3.10)
T T n=
2
Zatim se menja redosled sabiranja i integracije. Dobijeni integral ima oblik koji odgovara konju-
govano kompleksnom koeficijentu Furijeovog reda:
T
2
1
T
s (t ) s n e jn 2f t dt =
0
T n=
2
T
2
1
jn 2f t
s n sn = sn
2
= sn
T
s(t ) e 0 dt = . (2.3.10b)
n= T n= n=
2
22 Osnovi telekomunikacija, skripta
4. Pomeranje u vremenu.
Ako su xn koeficijenti FR signala x(t ) , tada se koeficijenti yn pomerenog signala, datog u ob-
liku y (t ) = x (t ) , izraunavaju prema izrazu:
j 2 n
y n = xn e T . (2.3.11)
Ova osobina dokazuje se uvoenjem smene = t u definicioni izraz (2.3.6). Nakon smene
granica, koristi se i osobina da je integral nad jednom periodom periodine funkcije jednak, bez
obzira na poloaj poetne take (donje granice) integracije.
5. Linearnost.
Ako je periodini signal nastao sabiranjem dva periodina signala jednakih perioda, od kojih
svaki ima poznate koeficijente FR, koeficijenti FR zbira jednaki su zbiru koeficijenata FR sabira-
ka. Ova osobina lako se dokazuje na osnovu linearnosti odreenog integrala.
Ova osobina lako se dokazuje posmatranjem izraza (2.3.3) i (2.3.4) i poznavanjem veza izmeu
razliitih oblika Furijeovog reda.
Ako je posmatrani signal paran, uvrtavanjem u (2.3.4), nakon mnoenja sa cos(n 0t ) (funk-
cija koja je po svojoj prirodi parna) dobija se paran signal. Za parne signale integral u simet-
rinim granicama moe da bude razliit od nule, pa se tako odreuje koeficijent an .
Nakon mnoenja parnog signala sa sin( n 0t ) dobija se neparan signal. Za neparne signale in-
tegral u simetrinim granicama sigurno je jednak nuli, pa se dobija da je bn = 0 . To ujedno zna-
i i da je imaginarni deo kompleksnog koeficijenta jednak nuli, pa je koeficijent realan broj.
U takama u kojima se dve funkcije razlikuju na nain ilustrovan na slici 2.3.1. ili u takama u
kojima funkcija ima skok (tj. neki od njenih izvoda nije definisan), Furijeov red ne konvergira,
Glava 2. Signali 23
Na mestima na kojima funkcija ima skok, kao npr. u svim takama prekida kod povorke
pravougaonih impulsa (slike u zadatku 2.3.2), javlja se pojava poznata kao Gibsov (Gibbs) feno-
men. Pre i posle prekida dolazi do oscilacija signala predstavljenog Furijeovim redom. Detaljnije
objanjenje Gibsovog fenomena kao i dokaz za konvergenciju Furijeovog reda veoma su sloeni
i prevazilaze okvire ovog osnovnog udbenika. Mogu se pronai u [1,2,3].
Da bi se u postupku prenosa signala na strani prijemnika rekonstruisao originalni signal, nije pot-
rebno prenositi sam signal nego samo vrednosti koeficijenata Furijeovog reda. Postupkom sinte-
ze, tj. generisanjem prostoperiodinih funkcija sa zadatim uestanostima, kao i njihovim mno-
enjem (ponderisanjem) sa izraunatim koeficijentima, dobija se signal koji utoliko bolje apro-
ksimira originalni signal ukoliko sadri vei broj harmonika.
1) Posmatra se deo signala koji treba aproksimirati. Ponekad je pogodno da se posmatrani deo
signala podeli na manje delove koji se nazivaju blokovi. Ovi blokovi ne moraju da budu jedna-
kog trajanja.
2) Obrauje se prvi blok. Formalno se odrede koeficijenti Furijeovog reda kao da je taj blok pe-
rioda nekog periodinog signala. Dobijeni koeficijenti praktino aproksimiraju obraeni blok. Pri
sintezi signala, koristi se samo jedna perioda signala i ona odgovara obraenom bloku. Sa po-
veanjem broja koeficijenata (tj. harmonika), aproksimacija postaje sve bolja i bolja.
Dobijeni koeficijenti Furijeovog reda istovremeno zavise od uestanosti (to je uobiajena za-
visnost jer redni broj koeficijenta odgovara poloaju njegovog harmonika na frekvencijskoj osi) i
od vremena (kroz redni broj obraivanog dela). Ova zavisnost predstavlja potpuno nov pojam,
poto su u ranijoj primeni Furijeovog reda dobijeni koeficijenti koji zavise samo od uestanosti i
pri tom aproksimiraju ceo periodian signal.
3) Ako je signal podeljen na blokove, postupak opisan pod 2) ponavlja se na sledeem bloku.
Dobijaju se obino sasvim drugaiji koeficijenti od prethodno izraunatih. Pri rekonstrukciji se
ponovo koristi samo jedna perioda signala.
4) Postupak se ponavlja dok se ne obrade svi blokovi, tj. ceo posmatrani signal. U svakom
koraku (bloku) dobija se po jedan skup koeficijenata.
Kao to je ve reeno, Koeficijenti izraunati na taj nain zavise od dve promenljive, uestanosti
(redni broj koeficijenta) i vremena (redni broj bloka).
Postupci zasnovani na principu podele signala u blokove esto se koriste kod obrade diskretnih
signala, kao i kod analize linearnih izoblienja u prenosu signala.
t0 +T
1
r12 (t ) =
T s1 ( ) s2 (t + ) d . (2.3.12a)
t0
Dobijena funkcija je periodina, sa periodom jednakom T , kao i kod originalnih funkcija. Veli-
ina t0 predstavlja proizvoljnu konstantu ija vrednost ne utie na rezultat. Obino se pretpo-
T
stavlja da je t 0 = 0 ili t 0 = . Treba napomenuti da je promenljiva koja nestaje u pos-
2
tupku integracije pa se kae da ona ima privremeni karakter. Neki autori ovakvu promenljivu zo-
vu nema promenljiva (engl. dummy variable). U razliitim izvoenjima esto se uvode ovakve
pomone promenljive. Obino se koriste oznake (ako se radi o promenljivoj koja ima karakter
vremena) ili .
r12 (t ) = s1 ( ) s2 (t + ) d . (2.3.12b)
t 0 +T
1
k12 (t ) =
T s1 ( ) s2 (t ) d . (2.3.15)
t0
I za ovu funkciju moe se lako pokazati da je periodina i da ima jednaku periodu kao i origi-
nalni signali.
k12 (t ) = s1 ( ) s2 (t ) d . (2.3.16)
Iako je definicioni izraz za konvoluciju veoma jednostavan, konvolucija se u praksi veoma retko
odreuje direktno, primenom (2.3.16). esto se konvolucija izraunava kombinovanim grafiko-
analitikim postupkom. Detalji postupka pokazani su na primeru autokorelacije u zadatku 2.3.11.
Postupak odreivanja konvolucije sadri osnovnu razliku u tome to se funkcija koja se kree
invertuje, a zatim se tako invertovana kree u smeru suprotnom od kretanja pri odreivanju ko-
relacije. Ostali koraci u grafiko-analitikom postupku jednaki su. Ako su funkcije koje uestvu-
ju u konvoluciji parne, njihovo invertovanje praktino ne menja oblik signala pa se razlika svodi
na kretanje funkcije u smeru suprotnom od kretanja pri odreivanju korelacije.
Furijeova transformacija
Veliki znaaj u obradi signala imaju deterministike aperiodine funkcije. Kod njih ne postoji
periodino ponavljanje signala pa se teorija Furijeovih redova ne moe direktno primeniti na
ovakve signale. Iz Furijeovog reda, meutim, lako se izvodi Furijeova transformacija. Posma-
trajmo Furijeov red dat izrazom (2.3.5) i koeficijente date izrazom (2.3.6). Zamislimo da kod pe-
riodinog signala perioda neogranieno raste, tj. T . Tada se u posmatranim izrazima
deavaju i sledee promene:
1) veliina 1 T , koja inae ima osobine reciprone vrednosti vremena, dakle uestanosti, tei
prirataju uestanosti, df ;
j 2ft
s n df s(t ) e dt = S ( f ) df . (2.3.17a)
Odavde se vidi da se kod aperiodinih signala gubi pojam n -tog harmonika i da ga zamenjuje
proizvod kontinualne funkcije koja se naziva (direktna) Furijeova transformacija, S ( f ) :
S ( f ) = F {s (t )} = s(t ) e
j 2ft
dt , (2.3.17b)
i diferencijala uestanosti, df ;
4) u Furijeovom redu (2.3.5), suma prelazi u integral, pa se uz novi oblik iz stava 3) dobija:
s (t ) = F 1
{S ( f )} = S ( f ) e j 2ft df . (2.3.18)
Za mnoge realne funkcije (konstanta, periodine funkcije, itd), meutim, ovaj uslov nije ispunjen
pa se za njih, strogo posmatrano, ne moe odrediti Furijeova transformacija. Zahvaljujui
uvoenju posebne funkcije, poznate pod nazivima Dirakova (Dirac) funkcija, Dirakov impuls ili
delta impuls, FT moe da se odredi za skoro sve signale. Pojam i primena delta impulsa
objanjeni su u nastavku.
Glava 2. Signali 27
Delta impuls
Delta impuls je posebna vrsta funkcije koja, po nekim tumaenjima, nije funkcija u pravom
smislu te rei. Neki autori nazivaju je raspodela (engl. Distribution). Njen detaljni tretman daleko
prevazilazi okvire ove knjige. Delta impuls, (t ) , definie se pomou etiri izraza:
0 t 0,
(t ) = , (2.3.20a)
t = 0,
(t ) dt = 1, (2.3.20b)
(t ) = (t ) i (2.3.20c)
Izrazi (2.3.20a) i (2.3.20b) imaju interesantno geometrijsko objanjenje. Delta impuls moe da se
posmatra kao pravougaonik irine 1 a i visine a , kod kog a . Prikazan je na slici 2.3.2a.
Povrina ovog pravougaonika uvek je jednaka jedinici, u skladu sa (2.3.20b). Osim pravougaoni-
ka, mogu se posmatrati i drugi oblici koji imaju sline osobine kao funkcija oblika sin x / x ,
Gausova funkcija, itd. [3].
a
a)
1 1 t
2a 2a
b)
(t ) (t t 0 )
t0 t
Slika 2.3.2. Geometrijska ilustracija nastajanja delta impulsa (a), impuls i pomeren impuls (b)
28 Osnovi telekomunikacija, skripta
Izraz (2.3.20c) ukazuje na (pomalo neobinu) osobinu parnosti delta impulsa. Po ovoj osobini,
vai i sledea jednakost:
(t t0 ) = (t0 t ) .
To znai da je delta impuls uvek lociran u onoj taki u kojoj je vrednost njegovog argumenta
jednaka nuli. Parnost je oigledna kod impulsa (t ) . Ilustrovana je na slici 2.3.2b, ali nije tako
oigledna, iako postoji, kod impulsa (t t0 ) na istoj slici. Ova osobina ima estu primenu.
Poslednji definicioni izraz, (2.3.20d), ima dvostruki znaaj, u zavisnosti od toga da li je para-
metar t0 konstanta ili promenljiva.
Ako je t 0 = const. , izraz (2.3.20d) ukazuje na osobinu odabiranja: proizvod bilo koje funkcije i
pomerenog delta impulsa jednak je vrednosti funkcije u taki u kojoj je lociran delta impuls.
Ako se t 0 posmatra kao promenljiva, tada je mnogo preglednije ako se umesto t 0 upotrebi oz-
naka koja se ee koristi za promenljivu, , pa se, uz dodatnu primenu osobine parnosti, dobija:
Dodatne osobine i primena delta impulsa pokazane su nakon objanjenja osobina FT.
1. Parsevalova teorema.
Po Parsevalovoj teoremi energija aperiodinog signala, E , moe se odrediti i u vremenskom i u
frekvencijskom domenu i ima, naravno, istu vrednost:
2 2
E= x(t ) dt = X(f ) df . (2.3.22)
E = x(t ) dt = x(t ) x (t ) dt = X ( f ) e j 2ft df x* (t ) dt =
2 *
*
j 2ft 2
= X ( f ) x (t ) e dt df = X ( f ) X ( f ) df = X ( f ) df . (2.3.22a)
*
2. Pomeranje u vremenu.
j 2ft j 2f ( + t 0 )
x(t t0 ) e dt = x ( ) e d =
= e j 2f t 0 x ( ) e
j 2f
d = e j 2f t 0 X ( f ) . (2.3.23a)
3. Linearnost.
Dokazuje se uvoenjem zbira dve funkcije u definicioni izraz i primenom osobina integrala.
1
F {x(a t )} =
f
X( ). (2.3.25)
a a
Ponovo se koristi smena a t = , ali se posebno razmatraju sluajevi a > 0 i a < 0 jer znak
konstante utie na znak granica integrala. Ova osobina ukazuje na recipronost vremena i ue-
stanosti: funkcije koje zauzimaju uzan interval u jednom domenu, zauzimaju irok interval u dru-
gom domenu i obrnuto. esto se koristi u praksi.
5. Dualnost.
Ovo je veoma apstraktna osobina koja se dokazuje primenom smene i vetom manipulacijom do-
bijenim izrazima. Ima interesantnu praktinu primenu, jer omoguava odreivanje nekih integra-
la koji se analitiki ne mogu izraunati. Koristi se u malom broju sluajeva koji e biti detaljno
objanjeni pri reavanju zadataka.
30 Osnovi telekomunikacija, skripta
Mnoenju dva signala u jednom domenu odgovara konvolucija njihovih spektara u drugom do-
menu. Osobina ima izuzetan znaaj i njena primena pojednostavljuje velik broj razliitih izvo-
enja. Dokazuje se na sledei nain:
j 2ft j 2ft
Z( f ) = z (t ) e dt = x(t ) y(t ) e dt =
= X ( ) e j 2t d y (t ) e j 2ft dt =
j 2 ( f )t
= y (t ) e dt X ( ) d = X ( ) Y ( f ) d . (2.3.27a)
s1 ( ) s2 (t + ) d , tada je R12 ( f ) = S1 ( f ) S2 ( f ) .
*
Ako je r12 (t ) = (2.3.28)
2
Funkcija S ( f ) naziva se spektralna gustina energije i pokazuje kako je energija signala s (t )
rasporeena po uestanostima. Spektralna gustina energije ima osobinu parnosti, kao i ampli-
tudski spektar ijim kvadriranjem je i nastala.
Izraz (2.3.29) ima izuzetan znaaj jer pokazuje da autokorelacija i spektralna gustina energije,
2
S ( f ) , ine transformacioni par.
Glava 2. Signali 31
Osobina se dokazuje parcijalnom integracijom desne strane izraza (2.3.30), ako se pretpostavi da
vai lim x(t ) = 0 , ime se eliminie drugi sabirak u parcijalnoj integraciji.
t
t
{ } ( f )
F x(t ) dt = F x( ) d = X ( f ) +
1
j 2f
. (2.3.31)
2
Dokaz ove osobine znatno je sloeniji i ovde nije detaljno razmatran. Moe se nai u [3].
10. Modulacija.
Pod pojmom modulacije podrazumeva se odreivanje spektra proizvoda signala i prostoperio-
dine (kosinusne) funkcije.
1
F {x(t ) cos(2f c t )} = [ X ( f f c ) + X ( f + f c )] (2.3.32)
2
Dokazuje se lako, korienjem Ojlerovog obrasca i oiglednih smena:
1 1
x(t ) e j 2f c t e j 2ft dt + x(t ) e j 2f c t e j 2ft dt =
2 2
1 j 2 ( f f c )t
x(t ) e dt + x(t ) e j 2 ( f + f c )t dt =
2
1
= [ X ( f f c ) + X ( f + f c )] . (2.3.32a)
2
11. Parnost.
U optem sluaju, FT je kompleksna funkcija kontinualne realne promenljive, f . Meutim, pos-
toje dva izuzetka:
1) ako je funkcija x(t ) parna, tada FT ima samo realni deo;
*
FT je funkcija koja ima osobinu konjugovano-kompleksne parnosti, tj. X ( f ) = X ( f ) . Ova
osobina lako se dokazuje smenom f f u definicionom izrazu (2.3.17). Odavde se vidi i da
je moduo ove funkcije parna, a argument neparna funkcija.
X ( f ) = X ( f ) e j ( f ) = P ( f ) + j Q ( f ) , (2.3.33)
gde je
X ( f ) moduo FT, naziva se i spektralna gustina amplituda ili amplitudski spektar,
( f ) argument FT, naziva se i spektralna gustina faza ili fazni spektar,
P( f ) realni deo FT i
Q( f ) imaginarni deo FT.
Meutim, postoji iroka klasa signala za koje je FT razliita od nule za sve uestanosti. Obino
je lim X ( f ) = 0 , pa se za irinu spektra uzima ono B za koje vai:
f
B
2 2
X(f ) df = 0,99 X ( f ) df . (2.3.34)
0 0
U intervalu irine B nalazi se 99% energije signala, a samim tim i sve znaajne komponente.
Postoji i alternativna definicija po kojoj je granica irine spektra taka na frekvencijskoj osi u
{ }
kojoj je X ( f ) = 0,1 max X ( f ) . Ova definicija zasniva se na osobini amplitudskog spek-
tra da moduo skoro uvek opada sa porastom uestanosti, ili se menja, sa priguenim oscilaci-
jama.
to se takoe ne moe direktno izvesti. Treba zapamtiti i sledee varijante prethodnih jednakosti:
j 2ft
e dt = ( f ) = 2 ( ) , (2.3.36c)
j 2ft
1 e df = (t ) . (2.3.36d)
x(t ) (t t0 ) = (t t0 ) x(t ) = ( t0 ) x(t ) d . (2.3.37)
Dakle, konvolucija sa pomerenim delta impulsom daje kao rezultat originalni signal pomeren za
istu veliinu i u istom smeru kao to je bio pomeren i delta impuls. Ovaj postupak ima ogroman
znaaj i veoma estu primenu, kako u razliitim dokazima u teoriji telekomunikacija, tako i u
reavanju brojnih praktinih problema.
34 Osnovi telekomunikacija, skripta
Sluajni signali
Signali kod kojih nije unapred odreeno ili poznato kakve e biti njegove vrednosti u svakom
trenutku nazivaju se sluajni signali. Ponekad se nazivaju i sluajni ili stohastiki procesi.
esto se posmatra skup sainjen od velikog broja sluajnih signala istog tipa, kao npr. mnogo
razliitih telefonskih ili telegrafskih signala, mnogo signala dobijenih snimanjem termikog kre-
tanja elektrona u otpornicima ili mnogo signala dobijenih na nekom komunikacionom kanalu.
Na osnovu poznatog dela sluajnih signala, odreuju se sledee statistike veliine (parametri):
- srednja vrednost,
- srednja kvadratna vrednost i
- autokorelacija.
Postoje i statistike veliine vieg reda, ali se veoma retko koriste u praksi.
Usrednjavanje po vremenu
Usrednjavanje po vremenu vri se za jedan od signala koji je lan ansambla, xk (t ) . Za svaku od
statistikih veliina primenjuje se odgovarajua formula:
T
1
Srednja vrednost: xk = lim xk (t ) dt . (2.3.39)
T 2T T
T
1
Srednja kvadratna vrednost: xk2 = lim 2
xk (t ) dt . (2.3.40)
T 2T T
Glava 2. Signali 35
T
1
Autokorelacija: rk (t ) = lim xk ( ) xk (t + ) d . (2.3.41)
T 2T T
Usrednjavanje po ansamblu
U postupcima usrednjavanja po ansamblu, prvo se od vrednosti odbiraka svih lanova ansambla
u istom trenutku, npr. t = t1 , formira skup vrednosti koji se naziva sluajna promenljiva, pa se
zatim odredi njena gustina verovatnoe, w( x, t1 ) . Sada se statistike veliine odreuju kao:
Srednja vrednost: x = x w( x, tm ) dx . (2.3.42)
x
2 2
Srednja kvadratna vrednost: x = w( x, t m ) dx . (2.3.43)
Autokorelacija se odreuje na osnovu statistike drugog reda. Prvo se od vrednosti odbiraka svih
lanova ansambla u dva trenutka, npr. t = t1 i t = t 2 , formira sluajna promenljiva, pa se zatim
odredi njena gustina verovatnoe, w( x1 , x2 , t1 , t 2 ) . Autokorelacija po ansamblu sada se odre-
uje kao:
r (t1 , t2 ) = x1 x2 w( x1, x2 , t1, t2 ) dx1 dx2 . (2.3.44)
Ako srednja vrednost i srednja kvadratna vrednost ne zavise od vremena, kae se da je ansambl
stacionaran. Ako su vrednosti dobijene po vremenu i ansamblu jednake, kae se da je ansambl
ergodian.
x(t ) t < T ,
xT (t ) = (2.3.45)
0 drugde.
X (f )2
W ( f ) = lim T . (2.3.46)
T 2T
Vana osobina stacionarnih i ergodinih signala jeste i veza koja postoji izmeu autokorelacije i
spektralne gustine snage. Navedene funkcije ine Furijeov transformacioni par. Ova osobina bie
dokazana i koristie se u kursevima iz oblasti Statistike teorije telekomunikacija.
36 Osnovi telekomunikacija, skripta
Reenje:
a) Primenom Ojlerovog obrasca na definicioni izraz (2.3.6), kompleksni koeficijenti mogu se na-
pisati u obliku:
T 2 T 2
1 1
s n = s (t ) cos(n0t )dt j s (t ) sin(n0t )dt , n = 1,2,....
T T 2 T T 2
1 1
sn = an j bn , n = 1,2,.... . (1)
2 2
Odavde se odreuje i obrnuta veza:
Ako se u kompleksnom obliku Furijeovog reda funkcije s (t ) suma rastavi na tri dela i to tako da
se izdvoji nulti sabirak, a sabirci sa pozitivnim i negativnim indeksima grupiu u posebne sume,
dobija se:
[ ]
s (t ) = s 0 + s n e jn 0 t + s n e jn 0 t .
n =1
Ako se u kompaktnom obliku Furijeovog reda primeni Ojlerov obrazac na kosinusnu funkciju,
dobija se:
1 1
s (t ) = A0 + An e j n e jn0t + An e j n e jn0t .
n =1 2 2
Poreenjem ovih izraza sledi:
A0 = s0 ,
An = 2 s n = 2 s n , n = 1,2,... , (3)
Poreenjem relacija (1) i (3), uz poznavanje osobina kompleksnih brojeva, lako se pokazuje da
vae i sledee jednakosti:
b
A0 = a0 , An = a n2 + bn2 , n = arctg n , n = 1,2,.... . (4)
an
s (t ) = s (t ) , (5)
2
T 2 T 2
an = s (t ) cos(n0t )dt + s (t ) cos(n0t )dt ,
T 0 0
2
T 2 T 2
bn = s (t ) sin(n0t )dt + s (t ) sin(n0t )dt . (6)
T 0 0
Svuda je u prvom integralu izvrena smena: t je zamenjeno sa t . Uvoenjem ove smene pro-
menjen je i znak granica integracije, zbog promene znaka ispred integrala zamenjene su granice,
a iskoriena je i osobina parnosti, odnosno neparnosti prostoperiodinih funkcija.
T 2
4
an =
T s(t ) cos(n 0t )dt , n = 1,2,.... ,
0
bn = 0 , n = 1,2,.... . (7)
Na osnovu izraza (2) vidi se da kompleksni koeficijenti kod parnih funkcija imaju samo realni
deo, dok im je imaginarni deo jednak nuli.
a0 = a n = 0 , n = 1,2,.... ,
T 2
4
bn =
T s(t ) sin(n 0t )dt , n = 1,2,.... . (8)
0
Ponovo se, na osnovu izraza (2), zakljuuje da kompleksni koeficijenti kod neparnih funkcija
imaju samo imaginarni deo, dok im je realni deo jednak nuli.
c) Ako signal nije ni paran ni neparan, koeficijenti Furijeovog reda izraunavaju se prema optim
definicijama. Obino se najjednostavnije odreuju koeficijenti kompleksnog oblika, jer se inte-
grali sa eksponencijalnim funkcijama reavaju lake nego integrali sa prostoperiodinim funkci-
jama.
s (t ) = se (t ) + so (t ) . (9)
Ako se u izrazu (9) izvri smena t = t i iskoristi osobina parnosti i neparnosti, dobija se:
s (t ) = se (t ) + so (t ) = se (t ) so (t ) . (10)
Izrazi (9) i (10) ine sistem od dve jednaine sa dve nepoznate. Reavanjem ovog sistema po
se (t ) i so (t ) , dobija se:
s (t ) + s (t )
se (t ) = , (11)
2
s (t ) s (t )
so (t ) = . (12)
2
Uvrtavanjem izraza (9) u definicione izraze za koeficijente Furijeovog reda vidi se sledee:
1) iz parnog dela signala (ako postoji) dobija se realni deo kompleksnog koeficijenta (ili an ko-
eficijent),
2) iz neparnog dela signala (ako postoji) dobija se imaginarni deo kompleksnog koeficijenta (ili
bn koeficijent).
E t 2,
s (t ) = (1)
0 drugde.
s(t)
/2 /2 t
x(t)
0 T t
-A
Reenje:
a) Amplitudski i fazni spektar odreuju se izraunavanjem koeficijenata kompleksnog oblika Fu-
rijeovog reda (2.3.6). Dobiju se sledee vrednosti:
sin n
s0 = E , s n = E
T
, n = 1,2,.... . (2)
T T
n
T
Amplitudski i fazni spektar za zadate odnose T prikazan je na slici 3. Treba primetiti sledee:
- za crtanje amplitudskog spektra treba izraunati moduo svakog od koeficijenata, ili iskoristiti
poznati oblik funkcije sin a /( a ) kao obvojnicu (anvelopu), pri emu se promenljiva a
posmatra kao kontinualna promenljiva. Na njoj treba uoiti take koje se dobiju iz izraza
n = a T / , gde je n ceo broj;
- za crtanje faznog spektra treba za svaki koeficijent odrediti fazu. Poto su u pitanju realni bro-
jevi, njihova faza zavisi samo od znaka koeficijenta. Za pozitivne brojeve ona ima vrednost
0 + 2k , a za negativne brojeve + 2k , uz potovanje neparnosti faznog spektra;
40 Osnovi telekomunikacija, skripta
- za koeficijente za koje je moduo jednak nuli, argument moe da bude bilo koja vrednost.
Sn
= 0.25 arg{ Sn }
T
-8 -4 0 4 8 n -8 -4 0 4 8 n
Sn
arg{ Sn }
= 0.5
T
-8 -4 0 4 8 n -8 -4 0 4 8 n
Sn
arg{ Sn } 4
= 0.75
T 2
-4
-8 0 4 8 n
-8 -4 0 4 8 n
2
b) Koeficijenti FR ovog signala mogu se izraunati prema definiciji. Meutim, rezultat dobijen u
zadatku pod a) ima veliki znaaj i ponekad je pogodno da se problemi reavaju svoenjem na taj
zadatak i primenom izraza (2). Signal x(t ) moe se izraziti preko s (t ) ako je: T = 1 2 ,
E = 2 A . Tada je:
E
x(t ) = s (t ) A . Poto je s0 = E = = A , koeficijenti Furijeovog reda e biti:
T 2
n
sin 2 A(1) k
= n = 2k + 1,
Xn = A
2
X0 = 0, (2k + 1) (3)
n 0
2 n = 2k .
Spektar signala x(t ) razlikuje se od spektra signala s (t ) po tome to nema jednosmernu kom-
ponentu i to je amplituda svakog harmonika dvostruko vea.
4 A
x1 (t ) = 2 X 1 cos 0 t = cos 0t .
Zbir prvog i treeg harmonika ima oblik:
4 A 4 A
x3 (t ) = 2 X 1 cos 0t + 2 X 3 cos 3 0t = cos 0t cos 3 0t .
3
Talasni oblici ova dva signala prikazani su na slici 4.
x1 (t )
x3 ( t )
T t
Slika 4. Signali x1 (t ) i x3 (t )
x(t ) = A e t .
Reenje:
a) Zadati signal nije ni parna ni neparna funkcija pa se ne mogu iskoristiti skraeni postupci za
odreivanje koeficijenata. Kompleksni koeficijenti Furijeovog reda ovog signala imaju oblik:
T T
T 2
1 e e 2 2
Xn = x(t ) e jn0t dt = A e jn ,
T T 2 T ( jn 0 )
jn
pri emu je iskoriena injenica da vai: e = e jn = (1) n .
42 Osnovi telekomunikacija, skripta
a njegova faza:
n 0
n = n + arctg . (2)
Konstanta odreuje se iz uslova iz teksta zadatka, prema kome se trai da bude 2 = 4 .
Dobija se jednaina:
2 0
arctg ( )= ,
4
4
sa reenjem = 2 0 = . Amplituda prvog harmonika ima vrednost:
T
e 2 e 2
A1 = 2
A
=
A
T 4 2 2 2 5
(
e 2 e 2 = 76.23 A , )
+
T T
a njegova snaga iznosi:
1 2
P1 = A1 2900 A 2 .
2
Prema (2.1.3a), ukupna snaga signala iznosi:
T 2
1
P = x 2 (t )dt 11400 A 2 ,
T T 2
a odnos snage prvog harmonika i ukupne snage, u dB , izraunava se kao:
P1
10 log = 5.95 dB .
P
x (t ) t T 4,
sm (t ) = m
0 drugde,
x1 (t ) = C1 ,
x2 (t ) = C 2 (1 4 t T ) ,
x3 (t ) = C3 cos(2t T ) .
Reenje:
Ukupne snage svakog od tri signala izraunavaju se posebno, najlake u vremenskom domenu.
Prema uslovu u tekstu zadatka, sve snage su meusobno jednake i tu vrednost oznaavamo sa
P . Vrednosti konstanti Cm , m = 1,2,3 izraavamo preko P i dobijamo:
1
za prvi signal: P = C12 , C1 = 2 P ,
2
1
za drugi signal: P = C 22 , C2 = 6P , (1)
6
1
za trei signal: P = C32 , C3 = 2 P .
4
Poto su sva tri signala parne funkcije, za odreivanje koeficijenata Furijeovog reda mogu se
upotrebiti i izrazi (7) u zadatku 2.3.1. Nakon paljivog sreivanja dobiju se sledei izrazi:
1 2(1) k
s1 (t ) = C1 + C1 cos[(2k + 1) 0t ] ,
2 k =0 ( 2 k + 1)
k
8C2 sin 2
1 4 cosk t ,
s2 (t ) = C2 + 0 (2)
4 k =1 2k 2
1 1
2C3 (1) k +1
s3 (t ) = C3 + C3 cos 0 t + cos 2k 0 t .
2 2
k =1 ( 4k 1)
Snage prvih harmonika, P1m , m = 1,2,3 , jednake su polovini kvadrata amplitude prvog harmo-
nika, tj. sabirka koji sadri cos 0t . Za prvi signal to je sabirak sa k = 0 , za drugi signal sabi-
rak sa k = 1 , a u treem signalu prvi harmonik ve je izdvojen. Dobiju se vrednosti:
Delimine snage PDm , m = 1,2,3 , jednake su zbiru snaga jednosmerne komponente i prvog
harmonika za svaki od tri signala. One sadre 90.5% , 86.8% odnosno 90.5% ukupne snage
signala, P .
Ovaj rezultat pokazuje da prvih nekoliko harmonika kod sva tri signala sadri najvei deo (oko
90% ) od ukupne snage signala.
s n (t ) = E n cos( 0 t + n ) , n = 1,2 .
Reenje:
a) Prema definiciji (2.3.13) autokorelacija signala s (t ) ima oblik:
T 2 T 2
1 1
r ( ) = s (t ) s(t + )dt = E 2 cos( 0t + ) cos( 0t + 0 + )dt =
T T 2 T T 2
T 2 T 2
E2 E2 E2
2T T 2 2T T 2
= cos( 0 )dt + cos(2 0 t + 0 + 2 )dt = cos( 0 ) .
2
Drugi integral u prethodnom izrazu ima vrednost jednaku nuli, a u prvom integralu izraz
cos( 0 ) nije funkcija vremena pa sam integral ima vrednost T koja se zatim skrauje.
T 2
1 E E
= E1 E 2 cos( 0 t + 1 ) cos( 0 0 t + 2 )dt = 1 2 cos( 0 + 1 + 2 ) .
T T 2 2
E1 E2
Za = 0 dobije se r12 (0) = cos( 2 1 ) , odakle se vidi da autokorelacija u nuli
2
zavisi od fazne razlike dva signala. Ukoliko su s1 (t ) i s 2 (t ) signali na ulazu i izlazu linearnog
etvoropola, prethodni rezultat moe se iskoristiti za merenje fazne karakteristike ovog etvo-
ropola. U svim integralima promenljiva t je privremena promenljiva koja nestaje u postupku
integracije.
Reenje:
a) Furijeova transformacija se, prema (2.3.17) i (2.3.33), moe napisati kao:
j 2ft
S( f ) = s(t ) e dt =
= s(t ) cos(2ft )dt j s(t ) sin(2ft )dt = P( f ) + j Q( f ) . (1)
Poto je cos(2ft ) parna, a sin( 2ft ) neparna funkcija, zamenom f sa ( f ) u (1) lako se
pokazuje da je P ( f ) parna, a Q ( f ) neparna funkcija uestanosti. Odavde sledi da je:
S ( f ) = P( f ) + j Q( f ) = P( f ) j Q( f ) = S ( f ) .
46 Osnovi telekomunikacija, skripta
S( f ) = P2 ( f ) + Q2 ( f ) ,
i parna je funkcija uestanosti, jer je S ( f ) = P 2 ( f ) + Q 2 ( f ) = S ( f ) .
Q( f )
( f ) = arctg ,
P( f )
Q( f ) Q( f )
i neparna je funkcija uestanosti, jer je ( f ) = arctg = arctg = ( f ) .
P( f ) P( f )
b) Ako je s (t ) parna funkcija, tada je proizvod s (t ) sin( 2ft ) neparna funkcija, pa za imagi-
narni deo vai Q ( f ) = 0 . Ako je s (t ) neparna funkcija, tada je s (t ) cos(2ft ) neparna funk-
cija, pa je realni deo jednak nuli, P ( f ) = 0 .
a za neparnu:
S ( f ) = jQ ( f ) = 2 j f (t ) sin( 2ft ) dt .
0
s( ) e
j 2f
e j 2ft 0 d = e j 2ft 0 F{ s (t ) }.
a) s (t ) = x(t ) y (t ) ,
2
b) u (t ) = x (t ) ,
c) v(t ) = x (t ) .
n
Glava 2. Signali 47
Reenje:
a) Po definiciji vai:
j 2ft j 2ft
S( f ) = s(t ) e dt = x(t ) y(t ) e dt .
S ( f ) = X ( ) e j 2t d y (t ) e j 2ft dt .
Zatim se izmeni redosled integracije:
S ( f ) = X ( ) y (t ) e j 2 ( f )t dt d ,
pa se dobije:
S( f ) = X ( ) Y ( f ) d . (1)
Rezultat odgovara osobini 6. i izrazu (2.3.27). U gornjim izrazima bilo je neophodno uvoenje
pomone promenljive koja ima karakter uestanosti i nestaje tokom integracije.
f < f2 + , f > f2 + ,
Za odreivanje gornje granice f treba uzeti maksimalnu vrednost , a za donju granicu f ,
minimalnu vrednost . Sledi:
f < f 2 + f1 , f > f 2 f1 .
irina spektra proizvoda dva signala jednaka je zbiru irina njihovih spektara.
Zadatak se moe reiti i na drugi nain, primenom osobina konvolucije u frekvencijskom do-
menu. Rezultat je, naravno, isti, jer irina konvolucije odgovara zbiru irina signala koji uestvu-
ju u konvoluciji.
2 f1 < f < 2 f1 .
c) Rekurzivnom primenom navedenog postupka n puta, dobija se sledei rezultat:
Reenje:
a) FT pomerenog delta impulsa, (t t 0 ) , moe se odrediti iz etvrtog definicionog izraza ako
j 2ft
se x(t ) zameni sa e . Tada je:
F{ (t t 0 )} = (t t 0 ) e j 2ft dt = e j 2ft0 . (2)
b) Treba izraunati integral: F{ 1 } =
j 2ft
e dt .
Ovaj integral ne moe se izraunati direktno. Meutim, poto je, prema (2.3.36d):
(t ) = e j 2ft df , (3)
( f ) = e j 2ft dt = ( f ) , odakle se vidi sledea veza:
Glava 2. Signali 49
F{ 1 } = ( f ) .
c) Po definiciji vai:
Y ( f ) = F{y (t )} = cos 2f 0t e
j 2ft
dt =
1 j 2 ( f f 0 )t 1
= e dt + e j 2 ( f + f 0 )t dt = [ ( f f 0 ) + ( f + f 0 )] .
2 2
Amplitudski spektar funkcije y (t ) prikazan je na slici 1. Fazni spektar svuda je jednak nuli pa
nije ni prikazan.
Y( f )
1 1
( f + f0 ) ( f f0 )
2 2
1
f0 f0 f
Slika 1. Amplitudski spektar funkcije y (t )
1
Z( f ) = [ ( f f 0 ) ( f + f 0 )] .
2j
Amplitudski spektri signala y (t ) i z (t ) identini su. Fazni spektar funkcije z (t ) ima vrednosti
za f = f 0 i za f = f 0 .
2 2
t
A e t 0,
s (t ) =
0 t < 0.
50 Osnovi telekomunikacija, skripta
Reenje:
a) FT signala s (t ) , po definiciji, ima oblik:
t
j 2ft 1
S( f ) = s(t ) e dt = A e e j 2ft dt = A .
0
1 + j 2f
A
S( f ) = e jarctg 2f = S ( f ) e j ( f ) . (1)
2
1 + (2f )
Spektralna gustina amplituda:
A
S( f ) = ,
2
1 + (2f )
i spektralna gustina faza ( f ) = arctg ( 2f ) , prikazane su na slici 1.
S(f)
2 (f)
f
f
-
2
1
b) Za f = f c vai uslov: arctg ( 2f c ) = , odakle je: 2f c = 1 , tj. f c = .
4 2
A 2
fc
2
Wc = S ( f ) df =
4
.
fc
Isti rezultat mogao se dobiti, na osnovu parnosti spektralne gustine energije, i kao dvostruka
vrednost istog integrala u granicama (0, f c ) .
Wc 1
= .
W 2
t
1 t , 1 2 t ,
a) x(t ) = 2 b) y (t ) = 2
0 drugde, 0 drugde,
cos 0t t ,
c) z (t ) = 2 za f 0 = 1 i f 0 = 4 .
0 drugde,
Reenje:
FT svih posmatranih signala moe se odrediti primenom definicionog izraza (2.3.17). Ovakvo
reavanje preporuujemo kao veoma korisnu vebu.
d k s (t ) M
dt k
= am (t t m ) , (1)
m=1
tj. signala kod kojih se, traenjem izvoda k -tog reda po vremenu, dolazi do funkcije koja se sas-
toji samo od pomerenih delta-impulsa, Furijeova transformacija moe se odrediti primenom po-
stupka koji se naziva impulsna analiza. U izrazu (1) t m su take u kojima funkcija s (t ) ima pre-
+
kid, a konstanta am je veliina skoka, am = s (t m ) s (t m ) . Konstanta am moe da bude i
pozitivna i negativna.
52 Osnovi telekomunikacija, skripta
FT desne strane jednaine (1) lako se izraunava, prema jedn. (2) u zad. 2.3.8. Sa druge strane,
odreivanje FT k tog izvoda, tj. leve strane izraza (1):
d k s (t )
Sk ( f ) = k
e j 2ft dt ,
dt
jt d k s (t )
primenom smena u = e , dv = dt , i parcijalne integracije uz uslov:
dt k
d k 1s (t )
= 0 , za k = 0,1,.. ,
dt k 1 t =
S k ( f ) = j 2f S k 1 ( f ) .
Poto funkcija odgovara svom nultom izvodu, iz prethodnog izraza lako se pokazuje da vai:
Sk ( f )
S( f ) = .
( j 2f ) k
1 M
odakle je: S ( f ) = am e j 2ft m .
( j 2f ) k
m =1
a) Signal x(t ) svodi se na oblik (1) ve nakon odreivanja prvog izvoda, tj. za k = 1 :
x (t ) = (t + ) (t ) .
2 2
Parametri za odreivanje S k ( f ) , prema (1), imaju vrednosti: M = 2 ; a1 = 1 ; t1 = 2 ;
a 2 = 1 ; t 2 = 2 , pa spektar signala x(t ) ima oblik:
1 j 2f 2 j 2f
2 = sin f .
X(f )= e e
j 2f f
Spektar ovog signala prikazan je na slici 1a. Spektralna gustina amplituda ima nule na uesta-
nostima, f = k , k 0 . Spektralna gustina faza uzima vrednosti zavisno od znaka X ( f ) ,
Glava 2. Signali 53
jer je X ( f ) realna funkcija (imaginarni deo jednak je nuli). Za one uestanosti na kojima je
X ( f ) > 0 , faza je ( f ) = 0 2k , a tamo gde je X ( f ) < 0 faza je ( f ) = 2k .
X( f )
-4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4
f
a)
Y( f )
-4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 f
b)
Z( f )
f 0 = 1
f 0 = 4
-4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 f
c)
Slika 1. Spektri signala x(t ) (a), y (t ) (b) i z (t ) (dva sluaja) (c)
2 4 2
y (t ) = (t + ) (t ) + (t ) , a njegova FT ima oblik:
2 2
54 Osnovi telekomunikacija, skripta
2
f
4 sin
1 4 2
Y( f ) = cos(f ) = .
( j 2f )2 2 f
2
Spektar je prikazan na slici 1.b.
sin ( f f 0 ) sin ( f + f 0 )
= + .
2 ( f f 0 ) ( f + f 0 )
Spektar signala z (t ) , za dve razliite vrednosti f 0 , prikazan je na slici 1c.
Poto je signal z (t ) proizvod pravougaonog impulsa i funkcije cos( 0 t ) , dobijeni spektar se,
prema jedn. (1) u zad. 2.3.7., moe izraunati i kao konvolucija njihovih spektara. Rezultat te
konvolucije jeste zbir dve pomerene kopije spektra pravougaonog impulsa. Na slici 1c) nije na-
crtan zbir nego samo skica dva signala koje treba sabrati.
y(t)
E
-T/2 T/2 t
-E
Slika 1. Signal y (t )
Glava 2. Signali 55
Reenje:
a) Neka je S ( f ) FT signala s (t ) . Autokorelacija je definisana izrazom (2.3.14).
Zamenom sa dobije se r ( ) = s(t ) s(t )dt .
Smenom = t , dokazuje se parnost: r ( ) = s( + ) s( )d = r ( ) .
F{r ( )} = s (t ) s (t + )dt e j2f d .
Ako se promeni redosled integracije i uvede smena = + t , pa zatim izvri razdvajanje inte-
grala, dobije se:
F{r ( )} = s (t ) s (t + ) e j 2f
d dt = s (t ) s ( ) e j 2f d e j 2ft dt =
j 2f
d s (t ) e j 2ft dt = S ( f ) S ( f ) = S ( f ) .
2
= s ( ) e (1)
Autokorelacija i spektralna gustina energije realne su i parne funkcije vremena odnosno uesta-
nosti i ine Furijeov transformacioni par:
2
r ( ) = S( f ) cos(2f )df .
T
E t ,
x(t ) = 2
0 drugde,
56 Osnovi telekomunikacija, skripta
2
E T 1 T,
rx ( ) = T
0 drugde.
Postupak odreivanja rx ( ) prikazan je na slici 2.
U prikazanom grafikom postupku jednu od podintegralnih funkcija (u ovom sluaju x(t ) ) fik-
siramo, a drugu funkciju (u ovom sluaju x(t + ) ) pomeramo du t ose i za svako (u op-
segu , ), mnoimo sa fiksiranom funkcijom, integralimo proizvod i rezultat upisujemo u
odgovarajuu taku na osi. Dok se menja u granicama ( , ), moe se zamisliti da
funkcija x(t + ) klizi zdesna ulevo.
c) Signal y (t ) moe se izraziti preko signala x(t ) , primenom pomeranja i skaliranja, na sledei
nain:
T T
y (t ) = x1 t + x1 t , gde je x1 (t ) = x(2t ) .
4 4
Primenom definicione formule (2.3.14) (u koju treba uvrstiti signal y (t ) , a zatim pomnoiti dva
binoma, razdvojiti dobijena etiri integrala i primeniti odgovarajue smene) moe se pokazati da
autokorelacija ovog signala ima oblik:
T T
ry ( ) = 2 r1 ( ) r1 ( ) r1 ( + ) , (2)
2 2
gde je r1 ( ) autokorelacija signala x1 (t ) . Izmeu r1 ( ) i r ( ) postoji sledea veza:
r1 ( ) = x1 (t ) x1 (t + )dt = x(2t ) x(2(t + ))dt =
1 1
= x( ) x( + 2 )d = r (2 ) ,
2 2
1 1
pa je ry ( ) = r (2 ) r (2 T ) r (2 + T ) . Ova funkcija prikazana je na slici 3.
2 2
Glava 2. Signali 57
x(t )
E
-T/2 T/2 T t
x(t + )
< < T E
T / 2 T +T / 2 t
x(t + )
T < < 0 E
T/2 T t
x(t + )
0 < <T
E
+T/ 2
T t
-T/2 T/2 T t
rx ( )
2
E T
-T T
Slika 2. Grafiki postupak za odreivanje autokorelacije
58 Osnovi telekomunikacija, skripta
ry ( )
2
E T
-T T
1 f
Koristei osobinu promene razmere FT: F{x ( at )} = X , lako se pokazuje da vai:
a a
fT
j
fT fT sin 2
1 f 1 f j
2 ,
Y( f ) = X e 2 X e 2 = j E T
2 2 2 2 fT
2
a traena spektralna gustina energije ima oblik:
2
2 fT
sin
2 2 2
Y ( f ) = E T 2 .
fT
2
r ( ) = P e T ,
Reenje:
a) Za signal s (t ) dat je analitiki izraz za autokorelaciju. Primenom osobine spomenute u
diskusiji posle izraza (2.3.46), po kojoj autokorelacija i spektralna gustina snage ine Furijeov
transformacioni par, kao i injenice da se radi o transformaciji parne funkcije, dobija se sledei
izraz:
Glava 2. Signali 59
0
2 PT
j 2f
W( f ) = r ( )e d = P e T e j 2f d + Pe T e j 2f d = .
0 1 + (2fT )2
fc
2 P P
P1 = 2 W ( f )df = arctg (2f cT ) = ,
0
2
2 fc
2 P 2f cT
P2 = 2 W ( f )df = arctg = 0.2 P .
1 + 2(2f T )2
fc c
Preko inioca 2 sa kojim je pomnoen integral obuhvaena je snaga za negativne uestanosti.
Ovaj signal je, u stvari, ureen skup brojeva. Ako brojevi pripadaju kontinualnom skupu vredno-
sti, govorimo o diskretnom signalu. Ako je izvrena njihova kvantizacija, radi se o digitalnom
signalu. U najveem delu teorije koja je ovde izloena smatramo da se radi o diskretnim signali-
ma. Efekti kvantizacije spomenuti su na kraju poglavlja 3.4.
Domen definisanosti diskretnog signala esto se naziva vremenski ili signalni domen.
Postoji itav niz analogija izmeu pojmova koji su ranije uvedeni za analogne signale i slinih
pojmova kod diskretnih signala. U nastavku su navedeni primeri koji pokazuju slinosti, ali i
razlike [2,4,5].
- Signal sa konanim trajanjem (signal koji je razliit od nule u konanom broju taaka):
n 0 n 3,
x ( n ) = xn = (2.4.3)
0 drugde.
60 Osnovi telekomunikacija, skripta
0 n < 0,
xn = n (2.4.4)
n 0.
- Jednini impuls:
1 n = 0,
n = (2.4.5)
0 drugde.
- Pomereni jednini impuls:
1 n = k,
nk = (2.4.6)
0 drugde.
- Jedinina funkcija (step funkcija):
0 n < 0,
un = (2.4.7)
1 n 0.
- Periodini signal:
Treba istai da je jedinini impuls kod diskretnih signala obina funkcija, za razliku od konti-
nualnih funkcija kod kojih je delta impuls definisan na poseban nain.
Primer periodinog diskretnog signala prikazan je na slici 2.4.1 a), dok je na slici 2.4.1 b) pri-
kazan sinusoidalni diskretni signal koji nije periodian, xn = A sin(n) , jer ne postoji ceo broj
n0 za koji vai jednakost sin( n) = sin(n + n0 ) .
Kod analognih signala, signal oblika x(t ) = sin(t ) ima osobinu periodinosti, ali mu je perioda
jednaka parnom multiplu broja .
xn
1
-2 4 n
0 2 10
-1
a)
xn
1
-2 4 10 n
0 2
b) -1
Kod diskretnih signala postoji znaajna razlika. Samo za vrednosti za koje vai < 1 / 2 dobi-
jaju se razliiti signali. Za ostale vrednosti relativne uestanosti, signali se ne razlikuju od onih iz
intervala < 1 / 2 . U definicionom izrazu (2.4.8) javlja se periodinost i po promenljivoj n i
po relativnoj uestanosti, sa periodom jednakom jedinici. To znai da se jednaki signali dobijaju
za 0 , 0 1, 0 2 ,... 0 k ,... gde je 0 uestanost za koju vai ogranienje vrednosti na
interval 0 < 1 / 2 , a k ceo broj.
Ova se osobina lako dokazuje jer je, npr. sin 2n( 0 + k ) = sin( 2n 0 + 2nk ) , pa za celo-
brojne n i k promena faze odgovara vrednosti 2 , a sinusna funkcija ima osobinu perio-
dinosti sa periodom 2 . Ilustracija ove osobine za funkcije xn = sin 2n (1 / 6) i
yn = sin 2n (7 / 6) pokazana je na slici 2.4.2.
xn , yn
1
n
-1
Osim intervala koji je simetrino postavljen oko koordinatnog poetka, ponekad se kao osnovna
perioda posmatra interval (0, 1) , u kom postoji konjugovano kompleksna simetrija izmeu vred-
nosti i 1 . Ova osobina dokazuje se slino kao i prethodna.
Treba istai i da pojam relativna uestanost ukazuje da je stvarna uestanost normalizovana (po-
deljena) sa nekom vrednou. Ako je diskretni signal nastao odabiranjem analognog signala, nor-
malizacija uestanosti izvrena je deljenjem sa uestanou odabiranja koja je koriena pri nas-
tajanju posmatranog diskretnog signala.
j
Ponekad se u literaturi ova transformacija oznaava kao X ( ) , X (e ) ili X (e jT ) .
Kontinualna promenljiva (malo grko slovo ksi) naziva se generalisana uestanost. Moe se
formalno povezati sa obinom uestanosti uz uslov da je izvrena normalizacija sa uestanou
f
odabiranja, tj. = . Domen nad kojim je definisana FTD naziva se frekvencijski ili trans-
fs
formacioni domen. FTD ima niz korisnih osobina. One su pokazane u nastavku.
1) Razliit je znak eksponenta, ali to nema naroit znaaj jer suma obuhvata i pozitivne i nega-
tivne vrednosti.
2) Za koeficijente Furijeovog reda periodinih analognih signala vai osobina konjugovano kom-
pleksne parnosti koeficijenata, xn = x n , pa se kao rezultat dobije realna vremenska funkcija.
Kod diskretnih signala takva parnost u optem sluaju ne vai pa je X ( ) kompleksna funkcija
realne promenljive.
Na osnovu svega navedenog moe se izvesti vaan zakljuak da je FTD X ( ) periodina kom-
pleksna funkcija i da ima periodu jednaku jedinici.
Lako se pokazuje da FTD ima veinu osobina koje ima i Furijeova transformacija:
Glava 2. Signali 63
I u ovom izrazu moe se zapaziti slinost sa izrazom za odreivanje koeficijenata Furijeovog re-
da. Promenljive i t zamenile su mesta, a perioda ima vrednost jednaku jedinici.
Zbog toga je za periodine diskretne signale definisana posebna vrsta transformacije pod nazi-
vom diskretna Furijeova transformacija (DFT). Ako je diskretni signal periodian, sa periodom
N , kae se da ima osnovnu uestanost 1 / N . Takav signal moe se razloiti na prostoperiodi-
ne komponente na uestanostima k / N , k = 0, 1, 2, ...., N 1 . Po definiciji, diskretna Furije-
ova transformacija ima oblik:
N 1 2
j k n
Xk = xn e N , k = 0, 1, 2, ...., N 1 . (2.4.12)
n=0
DFT ima nekoliko znaajnih osobina, slino kao i obian Furijeov red. Postoji, meutim, nekoli-
ko krupnijih razlika, odnosno novih osobina.
Prvo, broj harmonika je konaan i iznosi N , dakle jednak je periodi periodinog signala.
Drugo, praktino se koristi samo kompleksni oblik DFT opisan gornjim izrazima (ne koriste se
sume sa sinusnim i kosinusnim lanovima). Pod nekim uslovima (parnost odnosno neparnost
diskretnog signala) moe se desiti da koeficijenti DFT budu realni brojevi, ali takvi sluajevi
nemaju poseban znaaj.
Na kraju, DFT je jedina do sada definisana transformacija kod koje su i signal i njegov spektar
diskretni signali to je ini pogodnim za primenu u raunarskoj obradi signala.
Zbog toga je razvijen poseban postupak kojim se, razlaganjem postupka na meukorake, broj
potrebnih mnoenja znaajno smanjuje.
Postupak se naziva Brza Furijeova transformacija (Fast Fourier Transform, FFT). FFT, prema
tome, nije posebna transformacija, nego postupak za ubrzavanje izraunavanja DFT. Detalji pos-
tupka mogu se nai u svakoj knjizi iz digitalne obrade signala, npr. u [2,3]. Postoji vie varijanti
FFT ali su im osobine veoma sline.
Z-transformacija
Kod funkcija sa kontinualnom promenljivom ve je reeno je da se Furijeova transformacija pos-
matra kao deo optije, Laplasove transformacije, kod koje je promenljiva kompleksna veliina
s = + j , na imaginarnoj osi, dakle tamo gde je s = j .
Kod funkcija sa diskretnom promenljivom postoji takoe optija transformacija koja se naziva Z-
transformacija i definisana je kao
X ( z) = xn z n , (2.4.14)
n =
Odavde se lako sagledava i osobina periodinosti FTD, jer se osa kao osa nezavisne pro-
menljive praktino moe posmatrati kao veliina koja se dobija odmotavanjem jedininog kru-
ga u pravu beskonane duine.
a) delta impulsa, xn = n ;
1 0 n N 1,
c) pravougaonog prozora, z n =
0 drugde.
Reenje:
DFT zadatih signala odreuje se po definiciji (2.4.10).
a) X ( ) = xn e j 2n = 1 e j0 = 1.
n =
b) Y ( ) = yn e j 2n = e j 2k .
n =
Spektar pomerenog impulsa ima konstantnu amplitudu, kao i spektar odreen pod a), dok je
fazna linearno zavisna od promenljive .
N 1 N 1
j 2 sin N
c) Z ( ) = xn e j 2n
= e j 2n
=e 2
sin
.
n = n =0
Pri odreivanju ovog spektra koriene su formule za sumiranje geometrijskog reda poznate iz
matematike.
66 Osnovi telekomunikacija, skripta
Za svaki sistem mogu se uoiti ulazni ili pobudni signali (pobude), x1 (t ), x2 (t ),.....x N (t ) i iz-
lazni signali (odzivi), y1 (t ), y2 (t ),..... y K (t ) . Sistem je potpuno definisan ako je poznata zavis-
nost svakog odziva od pobudnih signala. U ovom kursu izuavaju se uglavnom sistemi sa jed-
nom pobudom i jednim odzivom. Kod takvih sistema je N = K = 1 , a zavisnost je obino data
u obliku:
y (t ) = [x(t )] , (3.0.1)
gde oznaava funkcionalnu zavisnost, ili operator i opisuje kako funkcionie sistem.
Prema tipu zavisnosti izlaznog od ulaznog signala, sistemi se dele na linearne i nelinearne, a sva-
ki od njih na inercijalne (sa memorijom) i neinercijalne (bez memorije). Sistemi sa memorijom
imaju osobinu da im vrednost odziva u svakom trenutku zavisi od vrednosti pobude u posmatra-
nom trenutku i ranijim trenucima (koji su prethodili posmatranom).
pri emu su h0 , h1 , h2 ,.... koeficijenti (ne zavise od pobude nego imaju konstantnu vrednost), a
i , i = 1, 2, ... vremenski intervali (vremenske konstante), kae se da je sistem linearan.
Linearni sistemi, kao to je ve reeno, dele se na sisteme bez memorije i sisteme sa memorijom.
Ako je bar jedna od konstanti i , i = 1, 2, ... razliita od nule, kae se da sistem ima memoriju.
Postoji vie naina da se pokae kako se odreuje odziv linearnog sistema sa memorijom na za-
datu pobudu. Posebnu ulogu u ovim dokazima igra delta impuls. Kada je pobudni signal jednak
delta impulsu, x(t ) = (t ) , tada se izlazni signal, y (t ) , naziva impulsni odziv. Obino se im-
pulsni odziv oznaava sa h(t ) pa, prema (3.0.1), vai jednaina: h(t ) = [ (t )] .
Ako linearni sistem ispunjava i uslov tzv. vremenske nezavisnosti (invarijantnosti), tada je odziv
na pomereni delta impuls jednak pomerenom impulsnom odzivu, tj. h(t ) = [ (t )] .
Osobina se relativno lako dokazuje, a jasna je i sama po sebi ako se shvati da vremenska neza-
visnost znai da je funkcionisanje sistema potpuno nezavisno od izbora koordinatnog poetka, tj.
take u kojoj je t = 0 .
Ako se pobudni signal, prema (2.3.21), napie u obliku konvolucije samog signala sa delta im-
pulsom, tj.:
x(t ) = x( ) (t ) d , (3.1.2)
i ako se operator iz izraza (3.0.1) primeni samo na veliine koje su funkcija vremena, t (ne i
privremene promenljive, ), dobija se:
y (t ) = [x(t )] = x( ) (t ) d =
= x( ) [ (t )] d = x( ) h(t ) d . (3.1.2a)
Izraz (3.1.2a) pokazuje da se odziv linearnog sistema moe odrediti pomou konvolucije pobude
i impulsnog odziva posmatranog sistema.
Na osnovu ve ranije pokazanih osobina FT, prema (2.3.27), direktno se zakljuuje da vai sle-
dea jednakost:
Y( f ) = H( f ) X( f ), (3.1.3)
Funkcija H ( f ) naziva se prenosna funkcija, funkcija prenosa, prenosna karakteristika ili frek-
vencijski odziv linearnog sistema. Funkcija prenosa je kompleksna funkcija. Funkcija prenosa i
impulsni odziv ine Furijeov transformacioni par i za njih vae sve ranije navedene osobine Fu-
rijeove transformacije.
68 Osnovi telekomunikacija, skripta
Funkcija prenosa H ( f ) moe se, kao i svaka kompleksna funkcija, predstaviti preko realnog i
imaginarnog dela, kao i preko modula i argumenta. Obino se koristi predstava preko modula i
argumenta kao:
H ( f ) = H ( f ) e j ( f ) = A( f ) e j ( f ) = A( f ) e j( f ) . (3.1.4)
Filtri se primenjuju u razliitim postupcima za obradu i prenos signala. Obino se problem koji
treba reiti uklapa u neku od sledeih kategorija:
- ako je zadata elektronska struktura linearnog sistema, treba odrediti funkciju prenosa i/ili im-
pulsni odziv;
- ako je zadata funkcija prenosa ili impulsni odziv, treba odrediti odziv na zadatu pobudu;
- ako je zadata funkcija prenosa, treba projektovati elektronsko kolo koje takvu funkciju realizuje
u praksi.
U okviru ovog udbenika objanjeni su jednostavniji primeri iz prve dve kategorije problema.
Ako je unapred zadata elektronska struktura linearnog sistema, funkcija prenosa odreuje se pos-
tupcima koji su detaljno analizirani na kursevima iz Osnova elektrotehnike i Teorije elektrinih
kola. Za potrebe analize elektrinih kola u telekomunikacijama, obino je dovoljno poznavanje
elementarnih osobina razdelnika napona, kao i redne i paralelne veze razliitih komponenata.
Kod jednostavnijih elektrinih kola, funkcija prenosa lako se izraunava kao kompleksna im-
pedansa ili transmitansa, korienjem kompleksnih izraza za impedanse otpornika ( R ), kale-
mova ( jL ) i kondenzatora (1 /( jC ) ).
Idealan prenos
Strogo posmatrano, idealan prenos podrazumeva da je izlazni signal jednak ulaznom. U praksi je
ovaj uslov malo ublaen time to je dozvoljeno da izlazni signal moe da ima promenjenu
amplitudu i moe da kasni za ulaznim signalom, tj. da postoji sledea veza:
y (t ) = A x(t t0 ) , (3.1.5)
Y ( f ) = A e j 2ft 0 X ( f ) = H ( f ) X ( f ) , (3.1.6)
j ( f )
odnosno da funkcija prenosa, koja je u optem sluaju data izrazom H ( f ) = A( f ) e ,
j 2ft
prema (3.1.6), kod idealnog prenosa ima oblik H ( f ) = A e 0
, tj. ima konstantnu ampli-
tudsku i linearno promenljivu faznu karakteristiku, odnosno linearno promenljivu karakteristiku
faznog kanjenja. Opisane osobine funkcije prenosa treba da budu zadovoljene u opsegu ue-
stanosti u kome je spektar ulaznog signala, X ( f ) , razliit od nule, jer samo u tom opsegu ue-
stanosti prenosni sistem ima uticaja na ulazni signal.
Zahtev za linearnou idealne fazne karakteristike treba dodatno objasniti. Ako se kroz idealan
sistem, koji unosi kanjenje t 0 , prenosi prostoperiodian signal oblika cos t , izlazni signal
imae oblik cos (t t0 ) = cos(t t 0 ) , pri emu je t 0 = 2f t0 promena faze. Za
svaku vrednost ulazne uestanosti, f , promena faze ima razliitu vrednost.
Ako nisu zadovoljeni uslovi za idealan prenos, javljaju se izoblienja zbog kojih izlazni signal
nije jednak ulaznom signalu. Za sluaj prostoperiodinog pobudnog signala, izoblienja se svode
na promenu amplitude i poetne faze. Postupak odreivanja odziva detaljno je opisan u zadatku
3.1.1c. Ako signal nije prostoperiodian, postupak je znatno sloeniji. Jedan jednostavan primer
pokazan je u zadatku 3.1.4, a optija analiza data je u poglavlju 5.1. i odgovarajuim zadacima.
Idealni filtri
Treba razlikovati idealan prenos od idealnih filtara. Postoje dve osnovne vrste idealnih filtara. To
su propusnici niskih uestanosti (NF filtri) i propusnici visokih uestanosti (VF filtri). Sve ostale
vrste filtara, propusnici opsega, nepropusnici opsega, kao i sloeniji tipovi filtara, dobijaju se
kombinacijama NF i VF filtara.
Idealni NF filtar
Idealni NF filtar ima funkciju prenosa:
e j 2ft 0 f fg ,
H NF ( f ) = (3.1.7)
0 drugde ,
Pomou inverzne Furijeove transformacije izraza (3.1.7), impulsni odziv NF filtra moe se odre-
diti u obliku:
hNF (t ) = 2 f g
[
sin 2f g (t t0 ) ]. (3.1.8)
2f g (t t0 )
Na slici 3.1.1. prikazana je funkcija prenosa idealnog NF filtra, a na slici 3.1.2. impulsni odziv
tog filtra. Transformacioni par koji ine pravougaoni impuls i funkcija oblika sin x / x veoma se
esto sree u telekomunikacijama, kako kod 1-D tako i kod 2-D signala. Zbog toga je veoma
korisno da se dobro shvati veza koja postoji izmeu ove dve funkcije. Vana je i injenica da se
transformacijom pravougaonog impulsa moe analitiki odrediti funkcija oblika sin x / x , dok
se inverzna transformacija realizuje samo pomou osobine dualnosti, poto ne postoje odgovara-
jui tablini integrali koji bi omoguili formalnu integraciju.
Sa slike 3.1.2. vidi se da idealni NF filtar ne zadovoljava uslov kauzalnosti, jer odziv na pobudu
u koordinatnom poetku poinje, teoretski, u t = . Odavde se zakljuuje da se idealni filtri
ne mogu praktino realizovati. U praksi se mogu realizovati filtri koji imaju priblino idealnu
funkciju prenosa, sa impulsnim odzivom koji poinje u trenutku kad se pojavi pobuda i lii na
zakasnelu i malo asimetrinu (deformisanu) funkciju sa slike 3.1.2.
H( f )
fg fg f
h (t )
2 f
g
1 t
2 f
g
Idealni VF filtar
Idealni VF filtar ima funkciju prenosa:
pomou osobine linearnosti, iz jednaine (3.1.9a) lako se dobija impulsni odziv u obliku:
sin[2f d (t t0 )]
hVF (t ) = (t t0 ) 2 f d . (3.1.10)
2f d (t t0 )
Na slici 3.1.3. prikazana je funkcija prenosa idealnog VF filtra, a na slici 3.1.4. impulsni odziv
tog filtra. Vae slini zakljuci kao i kod NF filtra.
H( f )
fd fd f
Slika 3.1.3. Funkcija prenosa idealnog VF filtra
h(t )
(t )
1 t
2 fd
- 2f d
Do ovog zakljuka moe se doi posmatranjem funkcije prenosa pojasnog filtra i poznavanjem
konvolucije funkcije sa pomerenim delta impulsom, opisane izrazom (2.3.37a).
Kao ekvivalent konvolucije dve funkcije u frekvencijskom domenu, u vremenskom domenu tre-
ba izvriti mnoenje njihovih inverznih transformacija, od kojih je jedna ve odreena kao
hNF (t ) , uz uslov f g = B , a druga odgovara inverznoj Furijeovoj transformaciji para delta im-
pulsa. Lako se pokazuje da je ova druga funkcija jednaka 2 cos 2f c t .
sin[2B (t t0 )]
hPF (t ) = 4 B cos 2f c (t t0 ) . (3.1.11)
2B (t t0 )
Na slici 3.1.5. prikazana je funkcija prenosa idealnog PF filtra, a na slici 3.1.6. impulsni odziv
tog filtra, za t 0 = 0 . Impulsni odziv ima oblik proizvoda funkcije tipa sin x / x , za koju se ras-
tojanje meu nulama odreuje pomou vrednosti B i kosinusoide, ija perioda zavisi od cen-
tralne uestanosti pojasnog filtra, f c .
Ni ovaj filtar ne moe se praktino realizovati. Mogue su samo razliite aproksimacije idealnog
filtra. Za praktinu primenu i aproksimacije filtara daju sasvim zadovoljavajue rezultate.
H( f )
1
f g fc fd fd fc fg f
h (t )
4B
t
1
2B
t
A e RC , t 0,
x(t ) =
0 , t < 0.
c) Amplitude i faze komponenti na izlazu kola ako ulazni signal ima oblik:
x(t) y(t)
C
Slika 1. RC kolo
74 Osnovi telekomunikacija, skripta
Reenje:
a) Funkcija prenosa kola moe se odrediti na dva naina: indirektno, preko impulsnog odziva u
vremenskom domenu i direktno, preko kompleksnih impedansi elektrinog kola. Poto je kolo na
slici 1. veoma jednostavno (razdelnik napona), mogu se napisati sledee jednaine u frekven-
cijskom domenu:
ZC
X ( f ) = (Z R + ZC ) I ( f ) , Y ( f ) = ZC I ( f ) , Y ( f ) = X( f ),
Z R + ZC
pa je funkcija prenosa:
1
Y( f ) ZC j 2fC 1
H( f ) = = = = .
X ( f ) Z R + ZC 1 1 + j 2fRC
R+
j 2fC
2t
1 2
2 2
Wx = x (t )dt = A e RC dt = A RC .
0
2
2
Wy = Y( f ) df , gde je Y ( f ) = H ( f ) X ( f ) FT izlaznog signala. Dalje je:
ARC
X ( f ) = F{x(t )} =
ARC
, Y( f ) = ,
1 + j 2fRC (1 + j 2fRC ) 2
Y ( f ) df = ( ARC )
df
= ( ARC )
2 2 2 df
Wy =
[ 1 + (2fRC ) ]
.
2 2 2
(1 + j 2fRC )
2
2
A 2 RC A 2 RC
2 2
2
Smenom = arctg (2fRC ) dobije se: Wy = cos d = .
4
Energija izlaznog signala u opsegu uestanosti (0 f g ) rauna se na isti nain kao W y , ali sa
promenjenim granicama. Konstanta (2) ispred integrala koristi se umesto integrala u simetrinim
granicama. Ovakva zamena mogua je samo kod parnih podintegralnih funkcija i esto se koristi
u telekomunikacijama:
fg
2 A 2 RC 1 1 Wyg 1 1
W yg = 2 Y ( f ) df = + , pa je = + 0.8 .
0
4 2 Wy 2
Glava 3. Sistemi za prenos i obradu signala 75
X p( f ) =
U
2
[
e j ( f f1 ) + e j ( f + f1 ) , ]
primenom inverzne FT na izraz (3.1.3), ima oblik:
j 2ft
y p (t ) = X p( f ) H( f )e df .
Primenjujui osobine delta impulsa, kao i princip superpozicije, lako se pokazuje da vai:
y p (t ) =
U
2
[
e j H ( f1 ) e j 2f1t + e j H ( f1 ) e j 2f1t .]
Koristei opte osobine modula i argumenta funkcije H ( f ) :
H ( f ) = A( f ) e j ( f ) , A( f ) = A( f ) = H ( f ) , ( f ) = ( f ) = arg{H ( f )} ,
izlazni signal dobija se u obliku:
y p (t ) = U A( f1 ) cos[2f1t + + ( f1 )] . (1)
Oblik odziva linearne mree na pobudu signalom sinusnog oblika dobija se tako to se ponovi
prethodni postupak sa poetnom fazom podeenom na = / 2 .
t
x(t ) = Ae t 0,
0 t < 0,
odrediti energije signala u takama B, C i D preko ukupne energije signala, kao i ukupnu
prenosnu karakteristiku kola od take A do D, pod uslovom da je f d = f g .
~
~ B
fg
A
+
D
C
~
~
fd
Slika 1. Sloeno kolo
Reenje:
a) Funkcija prenosa idealnog NF filtra, prikazana na slici 2., ima oblik:
1 f fg ,
H( f ) =
0 f > fg.
sin(2f g t )
h(t ) = 2 f g . (1)
2f g t
Ovaj izraz ponovo potvruje dobro poznatu vezu izmeu pravougaonog impulsa i njegovog
transformacionog para, funkcije oblika sin x x .
H( f )
fg fg f
Slika 2. Funkcija prenosa idealnog NF filtra
Glava 3. Sistemi za prenos i obradu signala 77
h(t )
2 fg
1 1 3 t
2 fg f 2 f
g g
Funkcija prenosa idealnog VF filtra, koji proputa samo komponente iznad donje granine ue-
stanosti f d , prikazana je na slici 4. i data izrazom:
0 f < fd ,
H( f ) = (2)
1 f fd ,
sin 2f d t
h(t ) = (t ) 2 f d . (3)
2f d t
H( f )
fd fd f
Slika 4. Funkcija prenosa idealnog VF filtra
h(t )
(t )
1 t
2 fd
- 2f d
1 f c B < f < f c + B,
H( f ) = (4)
0 drugde,
sin 2Bt
h(t ) = 4 B cos 2f c t . (5)
2Bt
Za sve tri prenosne karakteristike pretpostavljena je nulta fazna karakteristika.
H( f )
1
f g fc fd fd fc fg f
Slika 6. Funkcija prenosa idealnog pojasnog filtra
h(t )
4B
t
1
2
B
A
S B ( f ) = H NF ( f ) X ( f ) = , f < fg ,
1 + j 2f
A
SC ( f ) = HVF ( f ) X ( f ) = , f fd = f g . (6)
1 + j 2f
fg
2 1 2
WB = 2 S B ( f ) df = A 2
arctg (2f g ) =
W arctg (2f g ) ,
0
2
gde je W energija ulaznog signala koja se lako odreuje kao W = A 2.
s D (t ) = s B (t ) + sC (t ) .
Njegova FT ima oblik:
S D ( f ) = F{s B (t )} + F{sC (t )} = S B ( f ) + S C ( f ) .
Koristei izraz (6), za spektar signala u taki D i ukupnu funkciju prenosa mree, dobija se:
S D ( f ) = X ( f ) [H NF ( f ) + H VF ( f )] ,
to znai da je ukupna prenosna karakteristika H ( f ) data zbirom:
H ( f ) = H NF ( f ) + H VF ( f ) .
1 2
Ako je f d = f g , tada je H ( f ) = 1 , pa je WD = W = A .
2
Oigledno je da kroz NF filtar prolaze, bez izoblienja, sve komponente signala x(t ) do ue-
stanosti f g , a kroz VF filtar komponente iznad granine uestanosti f d .
Ako su donja i gornja granina uestanost jednake ( f d = f g ), na izlazu sistema dobija se neizo-
blien ulazni signal, x(t ) , jer su prenete sve njegove komponente. Ekvivalentna funkcija pre-
nosa sistema jednaka je jedinici na svim uestanostima.
gde je f r konstantna vrednost, tzv. rezonantna uestanost, a Q faktor dobrote ili Q -faktor.
80 Osnovi telekomunikacija, skripta
Reenje:
a) Amplitudska i fazna karakteristika sistema date su izrazima:
1 f f
A( f ) = , ( f ) = arctg Q r .
2
2f f fr f
1 + Q r
fr f
Funkcije su prikazane na slici 1. Vidi se da rezonantna uestanost odgovara vrednosti u kojoj je
imenilac prenosne funkcije jednak jedinici (i pri tom ima najmanji mogui moduo) jer je ima-
ginarni deo imenioca jednak nuli. U toj taki funkcija prenosa ima svoj maksimum.
a) A(f)
1
-f r
f g1 f f g2 f
r
(f)
b)
-f r fr f
A( f r )
20 log[ A( f r )] 20 log[ A( f g )] = 3 dB , odnosno = 2.
A( f g )
1 1
A( f g ) = = ,
f g fr
2 2
1 + Q2
fr f g
po nepoznatoj f g . Dobija se bikvadratna jednaina iz koje jedan par reenja ima vrednosti:
- x
-
2
Reenje:
a) FT ulaznog signala, koji ima oblik pravougaonog impulsa, u (t ) , odreena je u zadatku
2.3.10.a) u obliku:
sin f
U ( f ) = A .
f
82 Osnovi telekomunikacija, skripta
Izlazni signal moe se odrediti preko inverzne Furijeove transformacije spektra izlaznog signala,
Y ( f ) , dobijenog kao Y ( f ) = U ( f ) H ( f ) , gde je funkcija prenosa idealnog filtra definisana
izrazom (3.1.7), za t 0 = 0 . Dobija se:
fg fg
j 2ft sin f
y (t ) = U ( f ) e df = A f
cos(2ft )df . (1)
fg fg
U gornjem integralu koriene su osobine parnosti realnog i neparnosti imaginarnog dela kom-
pleksnog izraza. Poto se integral izraunava u simetrinim granicama, dobija se da je imaginarni
deo (jednak integralu neparne funkcije u simetrinim granicama) identiki jednak nuli.
fg
A sin[f ( + 2t )] sin[f ( 2t )]
fg
2 f
y (t ) = df + df =
f fg
f
g
fg
A sin[f (2t + )] sin[f (2t )]
fg
2 f
= df df .
f fg
f
g
Uvoenjem smene x = f (2t + ) u prvi i x = f (2t ) u drugi integral, kao i primenom
osobine koju ima integral parne funkcije u simetrinim granicama, dobija se:
2f g (t + 2 ) 2f g (t 2 )
A sin x sin x
y (t ) =
x
dx x
dx .
0 0
Uvoenjem funkcije Si (x) , definisane u tekstu zadatka, konano se dobija izlazni signal u
obliku:
y (t ) =
A
{ [ ] [
Si 2f g (t + 2 ) Si 2f g (t 2 ) ] }.
Na slici 2. prikazan je oblik funkcije y (t ) za zadate vrednosti f g .
Poreenjem tri pokazana rezultata moe se zapaziti sledee: sa porastom granine uestanosti
NF filtra izlazni signal postaje sve sliniji pobudnom pravougaonom impulsu, jer se smanuje
ukupna irina a poveava irina maksimuma izlaznog impulsa.
Ovo se moglo i oekivati, jer prenos signala kroz sistem koji ima veoma irok propusni opseg
(pa malo oteuje njegov spektar), daje izlazni signal koji je jednak ulaznom.
Glava 3. Sistemi za prenos i obradu signala 83
y(x)=y( 2 f gt )
fg = 1
A 2
-A
Si(x - 2 ) A/2
x=2 fgt
A Si(x+ ) 2
2
-A/2
y(t)
fg = 1
A 2
A/2
- 3 - - 3 t
2 2 2 2
y(x)
A fg = 1
A Si(x - )
-
A/2
x
A Si(x+)
-A/2
y(t)
fg = 1
A
- t
y(x)
A fg = 2
-A
Si(x-2) A/2
-3 - 2 - 2 3 x
A Si(x+2)
-A/2
y(t)
A fg = 2
- - 3 - 3 t
4 4 4 4
Slika 2. Nastavak
Njihova analiza vri se samo u vremenskom domenu, zato to ne postoje paralelni postupci za
odreivanje odziva u frekvencijskom domenu. Analiza se zasniva na razvoju funkcionalne za-
visnosti y = f (x ) u stepeni red. U prethodnom izrazu u oznaavanju je izostavljena zavisnost
ulaznog i izlaznog signala od vremena, ( x = x (t ) , y = y (t ) ), jer ne utie na postupak a uslo-
njava zapis. Stepeni red obino se zapisuje u obliku:
y = y0 + ak ( x x0 ) k , (3.2.1)
k =1
gde je x0 jednosmerna komponenta ulaznog signala, a ostale konstante opisuju sistem i imaju
vrednosti:
Glava 3. Sistemi za prenos i obradu signala 85
1 d k f ( x)
y0 = f ( x0 ) i ak = . (3.2.2)
k! dx k x = x
0
U praksi se obino uzima u obzir samo N prvih, najznaajnijih sabiraka pa se za takav sistem
kae da je u pitanju nelinearni sistem N tog reda.
n -tog reda.
Primer:
Neka je ulazni signal prostoperiodian, oblika x = x(t ) = cos 1t i neka je N = 2 . Signal na
izlazu nelinearnog sistema tada je jednak:
a2 a
y = a1 cos 1t + a2 cos 2 1t = + a1 cos 1t + 2 cos 21t . (3.2.4)
2 2
U izlaznom signalu zapaamo sabirak proporcionalan ulaznom signalu, kao i dva sabirka nastala
usled postojanja kvadratnog lana: jednosmernu komponentu i drugi harmonik ulaznog signala.
Slina analiza vri se i za sluaj kada je N > 2 i za sloenije oblike ulaznog signala.
Redna veza
Kod redne veze linearnih sistema analiza se daleko lake vri u frekvencijskom domenu. Ekviva-
lentna prenosna funkcija lako se odreuje kao proizvod svih prenosnih funkcija koje postoje u
vezi:
N
He ( f ) = Hk ( f ) . (3.3.1)
k =1
86 Osnovi telekomunikacija, skripta
x(t) y(t)
H1(f) H2(f) HN(f)
a)
H1(f)
HN(f) H2(f)
b) c)
Slika 3.3.1. Primeri sloenih sistema: redna veza (a), paralelna veza (b) i povratna sprega (c)
Kod kombinovane redne veze, u kojoj postoje linearni i nelinearni sistemi, analiza se vri pos-
tepeno, od bloka do bloka. Pri tom se za nelinearne sisteme koristi iskljuivo vremenski domen.
Za linearne sisteme izbor domena u kom se odreuje odziv zavisi od konkretne situacije.
Paralelna veza
I kod paralelne veze linearnih sistema, kao na slici 3.3.1b, analiza se obino vri u frekven-
cijskom domenu. Ekvivalentna prenosna funkcija odreuje se kao suma svih prenosnih funkcija
koje postoje u vezi:
N
He ( f ) = Hk ( f ) . (3.3.2)
k =1
Kod kombinovane paralelne veze, u kojoj postoje linearni i nelinearni sistemi, analiza se vri po-
stepeno, od bloka do bloka. I ovde se za nelinearne sisteme koristi iskljuivo vremenski domen,
a za linearne sisteme izbor zavisi od konkretne situacije.
Povratna sprega
Kod povratne sprege linearnih sistema, moe se odrediti ekvivalentna funkcija prenosa. Za sis-
tem kao na slici 3.3.1c, dobije se da je:
Y( f ) H1 ( f )
H( f ) = = . (3.3.3)
X ( f ) 1 H1 ( f ) H 2 ( f )
Ako se ulazni i povratni signal sabiraju, u imeniocu funkcije prenosa dobija se znak () . Ovaj
tip povratne sprege naziva se pozitivna povratna sprega. Ako se povratni signal oduzima od ulaz-
nog, u imeniocu funkcije prenosa dobija se znak (+ ) . Ovaj tip povratne sprege naziva se nega-
tivna povratna sprega. Kod povratne sprege, zbog postojanja razlomka i mogue nulte vrednosti
imenioca, postoji problem stabilnosti sistema. U sluaju da se na nekim uestanostima vrednost
imenioca pribliava nuli, moe doi do nekontrolisanog porasta vrednosti izlaznog napona, pa se
kae da je sistem postao nestabilan.
Glava 3. Sistemi za prenos i obradu signala 87
x(t)
A 2
A
k.k.
y(t)
A 3 +
B
k.k.
A2
Slika 1. Linearni sistem sa kolima za kanjenje
Reenje:
a) Da bi se odredila ukupna prenosna funkcija nekog sloenog sistema, potrebno je prvo odrediti
prenosne funkcije svih delova sistema. Prenosna funkcija kola za kanjenje, Hk ( f ) , odreuje se
primenom FT na izraz koji opisuje rad takvog kola:
y (t ) = x(t ) ,
odakle se lako dobija:
H k ( f ) = e j 2f .
Prenosna funkcija pojaavaa sa pojaanjem Ak jednaka je vrednosti Ak i ne zavisi od ue-
stanosti (smatra se da je pojaava idealan).
Signal u taki B dat je, na osnovu slike 1., kao zbir tri signala:
y (t ) = A2 x(t ) + A3 x(t ) + A2 x(t 2 ) .
FT signala y (t ) odreuje se na osnovu osobina Furijeove transformacije kao:
Y ( f ) = A2 X ( f ) + A3 X ( f )e j 2f + A2 X ( f )e j 4f =
[
= A2 + A3 e j 2f + A2 e j 4f ] X( f ),
odakle se funkcija prenosa dobija u obliku:
88 Osnovi telekomunikacija, skripta
Y( f )
H( f ) = = A2 + A3 e j 2f + A2 e j 4f .
X(f )
j 2f
b) Uvrtavanjem brojnih vrednosti, izdvajanjem zajednikog lana e i sreivanjem izraza,
za date vrednosti konstanti A2 i A3 , dobije se
H ( f ) = (1 + cos 2f ) e j 2f .
Iz prethodnog izraza vidi se da amplitudska karakteristika ima oblik A( f ) = 1 + cos 2f , a
fazna karakteristika ( f ) = 2f . Karakteristika faznog kanjenja ima oblik ( f ) = 2f .
Ovakva funkcija prenosa ima karakteristian oblik i ponekad se naziva izdignuti kosinus (engl.
Raised Cosine).
c) Ovaj deo zadatka najlake se reava u vremenskom domenu. Izlazni signal dobija se sabi-
ranjem tri signala koji se dobiju u pojedinim granama linearnog sistema, pomeranjem ulaznog
signala za 0 , i 2 , i mnoenjem sa A2 , A3 i A2 respektivno.
Rezultati su prikazani na slici 2. Sa slike se vidi da se, na intervalima u kojima se dva ili vie
signala preklapaju, stvarna vrednost signala dobija algebarskim sabiranjem signala.
a) x(t) b) y(t)
1 A3
A2 A2
t/2 t/2 t 0 2 t
0
=2 t
c) y(t) d) y(t)
A 2+A3
A3
A2 A2
2 t
0 0 2 3 t
= t = 2t
A H(f) d + D
B dt C
E
k.k.
2
Slika 1. Sloen linearni sistem
Reenje:
Neka su Furijeove transformacije signala u takama A , B , C i D : U A ( f ) , U B ( f ) ,
U C ( f ) i U D ( f ) , respektivno. Funkcija prenosa izmeu taaka A i D ima oblik:
U D ( f ) U B ( f ) UC ( f ) U D ( f )
H AD ( f ) = = . (1)
U A( f ) U A( f ) U B ( f ) UC ( f )
i odreuje se na osnovu definicije funkcije prenosa za svaku deonicu:
H AD ( f ) = H AB ( f ) H BC ( f ) H CD ( f ) , H AB ( f ) = H ( f ) .
Deonica BC sadri diferencijator. U vremenskom domenu diferencijator se opisuje relacijom:
du B (t )
uC (t ) = .
dt
Furijeova transformacija signala u taki C ima oblik:
du (t ) du B (t ) j 2ft
F B = e dt .
dt
dt
U C ( f ) = j 2fU B ( f ) .
Funkcija prenosa diferencijatora je, prema tome:
UC ( f )
H BC ( f ) = = j 2f .
UB( f )
Funkcija prenosa deonice CD odreuje se na osnovu izraza:
U D ( f ) = UC ( f ) +U E ( f ) , U E ( f ) = U D ( f ) e j 4f ,
( )
U D ( f ) 1 e j 4f = U C ( f ) , u obliku:
90 Osnovi telekomunikacija, skripta
UD( f ) 1 e j 2f
H CD ( f ) = = = .
U C ( f ) 1 e j 4f 2 j sin 2f
Ukupna funkcija prenosa ima oblik:
sin 2f j 2f e j 2f 1
H AD ( f ) = e j 2f = .
2f 2 j sin 2f 2
sin 2f
U A ( f ) = 2U .
2f
U taki B , spektar signala ima oblik:
2
sin 2f
U B ( f ) = U A ( f ) H AB ( f ) = 2U e j 2f . (2)
2f
Da bi se odredio oblik ove funkcije u vremenskom domenu, potrebno je odreeno iskustvo i tre-
ba dobro poznavati osobine FT. Naravno, mogue je i direktno izraunavanje, ali se na taj nain
esto dobijaju integrali koji sadre funkcije tipa sin x / x pa zbog toga nisu direktno reivi.
Poto je kvadratni lan u izrazu (2) ekvivalentan mnoenju signala u zagradi sa samim sobom u
frekvencijskom domenu, vremenski oblik dobija se konvolucijom inverzne transformacije (u
ovom sluaju pravougaonog impulsa) sa samom sobom u vremenskom domenu.
Treba obratiti posebnu panju na vrednosti konstanti sa kojima se mnoe pojedini signali na slici
2, jer sama funkcija sin( 2f ) /( 2f ) odgovara spektru funkcije irine 2 , povrine 1 .
Kad se izrauna opisana konvolucija, dobije se signal u taki B . Ovaj signal ima oblik trougao-
j 2f
nog impulsa, amplitude U i trajanja 4 . Poslednji inilac u izrazu (2), oblika e , poka-
zuje da dobijeni signal treba dodatno zakasniti za . Signal u taki B prikazan je na slici 2.
Signal u taki C jednak je prvom izvodu trougaonog impulsa. Treba poznavati osnovne osobine
prvog izvoda da bi se dobio signal sa dve vrednosti, jednom pozitivnom (pozitivan nagib) a dru-
gom negativnom (negativan nagib).
Signal u taki D ima isti oblik kao i signal u taki A , ali ima upola manju amplitudu:
1
U D ( f ) = H AD ( f )U A ( f ) = U A ( f ) ,
2
1
u D (t ) = u A (t ) .
2
Glava 3. Sistemi za prenos i obradu signala 91
u A (t )
- 2 3 t
u B (t )
U
- 2 3 t
uC (t )
U
- 2 3 t
u D (t )
- 2 3 t
Blok ema diskretnog sistema sa jednim ulazom i jednim izlazom prikazana je na slici 3.4.1.
xn xn-1 yn
T
a b c
T
vn vn-1
gde je f n zavisnost koja je, u optem sluaju, zavisna od vrednosti n , tj. vremena, pa izlazni
signal u svakom trenutku n zavisi od:
- trenutnog oblika funkcionalne zavisnosti, f n ,
Osim ove zavisnosti moe se dodati i povratna sprega, preko koje izlazni signal moe da zavisi i
od prethodnih vrednosti izlaznog signala. Analiza ovakvih sistema bila bi veoma sloena i u
praksi se, sreom, ne koristi. Za praktine sisteme bez povratne sprege obino vae sledea ogra-
nienja koja znatno pojednostavljuju rad:
1) Kauzalnost. U praksi se ne moe ostvariti zavisnost izlaznog signala od buduih vrednosti po-
budnog signala.
2) Linearnost. Obino se veza izmeu trenutne vrednosti izlaznog signala i ulaznog signala izra-
ava kao:
yn = hn, k xk , (3.4.1a)
k =
gde su hn, k koeficijenti koji opisuju sistem. U ovom izrazu kauzalnost nije uzeta u obzir. Kada
bi se uvela kauzalnost, gornja granica u sumi bila bi zamenjena sa n . Tada bi izlazni signal imao
oblik:
n
yn = hn, k xk . (3.4.1b)
k =
Glava 3. Sistemi za prenos i obradu signala 93
Sabira
Sabira je kolo u kome se sabira dva ili vie ulaznih signala i daju izlazni signal. Primer je poka-
zan na slici 3.4.2.
x1n
yn = x1n + x2n
x2n
yn = x1n + x2 n . (3.4.3)
94 Osnovi telekomunikacija, skripta
Mnoa
Mnoa je kolo u kome se ulazni signal mnoi datom konstantom i tako formira izlazni signal.
xn A yn = Axn
y n = A xn . (3.4.4)
Kolo za kanjenje
Kolo za kanjenje na svom izlazu daje signal koji kasni u odnosu na ulazni signal za 1 , odnosno
za jedan period odabiranja. Primer je pokazan na slici 3.4.4.
xn T yn = xn-1
yn = xn 1 . (3.4.5)
To znai da je signal na izlazu pomeren udesno u odnosu na signal na ulazu, pa je u svakoj taki
vrednost izlaznog signala jednaka prethodnoj vrednosti ulaznog signala.
Povratna sprega
Ako se bilo gde u sistemu izlazni signal vraa unazad, dalje od izlaza, i ponovo uestvuje u pro-
raunu, kae se da postoji povratna sprega. Primer povratne sprege pokazan je na slici 3.4.5. Iz-
lazni signal vraa se na sabira i ponovo, uz dodatno kanjenje, uestvuje u formiranju izlaznog
signala. U povratnoj petlji uvek mora da bude postavljeno bar jedno kolo za kanjenje. Even-
tualno pojaanje u petlji ne sme da bude vee od 1 .
xn yn
a T
ayn-1 yn-1
Slika 3.4.5. Kolo sa povratnom spregom
Glava 3. Sistemi za prenos i obradu signala 95
vn = a xn + b xn 1 + yn ,
yn = c vn 1 . (3.4.6a)
Kombinovanjem jednaina uvek se moe dobiti jedna jednaina koja pokazuje zavisnost izlaz-
nog signala od trenutne vrednosti i prethodnih vrednosti ulaznog signala. Ako u sistemu postoji
povratna sprega, jednaina e sadravati i zavisnost od prethodnih taaka izlaznog signala. Za
posmatrani primer dobije se izlazni signal u obliku:
yn = a c xn 1 + b c xn 2 + c yn 1 . (3.4.6b)
Pomou ove jednaine uvek se, uz poznat pobudni signal, moe odrediti izlazni signal. Linearna
diferencna jednaina sa konstantnim koeficijentima uvek se moe napisati u obliku:
M K
yn = bm xn m + ak yn k . (3.4.7)
m=0 k =1
Na slici 3.4.6. pokazana je blok ema filtra koji odgovara diferencnoj jednaini datoj izrazom
(3.4.7) za M = K = 3 .
Na slici 3.4.7. pokazan je veoma jednostavan filtar. U poreenju sa jednainom (3.4.7) vidi se da
za sve koeficijente ak vai ak = 0 , tj. da nema povratne sprege preko koje bi se izlazni signal
vraao u sistem. Impulsni odziv ovakvog filtra ima oblik:
hn = 2 n 0.5 n 1 . (3.4.8)
Ovakvi filtri nazivaju se FIR (engl. Finite Impulse Response) filtri, odnosno filtri sa konanim
impulsnim odzivom.
96 Osnovi telekomunikacija, skripta
Na slici 3.4.8. pokazan je filtar kod koga postoji povratna sprega. Takav filtar ima impulsni od-
ziv sa beskonanim trajanjem:
hn = (3 / 4) n u n 1 . (3.4.9)
b0 b1 b2 b3
yn
a3 a2 a1
T T T
yn-3 yn-2 yn-1
xn
T
1
2 2
yn
yn
3
4
xn
T
FIR filtri su jednostavniji za analizu od IIR filtara, i uvek su stabilni, tj. nikad se ne moe desiti
da izlazni signal pone nekontrolisano da raste. IIR filtri su, meutim, znatno efikasniji jer se sa
manje komponenti (kola za kanjenje i sabiraa) u odnosu na FIR filtre preciznije realizuju
zahtevane prenosne karakteristike.
Za svaki postupak projektovanja postoje detaljno razraeni algoritmi. Detalji postupaka proua-
vaju se u posebnom predmetu, nazvanom Digitalna obrada signala.
Naroit znaaj u digitalnoj obradi signala igra numerika tanost postupka. Postoje tri osnovna
razloga:
Zbog navedenih razloga postupak projektovanja filtara neophodno mora da obuhvati i detaljno
testiranje sistema i eventualne korekcije parametara kako bi se umanjili nepoeljni efekti. Detalji
nisu tema ovog udbenika. Mogu se nai u specijalizovanoj literaturi [3].
98 Osnovi telekomunikacija, skripta
4. DIGITALIZACIJA SIGNALA
Najvei deo komunikacionih sistema u prolosti (do poetka osamdesetih godina prolog veka)
korien je za prenos analognih signala. Razvojem tehnologije i ureaja za obradu i prenos sig-
nala, kao i teoretskih saznanja, od kraja sedamdesetih godina prolog veka poinje sve intenziv-
niji razvoj postupaka zasnovanih na sasvim drugaijim principima. Osnov novih postupaka ine
digitalizacija analognih signala, obrada i prenos digitalnih signala.
Kodovanje je poseban postupak kojim se dobijene vrednosti odbiraka opisuju (zamenjuju) ne-
kom oznakom (kodnom rei). U toku prenosa, kodna re predstavlja originalnu vrednost odbirka.
fs 2 B . (4.1.1)
Sistem za odabiranje moe se predstaviti emom na slici 4.1.1. Na slici je prikazan deo za oda-
biranje, sastavljen od mnoaa, kao i deo za rekonstrukciju signala, NF filtar.
x(t ) s(t ) y (t )
~
~
fg
xs (t )
Slika 4.1.1. Sistem za odabiranje
gde je u (t ) impuls odabiranja. Na izlazu mnoaa dobija se signal s (t ) koji se naziva diskreti-
zovani signal ili signal odbiraka:
s (t ) = x(t ) x s (t ) = x(t ) u (t kT ) . (4.1.3)
k =
Ovaj signal, dodue, i dalje je analogni signal. Meutim, ako se odabiranje vri periodinom po-
vorkom delta impulsa (tzv. idealno odabiranje), dobijene vrednosti u trenucima odabiranja formi-
raju diskretni signal, sn = x(nT ) . Signal s (t ) prenosi se od predajnika, u kom je izvreno oda-
biranje, kroz odgovarajui sistem za prenos, do prijemnika, u kom se vri rekonstrukcija.
Posmatrano bez matematikih izraza, odbirke treba uzimati dovoljno esto da prenesu kompletnu
informaciju o promenama vrednosti signala. 'Dovoljno esto' znai da unutar svake periode naj-
bre postojee promene (a to je ba prostoperiodina promena za koju je uestanost najvea i
jednaka irini spektra, B ), treba uzeti bar dva odbirka. Ako je ovaj uslov zadovoljen za najbru
promenu, sigurno e biti zadovoljen i za sve sporije promene, kod kojih je perioda promene ve-
a, pa e se u toku jedne njihove periode uzeti i vie od dva odbirka.
100 Osnovi telekomunikacija, skripta
Uestanost odabiranja koja je jednaka dvostrukoj maksimalnoj uestanosti u spektru ulaznog sig-
nala naziva se i Nikvistova uestanost odabiranja (Nyquist Sample Rate). Interesantno je i tuma-
enje po kom u svakoj sekundi treba preneti bar po dva podatka za svaki Hz iz irine spektra
signala. Npr. za signal ija je irina spektra B = 4 kHz treba preneti bar 8000 podataka (od-
biraka) u svakoj sekundi.
= un ( f n f s ) . (4.1.4)
n =
Poto se signal odbiraka, prema (4.1.3), dobija mnoenjem dva signala, spektar signala odbiraka
jednak je konvoluciji spektra (4.1.4) i spektra originalnog signala, X ( f ) . Poto se radi o konvo-
luciji sa povorkom pomerenih delta impulsa, primenom ranije pokazanog postupka, rezultat e
imati oblik zbira pomerenih originalnih spektara. Spektar signala odbiraka dobija se u obliku:
S( f ) = un X ( f n f s ) . (4.1.5)
n =
Glava 4. Digitalizacija signala 101
Svi spektri pokazani su na slici 4.1.2. za sluaj kada se odabiranje vri periodinom povorkom
delta impulsa, odnosno kada je u (t ) = (t ) . Odabiranje sa periodinom povorkom delta impul-
sa naziva se idealno odabiranje. Na slici 4.1.2a) prikazan je spektar ulaznog signala. Oblik troug-
la izabran je zato to je pogodan za crtanje i ima osobinu koja esto odgovara signalima u stvar-
nosti: pri veim uestanostima moduo spektra opada. Na slici 4.1.2b) prikazan je spektar signala
kojim se vri odabiranje. Ovaj spektar ima oblik povorke jednakih delta impulsa, amplitude
1 / T . Na slici 4.1.2c) prikazan je spektar signala odbiraka, dobijenog konvolucijom prethodna
dva spektra, za sluaj kada je zadovoljen uslov teoreme o odabiranju.
X(f )
A
fs f 0 f f f
max max s
a) 2 2
Xs( f )
1
T
-3fs fs 3fs
-2fs
2 -fs - fs 0 2
fs
2
2fs f
2
-fmax fmax
c)
X(f )
A
-fmax fs 0 fs fmax f
2 2
d)
S( f )
A Aliasing
T
-fs fs 0
fs fmax fs 3fs f
e) 2 2 2
Slika 4.1.2. Spektri signala u postupku odabiranja: ulaznog signala (a) i (d),
povorke impulsa (b), signala odbiraka bez preklapanja (c) i sa preklapanjem (e)
102 Osnovi telekomunikacija, skripta
Ako je zadovoljen uslov teoreme o odabiranju, nee doi do preklapanja transliranih komponenti
spektra. Na slici 4.1.2d) prikazan je spektar ulaznog signala koji je, u odnosu na uestanost oda-
biranja, iri nego to uslovljava teorema o odabiranju. Na spektru signala odbiraka vidi se pos-
ledica: dolazi do preklapanja spektara. Pojava se naziva i aliasing (engl. Alias, lano ime, Ali-
asing, lano predstavljanje).
Na prijemnoj strani treba, iz signala odbiraka, na neki nain rekonstruisati poslati signal. Rekon-
strukcija se vri pomou filtra propusnika niskih uestanosti. Nakon prolaska signala s (t ) kroz
takav filtar, spektar izlaznog signala dobija se u obliku:
Y ( f ) = H ( f ) S( f ) . (4.1.6)
Poto je H ( f ) funkcija prenosa idealnog NF filtra, kroz filtar e proi samo spektralne kom-
ponente signala odbiraka unutar granica (0, f g ) . Ako se granina uestanost f g podesi na
vrednost f g = f s / 2 i ako je zadovoljen uslov teoreme o odabiranju, spektar izlaznog signala
moe se napisati u obliku:
Y ( f ) = u0 X ( f ) , (4.1.7)
U sluaju da nije ispunjen osnovni uslov teoreme o odabiranju, f s > 2 f max , spektar signala
odbiraka ima izgled kao na slici 4.1.2e). Nakon prolaska kroz NF filtar, spektar izlaznog signala
ima oblik prikazan na slici 4.1.4. Na krajevima spektra zapaa se nain na koji se manifestuje
preklapanje spektra (aliasing): komponenta koja se u ulaznom signalu nalazi na uestanosti
fs f
+ f , nakon odabiranja, pojavljuje se na mestu s f . Odavde i potie naziv aliasing
2 2
(komponente se pojavljuju na promenjenim, lanim uestanostima). Pri tom dolazi do nepo-
pravljivog oteenja signala, jer se preklopljene komponente ni na koji nain ne mogu razdvojiti.
Prema slici 4.1.4., oigledno je da se pri nedovoljno visokoj uestanosti odabiranja javljaju dva
problema:
fs
1. komponente u opsegu uestanosti < f < f max ne mogu se pravilno preneti;
2
2. usled preklapanja spektra, nepopravljivo su oteene i komponente u opsegu uestanosti
f s f max < f < f s / 2 (lako se uoavaju na slici 4.1.4.).
Glava 4. Digitalizacija signala 103
S( f )
A
T
-3fs fs 3fs
-2fs
2 -fs - fs 0 2 fs
2
2fs f
2
-fmax fmax
a)
H( f )
fs fs f
2
0
b) 2
Y( f )
A
T
fs
- fs 0 2
f
2
-fmax fmax
c)
Slika 4.1.3. Spektri signala na prijemnoj strani: spektar signala odbiraka (a),
funkcija prenosa idealnog filtra (b) i spektar izlaznog signala (c)
Y( f )
A
T
fs 0
fs f
2 2
Slika 4.1.4. Spektar izlaznog signala kad nije zadovoljen uslov teoreme o odabiranju
Prvi problem moe se reiti samo poveanjem uestanosti odabiranja na vrednost koju uslovljava
teorema o odabiranju.
Drugi problem moe se reiti tako to se ulazni signal, x(t ) , pre odabiranja propusti kroz NF
filtar sa graninom uestanou f g koja je jednaka f g = f s / 2 . Ovakav filtar naziva se anti-
aliasing filtar ili Nikvistov filtar.
104 Osnovi telekomunikacija, skripta
s (t ) = x(t ) xs (t ) = x(t ) (t kT ) = x(kT ) (t kT ) , (4.1.8)
k = k =
jer delta impulsi imaju sledeu osobinu: njihova irina tei nuli pa se pri mnoenju delta impulsa
sa bilo kojom funkcijom, x(t ) , dobija rezultat koji i dalje sadri delta impuls, na istom mestu na
kom je bio pre mnoenja, ali pomnoen sa konstantom jednakom vrednosti funkcije u taki u ko-
joj se nalazi impuls. Signal na izlazu idealnog filtra (linearnog sistema) moe se izraunati u
vremenskom domenu kao konvolucija pobude, s (t ) i impulsnog odziva sistema, h(t ) :
y (t ) = s (t ) h(t ) = s ( ) h(t ) d = x(kT ) ( kT ) h(t ) d =
k =
x(kT ) ( kT ) h(t ) d = x(kT ) h(t kT ) . (4.1.9)
k = k =
h(t ) = 2 f g
(
sin 2f g t ), (4.1.10)
2f g t
[
sin 2f g (t kT ) ].
y (t ) = x(kT ) 2 f g
2f g (t kT )
(4.1.11)
k =
x(t )
xk
-1 0 1 2 3 k
-T 0 T 2T 3T t
Uestanost odabiranja moe da bude vea od minimalne, Nikvistove. Pri tom su translirane kom-
ponente spektra na frekvencijskoj osi razmaknutije nego pri Nikvistovoj uestanosti odabiranja.
Pri veoj uestanosti lake se realizuje filtar koji obezbeuje rekonstrukciju signala, ali je broj
odbiraka u jedinici vremena vei, to zahteva vei broj raunskih operacija u jedinici vremena,
odnosno bru obradu signala. Pravilan izbor uestanosti odabiranja predstavlja inenjerski kom-
promis.
Reenje:
a) Odabiranje se vri periodinim signalom x s (t ) . Signal se moe razviti u Furijeov red:
x s (t ) = xn e j 2nf t , gde su koeficijenti dati izrazom:
s
n=
T 2
1
xn = x s (t ) e j 2nf st dt .
T T 2
T 2
1
xn = u (t ) e j 2nf st dt .
T T 2
1
xn = U (nf s ) .
T
Na osnovu izvedenih izraza vidi se da koeficijenti Furijeovog reda odgovaraju vrednostima FT u
takama nf s .
1 j 2 ( f nf s )t 1
= U (nf s ) x(t ) e dt = U (nf s ) X ( f nf s ) . (1)
T n =
T n =
Spektar signala odbiraka, S ( f ) , prema izrazu (1), predstavlja beskonaan zbir spektara funkcije
x(t ) transliranih na frekvencijskoj osi za uestanost nf s i pomnoenih teinskim koeficijentom
(kae se i ponderisanih koeficijentom) U (nf s ) . Koeficijent je, u optem sluaju, kompleksni
broj. Izraz (1) ima ogroman znaaj. U reavanju zadataka moe se koristiti bez izvoenja.
b) Za funkciju X ( f ) u obliku trougla (oblik trougla izabran je radi jednostavnosti crtanja), pri-
kazanu na slici 1a., spektar S ( f ) skiciran je na slici 1b. Da bi se na izlazu NF filtra dobila
funkcija y (t ) = k x (t ) , treba izbei preklapanje transliranih komponenti u spektru S ( f ) i,
pomou NF filtra, izdvojiti lan za koji je n = 0 . Sa slike je oigledno da moraju biti ispunjeni
fs
uslovi: fs 2 fm i > f g fm .
2
Konstanta k , prema (4.1.7), ima vrednost k = u0 = U (0) / T .
a) X( f )
1
fm fm f
b) S( f )
3 f s 2 f s fs fm fm fs 2 fs 3 fs f
c)
S( f )
3 f s fs fm fm fs 3 fs f
Slika 1. Spektralna gustina amplituda ulaznog signala x(t ) (a),
signala odbiraka u optem sluaju (b) i
signala odbiraka ako je u (t ) pravougaoni impuls kod kog je / T = 0.5 (c)
Treba zapaziti da povorka pravougaonih impulsa, kod kojih je trajanje impulsa jednako trajanju
pauze ( / T = 0.5 ) ima interesantnu osobinu: sadri samo neparne harmonike.
FT diskretizovanog signala, prema (1) i (2), moe se napisati u obliku:
1 (1) k
S( f ) = X ( f ) + X [ f (2k + 1) f s ] .
2 k = ( 2 k + 1)
Spektar diskretizovanog signala s (t ) prikazan je na slici 1c. Za vrednost granine uestanosti
zadatu u tekstu zadatka, f g = f m , filtar eliminie sve translirane komponente u spektru signala
1
odbiraka, pa se za izlazni signal dobija: y (t ) = x(t ) .
2
Reenje:
Kada se odabiranje vri periodinom povorkom delta impulsa pomnoenih konstantom T , kao u
tekstu zadatka, tada vai u (t ) = T (t ) , pa je FT ovakvog impulsa:
U ( f ) = T (t ) e j 2ft dt = T , odnosno U (nf s ) = T za svako celobrojno n ,
X(f ) =
X1
[ ( f f1 ) + ( f + f1 )] + X 2 [ ( f f 2 ) ( f + f 2 )] . (2)
2 2j
Navedenim periodama odabiranja odgovaraju uestanosti odabiranja:
Prema jednainama (1) i (2), spektar signala s (t ) sastoji se od delta impulsa, a spektar signala
x(t ) od prostoperiodinih komponenti sa tano odreenim uestanostima. Postoji vie postupa-
ka za odreivanje izlaznog signala. Veoma je jednostavan i pregledan grafiki postupak. Sastoji
se od crtanja spektra signala s (t ) i paljivog unoenja amplituda i faza uz svaki pojedini delta
impuls.
Y ( f ) = Y1 ( f ) + Y1 ( f ) ,
gde se Y1 ( f ) dobija direktno iz tabele, a Y1 ( f ) opisuje one lanove ( n < 0 i f k < 0 za
n = 0 ) koji nisu upisani u tabelu.
Tabela 1. Pregled prostoperiodinih komponenti
n=0 n =1 n=2
f1 f2 f s + f1 f s f1 f s + f 2 f s f2 2 f s + f1 2 f s f1 2 f s + f2 2 f s f2
2 4 12 8 14 6 22 18 24 16
a) X1 X2 - - - - - - - -
2 2j
2 4 7 3 9 1 12 8 14 6
b) X1 X2 - X1 - X - - - -
2
2 2j 2 2j
2 4 4 0 6 -2 6 2 8 0
c) X1 X2 X1 X1 - X - X1 - X
2 2
2 2j 2 2 2j 2 2j
n=3 n=4
3 f s + f1 3 f s f1 3 f s + f 2 3 f s f2 4 f s + f1 4 f s f1 4 f s + f 2 4 f s f2
8 4 10 2 10 6 12 4
c) - X1 - X - - - X
2 2
2 2j 2j
110 Osnovi telekomunikacija, skripta
X1 X X
( f f1 ) + 2 ( f f 2 ) + 1 ( f ( f s f1 ) ) 2 ( f ( f s f 2 ) ) .
X
b) Y1 ( f ) =
2 2j 2 2j
Izlazni signal dobija se inverznom transformacijom spektra izlaznog signala, Y ( f ) , i ima oblik:
X1 X X X X
c) Y1 ( f ) = ( f 2) + 2 ( f 4) + 1 ( f 4) + 1 ( f ) 2 ( f + 2) +
2 2j 2 2 2j
X1 X X X X
+ ( f 2) 2 ( f ) + 1 ( f 4) 2 ( f 2) 2 ( f 4) .
2 2j 2 2j 2j
Izlazni signal dobija se na nain opisan pod b) i ima oblik:
Reenje:
a) Signal ogranienog trajanja, x(t ) , ima Furijeovu transformaciju X ( f ) . Od signala x(t )
moe se konstruisati novi signal x p (t ) tako to se signal x(t ) periodino ponavlja sa periodom
T p za koju vai T p > T . Novi signal moe se razviti u Furijeov red:
Glava 4. Digitalizacija signala 111
jn p t
x p (t ) = Fn e ,
n =
N T = T t = 2 B T .
Ako se teorema o odabiranju primeni u frekvencijskom domenu na spektar X ( f ) , on je odre-
en odbircima na rastojanju f koje se, po analogiji, dobija kao reciprona vrednost trajanja
signala, f = 1 T . Kako je X ( f ) razliito od nule u opsegu uestanosti (0 B ) , ukupan broj
odbiraka koji odreuju X ( f ) jednak je:
N f = 2 B f = 2 B T .
Signal je, dakle, definisan jednakim brojem odbiraka u vremenskom i u frekvencijskom domenu.
Reenje:
Zadatak se najlake reava grafiki. Postoje tri grupe reenja:
f s 10 B (strogo po teoremi o odabiranju),
f s = 6 B , (ako se translirani delovi spektra ueljavaju jedni meu druge) i
f s = 2 B , ako je signal x s (t ) takav da sadri samo neparne harmonike, odnosno da je vai us-
lov: U ( 2kf s ) = 0 , ( k = 1,2... ), pa se ponovo delovi spektra ueljavaju ali ne preklapaju.
112 Osnovi telekomunikacija, skripta
e j 2f f fg,
H( f ) = f g = 4.1 kHz , = 0.5 ms .
0 drugde,
Odrediti amplitude i poetne faze svih prostoperiodinih komponenti izlaznog signala v(t ) u
sluajevima:
a) f s = 1 T = 8 kHz ,
b) f s = 1 T = 6 kHz .
u(t) v(t)
H(f)
s(t)
Slika 1. Sistem za odabiranje
Reenje:
a) v(t ) = U [cos 2f m (t ) + cos 3f m (t )] .
b) v(t ) = U [cos 2f m (t ) + 2 cos 3f m (t ) + cos 4f m (t )].
E t < T 4,
v(t ) = u (t nT ) , gde je u (t ) pravougaoni impuls: u (t ) =
n = 0 drugde.
Reenje:
Prema tekstu zadatka, ulazni signal je periodina povorka pravougaonih impulsa i pauza jedna-
kog trajanja. Za takav signal u zadatku 4.1.1. izraz (2), pokazano je da sadri samo jednosmernu
komponentu i neparne harmonike. Kroz ulazni NF filtar praktino prolaze samo jednosmerna
komponenta, amplitude E / 2 i prvi harmonik, amplitude E / , na uestanosti f 0 = 1 / T .
Ovakav signal odabire se sa uestanou odabiranja f s = 2 / T = 2 f 0 . Nakon odabiranja, spe-
ktar signala odbiraka sadri komponente na svim multiplima uestanosti f 0 . Izlazni filtar pro-
puta jednosmernu komponentu i dva harmonika, na uestanostima f 0 i 2 f 0 , sa amplitudama
E / 2 , 2E / i E , respektivno. Izlazni signal ima oblik:
E 2E
y (t ) = + cos 0t + E cos 2 0t .
2
4.2. Kvantizacija
Kvantizacija je postupak kojim se kontinualni skup vrednosti signala (napona ili struje) presli-
kava (pretvara) u diskretni skup vrednosti. Kvantizacija je jedan od osnovnih koraka u formi-
ranju digitalnog signala. Kvantizacija je ireverzibilan postupak. Ne postoji nain da se, posle iz-
vrene kvantizacije, signal vrati u oblik koji je imao pre kvantizacije.
Postoje dva osnovna tipa kvantizacije: uniformna i neuniformna. Osnovna osobina uniformne
kvantizacije jeste da su koraci kvantizacije (pojam koji je detaljno objanjen u nastavku) jednaki
na svim amplitudskim nivoima. Ovakva kvantizacija veoma je jednostavna i za analizu i za reali-
zaciju, ali nije pogodna za primenu kod svih tipova signala. Za mnoge potrebe pogodnije je da
koraci kvantizacije ne budu jednaki, nego da budu prilagoeni trenutnim vrednostima signala.
Ovakva kvantizacija naziva se neuniformna kvantizacija. Osobine neuniformne kvantizacije ob-
janjene su u nastavku.
Uniformna kvantizacija
Kvantizacija se najlake objanjava grafiki, na primeru prikazanom na slici 4.2.1. Uvodi se niz
novih pojmova:
U max = U min = U . Ako trenutna vrednost signala premai oekivane vrednosti signala, do-
lazi do tzv. klipovanja ili odsecanja opsega vrednosti koji izlazi izvan navedenih granica.
- Broj kvantizacionih nivoa, q , ceo broj koji se obino bira tako da bude jednak stepenu broja 2,
tj. q = 2 . Razlozi za ovakav izbor lee u postupku koji obino sledi nakon kvantizacije, tj. ko-
m
dovanju kvantizovanih odbiraka. Postupak kodovanja detaljno je opisan u nastavku ove glave.
U max U min
- Korak kvantizacije definie se kod uniformne kvantizacije kao U = , a ako je
q
2 U
U max = U min = U tada je U = . Svi koraci kvantizacije imaju istu vrednost. Kod ne-
q
uniformne kvantizacije koraci su razliiti u svakom intervalu i ne vae gore navedene jednaine;
1
- Dozvoljeni amplitudski nivoi An = (U n + U n +1 ) , n = 0...q 1 ;
2
- Kvantizovani signal u q (t ) ;
- Greka kvantizacije:
eq (t ) = u (t ) u q (t ) . (4.2.1)
u (t )
U8 U max
A7
U7
A6
U6
A5
U5
A4
U4
eq (t ) t A3
U3
A2
U2
u q (t ) A1
U1
A0
U0 U min
U
Na slici 4.2.1. vidi se da greka kvantizacije ima amplitudu ogranienu na opseg: eq (t ) < ;
2
Kao to je ve reeno, kvantizacija je ireverzibilan postupak. Nakon izvrene kvantizacije vie
nije mogua potpuno tana rekonstrukcija originalnog signala. Pokazuje se, meutim, da potpu-
no tana rekonstrukcija nije ni potrebna. Postupak kvantizacije uglavnom se primenjuje na sig-
nale govora, muzike i slike, namenjene ljudskim ulima. Nesavrenost ula sluha i vida i njihova
skromna mogunost razlikovanja veoma sitnih detalja omoguuju primenu kvantizacije. Predno-
sti koje se ostvaruju daljom obradom kvantizovanih signala daleko premauju prividne nedo-
statke ovog postupka.
S 2
= SNRq = q . (4.2.2)
N q
Dokaz jednakosti (4.2.2) mogu je na nekoliko naina. Ako se posmatra bilo koji signal, obino
je potrebno iskoristiti statistike osobine signala i statistike postupke. Ako se posmatra kosinu-
2
soida, postoji analitiki dokaz [1] da je odnos snaga jednak 3 q / 2 . U zadatku 4.2.1. pokazano
je da se za signale kod kojih je verovatnoa pojavljivanja svih amplituda jednaka, dobija upravo
izraz (4.2.2). Obino se smatra da se pomou izraza (4.2.2) odreuje odnos snaga signala i uma
za svaki signal.
Neuniformna kvantizacija
Pri odreivanju odnosa snaga signala i uma (4.2.2) vri se usrednjavanje snage signala i snage
uma. Pri tom snaga uma uopte ne zavisi od toga da li signal ima velike ili male trenutne vred-
nosti. Meutim, u vremenskim intervalima u kojima signal ima male vrednosti amplitude, nje-
gova je trenutna snaga (definisana izrazom (2.1.3b)) manja, pa je i trenutni odnos snaga signala i
uma manji, to znai da um u takvim intervalima vremena znaajnije kvari kvalitet signala.
Zbog toga se i javila ideja da se veliina koraka kvantizacije prilagodi trenutnim vrednostima
signala i to na sledei nain:
- ako signal ima male vrednosti, njih treba kvantizovati finije, sa manjim korakom kvantizacije;
- ako signal ima velike vrednosti, kvantizacija moe da bude grublja, sa veim korakom kvanti-
zacije.
Ideja neuniformne kvantizacije moe se ilustrovati grafiki, kao na slici 4.2.2. Na slici je data
zavisnost trenutne vrednosti izlaznog napona, uiz , od trenutne vrednosti ulaznog napona, uul .
116 Osnovi telekomunikacija, skripta
uiz
uul
Kompresor je nelinearni sistem bez memorije kod kog je veza izmeu izlaznog i ulaznog signala
prikazana na slici 4.2.3. Kompresor vri neravnomerno pojaanje trenutnih vrednosti ulaznog
signala: male vrednosti signala znaajnije se pojaavaju, a kako vrednosti signala rastu, poja-
anje se smanjuje. Naziv kompresor potie od injenice da je opseg vrednosti signala nakon
prolaska kroz sistem smanjen, tj. sabijen. Signal koji je proputen kroz kompresor zatim se
kvantizuje pomou uniformnog kvantizera. Na taj nain dobija se signal koji odgovara signalu
kvantizovanom primenom neuniformnog kvantizera.
uiz
uul
uiz
uul
U Evropi, veem delu ostatka sveta (osim SAD i Japana) i na meunarodnim komunikacionim li-
nijama usvojen je tzv. A zakon, po kom veza izmeu izlaznog i ulaznog signala ima oblik:
A uul uul 1
1 + ln A U 0 ,
U A
uiz = (4.2.4)
1 1 + ln uul 1 uul
< 1,
1 + ln A U A U
gde je A parametar za koji je eksperimentalno utvreno da ima optimalnu vrednost A = 87.6 .
Prema (4.2.4), za promene ulaznog napona u opsegu 0 uul U / A , izlazni napon ima line-
arnu promenu vrednosti. Ako se ulazni napon menja u opsegu U / A < uul U , promena je lo-
garitamska.
Mogu se pokazati i mnoge druge osobine navedenih tipova kompresora signala. Detaljniji doka-
zi, meutim, zahtevaju vie znanja iz statistike teorije telekomunikacija i ne obrauju se u ovom
udbeniku.
T T T
T t
2 2
Reenje:
a) Korak kvantizacije ima vrednost U = 2U / q = U / 4 , a kvantizovani signal ima vrednosti:
e(t ) = u m (t ) u q (t ) ,
e(t ) u q (t )
u q (t )
e(t ) T t
0 0 00 0 0 0 0 1 1 10 101 IKM
TB t
Slika 2. Karakteristini signali u postupku kvantizacije
Snaga korisnog signala ima vrednost:
U2
T
1
um (t ) dt =
2
P= ,
2T T
3
a snaga uma kvantizacije, oznaenog na slici 2. sa e(t ) , moe se odrediti postepenim izrauna-
vanjem, deo po deo, ili primenom jednostavnog trika: snaga uma jednaka je snazi periodine
povorke trougaonih impulsa irine T / 16 , maksimalne amplitude U / 2 . Ova osobina lako se
dokazuje ako se posmatra signal e(t ) na slici 2. Bez obzira na znak i oblik (poloaj) bilo kog
malog trougla, irine T / 16 , amplitude U / 2 , njegov doprinos snazi signala e(t ) uvek je isti.
Snaga uma kvantizacije iznosi:
T / 16 2
1 2 8 U U 2
Pq =
T / 16 e
T
t dt =
12
,
0
U2 /3
(S / N )q = 2
= q2 ,
U / 12
2
odnosno u logaritamskim jedinicama SNRq = 10 log(q ) = 18 dB . Na slici 2. prikazan je i
IKM signal (vidi poglavlje 4.4.), dobijen primenom Grejovog koda, opisanog u poglavlju 4.3.
120 Osnovi telekomunikacija, skripta
4.3. Kodovanje
Nakon izvrenog odabiranja i kvantizacije, analogni signal zamenjen je nizom odbiraka. Postoji
konaan broj razliitih vrednosti odbiraka signala. Prenos signala dalje se vri u digitalnom obli-
ku, tako to e se vrednost svakog odbirka zameniti nekim simbolom, npr. brojem, a zatim e se
prenositi niz simbola.
Kodovanje je postupak kojim se jedan niz simbola (npr. odbiraka signala) zamenjuje drugim ni-
zom simbola, ne obavezno iz istog skupa. Simboli mogu biti brojevi, amplitude jednosmernog
signala, ali najee predstavljaju istovremeno amplitudski i fazno modulisanu sinusoidu trajanja
jednog simbolskog intervala.
Postoji mnogo razliitih varijanti kodovanja. Kao najjednostavniji primer moe da poslui obi-
na numeracija. Ako je broj kvantizacionih nivoa q , svaki nivo moe se redom numerisati bro-
jevima, npr. 0,1,...q 1 ili 1,2,...q , ili q / 2, q / 2 + 1,...q / 2 1 , ili bilo kojom drugom
kombinacijom u kojoj se razlikuje q nivoa (stanja, simbola). Ako posmatramo primer sa slike
2.2.1., ponovljen radi preglednosti na slici 4.3.1., primenom jednostavnog pravila dobijamo
digitalni signal: x( 1) = 2 , x(0) = 1 , x(1) = 3 , x( 2) = 5 , x(3) = 3 ,...
xqn
-1 0 1 2 3 4 5 6 n
Slika 4.3.1. Primer signala pripremljenog za kodovanje
Amplitudski nivoi esto se koduju tako to se prvo njihov redni broj pretvori u broj u binarnom
obliku. Niz nula i jedinica dobijen na taj nain predstavlja kodnu re. Ukoliko elimo da sve
kodne rei imaju istu duinu (tzv. blokovsko kodovanje), prvo mora da se utvrdi broj bita
neophodan za prenos maksimalne vrednosti signala, kako bi kodna re za svaki amplitudski nivo
imala jednaku duinu.
Npr. ako signal ima 50 amplitudskih nivoa, duina binarne kodne rei mora da bude 6 , jer je
25 < 50 < 26 . Tada se npr. nivo 15 zamenjuje binarnim kdom 001111. Binarni oblik
pogodan je zbog lake raunarske obrade i memorisanja. Osim toga, dva razliita binarna
simbola ( 0 i 1 ) mogu se lako praktino realizovati kao npr. impulsi sa razliitim amplitudama,
fazama ili frekvencijama. Postupak prenosa digitalnog signala detaljno je analiziran u glavi 10.
Glava 4. Digitalizacija signala 121
Postoji vie naina da se izabere tip kda. U primeru u tabeli 4.3.1. pokazana su etiri karakte-
ristina binarna kda. U kolonama sa oznakom nivo upisan je redni broj nivoa za koje su k-
dovi dati sa desne strane.
Tabela 4.3.1. Nekoliko varijanti binarnih kodova
Nivo Binarni Grejov Nivo Kd Kd modula sa
kd kd modula inverzijom bita
7 1111 1100 7 1111 1010
6 1110 1101 6 1110 1011
5 1101 1111 5 1101 1000
4 1100 1110 4 1100 1001
3 1011 1010 3 1011 1110
2 1010 1011 2 1010 1111
1 1001 1001 1 1001 1100
0 1000 1000 0 1000 1101
-1 0111 0000 0 0000 0101
-2 0110 0001 -1 0001 0110
-3 0101 0011 -2 0010 0111
-4 0100 0010 -3 0011 0110
-5 0011 0110 -4 0100 0001
-6 0010 0111 -5 0101 0000
-7 0001 0101 -6 0110 0011
-8 0000 0100 -7 0111 0010
Binarni i Grejov kd mogu da koduju 16 razliitih nivoa sa 4 bita. Preostala dva kda mogu da
koduju 15 razliitih nivoa jer se za nivo 0 koriste dve razliite kodne rei. Kod kda modula, tri
bita koriste se za kodovanje osam nivoa, od 0 do 7. etvrti bit koristi se za kodovanje znaka
odbirka. Prednost ovog kda lei u tome to kod signala koji esto menjaju znak ne dolazi do
neprekidnih promena vrednosti skoro svih bita, kao kod binarnog kda. Poslednji prikazan kd
odgovara kdu modula, ali su svi biti na parnim poloajima invertovani. Npr. kodna re 1111
pretvorena je inverzijom dve jedinice na poloajima 0 i 2 u kodnu re 1010. Ovakv kd pogodan
je za prenos signala koji esto imaju uzastopne vrednosti jednake nuli pa se kod njih javljaju du-
gi nizovi nula koji nepovoljno utiu na prenos digitalnog signala.
Kodovanje signala, osim elementarne namene, digitalnog predstavljanja signala, ima i razliite
druge namene. Ovde su ukratko opisani statistiko (entropijsko) i zatitno kodovanje.
Pojam entropije uveden je u poglavlju 1.2. Ako verovatnoa pojavljivanja simbola (tj. razliitih
vrednosti odbiraka) nije ravnomerna, moe se primeniti poseban postupak po kom se verovatni-
jim vrednostima odbiraka, tj. vrednostima koje se ee javljaju dodeljuje krai niz nula i jedi-
nica. Vrednostima odbiraka koje se retko pojavljuju dodeljuje se dui niz nula i jedinica. Jedan
od postupaka naziva se Hafmanovo kodovanje. U postupku kodovanja treba obezbediti da se
signal moe jednoznano dekodovati, jer bi inae kodovanje bilo besmisleno. Npr. u telefonskom
numerisanju drava, SAD ima pozivni broj 1 i zbog toga ni jedna druga zemlja ne sme da ima
pozivni broj koji poinje sa 1. Problemi koji se javljaju u ovoj vrsti kodovanja nisu jednostavni.
Kodovanje se detaljnije izuava u predmetu Teorija informacija i kodovanja.
Druga interesantna grupa postupaka naziva se zatitno kodovanje. Sutina zatitnog kodovanja
jeste da se, osim bita koji predstavljaju kodovane odbirke diskretizovanog signala (tzv. informa-
cionih bita), prenose i dodatni, tzv. zatitni biti. Sistem koji generie povorku bita sa zatitnim
122 Osnovi telekomunikacija, skripta
kodovanjem znatno je sloeniji nego sistem bez kodovanja, ali su i poboljanja koja se postiu u
kvalitetu i pouzdanosti prenosa izvanredna. Najjednostavniji primer zatitnog kodovanja naziva
se provera parnosti. Na svaku grupu od N informacionih bita dodaje se po jedan bit ija vred-
nost zavisi od broja jedinica u grupi informacionih bita. Npr. ako je broj jedinica paran, zatitni
bit ima vrednost 0 , a ako je broj jedinica neparan, zatitni bit ima vrednost 1 . Ovaj jednostavan
postupak omoguuje da se na prijemnoj strani sa velikom verovatnoom otkrije pojava greke u
digitalnom prenosu.
Kod sloenijih sistema zatitnog kodovanja, kod kojih se grupi od N informacionih bita dodaje
vei broj zatitnih bita, pri emu se njihove vrednosti izraunavaju na poseban nain, mnoge
greke nastale u prenosu digitalnog signala mogu se otkriti pa ak i ispraviti. Na primer, ovakav
sistem zatitnog kodovanja pod nazivom cikliko kodovanje, primenjen je u sistemu za prenos
podataka putem radio difuzije, RDS, opisanom u poglavlju 11.5.
IKM signal u stvari je povorka simbola. Primer je pokazan na donjem delu slike 2. u zadatku
4.2.1. Povorka kvantizovanih i kodovanih odbiraka (primenom Grejovog koda) u tom zadatku
ima oblik .....010 011 001 000 001 011 110 111 101 100 101 111 110..... Postoji nekoliko
varijanti impulsne kodne modulacije. Osim obine IKM, kod koje se svaki odbirak koduje u ce-
lini i nezavisno od okolnih odbiraka, voma su interesantne jo dve varijante: diferencijalna IKM
(DIKM) i delta modulacija (DM ili M ).
Kod DIKM obino se koristi uestanost odabiranja koja je neto vea od minimalne, odreene
pomou teoreme o odabiranju. Nakon odabiranja, kvantizuje se i koduje razlika susednih odbi-
raka. Broj kvantizacionih nivoa znatno je manji nego kod obine IKM i iznosi q = 4, 8 ili 16 .
Na ovaj nain, indirektno koristei injenicu da se uzastopni odbirci signala (memorija signala)
menjaju u malim koracima, smanjuje se broj bita potrebnih za prenos signala. Nedostatak pos-
tupka jeste opasnost od nagomilavanja greke. Postoje i varijante adaptivne DIKM, kod kojih se
koraci kvantizacije prilagoavaju brzini promene amplitude signala.
Kod DM koristi se znatno vea uestanost odabiranja od minimalne. Razlike odbiraka koduju se
samo sa po jednim bitom, pri emu se porast koduje npr. jedinicom, a opadanje signala nulom.
Ako se IKM signal posmatra kao povorka pravougaonih ili nekih drugih impulsa trajanja TB ,
koji prenose digitalnu informaciju, moe se rei da takav signal ima teoretski beskonano irok
spektar. U praksi se usvaja da je irina spektra IKM signala konana i da se nalazi u granicama:
Linearna izoblienja
Pri prenosu signala x(t ) sa spektrom X ( f ) kroz linearni sistem za koji je poznata funkcija
j ( f )
prenosa u obliku H ( f ) = A( f ) e , izlazni signal y (t ) odreuje se kao:
j 2ft
y (t ) = H( f ) X( f )e df , (5.1.1)
U poglavlju 3.1. opisani su zahtevi koje sistem sa prenos treba da ispuni da bi prenos bio idealan.
Ako prenos nije idealan, to znai da funkcija prenosa u zahtevanom opsegu uestanosti nema
konstantnu amplitudsku karakteristiku ili nema linearno promenljivu faznu karakteristiku, ili se
obe karakteristike razlikuju od idealnih. Na ovaj nain javljaju se tri varijante linearnih izobli-
enja: amplitudska, fazna i kombinovana.
Kod amplitudskih linearnih izoblienja, amplitudska karakteristika A( f ) nije idealna (tj. jedna-
ka konstanti u opsegu uestanosti ( 0, f g )). Tada se izlazni signal odreuje metodom uparenih
odjeka. Postupak se sastoji od sledeih koraka:
2
j n f
An e
2 fg
A( f ) = , (5.1.3)
n=
2
fg jn f
1 2 fg
2 f g f
An = A( f ) e df . (5.1.4)
g
Gornji izrazi identini su sa definicijama datim u poglavlju o Furijeovom redu, ali je svuda ume-
sto vremena kao promenljiva stavljena uestanost, a umesto periode irina frekvencijskog inter-
vala u kom se vri aproksimacija, 2 f g .
fg 2
j nf
An e e j 2f (t t 0 ) df =
2 fg
y (t ) = X( f )
fg n =
fg 2
j nf
e j 2f (t t 0 ) df =
2 fg
= An X( f )e
n = fg
n
fg j 2f (t + t0 )
n
2 fg
= An X( f )e df = An x(t +
2 fg
t0 ) . (5.1.5b)
n = fg n =
Dakle, izlazni signal sadri beskonaan zbir kopija (odjeka) ulaznog signala, pomerenih po vre-
menskoj osi za n /( 2 f g ) , ( n ceo broj), pri emu uvek postoje parovi za pozitivne i negativne
koeficijente ( n i n ).
Poto su kanjenja esto veoma mala, ukupan efekat svodi se na to da izlazni signal ima oblik
blago razvuenog ulaznog signala. Najjednostavniji primer izveden je u nastavku i pokazan na
slici 5.1.1.
Ako je amplitudska karakteristika linearnog sistema razliita od idealne, ona sigurno ima oblik
parne funkcije uestanosti koja donekle odstupa od konstantne vrednosti. Pretpostavimo da je
odstupanje najjednostavnije mogue, a to znai da odgovara nekom segmentu kosinusoide.
Funkcija prenosa tada se moe opisati izrazom:
Glava 5. Izoblienja i um u prenosu... 125
(1 + k cos(2fT )) e j 2f f <B,
H( f ) = (5.1.6)
0 drugde,
1
gde je k -konstanta (obino 0 < k < 1 ), -perioda kosinusoide koja (u frekvencijskom dome-
T
nu) predstavlja odstupanje od idealne funkcije prenosa, -kanjenje koje unosi sistem za prenos
i B -irina propusnog opsega linearnog sistema.
[x(t T ) + x(t + T )] .
k
y (t ) = x(t ) + (5.1.8)
2
Izlazni signal sastoji se od tri sabirka: ulaznog signala i jednog para njegovih odjeka, nastalih
kao posledica oblika funkcije prenosa. Sva tri sabirka pomereni su na vremenskoj osi za interval
, koji odgovara kanjenju linearnog sistema. Funkcija prenosa opisana izrazom (5.1.6), ulazni
signal x(t ) i odgovarajui izlazni signal, y (t ) , prikazani su na slici 5.1.1.
Treba zapaziti da je osnovna posledica linearnog izoblienja pojava proirivanja izlaznog impul-
sa u odnosu na irinu ulaznog impulsa. Pri tom se irina spektra signala ne menja.
Slian postupak koristi se i pri odreivanju izlaznog signala uz prisustvo faznih i kombinovanih
linearnih izoblienja. Jedina vanija razlika jeste korienje Tejlorovog reda funkcije:
e jx 1 + jx , (5.1.9)
gde je x = n sin nf ,
n =1
poto se razvoj u frekvencijskom domenu vri nad (neparnom) faznom karakteristikom. Rezultat
je slian, a postupak je detaljno pokazan u reenim zadacima.
Treba takoe istai da se odziv linearnih sistema na periodinu ili prostoperiodinu pobudu
odreuje na nain pokazan u zadatku 3.1.1. Pri tom mogu da se promene amplitude i faze
pojedinih komponenti, ali se uestanosti (tj. poloaj komponenti na frekvencijskoj osi) ne
menjaju.
126 Osnovi telekomunikacija, skripta
H( f )
1+ k
a) 1
B B f
( f )
x(t ) y (t )
b) c)
t T +T t
t
Nelinearna izoblienja
Nelinearna izoblienja nastaju pri prenosu signala kroz nelinearni sistem. Uoptena analiza neli-
nearnih izoblienja signala veoma je sloena i obino se ne moe nai u udbenicima. Pojed-
nostavljena analiza, meutim, ilustrativna je i lako se sprovodi na osnovu do sada poznatih oso-
bina signala.
Harmonijska izoblienja
Ako je ulazni signal prostoperiodian, mogu se odrediti parametri harmonijskog izoblienja. Ne-
ka je ulazni signal dat izrazom:
Izlazni signal se, na osnovu (3.2.3) i trigonometrijskih transformacija, moe napisati u obliku:
Definiu se:
- koeficijent ukupnog harmonijskog izoblienja (takoe i klir-faktor, ili THD (engl. Total Har-
monic Distortion):
Glava 5. Izoblienja i um u prenosu... 127
Yn2 Pn
dn = = , (5.1.13)
Y12 P1
1 1 1
a Hn = ln [N ], ili a Hn = 10 log [dB] . (5.1.14)
2 dn dn
Intermodulaciona izoblienja
Intermodulacioni produkti drugog i treeg reda nastaju kao posledica postojanja kvadratnog
2 3
lana h2 x (t ) , odnosno kubnog lana h3 x (t ) u nelinearnoj karakteristici (3.2.3).
K 7 [cos 2 ( f1 + f 2 + f 3 )t + cos 2 ( f1 + f 2 f 3 )t +
,
cos 2 ( f1 f 2 + f 3 )t + cos 2 ( f1 f 2 f 3 )t ]
Posmatrajmo nelinearni sistem kod kog postoji nelinearnost drugog reda. Zavisnost izlaznog od
ulaznog signala data je izrazom
y (t ) = x(t ) + h1 x 2 (t ) . (5.1.17)
U vremenskom domenu oigledno je da je izlazni signal izoblien, jer sadri zbir ulaznog signala
i njegove kvadrirane kopije. U frekvencijskom domenu, spektar izlaznog signala dobija se odre-
ivanjem Furijeove transformacije izraza (5.1.17). Na osnovu osobina Furijeove transformacije
znamo da se spektar kvadratnog lana moe odrediti kao konvolucija spektra ulaznog signala,
X ( f ) , sa samim sobom. Najoiglednija posledica ove konvolucije jeste proirenje spektra sig-
2
nala. Spektar signala x (t ) dvostruko je iri od spektra signala x(t ) . Dokaz je relativno jedno-
stavan i preputamo ga itaocu.
Ako ulazni signal ima spektar pravougaonog oblika, kao na slici 5.1.2a), spektar izlaznog sig-
nala, datog izrazom 5.1.17., skiciran je na slici 5.1.2b). Vidi se da je izoblienje dvostruko: spe-
ktar signala je proiren a izgled spektra u originalnom opsegu promenjen.
X( f )
a)
B B f
Y( f )
b)
2B B B 2B
f
Slika 5.1.2. Spektar ulaznog signala (a) i spektar signala datog izrazom (5.1.17) (b)
U sluaju da nelinearnost sistema sadri vii red od drugog, doi e do znaajnijeg proirenja
spektra, kao i vee promene oblika spektra u intervalu koji odgovara irini spektra ulaznog
signala.
rektno, odbijajui se od razliitih prepreka kao to su zgrade, razni objekti, planine i slino. Pri
prenosu kroz kablove sa neusklaenim impedansama, na mestu prijemnika javlja se direktni sig-
nal i njegove reflektovane kopije sa razliitim kanjenjima. U svakom od ovih sluajeva moe se
napraviti model sistema za prenos, sastavljen od vie paralelno vezanih kanala, sa razliitim ka-
njenjima i razliitim slabljenima. Posmatrajmo najjednostavniju varijantu sa dva kanala za pre-
nos, prikazanu na slici 5.1.3.
+
x(t ) y (t )
+
Slika 5.1.3. Model prenosa po vie putanja
Neka prenos u jednom kanalu ima jedinino pojaanje i kanjenje , a u drugom kanalu poja-
anje i kanjenje + . Funkcije prenosa svakog od kanala jednostavno se odreuju kao:
H1 ( f ) = e j 2f i (5.1.18a)
H 2 ( f ) = e j 2f ( + ) . (5.1.18b)
Ukupna funkcija prenosa data je, prema (3.3.2), zbirom funkcija H1 ( f ) i H 2 ( f ) . Ovaj zbir
moe se transformisati u oblik:
H ( f ) = H1 ( f ) + H 2 ( f ) = e j 2f + e j 2f ( + ) =
= e j 2f (1 + e j 2f ) = e j 2f (1 + cos(2f ) j sin( 2f )) =
sin( 2f )
j 2f + arctg
2 1+ cos( 2f )
= 1 + + 2 cos(2f ) e . (5.1.19)
Funkcija prenosa iz prethodnog izraza ima periodinu amplitudu i periodinu fazu. Ovakav pre-
nos izaziva linearna izoblienja kakva su ve opisana na poetku poglavlja. Ako je 1 , na
uestanostima na kojima je cos(2f ) = 1 , amplitudska karakteristika ima vrednost priblino
jednaku nuli. Ove uestanosti periodino se ponavljaju na frekvencijskoj osi. Za takav kanal kae
se da ima frekvencijski selektivno slabljenje ili feding (engl. Frequency-Selective Fading, Fade-
izbledeti, nestati). Pojam feding mogao bi se prevesti kao zamiranje ili nestajanje signala ali se
obino ne prevodi na srpski.
Osim kanala sa frekvencijski selektivnim fedingom, u praksi se esto sreu i kanali ije se oso-
bine menjaju u vremenu. Do ovakvih pojava dolazi, npr. pri prenosu radio signala koji se reflek-
tuju od jonosfere, kao npr. kratki talasi u radio difuziji. Za takve kanale uslovi prostiranja zavise
od meteorolokih uslova, doba dana, kao i od drugih sluajnih faktora. Zbog svega navedenog,
funkcija prenosa takvog signala izaziva sluajno slabljenje signala, promenljivo u vremenu. Ova
pojava naziva se takoe feding. Jedan od najboljih postupaka za potiskivanje sluajnog slabljenja
signala poznat je pod nazivom automatska kontrola pojaanja (AGC, Automatic Gain Control).
130 Osnovi telekomunikacija, skripta
Automatska kontrola pojaanja moe da koriguje i spore varijacije snage moduliueg signala.
Elektronske komponente kojima se realizuje AGC nisu predmet detaljnog izuavanja u ovom
udbeniku.
H ( f ) = A( f ) e j( f ) .
Amplitudska karakteristika ima oblik:
k
1
1 + An cos(nf ) f = fN ,
A( f ) = n =1
0 drugde,
a karakteristika faznog kanjenja:
k
( f ) = 2ft 0 n sin( nf ) .
n =1
Na ulaz sistema dovodi se signal x(t ) iji je spektar ogranien i nalazi se u opsegu uestanosti
(0 f m ) pri emu je f m < f N . Metodom uparenih odjeka odrediti signal na izlazu sistema
ako je:
a) n = 0 , n = 1, 2,... k ;
b) An = 0 i n << 1, n = 1, 2,... k ;
c) n << 1 i n = An , n = 1, 2,... k .
Reenje:
Funkcija prenosa moe se napisati u obliku:
k
k j 2ft 0 n sin( nf )
H ( f ) = 1 + An cos(nf ) e
n =1 .
n =1
( jx )
Pod uslovom da je n << 1, n = 1,2,...k , eksponencijalni inilac e , u kom je:
k
x = n sin (nf ) , moe se razviti u Tejlorov red.
n =1
Glava 5. Izoblienja i um u prenosu... 131
Uzimanjem samo prva dva lana reda, funkcija prenosa sistema dovodi se u oblik:
H( f ) =
k
An jnf k An jnf k
n jnf k n jnf j 2ft0
= 1 +
e + e 1 + 2 e
e e . (1)
n =1 2 n =1 2 n =1 n =1 2
( f ) = 2ft0 ,
a funkcija prenosa (1) data je izrazom:
k
An jf (n 2t0 ) k An jf (n + 2t0 )
H ( f ) = e j 2ft0 + e + e .
n =1 2 n =1 2
Signal na izlazu, y (t ) , ima oblik:
An
k
k An
y (t ) = x(t t 0 ) + x t t 0 + n + x t t 0 n .
n=1 2 2 n=1 2 2
k
n jf (n 2t0 ) k n jf (n + 2t0 )
H( f ) = e j 2ft0
+ e e .
n =1 2 n =1 2
Funkcija prenosa sistema sada ima linearnu amplitudsku ali izoblienu faznu karakteristiku.
Izlazni signal ima oblik:
n
k
k n
y (t ) = x(t t0 ) + x t t 0 + n x t t 0 n .
n =1 2 2 n =1 2 2
c) Funkcija prenosa, data izrazom (1), pod uslovom n = An , n = 1,2,...k , nakon mnoenja
i sreivanja ima oblik:
H ( f ) = e j 2ft 0
k
1 + An e jnf +
k
(An ) e j 2nf + 1
2 k k
4
4 i =1 n =1
Ai An e jf (i + n )
n =1 n =1
i n
k (An ) j 2 nf 1 k k
2
e j 2ft 0 e + Ai An e jf (i + n) .
4 4 i =1 n =1
n =1
in
132 Osnovi telekomunikacija, skripta
1 k k k (An ) 2
( )
+ Ai A j x t t 0 + i + j x(t t 0 n )
4 i =1 j =1 2 n=1 4
i j
1 k k
Ai A j x t t 0 (i + j ) .
4 i =1 j =1 2
i j
(A1 ) 2
(A1 ) x(t t ) .
2
y (t ) = x(t t 0 ) + A1 x t t 0 + + x(t t 0 + ) 0
2 4 4
Na slici 1. prikazana je skica ulaznog i odgovarajueg izlaznog signala.
x(t ) y (t )
t t
y = a1 x + a2 x 2 + a3 x 3 ,
gde je: x = x (t ) ulazni signal, y = y (t ) izlazni signal, a koeficijenti imaju vrednosti:
a1 = 10 , a 2 = 0.8 / V i a3 = 0.4 / V 2 .
a) Odrediti koeficijente harmonijskog izoblienja drugog i treeg reda, kao i koeficijent ukupnog
harmonijskog izoblienja.
Glava 5. Izoblienja i um u prenosu... 133
x(t)
A
+ y(t)
+
- x(t) -
A
Reenje:
a) Izlazni signal ima oblik:
1 3
U0 = a 2 U 2 = 0. 4 V , U1 = a1 U + a3 U 3 = 10.3 V ,
2 4
1 1
U2 = a2 U 2 = 0.4 V , U3 = a3 U 3 = 0.1 V .
2 4
Faktori harmonijskog izoblienja i faktori slabljenja harmonijskog izoblienja imaju vrednosti:
U 22 1
d 2 = 2 = 0.0015 , a H 2 = 10 log = 28.2 dB ,
U1 d2
U 32 1
d3 = = 9 10 5 , a H 3 = 10 log = 40.3 dB ,
U 12 d3
U 22 + U 32
K= = 4 %.
U12
y (t ) = 2 a1 U cos 0t + 2 a3 U 3 cos3 0t .
134 Osnovi telekomunikacija, skripta
Reenje:
a) Signal na ulazu pojaavaa ima oblik:
y (t ) = a1 {U cos(2f c t + 0 ) + U N cos(2f N t + N )} +
= a1 U cos(2f c t + 0 ) + a1 U N cos(2f N t + N ) +
a2U 2 a2U 2 a U2 a U2
+ + cos(4f c t + 2 0 ) + 2 N + 2 N cos(4f N t + 2 N ) +
2 2 2 2
+a2UU N cos[2 ( f c + f N ) t + 0 + N ] + a2UU N cos[2 ( f c f N ) t + 0 N ] .
Zbog uslova f c >> B , izoblienje se nalazi izvan propusnog opsega posmatranog kanala i
predstavlja smetnju u nekom viem kanalu.
Pf c + f N a22U 2U N2 a22U N2
d( f c + f N ) = = = = d ( f c f N ) = 0.01 .
P0 a12U 2 a12
Postoji mnogo uzroka koji dovode do pojave uma. Prema uzrocima pojave uma napravljena je
jedna od esto korienih klasifikacija uma:
- um ambijenta predstavlja um koji postoji u okolini predajnika i koji se preko mikrofona
prenosi do korisnika (ulina buka pri telefoniranju, snimanju razgovora na ulici, u bunim
prostorijama, itd.),
- um mikrofona potie od struja koje protiu kroz mikrofon i kad nema korisnog signala,
- termiki um potie od nepravilnog kretanja elektrona u provodnicima (usled toplotnih
efekata),
- um usled efekta same nastaje usled promena u elektronskoj emisiji u elektronskim
cevima,
- um izvora za napajanje nastaje usled nesavrenosti ispravljaa koji se koriste za
napajanje sistema elektrinom energijom,
- atmosferski um nastaje usled elektrinog pranjenja u atmosferi,
- proizvedeni um (engl. man made noise) nastaje zbog varnienja i pranjenja u
elektrinim ureajima i postrojenjima,
- um usled nelinearnih izoblienja i linearnih presluavanja, itd.
136 Osnovi telekomunikacija, skripta
Neki od ovih tipova uma imaju vei a neki manji znaaj. Poseban znaaj u telekomunikacijama
imaju umovi koji po svojoj prirodi imaju osobine sluajnog signala, a takvi su prvenstveno ter-
miki um i um usled efekta same.
Detaljna analiza osobina sluajnog uma veoma je povezana sa teorijom verovatnoe i sa nekim
drugim oblastima koje se ne izuavaju detaljno u poetnim godinama studija. Sa druge strane,
praktian uticaj uma na prenos signala analizira se preko nekoliko standardizovanih i relativno
jednostavnih postupaka, a najkorisniji deo analize odnosi se na prenos digitalnih signala, emu je
posveen itav jedan predmet. Ovde su ukratko navedene samo najznaajnije osobine sluajnog
uma neophodne za razumevanje principa i elementarnu primenu.
um u prenosu signala nastaje u svakoj elektronskoj komponenti sistema, kako u predajniku, ta-
ko i u prijemniku. U pojednostavljenom modelu, meutim, smatra se da se um dodaje signalu u
jednoj taki, na ulazu u prijemnik. Ovaj um naziva se beli Gausov (Gauss) um i ima sledee
karakteristike:
1) Ako ne postoji opisana veza izmeu odbiraka, tada je autokorelacija uma za sve vrednosti
vremena jednaka nuli, osim za t = 0 , gde postoji delta impuls.
Zakljuak naveden pod 2) dokazuje se na razne naine. Interesantno je da i u praksi ovakva oso-
13
bina vai u veoma irokom opsegu uestanosti, od nule do priblino 10 Hz , to odgovara
svim uestanostima koje se danas praktino koriste.
Analitika obrada sluajnog signala mogua je samo u veoma specifinim sluajevima. Jedan od
tih sluajeva javlja se pri proputanju belog Gausovog uma kroz pojasni filtar. Postupak je
detaljno pokazan u zadatku 5.2.1.
Na osnovu ovako pojednostavljenog postupka za opisivanje uma, mogu se nabrojati, bez po-
sebnog dokazivanja, osobine uma koje su dovoljne za razumevanje uticaja uma na prenos sig-
nala i za veinu prorauna povezanih sa umom:
Glava 5. Izoblienja i um u prenosu... 137
- U toku prenosa svakom signalu dodaje se um. um je sluajni signal koji se oznaava sa n(t ) .
Znaajna osobina uma jeste spektralna gustina snage (SGS). SGS se oznaava sa p N ( f ) i
jednaka je konstanti na svim uestanostima. Vrednost ove konstante jednaka je [1]:
pN ( f ) = k T = N0 , (5.2.1a)
23
gde je k -Bolcmanova (Boltzmann) konstanta, k = 1.38 10 J / K , T -apsolutna tempera-
tura a N 0 -uobiajena oznaka za SGS uma. Ova vrednost SGS odgovara umu koji postoji samo
na pozitivnim uestanostima. Ako se posmatraju i negativne uestanosti, tada je SGS dvostruko
manja i obino se oznaava kao:
N ( f ) = k T / 2 = N0 / 2 . (5.2.1b)
0
Na temperaturi od T = 17 C = 290 K , spektralna gustina srednje snage uma jednaka je kon-
21
stanti koja ima vrednost p N ( f ) = 4 10 W / Hz .
pN ( f )
10 log = 174 dBm / Hz . (5.2.2)
1mW
Na primer, kroz telefonski kanal irine B = 4 kHz prolazi um sa snagom:
- Kod svih tipova modulacije, na ulazu u prijemnik postavljen je filtar propusnik opsega uesta-
nosti koji ima zadatak da propusti modulisani signal bez oteenja i deo uma koji pri tom
prolazi kroz filtar. um na izlazu iz filtra naziva se uskopojasni Gausov um. SGS uskopojasnog
uma jednaka je:
2
G( f ) = pN ( f ) H ( f ) , (5.2.4)
gde je H ( f ) funkcija prenosa linearnog sistema (u ovom sluaju, idealnog pojasnog filtra).
N0 f < B,
c ( f ) = s ( f ) = . (5.2.6)
0 drugde.
- Izraz (5.2.5) podsea na opti oblik modulisanog signala pa se uvodi novi pojam: fazor uma.
Fazor uskopojasnog uma definisan je kao:
n(t ) = nc (t ) + j ns (t ) , (5.2.7)
Na osnovu ranije pokazanih veza izmeu fazora modulisanog signala i modulisanog signala, us-
kopojasni um moe se napisati u obliku koji odgovara ranije pokazanom izrazu (5.2.5):
{
n(t ) = Re n(t ) e j c t .} (5.2.8)
- Kod analognih postupaka modulacije uticaj uma analizira se kroz izraunavanje odnosa snaga
korisnog signala i uma u pojedinim takama u prijemniku. Detalji ovog postupka pokazani su u
poglavljima 8.1.4. i 8.2.4.
- Trenutna vrednost uma nema znaaja kod analognih postupaka modulacije. Meutim, kod di-
gitalnih modulacija, kod kojih se odluivanje o vrednosti signala vri na osnovu vrednosti signa-
la u pojedinim trenucima, uticaj uma odreuje se na potpuno drugi nain. Primenom statistikih
postupaka odreuje se verovatnoa pojavljivanja greke u odluivanju o vrednosti signala. Ovi
prorauni vre se na osnovu trenutne vrednosti signala i funkcije gustine raspodele verovatnoa
uma koji se dodaje signalu.
Reenje:
a) Autokorelaciona funkcija uma datog izrazom (1) odreuje se kao:
T
1
R N ( ) = lim
T 2T
n(t )n(t + )dt = n(t )n(t + ) .
T
1 1
= nc (t )nc (t + ) cos c + ns (t )ns (t + ) cos c . (2)
2 2
U prethodnom izrazu usrednjavanje je izvreno tako to su primenjene sledee osobine postupka
poznate iz statistike:
- srednja vrednost zbira jednaka je zbiru srednjih vrednosti;
- srednja vrednost proizvoda funkcija jednaka je proizvodu srednjih vrednosti ako su inioci
statistiki nezavisni. Ako nisu nezavisne, radi se o njihovoj korelaciji;
- srednja vrednost deterministike funkcije po vremenu odreuje se kao:
T
1
cos c t cos c (t + ) = lim cos c t cos c (t + ) dt =
T 2T
T
T
1 1 1
= lim [cos c (2t + ) + cos c ] dt = cos c ,
T 2T 2 2
T
jer je vrednost prvog integrala konana a imenilac u limesu tei beskonanosti. Za sinusnu
funkciju postupak je veoma slian a rezultat identian.
140 Osnovi telekomunikacija, skripta
Rc ( ) = nc (t ) nc (t + ) i Rs ( ) = ns (t ) ns (t + ) , (3)
1 1
R N ( ) = Rc ( ) cos c + Rs ( ) cos c . (4)
2 2
Poto je srednja snaga sluajnog signala jednaka vrednosti autokorelacione funkcije u taki
= 0 , vaie:
1 1
R N (0) = Rc (0) + Rs (0) .
2 2
Prema uslovima zadatka, komponente uskopojasnog uma statistiki su nezavisne, sa jednakim
srednjim snagama, pa za njih vai Rc (0) = Rs (0) , odnosno:
Srednja snaga uskopojasnog uma moe se izraunati i preko spektralne gustine srednje snage:
fc + B
PN = 2 N ( f )df = 2N0B . (6)
fc B
Pomou relacija (5) i (6) odreuju se i spektralne gustine snage komponenti nc (t ) i ns (t ) , jer
vai:
B
PN = Rc (0) = c ( f )df = 2 Bp Nc , c ( f ) = p Nc = const. (7)
B
B
PN = Rs (0) = s ( f )df = 2 Bp Ns , s ( f ) = p Ns = const. (8)
B
c ( f ) = p Nc = s ( f ) = p Ns = 2 p N = N 0 . (9)
Slika 2. Spektralna gustina srednje snage uskopojasnog uma (a) i njegovih komponenti (b)
Glava 5. Izoblienja i um u prenosu... 141
1 1
n3 (t ) = nc (t ) cos n s (t ) sin . (11)
2 2
Autokorelacija uma na izlazu prijemnika ima oblik:
T
1
R3 ( ) = lim
T 2T
n3 (t ) n3 (t + )dt = n3 (t ) n3 (t + ) =
T
=
1
4
[
nc (t ) nc (t + ) cos 2 ns (t ) nc (t + ) sin cos
1 1
R3 ( ) = Rc ( ) cos 2 + Rs ( ) sin 2 . (13)
4 4
Ukupna snaga uma na izlazu jednaka je vrednosti autokorelacije za = 0 :
1 1 N
R3 (0) = Rc (0) = Pn3 = P = p N B = 0 B . (14)
4 4 2
Preko ove snage moe se odrediti 3 ( f ) , jer je:
B
Pn3 = 3 ( f )df = 2 3 ( f ) B . (15)
B
pN N0
3 ( f ) = = . (16)
2 4
142 Osnovi telekomunikacija, skripta
6. KARAKTERISTIKE SIGNALA I
PRENOSNIH MEDIJUMA
Svaki od tipova signala ima parametre na osnovu kojih se projektuju sistemi za njihov prenos. U
ovom poglavlju navedeni su neki od tih parametara.
- za muziku u FM radio difuziji (UKT) (30 15000 Hz) (visok kvalitet zvuka),
- za muziku (i govor) u AM radio difuziji (srednji, dugi i kratki talasi) (30 5000 Hz)
(skroman kvalitet zvuka).
1 T
2
P0 = lim s (t ) dt , (6.1.1)
T 2T
T
Ponekad se koristi i trenutna snaga signala, p (t ) . To je funkcija koja pokazuje kako se snaga
signala menja u vremenu, a definisana je kao
p (t ) = s 2 (t ) . (6.1.2)
U svim izrazima ove vrste podrazumeva se da je otpor na kome se oslobaa energija jednak
1 . U tom sluaju nije bitno da li je posmatrani signal po svojoj prirodi napon ili struja.
U telefoniji je usvojeno da na poetku meugradske veze nivo srednje snage iznosi 10 dBm .
- Dinamika signala. Opseg promene nivoa trenutne snage. Dinamika govora iznosi 60 dBm , u
opsegu (10 50 dBm) , a muzikog signala 70 dBm , u opsegu (9 61 dBm) .
Signali slike
Osnovna karakteristika signala slike u TV sistemima jeste velika irina spektra, B = 5 MHz , u
frekvencijskom opsegu (10 Hz 5 MHz) , kao i velika sloenost sistema. Broj linija po slici u
PAL sistemu koji se koristi kod nas i u veem delu Evrope jednak je N = 625 , a broj slika
iznosi 25 u sekundi ( f s = 25Hz) . TV signal je najsloeniji signal u klasinim telekomunika-
cijama. Za svaku taku u ravni ekrana treba preneti tri podatka: intenzitet, boju i zasienost.
Ustanovljeno je da se bilo koja boja moe dobiti kombinacijama razliitih koliina tri primarne
boje. Najee se koristi RGB sistem sa crvenom (R), zelenom (G) i plavom bojom (B), sa
talasnim duinama 630 nm , 520 nm i 450 nm .
Radi kompatibilnosti kolor sistema sa monohromatskim, umesto tri signala koji predstavljaju na-
vedene primare, prenosi se takoe tri signala:
- luminentni signal koji prenosi ukupnu informaciju o osvetljenosti svake take i
- dva hrominentna signala koji se izraunavaju kao linearne kombinacije (razlike) luminentnog
signala i plavog primara, odnosno luminentnog signala i crvenog primara.
Iz ova tri signala stariji (crno beli) prijemnici koriste samo luminentni deo i prikazuju crno-belu
sliku. Noviji prijemnici kombinacijom tri signala odreuju tri primarne boje za svaku taku na
ekranu i prikazuju sliku u boji. Istovremeni prenos vie signala omoguen je postupkom frek-
vencijskog multipleksiranja. Ovaj postupak detaljno je opisan u poglavlju 8.1.6., posveenom
viestrukom prenosu signala kod analognih postupaka modulacije.
Signali podataka
Osnovne karakteristike telegrafskih signala i signala podataka jesu:
- Broj elementarnih impulsa po simbolu, N , i duina signalizacionog intervala, T . U telegrafiji
su elementarni impulsi binarni (imaju samo dve vrednosti, 0 i 1 ), a u prenosu podataka mogu
biti i M -arni (imaju M moguih vrednosti).
- Za irinu spektra signala obino se uzima vrednost 1 , gde je irina elementarnog impulsa.
- Digitalni protok jeste koliina informacija koja se prenese u jedinici vremena. Ako elemen-
tarni impuls ima M moguih, jednakoverovatnih vrednosti, digitalni protok je:
1
Vd = V ld(M ) = ld(M ) , (6.1.3)
T
a jedinica je b/s (bita u sekundi). Standardizovani protoci u prenosu podataka obino su celo-
brojni multipli protoka od Vd = 600 b/s .
Ako se koriste telefonski kanali, najee su digitalni protoci 1200 , 2400 , 4800 i 9600 b/s ,
a poslednjih godina, kao rezultat intenzivnog razvoja tehnologije i teorije informacija, 28800 ,
33600 , pa ak i 57600 b/s .
Oblik spektra signala podataka kao i postupak odreivanja njegove irine detaljno je opisan u
glavi 10. i poglavlju 4.4.
f g ( Hz) 250 300 350 500 2000 3000 3100 3200 3400 3500
P( f g )( mW) 0.04 0.06 0.08 0.14 0.73 0.90 0.91 0.92 0.93 0.94
Odrediti opseg uestanosti, f max f min , minimalne irine, u kom se nalazi 87 % od ukupne
snage govornog signala.
M
A B
A ~
~
fg
Slika 1. Sklop za odreivanje irine spektra govornog signala
Reenje:
Snaga u taki B zavisi od granine uestanosti filtra i moe se odrediti iz izraza:
fg
P( f g ) = ( f ) df ,
fg
Glava 6. Karakteristike signala i prenosnih medijuma... 145
gde je ( f ) spektralna gustina snage govornog signala. Vrednosti ove snage date su u tabeli.
Snaga signala u opsegu uestanosti od f1 do f 2 > f1 jednaka je razlici snaga:
P ( f1 , f 2 ) = P ( f 2 ) P ( f1 ) .
Za vrednosti f1 i f 2 date u tabeli moe se odrediti irina opsega f 2 f1 i snaga u tom opsegu,
P ( f1 , f 2 ) . Neke od kombinacija (parova uestanosti f1 i f 2 ) date su u sledeoj tabeli.
a) b)
2h 2h
2b 2b
Slika 1. Analizirane slike TV signala
Reenje:
a) Elektrini signal u trenutku t proporcionalan je osvetljaju E ( x, y ) u taki ije su koordinate
( x, y ) . Poto se analiza slike vri bez proreda, paralelne linije gusto su poreane po slici odozgo
nadole. Ako se zanemari trajanje povratnog mlaza, moe se zamisliti da se u stvari analizira bes-
konano velika slika dobijena periodinim ponavljanjem zadate slike po horizontali i vertikali.
Elektronski mlaz (svetlosno-elektrini pretvara) tada se kree ukoso iz gornjeg levog ugla, na-
dole i udesno, konstantnom brzinom koja ima dve komponente, horizontalnu i vertikalnu. Za-
visnost koordinata ( x, y ) od vremena data je izrazima:
Pri tom pretvara prelazi preko N slika u jednom redu, a zatim prelazi u novi red slika.
2-D signal slike koja se analizira na opisani nain ima osobinu periodinosti. Takav signal moe
se razviti u dvodimenzionalni Furijeov red. Po analogiji sa obinim, jednodimenzionalnim Furi-
jeovim redom, moe se napisati da vai:
m x n y
j +
E ( x, y ) = Em , n e b h
, (2)
m = n =
2b2 h m x n y
1 j +
h
E m ,n = E ( x, y ) e b
dx dy . (3)
4b h 0 0
Koristei izraze (1) pomou kojih se prostorne koordinate zamenjuju vremenom (parametarske
jednaine u matematici), osvetljaj E ( x, y ) moe se predstaviti kao funkcija vremena E (t ) .
Dobija se izraz oblika:
E (t ) = Em,n e j 2 (m f +n f )t . l s
m= n =
Ovaj izraz veoma podsea na Furijeov red, ali sa dvostrukom sumom. Lako se zakljuuje da
signal E (t ) sadri prostoperiodine komponente na uestanostima m f l + n f s , za svaku
kombinaciju celobrojnih vrednosti m i n .
Za sliku 1a. moe se napisati sledei analitiki izraz (na crnim poljima vrednost 0 , na belim 1 ):
1 0 x b i 0 y 2 h,
E ( x, y ) =
0 b x 2 b i 0 y 2 h.
Koeficijenti Furijeovog reda odreuju se prema (3), izraunavanjem dvostrukog integrala. Dobi-
je se izraz oblika:
1 j e j 2 ( 2 m+1) fl t
E (t ) = .
2 m= 2m + 1
Moe se zapaziti da koeficijent n ne utie na funkciju, to se moglo i oekivati, jer po verti-
kalnom pravcu (tj. y pravcu) nema promene osvetljenosti. Jednosmerna komponenta jednaka je
1 2 , to je, u stvari, odnos povrine belog (jedinice) prema celokupnoj povrini slike, a perio-
Glava 6. Karakteristike signala i prenosnih medijuma... 147
dinost postoji samo po promenljivoj x . Koeficijenti Furijeovog reda ine spektar 2-D signala.
Dobijeni rezultat slian je rezultatu kod 1-D funkcija u zadatku 2.3.2. Koeficijenti su prikazani
na slici 2a.
1 0 xb i h y 2 h,
E ( x, y ) = 1 b x 2 b i 0 y h,
0 drugde.
Koeficijenti se odreuju na isti nain, sa neto sloenijim izraunavanjem, pa je:
1 j e j 2 ( 2 n +1) f s t j e j 2 ( 2 m +1) f l t
E (t ) = +
2 n = 2n + 1 m = 2m + 1
2
e j 2 [( 2 m+1) fl +( 2 n+1) f s ]t
+ 2 .
m= n= (2m + 1)(2n + 1)
Drugi zbir ve je dobijen pri analizi prve slike. Prvi zbir predstavlja koeficijente na multiplima
uestanosti f s i to su koeficijenti koji su ucrtani u okolini koordinatnog poetka. Trei, dvostru-
ki zbir, predstavlja koeficijente koji su na slici 2b. ucrtani u okolini koeficijenata iz drugog zbira.
b) Uestanost linije je f l = 15.625 kHz i to je, osim jednosmerne, jedina komponenta koja se
nalazi u spektru ispod zadate granine uestanosti od 16 kHz . Snaga ove dve komponente
2 2
1 1
iznosi + 2 0.452 , pa je odnos njihove snage i ukupne snage signala jednak
2
0.452 0.5 = 0.904 . I u ovom sluaju jednosmerna komponenta i prvi harmonik sadre najvei
deo snage signala.
a) E m, n
m=0
m = 1
m=1
m = 3 m=3
3 f l fl fl 2 fl 3 fl f
b) E m ,n
m=0
m = 1 m=1
m = 3 n=1 m=3
n=2 n =1
fl 2 fl 3 fl
3 f l fs fl f
fl + fs
Slika 2. Nastavak
N 1
s N (t ) = anu (t nT ) .
n =0
b) Impuls u (t ) ima pravougaoni oblik, trajanja T . Ako se alje binarna poruka ....101010....
odrediti odnos snage u opsegu uestanosti (0,1 T ) prema ukupnoj snazi signala u dva sluaja:
- kada binarnom "1" odgovara a n = U , a binarnom "0" a n = 0 i
- kada binarnom "1" odgovara a n = U , a binarnom "0" a n = U .
Reenje:
a) Furijeova transformacija signala s N (t ) ima oblik:
N 1 N 1
SN ( f ) = an u (t nT ) e j 2ft dt = U ( f ) an e j 2nfT ,
n =0 n =0
1
P = U2.
2
U posmatranom opsegu uestanosti (0, 1 T ) nalazi se jednosmerna komponenta sa amplitudom
U 2 i prvi harmonik, sa amplitudom 2U , pa snaga u ovom opsegu ima vrednost:
1 2
P1 = U 2 + 2 .
4
Odnos ove snage prema ukupnoj snazi iznosi, kao i u prethodnom zadatku:
P1 1 4
= + 0.904 .
P 2 2
Kada binarnom "1" odgovara U , a binarnom "0" odgovara U , snaga signala jednaka je
2
kvadratu amplitude, P = U .
1
c) Brzina telegrafisanja ima vrednost: V= = 100 Bd .
T
Poto je poruka binarna ( M = 2) , digitalni protok jednak je brzini signaliziranja:
1
Vd = ldM = 100 b s .
T
- vazdune vodove,
- simetrine kablove,
- koaksijalne kablove.
Svaki tip fizikog voda ima karakteristike koje se mogu meusobno uporediti i koje odreuju
kvalitet voda. Osnovne karakteristike (osnovni parametri) fizikog voda su sledee:
- slabljenje signala po jedinici duine, a p ,
dB s
ap ( ) B (MHz ) p ( )
km km
vazduni vod 20 0,1 1000
simetrini vod 10 0,5 1000
koaksijalni kabel 5 100 100
Zbog ovih stavova postoji samo odreen opseg uestanosti koji je upotrebljiv za primenu u tele-
komunikacijama. Unutar tog opsega izvrena je podela pokazana u tabeli 6.2.2.
U okviru ove podele, svaka sluba (radio difuzija, TV difuzija, mobilna telefonija, funkcionalni
sistemi kao policija, vojska, elektroprivreda, taksi, vodovod, itd.) ima na raspolaganju tano od-
reen ui opseg uestanosti. Administrativnu kontrolu i odobravanje korienja i zauzetosti frek-
vencijskog opsega vre nacionalne i meunarodne organizacije. Poznatija meunarodna insti-
tucija naziva se ITU (International Telecommunication Union).
Glava 6. Karakteristike signala i prenosnih medijuma... 151
Po nainu prostiranja, elektromagnetski talasi se dele na jonosferske (HF i delom MF), povrin-
ske (delom MF i LF) i direktne (UHF, VHF). Prema ovoj podeli organizovane su i radio i tele-
vizijske slube.
Programi na kratkim i srednjim talasima, zahvaljujui jonosferskom prostiranju kod kog se sig-
nali odbijaju od jonosfere i praktino odozgo pokrivaju prostor, imaju veliki domet (vie stotina
pa i preko hiljadu kilometara od predajnika) i naroito dobre uslove prostiranja nou, kada se,
zbog hlaenja atmosfere, jonosferski sloj sputa na manju visinu.
Opis
Tip talasa
uestanosti
Oznaka f
Niske
Dugi talasi LF 10km-1km 30kHz-300kHz
uestanosti
Srednje
Srednji talasi MF 1km-100m 300kHz-3MHz
uestanosti
Visoke
Kratki talasi HF 100m-10m 3MHz-30MHz
uestanosti
Vrlo kratki Vrlo visoke
VHF 10m-1m 30MHz-300MHz
talasi uestanosti
Ultra kratki Ultra visoke
UHF 1m-10cm 300MHz-3GHz
talasi uestanosti
Super kratki Super visoke
SHF 10cm-1cm 3GHz-30GHz
talasi uestanosti
Povrinski talasi (dugi talasi) prate konfiguraciju terena i mogu da preu preko razliitih prepre-
ka. Takoe imaju dobre uslove prostiranja nou. Koriste se za specijalne namene, brodske komu-
nikacije, prenos upravljakih signala (signal tanog vremena), itd. Imaju veoma velik domet.
Direktni talasi uglavnom se koriste za difuziju radio i televizijskih signala. Praktino je neophod-
no da izmeu predajnika i prijemnika postoji potpuna ili bar delimina optika vidljivost. Domet
direktnih talasa iznosi od nekoliko desetina do maksimalno stotinak kilometara i znaajno zavisi
od konfiguracije terena, kao i instalisane snage predajnika. Ako se neko podruje nalazi u po-
loaju koji je zaklonjen u odnosu na predajnik, moe se desiti da ima veoma lo prijem signala
bez obzira na malu geografsku udaljenost.
Na veoma visokim uestanostima funkcioniu i satelitski sistemi kod kojih se uglavnom sateliti
nalaze u tzv. geostacionarnoj orbiti, na visini od oko 36000 km, uvek na istom mestu u odnosu
na zemljinu povrinu. Iako su snage predajnika veoma male, slab signal na zemljinoj povrini
prihvata se i pojaava pomou dobro usmerenih tanjirastih prijemnih antena a zatim se vri nje-
gova demodulacija i primena. Postoje i mnoge druge varijante komunikacionih sistema. Prime-
njeni postupci modulacije i demodulacije signala opisani su u nastavku, u glavama 7., 8. i 10.
7. MODULACIJE
Signali koji se dobiju na izlazu predajnika (npr. signali na izlazu mikrofona, kamere i sl.) nisu
sasvim pogodni za prenos. Da bi se njihov prenos omoguio ili olakao, signale treba modifiko-
vati i prilagoditi uslovima prenosa. Postupak prilagoavanja signala uslovima prenosa naziva se
modulacija.
- neki postupci imaju kao posledicu pomeranje spektra signala u frekvencijskom domenu,
- neki postupci imaju kao posledicu proirenje spektra signala, bez pomeranja,
- neki postupci imaju kao posledicu i proirenje i pomeranje spektra signala.
Postoji mnogo razliitih tipova modulacija. Pre detaljnijeg upoznavanja sa postupcima, treba ob-
jasniti razliku izmeu prenosa signala za koje se ne primenjuje modulacija (prenosa u osnovnom
opsegu, engl. Baseband Transmission) i postupaka sa modulacijama.
irina i zauzetost frekvencijskog opsega znaajno zavisi od tipa i namene signala. Kao primer,
navedeni su irina i poloaj spektra za sledee znaajnije tipove signala:
- govorni signal, na izlazu mikrofona u telefonskom aparatu priblino (0, f max = 3500 Hz ) ,
- signal podataka, na izlazu ureaja za digitalni prenos sa binarnim impulsima bitske brzine
Rb bit / s , priblino (0, f max = Rb Hz ) .
Postupci prenosa u osnovnom opsegu obino nedovoljno koriste frekvencijski opseg sistema za
prenos koji je na raspolaganju. Primena im je veoma ograniena i mnogo se ree koriste nego
sistemi sa modulacijom.
Drugi, takoe veoma vaan razlog, lei u potrebi da se na jednom prostoru istovremeno prenosi
vei broj razliitih signala. Da nema modulacija, na jednom prostoru bio bi mogu prenos samo
jednog signala koji zauzima opseg od nekoliko desetina do nekoliko hiljada Hz .
Ostali, takoe znaajni razlozi, obuhvataju poboljanja pri potiskivanju uma, manje dimenzije i
teine elektronskih komponenti, mali utroak energije, itd.
Modulacije podrazumevaju generisanje komponenti signala na uestanostima koje ranije nisu bi-
le zauzete. Generisanje komponenti na novim uestanostima karakteristino je za nelinearne sis-
teme pa su modulatori po svojoj prirodi nelinearni sistemi.
Moduliui signal je signal koji predstavlja elektrini ekvivalent poruke, govora, muzike, slike ili
podataka. Neke osnovne karakteristike ovih signala navedene su u ranijim poglavljima. Za razli-
ite postupke modulacije veoma je vana irina i oblik spektra ili spektralne gustine snage ovih
signala. Pri upoznavanju sa postupcima modulacije obino se jedan signal (od gore navedenih,
154 Osnovi telekomunikacija, skripta
npr. signal govora) koristi kao moduliui signal. U sloenijim postupcima, ponekad se istovre-
meno prenosi vie signala istog tipa, ili ak kombinacije razliitih signala. Zbog toga pojam 'mo-
duliui signal' treba koristiti u irem smislu, ne ograniavajui se pri tom na jedan signal.
Prostoperiodini nosilac
Prostoperiodini nosilac ima oblik:
sa parametrima:
a amplituda nosioca,
f c uestanost nosioca,
poetna faza nosioca (obino je = 0 ).
Impulsni nosilac
Ako je nosilac povorka impulsa, tada on ima oblik:
c(t ) = U v(t k T ) , (7.1.2)
k =
gde su parametri:
U -amplituda impulsa,
T -perioda,
1 t < t < t 2 ,
v(t ) = 1 elementarni impuls,
0 drugde,
t1 i t 2 poetak i kraj impulsa,
= t 2 t1 trajanje impulsa.
Glava 7. Modulacije 155
Postoje tri vrste impulsnih modulacija. Modifikacijom parametara impulsnog nosioca, u zavis-
nosti od moduliueg signala, ostvaruju se:
- impulsna amplitudska modulacija (IAM, engleski naziv Pulse Amplitude Modulation, PAM),
- impulsna modulacija po poloaju (IPM, engleski naziv Pulse Position Modulation, PPM),
- impulsna modulacija po trajanju (ITM, engleski naziv Pulse Duration Modulation, PDM).
Impulsne modulacije, iako u nazivu sadre pojam 'modulacije', u stvari predstavljaju obradu sig-
nala i pripremu za prenos u osnovnom opsegu. esto se impulsno modulisani signal koristi kao
moduliui signal za modulacije sa prostoperiodinim nosiocem.
Osim navedenih, postoje i znatno sloeniji postupci modulacija, kao i veoma savremeni postupci
modulacija, kao to je modulacija sa frekvencijskim skakanjem, pseudosluajnim nosiocem, itd.
Sloeni modulacioni postupci ne razmatraju se detaljno u ovom udbeniku. Navedeni su i
ukratko opisani u glavi 11. u kojoj se govori o telekomunikacionim sistemima dananjice.
u (t ) v(t )
u m (t ) M KANAL D B
n(t )
c(t ) c(t )
um (t ) moduliui signal,
c(t ) nosilac,
u (t ) modulisani signal,
n(t ) um,
v(t ) signal na ulazu u prijemnik,
u d (t ) demodulisani signal.
Cilj prenosa jeste da se na izlazu demodulatora dobije signal u d (t ) koji to priblinije odgovara
moduliuem signalu u m (t ) . U toku prenosa signala, u postupku modulacije i demodulacije, ko-
risnom signalu dodaje se um. Pojam uma i njegove osnovne karakteristike opisani su detaljno u
poglavlju 5.2.
Opta teorija modulacija zasnovana je na kompleksnoj predstavi signala. Kod svih periodinih
signala, zahvaljujui Furijeovoj analizi, signal se moe rastaviti na sinusne i kosinusne lanove.
U teoriji kompleksnih brojeva i kompleksnih funkcija koriste se, izmeu ostalog, i sinusne i kosi-
nusne funkcije, poto fazna razlika od 2 , osim izmeu sinusa i kosinusa, postoji i izmeu re-
alnog i imaginarnog dela kompleksnih funkcija i brojeva. Zbog svega navedenog, postojea teo-
rija kompleksnih funkcija iskoriena je i u analizi modulacionih postupaka.
Prostoperiodian nosilac dat je izrazom 7.1.1. Najoptiji oblik modulisanog signala, sa prome-
nljivom amplitudom i fazom, izvodi se iz navedenog izraza ako konstante a i postanu funk-
cije vremena. Dobija se sledei izraz:
gde je
f c uestanost nosioca,
a (t ) = p 2 (t ) + q 2 (t ) trenutna amplituda,
q (t )
(t ) = arctg trenutna faza,
p (t )
p (t ) = a (t ) cos (t ) komponenta modulisanog signala u fazi,
q (t ) = a (t ) sin (t ) komponenta modulisanog signala u kvadraturi,
1 d 1 d (t )
ft = [2f c t + (t )] = f c + . (7.3.2)
2 dt 2 dt
Trenutna uestanost sastoji se od konstantnog dela, jednakog uestanosti nemodulisanog nosio-
ca, f c , i promenljivog dela f , datog izrazom:
1 d (t )
f = f t f c = . (7.3.3)
2 dt
Promenljivi deo naziva se trenutna devijacija uestanosti.
Sada su poznati svi pojmovi neophodni da bi se definisale osobine pojedinih tipova modulacije.
a (t ) = k u m (t ) . (7.3.4)
(t ) = k um (t ) , (7.3.5)
f = k um (t ) . (7.3.6)
c = a e j . (7.3.7)
Pojmovi fazor i kompleksni broj veoma su slini. Ako su moduo i argument konstantne veliine,
kao u (7.3.7), tada je fazor jedna taka u kompleksnoj ravni. Prikazana je na slici 7.3.1.
Im
c c = a e j
1
Re
{ }
c(t ) = Re c e j 2f c t = a cos(2f c t + ) , (7.3.8)
Za modulisani signal moe se, na slian nain, pomou izraza (7.3.1), definisati i fazor modulisa-
nog signala, u obliku:
u (t ) = a (t ) e j (t ) . (7.3.9)
{ }
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t = a (t ) cos(2f c t + (t ) ) . (7.3.10)
Kao i u sluaju fazora nosioca, i fazor modulisanog signala moe se prikazati u kompleksnoj rav-
ni, ali ne kao taka, nego kao kriva, a ponekad i kao povr, poto su i moduo i argument veliine
koje zavise od vremena. Na slici 7.3.2. prikazan je fazor modulisanog signala u sasvim
uoptenom obliku. Treba zamisliti kako se i moduo i argument menjaju u vremenu i da pri tom
vrh fazora iscrtava neku krivu. U zadatku 7.3.1. pokazano je kako izgleda fazor modulisanog
signala za pojedine tipove modulacija kada je moduliui signal kosinusoida.
Im
u (t ) u (t ) = a (t ) e j (t )
a(t )
(t )
Re
Slika 7.3.2. Fazor modulisanog signala kao kriva u kompleksnoj ravni
Fazor modulisanog signala moe se, kao i svaka kompleksna veliina, osim preko modula i argu-
menta, prikazati i preko realnog i imaginarnog dela kao:
u (t ) = p (t ) + j q (t ) , (7.3.11)
[ p(t ) + jq(t )] e
j 2ft j 2ft
U(f)= u (t ) e dt = dt = P ( f ) + j Q( f ) . (7.3.12)
Ve na prvi pogled moe se zakljuiti da ovaj spektar ima osobine razliite od spektra realnih
signala. Npr. realni deo spektra U ( f ) ima oblik Re{P ( f )} Im{Q ( f )} i za njega oigledno
ne vai osobina parnosti, poto je Im{ Q( f )} neparan. Poto se kompleksne funkcije relativno
retko koriste, detaljan opis osobina njihove FT obino se ne daje u literaturi.
Analitiki signal
Poseban znaaj u modulacionim postupcima imaju signali kod kojih izmeu realnog i imaginar-
nog dela postoji veza izraena sledeom jednainom:
1 p ( )
q (t ) = p (t ) =
t
d . (7.3.13)
Ova veza naziva se Hilbertova transformacija. U izrazu (7.3.13) moe se prepoznati konvolucija
1
izmeu dve funkcije: p (t ) i . Konvolucija u vremenskom domenu pokazuje da se radi o li-
t
nearnoj transformaciji koja je u frekvencijskom domenu definisana kao:
Q( f ) = H ( f ) P( f ) = j sign( f ) P( f ) , (7.3.14)
1 f > 0,
sign( f ) = 0 f = 0, (7.3.15)
1 f < 0.
Signali kod kojih postoji veza opisana izrazima (7.3.13) i (7.3.14) nazivaju se analitiki signali.
Njihova primena vezana je za posebnu vrstu amplitudske modulacije, nazvanu AM-1BO (ampli-
tudska modulacija sa jednim bonim opsegom). Detaljnije su opisani u poglavlju 8.1.1.
Polazi se od prvog dela izraza (7.3.10). Kod kompleksnih funkcija uvek se realni deo moe odre-
diti kao polovina zbira funkcije i njene konjugovano-kompleksne vrednosti:
{ }
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t =
1
2
{
u (t ) e j 2f c t + u (t ) e j 2f c t } (7.3.16)
1 j 2 ( f f c )t 1
u (t ) e dt + u (t ) e j 2 ( f f c )t dt =
2 2
1 1
U ( f f c ) + U ( f f c ) . (7.3.17)
2 2
Izraz (7.3.17) pokazuje vezu izmeu spektra modulisanog signala i spektra fazora. Ako je spek-
tar fazora poznat, tada se spektar modulisanog signala dobija sabiranjem dve komponente: spek-
tra fazora pomerenog udesno i spektra fazora rotiranog, konjugovanog i pomerenog ulevo. Ako
je spektar fazora modulisanog signala ogranien na frekvencijski opseg (0, B ) i ako je f c > B ,
opisani sabirci ne preklapaju se na frekvencijskoj osi. Tipian primer prikazan je na slici 7.3.3.
U( f )
1
a)
B B f
U( f )
b)
1/2
Ako je fazor modulisanog signala realan, tada se izraz (7.3.17) moe pojednostaviti, jer FT real-
nih signala ima osobinu konjugovano kompleksne parnosti, X ( f ) = X ( f ) , pa vai:
1 1
U( f ) = U ( f fc ) + U ( f + fc ) . (7.3.18)
2 2
Glava 7. Modulacije 161
Prema izrazu (7.3.18), spektar modulisanog signala dobija se pomeranjem spektra fazora ulevo i
udesno za f c i sabiranjem pomerenih funkcija.
Kod tipova modulacije kod kojih fazor modulisanog signala nije realan, navedeno pojednostav-
ljenje ne vai.
Na osnovu izraza pokazanih u ovom poglavlju, formirana je blok ema sistema za prenos koja
sadri blokove za realizaciju svih vrsta modulacija sa prostoperiodinim nosiocem. Prikazana je
na slici 7.3.4.
x(t )
p(t ) v(t )
P NF
u (t ) w(t )
u m (t ) cos c t 2 cos c t ud (t )
S PF D
y (t )
q (t )
Q n(t ) NF
sin c t 2 sin c t
Slika 7.3.4. Opta blok ema sistema za prenos signala sa modulacijom i demodulacijom
u m (t ) - moduliui signal;
P i Q - linenarni ili nelinearni sistemi koji, zavisno od tipa modulacije, realizuju modulaciju;
p (t ) i q(t ) komponente modulisanog signala u fazi i kvadraturi;
u (t ) - modulisani signal;
w(t ) - modulisani signal posle prenosa kroz komunikacioni kanal S ;
n(t ) - um;
PF - pojasni filtar na ulazu u prijemnik, podeen tako da propusti koristan signal bez oteenja;
v(t ) - signal koji sadri modulisani signal i uskopojasni um;
NF - filtar koji eliminie suvine komponente signala;
x(t ) i y (t ) - komponente demodulisanog signala u fazi i kvadraturi;
D - demodulator;
u d (t ) - demodulisani signal.
Ako su modulator i demodulator idealni, i ako nema uticaja uma i izoblienja, demodulisani
signal jednak je moduliuem signalu. U praksi se tako povoljna kombinacija nikada ne deava.
162 Osnovi telekomunikacija, skripta
Reenje:
Prema izrazu (7.3.1), modulisani signal moe se napisati u obliku u kom se prepoznaju kvadra-
turne komponente modulacionog zakona:
u (t ) = p (t ) cos c t q (t ) sin c t .
Blok ema kvadraturnog modulatora, tj. modulatora koji realizuje modulaciju prema prethodnom
izrazu, prikazana je na slici 1.
Ako je f c >> f m , modulisani signal moe se posmatrati kao prostoperiodian signal iji je
fazor:
m(t)
/2
u(t)
q
q(m)
Slika 1. Blok ema kvadraturnog modulatora
Blokovi oznaeni sa p i q u zavisnosti od tipa modulacije vre linearnu ili nelinearnu transfor-
maciju moduliueg signala.
Na slici 2. prikazana su geometrijska mesta vrhova fazora, koja odgovaraju tipovima modulacije
navedenim u zadatku, kao i zadatom moduliuem signalu.
m (t ) = sin 2f mt .
Glava 7. Modulacije 163
q q
a) b) q c)
0 0.5 1 p -1 1 p
Slika 2. Fazor modulisanog signala za (a) KAM, (b) AM-2BO i (c) AM-1BO
1
U m t ,
b) u m (t ) = 2 fm
0 drugde,
a uestanost nosioca f c > f m .
Reenje:
AM 1BO signal sa gornjim bonim opsegom ima komponente u fazi i kvadraturi:
p (t ) = u m (t ) i q (t ) = u m (t ) .
Na osnovu izraza (7.3.1) moe se odrediti trenutna amplituda fazora modulisanog signala:
u m (t )
a (t ) = u m2 (t ) + u m2 (t ) , kao i trenutna faza fazora: (t ) = arctg .
u m (t )
1
Um t
d
2 fm
d U m 1 + 2 f mt
u m (t ) = lim + = ln ,
0 1 t t + t 1 2 f mt
2 fm
jer u posmatranom intervalu privremena promenljiva sigurno ima vrednost jednaku t pa se
javlja nula u imeniocu. Integral se tada rauna preko Koijevih glavnih vrednosti.
a trenutna faza:
1
t< ,
2 2 fm
1 1 + 2 f mt 1
(t ) = arctg ln t < ,
1 2 f m t 2 fm
1
t> .
2 2 fm
Trenutna amplituda i faza prikazane su na slikama 2. i 3.
x1 (t ) y1 (t )
fm
cos ct 2 cos ct
H( f )
sin ct 2 sin ct
x2 (t ) y2 (t )
fm
Slika 1. Opti model sistema sa modulacijom
166 Osnovi telekomunikacija, skripta
Reenje:
{
a) Signal u taki 1. ima oblik x(t ) = Re u (t ) e
j c t
}, gde je u(t ) kompleksni signal (modula-
cioni zakon) dat izrazom u (t ) = x1 (t ) + jx 2 (t ) .
{ },
j c t
y (t ) = x(t )h( )d , to se lako svodi na izraz oblika y (t ) = Re v(t )e
he (t ) = h(t )e j c t .
Ovom odzivu odgovara i ekvivalentna NF prenosna karakteristika sistema:
H e ( f ) = F{he (t )} = H ( f + f c ) .
Lako se pokazuje da vai:
y1 (t ) = Re{v(t )} i y2 (t ) = Im{v(t )} .
Na osnovu ovih izraza moe se nacrtati ekvivalentni NF sistem za prenos u kom figuriu kom-
pleksni signali (slika 2).
y1 (t ) = Ax1 (t t 0 ) i y 2 (t ) = Ax2 (t t 0 ) ,
gde je A konstanta (pojaanje ili slabljenje), a t0 kanjenje signala. Ovaj uslov moe se izraziti
i preko kompleksnih signala kao y (t ) = A x(t t 0 ) , iz ega sledi da ekvivalentna NF funkcija
prenosa mora zadovoljavati uslov:
H e ( f ) = H ( f + f c ) = Ae jt0 , za f f m .
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 167
8. MODULACIJE SA
PROSTOPERIODINIM NOSIOCEM
Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem, spomenute u prethodnoj glavi, nazivaju se i ana-
logne modulacije. U ovoj glavi detaljno su opisane amplitudske modulacije, ugaone modulacije,
kao i uticaj uma, linearnih i nelinearnih izoblienja na prenos signala korienjem ovog tipa
modulacija.
1) Amplitudska modulacija sa dva bona opsega, AM-2BO, (engl. Double Side Band Suppressed
Carrier, DSBSC);
2) Konvencionalna amplitudska modulacija, KAM, (engl. Amplitude Modulation, AM);
3) Amplitudska modulacija sa jednim bonim opsegom, AM-1BO, (engl. Single Side Band
Suppressed Carrier, SSBSC);
4) Amplitudska modulacija sa nesimetrinim bonim opsegom, AM-NBO, (engl. Vestigial Side
Band, VSB);
5) Kvadraturna amplitudska modulacija, QAM (engl. Quadrature Amplitude Modulation, QAM).
U ovom poglavlju dati su analitiki izrazi u vremenskom i frekvencijskom domenu, kao i ka-
rakteristine ilustracije pojedinih tipova amplitudskih modulacija.
AM-2BO
Kod amplitudske modulacije sa dva bona opsega prenosi se jedan moduliui signal, u m (t ) , a
fazor modulisanog signala dat je izrazom:
168 Osnovi telekomunikacija, skripta
u (t ) = k um (t ) . (8.1.1)
{
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t } = k u m (t ) cos (2f ct ) . (8.1.2)
Na slici 8.1.1. prikazan je moduliui signal, nemodulisani nosilac, kao i modulisani signal i
uvean detalj na kom je prikazana pojava nazvana skok faze: na mestu gde moduliui signal
menja znak, dolazi do promene znaka nosioca pa se stie utisak da dve uzastopne poluperiode
nosioca imaju isti znak, ili da se u toku jedne stvarne javljaju dve skraene poluperiode.
u m (t ) uc (t )
t t
a)
b)
u (t )
c) d)
Treba posebno istai da na slici 8.1.1.c) modulisani signal predstavlja samo kriva crtana punom
linijom. Isprekidana linija u stvarnosti se ne vidi i slui samo kao kontura (anvelopa), radi lakeg
poreenja sa moduliuim signalom.
1 1 1
U( f ) = U ( f f c ) + U ( f + f c ) = k [U m ( f f c ) + U m ( f + f c )] . (8.1.4)
2 2 2
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 169
irina spektra modulisanog signala, posmatrana samo za pozitivne uestanosti, jednaka je dvo-
strukoj irini spektra moduliueg signala. Poto oba bona opsega praktino imaju isti sadraj,
njihov istovremeni prenos nije sasvim racionalan sa aspekta zauzetosti frekvencijskog opsega.
injenica da se kod AM-2BO praktino prenosi dvostruko vie informacija o signalu nego to je
to neophodno predstavlja jedan od nedostataka inae veoma jednostavnog modulacionog pos-
tupka.
Na slici 8.1.2.a) prikazan je spektar moduliueg signala. Spektar fazora modulisanog signala
ima isti oblik kao i kod moduliueg signala, prema izrazu (8.1.3). Jedina razlika je konstanta k
za koju je ovde pretpostavljeno da je k = 1 . Spektar modulisanog signala prikazan je na slici
8.1.2.b). Oblik spektra prikazanog na slici izabran je tako da nema izraene komponente na nis-
kim uestanostima i da opada prema maksimalnoj uestanosti.
U m ( f ), U ( f )
a) 1
B B f
U( f )
b)
1/2
Primer.
Neka je u m (t ) = cos mt . Tada je AM-2BO modulisani signal dat izrazom:
[cos( c + m )t + cos( c m )t ].
k
u (t ) = k u m (t ) cos c t = k cos mt cos c t =
2
Spektar moduliueg i modulisanog signala prikazan je na slici 8.1.3.
Um ( f ) U( f )
a) b)
fm fm f fc fm fc + fm fc fm fc + fm f
KAM
Kod konvencionalne amplitudske modulacije prenosi se jedan moduliui signal, u m (t ) . Zbog
razloga koji e biti objanjeni kod demodulacije KAM signala, moduliuem signalu dodaje se
nosilac pa je fazor modulisanog signala dat izrazom:
u (t ) = U c + k u m (t ) , (8.1.5)
pod uslovom:
U c k um (t ) max . (8.1.6)
{ }
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t = U c cos(2f c t ) + k um (t ) cos(2f c t ) . (8.1.7)
Normalizovani moduliui signal, m(t ) , dobija se tako to se moduliui signal podeli sa svo-
jom maksimalnom vrednou, prema izrazu:
u m (t )
m(t ) = . (8.1.8)
um (t ) max
k u m (t ) max
m0 = , (8.1.9)
Uc
naziva se indeks modulacije. Kao posledica uslova (8.1.6), sigurno je m0 1 . Uz uvoenje iz-
raza (8.1.8) i (8.1.9) u (8.1.7), modulisani signal ima oblik:
Izraz (8.1.10) objanjava zato je bio neophodan uslov (8.1.6). Samo u tom sluaju moduo ko-
sinusoide je nenegativna veliina, a to je neophodan uslov za jednostavnu demodulaciju KAM
modulisanog signala. Ako uslov (8.1.6) nije zadovoljen, dolazi do tzv. premodulacije.
u (t ) = U c (1 + m0 m(t ) ) . (8.1.11)
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 171
Na slici 8.1.4. prikazan je moduliui signal, nemodulisani nosilac, kao i modulisani signal kod
KAM modulacije. Pokazana su dva sluaja, sa vrednostima indeksa modulacije m0 = 50 % i
m0 = 100 % . Na slici se vidi kako indeks modulacije utie na intenzitet promene trenutne am-
plitude.
uc (t )
u m (t )
t t
a) b)
u (t ) u (t )
t
t
c) d)
U ( f ) = F { u (t )} = U c ( f ) + k U m ( f ) , (8.1.12)
a spektar modulisanog signala, prema (7.3.16) i (7.3.17) (poto je fazor modulisanog signala re-
alna funkcija pa je pojednostavljenje mogue):
1
U( f ) = [U c ( f f c ) + U c ( f + f c ) + k U m ( f f c ) + k U m ( f + f c )] .
2
(8.1.13)
Poreenjem izraza (8.1.13) i (8.1.4) vidi se da je spektar KAM signala jednak spektru AM-
2BO signala sa dodatim prostoperiodinim nosiocem. Ponovo je irina spektra modulisanog
signala dvostruko ira od spektra moduliueg signala.
Na slici 8.1.5. prikazan je spektar moduliueg signala, spektar fazora modulisanog signala i spe-
ktar modulisanog signala kod KAM modulacije.
172 Osnovi telekomunikacija, skripta
Um ( f ) U( f )
1 1
-B B f -B B f
a) b)
U( f )
1/2
Primer.
Neka je u m (t ) = cos mt . Tada je KAM modulisani signal, sa indeksom modulacije m0 , dat
izrazom:
u (t ) = U (1 + m0 cos mt ) cos c t =
U m0
= U cos c t + [cos( c + m )t + cos( c m )t ].
2
Spektar moduliueg i modulisanog signala prikazan je na slici 8.1.6. U odnosu na spektar si-
gnala dobijenog AM-2BO modulacijom moe se zapaziti da spektar KAM signala sadri dva do-
datna delta impulsa na uestanostima f c . Ovi impulsi odgovaraju prostoperiodinom nosiocu.
Postojanje prostoperiodinog nosioca poveava trokove u eksploataciji sistema jer poveava
snagu signala koji treba preneti (emitovati), ali znatno olakava postupak demodulacije:
Um ( f ) U( f )
a) b)
fc fm fc + fm fc fm fc + fm
fm fm f f
AM-1BO
Modulacija tipa AM-1BO razvijena je sa ciljem da se optimalno iskoristi frekvencijski opseg ko-
ji stoji na raspolaganju. Cilj postupka jeste da se eliminie jedan od dva bona opsega kod AM-
2BO modulacije, jer oni prenose istu informaciju. Postoje dve varijante AM-1BO modulacije, sa
gornjim i donjim bonim opsegom. Fazor modulisanog signala ima oblik:
)
u (t ) = k u m (t ) j k u m (t ) , (8.1.14)
)
gde je u m (t ) Hilbertova transformacija moduliueg signala. Hilbertova transformacija je linea-
ran postupak, definisan i objanjen u glavi 7, izrazima (7.3.13) i (7.3.14). Pozitivan znak odgo-
vara modulaciji sa gornjim, a negativan modulaciji sa donjim bonim opsegom.
Fazor AM-1BO signala ima jednostran spektar. Ova tvrdnja lako se dokazuje u frekvencijskom
domenu, tako to se definicioni izraz (7.3.14) uvrsti u Furijeovu transformaciju izraza (8.1.14).
Dobije se:
[ )
]
U ( f ) = k U m ( f ) j U m ( f ) = k [U m ( f ) j ( j sign( f )) U m ( f )] =
2 k U m ( f ) f > 0,
( znak + )
0 f < 0,
= k U m ( f ) [1 sign( f )] = (8.1.15)
0 f > 0,
( znak )
2 k U m ( f ) f < 0,
Um( f ) U( f )
1 1
-B B f B f
a) b)
U( f )
1/2
{ } { }
u (t ) = Re u (t ) e j c t = Re [k u m (t ) j k um (t )] e j c t =
)
)
= k um (t ) cos c t m k um (t ) sin c t . (8.1.16)
2
U prethodnom izrazu treba zapaziti da, usled mnoenja drugog sabirka sa j = 1 , znak ()
odgovara prenosu gornjeg bonog opsega, a znak (+ ) prenosu donjeg bonog opsega, suprotno
od znaka u fazoru modulisanog signala.
Primer.
Neka je u m (t ) = cos mt . Tada je AM-1BO modulisani signal, sa gornjim bonim opsegom,
dat izrazom
{ }
u (t ) = Re u (t ) e j c t = cos mt cos c t sin mt sin c t = cos( c + m )t .
Spektar moduliueg i modulisanog signala prikazan je na slici 8.1.8.
Um ( f ) U( f )
a) b)
fc fm fc + fm
fm fm f f
AM-NBO
Praktina realizacija modulacije sa jednim bonim opsegom nije jednostavna, a za signale koji
sadre izraenu jednosmernu komponentu nije ni pogodna. Zbog toga je razvijen postupak koji
predstavlja kompromis izmeu AM-2BO i AM-1BO.
Ideja AM-NBO najlake se moe objasniti grafiki. Izmeu dve krajnosti (cela dva bona opsega
kod AM-2BO i samo jednog bonog opsega kod AM-1BO), moe se preneti jedan boni opseg i
deo drugog. Iz razloga koji e biti sasvim jasni nakon objanjenja postupka demodulacije, boni
opseg koji se prenosi ceo (po irini) mora da bude delimino oteen. Na slici 8.1.9. prikazan je
spektar AM-2BO signala i konture funkcije prenosa linearnog sistema H NBO ( f ) koji na svom
izlazu daje signal sa nesimetrinim bonim opsegom.
Sa slike 8.1.9. vidi se da je irina spektra modulisanog signala jednaka (1 + b) f max , gde je
f max irina spektra moduliueg signala, a za konstantu b vai 0.1 < b < 0.3 .
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 175
Um ( f )
1
a)
-B B f
U( f )
b)
1/2
H( f )
c) 1
1/2
U( f ) H( f )
d)
1/2
Slika 8.1.9. Spektar AM-NBO signala: moduliui signal (a), spektar AM-2BO (b),
funkcija prenosa filtra za NBO modulaciju (c) i spektar modulisanog signala (d)
Detaljan analitiki opis postupka NBO modulacije izlazi izvan domena ovog udbenika. Dati su
samo rezultati. Fazor modulisanog signala dat je izrazom:
u (t ) = k u m (t ) + j k u m1 (t ) , (8.1.17)
gde je u m1 (t ) signal koji je nastao proputanjem moduliueg signala u m (t ) kroz linearni sis-
tem koji ima osobine sline Hilbertovoj transformaciji, ali takve da su lake ostvarive u praksi.
Modulisani signal ima oblik:
Primer.
Neka je u m (t ) = cos mt . Oblik spektra AM-NBO modulisanog signala zavisi od toga da li je
f m < b f max ili f m b f max . U prvom sluaju, spektar modulisanog signala veoma lii na
spektar AM-2BO signala, pokazan na slici 8.1.3., ali komponente na f c + f m i f c f m imaju
176 Osnovi telekomunikacija, skripta
razliite amplitude. U drugom sluaju, spektar modulisanog signala potpuno odgovara spektru
AM-1BO signala, prikazanom na slici 8.1.8.
QAM
Kvadraturna amplitudska modulacija zasnovana je na kvadraturnoj predstavi signala i injenici
da se iz zbira sinusoide i kosinusoide, na istoj uestanosti, zbog fazne razlike od / 2 , teoretski
bez ikakvih problema moe izdvojiti bilo koji od ta dva signala.
Praktino, QAM predstavlja AM-2BO modulaciju koja sadri dve komponente, sa kosinusnim i
sa sinusnim nosiocem.
u (t ) = um1 (t ) + j um 2 (t ) , (8.1.19)
{ }
u (t ) = Re u (t ) e j c t = u m1 (t ) cos c t u m 2 (t ) sin c t . (8.1.20)
Na slici 8.1.10. prikazan je spektar dva moduliua signala. Na slici 8.1.11. prikazan je spektar
fazora modulisanog signala, a na slici 8.1.12. spektar modulisanog signala.
U m1 ( f ) U m2 ( f )
a) b) 1
1
-B B f -B B f
Slika 8.1.10. Spektri moduliuih signala kod QAM modulacije: (a) i (b)
{
Re U ( f ) }
1
-B B f
1
{
Im U ( f ) }
Slika 8.1.11. Spektar fazora QAM signala
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 177
1/2
Im{ U ( f ) }
Slika 8.1.12. Spektar QAM modulisanog signala
8.1.2. AM modulatori
Kod svih tipova amplitudskih modulacija potrebno je izvriti mnoenje dva signala, moduliueg
(sadri poruku) i nosioca (omoguuje prenos). Kod nekih tipova modulacije (AM-1BO, AM-
NBO) potrebno je izvriti i jo neke dodatne postupke za obradu signala.
- modulatori sa mnoaima,
- modulatori sa nelinearnim kolima,
- modulatori sa prekidakim kolima.
Modulatori sa mnoaima
Da bi se realizovao AM signal, potrebno je pomnoiti dva signala. Prema (8.1.2) to su signali
u m (t ) i cos 2f c t . Blok ema ureaja prikazana je na slici 8.1.13.
um1 (t ) u m (t ) u (t )
NF
cos ct
NF filtar na ulazu ima zadatak da ulazni signal u m1 (t ) frekvencijski uoblii tako da spektar sig-
nala u m (t ) zauzima ogranieni opseg irine B . Ovo ograniavanje spektra neophodno je da bi
se eliminisali potencijalni problemi koji mogu da nastanu zbog prevelike i ponekad nedovoljno
kontrolisane irine spektra moduliueg signala.
178 Osnovi telekomunikacija, skripta
Mnoa dva signala je analogni elektronski sklop koji ima dva ulazna signala i jedan izlazni sig-
nal. Izlazni signal jednak je proizvodu ulaznih. Iako formalno veoma jednostavan, analogni mno-
a nije jednostavan za praktinu realizaciju. Postoje razne varijate mnoaa, uglavnom realizo-
vanih sa operacionim pojaavaima i drugim aktivnim kolima. Detalji realizacije sa elektronskim
komponentama nisu tema ovog udbenika. Zainteresovani itaoci mogu detalje pronai u udbe-
nicima i prirunicima iz praktine elektronike.
uo (t ) = a1 ui (t ) + a2 ui2 (t ) , (8.1.21)
tada izlazni signal uo (t ) (indeks o potie od engl. Output) posle kvadriranja binoma sadri i sa-
birak oblika k u m (t ) cos c t , u kom se moe prepoznati AM-2BO modulisani signal. Izdva-
janje ovog sabirka iz zbira nastalog izraunavanjem izraza (8.1.21) realizuje se pomou filtra
propusnika opsega uestanosti. Detalji ovog postupka pokazani su u zadacima 8.1.1. i 8.1.5.
u m (t ) t < ,
v(t ) = 2 (8.1.22)
0 drugde.
um1 (t ) um (t ) u (t )
NF PF
P
T
Matematiki opis znatno se pojednostavljuje ako se pretpostavi da je = i ako se uvede po-
2
mona funkcija:
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 179
C (1,0) = x(t n T ) , (8.1.23)
n =
T
1 t < ,
x(t ) = 4 (8.1.24)
0 drugde.
Funkcija C (1,0) naziva se prekidaka funkcija. Sada se signal v(t ) moe napisati u obliku:
Periodina funkcija C (1,0) moe se razviti u Furijeov red. Detalji su pokazani u zadatku (2.3.2),
T
za = . Signal sadri samo neparne harmonike, a koeficijenti imaju vrednosti:
2
n
sin (1) k
1 = n = 2k + 1,
Xn =
2 (8.1.26)
n (2k + 1)
2 0
2 n = 2k .
Ranije je pokazano da spektar periodinog signala sadri delta impulse na uestanostima svojih
harmonika. Ako se jo iskoristi osobina FT po kojoj je spektar proizvoda dva signala jednak kon-
voluciji njihovih spektara, dobija se spektar modulisanog signala u obliku:
1 (1) k
V( f ) = U m ( f ) + [U m ( f (2k + 1) f c ) + U m ( f + (2k + 1) f c )],
2 k =0 ( 2 k + 1)
(8.1.27)
gde je f c = 1 / T . Ako se ovaj izraz uporedi sa (4.1.5), vidi se da meu njima postoji velika
slinost. Na neparnim multiplima osnovne uestanosti nalaze se translirane kopije spektra osnov-
nog signala. Sabirak za k = 0 u vremenskom domenu odgovara proizvodu prvog harmonika pe-
riodinog signala i moduliueg signala, ba kao kod AM-2BO signala. Ovaj sabirak moe se iz-
dvojiti pomou filtra propusnika opsega uestanosti.
Za razliku od postupka odabiranja, gde je cilj obrade prenos kompletnog signala sa to manje od-
biraka, kod modulacije je cilj obrade pomeranje spektra ulaznog signala na uestanost nosioca,
f c = 1 / T , pa se perioda prekidake funkcije (ujedno i perioda odabiranja) bira prema tim zah-
tevima. Naravno, i ovde mora da bude zadovoljen i uslov teoreme o odabiranju koji, sa prilago-
enim oznakama, glasi: f c > 2 f max .
Kao prekidaki elementi u modulatoru esto se koriste diode i kontrolni napon koji upravlja nji-
hovim otvaranjem i zatvaranjem. Detalji postupka za projektovanje ove vrste modulatora poka-
zani su u zadacima 8.1.3. i 8.1.4.
180 Osnovi telekomunikacija, skripta
Hilbertova transformacija
U poglavlju 7.3. uveden je pojam analitikog signala kao signala kod kog je imaginarni deo jed-
nak Hilbertovoj transformaciji realnog dela. U poglavlju 8.1.1. detaljno je opisan analitiki pos-
tupak za odreivanje spektra modulisanog signala. Praktina realizacija Hilbertove transforma-
cije, meutim, nije jednostavna. U teoriji Furijeove transformacije pokazano je da su moduo i ar-
gument funkcije prenosa linenarnih sistema koji se mogu praktino realizovati meusobno po-
vezane i da se ne mogu nezavisno odreivati, onako kako je to uraeno izrazima (7.3.14) i
(7.3.15). Kod funkcije prenosa Hilbertovog sklopa H ( f ) = j sign( f ) moduo je jednak je-
dinici a argument ima vrednost / 2 za f > 0 a / 2 za f < 0 , ali se takav sklop ne moe
praktino realizovati. Osnovna osobina Hilbertove transformacije jeste da su snage (energije)
signala i njegove transformacije meusobno jednake, zbog toga to je H ( f ) = 1 na svim
uestanostima, osim za f = 0 .
Prvi nain moe se opisati kao modulacija sa pojasnim filtrom. Najbolje se objanjava grafiki,
poreenjem slika 8.1.2b i 8.1.7c. Nakon AM-2BO modulacije, potrebno je eliminisati jedn, npr.
donji boni opseg. To znai da signal iji je spektar prikazan na slici 8.1.2b treba propustiti kroz
pojasni filtar sa graninim uestanostima f d = f c i f g = f c + B . Da bi se pravilno odvojio
donji boni opseg od gornjeg, filtar treba da bude to blii idealnom, to se ne moe uvek lako
realizovati. Za praktino ostvarive filtre neophodno je da izmeu DBO i GBO postoji odreeni
razmak koji e omoguiti da se odvajanje ostvari bez oteenja signala. Npr. u postupcima mo-
dulacije telefonskog signala iji spektar zauzima opseg (300 3400 Hz ) , nakon AM-2BO mo-
dulacije razmak je irok 600 Hz jer govorni signal koji se prenosi u telefoniji ne sadri kom-
ponente u opsegu (0 300 Hz ) .
Drugi nain AM-1BO zasnovan je na primeni sklopova za pomeranje faze. Pri tom se ostvaruje
aproksimacija Hilbertove transformacije. Dva primera ovog tipa modulatora pokazani su u za-
datku 8.1.6.
Trei nain AM-1BO modulacije poznat je pod nazivom Vejverov (Weaver) modulator. Njegova
je struktura veoma sloena. Detaljno je opisan u [1].
8.1.3. AM demodulatori
Postupak demodulacije podrazumeva izdvajanje signala u m (t ) iz modulisanog signala u (t ) .
Prema (8.1.2), do moduliueg signala moglo bi se doi deljenjem modulisanog signala signalom
cos c t . Deljenje, meutim, nije prihvatljiva raunska operacija kada su signali u pitanju pa se
demodulacija mora realizovati na drugi nain.
Sinhrona demodulacija
Iz opisa modulacionih postupaka, prema (8.1.4), poznato je da se mnoenje sa prostoperiodinim
nosiocem u frekvencijskom domenu manifestuje kao pomeranje spektra ulevo i udesno za ue-
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 181
u (t ) v(t ) u m (t )
PF NF
2 cos ct
V( f )
2 fc B 2 fc f
Slika 8.1.16. Spektar AM-2BO signala nakon mnoenja sa lokalnim nosiocem
u d (t ) = u m (t ) . (8.1.29)
Zadatak pojasnog filtra na ulazu u demodulator jeste da propusti bez izoblienja modulisani sig-
nal, a da pri tom eliminie sve komponente (prvenstveno um i druge signale) koje se nalaze na
uestanostima u neposrednoj okolini modulisanog signala. Pravo znaenje bie objanjeno u po-
glavlju 8.1.4.
Ako se dobro pogleda KAM modulisani signal, prikazan na slici 8.1.4., vidi se da anvelopa mo-
dulisanog signala odgovara moduliuem signalu. Elektronsko kolo koje moe da izdvoji anve-
lopu iz modulisanog signala naziva se detektor anvelope. Blok ema jedne jednostavne realiza-
cije prikazana je na slici 8.1.17.
Detaljan matematiki opis funkcionisanja detektora anvelope izveden je u zadatku 8.1.9. Treba
posebno istai da se projektovanje detektora anvelope svodi na kompromisni izbor vrednosti tzv.
RC konstante, odnosno vrednosti proizvoda dve fizike veliine: otpornosti otpornika, R , i ka-
pacitivnosti kondenzatora, C .
RC konstanta ne sme da bude prevelika, jer tada dolazi do tzv. dijagonalnog odsecanja. Izlazni
napon tada ne moe da prati promene anvelope. Takoe, RC konstanta ne sme da bude ni pre-
mala, jer je tada detektovani signal veoma izoblien. Opseg prihvatljivih vrednosti, prema re-
zultatima pokazanim u zadatku 8.1.9., dominantno zavisi od irine spektra moduliueg signala.
Za svaki tip demodulatora i tip modulacije posebno se odreuju etiri vrednosti snage pojedinih
signala:
- Snaga korisnog signala na ulazu, PSu .
Radi se o snazi modulisanog signala. Kod KAM modulacije obraunava se samo snaga bonih
opsega.
- Snaga uma na ulazu, PNu .
Radi se o snazi uma nakon prolaza kroz ulazni pojasni filtar. Snaga je praktino jednaka dvo-
strukoj (zbog negativnih uestanosti) povrini pravougaonika ija je irina jednaka irini pro-
pusnog opsega filtra a visina jednaka SGS uma, datoj izrazom (5.2.1b).
- Snaga korisnog signala na izlazu, PSi .
Radi se o snazi demodulisanog korisnog signala.
- Snaga uma na izlazu, PNi .
Radi se o snazi komponente izlaznog signala koja je nastala kao posledica postojanja uma.
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 183
S P
= SNRu = Su i
N u PNu
S P
= SNRi = Si . (8.1.30)
N i PNi
U svim prethodnim proraunima kao moduliui signal koristi se prostoperiodian signal oblika
u m (t ) = cos mt .
Snage korisnog signala i uma na izlazu mogu se odrediti pod uslovom da je mogue analitiki
razdvojiti dve komponente izlaznog signala, korisnu i manje korisnu. Kod nekih tipova modu-
lacije, uglavnom amplitudskih, razdvajanje komponenti signala veoma je jednostavno. Kod uga-
onih modulacija postupak je znatno sloeniji i uglavnom je vezan za razliite analitike aprok-
simacije.
Obino se na kraju prorauna odreuje i veza izmeu odnosa snaga na izlazu i ulazu:
Primer.
Posmatrajmo sinhroni demodulator AM 2 BO signala, prikazan na slici 8.1.18. Za razliku od
demodulatora na slici 8.1.15., ovde je ulaznom signalu dodat beli Gausov um. Nakon prolaza
kroz pojasni filtar koji proputa opseg uestanosti ( f c B, f c + B) , modulisani signal ostaje
nepromenjen, a um se modifikuje u uskopojasni Gausov um. Analitiki opis tog uma dat je
izrazom (5.2.5).
u (t ) + n(t ) uu (t )
PF NF
U l cos ct
1 1
PSu = u m2 (t ) = U m2 . (8.1.33)
2 4
184 Osnovi telekomunikacija, skripta
PNu = 2 p N 2 B = 4 p N B = 2 N 0 B . (8.1.34)
1 1
u d (t ) = U m U l cos mt + U l nc (t ) . (8.1.35)
2 2
U izlaznom signalu mogu se zapaziti dve potpuno odvojene komponente: korisna, nastala demo-
dulacijom modulisanog signala i smetnja, nastala demodulacijom uma.
Ovaj rezultat ukazuje da sinhrona demodulacija poboljava odnos snage signala i uma dva puta.
Detaljna izvoenja odnosa snaga za ostale tipove demodulatora pokazana su u zadacima 8.1.11.,
8.1.12. i 8.1.13.
KAM modulacija primenjuje se u radio difuziji na srednjim, kratkim i dugim talasima, zahvalju-
jui vanoj osobini da je demodulator jednostavan i jeftin (detektor anvelope). Nedostatak ovog
tipa modulacije lei u injenici da se velika snaga na predajnoj strani troi na emitovanje nosioca
koji ne sadri informaciju ali omoguuje jednostavnu demodulaciju.
AM-2BO modulacija nije pogodna za primenu u radio difuziji zbog toga to je u postupku demo-
dulacije neophodan lokalni nosilac na prijemnoj strani. Koristila se kao meukorak u generisanju
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 185
AM-1BO signala u sistemima za prenos telefonskog signala, do kraja 70-tih godina masovno, a
danas samo ponegde, tamo gde jo nije izvrena digitalizacija sistema.
TV signal ima irinu spektra od 5 MHz i veoma izraene komponente na niskim uestanostima.
Poto takav signal nije pogodan za AM-1BO modulaciju, koristi se AM-NBO. irina spektra ko-
ja se koristi za prenos jednog TV kanala iznosi, zavisno od sistema, 6 MHz do 7 MHz . AM-
NBO modulacija koristi se i u telefoniji, gde se multipleksirani signal irine 44 MHz koristi
kao moduliui signal i prenosi tako da zauzima irinu od 48 MHz .
Ekonomski razlozi bili su, prema tome, vaan razlog za razvoj sistema za viestruki prenos sig-
nala. Sutina frekvencijskog multipleksa sastoji se u tome da se izvri translacija spektra svakog
od signala koji se prenosi u odreeni poloaj na frekvencijskoj osi, bez preklapanja sa spektrima
ostalih signala.
Blok ema sistema kojim se postie ovakva organizacija spektra prikazana je na slici 8.1.19.
Spektar signala u (t ) (ponekad se naziva i plan frekvencija) prikazan je na slici 8.1.20. Pojasni
filtri na slici 8.1.19. realizuju AM-1BO modulaciju u svakom kanalu. Za svaki od tri kanala
prenosi se po jedan boni opseg.
osnovnom opsegu, na nain opisan na poetku poglavlja 7.1., ili nekim od postupaka modulacije,
opisanim u nastavku poglavlja 7 i u glavi 8.
um1 (t )
NF PF
cos1t f1 + B
um 2 (t ) u (t )
NF PF
cos 2t f 2 + B
um3 (t )
NF PF
cos 3t f3 + B
U( f )
U c1 ( f ) U c 2 ( f )U c3 ( f )
f1 f2 f3 f3 + B f
Treba jo jednom istai da je, u vremenskom domenu, signal u (t ) neprekidno sainjen od zbira
svih signala koji se prenose. Translacija u frekvencijskom domenu (AM modulacija) omoguava
razdvajanje signala na prijemnoj strani, primenom odgovarajueg inverznog postupka.
uc1 (t ) um1 (t )
PF NF
f1 + B cos1t
u (t ) uc 2 (t ) um 2 (t )
PF NF
f2 + B cos 2t
uc3 (t ) um3 (t )
PF NF
f3 + B cos 3t
I pored skupih i sloenih ureaja za multipleksiranje i demultipleksiranje, ako duina linije veze
premai odreenu duinu, primena multipleksa postaje ekonomski opravdana.
y = a1 x + a2 x 2 + a3 x 3 .
Reenje:
a) Na izlazu nelinearnog sklopa dobija se signal:
y (t ) = a1 [u m (t ) + cos c t ] + a 2 [u m (t ) + cos c t ]2
koji se, posle trigonometrijskih transformacija, moe napisati u obliku:
1
y (t ) = a2 + a1 u m (t ) + a2 u m2 (t ) + a1 cos c t +
2
1
+ 2a2 u m (t ) cos c t + 3a2 cos 2 c t .
2
U tabeli 1. dat je opseg uestanosti u kome se nalaze pojedini sabirci.
Peti sabirak predstavlja AM-2BO signal. Ako mu se doda etvrti sabirak, dobija se KAM signal.
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 189
fc 3 fm .
fd = fc fm = 2 fm ,
f g = fc + fm = 4 fm .
2a
u (t ) = [a1 + 2a 2 u m (t )] cos c t = a1 1 + 2 u m (t ) cos c t .
a1
2a 2
m0 = max{ u m (t ) } = 1 = 100 % .
a1
190 Osnovi telekomunikacija, skripta
9
u (t ) = (a1 + a3 ) cos c t + a2 cos( c m )t + a2 cos( c + m )t +
4
3 3
+ a3 cos( c 2 m )t + a3 cos( c + 2 m )t ,
4 4
odnosno, nakon uvrtavanja brojnih vrednosti:
n =1 n =1
u (t ) = 4a2 u m (t ) cos c t .
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 191
iD = I s (eu D 1) ,
gde je konstanta.
a) Odrediti minimalnu uestanost nosioca kao i granine uestanosti pojasnog filtra tako da se na
izlazu modulatora dobije KAM signal.
b) Odrediti analitiki izraz za KAM signal na izlazu pojasnog filtra i njegov indeks modulacije.
Reenje:
Kroz diodu D tee struja i D = ic (t ) + im (t ) . Prema zadatoj zavisnosti struje od napona, napon
na krajevima diode ima oblik:
1 i
uD = ln D + 1 . (1)
Is
Razvojem izraza (1) u Maklorenov red i zadravanjem prva dva lana dobija se izraz:
1 1 2
u D (t ) = iD i D = a1i D a 2 i D2 . (2)
I s 2
2I s
1 du 1 1 d 2u D
a1 = = D , a2 = = .
I s di D iD = 0 2I 2
s
2 di D2
iD = 0
192 Osnovi telekomunikacija, skripta
c m 2 m i c + m 2 c .
Sledi da je c 3 m , jer je prvi uslov stroiji, a istovremeno zadovoljava drugi uslov. Grani-
ne uestanosti pojasnog filtra imaju vrednosti:
d = c m = 2 m i g = c + m = 4 m .
2a
uc (t ) = a1ic 2a2ic im = a1I c 1 2 im cos c t . (3)
a1
im (t ) im (t )
Ako normalizovani moduliui signal u obliku: m(t ) = = ,
max{ im (t ) } Im
unesemo u izraz (3), sledi:
1
U = a1 I c = I = const. - amplituda nosioca i
I s c
2a 2 I m I m
m0 = = = const. - indeks modulacije KAM signala.
a1 Is
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 193
Reenje:
Poto je U > u m (t ) , dioda e provoditi kada je u c (t ) > 0 , a bie zakoena kada je u c (t ) < 0 .
Napon na otporniku R ima vrednost:
R
[ um (t ) + uc (t )] uc (t ) > 0,
v(t ) = R + Rd (1)
0 uc (t ) < 0,
gde je Rd = 100 dinamiki otpor diode u provodnom smeru, odreen sa slike 2.
194 Osnovi telekomunikacija, skripta
1, uc (t ) > 0,
C (1,0) = (2)
0, uc (t ) < 0,
izraz (1) moe se napisati u obliku:
u c (t ) = U [2C (1,0) 1] .
S obzirom na definiciju prekidake funkcije, moe se pokazati da vai jednakost:
Prekidaka funkcija je periodina funkcija koja se moe razviti u Furijeov red (slian primer
pokazan je ranije, u poglavlju 8.1.2. i zadatku 2.3.2.):
1 2(1) n
C (1,0) = + cos(2n + 1) c t , (4)
2 n=0 (2n + 1)
pa se na izlazu filtra dobija deo signala v(t ) (3) iji je spektar izmeu f d i f g :
2 0.9 u m (t )
u (t ) = U 1 cos c t .
U
1.8
Ovo je KAM signal sa nosiocem amplitude U c = U = 1.15V i indeksom modulacije:
max{ u m (t ) } = 50 % .
m0 =
U
Znak ( ) u zagradi, iako razliit od osnovne definicije KAM signala, nema znaaja s obzirom
na postupke demodulacije KAM signala.
a) Odrediti izlazni signal u sluaju kada modulator sadri samo diode D1 i D4 i u sluaju kada
su u kolu modulatora sve etiri diode. Pojasni filtar je idealan.
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 195
1
H( f ) = za f f c << f c , Q = 20 ,
f fc
1 + jQ
fc
odrediti zavisnost amplituda komponenti signala na izlazu od uestanosti f m , kao i odnos naj-
vee i najmanje amplitude u dB.
Reenje:
a) Ako diode D2 i D3 nisu prikljuene, napon ispred pojasnog filtra ima oblik:
u m (t ) uc (t ) > 0,
v(t ) = (1)
0 uc (t ) < 0.
v(t ) = C (1,0) u m (t ) .
Furijeov red prekidake funkcije, dat izrazom (4) u zadatku 8.2.6., omoguava da se signal v(t )
predstavi u obliku sume amplitudski modulisanih signala iji su nosioci harmonici uestanosti
f c . Pojasni filtar proputa samo prvi harmonik koji ima oblik AM 2 BO signala:
2
u (t ) = u m (t ) cos c (t ) . (2)
Ako su diode D2 i D3 ukljuene u kolo modulatora (kruni modulator), tada signal ispred
pojasnog filtra ima oblik:
u m (t ) uc (t ) > 0,
v(t ) = (3)
u m (t ) uc (t ) < 0,
196 Osnovi telekomunikacija, skripta
Izlazni signal tada sadri samo prvi harmonik ovog signala (sabirak za k = 0 ):
4
u (t ) = u m (t ) cos c t . (5)
b) Kad je moduliui signal prostoperiodian, izlazni signal (5) moe se transformisati u oblik:
2 2
u (t ) = U m cos( c m )t + U m cos( c + m )t , (6)
pri emu prvi sabirak odgovara donjem, a drugi gornjem bonom opsegu amplitudski modulisa-
nog signala.
Nakon prolaska kroz neidealan filtar, amplitude komponenti u izrazu (6) vie nisu konstantne za
svako f m nego se menjaju u zavisnosti od vrednosti funkcije prenosa u takama ( f c f m ) .
2 2 2 1
Ud = U g = U m H ( fc fm ) = U m H ( fc + fm ) = Um .
1+ Q2 ( fm / fc )2
Minimalna vrednost amplitude U min = 0.5 U m dobija se pri maksimalnoj uestanosti moduli-
ueg signala ( f m = 4kHz ). Maksimalna vrednost U max = 0.64 U m dobija se pri minimal-
noj uestanosti moduliueg signala ( f m = 0 ). Maksimalna promena amplitude iznosi:
U max
20 log = 2.1 dB .
U min
y (t ) = a1 x(t ) + a2 x 2 (t ) .
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 197
b) AM 2 BO signal,
Reenje:
Signal u taki B ima oblik u B (t ) = a1 [u m (t ) + u c (t )] + a 2 [u m (t ) + u c (t )] ,
2
a signal u taki D :
u D (t ) = u B (t ) A uc (t ) =
a1 A
U D ( f ) = a1U m ( f ) + U c [ ( f f c ) + ( f + f c )] +
2
+ a2U c [U m ( f f c ) + U m ( f + f c )] +
a2 2 1 1
+ U c ( f ) + ( f 2 f c ) + ( f + 2 f c ) + a2 F{um2 (t )} .
2 2 2
Amplitudski spektar signala u D (t ) skiciran je na slici 2.
2a 2
u c (t ) [a1 A + 2a 2 u m (t )] = U c (a1 A) 1 + m(t ) cos c t ,
a1 A
2a 2
m0 = U m = 0.5 ,
a1 A
pa sledi da treba da bude A = 0 .
u 2 BO (t ) = u c (t ) u m (t ) .
2a 2 u m (t ) u c (t ) .
A = 4 , f g1 = 2 f m = 8 kHz , f g 2 = f c = 3 f m = 12 kHz .
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 199
A = 4 , f g1 = f c = 2 f m = 8 kHz , f g 2 = f c + f m = 3 f m = 12 kHz .
jf
H1 ( f ) = , (propusnik visokih uestanosti) i
f c + jf
fc
H2( f ) = , (propusnik niskih uestanosti),
f c + jf
respektivno. Nacrtati zavisnost faktora potiskivanja v od moduliue uestanosti u sluaju oba
tipa modulatora. Faktor potiskivanja definisan je kao:
Ug
v = 20 log ,
Ud
Reenje:
Za modulator sa slike 1 (levo) signal na izlazu ima oblik:
u(t ) = U m A1 ( f c f m ) cos[2 ( f c f m )t 1 ( f c f m )] +
f
A1 ( f ) = H 1 ( f ) = , (2)
2 2
fc + f
Prvi sabirak u izrazu (1) predstavlja DBO , a drugi GBO . Amplitude su:
U da = U m A1 ( f c f m ) i U ga = U m A1 ( f c + f m ) .
Na slici 2a. prikazana je zavisnost faktora potiskivanja od moduliue uestanosti i datog opsega.
u (t ) = U m A1 ( f m ) cos[2 ( f c f m )t + 1 ( f m )] +
+ U m A1 ( f m ) cos[2 ( f c + f m )t 1 ( f m )]
U m A2 ( f m ) sin[2 ( f c f m )t + 2 ( f m )] +
+ U m A2 ( f m ) sin[2 ( f c + f m )t 2 ( f m )] (4)
fc
gde je A2 ( f ) = amplitudska karakteristika sklopa S 2 ,
fc2 + f 2
f
2 ( f ) = arctg karakteristika faznog kanjenja sklopa S 2 , a primenjuju se i izrazi (2) i (3).
fc
Uporeujui ovu fazu sa (3) uoava se veza izmeu 1 i 2 koja vai za sve uestanosti:
1 ( f ) = 2 ( f ) . (5)
2
Izlazni signal (4) moe se sada napisati u obliku:
u(t ) = U m [ A1 ( f m ) + A2 ( f m )] cos[2 ( f c + f m )t 1 ( f m )]
U m [ A2 ( f m ) A1 ( f m )] cos[2 ( f c f m )t + 1 ( f m )] .
Prvi sabirak predstavlja GBO , a drugi DBO . Odgovarajue amplitude date su kao:
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 201
U db = U m [ A2 ( f m ) A1 ( f m )] , U gb = U m [ A2 ( f m ) + A1 ( f m )] .
b) Neka je moduliui signal test ton amplitude U m i uestanosti f m . Ako se zahteva da snaga
signala na izlazu prijemnika bude vea ili jednaka snazi signala na ulazu i ako je pojaanje
pojaavaa A p = 10 , odrediti maksimalnu dozvoljenu vrednost faznog ugla l .
c) Ako se na ulaz dovede AM 1BO signal, odrediti l tako da u taki C snaga korisnog
signala bude za 20 dB vea od snage parazitnih produkata demodulacije.
Reenje:
a) Na ulazu prijemnika u taki A , AM 2BO signal ima oblik:
u A (t ) = u m (t ) cos c t .
Snaga ovog signala rauna se kao snaga sluajnog signala i dobija se izraz oblika:
1
PA = u m2 (t ) . (1)
2
U taki B , iza produktnog demodulatora, dobija se signal:
= u m (t ) cos(2 c t + l ) + u m (t ) cos l .
uC (t ) = u m (t ) cos l .
b) Kada je moduliui signal test ton u m (t ) = U m cos m t , signal u taki D ima oblik:
1 2 2
u D (t ) = AP U m cos m t cos l . Snaga ovog signala je PD = APU m cos 2 l , dok se za
2
snagu modulisanog signala na ulazu prijemnika, primenom (1) i odreivanjem snage datog
2
(prostoperiodinog) signala u m (t ) , dobija PA = U m / 4 .
PD
Da bi odnos ovih snaga bio vei od jedan, mora da vai: = 2 AP2 cos 2 l 1 , odnosno:
PA
1
l arccos = 86 .
AP 2
u A (t ) = u m (t ) cos c t + u m (t ) sin c t .
Posle demodulacije, u taki B , dobija se signal:
+ u m (t ) sin(2c t + l ) u m (t ) sin l .
Na izlazu NF filtra javljaju se komponente:
uC (t ) = um (t ) cos l u m (t ) sin l .
Ako je snaga moduliueg signala i njegove Hilbertove transformacije Pm , snaga korisnog sig-
nala e biti Pk = Pm cos 2 l ,
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 203
2
a snaga parazitnog produkta Pp = Pm sin l .
2
P P cos l
Po uslovu zadatka sledi: 10 log k 20 dB , pa se dobije k = 100.
2
Pp Pp sin l
Reenje:
Signal na izlazu amplitudskog demodulatora, u taki B , ima oblik:
u B (t ) = 2u A (t ) cos 1t .
AM 2 BO signal modulisan test tonom moe se predstaviti u obliku:
1 1
u A (t ) = U m cos m t cos c t = U m cos( c + m )t + U m cos( c m )t .
2 2
Zamenom uestanosti lokalnog nosioca f c sa f l = f c + f dobija se:
1
uB (t) = Um [cos (2c +m + ) t + cos (m ) t +
2
+ cos (2c m + ) t + cos (m + ) t ].
NF filtrom izdvajaju se samo komponente:
1
u D (t ) = U m [cos( m )t + cos( m + )t ] =
2
= U m cos mt cos t = u m (t ) cos t .
Usled razlike uestanosti nosioca na izlazu prijemnika, dolazi do cepanja svake od komponenti
moduliueg signala na dve komponente sa pomeranjem uestanosti f . Demodulisani signal
zvui kao zavijajui signal koji se prekida dva puta u svakoj periodi signala cos 0t , tamo gde
kosinusoida ima vrednost jednaku nuli. Pojava se naziva izbijanje.
204 Osnovi telekomunikacija, skripta
Reenje:
KAM signal na ulazu detektora anvelope dat je izrazom:
u (t ) = U c (1 + m0 cos m t ) cos c t .
Detektor na svom izlazu izdvaja trenutnu amplitudu signala na ulazu:
u d (t ) = U c (1 + m0 cos m t ) .
Ovo je ujedno i rezultat idealne detekcije koju realnim sklopovima nije mogue ostvariti. Na slici
2. prikazan je talasni oblik signala na ulazu, u (t ) , i priblian oblik signala na izlazu detektora
anvelope, u d (t ) .
u (t1 ) = u (t 2 ) = U c = const. ,
jer je t 2 = t1 + T , gde je T perioda nosioca. Trenutak t1 izabran je tako da u njemu nosilac ima
maksimalnu vrednost.
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 205
Na izlazu idealnog detektora dobio bi se konstantan signal. Meutim, zbog reima pranjenja
kondenzatora, u intervalima kada je dioda zakoena, detektovani napon imae testerasti oblik.
Kada se dioda zakoi, tj. kada ulazni napon opadne ispod maksimalne vrednosti U c , poinje
pranjenje kondenzatora kroz otpornik R . Napon na kondenzatoru menja se po eksponencijal-
t /
nom zakonu u d (t ) = u (0) e , gde je u (0) poetna vrednost a konstanta koja za RC
kolo iznosi = R C . Posle pranjenja koje je trajalo priblino kao perioda nosioca, T , u tre-
nutku t 2 , napon na kondenzatoru moe se napisati u obliku:
T
T
U a = u (t1 ) e RC u (t1 ) (1 ), (1)
RC
T
jer je << 1 .
RC
U sluaju detekcije modulisanog signala, potrebno je da izlazni, detektovani signal verno prati
promene amplitude ulaznog signala. To je mogue ako amplituda ulaznog signala u (t ) bude ve-
a od vrednosti napona na kondenzatoru na kraju svakog ciklusa njegovog pranjenja, tj. u sva-
koj periodi nosioca. Ovaj uslov moe se izraziti u obliku:
T
u (t 2 ) > U a , tj. u (t 2 ) > u (t1 ) (1 ), (2)
RC
odnosno:
T u (t )
> 1 2 . (3)
RC u (t1 )
206 Osnovi telekomunikacija, skripta
Onda kada moduliui signal ima najviu uestanost, f m , javie se najvea mogua razlika iz-
meu vrednosti u (t 2 ) i u (t1 ) . Ako se kolinik T /(RC ) odredi tako da zadovoljava uslov (2)
za ovu uestanost, nee doi do dijagonalnog odsecanja ni za bilo koju manju uestanost. U tre-
nucima t1 i t 2 , amplitude ulaznog signala imaju vrednosti:
Izraz je dobijen uzimanjem prva dva lana razvoja u Tejlorov red trenutne amplitude u (t 2 ) .
T m0 1 m0 2
> mT , tj. RC < = 154s .
RC 2
1 m0 m
m 0
u (t1 ) + u (t 2 ) u (t1 ) + U a
Us = = .
2 2
Zamenom relacije (1) u prethodnu dobija se:
T T
2 u (t1 ) u (t1 ) u (t1 ) (2 )
Us RC = RC .
2 2
Detektovani napon varirae oko ove vrednosti za:
u (t1 ) U a T
U = = u (t1 ) .
2 2 RC
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 207
U T
a= = < 2 %.
U s 2 RC T
Reenjem nejednaine po RC , dobija se uslov:
T (1 + a )
RC > = 25.5 T = 127 s .
2a
Kombinujui rezultate zadatka pod a) i b) moe se zakljuiti da vrednosti RC konstante iz op-
sega (127 154 s ) zadovoljavaju oba postavljena uslova.
Slika 1. Funkcija prenosa sklopa kojim je iz KAM signala dobijen AM-NBO signal
Reenje:
Na izlazu sklopa sa prenosnom karakteristikom kao na slici 1. dobija se signal oblika:
1 1
v(t ) = U c H c cos c t + m0 H1 cos( c m )t + m0 H 2 cos( c + m )t . (1)
2 2
U prethodnom izrazu H c , H1 i H 2 dati su izrazima: H c = H ( f c ) , H 1 = H ( f c f m ) i
H 2 = H ( fc + fm ).
1
f f c + f max
4 1 1
, ( fc f max ) < f ( f c + f max ),
1 4 4
f max
2
1
H( f ) = 1, ( fc + f max ) < f ( f c + f max ),
4
0, drugde.
Transformacijom kosinusa zbira i razlike izraza (1) i pogodnim grupisanjem novodobijenih la-
nova sledi:
1
v(t ) = Uc Hc + m0 (H1 + H 2 ) cosmt cosct
2
1
m0 U c (H 2 H1 ) sin mt sinct . (2)
2
Prvi lan izraza, uz cos c t , naziva se komponenta u fazi. lan uz sin c t naziva se kompo-
nenta u kvadraturi. Amplituda signala v(t ) data je izrazom:
2
H + H2 1
v(t ) = U c H c + m0 1 cos m t + m02 ( H 2 H 1 ) 2 sin 2 m t . (3)
2 4
Ona predstavlja detektovani signal na izlazu detektora anvelope. Na osnovu analitikog izraza za
funkciju prenosa filtra vai:
H1 + H 2 = H ( f c f m ) + H ( f c + f m ) = 1 0 f f max ,
4 fm 1
f , 0 fm < f max ,
4
H 2 H1 = max (4)
1, 1
f max f m f max ,
4
1
Hc = .
2
Smenom (4) u (3) sledi:
1 1
v(t ) = U c (1 + m0 cos m t ) 2 + [m0 ( H 2 H 1 ) sin m t ]2 . (5)
4 4
U idealnom sluaju, detektovani signal treba da bude proporcionalan moduliuem signalu:
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 209
Uc
vi (t ) = (1 + m0 cos mt ) .
2
Neeljena komponenta u detektovanom signalu u sluaju AM NBO signala posledica je pri-
sustva komponente u kvadraturi:
Uc
v s (t ) = m0 ( H 2 H 1 ) sin m t .
2
Odnos amplituda ovog i idealno detektovanog signala jeste:
v s (t ) m0 ( H 2 H 1 ) sin m t
= .
vi (t ) 1 + m0 cos m t
sin m t
Najnepovoljniji odnos nastupa kada funkcija dostigne maksimum. Analizom
1 + m0 cos m t
poput one pokazane u zadatku 8.1.9. dobija se da je:
vs m0
= ( H 2 H1 ) . (6)
vi 1 m02
Na osnovu izraza (6) vidi se da odnos v s / vi zavisi od uestanosti. Funkcija je prikazana na slici
2. Maksimalna vrednost ovog odnosa dobija se na uestanostima:
1 v m0
fm f max i iznosi s = = 0.57 .
4 i max
v 2
1 m0
Vidi se da najvee izoblienje trpe komponente moduliueg signala koncentrisane u viem delu
spektra. AM NBO modulacija koristi se u prenosu TV slike preko predajnika i repetitora na
povrini zemlje (tzv. zemaljske ili terestralne difuzije). Spektar televizijskog signala uglavnom je
koncentrisan u niem delu spektra, gde je izoblienje malo, pa neznatno utie na kvalitet
reprodukovane slike. U satelitskom prenosu koristi se prenos sa frekvencijskom modulacijom.
210 Osnovi telekomunikacija, skripta
Reenje:
KAM signal modulisan sinusoidalnim signalom, u razvijenom obliku dat je sledeom jednai-
nom:
1 1
u KAM (t ) = U cos c t + m0 U cos( c + m )t + m0 U cos( c m )t .
2 2
Koristan signal ine bone komponente KAM signala, bez nosioca. Njihova snaga iznosi:
1 1 1 1 1
PS1 = m02U 2 + m02U 2 = m02U 2 . (1)
2 4 2 4 4
Iza pojasnog filtra, u taki 1, javlja se uskopojasni um ija spektralna gustina srednje snage zau-
zima frekvencijski opseg (( f c B ) ( f c + B )) :
n1 (t ) = nc (t ) cos c t + ns (t ) sin c t .
Njegova snaga ima vrednost:
fc + B
PN 1 = 2 ( f )df = 4 pN B = 2N0 B .
fc B
( )
S =
N1 P
PS1 m02U 2 m02U 2
= =
16 p N B 8 N 0 B
. (2)
N1
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 211
Da bi se odredio odnos S / N u taki 2, treba odrediti detektovani signal. Poto je detektor an-
velope idealan, detektovani signal odgovara anvelopi signala u taki 1:
nc (t ) << U i ns (t ) << U ,
izraz (3) moe se aproksimirati prvim lanovima Tejlorovog reda. Treba zanemariti trei i etvrti
sabirak izraza pod korenom i uvesti sledeu smenu:
2nc (t )
x= .
U (1 + m0 cos m t )
Za izraz pod korenom dobije se:
2nc (t ) x nc (t )
1+ = 1+ x 1+ = 1+ ,
U (1 + m0 cos m t ) 2 U (1 + m0 cos m t )
pa je anvelopa signala u taki 1 ujedno i izlazni signal (na izlazu detektora anvelope):
a (t ) = u 2 (t ) U (1 + m0 cos m t ) + nc (t ) .
Snaga korisnog signala na izlazu ima vrednost:
1
PS 2 = U 2 m02 ,
2
a snaga uma:
B
PN 2 = c ( f )df = 4 p N B = 2 N 0 B .
B
PS 2 m02U 2
(S N )2 = = = 2 (S N )1 .
PN 2 4 N 0 B
Izraen u decibelima, ovaj odnos ima vrednost:
m02U 2
(S N )2 = = 1010 .
4N0 B
Zamenom datih brojnih podataka za indeks modulacije dobija se m0 = 0.04 .
Reenje:
KAM signal na ulazu prijemnika dat je izrazom: u KAM (t ) = U [1 + m0 m(t )] cos c t , a
njegova srednja snaga ima vrednost:
PKAM =
U2 U2 2 2
2
+
2
[
m0 m (t ) = Pc + PBO = Pc 1 + m02 m 2 (t ) , ] (1)
U2
gde je Pc = snaga nosioca a PBO snaga bonih opsega.
2
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 213
Odnos signal/um na ulazu prijemnika KAM signala jednak je odnosu snaga bonih opsega i
snage uma:
PBO PKAM Pc
(S N )uKAM = = . (2)
PNu PNu
Ako se sa PAM oznai srednja snaga AM 2 BO na ulazu istog prijemnika i pod uslovom
PAM = PKAM , smenom u (1) dobija se:
PAM P P
(S N )uKAM = c = (S N )uAM c . (3)
PNu PNu PNu
PKAM PAM
Pc = = . (4)
1 + m02 m 2 (t ) 1 + m02 m 2 (t )
Smenom (4) u (3) sledi:
1 m02 m 2 (t )
(S N )uKAM = (S N )uAM (S N )uAM = (S N )uAM . (5)
1 + m02 m 2 (t ) 1 + m02 m 2 (t )
Kada je moduliui signal test ton oblika U m cos( c t ) , srednja snaga normalizovanog modu-
2 1
liueg signala m(t ) iznosi m (t ) = . Smenom u prethodni izraz sledi:
2
m02
(S N )uKAM = (S N )uAM .
2 + m02
Lokalni nosilac u demodulatoru, kao na slici 8.1.15., ima jedininu amplitudu. Koristan signal na
izlazu AM 2 BO demodulatora, posle NF filtra, ima oblik:
1
u d (t ) = U m(t ) ,
2
dok je snaga ovog signala:
1
PSi = PSu = D p PSu . (6)
4
Posle demodulacije, srednja snaga uma na izlazu NF filtra ima vrednost:
214 Osnovi telekomunikacija, skripta
B
PNi = 2 D p 2 p N df = 4 D p p N B = D p PNu ,
0
Konstanta D p uvedena u izrazu (6) ima istu vrednost i pri odreivanju izlaznog uma i njegove
srednje snage. Pokazuje vezu izmeu snaga izlaznih i ulaznih signala i uma za produktne demo-
2
dulatore. U sluaju da lokalni nosilac ima amplitudu U l , konstanta ima vrednost D p = U l / 4 .
2 D p PBO PBO
(S N )iKAM = =2 = 2(S N )uKAM =
D p Pnu Pnu
m02 m02
= 2 (S N )uAM = (S N )iAM , (7)
2 + m02 2 + m02
m02
10 log(S N )iKAM = 10 log(S N )iAM + 10 log .
2 + m02
Razlika odnosa S / N u sluaju AM 2 BO i KAM signala iznosi:
2 + m02
= 10 log(S N )iAM 10 log(S N )iKAM = 10 log .
m02
Oigledno je da je 0 za sve mogue vrednosti indeksa modulacije, to govori o prednosti
AM 2 BO signala u pogledu odnosa S / N . Ova razlika ima minimum za m0 = 1 . Minimum
razlike iznosi = 4.8 dB .
b) Odnos S / N na izlazu prijemnika KAM signala na osnovu (5) i (7) ima vrednost:
m02 m 2 (t )
(S N )iKAM = (S N )iAM . (8)
1 + m02 m 2 (t )
2 2
Na osnovu izraza (1) i uslova zadatka vai m0 m (t ) = 0.1 . Smenom u (7) dobija se:
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 215
1 + m02 m 2 (t )
10 log(S N )iAM 10 log(S N )iKAM = 10 log 10.4 dB .
m02 m 2 (t )
Podaci i rezultati dobijeni pod takom b) tipini su za radio-difuzni prenos.
Reenje:
Na ulazu pojasnog filtra AM 1BO signal sa donjim bonim opsegom ima oblik:
Propusni opseg pojasnog filtra je B = f m , tako da signal bez izoblienja dospeva na ulaz pro-
duktnog demodulatora. Snaga signala na ulazu ima vrednost:
U2 2 U2 2
PSu = m (t ) + m (t ) = U 2 m 2 (t ) , (1)
2 2
jer su srednje snage moduliueg signala i njegove Hilbertove transformacije jednake.
f1 + B / 2
PNu = 2 p N df = 2 pN B = N0 B , (2)
f1 B / 2
216 Osnovi telekomunikacija, skripta
U 2 m2 ( t )
( S N ) u = PSu
P
= .
Nu N0 B
Posle izvrene demodulacije na izlazu NF filtra javlja se samo komponenta moduliueg signa-
la u fazi. Njena srednja snaga je:
1
PSi = U 2 m 2 (t ) .
4
um u taki 2 ima oblik:
1
n2 (t ) = n(t ) cos c t = nc (t ) [cos( c + 1 )t + cos( c 1 )t ] +
2
1
+ ns (t ) [sin( c + 1 )t sin( c 1 )t ] .
2
VF komponenta uma odstranjuje se NF filtrom iji je propusni opseg B << f c f1 . Poto
se prenosi donji boni opseg, vai:
f c = f1 + B / 2 .
Komponente uma koje prolaze kroz filtar, u taki 3 imaju oblik:
1 1 1 1
n3 (t ) = nc (t ) cos( c 1 )t + ns (t ) sin( c 1 )t = nc (t ) cosBt + ns (t ) sin Bt .
2 2 2 2
Ovo je takoe uskopojasni um sa centralnom uestanou B / 2 . Srednja snaga ovog uma mo-
e se odrediti na razne naine. Jedno reenje dobija se odreivanjem autokorelacije funkcije
n3 (t ) . Na isti nain kao u zadatku 5.2.1. moe se odrediti:
1 1 1 1
R3 ( ) = n3 (t )n3 (t + ) = Rc ( ) + Rs ( ) = Rc ( ) ,
4 2 2 4
pN B N0 B
tj. PNi = R3 (0) = = .
2 4
Odnos S / N na izlazu prijemnika ima oblik:
PSi U 2 m 2 (t )
(S N )i = = = (S N )u .
PNi N0 B
Pri prenosu signala sa AM 1BO modulacijom nema poboljanja u odnosu snaga signala i u-
1
ma. Snaga uma smanji se etiri puta, PNi = PNu , isto kao i snaga signala.
4
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 217
u (t ) = a e j (t ) . (8.2.1)
{ }
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t = a cos(2f c t + (t ) ) . (8.2.2)
Zavisnosti parametara trenutne faze od moduliueg signala dati su izrazima (7.3.5) i (7.3.6).
Ako se izvri normalizacija moduliueg signala, kao u (8.1.8), izraz (7.3.5) moe da se napie u
obliku:
(t ) = m(t ) , (8.2.3)
gde je konstanta koja se naziva maksimalna devijacija faze, ili indeks modulacije za faznu
modulaciju.
Slinim postupkom, preko izraza (7.3.6), dobija se izraz za trenutnu devijaciju uestanosti u ob-
liku:
f = f m(t ) , (8.2.4)
Razlomak na desnoj strani izraza (8.2.5) izraen je u normalizovanom obliku. Ostatak desne stra-
ne odgovara maksimalnoj devijaciji faze:
= 2 f m(t ) dt , (8.2.6)
max
Svi ostali postupci opisani u poglavlju 7.3. u optoj teoriji modulacija, a naroito izraz (7.3.17)
koji pokazuje vezu izmeu spektra modulisanog signala i spektra fazora, mogu se primeniti i na
ugaono modulisane signale.
Osnovne karakteristike ugaono modulisanog signala, fazor, spektar fazora i analitiki izraz za
modulisani signal mogu se pokazati na sledeem primeru.
Primer 1.
Odrediti trenutnu fazu ugaono modulisanih signala, fazor, modulisani signal i spektar modulisa-
nog signala ako je moduliui signal prostoperiodian.
u m (t ) = U m sin( 2f mt ) . (8.2.7)
Normalizacijom moduliueg signala u (8.2.7) dobija se: u m (t ) = U m m(t ) , pri emu je:
f
(t ) = 2 f m(t ) dt = 2 f sin(2f mt ) dt = cos(2f mt ) . (8.2.10)
fm
Kod oba tipa ugaonih modulacija faza se moe dovesti na oblik:
(t ) = m0 sin(2f mt ) , (8.2.11)
f
gde je za faznu modulaciju m0 = , = 0 , a za frekvencijsku m0 = , = .
fm 2
Isti oblik faze vai i za sluaj da je moduliui signal oblika u m (t ) = U m cos(2f m t ) , ali su
parametri m0 i razliiti od navedenih.
gde je, radi jednostavnosti, stavljeno U = 1 . Analizom izraza (8.2.12) moe se utvrditi da je
fazor modulisanog signala periodian signal sa periodom T = 1 / f m . Prema dosadanjim
znanjima, takav signal moe se razviti u Furijeov red u obliku:
u (t ) = F n e jn2f mt
, (8.2.13)
n =
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 219
jn 1 j ( m0 sin x nx )
Fn = e
2 e dx . (8.2.14a)
Dalje analitiko sreivanje gornjeg izraza nije mogue jer nisu poznati odgovarajui tablini in-
tegrali. U teoriji se pokazuje da integral u izrazu (8.2.14a) ima posebno znaenje. Radi se o tzv.
Beselovoj (Bessel) funkciji, prve vrste, n-tog reda:
1 j ( m0 sin x nx )
J n (m0 ) =
2 e dx . (8.2.15)
Beselove funkcije date su u literaturi [1] u grafikoj i tabelarnoj formi. Izvod iz tabele dat je u
zadatku 8.2.1. Interesantno da je Bessel ove funkcije odredio oko 1817.god, reavajui probleme
indirektne perturbacije planeta u Sunevom sistemu.
Spektar fazora modulisanog signala dobija se Furijeovom transformacijom izraza (8.2.16). Po-
stupak je veoma jednostavan, a rezultat ima oblik:
U(f)= e jn J n (m0 ) ( f n f m ) . (8.2.17)
n =
Spektar fazora modulisanog signala prikazan je na slici 8.2.1. Prema (8.2.17), irina spektra
fazora modulisanog signala beskonana je ak i u sluaju moduliueg signala, u obliku prosto-
periodine funkcije.
U( f )
fm fm 2 f m f
koje nisu postojale u spektru moduliueg signala potvruje injenicu da su ugaone modulacije
po svojim karakteristikama nelinearne.
2) Amplituda Beselovih funkcija menja se u obliku priguenih oscilacija, pri emu je veoma zna-
ajno amplitudsko ogranienje:
Na osnovu poslednje dve osobine moe se odrediti irina spektra ugaono modulisanog signala.
Smatra se u praksi da ugaono modulisani signal ima irinu spektra koja obuhvata znaajne kom-
ponente. Kao znaajne, definiu se one komponente koje sadre vie od 1% ukupne snage sig-
nala. Prema izrazu (8.2.19), broj znaajnih komponenti jednak je m0 + 1 . Ako se uzme u obzir
da je u modulisanom signalu fazor transliran na uestanost f c i da je amplitudski spektar fazora,
prema (8.2.18), paran, ukupan broj znaajnih komponenti iznosi 2( m0 + 1) . Komponente su
razmaknute za f m , pa irina spektra iznosi:
B = 2 f m (m0 + 1) . (8.2.21)
Ovu osobinu prvi je pokazao Karson (Carson) pa se izraz (8.2.21) naziva Karsonov obrazac ili
Karsonovo pravilo. Ako moduliui signal nije prostoperiodian, koristi se isto pravilo, ali f m
tada odgovara najvioj uestanosti u spektru modulisanog signala.
Indeks modulacije m0 igra izuzetno vanu ulogu u odreivanju irine spektra. Prema (8.2.3) i
(8.2.21), kod fazne modulacije irina spektra iznosi:
BM = 2 f m ( + 1) , (8.2.21a)
f
BFM = 2 f m ( + 1) = 2 (f + f m ) . (8.2.21b)
fm
Modulisani signal odreuje se kao:
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 221
{ }
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t = Re J n (m0 ) e j (2 ( f c + nf m ) t n )
=
n =
= J n (m0 ) cos[2 ( f c + nf m )t n ] . (8.2.22)
n =
Modulisani signal kod ugaone modulacije dat je u optem sluaju izrazom (8.2.2), a u sluaju
prostoperiodinog moduliueg signala izrazom (8.2.22). Na osnovu ovih izraza mogu se izvesti
interesantni identiteti. Izjednaavanjem ovih izraza (kao i imaginarnih delova koji ovde nisu de-
taljno pokazani), dobijaju se sledei identiteti:
sin( + m sin ) = J n (m) sin( + n ) , (8.2.23a)
n =
cos( + m sin ) = J n (m) cos( + n ) , (8.2.23b)
n =
sin( + m cos ) = J n (m) sin( + n + n ) ,
2
(8.2.23c)
n =
cos( + m cos ) = J n (m) cos( + n + n ) ,
2
(8.2.23d)
n =
Primer 2.
Ako je moduliui signal jednak zbiru dva prostoperiodina signala razliitih uestanosti, tj.
pa se dva puta vri ve opisan razvoj u Furijeov red, da bi se na kraju dobilo da je fazor modu-
lisanog signala jednak:
u (t ) = J n (m01 ) e j[( 2nf m1t n1 )] J p (m02 ) e j[(2pf m 2 t p 2 ) ]. (8.2.26)
n = p =
Na slian nain, idealni frekvencijski modulator na svom izlazu daje signal kod kog je trenutna
devijacija uestanosti proporcionalna ulaznom (moduliuem) signalu, m(t ) . Istovremeno je tre-
nutna faza frekvencijski modulisanog signala jednaka integralu ulaznog signala.
Na osnovu upravo navedenih zakljuaka moe se odrediti i nain na koji se modulacija moe iz-
vriti indirektnim postupkom. Blok eme idealnih modulatora i odgovarajuih indirektnih mo-
dulatora pokazane su na slici 8.2.2.
FM (=) I M
M (=) D FM
Kvadraturna modulacija
Blok ema kvadraturnog faznog modulatora prikazana je na slici 8.2.2. Nelinearni sistemi C i
S osnovne su komponente ovog modulatora. Na svom izlazu treba da generiu signale:
p (t ) = cos(k u m (t )) i
q (t ) = sin( k u m (t )) , (8.2.28)
q (t )
u (t ) = p (t ) cos c t q (t ) sin c t = p 2 (t ) + q 2 (t ) cos c t + arctg =
p (t )
= cos( c t + k u m (t ) ) . (8.2.29)
p(t )
C
u (t )
u m (t ) cos c t
q (t )
S
sin c t
Slika 8.2.2. Blok ema idealnog kvadraturnog faznog modulatora
u m (t ) u1 (t ) k
I
u (t )
/2
U c cos( 2f ct )
u (t ) = U c cos 2f c t + k u1 (t ) U c cos(2f c t + / 2) =
= U c cos 2f c t k U c u1 (t ) sin 2f c t = a(t ) cos(2f c t + (t )) . (8.2.30)
1
sanog signala (t ) = arctg (k u1 (t )) k u1 (t ) (k u1 (t ) )3 + ... odreuju se primenom
3!
jednostavnih trigonometrijskih relacija pokazanih, npr. u zadatku 2.3.1., pri odreivanju koefici-
jenata treeg oblika Furijeovog reda.
Kod ovog tipa modulatora javljaju se i amplitudska i fazna izoblienja, ali su ona mala i mogu se
prihvatiti na raun relativne jednostavnosti modulatora.
Parametarski modulatori
Modulatori kod kojih je najvanija komponenta oscilatorno kolo nazivaju se parametarski modu-
latori. Rezonantna uestanost oscilatornog kola sastavljenog od paralelne veze kalema induktiv-
nosti L0 i kondenzatora kapacitivnosti C0 , prikazanog na slici 8.2.4., jednaka je:
1
fr = . (8.2.31)
2 L0C0
nala, dobija se oscilatorno kolo ija rezonantna uestanost zavisi od moduliueg signala. Ovaj
tip oscilatora naziva se naponski kontrolisani oscilator ili VCO (engl. Voltage-Controlled Oscil-
lator). Elektronske komponente koje imaju osobinu da im kapacitivnost zavisi od prikljuenog
napona nazivaju se varikap ili varaktor diode.
1
fr = . (8.2.32)
2 L0 (C0 + C (u m ))
C (u m ) = C p k u m (t ) , (8.2.33)
uz dodatne uslove C0 >> C p > k u m (t ) max , moe se odrediti uestanost nosioca (u situaciji
u kojoj je u m (t ) = 0 ) u obliku:
1
fc = , (8.2.34)
2 L0 (C0 + C p )
1 1
fr = = =
2 L0 (C0 + C p k u m (t )) k u m (t )
2 L0 (C0 + C p ) 1
C0 + C p
k u m (t )
= f c 1 + = f c + f m(t ) , (8.2.35)
2(C0 + C p )
1 x
gde je iskorien izraz (8.2.34) i aproksimacija 1 m za malu vrednost veliine x .
1 x 2
Konstanta f , sa vrednou:
k f c u m (t ) max
f = , (8.2.36)
2(C0 + C p )
odgovara maksimalnoj devijaciji uestanosti. Prema izrazu (8.2.35) zavisnost rezonatne uesta-
nosti od moduliueg signala priblino je linearna.
Idealni frekvencijski demodulator na svom izlazu daje signal koji je proporcionalan sa trenutnom
uestanou modulisanog signala.
Slino kao i kod ugaonih modulatora, ugaona demodulacija moe se realizovati indirektno, uz
pomo dopunskih kola, diferencijatora i integratora. Ova dopunska kola kompenzuju uticaj od-
govarajuih kola na predajnoj strani.
D D (=) FD
FD I (=) D
Smatra se da se modulisani signal, koji je u optem obliku dat izrazom (8.2.2), moe napisati u
obliku:
gde je trenutna uestanost (trenutna zato to zavisi od vremena), prema (7.3.2), (7.3.3.) i (7.3.6):
1 d
ft = [2f c t + (t )] = f c + f = f c + f m(t ) . (8.2.38)
2 dt
Ako se f t sporo menja, smatra se da frekvencijski modulisan signal sadri samo jednu prostope-
riodinu komponentu. To praktino znai i da spektar FM signala sadri samo jedan par delta
impulsa na uestanostima f t . Vrednost uestanosti f t , prema (8.2.38), polako se menja u
vremenu, u granicama f c f f t f c + f .
U opsegu promene trenutne uestanosti prenosna karakteristika diskriminatora treba da ima oblik
prave linije, kao na slici 8.2.6. Uticaj diskriminatora uestanosti na FM signal (8.2.37) sainjen
od jedne prostoperiodine komponente svodi se na promenu amplitude i faze FM signala. Ako je
nagib prave jednak k , tada se, pri promeni trenutne uestanosti modulisanog signala za vrednost
f1 , napon (amplituda) signala na izlazu menja za vrednost k f1 .
A( f )
f c f fc f c + f f
Slika 8.2.6. Prenosna karakteristika diskriminatora
Signal na izlazu iz diskriminatora, v(t ) , istovremeno je modulisan kao KAM i kao FM signal,
jer mu se menjaju i amplituda i faza.
228 Osnovi telekomunikacija, skripta
L DF DA
Posle diskriminatora, detektor anvelope praktino vri demodulaciju KAM signala, bez obzira
to taj signal ima i promenljivu frekvenciju.
Kod ovog tipa demodulacije znaajnu ulogu ima i limiter, L . Limiter je nelinearno kolo koje tre-
ba da eliminie nepoeljne promene trenutne amplitude ugaono modulisanog signala, nastale pod
uticajem uma, smetnji ili izoblienja. Funkcionisanje limitera detaljno je opisano u nastavku
ovog poglavlja.
k ud (t )
u (t ) u2 (t )
NF
u1 (t ) fg
T
Na ulaz demodulatora dovodi se FM signal dat izrazom 8.2.2. Signal na izlazu kola za kanjenje
jednak je:
u1 (t ) = a cos(2f c (t T ) + (t T ) ) . (8.2.40)
k a2
u 2 (t ) = [cos(2f c (2t T ) + (t ) + (t T ) ) + cos(2f cT + (t ) (t T ) )] .
2
(8.2.42)
U ovom izrazu uoavamo dva kosinusna sabirka. Spektar prvog sabirka, onog koji ima oblik
cos(2f c (2t T ) + (t ) + (t T ) ) , nalazi se u okolini uestanosti 2 f c . Spektar drugog
sabirka, onog koji ima oblik cos(2f cT + (t ) (t T ) ) , nalazi se u okolini koordinatnog
poetka. Proputanjem signala u 2 (t ) kroz NF filtar eliminie se sabirak na visokim uesta-
nostima pa je izlazni signal jednak:
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 229
k a2
u d (t ) = cos(2f cT + (t ) (t T ) ) . (8.2.43)
2
Ako se, podeavanjem vrednosti proizvoda f c T , obezbedi da vai jednakost:
2f cT = + 2k , (8.2.44)
2
kosinusna zavisnost u signalu u d (t ) pretvara se u sinusnu. Ako je kanjenje T malo, mala e
biti i razlika faza koja je preostala kao argument sinusne funkcije, (t ) (t T ) . Tada se mo-
e primeniti aproksimacija sin x x , pa izlazni signal ima oblik:
k a2 k a2
u d (t ) = sin ( (t ) (t T ) ) [ (t ) (t T )] =
2 2
k a 2 T [ (t ) (t T )] k a 2 T d (t )
= , (8.2.45)
2 T 2 dt
gde je usvojena i aproksimacija po kojoj je prvi izvod jednak koliniku prirataja funkcije i pro-
menljive.
Poto je sada izlazni signal proporcionalan izvodu faze modulisanog signala, on je praktino pro-
porcionalan i moduliuem signalu pa je na ovaj nain izvrena i demodulacija FM signala. De-
talji vezani za proraun i primenjene aproksimacije pokazani su u zadatku 8.2.7.
u (t )
u d (t )
Komparator faze
u1 (t )
VCO
Kolo za PLL ima dve osnovne komponente: komparator faze i naponski kontrolisani oscilator,
VCO.
Komparator faze je nelinearno kolo koje ima dva ulazna signala i jedan izlazni signal. Ako se na
ulaze kola dovedu dva periodina signala sa jednakim uestanostima ali meusobno pomerena za
230 Osnovi telekomunikacija, skripta
VCO je oscilatorno kolo kod kog se uestanost izlaznog signala menja u zavisnosti od ulaznog
napona. Princip rada veoma je slian principu rada parametarskih FM modulatora, opisanih rani-
je, u poglavlju 8.2.2.
Ako su komparator faze i VCO povezani kao na slici 8.2.9., u stacionarnom stanju VCO je po-
deen tako da uestanost njegovog izlaznog signala bude jednaka uestanosti nemodulisanog no-
sioca. Pri tom je izlazni napon jednak nuli jer na ulazima komparatora faze (nemodulisani nosi-
lac i izlaz VCO) nema fazne razlike. U trenutku kad se na jednom ulazu komparatora umesto ne-
modulisanog nosioca pojavi frekvencijski modulisan signal, dolazi do promene njegove faze,
odnosno do pojave fazne razlike (istovremeno i razlike u ulaznim uestanostima). Ako izlazni
napon komparatora poinje da raste, ovaj porast napona istovremeno izaziva poveanje uesta-
nosti signala na izlazu iz VCO, a samim tim i smanjenja fazne, odnosno frekvencijske razlike, pa
se sistem ponovo dovodi u stacionarno stanje u kom je izlazni signal jednak nuli. Promene iz-
laznog napona javljaju se samo pri promenama uestanosti ulaznog signala, jer te promene izazi-
vaju promenu faze. Moe se i analitiki pokazati da je izlazni napon proporcionalan trenutnoj
uestanosti FM signala.
Limiter
Limiter je nelinearni sistem koji ima neobino velik znaaj u postupku demodulacije ugaono mo-
dulisanih signala. Ponekad se naziva i kliper ili kolo za klipovanje. Karakteristika limitera prika-
zana je na slici 8.2.10.
u iz (t )
u ul (t )
Detaljan matematiki opis funkcionisanja limitera veoma je sloen i izlazi izvan domena ovog
udbenika. Namena limitera jeste eliminacija parazitne amplitudske modulacije kod ugaono mo-
dulisanih signala. Njegovo funkcionisanje moe se najlake ilustrovati grafiki.
Posmatrajmo signale na slici 8.2.11. Signal a) predstavlja FM signal u FM (t ) bez uticaja uma
i izoblienja, npr. na izlazu modulatora. Signal b) odgovara signalu na ulazu u demodulator,
jednakom zbiru modulisanog signala i uma. Oigledno je da se uticaj uma znaajno odraava
na trenutnu amplitudu signala. Napon na izlazu limitera u L (t ) u obliku povorke pravougaonih
impulsa razliitog trajanja, konstantne amplitude, ima oblik prikazan na slici 8.2.11c).
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 231
Moe se zapaziti da signal ima konstantnu amplitudu, a da su preseci sa nulom, u kojima je inae
sakriven modulisani signal, praktino nepromenjeni.
u FM (t )
u FM (t ) + n(t )
u L (t )
Slika 8.2.11. Ilustracija rada limitera: FM signal (a), izoblieni FM signal (b) i
signal na izlazu klipera (c)
Sloenim analitikim postupkom moe se pokazati da se razvojem signala sa slike 8.2.1c. u neku
vrstu Furijeovog reda kao prvi harmonik dobija ugaono modulisan signal, bez amplitudskih izo-
232 Osnovi telekomunikacija, skripta
blienja. Najznaajnija osobina ovog signala jeste da je moduliui signal upisan u ritam preseka
modulisanog signala sa nulom. Ovaj ritam odgovara trenutnoj uestanosti, a ona je direktno sraz-
merna sa moduliuim signalom ili njegovim prvim izvodom.
Snaga UM signala
Za razliite primene ponekad je potrebno odrediti snagu ugaono modulisanog signala. Proraun
se zasniva na pretpostavci da je nosilac ugaono modulisan sinusoidalnim test tonom, kao npr.
signal:
u 2 (t ) a 2
p (t ) = = cos 2 (2f c t + m cos(2f mt ) ) . (8.2.47)
R R
Da bi se odredila srednja snaga, treba odrediti srednju vrednost trenutne snage na nekom interva-
lu. Ve je ranije reeno:
- kod periodinih signala taj interval jednak je periodi,
- kod aperiodinih signala srednja snaga se ne definie jer je obino jednaka nuli, poto se smatra
da interval usrednjavanja tei beskonanosti i
- kod sluajnih signala interval treba da bude to vei da bi rezultat bio taniji.
Signal dat izrazom (8.2.46) ima osobine sva tri tipa signala. Definisan je i poznat za svaku vred-
nost vremena, t , (dakle, deterministiki); ima osobinu periodinosti (zbog postojanja kosinusne
funkcije) ali nije uvek periodian. Periodinost zavisi od odnosa f c i f m pa je signal ili periodi-
an ili aperiodian, a u svakom sluaju ima beskonanu energiju, to uglavnom nije osobina ape-
riodinih signala nego odgovara osobinama sluajnih signala.
Detaljnom analizom postupka usrednjavanja izraza (8.2.47), pokazanom u [1], moe se pokazati
da je snaga modulisanog signala na otporniku otpornosti R jednaka
a2
P= , (8.2.48)
2 R
skoro uvek. Izuzetak ine samo neke kombinacije vrednosti f c i f m . Mnogi autori uopte ne
analiziraju detaljnije ovo pitanje nego ugaono modulisan signal posmatraju kao prostoperiodian
signal i snagu uvek odreuju prema (8.2.48), pa se moe smatrati da taj izraz odgovara snazi
2
ugaono modulisanog signala. Obino se smatra da je R = 1 pa snaga ima vrednost P = a / 2 .
Za razliku od amplitudske modulacije, kod koje je samo kod KAM signala u analitikom pos-
tupku vrena aproksimacija, kod ugaonih modulacija praktino svi postupci za odreivanje odno-
sa snaga signala i uma sadre aproksimacije.
{ }
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t = u (t ) cos(2f c t + (t ) ) . (8.2.49)
{ }
n(t ) = Re n(t ) e j c t = n(t ) cos(2f c t + (t )) . (8.2.50)
Sabiranje modulisanog signala i uma moe se realizovati i u fazorskom obliku, poto su uesta-
nosti nosilaca jednake. Fazor signala na ulazu demodulatora, prema tome, ima oblik:
w(t )
Im ns (t )
n(t )
()
nc (t )
u (t )
()
Re
Poto je moduliui signal utisnut u argument fazora, demodulator je podeen tako da iz argu-
menta primljenog signala rekonstruie poruku. Meutim, prisustvo uma utie i na argument
primljenog signala, pa on ima oblik:
U sin + ns (t )
(t ) = arctg , (8.2.52)
U cos + nc (t )
Detaljna analiza izraza (8.2.52) zahteva odreene aproksimacije. Postoje dva sluaja:
Drugi sluaj nije interesantan za analizu jer tada praktino nema kvalitetne demodulacije.
U prvom sluaju, posmatranjem fazorskog dijagrama na slici 8.1.12. vidi se da male vrednosti
uma izazivaju samo male promene argumenta signala w(t ) . Ako su trenutne vrednosti uma
mnogo manje od modula modulisanog signala U , moe se posmatrati razlika uglova .
ns (t )
Tangens tog ugla sigurno je manji od vrednosti , to se oigledno vidi na slici 8.1.12.:
U
ns (t )
tg ( ) , (8.2.53a)
U
odakle se, namernim uzimanjem najgoreg mogueg sluaja i primenjenom aproksimacijom po
kojoj za x << 1 vai tg ( x ) x , moe se pisati:
ns (t )
(t ) (t ) + . (8.2.53b)
U
Nakon fazne demodulacije dobija se signal proporcionalan sa (t ) . U njemu je, preko prvog
sabirka, (t ) , prisutan moduliui signal, a preko drugog sabirka vidi se uticaj uma. To prak-
tino znai da se i na izlazu demodulatora um moe analitiki odvojiti od korisnog signala i da
se moe odrediti snaga korisnog signala na izlazu, kao i snaga uma na izlazu.
Poto komponenta uma na izlazu, data sabirkom ns (t ) / U , ima praktino isti oblik kao kom-
ponenta uskopojasnog uma, data izrazom (5.2.5), njena spektralna gustina snage odgovara onoj
2
opisanoj izrazom (5.2.6), uz dodatno deljenje sa konstantom U .
Detalji daljeg prorauna (odnosa snaga korisnog signala i uma) pokazani su u zadatku 8.2.9. u
kom izraz (5), iako izveden na drugi nain, odgovara izrazu (8.2.53b).
Prema slici 8.2.5., idealni frekvencijski demodulator ekvivalentan je rednoj vezi idealnog faznog
demodulatora i diferencijatora.
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 235
Prema osobini Furijeove transformacije, opisanoj izrazom (2.3.30), zakljuuje se da funkcija pre-
nosa diferencijatora, tj. linearnog kola koje na svom izlazu daje diferencijal ulaznog signala, ima
oblik:
H D ( f ) = j 2f . (8.2.54)
Prema navedenim zakljucima, signal na izlazu FM demodulatora jednak je prvom izvodu sig-
nala datog izrazom (8.2.53b). Prvi izvod sabirka (t ) direktno daje signal proporcionalan sa
moduliuim signalom. Odreivanjem prvog izvoda sabirka koji predstavlja uskopojasni um,
ns (t ) / U , dobija se sluajni signal iji vremenski oblik nema nikakav znaaj, a spektralna gus-
tina snage ima oblik:
k f 2 f < B,
N ( f ) = (8.2.55)
0 drugde.
Konstanta k sadri razliite inioce koji zavise i od osobina uma u sistemu i od osobina pri-
jemnika.
Da bi se donekle umanjio uticaj uma, sistemi za prenos signala primenom FM obino sadre
dva linearna kola: kolo za preemfazis, sa funkcijom prenosa H P ( f ) , u predajniku, pre FM
modulacije i kolo za deemfazis, sa funkcijom prenosa H D ( f ) u prijemniku, posle FM de-
modulacije.
Kolo za preemfazis ima prenosnu karakteristiku koja istie (pojaava) visoke uestanosti u spek-
tru moduliueg signala. Na taj nain kroz sistem za prenos u stvari se prenosi izoblien signal.
Kolo za deemfazis ima prenosnu karakteristiku koja potiskuje (slabi) visoke uestanosti. Ukupni
efekat na moduliui signal ponitava se jer su oba linearna kola meusobno usklaena tako da
vai sledea veza:
H P ( f ) H D ( f ) = const. (8.2.56)
centrala. Kao moduliui signal u tom sluaju koristi se frekvencijski multipleksirana grupa sas-
tavljena od veeg broja govornih kanala. Ovaj tip povezivanja centrala, dodue, polako pripada
prolosti, jer ustupa mesto digitalnim sistemima kod kojih se koristi vremenski multipleks.
Postupci za viestruki prenos signala opisani su u poglavlju 8.1.6.
- visok kvalitet prenetog signala, zahvaljujui prenosu signala sa irokim spektrom (15 kHz )
kao i dodatnim osobinama, stereo prenosu i prenosu signala podataka (RDS, engl. Radio Data
System). Osobine stereo sistema kao i RDS sistema objanjene su u glavi 11., posveenoj ko-
munikacionim sistemima.
u m (t ) = U m sin( 2f m t ) , ( U m = 1V , f m = 10 kHz ),
tako da se dobija:
0
a) fazno modulisan signal ija je maksimalna devijacija faze = 28.65 ,
b) frekvencijski modulisan signal ija je maksimalna devijacija uestanosti f = 20 kHz .
Reenje:
Fazno i frekvencijski modulisani signali zajedno se mogu predstaviti u obliku:
{ }
u (t ) = U Re e j (t ) e j 2f c t ,
j (t )
gde je e modulacioni zakon. Ako je moduliui signal u m (t ) = U m sin(2f m t ) , u slu-
aju fazne modulacije, faza ima oblik:
(t ) = m(t ) = sin(2f m t ) ,
a u sluaju frekvencijske modulacije:
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 237
f
(t ) = 2f m(t )dt = cos(2f mt ) .
fm
(t ) = m0 sin(2f m t ) ,
gde su za M signal vrednosti parametara: m0 = = 0.5 , = 0,
dok je za FM signal: m0 = f / f m = 2 , = / 2.
1
U ( f f c ) + U ( f f c ) ,
*
U( f ) =
2
0T / 2+t
1
iji su koeficijenti F n = e j [m0 sin( 2f m t ) 2nf m t ]dt ,
T T / 2 + t
0
T
t0 = = ,
2f m 2
ime se obezbeuju simetrine granice integracije. Smenom podintegralne promenljive, oblika
x = 2f m t , dobija se:
238 Osnovi telekomunikacija, skripta
jn 1
Fn = e e j ( m0 sin x nx ) dx .
2
1 j ( m0 sin x nx )
Integral J n ( m0 ) =
2 e dx ,
predstavlja po definiciji Beselovu (Bessel) funkciju prve vrste, n tog reda. Vrednosti Beselo-
vih funkcija za neke indekse modulacije dati su u tabeli 1.
m0 J0 J1 J2 J3 J4
0.5 0.94 0.24 0.03 0.00 0.00
1.0 0.76 0.44 0.11 0.02 0.00
2.0 0.22 0.58 0.35 0.13 0.03
M :
u (t ) = U cos[2f c t + sin( 2f mt )] =
=U J n ( ) cos[2 ( f c + nf m )t ] , (3)
n =
FM :
f
u (t ) = U cos 2f c t cos(2f mt ) =
fm
f
=U Jn (
fm
) cos 2 ( f c + nf m )t n .
2
(4)
n =
M :
u (t ) = U cos[2f c t + cos(2f m t )] =
=U J n ( ) cos 2 ( f c + nf m )t + n ,
2
(5)
n =
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 239
FM :
f f
u (t ) = U cos 2f c t sin( 2f mt ) = U J n ( ) cos[2 ( f c nf m )t ]. (6)
fm n = fm
Na slici 1. prikazani su amplitudski (a) i fazni spektar (b) (samo znaajne komponente i samo
pozitivne uestanosti) za posmatrane M (1) i FM (2) signale.
Uporediti irinu opsega uestanosti u kom se nalaze sve komponente ija je amplituda vea od
0.1 V sa irinom spektra koja se dobija primenom Karsonovog obrasca za:
a) FM signal, devijacije uestanosti 25 kHz kada je amplituda moduliueg signala 1 V , ako
je a = 0 ,
0
b) M signal, kod kog je devijacije faze 24 kada je amplituda moduliueg napona 1 V , ako
je a = 0.25 .
Reenje:
a) Modulacioni zakon u ovom sluaju ima oblik:
f
j sin( m t )
u [m(t )] = e fm
, (2)
gde je f = 25 kHz .
240 Osnovi telekomunikacija, skripta
Razvojem ove periodine funkcije u Furijeov red pomou Beselovih funkcija, dobija se:
u ( m) = J n (m0 ) e jn mt
, (3)
n =
B0.1 = 12 f m = 60 kHz .
Isti opseg dobija se i primenom Karsonovog obrasca (8.2.21b):
BFM = 2 (f + f m ) = 60 kHz .
b) Lako se moe pokazati, skiciranjem zadate funkcije (1), da se moduliui signal menja u op-
segu:
3 5
U m u m (t ) U m ,
4 4
pa je zakon modulacije:
4
j [cos( m t ) + 0.25cos( 2 m t ) ]
u ( m) = e 5 ,
0
gde je = 30 = ( / 6) rad - maksimalna devijacija faze.
j (k +n)
u ( m) = J k (m1 ) J n (m2 ) e 2 e j ( k + 2 n ) mt ,
k = n =
u (t ) = U J k (m1 ) J n (m2 ) cos (c + (k + 2n)m ) t + (k + n) .
k = n = 2
B = 4 f m = 20 kHz .
Primenom Karsonovog obrasca dobija se:
BM = 2 f m ( + 1) = 15.25 kHz .
u (t ) = U cos[ c t + m(t )] ,
ija je trenutna vrednost vea od 0.1 U . je maksimalna devijacija faze koja ima vrednost
30 0 , 90 0 i 180 0 . Normalizovani moduliui signal ( m(t ) 1 ) ima spektar u opsegu
(0 f m ) .
Reenje:
Ako se odgovarajui modulacioni zakon:
f (m) = e [ j m (t ) ] ,
242 Osnovi telekomunikacija, skripta
j k k
razvije u Maklorenov red, f ( m) = 1 + k!
m k (t ) , treba odrediti sve one sabirke ija
k =1
je apsolutna vrednost vea od 0.1 , tj.:
k
0.1 .
k!
0 0
Ovaj uslov ispunjen je za k 2 ( = 30 = / 6 ), k 4 ( = 90 = / 2 ), odnosno
k 8 ( = 180 0 = ). Signal m k (t ) ima k puta iri spektar od signala m(t ) , pa traene
irine spektara iznose:
B = 4 fm , = 30 0 ,
B = 8 fm , = 90 0 ,
B = 16 f m , = 180 0 .
Sa poveanjem maksimalne devijacije faze poveava se i irina spektra. Ove vrednosti mogu se
uporediti sa rezultatima koji se dobijaju primenom Karsonovog obrasca:
B = 3.0 f m , = 30 0 ,
B = 5.1 f m , = 90 0 ,
B = 8.3 f m , = 180 0 .
v = E um ,
Oscilator OSC na svom izlazu daje signal ija je trenutna uestanost jednaka rezonantnoj uesta-
nosti oscilatornog kola. Taj signal odgovara FM signalu.
Reenje:
a) Rezonantna uestanost oscilatornog kola dobija se iz izraza:
1
fr = , (1)
2 L0 (C0 + C (v))
Cp Cp
a kapacitivnost varikap diode: C (v ) = = . (2)
E um u
1+ + 6 1+ m
Vp Vp 7, 2
Kako je max u m = 0,5V << 7,2V , rezonantna uestanost (1) ima priblinu vrednost:
1 Cp u f
fr 1 + m = f c 1 + m(t ) . (3)
2 L0 (C0 + C p / 6) 14,4(6C0 + C p ) V p fc
1 x
Koriena je aproksimacija 1 m za x << 1 . Uestanost nosioca i maksimalna devi-
1 x 2
acija uestanosti imaju vrednosti:
1 Cp max u m
fc = , f = f c .
2 L0 (C0 + C p / 6) 14,4 (6C0 + C p ) Vp
fc
fr = , gde je u m dato u voltima.
0,0576
0.9424 +
1 + u m / 7,2
244 Osnovi telekomunikacija, skripta
f r f c + 0.002 f c u m 0.0004 f c u m2 .
1
y (t ) =
x(t )dt , (1)
b) Odrediti red mnoaa uestanosti M , uestanost f p pomonog nosioca i propusni opseg fil-
tra B , tako da se u taki B dobije FM signal ija je uestanost nosioca f c = 10.7 MHz , a
maksimalna devijacija uestanosti f = 75 kHz .
Reenje:
a) Moduliui signal je x(t ) = U max cos(mt ) . Na izlazu integratora dobija se signal:
1 U max
y (t ) = x(t )dt = sin(mt ) . (2)
m
U taki A signal je dat izrazom u A (t ) = U cos(0t ) kU y (t ) U sin(0t ) .
U max
A kU y (t ) = kU sin(mt ) .
m
Prema tome, potrebno je da bude ispunjen uslov kU max y (t ) = 0.5 , pa je, na osnovu (2),
konstanta integratora:
kU U max
= = 1.273 ms .
f min
b) Trenutna faza signala u taki A data je izrazom (3), a trenutna devijacija uestanosti ovog
signala ima vrednost:
1 d A kU dy kU
fd = = = x(t ) .
2 dt 2 dt 2
Maksimalna trenutna devijacija uestanosti je f = 75 kHz , red umnoaa ima vrednost
M = f / f A = 3000 . Uestanost nosioca na izlazu ima vrednost f c = M f 0 f p , pa je
uestanost lokalnog nosioca f p = M f 0 f c = 589.3 MHz . irina znaajnog dela spektra
FM signala, prema Karsonovom obrascu, iznosi:
B = 2 (f + f max ) = 180 kHz .
Reenje:
a) FM signal na ulazu prijemnika ima oblik:
u (t ) = U cos[ c t + (t )] , (1)
f t = f c + f m(t ) . (2)
min( f t ) = f c f = f 0 f a , max( f t ) = f c + f = f 0 .
f 0 = f c + f = 100.15 MHz ,
f a = 2 f = 0.3 MHz .
Signal iza diskriminatora tada je amplitudski modulisan, pa napon ima oblik:
[1 + m(t )] ,
U
u d (t ) = (4)
2
i sastoji se od jednosmerne komponente, U / 2 , i korisnog signala U m(t ) / 2 . Maksimalna
amplituda iznosi U / 2 .
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 247
b) Ako amplituda FM signala nije konstantna, u izrazu (1) veliina U vie nije konstanta, ne-
go ima oblik dat u tekstu zadatka. Demodulisani signal (4) ima oblik:
U0
u d (t ) = (1 + 0.1cos 2 m t ) (1 + cos m t ) =
2
= 0.5 U 0 + 0.525 U 0 cos mt + 0.05 U 0 cos 2 mt + 0.025 U 0 cos 3 mt . (5)
Osim korisnog signala, na uestanosti f m , javlja se i drugi i trei harmonik. Faktor harmo-
nijskog izoblienja ima vrednost k = 10.6 % .
b) Odrediti T tako da amplituda korisnog dela demodulisanog signala bude vea od 100 mV .
Reenje:
a) Ako je FM signal:
gde je m(t ) = cos m t normalizovan moduliui signal, signal ispred NF filtra ima oblik:
2
u1 (t ) = u (t ) u (t T ) = U cos[ cT + (t ) (t T )] +
U
+ U cos[2 c t cT + (t ) + (t T )] . (2)
248 Osnovi telekomunikacija, skripta
Spektar drugog sabirka nalazi se u okolini uestanosti 2 f c >> f g i sigurno nee proi kroz
NF filtar. Uz uslov:
t
(t ) (t T ) = 2f m( )d 2f T m(t ) , (3)
t T
(priblino izraunavanje integrala u kojem se, za male promene vrednosti funkcije m(t ) u inter-
valu T , smatra da je u posmatranom intervalu m(t ) = const. ), promena faze proporcionalna
moduliuem signalu. Kosinusnu zavisnost treba pretvoriti u sinusnu, to se postie podeava-
njem faznog pomeraja cT na vrednost:
2k + 1 2k + 1
cT = T = . (4)
2 4 fc
Tada demodulisani signal ima oblik:
u d (t ) = U (1) k +1 sin[2fTm(t )]
1
2f T m(t ) U (1) k +1 U (1) k +1 [2f T m(t )] 3 . (5)
6
b) Prema izrazu (5), amplituda korisnog dela demodulisanog signala je U d = 2fT . Izborom
vrednosti intervala T koja zadovoljava uslov (4), moe se obezbediti da vrednost amplitude za-
dovolji zadati uslov U d > 0.1 V , odnosno:
0.1
2f T > 0.1 T > = 53.1 ns .
2f
Uzimajui minimalnu dozvoljenu vrednost za T koja zadovoljava uslove (4) i (5), dobija se da
je k = 11 , a kanjenje tada ima vrednost:
23
T= = 57.5 ns .
4 fc
v(t ) = 0.108 cos mt + 9.7 10 4 cos3 mt 0.108 cos mt + 2.4 10 4 cos 3mt .
Faktor harmonijskog izoblienja treeg reda ima vrednost:
2.4 10 4
k3 = = 0.13 % .
0.18
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 249
u (t ) = U cos[ c t + (t )] , (1)
i prostoperiodine smetnje:
Reenje:
2 2
Modulisani signal (1), prema (8.2.48) ima srednju snagu P = U / 2 , a smetnja Ps = U n / 2 .
Odnos snaga signala i smetnje ima vrednost = P / Ps = U 2 / U n2 .
Korienjem adicionih formula lako se pokazuje da amplituda ovog signala ima oblik:
{ }
1
a (t ) = [U cos + U n cos ] + [U sin + U n sin ]
2 2 2
=
1 2
= U 1+ + cos( ) , (4)
a njegova faza:
1
sin + sin
U sin + U n sin
= arctg = arctg . (5)
U cos + U n cos 1
cos + cos
Razlika ove faze i faze modulisanog signala moe se, primenom trigonometrijskih transforma-
cija, dovesti na oblik:
250 Osnovi telekomunikacija, skripta
sin( )
= arctg . (6)
+ cos( )
a) Ako je >> 1 , na osnovu (4) sledi a(t ) U . Ako se zanemari cos( ) u imeniocu iz-
raza (6) (jer je mnogo manje od ) i primeni aproksimacija arctg ( x) x za malo x , jer je
brojilac mnogo manji od imenioca, dobija se:
1
= + sin( ) .
Poto je sluajna veliina a = (t ) faza ugaono modulisanog signala, sa aspekta odrei-
vanja snage demodulisanog signala, proporcionalnog sa , pomeranje argumenta sinusne funk-
cije za nema znaaja. Moe se napisati:
1
= + sin . (7)
gde je m(t ) normalizovani moduliui signal iji je spektar u opsegu (0 f max ) , srednje sna-
2
ge m (t ) = 1 / 2 . Idealni fazni demodulator D na izlazu daje signal amplitude U m kada je
faza signala na ulazu .
Osim signala, na ulaz prijemnika stie i beli Gausov um ija je spektralna gustine snage jednaka
p N = N 0 / 2 . Odnos signal/um iza pojasnog filtra oznaen je kao u . irina propusnog op-
sega ulaznog filtra odreuje se po Karsonovom obrascu.
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 251
Slika 1. M prijemnik
Reenje:
a) Prema Karsonovom obrascu, irina znaajnog dela spektra fazno modulisanog signala ima
vrednost B = 2 f max ( + 1) . Filtar na ulazu treba da propusti sve uestanosti iz opsega
( f c B / 2 f c + B / 2) .
Iza ulaznog pojasnog filtra, osim M signala, nalazi se i Gausov uskopojasni um, ija je sred-
2
nja snaga = 2 Bp N = B N 0 , a talasni oblik:
a trenutna faza:
ns (t )
(t ) = arctg . (4)
nc (t )
Na osnovu rezultata prethodnog zadatka za >> 1 (7), ako se um posmatra kao smetnja sa am-
plitudom U n = u s (t ) i fazom = (t ) , faza signala iza filtra ima oblik:
u s (t ) sin (t ) n (t )
(t ) = + = + s , (5)
U U
gde je = (t ) = m(t ) faza modulisanog signala bez uma. Ovaj izraz u potpunosti odgo-
vara izrazu (8.2.53b).
Na izlazu faznog demodulatora signal je direktno proporcionalan fazi, tj.:
Um U
v(t ) = (t ) = U m m(t ) + m n s (t ) . (6)
U
Prvi sabirak predstavlja demodulisan moduliui signal. Drugi sabirak predstavlja doprinos uma
na izlazu. Spektralna gustina snage ovog uma ima vrednost:
252 Osnovi telekomunikacija, skripta
U m2 B
p N = 2 2
N0 za f , (7)
U 2
b) Odnos snaga signala i uma iza ulaznog filtra moe se izraunati kao:
U2 /2 U2 U2
u = = = , (8)
N 0 B 2 N 0 B 4 N 0 f max ( + 1)
jer je irina propusnog opsega filtra odreena prema Karsonovom obrascu. Odnos signal/um iza
NF filtra, na izlazu demodulatora, dat je izrazom:
U m2 m 2 (t ) U m2 m 2 (t ) 2U 2
i = = = = 2 ( + 1) u . (9)
f max
U m2 4 N 0 f max
f max
p N df
f
f max
2 2
N 0 df
max U
Odnos signal/um na izlazu vei je od onog na ulazu za:
10 log
i
u
[
= 10 log 2 ( + 1) = 16.1 dB , ]
pa je odnos signal/um na izlazu: i = 46.1 dB .
dx(t )
y (t ) = ,
dt
dobija se FM prijemnik. Na ulaz ovog prijemnika dolazi FM signal:
[
u (t ) = U cos c t + 2f m(t )dt . ]
Normalizovani moduliui signal m(t ) ima spektar u opsegu (0 f max ) i srednju snagu
Odrediti:
a) spektralnu gustinu snage uma na izlazu FM prijemnika,
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 253
c) odnos signal/um na izlazu prijemnika kada je u > 10 dB , a moduliui signal ima spektar
f + f2
u opsegu uestanosti od f1 do f 2 , pri emu je f 2 f1 << 1 .
2
Reenje:
a) Prenosna karakteristika diferencijatora ima oblik:
Y( f )
H( f ) = = j 2f . (1)
X( f )
Spektralna gustina snage uma na izlazu FM prijemnika, prema izrazu (7) iz prethodnog za-
datka i (1) ima oblik:
2 U m2 2 B
p Nf = H ( f ) p N = 2 2
N 0 (2 ) 2 f 2 , za f < . (2)
U 2
b) Signal na izlazu FM prijemnika proporcionalan je prvom izvodu trenutne faze na izlazu ide-
alnog faznog demodulatora. Odreuje se kao i izrazi (5) i (6) iz prethodnog zadatka, ali sa fazom
n (t )
koja ima oblik (t ) = 2f m(t )dt + s :
U
U m d f U dn (t )
v(t ) = = 2U m m(t ) + m s . (3)
dt U dt
Snaga korisnog signala (prvi sabirak) na izlazu ima vrednost:
2
2U m f
PSi = m 2 (t ) , (4)
a srednja snaga uma na izlazu (drugi sabirak), prema (2), iznosi:
f max f max
(2 ) 2 U m2 2
p Nf df f
2
PNi = = 2 2
N0 df . (5)
f max U f max
PSu U2
u = = . (6)
PNu 2 N 0 B
254 Osnovi telekomunikacija, skripta
Odnos signal/um na izlazu prijemnika moe se izraziti preko odnosa snaga signala i uma na
ulazu kao:
PSi U 2 f 2 m 2 (t ) f 2 m 2 (t ) f 2 m 2 (t )
i = = = u = u . (7)
PNi N f max f 2 df 1 f max 2 1 2 3
0 f
2 B f max
f max
max
f df
2B 3
irina znaajnog dela spektra za FM signal, kad se izrauna prema Karsonovom obrascu, izno-
2
si B = 2( f + f max ) , pa je, za posmatrani sluaj ( m (t ) = 0.5 ):
2
f f
i = 3 u + 1 .
f max f max
Ovaj odnos vei je od odnosa signal/um na ulazu za:
f f
2
10 log3 + 1 = 21 dB , odnosno i = 51 dB .
f max max
f
c) Relacija (7) vai samo ako je > 10 dB , tj. ako je odnos signal/um na ulazu prijemnika
vei od praga prijema. Izraz (7) moe se uz jo neke aproksimacije dovesti na oblik:
2( f 2 f1 ) f d2
i = u f2
,
f1
2
f df
2
gde je f d = f m(t ) trenutna devijacija uestanosti, f d srednja kvadratna vrednost devijaci-
je uestanosti i ( f1 f 2 ) opseg u kom se nalazi spektar moduliueg signala. Ako je
B = f 2 f1 irina ovog opsega i ako se u imeniocu u integralu izdvoji centralna uestanost kao
( f + f2 )
konstanta, f s = 1 >> B , odnos signal/um priblino iznosi:
2
2 f d2 f 2
i = u , odnosno, za prostoperiodian moduliui signal ( f d2 = ):
f s2 2
2
f
i = u .
fs
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 255
b) Odrediti odnos signal/um u taki 4 ako je izabrano tako da amplituda signala u taki 2
nikad nije vea od amplitude u taki 1.
Reenje:
a) Spektralna gustina snage uma u taki 3 ima oblik:
pN 3 = k f 2 , k = const. , (1)
Neka je srednja snaga signala na izlazu PS 3 . Odnos signal/um tada ima vrednost:
PS 3
(S / N )3 = . (3)
PN 3
Kada se dodaju kola za preemfazis i deemfazis, zbog njihovog komplementarnog uticaja, snaga
signala u taki 4 ostaje neizmenjena, PS 4 = PS 3 , a menja se snaga uma i postaje:
256 Osnovi telekomunikacija, skripta
3PN 3
PN 4 = . (4)
(2f max ) 2
Odnos signal/um u taki 4 ima vrednost:
PS 4 (2f max ) 2
(S / N ) 4 = = (S / N )3 . (5)
PN 4 3
Poto ovaj odnos treba da bude za 11 dB vei od prethodno odreenog odnosa signal/um u ta-
ki 3, konstanta odreuje se iz uslova:
(2f max ) 2
10 log = 11 = 65.2 s .
3
b) Da bi amplituda signala u taki 2 uvek bila manja (ili jednaka) od amplitude u taki 1, pot-
1
rebno je da bude 2f max 1 . Odavde je = = 10.6 s . Tada odnos signal/um u
2f max
taki 4 ima vrednost:
S
= 74.2 dB .
N 4
Reenje:
a) Fazno modulisani signal sa zadatim moduliuim signalom u m (t ) moe da se predstavi
pomou reda:
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 257
u (t ) = U J n ( ) cos( c + n m )t .
n =
Kroz sistem sa idealnim pojasnim filtrom proi e samo tri komponente, za n = 0,1 . Vodei
rauna o osobinama Beselovih funkcija i primenom osnovnih trigonometrijskih transformacija,
na ulaz u demodulator dolazi signal ija faza je proporcionalna demodulisanom signalu:
2 J 1 ( )
(t ) = arctg sin mt .
J 0 ( )
Za = 0.6 Beselove funkcije imaju vrednosti J 0 = 0.77 i J1 = 0.4 .
Faktor harmonijskog izoblienja moe se odrediti razvojem funkcije arctg (x) u Maklorenov
red i uzimanjem u obzir samo prva dva lana, to daje:
2 J1 2 J13 1 2J
(t ) + 3 sin m t 1 sin3 m t .
J 0 J 0 12 J 0
f
gde je m = = 0.4 indeks modulacije.
fm
Istim postupkom kao pod a) dobija se faza signala na ulazu u prijemnik u obliku:
2 J1 ( m)
(t ) = arctg cos mt .
J 0 ( m)
Demodulisani signal proporcionalan je trenutnoj devijaciji uestanosti:
1 d 2J sin mt
fd = = fm 1 .
2 dt J 0 1 + (2 J1 / J 0 ) 2 cos 2 mt
2
J
k = 1 4.3 % .
J0
Reenje:
Poto su sva kola idealna, ne razmatra se uticaj modulacije i demodulacije na signal, ve samo
demodulacije na um, sa deemfazisom i bez deemfazisa.
Spektralna gustina srednje snage uma nakon FM demodulacije, prema (8.2.55), ima oblik:
pN ( f ) = k f 2,
Kanal sa rednim brojem N = 24 ima granice 92 96 kHz . Kada su prekidai zatvoreni, snaga
signala ima vrednost PS1 , a snaga uma izraunava se pomou izraza:
96
963 923
PN 1 = 2 kf df = k2
109 , jer su granice izraene u kHz .
92
3
Glava 8. Modulacije sa prostoperiodinim nosiocem 259
PS 2 2PS 2
10 log = 10 log .
PN 2 1008 k 10 6
PS 2 P
Nepoznata veliina je kolinik , koji se moe izraziti preko odnosa S1 pa se dobija:
k k
2 10 4 (96 3 92 3 ) 10 9
10 log 6
= 40 .
3 1008 10
2. Modulisani signal ima veoma sloenu strukturu spektra i ne prilagoava signal u potpunosti
uslovima prenosa. Kod svih varijanti modulacija, spektar modulisanog signala zauzima teoretski
beskonano irok interval uestanosti. Praktino, spektar se protee od jednosmerne komponente
do viestruke vrednosti uestanosti nosioca.
3. Dobijeni modulisani signal i dalje je analogni signal, odnosno signal sa kontinualnim vreme-
nom. Detaljnije osobine povorke impulsa zavise od tipa impulsne modulacije. Prenos ovakvog
signala bez dodatne obrade odgovara prenosu u osnovnom opsegu, opisanom u poglavlju 7.1.
sa oznakama:
U -amplituda impulsa,
T -perioda impulsa,
1 t < t < t 2 ,
v(t ) = 1 elementarni impuls,
0 drugde,
t1 i t 2 poetak i kraj impulsa,
a esto se koristi i trajanje impulsa, . Izraunava se kao = t 2 t1 .
Glava 9. Modulacije sa impulsnim nosiocem 261
Ako se, u postupku modulacije, nosilac promeni tako da se amplituda impulsa menja proporcio-
nalno sa promenama moduliueg signala, tada se radi o impulsnoj amplitudskoj modulaciji,
IAM.
Ako se, u postupku modulacije, nosilac promeni tako da se poloaj poetka ili kraja impulsa, t1
ili t 2 , menja proporcionalno sa promenama moduliueg signala, tada se radi o impulsnoj modu-
laciji po trajanju, ITM.
Ako se u postupku modulacije menja poloaj impulsa (unutar nekog unapred odreenog inter-
vala), pri emu impulsi zadravaju konstantnu irinu, radi se o impulsnoj modulaciji po poloaju,
IPM.
Ilustracija sva tri tipa modulisanog signala sa impulsnim nosiocem data je na slici 9.1.1.
u IAM (t )
a)
u ITM (t )
b)
u IPM (t )
c)
T 2T 3T 4T t
Slika 9.1.1. Impulsno modulisani signali IAM (prirodno odabiranje) (a), ITM (b) i IPM (c)
262 Osnovi telekomunikacija, skripta
IAM
Impulsna amplitudska modulacija realizuje se na isti nain kao i dobijanje signala odbiraka u
postupku odabiranja. Modulisani signal dobija se tako to se moduliui signal pomnoi sa im-
pulsim nosiocem. Modulisani signal tada ima oblik:
u (t ) = u m (t ) c(t ) = U um (t ) v(t k T ) . (9.1.2)
k =
Prema izrazu (9.1.2), amplituda svakog impulsa, u intervalu u kom je razliit od nule, menja se u
skladu sa promenama vrednosti signala u m (t ) . Ovaj tip IAM naziva se IAM sa prirodnim oda-
biranjem.
Ako, meutim, amplituda svakog impulsa u intervalu u kom je impuls razliit od nule ne menja
vrednost, nego je jednaka vrednosti signala na poetku impulsa, ponovo se radi o IAM, ali se
ovaj tip odabiranja naziva regularno odabiranje.
Spektar signala, dobijenog prirodnim odabiranjem, izraunava se na isti nain kao spektar signa-
la odbiraka, prema izrazu (4.1.5). Dobijeni spektar ima oblik:
1
U( f ) = un U m ( f n ) ,
T
(9.1.3)
n =
i, strogo posmatrano, ima beskonanu irinu. U praksi se, meutim, smatra da je samo jedan deo
frekvencijskog opsega znaajan. Detaljnija analiza data je u glavi 10.
u (t ) = u m (t ) un e jn t ,
0
(9.1.4)
n =
Glava 9. Modulacije sa impulsnim nosiocem 263
Potrebno je, na neki nain, izdvojiti sabirak za n = 0 . Ovakvo izdvajanje delova signala mogue
je, pod odreenim uslovima, jedino pomou filtara propusnika nekog intervala uestanosti, u
ovom sluaju NF filtra. Potreban uslov da bi se izdvajanje moglo relizovati jeste dovoljno visoka
uestanost odabiranja, f 0 . Do istog zakljuka moe se doi i posmatranjem spektra IAM sig-
nala. Prema izrazu (9.1.3), demodulacija IAM signala mogua je izdvajanjem sabirka za koji je
n = 0 , pomou NF filtra.
ITM i IPM
Kod modulacija tipa ITM i IPM, odreivanje analitikog izraza za modulisani signal i njegov
spektar znatno je sloenije nego kod IAM.
Ako se nosilac, povorka impulsa jedinine amplitude i trajanja sa periodom T , postavi tako
da se formira parna funkcija, dobija se signal u dobro poznatom obliku:
2
jn t
c(t ) = cn e T , (9.1.5)
n =
n
sin
T .
gde koeficijent cn ima vrednost (zadatak 2.3.2): cn =
T n
T
Ako se, meutim, nosilac posmatra kao povorka impulsa koji su razliiti od nule u intervalu
(t1 , t 2 ) , nemodulisani nosilac moe se dovesti na oblik:
t 2 t1 1 2 2
c(t ) = + sin n (t t1 ) sin n (t t 2 ) . (9.1.6)
T n =1 n T T
2
U izrazu (9.1.6) treba zapaziti da u trenutku t = t1 svi sabirci koji sadre sin n (t t1 )
T
imaju vrednost jednaku nuli. Moe se pokazati da je u pitanju ba taka (presek sa nulom) u ko-
joj sinusoida ima pozitivan nagib pa navedeni sabirci praktino odreuju poloaj prednje (rastu-
e) ivice svakog impulsa.
2
U trenutku t = t 2 svi sabirci koji sadre sin n (t t 2 ) imaju vrednost jednaku nuli. Poto
T
imaju negativan znak, ovi sabirci praktino odreuju poloaj zadnje (opadajue) ivice svakog
impulsa.
Ako se u postupku ITM vri promena poloaja prednje ivice impulsa nosioca, tada trenutak po-
javljivanja prednje ivice vie nije jednak konstanti, t1 , nego je dat izrazom:
264 Osnovi telekomunikacija, skripta
t1' = t1 kT u m (t ) , (9.1.7)
t t k
u (t ) = U 2 1 + T u m (t ) +
T T
1
+ [sin{ n s [t t1 + kt u m (t )] } sin[ n s (t t 2 ) ] ] . (9.1.8)
n =1 n
Analizom signala u (t ) datog izrazom (9.1.8) vidi se da je u pitanju zbir velikog broja signala
meu kojima se mogu prepoznati:
k
- moduliui signal u osnovnom opsegu, T u m (t ) ,
T
- fazno modulisani signali sa razliitim amplitudama (1 /( n ) ), nosiocima ( n s ) i indeksima
modulacije. irina spektra svakog od ovih signala zavisi od vrednosti n i sve se meusobno
razlikuju.
Analiza vremenskog oblika i spektra IPM signala znatno je sloenija i ovde nee biti pokazani
detalji.
Blok ema modulatora za ITM signal prikazana je na slici 9.1.2. Blok oznaen sa K naziva se
komparator. Na svom izlazu komparator daje konstantan pozitivni napon sve dok je signal u
taki A vei od referentnog napona U C , a napon na izlazu jednak je nuli kada je signal u taki A
manji od referentnog signala. Na slici 9.1.3. prikazan je pomoni testerasti signal uT (t ) .
IPM signal moe se dobiti na razliite naine. Blok ema najjednostavnijeg IPM modulatora, sa-
stavljenog od redne veze ITM modulatora, diferencijatora (D) i ograniavaa (limitera, L) poka-
zana je na slici 9.1.4. Ako se na ulaz diferencijatora dovede ITM signal sa pomeranjem prednje
ivice, na njegovom izlazu dobija se povorka impulsa (prvi izvod svakog skoka manifestuje se
kao jedan impuls).
Na mestu svake prednje ivice impulsa, zbog rasta (pozitivnog skoka) vrednosti signala, javljaju
se pozitivni impulsi. Rastojanje izmeu ovih impulsa nije konstantno. Na mestu svake zadnje ivi-
ce impulsa, zbog opadanja vrednosti signala, javljaju se negativni impulsi, sa meusobnim ras-
tojanjem koje je u svakom intervalu jednako.
Ako se limiter projektuje tako da eliminie sve negativne impuse, a da pozitivne uoblii na odgo-
varajui nain, signal na izlazu sastavljen je od pozitivnih impulsa jednake irine, razliitog me-
usobnog rastojanja i odgovara IPM signalu.
ITM D L
Demodulacija IPM signala uvek se vri indirektnim postupkom, konverzijom u ITM signal i nje-
govom demodulacijom na neki od opisanih naina.
Elektronska kola koja realizuju navedene konverzije signala nisu komplikovana, ali nemaju na-
roit znaaj u savremenim telekomunikacijama i u ovom tekstu nisu detaljno opisana.
1. Izmeu razliitih varijanti amplitudskih modulacija i IAM postoji neposredna veza. Poto se
um neposredno dodaje modulisanom signalu, a amplituda signala nosi informaciju, postupci
IAM osetljivi su na uticaj uma jednako kao i, npr. AM-2BO.
2. Kod modulacija tipa ITM i IPM informacija o moduliuem signalu sakrivena je u poloaju
impulsa (kod IPM) ili poetku impulsa (kod ITM). Poto se poetak i kraj impulsa mogu po-
smatrati priblino kao preseci signala sa nultom vrednosti, zakljuujemo da se informacija o mo-
duliuem signalu prenosi na veoma slian nain kao kod ugaonih modulacija. To dalje znai i
da se uticaj prisustva uma na ITM/IPM manifestuje slino kao i uticaj uma na UM. Poto su
postupci UM znatno otporniji na uticaj uma nego postupci AM, moe se zakljuiti da isto vai
za ITM/IPM u odnosu na IAM.
a) Odrediti najveu vrednost RC konstante za koju detektor jo uvek ispravno radi, tj. za koju
izlazni signal prati promene moduliueg signala bez dijagonalnog odsecanja.
b) Odrediti minimalnu vrednost RC konstante pod uslovima da dozvoljeno talasanje signala
(odstupanje detektovanog signala U od njegove srednje vrednosti U S ) na izlazu detektora
bude manje od 2 % .
Glava 9. Modulacije sa impulsnim nosiocem 267
c) Na osnovu prethodnih rezultata, odrediti minimalnu uestanost odabiranja ako je indeks mo-
dulacije jednak m0 = 0.707 .
Reenje:
a) Modulisani signal moe se napisati u obliku:
s (t ) = B [1 + m0 m(t )] u (t nT ) = x(t ) u (t nT ) ,
n = n =
Signal s (t ) ima oblik KAM signala kod koga je prostoperiodian nosilac zamenjen impulsnim
nosiocem.
Dioda detektora anvelope provodi kada je na njenom ulazu pozitivan napon, odnosno kada se po-
javi odbirak signala x(t ) , a ne provodi u intervalu izmeu susednih odbiraka, kao na slici 2.
Uslov da detektor pravilno radi, odnosno da signal na izlazu prati promene modulisanog signala,
jeste da napon kondenzatora u a (t ) na kraju perioda pranjenja bude uvek manji od odbirka koji
se pojavljuje na kraju toga intervala. Ovo odgovara uslovu da nema dijagonalnog odsecanja kod
KAM . Uslov se analitiki moe izraziti kao:
u a (ti +1 ) x(ti +1 ) .
Ako se pretpostavi da je perioda impusnog nosioca T << RC , gde je RC konstanta pranjenja
kondenzatora, za napon na kondenzatoru u trenutku ti +1 dobija se:
268 Osnovi telekomunikacija, skripta
1 1
RC 1 .
m m02
u (t ) + u a (t i +1 )
b) Srednja vrednost detektovanog signala je U S = a i . Lako se pokazuje da je:
2
T
U S = u a (ti ) 1 .
2 RC
Maksimalno odstupanje detektovanog signala od srednje vrednosti U S iznosi:
T
U = u a (ti ) U S = u a (ti ) .
2 RC
Dozvoljeno talasanje signala definie se izrazom:
U T
= k = 0.02 .
U S (2 RC T )
Na osnovu prethodnog izraza RC konstanta mora da zadovolji uslov:
1+ k 1+ k 1
RC T = .
2k 2k f S
1+ k 1 1 1
1 ,
2k f S m m02
1 + k m m0
odnosno fS = 320 f m .
2k 1 m 2
0
a) Odrediti najveu moguu vrednost U m , kao i odgovarajui signal U C za koji sistem jo uvek
ispravno radi.
d) Kolika je maksimalna i minimalna irina impulsa u sistemu u kom se koristi multipleks sa vre-
menskom raspodelom kanala ( N = 24 ) i ITM modulacijom ako indeks modulacije ima vred-
nost mT ?
Reenje:
a) Ako se sa t1 i t 2 oznae trenuci pojavljivanja prednje i zadnje ivice impulsa na izlazu kompa-
ratora, u odsustvu moduliueg signala vai:
0 = t 2 t1 .
Da bi sistem ispravno radio, neophodno je da se u svakoj periodi impulsnog nosioca izvri oda-
biranje, tj. da nigde ne bude t 2 t1 = 0 ili t 2 t1 = T . Ovi e uslovi biti ispunjeni ako je:
UT U m U C i U m = UC .
Prvi uslov obezbeuje da je 0 , a drugi da je T . Odavde je:
270 Osnovi telekomunikacija, skripta
UT = 2 U C , U m = UT / 2 .
b) Ako nema modulacije, impulsi na izlazu uvek se zavravaju kad vrednost napona uT (t )
padne na nulu, pa je t 2 = kT , a t1 se odreuje iz uslova:
uT (t1 ) = U C .
Analizom linearne funkcije lako se dobija da vai
t1 (k 1) T
U C = UT = uT (t1 ) .
T
Na osnovu prethodnog izraza i uslova u tekstu zadatka, trajanje impulsa iznosi:
UC T
= t 2 t1 = T 1 = ,
UT 2
pa se za referentni signal dobija vrednost U C = 1 V .
c) Kada je na ulazu sklopa prisutan i moduliui signal, trenutak pojavljivanja prednje ivice
impulsa odreuje se iz uslova:
u m (t1 ) + uT (t1 ) = U C .
U prethodnom izrazu konstanta predstavlja promenu irine impulsa nosioca. Ova promena
ima maksimalnu vrednost = , koja nastaje onda kada je moduliui signal u tom trenutku
jednak maksimalnoj vrednosti, pa je:
U m + uT (t1 ) = U C .
t1 (k 1) T
uT (t1 ) = U T .
T
Odavde se lako dobija da je U m = U T / T = U T mT / 2 = 0.7 V .
T = 1 /(2 f m ) .
Reenje:
a) U sluaju modulacije prednje ivice impulsa nosioca trenutak pojavljivanja prednje ivice dat je
izrazom
t1 = t1 kT u m (t ) = t1 m(t ) ,
gde je kT konstanta proporcionalnosti, a m(t ) normalizovani moduliui signal. Smenom pret-
hodnog izraza u (9.1.6) dobija se:
u (t ) = U
1
+ m(t ) + [ sin{ n S [t t1 + m(t )] } sin[n S (t t2 )] ] . (1)
T T n =1 n
Analizom izraza (1) vidi se da je spektar ITM signala sastavljen od spektra moduliueg sig-
nala (drugi lan), niza nosilaca na uestanostima n S i beskonane sume fazno modulisanih
signala iji je n -ti lan:
1
u n (t ) = U sin{ n S [t t1 + m(t ) ] }. (2)
n
Trenutna faza ovog signala ima oblik:
irina spektra fazno modulisanog signala, korienjem Karsonovog obrasca, data je izrazom:
Bn = 2 f m ( n + 1) = 2 f m (n S + 1) .
Da ne bi dolo do preklapanja spektra fazno modulisanih signala sa spektrom moduliueg sig-
nala, potrebno je da bude zadovoljen uslov:
272 Osnovi telekomunikacija, skripta
f m < n f S Bn / 2 ,
Ovaj uslov najtee je zadovoljiti za prvi harmonik izraza (1), odnosno n = 1. U tom sluaju je:
2 fm
fS > . (4)
1 2f m
Ova analiza pokazuje da uestanost odabiranja treba da bude vea od minimalne, koju zahteva
teorema o odabiranju. Uticaj komponenti transponovanih fazno modulisanih signala bie manji
ukoliko se izabere vea uestanost odabiranja. Ako je uestanost odabiranja fiksirana, treba sma-
njiti irinu spektra fazno modulisanih signala:
Bn = 2 f m (2nf S + 1) = 2 f m (n / 0 + 1) = 2 f m (nmT + 1) .
B1 = 2 f m ( S + 1) .
Na osnovu prethodne analize vidi se da treba zadovoljiti uslove:
f S B1 / 2 > f m i f S + B1 / 2 < 2 f S B2 / 2 ,
2 fm
fS > .
1 6f m
Drugi uslov je stroiji. Na osnovu njega sledi:
fS 2 fm
= ,
6f S f m
Glava 9. Modulacije sa impulsnim nosiocem 273
fS 2 fm
odnosno mT = = = 0.45 , jer je 0 = T / 2 .
0 3f m
Reenje:
Na osnovu teoreme o odabiranju, minimalna uestanost odabiranja ima vrednost:
f S = 2 f m = 8 kHz .
gde je maksimalno pomeranje impulsa u odnosu na referentni poloaj koji odgovara vred-
nosti moduliueg signala u m (t ) = 0 , slika 1.
1 1
Odavde se lako nalazi da je = , a odgovarajui indeks modulacije ima vred-
4 fm N f N
nost m = 2 / Tk = ( f N 4 f m N ) / f N = 0.616 .
274 Osnovi telekomunikacija, skripta
Reenje:
Skica IAM signala dobijenog regularnim odabiranjem pokazana je na slici 1.
um (t ) , u IAM (t )
0 T 2T 3T 3T t
Slika 1. Moduliui signal u m (t ) i odgovarajui IAM signal
dobijen regularnim odabiranjem
Povorka impulsa jednakog trajanja i konstantne amplitude u intervalu trajanja moe se analitiki
opisati kao:
u (t ) = um (kT ) v(t k T ) , (1)
k =
gde je u m (t ) signal koji se odabire, a v(t ) je elementarni pravougaoni impuls. Uz malo mate i
iskustva sa konvolucijom, moe se zakljuiti da je izraz (1) nastao kao rezultat sledeih opera-
cija:
a) mnoenja signala u m (t ) povorkom delta impulsa d (t ) = (t kT ) , tj.
k =
u1 (t ) = um (t ) d (t ) . (2)
u (t ) = u1 (t ) v(t ) . (3)
u IAM 1, 2,3 (t )
1 2 3 1 2 3 1 2 3 1 2 3 1 kanali
Slika 9.2.1. Skica vremenskog multipleksa tri signala
Signal na liniji veze ima oblik koji odgovara skici prikazanoj na slici 9.2.1. Ulazni NF filtri
imaju zadatak da obezbede uslove za odabiranje, tj. da spree pojavu preklapanja spektra. Izlazni
NF filtri imaju zadatak da izvre demodulaciju IAM signala, na nain pokazan ranije, analizom
izraza (9.1.3).
u1 (t ) NF NF u1 (t )
u 2 (t ) NF NF u 2 (t )
u3 (t ) NF NF u3 (t )
Slika 9.2.2. Sistem za realizaciju vremenskog multipleksa
a) Odrediti signal na izlazu i tog kanala, kao i pojaanje pojaavaa Ai , i = 1..N , tako da se
na njegovom izlazu dobije signal zi (t ) = xi (t ) . Uestanost odbiranja je minimalna.
Reenje:
a) Signal odabiranja i tog kanala ima analitiki izraz:
si (t ) = u (t nT i ) , i = 1..N ,
n =
gde je:
U i 2 < t < i + 2,
u (t i ) =
0 drugde.
T 1
i = i S = i =i , i = 0..N 1 ,
N 2 fm N
T 1
gde je S maksimalno trajanje impulsa, S = , dok je T = maksimalna perioda
N 2 fm
odabiranja. Signal odbiraka u i tom kanalu ima oblik:
U (nf S ) jn S t jn S i
si (t ) = u (t nT i ) xi (t ) = e e xi (t ) , i = 1..N ,
n= n= T
a njegov spektar:
U (nf S ) jn S i
Si ( f ) = T
e X i ( f nf S ) , i = 1..N . (1)
n=
Zbog idealne karakteristike prenosa sistema, H C ( f ) , isti signal stie i na ulaz prijemnika, a na
izlazu odgovarajueg i tog NF filtra pojavljuje se samo komponenta signala S i ( f ) u osnov-
nom opsegu (sabirak za koji je n = 0 ):
U ( 0)
Yi ( f ) = X i ( f ) , i = 1..N , (2)
T
odnosno:
U ( 0)
yi (t ) = xi (t ) , i = 1..N . (3)
T
Vrednost U (0) = U nalazimo na osnovu Furijeove transformacije signala u (t ) . Smenom
U
ove vrednosti u izraz (3) dobija se: yi (t ) = xi (t ) , i = 1..N .
T
Na izlazu pojaavaa signal ima oblik:
U
zi (t ) = Ai yi (t ) = Ai xi (t ) , i = 1..N .
T
Odavde se za pojaanje i tog pojaavaa dobija vrednost:
T 1
Ai = = , i = 1..N . (4)
U 2 f mU
b) Kanalno vreme, tj. vreme koje stoji na raspolaganju jednom odbirku signala u multipleksnom
signalu odreeno je relacijom:
Tk = T / N ,
a irina impulsa odabiranja, odnosno irina odbiraka mora biti:
Jasno je da slian uslov mora da bude zadovoljen i u sistemu sa trostruko veom uestanou
odabiranja, odnosno mora da vai:
Tk1 Tk = (T1 N ) (T N1 ) = a b .
N b
N1 = .
3 a
Ako se pretpostavi da u oba sistema impulsi odabiranja imaju maksimalnu irinu, to odgovara
graninom sluaju a = b = 1 sledi da je:
N1 = N 3 .
To je ujedno maksimalan broj kanala koji se moe obrazovati pod gore usvojenim pretpostav-
kama. Poveanjem uestanosti odabiranja, uz zadravanje iste irine impulsa, proporcionalno se
smanjuje broj kanala koje je mogue preneti.
Do ovog rezultata moe se doi i jednostavnim rezonovanjem: vie odbiraka u svakom kanalu,
uz nepromenjeno trajanje impulsa, neminovno dovodi do smanjenja broja kanala.
Glava 10. Digitalni prenos 279
U poreenju sa analognim prenosom, digitalni prenos ima velike prednosti [5,6]. Vana osobina
digitalnog signala jeste mogunost potpune rekonstrukcije poruke, tj. signala na prijemu. Ako o-
teenje signala, nastalo u toku prenosa, nije veoma veliko, signal se moe rekonstruisati u pot-
punosti. Ako je, meutim, oteenje originalnog signala toliko da rekonstrukcija nije mogua,
donosi se pogrean zakljuak o primljenom simbolu, tj. dolazi do greke u prenosu. Primer pra-
vilnog odluivanja pokazan je na slici 10.1.1. Predajnik emituje signal ue (t ) . U toku prenosa
signal se izobliava i prijemnik prima signal u r (t ) . Poto izoblienja u pokazanom primeru nisu
velika, u postupku odluivanja o vrednostima signala ne javlja se greka i prijemnik pravilno re-
konstruie signal, v(t ) , pa priblino vai jednakost v(t ) = ue (t ) .
ue (t )
u r (t )
v(t )
Poto je mogua rekonstrukcija digitalnog signala, mogua je i njegova regeneracija, nakon pre-
nosa po odreenoj deonici na prenosnom putu. Ukoliko je signal u regeneratoru u potpunosti
rekonstruisan, na sledeu deonicu prenosnog puta alje se digitalni signal identian izvornom
signalu. Kod analognih sistema u toku prenosa moe se vriti samo pojaanje signala. Meutim,
280 Osnovi telekomunikacija, skripta
Poto je signal pre prenosa preveden u digitalni oblik, na predajnoj strani mogu se vriti razliiti
postupci predobrade u cilju poboljanja karakteristika signala i prenosa. Tako, na primer, tehni-
kama kodovanja izvora esto je mogue smanjiti broj bita potreban za prenos originalnog signala
(JPEG, MP3, skraenice za posebne standardne postupke za prenos signala slike). Pored toga,
primena zatitnog kodovanja omoguava znaajno poboljanje karakteristika i kvaliteta prenosa
signala u digitalnom obliku.
Kao kriterijum za ocenu kvaliteta prenosa analognih sistema koristi se odnos snaga signala i u-
ma. Kod digitalnih sistema, kao kriterijum se koristi verovatnoa greke u prenosu. Projektova-
nje sistema za digitalni prenos vri se na osnovu verovatnoe greke koja se unapred zadaje kao
najvea prihvatljiva vrednost sa kojom treba preneti signal a da sistem pri tom funkcionie na
zadovoljavajui nain. Vie detalja o postupcima projektovanja digitalnih sistema dato je na kra-
ju sledeeg poglavlja.
U digitalnom prenosu, fiziki nosioci informacija nazivaju se elementarni impulsi. Digitalni sig-
nal predstavlja niz elementarnih impulsa xe (t ) koji su u vremenu razmaknuti, tj. pojavljuju na
rastojanju TM , kae se i da imaju takt TM , sa razliitim amplitudama, an :
n =
s (t ) = an xe (t n TM ) . (10.1.1)
n =
Ako amplituda impulsa, an , moe imati jednu od M razliitih vrednosti, radi se o M arnom
prenosu. Poto je izvorni signal najee u binarnom obliku ( IKM signal, raunarski signali,
itd.), kodovanje se vri tako to se grupa od m uzastopnih bita pretvori u jedan M arni simbol
(kae se i da se m uzastopnih bita pridrui jednom simbolu). Ceo broj M najee je stepen
broja dva: M = 2 , odnosno m = ld ( M ) . Primer digitalnog signala prikazan je na slici
m
10.1.2. Prikazan je elementarni impuls trajanja 2 TM . Iako elementarni impuls ima trajanje jed-
nako dvostrukom trajanju takta, TM , njegova vrednost povezuje se za jedan interval takta, jer u
proseku na svaki interval dolazi po jedan elementarni impuls (jednica) ili prazan interval (nula).
Za pojam digitalnog prenosa vezuju se dve znaajne veliine koje predstavljaju parametre digi-
talnog sistema.
Glava 10. Digitalni prenos 281
TM TM TM TM TM TM TM TM TM
Slika 10.1.2. Oblici elementarnog impulsa i digitalnog signala
Prva je simbolska brzina koja predstavlja broj simbola (ujedno i broj elementarnih impulsa) pre-
netih u jedinici vremena, bez obzira na amplitudu impulsa. Kae se jo da je to broj uznemira-
vanja prenosnog kanala u jedinici vremena. Stoga se simbolska brzina definie kao:
1
vs = , (10.1.2)
TM
i izraava se u baud-ima (bod).
Druga veliina karakteristina za digitalni prenos jeste digitalni protok, koji predstavlja broj bita
prenetih u jednici vremena. Ako se digitalni signal sastoji od niza M -arnih elementarnih im-
pulsa, trajanja TM , njegov digitalni protok definie se kao:
ld ( M )
vd = ld ( M ) v s = , (10.1.3)
TM
i izraava se u bitima u sekundi; ( ld ( M ) = log 2 ( M ) -latinski: ld - logaritam dualis).
U digitalnom prenosu kae se da se simboli emituju po taktu (engl. clock) koji traje TM . Frek-
vencija takta identina je simbolskoj brzini:
1
f S = vS = . (10.1.4)
TM
Za pojam takta, osim frekvencije, vezan je i problem vremenske sinhronizacije takta, odnosno
faze takta. Pod sinhronizacijom takta podrazumeva se stepen usklaenosti (poklapanja) poloaja
vremenskog intervala u kom se oekuje pojavljivanje simbola i stvarnog poloaja simbola na
vremenskoj osi. Ako sinhronizacija nije dobra (dobro podeena), prijemnik e odluivati o vred-
nostima primljenog signala u pogrenim trenucima i doi e do greke u odluivanju, iako moda
signal u toku prenosa nije znaajno izoblien. Pojava podrhtavanja takta naziva se diter (engl.
jitter, titranje).
Rekonstrukcija signala na prijemu moe se realizovati na dva naina: sinhrono i asinhrono. Sin-
hroni prijemnici rade na principu odabiranja primljenog signala sa periodom TM u tano odree-
nim trenucima. Da bi se kod sinhronog prenosa izvrila uspena rekonstrukcija signala, neophod-
no je tano poznavanje frekvencije i faze takta na prijemu, kako bi se odabiranje izvelo u tanim
trenucima vremena. U cilju regenerisanja takta i sinhronizacije faze na prijemu, koriste se brojni
postupci koji se sastoje od razliitih varijanti filtriranja i obrade signala. Ovi postupci mogu da
budu veoma sloeni, a itava oblast naziva se sinhronizacija. Sa druge strane, kod asinhronog
282 Osnovi telekomunikacija, skripta
prenosa nije neophodno tano poznavanje frekvencije i faze takta na prijemu, ali je i kvalitet
prenosa kod ovakvih sistema obino slabiji. Primer asinhronog prijemnika jeste komparator koji
daje diskretne vrednosti amplituda na svom izlazu.
2
Polarni kvaternarni mod, (2 bita po simbolu) sa elementarnim impulsom oblika cos x (po-
dignuti kosinus) koji ima znaajno ui spektar nego pravougaoni impuls (slika 10.1.3). Ko-
eficijenti an mogu imati etiri razliite vrednosti:
3 1 1 3
a0 = U , a1 = U , a2 = U , a3 = U .
2 2 2 2
Glava 10. Digitalni prenos 283
Na slici 10.1.3. prikazana su sva tri navedena mda. U prvoj koloni pokazan je elementarni im-
puls, u drugoj izgled digitalnog signala za poruku oblika 101101, kao i odgovarajue spektralne
gustine snage e ( f ) u treoj koloni.
Moe se uoiti da signal pod a) ima najui elementarni impuls u vremenskom domenu, ali zbog
toga ima najiri spektar. Takoe, zbog pogodnog izbora oblika elementarnog impulsa, signal pod
c) ima znaajno ui spektar nego pod b) iako su elementarni impulsi istog trajanja. Oigledno je
da signali koji imaju nagle skokove amplitude, kao to je to pravougaoni impuls, imaju znatno i-
ri spektar nego signali sa zaobljenim oblikom u vremenskom domenu.
a)
0 vs 2vs 3vs 4vs
b)
0 vs 2vs 3vs 4vs
c)
0 vs 2vs 3vs 4vs
Slika 10.1.3. Elementarni impuls, digitalni signal i spektralna gustina snage za:
Binarni unipolarni mod (a), Ternarni mod sa ogranienjima (b) i
Polarni kvaternarni mod (c)
Uticaj kanala
Svaki realni kanal za prenos signala ima osobinu da spreava nagle promene vrednosti signala,
odnosno poseduje izvesnu inerciju. Ovaj efekat moe se posmatrati u dva domena:
frekvencijski domen: Obino slabljenje koje unosi kanal raste sa porastom frekvencije, tj.
kanal se ponaa kao NF filtar.
vremenski domen: odziv kanala na pobudu step-funkcijom nikada nije step-funkcija, ve je
beskonana strmina step funkcije ublaena i ima konaan nagib.
Ako je poznata prenosna karakteristika kanala, preko inverzne Furijeove transformacije moe se
odrediti impulsni odziv kanala. U praksi, prenosne karakteristike kanala koji se koriste u teleko-
munikacijama nisu unapred poznate u dovoljnoj meri i obino su veoma razliite od onih koje
daju matematiki modeli (idealni NF filtar, Gausov filtar, itd.).
284 Osnovi telekomunikacija, skripta
Jedini parametar koji je najee poznat jeste irina propusnog opsega. Tako se odreivanje od-
ziva na na step-funkciju (veoma sloen proraun) svodi na odreivanje vremena t m za koje e
amplituda odziva porasti sa 10 % na 90 % od amplitude U . Da bi se ostvarilo t m = 0 , ne-
ophodna je beskonana irina propusnog opsega kanala. Sa smanjenjem irine propusnog opsega
kanala, poveava se vreme odziva, t m . Ilustracija vremena odziva, t m , data je na slici 10.1.4.
Pokazuje se u praksi da je mogue uspostaviti labavu relaciju izmeu vremena odziva t m i irine
propusnog opsega B :
Poto je fiziki nosilac informacija u digitalnom prenosu analogni signal, uticaj kanala moe se
posmatrati u osnovi na isti nain kao i u analognom prenosu. Ako su poznati oblik elementarnog
impulsa xe (t ) i impulsni odziv kanala h(t ) , odziv kanala xr (t ) moe se predstaviti kroz kon-
voluciju ova dva signala:
xr (t ) = h(t ) xe (t ) . (10.1.6)
odnosno, u frekvencijskom domenu kao proizvod spektralne gustine amplituda elementarnog im-
pulsa X e ( f ) i prenosne funkcije kanala H ( f ) :
Xr ( f ) = H( f ) Xe( f ) . (10.1.7)
Na ovaj nain modeluje se uticaj kanala pri prenosu elementarnog impulsa, bez prisustva uma i
presluavanja. Tako je mogue odrediti stepen deformacije elementarnog impulsa usled linearnih
izoblienja u kanalu, a posebno u pogledu njegovog trajanja i uticaja na susedne simbole. Ovaj
Glava 10. Digitalni prenos 285
uticaj naziva se inter-simbolska interferencija (ISI). Postoje razliite tehnike koje omoguavaju
ponitavanje ili smanjenje uticaja na susedne simbole (ISI), a jednim imenom nazivaju se ekva-
lizacija.
Uticaj uma na signal prilikom prenosa ogleda se u tome to se smanjuje sposobnost prijemnika
da jasno razlikuje M razliitih simbola alfabeta, jer se primljeni signal znaajno razlikuje od
poslatog. Poveanjem intenziteta uma u kanalu poveava se i verovatnoa greke prijemnika
prilikom odluivanja koji je simbol poslat. Ova verovatnoa greke predstavlja osnovni kriteri-
jum kvaliteta digitalnog signala i odreuje se za zadati odnos snaga signala i uma. um je slu-
ajni signal i moemo ga analizirati samo statistikim postupcima.
Impuls koji na predaji (teorijski) ima beskonano kratko trajanje (delta impuls), proiruje se
prilikom prolaska kroz kanal sa konanim propusnim opsegom. Ova pojava moe se objasniti
preko konvolucije delta impulsa sa impulsnim odzivom kanala. Praktino se svaki delta impuls
na ulazu pretvara u impulsni odziv h(t ) na izlazu. Uticaj intersimbolske interferencije ogleda se
u tome to proirenje trajanja jednog impulsa (simbola) utie i na susedne simbole i to na sledei
nain:
u idealnom prenosu (kroz kanal sa bekonanim propusnim opsegom) vrednost nakon
odabiranja na prijemu bie jednaka amplitudi originalnog impulsa,
u prenosu sa ISI, vrednost nakon odabiranja sadrae pored originalne amplitude i do-
datne komponente koje potiu od susednih simbola.
Uticaj ISI moe se analizirati sabiranjem vrednosti primljenog signala u nuli, xr (0) , sa vred-
nostima koje potiu od proirenih susednih simbola:
Jasno se moe uoiti da usled uticaja susednih simbola dolazi do devijacije (promene) originalne
(poslate) vrednosti ime se poveava mogunost greke pri prenosu, jer je potreban manji uticaj
uma (manji nego pri prenosu bez ISI) da doe do greke u odluivanju.
Na pitanje koje uslove treba da zadovoljava kanal da bi se ostvario prenos bez ISI, odgovor je
dao Nyquist u svom prvom kriterijumu koji definie teoretsku vrednost maksimalne brzine
prenosa za poznatu ekvivalentnu karakteristiku kanala.
U specijalnom sluaju, ako kanal ima idealnu NF karakteristiku sa irinom propusnog opsega B ,
simbolska brzina pri kojoj e se ostvariti prenos bez ISI iznosi vs = 2 B . Pri tom se
podrazumeva da se kao pobudni signali koriste idealni delta impulsi.
286 Osnovi telekomunikacija, skripta
Na slici 10.1.5. dati su primeri impulsnih odziva i prenosnih karakteristika signala koji zadovo-
ljavaju kriterijume za prenos bez ISI. Pri tome, signal dat pod a) nastaje u sluaju idealnog NF
filtra koji zadovoljava prvi Nyquistov kriterijum, dok signali pod b) i c) predstavljaju realne
signale koji se ee primenjuju u praktinim reenjima. Moe se uoiti da impulsni odzivi imaju
nulte vrednosti u trenucima odabiranja k Tm , osim za k = 0 , gde vrednost impulsnog odziva
odgovara originalnoj vrednosti amplitude impulsa. Na ovaj nain ispunjeni su uslovi za prenos
bez ISI.
Ekvalizacija
xe (t ) Xe( f )
f
0 0.5vs vs 1.5vs 2vs
Postavlja se pitanje da li je mogue u sistemu za prenos signala (na kraju kanala) dodati sklop sa
posebno izabranom prenosnom karateristikom E ( f ) , u cilju eliminacije interferencije meu
simbolima. Na ovaj nain primljeni signal ima spektar u obliku:
X r ( f ) = X e ( f )H ( f )E( f ) . (10.1.9)
Na alost u praksi je ovakvo reenje veoma retko mogue. Digitalni sklop koji se najee koristi
u procesu ekvalizacije naziva se transverzalni filtar. Sastoji se od niza kola za kanjenje, mno-
aa sa odreenim koeficijentima i sabiraa. Vrednosti koeficijenata biraju se tako da se dobije-
nom prenosnom karakteristikom transverzalnog filtra E ( f ) ostvari to bolji efekat u eliminisa-
nju ISI.
Dijagram oka
Grafikom superpozicijom, tj. crtanjem velikog broja intervala primljenog signala xr (t ) , traja-
nja TM , jednog preko drugog, dobija se veoma interesantna ilustracija koja se naziva dijagram
oka. Dijagram je dobio ime po karakteristinom izgledu koji podsea na otvoreno oko. Ima veo-
ma veliki znaaj u praktinim postupcima za analizu rada i osobina digitalnih signala.
Na osnovu minimalne udaljenosti dva susedna nivoa u trenutku odabiranja xr (0) (koja se nazi-
va otvor oka), moe se izvriti procena uticaja uma na prenos. Naime, to je otvor oka vei, ve-
a je i margina uma, pa je sistem robusniji (tj. manje osetljiv na razliite tetne uticaje u prenosu
signala). Margina uma definisana je kao polovina irine otvora oka. To je najvea vrednost koju
moe da ima um a da pri tom jo uvek ne izazove greku u odluivanju.
Kod malog otvora oka, mala je margina uma, pa um sa malom amplitudom moe dovesti do
greke u rekonstrukciji primljenog signala.
Na slici 10.1.6. prikazane su tri faze u procesu prenosa digitalnog signala i to kroz izgled ele-
mentarnog impulsa, digitalnog signala i odgovarajueg dijagrama oka.
a)
b)
c)
Slika 10.1.6. Faze u prenosu digitalnog signala: signal na predaji (a), signal na prijemu pre
ekvalizacije (b) i signal na prijemu nakon ekvalizacije (c)
288 Osnovi telekomunikacija, skripta
Jasno se vidi da je prilikom predaje a), kada je signal neizoblien, otvor oka na dijagramu oka
najvei. Nakon prolaska kroz kanal b), dolazi do deformacije elementarnog impulsa xe (t ) , us-
led konvolucije sa impulsnim odzivom kanala h(t ) , a time i do smanjenja otvora oka. Takav
signal postaje manje otporan na um, pa je verovatnoa greke poveana u odnosu na situaciju
prikazanu na crteu a). Nakon ekvalizacije c), otvor oka je znaajno povean, pa je time sma-
njena verovatnoa greke prilikom rekonstrukcije signala.
Dijagram oka moe se veoma jednostavno prikazati na osciloskopu. Na taj nain mogue je fino
podeavanje koeficijenata sklopa za ekvalizaciju - ekvalizatora u cilju maksimalnog potiskivanja
ISI.
Dejstvo uma na digitalni signal ogleda se u tome to se konaan skup moguih vrednosti signala
na predaji pretvara u beskonaan skup na prijemu. Naime, na prijemu se vri odabiranje primlje-
nog signala sa taktom periode TM . Ukoliko se zanemari uticaj ISI i ako u prenosu signala ne po-
stoji uticaj uma, dobijene vrednosti nakon odabiranja signala tano e odgovarati vrednostima
na predaji. Prenos bez dejstva uma nije mogu, pa e zbog toga skup vrednosti nakon odabi-
ranja signala na prijemu biti kontinualan. Primljene vrednosti e u manjoj ili veoj meri odstupati
od poslatih, u zavisnosti od snage uma koji deluje na signal tokom prenosa.
Zadatak prijemnika jeste da na osnovu primljene vrednosti zakljui koji je simbol poslat. Prijem-
nik nikada ne moe sasvim sigurno da odredi koji je simbol poslat pa se odluka vri na osnovu
verovatnoe: bira se onaj simbol za koji je najvea verovatnoa da je bio poslat. Postoje razliiti
kriterijumi odluivanja, a najee se primenjuje tzv. kriterijum minimalnog Euklidskog rastoja-
nja, po kom se za emitovanu vrednost proglaava ona diskretna vrednost kojoj je vrednost prim-
ljenog signala najblia.
Najei tip uma koji deluje u komunikacionom kanalu jeste aditivni beli Gausov um (AWGN,
engl. Additive White Gaussian Noise). Kao to je ve opisano u glavi 5., radi se o umu sa Gau-
sovom raspodelom amplituda i uniformnom raspodelom snage po uestanosti. Trenutne vred-
nosti uma n(t ) sabiraju se sa signalom s (t ) .
Na slici 10.1.7. dat je primer dejstva aditivnog uma n(t ) na signal s (t ) . Originalni signal s (t )
predstavljen je debelom linijom, a puni krugovi predstavljaju vrednosti signala s (t ) koje bi se
dobile nakon odabiranja da nema uticaja uma.
Tankom linijom predstavljen je rezultat uticaja aditivnog uma n(t ) na signal s (t ) , a prazni
krugovi odgovaraju stvarnim vrednostima signala nakon odabiranja na prijemu. U ovom primeru
Glava 10. Digitalni prenos 289
radi se o M -arnom alfabetu, gde originalni signal s (t ) moe u trenucima odabiranja imati neku
od M diskretnih vrednosti amplituda. Sa slike se vidi da usled dejstva uma dolazi do odreenih
odstupanja od originalnih vrednosti signala u trenucima odabiranja. Kolika su ta odstupanja, za-
visi od trenutne amplitude uma i, indirektno, od snage uma n(t ) . Ukoliko je odstupanje trenu-
tne amplitude uma vee od U / 2 , gde je U rastojanje izmeu dva susedna nivoa (amplitude),
dolazi do greke u prenosu.
n(t )
M-1
M-2
s (t )
M-3
s (t ) + n(t )
U
0
Slika 10.1.7. Rezultat dejstva aditivnog uma n(t ) na signal s (t )
Na slici 10.1.8. mogu se videti razliiti rezultati odluivanja pri rekonstrukciji (ili regeneraciji)
usled dejstva uma razliitih amplituda.
U sluaju b), amplituda superponiranog uma vea je od U / 2 , odnosno ukupna vrednost signa-
la i uma s (t ) + n(t ) vea je od praga odluivanja, pa se za primljeni simbol proglaava k + 1 ,
to prouzrokuje greku u prenosu.
Koliko esto e se javljati greke u prenosu zavisi od odnosa snaga signala i uma. Frekvencija
sa kojom se javljaju greke odgovara verovatnoi greke PE . Verovatnoa greke definisana je
kao granina vrednost kolinika broja pogreno primljenih simbola N E i ukupno primljenih
simbola N :
NE
PE = lim . (10.1.11)
N N
Verovatnoa greke predstavlja osnovni parametar za meru kvaliteta digitalnog prenosa. Za ma-
nji odnos signal/um, zbog vee snage pa i trenutnih vrednosti signala, greke e se javljati e-
e, pa e verovatnoa greke e biti vea, i obrnuto.
290 Osnovi telekomunikacija, skripta
emitovana vrednost
prag
prag
regenerisana
vrednost GREKA!
U ovim razmatranjima zanemarili smo uticaj intersimbolske interferencije (ISI). Pojava ISI sva-
kako dodatno pogorava situaciju, jer utie na smanjenje margine uma. Praktino dolazi do pri-
bliavanja vrednosti signala nakon odabiranja pragovima odluivanja, ime se (za istu vrednost
uma n(t ) ) poveava verovatnoa greke u odnosu na prenos bez ISI. Zato je neophodno vriti
ekvalizaciju u cilju potiskivanja ISI. Ekvalizacijom se dodatno popravljaju performanse digital-
nog sistema, odnosno smanjuje verovatnoa greke PE .
vrednosti.
Impulsi se zatim dovode na filtar idealni propusnik niskih uestanosti, gornje granine uesta-
nosti f g .
Odrediti minimalnu vrednost broja n i graninu uestanost filtra f g pod uslovom da signal na
izlazu iz filtra ne sadri komponente na uestanostima iznad 300 kHz i da nema interferencije
meu simbolima M arnog signala.
Reenje:
Uestanost odabiranja odreena je teoremom o odabiranju i iznosi:
f s = 2 f max = 8 kHz ,
Glava 10. Digitalni prenos 291
sin 2f g t
h(t ) = 2 f g , (1)
2f g t
pri emu je granina uestanost f g nepoznata, ali se zna da je manja od 300 kHz .
Da ne bi dolo do meusobne interferencije impulsa, prva nula impulsnog odziva, tj. trenutak za
koji vai:
2f g t = , (2)
mora da se poklopi sa trenutkom u kome nailazi sledei M arni impuls, odnosno da bude
jednak M arnom signalizacionom intervalu:
TM = n TB = n /(256 f s ) , (3)
pri emu je n = ld (M ) .
Lako se pokazuje iz (3) i (2) da je TM = 1 /( 2 f g ) , odnosno:
f g = f s 128 / n . (4)
Treba nai najmanji broj n za koji je zadovoljena jednaina (4), a da pritom f g bude manji od
300 kHz . Dobiju se vrednosti f g = 256 kHz , odnosno n = 4 i M = 16 .
d) Broj govornih signala koji se mogu preneti ako je f max = 3.9 kHz .
292 Osnovi telekomunikacija, skripta
Reenje:
a) U interval zamraenja trajanja = 4 s stane 4 N bita, a trajanje bita zadovoljava uslov
1 1
fg = 5 MHz . Odavde je TB = 10 7 s . Iz uslova 4 N TB = 4 s , dobije
2TB 10 MHz
se da je N = 10 . U intervalu zamraenja moe se preneti 40 bita, po 10 za svaki od etiri
odbirka.
q = 2 N = 1024 .
Odnos signal/um kvantizacije ima vrednost:
( )
SNRq = 10 log q 2 = 20 log(210 ) = 60 dB .
c) Broj muzikih kanala M m mora da zadovolji uslov koji potie od teoreme o odabiranju:
1
2 M m f max f s . Poto je uestanost odabiranja f s = 625 25 4 = 62.5 kHz (u svakoj
s
liniji po 4 odbirka), dobije se M m = 2 .
Modifikacije digitalnog signala nazivaju se modulacije i oslanjaju se na iste principe koji vae i
kod modulacija analognim signalom.
Slino kao kod analognih modulacija, na raspolaganju nam stoji prostoperiodini nosilac oblika:
u (t ) = U cos( 0t + ) . (10.2.1)
Na ovaj nain, kao rezultat modulacije dobijamo analogni modulisani signal, tj. nosilac sa pro-
menljivim ali diskretnim vrednostima parametara. Broj razliitih diskretnih vrednosti odgovara
veliini alfabeta digitalnog signala, M .
Sve modulacije ovog tipa, u zavisnosti od naina demodulacije, moemo podeliti u dve grupe:
koherentne i nekoherentne. Koherentne su one koje na prijemu zahtevaju tano poznavanje ue-
stanosti i faze nosioca i po pravilu ostvaruju bolje rezultate od nekoherentnih. Sa druge strane,
nekoherentne daju slabije rezultate ali su prijemni ureaji znaajno jednostavniji za realizaciju.
Prema parametru nosioca koji se koristi za modulaciju (amplituda, frekvencija, faza) razlikujemo
tri osnovna tipa modulacije:
- ASK (engl. Amplitude Shift Keying) predstavlja amplitudsku modulaciju kod koje amplituda
nosioca moe imati M diskretnih vrednosti,
- FSK (engl. Frequency Shift Keying), frekvencijska modulacija kod koje se uestanost nosioca
skokovito menja izmeu M diskretnih vrednosti,
- PSK (engl. Phase Shift Keying), fazna modulacija gde faza nosioca moe imati jednu od M
diskretnih vrednosti, obino meusobno udaljenih za 2 / M .
Na slici 10.2.1. prikazani su signali, tj. osnovne varijante sva tri tipa modulacije u vremenskom
domenu. Jasno se moe videti kako se u zavisnosti od emitovanog simbola (0 ili 1) menjaju
parametri nosioca: ASK-amplituda, FSK-uestanost, PSK-faza.
Dok se u sluaju modulacija analognim signalom, frekvencijska i fazna modulacija vrlo malo
razlikuju, tj. povezane su preko prvog izvoda trenutne faze, kod modulacija digitalnim signalom
razlika izmeu ova dva tipa modulacije veoma je znaajna.
ak
ASK
(OOK)
FSK
PSK
(BPSK)
Pored ove tri osnovne klase, postoje i brojne modifikacije i kombinacije koje se vrlo esto pri-
menjuju u praksi. Kao primer, navodimo dve koje su od velike vanosti:
294 Osnovi telekomunikacija, skripta
- DPSK(engl. Differential Phase Shift Keying), diferencijalna fazna modulacija kod koje se in-
formacija prenosi kao razlika faza susednih simbola,
- QAM(engl. Quadrature Amplitude Modulation), koja se moe posmatrati kao kombinacija
amplitudske i fazne modulacije.
ASK
Kod ovog tipa modulacije, informacija se utiskuje u amplitudu nosioca. Amplituda moe imati
jednu od M diskretnih vrednosti:
Fazorski dijagram ASK signala sa M diskretnih vrednosti prikazan je na slici 10.2.2. Horizon-
talna osa je realna osa kompleksne ravni a vertikalna osa je imaginarna osa koja ovde nije ni ucr-
tana, poto signal sadri samo komponente uz kosinus. Kod ASK modulacije fazor modulisanog
signala uvek je realan. Mogue vrednosti fazora modulisanog signala oznaene su u kompleksnoj
ravni krupnim takama.
irina spektra ovakvog signala zavisi od oblika elementarnog impulsa digitalnog signala kojim
se mnoi nosilac i njegove spektralne karakteristike, kao i informacionog sadraja ak . Usled
ogranienog propusnog opsega pri prenosu, dolazi do intersimbolske interferencije u vremenu.
Nyquistovi kriterijumi vae i u ovom sluaju i definiu uslove za prenos bez ISI.
Specijalan sluaj ASK modulacije predstavlja tzv. OOK modulacija (engl. On-Off Keying,
ukljui-iskljui). Kod OOK modulacije nosilac se modulie binarnim digitalnim signalom koji
ima vrednosti amplituda: 0 i U. Primer ovakvog signala dat je na slici 10.2.1.
0 1 2 M-2 M-1
irina spektra ASK modulisanog signala, dva puta je vea od irine signala u osnovnom opsegu.
Razlog za proirenje spektra poznat je iz klasinih AM modulacija: negativne uestanosti pre
modulacije pojavljuju se kao pozitivne i izazivaju udvostruenje irine spektra. ASK modulacija
jednostavna je za realizaciju, ali pokazuje malu otpornost na um jer je nosilac informacija amp-
lituda nosioca koja je izloena direktnom dejstvu uma. Stoga se u kanalima gde dolazi do zna-
ajnih devijacija amplitude (kanal sa fedingom), izbegava upotreba ovakve modulacije, ve se
koriste FSK ili PSK.
FSK
Kod ovog tipa modulacije amplituda i faza nosioca su konstantne, dok se informacije iz ko-
nanog skupa prenose skokovitim promenama frekvencije nosioca. Broj razliitih uestanosti od-
govara broju simbola, odnosno broju amplitudskih nivoa digitalnog signala ak . Uestanost se
menja sa korakom f oko centralne uestanosti f c . Tako se FSK modulisani signal moe pred-
staviti u obliku:
Glava 10. Digitalni prenos 295
Specijalan sluaj FSK modulacije predstavlja binarna modulacija, tj. sluaj sa binarnim digital-
nim signalom. Tada frekvencija nosioca ima samo dve vrednosti: f c f . Ovaj sluaj modula-
cije predstavljen je na slici 10.2.1., gde se jasno moe uoiti skokovita promena uestanosti u za-
visnosti od emitovanog simbola.
Analiza spektra kod ovog tipa modulacije veoma je sloena, ali se moe donekle pojednostaviti
posmatranjem FSK signala kroz zbir vie OOK signala sa nosiocima razliitih uestanosti. Po-
kazuje se da irina spektra i u ovom sluaju odgovara Carsonovom obrascu, koji je predstavljen
u poglavlju o analognim modulacijama.
U sluaju prenosa M -arnog signala, dolazi do znaajnog proirenja spektra jer se praktino ko-
risti M razliitih uestanosti nosioca. Ako se uzme u obzir i izrazita nelinearnost ovog tipa mo-
dulacije, jasno je da se ona ree primenjuje u praksi.
Meutim, u novije vreme, zahvaljujui napretku tehnologije, mogu se realizovati specijalni slu-
ajevi FSK modulacije koji pokazuju izuzetno dobre performanse (OFDM-Orthogonal Frequ-
ency Division Multiplex), pa se upotrebljavaju u najsavremenijim komunikacionim sistemima,
kao to je xDSL-Digital Subscriber Line, DRM-Digital Radio Mondiale, itd. Ovi sloeni pos-
tupci za prenos digitalnog signala nisu detaljnije opisani u ovom udbeniku. Njihov opis moe se
nai samo u veoma specijalizovanoj literaturi.
PSK
PSK modulacija sastoji se od skokovitih promena faze koja moe imati jednu od M vrednosti.
Pri tom, ako je korak promene faze jednak 2 / M , modulisani signal moe se napisati u
obliku:
2
u (t ) = U cos 2f c t + ak , ak = 0,...., M 1. (10.2.4)
M
Specijalni sluaj PSK modulacije kada je moduliui signal binarni ( M = 2 ), predstavlja BPSK
(engl. Binary Phase Shift Keying) i prikazana je na slici 10.2.1. U ovom sluaju faza nosioca
moe imati samo dve vrednosti { 0, } , pa se BPSK signal moe predstaviti i u obliku:
Ovaj signal moe se analizirati i kao klasini AM-2BO signal sa polarnim moduliuim signalom
ak { 1, 1 }.
Tri primera fazorskih dijagrama, za BPSK, QPSK i 8-PSK, prikazani su na slici 10.2.3. Svuda
treba zamisliti da kroz centar nacrtanog kruga prolaze horizontalna (realna) i vertikalna (imagi-
narna) osa kompleksne ravni.
01 010
011
001
0 1 10 00 100 000
101 111
11 110
Uticaj uma na PSK signal ogleda se u tome to se primljena vrednost signala nee precizno po-
klapati sa takama na fazorskom dijagramu, ve e biti negde u okolini tih taaka. Na osnovu
minimalnog rastojanja izmeu primljene take i taaka koje odgovaraju originalnim simbolima
alfabeta, vri se odluivanje o primljenom simbolu. Za istu snagu signala (proporcionalna sa
amplitudom signala, tj. poluprenikom kruga), poveanjem broja simbola M poveava se i ve-
rovatnoa greke, jer rastojanje izmeu taaka rasporeenih na krugu postaje manje. Da bi se
smanjila verovatnoa greke, potrebno je take meusobno razmaknuti, odnosno poveati snagu
signala, tj. njegovu amplitudu.
U sluaju PSK, informacija je sakrivena u fazi signala, pa je time i otpornost na um vea nego
kod ASK. Sa druge strane, irina spektra nije vea nego u sluaju ASK, pa je PSK tip modulacije
veoma popularan u digitalnim komunikacijama.
Za koherentnu demodulaciju PSK signala, potrebno je tano poznavanje faze lokalnog nosioca,
jer je informacija sadrana upravo u fazi. Kako bi se to izbeglo, esto se koristi DPSK (dife-
rencijalna PSK) modulacija kod koje se informacije upisuju u razliku faza susednih simbola
i :
2
i = i i 1 = ak . (10.2.6)
M
Na ovaj nain nije potrebno poznavati apsolutnu fazu nosioca, ve samo relativnu fazu u odnosu
na prethodno primljeni simbol.
Kao i svi diferencijalni sistemi i ovaj ima lou osobinu: dolazi do propagacije greke. Naime,
ukoliko se greka dogodi na jednom simbolu, ona se prenosi i na ostale simbole.
Glava 10. Digitalni prenos 297
QAM
I ASK i PSK modulacija mogu se realizovati pomou QAM modulatora koji je predstavljen u
poglavlju o analognim modulacijama. Ova injenica ima izuzetno veliku vanost jer ne samo da
se ASK i PSK mogu lako objasniti, ve ih je mogue kombinovati, ime se dobija potpuno novi
pogled na problem modulacije digitalnim signalom. QAM signal sadri komponentu u fazi, tj.
onu koja se mnoi sa nosiocem oblika cos c t , i komponentu u kvadraturi, tj. komponentu koja
se mnoi nosiocem oblika sin c t .
Naime, osim kombinacija faze pokazanih na slici 10.2.3., za koje je karakteristina konstantna
amplituda, mogu se realizovati sloene dvodimenzionalne strukture, tzv. konstelacije sa proiz-
voljnim brojem taaka. Kod sloenih konstelacija pozicija svake take u fazorskom dijagramu
odreena je razliitom amplitudom i fazom. Primer sloene konstelacije sa 16 stanja prikazan je
na slici 10.2.4.
Pored toga, mogue je formirati konstelacije taaka proizvoljnog oblika. Pokazuje se da kruni
oblik konstelacije ima bolje performanse od kvadratnog.
Krune konstelacije nastale su tako to je osim komponente signala u fazi iskoriena i kompo-
nenta signala u kvadraturi. Pri tom je iskoriena injenica da su kosinusoida i sinusoida meu-
sobno ortogonalne.
Primenjujui istu logiku kao kod prelaska sa jedne dimenzije na dve dimenzije, uvoenjem ve-
eg broja ortogonalnih funkcija mogue je, teoretski, prei na sistem sa proizvoljnim brojem
dimenzija, ime se performanse sistema dodatno popravljaju. Danas se u ovoj oblasti vri velik
broj razliitih istraivanja.
Uobiajeni nain kojim se predstavljaju performanse digitalnih sistema za prenos jeste tzv.
Waterfall kriva (engl. vodopad, po karakteristinom opadajuem obliku). Ova kriva predstavlja
zavisnost verovatnoe greke PE od bitskog odnosa signal um Eb / N 0 . Pod bitskim odnosom
signal/um podrazumeva se odnos prosene energije koja se emituje po jednom simbolu i broja
bita po simbolu. Primer je pokazan na slici 10.2.5. Prikazane su dve Waterfall krive koje karakte-
riu dva razliita digitalna sistema za prenos. Za sistem 2 kae se da ima bolje performanse od
sistema 1, jer za zadatu verovatnou greke PE zahteva manji bitski odnos signal um Eb / N 0 ,
i obrnuto, za zadati odnos signal/um ostvaruje manju verovatnou greke.
Prilikom projektovanja digitalnih sistema za prenos signala postavljaju se dva glavna ogranie-
nja:
- Spektar (raspoloiva irina propusnog opsega),
- Snaga (raspoloiva snaga za prenos signala),
Obino je cilj projektovanja sistema da se prenos signala ostvari sa signalom koji ima to manju
snagu i to manju irinu spektra. Naalost, ova ogranienja su protivrena i veoma je teko isto-
vremeno ispuniti ovako postavljen cilj.
PE
10-2
10-4
10-6
10-8 1
10-10 2
5 10 15 20 25 Eb/N0
Kod sistema sa ogranienim spektrom (telefonski kanal) mogue je poveati snagu do odreene
vrednosti kako bi se dovoljno razmaknule take na fazorskom dijagramu, a time i smanjio uticaj
uma. Takoe, prelaskom na alfabet sa veim brojem simbola, ostvaruje se uteda u spektru na
raun dodatne snage. Na taj nain mogue je ostvariti zadovoljavajuu verovatnou greke prili-
kom prenosa PE .
Glava 10. Digitalni prenos 299
Sa druge strane, ako je ograniena snaga (satelitske komunikacije), ubacivanjem dodatnih bita
(zatitno kodovanje), mogue je ostvariti zadatu verovatnou greke uz izvesno proirenje spek-
tra. Naime, ubacivanjem dodatnih bita u istom signalizacionom intervalu TM , dolazi do smanje-
nja trajanja svakog bita, a time i do proirenja spektra digitalnog signala. Ukoliko se pravilno
odabere metod kojim e se izvriti zatitno kodovanje, mogue je ostvariti zahtevanu verovatno-
u greke PE uz postojea ogranienja u pogledu snage.
Kapacitet kanala
Ako se za prenos signala obezbedi dovoljno vremena, kroz svaki komunikacioni kanal moe se
preneti proizvoljno velika koliina informacija. Meutim, za prenos signala u realnom vremenu,
a to znai istovremeno sa nastajanjem signala (npr. govorni signal ili slika u razgovoru ili di-
rektnom prenosu), postoje ogranienja. Teorijski maksimum broja bita koji se moe preneti u je-
dinici vremena kroz dati kanal ogranien je kapacitetom kanala, C . Kapacitet kanala, izraen u
broju bita u sekundi, definisan je kao proizvod maksimalne simbolske brzine u jedinici vremena i
maksimalnog broja bita koji se mogu preneti jednim simbolom.
Sa druge strane, digitalni protok definisan je izrazom (10.1.3). Ako poruku u obliku digitalnog
signala predstavimo zapreminom kvadra sa osnovom ija povrina odgovara digitalnom protoku
i visinom koja je jednaka ukupnom trajanju poruke T, onda se kapacitet kanala moe predstaviti
kao otvor u koji treba ugurati kvadar. Pri tome otvor ima konstantnu povrinu C , a visina i iri-
na zavise od odnosa signal/um u kanalu i raspoloivog propusnog opsega. Prema dimenzijama
otvora treba prilagoditi digitalni signal, tj. brzinu signalizacije i broj simbola alfabeta, kako bi
poruka prola kroz otvor - kapacitet kanala C. Primer je ilustrovan na slici 10.2.6.
2ld(M)
vd
ld(1+)
vs /2
Kapacitet kanala predstavlja maksimalni digitalni protok koji je mogue ostavariti u datom ka-
nalu u prisustvu aditivnog Gausovog uma i uz optimalno kodovanje. Do pre par godina, ta je
granica bila praktino nedostina. Meutim, primenom savremenih tehnika kodovanja kapacitet
kanala gotovo je dostignut u praksi.
300 Osnovi telekomunikacija, skripta
Reenje:
a) Moduliui signali prikazani na slici 2. odgovaraju binarnim digitalnim signalima. U svakom
signalizacionom intervalu prenose se dva bita, po jedan iz svakog signala. Signal u taki A ima
oblik:
fc
u1 (t ) D E
~~
2 cos(2 f c t ) cos(2 f ct )
A B
HC ( f )
/2 /2
fc
u2 (t ) F G
~~
Slika 1. Sistem za prenos PSK signala
u1 (t ) u2 (t )
U U
0 T 2T 4T t 0 T 5T t
-U -U
u1 (t ) u2 (t )
s A (t ) = 2 u12 (t ) + u22 (t ) cos(2f ct ) + sin(2f ct ) =
u12 (t ) + u22 (t ) 2 2
u1 (t ) + u2 (t )
Glava 10. Digitalni prenos 301
Trenutna amplituda ovog signala ima vrednost jednaku konstanti, jer je:
a (t ) = 2 u12 (t ) + u 22 (t ) = 2 U 2 + U 2 = 2 2 U .
u (t )
Faza signala ima oblik (t ) = arctg 2 , pa je signal u taki A fazno modulisani signal.
u1 (t )
b) U tabeli 1. date su vrednosti faze fazno modulisanog signala za razliite kombinacije vrednosti
ulaznog signala.
u1 (t ) u1 (t ) cos (t ) sin (t ) (t )
U U 2 2 2 2 4
U -U 2 2 2 2 4
-U U 2 2 2 2 3 4
-U -U 2 2 2 2 3 4
Zavisnost promene trenutne faze od vremena za ulazne signale sa slike 2. prikazana je na slici 3.
Vidi se da mogue vrednosti faze odgovaraju vrednostima iz tabele 1.
( t )
3/4
/4
2 3 4 5 t
/4
3/4
s D (t ) = u1 (t ) cos(4 f c t ) + u1 (t ) + u 2 (t ) sin( 4 f c t ) ,
s F (t ) = u1 (t ) sin(4 f c t ) + u2 (t ) u2 (t ) cos(4 f c t ) .
Svrha NF filtra u sinhronom prijemniku jeste da propusti signal u osnovnom opsegu, a da potisne
signal modulisan na uestanost 2 f c , pa signali na izlazu prijemnika imaju vrednosti:
302 Osnovi telekomunikacija, skripta
s E (t ) = u1 (t ) ,
sG (t ) = u2 (t ) .
1 A
~~
s(t ) fc
H( f ) C
/2
B
2
~~
fc
(t )
/2
2 3 5 7 8 t
/2
Reenje:
Signal u taki C ima oblik:
SC ( f ) = S ( f ) H ( f ) = S ( f ) e j 2fT ,
a odavde se lako dobija da je sC (t ) = s (t T ) .
s1 (t ) = U cos[2f c t + (t )] U cos[2f c (t T ) + (t T )] =
U2
= {cos[4f ct 2f cT + (t ) + (t T )] + cos[2f cT + (t ) (t T )]}.
2
Filtar proputa samo NF deo u obliku:
U2
s A (t ) = cos[2f cT + (t ) (t T )].
2
s2 (t ) = U cos[2f c t + (t )] U sin[2f c (t T ) + (t T )] =
U2
= { sin[4f ct 2f cT + (t ) + (t T )] sin[2f cT + (t ) (t T )]}.
2
Filtar proputa samo NF deo u obliku:
U2
s B (t ) = sin[2f cT + (t ) (t T )] .
2
Demodulisani signali prikazani su na slici 3. Njihovom jednostavnom obradom moe se odrediti
trenutna devijacija faze, odnosno moduliui signal.
sA ( t )
2U 02
4
2 3 5 8 t
2U 02
4
sB (t )
2
2U 0
2 4 7 8 t
2
2U 0
11.1. Telegrafija
Telegrafija je najstariji sistem za komuniciranje elektrinim putem. Kao to je ranije reeno, prvi
elektrini telegraf postavljen je izmeu Vaingtona i Baltimora 1844. godine. Namena sistema
jeste prenos pisanog teksta. Sve pisane poruke, na bilo kom jeziku, mogu se predstaviti nizom
simbola iz skupa sa konanim brojem simbola. Svakom simbolu dodeljuje se po jedan talasni
oblik napona ili struje. Ovakav talasni oblik naziva se i kd. Poruka se koduje tako to se umesto
svakog simbola, na predajnoj strani, emituje odgovarajui talasni oblik. Na prijemnoj strani treba
prepoznati, tj. dekodovati primljene talasne oblike i formirati poruku. Najstariji tip kda, Mor-
zeov alfabet, svako slovo zamenjuje nizom impulsa i pauza. Telegrafija polako gubi znaaj i pri-
menu zahvaljujui brojnim novim i daleko efikasnijim komunikacionim sistemima.
11.2. Telefonija
Telefonija je sigurno jedan od najvie korienih komunikacionih sistema. Poeci telefonije ve-
zani su za Aleksandra Bela i 1876. godinu. U telefonskom sistemu svaki korisnik-pretplatnik ras-
polae telefonskim aparatom i prikljukom na mreu. Komunikacija izmeu sagovornika mnogo
je direktnija i bogatija nego pri prenosu pisane poruke jer sagovornici mogu da se razumeju, da
se prepoznaju meusobno, ak i da jedan drugom osete emocije.
U nekim sistemima, kod kojih je kvalitet glasa jo manje vaan nego u telefoniji, usvojene su ak
i ue granice, (300 Hz 2700 Hz ) pa ak i (300 Hz 2400 Hz ) .
U telefoniji sa kraja devetnaestog i prve polovine dvadesetog veka dominiralo je tzv. manuelno
posredovanje. Aparati su bili znatno jednostavniji i imali su etiri osnovna dela: zvono, neku
vrstu indukcionog kalema za dozivanje posrednika u centrali, mikrofon i slualicu. Iako je ve
1892. godine u Americi postavljena prva automatska telefonska centrala a kod nas u Novom
Sadu 1927. god., sve do sredine dvadesetog veka vei deo telefonskog saobraaja bio je posre-
dovan manuelnim putem.
Telefonski aparat i linija veze koja povezuje lokaciju pretplatnika i telefonsku centralu naziva se
pretplatnika petlja (engl. Subscriber Loop). Posmatrano u celini, ovaj deo mree izuzetno je
skup i nije pogodan za bilo kakvu vrstu usavravanja jer bi izmene podrazumevale ogromne in-
frastrukturne radove, prekopavanja ulica i zamenu unutranje instalacije u objektima (zgradama,
stanovima, kuama i poslovnom prostoru).
Do poetka osamdesetih godina prolog veka veze meu centralama ostvaruju se kablovima,
koaksijalnim kablovima i usmerenim radio relejnim vezama. Za istovremeni prenos veeg broja
signala primenjuje se frekvencijski multipleks. Kroz kablove se multipleksni signal prenosi u
osnovnom opsegu, dok se kod usmerenih veza primenjuje frekvencijska modulacija.
Vana osobina klasinih sistema bilo je postojanje neprekidne fizike veze izmeu dva sago-
vornika sve vreme trajanja razgovora. Delimini izuzetak bile su deonice povezane beinim
putem, iako su i u njima pojedini kanali neprekidno zauzeti prenosom signala izmeu istih sago-
vornika. Ovaj tip ostvarivanja veze naziva se i komutacija vodova.
Kraj dvadesetog veka obeleava digitalizacija telefonskog saobraaja. Pri izradi telefonskih cen-
trala naputaju se mehanike i elektromehanike komponente i uvodi se isto elektronska komu-
tacija. Svi signali, kako oni koji su vezani za funkcionisanje sistema, uspostavljanje veze, tarifi-
ranje i signalizaciju, tako i govorni, prenose se u digitalizovanom obliku. Veza izmeu centrala
sve vie se ostvaruje optikim kablovima. Analogni postupci modulacije u prenosu signala zame-
njuju se digitalnim. Frekvencijski multipleks zamenjuje se vremenskim multipleksom jer je on
pogodniji za prenos digitalnih signala. Pretplatnika petlja, meutim, i dalje ostaje klasina, ana-
logna, to znai da se na ulazu u centralu za svakog pretplatnika koristi po jedan A/D i D/A kon-
vertor. Mogunosti savremenih centrala postaju sve vee i sloenije. Usluge koje dananje cen-
trale pruaju pretplatniku (preusmeravanje poziva, poziv na ekanju, konferencijska veza, odbi-
janje poziva, ograniavanje poziva, itd.) nisu se pre dvadeset godina mogle ni zamisliti.
Kod digitalnih sistema polako se naputa ranije objanjen koncept neprekidne fizike veze izme-
u sagovornika.
306 Osnovi telekomunikacija, skripta
Prenos podataka korienjem telefonske mree predstavlja jedan od naina za proirivanje pri-
mene klasine telefonske mree. Ureaji za prenos podataka nazivaju se modemi (skraenica od
modulator-demodulator). Najjednostavnije reeno, modem formira signal od digitalnih podataka.
Ovaj signal se svojim oblikom, vremenskim i frekvencijskim karakteristikama, uklapa u okvire
koji su propisani za govorni signal. Sa aspekta telefonske mree, izmeu modemskog signala,
signala koji generie telefaks aparat i govornog signala, nema mnogo razlike. Brzine prenosa
koje se ostvaruju primenom modema menjale su se u proteklih deset godina, od poetnih
1.200 bit / s do 57.600 bit / s , zahvaljujui izuzetnom napretku u teorijskim istraivanjima i
tehnikama kodovanja. Prenos je zasnovan na sloenijim varijantama kvadraturne amplitudske
modulacije sa digitalnim signalima.
11.4. ISDN
Digitalna mrea integrisanih slubi (engl. ISDN, Integrated Services Digital Network) razvijena
je, nakon vie godina usaglaavanja, izdavanjem prvih standarda 1984. godine. Prvi eksperimenti
vreni su u Japanu, Kanadi i Velikoj Britaniji, od 1984. do 1986, a zatim i u Francuskoj, Ne-
makoj i SAD. Francuska je prva uvela ISDN 1990. god. a za njom i veina zemalja, ukljuujui
i Jugoslaviju, odnosno Srbiju.
ISDN je realizovan kao nova tehnologija na staroj infrastrukturi. I dalje se koriste klasine te-
lefonske parice, ali vie ne postoji ogranienje na ulazu u centralu u obliku pojasnog filtra koji
ograniava signal na opseg od 300 Hz do 3400 Hz . Signal se prenosi u digitalnom obliku i
pri tom se ostvaruju bitske brzine koje su znatno vee nego uz pomo klasinih modema.
Nedostatak ISDN u ovom trenutku jeste neto via cena ureaja (centrala, telefonskih i telefaks
aparata, ostalih vrsta terminala, itd.), prvenstveno zbog vee sloenosti i manje masovnosti.
Radiofonija
Sistemi koji slue za prenos zvuka mogu da se podele u dve osnovne grupe: oni koji za prenos
koriste amplitudsku modulaciju ( AM ) i oni koji koriste frekvencijsku modulaciju ( FM ). Sis-
temi sa AM rade u tri opsega uestanosti, na dugim, srednjim i kratkim talasima, prema podeli
datoj u tabeli 6.2.2. U svim opsezima koristi se KAM zbog jednostavnosti demodulatora. Kod
KAM modulacije nije neophodno poznavanje parametara (uestanosti i faze) lokalnog nosioca
na prijemnoj strani, dok je kod svih drugih tipova demodulacije prijemnik znatno sloeniji.
U svim navedenim opsezima, uestanosti nosioca za pojedine programe biraju se na tano odre-
en nain i usaglaavaju preko meunarodnih i nacionalnih administracija, kako se ne bi dogo-
dilo da dva predajnika na istim ili veoma bliskim uestanostima rade na istom ili bliskom geo-
grafskom podruju. Domet signala zavisi od snage predajnika i uslova prostiranja. Snage pre-
dajnika mogu da budu i veoma velike, za duge talase do 4000 kW , srednje i preko 1000 kW i
za kratke preko 150 kW . Programi na kratkim i srednjim talasima, zahvaljujui jonosferskom
prostiranju kod kog se signali odbijaju od jonosfere i tako reflektovani pokrivaju prostor, imaju
veliki domet (vie stotina pa i preko hiljadu kilometara od predajnika) i naroito dobre uslove
prostiranja nou. kada se zbog hlaenja jonosferski sloj sputa na manju visinu i bolje reflektuje
signal. Za pokrivanje teritorije jonosferskim talasom karakteristino je postojanje mrtve zone. To
je zona oblika krunog venca u okolini predajnika u kojoj prijem signala nije mogu jer su
direktni talasi previe slabi (oni pokrivaju samo neposrednu okolinu u zoni optike vidljivosti
oko predajnika), a talasi reflektovani od jonosfere ne padaju dovoljno blizu zbog apsorpcije pod
odreenim uglovima. Detalji koji opisuju ovu pojavu mogu se nai u [1].
Sa aspekta kvaliteta prenoenog signala, kod sistema sa AM prenosi se signal sa spektrom iri-
ne manje od 5 kHz . Ova irina spektra samo je malo vea od irine spektra u telefoniji. Obezbe-
uje odlinu razumljivost i odlian kvalitet govornog signala, ali je kvalitet prenosa muzikog
signala skroman. Bogatstvo zvuka mnogih muzikih instrumenata kao i pevakog glasa, sme-
308 Osnovi telekomunikacija, skripta
teno u opsegu uestanosti iznad 5 kHz , ne moe se preneti u sistemima na srednjim, dugim i
kratkim talasima.
Za prenos signala u radio difuziji sa FM modulacijom rezervisan je opseg vrlo visokih uesta-
nosti, od 87.5 MHz do 108 MHz . esto se koristi i pojam UKT , kao skraenica za ultra
kratke talase. U ovom opsegu prenose se signali ija irina spektra iznosi 15 kHz . Rastojanje iz-
meu nosilaca, prema meunarodnim propisima iz oblasti radio difuzije iznosi 200 kHz , a
maksimalna devijacija uestanosti, definisana izrazom (8.2.4), ima vrednost f = 75 kHz .
Ovakva irina spektra omoguuje prenos zvuka koji ima znatno bolji kvalitet nego kod sistema
sa AM . Osim toga, sistemi sa FM modulacijom znatno su otporniji na uticaj uma nego
sistemi sa AM .
Programi na ultra kratkim talasima nemaju veliki domet jer se za prenos koristi samo direktni ta-
las. Meutim, zahvaljujui pojavama refrakcije (kod koje se elektromagnetski talas ne kree pra-
volinijskom putanjom kroz atmosferu nego ima putanju savijenu prema zemlji), i difrakcije (kod
koje se talas odbija od raznih prepreka i dopire do mesta koja se inae nalaze u senci prema
predajniku), zona pokrivanja (radio horizont) ira je od optikog horizonta.
Vano ogranienje za uvoenje stereo prenosa bio je zahtev da novi sistem bude kompatibilan sa
starim sistemom sa tzv. mono prenosom. Po ovom zahtevu, stereo signal treba da se prenosi na
takav nain da stariji modeli prijemnika mogu da funkcioniu bez promena, odnosno da njihovi
korisnici ne primete nikakvu razliku. Kompatibilnost je neophodna jer su milioni korisnika ve
imali prijemnike i njihovo naputanje nije bilo ekonomski opravdano. Nije bilo ekonomski i teh-
niki opravdano ni paralelno korienje klasinog mono sistema i eventualnog potpuno druga-
ijeg, nekompatibilnog stereo sistema. Blok ema stereo modulatora koji obezbeuje kompa-
tibilnost pokazana je na slici 11.5.1. Signali levog i desnog kanala, oznaeni sa u L (t ) i u R (t ) ,
dovode se na ulaz stereo kodera. Koder je blok sastavljen od sabiraa i oduzimaa. Na svojim
izlazima daje zbir i razliku ulaznih signala. Nakon izvrenog preemfazisa, objanjenog u pog-
lavlju 8.2.4., razlika levog i desnog kanala mnoi se sa signalom oblika cos 2 p t , gde je
p = 2f p , a f p je pomona uestanost koja se naziva stereo pilot ton i ima tano odreenu
vrednost, f p = 19 kHz .
Glava 11. Telekomunikacioni sistemi dananjice 309
L+R
u L (t ) Preemfazis
STEREO um (t ) u (t )
KODER FM
u R (t ) LR
Preemfazis
RDS
X2 X3
cos pt
Slika 11.5.1. Blok ema stereo modulatora
Um ( f )
U p( f )
U L+ R ( f ) U L R ( f ) U RDS ( f )
15 19 23 38 53 57 f[kHz]
Na slici 11.5.1. dodat je i deo stereo kodera pod nazivom RDS. RDS je skraenica od engl. nazi-
va Radio Data System, odnosno sistem za prenos podataka putem radio difuzije. RDS je nastao u
periodu 1985-1990. godine, kao rezultat nastojanja da se poboljaju mogunosti FM radio mree,
povea udobnost korisnika i radio prenosu doda niz novih funkcija koje e ga uiniti atraktiv-
nijim i komercijalno isplatljivijim.
Osnovna ideja RDS sistema sastoji se u sledeem. Na strani predajnika, pomou posebnog ure-
aja koji u svojoj osnovi mora da ima raunar, na osnovu tano propisanih standarda (RDS spe-
cifikacija) formira se digitalna poruka. Digitalna poruka sastavljena je od povorke bita (nula i je-
dinica). Sloenim postupkom kodovanja, formiranja blokova bita i zatitnog kodovanja, sistem
omoguuje prenos sledeih podataka:
- identifikacija programa,
- naziv stanice,
- spisak alternativnih uestanosti,
310 Osnovi telekomunikacija, skripta
Od navedenih funkcija mnoge su danas u stalnoj upotrebi, naroito u zemljama sa veoma razvi-
jenom mreom FM radio predajnika. Na primer, za vozae je veoma interesantan prenos spiska
alternativnih uestanosti. Auto radio prijemnik novije generacije u stanju je da primi i dekoduje
spisak uestanosti na kojima se emituje isti program, kao i da neprekidno vri proveru da li se isti
program, na nekoj od uestanosti sa spiska, prima sa boljim kvalitetom. Ako pronae frekvenciju
sa boljim prijemom, prijemnik e automatski da se podesi na novu uestanost i da sluaocu omo-
gui bolji prijem, bez runog podeavanja prijemnika, jer to moe da bude i opasno pri velikim
brzinama. Neke radio stanice koriste prenos naziva stanice, koji je inae statika informacija i ne
bi trebalo da se menja nego da neprekidno stoji ispisan na displeju prijemnika, za prenos rek-
lamnih poruka, tako to sadraj ispisanog teksta menjaju svakih nekoliko sekundi. Ovaj tip pre-
nosa ne uklapa se u osnovne standarde ali oigledno koristi vlasnicima radio stanica jer poveava
prihod koji ostvaruju emitovanjem programa.
Sloenim postupkom obezbeeno je da RDS signal bude strogo frekvencijski ogranien na inter-
val 57 2.375 kHz i da ne postoji meusobni uticaj stereo muzikog i RDS signala. Sistem
ima veoma interesantne osobine ali je prenos podataka spor jer je bitska brzina samo
1187.5 bit / s , od ega se preko 38 % bita koristi za sinhronizaciju i zatitu. Mala brzina bila
je i razlog za relativno skromnu primenu sistema RDS. Vie detalja o RDS sistemu moe se nai
u specijalizovanoj literaturi.
Blok ema stereo demodulatora prikazana je na slici 11.5.3. Na ovoj blok emi, radi
jednostavnosti, nije pokazan deo sa RDS demodulatorom i dekoderom.
NF 0-15 Deemfazis
L+R u L (t )
u (t ) STEREO
LIMITER-
DISKRIMINATOR
PF 19 X2 DEKO
DER
LR u R (t )
PF 23-53 Deemfazis
11.6. TV difuzija
Televizija je svakako jedan od najatraktivnijih telekomunikacionih sistema dananjice. Ideja da
se na daljinu mogu preneti slike, a naroito pokretne slike, datira od samih poetaka elektrinih
telekomunikacija. Godine 1929. ruski emigrant Zvorikin demonstrirao je u Americi prvi sistem
koji je omoguavao prenos slike na daljinu. Prvi javni TV sistem poeo je sa radom u Londonu
1939. godine. U poetku je sistem prenosio samo crno-belu sliku. 1954. godine u Americi su po-
stavljene osnove sistema za prenos slike u boji, kompatibilnog sa klasinim crno-belim siste-
mom. Broj programa i prijemnika neprekidno raste i danas gotovo da nema domainstva koje
nema TV prijemnik i ne prati neki od programa. Kod nas je emitovanje programa poelo ranih
ezdesetih godina, u crno beloj tehnici. Sredinom sedamdesetih godina i kod nas je poelo emi-
tovanje programa u boji.
Funkcionisanje TV sistema, kao i filma (prikazivanja slike pomou filmske trake) mogue je za-
hvaljujui na osobini ljudskog oka nazvanoj perzistencija ili tromost. Kada oko primi neku sve-
tlosnu pobudu, do mozga se optikim nervom dovodi informacija na osnovu koje ovek postaje
svestan da je neto video. Nakon prekida pobude, jo priblino 1 / 24 sekunde postoji utisak o
prisutnosti svetlosne pobude. Ako u tom intervalu doe do nove pobude, posmatra nee moi da
ih razlikuje, odnosno razdvoji.
Zahvaljujui tromosti ljudskog oka, usvojen je sistem koji prikazuje 25 slika u sekundi (u Ame-
rici 30 slika u sekundi). Tromost oka omoguila je i da se slika ne reprodukuje odjednom u
celini, nego se iscrtava pred oima gledaoca, liniju po liniju. Naime, slika se ne moe lako
preneti kao jedna velika celina. Mnogo se lake prenosi ako se razloi na sitnije elemente. Takvi
elementi mogu da budu takice ili linije. TV sistemi koji su danas u upotrebi prenose sliku
razloenu na horizontalne linije. Postoji vie sistema koji se meusobno razlikuju po raznim
tehnikim detaljima, izmeu ostalog i po broju linija. PAL sistem (engl. Phase Alternating Line)
u upotrebi je u najveem delu Evrope pa i kod nas. Slika se u PAL sistemu razlae u 625 linija.
SECAM (francuski, Sequentiel Couleur a Memoire) sistem u upotrebi je u Francuskoj i u Rusiji.
Slika se razlae u 819 linija. Kod amerikog NTSC sistema (engl. National Television System
Committee) prikazuje se 30 slika u sekundi, svaka sa po 525 linija.
Na slici pravougaonog oblika sa odnosom visine i irine 3 : 4 radi jednostavnosti je pokazan pri-
mer analize sa samo pet linija. Treba zamisliti kameru i u njoj poseban sistem za formiranje sli-
ke. Elektronski mlaz koji se kree izlomljenom putanjom od gornjeg levog do donjeg desnog
ugla, generie na izlazu kamere elektrini signal proporcionalan sa osvetljajem slike u svakoj
312 Osnovi telekomunikacija, skripta
taki kroz koju mlaz proe. Na mestima gde je slika bela, elektronski mlaz generie signal jed-
nak jedinici, na crnim mestima jednak nuli. Kad bi slika imala nijanse sivog, signal bi bio pro-
porcionalan tim nijansama, u opsegu od nula do jedan. Signal dobijen konverzijom trougla sa sli-
ke 11.6.1. prikazan je na slici 11.6.2. Na ovoj slici potpuno je zanemareno trajanje povratnog
mlaza, kojim se elektronski mlaz vraa sa desne na levu ivicu slike. Za vreme trajanja povratnog
mlaza, u elektrini signal slike ubacuju se tzv. sinhronizacioni impulsi koji prijemniku omogu-
uju da pravilno detektuje poetak slike, poetak linije, da pravilno demodulie boju, itd. Kre-
tanje elektronskog mlaza po horizontali i vertikali kontroliu posebni naponi testerastog oblika.
E (t )
1
tl 2tl 3tl 4tl 5tl t
Treba istai da se na izlazu kamere dobija analogni signal, sa kontinualnim vremenom i amplitu-
dama. U prenosu slike izvrena je diskretizacija (odabiranje) po vremenu i po vertikali, dok se po
horizontali prenosi kontinualni signal.
Analiza slike pokazana na slici 11.6.1. naziva se progresivna analiza i ne primenjuje se u dana-
njim televizijskim sistemima. Umesto progresivne, primenjuje se tzv. analiza sa proredom. Slika
se analizira proreenim linijama, tako to se prvo uzimaju neparne a zatim parne linije. Na taj
nain formiraju se poluslike, neparna i parna. Preklopljene poluslike formiraju celu sliku. U
jednoj sekundi formira se dvostruko vie poluslika (u PAL sistemu 50). Na ovaj nain dodatno se
potiskuje treperenje slike koje se inae moe zapaziti perifernim vidom, poto je uestanost od
25 slika / s veoma bliska kritinoj vrednosti za koju, usled inercije, oko prestaje da razlikuje
pojedine sliice.
Spektar signala slike odreuje se na veoma sloen nain, primenom frekvencijske analize dvodi-
menzionalnog signala. Dva jednostavna primera pokazani su u zadatku 6.1.2. Pokazano je da je
spektar signala mirne slike linijski, odnosno da se sastoji od delta impulsa lociranih na tano od-
reenim uestanostima. U sluaju da slika nije mirna nego da sadri pokret, spektar vie nije li-
nijski. Na mestu delta impulsa javljaju se proirene spektralne strukture, ali izmeu njih i dalje
postoje neiskorieni frekvencijski intervali. irina spektra koji u svojoj osnovi ima linijsku
strukturu zavisi od uestanosti prostornog i vremenskog odabiranja, tj. od broja linija na slici i
broja slika u sekundi. U PAL sistemu irina spektra iznosi oko 5 MHz .
Kada je ezdesetih godina prolog veka razvijena varijanta TV sistema sa prenosom slike u boji,
trebalo je takoe reiti problem kompatibilnosti sa crno-belim sistemom. Problem je reen tako
to su iskorieni prazni frekvencijski intervali izmeu linija za koje je u zadatku 6.1.2. pokazano
da su meusobno razmaknute za vrednost linijske uestanosti, f l = 15625 Hz . Signal boje
ubaen je u nezauzete intervale na poseban nain, primenom postupka slinog frekvencijskom
multipleksu, i kvadraturne amplitudske modulacije dve komponente signala boje. Signal zvuka
dodat je signalu slike postupkom frekvencijske modulacije sa nosiocem ija je uestanost
f c = 5.5 MHz , sa spektrom u opsegu f c 250 kHz . Signal sa ovako sloenim spektrom,
skiciranim na slici 11.6.3. prenosi se od predajnika do prijemnika primenom AM NBO
Glava 11. Telekomunikacioni sistemi dananjice 313
X(f )
L um Hrominentni
inen Zvuk
t ni sig signal
n al
U satelitskoj difuziji koriste se geostacionarni sateliti. Ovi sateliti nalaze se na visini od oko
36.000 kilometara iznad Zemlje i, posmatrano sa Zemlje, nalaze se uvek na istom mestu. Antena
koja je dobro usmerena prema satelitu uvek ima dobar prijem, osim u sluaju veoma gustih obla-
ka i jakih padavina. Sateliti kao repetitori primaju velik broj programa sa predajnika na Zemlji i
emituju ih nazad na Zemlju, pokrivajui ogromna geografska podruja, delove kontinenata pa i
itave kontinente. U satelitskom prenosu koristi se frekvencijska modulacija jer je ona veoma
otporna na uticaj uma. Iskorien je deo opsega super visokih uestanosti, a obzirom da su na
satelitu na raspolaganju male predajne snage, neophodno je da prijemne antene budu veoma dob-
ro usmerene i unose velika pojaanja. Ovakvi uslovi ispunjeni su primenom tanjirastih antena
razliitog prenika, u zavisnosti od potreba i geografskog poloaja prijemnika. U satelitskom
prenosu, osim prenosa analognog signala slike, sve vei broj programa emituje se u digitalnoj
tehnici.
314 Osnovi telekomunikacija, skripta
Klasini mobilni telefonski sistem funkcionie na sledei nain. Biranjem broja i uspostavlja-
njem veze, korisnik zauzima jedan dupleksni radio-kanal tj. odreeni frekvencijski opseg, koji se
koristi u geografskoj zoni u kojoj se trenutno nalazi. Poto su zone relativno velike, emitovana
snaga ureaja treba da ima maksimalno moguu vrednost. Korisnik koji je zapoeo razgovor u
jednoj zoni, mora da obnovi poziv kada ulazi u drugu zonu, jer e prethodni biti prekinut. U
ovakvom sistemu nema garancije da e razgovor biti zavren. Kada su svi dupleksni kanali zau-
zeti, korisnik mora da saeka da se neki kanal oslobodi. Ovakav sistem najee predstavlja sas-
tavni deo klasine telefonske mree. Situacija je predstavljena na slici 11.7.1.
Mogunosti ovakvih sistema veoma brzo su iskoriene i poto je proirenje bilo praktino ne-
mogue, ve sedamdestih godina pristupilo se razvoju sistema mobilne telefonije zasnovanog na
sasvim drugaijim principima. Uveden je pojam elijskog (celularnog) sistema. Geografsko pod-
ruje deli se na elije koje se meusobno preklapaju na granicama. Svaka elija sadri baznu sta-
nicu, a u njoj se nalazi veliki broj mobilnih terminala (mobilnih telefona).
Glava 11. Telekomunikacioni sistemi dananjice 315
I elijski mobilni sistemi doiveli su nekoliko znaajnih modifikacija pa ih delimo u tzv. genera-
cije. Prva generacija koriena je krajem osamdesetih godina, do 1992. godine. U nekim zem-
ljama koristi se i danas, ali sa sve manjim brojem pretplatnika. Kod nas prvoj generaciji pripada
mrea 061. Osnovna osobina prve generacije bio je prenos analognih signala. Postojalo je mnogo
varijanti sistema, na razliitim frekvencijskim opsezima, ali poto takvi sistemi sve vie pripa-
daju prolosti, ovde ih neemo detaljnije opisivati.
Drugu generaciju mobilne telefonije ini danas najrasprostranjeniji GSM sistem (engl. Global
System for Mobile communications, francuski Group Special Mobile), kao i jo neki sistemi. U
nastavku ovog poglavlja u osnovnim crtama opisan je GSM sistem.
Standardi koji propisuju sve detalje GSM sistema sadre preko 6000 stranica teksta i mnogi de-
lovi dre se u tajnosti. Sasvim je jasno da su u ovom tekstu date samo osnovne informacije o to-
me kako sistem funkcionie, bez pretenzija da italac moe da naui sve o GSM sistemu.
Sa aspekta organizacije GSM sistema postoji tri osnovna podsistema sa razliitim, veoma slo-
enim funkcijama:
1. Mobilna stanica,
2. Bazna stanica i
3. Mrea (sadri i centrale mobilnog sistema).
Bazna Mobilne
stanica
p stanice
d
elija 1 elija 2
Detaljnija blok ema mobilnog sistema sa osnovnim modulima, njihovim nazivima na engle-
skom jeziku, kao i uobiajenim skraenicama, data je na slici 11.7.3.
316 Osnovi telekomunikacija, skripta
HLR VLR
BSC
ISDN
MT BTS PSDN
MSC
BSC
BTS EIR AuC
Korisnik u ovakvom sistemu ima kontakt samo sa mobilnim telefonom. Mobilni telefon obavlja
mnogo razliitih funkcija. Sadri klasine komponente neophodne za komunikaciju sa korisni-
kom (mikrofon, zvunik, tastaturu i displej). Ureaj dalje vri modulaciju, emitovanje, prijem i
demodulaciju signala, kao i sve funkcije potrebne za pristup mrei.
Bazne primopredajne stanice stalno su u vezi sa mobinim ureajima u njihovoj zoni pokrivanja.
Obavljaju sve funkcije koje obavlja i mobilni ureaj, osim prijema i emitovanja zvunog signala.
Kontrolu nad njihovim funkcionisanjem ostvaruju kontroleri bazne stanice.
Mrea je podsistem koji obezbeuje vezu izmeu korisnika GSM mree i korisnika drugih tele-
komunikacionih mrea, kao to je klasina telefonska mrea, ISDN, itd. Mrea ima dva osnovna
dela:
1) deo za komutaciju i
2) baze podataka za pretplatnike i terminale.
Deo za komutaciju sastoji se od centra za komutaciju i nekih drugih centara, kao to je npr. cen-
tar za razmenu kratkih poruka. Deo za komutaciju vri sve funkcije klasine telefonske centrale i
ima dodatnu ulogu da prati kretanje mobilnih pretplatnika i omoguuje npr. neprekidnost veze
pri prelazu iz elije u eliju.
Osnovna blok ema postupka za obradu govornog signala prikazana je na slici 11.7.4.
Analogni govorni signal frekvencijski se ograniava na opseg koji odgovara obinom telefo-
nskom signalu, od 300 Hz do 3400 Hz . Odabiranje takvog signala vri se sa uestanou od
8 kHz , a kvantizacija se vri sa 13 bita po odbirku. Bitska brzina ovog signala iznosi ak
104 kbit / s i nije pogodna za prenos.
Digitalizovani signal zatim se deli u segmente (ramove) trajanja 20 ms . U svakom ramu nalazi
se po 160 odbiraka, odnosno 2080 bita . U bloku koji se naziva koder govora vri se veoma
efikasna kompresija signala. Na izlazu kodera govora dobija se signal ija bitska brzina iznosi
13 kbit / s i osam puta je manja od brzine na ulazu. Postupak kompresije govornog signala
veoma je sloen i nije opisan u ovom udbeniku.
Posle kodera govora signal se dovodi na ulaz kanalskog kodera. Kanalski koder ponovo menja
bitsku brzinu sa ciljem da se obezbedi detekcija i korekcija greaka u prenosu signala. Nakon do-
davanja tzv. zatitnih ili redundantnih bita, izraunatih specijalnim postupkom, signal na izlazu
kanalskog kodera ima bitsku brzinu od 22.8 kbit / s . Signal koji se prenosi radio prenosom
mora da bude zatien od greaka u prenosu, ali jo vie od prislukivanja. Bez ulaenja u
detalje, treba rei da se u sistemu GSM za zatitu koriste konvolucioni koderi i uklapanje
blokova (engl. Block Interleaving).
Svaki ram trajanja 20 ms nakon kompresije sadri 260 bita . Ovi biti dele se u tri grupe:
Grupa od 50 bita iz klase I-1 koduje se tako to im se dodaje niz od tri bita koji slue za proveru
tanosti prenosa. Ako se na prijemnoj strani otkrije da je dolo do greke, ovih 50 bita zamenjuje
se sa malo oslabljenim vrednostima bita dobijenih u prethodnom ramu. Sada se grupie 50+3 bita
318 Osnovi telekomunikacija, skripta
zajedno sa 132 bita iz klase I-2 i dodatna 4 bita u niz od 53+132+4=189 bita. Ovakav niz dovodi
se u tzv. konvolucioni koder koji na svom izlazu daje dvostruko vei broj bita, dakle 378.
Konvolucioni koder izraunava dve izlazne vrednosti na osnovu vrednosti svakog bita i prethod-
na etiri ulazna bita. Postupak je veoma sloen i ovde nee biti detaljnije opisan. Ovom nizu do-
daje se 78 bita iz klase II koji se prenose nezatieni. Na taj nain dobija se ram koji sadri 456
bita, sa trajanjem od 20 ms i bitskom brzinom od 22.8 kbit / s .
Sadraj ovog rama jo jednom se modifikuje da bi se govorna poruka maksimalno zatitila u to-
ku prenosa tako to se ram sabere sa tzv. pseudo sluajnim nizom bita koji se izraunava na po-
seban, veoma sloen nain. Algoritam za zatitu razvijen je za potrebe zatite vojnih podataka.
Proizvoai opreme moraju da ugrade ovaj algoritam u svoje ureaje (kako predajnike, tako i
mobilne telefone). Preuzimanje prava na korienje algoritma veoma je ogranieno strogim uslo-
vima za korienje i uvanje algoritma, poto se radi o bezbednosti prenosa podataka u itavoj
GSM mrei.
Dodatna zatita od prislukivanja ostvarena je tako to se ovakav blok ne prenosi u celini nego
podeljen u 8 podblokova od po 57 bita. Ovi podblokovi prenose se u 8 uzastopnih vremenskih
prozoria, tzv. slotova, ili burstova (engl. burst-prasak, kratak period intenzivne aktivnosti, obi-
no se ne prevodi nego koristi u engleskom obliku). Niz sastavljen od 8 slotova ini jedan ram
vremenskog multipleksa, tzv. TDMA ram (engl. TDM-Time division Multiple Access, tj. vi-
estruki pristup sa vremenskom raspodelom).
TDMA ram 0 1 2 3 4 5 6 7
3 57 1 26 1 57 3 8.25
Sb Podaci K "Trening" K Podaci bS "Idle"
sekvenca stanje
0.577 ms
Sb - start sekvenca
bS - stop sekvenca
K - kontrolni bit
Slika 11.7.5. Sadraj TDMA rama (osam slotova) i jednog vremenskog slota (156.25 bita)
Svaki slot sadri 156.25 bita. Meu njima se nalazi 114 bita podataka o govornom signalu,
(obino po jedan podblok iz dva govorna signala), kao i dodatni biti za oznaavanje poetka,
zavretka, kontrolu i prilagoavanje eventualnim kanjenjima signala u prenosu (idle stanje na
slici). Jednostavnim sabiranjem i mnoenjem moe se pokazati da TDMA ram sadri 1250
bitskih intervala. Poto je trajanje TDMA rama 4.615 ms , dalji prenos ostvaruje se sa bitskom
brzinom od 270.833 kbit / s . To izmeu ostalog znai da se govorni signal trajanja 20 ms
prenosi u toku celog TDMA rama, koristei samo jedan od dva podbloka u svakom slotu.
Glava 11. Telekomunikacioni sistemi dananjice 319
Naravno, osam signala, a to znai osam istovremenih veza, sasvim sigurno nije dovoljno da bi
jedna elija funkcionisala na zadovoljavajui nain. Za prenos signala u GSM sistemu rezervisan
je frekvencijski opseg (890 MHz 915 MHz ) za vezu od mobilnog ureaja prema baznoj
stanici i (935 MHz 960 MHz ) od bazne stanice prema mobilnom ureaju. Ovi opsezi
podeljeni su na intervale irine 200 kHz . Takvih intervala ima po 125 u svakom pravcu. Jedan
od tih intervala ne koristi se, a u ostala 124 kanala odreene su centralne uestanosti koje se
nazivaju nosioci. Svakoj eliji u elijskom sistemu dodeljuje se odreeni broj nosilaca, u za-
visnosti od oekivanog saobraaja. Ako na jednom podruju postoji vie operatora (provajdera,
od eng. provide, obezbediti), ukupni broj dostupnih kanala dodatno se smanjuje zbog uvoenja
tzv. zatitnih opsega. Teoretski, maksimalni broj kanala u okviru jedne bazne stanice, odnosno
elije iznosi 124 8 = 996 . Praktino, broj kanala koji se koristi u jednoj eliji znatno je manji.
TDMA ram
red .br. n + 2
4.615 ms
TDMA ram
red .br. n + 1
4.615 ms
TDMA ram vreme
red .br. n
4.615 ms
1 2 3 4 124
kanali po 200 kHz
885 MHz 910 MHz
Postupak koji se sastoji od promene frekvencijskog kanala u svakom uzastopnom TDMA ramu
naziva se frekvencijsko skakanje (engl. Frequency Hoping). Algoritam za promenu frekvencije
neprekidno emituje bazna stanica. Ovim postupkom obezbeuje se potiskivanje neeljenih efeka-
ta koje unosi feding, opisan u ranijim poglavljima, a takoe i poveava zatita prenetog signala
od prislukivanja.
U prenosu digitalnog signala opisanog u prethodnim paragrafima koristi se binarna digitalna fre-
kvencijska modulacija sa indeksom modulacije 0.5 . Ovaj tip modulacije ima osobinu da je an-
velopa signala konstantna, irina spektra je relativno mala i postoji mogunost sinhrone demo-
dulacije. Da bi se spektar modulisanog signala bolje ograniio i smanjio njegov uticaj na okolne
kanale, pre modulacije je primenjen dodatni filtar koji se naziva Gausov NF filtar., pa se modu-
lacija naziva GMSK (GMSK - Gaussian Minimum Shift Keying). Ostvaruje se digitalni protok
od 270.833 kbit / s . Ova modulaciona ema omoguava efikasnije iskorienje spektra od FSK
ili diferencijalne PM i dovoljno dobar imunitet na meukanalsku (engl. cochannel) interferen-
ciju.
Na prijemnoj strani realizuju se inverzni postupci za svaki od koraka u obradi govornog signala.
Primenjeni sistem ima osobinu da u prenos signala unosi kanjenje od najmanje 40 ms . U prak-
si je to kanjenje vee i nalazi se na samoj granici podnoljivosti.
Telekomunikacione mree danas se dele na nekoliko naina. Jedna od esto korienih podela
jeste podela na:
- lokalne mree (LAN, engl. Local-area Networks, obuhvataju objekte);
- gradske mree (MAN, engl. Metropolitan-area Networks, obuhvataju kvartove ili naselja),
- regionalne mree (WAN, engl. Wide-area network, obuhvataju ira podruja) i
- javne mree, tj. mree koje pripadaju telekomunikacionim kompanijama.
Kod nas su najbolje razvijene javne mree, dok pojedine kompanije, univerziteti, dravne usta-
nove, itd. postepeno razvijaju svoje lokalne i druge mree.
SDH (engl. Synchronous Digital Hierarchy, sinhrona digitalna hijerarhija), odnosno SONET u
SAD. SDH standard otvara mogunost za ispunjenje mnogih savremenih zahteva, uz ouvanje
postojee opreme i skoro svih ranijih ulaganja, to je veoma znaajno sa aspekta ekonomske is-
plativosti.
Prve SDH meunarodne preporuke usvojene su 1988. godine. U njima su opisani digitalni pro-
toci, elementi i principi multipleksiranja. SDH mree unele su znaajna poboljanja u komuni-
kacione sisteme.
Veoma vana osobina SDH mree sadrana je u prvoj rei naziva: sinhrone mree. Za dva ili vi-
e signala kae se da su sinhroni ako im se trenuci prelaska sa jednog na drugi signalizacioni
interval podudaraju ili se razlikuju (pomereni su) za konstantni vremenski interval.
Da bi se pravilno shvatio slojeviti komunikacioni sistem, moe se navesti primer koji je relativno
dobro razumljiv iz komunikacije meu ljudima. Pretpostavimo da predsednici jugoslovenske i
panske kompanije treba da razmene dokumenta ili ugovore, a da ni jedan od njih ne govori ni
jedan strani jezik. Svaki od njih e zaposliti prevodioca za engleski jezik jer je engleski jezik
standardni jezik u komunikaciji. Prevedena dokumenta prosleuju se operateru koji ih npr. fak-
som alje preko telekomunikacione mree. Dokumenta po prijemu u drugu kompaniju prelaze
obrnut put od onog na slanju, od faks operatera preko prevodioca do direktora druge kompanije.
Ukoliko je sve uraeno bez greke, dva direktora imaju utisak da direktno komuniciraju na svo-
jim maternjim jezicima. Ni jedan od njih ne mora da zna kako funkcioniu nivoi ispod njega, ve
je dovoljno da se pouzdaju da e predate informacije ispravno stii do suprotne strane. Sa slike
11.8.1. vidi se da pojedini delovi ovih dveju kompanija praktino komuniciraju samo sa odgo-
varajuim delovima druge kompanije, i da u praksi nema potrebe za nekom drugom vrstom ko-
munikacije.
Podela na nivoe ima svoju direktnu analogiju i u softveru i podeli odreenih zadataka koji se es-
to realizuju kao funkcije i procedure. Svaka od funkcija moe se koristiti na vie mesta i njena
interna realizacija nije od znaaja, ve samo njena funkcionalnost.
Prema OSI modelu, struktura svake veze moe se razloiti na sedam nivoa:
Na slici 11.8.2. pokazan je primer komunikacije izmeu dva sistema koji koriste OSI referentni
model. Strelicom je oznaen pravac prenoenja informacije od sistema koji poinje (inicira) ko-
munikaciju do sistema sa kojim se eli uspostaviti komunikacija. Vidimo da se informacije pre-
nose samo izmeu susednih nivoa OSI modela, i da je jedina direktna veza izmeu dva sistema
ostvarena preko fizikog nivoa. Svi ostali nivoi meusobno ostvaruju samo logiku (ili virtuelnu)
tzv. peer-to-peer komunikaciju (na slici je virtuelna komunikacija oznaena isprekidanim
linijama), korienjem nivoa ispod sebe. Kao i u primeru ljudske komunikacije, i ovde se sva-
kom od nivoa protokola ini da komunicira direktno sa odgovarajuim nivoom protokola na
drugom kraju komunikacione veze.
Slika 11.8.2. Komunikacija izmeu dva sistema koji koriste OSI referentni model
Korisnik veze ima direktni dodir samo sa aplikacionim slojem. Ostali slojevi komunikacionog
modela komuniciraju meusobno i prilagoavaju signal tako da se ostvari brz, kvalitetan i sigu-
ran prenos. Detaljan opis slojeva nije predmet ovog udbenika. Ipak, o svakom sloju treba rei
nekoliko rei:
Glava 11. Telekomunikacioni sistemi dananjice 323
7) Aplikacioni nivo, kao nivo sa kojim korisnici imaju direktni dodir, razreava sve aktivnosti na
aplikacionom nivou, tj. na nivou programa sa kojima korisnik radi. Aplikacioni sloj za korisnika
predstavlja npr. program preko kog razmenjuje elektronsku potu, komunicira sa drugim rau-
narima (telnet, FTP), itd.
6) Nivo prezentacije ponekad se naziva i sintaksni nivo. U ovom sloju vri se prevoenje poda-
taka koji se razmenjuju iz formata koji koristi aplikacije u format koji se prenosi kroz mreu.
Ovaj sloj reava probleme kompatibilnosti. Na ovom nivou vri se kompresija i enkripcija poda-
taka.
5) Nivo sesije uspostavlja vezu, upravlja vezom i na kraju vri raskidanje veze izmeu aplikacija.
4) Transportni nivo obezbeuje transparentan (za korisnika nevidljiv, efikasan i neprimetan) pre-
nos podataka izmeu krajnjih ureaja. Na ovom sloju reava se i ispravljanje greaka u prenosu
kao i kontrola protoka informacija. Primeri protokola na ovom nivou jesu TCP i UDP.
3) Mreni nivo vri veliki broj funkcija. Prvenstveno, vri prosleivanje (engl. Switchnig) po-
dataka grupisanih u pakete, usmeravanje-rutiranje (engl. Routing) podataka, formira logike pu-
tanje za prenos podataka, kao i adresiranje, kontrolu saobraaja i zaguenja, itd. Najpoznatiji pro-
tokoli na ovom nivou su X.25, LAPD, IP.
2) Na nivou voda podataka paketi podataka koduju se u bite. Na ovom nivou vri se provera
sinhronizacije rama, protoka i razne druge provere, prvenstveno detekcija i ispravljanje greaka.
1) Fiziki nivo zaduen je za prenos povorke bita, elektrinih impulsa, svetlosnog ili radio signa-
la na elektrinom i mehanikom nivou u mrei. Obezbeuje sve fizike aspekte prenosa podata-
ka u mrei. Primeri protokola na ovom nivou jesu RS-232, RS-449/422/423 i pojedini delovi
X.21.
U tabeli je naveden i nivo STM-0 koji je naknadno definisan i iskljuivo namenjen radio prenosu
digitalnog signala. Uklapanje etiri signala nieg hijerarhijskog nivoa u signal vieg nivoa vri se
ueljavanjem bajt po bajt. Ueljavanje se realizuje tako to se naizmenino, ali uvek istim re-
dosledom, uzima po jedan bajt iz prvog, drugog, treeg i etvrtog signala nieg nivoa. Naravno,
324 Osnovi telekomunikacija, skripta
prenos u realnom vremenu podrazumeva da su elementarni impulsi na viem nivou ili etiri puta
krai, ili imaju neke druge karakteristike koje omoguavaju etiri puta bri prenos.
Mnogi drugi detalji o organizaciji i nainu rada SDH mrea mogu se nai u specijalizovanoj lite-
raturi ili na Internetu.
Pretplatnika petlja
Na kraju treba neto rei i o pojmu i perspektivama pretplatnike petlje. Pod pretplatnikom pet-
ljom podrazumeva se deo telekomunikacione mree koji povezuje pretplatnika sa telefonskom
centralom. Radi se obino o bakarnoj telefonskoj parici duine ne vee od nekoliko kilometara.
Na ulazu signala u telefonsku centralu vri se njegovo filtriranje, tj. frekencijsko ograniavanje
na opseg pribline irine 4 kHz .
Prenos podataka u telefonskoj mrei u poslednjih desetak godina reavan je primenom modema.
Modem je ureaj koji na svom izlazu daje digitalni signal u obliku koji i u vremenskom i u frek-
vencijskom domenu toliko lii na govorni signal da ga sistem za prenos govornog signala moe
pravilno preneti do drugog korisnika, ponekad udaljenog hiljadama kilometara. Dakle, dva mo-
dema komuniciraju kroz sistem za prenos telefonskog signala, kao da je u pitanju prenos govor-
nog signala.
Kod prenosa sa xDSL modemima (x kao univerzalno slovo za raznovrsne oznake koje stoje na
prvom mestu: H, A, S, SH, a DSL je skraenica od engl. Digital Subscriber Loop), veza se ne
ostvaruje izmeu krajnjih korisnika nego izmeu korisnika i drugog kraja njegove pretplatnike
petlje, lociranog obino u telefonskoj centrali. Digitalni signal ne prenosi se kroz telefonsku cen-
tralu i ne dolazi do njegovog frekvencijskog ograniavanja na opseg govornog signala. DSL
modemi na strani pretplatnika i na drugom kraju njegove pretplatnike petlje (u telefonskoj
centrali) komuniciraju tako to razmenjuju signal ija irine spektra moe da bude ak i vie od
1.1 MHz . Bakarna ica ima propusni opseg koji po svojoj irini odgovara za takve potrebe. Ti-
pine bitske brzine prenosa koje se dostiu sa xDSL modemima za potrebe privatnih korisnika sa
jednom telefonskom linijom imaju vrednosti 256, 512, 768 kbit / s , a kompanije mogu da ko-
riste i varijante sa 1 Mbit / s , 4 Mbit / s pa ak i 7 Mbit / s . esto se koriste dve razliite
brzine prenosa: nia za pravac od korisnika prema mrei (engl. upstream) a via za pravac od
mree prema korisniku (engl. downstream).
Poto se kroz isti provodnik prenosi i klasian govorni signal i signal podataka, u centrali se ta
dva signala razdvajaju. Ureaji za razdvajanje signala nazivaju se spliteri (od eng. split, raz-
dvojiti). Govorni signal upuuje se na telefonsku centalu, a signal podataka praktino moe da se
koristi za vezu sa Internetom, sa lokalnom mreom (LAN) sa kojim korisnik radi, ili na neki dru-
gi nain. Za razliku od obinih modema za koje je neophodno uspostavljanje veze, na nain koji
odgovara biranju telefonskog broja, prepoznavanju modema, njihovoj sinhronizaciji, itd., xDSL
modem ima osobinu da je neprekidno ukljuen. Modemi su stalno spremni da prema zahtevu sa
bilo koje strane, poalju ili prime podatke. Brzina prenosa podataka mnogo puta je vea od one
koju obezbeuju najbri klasini modemi, pa ak i i vea od brzine prenosa u ISDN mreama.
Kod nas do kraja 2001. godine telefonske kompanije i internet provajderi ne nude ovu vrstu uslu-
ge, pa detaljniji opis xDSL ureaja, njihovih performansi, postupaka za podeavanje i korienje,
ostavljamo za vreme kada ova vrsta usluge bude dostupna.
Glava 12. Razni zadaci 325
Reenje:
a) FT signala x(t ) ima oblik:
X(f ) = x(t ) e j 2ft dt = e j 2 ( f fc )t dt = ( f f c ) .
c) Da bi y (t ) bio analitiki signal, potrebno je da bude zadovoljen uslov da spektar postoji samo
za f > 0 . Ovaj uslov e biti zadovoljen ako je f c f m > 0 , tj. f c f m > 1. Kada je ovaj
uslov ispunjen, imaginarni deo signala y (t ) jednak je Hilbertovoj transformaciji realnog dela.
a(t ) = U (1 + cos( m t )) i (t ) = m t .
326 Osnovi telekomunikacija, skripta
Reenje:
a) Prvo treba odrediti realni i imaginarni deo signala x(t ) :
U U
p (t ) = a (t ) cos (t ) = + U cos m t + cos 2 m t ;
2 2
U
q (t ) = a (t ) sin (t ) = U sin mt sin 2 mt ;
2
U U
x(t ) = p (t ) + jq (t ) = + U e j mt + e j 2 mt . (1)
2 2
FT signala x(t ) dobija se kao:
U j m t U j 2 m t jt
X(f ) = 2 + U e +
2
e e
dt =
U U
= ( f ) + U ( f + fm ) + ( f + 2 fm ) .
2 2
b) Autokorelacija periodinog kompleksnog signala, periode T , data je izrazom:
T 2
1 U2 j mt U
2
r (t ) = x ( ) x(t + )d =
* 2
+U e + e j 2mt .
T T 2 4 4
3 2
c) Srednja snaga signala je P = r (0) = U . Jednosmerna komponenta i komponenta na ue-
2
stanosti 2 f m imaju jednake snage:
P0 = P2 = U 2 4 ,
2
a komponenta na f m ima snagu P1 = U .
Reenje:
a) FT signala p (t ) moe se odrediti primenom osobine dualnosti. Dobije se sledei izraz:
1
U T f ,
P( f ) = 2T
0 drugde.
Odreivanje Hilbertove transformacije prema definiciji u vremenskom domenu (7.3.13) esto je
veoma sloeno. Meutim, u frekvencijskom domenu, prema (7.3.14), vai jednakost:
Q( f ) = j sign( f ) P( f ) ,
pa se q (t ) najlake odreuje preko IFT funkcije Q ( f ) :
1 1
2T 0 2T
q(t ) = j sign( f ) P( f ) e j 2ft df = UT je j 2ft df + ( j )e j 2ft df =
1 1 0
2T 2T
t t
sin j
U 2T e
= 2T .
2 t
2T
N
x (t ) = a0 + (a k cos(k 0 t ) + bk sin( k 0t ) ), 0 = 2 T .
k =1
T 2
1
e = [x(t ) x (t )]2 dt , bude minimalno.
2
T T 2
Reenje:
Koeficijenti a k i bk , k = 1,.., N predstavljaju prvih N koeficijenata Furijeovog reda x(t ) .
x(t)
E1
-T -T/4 T/4 T t
E2
A t < T 4,
u (t ) =
0 drugde.
Reenje:
a) Poto je signal x(t ) aperiodian, moe se odrediti njegova Furijeova transformacija, u obliku:
X ( f ) = U ( f ) (1 + 2 cos 2fT ) ,
gde je U ( f ) FT signala u (t ) . Ova funkcija odreena je ranije, npr. u zadatku 2.3.2.b), za
/ T = 0.5 .
3 2
b) Energija signala x(t ) iznosi W = A T.
2
b) Odrediti koliki procenat ukupne snage signala prenose jednosmerna komponenta, prvi i drugi
harmonik zajedno.
x(t)
1
. . .
0 T/4 T 5T/4 t
Slika 1. Testerasti signal x(t )
Reenje:
a) Kod signala sa testerastim (ili bilo kojim trougaonim) oblikom koeficijenti FR teko se
izraunavaju jer se primenjuje parcijalna integracija, sa puno koraka.
j ( n +1) jn
1 1 e 2 1 e 2
Dobije se: x0 = , xn = + , n 0.
8 2 n 2
n2
b) Jednosmerna komponenta, prvi i drugi harmonik prenose 91.9 % snage signala.
e j 2f f fg,
H( f ) = f g = 4.1 kHz , = 0.5 ms .
0 f > fg,
Odrediti amplitude i poetne faze svih prostoperiodinih komponenti izlaznog signala v(t ) u
sluajevima:
a) f s = 1 T = 8 kHz ,
b) f s = 1 T = 6 kHz .
u(t) v(t)
H(f)
s(t)
Slika 1. Sistem za odabiranje
330 Osnovi telekomunikacija, skripta
Reenje:
Treba paziti na oznake signala jer se razlikuju od uobiajenih.
a) v(t ) = U [cos 2f m (t ) + cos 3f m (t )] .
b) v(t ) = U [cos 2f m (t ) + 2 cos 3f m (t ) + cos 4f m (t )].
a idealni NF filtar na izlazu ima istu graninu uestanost kao i filtar na ulazu. Odrediti izlazni
signal y (t ) .
U tom cilju, na ulaz nelinearnog sklopa dovodi se signal x(t ) = u KAM (t ) + U cos c t .
a) Odrediti spektar signala y (t ) .
x(t ) y (t )
u1KAM (t )
A PF
fd f g
Slika 1. KAM modulator sa nelinearnim kolom
Reenje:
2
U1 m 2 (t ) Pm
= = 2
,
2
U 2 2
1 + mo m (t ) 1 + mo mP
U1 Pm U1
= , (mo = 1) , = Pm , (mo = 0) .
2 min
U 1 + Pm 2 max
U
Reenje:
Na izlazu se dobija AM 2 BO signal oblika:
H0
ui (t ) = Um0 cos m t cos c t .
3
u (t ) = m1 (t ) cos c t + m2 (t ) sin c t .
a) Odrediti signale na izlazima demodulatora.
b) Ako je m1 (t ) = U cos 1t i m2 (t ) = U cos 2 t , izraunati dozvoljenu vrednost faznog
pomeraja , pa da odnos srednjih snaga korisnog i ometajueg signala na izlazu iz demodula-
tora ne bude manji od 12 dB .
Reenje:
a) u A (t ) = m1 (t ) cos m2 (t ) sin , u B (t ) = m2 (t ) cos m1 (t ) sin .
Ometajui signali imaju snage: P01 = m22 (t ) sin 2 , P02 = m12 (t ) sin 2 .
2 2 1 2 PK 1 1 P
Poto je m1 (t ) = m2 (t ) = U , vae odnosi snaga: = 2 = K2 .
2 P01 tg P02
Glava 12. Razni zadaci 333
P 1
U logaritamskim jedinicama dobija se: 10 log K = 20 log = 20 log(tg ) < 12dB ,
P0 tg
0 0
pa je interval prihvatljivog faznog pomeraja od = 0 do 14 .
Reenje:
Zadatak se reava praktino bez formula i prorauna. Treba uoiti da se AM NBO sinhrona
demodulacija deava u mnoau u liniji sa filtrom C jer samo iza tog mnoaa postoji NF filtar.
Kod ostalih mnoaa okolna konfiguracija ne odgovara sinhronom demodulatoru. Jednostavnim
brojevnim kombinacijama dobijaju se vrednosti koje se trae u tekstu zadatka:
f c = 72 kHz , N = 3 , f CA = f 2 = 28 kHz,
96 68
f CB = f1 = 104 kHz , f CC = + 68 kHz = 82 kHz,
2
f CD = f c = 72 kHz .
334 Osnovi telekomunikacija, skripta
b) = rad .
Reenje:
Amplituda i faza dati su izrazima:
f
sin
fg
H( f ) = , f g = 4 kHz .
f
fg
Ako je uestanost odabiranja f s = 1 T = 10 kHz , napisati analitiki oblik i skicirati spektar
signala na izlazu, v(t ) . Smatra se da je znaajni deo snage signala sadran u opsegu
(0 16 kHz) .
u(t) v(t)
H(f)
s(t)
1 t < , 1
s (t ) = = , u kolu sa slike 1.
0 drugde , 2 f 0
f -- f
d g
s(t) s(t)
Slika 1. Slika 2.
Y( f ) 1
H( f ) = = .
X ( f ) j 2f
a) Odrediti prenosnu karakteristiku integratora sa rastereenjem, za koji je poznato da je zavi-
t
snost izlaznog od ulaznog signala: y (t ) = x( )d .
t T
x(t) y(t)
Integr. sa rast.
snage parazitnih produkata modulacije. Kakav je odnos snaga korisnog signala i parazitnih pro-
dukata ako 0 ?
u (t ) v(t )
fc B f max
2 cos( c t + )
Slika 1. Sinhroni demodulator AM-1BO signala
u (t ) v1 (t ) v(t )
fg
2 cos c t
x(t ) = cos t . Odabiranje se vri periodinom povorkom delta impulsa, periode T . Odre-
2T
diti izlazni signal v(t ) ako je f g = 2 T .
x(t ) y (t ) u (t ) v(t )
2
y = 2 x
fg
(t kT )
Slika 1. Odabiranje sa nelinearnim sistemom
338 Osnovi telekomunikacija, skripta
Literatura
1. I. Stojanovi, Osnovi telekomunikacija, Graevinska knjiga, Beograd, 1977.
5. B. Lahti, Modern Digital and Analog Communication Systems, Oxford University Press,
1998.
Indeks pojmova
alfabet 5 fazor modulisanog signala 158, 217, 295
aliasing vidi preklapanje fazor nosioca 157
spektara fazor uma 138
AM demodulatori 180 FIR filtar 96
AM modulatori 177 frekvencijska modulacija 154
AM-1BO 167, 173 Frekvencijski multipleks 185
AM-2BO 167 FSK 292, 294
AM-NBO 167, 174 Furijeov red 18
amplitudske modulacije 154, 167 Furijeova transformacija 25
analitiki signal 159 Furijeova transformacija
analogni signal 16 diskretnih signala 62
ansambl 34 Gibsov fenomen 23
Armstrongov modulator 223, 224, 244 greka kvantizacije 114
ASK 292, 293 GSM sistem vidi: mobilna
autokorelacija 24, 30 telefonija
automatska kontrola Hafmanovo kodovanje 121
pojaanja (AGC) 129 harmonijska izoblienja 126
Beselove funkcije 219 Hijerarhijski nivoi SDH 323
binarni mod 282 Hilbertova transformacija 159, 180
broj kvantizacionih nivoa 114 IAM 262
Brza Furijeova idealan prenos 68
transformacija 64 idealni filtri 69
decibel 9 IIR filtar 96
deemfazis 187, 235, 255 Impulsna kodna modulacija
delta impuls 27 (IKM) 122
detektor anvelope 181, 204 impulsne modulacije 260
diferencijalna demodulacija 228 impulsni nosilac 154, 260
diferencne jednaine 95 indeks modulacije 170, 217
digitalizacija signala 98 indirektni demodulatori 226
digitalni filtri 93 indirektni modulatori 222
digitalni prenos 279 informacija 5
digitalni protok 281 intermodulaciona
digitalni signal 16 izoblienja 127
dijagram oka 287 intersimbolska interferencija 285
diskretizovani signal 99 inverzija signala 15
Diskretna Furijeova IPM 263
transformacija 63 ISDN 306
diskretne analogne ITM 263
modulacije 292 izbijanje 203
diskretni signal 16 izoblienja u prenosu
diskretni sistemi 91 signala 123
diskriminator uestanosti 227 KAM 167, 170
DPSK 293 kapacitet kanala 298
dualnost 29 Karsonov obrazac 220
ekspandor 117 kernel 20
ekvalizacija 286 kodna re 98
elementarni impulsi 280 kodovanje 98, 120, 130
energija signala 12 koliina informacija 6
entropija signala 6 kompleksni signal 20, 156
entropijsko kodovanje 121 kompresor 116
Euklidsko rastojanje 288 konstelacije 296
fazna modulacija 154 konvolucija 25
fazna petlja (PLL) 229 korelacija 24, 30
340 Osnovi telekomunikacija, skripta