BalkanDownload.

org
ODABRANA DJELA GEORGEA ORWELLA

Naslov izvornika
GEORGE ORWELL
DOWN AND OUT IN PARIS AND LONDON
Published by arrangement with Harcourt, Brace & Company
Berkeley Edition, August, 1959
Copyright the Estate of the late Sonia Brownell Orwell
Prijevod
MAJA NOVOSELI

Odgovorni urednik
DRAGAN MILKOVI
Glavni urednik
ZDRAVKO IDOVEC

2
GEORGE ORWELL
NITKO I NITA
U PARIZU I
LONDONU

3
O kako bolno ee bijeda!
CHAUCER

4
 George Orwell

Rue du Coq dOr, Pariz, sedam ujutro. S ulice dopire niz bijesnih, grlenih urlika.
Madame Monce, koja dri mali hotel prekoputa moga, izala je na ulicu da se obrati
stanarki s treeg kata. Bose noge zatakla je u drvene klompe, a sijeda joj kosa pada
oko lica.
Madame Monce: - Salope!Salope! Koliko puta sam vam govorila da ne gnjeite
stjenice na tapetama? Mislite da ste kupila hotel, ha? Zato ih ne bacate kroz prozo
ao i svi ostali? Putain! Salope!
ena s treeg kata: - Vache!{1}
Zatim slijedi itav zbor razliitih povika, posvuda se s treskom otvaraju prozori i
la ulice pridruuje se svai. Deset minuta kasnije svi su naglo utihnuli, jer je proja-
hala konjika eta i ljudi su se prestali derati da bi ih gledali.
Skicirao sam ovaj prizor kako bih doarao bar neto od duha Rue du Coq dOr.
je da su svae bile jedino to se tu dogaalo - ali ipak, rijetko bi nam proteklo jutro
z barem jednog ispada ove vrste. Svae, oajniki krikovi ulinih prodavaa, graja
djece to se nabacuju korom narane po kaldrmi, nou glasno pjevanje i kiselkasti
vonj kola sa smeem sainjavali su ugoaj ulice.
Bila je to vrlo uska ulica - gudure visokih, gubavih kua to su se nakosile jedna
ema drugoj u udnovatim pozama, kao da su zamrznute u trenutku kad su se poe-
le ruiti. Sve su zgrade bile hoteli, krcati do krova stanarima, uglavnom Poljacima,
Arapima i Talijanima. U podnoju hotela smjestili su se maleni bistroi, gdje se
ovjek mogao napiti za iznos u vrijednosti od jednog ilinga. Subotom uveer valjda
treina mukog stanovnitva kvarta bila je pijana. Izbijale su tunjave radi ena, a
Arapi nadniari, koji su stanovali u najjeftinijim hotelima, obino su imali neke ta-
nstvene meusobne obraune, te su ih povremeno rjeavali stolicama, a katkad i re-
volverima. Nou su policajci prolazili ulicom iskljuivo po dvojica zajedno. Bila je
to prilino sumnjiva ulica. A opet, usred buke i prljavtine ivjeli su obini, pristojni
francuski trgovci, pekari, pralje i slini, koji su se drali za sebe i tiho gomilali male
imutke. Sve u svemu, tipini pariki slum.
Hotel u kojem sam stanovao zvao se Htel des Trois Moineaux. Bio je to mrani,

5
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

klimavi kokoinjac, drvenim pregradama razdijeljen na etrdeset soba. Sobe su , bile

male i pune okorjele prljavtine, jer nije bilo sobarice, a Madame F., patronne, nije
imala vremena da mete. Zidove, tanke poput iverice, prekrivale su naslage i naslage
ruiastih tapeta koje su se odljepljivale od zida, a pod njima su se ugnijezdile bez-
ojne stjenice. Stropom su itavog dana marirale kolone nalik na ete vojnika, a po
noi su se stjenice sputale, potpuno izgladnjele, pa je ovjek morao svaki as ustaja-
ti iz kreveta i nemilosrdno ih desetkovati. Kad bi stjenice postale prevelika poast,
lili bismo sumpor tako da se sve presele u susjednu sobu; zauzvrat, susjed bi zapa-
lio sumpor u svojoj sobi, pa otjerao sve stjenice natrag gdje su i bile. Hotel je bio
ljav, ali vladala je ugodna, domaa atmosfera, jer su Madame F. i njen mu bili do-
i ljudi. Stanarine za sobe kretale su se od trideset do pedeset franaka tjedno. Sta-
novnitvo hotela brzo se mijenjalo; uglavnom su to bili stranci koji bi se pojavili bez
tljage, ostali tjedan dana, a onda ponovno nestali. Bilo ih je svih zanata - postolara,
zidara, klesara, nadniara, studenata, prostitutki, sakupljaa starih krpa. Neki od njih
li su nevjerojatno siromani. U jednoj od tavanskih soba stanovao je student iz Bu-
garske koji je izraivao naroitu vrst cipela za ameriko trite. Od est do dvanaest
sjedio je na krevetu, nainio est pari cipela i zaradio trideset i pet franaka; u preosta-
lo vrijeme pohaao je predavanja na Sorbonni. Studirao je za Crkvu i otvorene te-
oloke knjige leale su licem nadolje na podu prekrivenom konim odrescima. U
drugoj sobi stanovala je Ruskinja sa sinom, koji se predstavljao kao umjetnik. Majka
radila esnaest sati na dan, krpala je arape za dvadesetpet centimea po paru, dok
sin, lijepo odjeven, besposliario po kafiima na Montparnasseu. Jedna soba bila
iznajmljena dvojici razliitih stanara, jednom koji je radio po danu i drugom koji
radio po noi. U jednoj sobi neki je udovac spavao u istom krevetu s dvije odrasle
keri, obje suiave.
hotelu su ivjeli brojni udaci. Pariki su slumovi pravo okupljalite za osobe-
njake svih vrsta - za ljude koji su upali u samotniku, suludu koloteinu i ve su digli
ruke od toga da se trude ivjeti normalnim, pristojnim ivotom. Siromatvo ih oslo-
a od uobiajenih stega ponaanja, ba kao to novac oslobaa ljude od rada. Neki
stanari naeg hotela ivjeli su tako neobino da se to jedva moe rijeima opisati.
Na primjer, Rougierovi, dronjavi, patuljasti par staria koji su se bavili neobi-
nim zanatom. Prodavali su razglednice na bulevaru St. Michel. Zanimljivo je da su
razglednice prodavali u zapeaenim zamotuljcima kao da su pornografske, a zapra-
vo su to bile fotografije dvoraca na Loiri; kupci to ne bi otkrili dok nije ve bilo pre-
kasno i, dakako, nitko se nikad nije alio. Rougierovi su zaraivali oko sto franaka
tjedno i, tedljivo raspolaui novcem, uspijevali su uvijek biti napola pijani i napola
izgladnjeli. U njihovoj je sobi vladala takva prljavtina da se smrad irio sve do kata
ispod. Prema rijeima Madame F., nijedan od Rougierovih nije sa sebe svukao odje-
u ve pune etiri godine.

6
 George Orwell

Zatim Henri, koji je radio u gradskoj kanalizaciji. Bio je to visok, sjetan ovje
ovrave kose, pomalo romantinog izgleda u visokim izmama to ih nose radnici
kanalizacije. Henri je bio osobit po tome to, osim radi posla, nije govorio doslovce
danima. Samo godinu dana ranije radio je kao ofer, imao je dobro mjesto i stavljao
novac na stranu. Onda se zaljubio, a kad ga je djevojka odbila, izgubio je vlast nad
sobom i udario je. im je dobila batina, djevojka se oajniki zaljubila u Henrija,
tnaest dana ivjeli su zajedno i spiskali tisuu franaka Henrijeve uteevine. Onda
ga je djevojka prevarila; Henri joj je zario no u mii na ruci i otiao u zatvor na
est mjeseci. im je primila ubod noem, djevojka se zaljubila u Henrija vie nego
ikad, pa su se njih dvoje pomirili i dogovorili da e, kad Henri izae iz zatvora, kupi-
ti taksi, vjenati se i smiriti. Ali petnaest dana kasnije djevojka ga je opet prevarila, a
kad je Henri izaao iz zatvora, ekala je dijete. Henri je vie nije ranjavao noem.
Podigao je svu svoju uteevinu i poeo piti; pijanka je zavrila s mjesec dana zatvo-
ra, a poslije toga zaposlio se u gradskoj kanalizaciji. Nita nije moglo navesti Henrija
da progovori. Ako bi ga tko upitao zato radi u kanalizaciji, nije odgovarao, samo bi
ekriio ruke kao da su mu vezane lisicama i trznuo glavom prema jugu, u smjeru
zatvora. Nesrea kao da ga je u jednom danu pretvorila u poluidiota.
Zatim R., Englez koji je est mjeseci godinje ivio u Putneyu s roditeljima, a est
mjeseci u Francuskoj. U vrijeme to ga je provodio u Francuskoj pio je etiri litre
vina na dan, a subotom est; jednom je otputovao ak na Azorske otoke jer je vino
tamo jeftinije nego bilo gdje u Evropi. Bio je to blag, krotak ovjek, nikad buan, ni-
kad svadljiv, ali nikad ni trijezan. Leao je u krevetu do podneva, a od podneva do
noi sjedio je u svom kutku u bistrou i sustavno se nalijevao. Dok je pio priao je
ofinjenim, enskastim glasom o stilskom namjetaju. Osim mene, R. je bio jedini
Englez u kvartu.
ivjelo je tu jo mnotvo ljudi, jednako osobenjakim ivotom kao i ovi: monsi-
eur Jules, Rumunj koji je imao stakleno oko, ali to nije htio priznati; Furex, kameno-
rezac iz Limousina; krtac Roucolle - on je, meutim, umro prije mog vremena; stari
Laurent, trgovac krpama, koji je svoj potpis prepisivao s komadia papira to ga je
uvijek nosio u depu. Bilo bi zabavno napisali neke od njihovih biografija, kad bi
ovjek imao vremena. Htio bih opisati stanovnike naeg kvarta; ne kao puke za-
nimljive primjerke, ve zato to su svi oni dio prie. Piem o siromatvu, a prvi
susret s neimatinom doivio sam u ovom slumu. Slum, prljavtina i udne ljudske
sudbine posluili su mi prvo kao predmetna obuka u siromatvu, a zatim kao pozadi-
na za moje vlastite doivljaje. Stoga i pokuavam nekako doarati kako se tamo
ivjelo.

7
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

II

ivot u kvartu. Na primjer, na bistro, u prizemlju Htela des Trois Moineaux. Si-
uni sobiak s podom , poploenim opekama, napola pod zemljom, s vinom umrlja-
nim stolovima i fotografijom sprovoda na kojoj pie Credit est mort; radnici opa-
sani crvenim alovima koji reu kobasicu velikim noem; Madame F., velianstvena
seljanka iz Auvergne s licem tvrdoglave krave, koja itavog dana pije malagu, za
eludac; partije kocaka u apritif', pjesme o Les Fraises et Les Framboises{2}, i o
Madelon, koja je rekla, Comment pouser un soldat, moi qui aime tout le rgiment?
{3}
i ljubakanje na oigled svih. Pola hotela susretalo se naveer u bistrou. Volio bih
da u Londonu postoji ma i upola tako vesela krma.
U bistrou su se uli udnovati razgovori. Kao primjer predstavljam vam Charlieja,
dnog od mjesnih zanimljivosti, dok pria.
Charlie je bio mladac iz dobre obitelji, solidnog obrazovanja, koji je pobjegao od
kue i ivio od povremenih novanih poiljaka to su mu ih slali roditelji. Zamislite
ga; vrlo ruiast i mlad, svjeih obraza i meke, smee kose kao kakav dobri djearac,
usana rumenih i vlanih poput treanja. Noge su mu sitne, ruke abnormalno kratke, s
micama na nadlanicama kao u dojeneta. Dok govori, plee i pocupkuje, rekao bi
ovjek, odvie je sretan i pun ivota da bi se mogao i na trenutak umiriti. Sad je tri
slijepodne, i u bistrou nema nikoga osim Madame F. i jednog ili dvojice neza-
slenih; ali Charlieju je sasvim svejedno s kim razgovara, dokle god moe govoriti
o sebi. Deklamira poput govornika na barikadama, kotrlja rijei preko jezika i mlata-
ra kratkim ruicama. Sitne, gotovo prasee oice blistaju od oduevljenja. Tko zna
zato, u meni se budi duboka odvratnost dok ga gledam.
Govori o ljubavi, svojoj omiljenoj temi.
- Ah, lamour, lamour! Ah, que les femmes mont tu! Avaj, messieurs et dames,
ene su me upropastile, upropastile iza svake nade. U svojoj dvadeset drugoj godini
sam istroen, iscijeen. Ali to sam sve nauio, u kakve sam sve ponore mudrosti
zaronio! Kako je divno stei istinsku mudrost, postati u najviem smislu rijei civili-
ziran ovjek, postati raffin, vicieux - itd, itd.
- Messieurs et dames, nekako ste tuni. Ah, mais la vie est belle, ne smijete biti

8
 George Orwell

tuni. Budite veseli, preklinjem vas!

Napunite ae samoskim vinom

O tome neemo misliti!

- Ah, que la vie est belle! Sluajte, messieurs et dames, iz dubine svog bogatog
iskustva priat u vam o ljubavi. Objasnit u vam to zapravo znai ljubav, to je
ava osjeajnost, vii, profinjeniji uitak, poznat samo civiliziranim ljudima. Priat
u vam o najsretnijem danu svog ivota. Avaj, prolo je vrijeme kad sam mogao do-
ivjeti takvu sreu. Zauvijek je prolo, nema vie mogunosti, pa ak ni elje. ujte,
dakle. Desilo se to prije dvije godine; moj je brat doputovao u Pariz - on je pravnik -
i roditelji su mu zapovjedili da me nae i odvede na veeru. Mi se ne podnosimo,
moj brat i ja, ali nismo htjeli biti neposluni prema roditeljima. Veerali smo, za ve-
erom se on napio kao uskija od tri boce bordeauxa. Odveo sam ga natrag u hotel,
usput sam kupio bocu konjaka i kad smo stigli, natjerao sam ga da popije punu au,
rekavi mu da e se od toga otrijezniti. Iskapio je au i smjesta se sruio kao da ima
napad, mrtav pijan. Podigao sam ga i posjeo leima uz krevet; onda sam mu pretra-
io depove. Naao sam tisuu sto franaka i s tim strao niz stepenice, uskoio u
taksi i pobjegao. Brat nije znao moju adresu - u to sam bio siguran.
- Kamo e ovjek kad ima novaca? U bordel, naravno. Ali ne mislite valjda da bih
tratio vrijeme na neki prostaki razvrat dobar samo za nadniare? Do vraga, ipak
sam ja civiliziran ovjek! Bio sam izbirljiv, pun prohtjeva, razumijete, s tisuu frana-
ka u depu. Dola je pono prije nego to sam naao ono to sam traio. Naletio sam
na vrlo elegantnog momka od oko osamnaest godina, en smoking, kose podiane
lamricaine, i porazgovarali smo u jednom mirnom bistrou podalje od bulevara.
Dobro smo se razumjeli, taj momak i ja. Priali smo o ovome i onome, i pretresali
kako bi se ovjek mogao razonoditi. Ubrzo smo zajedno uzeli taksi i odvezli se.
- Taksi je stao u uskoj, osamljenoj uliici gdje je na uglu gorjela samo jedna
inska svjetiljka. Na ploniku su svjetlucale tamne lokve. Du jedne strane ulice
otezao se visoki, goli zid samostana. Moj vodi poveo me do visoke, trone zgrade
s kapcima na prozorima i nekoliko puta zakucao na vrata. Ubrzo smo uli korake i
zveket brave, i vrata su se otkrinula. U prorezu se pokazala ruka; krupna, iskrivljena
ruka koja nam je turila dlan pod nos, zahtijevajui novac.
- Moj vodi gurnuo je nogu izmeu vrata i praga. Koliko traite? rekao je.
- Tisuu franaka, rekao je enski glas. Smjesta platite ili ne moete ui.
- Poloio sam tisuu franaka u ruku, a preostalih stotinu dao vodiu: zaelio mi je
laku no i ostavio me, uo sam kako unutra netko naglas broji novanice, a onda se
molila mrava, stara vrana u crnoj haljini i sumnjiavo me odmjerila prije no to
9
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

me pustila da uem. Unutra je bilo vrlo mrano: nisam vidio nita do jarkog plinskog
zica to je osvjetljavao komad obukanog zida, dok su sve drugo zastirale duboke
sjenke. Mirisalo je na takore i prainu. Bez rijei starica je pripalila svijeu na
inskoj lampi, a zatim odepesala poploanim hodnikom do vrha kamenih stepeni-
ca.
Voil! rekla je, spustite se u podrum i radite to god hoete. Ja nita ne vidim,
nita ne ujem, nita ne znam. Slobodni ste, jasno? - potpuno slobodni.
Ha, messieurs, moram li vam opisivati forcment,{4} i sami to znate - taj drhtaj,
napola strave, a napola radosti, koji prome ovjeka u takvom trenutku? Oduljao
sam se dolje, opipavajui put; uo sam vlastiti dah i struganje svojih cipela po podu,
inae je vladala tiina. Na dnu stepenica rukom sam napipao prekida. Kad sam ga
okrenuo, velika, elektrina svjetiljka s dvanaest crvenih kugli preplavila je podrum
crvenim svjetlom. I gle, nisam bio u podrumu, ve u spavaoj sobi, velikoj, bogatoj,
napadno namjetenoj spavaoj sobi, obojenoj crveno od vrha do dna. Zamislite to,
messieurs et dames! Crveni sag na podu, crvene tapete na zidovima, crveni barun na
stolicama, ak i strop crven; posvuda crveno tako da pali oi. Bila je to teka, za-
guljiva boja, kao da svjetlo prodire kroz posude s krvlju. Uz suprotni zid stajao je
golemi, etvrtasti krevet s pokrivaima crvenim kao i sve ostalo, a na njemu je leala
djevojka u haljinici od crvenog baruna. Kad me spazila, zgurila se i pokuala prevu-
i prekratku haljinu preko koljena.
- Zastao sam kraj vrata. Doi ovamo, pilence, pozvao sam je.
- Ona je zajecala od straha. U jednom skoku naao sam se kraj kreveta; pokuala
mi je umai, ali ja sam je zgrabio za vrat - ovako, vidite? - i stisnuo! Otimala se, po-
ela moliti za milost, ali ja sam je vrsto drao, na silu joj zabacio glavu i zagledao
j se u lice. Bilo joj je moda dvadeset godina; imala je iroko, tupo lice glupog dje-
teta, ali premazano debelim slojem boje i pudera, a u plavim, glupim oima, to su
sjale pod crvenim svjetlom, nazirao se onaj preneraeni, izoblieni pogled koji se ne
via nigdje osim u oima tih ena. Nedvojbeno kakva seljanica koju su roditelji
odali u roblje.
- Bez ijedne rijei povukao sam je s kreveta i bacio na pod. A onda sam se oborio
na nju poput tigra! Ah, uitak, neusporedivi zanos tog prvog puta! Eto, messieurs e
ames, to vam hou pokazati; voil lamour! To je prava ljubav, jedino na svijetu
oko ega se vrijedi pomuiti; u usporedbi s tim sva vaa umjetnost i ideali, sve vae
filozofije i vjere, sve velike rijei i uzvieni stavovi, sve blijedi i postaje jalovo poput
pela. Kad ovjek doivi ljubav - pravu ljubav - to mu jo na svijetu moe pruiti
vie do puke sjenke uitka?
- Opet sam stao navaljivati svaki put sve ee i ee. Ponovo je pokuavala po-
ei; iznova je molila za milost, ali ja sam joj se samo smijao.

10
 George Orwell

Milost! rekao sam. Misli li da sam doao ovamo da budem milostiv? Misli
da sam platio tisuu franaka za to? Kunem vam se, messieurs et dames, da nema
onih glupih zakona koji nas liavaju slobode, bio bih je tog asa ubio.
- Ah, kako je vritala, kakve je gorke krike isputala u mukama. Ali nikog nije
lo da ih uje; tamo dolje, pod ulicama Pariza, bili smo sigurni kao u srcu piramide.
Suze su joj tekle niz lice i sapirale puder u dugim, prljavim mrljama. Ah, sve je to
otilo u nepovrat! Za vas, messieurs et dames, koji niste gajili profinjena ljubavna
ustva, za vas je takav uitak gotovo nezamisliv. A ni ja, sad kad je mladost prola -
ah, mladost! - nikad vie neu tako neto lijepo doivjeti. S tim je gotovo.
- Ah da, gotovo je - otilo zauvijek. Ah, kako je bijedna, kako kratka ljudska ra-
dost, puna razoaranja! Jer u zbilji - car en ralit, koliko traje vrhunac ljubavi?
ta, trenutak, moda sekundu. Sekunda ekstaze, a poslije toga - prah, pepeo, nita-
vilo.
- I tako sam, samo za trenutak, dosegao najveu sreu, najuzvieniji i najprofinje-
niji osjeaj to ga moe dosei ljudsko bie. I u istom asu to je svrilo, i ostalo mi je
- to? Svu divlju estinu, svu strast razbacao sam poput ruinih latica. Poslije toga
obuzela me hladnoa i umor, i ispunilo uzaludno kajanje; tako mi se sve zgadilo, da
sam ak osjetio i neto nalik saaljenju za djevojku koja je plakala na podu. Nije li
odvratno to moramo podlei tako groznim osjeajima? Nisam vie ni pogledao dje-
vojku; jedina mi je misao bila da odem odande. Pohitao sam stepenicama iz podruma
i izaao na ulicu. Bilo je mrano i ledeno hladno, ulice su bile prazne, plonik je pod
tama uplje i samotno odjekivao. Potroio sam sav novac, nisam ak imao ni za
taksi. Pjeke sam se sam vratio u svoju hladnu, osamljeniku sobu.
- Ali eto, messieurs et dames, to je ono to sam vam obeao ispriati. To je Lju-
v. To je bio najsretniji dan mog ivota.
Zanimljiv primjerak, Charlie. Opisujem ga samo da bih pokazao kakvim je razno-
likim karakterima obilovala etvrt Coq dOr.

11
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

III

U etvrti Coq dOr ivio sam oko godinu i po. Jednog dana, u ljeto, ustanovio
sam da mi je preostalo jo samo etiristopedeset franaka, a osim toga nita do tride-
set i est franaka tjedno, koliko sam zaraivao dajui satove engleskog. Do tada ni-
sam razmiljao o budunosti, ali sad sam uvidio da smjesta moram neto poduzeti.
Odluio sam da ponem traiti posao i - kako se pokazalo, sreom - iz pre-
dostronosri platio dvjesto franaka za mjesec dana stanarine unaprijed. S preostalih
dvjestopedeset franaka, uz satove engleskog, mogao sam ivjeti mjesec dana, a za to
vrijeme u po svoj prilici nai posao. Namjeravao sam se zaposliti kao vodi u ne-
kom turistikom drutvu, ili moda kao tuma. Meutim, u tome me omela nesretna
zgoda.
Jednog dana u hotelu se pojavio mladi Talijan koji se predstavio kao kompozitor.
Bilo je razmjerno teko odrediti ga kao osobu, jer je nosio zaliske, koji su znak ili
ulinog huligana ili intelektualca, i nitko nije tono znao u koju da ga kategoriju
svrsta. Madame F. nije se svidio njegov izgled i primorala ga je da plati za tjedan
dana unaprijed. Talijan je platio stanarinu i proboravio u hotelu est dana. Za to vrije-
me uspio je izraditi duplikate pojedinih kljueva, i posljednje noi opljakao je dese-
tak soba, ukljuivi i moju. Sreom, nije pronaao novac koji sam drao po depovi-
ma, tako da nisam ostao posve bez pare. Ostalo mi je samo etrdesetsedam franaka -
dakle, sedam ilinga i deset penija.
To je okonalo moje planove da traim posao. Sad sam morao ivjeti s otprilike
est franaka dnevno, i otpoetka bilo je to prenaporno da bih mogao misliti o bilo
emu drugome. Tad sam po prvi put iskusio bijedu - jer est franaka dnevno, premda
nije ba prava bijeda, na samoj je granici, est franaka je jedan iling, a u Parizu se
moe ivjeti s jednim ilingom dnevno, ako ovjek zna kako. Ali je to sloen posao.
Sve u svemu, prvi susret s bijedom vrlo je zanimljiv. Toliko si mislio o bijedi - to
neto ega si se itav ivot pribojavao, neto za to si znao da e te prije ili kasnije
zadesiti; a sve je potpuno drugaije i prozaino. Mislio si da e sve biti vrlo jed-
nostavno; sve je neobino zamreno. Mislio si da e biti strano; naprosto je muno i
dosadno. Prvo otkriva prizemnost bijede; sredstva kojima te prisiljava da se dovija,
kompliciranu krtost, ivot na korici kruha.
12
 George Orwell

Otkriva, na primjer, tajnovitost povezanu s bijedom. Jednim udarcem spao si na

ihode od est franaka dnevno. Ali, dakako, to se ne usuuje priznati - mora se
etvarati da ivi kao i obino. Na samom poetku upetlja se u mreu lai, a ak i s
laima jedva moe izai na kraj. Vie ne alje rublje u praonicu, a pralja te
esretne na ulici i pita te zato; ti neto promrmrlja, a ona, budui da misli kako
rublje alje nekom drugom, postaje tvoj neprijatelj za itav ivot. Trafikant te
neprestano ispituje zato si smanjio puenje. Htio bi odgovoriti na neka pisma, ali ne
moe, jer su marke preskupe. A onda obroci - obroci ti zadaju najvie glavobolje.
Svaki dan u vrijeme objeda izlazi, navodno u restoran, i jedan sat besposliari u
Luksemburkom parku promatrajui golubove. Poslije krijumari hranu kui u de-
vima. Hrani se kruhom i margarinom, ili kruhom i vinom, a lai ti propisuju ak i
koju e vrstu hrane nabavljati. Mora kupovati raeni kruh umjesto obinog, jer je
raeni kruh, premda skuplji, okrugao i moe ga prokrijumariti u depu. Zbog toga
trati jedan franak dnevno. Katkad, kako bi odrao privid, mora potroiti ezdeset
centima na pie, i odgovarajuu svotu zakinuti na hrani. Posteljina ti je prljava, po-
nestaje ti sapuna i ileta. Morao bi se podiati, i pokuava to obaviti sam, s tako je-
zivim posljedicama da najzad ipak mora otii brijau i potroiti iznos za hranu za je-
dan dan. itavog dana lae, a to su skupe lai.
Otkriva kako uope ne moe sa sigurnou raunati na svojih est franaka na
dan. Dogaaju se grozne katastrofe zbog kojih ostaje bez hrane. Potroio si posljed-
njih osamdeset centimes na pola litre mlijeka, i sad ga kuha na piritijeri. Dok mlije-
ko kuha, stjenica ti stri niz ruku; kvrcne stjenicu noktom i ona padne, plop! ravno u
mlijeko. Ne preostaje ti drugo nego da prolije mlijeko i ostane bez veere.
Ode kod pekara da kupi pola kilograma kruha, i eka da pomonica odree
la kilograma za drugog kupca. Nespretna je i odsjekla je vie od pola kile. -
rdon, monsieur - kae ona - ne smeta ako kota dva soua vie? - Pola kilograma
kruha stoji jedan franak, a ti ima na dlaku franak. Kad pomisli kako bi i tebe mogla
zatraiti da plati dva soua vie, bjei u stravi. Mora proi nekoliko sati prije nego
se ponovno odvai u pekaru.
Ode u trgovinu da za jedan franak kupi kilogram krumpira. Ali franak je u
sitnom, a meu sitniem je belgijski novi i trgovac ga nee primiri. Pokunjeno se
odulja iz duana i vie se tamo nikad ne usudi pokazati.
Zalutao si u pristojnu etvrt, i vidi da nailazi neki tvoj dobrostojei prijatelj. Da
ga izbjegao, zaleti se u najblii kafi. Kad si ve u kafiu, mora neto naruiti,
spiska posljednjih pedeset centimea na alicu crne kave u kojoj pliva mrtva
muha. Ovakve katastrofe mogu se slobodno pomnoiti sa sto. One tvore samo dio
svega onoga to se dogaa kad si siromaan.
Otkriva kako je to biti gladan. S kruhom i margarinom u elucu, izlazi i gleda

13
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

izloge. Posvuda hrana koja te vrijea, u golemim, rastronim hrpama: itave mrtve
svinje, koare vruih hljebova, veliki, uti komadi maslaca, lanci kobasica, brda
krumpira, golemi sirovi nalik mlinskom rvnju. Pred tolikom hranom obuzme te cen-
dravo samosaaljenje. Odlui da e ugrabiti jedan hljeb i progutati ga prije nego
to te uhvate; pa odustane, od puke trte.
Upoznaje dosadu koja je neodvojiva od bijede; trenutke kad nema to raditi, a
dui da si neishranjen, nita te niti ne zanima. Lei na krevetu po pola dana i osje-
a se kao jeune squelette{5} iz Baudelairove pjesme. Samo te hrana moe podii.
Otkriva da ovjek koji samo tjedan dana ivi na kruhu i margarinu vie nije ovjek,
ve samo eludac s nekoliko pomonih organa.
Uglavnom - moglo bi se jo opisivati, ali sve je dalje u istom stilu - to je ivot na
est franaka dnevno. Tisue ljudi u Parizu ivi tako - siromani umjetnici i studenti,
ostitutke kad im se ne posrei, nezaposleni svih vrsta. To je, tako rei, predgrae
jede.
Ovako sam nastavio ivjeti sljedea tri tjedna. etrdesetsedam franaka ubrzo je
otilo, i morao sam spajati kraj s krajem s tridesetest franaka tjedno od satova
engleskog. Budui da nisam imao iskustva, nespretno sam raspolagao novcem, i
katkad bih morao izgurati itav dan bez hrane. Kad bi do toga dolo, obino bih pro-
dao neto odjee, koju sam kriom iznosio iz hotela u malenim zamotuljcima i nosio
u duan rabljene robe u Rue de la Montagne St. Genevive. Trgovac je bio crveno-
kosi idov, izrazito neugodan ovjek, koji bi potpuno pomahnitao od bijesa im bi
spazio muteriju. Po njegovom ponaanju ovjek bi pomislio da mu nanosimo kakvu
nepravdu time to dolazimo. Merde! - derao se. - Opet vi! to mislite, to je ovo?
Kuhinja za siromahe? - I plaao je nevjerojatno niske cijene. Za eir koji sam kupio
za dvadesetpet ilinga i jedva ga nosio, dao mi je pet franaka; za dobar par cipela, pet
franaka; za koulje franak po komadu. Uvijek mu je bilo drae neto zamijeniti, nego
kupiti, i sluio se podvalom: tutnuo bi ti neki beskorisni predmet u ruku, a onda se
etvarao da si to prihvatio. Jednom sam vidio kako je uzeo dobar ogrta od neke
starice, dao joj dvije bijele biljarske lopte, a onda je brebolje izgurao iz duana prije
nego to se mogla pobuniti. Bilo bi pravo zadovoljstvo naravnati idovu nos, da je
ovjek mogao to sebi priutiti.
Ta tri tjedna protekla su muno i neudobno, a oito mi se pisalo jo gore, jer se
iio rok da platim stanarinu. Ipak, sve u svemu, nije bilo ni izdaleka onako gadno
kao to sam oekivao. Jer, kad ovjek zapadne u neimatinu, doe do jedne spoznaje
koja pretee nad ostalima. Otkrije dosadu, gnjavau zbog trica i nagovjetaje gladi,
ali otkrije i vanu osobinu bijede koja sve iskupljuje: injenicu da ona ponitava bu-
dunost. Unutar stanovitih granica, uistinu je tono da to manje novca ima, to te
manje more brige. Kad ima sto franka, ne moe se oteti kukavnim strahovanjima.
Kad ima samo tri franka, potpuno si ravnoduan; jer tri franka e te hraniti do sutra,
14
 George Orwell

a dalje od toga ne moe ni misliti. Dosadno ti je, ali se ne boji. Neodreeno misli -
Za dan ili dva u gladovati - strano, nije li tako? - A onda um odluta na druge teme.
Dijeta to se sastoji od kruha i margarina, u stanovitoj mjeri posluit e ujedno i kao
sredstvo za umirenje.
A javlja se jo jedan osjeaj, osobito utjean u bijedi. Vjerujem da je to iskusio
svatko tko je ivio u oskudici. To je osjeaj olakanja, gotovo uitka, u tome to zna
kako si sad zaista na dnu. Toliko si priao o tome kako i e propasti - i gle, tu je pro-
st, doao si do nje, i moe je podnijeti. To znatno umanjuje tjeskobu.

15
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

IV

Jednog su dana naprasno prestali moji satovi engleskog. Zatoplilo je i jedan se od

mojih uenika odvie ulijemo da bi i dalje uzimao satove, te me otpustio. Drugi je
nestao iz stana bez najave, i ostao mi duan dvanaest franaka. Zatekao sam se s tride-
set centimea u depu i bez duhana. Dan i po nisam imao to jesti ni puiti, a onda
sam, previe gladan da bih to dalje odgadao, sloio preostalu odjeu u koveg i odnio
u zalagaonicu. Tako je doao kraj svakom prividu da imam novaca, jer nisam mo-
gao iznijeti odjeu iz hotela, a da ne zatraim doputenje Madame F. Sjeam se, do-
due, kako se iznenadila to je pitam, umjesto da jednostavno kriom iznesem odje-
u, budui da je u naoj etvrti bilo posve uobiajeno klisnuti a da ne plati.
Tad sam prvi put stupio u francusku zalagaonicu. Kroz velianstveni kameni
rtal (naravno, s natpisom Libert, Egalit, fraternit - to u Francuskoj pie ak i
na ulazu u policijsku stanicu) uao sam u veliku, golu prostoriju nalik uionici, s
ltom i redom klupa, etrdeset ili pedeset ljudi ve je ekalo. Roba se predavala na
ltu, a onda se moglo sjesti i ekati. Ubrzo bi, procijenivi vrijednost, slubenik
ozvao - Numro taj i taj, moe pedeset franaka? - Katkad je svota iznosila samo
tnaest franaka, ili deset, ili pet - koliko god bilo, ula bi itava prostorija. Kad sam
ulazio, slubenik uvrijeenim glasom prozove - Numro 83, ovamo! - te zazvidi i
domahne rukom, kao da doziva psa. Numro 83 pristupi pultu; bio je to bradati sta-
rac, u ogrtau zakopanom do vrata, hlaa otrcanih na rubovima. Slubenik bez rijei
gurne zamotuljak preko pulta - oito nije vrijedio nita. Zamotuljak padne na pod,
otvori se, i ukae se etiri para mukih vunenih gaa. Svi su se morali nasmijati. Jad-
ni Numro 83 pokupi svoje gae i odgega prema izlazu, mrmljajui sebi u bradu.
Odjea koju sam htio zaloiti, zajedno s kovegom, stajala je preko dvadeset funti
i bila je u dobrom stanju. Nagaao sam da vrijedi oko deset funti, a etvrtina toga (u
zalagaonict se moe oekivati etvrtina vrijednosti) iznosila je dvjestopetdeset frana-
ka. ekao sam bez straha, nadajui se u najgorem sluaju dvjesto franaka.
Najzad slubenik prozove moj broj: - Numro 97!
- Da - rekao sam ustavi.
- Sedamdeset franaka?

16
 George Orwell

Sedamdeset franaka za odjeu koja vrijedi deset funti! Ali nije vrijedilo prepirati
se; vidio sam kako se netko pokuao dokazivati, i slubenik je glatko odbio da primi
robu. Uzeo sam novac i cedulju zalagaonice i izaao. Sad vie nisam imao odjee
osim onog na sebi - ukljuivi sako kojem su ispali laktovi - jednog ogrtaa, umjere-
no zaloivog, i jedne koulje. Kasnije, kad je ve bilo prekasno, saznao sam da je pa-
metnije u zalagaonicu ii poslijepodne. Slubenici su Francuzi i, kao i veina
Francuza, mrzovoljni su sve dok ne ruaju.
Kad sam se vratio kui, Madame F. mela je pod bistroa. Uspela se uz stepenice
meni u susret. U pogledu sam joj proitao da je brine moja stanarina.
- Onda - ree ona - koliko ste dobili za odjeu? Ne ba puno, ha?
- Dvjesto franaka - rekao sam hitro.
- Tiens!{6} - iznenadi se ona - no, to nije loe. Kako mora da je skupa u engleska
odjea!
Ta la pritedjela mi je mnoge neprilike i, zaudo, obistinila se. Nekoliko dana
kasnije zbilja sam primio tono dvjesto franaka za neki novinski lanak i, premda me
to bolilo, smjesta sam sve do posljednje pare dao za stanarinu. Tako, premda sam u
tjednima koji su slijedili umalo umro od gladi, gotovo nikad nisam ostao bez krova
nad glavom.
Sad je postalo nuno da naem posao, i sjetio sam se jednog svog prijatelja, kono-
ra, Rusa po imenu Boris, koji bi mi moda mogao pomoi. Upoznao sam ga na
vnom odjelu bolnice, gdje se lijeio od artritisa u lijevoj nozi. Rekao mi je da mu
se javim ako ikad zapadnem u neprilike.
Moram rei neto o Borisu, jer je on zanimljiva osoba i dugo mi je bio bliski pri-
telj. Bio je to krupan ovjek, vojnika dranja od oko trideset pet godina, i neko je
o zgodan, ali otkad je obolio strahovito se udebljao zbog toga to je toliko leao.
Kao i mnogi ruski emigranti, imao je pustolovan ivot. Roditelji, koji su poginuli za
Revolucije, bili su imuni ljudi, a on sam je za vrijeme rata sluio u Drugim Si-
rskim Strijelcima to je, prema njegovim rijeima, bila najbolja regimenta u ruskoj
vojsci. Poslije rata prvo je radio u tvornici etaka, zatim kao nosa u Les Halles,
onda je postao pera suda, i najzad je dotjerao do mjesta konobara. Kad se razbolio,
radio je u Htel Scribe i dobivao sto franaka dnevno u napojnicama. Ambicija mu je
la da postane maitre dhtel, utedi pedeset tisua franaka i otvori mali restoran za
obranu klijentelu na Desnoj obali.
Boris je uvijek priao o ratu kao o najsretnijem razdoblju svog ivota. Rat i vojne
vjetine bili su mu strast; proitao je bezbrojne knjige o strategiji i vojnoj povijesti, i
umio je protumaiti teorije Napoleona, Kutuzova, Clausewitza, Moltkea i Focha. Sve
to je u vezi s vojnicima radovalo ga je. Najdrai mu je kafi bio Closerie des Lilas u
Montparnasseu, naprosto zato to ispred kafia stoji kip marala Neya. Kasnije smo
17
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

Boris i ja esto zajedno odlazili u Rue du Commerce. Ako smo ili metroom, Boris
uvijek izlazio na stanici Cambronne, a ne na Commerce, premda je Commerce bli-
a; svialo mu se to je stanica povezana s generalom Cambronneom, kojeg su
zvali da se preda na Waterloou, a on je odgovorio jednostavno, - Merde!
Revolucija je ostavila Borisu samo njegove medalje i nekoliko fotografija bive
regimente; to je sauvao ak i kad je sve drugo otilo u zalagaonicu. Gotovo svakog
dana rasprostro bi fotografije na krevetu i pripovijedao o njima:
- Voil, mon ami! Ovo sam ja na elu ete. Dobri, jaki momci, ha? Ne kao ovi ta-
korii, Francuzi. Kapetan u dvadesetoj, nije loe, ha? Da, da, kapetan u Drugim Si-
rskim Strijelcima; a otac mi je bio pukovnik.
- Ah, mais, mon ami, sad si gore, sad si dolje! Kapetan u ruskoj vojsci, a onda,
f! Revolucija - ode novac do posljednje pare. 1916. odsjeo sam tjedan dana u
Htelu Edouard Sept; 1920. prijavio sam se tamo za posao nonog uvara. Bio sam
noni uvar, podrumar, pera podova, sudoper, nosa, ista zahoda. Davao sam na-
jnice konobarima, i dobivao sam napojnice od konobara.
- Ah, ali ja znam to znai gospodski, mon ami. Ne govorim to zato da bih se hva-
lisao, ali neki dan sam pokuao izraunati koliko sam ljubavnica imao u ivotu, i
izalo je preko dvije stotine. Da, najmanje dvije stotine... Ah, dobro, a reviendra.{7}
Pobjeuje onaj tko se najdue bori. Samo hrabro! - itd, itd.
Boris je bio neobino promjenljive udi. Neprestano je eznuo da se vrati u
vojsku, ali opet, proveo je dovoljno dugo kao konobar da poprimi konobarske stavo-
ve. Premda nikad nije utedio vie od par tisua franaka, uzimao je zdravo za gotovo
da e jednog dana otvoriti vlastiti restoran i obogatiti se. Kasnije sam otkrio da svi
konobari priaju i misle o tome; tako se mire s tim to su konobari. Boris je znao za-
nimljivo priati o ivotu u hotelu:
- Konobarski posao je kocka - govorio je - moe umrijeti gol i bos, moe se
obogatiti za godinu dana. Ne dobiva plau, nego ovisi o napojnicama; deset posto
rauna, i postotak na epove ampanjca koji ti daju vinarije. Napojnice znaju biti go-
leme. Barman u Maximu, na primjer, uhvati petsto franaka na dan. I vie od petsto u
sezoni... Ja sam svojevremeno zaraivao dvjesto franaka na dan. To je bilo u hotelu u
Biarritzu, u sezoni. Kompletno osoblje, od upravnika sve do plongeura, radilo je
dvadesetjedan sat dnevno. Dvadesetjedan sat rada i dva i po sata spavanja, i tako i-
tav mjesec. Ipak, isplatilo se, za dvjesto franaka dnevno.
- Nikad ne zna kad ti se moe posreiti. Jedanput, dok sam radio u Htelu Royal,
neki gost, Amerikanac, pozvao me prije veere i naruio dvadeset i etiri koktela s
konjakom. Donio sam ih sve zajedno na pladnju, u dvadesetetiri ae. A sad,
ron, rekao je gost (bio je pijan), ja u popiti dvanaest, i ti e popiti dvanaest, i
ako poslije stigne do vrata, dobit e sto franaka. Doao sam do vrata i dao mi je
18
 George Orwell

sto franaka. I svake veeri, est dana za redom, izvodio je istu stvar; dvanaest koktela
s konjakom, a onda sto franaka. Nekoliko mjeseci kasnije uo sam da su ga izruili
amerikoj vladi - pronevjera. Ima neeg otmjenog u tim Amerikancima, to u kae?
Sviao mi se Boris, i bilo mi je zanimljivo s njim; igrali smo ah i priali o ratu i
hotelima. Boris mi je esto predlagao da postanem konobar. - Taj bi ti ivot odgova-
rao - govorio mi je - kad ima posao, sa sto franaka dnevno i dobrom ljubavnicom,
nije loe. Kae da te zanima pisanje. Pisanje je glupost. Postoji samo jedan nain da
se zaradi pisanjem, a to je da oeni izdavaevu kerku. Ali ti bi bio pristojan kono-
r, samo da obrije te brkove. Visok si i govori engleski, to je glavno to konobaru
treba. ekaj dok budem u sranju saviti ovu prokletu nogu, mon ami. A onda, ako
ikad ostane bez posla, javi mi se.
Sad, kad sam sav novac dao za stanarinu i poela me muiti glad, sjetio sam se
Borisovog obeanja i odluio da ga smjesta potraim. Nisam se nadao da bih mogao
stati konobar tako lako kako mi je on obeavao, ali naravno da znam prati sue, a
on mi nedvojbeno moe nai posao u kuhinji. Rekao je da preko ljeta svatko moe
dobiti posao sudopera, kad god poeli. Pao mi je veliki kamen sa srca, kad sam se
sjetio da ipak imam bar jednog utjecajnog prijatelja kojem se mogu obratiti za po-
mo.

19
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

Nedugo prije Boris mi je dao adresu u Rue du March des Blancs Manteaux. U
smu je samo rekao da se stvari ne odvijaju odvie loe, i ja sam to protumaio
kao da se vratio u Htel Scribe i opet zarauje svojih sto franaka dnevno. Bio sam
epun nade i pitao sam se kako sam mogao biti tako glup da mu se ne javim ranije.
Vidio sam se ve u ugodnom restoranu, s veselim kuharima koji pjevaju ljubavne
esme dok razbijaju jaja u tavu, i s pet dobrih obroka dnevno, ak sam spiskao dva i
franka na kutiju Gaulois Bleu, na raun svoje budue plae.
Ujutro sam otpjeaio do Rue du March des Blancs Manteaux; sa zaprepate-
njem sam ustanovio da je to bijedna, pokrajnja uliica, slum kao i moja. Borisov ho-
tel bio je najprljaviji hotel u ulici. Iz tamne vee dopirao je otrovni, kiselkasti zadah,
mjeavina pomija i umjetne juhe - Bouillon Zip, dvadeset pet centima vreica. Obu-
zela me zla slutnja. Ljudi koji jedu Bouillon Zip gladuju, ili su na rubu gladi. Zar Bo-
ris zbilja zarauje sto franaka dnevno? Osorni patron, koji je sjedio u uredu, rekao
mi je da je Rus kod kue - na tavanu. Popeo sam se uskim, vijugavim stepenicama na
esti kat, a smrad Bouillona Zip postajao je sve jai kako sam se vie uspinjao. Boris
nije odgovorio kad sam pokucao, pa sam otvorio vrata i uao.
Bila je to tavanska soba, tri sa tri, svjetlo je dopiralo samo kroz tavanski pro-
zori, a namjetaj se sastojao od uska eljeznog kreveta, stolice i stalka za lavor s
dnom polomljenom nogom. Duga kolona stjenica u obliku slova S stupala je pola-
ko po zidu iznad kreveta. Boris je spavao, gol, a veliki mu se trbuh nadimao poput
humka ispod plahte tamne od prljavtine. Grudi su mu bile iarane mrljama od ugriza
insekata. Kad sam uao, probudio se, protrljao oi i duboko zastenjao.
- Za ime Isusa Krista! - uzviknuo je. - O, za ime Isusa Krista, moja lea! K vragu,
mislim da sam slomio leda!
- to se dogodilo? - povikao sam ja.
- Slomio sam lea, to je sve. Proveo sam no na podu. O, za ime Isusa Krista! Da
zna kako mi je u leima!
- Dragi moj Borise, jesi li bolestan?
- Nisam bolestan, samo pregladnio - da, umrijet u od gladi ako ovo jo dugo

20
 George Orwell

p traje. Osim to spavam na podu, ivim od dva franka dnevno ve tjednima. Doao
si u zao as, mon ami.
Zakljuio sam, da nema smisla pitati Borisa radi li jo u Htelu Scribe. Brzo sam
siao i kupio kruh. Boris se bacio na kruh i progutao polovicu, nakon ega se osjeao
lje, te se uspravio u krevetu i ispriao mi to se dogodilo. Kad je izaao iz bolnice,
nije uspio nai posao, jer je jo jako epao, pa je potroio sav novac i sve zaloio, i
najzad gladovao nekoliko dana. Tjedan dana spavao je na keju ispod mosta
Austerlitz, izmeu praznih bavi za vino. Posljednjih petnaest dana stanuje u ovoj
sobi, zajedno s nekim idovom, mehaniarem. inilo se (tu je slijedilo zamreno
objanjenje) da idov duguje Borisu tristo franaka i sad mu to vraa tako to mu do-
ta da spava ovdje na podu i daje mu dva franka dnevno za hranu. Za dva franka
mogla se dobiti alica kave i tri peciva. idov odlazi na posao u sedam ujutro, a onda
se Boris seli sa svog mjesta za spavanje (ispod tavanskog prozoria, koji je pro-
kinjavao) u krevet. Ni tu ne moe bogzna kako spavati zbog stjenica, ali malo od-
mara lea nakon poda.
Strahovito sam se razoarao to sam Borisa, doavi kod njega po pomo, zatekao
u jo gorem stanju nego to je moje. Objasnio sam mu da mi je preostalo jo samo
ezdeset franaka i da smjesta moram nai posao. Do tad je, meutim, Boris pojeo i
ostatak kruha, te se oraspoloio i postao razgovorljiv. Rekao je bezbrino:
- Boe dragi, zbog ega toliko brine? ezdeset franaka - pa to je itavo bo-
gatstvo! Molim te, dodaj mi onu cipelu, mon ami. Zgnjeit u koju stjenicu ako mi se
iblii na dohvat ruke.
- Ali, misli li kako ima izgleda da naem posao?
- Izgleda? Sto posto sigurno. Zapravo, ve neto imam. Za nekoliko dana otvorit
e se novi ruski restoran u Rue du Commerce. Ve je une chose entendue{8} da u ja
ti maitre dhtel. Mogu ti bez problema nai posao u kuhinji. Petsto franaka mje-
seno i hrana - i napojnice, ako ima sree.
- Ali do tada? Moram uskoro platiti stanarinu.
- Oh, ve e se neto pronai. Drim ja par stvari u priuvi, za prvu pomo. Na
imjer, tu su ljudi koji mi duguju pare - Pariz ih je pun. Netko od njih sigurno e
kad tad isplatiti dug. A onda, sjeti se svih ena koje su mi bile ljubavnice! ena nikad
ne zaboravlja, zna - moram samo zatraiti i pomoi e mi. Osim toga, idov mi
kae da e ukrasti nekakve magnete iz garae u kojoj radi, i platit e nam pet franaka
dnevno da ih oistimo prije nego to ih on proda. Ve nam je to dovoljno da preivi-
mo. Ne razbijaj glavu, mon ami. Nita lake nego doi do novca.
- Pa, hajdemo van da potraimo posao.
- Sad emo, mon ami. Neemo umrijeti od gladi, ne boj se. To je samo ratna srea

21
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

- bezbroj puta sam bio u gadnijem poloaju. Valja samo istrajati. Sjeti se Fochove
krilatice: Attaquez! Attaquez! Attaquez!{9}
Dolo je podne prije nego to je Boris odluio da napokon ustane. Od odjee mu
sad preostalo samo jedno odijelo, jedna koulja, ovratnik, kravata, par gotovo
sve iznoenih cipela i par arapa u rupama. Takoer je imao ogrta koji moe za-
loiti u krajnjoj nudi. Imao je i koveg, jadni, kartonski predmet koji stoji dvadeset
franaka, ali vrlo vaan, jer patron hotela vjeruje da je pun odjee - bez toga bi Borisa
vjerojatno izbacio na ulicu. Koveg je zapravo sadravao medalje i fotografije, razli-
ite sitnice i podebele svenjeve ljubavnih pisama. Unato svemu tome, Boris se
uspijevao sasvim pristojno dotjerati. Brijao se bez sapunice, britvom starom dva mje-
seca, zavezivao kravatu tako da se ne vide rupe, i paljivo oblagao potplate cipela
novinskim papirom. Na kraju, posve odjeven, odnekud bi izvadio boicu tinte i pre-
mazao kou na nogama tamo gdje se bijelila kroz rupe na arapama. Kad bi sve oba-
vio, nitko nikad ne bi pomislio da je jo nedavno spavao pod mostovima na Seini.
Otputili smo se u malu kavanu kraj Rue de Rivoli, poznato sastajalite upravitelja
hotela i hotelskog osoblja. Sa stranje strane bila je mrana, peini nalik prostorija
gdje su sjedili hotelski namjetenici svih vrsta - elegantni mladi konobari, neki ne
tako elegantni i oito gladni, debeli, ruiasti kuhari, umaeni sudoperi, iznurene
stare istaice. Pred svakim je stajala nedirnuta alica crne kave. Kavana je zapravo
sluila kao ured za zapoljavanje, i novac potroen na pie iao je patronu kao posto-
tak. Katkad bi uao kakav krupan ovjek vana dranja, oito vlasnik restorana, i
neto rekao barmanu, a barman bi pozvao nekog iz stranjeg dijela kavane. Ali nijed-
nom nije pozvao ni Borisa ni mene, i nakon dva sata smo otili, budui da je nepisa-
no pravilo nalagalo da se uz jedno pie moe ostati samo dva sata. Kasnije, kad je
ve bilo prekasno saznali smo kako je trik u tome da se podmiti barman; ako mu da
dvadeset franaka, obino bi ti pronaao posao.
Otili smo u Htel Scribe i ekali sat vremena ni ploniku, u nadi da e izai upra-
vitelj, ali nije se pojavio. Onda smo se odvukli u Rue du Commerce, gdje smo otkrili
samo da je novi restoran, koji se preureuje, zatvoren, a patrona nema. Ve je pala
no. Prepjeaili smo etrnaest kilometara po plonicima, i tako nas je shrvao umor
da smo morali spiskati franak i pedeset na metro do kue. Hodanje je Borisu s njego-
vom epavom nogom priinjavalo pravu muku, i optimizam mu je sve vie splanja-
vao kako je prolazio dan. Kad smo izali iz metroa na Place dItalie, stao je oajava-
ti. Poeo je govoriti kako nema smisla traiti posao - ne preostaje nam nita drugo
nego da se odamo kriminalu.
- Bolje krasti, nego umrijeti od gladi, mon ami. esto sam o tome razmiljao. De-
li, bogati Amerikanac - mrani ugao negdje prema Montparnasseu - kamen u ara-
- bang! A onda mu pretrai depove i bje! To bi se dalo izvesti, to ti misli! Ja

22
 George Orwell

se ne bih kolebao - sjeti se, bio sam vojnik.

Na kraju je ipak odustao od tog plana, zato to smo obojica stranci i lako nas je
epoznati.
Na povratku u moju sobu, potroili smo jo franak i pedeset na kruh i okoladu.
Boris je prodro svoj dio i smjesta se, kao arolijom razvedrio; hrana je oito na nje-
gov organizam djelovala brzo poput koktela. Izvadio je olovku i poeo sastavljati po-
s ljudi koji bi nam po svoj prilici dali posla. Ima ih koliko hoe, rekao je.
- Sutra emo neto pronai, mon ami, osjeam to u kostima. Srea se stalno mije-
nja. Osim toga, obojica imamo soli u glavi - ovjek koji ima neto u glavi ne moe
umrijeti od gladi.
- to sve moe ovjek koji ima soli u glavi! Pamet e sve pretvoriti u novac. Imao
sam jednog prijatelja, Poljaka, pravog genija; i to misli to je on radio? Kupio bi
zlatni prsten i zaloio ga za petnaest franaka. Onda bi - zna kako slubenici ne-
ljivo ispunjavaju cedulje - tamo gdje je ovaj napisao en or,{10} on dodao et di-
amants i promijenio petnaest franaka u petnaest tisua. Nije loe, ha? Tako bi,
razumije, mogao posuditi tisuu franaka, s tom ceduljom kao pologom. Na tako
neto mislim kad kaem pamet...
Ostatak veeri Boris je proveo u raspoloenju punom nade, i priao je o tome
kako bi nam bilo da zajedno radimo kao konobari u Nici ili u Biarritzu, s finim soba-
ma i dovoljno novaca da naemo ljubavnice. Bio je preumoran da bi pjeacio tri ki-
lometra do svog hotela, pa je prespavao na podu u mojoj sobi, a sako je omotao oko
cipela umjesto jastuka.

23
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

VI

Sljedeeg dana opet nismo uspjeli nai posao, i protekla su tri tjedna prije nego
to nas je srea posluila. Mojih dvjesto franaka pritedjelo mi je neprilike sa stanari-
nom, ali zato je sve ostalo ilo da gore nije moglo. Dan za danom Boris i ja lutali
smo po Parizu, puzei brzinom od tri kilometra na sat kroz gomile svijeta, gladni i
zvoljni, i nismo nali nita. Jednog dana, sjeam se, preli smo Seinu jedanaest
ta. Satima smo se muvali pred ulazima za osoblje, i kad bi izaao upravitelj, ulizi-
ki bi mu prili s kapama u rukama. Uvijek smo dobivali isti odgovor: ne treba im e-
vac, ni radnik bez iskustva. Jednom su nas umalo zaposlili. Dok smo razgovarali s
upraviteljem, Boris je stajao potpuno uspravno, nije se oslanjao o tap, i upravitelj
nije primijetio da je epav, - Da - rekao je - trebaju nam dva ovjeka u podrumu.
Moda biste posluili. Doite unutra. - Onda je Boris zakoraknuo, varka se otkrila. -
Ah - rekao je upravitelj - vi epate. Malheureusemment...{11}
Navodili smo svoje podatke uredima za zapoljavanje i javljali se na oglase, ali
dui da smo svuda ili pjeke, bili smo vrlo spori, i kao da nam je svaki posao
izmakao za pola sata. Jednom su nas gotovo zaposlili da peremo eljeznike vagone,
ali u posljednji as su nas odbili i uzeli Francuze. Jednom smo se javili na oglas u
kojem su traili pomono osoblje za cirkus. Moralo se premjetati klupe i istiti sme-
e, a za vrijeme predstave stajati na dvije bave tako da ti lav moe skoiti kroz
noge. Kad smo stigli, sat prije navedenog vremena, zatekli smo red od pedesetak lju-
di koji su ekali. Oito ima neeg privlanog u lavovima.
Jednom mi je agencija, u koju sam se prijavio mjesecima ranije, poslala petit bleu,
{12}
obavjetavajui me da neki gospodin, Talijan, eli satove engleskog. Na peti
leu je pisalo Doite smjesta, i obeavali su mi dvadeset franaka po satu. Boris i ja
li smo oajni. Pruila se sjajna prilika, a ja je ne mogu iskoristiti jer se nikako ne
mogu pojaviti u agenciji u sakou koji ima rupu na laktu. Onda nam je sinulo da
mogu obui Borisov sako - nije pristajao uz hlae, ali hlae su bile sive i mogle su
izdaleka proi kao flanelske. Sako mi je bio toliko prevelik da sam ga morao nositi
raskopanog i neprestano drati jednu ruku u depu. Pohitao sam iz kue i potroio
sedamdeset pet centimea na autobus do agencije. Kad sam stigao, saznao sam da se
Talijan predomislio i otputovao iz Pariza.

24
 George Orwell

Jednom mi je Boris predloio da odem u Les Halles i pokuam nai posao kao no-
sa. Stigao sam onamo u etiri i po ujutro, ba kad je posao poinjao punom parom.
Spazio sam oniskog debeljka u polucilindru koji je davao upute nosaima, te sam mu
iao i upitao ima li posla. Prije nego to mi je odgovorio, zgrabio me za desnu ruku
i opipao mi dlan.
- Jak si, ha? - rekao je.
- Vrlo jak - odgovorio sam neiskreno.
- Bien. Hajde da vidim kako e podii onaj sanduk.
Bila je to golema, pletena koara puna krumpira.
Uhvatio sam je za ruke i ustanovio da ne samo to je ne mogu podii, nego je
ak ne mogu ni pomaknuti s mjesta. ovjek s polucilindrom me promatrao, onda
slegnuo ramenima i okrenuo se. Ja sam se pokupio i otiao. Kad sam se ve prilino
udaljio, osvrnuo sam se i vidio kako etvorica ljudi podiu koaru na kola. Teila je
sigurno stopedeset kila. Debeljko je smjesta zakljuio da od mene nema nikakve
vajde, i na ovaj me se nain rijeio.
Katkad bi, u trenucima nade, Boris potroio pedeset centimea na marku i poslao
smo nekoj od svojih bivih ljubavnica, traei novac. Samo je jedna od njih ikad
odgovorila. Ta mu je ena, osim to mu je neko bila ljubavnica, dugovala dvjesto
franaka. Kad je Boris zatekao pismo koje ga je ekalo i prepoznao rukopis, pomahni-
tao je od nade. Zgrabili smo pismo i pojurili uz stepenice u Borisovu sobu da ga pro-
itamo, poput djece s ukradenim slatkiima. Boris je proitao pismo, a onda mi ga
uio bez rijei. U pismu je pisalo:

Slatki moj vuiu,

S kakvom sam radou otvorila tvoje drago pismo, koje me podsjetilo na nae dane savrene ljubavi, i na
tako mile poljupce to sam ih primila s tvojih usana. Te uspomene zauvijek ostaju u srcu, poput miomirisa cvijeta
koji je uvenuo.
to se tie tvoje molbe za dvjesto franaka, avaj! to je nemogue. Ti ni ne zna, najdrai, kako me boli to u-
m da si u neugodnom poloaju. Ali to e! U ovom tunom ivotu svakog stigne nevolja. I ja sam svoje propa-
tila. Moja mlaa sestrica bila je bolesna (ah, jadnica mala, kako se namuila!) i sad lijeniku moramo platiti ne
znam ni ja koliko. Potroili smo sav novac i sad proivljavamo, uvjeravam te, vrlo teke dane.
Samo hrabro, vuiu moj, samo hrabro! Sjeti se da crni dani ne mogu trajati zauvijek, i nevolje koje sad dje-
luju tako strano, najzad e nestati.
Nita ne brini, najdrai moj, ja u te se uvijek sjeati. I primi najiskrenije zagrljaje od one koja te nikad nije
estala voljeti,
tvoja Yvonne

Ovo pismo tako je razoaralo Borisa da je smjesta legao u krevet i tog dana vie
nije htio traiti posao.
25
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

Mojih ezdeset franaka potrajalo je petnaestak dana. Prestao sam se pretvarati da

izlazim u restorane, pa smo obino jeli u mojoj sobi, s tim da je jedan sjedio na kre-
vetu, a drugi na stolici. Boris je pridonosio svoja dva franka,a ja tri ili etiri, pa
smo kupili kruh, krumpire, mlijeko i sir, i kuhali juhu na mojoj piritijeri. Imali
smo lonac, zdjelicu za kavu i jednu licu; svakog dana uljudno smo se natezali oko
toga tko e jesti iz lonca, a tko iz zdjelice za kavu (u lonac je stalo vie), i svakog
dana, to me u dnu due ljutilo, Boris je prvi poputao i dobivao lonac. Katkad bi na-
veer jeli jo kruha, katkad ne. Rublje nam se svinjski uprljalo, a prola su tri tjedna
otkad sam se posljednji put okupao; Boris, tako je bar tvrdio, nije se okupao ve mje-
secima. Duhan nam je pomogao da sve podnesemo. Imali smo dovoljno duhana, jer
Boris nedavno susreo nekog vojnika (vojnici besplatno dobivaju duhan) i kupio od
njega dvadeset ili trideset paketia duhana po pedeset centimea.
Sve ovo mnogo je tee padalo Borisu nego meni. Od pjeaenja i spavanja na
du noga i lea neprestano su ga boljeli, a sa svojim nezasitnim ruskim apetitom
trpio je prave muke od gladi, premda kao da nikad nije mravio. Sve u svemu, drao
se zaudno veselo, i pokazivao je golemu sposobnost za nadu. Znao je ozbiljno rei
da ima sveca zatitnika koji ga uva, a kad bi situacija bila posebno loa, pretraivao
uline kanale, izjavljujui da svetac esto tamo baca novie od dva franka. Jed-
nog dana ekali smo u Rue Royale; u blizini je bio ruski restoran i namjeravali smo
tamo zatraiti posao. Odjednom Boris odlui da ode u Madeleine i zapali svijeu od
deset centimea svom svecu zatitniku. A onda, izaavi, izjavi da se eli osigurati i
ozbiljno prinese ibicu marki od pedeset centimea, kao rtvu besmrtnim bogovima.
Moda se bogovi i sveci ne slau dobro; u svakom sluaju, nismo dobili posao.
Povremeno bi Borisa ujutro znao shrvati najdublji oaj. Onda bi leao u krevetu
gotovo u suzama i proklinjao idova s kojim stanuje. Odnedavna idov se uzjogunio
i nije vie htio plaati dva franka dnevno, a osim toga, to je jo gore, poeo se pona-
ati nepodnoljivo pokroviteljski. Boris je rekao da ja, Englez, ne mogu ni zamisliti
kako je poniavajue za Rusa iz dobre obitelji da bude preputen na milost i nemilost
dnom idovu.
- idov, mon ami, pravi, pravcati idov! A ak nije ni dovoljno pristojan da se
toga srami! Kad pomislim da ja, kapetan ruske vojske - jesam li ti ikad rekao, mon
ami, da sam bio kapetan u Drugim Sibirskim Strijelcima? Da, kapetan, a moj otac
kovnik. A evo me sad, jedem kruh jednog idova. idova...
- Rei u ti kakvi su idovi. Jednom, negdje u prvim mjesecima rata, bili smo na
maru, i zaustavili smo se u jednom selu, da prenoimo. Uasni stari idov, crvene
ade kao Juda Iskariot, dounjao se u moju nastambu. Upitao sam ga to hoe.
Vaa milosti kae on, doveo sam vam djevojku, pravu ljepoticu, tek joj je se-
damnaest godina. Stajat e vas samo pedeset franaka. Hvala, kaem ja, moete

26
 George Orwell

j opet odvesti. Ne bih htio dobiti kakvu bolest. Bolest! povie idov, mais,
monsieur le capitaine, ne morate se toga bojati. To mi je roena ki. Eto, to ti je i-
dovska dua.
- Jesam Ii ti ikad rekao, mon ami, da se u staroj ruskoj vojsci smatralo neukusnim
junuti na idova? Da, mislili smo da je pljuvaka ruskog oficira i odvie dragocje-
na da bi je troili na idove... itd. itd.
Tih dana Boris bi se obino proglasio odvie bolesnim da izlazi i trai posao. Le-
ao bi do veeri u krevetu, u posivjelim plahtama punim gamadi, puio i itao stare
novine. Ponekad smo igrali ah. Nismo imali ahovske ploe, ve smo poteze pisali
na papir; kasnije smo izradili plou od komada nekog sanduka, a figure od dugmadi,
lgijskih kovanica i slinog. Boris je, kao i mnogi Rusi, strasno volio ah. Rado je
govorio da su pravila aha ista kao i pravila ljubavi i rata, i ako pobjeuje u jednom,
moe i u svemu ostalom. Ali takoer je govorio da ovjek zaboravlja na glad ako
ima ahovsku plou, to u mom sluaju nikako nije bilo istinito.

27
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

VII

Moj je novac polako kopnio - spao je prvo na osam franaka, pa na etiri, pa na je-
dan, pa na dvadeset pet centimea; a dvadesetpet centimea je beskorisno, jer se za njih
ne moe kupiti nita osim novina. Nekoliko dana ivjeli smo na suhom kruhu, a onda
dva i po dana uope nisam jeo. To je bilo gadno iskustvo. Neki ljudi poste po tri tjed-
na i vie, i kau da je post sasvim ugodan nakon etvrtog dana; ja ne znam, jer nikad
nisam postio vie od tri dana. Vjerojatno je drugaije kad ovjek to radi dobrovoljno
i nije izgladnio ve na samom poetku.
Prvog dana, odvie trom da bih traio posao, posudio sam ribiki tap i poao pe-
cati na Seinu, s muhama za mamac. Nadao sam se da u upecati dovoljno ribe za je-
dan obrok, ali dakako, nisam. Seina je puna bjelica, ali postale su vrlo lukave za vri-
me okupacije Pariza, i odonda nijednu nisu uhvatili, osim na mreu. Drugog dana
odluio sam zaloiti ogrta, ali inilo mi se predaleko pjeaiti do zalagaonice i pro-
veo sam dan u krevetu, itajui Memoare Sherlocka Holmesa. Jedino sam se tome
osjeao dorastao bez hrane. Glad svodi ovjeka na takvo stanje, da mu se ini kako
nema ni kime ni mozga, najvie nalik posljedicama jake gripe. Kao da se pretvorio
u mlohavu meduzu, ili da su mu izvadili svu krv i ubrizgali mu mlaku vodu. Moja
glavna uspomena na glad je potpuna tromost koja me obuzela; i to da sam morao
vrlo esto pljuvati, a pljuvaka je bila neobino bijela i vunasta, poput pljuvake ku-
kavice. Ne znam to je tome uzrok, ali svi koji su gladovali nekoliko dana, primijetili
su to isto.
Treeg jutra osjeao sam se znatno bolje. Uvidio sam da smjesta moram neto po-
duzeti, i odluio sam posjetiti Borisa i zamoliti ga da dijelimo njegovih dva franka,
rem dan ili dva. Kad sam stigao, zatekao sam Borisa u krevetu, zapjenjenog od bi-
sa. im sam uao, stao se derati tako da se gotovo uguio:
- Uzeo ih je natrag, prljavi lopov! Uzeo ih je natrag!
- Tko je uzeo to natrag? - upitao sam.
- idov! Uzeo mi je dva franka, pseto jedno, lopov! Okrao me dok sam spavao!
Ispostavilo se da je prole veeri idov glatko odbio isplatiti dnevna dva franka.
Svaali su se i svaali, i najzad je idov pristao da izbroji novac; to je izveo, rekao je

28
 George Orwell

Boris, na najuvredljiviji mogui nain, odravi kratki govor o tome kako je ljuba-
zan, zahtijevajui poniznu zahvalnost. A onda je ujutro ponovno uzeo novac, prije
nego to se Boris probudio.
To je bio udarac. Strahovito sam se razoarao, jer sam dopustio elucu da oekuje
hranu, to je kobna greka kad je ovjek gladan. Meutim, na moje nemalo iznenae-
nje, Boris uope nije oajavao. Nalaktio se u krevetu, pripalio lulu i razmotrio situ-
aciju.
- Sad uj, mon ami, zbilja smo u kripcu. Imamo zajedno samo dvadesetpet centi-
mea, a sumnjam da e mi idov vie ikad isplatiti moja dva franka. U svakom slua-
, ponaa se nepodnoljivo. Vjeruje li ti meni, prole noi imao je obraza dovesti
ovamo neku enu, dok sam ja tu na podu. Niska ivotinja! A moram ti rei jo neto
gore. idov namjerava klisnuti odavde. Duan je stanarinu za tjedan dana, i smislio
da se izvue; od plaanja i od mene jednim udarcem. Ako idov nestane, a ne pla-
ti, ja ostajem bez krova nad glavom, i patron e uzeti moj koveg umjesto stanarine,
oklet bio! Moramo smjesta neto poduzeti.
- U redu. Ali to da radimo? Meni se ini da nam je jedino preostalo da zaloimo
ogrtae i nabavimo neto hrane.
- I to, naravno, ali prvo moram iznijeti svoje stvari iz ove zgrade. Kad pomislim
da bi mi mogli uzeti fotografije! Dakle, imam gotov plan. Preduhitrit u idova i
sam nestati, a da ne platim raun. F... le camp, povuci se, razumije. Mislim, da je to
ispravan potez, ha?
- Ali, dragi moj Boris, kako, usred bijela dana? Sigurno e te uloviti.
- Ah, da, bit e potrebna strategija, dakako. Na patron budno motri da mu netko
ne bi umakao a da ne plati stanarinu; ve je doivio da ga nasamare. On i ena smje-
njuju se u uredu preko itavog dana - kakvi krci, ovi Francuzi! Ali smislio sam kako
da to izvedem, ako mi pomogne!
Nisam ba bio osobito raspoloen da pomaem, ali upitao sam Borisa kakav je
skovao plan. Podrobno mi je sve objasnio.
- Sluaj me. Prvo moramo zaloiti ogrtae. Poi do svoje sobe i uzmi svoj ogrta,
onda se vrati ovamo i uzmi moj, i prokrijumari ga iz hotela ispod svog ogrtaa. Od-
nesi ih u zalagaonicu u Rue des Francs Bourgeois. Uz malo sree, dobit e dvadeset
franaka za oba. Onda se spusti do Seine, napuni depove kamenjem, donesi ih ova-
mo i stavi u moj koveg. Shvaa o emu je rije? Ja u zamotati koliko god mogu
svojih stvari u novine, sii i upitati patrona gdje je najblia praonica rublja. Drat u
se potpuno hladno i nemarno, razumije, tako da patron misli kako je u zamotuljku
samo prljavo rublje. A ako to posumnja, uinit e ono to uvijek radi, podli krtac;
pet e se u moju sobu i isprobati koliko mi je teak koveg. A kad osjeti teinu ka-
menja, mislit e da je koveg jo pun stvari. Strategija, ha? A onda se poslije mogu
29
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

vratiti i iznijeti preostale stvari u depovima.

- Ali to e biti s kovegom?
- Ah, s njim? Morat emo ga ostaviti. Ionako je jadnik stajao samo dvadeset fra-
naka. Osim toga, neto se uvijek mora rtvovati pri povlaenju. Pogledaj Napoleona
kod Beresine! Ostavio je itavu svoju vojsku.
Boris je bio tako zadovoljan s ovim planom (zvao ga je une ruse de guerre){13} da
gotovo zaboravio na glad. Preko glavne slabosti plana - to to nee imati gdje spa-
vati kad klisne - naprosto je prelazio.
Isprva je ruse de guerre dobro funkcionirala. Otiao sam kui, uzeo svoj kaput (to
ve iznosilo devet kilometara na prazan eludac) i uspjeno prokrijumario Bori-
sov kaput iz hotela. Onda se pojavila kvaka. Slubenik u zalagaonici, gadni, kiseli
ovjeuljak, koji je volio zabadati nos u tue poslove - tipini francuski inovnik -
nije htio primiti kapute s obrazloenjem da nisu ni u to zamotani. Rekao je da mora-
biti ili u torbi, ili u kartonskoj kutiji. To je sve pokvarilo, jer nismo imali nikakve
kutije, a sa samo dvadesetpet centimea nismo mogli nita ni kupiti.
Vratio sam se u sobu i objavio Borisu loe vijesti.
- Merde! - rekao je - to je nezgodno. Ali, nije vano, uvijek postoji nain. Stavit
emo kapute u moj koveg.
- Ali kako emo pronijeti koveg pored patrona. On sjedi na samim vratima ure-
da! To je nemogue!
- Kako lako gubi nadu, mon ami! Gdje ti je ona engleska tvrdoglavost o kojoj
sam itao? Samo hrabro! Uspjet emo.
Boris je malo razmiljao, a zatim iznio jo jedan lukavi plan. Glavna potekoa
la je skrenuti patronovu panju nekih pet sekundi, tako da moemo prenijeti
koveg. Stvar je bila u tome to je patron imao samo jednu slabu toku - zanimao ga
Le Sport, i bio je pripravan na razgovor kad bi se naela ta tema. Boris je proitao
lanak o biciklistikim utrkama u starom izdanju Petit Parisiena, zatim je izvidio
stepenice, a onda siao i uspio navesti patrona na razgovor. Ja sam za to vrijeme e-
kao na podnoju stepenica, s kaputima pod jednom rukom, a kovegom pod drugom.
Boris je morao zakaljati kad mu se trenutak uini pogodnim. ekao sam i drhtao, je
j svakog trenutka kroz vrata ureda mogla izai patronova ena, a onda je igri kraj.
Meutim, ubrzo je Boris zakaljao. Hitro sam se iskrao kraj ureda i na ulicu, sav sre-
tan to mi cipele nisu zakripale. Plan bi propao da je Boris bio mraviji, jer su nje-
gova velika plea zakrila ulaz u ured. Osim toga, imao je dobre ivce; smijao se i
iao posve prirodno, i tako glasno da je sasvim priguio svaki zvuk koji sam ja
oizveo. Kad sam se ve dobrano udaljio, sustigao me, pridruio mi se iza ugla, i
dali smo petama vjetra.

30
 George Orwell

A onda je, nakon tog silnog truda, slubenik u zalagaonici ponovno odbio kapute.
Rekao mi je (i vidjelo se kako njegova francuska dua uiva u toj pedanteriji) da ne-
mam dostatne dokumente za identifikaciju; moja carte didentit nije dovoljna, mo-
ram pokazati paso ili adresirane omotnice. Boris je imao na desetke adresiranih pi-
sama, ali njegova carte didentit je istekla (nije je nikad produavao, kako bi izbje-
gao porez), tako da nismo mogli kapute zaloiti ni na njegovo ime. Mogli smo se je-
dino opet odvui do moje sobe, uzeti potrebne papire i odnijeti kapute u zalagaonicu
na Boulevardu Port Royal.
Ostavio sam Borisa u svojoj sobi i otiao u zalagaonicu. Stigavi tamo, ustanovio
sam da je zatvorena i da se otvara tek u etri poslijepodne. Sad je bilo oko pola dva,
epjeaio sam dvanaest kilometara i nisam jeo ezdeset sati. Sudbina kao da je zbi-
la itav niz osobito neslanih ala.
Onda se srea okrenula, kao da se desilo udo. Uputio sam se kui ulicom Broca,
kad sam odjednom spazio novi od pet sua kako blista na kaldrmi. Zgrabio sam ga,
odjurio kui, uzeo jo jedan novi od pet soua i kupio pola kilograma krumpira. U
piritijeri je bilo tek toliko alkohola da ih samo prokuhamo, a nismo imali ni soli, ali
smo ih prodrli kao vuci, zajedno s korom. Poslije toga bili smo kao preporoeni, i
igrali smo ah sve dok se zalagaonica nije otvorila.
U etiri sata vratio sam se u zalagaonicu. Nisam se mnogo nadao, jer ako sam
onoga puta dobio samo sedamdeset franaka, to mogu oekivati za dva otrcana kapu-
ta u kartonskom kovegu? Boris je spominjao dvadeset franaka, ali ja sam mislio da
u dobiti deset, moda ak i pet. Jo gore, mogli bi me potpuno odbiti, kao jadnog
mro 83 onom prilikom. Sjeo sam na prednju klupu, tako da ne vidim kako mi se
smiju kad mi slubenik saopi svotu od pet franaka.
Napokon je slubenik prozvao moj broj: - Numro 117!
- Da - rekao sam ustavi.
- Pedeset franaka?
To me gotovo isto tako pogodilo kao sedamdeset franaka prolog puta. Sad vjeru-
m da je slubenik pomijeao moj broj s nekim drugim, jer te kapute teko da bih
mogao i prodati za pedeset franaka. Pourio sam kui i uetao u sobu s rukama iza
leda, bez rijei. Boris je igrao sa ahovskom ploom. eljno je podigao pogled.
- Koliko si dobio? povikao je.- to, nisi dobio dvadeset franaka? Valjda si dobio
rem deset franaka? Nom de Dieu, pet franaka - to je zbilja jadno. Mon ami, nemoj
mi rei da je pet franaka. Ako kae da je pet franaka, zbilja u poeti pomiljati na
samoubojstvo.
Bacio sam novanicu od pedeset franaka na stol. Boris je problijedio poput krede,
a onda skoio na noge, zgrabio me za ruku i tako je stegao da su mi umalo popucale

31
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

kosti. Istrali smo iz kue, kupili kruha i vina, komad mesa i alkohol za kuhalo, i sta-
li se prederavati.
Poslije jela Boris je postao vei optimist nego ikad ranije. - to sam ti rekao? - go-
vorio je. - Ratna srea! Danas ujutro imali smo pet soua, a pogledaj nas sada. Uvijek
sam govorio, ni do ega nije lake doi nego do novca. A to me podsjea da imam
ijatelja u Rue Fondary kojeg bi mogli obii. Prevario me za etiri tisue franaka,
lopov. On je najvei lopov na svijetu kad je trijezan, ali zanimljivo, potpuno je
ten kad se napije. Mislim da bi u est naveer ve morao biti pijan. Hajde da ga
traimo. Lako bi se moglo desiti da mi isplati sto franaka od duga. Merde! Mogao
mi platiti i dvjesto. Allons-y!
Otili smo u Rue Fondary i pronali tog ovjeka, i bio je pijan, ali nismo dobili
naih sto franaka. im su se on i Boris ugledali, zapodjeli su strahovitu svau nasred
ulice. ovjek je tvrdio da ne duguje Borisu ni pare, nego da, naprotiv, Boris njemu
duguje etiri tisue franaka, i obojica su se neprestano obraala meni da kaem svoje
miljenje. Nikad nisam uspio razabrati tko je u pravu. Njih dvojica svaala su se i
natezala, prvo na ulici, zatim u bistrou, zatim u restoranu s prix fixe{14} gdje smo
otili na veeru, zatim u drugom bistrou. Najzad su, nakon to su jedan drugoga nazi-
vali lopovom dva sata, zajedno poli na pijanku koja je progutala i posljednji sou Bo-
risovog novca.
Boris je prespavao u kui nekog postolara, takoer ruskog emigranta, u etvrti
Commerce. Meni je ostalo osam franaka i hrpa cigareta, i bio sam do uiju pun hrane
i pia. Divna promjena nabolje nakon dva teka dana.

32
 George Orwell

VIII

Sad smo posjedovali dvadeset osam franaka i mogli smo ponovno poeti traiti
sao. Boris je jo spavao u postolarevoj kui, po nekom tajanstvenom dogovoru, i
uspio je od prijatelja Rusa posuditi jo dvadeset franaka. Imao je prijatelja, uglavnom
vih oficira kao i on sam, posvuda po Parizu. Neki su radili kao konobari ili sudo-
ri, neki su vozili taksi, nekolicina ih je ivjela od ena, neki su uspjeli iznijeti no-
vac iz Rusije, te su posjedovali garae ili plesne dvorane. Openito govorei, ruski
izbjeglice u Parizu marljiva su sorta, a nevolju podnose mnogo bolje nego to bi se
uope moglo i zamisliti za Engleze iste klase. Dakako, ima iznimaka. Boris mi je
ispriao kako je jednom upoznao ruskog vojvodu u egzilu, koji je esto zalazio u
skupe restorane. Vojvoda bi se raspitao ima li koji ruski oficir meu konobarima i,
slije veere, pozvao bi ga srdano do stola.
- Aha - rekao bi vojvoda - znai, i vi ste stari vojnik, kao i ja? Teki dani, ha? Eto,
eto, ruski se vojnik nieg ne boji. A u kojoj ste regimenti bili?
- U toj i toj, gospodine - odgovorio bi konobar.
- Hrabra regimenta! Vidio sam ih na smotri 1912, Uzgred, naalost sam kod kue
zaboravio lisnicu. Znam da e mi ruski oficir priskoiti u pomo s tristo franaka.
Ako je konobar imao tristo franaka, dao bi ih vojvodi i, naravno, nikad ih vie ne
vidio. Vojvoda je na taj nain sasvim dobro zaraivao. Konobarima nije valjda
smetalo to ih vara. Vojvoda je vojvoda, pa makar i u egzilu.
Upravo preko jednog od ruskih izbjeglica Boris je saznao za neto to bi moglo
donijeti novaca. Dva dana nakon to smo zaloili kapute, Boris mi je tajanstvenim
glasom rekao:
- Kai mi, mon ami, ima li ti politiki stav?
- Ne - rekao sam ja.
- Ni ja. Naravno, ovjek uvijek ostaje rodoljub; ali ipak... Nije li Mojsije rekao
neto o tome kako oplijeniti Egipane? Budui da si Englez, zacijelo si itao Bibliju.
Hou rei, bi li imao to protiv da zarauje novac od komunista?
- Ne, naravno da ne bih.

33
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

- Pa, ini se da u Parizu postoji tajno rusko drutvo koje bi moglo neto uiniti za
nas. Oni su komunisti; zapravo, agenti koji rade za boljevike. Djeluju kao prija-
teljsko drutvo, stupaju u vezu s ruskim emigrantima i pokuavaju ih preobratiti u
ljevike. Moj prijatelj upravo je pristupio drutvu, i misli da bi nam pomogli ako
im se obratimo.
- Ali to oni mogu uiniti za nas? U svakom sluaju, meni ne bi pomogli, jer ja ni-
sam Rus.
- Upravo u tome je stvar. ini se da su oni dopisnici moskovskih novina, i hoe
lanke o engleskoj politici. Ako im se smjesta javimo, mogli bi od tebe naruiti da
e lanke.
- Od mene? Ali ja ne znam nita o politici!
- Merde! Ne znaju ni oni. Tko uope zna neto o politici? To je lako. Naprosto sve
epie iz engleskih novina. Ne izlazi li u Parizu Daily Mail? Prepii od tamo.
- Ali Daily Mail je konzervativni list. Oni mrze komuniste.
- No, onda napii sve obratno od onoga to stoji u Daily Mailu, tako ne moe
grijeiti. Ne smijemo profukati ovu priliku, mon ami. To bi nam moglo donijeti
stotine franaka.
Zamisao mi se nije svidjela, jer je parika policija vrlo stroga prema komunistima,
osobito ako su stranci, a ja sam ve bio osumnjien. Prije nekoliko mjeseci, jedan me
detektiv vidio kako izlazim iz redakcije komunistikog tjednika, i imao sam silnih
neprilika s policijom. Ako me uhvate da zalazim u to tajno drutvo, mogli bi me de-
rtirati. Ipak, prilika je bila i odvie dobra da bismo je propustili. Poslijepodne je
Borisov prijatelj, jo jedan konobar, doao da nas odvede na mjesto sastanka. Ne
mogu se sjetiti kako se zvala ulica - bila je to zaputena uliica to je vodila od obale
Seine na jug, negdje blizu Poslanike komore. Borisov prijatelj naredio nam je da
demo oprezni. Nehajno smo provrljali ulicom, zapamtili veu u koju moramo ui
- bila je to praonica rublja - a onda se odetali, drei oko na svim prozorima i kava-
nama. Ako se zna da je to mjesto okupljalite komunista, vjerojatno je pod
ismotrom, i odluili smo smjesta se pokupiti ako vidimo bilo koga nalik policajcu,
sam se bojao, ali Boris je uivao u ovim konspirativnim metodama, i posve je za-
ravio da se sprema sklopiti posao s ubojicama svojih roditelja.
Kad smo se uvjerili da je zrak ist, brzo smo uletjeli u veu. U praonici je neka
Francuskinja glaala rublje i rekla nam da ruska gospoda stanuju u dvoritu na
vom katu. Uspeli smo se uz mrane stepenice i doli do odmorita. Na vrhu stepe-
nica stajao je snani mladi neprijazna izgleda, kose koja mu je padala u lice. Kad
sam se uspeo do njega, sumnjiavo me odmjerio, preprijeio mi put i rekao neto na
ruskom.

34
 George Orwell

- Mot dordre! - rekao je otro, kad ja nisam odgovorio.

Zastao sam zaprepaten. Nisam oekivao lozinke.
- Mot dordre! - ponovio je Rus.
Borisov prijatelj, koji je iao iza mene, sad je istupio i rekao neto na ruskom, ili
lozinku ili objanjenje. To kao da je zadovoljilo neprijaznog mladia, i uveo nas je u
otrcani sobiak sa zamagljenim staklima na prozoru. Prostorija je djelovala kao
uasno siromani ured, a po zidovima su visjeli propagandni plakati tiskani ruskom
abecedom i golema, priprosta slika Lenjina. Za stolom je sjedio neobrijani Rus u ko-
ulji i ispisivao adrese na omotnicama hrpe novina ispred njega. Kad sam uao, obra-
tio mi se na loem francuskom.
- Vrlo neoprezno! - uzviknuo je uzrujano. - Zato ste doli ovamo bez zamotuljka
s rubljem?
- S rubljem?
- Svi koji dolaze ovamo donose rublje za pranje. Tako izgleda kao da idu u pra-
onicu u prizemlju. Sljedeeg puta donesite veliku vreu. Ne elimo policiju za vra-
tom.
To je bila ak i vea konspirativa nego to sam oekivao. Boris je sjeo na jedinu
slobodnu stolicu, i razvio se ivahni razgovor na ruskom. Govorio je samo neobrijani
ovjek; neprijazni se naslonio na zid i neprestano me promatrao, kao da sam mu jo
sumnjiv. udno sam se osjeao dok sam stajao u toj tajnoj sobici oblijepljenoj revo-
lucionarnim plakatima i sluao razgovor kojeg nisam razumio ni jednu jedinu rije.
Rusi su govorili brzo i vatreno, smjekali se i slijegali ramenima. Pitao sam se o
emu priaju. Zacijelo jedan drugog nazivaju tatice, mislio sam, golubiu, i
Ivane Aleksandroviu, poput likova u ruskim romanima. A govore o revoluciji.
obrijani vrsto izjavljuje - Mi se nikad ne svaamo. Rasprave su buroaska zaba-
va. Djela su nai argumenti. - A onda sam shvatio da nije ba tako. Od nas se trailo
da platimo dvadeset franaka, oito za lanarinu, i Boris je obeavao da emo platiti
(a posjedovali smo sveukupno sedamnaest franaka). Najzad je Boris izvadio nau
dragocjenu zalihu novca i platio pet franaka kao polog.
Nakon toga neprijazni ovjek nije me vie gledao tako sumnjiavo, i sjeo je na
rub stola. Neobrijani me poeo ispitivati na francuskom, i biljeio neto na komadiu
pira. Jesam li komunist? upitao me. Samo simpatizer, odgovorio sam; nikad nisam
o lan neke organizacije. Jesam li upuen u politiku situaciju u Engleskoj? Oh,
naravno, naravno. Spomenuo sam imena razliitih ministara, i iznio nekoliko pre-
zirnih primjedbi o Laburistikoj stranci. A kako stojim s Le Sport? Bih li mogao pi-
sati lanke o Le Sport? (Na kontinentu postoji neka tajanstvena veza izmeu nogo-
meta i socijalizma). Oh, naravno, jo jedanput. Oba mukarca ozbiljno su kimala gla-
vama. Neobrijani ree:
35
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

- Evidemment,{15} podrobno poznajete stanje u Engleskoj. Biste li mogli preuzeti

da napiete niz lanaka za jedan moskovski tjednik? Mi emo vas upoznati s pojedi-
nostima.
- Naravno.
- Dakle, drue, javit emo vam se prvom potom sutra ujutro. Ili moda drugom
tom. Plaamo stopedeset franaka po lanku. Zapamtite, sljedei put kad doete,
donesite sveanj rublja. Au revoir, drue.
Sili smo niz stepenice, paljivo iz praonice pogledali ima li koga na cesti i brzo
izali. Boris je bio lud od veselja. Kao u nekoj rtvenoj ekstazi, uletio je u oblinju
trgovinu duhana i potroio pedeset centimea na cigaru. Izaao je lupajui tapom po
oniku, sav ozaren.
- Napokon! Napokon! Mon ami, sad nam je zbilja pala sjekira u med! Divno si ih
nasamario. Jesi li uo kako su te zvali drue? Stopedeset franaka po lanku - nom de
eu, kakva srea!
Idueg jutra, im sam uo potara, sjurio sam niz stepenice do bistroa po pismo;
na moje razoaranje, pismo nije stiglo. Ostao sam kod kue kako bih doekao i dru-
gu potu; opet nije bilo pisma. Kad su prola tri dana, a ja nisam dobio ni rijei od
tajnog drutva, prestali smo se nadati, i zakljuili kako su zacijelo nali nekog dru-
gog da im pie lanke.
Deset dana kasnije ponovno smo posjetili ured tajnog drutva, ovoga puta
oprezno donijevi sa sobom zamotuljak koji je nalikovao na rublje. A tajno drutvo
nestalo! ena u praonici nije znala nita - naprosto je rekla da su ces messieurs
otili prije nekoliko dana, nakon nekih problema sa stanarinom. Kako smo glupo dje-
lovali stojei tamo s naim zamotuljkom! Ali tjeilo nas je to smo platili samo pet
franaka umjesto dvadeset.
I to je bilo posljednje to smo ikad uli o tajnom drutvu. Tko su i to oni zapravo
li, nitko ne zna. Osobno mislim da nisu imali nikakve veze s Komunistikom parti-
m; mislim da su bili naprosto prevaranti, koji su otimali od ruskih izbjeglica ubiru-
i lanarinu za izmiljeno drutvo. Nije im prijetila savreno nikakva opasnost, i ne-
dvojbeno to jo rade u nekom drugom gradu. Bili su to lukavi tipovi, a svoje su ulo-
ge velianstveno odigrali. Prostorije su djelovale ba kao pravi tajni ured komunisti-
ke partije, a onaj detalj da se mora donijeti zamotuljak rublja upravo je genijalan.

36
 George Orwell

IX

Jo tri dana smo klipsali uokolo traei posao i dolazili kui na sve oskudnije
obroke juhe i kruha u mojoj sobi. Preostala su nam jo dva traka nade. Kao prvo,
Boris je nauo da postoje izgledi za posao u Hotelu X, kraj Place de la Concorde, a
drugo,patron novog restorana u Rue du Commerce najzad se vratio. Jednog poslije-
dneva otili smo da ga posjetimo. Putem je Boris priao o golemom bogatstvu
koje emo zaraditi dobijemo li taj posao, i o tome kako je vano ostaviti dobar dojam
na patrona.
- Vanjtina - sve je u vanjtini, mon ami. Daj mi novo odijelo i posudit u tisuu
franaka do veeri, teta to nisam kupio ovratnik dok smo imali novaca. Jutros sam
izvrnuo ovratnik; ali kakva korist od toga, jedna strana je prljava kao i druga. Misli
li da djelujem kao da sam gladan, mon ami?
- Blijed si.
- K vragu, to moe ovjek na kruhu i krumpiru? Kobna je greka djelovati kao da
si gladan. To budi u ljudima elju da te udare nogom. ekaj malo.
Zastao je pred izlogom draguljarnice i estoko se ispljuskao po obrazima kako bi
mu navrla krv u lice. A onda smo, prije nego to je rumenilo izblijedilo, pourili u
restoran i predstavili se gazdi.
Patron je bio onizak, debeljukast, vrlo dostojanstven ovjek valovite, sijede
kose, u elegantnom flanelskom odijelu s dvorednim kopanjem, namirisan parfe-
mom. Boris mi je rekao da je i on bivi porunik u ruskoj armiji. Tu je bila i njegova
ena, uasna, debela Francuskinja lica bijela kao u mrtvaca i grimiznih usana, tako
da me podsjeala na hladno peenje s rajicama. Patron je srdano pozdravio Borisa
i nekoliko minuta razgovarali su na ruskom. Stajao sam u pozadini i pripremao se da
naveliko laem o tome kako imam iskustva kao sudoper.
Onda mi je patron priao. Uzvrpoljio sam se od nelagode, i trudio se da djelujem
nizno. Boris mi je utuvio u glavu da je plongeur slugin sluga, i oekivao sam da e
se patron prema meni ponaati kao prema smeu. Na moje zaprepatenje, srdano mi
stegnuo ruku.

37
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

- Tako dakle, vi ste Englez! - uzviknuo je. - Ba divno! Ne moram ni pitati igrate
li golf?
- Mais certainement{16} - rekao sam, shvativi da se to od mene oekuje.
- itavog ivota elim igrati golf. Hoete li, dragi moj monsieur, biti tako ljubazni
i objasniti mi nekoliko osnovnih udaraca?
To je oito bio ruski stil poslovnih dogovora. Patron je pomno sluao dok sam ja
objanjavao razliku izmeu drvene i metalne palice za golf, a onda me odjednom
obavijestio da je sve entendu; kad se restoran otvori, Boris e biti maitre dhtel, a ja
ongeur, s izgledom da napredujem do poloaja uvara zahoda ako posao bude do-
o iao. Kad se restoran otvara? upitao sam. - Tono petnaest dana od dananjeg
dana - odgovorio je patron vano (imao je obiaj da mae rukom i istodobno otresa
peo s cigarete, to je djelovalo osobito vano) - tono petnaest dana od danas, u
vrijeme ruka. - A onda nas je s oitim ponosom poveo da razgledamo restoran.
Bio je to omanji lokal koji se sastojao od bara, blagovaonice i kuhinje, ne vee od
osjene kupaonice. Patron ga je uredio u kitnjastom slikovitom stilu (nazivao je
to le Normand; glavna odlika stila bile su lane grede privrene na buku i sli-
no) i odluio da ga nazove Auberge de Jehan Cottard, kako bi postigao srednjevje-
kovni ugoaj. Dao je tiskati brouru, punu lai o povijesnim dogaajima u etvrti, a
u brourici se, izmeu ostalog, tvrdilo kako je na mjestu restorana neko stajala kr-
ma u koju je zalazio Karlo Veliki. Patron je bio osobito zadovoljan ovim detaljem.
Osim toga, zidove u baru ukrasit e mu umjetnik iz Salona nepristojnim slikama.
jzad nam je svakom dao skupu cigaretu, i nakon to smo jo malo porazgovarali,
otili smo kui.
Bio sam vrsto uvjeren da se nikad neemo okoristiti od ovog restorana. Patron
mi je djelovao kao varalica, i, to je jo gore, kao nesposobni varalica, a kraj
stranjih vrata primijetio sam dva tipa koja su oito doli utjerati dugove. Ali Boris,
koji je u mislima vidio sebe kao jo jednom maitre dhtel, nije se dao obeshrabriti.
- Uspjeli smo, moramo izdrati jo samo petnaest dana. to je petnaest dana? Hra-
na? Je men f.... Kad pomislim da u za samo tri tjedna opet imati ljubavnicu! Pitam
se, da li e biti tamna ili plavua? Meni je svejedno, samo da nije premrava.
Slijedila su dva teka dana. Ostalo nam je jo samo ezdeset centimea, i potroili
smo ih na pola kile kruha i komadi enjaka kojim smo natrljali kruh. Kruh se trlja
enjakom zato to ostaje okus u ustima i daje ovjeku privid da je nedavno jeo. Vei
dio dana prosjedili smo u Jardin des Plantes. Boris je kamenjem gaao pitome golu-
ve, ali bi ih uvijek promaio, a poslije smo sastavljali jelovnike za veere na
stranjim stranama omotnica. Bih smo odvie gladni a da bi ak i pokuavali misliti
o bilo emu osim o hrani. Pamtim veeru koju je Boris najzad izabrao. Ovo je bio je-

38
 George Orwell

lovnik: tuce ostriga, bori (crvena, slatka juha od cikle s vrhnjem), potoni rakovi,
mlado pile en casserole, govedina s kuhanim ljivama, mladi krumpir, salata, pogai-
ce i Roquefort, uz litru burgundea i kapljicu starog konjaka. Boris je imao meuna-
rodni ukus kad je posrijedi hrana. Kasnije, kad smo lagodno ivjeli, povremeno bi
jeo gotovo isto tako veliki obrok bez ikakvih potekoa.
Kad smo potroili sav novac, prestao sam traiti posao i proveo jo jedan dan bez
la. Nisam vjerovao da e se Auberge de Jehan Coturd zaista otvoriti, a nisam imao
ni drugih izgleda za posao, ali bio sam odvie lijen da bilo to ponem, osim da le-
im u krevetu. Onda se naglo okrenula srea. Uveer, oko deset sati, zauo sam kako
me netko nestrpljivo doziva s ulice. Ustao sam i priao prozoru. Dolje je stajao Bo-
ris, maui upom, sav ozaren. Prije nego to je ita rekao, izvadio je iz depa zgnje-
eni kruh i dobacio mi ga.
- Mon ami, mon cher ami, spaeni smo! to misli?
- Nisi valjda naao posao!
- U Hotelu X, kraj Place de la Concorde - petsto franaka mjeseno, i hrana. Ve
sam danas tamo radio. Za ime Isusa Krista, kako sam se najeo!
Nakon deset ili dvanaest sati rada, i kraj epave noge, prva mu je pomisao bila da
otpjeai tri kilometra do mog hotela i priopi mi dobre vijesti! to vie, rekao mi je
da se naem s njim sutra u Tuileries za vrijeme njegove popodnevne pauze, je
oda uspije ukrasti neto hrane za mene. U dogovoreno vrijeme naao sam se s Bo-
risom na klupi. Raskopao je prsluk i izvadio veliki, zgnjeeni zamotuljak u no-
vinskom papiru; unutra je bio kosani telei odrezak, komad Camemberta, kruh i je-
dan eclair, sve pomijeano.
- Voil! - rekao je Boris - to je sve to sam ti mogao donijeti. Vratar je lukavo u-
e.
Nezgodno je jesti iz novina na javnom mjestu, osobito u parku Tuileries koji obi-
no vrvi zgodnim djevojkama, ali bio sam previe gladan da bih za to mario. Dok sam
o, Boris mi je objasnio da radi u hotelskoj kafeteriji - to jest, ono to bi se u
Engleskoj zvalo hotelska smonica. Kafeterija je oito bila najnie mjesto u hotelu, i
znaila je strahoviti pad za jednog konobara, ali posluit e dok se ne otvori Auberge
de Jehan Cottard. U meuvremenu, mogao sam se sastajati s Borisom svakog dana
na istom mjestu, a on e iz hotela iznositi koliko god se hrane usudi. Taj je dogovor
trajao tri dana i ja sam ivio iskljuivo na ukradenoj hrani. A onda je svim naim
nevoljama doao kraj jer je jedan od plongeura napustio Htel X i, na Borisovu pre-
ruku, ja sam dobio taj posao.

39
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

Htel X bio je golema velianstvena zgrada s klasinim proeljem, a po strani su

se otvarala mrana vrataca nalik takorskoj rupi, ulaz za poslugu. Stigao sam u
ervrt do sedam ujutro. U zgradu je ulazila itava rijeka mukaraca u umaenim hla-
ama, a kontrolirao ih je vratar koji je sjedio u tijesnom uredu. Malo sam saekao, i
ubrzo se pojavio chef du personnel, neto kao pomonik upravitelja, te me stao ispi-
tivati. Bio je to Talijan, okrugla, blijedog lica, sav izmoden od napornog rada. Upi-
tao me imam li iskustva kao pera posua i ja sam rekao da imam; bacio mi je
gled na ruke i smjesta vidio da laem, ali kad je uo da sam Englez, promijenio je
ton i dao mi posao.
- Ve dugo traimo ovjeka s kojim moemo vjebati engleski - rekao je. - Svi
nai gosti su Amerikanci, a na engleskom znamo rei samo... - Izgovorio je rije koju
djeaci ispisuju po zidovima u Londonu. - Vi biste nam mogli biti od koristi. Doite
dolje.
Poveo me niz zavojite stepenice u uski hodnik duboko u podzemlju, tako nizak da
sam se mjestimino morao sagibati. Bilo je zaguljivo, vrue i vrlo mrano, gorjele
su samo iroko razmaknute mutne, ute arulje. Mrani labirint hodnika kao da se
otezao na kilometre i kilometre - zapravo je, pretpostavljam, bilo tek nekoliko sto-
tina metara - i neobino je podsjeao na potpalublje prekooceanskog broda; vladala
ista vruina, stijenjeni prostor, topli zadah hrane, huka i brujanje (to su dopirali
iz kuhinjskih pei) ba kao buka brodskih strojeva. Prolazili smo kraj vrata iza kojih
katkad do nas doprli uzvici i psovke, katkad crvena jara vatre, a jednom zapuh
itke hladnoe iz ledare. Malo dalje neto me snano udarilo u lea. Bio je to ko-
mad leda teak pedeset kila kojeg je teglio nosa u plavoj pregai. Iza njega iao je
momak s golemom komadinom teletine na ramenu, obraza prislonjenog uz vlano,
spuvasto meso. Gurnuli su me u stranu, podviknuvi - Sauvetoi, idiot! -{17} i pohitali
dalje. Na zidu ispod jedne arulje netko je vrlo uredno ispisao: Prije e nai vedro
nebo usred zime, nego djevicu u Htelu X. Bilo je to vrlo udnovato mjesto.
Jedan ogranak hodnika vodio je u praonicu rublja gdje mi je neka starica ispijena
lica kao u lubanje dala plavu pregau i naramak krpa za posue. Zatim me chef du
rsonnel odveo u majunu podzemnu prostoriju - podrum ispod podruma, tako rei
40
 George Orwell

- u kojoj je bio sudoper i nekoliko plinskih tednjaka. Strop je bio tako nizak da se
nisam mogao posve uspraviti, a temperatura preko 40 stupnjeva. Chef du personne
bjasnio mi je kako je moj posao da sluim jelo viim hotelskim namjetenicima,
koji su objedovali u maloj blagovaonici na katu, istim njihovu prostoriju i perem
njihovo posue. Kad je otiao, jedan konobar, opet Talijan, proturio je kovravu gla-
vu kroz vrata i odmjerio me s visoka.
- Englez, ha? - ree on. - Pa, ja sam tu glavni. Ako bude radio dobro - uinio je
kret kao da naginje bocu i glasno srknuo. - Ako ne - nekoliko je puta svom sna-
gom udario o vrata. - Meni nije nita tee da ti zavrnem vrat nego da pljunem na pod.
A ako bude nekih problema, vjerovat e meni, a ne tebi. Zato pripazi to radi.
Poslije toga uurbano sam se latio posla. Osim moda jednog sata odmora, radio
sam od sedam ujutro do devet i etvrt uveer; prvo sam prao posue, zatim ribao sto-
love i pod u blagavonici osoblja, zatim latio ae i noeve, zatim sluio jelo, zatim
novo prao posue, zatim opet sluio jelo i opet prao posue. Posao je bio lagan, i
sve mi je ilo od ruke, osim kad sam odlazio u kuhinju po jelo. Kuhinja nije naliko-
vala niemu to sam ikad vidio ili zamiljao - bio je to zaguljivi, niski podrum, pra-
vi pakao osvijetljen arkocrvenom vatrom, pun zaglune buke psovaka i zveketa lo-
naca i tava. Bilo je tako vrue da su se svi metalni dijelovi, osim tednjaka, morali
krivati krpom. U sredini su bili tednjaci, oko kojih je dvanaest kuhara skakutalo
amo-tamo, a s lica im se cijedio znoj unato bijelim kapama. Oko tednjaka stajali su
ltovi gdje je gomila konobara i plongeura nestrpljivo zveckala pladnjevima. Sudo-
ri, goli do pasa, potpirivali su vatre i ribali goleme bakrene tave pijeskom. Svi kao
da su se urili i bijesnili. Glavni kuhar, krupni, zajapureni ovjek s velikim brkovi-
ma, ustoboio se nasred kuhinje i neprestano gromoglasno izvikivao - a marche
deux oeufs brouills! a marche un Chateaubriand aux pommes sautes, - a prekinuo
se samo da ispsuje plongeura. Postojala su tri pulta, i prvi put kad sam doao u ku-
hinju, ne znajui, odnio sam pladanj na pogreni pult. Glavni kuhar mi je priao, za-
sukao brk, i odmjerio me od glave do pete. Zatim je rukom dozvao kuhara za doru-
ak i pokazao na mene.
- Vidi li ti ovo? Takve nam plongeure sad alju. Odakle si ti, idiote? Iz Charento-
na, pretpostavljam? - (U Charentonu je velika ludnica.)
- Iz Engleske - rekao sam ja.
- Mogao sam i misliti. Dakle, mon cher monsieur lAnglais, mogu li vas obavi-
stiti da ste vi jedan kurvin sin? A sad, goni se na drugi pult, kamo i spada.
Ovakav prijem doivljavao sam svakog puta kad bih doao u kuhinju, jer sam uvi-
k neto grijeio; od mene se oekivalo da znam posao, te su me u skladu s tim
neprestano psovali. Iz radoznalosti prebrojio sam koliko su me puta nazvali maqu-
ereau tokom jednog dana; trideset i devet puta.

41
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

U etiri i po Talijan mi je rekao da mogu prestati raditi, ali da nema smisla izlazi-
ti, jer poinjemo opet u pet. Otiao sam u zahod da popuim cigaretu; puenje je bilo
strogo zabranjeno, i Boris me upozorio da je zahod jedino sigurno mjesto. Nakon
toga radio sam opet do devet i etvrt, kad je konobar proturio glavu kroz vrata i re-
kao mi da pustim ostatak sua. Na moje zaprepatenje sad se, nakon to me itavog
dana nazivao svinjom, majmunom i slinim imenima, drao posve prijateljski. Shva-
tio sam da su psovke kojima me doekao bile neka vrsta iskuavanja.
- Dosta za veeras, mon ptit - rekao je konobar. - Tu nes pas de brouillard, ali
dobro radi. Doi gore na veeru. Hotel nam daje svakom po dvije litre vina, a ja
sam jo ukrao jednu bocu. Dobro emo se naliti.
Imali smo izvrsnu veeru od ostataka viih namjetenika. Konobar se udobrovo-
ljio i priao mi o svojim ljubavnim dogodovtinama, o dvojici koju je ranio noem u
Italiji, i tome kako se izvukao od sluenja vojnog roka. Sasvim mi se svidio kad sam
ga malo upoznao; nekako me podsjeao na Benvenuta Cellinija. Bio sam umoran i
mokar od znoja, ali osjeao sam se kao preporoen nakon itavog dana pristojne hra-
ne. Posao mi se nije inio tekim, i mislio sam da e mi odgovarati. Meutim, nisam
o siguran hoe li potrajati, jer su me unajmili samo na jedan dan, kao ispomo,
za dvadeset i pet franaka. Kiseli vratar izbrojio mi je novac, manje pedeset centimea
za osiguranje, rekao je (la, kako sam kasnije saznao). Zatim je izaao u hodnik, na-
redio mi da skinem kaput i paljivo me itavog pretraio, da vidi nisam li ukrao hra-
nu. Nakon toga pojavio se chef du personnel. Kao i konobar, i on je postao srdaniji
kad je vidio da sam voljan zapeti.
- Ako hoete, dat u vam stalni posao - rekao je. - Glavni konobar kae da uiva
kad moe Engleza nazivati raznim imenima. Hoete li potpisati ugovor na mjesec
dana?
Napokon su mi nudili posao, i bio sam ga pripravan objeruke prihvatiti. A onda
sam se sjetio da se ruski restoran ima otvoriti za petnaest dana. inilo mi se nepote-
nim obeati da u raditi mjesec dana, a onda na pola prekinuti. Rekao sam da imam
izgleda za drugi posao - moe li me uzeti na petnaest dana? Ali na to je chef du
rsonnel slegnuo ramenima i rekao da hotel unajmljuje osoblje na mjesec dana.
Oito sam proigrao priliku da dobijem posao.
Boris me, prema dogovoru, ekao pod arkadama u Rue de Rivoli. Kad sam mu
ispriao to se dogodilo, pobjesnio je. Po prvi put otkad ga poznajem zaboravio je na
istojnost i rekao mi da sam budala.
- Idiot! Pravi idiot! Kakvog smisla ima da ti naem posao kad ga ti smjesta pro-
fuka? Kako moe biti tako glup da spominje drugi restoran? Morao si samo obe-
ati da e raditi mjesec dana.
- inilo mi se potenije da kaem kako u moda morati ranije otii - prigovorio

42
 George Orwell

sam ja.
- Potenije! Potenije! Tko je ikad uo za potenog plongeura? Mon ami - odjed-
nom me zgrabio za revere i vrlo ozbiljno rekao - mon ami, radio si tamo cijeli dan.
Sad vidi kako je raditi u hotelu. Misli li ti da jedan plongeur moe sebi priutiti
osjeaj asti?
- Ne, vjerojatno ne moe.
- No onda, iz ovih stopa se vrati u hotel i kai efu da si posve pripravan raditi
mjesec dana. Kai da e otkazati drugi posao. A onda, kad se na restoran otvori,
dnostavno emo otii,
- Ali to je s mojom plaom ako raskinem ugovor?
Boris je stao udarati tapom o plonik i urlati zbog moje gluposti. - Trai da te
aaju po danu, onda nee izgubiti ni soua. Misli li da bi oni tuili sudu plongeura
zato to je raskinuo ugovor? Plongeur je na preniskom poloaju da bi se s njim sudi-
li.
Pohitao sam natrag u hotel, pronaao chefa du personnel, i rekao mu da u raditi
mjesec dana, nato me on zaposlio. To je bila moja prva lekcija u moralu plongeura.
Kasnije sam uvidio kako je glupo imati ikakvih obzira, jer su veliki hoteli potpuno
nemilosrdni prema svojim namjetenicima. Zapoljavaju i otputaju ljude kako to
sao zahtijeva, a svi otputaju deset posto ili vie osoblja kad proe sezona. A ne-
maju nikakvih potekoa da nau zamjenu za nekog tko iznenada ode, jer je Pariz
epun nezaposlenog hotelskog osoblja.

43
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

XI

Ispalo je da nisam raskinuo ugovor, jer je prolo jo est tjedana dok je Auberge
de Jehan Cottard poela pokazivati ikakve znakove da e se otvoriti. U meuvreme-
nu sam radio u Htelu X, etiri dana tjedno u kafeteriji, jedan dan sam pomagao ko-
nobaru na etvrtom katu, a jedan sam dan zamjenjivao enu koja je prala sue iz bla-
govaonice. Sreom, slobodni dan sam imao u nedjelju, ali katkad bi se netko razbo-
lio, pa sam i tog dana morao raditi. Radno vrijeme trajalo je od sedam ujutro do dva
slijepodne, te od pet uveer do devet - jedanaest sati; ali kad sam prao sue iz bla-
govaonice, to se pretvaralo u etrnaestsatni radni dan. Prema uobiajenim mjerilima
rikih plongeura, to je izuzetno kratko radno vrijeme. Jedina loa strana bila je
uasna zaguljiva vruina podzemnih labirinata. Ako to izuzmemo, hotel, koji je bio
velik i dobro organiziran, smatrao se vrlo udobnim.
Naa kafeterija bila je tmurna podrumska prostorija, est metara dugaka, dva i-
roka, i oko dva i po visoka, tako pretrpana kantama za kavu, rezaima kruha i sli-
nim spravama da se ovjek jedva mogao pomaknuti, a da u neto ne udari. Osvjetlja-
vala ju je mutna elektrina arulja i etiri, pet plinskih plamenika koji su zraili
arkim, crvenim dahom. iva na termometru nikad se nije sputala ispod 40 stupnje-
va - a tokom dana znala se pribliiti 50 stupnjeva. Na jednom kraju prostorije bili su
liftovi za kuhinju, a na drugom hladnjaa u kojoj smo drali mlijeko i maslac. Kad bi
ovjek uao u hladnjau, jednim korakom promijenio bi klimu za gotovo pedeset
stupnjeva; to me podsjealo na pjesmu o ledenim brdima Grenlanda i koraljnom alu
Indije. Uz mene i Borisa, u kafeteriji su radila jo dva ovjeka. Jedan je bio Mario,
krupni Talijan koji je lako planuo - podsjeao me na gradskog policajca s opernim
kretima - a drugi dlakava, nezgrapna ivotinja koju smo nazivali Maar; mislim da
bio iz Transilvanije, ili iz nekog jo udaljenijeg kraja. Osim Maara, svi smo bili
razmjerno veliki i za vrijeme najvee guve neprestano smo se sudarali.
Posao u kafeteriji odvija se na mahove. Nikad nismo bili posve besposleni, ali
avi posao nailazio je u naletima od po dva sata - pojedini nalet nazivali smo un
coup de feu. Prvi coup de feu nailazio je u osam ujutro, kad su se gosti u hotelu po-
injali buditi i zahtijevati doruak. U osam bi se po itavom podrumu odjednom za-
orila dreka i lupa: posvuda su zvonila zvona, ljudi u plavim pregaama jurili su hod-

44
 George Orwell

nicima, liftovi iz kuhinje sputali su se istovremeno s treskom, a konobari sa svih pet

katova poeli bi kroz otvore dizala izvikivati psovke na talijanskom. Ne sjeam se
svih naih dunosti, ali ukljuivale su kuhanje aja, kave i okolade, donoenje obro-
ka iz kuhinje, vina iz podruma i voa i slinog iz blagovaonice, rezanje kruha,
ipremanje preprenog kruha, savijanje okruglica maslaca, odmjeravanje dema,
otvaranje kanti s mlijekom, prebrojavanje kocaka eera, kuhanje jaja, kuhanje kae,
lomljenje leda, mljevenje kave - sve to za sto do dvjesto gostiju. Kuhinja je bila uda-
ljena trideset metara, a blagovaonica ezdesetak. Sve to smo slali gore dizalima za
kuhinju morali smo pravdati potvrdom, potvrde smo morali paljivo odlagati, a imali
smo problema kad bi se izgubila ma i jedna kocka eera. Osim toga, morali smo
opskrbljivati osoblje kavom i kruhom, i donositi jelo za konobare na katovima. Sve u
svemu, sloen posao.
Izraunao sam da smo svakog dana morali pretrati i prepjeaiti gotovo dvade-
setpet kilometara, a opet, posao je bio vie mentalno nego fiziki naporan. Povrno
gledano, nema nieg lakeg od glupog kuhinjskog posla, ali posao je nevjerojatno te-
ak kad se sve mora obaviti u urbi. ovjek se mora rastrgati meu itavim
mnotvom poslova - pomalo kao da pokuava sloiti pasijans u odreenom vremenu.
primjer, upravo radi prepeenac, kad tres! sputa se lift za kuhinju s narudbom
za aj, pecivo i tri razliite vrste dema, a istodobno tres! sputa se drugi lift u kojem
trae kajganu, kavu i grejpfrut; tri u kuhinju po jaja, u blagovaonicu po voe, juri
kao munja tako da bi stigao prije nego to izgori prepeenac, ne smije zaboraviti aj
i kavu, uz jo desetak drugih narudbi koje se jo pripremaju; a istovremeno te slijedi
neki konobar i gnjavi te zbog izgubljene boce sode, pa se mora jo i s njim svaati.
Tu je potrebno vie pameti nego to bi ovjek pomislio. Mario je tvrdio, nedvojbeno
tono, kako treba godina dana da ovjek postane pouzdani cafetier.
Vrijeme izmeu osam i pola jedanaest protjecalo je u nekoj vrsti delirija. Katkad
smo radili kao da nam preostaje jo samo pet minuta ivota; katkad bi iznenada
nastupilo zatije, narudbe bi prestale i na trenutak zavladao mir. Tada smo pometali
d, posipali ga svjeom pilovinom, i gutali litre vina, kave ili vode - bilo ega,
glavno da je mokro. Vrlo esto znali smo odlomio komadi leda i sisati ga dok radi-
mo. Vruina to je udarala od plinskih tednjaka izazivala je muninu; ispijali smo
tekuinu na litre tokom dana, a nakon nekoliko sad ak bi nam i pregae probio znoj.
Povremeno smo beznadno zaostajali s poslom, i moda bi pokoji gost ostao bez do-
ruka, da nas Mario nije uvijek izvlaio. Radio je u kafeteriji etrnaest godina, i
ovladao je tim umijeem tako da nikad nije izgubio ni sekunde izmeu poslova. Ma-
ar je bio glup, ja neiskusan, a Boris je rado zabuavao, dijelom zato to je epao, di-
lom to se sramio raditi u kafeteriji, dok je prije bio konobar; ali Mario je bio ude-
san. Nema rijei kojima bi se moglo opisati kako je pruao goleme ruke preko itave
kafeterije da jednom rukom napuni kavnik, drugom skuha jaje, dok istovremeno pazi

45
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

na prepeenac i vie upute Maaru, a tu i tamo zapjeva odlomke iz Rigoletta. Patro-

nu je bilo jasno koliko on vrijedi, te ga je plaao tisuu franaka mjeseno, umjesto
tsto koliko nas ostale.
Gungula doruka prestajala je u pola jedanaest. Onda smo ribali stolove u kafete-
riji, meli pod i latili metalne dijelove, a u dobre dane mogli smo jedan po jedan otii
u zahod da popuimo cigaretu. To je bilo mirno razdoblje - dodue, samo relativno
mirno, jer nije proteklo neometano. Kako se bliilo vrijeme ruka za goste, od dva-
naest do dva, poinjala je ponovno guva kao i za dorukom. Na se posao
uglavnom sastojao u tome da donosimo obroke iz kuhinje, to je znailo neprestano
sluati engueulades od kuhara. Do tog vremena kuhari su proveli ve etiri ili pet sati
znojei se uz tednjake, pa im je i raspoloenje zakuhalo.
U dva smo odjednom bili slobodni ljudi. Zbacili bismo pregae, zagrnuli sakoe,
zo izali iz hotela i, kad smo imali novca, uletjeli u najblii bistro. udno je bilo
izai na ulicu iz vatrom osvijetljenih podruma. Zrak nam se inio zasljepljujue
star i hladan, kao arktiko ljeto; a kako je slatko mirisao benzin, nakon zadaha hra-
ne i znoja! Katkad smo u bistrou susretali neke od naih kuhara i konobara, a oni su
se prijateljski ponaali i plaali nam pie. U hotelu smo im bili robovi, ali nepisano
pravilo hotelskog ivota da su izvan radnog vremena svi jednaki, i engueulades ne
vae.
U petnaest do pet vraali smo se u hotel. Do pola, nije bilo narudbi, i to smo vri-
me koristili da ulatimo srebro, operemo kavnike, i obavimo sve mogue sitne
slove. A onda je poinjala najvea guva - vrijeme veere. Volio bih da naas
stanem Zola, samo da opiem vrijeme veere. Osnovno je bilo ovo: sto ili dvjesto
ljudi naruivalo je pojedinano razliite obroke od pet ili est jela, a pedeset ili
ezdeset ljudi moralo je to skuhati, posluiti ih, a poslije sve oistiti i pospremiti; tko
god ima imalo iskustva s ugostiteljstvom znat e to to znai. A do tog doba, kad se
sao podvostruavao, itavo je osoblje bilo premoreno, a dobar dio pijan. Mogao
h napisati o tome stranice i stranice, a da ne doaram vjernu sliku. Jurnjava gore-
dolje po uskim hodnicima, sudaranje, vika, teturanje s kutijama, pladnjevima i koma-
dima leda, vruina, mrak, poeci estokih svaa koje se ne stignu razrijeiti - to nadi-
lazi svaki opis. Tko bi prvi put zaao u podrum, pomislio bi da je u kakvoj jazbini lu-
aka. Tek kasnije, kad sam shvatio kako funkcionira hotel, uvidio sam da ima reda u
tom kaosu.
U pola devet posao je naglo prestajao. Nismo bili slobodni do devet, ali bacali
smo se na pod koliko smo dugi i iroki i leali tako da odmorimo noge, odvie lijeni
ak i da odemo do hladnjae po pie. Katkad bi doao chef du personnel s bocama
va, jer bi nas hotel poastio pivom kad bismo imali osobito naporan dan. Hrana
koju su nam davali bila je naprosto jestiva, ali patron nije krtario na piu; dodjelji-

46
 George Orwell

vao nam je svakom po dvije litre vina dnevno, svjestan da e plongeur, ne popije li
dvije litre, ukrasti tri. Osim toga, ilo nas je i ono to je ostajalo u bocama od gostiju,
tako da smo esto previe pili - dobra stvar, jer ovjek bre radi kad je pripit.
Ovako su mi prolazila etiri dana u tjednu; od preostala dva dana, jedan je bio bo-
lji, a jedan gori. Nakon tjedan dana ovakvog ivota osjetio sam da mi je zaista potre-
n odmor. Bila je subota uveer, pa su ljudi u naem bistrou udarili piti, a budui da
me sutra ekao slobodan dan, bio sam gotov da im se pridruim. Svi smo otili na
spavanje pijani u dva sata ujutro, s namjerom da spavamo do podneva. U pola est
odjednom me netko probudio. Noni uvar kojeg je poslao hotel stajao mi je nad
uzglavljem. Zbacio je sa me posteljinu i grubo me prodrmao.
- Ustaj! - rekao je. - Tu tes bien saoul la gueule, eh?{18} No, nije vano, u hotelu
smo kratki za jednog ovjeka. Mora danas na posao.
- Zato bih radio? - pobunio sam se. - Danas je moj slobodan dan.
- Slobodan dan, kojeta! Posao ne eka. Ustaj!
Ustao sam i izaao, a osjeao sam se kao da su mi lea slomljena, i glava puna
vrueg pepela. Nisam mislio da sam u stanju odraditi dnevni posao. A ipak, nakon
samo jednog sata u podrumu, ustanovio sam da se posve dobro osjeam. Valjda je u
vruini podruma, kao u turskoj kupelji, ovjek mogao iznojiti svaku koliinu pia.
ongeuri to znaju, i s tim raunaju. Sposobnost da progutaju litre vina, i da ga zatim
iznoje prije nego to im nakodi, jedina im je kompenzacija u ivotu.

47
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

XII

Najugodnije sam trenutke u hotelu provodio dok sam pomagao konobaru na

etvrtom katu. Radili smo u malenoj ostavi koju su liftovi povezivali s kafeterijom.
kon podruma tamo je bilo rajski svjee, a uglavnom sam morao latiti srebro i
staklo, to je ovjean posao. Valenti, konobar, bio je pristojan tip i ponaao se pre-
ma meni gotovo kao prema sebi ravnom kad smo bili nasamo, premda mi se morao
grubo obraati im je netko bio u blizini, jer ne dolikuje konobaru da bude u prija-
teljskim odnosima s plongeurom. Znao mi je dati napojnicu od pet franaka, kad je
imao dobar dan. Bio je pristao mladi, imao je oko dvadeset etiri godine, ali djelo-
vao je kao da mu je osamnaest i, kao i veina konobara, ravno se drao i umio nositi
odjeu. U crnom fraku i s bijelom kravatom, svjeeg lica i zalizane smee kose,
izgledao je ba kao djeak iz Etona; a zapravo je sam zaraivao za ivot od dvana-
este godine, i sa svojih deset prstiju podigao se doslovce ni iz ega. Preao je tali-
nsku granicu bez pasoa, prodavao kestenje s kolica po sjevernim bulevarima, od-
sjedio pedeset dana u zatvoru u Londonu jer je radio bez dozvole, bogata ljubavnica
u hotelu poklonila mu je dijamantni prsten, a kasnije ga optuila da ga je ukrao; doi-
vio je svata. Volio sam s njim razgovarati kad smo se za mirna razdoblja zavukli u
rupu lifta i puili.
Lo dan nastupao je kad sam morao prati sue u blagovaonici. Nisam prao tanju-
re, koji su se prali u kuhinji, nego ostalo sue, pribor za jelo, noeve i ae; ak i
tako, radio sam trinaest sati, a tokom dana uprljao bih izmeu trideset i etrdeset
krpa za sue. Zastarjeli postupak pranja sua koji se rabi u Francuskoj podvostruuje
sao. Nitko nije ni uo za suilo za odlaganje mokrog sua, a nema ni praka za
anje, samo sluzavi, meki sapun koji se ne pjeni u tvrdoj parikoj vodi. Radio sam u
ljavoj, pretrpanoj izbici, ujedno praonici i ostavi, koja je izlazila ravno u blagova-
onicu. Osim pranja sua, morao sam donositi konobarima jelo i posluivan ih za sto-
lom; veina ih se ponaala nepodnoljivo drsko i vie nego jedanput morao sam
upotrijebiti ake kako bih ih natjerao na najobiniju uljudnost. Sue je inae prala
dna ena, i njoj su ivot pretvorili u pakao.
Zabavno je bilo osvrnuti se po prljavoj izbici i pomisliti kako nas od blagovaonice
dijele samo dvostruka vrata. Tamo su sjedili gosti u punom sjaju - besprijekorni

48
 George Orwell

stolnjaci, vaze s cvijeem, zrcala, pozlaeni ukrasi i obojeni anelii; a ovde, tek
nekoliko metara dalje, mi u ogavnoj prljavtini. Jer prljavtina je zaista bila odvratna.
Sve do naveer nismo imali vremena da pometemo pod, pa smo gackali po smjesi
sapunjave vode, listova salate, poderanih papira i zgaene hrane. Desetak konobara,
z frakova, tako da su im se vidjeli znojavi pazusi, sjedilo je za stolom, mijealo sa-
late i zabadalo prste u zdjelice s vrhnjem. U prostoriji je zaudaralo na mjeavinu hra-
ne i znoja. Po svim ormarima, iza gomila suda, leale su gnjusne zalihe hrane to su
konobari nakrali. Postojala su samo dva sudopera, i nije bilo nita udno da kono-
r umije lice u vodi u kojoj se ispire sue. Ali gosti nisu vidjeli nita od toga. Ispred
vrata blagovaonice stajao je prostira od kokosova vlakna i ogledalo, gdje bi se ko-
nobari ulickali i ulazili u blagovaonicu kao prava slika istoe.
Pouno je gledati kako konobar odlazi u hotelsku blagovaonicu. Kad zastane pred
vratima, doivi naglu promjenu. Mijenja mu se dranje ramena; sva prljavtina,
urba i nervoza nestaju kao rukom odneseni. Klizi po sagu dostojanstveno poput sve-
enika. Sjeam se kako je na pomoni maitre dhtel, vatreni Talijan, zastao pred
vratima blagovaonice da se izdere na naunika koji je upravo razbio bocu vina. Za-
vitlao je akom iznad glave i zaurlao (sreom, vrata nisu proputala zvuk):
- Tu me fais... Ti sebe zove konobarom, ti mladi majmune? Ti da si konobar? Ti
nisi dobar ni da riba pod u kupleraju odakle ti je majka? Maquereau!
Rijeci su ga izdale, te se okrenuo i s vrata dobacio posljednju uvredu, onako kao
squire Western u Tomu Jonesu.
A onda je uao u blagovaonicu i odlebdio s posudom u rukama, otmjen poput la-
da. Deset minuta kasnije klanjao se pred gostom. A kad ga je ovjek vidio kako se
klanja i smjeka, nije mogao a da ne pomisli kako se gost stidi to ga slui takav
aristokrat.
Pranje sua zbilja je odvratan posao - ne teak, ve dosadan i glup da se to ne da
rijeima iskazati. Uasno je i pomisliti da ljudi provode desetljea u takvim zanima-
njima. ena koju sam zamjenjivao imala je punih ezdeset godina, i stajala je uz su-
doper trinaest sati dnevno, est dana tjedno, itave godine; povrh svega, jo su je i
konobari maltretirali. Tvrdila je kako je nekad bila glumica - zapravo je, vjerujem,
la prostitutka; veina prostitutki zavri kao istaice. udilo me samo to unato
svojim godinama i ivotu kakav vodi jo nosi svijetlo-plavu periku, mae oi i pudra
lice kao djevojka od dvadeset godina. Oito da i sedamdesetosam satni radni tjedan
moe u ovjeku ostaviti neto ivotne snage.

49
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

XIII

Treeg dana u hotelu chef du personnel, koji mi se preteno obraao sasvim pri-
znim tonom, pozvao me i otro rekao:
- uj, ti, smjesta obrij te brkove! Nom de Dieu, tko je ikad vidio plongeura s
kovima?
Poeo sam se buniti, ali me on presjekao. - Plongeur s brkovima, kojeta! Pazi da
mi sutra ne izae ovakav pred oi.
Na putu kui upitao sam Borisa to to znai. Slegnuo je ramenima. - Radi to ti on
kae, mon ami. Nitko u hotelu ne nosi brkove, osim kuhara. Mislio sam da si to i sam
imijetio. Razlog? Nema razloga. Takav je obiaj.
Shvatio sam da je to pravilo ponaanja, isto kao to se ne nosi bijela kravata s ve-
ernjim odijelom, i obrijao sam brkove. Kasnije sam otkrio i objanjenje tog obiaja:
konobari u boljim hotelima ne nose brkove, i kako bi pokazali da su superiorni, odre-
dili su da ih ni plongeuri ne nose; a kuhari nose brkove kako bi pokazali da preziru
konobare.
Ovo daje naslutiti razraeni kastinski sistem koji vlada u hotelu. Meu naim
osobljem, koje je brojilo oko stotinu i deset ljudi, rang je bio jednako strogo i tono
odreen kao i meu vojnicima, a kuhar ili konobar bio je jednako toliko vii od
ongeura, koliko kapetan od obinog vojnika. Na samom vrhu je upravitelj, koji je
mogao svakoga otpustiti, ak i kuhare. Nikad nismo vidjeli patrona, i o njemu smo
znali samo da se za njega ruak mora pripremati paljivije nego za goste; itava
disciplina u hotelu ovisila je o upravitelju. On je bio savjestan ovjek, i uvijek je
dno motrio ne bi li primijetio nemar, ali mi smo bili prepametni za njega. Kroz ho-
tel bio je proveden sistem zvona za poslugu, i osoblje se njime sluilo za signalizaci-
. Dugi zvon, kratki zvon, pa dva duga znailo je da dolazi upravitelj, i im bismo
uli zvono, potrudili bismo se da djelujemo zaposleno.
Iza upravitelja dolazi maitre dhtel. On nije posluivao za stolovima, osim ako
srijedi nije bio lord ili netko takav, nego je zapovijedao ostalim konobarima i po-
magao kod izbora jela. Dnevno je od napojnica i od postotka na ampanjcu (dva
franka za svaki vraeni ep) dobivao dvjesto franaka. Poloaj ga je posve odvajao od

50
 George Orwell

ostalog osoblja, i jeo je u posebnoj prostoriji, sa srebrninom na stolu, a posluivala

su ga dva naunika u istim, bijelim haljetcima. Malo ispod efa sale dolazi glavni
kuhar, s plaom od oko pet tisua mjeseno; on je jeo u kuhinji, ali za zasebnim sto-
lom, a posluivao ga je jedan od kuharskih egrta. Zatim slijedi chef du personnel, s
aom od samo tisuu petsto franaka mjeseno. Zato je nosio crni sako i nije morao
obavljati nikakav fiziki posao, a mogao je otputati plongeure i otmjene konobare.
Zatim dolaze ostali kuhari, kojima su se plae kretale od tri tisue do sedamstopede-
set franaka mjeseno; onda konobari, koji su zaraivali oko sedamdeset franaka
dnevno u napojnicama, plus neznatne stalne plae; onda pralje i velje; onda konoba-
ri-naunici, koji nisu dobivali napojnice, ve samo plau od sedamstopedeset franaka
mjeseno; onda plongeuri, takoer sa sedamstopedeset franaka mjeseno; onda soba-
rice, s petsto ili esto franaka mjeseno; i na kraju cafetieri, s petsto franaka mjese-
no. Mi u kafeteriji bili smo ljam hotela, prezreni od svih.
Bilo je tu jo mnotvo drugih - slubenici u uredu, uvar skladita, podrumar, ne-
koliko nosaa i liftboja, ledar, pekari, noni uvar, vratar. Razliite poslove obavljale
su razliite rase. Slubenici u uredu, kuhari i velje bili su Francuzi, konobari Talija-
ni i Nijemci (u Parizu teko da postoji konobar Francuz), plongeuri pripadnici svih
evropskih narodnosti, kao i Arapi i crnci. Francuski je bio lingua franca, ak su i Ta-
lijani meusobno razgovarali na francuskom.
Svi odjeli imali su svoja posebna prava. U svim parikim hotelima obiaj je pro-
davati ostatke kruha pekarima po osam soua pola kilograma, a kuhinjske pomije svi-
njarima budzato, i dijeliti zaradu meu plongeurima. Mnogo se i kralo. Svi su kono-
ri krali hranu - zapravo, rijetko sam vidio da konobar jede porciju koju mu je dodi-
lio hotel - krali su i kuhari u kuhinji, samo u veim razmjerima, a mi u kafeteriji
nalijevali smo se kriom ajem i kavom. Podrumari su krali konjak. Hotelska pravila
nisu doputala konobarima da dre zalihe pia, ve su po svako narueno pie morali
ii podrumaru. Podrumar bi, dok je nalijevao au, uvijek odvojio na stranu liicu
a, i tako skupljao velike koliine. Prodao bi ti gutljaj ukradenog konjaka po pet
soua, ako je mislio da ti moe vjerovati.
Meu osobljem bilo je lopova, i ako bi ovjek ostavio novac u depovima kaputa,
obino bi nestao. Vratar, koji nam je isplaivao nadnicu i pretraivao nas da nae
ukradenu hranu, bio je najvei lopov u hotelu. Od mojih petsto franaka mjeseno, taj
me ovjek uspio zakinuti za stoetrnaest franaka u est tjedana. Traio sam da me
isplauju svakog dana, tako da mi je vratar svake veeri od brojao esnaest franaka i,
dui da mi nije platio za nedjelje (za koje je, naravno, morao platiti), spremio sebi
u dep ezdeset t etiri franka. Osim toga, povremeno sam radio i nedjeljom, za to
sam, premda to nisam znao, morao dobiti dodatnih dvadeset i pet franaka. Vratar mi
ni to nije nikad isplatio, te mi tako oduzeo jo sedamdeset pet franaka. Tek posljed-
njeg tjedna shvatio sam da me vara ali, budui da nita nisam mogao dokazati, vratili
51
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

su mi samo dvadeset i pet franaka. Vratar je na isti nain pljakao svakog namjete-
nika koji je bio dovoljno glup da se dade prevariti. Tvrdio je za sebe da je Grk, ali
zapravo je bio Armenac. Kad sam ga upoznao, shvatio sam kako je istinita izreka:
Vjeruj zmiji radije nego idovu, idovu radije nego Grku, ali nikad ne vjeruj
Armencu.
Meu konobarima bilo je udaka. Jedan je bio pravi gospodin - mladi s fa-
kultetskim obrazovanjem koji je prije imao dobro plaeni posao u uredu neke tvrtke.
Zarazio se venerinom bolesti, izgubio posao, lutao naokolo, i sad se smatra sretnim
to je konobar. Mnogi konobari uvukli su se u Francusku bez pasoa, a jedan ili dvo-
ca bili su pijuni - pijuni se esto ubacuju u ovu profesiju. Jednog dana u blagova-
onici za konobare izbila je strahovita svaa izmeu Morandija, ovjeka opasna izgle-
da, s oima previe razmaknutim, i jo jednog Talijana. inilo se da je Morandi pre-
oteo ljubavnicu ovom drugome. ovjek, slabi, oito u strahu od Morandija, neodre-
eno je prijetio.
Morandi mu se podrugivao. - Onda, to e sad? Spavao sam s tvojom curom,
spavao sam s njom tri puta. Bilo je dobro. to ti tu moe, ha?
- Mogu te prijaviti tajnoj policiji. Ti si talijanski pijun.
Morandi nije to porekao. Naprosto je iz depa fraka izvadio britvu i dvaput mu-
njevito zasjekao zrakom, kao da e komu unakaziti lice. Na to je drugi konobar po-
vukao sve to je rekao.
Najudniji tip kojeg sam ikad vidio u hotelu bio je jedan pomoni radnik.
Unajmili su ga za dvadeset i pet franaka dnevno da zamijeni Maara, koji je bio bo-
lestan. Bio je Srbin, nabijen, okretan ovjek od oko dvadeset i pet godina, a govorio
est jezika, ukljuivi engleski. inilo se da zna sve o hotelskom poslu i do podne-
va je radio kao crv. A onda, im je odzvonilo dvanaest, nadurio se, poeo zabuavati,
ukrao vino i najzad se, kao kruna svega, otvoreno proetao uokolo s lulom u ustima.
Puenje je, dakako, bilo zabranjeno pod prijetnjom najstroe kazne. Za ovo je uo i
sam upravitelj te je siao da porazgovara sa Srbinom, zapjenjen od bijesa.
- Kog to vraga radi, pui ovdje? - povikao je.
- Kog to vraga radi, s takvim licem? - odvratio je Srbin mirno.
Ne moe se opisati kako je svetogrdna bila ta primjedba. Da je plongeur rekao
takvo to glavnom kuharu, ovaj bi mu bacio lonac kipue juhe u lice. Upravitelj je
samo rekao - Otputen si! - i u dva sata Srbin je dobio svojih dvadeset i pet franaka i
o po propisu otputen. Prije nego to je otiao, Boris ga je upitao kakvu to igru
igra. Rekao mi je da mu je Srbin odgovorio:
- Pazi ovamo, mon vieux, moraju mi platio dnevnu zaradu ako radim do podneva,
li tako? To je zakon. A zato da radim kad sam dobio pare? Evo kako ja to onda

52
 George Orwell

izvedem. Odem u hotel, dobijem posao kao dopunski, i sve do podneva zbilja radim.
A onda, onog asa kad odbije podne, ponem se tako uasno ponaati da nemaju dru-
gog izbora, nego da me otpuste. Zgodno, to kae? U veini sluajeva otpuste me
do dvanaest i po; danas je potrajalo do dva; ali nije vano, pritedio sam sebi etiri
sata rada.
Isti trik izveo je valjda u polovici hotela i restorana u Parizu. Vjerojatno je tokom
ljeta ilo sasvim lako, mada se hoteli zatiuju koliko god mogu pomou crne liste.

53
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

XIV

Za nekoliko dana shvatio sam osnovne principe na kojima se temelji rad hotela.
Svakog tko po prvi put zae u radni dio hotela zapanjila bi strahovita buka i nered
koji vladaju za vrijeme najgueg prometa. To se toliko razlikuje od ustaljenog rada
duana ili tvornice, da u prvi as naprosto djeluje kao loe poslovanje. Ali zapravo je
sve neizbjeno, i to iz slijedeeg razloga. Hotelski posao nije osobito teak, ali po
irodi dolazi u naletima i ne moe se ekonominije rasporediti. Ne moe se, na
imjer, ispriti odrezak na aru dva sata prije nego to ga narue; mora se ekati do
sljednjeg trenutka, do kad se, dakako, ve nakupi i gomila drugog posla, i onda
sve obaviti ujedamput, u luakoj urbi. Iz toga slijedi da za vrijeme obroka svaki
ovjek obavlja posao za dvojicu, a to se ne moe izvesti bez galame i svae. Zapra-
vo, svae su neodvojivi dio procesa, jer se nikako ne bi mogao odrati tempo kad ne
svi neprestano jedni druge optuivali da ljenare. Zbog toga u vrijeme najveeg
sla itavo osoblje kune i psuje poput vragova. Tada se u hotelu jedva i uo koji
glagol osim foutre. Djevojka koja je radila u pekari, stara esnaest godina, znala je
tako psovati da bi postidjela i koijaa. (Nije li Hamlet rekao psovati poput sudope-
re? Shakespeare je nedvojbeno promatrao sudopere na poslu). Ali nismo gubili gla-
vu i tratili vrijeme; naprosto smo jedni druge bodrili da izdrimo napore dva radna
sata sabijena u jedan.
Hotel u pogonu odrava injenica da se osoblje istinski ponosi svojim poslom,
kako god glup i ivotinjski bio. Ako netko ljenari ostali e to ubrzo primijetiti i uro-
titi se protiv njega, kako bi ga otpustili. Kuhari, konobari i plongeuri uvelike se razli-
kuju u stavovima, ali svima im je zajedniko da se die svojom djelotvornou na
slu.
Kuhari su, nedvojbeno, klasa najslinija zanatlijama i najmanje ponizna. Ne zara-
uju onoliko koliko konobari, ali njihov je poloaj vii, a posao sigurniji. Kuhar ne
dri sebe slugom, ve vjetim zanatlijom; obino ga i nazivaju un ouvrier, a tako
nikad ne zovu konobare. Svjestan je svoje moi - svjestan da on glavom odgovara za
uspjeh ili neuspjeh restorana, i ako zakasni pet minuta, sve se poremeti. Prezire sve
osoblje izvan kuhinje, a pitanje je asti da vrijea svakog ispod glavnog konobara. I
zaista se, kao umjetnik, ponosi svojim poslom, koji zahtijeva veliku vjetinu. Nije to-

54
 George Orwell

liko teko samo kuhanje, koliko obaviti sve na vrijeme. Od doruka do ruka glavni
kuharu Htelu X primio bi narudbe za nekoliko stotina razliitih jela, koja su se sva
imala posluiti u razliito vrijeme; on osobno bi pripremio samo nekoliko, ali za sva-
ko jelo davao je upute i svako bi pregledao prije nego to bi ga poslali u blagovaoni-
cu. Imao je nevjerojatno pamenje. Narudbe su prikucavali na plou, ali glavni ku-
har nije ih ni gledao; sve je drao pohranjeno u glavi, i tono na minutu, kako bi tre-
lo dospjeti koje jelo, povikao bi - Faites marcher une cotelette de veau - (ili to
ve bilo), bez greke. Bio je nepodnoljivo neugodan, ali bio je i umjetnik. Upravo
zbog tonosti, a ne zbog kakve nadmonosti u tehnici, radije se unajmljuju kuhari
mukarci nego ene.
Stav konobara potpuno je drugaiji. On se takoer na stanoviti nain ponosi svo-
m vjetinom, ali vjetina mu se uglavnom sastoji od toga da bude servilan. Posao
mu ne daje mentalitet radnika, ve snoba. Neprestano ivi nadomak bogataa, stoji
uz njihove stolove, slua njihove razgovore, ulizuje im se smijekom i diskretnim a-
lama. Preko njih doivljava uitak troenja novca. Osim toga, uvijek postoji mogu-
nost da se on sam obogati jer, premda veina konobara umire u siromatvu, povre-
meno ih dugo zna pratiti srea. U nekim kafiima na Grand Boulevardu moe se za-
raditi toliko novaca da konobari plaaju patronu da ih zaposli. Izmeu stalnog dodira
s novcem i nade da e ga dobiti, konobar se do stanovite mjere poinje identificirati
sa svojim poslodavcima. Potrudit e se da poslui obrok kako valja, zato to mu se
ini da i sam sudjeluje u blagovanju.
Sjeam se kako mi je Valenti priao o banketu u Nici na kojem je jednom poslui-
vao, kako je banket stajao dvjesto tisua franaka, i kako se o tome prialo jo mjese-
cima. - Bilo je divno, mon ptit, mais magnifique! Isuse Kriste! ampanjac, srebro,
orhideje - nikad nisam vidio nita slino, a ja sam se zbilja svega nagledao. Ah, bilo
udesno!
- Ali - rekoh - ti si tamo samo posluivao?
- Oh, naravno. Ali je ipak bilo divno!
Naravouenije jest, nikad nemojte aliti konobara. Katkad, dok sjedite u restoranu
i jo jedete, a prolo je ve pola sata od zatvaranja, ini vam se da vas umorni kono-
r pokraj vas zacijelo prezire. Ali ne. Dok vas gleda, on ne misli - Kakva predera-
na svinja - misli - Jednog dana, kad utedim dovoljno, i ja u moi kao ovaj ovdje. -
On posluuje pri jednoj vrsti uitka koju potpuno razumije i odobrava. I zato su ko-
nobari rijetko socijalisti, nemaju pravog radnikog sindikata, i voljni su raditi dvana-
est sati dnevno - u mnogim kavanama rade po petnaest sati sedam dana tjedno. Sno-
vi su, i servilna narav njihova posla ba im odgovara.
Plongeuri, opet, imaju sasvim drugaiji stav. Njihov posao ne nudi im nikakvih
izgleda za budunost, izrazito je naporan, a istodobno u njemu nema ni traga vjetini

55
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

ni zanimljivosti; to je ona vrst posla koju bi uvijek obavljale ene, da su dovoljno

snane. Od njih se jedino zahtijeva da budu uvijek u pogonu, i da izdre dugako i
radno vrijeme i zaguljivi zrak. Ne mogu nikako pobjei od ovakvog ivota, jer od
svojih plaa ne mogu utedjeti ni pare, a budui da rade od ezdeset do sto sati tjed-
no, ne preostaje im vremena da izue bilo kakav drugi posao. Najbolje emu se
mogu nadati jest da dobiju neto laki posao kao noni uvari ili uvari zahoda.
A ipak plongeur, koliko god nisko bili, takoer imaju stanovitu vrst ponosa. To je
nos crnenja - ponos ovjeka koji moe podnijeti svaku koliinu posla. Na tom
stupnju, puka sposobnost da se zapne poput vola valjda je jedina vrlina kojoj se
moe stremiti. Dbrouillard, tako bi svaki plongeur elio da ga zovu. Dbrouillard je
ovjek koji e, ak i kad mu kau da napravi nemogue, se dbrouiller - nekako e
se snai. Jedan od kuhinjskih plongeura u Htelu X, Nijemac, bio je poznat kao d-
brouillard. Jedne veeri u hotel je doao neki engleski lord, i konobari su stali oaja-
vati, jer je lord zatraio breskve, a na skladitu nije bilo nijedne; bilo je ve kasno
uveer i duani su zatvoreni. - Prepustite to meni - rekao je Nijemac. Izaao je i za
deset minuta vratio se s etiri breskve. Otiao je u oblinji restoran i ukrao ih. To
znai dbrouillard. Engleski lord platio je dvadeset franaka po breskvi.
Mario, koji je vodio kafeteriju, imao je tipino ljakerski mentalitet. Mislio je
samo kako da obavi boulot, i nitko ga nije mogao natovariti vie nego to bi mo-
gao podnijeti. etrnaest godina u podzemlju ostavilo mu je toliko prirodne lijenosti
koliko kakvom zamanjaku. - Faut tre dur -{19} govorio je kad bi se tko poalio.
esto se uje kako se plongeuri hvale Je suis dur kao da su vojnici a ne muke
istaice.
Tako )e svatko u hotelu imao svoj osjeaj asti, i kad bi posao nahrupio, svi smo
se spremno udruili u velianstvenom, zajednikom naporu da sve obavimo.
prestana bitka izmeu razliitih dijelova hotela takoer je potpomagala dje-
lotvornosti, jer su svi drali do svojih povlastica i pokuavali sprijeiti druge u
ljenarenju i krai.
To je dobra strana hotelskog posla. U hotelu golemu i sloenu maineriju odrava
minimalno osoblje, jer svaki ovjek ima jasno odreeni zadatak i uredno ga obavlja.
Ali postoji tu i slaba strana, a to je ovo - posao to ga osoblje obavlja nije nuno ono
za to gost plaa. Gost, po svom miljenju, plaa za dobru uslugu; osoblje je plaeno,
svom miljenju, za boulot - to u pravilu znai, za imitaciju dobre usluge. Kao
sljedica, hoteli su, mada prava uda u tonosti, gori od najgorih privatnih kua u
stvarima koje su zbilja vane.
Uzmimo, na primjer, istou. U Htelu X, im bi ovjek zaao u prostorije za
slugu, vladala je odvratna prljavtina. U naoj kafeteriji po svim se tamnim kutovi-
ma godinama gomilala prljavtina, a po kutijama za kruh gmizali su ohari. Jednom

56
 George Orwell

sam predloio Mariju da pobijemo tu gamad. - Zato ubijati jadne ivotinje? - rekao
prijekorno. Svi su mi se smijali kad sam htio oprati ruke prije nego to dotaknem
maslac. A opet, pazili smo na istou onda kad smo je drali dijelom boulota. Re-
dovno smo ribali stolove i latili mjedene predmete jer su nam tako naredili; ali nitko
nam nije naredio da uistinu budemo isti, a zapravo, za to nismo imali ni vremena.
prosto smo izvravali svoje dunosti; a budui da nam je prva dunost bila da bu-
demo toni, tedjeli smo vrijeme tako to smo bili prljavi.
U kuhinji je prljavtina bila jo gora. Ne samo da se tako kae, ve je zaista inje-
nica da e francuski kuhar pljunuti u juhu - to jest, kad je ne misli sam jesti. On je
umjetnik, ali njegova umjetnost nije istoa. Do stanovite mjere prljav je upravo zato
to je umjetnik, jer hrana, da bi izgledala lijepo, zahtijeva prljavi postupak. Kad, na
imjer, donesu odrezak glavnom kuharu na inspekciju, onda on ne upotrebljava vi-
ljuku. Uzima odrezak prstima i baca ga natrag na tanjur, prolazi palcem po tanjuru i
lie palac da provjeri je li umak tean, jo jedanput lie palac, onda se odmie i
razgleda komad mesa poput umjetnika koji procjenjuje sliku, a na kraju ga s lju-
vlju pritie natrag na tanjur debelim, ruiastim prstima, koje je toga jutra ve
oblizao stotinu puta. Ako je zadovoljan, uzima krpu, brie otiske prstiju s tanjura i
vraa ga konobaru. A konobar, naravno, takoer tura prste u umak - svoje gadne,
masne prste koje vjeno provlai kroz kosu namazanu briljantinom. Kad god ovje
p ati vie od, recimo, deset franaka za jelo s mesom bilo gdje u Parizu, moe biti si-
guran da su meso podvrgli slinom postupku. U vrlo jeftinim restoranima nije tako;
tamo ne poklanjaju toliko panje hrani, pa je naprosto viljukom vade iz tave i baca-
na tanjur, a da je pri tom uope ne diraju. Uopeno bi se moglo rei, to vie
ovjek plati za jelo, vie tueg znoja i pljuvake mora s njim pojesti.
Prljavtina je neizbjena u hotelima i restoranima, jer se istoa hrane rtvuje na
raun tonosti i lijepog izgleda. Hotelski namjetenik ima prepune ruke posla s
ipremanjem hrane, pa ne moe drati na umu da e se ta hrana i jesti. Za njega je
obrok naprosto une commande, ba kao to je za lijenika ovjek koji umire od
raka naprosto sluaj. Na primjer, gost narui prepeenac. Netko ga, duboko dolje u
drumu, pretovaren poslom, mora pripremiti. Kako moe stati i rei samome sebi -
Ovaj prepeenac e netko jesti; mora, dakle, biti jestiv? - On samo zna da prepeenac
mora izgledati kako valja i da mora biti gotov za tri minute. Nekoliko krupnih kaplji
znoja klizne mu s ela na kruh. Zato bi se zbog toga brinuo? Onda mu kruh padne
na pod, u prljavu pilovinu. Zato se muiti s novim komadom? Puno je bre jed-
nostavno otresti pilovinu. Na putu uz stepenice prepeenac ponovo padne, stranom
namazanom maslacem nadolje. Treba ga opet samo malo obrisati. I tako u svemu.
Jedina hrana u Htelu X koja se ikad pripremala higijenski bila je hrana za osoblje i
za patrona. Geslo koji su svi ponavljali glasilo je: - Pazi na patrona, a to se gostiju
tie sen f...pas mal! - Posvuda u prostorijama za poslugu bujala je prljavtina - tajna

57
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

ila prljavtine to krivuda kroz veliki, dreavi hotel kao crijeva kroz ovjekovo tije-
lo.
Na stranu prljavtina; povrh svega jo je i patron bezono varao goste. Sirovine za
la uglavnom su bile vrlo loe, premda su kuhari znali kako da ih elegantno servira-
. Meso je u najboljem sluaju bilo prosjeno, a to se tie povra, ni jedna dobra
domaica ne bi ga na trnici ni pogledala. Slatko vrhnje se, prema stalnom naree-
nju, razreivalo mlijekom. Kava i aj bili su drugorazredni, a dem neka umjetna
tvar u golemim limenkama bez etikete. Sva jeftinija vina, po Borisovim rijeima,
la su zapravo vin ordinaire pretoeno u butelje. Postojalo je pravilo da osoblje
mora platiti za sve to upropasti, pa su se stoga pokvarene stvari rijetko bacale. Jed-
nom je konobar s treeg kata ispustio peeno pile u otvor za kuhinjski lift, tako da je
lo u pravo smetlite starog kruha, poderanih papira i jo kojeega na dnu. Naprosto
smo ga obrisali krpom i ponovno ga poslali gore. Na katovima su se priale prljave
ie o jednom upotrebljenim plahtama koje se ne peru, ve se naprosto navlae,
izglaaju i stave natrag na krevet. Patron je prema nama jednako krtario kao i pre-
ma gostima. U itavom golemom hotelu nije bilo ni etke ni lopatice za smee; mo-
rali smo se snalaziti s metlom i komadom kartona. Zahod za osoblje spadao je u
centralnu Aziju, a ruke se nisu mogle oprati nigdje osim na sudoperima gdje se pralo
i sue.
Unato svemu ovome, Htel X bio je jedan od desetak najskupljih hotela u Parizu
i gosti su plaali nevjerojatno visoke cijene. Uobiajena cijena za noenje, u koje
nije ukljuen doruak, iznosila je 200 franaka. Vino i duhan prodavali su se po cije-
nama tono dvostrukim od duanskih, premda je, naravno, patron robu kupovao po
velikoprodajnoj cijeni. Ako je gost imao kakvu titulu, ili je glasio kao milijuner, sve
su cijene automatski rasle. Jednog jutra neki je Amerikanac s etvrtog kata, koji je
o na dijeti, htio za doruak samo sol i vruu vodu. Valenti je pobijesnio. - Isuse
Kriste! - rekao je - a to je s mojih deset posto? Deset posto na sol i vodu! - i doruak
naplatio dvadesetpet franaka. Gost je platio, a da nije ni trepnuo.
Prema Borisovim rijeima, isto se dogaalo u svim parikim hotelima, ili barem u
svim velikim, skupim hotelima. Ali ini mi se da su se gosti u Htelu X dali osobito
lako varati, jer su uglavnom bili Amerikanci, a tu i tamo po koji Englez - nijedan
Francuz - i kao da nisu pojma imali o tome to je dobra hrana. derali su odvratne
amerike pahuljice, jeli marmeladu uz aj, pili vermut poslije veere, naruivali po-
ulet a la reine po sto franaka porciju, a onda ga prelijevali vorcesterskim umakom.
Jedan gost iz Pittsburgha svake je veeri jeo u svojoj sobi indijske orahe, kajganu i
kakao. Vjerojatno uope nije vano varaju li takve ljude ili ne.

58
 George Orwell

XV

U hotelu sam se nasluao udnih pria. Pripovijedali su mi o narkomanima, o sta-

rim razvratnicima koji obilaze hotele u potrazi za zgodnim djeacima, o kraama i
ucjenama. Mario mi je priao o nekom hotelu u kojem je radio, gdje je sobarica
ukrala goi Amerikanki dijamantni prsten neprocjenjive vrijednosti. Danima su
etraivali osoblje dok je odlazilo s posla, a dva detektiva prevrnula su hotel od
vrha do dna, ali prsten nisu nikad nali. Sobarica je imala ljubavnika u pekari, i on je
spekao prsten u pecivo, gdje je ostao sve dok istraga nije zavrila.
Jednom kad nismo imali puno posla, Valenti mi je ispriao priu o sebi.
- Zna, mon ptit, nije lo ovaj hotelski ivot, ali vrag je kad si bez posla. Sigurno
zna kako je to kad nema to za jesti. Forcment, inae ne bi prao sue. No, ja ni-
sam jadni plongeur; ja sam konobar, a ak sam ja jednom proveo pet dana bez hrane.
Pet dana bez makar i suhe korice kruha - Isuse Boe!
- Kaem ti, tih pet dana bilo je grozno. Jedino je dobro bilo to sam stanarinu pla-
tio unaprijed. Stanovao sam u prljavom, jeftinom hoteliu u Rue Sainte Eloise, gore
u latinskoj etvrti. Zvao se Htel Suzanne May, po nekoj uvenoj prostitutki iz vre-
mena monarhije. Umirao sam od gladi, a nita nisam mogao poduzeti; nisam ak
mogao otii u kavanu gdje dolaze vlasnici hotela da zaposle konobare, jer nisam
imao dovoljno novaca ni za jedno pie. Mogao sam samo leati u krevetu, sve vie
slabiti, i promatrati kako stjenice trkaraju po stropu. Mogu ti rei, ne bih htio opet
kroz to proi. Poslijepodne petoga dana napola sam poludio; barem mi se tako sada
ini. Na zidu u sobi visjela je stara, izblijedjela reprodukcija enske glave, i poeo
sam se pitati tko bi to mogao biti; nakon jedno sat vremena shvatio sam da to mora
da je sveta Eloisa, zatitnica itave etvrti. Sliku prije nikad nisam ni zapazio, ali sad,
dok sam leao i buljio u nju, sinula mi je sasvim neobina ideja.
coute, mon cher, rekao sam samome sebi, umrijet e od gladi ako ovo jo
malo potraje. Mora neto poduzeti. Zato se ne bi pomolio svetoj Eloisi? Klekni na
koljena i zamoli je da ti poalje neto novaca. Najzad, to ti ne moe nakoditi. Pro-
j!
- Ludost, ha? Ipak, ovjek e uiniti sve kad je gladan. Osim toga, kao to sam re-

59
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

kao, nije mi moglo nakoditi. Ustao sam iz kreveta i poeo moliti. Rekao sam: Dra-
ga sveta Eloiso, ako postoji, molim te, poalji mi neto novaca. Ne traim mnogo -
tek toliko da mogu kupiti kruh, bocu vina, da povratim snagu. Dovoljna su tri ili eti-
ri franka. Ne moe ni zamisliti kako u ti biti zahvalan, sveta Eloiso, ako mi samo
ovoga puta pomogne. A znaj, ako mi neto poalje, prvo to u uiniti, zapalit u ti
svijeu u tvojoj crkvi. Amen.
- Ubacio sam ono o svijei jer sam uo da sveci vole kad im se pale svijee u ast.
mjeravao sam odrati obeanje, dakako. Ali ja sam ateist i nisam vjerovao da e
od svega toga ita ispasti.
- Onda sam se ponovo vratio u krevet, a pet minuta kasnije netko mi je zakucao
na vrata. Bila je to djevojka po imenu Maria, krupna, debela seljanka koja je stano-
vala u naem hotelu. Bila je prava glupaa, ali dobra dua, i nije mi ba bilo drago
to me vidi u stanju u kojem sam bio.
- Kriknula je kad me ugledala. Nom de Dieu! viknula je Pa to je s tobom? to
radi u krevetu u ovo doba dana? Quelle mine que tu as!{20} Izgleda kao le, a ne
kao iv ovjek.
- Po svoj prilici sam zbilja djelovao uasno. Pet dana nisam nita jeo, veinu tog
vremena proveo sam u krevetu, a prolo je ve tri dana otkad sam se obrijao ili
oprao. Povrh svega, u sobi mi je vladao pravi svinjac.
Pa to se dogodilo? rekla je opet Maria.
Dogodilo! rekao sam ja. Isuse Kriste! Umirem od gladi. Nisam jeo ve pet
dana. To se dogodilo.
Maria se uasnula. Nisi jeo pet dana? rekla je. Ali zato? Pa zar nema nova-
ca?
Novaca! rekao sam. Misli li ti da bih ja tu gladovao da imam novaca? Imam
samo pet sua, a zaloio sam sve to posjedujem. Pogledaj oko sebe i reci mi vidi li
lo to to bih mogao prodati ili zaloiti. Ako pronae bilo to za to bih dobio pe-
deset centimea, pametnija si od mene.
- Maria se poela ogledavati po sobi. Tu i tamo proeprkala je meu triarijama
koje su leale uokolo, a onda se odjednom strano uzbudila. U udu je razjapila veli-
ka usta.
Idiote jedan! uzviknula je. Imbecilu! A to je ovo?
Podigla je prazni bidon{21} za ulje koji je leao u kutu. Kupio sam ga prije nekoli-
ko tjedana, za uljnu lampu koju sam imao dok jo nisam prodao sve svoje stvari.
To? rekao sam. To je bidon za ulje. to s njim?
Imbecilu! Zar nisi platio kauciju od tri i pol franka?

60
 George Orwell

Naravno da sam bio platio tri i pol franka. Uvijek se za bidon plaa kaucija, a no-
vac se vraa kad se donese prazni bidon. Ali ja sam na to posve zaboravio.
Da... poeo sam.
Idiote! opet je povikala Maria. Tako se uzbudila da je poela skakati uokolo, pa
sam pomislio da e drvenim nanulama razbiti pod. Idiote! Tes fou! Tes fou! Mora
ga samo odnijeti u duan i vratit e ti kauciju. Gladuje, a tri i pol franka stoji ti pod
nosom! Imbecilu!
Sada mi je teko i vjerovati da se u svih tih pet dana ni jednom nisam sjetio odni-
ti bidon natrag u duan. Kao da sam imao tri i pol franka u gotovini, a ipak mi ni-
kad to nije palo na pamet! Uspravio sam se u krevetu. Brzo! povikao sam Mariji,
idi ti umjesto mene. Odnesi ga u duan na uglu i tri to brze moe. I donesi mi
hrane!
- Mariji nije trebalo dvaput rei. Zgrabila je bidon, sjurila niz stepenice klopoui
put krda slonova, i za tri minute vratila se s kilom kruha pod jednom rukom i pola
litre vina pod drugom. Nisam joj ni zahvalio; samo sam zgrabio kruh i zagrizao. Jesi
li primijetio kakav ukus ima kruh nakon to si dugo gladovao? Hladan, vlaan, gnje-
cav - kao glina. Ali, Isuse Boe, kako je bio dobar! A vino sam ispio u jednom
gutljaju, i inilo mi se da se ulilo ravno u ile i proteklo tijelom poput nove krvi. Ah,
to je neto posve drugo!
- Proderao sam itavu kilu kruha, a da ni jedanput nisam zastao da udahnem.
Maria je stajala podboivi se rukama o bokove i gledala me kako jedem. No, sad ti
bolje, ha? rekla je kad sam zavrio.
Da bolje! rekao sam. Osjeam se savreno. Nisam vie isti onaj kao prije pet
minuta. Sad mi treba jo samo jedna jedina stvar - cigareta.
Mana je zavukla ruku u dep na pregai Ne moe je dobiti, rekla je nemam
vie novaca. Ovo je sve to mi je ostalo od tvojih tri i pol franka - sedam sua. To
nita ne pomae. Najjeftinije cigarete kotaju dvanaest sua.
Pa onda ih moemo kupiti! rekao sam. Isuse Kriste, kakva srea! Imam jo pet
sua - taman.
- Maria je uzela dvanaest sua i krenula u trafiku. A onda sam se sjetio neega na
to sam posve zaboravio.
Tu je i ona prokleta sveta Eloisa! Obeao sam joj svijeu ako mi poalje novac; i
zbilja, tko bi mogao rei da mi se molitva nije ispunila? Tri ili etiri franka, bio
sam rekao; i u iduem asu stvorila su se tri i pol franka. To se nije dalo zanijekati.
Morat u potroiti svojih dvanaest sua za svijeu.
Pozvao sam Mariju da se vrati. Ne vrijedi, rekao sam; tu je sveta Eloisa - obe-
ao sam joj svijeu. To e me kotati dvanaest sua. Glupo! Ipak ne mogu kupiti ciga-

61
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

rete.
Sveta Eloisa? rekla je Maria. to sa svetom Eloisom?
Pomolio sam joj se za novac i obeao sam joj svijeu, rekao sam. Usliala mi
molitvu - u svakom sluaju, novac se pojavio. Morat u kupiti tu svijeu. To je
nezgodno, ali ini mi se da moram odrati obeanje.
Ali kako si se sjetio svete Eloise? rekla je Maria.
Zbog njene slike, rekao sam i objasnio joj itavu priu. Evo je tu, vidi, re-
kao sam i pokazao sliku na zidu.
- Maria je pogledala sliku, a onda, na moje uenje, prasnula u smijeh. Smijala se
sve jae i jae, toptala nogama o pod i hvatala se za slabine kao da e puknuti od
smijeha. Pomislio sam da je poludjela. Prole su dvije minute prije nego to je uspje-
la neto rei.
Idiote! najzad je povikala. Tes fou! Tes fou! Hoe mi rei da si zbilja kle-
ao i molio pred ovom slikom? Pa tko ti je rekao da je to sveta Eloisa?
Ali ja sam bio siguran da je to sveta Eloisa! rekao sam.
Imbecilu! To uope nije sveta Eloisa. to misli tko je to?
Tko? rekao sam.
To je Suzanna May, ena po kojoj se zove ovaj hotel.
Molio sam se Suzanni May, uvenoj prostitutki iz doba monarhije...
- Ali ipak, nije mi bilo ao. Maria i ja dobro smo se nasmijali, a onda sve pretresli
i zakljuili da nita ne dugujem svetoj Eloisi. Oito mi nije ona usliala molitvu, pa
stoga nije bilo potrebno da joj kupujem svijeu. Tako sam naposlijetku ipak dobio
svoje cigarete.

62
 George Orwell

XVI

Vrijeme je prolazilo, a Auberge de Jehan Cottard nije pokazivala nikakvih znako-

va da e se otvoriti. Boris i ja jednog smo se dana onamo odetali za vrijeme poslije-
dnevne pauze i ustanovili da osim nepristojnih slika preureenje jo nije pravo ni
elo, a tamo smo zatekli tri vjerovnika umjesto dva. Patron nas je pozdravio s
uobiajenim spokojem, a idueg asa okrenuo se prema meni (svom buduem perau
suda) i posudio pet franaka. Poslije toga bio sam uvjeren da se taj restoran nikad
nee maknuti dalje od razgovora. Patron je, meutim, opet odredio dan otvaranja za
tono petnaest dana, i upoznao nas sa enom koja e kuhati, Ruskinjom s Baltika,
visokom metar pedeset i metar irokom u bokovima. Rekla nam je da je bila pjevai-
ca prije nego to je spala na kuhanje i da ima vrlo umjetniku narav, a da oboava
englesku knjievnost, osobito La Case de lOncle Tom.
U petnaest dana tako sam se privikao na koloteinu ivota sudopera da sam teko
mogao i zamisliti neto drugo. Bio je to ivot razmjerno ujednaen. U petnaest do
est naglo sam se budio, uskakao u umaenu odjeu i izlijetao iz kue neumivena
lica i ukoenih miia. Tek je svitalo, i prozori su bili tamni, osim u radnikim kava-
nama. Nebo je nalikovalo golemu, glatkom, kobaltnom zidu, a krovovi i kupole kao
da su bili izrezani iz crnog papira i zalijepljeni po njemu. Sanjivi istai meli su plo-
nike velikim metlama, a itave obitelji odrpanaca pretraivale su kante za smee.
Radnici i djevojke koje su u jednoj ruci drale komadi okolade, a u drugoj cro-
issant, ulijevali su se u stanice metroa. Ulicama su sumorno tutnjali tramvaji krcati
radnicima. Pourio bih na stanicu, izborio se za mjesto - ovjek se u parikom
metrou u est ujutro doslovce mora tui - i stajao pritijenjen u gomili putnika koja
se drmala, licem u lice s nekim odvratnim Francuzom koji je bazdio na ciknuto vino
i enjak. A onda bih zaronio u labirint hotelskih podruma i zaboravljao da postoji
danje svjetlo sve do dva popodne, kad bi sunce pripeklo, a grad bi se zacrnio od ljudi
i automobila.
Nakon prvog tjedna u hotelu, poslijepodnevnu pauzu sam uvijek provodio spava-
i ili, kad sam imao novaca, u bistrou. Izuzevi nekoliko ambicioznih konobara
koji su pohaali satove engleskog, itavo osoblje tratilo je svoje slobodno vrijeme na
isti nain; nakon itavog jutra rada bili smo odvie lijeni da bi jo neto radili.
63
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

Katkad bi se pet-est plongeura dogovorilo i zajedno otilo u grozni kupleraj u Rue

de Sieyes, gdje su naplaivali samo pet franaka i dvadeset pet centimea - deset i po
nija. Nadimak bordela bio le prix fixe, a plongeuri su se kasnije dobro zabavljali
na raun svojih doivljaja. Bilo je to omiljeno sastajalite hotelskog osoblja. Plae
ongeura nisu im doputale da se oene, a rad u podrumu svakako ne podstie krije-
sne osjeaje. bo,de,n
Jo etiri sata proveo bih u podrumima, a onda izaao oznojen na svjeinu ulice.
Gorjela su ulina svjetla - taj udnovati ljubiasti sjaj parikih svjetiljki a s druge
strane rijeke, po Eiffelovom tornju bljeskale i skakutale reklame, poput golemih,
vatrenih zmija. Rijeke automobila neujno su klizile, a ene, prekrasne u sumraku,
etkale su se gore dolje pod arkadama. Katkad bi pokoja ena pogledala Borisa ili
mene, a onda bi, primijetivi nau umaenu odjeu, smjesta odvratila pogled. Izbo-
rio bih jo jednu bitku u metrou i stigao kui u deset sati. Obino sam od deset do
noi sjedio u malenom bistrou u naoj ulici, podzemnoj rupi o koju su zalazili
Arapi nadniari. esto su izbijale tue, a znale su i letjeti boce, jednom sa stravinim
sljedicama, ali u pravilu Arapi su se tukli medu sobom i ostavljali krane na miru.
Raki, arapsko pie, bilo je vrlo jeftino, a bistro otvoren u svako doba dana i noi, jer
su Arapi - sretnici - imali sposobnost da rade itavog dana i piju itave noi.
Bio je to tipini ivot plongeura, i u ono vrijeme nije mi se inio tako lo. Nisam
imao osjeaj siromatva, jer ak i nakon to bih platio stanarinu i odvojio dovoljno
za duhan, prevoz i hranu nedjeljom, jo mi je preostajalo etiri franka dnevno za
e, a etiri franka je pravo bogatstvo. Osjeao sam - teko je to objasniti - neku vrst
tromog zadovoljstva, zadovoljstva to ga valjda osjea dobro nahranjena zvijer, jer je
ivot postao tako jednostavan. Nita ne moe biti jednostavnije od ivota plongeura.
On ivi u ritmu izmeu rada i sna, ne preostaje mu vremena da misli, jedva da je
svjestan vanjskog svijeta. Njegov Pariz svodi se na hotel, metro, nekoliko bistroa i
krevet. Ako i izae u provod, to je tek nekoliko ulica dalje, s kakvom slukinjom
koja mu sjedi na koljenima i guta ostrige i pivo. Kad ima slobodan dan, lei u kreve-
tu do podneva, oblai istu koulju, kocka se za pie, a poslije ruka opet lijee u
krevet. Nita mu nije posve zbiljsko osim boulota, pia i spavanja; a od svega toga
spavanje mu je najvanije.
Jedne noi, u sitne sate, ba pod mojim prozorom dogodilo se ubojstvo. Probudila
me strahovita galama i kad sam priao prozoru, vidio sam kako neki ovjek nepo-
mino lei na ploniku; vidio sam ubojice, njih trojicu, kako zamiu za ugao. Nas
nekolicina smo sili i ustanovili da je ovjek posve mrtav, lubanja mu je smrskana
komadom olovne cijevi. Sjeam se boje krvi, udnovato grimizne, poput vina; kad
sam se te veeri vratio kui, krv se jo crvenila na kaldrmi i rekli su mi da su djeca
odasvuda dolazila da je vide. Ali ono to me zapanjuje kad se toga sjetim jest da sam

64
 George Orwell

b o u krevetu i spavao valjda tri minute nakon ubojstva. Isto kao i veina ljudi u uli-
ci; naprosto smo utvrdili da je s ovjekom gotovo i vratili se ravno u krevet. Mi smo
radni narod, i kakvog ima smisla gubiti san zbog jednog ubojstva?
Rad u hotelu nauio me pravoj vrijednosti sna, ba kao to me gladovanje nauilo
avoj vrijednosti hrane. San je prestao biti puka tjelesna potreba; pretvorio se u
neto raskono, u orgiju vie nego odmor. Vie me nisu smetale stjenice. Mario mi je
otkrio siguran lijek protiv stjenica, papar posut po posteljini. Od toga sam kihao, ali
stjenicama se papar gadio i sve su se preselile u druge sobe.

65
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

XVII

S trideset franaka tjedno za pie mogao sam sudjelovati u drutvenom ivotu

kvarta. Subotom smo provodili mnoge vesele veeri u malenom bistrou u podnoju
Htela des Trois Moineaux.
U petnaest kvadratnih metara veliku prostoriju s podom poploenim ciglama na-
guralo bi se dvadesetak ljudi, i od dima se nije vidio ni prst pred nosom. Vladala je
zagluna galama jer su se svi ili drali iz petnih ila ili pjevali. Katkad se razabirala
samo zbrkana buka glasova; tu i tamo zaorila bi se pjesma - Marseljeza, Interna-
cionala, Madelon ili Les Fraises et les Framboises. Azaya, krupna, trapava se-
ljanka koja je etrnaest sati dnevno rintala u tvornici stakla, pjevala je pjesmu Il
aperdu ses pantalons, tout en dans ant le Charleston.{22} Njena prijateljica Marinette,
mrava, tamnoputa Korzikanka, nepokolebivo kreposna, vezala bi koljena zajedno i
esala danse du ventre. Stari Rougieri ulazili su i izlazili, grebli se za pie i pokua-
vali ispriati dugu, zamrenu priu o tome kako ih je netko jedanput nasamario za
neki krevet. R., utljiv i grobna izraza, sjedio je u svom kutku i tiho se nalijevao.
Charlie, pijan, napola je plesao, a napola teturao uokolo s aom lanog absinta u de-
loj ruici, tipao ene za grudi i deklamirao poeziju. Ljudi su igrali pikado i kocka-
li za pie. Manuel, panjolac, dovlaio je djevojke do anka i tresao im kutijicu s
kockama uz trbuh, za sreu. Madame F. stajala je iza anka i vjeto natakala litrenke
vina kroz glineni lijevak, a uvijek je pri ruci imala mokru krpu za sue, jer nije bilo
mukarca u prostoriji koji joj se nije pokuavao udvarati. Dvoje djece, kopilad veli-
kog Louisa zidara, sjedilo je u kutu i dijelilo au siropa. Svi su bili vrlo i sretni i du-
ko uvjereni da je svijet lijep, a mi ugledna grupa ljudi.
Jedno sat vremena buka se nije stiavala. A onda, oko ponoi, zauo se prodorni
krik - Citoyens! - i tresak stolice koja se prevrnula. Plavokosi radnik crvena lica
ustao je na noge i stao udarati bocom o stol. Svi su prestali pjevati; uokolo se proni-
lo, - Psst! Furex poinje - Furex je bio udnovat svat, klesar iz Limousina koji je
marljivo radio itavog tjedna, a subotom bi se napijao dok ga ne obuzme ludilo.
Izgubio je pamenje i nije se sjeao niega to se dogodilo prije rata, a po svoj prilici
ga unitilo pie da se Madame F. nije za njega brinula. U subotu uveer, oko pe
ati, rekla bi, - Uhvatite Furexa prije nego to potroi plau - a kad su ga uhvatili, ona
66
 George Orwell

b mu oduzela sav novac, i ostavila mu dovoljno za jednu dobru pijanku. Jednog

tjedna joj je pobjegao, i dok se na smrt pijan valjao po Place Monge, udario ga je
auto i ozbiljno ozlijedio.
udno je bilo to je Furex, premda komunist dok je bio trijezan, odjednom postao
estoki rodoljub kad bi se napio. Veer je zapoinjao na dobrim komunistikim nae-
lima, ali nakon etiri, pet litara pretvorio bi se u neobuzdanog ovinista, pa stao ra-
zotkrivati pijune, izazivati sve strance na borbu i, ako ga ne bismo sprijeili, bacati
ce uokolo. Negdje u toj fazi odrao bi govor - jer je svake subote uveer drao ro-
doljubni govor. Govor je uvijek bio isti, od rijei do rijei. Glasio je ovako:
- Graani Republike, ima li ovdje Francuza? Ako ovdje ima Francuza, ustajem da
ih podsjetim - da ih podsjetim, daklem, na slavne dane rata. Kad se ovjek sjeti tog
vremena drugarstva i heroizma - onda se ovjek, daklem, sjeti tog vremena dru-
garstva i heroizma. Kad se sjetimo svih junaka koji su poginuli - sjetimo se daklem,
svih junaka koji su poginuli. Graani Republike, ja sam bio ranjen kod Verduna...
Ovdje bi se djelomino svukao i pokazao ranu koju je zadobio kod Verduna. Za-
orio se pljesak. inilo nam se da nita na svijetu ne moe biti smjenije od Furexo-
vog govora. On je u itavom kvartu bio glasovit. Ljudi su dolazili iz drugih bistroa
da ga gledaju kad pone izvoditi.
apatom smo se dogovorili da izazovemo Furexa. Namignuvi ostalima, jedan je
ovjek zatraio tiinu i zamolio ga da pjeva Marseljezu. Pjevao je dobro, lijepim ba-
som, s rodoljubnim jecanjem duboko u grudima. Kad je doao do Aux arrmes, ci-
toyens! Forrmez vos bataillons! iskrene suze kotrljale su mu se niz obraze. Bio je
evie pijan da bi primijetio kako mu se svi smiju. A onda su ga, as prije nego to
zavrio pjesmu, dva snana radnika zgrabila svaki s jedne strane i drala ga, dok je
Azaya poviknula - Vive lAllemagne! - tik izvan njegova dohvata. Furex se sav zaja-
rio na tu uvredu. Svi su u bistrou poeli u glas vikati- Vive lAllemagne! A bas la
ance! - dok se Furex otimao kako bi ih se doepao. Ali odjednom nam je pokvario
zabavu. Problijedio je, omlitavio, i prije nego to ga je itko mogao sprijeiti, izblju-
vao se po stolu. Onda ga je Madame F. zgrabila poput vree i odnijela u krevet.
Ujutro se ponovo pojavio miran i uljudan, i kupio primjerak LHumanit.
Stol smo obrisali krpom, Madame F. donijela je jo litrenki i kruha, te smo se
ozbiljno latili ae. Bilo je jo pjevanja. Uao je putujui pjeva s bendom i za-
vljao nas za novi od pet sua. Jedan Arapin i djevojka iz susjednog bistroa izveli
su ples u kojem mukarac vitla obojenim drvenim falusom veliine valjka za tijesto.
U sveopoj larmi sad bi tu i tamo nastupilo zatije. Ljudi su poeli priati o svojim
ljubavnim jadima, o ratu, o pecanju na Seini, o tome kako se najbolje faire la rvolu-
tion i o razliitim dogodovtinama. Charlie, koji se opet otrijeznio, preuzeo je glavnu
rije i pet minuta razglabao o svojoj dui. Otvorili smo vrata i prozore da se prostori-

67
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

j provjetri. Ulica se praznila, a u daljini se uo usamljeni mljekarski vlak kako grmi

niz Boulevard St. Michel. Povjetarac nam je hladio ela, a oporo afriko vino jo je
klizilo niz grlo; jo smo bili sretni, ali sad u meditativnom raspoloenju, prola nas je
vika i veselje.
U jedan sat vie nismo bili sretni. Osjetili smo kako jenjava radost veeri i
uurbano zahtijevali jo vina, ali Madame F. sad je razvodnjavala vino tako da vie
nije imalo isti okus. Mukarci su postajali svadljivi. Silom su ljubili djevojke i gurali
im ruke u njedra, pa su one odlazile kako im se ne bi dogodilo neto gore. Veliki Lo-
uis, zidar, napio se i puzao po podu, lajui i pretvarajui se da je pas. Drugima je iao
na ivce i udarali su ga nogom kad bi proao pokraj njih. Ljudi su grabili jedan dru-
goga za ruku te poinjali duge, zamrene ispovijesti, i ljutili se kad ih nitko ne bi slu-
ao. Gomila se prorijedila. Manuel i jo jedan ovjek, obojica kockari, preli su u
arapski bistro gdje se kartalo do zore. Charlie je odjednom posudio trideset franaka
od Madame F. i nestao, vjerojatno u bordel. Ljudi su poeli ispijati ae do dna,
kratko pozdravljati - Sieurs, dames! - i odlaziti na spavanje.
Do pola dva isparila je i posljednja kaplja uitka i ostala je samo glavobolja.
Shvatili smo da nismo divni stanovnici divnog svijeta, ve hrpa slabo plaenih radni-
ka koja se opija do munine i oaja. I dalje smo ispijali ae, ali tek iz navike, i
odjednom nam se vino uinilo odvratnim. Glava mi se napuhnula kao balon, pod se
ljuljao, jezik i usne potamnili su mi, umrljani vinom. Napokon to vie nije nikamo
vodilo. Nekoliko ljudi izalo je u dvorite iza bistroa da povraa. Odvukli smo se na
spavanje, sruili napola obueni u krevet i ostali tako deset sati.
Ovako sam uglavnom provodio subotnje veeri. U cjelini, za ona dva sata potpu-
ne, mahnite sree vrijedilo je podnijeti glavobolju koja je slijedila. Za mnoge
mukarce u kvartu, neoenjene i bez ikakve budunosti, tjedna pijanka bila je jedino
zbog ega je vrijedilo ivjeti.

68
 George Orwell

XVIII

Jedne subote uveer Charlie nam je u bistrou ispriao dobru priu. Pokuajte ga
sebi doarati - pijanog, ali dovoljno trijeznog da suvislo govori. Udara akom o me-
talni ank i trai tiinu:
- Tiina, messieur et dames, tiina, zaklinjem vas! Posluajte ovo to u vam ispri-
ati. Pria koja se pamti, pouna pria, jedna od uspomena na profinjen i civiliziran
ivot. Tiina, messieurs et dames!
- To se dogodilo u vrijeme kad sam zapao u oskudicu. Znate kako je to - kako je
strano kad se profinjen ovjek nae u takvom stanju. Nije mi stigao novac od kue;
sve sam zaloio i nije mi preostao nikakav izlaz osim da radim, a to nikako nisam
htio. U to vrijeme ivio sam s jednom djevojkom - zvala se Yvonne - krupnom,
iglupom seljankom kao to je naa Azaya, ute kose i debelih nogu. Nas dvoje
nismo nita jeli tri dana. Mon Dieu, kakve patnje! Djevojka je hodala gore-dolje po
sobi drei se rukama za trbuh i zavijala poput pseta, jer da umire od gladi. To je bilo
strano.
- Ali za inteligentnog ovjeka nita nije nemogue. Postavio sam samom sebi pi-
tanje, Kako najlake doi do novca bez rada? I smjesta mi se nametnuo odgovor:
Da bi se lako dolo do novca, mora biti ensko. Zar nema svaka ena neto na pro-
daju? I onda, dok sam leao i razmiljao to bih sve uinio da sam ena, napamet
mi je pala jedna ideja. Sjetio sam se dravnog rodilita - znate li dravno rodilite?
To su bolnice gdje ene koje su enceinte{23} dobivaju besplatno obroke, a da ih nitko
nita ne pita. To se radi zato da bi se podstaklo raanje djece. Svaka ena moe tamo
otii i traiti jelo, i smjesta e ga dobiti.
Mon Dieu! pomislio sam, da sam barem ensko! Svakog bi dana jeo u toj
lnici. Tko moe odrediti je li ena enceinte ili nije, ako je ne pregleda?
Okrenuo sam se prema Yvonne. Prekini to nepodnoljivo cendranje, rekao sam,
smislio sam kako emo doi do hrane.
Kako? rekla je ona.
Jednostavno, rekao sam. Otii u dravno rodilite. Reci im da si enceinte i tra-
i hranu. Dat e ti dobar obrok, a nitko te nee nita pitati.
69
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

Yvonne se zgrozila. Mais, mon Dieu, povikala je. Ja nisam enceinte!

Vrlo vano, rekao sam. Tome emo lako doskoiti. Potreban je samo jedan
stui - moda dva jastuia. To je nadahnue s neba, ma chre. Nemoj da nam
opadne.
- Uglavnom, na kraju sam je uvjerio, posudili smo jastui, ja sam je pripremio i
odveo u rodilite. Primili su je rairenih ruku. Dali su joj juhu od kupusa, govei gu-
la, krumpir pire, kruh, sir, pivo i sve mogue savjete u vezi djeteta. Yvonne se
naderala tako da je gotovo pukla, a uspjela je ubaciti i neto kruha i sira u dep za
mene. Vodio sam je tamo svakog dana dok nisam opet imao novaca. Spasila nas je
moja inteligencija.
- Sve je glatko teklo godinu dana. Ponovno sam bio s Yvonne i jednog dana etali
smo niz Boulevard Port Royal, blizu kasarni. Odjednom je Yvonne razjapila usta i
ela naizmjence crvenjeti i blijedjeti.
Mon Dieu! uzviknula je, vidi tko dolazi! To je sestra koja je radila u rodilitu.
Sa mnom je gotovo!
Brzo! rekao sam, bjei! Ali bilo je prekasno. Sestra je prepoznala Yvonne i
ila nam je smijeei se. Bila je to visoka, debela ena s naoalima sa zlatnim okvi-
rom, crvenih obraza poput jabuke. Ona majinska vrst ene koja svuda rado zabada
nos.
Nadam se da ste dobro, ma petite, rekla je ljubazno. A i vaa beba je dobro? Je
li deko kao to ste se nadali?
Yvonne je poela drhtati tako jako da sam je morao uhvatiti za ruku. Ne, rekla
najzad.
Ah, dakle, videmment, djevojica?
Tu je Yvonne, glupaa, potpuno izgubila glavu. Ne, zaista je to ponovo kazala.
Sestra se zbunila. Comment! uzviknula je, ni deko, ni djevojica! Ali kako je
to mogue?
- Moete i sami zamisliti, messieurs et dames, bio je to opasan trenutak. Yvonnino
lice poprimilo je boju cikle i inilo se da e joj svakog asa potei suze; jo samo se-
kunda i bila bi sve priznala. Sam Bog zna to bi se dogodilo. Ali ja, ja sam sauvao
hladnokrvnost; uskoio sam i spasio itavu situaciju.
Bili su dvojci, rekao sam mirno.
Dvojci! povikala je sestra. I bila je tako vesela da je zagrlila Yvonne i poljubila
pred svima u oba obraza.
Da, dvojci..,

70
 George Orwell

XIX

Jednoga dana, kad smo u Htelu X radili ve pet ili est tjedana, Boris je nestao
z upozorenja. Naveer sam ga zatekao kako me eka u Rue de Rivoli. Radosno me
udario po ramenu.
- Napokon slobodni, mon ami! Ve ujutro moe dati otkaz. Auberge se sutra
otvara.
- Sutra?
- Pa, moda e nam trebati dan ili dva da sredimo stvari. Ali u svakom sluaju,
gotovo je s kafeterijom! Nous sommes lancs, mon ami!{24} Ve sam iz zalagaonice
otkupio svoj frak.
Tako se srdano ponaao da sam bio siguran kako neto nije u redu, i nisam uope
elio ostaviti svoj siguran i udoban posao u hotelu. Meutim, budui da sam to obe-
ao Borisu, dao sam otkaz, i slijedeeg jutra u sedam doao sam do Auberge de Je-
han Coturd. Vrata su bila zakljuana, te sam poao u potragu za Borisom, koji je opet
bjegao iz svog hotela, a da nije platio raun, i unajmio sobu u Rue de La Croix Ni-
vert. Zatekao sam ga kako spava u krevetu s djevojkom koju je negdje pokupio veer
ije i za koju mi je rekao da ima narav punu razumijevanja. to se tie restorana,
izjavio je da je sve sreeno; ima jo samo nekoliko sitnica za koje se valja pobrinuti
ije otvaranja.
U deset sam uspio izvui Borisa iz kreveta i otkljuali smo vrata restorana. Jed-
nim pogledom vidio sam to znai nekoliko sitnica. Ukratko: preureenje se nije
maklo ni koraka od nae posljednje posjete. tednjaci za kuhinju nisu jo stigli, nisu
ikljuili vodu i struju, a jo je tota valjalo obojati, lakirati i urediti. Moralo bi se
desiti udo da se restoran otvori za deset dana, a sudei po stanju stvari, sve bi moglo
sti u vodu, a da do otvaranja nikad ni ne doe. Bilo je jasno to je na stvari. Patro-
nu je ponestalo novaca, pa je zaposlio osoblje (nas etvero) kako bi nas iskoristio
umjesto radnika. Nae usluge bile bi praktiki besplatne, jer konobari ne dobivaju
au, a mene bi, dodue, morao platiti, ali me ne bi morao hraniti sve dok se resto-
ran ne otvori. Zapravo nas je izigrao za nekoliko stotina franaka, jer je poslao po nas
ije nego to se restoran otvorio. Ostavili smo dobar posao ni za to.

71
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

Boris je, meutim, bio pun nade. Po glavi mu se vrzmala samo jedna misao, a to
kako mu se napokon pruila prilika da bude konobar i da ponovno nosi frak.
Za to je bio posve pripravan deset dana raditi besplatno, mada je postojala mogu-
nost da na koncu ostane bez posla. - Strpljenja! - neprestano je govorio. - Sve e se
srediti samo od sebe. ekaj dok se restoran otvori, a onda e nam se sve vratiti.
Strpljenja, mon ami!
Strpljenje nam je zaista bilo potrebno, jer su prolazili dani, a restoran se nije ni
imakao otvorenju. istili smo podrume, postavljali police, skidali buku sa zidova,
lakirali drvenariju, liili strop, ploali pod. Ali glavni posao, kanalizacija, plin i stru-
, jo je stajao u mjestu zato to patron nije mogao platiti raune. Oito nije imao ni
ebijene pare, jer nije plaao ni najmanje raune, a razradio je vjetinu da hitro
nestane kad netko od njega zatrai novac. Zbog te mjeavine prepredenosti i
aristokratskog ponaanja bilo je s njim vrlo teko izai na kraj. Tugaljivi vjerovnici
neprestano su ga dolazili traiti, a on nas je uputio da uvijek kaemo kako je on u
Fontainebleau, ili u Saint Cloudu, ili u kojem drugom mjestu na sigurnoj udaljenosti.
U meuvremenu sve me vie i vie muila glad. Otiao sam iz hotela s trideset frana-
ka u depu i smjesta sam morao prei na ishranu suhim kruhom. Boris je u poetku
uspio od patrona izmamiti predujam od ezdeset franaka, ali pola je potroio da
otkupi svoju konobarsku odoru, a pola na djevojku naravi pune razumijevanja.
Dnevno je posuivao tri franka od Julesa, drugog konobara, i troio ih na kruh. Ne-
kih dana nismo imali novaca ak ni za duhan.
Katkad bi dola kuharica da pogleda kako napreduju radovi, a kad bi vidjela da u
kuhinji jo nema ni tava ni lonaca, obino bi se rasplakala. Jules, drugi konobar,
uporno je odbijao pomagati kod posla. Bio je Maar, sitni, tamnoputi ovjeuljak s
naoalama, otrih crta lica i vrlo brbljav; prije je studirao medicinu, ali je prekinuo
studije zbog neimatine. Volio je priati dok drugi ljudi rade, i ispripovjedio mi je
sve o sebi i o svojim idejama. ini se da je bio komunist, i zastupao je razliite ud-
novate teorije (mogao je dokazati brojkama kako je pogreno raditi), a kao i veina
Maara, bio je strastveno ponosan. Ponosni i lijeni ljudi nikad nisu dobri konobari.
Jules se rado hvalisao time kako je jednom, kad ga je gost u restoranu uvrijedio, izlio
tanjur vrue juhe gostu za vrat, a onda napustio restoran, a da nije ni ekao da ga
otpuste.
Kako su dani prolazili, Julesa je sve vie obuzimao gnjev zato to nas je patron
nadmudrio. Govorio je oratorski i pritom pomalo pijuckao. Obino je hodao gore do-
lje, mahao akom i pokuavao me nagovoriti da ne radim:
- Pusti tu etku, glupane jedan! Ti i ja pripadamo ponosnim rasama; mi ne radimo
zabadava, kao ovi prokleti ruski slugani. Kaem ti, da me ovako prevare, to je za
mene pravo muenje. Dogodilo mi se u ivotu da sam povraao, kad me netko preva-

72
 George Orwell

rio samo za pet sua. Da, povraao od bijesa.

- Osim toga, mon vieux, ne zaboravi da sam ja komunist. A bas la bourgeoisie! Je
li me ikad itko iv vidio da radim kad mogu izbjei rad? Ne. I ne samo da se ja ne
muim radei kao vi budale, nego i kradem, samo da bih pokazao svoju nezavisnost.
Jednom sam radio u restoranu gdje je patron mislio da se prema meni moe ponaati
kao prema psu. Pa, za osvetu sam otkrio kako da mu kradem mlijeko iz kanti i po-
novno ih zapeatim tako da to nitko ne primijeti. Kaem ti, pio sam mlijeko danju i
nou. Svakog dana popio bih etiri litre mlijeka, a usto pola litre slatkog vrhnja.
tron se izbezumio pokuavajui otkriti kamo nestaje to mlijeko. Nije da se meni
lo to mlijeko, razumije ti mene, mlijeko mi se gadi; to je stvar principa, samo
incipa.
- A onda, nakon tri dana poeo me uasno boljeti trbuh i otiao sam lijeniku. Pa
to ste jeli pita me on. Kaem ja: Pijem etiri litre mlijeka dnevno i pola litre
slatkog vrhnja. etiri litre! kae on. Onda smjesta prestanite. Raspuknut ete se
ako tako nastavite. Ba me briga, velim ja. Za mene je najvaniji princip. Pit u
to mlijeko pa makar pukao.
- A onda me idueg dana patron uhvatio kako kradem mlijeko. Otputen si,
kae, odlazi na kraju ovog tjedna!. Pardon, monsieur, kaem ja. Odlazim
ovog jutra. Ne, ne moe, kae on, potreban si mi do subote. U redu, mon
tron, mislim ja u sebi. Vidjet emo kome e prvom dodijati. I onda sam se
ihvatio razbijanja posua. Prvog dana razbio sam devet tanjura, drugog trinaest;
nakon toga patron je bio sretan da me se rijei. Ah, nisam ja obini ruski muik...
Prolo je deset dana. Nastupila su teka vremena. Vie uope nisam imao novaca,
a ve sam nekoliko dana kasnio sa stanarinom. Motali smo se po sumornom,
aznom restoranu, odvie gladni da bismo se prihvatili preostalog posla. Sad je
samo jo Boris vjerovao da e se restoran ikad otvoriti. vrsto je odluio da postane
maitre d htel, izmislio je nekakvu teoriju kako je patronov novac u dionicama, te
ovaj eka povoljan trenutak da ih proda. Desetog dana vie nisam imao to ni jesti ni
iti, pa sam rekao patronu da ne mogu dalje raditi, ako mi ne isplati predujam.
Spokojno kao i obino, patron mi je obeao predujam, a onda, po staroj navadi,
nestao. Otpjeaio sam komad puta do kue, ali nisam bio u stanju da se svaam s
Madame F. radi stanarine, pa sam no proveo na klupi na bulevaru. Bilo je vrlo ne-
udobno - naslon mi se usjekao u lea - i mnogo hladnije nego to sam oekivao. U
dugim, dosadnim satima od zore do poetka posla imao sam dovoljno vremena da
razmiljam o tome kako sam bio glup to sam se predao u ruke ovim Rusima.
A onda se ujutro srea okrenula. Patron se oito nekako sporazumio s vjerovnici-
ma, jer se pojavio s novcem u depu, ponovno pokrenuo radove na ureenju i ispla-
tio mi predujam. Boris i ja kupili smo makarona i konjska jetrica, i pojeli na prvi

73
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

topli obrok u deset dana.

Doli su radnici i radovi su se priveli kraju, sve na brzinu i nevjerojatno traljavo.
Stolovi su, na primjer, imali biti pokriveni ohom, ali kad je patron ustanovio da je
oha skupa, kupio je umjesto toga stare vojnike pokrivae, koji su nepopravljivo
smrdjeli po znoju. Dakako, prekrit e ih stolnjaci (karirani, da se slau s
normandijskim unutranjim ureenjem). Posljednje noi radili smo do dva ujutro
kako bismo sve pripremili. Sue je stiglo tek u osam, a budui da je bilo novo, mora-
li smo sve oprati. Pribor za jelo stigao je tek idueg jutra, kao i kuhinjske krpe, tako
da smo sue brisali starom patronovom kouljom i jastunicom koju nam je posudila
likua. Radili smo samo Boris i ja. Jules se izvukao, a patron i njegova ena sjedili
su u baru s jednim vjerovnikom i prijateljima Rusima, pijui za uspjeh restorana. Ku-
harica je u kuhinji naslonila glavu na stol i plakala, jer je morala kuhati za pedeset
ljudi, a lonaca i tava nije bilo dovoljno niti za deset. Oko ponoi imali smo uasan
razgovor s nekim vjerovnicima koji su doli da nam oduzmu osam bakrenih zdjela
to ih je patron nabavio na vjeresiju. Podmitili smo ih s pola boce konjaka.
Jules i ja propustili smo posljednji metro i morali smo prespavati na podu u resto-
ranu. Prvo to smo ujutro vidjeli bila su dva krupna takora koja su sjedila na ku-
hinjskom stolu i jela unku. To sam shvatio kao lo znamen, i bio sam sigurniji nego
ikad da Auberge de Jehan Cottard nee uspjeti.

74
 George Orwell

XX

Patron me zaposlio kao kuhinjskog plongeura; to jest, posao mi je bio da perem

sue, drim kuhinju u redu, pripremam povre, kuham aj, kavu i pravim sendvie,
kuham jednostavnija jela, te da budem potrkalo. Plaa je iznosila, kao i obino,
tsto franaka mjeseno plus hrana, ali nisam imao slobodnog dana, niti odreena
radnog vremena. U Htelu X imao sam priliku vidjeti ugostiteljstvo u najboljem
izdanju, s neogranienim sredstvima i dobrom organizacijom. Sada sam, u Auberge,
upoznao kako se odvija posao u izrazito loem restoranu. To vrijedi opisati, jer u Pa-
rizu postoji na stotine slinih restorana, i svaki posjetilac povremeno rua ili veera u
kojem od njih.
Moram napomenuti da Auberge nije bila obina krma u koju zalaze studenti i
radnici. Kod nas se nije mogao pojesti pristojan obrok za manje od dvadeset i pet fra-
naka, a restoran je odisao slikovitim, umjetnikim ugoanjem, to ga je podizalo na
drutvenoj ljestvici. Bar oslikan nepristojnim slikama, normandijske dekoracije -
lane grede po zidovima, elektrina svjetla udeena tako da nalikuju na svijee, se-
ljaka keramika, pa ak i panj kraj vrata - patron i glavni konobar ruski oficiri, a
mnogi gosti ruske izbjeglice s titulama. Ukratko, bili smo nedvojbeno ik.
Svejedno, uvjeti iza kuhinjskih vrata podsjeali su na kotac. Jer ovako je bio orga-
niziran na rad.
Kuhinja je bila duga etiri i po metra, iroka dva i po, a pola toga prostora zauzi-
mali su tednjaci i stolovi. Sve lonce morali smo drati na policama izvan domaaja,
a bilo je mjesta samo za jednu kantu za smee. Kanta za smee obino bi se do pod-
ne prepunila, a na podu bi se nakupio tri centimetra debeli sloj zgaene hrane.
Za kuhanje smo imali samo tri plinska tednjaka bez penice, tako da smo peenje
morali slati u pekaru.
Nije bilo smonice. Umjesto toga sluila nam je napola natkrivena upa u dvo-
ritu, usred koje je raslo drvo. Meso, povre i slino lealo je tamo na goloj zemlji,
tako da su se takori i make gostili.
Nije bila uvedena vrua voda. Vodu za pranje sua morali smo zagrijavati u lonci-
ma, a budui da za njih nije bilo mjesta na tednjacima dok su se kuhala jela, veinu

75
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

tanjura prali smo u hladnoj vodi. To je, uz meki sapun i tvrdu pariku vodu, znailo
da smo masnou s tanjura skidali novinskim papirom.
Imali smo tako malo zdjela da sam svaku morao oprati im bi se jednom upotrije-
la, umjesto da ih sve ostavim za naveer. Samo na to gubio sam sigurno sat
dnevno.
Budui da se tedjelo na trokovima kod elektrinih instalacija, obino bi u osam
naveer dolo do kratkog spoja. Patron nam je za kuhinju davao samo tri svijee, a
kuharica je tvrdila da je tri nesretan broj, pa smo palili samo dvije.
Mlinac za kavu posudili smo iz oblinjeg bistroa, a kantu za smee i metle od pa-
zikue. Na kraju prvog tjedna kuhinjske krpe nisu se vratile iz praonice, jer nije bio
aen raun. Imali smo potekoa s inspektorom rada koji je otkrio da medu osob-
ljem nema ni jednog Francuza; nekoliko puta je u etiri oka razgovarao s patronom i
vjerujem da ga je morao podmititi. Neprestano su nas proganjali vjerovnici iz
elektrine kompanije, a kad su otkrili da smo ih pripravni potplatiti aperitivima, dola-
zili su svakog jutra. Zaduili smo se u trgovini i uskratili bi nam vjeresiju da se
trgovevoj eni (brkatoj dami od ezdesetak godina) nije svidio Jules kojeg smo sva-
kog jutra slali da je udobrovolji. Isto sam tako ja morao svakog dana potroiti jedan
sat na cjenkanje za povre u Rue du Commerce, kako bih utedio nekoliko centimea.
Tako je to kad se restoran otvara s nedostatnim kapitalom. A u tim uvjetima od
kuharice i mene oekivalo se da posluimo trideset ili etrdeset obroka dnevno, a
kasnije emo sluiti i stotinu. Od prvoga dana bilo je to za nas previe. Kuhariino
radno vrijeme trajalo je od osam ujutro do ponoi, a moje od sedam ujutro do pola
dan idueg jutra - sedamnaest i po sati gotovo bez prekida. Nismo imali vremena
da sjednemo sve do pet poslije podne, a ak i onda nismo imali kamo sjesti, osim na
kantu za smee. Boris, koji je stanovao u blizini i nije morao hvatati posljednji
metro, radio je od osam ujutro do dva slijedeeg jutra - osamnaest sati dnevno, se-
dam dana tjedno. Takvo radno vrijeme, premda neuobiajeno, nije u Parizu nita izu-
zetno.
ivot je ubrzo uao u koloteinu prema kojoj je Htel X djelovao poput praznika.
Svakog jutra u est prisilio bih samog sebe da ustanem; nisam se brijao, ve se samo
katkad umio, pa odjurio na Place d Italie i izborio mjesto u metrou. U sedam sam
ve bio u groznoj, hladnoj, prljavoj kuhinji, gdje su kore krumpira, kosti i riblji repo-
vi leali razbacani po podu, a gomila tanjura slijepljenih od masnoe ekala me jo
od sino. Nisam se mogao odmah prihvatiti pranja tanjura, jer je voda bila hladna, a
osim toga morao sam donijeti mlijeko i skuhati kavu, budui da su ostali stizali u
osam i oekivali da zateknu gotovu kavu. Povrh svega, uvijek me je ekalo nekoliko
krenih tava. Te bakrene tave prokletstvo su plongeurovog ivota. Mora ih se ribati
jeskom i icom, svaku dobrih deset minuta, a onda izvana latiti sredstvom za

76
 George Orwell

ienje bakra. Sreom, izgubilo se umijee pravljenja tih tava i one postupno nesta-
iz francuskih kuhinja, premda se jo uvijek mogu kupiti polovne.
Kad bih poeo prati tanjure, kuharica bi me odvukla da ponem guliti luk, a kad
h poeo s lukom, doao bi patron i poslao me da kupim kupus. Kad bih se vratio s
kupusom,patronova ena naredila bi mi da odem u neki kilometar udaljeni duan i
kupim joj loni kreme; po povratku doekala me hrpa povra, a tanjuri jo neoprani.
Ovako su nam se zbog nae nesposobnosti poslovi nagomilavali itavog dana, i
neprestano smo bili u zaostatku.
Do deset sari sve je ilo razmjerno lako, premda smo radili brzo, i nitko nije gubio
ivce. Kuharica je nalazila vremena da pria o svojoj umjetnikoj naravi, da me upita
ne mislim li da je Tolstoj patant,{25} da pjeva lijepim sopranom dok recka govedinu
na dasci. Ali u deset konobari bi buno poeli zahtijevati svoj ruak - oni su obino
ruali ranije a u jedanaest pristizali su prvi gosti. Odjednom bi zavladala urba i
otresitost. Ovdje nije bilo one bjesomune jurnjave i dreke kao u Htelu X, ve neka
atmosfera smuenosti, sitnog inata, a svi kao da su na rubu ivaca. Sve to zapravo je
oizlazilo iz neudobnosti. U kuhinji je bilo nepodnoljivo skueno, posue smo od-
lagali na pod i neprestano smo morali paziti da ga ne zgazimo. Kuharica bi me
dohvatila golemom stranjicom kamo god pola. Neprestano je sipala pravu bujicu
zanovijetanja i naredbi:
- Ti neizrecivi idiote! Koliko puta sam ti rekla da ne cijedi ciklu? Brzo, pusti me
do sudopera! Odloi ove noeve; pouri s tim krumpirima. to si uinio s mojim cje-
dilom? Joj, pusti te krumpire. Nisam li ti rekla da skine pjenu s juhe? Ukloni tu
vodu sa tednjaka. Pusti pranje sua, nasjeckaj mi celer. Ne, ne tako, budalo, ovako.
Eto vidi! Vidi kako si pustio da mi graak prekipi! Primi se posla i oisti haringe.
Gledaj, ti ovo zove istim tanjurom? Obrii ga pregaom. Spusti tu salatu na pod.
Tako je, stavi je ba tu, gdje u u nju sigurno stati! Pazi, u onom loncu ti kipi! Dodaj
mi onu tavu. Ne tu, onu drugu. Stavi ovo na tednjak. Baci ove krumpire. Nemoj gu-
ti vrijeme, samo ih baci na pod. Malo ih zgazi. A sad pospi pilovine; ovaj pod je
avo klizalite. Pazi, budalo, gori ti odrezak! Mon Dieu, zato su mi poslali idiota za
ongeura? S kim sad razgovara? Zna li ti da je moja tetka bila ruska grofica? - itd,
itd, itd.
To je trajalo sve do tri sata bez velikih promjena, osim to bi oko jedanaest kuha-
rica obino doivjela crise de nerfs i briznula u pla. Od tri do pet nastupalo je prili-
no mirno razdoblje za konobare, ali kuharica je jo uvijek imala pune ruke posla, a ja
sam radio najbre to sam mogao, jer me ekala gomila prljavog sua i utrkivao sam
se sam sa sobom da ga operem, barem djelomino, prije nego to pone veera. Pra-
nje sua bilo je dvostruko oteano primitivnim uvjetima - pretijesan prostor za sue-
nje, mlaka voda, ljepljive krpice za sue i sudoper koji bi se zaepio jedanput svako-

77
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

ga sata. U pet sati kuharica i ja nismo vie mogli stajati na nogama, jer nismo niti to
li, niti sjeli od sedam ujutro. Obino bi se sruili, ona na kantu za smee, a ja na
d, popili bocu piva, i ispriali se jedno drugome za ono to smo govorili ujutro.
aj nas je drao u pogonu. Uvijek smo pazili da na tednjaku imamo lonac aja i to-
kom dana pili smo ga na litre.
U pola est urba i svae ponovo su poeli, sada jo gore nego prije, jer su svi bili
iscrpljeni. Kuharica je doivljavala crise de nerfs u est, a onda opet u devet; krize su
nadolazile tako uredno da se po njima moglo odrediti tono vrijeme. Sruila bi se na
kantu za smee, poela histerino jecati i plakati kako nikad, ne, nikad, nije mislila
da e na ovakvo to spasti; njeni ivci to ne mogu podnijeti; studirala je glazbu u
Beu; mora izdravati nepokretnog mua, itd, itd. U drugo vrijeme ovjek bi se nad
njom saalio, ali kako smo svi bili umorni, njeno nas je cviljenje naprosto dovodilo
do bjesnila. Jules bi stao kraj vrata i oponaao je kako jeca. Patronova je ena zano-
vijetala, a Boris i Jules svaali su se po itav dan, jer je Jules zabuavao na poslu, a
Boris, kao glavni konobar, uzimao je sebi vei dio napojnica. Ve drugog dana nakon
to se restoran otvorio gotovo su se potukli u kuhinji zbog napojnice od dva franka,
smo ih kuharica i ja morali razdvojiti. Jedina osoba koja nikad nije zaboravila na
avila ponaanja bio je patron. Imao je isto radno vrijeme kao i svi mi ostali, ali ni-
kakvog posla, jer zapravo je njegova ena svime upravljala. Njegov jedini posao,
osim da naruuje namirnice, bio je da stoji u baru, pui cigarete i djeluje gospodski, a
to je radio savreno.
Kuharica i ja obino bi uhvatili vremena da poveeramo izmeu deset i jedanaest
uveer. U pono kuharica bi ukrala zamotuljak hrane za mua, sakrila ga u odjeu i
otila, jadikujui kako e je ovo radno vrijeme dotui i kako ujutro daje otkaz. Jules
takoer odlazio u pono, obino nakon rasprave s Borisom, koji je morao nadgle-
dati bar do dva ujutro. Izmeu dvanaest i pola jedan ja bih pokuao oprati to vie
sua. Nije bilo vremena da obavim to propisno, pa sam jednostavno otirao masnou
s tanjura ubrusom. Smee na podu ostavljao sam kako jest, samo bih katkad ono
najgore pomeo ispod tednjaka.
U pola jedan oblaio sam sako i urio prema izlazu. Patron, spokojan kao uvijek,
zaustavio bi me dok sam prolazio kraj bara. - Mais, mon cher monsieur, kako
umorno djelujete! Molim vas, uinite mi uslugu i prihvatite ovu asu konjaka. - Do-
dao bi mi au konjaka tako uljudno kao da sam ja kakav ruski grof, a ne plongeur.
Prema svima nama se tako ponaao. To nam je bila naknada zato to smo radili se-
damnaest sati dnevno.
U pravilu posljednji metro bio je gotovo prazan - velika prednost, jer sam mogao
sjesti i odspavati etvrt sata. Obino sam oko pola jedan ve bio u krevetu. Katkad
sam propustio posljednji metro pa bih morao spavati na podu u restoranu, ali to me

78
 George Orwell

nije smetalo jer sam u to vrijeme mogao spavati i na golom kamenu.

79
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

XXI

Ovakav ivot trajao je oko petnaest dana, s tim to je posla bilo neto vie, jer je u
restoran dolazilo sve vie gostiju. Mogao sam sebi utedjeti oko jedan sat dnevno (da
sam unajmio sobu blizu restorana, ali nisam uspijevao nai vremena da potraim
novu sobu - niti, kad je ve o tome rije, da odem na ianje, proitam novine, i pa
ak ni da se potpuno svuem. Nakon deset dana uhvatio sam petnaest slobodnih mi-
nuta, te napisao pismo svom prijatelju B. u Londonu i upitao ga moe li mi pronai
kakav posao - bilo kakav, samo da mogu spavati vie od pet sati na no. Jednostavno
nisam bio dorastao tome da radim sedamnaest sati dnevno, premda ima mnogo ljudi
kojima je to neto sasvim prirodno. Kad ovjek previe radi, dobar je lijek protiv sa-
mosaaljenja sjetiti se da tisue ljudi u parikim restoranima rade toliko sati dnevno i
radit e tako ne tek nekoliko tjedana, nego godinama. U bistrou kraj mog hotela jed-
na je djevojka radila od sedam ujutro do ponoi itave godine, a sjedala je samo da
neto prigrize. Sjeam se kako sam je jedanput pozvao na ples, a ona se nasmijala i
rekla mi da nekoliko mjeseci nije zakoraila dalje od ugla svoje ulice. Bolovala je od
suice i umrla je negdje u vrijeme kad sam ja otiao iz Pariza.
Nakon samo tjedan dana svi smo bili ivani od iscrpljenosti, osim Julesa koji je
uporno zabuavao. Svae, koje su u poetku izbijale tu i tamo, sad nisu prestajale.
Beskorisno prigovaranje, nalik dosadnoj kiici, znalo je trajati satima, a svakih neko-
liko minuta buknula b, prava bura uvreda. - Dodaj mi onu tavu, idiote jedan! - povi-
kala bi kuharica (nije bila dovoljno visoka da dosegne do police na kojoj su stajale
tave). - Uzmi je sama, kurvetino stara - odgovorio bih joj ja. Takve primjedbe kao da
su nam same od sebe dolazile iz kunog kuhinjskog zraka.
Svaali smo se oko nezamislivih triarija. Na primjer, kanta za smee predstavlja-
la je neiscrpni izvor sukoba - da li da je stavimo tamo gdje ja hou, to je smetalo ku-
harici, ili tamo gdje ona hoe, na putu izmeu mene i sudopera. Jednom je toliko za-
novijetala, da sam najzad iz pukog inata podigao kantu za smee i stavio je nasred
kuhinje, gdje e se ona prije ili kasnije o nju spotaknuti.
- A sad, kravo jedna - rekao sam - mii je sama.
Jadna starica, za nju je to bilo preteko, pa je sjela, poloila glavu na stol i briznu-
la u pla. A ja sam joj se jo podrugivao. Tako djeluje iscrpljenost na ponaanje.
80
 George Orwell

Poslije nekoliko dana kuharica je prestala priati o Tolstoju i o svojoj umjetnikoj

naravi, i ona i ja vie nismo razgovarali, osim slubeno; Boris i Jules nisu vie meu-
sobno razgovarali, a ni jedan ni drugi nisu vie razgovarali s kuharicom. ak i Boris
i ja jedva da smo vie razgovarah. Ranije smo se dogovorili da se engueulades to-
kom radnog vremena ne raunaju u pauzi; ali jedan smo drugome izdijelili takve
uvrede da to nismo mogli zaboraviti - a osim toga, nije bilo pauze. Jules je postajao
sve ljeniji i ljeniji i neprestao je krao hranu - iz osjeaja dunosti, kako je rekao. Nas
ostale nazivao je jaune - trajk breherima - kad mu se nismo htjeli pridruiti u krai.
Imao je neobinu, zloudnu narav. Rekao mi je da katkad iz ponosa iscijedi prljavu
krpicu za sue u juhu prije nego to je poslui gostu, samo zato da bi se osvetio jed-
nom pripadniku buroazije.
Kuhinja je postajala sve prljavija, a takori sve smjeliji, premda smo nckolicinu
ulovili. Kad bih se ogledao po toj prljavtini - komadi sirova mesa medu otpacima na
du, posvuda razbacane tave s hladnom, zgruanom hranom, sudoper zaepljen i
ekriven masnim slojem - znao sam se upitati postoji li na svijetu tako grozan resto-
ran kao to je ovaj. Ali svi ostali izjavili su da su radili i u prljavijim restoranima. Ju-
les je doslovce cvao od uitka u prljavtini. Poslijepodne, kad nije imao mnogo
sla, stajao bi na kuhinjskim vratima i rugao nam se to previe radimo:
- Budalo! Zato pere taj tanjur? Obrii ga o hlae. Ba te briga za goste. Oni
jma nemaju to se ovdje dogaa. to je posao u restoranu? Ree pile i padne ti na
d. Ispria se, nakloni, izae; i za pet minuta vrati se kroz druga vrata s istim pi-
letom. To ti je posao u restoranu - itd.
I udno, ali unato svoj prljavtini i traljavom poslu, Auberge de Jehan Cottard
stigla je pravi uspjeh. Prvih nekoliko dana dolazili su nam samo Rusi, patronovi
ijatelji, a za njima su slijedili Amerikanci i drugi stranci - niti jedan Francuz. A
onda je jedne veeri zavladalo golemo uzbuenje, jer je stigao na prvi Francuz. Na
trenutak smo zaboravili na svau i svi se ujedinili u naporu da serviramo dobru vee-
ru. Boris se na prstima douljao u kuhinju, pokazao palcem preko ramena i urotniki
nam apnuo:
- Sh! Attention, un Franais!
Trenutak kasnije dola je patronova ena i apnula:
- Attention, un Franais! Pazite da dobije dvostruku porciju povra.
Dok je Francuz jeo, patronova ena stajala je iza reetke na kuhinjskim vratima i
dno motrila izraz njegova lica. Slijedee veeri Francuz je ponovno doao s jo
dva Francuza. To je znailo da stjeemo dobar glas; najsigurniji znak loeg restorana
st da ga posjeuju samo stranci. Po svoj prilici uspjeh restorana djelomice moemo
zahvaliti tome to je patron pokazao jedan jedim traak razuma kad je opremao
restoran, pa je kupio vrlo otre noeve za jelo. Otri su noevi, dakako, glavna tajna
81
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

uspjeha restorana. Drago mi je to je Auberge uspjela, jer je to unitilo jednu od mo-

h zabluda, to jest, uvjerenje da Francuzi znaju to je dobra hrana. A moda smo mi
zaista i bili razmjerno dobar restoran po parikim mjerilima; u tom sluaju, one loe
restorane teko je i zamisliti.
Vrio brzo nakon to sam mu pisao, B. mi je odgovorio da mi je naao posao. Tre-
o bih uvati mentalno zaostalu osobu, a to mi je zvualo kao rajski odmor nakon
Auberge de Jehan Cottard. Doarao sam sebi u mislima kako eem stazicama neg-
dje na ladanju, lupkam tapom po bunovima iaka, jedem peenu janjetinu i doma-
u pitu, i spavam deset sati svake noi na plahtama koje miriu na lavandu. B. mi je
slao pet funti kako bih mogao platiti put i izvaditi svoje stvari iz zalagaonice, i im
novac stigao, dao sam otkaz i otiao iz restorana. Moj nagli odlazak doveo je
trona u neugodnu situaciju, jer je, kao i obino, bio bez prebijene pare, pa mi je
morao zakinuti trideset franaka od plae. Dodue, poastio me aom Courvoisiera iz
48-me, i vjerujem da je mislio kako je time pokrio razliku. Umjesto mene uposlili su
dnog eha, vrlo vjetog plongeura, a jadnu, staru kuharicu otpustili su nekoliko
tjedana kasnije. Kasnije sam uo da se s dvoje prvorazrednih ljudi u kuhinji plonge-
urov posao sveo na petnaest sati dnevno. Vie od toga nikako se nije mogao skratiti,
osim ako se ne modernizira kuhinja.

82
 George Orwell

XXII

Htio bih iznijeti svoje miljenje o ivotu parikog plongeura, koliko god to malo
vrijedilo. Kad ovjek razmisli, udno je da tisue ljudi u velikom, modernom gradu
ovodi sve svoje budno vrijeme trljajui krpicama posue u vruim, podzemnim
zbinama. Pitanje koje ja postavljam jest, zato se nastavlja ovakav ivot - kojoj
svrsi slui, tko eli da se to nastavlja, i zato. Ne zauzimam ovdje naprosto
ntovniki, fainant{26} stav. Pokuavam razmotriti drutveni znaaj plongeurovog
ivota.
ini mi se da bi valjalo poeti tvrdnjom kako je plongeur jedan od robova u mo-
dernom svijetu. Ne treba nad njim lijevati suze, jer je njemu bolje nego mnogim ma-
nualnim radnicima, ali ipak, nije nita slobodniji nego da su ga kupili ili prodali. Po-
sao mu je ropski i u njemu nema umijea; plaaju ga dovoljno tek da bi preivio; je-
dini praznici su krevet. Onemoguena mu je enidba, a ako se oeni, i njegova ena
mora raditi. Osim kakvim sretnim sluajem, za njega nema izlaza iz takvog ivota,
osim u zatvor. U ovom trenutku u Parizu ive ljudi sa zavrenim fakultetima koji
ru sue deset ili petnaest sati dnevno. Ne moe se rei da su se jednostavno ulijeni-
li, jer lijen ovjek ne moe biti plongeur; naprosto su upali u zamku rutine koja one-
moguuje razmiljanje. Da plongeuri ikad misle, ve bi odavno osnovali sindikat i
eli trajkati za bolje uvjete rada. Ali oni ne misle, jer za to nemaju slobodna vre-
mena; njihov ivot pretvorio ih je u roblje.
Pitanje je zato to ropstvo i dalje traje? Ljudi na stanovit nain uzimaju zdravo za
gotovo da se svi poslovi rade u razumne svrhe. Kad vide da netko radi kakav neugo-
dan posao, misle da sve rjeavaju time to taj posao proglase nunim. Na primjer, ko-
nje ugljena je teak posao, ali nuan - moramo imati ugljena. Raditi u kanalizaciji
vrlo je neugodno, ali netko mora raditi u kanalizaciji. Slino je i s plongeurovim
slom. Pojedini ljudi moraju jesti u restoranima, pa zato drugi ljudi moraju prati
sue osamdeset sati tjedno. To je djelo civilizacije, stoga nije pod pitanjem. O ovome
vrijedi razmisliti.
Je li plongeurov posao zaista nuan za civilizaciju? Imamo osjeaj da to mora biti
astan posao, zato to je teak i neugodan, a mi smo manualni rad proizveli u vrst

83
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

fetia,. Vidimo ovjeka kako sijee drvo i odmah smo uvjereni da on ispunjava
drutvenu potrebu, samo zato to upotrebljava svoje miie; ni na pamet nam ne pada
da on moda sijee krasno drvo kako bi oslobodio prostor za kakav jezivi spomenik.
Mislim da je isto posrijedi i kod plongeura. On zarauje kruh u znoju lica svoga, ali
to jo ne znai da radi neto korisno; moda samo omoguuje luksuz koji vrlo esto i
nije luksuz.
Da objasnim to mislim kad kaem luksuz koji nije luksuz, posluit u se
ekstremnim primjerom, kakav se rijetko nalazi u Evropi. Uzmimo indijskog riku ili
tegleeg konjia. U svakom gradu na Dalekom Istoku ima na stotine rika, pocrnje-
lih, mravih jadnika to nose samo krpu oko bedara. Mnogi su bolesni; nekima je ve
deset godina. Po suncu ili kii, oni kaskajui prelaze kilometre, sputene glave
navlae rudo dok im se znoj cijedi niz sijede brkove. Ako idu presporo, putnik ih na-
ziva bahinchut. Zarauju trideset ili etrdeset rupija mjeseno, a nakon nekoliko go-
dina rada iskalju plua.
Teglei konjii mrave su, zloeste mrcine, kupljene za male pare jer je u njima
ostalo samo jo par godina rada. Njihov gospodar bi dri zamjenom za hranu. Nji-
hov se posao moe izraziti nekom vrstom jednadbe - bi plus hrana jednako energi-
; uglavnom dobivaju oko ezdeset posto bia i etrdeset posto hrane. Katkad im je
vrat jedna iva rana, tako da itavog dana vuku na golom mesu. Jo se mogu prisiliti
da rade; treba ih samo tako jako tui da bol odozada nadjaa bol sprijeda. Za nekoli-
ko godina ak ni bi vie ne djeluje i konji odlazi ivoderu. To su primjeri nepotreb-
nog posla, jer nema stvarne potrebe za konjiima i rikama; oni postoje samo zato
to istonjaci smatraju da je hodati prostaki. To je luksuz, ali kao to svatko tko se s
njima vozio zna, vrlo jadan luksuz. Oni nam pruaju malu koliinu udobnosti koja se
nikako ne moe mjeriti s patnjama to ih trpe ljudi i ivotinje.
Slino je i s plongeurom. U usporedbi s rikom ili tegleim konjiem on je pravi
kralj, ali zapravo je u istom poloaju. Rob je hotela ili restorana, a njegovo je ropstvo
manje-vie besmisleno. Jer, napokon, postoji li uistinu potreba za velikim hotelima i
otmjenim restoranima? Oni bi nam trebali pruati luksuz, ali zapravo dobivamo tek
ftinu, traljavu imitaciju luksuza. Gotovo svi mrze hotele. Neki su restorani bolji od
drugih, ali nikad u restoranu neemo pojesti onako dobru veeru kakvu moemo za
iste novce pojesti u privatnoj kui. Hoteli i restorani nedvojbeno moraju postojati, ali
nema nikakve potrebe da u ropstvu dre na stotine ljudi. Posao u njima ne oteavaju
najhitnije stvari, ve lani efekti koji bi trebali predstavljati rasko. Otmjenost, kako
se to obino naziva, znai naprosto da osoblje vie radi i da gosti vie plaaju; nitko
od toga nema nikakve koristi osim vlasnika, koji e ubrzo sebi kupiti vilu u De-
auvilleu. U biti, otmjeni hotel je mjesto gdje stotina ljudi radi kao marva zato da bi
dvjesto ljudi platilo masne pare za neto to zapravo i ne ele. Kad bi se iz hotela i
restorana izbacilo sve suvino i kad bi se posao obavljao jednostavno i djelotvorno,
84
 George Orwell

p ongeuri bi radili est ili osam sati dnevno umjesto deset ili petnaest.
Uzmimo da se podrazumijeva kako je plongeurov posao vie manje beskoristan.
Slijedi pitanje: zato netko eli da on i dalje radi? Pokuavam zai dalje od neposred-
nih ekonomskih uzroka, i dokuiti zato netko uiva kad misli o ljudima koji su osu-
eni da doivotno peru sue. Jer nema nikakve sumnje da ljudi - dobrostojei ljudi -
zaista nalaze zadovoljstvo u takvim razmiljanjima. Rob, rekao je Markus Katon,
mora raditi kad god ne spava. Nije vano je li taj rad potreban ili nije, on mora raditi,
r je rad sam po sebi dobar - barem za robove. Ovaj stav odrao se do dana da-
nanjeg i zbog njega se nagomilalo mnogo beskorisnog rintanja.
Uvjeren sam da se u dnu ispod ovog nagona za promicanjem beskorisnog rada
krije puki strah od rulje. Rulja (tako tee razmiljanje) skupina je niskih ivotinja
koje bi mogle postati opasne ako imaju slobodnog vremena; sigurnije je kad su pre-
vie zaposlene da bi mislile. Upitaju li bogataa, koji je sluajno intelektualno
ten, to misli o poboljanju uvjeta rada, on obino kae neto ovako: ,
- Znamo da je bijeda neugodna; zapravo, budui da nam je tako daleka, gotovo se
volimo izjedati mislima o tome kako je neugodna. Ali ne oekujte od nas da bilo to
duzmemo. Vas, nie klase, alimo isto kao to bismo alili ugavu maku, ali svim
silama emo se boriti protiv svakog poboljanja vaih uvjeta ivota. ini nam se da
ovako sigurnije. Sadanje stanje stvari odgovara nam i neemo riskirati da vas
oslobodimo, pa ak ni da vam damo jedan slobodan sat dnevno vie. Dakle, draga
ao, budui da se oito morate znojiti kako biste platili naa putovanja u Italiju,
znojite se i budite prokleti.
Ovaj stav naroito zastupaju inteligentni, kultivirani ljudi; u stotinama eseja
susrest emo se sa sutinski istim miljenjem. Malo je kultiviranih ljudi kojima su
ihodi manji od, recimo, etiristo funti godinje, pa je stoga prirodno da se slau s
gataima, jer zamiljaju da je svaki ustupak sirotinji prijetnja njihovoj vlastitoj slo-
di. Budui da kao alternativu predvia sumornu marksistiku utopiju, obrazovan
ovjek radije e zadrati sve kako jest. Moda mu se i ne sviaju njegovi bogati pri-
telji, ali sklon je vjerovati da ak i najpriprostiji meu njima ima vie razumijeva-
nja za njegove uitke, i da mu je mnogo blii nego kakav siromah, pa mu je pametni-
da se dri s njima. Upravo ovaj strah od navodno opasne rulje razlog je da su goto-
vo svi inteligentni ljudi konzervativni u svojim stavovima.
Strah od rulje praznovjeran je strah. Temelji se na stavu da postoji neka tajanstve-
na, bitna razlika izmeu bogatih i siromanih, kao da su to dvije razliite rase, poput
crnaca i bijelaca. Ali u zbilji nema takve razlike. Bogati i siromani razlikuju se po
svojim prihodima i ni po emu vie, a prosjeni milijuner naprosto je prosjeni sudo-
r u novom odijelu. Zamijenite im mjesta i, gle uda, koji je sudac, a koji lopov?
Tko god se na ravnoj nozi druio sa sirotinjom, to vrlo dobro zna. Ali potekoa je u

85
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

tome to se inteligentni, kultivirani ljudi, ba oni ljudi od kojih bi se mogli oekivati

liberalni nazori, nikad ne drue sa sirotinjom. Jer to veina obrazovanih zna o bije-
di? U mojem izdanju Villonovih pjesama izdava je oito drao potrebnim objasniti
stih Et pain ne voient quaux fenestres{27} opaskom ispod teksta; jer je i sama glad
sve izvan iskustva obrazovana ovjeka. Iz tog neznanja prirodno proizlazi
aznovjerni strah od rulje. Obrazovan ovjek doarava sebi sliku opora niih bia
kojima je slobodan dan potreban samo zato da bi mu opljakali kuu, spalili knjige, a
njega primorali da radi za strojem ili da pere zahode. - Sve, sve - misli on - bilo
kakva nepravda, sve je bolje nego osloboditi tu rulju. On ne uvia da se, budui da
nema razlike izmeu bogatih i siromanih, niti ne postavlja pitanje oslobaanja rulje.
Rulja je zapravo u ovom asu slobodna i - u obliku bogatih - upotrebljava svoju mo
da izgradi goleme tvornice dosade, kao to su otmjeni hoteli.
Ukratko: plongeur je rob, i to beskorisni rob koji radi glup i uglavnom nepotreban
sao. U krajnjoj liniji na poslu ga dre zbog neodreenog osjeaja da bi mogao
stati opasan ako ima slobodnog vremena. A obrazovani ljudi, koji bi morali biti na
njegovoj strani, pristaju na takvo stanje stvari, jer o plongeuru ne znaju nita, pa ga
se stoga boje. Govorim o plongeuru, jer sam njegov sluaj izbliza upoznao; sve bi se
to moglo primijeniti i na bezbrojne druge radnike. Ovo su samo moja vlastita
razmiljanja o osnovnim injenicama plongeurovog ivota i nisu povezana s ne-
srednim ekonomskim problemima; nedvojbeno su to veim dijelom otrcane fraze.
vodim ih kao primjer misli koje padaju ovjeku na pamet dok radi u hotelu.

86
 George Orwell

XXIII

im sam otiao iz Auberge de Jehan Couard, svalio sam se u krevet i prespavao

itav dan, manje jedan sat. Zatim sam oprao zube, prvi put u petnaest dana, okupao
se, podiao kosu i otkupio odjeu iz zalagaonice. Dva sam prekrasna dana proveo
sposliarei. ak sam u svom najboljem odijelu posjetio Auberge, naslonio se
tamo na ank i potroio pet franaka na bocu engleskog piva. udan je osjeaj biti
gost tamo gdje si prije bio robov rob. Boris je alio to sam napustio restoran ba u
trenutku kad smo najzad bili lancs i pruila nam se prilika da zaradimo. Odonda
sam dobio vijesti od njega i javlja mi da zarauje sto franaka dnevno i da ima dje-
vojku koja je trs serieuse i nikad ne zaudara na enjak.
Jedan sam dan proetao naim kvartom i sa svima se oprostio. Toga dana Charlie
mi je ispriao kako je umro stari krtac Roucolle, koji je prije stanovao u kvartu. Po
svoj prilici Charlie je kao i obino lagao, ali pria je dobra.
Roucolle je umro u sedamdeset i etvrtoj godini, godinu ili dvije prije nego to
sam doao u Pariz, ali stanovnici kvarta jo su o njemu priali dok sam tamo ivio.
kad nije postao glasovit kao Daniel Dancer ili netko takav, ali bio je vrlo zanimljiv
tip. Svakog jutra odlazio je na trnicu Les Halles i skupljao pokvareno povre, jeo je
maje meso, nosio na tijelu novine umjesto donjeg rublja, upotrebljavao drvenu
oplatu svoje sobe za ogrjev i saio sebi hlae od vree - sve to s pola milijuna frana-
ka u investicijama. Volio bih da sam ga poznavao.
Poput mnogih krtaca, Roucolle je alosno zavrio, jer je uloio novac u sumnjiv
sao. Jednog dana u kvartu se pojavio neki idov, ivahan, poslovan, mlad ovjek
koji je smislio prvorazredni plan za krijumarenje kokaina u Englesku. Dakako, vrlo
jednostavno kupiti kokain u Parizu, a i krijumarenje bi samo po sebi bilo jed-
nostavno, samo to se uvijek nae neki pijun koji sve otcinka carinicima ili policiji.
Kau da to esto rade isti oni ljudi koji prodaju kokain, jer je krijumarski biznis u
rukama velike organizacije koja ne eli konkurenciju. Meutim, idov se kleo da
nema nikakve opasnosti. Znao je neki nain da dobavi kokain direktno iz Bea, ne
kroz uobiajene kanale, pa e tako izbjei plaanje mita. U kontakt s Roucolleom
stupio je preko mladog Poljaka, studenta na Sorbonni, koji je bio voljan u posao ulo-
iti etiri tisue franaka, ako Roucolle uloi est tisua. Za te novce mogu kupiti pet
87
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

kilograma kokaina, a to e u Engleskoj vrijediti itavo bogatstvo.

Poljak i idov gadno su se namuili dok su izvukli novac iz Roucolleovih kandi.
est tisua franaka nije mnogo - vie od toga starac je uio u svoj madrac - ali za nje-
ga je bila prava muka odvojiti se ma i od jednog novia. Poljak i idov obraivali
su ga tjednima, objanjavali, prijetili, nagovarali, svaali se, bacali na koljena i
eklinjali ga da im dade novac. Starac je gotovo poludio, rastrgan izmeu pohlepe i
straha. itavom svojom nutrinom udio je za tim da zaradi moda pedeset tisua fra-
naka, a opet, nije se usudio riskirati. Sjedio je u kutu obujmivi glavu rukama, ste-
njao i katkad povikao u mukama, a esto bi kleknuo (bio je vrlo poboan) i molio za
snagu, ali ipak, nije se mogao odvaim A onda, napokon, vie od iscrpljenosti nego
lo ega drugoga, odjednom je popustio; rasparao je madrac u kojemu je skrivao
novce i dao idovu est tisua franaka. idov je istog dana dobavio kokain i smjesta
nestao. U meuvremenu, to i nije udno kraj itave halabuke koju je Roucolle oko
toga podigao, cijela se stvar razglasila po kvartu. Ve slijedeeg jutra hotel je opkoli-
la policija i poela pretragu.
Roucollea i Poljaka obuzeo je smrtni strah. Policajci su krenuli od prizemlja, i po-
lako su se uspinjali pretraujui sobu po sobu, a ovdje na stolu lei veliki zamotulja
okaina, nemaju ga kamo sakriti, niti mogu pobjei niz stepenice. Poljak je bio zato
da se zamotuljak baci kroz prozor, ali Roucolle nije htio ni da uje. Charlie je tvrdio
kako je roenim oima to vidio. Roucolle je stegnuo zamotuljak na grudi kad su mu
ga pokuali oduzeti i stao se otimati poput luaka, unato svojih sedamdeset i etiri
godine. Izbezumio se od straha, ali bio bi radije iao u zatvor nego da baci svoj no-
vac.
Najzad, dok su policajci pretraivali kat ispod njih, netko se dosjetio to da rade.
Roucolleovom katu stanovao je trgovaki putnik koji je prodavao limenke s pu-
derom za lice; pao je prijedlog da se kokain uspe u te limenke kao da je zapravo pu-
der. Puder su bre-bolje bacili kroz prozor, u limenke stavili kokain i poslagali ih
otvoreno na Roucolleov stol, kao da tu nema nieg to bi se trebalo sakriti. Nekoliko
minuta kasnije uli su policajci da pretrae Roucolleovu sobu. Kuckali su po svim zi-
dovima, zavirili u dimnjak, prekopali ladice i pregledali ispod dasaka na podu, a
onda, ba kad su htjeli otii jer nisu nita nali, inspektor je primijetio limenke na
stolu.
- Tiens - rekao je - da vidimo ove limenke. Nisam ih primijetio, to je u njima, ha?
- Puder - rekao je Poljak to je mirnije mogao. Ali u istom trenutku Roucolle je
glasno zastenjao od straha, i policajci su smjesta postali sumnjiavi. Otvorili su jednu
limenku, prosuli sadraj, i pomirisavi prah, inspektor je izjavio kako misli da je to
kokain. Roucolle i Poljak poeli su se zaklinjati svim svecima da je to samo puder;
ali nije koristilo, to su se vie bunili, to su policajci vie sumnjali. Obojicu su

88
 George Orwell

uhapsili i priveli na policijsku stanicu, u pratnji pola kvarta.

U policijskoj stanici Roucollea i Poljaka ispitivao je komesar, dok su limenku s
kokainom poslali na analizu. Charlie mi je rekao da se taj cirkus koji je Roucolle
izvodio ne da rijeima opisati. Plakao je, molio, davao potpuno kontradiktorne izjave
i okrivljavao Poljaka, sve to u isti mah, tako glasno da su ga uli do pola ulice. Poli-
cajci su se valjali od smijeha.
Sat kasnije vratio se policajac iz laboratorija s limenkom kokaina i porukom od
kemiara. Smijao se.
- Monsieur, ovo nije kokain - rekao je.
- Kako, nije kokain? - rekao je komesar. - Mais, alors, pa to je onda?
- Puder.
Roucollea i Poljaka smjesta su pustili; bili su osloboeni svih optubi, ali vrlo lju-
ti. idov ih je prevario. Kasnije, kad se uzbuenje stialo, pokazalo se da je na isti
nain prevario jo dvoje ljudi u kvartu.
Poljak je bio sretan to se izvukao, mada je izgubio etiri tisue franaka, ali jadni
stari Roucolle bio je potpuno slomljen. Smjesta je pao u postelju i itavog dana i pola
noi uli su ga kako se vrti i mumlja, a katkad bi zavikao iz sveg glasa:
- est tisua franaka! Nom de Jesus Christ! est tisua franaka!
Tri dana kasnije doivio je neku vrst udara, a za petnaest dana je umro - od
slomljenog srca, rekao je Charlie.

89
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

XXIV

U Englesku sam putovao treim razredom, preko Dunkerquea i Tilburyja, to je

najjeftiniji, a ne i najgori nain da se pree kanal. Za kabinu se moralo neto doplati-
ti, pa sam spavao u salonu, zajedno s veinom putnika treeg razreda. U svom
dnevniku toga sam dana i zapisao:
Spavao u salonu, dvadesetsedam mukaraca, esnaest ena. Ni jedna ena nije
ujutro umila lice. Mukarci su uglavnom ili u kupaonicu; ene su naprosto izvadile
kozmetike torbice i prekrile prljavtinu puderom. Pitanje: sekundarna razlika meu
spolovima?
Na putu sam se upoznao s rumunjskim branim parom, pravom djecom, koji je
tovao u Englesku da tamo provede medeni mjesec. Postavljali su mi bezbrojna pi-
tanja o Engleskoj, a ja sam im napriao nevjerojatne lai. Bio sam tako sretan to se
vraam kui nakon mjeseci bijede u stranom svijetu, da mi je Engleska djelovala kao
avi raj. Zaista, u Engleskoj ima mnogo toga emu se ovjek rado vraa; kupaonice,
naslonjai, umak od metvice, mladi krumpir pripremljen kako treba, crni kruh, dem
od narane, pivo od pravog hmelja - sve je to divno ako ima novaca. Engleska je
vrlo zgodna zemlja kad nisi siromaan; a, naravno, uz pitomog imbecila kojeg u u-
vati, neu biti siromaan. Pomisao na to da neu biti siromaan probudila je u meni
silno rodoljublje. to su me vie Rumunji ispitivali, vie sam ja hvalio Englesku; kli-
mu, krajobraze, umjetnost, knjievnost, zakone - sve je u Engleskoj savreno.
Je li engleska arhitektura dobra? pitali su Rumunji. - Sjajna! - rekao sam. - A da
vidite londonske kipove! Pariz je vulgaran, ovdje grandioznost, a ondje slum. Ali
London...
A onda je brod pristao u Tilburyju. Prva zgrada koju smo vidjeli na obali bio je je-
dan od onih golemih hotela, sama tukatura i reljefni ukrasi, koji bulje s engleske
obale kao to idioti bulje preko zidova ludnice. Vidio sam kako Rumunji, odvie
istojni da bi ita rekli, prevru oima. - Ovo su gradili francuski arhitekti - uvjera-
vao sam ih; a ak i kasnije, dok je vlak puzio prema Londonu kroz predgraa u isto-
nom dijelu grada, ja sam i dalje naklapao o ljepotama engleske arhitekture. Nita nije
odvie dobro za Englesku, sad kad se vraam kui i kad vie nisam siromaan.

90
 George Orwell

Otiao sam u B.-ov ured i prve njegove rijei sve su sruile. - ao mi je - rekao je
- tvoji poslodavci otputovali su u inozemstvo zajedno s pacijentom. Meutim, vraa-
se za mjesec dana. Pretpostavljam da do onda moe izdrati?
Izaao sam na ulicu prije nego to mi je uope palo na pamet da posudim jo no-
vaca. Morao sam ekati mjesec dana, a u depu sam imao tono devetnaest ilinga i
est penija. Ova vijest presjekla mi je dah. Dugo nisam mogao odluiti to da po-
nem. itavog dana lunjao sam ulicama, a uveer, budui da nisam pojma imao kako
da naem jeftino prenoite u Londonu, otiao sam u obiteljski hotel, gdje su mi
naplatili sedam ilinga i est penija. Kad sam platio raun, ostalo mi je deset ilinga i
dva penija.
Ujutro sam skovao plan. Prije ili kasnije morat u posjetiti B.-a da posudim jo
novaca, ali inilo mi se nepristojnim da ve sad posuujem, pa se u meuvremenu
moram nekako snai. Iskustvo od ranije nauilo me da ne zalaem svoje najbolje
odijelo. Sve stvari pohranit u u kolodvorskoj garderobi, osim svog dobrog odijela,
koje mogu zamijeniti za neto jeftine odjee i jo moda k tome jednu funtu. Ako
moram ivjeti s trideset ilinga mjeseno, moram biti i loe odjeven - zapravo, to
gore, to bolje. Moe li trideset ilinga potrajati mjesec dana, nisam imao pojma. Jer
London nisam poznavao tako kao Pariz. Moda bih mogao prositi ili prodavati vezi-
ce za cipele, a sjetio sam se i lanaka to sam ih itao u nedjeljnim novinama o
osjacima koji imaju po dvije tisue funti uivenih u hlae. U svakom sluaju, ope
poznato da se u Londonu ne moe umrijeti od gladi, pa tako nije bilo razloga za
igu.
Da bih prodao odjeu, otiao sam u Lambeth, gdje su ljudi siromani i gdje ima
mnogo prodavaonica stare robe. U prvom duanu u koji sam uao, vlasnik je bio lju-
zan, ali mi nije mogao pomoi; u drugom je bio bezobrazan; u treem gluh kao
top, ili se pretvarao da je gluh. etvrti trgovac bio je krupan, plavokosi mladi, vrlo
ruiast, poput svjee unke. Pogledao je moju odjeu i prezirno je opipao s dva
sta.
- Slaba roba - rekao je - jako slaba roba. - (Bilo je to sasvim pristojno odijelo.) -
Koliko traite za to?
Objasnio sam da hou neko starije odijelo i ostatak u novcu. Trenutak je
razmiljao, onda skupio neto prvljavih krpa i bacio ih na pult. - A novac? - rekao
sam ja, nadajui se barem funti. Nakubio je usta, a onda izvadio jedan iling i polo-
io ga kraj odjee. Nisam se svaao - htio sam se svaati, ali im sam zaustio da
neto kaem, posegnuo je rukom kao da e uzeti iling natrag; uvidio sam da sam
tpuno bespomoan. Dopustio mi je da se presvueni u sobici kraj duana.
Odjea se sastojala od haljetka, neko tamnosmeeg, crnih radnikih hlaa, ala i
mune kape; zadrao sam vlastitu koulju, arape i izme, a u depu sam imao

91
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

svoj ealj i britvu. ovjek se vrlo udno osjea kad nosi takvu odjeu. I prije sam
nosio zaista lou odjeu, ali nita nalik ovome; ove stvari nisu naprosto bile prljave i
zobline, bilo je u njima neeg - kako da to ovjek izrazi, nezgrapnog, neka nasla-
ga prastare prljavtine, posve drugaija od puke otrcanosti. Bila je to ona vrst odjee
koja se via na prodavau vezica za cipele ili na skitnici. Sat kasnije u Lambethu vi-
dio sam kako prema meni dolazi neki ovjek, lupeke vanjtine, oito skitnica, a kad
sam paljivije pogledao, shvatio sam da sam to ja, moj odraz u izlogu. Po licu mi se
ve uhvatila prljavtina. Prljavtina pokazuje veliko potovanje za ljude; ostavlja
ovjeka na miru kad je dobro obuen, ali im nema ovratnika, leti na njega iz svih
smjerova.
Lutao sam ulicama do kasno u noi, itavo vrijeme u pokretu. Ovako odjeven,
strahovao sam da bi me policija mogla uhapsiti zbog skitnje, a nisam se usudio niko-
me obratiti jer mi se inilo da moraju primijetiti nesklad izmeu mog govora i odje-
e. (Kasnije sam ustanovio da se to nikad ne dogaa). Moje novo odijelo smjesta me
eselilo u novi svijet. Ponaanje svih oko mene kao da se naglo promijenilo. Pomo-
gao sam ulinom prodavau da podigne kolica koja su mu se prevrnula. - Hvala, bu-
razeru - rekao mi je sa smijekom. Nikad me u ivotu nitko nije nazvao burazerom -
to je uinila odjea. Osim toga, po prvi put sam primijetio kako se stav ena mijenja
zajedno s ovjekovom odjeom. Kad na ulici prou pokraj loe odjevenog mukarca,
ene zadrhte i odmaknu se s istinskom odvratnou, kao da su vidjele mrtvu maku.
Odjea je mona stvar. Kad je ovjek obuen kao skitnica vrlo mu je teko, barem
voga dana, izbjei osjeaj da se uistinu srozao. Istu vrstu srama, iracionalnog ali
vrlo zbiljskog, ovjek zna osjetiti prve noi u zatvoru.
Oko jedanaest uveer poeo sam traiti gdje da prespavam. itao sam o jeftinim
konaitima (uzgred reeno, nikad ih ne zovu konaitima) i pretpostavljao sam da
se tamo moe prenoiti za otprilike etiri penija. Na ploniku u Waterloo Roadu sta-
o je ovjek, najamni radnik ili tako neto, pa sam mu pristupio i stao ga ispitivati.
Rekao sam mu da nemam ni prebijene pare i da traim najjeftinije mogue preno-
ite.
- O - rekao je - idi u onu kuu preko puta, na kojoj pie Dobra postelja za
samce. Tamo se dobro spava, zbilja dobro. I sam sam tamo vie puta spavao. Jeftino
i isto.
Bila je to visoka, trona zgrada, a kroz prozore, od kojih su neki bili zakrpani
smeim papirom, dopiralo je mutno svjetlo. Uao sam u kameni hodnik, a na vratima
to su vodila u podrum pojavio se bljedunjavi djearac pospanih oiju. Iz podruma je
dopiralo mrmljanje i zadah vrueg zraka i sira. Djeak je zijevnuo i ispruio ruku.
- Hoete krevet? To vas doe jedan iling.
Platio sam mu iling i djeak me poveo uz klimave, neosvijetljene stepenice do

92
 George Orwell

spavaonice. Zaudaralo je na obloge protiv bolova i prljavu posteljinu; prozori su bili

vrsto zatvoreni, i u prvi mah pomislio sam da u se uguiti. Gorjela je svijea, te
sam vidio da se u prostoriji, velikoj oko petnaest kvadratnih metara, a visokoj oko
dva i po, smjestilo osam leaja, est stanara je ve lealo u krevetima; u tami su se
nazirali nepravilni, grbavi obrisi, jer su svi po sebi nabacali vlastitu odjeu, pa ak i
izme. Netko je u jednom kutu uasno kaljao.
Kad sam legao u krevet, ustanovio sam da je tvrd poput daske, a to se jastuka
tie, bio je to naprosto tvrdi valjak nalik cjepanici. Ovo je bilo ak gore od spavanja
na stolu, jer krevet nije imao ni metar osamdeset, a bio je vrlo uzak, dok se madrac
sredini izboio, tako da sam se morao drati kako ne bih ispao iz kreveta. Plahte
su tako strano zaudarale po znoju da ih nisam mogao podnijeti u blizini nosa. Povrh
toga, posteljina se sastojala samo od plahti i pamunog pokrivaa tako da, premda
zaguljivo, nije bilo odvie toplo. itave noi neprestano su se uli isti zvukovi.
Otprilike svakoga sata ovjek s moje lijeve strane - mislim da je bio mornar - probu-
dio bi se, strahovito opsovao i pripalio cigaretu. Drugi, koji je patio od bolesti mje-
hura, ustajao je i buno upotrebljavao svoju nonu posudu, pet-est puta tokom noi.
ovjek u kutu dobivao je napadaje kalja svakih dvadeset minuta, u tako pravilnim
razmacima da sam ih poeo oekivati, kao to ovjek oslukuje sljedei lave kad
s laje na mjesec. Bio je to neizrecivo odvratan zvuk; pri tom je nekako tucao i po-
drigivao se, kao da mu se itava zagaena utroba prevre. Jednom, kad je upalio ibi-
cu, vidio sam da je vrlo star, siva, upala lica kao u lea, i da je omotao hlae oko gla-
ve umjesto none kapice, a to je u meni iz nekog razloga probudilo osobito gaenje.
Svaki put kad bi jedan zakaljao ili onaj drugi opsovao, pospani glas iz jednog od
kreveta zaderao bi se:
- Zavei! Za Isusa Krista, zavei!
Sve u svemu, spavao sam oko jedan sat. Ujutro me probudio neki nejasni osjeaj
da mi se pribliava neto veliko i smee. Otvorio sam oi i vidio da je mornar izba-
cio jednu nogu iz kreveta i ispruio je prema mom licu. Noga je tako potamnjela od
ljavtine da je bila posve tamnosmea, kao u kakvog Indijca. Zidovi su bili bogi-
njavi, a plahte, valjda tri tjedna neoprane, imale su tamnu glinenu boju. Ustao sam,
obukao se i siao u prizemlje. U podrumu je bio niz umivaonika i dva gnjecava ru-
nika na kolutu. U depu sam imao sapun i mislio sam se oprati, ali onda sam primje-
no da je svaki umivaonik iaran prljavtinom - gustom, ljepljivom neistoom,
crnom poput paste za cipele. Izaao sam bez pranja. Sve u svemu, prenoite nije ba
opravdalo svoj opis kao jeftino i isto. Meutim, kako sam kasnije ustanovio, bilo je
to sasvim tipino prenoite.
Preao sam rijeku i otpjeaio dobar komad puta prema istoku, te najzad uao u
kavanu na Tower Hillu. Obina londonska kavana, nalik tisuama drugih, djelovala
mi je neobino i strano nakon Pariza. Bila je to mala, zaguljiva prostorija, s klupa-
93
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

ma visokih naslona, koje su bile moderne etrdesetih godina, i dnevnim jelovnikom

ispisanim na ogledalu komadiem sapuna, a posluivala je djevojica od etrnaest
godina. Nadniari su jeli iz novinskog papira i pili aj iz golemih porcelanskih alica
z tanjuria. U kutu je, odvojen od ostalih, sjedio neki idov, zabio lice u tanjur i s
krivnjom prodirao slaninu.
- Mogu li dobiti aj, kruh i maslac? - upitao sam djevojicu.
Ona se zablenula u mene. - Nema maslaca, samo margarin - rekla je iznenaeno. I
novila je moju narudbu reenicom koja je za London isto to i vjeni coup de ro-
uge za Pariz: - Veliki aj i dva kruha!
Na zidu iznad moje klupe visjela je obavijest na kojoj je stajalo Zabranjeno uzi-
mati eer, a ispod toga neki pjesniki nadareni gost dopisao je:

Onaj koji krade eer

Moe biti samo p...

a netko drugi dao je sebi truda da izbrie posljednju rije. To je bila Engleska. aj i
dva kruha stajala su me tri i po penija, tako da mi je ostalo osam ilinga i dva penija.

94
 George Orwell

XXV

Tih osam ilinga potrajalo mi je tri dana i etiri noi. Nakon to sam se loe pro-
veo u Waterloo Roadu,{28} premjestio sam se vie na istok i slijedeu no prespavao u
enoitu u Pennyfieldsu. Bilo je to tipino prenoite, nalik desecima drugih u
Londonu. Primalo je izmeu pedeset i stotinu ljudi, a njime je upravljao zamjenik
- to jest, zamjenik vlasnika, jer su ovakva prenoita probitaan posao i posjeduju ih
gatai. Nas petnaest ili dvadeset spavalo je u jednoj spavaonici; kreveti su opet bili
hladni i tvrdi, ali plahte su zadnji put oprali prije ne vie od tjedan dana, to je bio
napredak. Plaalo se devet penija ili iling (u spavaonicama za iling razmak izmeu
kreveta iznosio je metar i po, umjesto metar), a uvjet je bio da se plati do sedam uve-
er, ili se kupi van.

Dolje je bila kuhinja zajednika za sve stanare, s besplatnom upotrebom ogrjeva,

opremljena loncima, ajnicima i viljukama za prenje kruha. itave godine, nou i
danju, gorjele su dvije velike, jarke vatre. Svi su stanari naizmjence pazili na vatru,
meli kuhinju i namjetali krevete. Jedan stariji stanar, luki radnik otmjenog
normanskog izgleda po imenu Steve, poznat kao glavar kue, uvijek je rjeavao
svae, a radio je i kao neplaeni izbaciva.
Sviala mi se kuhinja. Bio je to podrum niskoga stropa, smjeten duboko u pod-
zemlju; unutra je zrak bio vru i pun omamljujuih para koksa, a prostoriju su
osvjetljavale samo vatre to su bacale crne, barunaste sjenke u kutove. Na uadi od-
mah ispod stropa visjelo je otrcano oprano rublje. Ljudi osvijetljeni crvenim odsja-
m, uglavnom luki radnici, vrtjeli su se oko vatri s tavama i loncima; neki su bili
sve goli, jer su oprali svu odjeu i ekali da im se osui. Nou su se igrale
raznovrsne igre i pjevale se pjesme - Meni su roditelji sve skrivili bila je vrlo omi-
ljena, kao i druga poznata pjesma o brodolomu. Katkad bi kasno u noi doao netko
s kanticom pueva koju je jeftino kupio i podijelio bi je sa svima. Hrana se openito
dijelila, a podrazumijevalo se da svi pomau onima koji su ostali bez posla. Blijedog,
naboranog ovjeuljka oito na samrti, za kojeg su govorili jadni Brown, triput su
ga rezali doktori, redovno su svi hranili.

95
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

Dva tri stanara ve su primala starosnu mirovinu. Dok nisam njih upoznao, nikad
nisam znao da u Engleskoj postoje ljudi koji ive samo na svojoj starosnoj mirovini
od deset ilinga tjedno. Ni jedan od tih staraca nije imao nikakav drugi izvor prihoda.
Jedan od njih bio je razgovorljiv, pa sam ga upitao kako uspijeva preivjeti. Rekao
:
- Pa, ima devet penija za spavanje, to ti je pet ilinga i tri penija tjedno. Onda
ima tri penija subotom za brijanje, to ti je pet ilinga i est penija. Onda, recimo da
danput mjeseno ide na ianje za est penija, to mu doe tri i po tjedno. Tako ti
ostaje oko etiri ilinga i etiri penija za hranu i duhan.
On nije mogao sebi ni zamisliti druge izdatke. Jeo je iskljuivo kruh, margarin i
aj - krajem tjedna suhi kruh i aj bez mlijeka - a odjeu je valjda dobivao od do-
otvornih ustanova. Djelovao je zadovoljno, a krevet i grijanje cijenio je vie od
hrane. Ali troiti novac na brijanje uz prihode od deset ilinga tjedno - to zaista pobu-
uje divljenje.
itave sam dane skitao ulicama, na istok sve do Wappinga, prema zapadu sve
tamo do Whitechapela. Sve mi je djelovalo udno nakon Pariza. Sve je bilo mnogo
ie, mirnije i sumornije. Nedostajala mi je kripa tramvaja, buna, uskiptjela vreva
krajnjih ulica i naoruani vojnici to stupaju preko trgova. Ljudi su ovdje bili bolje
odjeveni, a lica uglaenija, blaa i slinija jedno drugome, bez one estoke individu-
alnosti i zloe Francuza. Nije bilo toliko pijanstva, mnogo manje prljavtine, manje
svaa, a vie dangubljenja. Po svim uglovima stajale su grupice ljudi, malko neishra-
njenih, koje na ivotu odravaju aj i dva kruha to ih Londonani gutaju svaka dva
sata. Zrak to sam ga udisao nije bio tako grozniav kao u Parizu. Ovo je zemlja
ajnika i burze rada, kao to je Pariz zemlja bistroa i rintanja.
Zanimljivo je bilo promatrati gomilu. ene u istonom Londonu su zgodne
(valjda je to mijeana krv), a u Limehouseu bilo je dosta Istonjaka - Kineza,
indijskih vojnika, Palestinaca to prodaju svilene alove, pa ak i pokoji Sikh, koji je
doao ovamo bogzna kako. Tu i tamo odravali su se ulini skupovi. U Whitechapelu
ovjek koji je sebe krstio Pjevajuim Evanelistom preduzimao da vas spasi od
kla za cijenu od est penija. U blizini pristanita Vojska spasa odravala je slubu
ju. Pjevali su Hoe li netko sakriti Judu? na melodiju pjesme to da se pone
s pijanim mornarem? Na Tower Hillu dva Mormona obraala su se skupu. Oko po-
vienog podija na kojem su stajali uskomeala se ljutita gomila ljudi koji su galamili
i prekidali ih. Netko ih je optuivao da su mnogoenci. epavi, bradati ovjek, oito
ateist, uo je da se spominje Bog i bijesno je rogoborio. Podigla se itava graja, svi
su govorili u isti mah.
- Dragi prijatelji, kad biste nam barem dopustili da dovrimo... - Tako je, neka go-
vore. Nemojte se vie svaati! - Ne, ne, recite vi meni. Moete li mi pokazati Boga?

96
 George Orwell

Vi meni njega pokaite pa u onda ja vjerovati. - Ma daj zavei, prestani prekidati! -

Prekini ti samog sebe! -... mnogoenci! - Pa, ima mnogoenstvo i dobrih strana. Ba-
rem bi povuklo sve one enske iz posla. - Dragi prijatelji, kad biste samo... - Ne, ne,
nemojte se izmotavati. Jeste li vidjeli Boga? Jeste li ga dotaknuli? Jeste li se s njim
rukovali? - Joj, nemojte se vie svaati, za Isusa Krista, nemojte se svaati! - itd, itd.
Sluao sam oko dvadeset minuta, jer sam htio saznati neto o mormonstvu, ali nisu
se makli dalje od deraine. To je-obino sudbina ulinih skupova.
U ulici Middlesex, kroz gomilu ljudi na trnici probijala se jedna izbezumljena,
izmuena ena, vukui za ruku derite od oko pet godina. Pred licem mu je mahala
limenom trubicom. Derite je drealo. - Sad se zabavljaj! - kretala je majka. - to
misli, zato sam te dovela ovamo i kupila ti trublju? Hoe da te stavim preko kolje-
na? Gade mali, sad e se ti meni zabavljati!
S trubice je palo nekoliko kapi sline. Majka i dijete nestali su u guvi, oboje urla-
i. Sve je to bilo vrlo udno nakon Pariza.
Posljednje noi to sam je proveo u prenoitu u Pennyfieldsu dva stanara su se
svaala; bio je to straan prizor. Jedan od umirovljenika, ovjek od oko sedamde-
set godina, gol do pasa (upravo je oprao koulju), strahovito je vrijeao niskog, nabi-
tog lukog radnika koji je stajao leima okrenut vatri. Starevo lice bilo je osvijetlje-
no vatrom i vidio sam da gotovo plae od nemonog bijesa. Oito se desilo neto
vrlo ozbiljno.
Umirovljenik: - Ti...!
Luki radnik: - Zaepi gubicu, stari..., prije nego to te ja dohvatim!
Umirovljenik: - Samo probaj, ti...! Trideset sam godina stariji od tebe, ali bogme,
mogao bih te tako opaliti da bi od tebe ostalo samo mokro mjesto!
Luki radnik: - Aha, kao da ja ne bih prije toga raspalio tebe, ti stari...!
Tako je to trajalo pet minuta. Stanari su neraspoloeno sjedili uokolo i trudili se
da ne obraaju pozornost na svau. Luki radnik se ve malo pokunjio, ali starac je
sve vie i vie bjesnio. Sve se vie primicao ovom drugom, unosio mu se u lice i de-
rao se s udaljenosti od nekoliko centimetara poput make na zidu, pritom pljujui.
Kuraio se da ga udari, ali nije mu ba polazilo za rukom. Najzad je prasnuo:
- ..., to si ti, obini...! Sad si to moe pogurnuti zna kamo! Tako mi svega, zgazit
u te na kraju. Ti si jedan obini ..., kurvin sin. Eto ti na! To ja mislim o tebi, ti ..., ti
..., ti kopile crno!
I na to se odjednom sruio na klupu, prekrio lice rukama i briznuo u pla. Uvi-
djevi da su svi protiv njega, luki se radnik okrenuo i izaao.
Kasnije sam uo kako Steve objanjava zbog ega su se posvaali. ini se da su
se dohvatili zbog hrane u vrijednosti od jednog ilinga. Starcu je nekako nestala zali-

97
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

ha kruha i margarina, pa tako nije imao to jesti idua tri dana, osim onoga to bi mu
drugi davali iz samilosti. Luki radnik, koji je imao posao i bio dobro uhranjen, pod-
ga je zbog toga; tako je i dolo do svae.
Kad mi je ostao samo iling i etiri penija, otiao sam u prenoite u Bowu, gdje
su naplaivali samo osam penija. Kroz predvorje se ulazilo u hodnik, a zatim u dubo-
ki podrum bez zraka, velik moda deset kvadratnih metara. Oko vatre to je plamsala
sjedilo je desetak ljudi, uglavnom nadniara. Bila je pono, ali se zamjenikov sin,
ijedo, mravo dijete od pet godina, jo igrao radnicima na koljenima. Neki stari
Irac zvidukao je slijepoj zimovki u maljunom kavezu. Bilo je tu jo ptica pjevica
siunih, izblijedjelih stvorenja to su itav svoj ivot provela pod zemljom. Stanari
su obino mokrili u vatru kako bi pritedjeli sebi odlazak preko dvorita do zahoda.
Kad sam sjeo za stol, osjetio sam kako mi se neto mie pokraj noge, te sam spustio
gled i vidio kako preko poda gmie val crnih kukaca: bili su to ohari.
U spavaonici je bilo est kreveta, a plahte, na kojima je pisalo krupnim slovima
Ukradeno iz ... ulice, nepodnoljivo su zaudarale. U krevetu pokraj moga leao je
vrlo star ovjek, ulini slikar koji je imao neko neobino iskrivljenje kime, tako da
strao iz kreveta, a lea su mu se nala na pola metra od moga lica. Gola lea bila
su mu iarana udnovatim mrljama prljavtine, poput mramorne ploe. U noi je
uao neki pijanac i povratio na pod blizu mog kreveta. Bilo je i stjenica - ne onako
mnogo kao u Parizu, ali sasvim dovoljno da ovjeku ne daju zaspati. Svinjac. A opet,
zamjenik i njegova ena bili su ljubazni ljudi, pripravni da skuhaju alicu aja u sva-
ko doba dana ili noi.

98
 George Orwell

XXVI

Ujutro, kad sam platio za uobiajeni aj i dva kruha i kupio deset grama duhana,
ostalo mi je pola penija. Nisam jo htio posuivati od B.-a, pa mi nije preostalo nita
drugo nego da odem u privremeno prihvatilite u ubonici. Nisam pojma imao kako
da to izvedem, ali znao sam da u Romtonu postoji ubonica, pa sam se pjeke zapu-
tio onamo i stigao oko etiri poslije podne. Na romtonskoj trnici, primijetio sam
smeurana, starog Irca, oito skitnicu, koji je stajao naslonjen na ogradu svinjca. Pri-
ao sam mu, naslonio se na ogradu kraj njega i nakon nekog vremena ponudio mu
duhana. Otvorio je kutiju i zaprepastio se kad je vidio duhan:
- Tako mi Boga - rekao je - ovdje ima dobrog duvana za est penija! Kako si se
samo uspio dokopati toga? Ti nisi dugo na cesti.
- to, zar nemate duhana na cesti? - rekao sam.
- O, imamo. Pogledaj.
Izvadio je zahralu limenku u kojoj su nekad bile kocke za juhu. U njoj je lealo
dvadeset ili trideset opuaka to ih je pokupio sa ceste. Irac mi je rekao da rijetko
moe nabaviti kakav drugi duhan; dodao je da, ako je ovjek paljiv, moe na
londonskim plonicima dnevno sakupiti pedeset grama duhana.
- Jesi li ti iz nekog londonskog prihvatilita, ha? - upitao me.
Odgovorio sam potvrdno, jer sam mislio da e me prihvatiti kao sudruga u skitnji,
i upitao ga kakva je ubonica u Romtonu. Rekao je:
- Pa, to ti je kakao prihvatilite. Ima ajna prihvatilita, kakao prihvatilita i
ihvatilita sa zobenjaom. U Romtonu ne daju zobenjau, Bogu hvala, barem je
nisu davali prologa puta kad sam tamo bio. Odonda sam bio u Yorku i malo u Wale-
su.
- to je to zobenjaa? - rekao sam.
- Zobenjaa? Lonac vrue vode s malo zobne kae na dnu; to ti je zobenjaa.
Prihvatilita sa zobenjaom uvijek su najgora.
Razgovarali smo sat ili dva. Irac je bio srdaan stari, ali je vrlo neugodno za-
udarao, to i nije udno kad se zna od ega je sve bolovao. ini se da je (svoje je

99
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

simptome opisao do pojedinosti), kad ga se uzme od glave do pete, patio od slijede-

ih tegoba: na elavom tjemenu imao je ekcem; bio je kratkovidan, ali nije imao na-
oale; patio je od kroninog bronhitisa; osjeao je neki neodreeni bol u leima;
imao je lou probavu, uretritis, proirene vene, kurje oi i sputena stopala. S ovom
gatom zbirkom bolesti skitao je cestama ve petnaest godina.
Oko pet sati Irac ree: - Bi li volio popiti alicu aja? Prihvatilite se ne otvara do
est.
- Pa mislim da bih.
- Ima tu jedno mjesto gdje besplatno daju alicu aja i pecivo. I to dobrog aja.
Poslije toga ide se na glupu molitvu, ali k vragu sve! Tako e nam proi vrijeme.
Doi sa mnom.
Poveo me u pokrajnju ulicu do omanjeg skladita s limenim krovom, nalik se-
oskom paviljonu za kriket. Tamo je ekalo oko dvadesetpet skitnica. Meu njima
lo je pravih, prljavih starih skitnica, ali veinom su to bili mladii sa sjevera,
istojne vanjtine, vjerojatno rudari ili tekstilni radnici bez posla. Ubrzo su se otvo-
rila vrata, pojavila se gospoa u plavoj svilenoj haljini sa zlatnim naoalama i kri-
em, te nas pozvala da uemo. Unutra je bilo tridesetak tvrdih stolica, harmonij i
krvoedna litografija raspea.
Nelagodno smo skinuli kape i posjedali. Gospoa je razdijelila aj i, dok smo mi
li i pili, stala etati gore-dolje i dobroudno priati. Govorila je o vjerskim temama
- o tome kako je Isus Krist uvijek bio naklonjen sirotim, priprostim ljudima kao to
smo mi, i kako vrijeme brzo prolazi u crkvi, i kako mnogo znai za ovjeka na cesti
da redovno moli. Nama se to gadilo. Sjedili smo uza zid, prevrtali kape po rukama
(skitnica se osjea kao gol kad skine kapu), crvenjeli i trudili se da neto promumlja-
mo kad bi nam se gospoda obratila. Nije bilo sumnje da ona sve to radi u dobroj
namjeri. Prila je jednom od mladia sa sjevera, ponudila mu pladanj peciva i rekla:
- A ti, djeae, koliko je vremena prolo od kad si kleknuo da porazgovara sa
svojim ocem na nebesima?
Jadni momak nije mogao izustiti ni rijeci; ali njegov eludac odgovorio je umjesto
njega i sramotno zakruljio ugledavi hranu. Poslije toga momak je bio tako postien
da je jedva gutao svoje pecivo. Samo je jedan ovjek uspio odgovoriti u gospoinom
stilu, ustri ovjeuljak crvenog nosa, koji je izgledao poput narednika kojem su
oduzeli in zbog pijanstva. On je mogao izgovoriti rijei Na dragi gospodin Isus s
manje srama nego bilo tko koga sam ikad vidio. Nedvojbeno je tu vjetinu savladao
u zatvoru.
Popili smo aj i primijetio sam kako se skitnice kriom pogledavaju. Od ovjeka
do ovjeka irila se neizgovorena misao - moemo li nekako klisnuti prije nego to
ne molitva? Netko se promekoljio na stolici, nije ba ustao, ali je bacio pogled

100
 George Orwell

p ema vratima kao da nagovijeta odlazak. Gospoa ga je presjekla jednim pogle-

dom. Rekla je glasom blaim nego ikad:
- Mislim da jo ne morate poi. Prihvatilite se ne otvara do est, pa imamo vre-
mena da kleknemo i uputimo nekoliko rijei naem Ocu. Mislim da emo se svi
slije toga bolje osjeati, nije li tako?
ovjek crvenoga nosa ponaao se vrlo usluno, pomogao joj je da premjesti
harmonij i svima nam je podijelio molitvenike. Dok je to radio, leima je bio okrenut
gospoi, a njegova ideja duhovitosti sastojala se u tome da molitvenike dijeli poput
karata, i svakom bi ovjeku doapnuo: - Evo za tebe, burazeru, dobra karta! etiri
asa i kralj - itd.
Golih glava kleknuli smo meu prljave alice aja i poeli mrmljati kako nismo
inili ono to smo morali uiniti, kako smo inili ono to nismo smjeli uiniti, i kako
u nama nema ni trunke dobrote. Gospoa je vrlo predano molila, ali neprestano nas
streljala pogledom, budno pazei da svi sudjelujemo. Dok nije gledala, kesili smo
se, namigivali jedan drugome i doaptavali prostake ale, samo da pokaemo kako
nam nije stalo; ali rijei su nam ipak zapinjale u grlu. Nitko, osim ovjeka crvenog
nosa, nije bio dovoljno samouvjeren da bi molio naglas. Pjevanje nam je bolje ilo
od ruke, osim to jedan stari skitnica nije znao ni jednu drugu melodiju do Naprijed,
kranski vojnici i povremeno bi preao na nju, kvarei skladni zbor.
Molitva je trajala pola sata, a onda smo se rukovali s gospoom na vratima i
otili. - Eto - rekao je netko im smo se malo odmakli - gotova je gnjavaa. Mislio
sam da ova... molitva nikad nee zavriti.
- Dobio si pecivo - rekao je drugi - mora za to i platiti.
- Misli, moliti. Ne moe nita dobiti zabadava. Ne daju ti ak ni obinu alicu
aja, a da ne mora za to kleknuti na koljena.
Zauo se agor odobravanja. Skitnice oito nisu osjeali zahvalnost za aj. A ipak,
aj je bio odlian, i razlikovao se od aja u kavani kao to se dobar bordeaux razliku-
od onog smea koje zovu kolonijalni klaret, i svima nam je to godilo. Osim toga,
uvjeren sam da su nam aj dali u dobroj namjeri, bez nakane da nas ponize; tako da
smo zbilja morali biti zahvalni - a ipak, nismo.

101
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

XXVII

Oko petnaest do est Irac me poveo u prihvatilite. Bila je to sumorna, ukasta

etvrtasta zgrada od opeke, smjetena u jednom kutu dvorita ubonice. Zbog nizova
uskih reetkastih prozora, visokog zida i eljezne kapije koja ju je odvajala od ulice,
zgrada je neodoljivo podsjeala na zatvor. Ve se stvorio dugaak red ljudi u dronjci-
ma koji su ekali da se kapija otvori. Bilo ih je svih vrsta i svih uzrasta, najmlai
esnaestogodinji djeak svjeeg lica, najstariji presamieni, sasueni, krezubi starac
od sedamdesetpet godina. Okorjele skitnice moglo se prepoznati po tapu, limenoj
rciji i licu tamnom od praine; bilo je tvornikih radnika bez posla, poljskih radni-
ka, jedan inovnik s ovratnikom i kravatom, dva oito idiota. Ovako na gomili, dok
su besposleno ekali, pruali su odvratan prizor; nije u njima bilo nieg zlokobnog
niti opasnog, bila je to naprosto otuna skupina ugavih bijednika, redom dronjavih i
vidno neishranjenih. Meutim, bili su ljubazni i nisu postavljali nikakvih pitanja.
Mnogo njih ponudilo me je duhanom - to jest, opucima cigareta.
Pripalili smo cigarete, naslonili se uza zida i skitnice su poeli priati o prihvati-
litima u kojima su nedavno bili. Iz njihovih je pria proizlazilo da su sve ubonice
razliite, svaka ima dobrih i loih strana, i vano je sve to znati kad je ovjek na
cesti. Iskusni skitnica moe vam navesti osobenosti svake ubonice u Engleskoj, na
imjer: u A doputeno je puiti, ali u elijama ima stjenica; u B kreveti su udobni,
ali je uvar nemogu; u C moe izai ve rano ujutro, ali se aj ne da piti; u D
slubenici ti ukradu novac ako ga ima - i tako do u beskraj. Postoje uobiajene staze
kojima se skitnice kreu tako da im ubonice budu na dan hoda jedna od druge.
Rekli su mi da je najbolja ruta od Barneta do St. Albansa, a upozorili su me da se u-
vam Billericaya i Chelmsforda, a takoer i Ide Hilla u Kentu. Govorilo se da je
Chelsea najraskonija ubonica u Engleskoj; hvalei je, netko je rekao da su tamo
krivai kao u zatvoru, a ne u ubonici. Ljeti skitnice odlaze duboko u polja, a zimi
se dre, koliko god mogu, velikih gradova, gdje je toplije i ima vie milostinje. Ali
moraju neprestano biti u pokretu, jer se u isto prihvatilite, odnosno u bilo koja dva
londonska prihvatilita smjelo ui samo jednom mjeseno pod prijetnjom kazne od
tjedan dana pritvora.
Malo poslije est kapija se otvorila i poeli smo ulaziti jedan po jedan. U dvo-

102
 George Orwell

rinoj kuici slubenik je u knjigu unio naa imena, zanimanje i godine, te odakle do-
lazimo i kamo idemo - ovo posljednje zato da bi se moglo kontrolirati kretanje
skitnica. Kao zanimanje naveo sam slikar; slikao sam akvarele - tko nije? Slube-
nik nas je takoer upitao imamo li novca i svi smo odgovorili nijeno. Protuzakonito
ui u prihvatilite ako ima vie od osam penija, i sve preko te svote moralo bi se
edati prilikom ulaska. Ali u pravilu skitnice e radije prokrijumariti novac, veui
ga u komad krpe da ne zvecka. Obino ga stavljaju u vreicu s ajem i eerom koju
svaki skitnica nosi sa sobom, ili meu svoje papire. Papiri se dre svetinjom i
nikad se ne pretrauju.
Nakon to smo se prijavili, u prihvatilite su nas uveli slubenik poznat kao major
za skitnice (dunost mu je da nagleda povremene, a obino je to siromah iz uboni-
ce) i vratar u plavoj uniformi, krupni nasilnik koji se derao iz petnih ila i ponaao
ema nama kao da smo stoka. Prihvatilite se sastojalo samo od kupaonice i zahoda,
a ostalo su zauzimali dugaki, dvostruki redovi kamenih elija, sve u svemu oko sto-
tinu njih. Sve je bilo golo i sumorno, samo kamen i bijeli kre, i nehotice isto, a mi-
risalo je ba kao to sam i oekivao; bio je to miris mekog sapuna, tekuine za de-
zinfekciju i latrina - hladan, obeshrabrujui zatvorski miris.
Vratar nas je sve satjerao u hodnik, a onda nam naredio da uemo u kupaonicu po
estorica, kako bi nas pretraili prije pranja. Traili su novac i duhan, jer je Romton
dna od onih ubonica gdje se moe puiti ako ovjek uspije prokrijumariti svoj
duhan, ali oduzet e vam ga ako ga pronau. Oni iskusni rekli su da vratar nikad ne
gleda ispod koljena pa smo, prije nego to smo uli, svi sakrili duhan u sare izama.
Kasnije, dok smo se skidali, premjestili smo duhan u depove haljetaka koje su nam
dopustili da zadrimo umjesto jastuka.
Prizor u kupaonici bio je izuzetno odvratan. Pedeset prljavih mukaraca, golih do
koe, naguralo se u prostoriju od nekih dvadeset kvadratnih metara, a za sve njih
stojale su samo dvije kade i dva koluta s runicima sluzavim od vlage. Nikad neu
zaboraviti smrad prljavih nogu. Niti polovica skitnica nije se okupala (uo sam ih da
govore kako vrua voda oslabljuje organizam), ali svi su oprali lice i noge, kao i
zive, masne krpice koje vezuju oko prstiju na nogama. istu vodu dobivali su samo
oni koji su se ba kupali, tako da su se mnogi morali umiti vodom u kojoj je netko
drugi ve oprao noge. Vratar nas je gurao amo tamo, a ako bi netko zavlaio, dobio
od njega jezikove juhe. Kad je na mene doao red, upitao sam mogu li oprati kadu
ije nego to u nju uem, jer je sva ulijepljena od prljavtine. Samo je rekao - Zae-
gubicu i ui u tu kadu! - To je odredilo drutveni ton, i vie nisam nita govorio.
Kad smo se oprali, vratar je smotao nau odjeu u zaveljaj i podijelio nam
ubonike koulje - odjevne predmete od sivog pamuka sumnjive istoe, nalik okra-
alim spavaicama. Smjesta su nas poslali u elije, a ubrzo su vratar i major iz
ubonike kuhinje donijeli veeru. Jedan obrok sastojao se od etvrt kile kruha s
103
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

margarinom i pola litre gorkog kakaoa u limenoj posudi. Sjedei na podu, to smo po-
tamanili za pet minuta, a oko sedam sati zakljuali su vrata elije izvana, i ostat e
zakljuana do osam ujutro.
Svatko je smio spavati u eliji sa svojim prijateljem, jer su elije bile predviene
za dvojicu. Nisam imao prijatelja, pa su me stavili s jo jednim osamljenim, mra-
vim, malo razrokim ovjekom zbrkana lica. Kamena elija bila je velika dva i pol s
dan i pol, neto via od dva metra, imala je uski, reetkama prekriveni prozor viso-
ko u zidu i pijunku na vratima, ba kao elija u zatvoru. Unutra sam zatekao est
krivaa, nonu koulju, cijev grijanja i nita vie. Ogledao sam se po eliji s ne-
odreenim osjeajem da neto nedostaje. A onda sam se prenerazio shvativi to to
nedostaje i uzviknuo:
- Ali k vragu, gdje su kreveti?
- Kreveti? - rekao je ovaj drugi iznenaeno. - Nema ovdje kreveta. to si ti oeki-
vao? Ovo ti je jedno od onih prihvatilita gdje se spava na podu. Kriste! Jo se nisi
na to nauio?
Oito je za prihvatilite posve prirodno da nema kreveta. Smotali smo haljetke,
islonili ih uz cijev s vruom vodom i smjestili se najudobnije to smo mogli. Posta-
lo je smradno i zaguljivo, ali ne dovoljno toplo da bismo mogli sve pokrivae
ostrijeti na pod, ve samo jedan da nam poslui kao leaj. Leali smo na tridesetak
centimetara razmaka, tako da smo disali jedan drugome u lice, a goli su nam se udo-
vi neprestano dodirivali i kad god bi zaspali, naslanjali bi se jedan na drugoga.
Prevrtao sam se s jedne strane na drugu, ali to mi nije mnogo pomoglo; kako god se
okrenuo, prvo bih osjetio kako mi se dio tijela umrtvio, a onda bi me probo otar bol
tamo gdje je tvrdi pod probijao kroz pokriva. Mogao sam spavati, ali ne vie od de-
set minuta u komadu.
Oko ponoi moj sudrug poeo je navaljivati s homoseksualnim prijedlozima - ga-
dan doivljaj u zakljuanoj, tamnoj eliji. Bio je slabaan, pa sam lako s njim izaao
na kraj, ali dakako, poslije toga nismo vie mogli spavati. Ostatak noi smo probdje-
li, puei i razgovarajui. ovjek mi je ispriao priu svog ivota - bio je kroja, bez
sla ve tri godine. Rekao mi je da ga je ena smjesta napustila im je ostao bez
sla, i da je tako dugo bez ene da je ve gotovo zaboravio kako je to. Homoseksu-
alnost je esta pojava medu skitnicama koji su dugo na cesti, rekao mi je.
U osam sati vratar je proao hodnikom i otkljuao sva vrata, viui - Svi van! -
Vrata su se otvorila i iz elija je zapahnuo ustajali, smradni zadah. Hodnik se odjed-
nom napunio odvratnim spodobama u sivim kouljama, a svi su s nonim posudama
u ruci hitali prema kupaonici. Oito su nam ujutro dodjeljivali samo jednu kadu punu
vode za sve nas, a kad sam ja stigao u kupaonicu, ve se umilo dvadesetak skitnica;
cio sam jedan pogled na crnu gadost to je plivala na vodi i odustao od pranja.

104
 George Orwell

Poslije ovoga dali su nam doruak, identian sa sinonjom veerom, vratili nam
odjeu i naredili nam da poemo na rad u dvorite. Rad se sastojao u tome da gulimo
krumpire za veeru sirotinji, ali to je bila puka formalnost, tek da ne sjedimo
sposleni dok ne doe lijenik da nas pregleda. Veina skitnica otvoreno je zabua-
vala. Lijenik se pojavio oko deset sati i rekli su nam da se vratimo u elije, skinemo
se i ekamo u hodniku na pregled.
Goli, drui smo se poredali u hodniku. Ne moete sebi ni zamisliti tu skupinu
ruevnih, kvarnih, jadnih tijela u nesmiljenom jutarnjem svjetlu. Skitniina odjea je
strana, ali ona pokriva jo stranije stvari; da vidite skitnicu kakav uistinu jest, ne-
uljepana, morate ga vidjeti gologa. Sputena stopala, ovjeeni trbusi, upala prsa,
mlohavi miii - tu su se nale sve vrste tjelesnih rugoba. Gotovo svi su bili neishra-
njeni, a mnogi oito bolesni; dvojica su nosila pojas za kilu, a to se tie sasuenog
staria od sedamdeset i pet godina, ovjek se pitao kako on uope savladava svoju
dnevnu marrutu. Da nas vidi, neobrijane i podbuhle od neprospavane noi, ovje
b pomislio da se svi oporavljamo od tjedna lokanja.
Pregled je sluio iskljuivo u svrhu otkrivanja velikih boginja i nikoga nije zani-
malo nae ope stanje. Mladi student medicine, s cigaretom u ustima, brzim je kora-
kom proao pokraj nas odmjeravajui nas od glave do pete, a da nije pitao kako se
tko osjea, dobro ili loe. Kad se moj sudrug iz elije skinuo, vidio sam da su mu
sa prekrivena crvenim osipom i, budui da sam no proveo na nekoliko centimeta-
ra od njega, obuzeo me panian strah da su posrijedi velike boginje. Lijenik je, me-
utim, pogledao osip i izjavio da je to naprosto posljedica slabe ishrane.
Poslije pregleda smo se obukli i poslali su nas opet u dvorite, gdje nas je vratar
ozvao, vratio nam stvari koje smo ostavili u uredu i razdijelio nam cedulje za tople
obroke. Svaka cedulja glasila je na iznos od est penija i vrijedila je za krme na koje
emo naii idemo li putem to smo ga sino naveli. Zanimljivo je da razmjerno velik
oj skitnica nije znao itati pa su se morah obratiti meni i drugim uevnima da im
otumaimo to pie na cedulji.
Kapija se otvorila i smjesta smo se razili kud koji. Kako slatko mirie zrak - ak i
zrak pokrajnje ulice u predgrau - nakon ustajalog smrada izmeta u prihvatilitu! Sad
sam imao i suputnika, jer dok smo gulili krumpire, sprijateljio sam se sa skitnicom iz
Irske, po imenu Paddy Jaques, sjetnim, blijedim ovjekom koji je djelovao isto i
istojno. On je krenuo u prihvatilite u Edburyju i predloio mi je da poemo zajed-
no. Otputili smo se onamo i stigli oko tri poslije podne. Put je bio dug 20 kilometara,
ali mi smo prevalili 24, jer smo zalutali u turobnim predgraima sjevernog Londona.
e cedulje za topli obrok vrijedile su za krmu u Ilfordu. Kad smo doli tamo, ba-
lavica koja je posluivala, vidjevi nae cedulje, shvatila je da smo skitnice, pa je s
ezirom okrenula glavu i dugo nas uope nije htjela posluiti. Najzad nam je na stol
tresnula dva velika aja i etiri krike kruha i masti - dakle, hrane u vrijednosti od
105
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

osam penija. Oito se uvrijeilo da skitnice varaju za otprilike dva penija po svakoj
cedulji; budui da su imali cedulje, a ne novac, skitnice se nisu mogli buniti, niti ii
gdje drugdje.

106
 George Orwell

XXVIII

Paddy mi je iduih petnaest dana bio suputnik i, kako je to prvi skitnica kojeg sam
lje upoznao, htio bih ga opisati. Mislim da je on tipini skitnica i u Engleskoj
stoje deseci tisua nalik njemu. Bio je to povisok ovjek od oko tridesetpet godina,
ave kose koja je mjestimice posijedila i vodnjikavih plavih oiju. Crte lica su mu
le pravilne, ali obrazi su mu se ovjesili i poprimili onu sivkasto-prljavu boju koja
dolazi od prehrane kruhom i margarinom. Bio je odjeven znatno bolje od veine
skitnica; nosio je lovaki kaputi od tvida i stare veernje hlae s gajtanom po avu.
Taj je gajtan oito smatrao posljednjim ostatkom pristojnog ivota, i uvijek bi ga
ino priio nazad kad bi mu se otparao. Uope je pazio na svoju vanjtinu i sa so-
m je nosio brija i etku za cipele, koje nikako nije htio prodati, mada je ve pro-
dao svoje papire, pa ak i depni noi. Svejedno, svatko bi i sa sto metara smjesta
epoznao da je on skitnica. Kazivalo je to neto u njegovu besciljnom hodu i u
grbljenom, poniznom dranju ramena. Kad bi ga ovjek vidio kako hoda, nagonski
osjetio da e on prije primiti udarac nego li ga zadati.
Odrastao je u Irskoj, odsluio dvije godine u ratu, a poslije radio u tvornici latila
za metal, odakle su ga otpustili prije dvije godine. Strahovito se sramio toga to je
skitnica, ali ve je pokupio sve odlike skitnikog ponaanja. Neprestano je proelja-
vao plonike i nikad mu nije promakao ni jedan opuak, pa ak ni prazna kutija ciga-
reta, iz koje je vadio tanki papir za motanje duhana. Na putu za Edbury spazio je na
oniku zamotuljak u novinskom papiru, strelovito ga podigao, i otkrio da su unutra
dva sendvia s ovetinom, ve prilino nagrizena; uporno je zahtijevao da ih podije-
limo. Nikad nije proao pokraj kakvog automata, a da nije povukao ruicu, jer, rekao
, katkad su pokvareni i izbacit e novac ako ih malko gurne. Meutim, nije imao
hrabrosti za kriminal. Kad smo se nali u predgrau Romtona, Paddy je pred vratima
spazio bocu mlijeka koja je oito tamo ostala zabunom. Zastao je i pohlepno se zapi-
ljio u bocu.
- Kriste! - rekao je - Eto kako propada dobra hrana. Netko bi mogao maznuti tu
cu. Bez problema.
Shvatio sam da je on namjerava sam maznuti. Osvrnuo se gore-dolje po ulici;
la je to mirna ulica i nikog nije bilo na vidiku. Na Paddyjevom blijedom, potite-
107
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

nom licu pojavio se izraz udnje. A onda se okrenuo i utueno rekao:

- Bolje da je ostavim na miru. ovjek nema nikakve koristi od krae. Bogu hvala,
nisam jo nikad nita ukrao.
Strah, koji je bio posljedica gladi, odravao ga je potenim. Da je imao samo dva-
tri dobra obroka u elucu, ve bi se osmjelio da ukrade mlijeko.
Imao je dva predmeta razgovora, jedan kako je sramotno biti skitnica, a drugi
kako najlake doi do besplatnog obroka. Dok smo lutali ulicama, on je neprestano
vrtio svoj monolog, planim irskim glasom punim saaljenja:
- Vrag je biti na cesti. Srce mi se kida kad idem u ona odvratna prihvatilita. Ali
to ovjek da radi? Nisam jeo mesa ve dva mjeseca, i izme mi se raspadaju i...
Kriste Boe! Kako bi bilo da pokuamo naicati alicu aja u jednom od onih sa-
mostana na putu prema Edburyju? Obino daju alicu aja. Ah, to bi ovjek poeo
z vjere? Pio sam aj u samostanima, i kod baptista, i u anglikanskoj crkvi, i kod
svih moguih. Ja sam katolik. To jest, nisam se ispovijedio ima ve sedamnaest godi-
na, ali jo uvijek gajim vjerske osjeaje, razumije ti mene. A u samostanima obino
daju alicu aja... itd, itd. Tako je brbljao itavog dana, gotovo bez prestanka.
Njegovo neznanje bilo je bezgranino i znao me upravo zapanjiti. Jednom me, na
imjer, upitao je li Napoleon ivio prije Isusa Krista ili poslije. Drugi put, dok sam
gledao izlog knjiare, vrlo se uznemirio jer je naslov jedne knjige bio Imitacija
ista. To je shvatio kao svetogre. - Koga vraga moraju njega oponaati? - pitao je
ljutito. Znao je itati, ali osjeao je neku vrst gaenja prema knjigama. Na putu od
Romtona do Edburyja uao sam u gradsku knjinicu i, premda Paddy nije htio nita
itati, predloio sam mu da doe sa mnom i da odmori noge. Ali njemu je bilo drae
da me prieka vani. - Ne - rekao je - doe mi zlo kad vidim sva ona glupa slova.
Poput veine skitnica, naroito je krtario sa ibicama. Kad sam ga upoznao,
sjedovao je kutiju ibica, ali nikad nisam viao da je koju zapalio, a meni je uvijek
drao predavanje o rastronosti kad god bih ja kresnuo svoju ibicu. On je uvijek i-
cao vatru od nepoznatih prolaznika, i katkad radije ne bi puio pola sata, nego da
troi svoju ibicu.
Klju njegova karaktera bilo je samosaaljenje. Misao na nesreu koja ga prati u
ivotu kao da ga nikad nije ostavljala. Znao bi prekinuti dugu utnju i uzviknuti, bez
veze s bilo im - Vrag je kad pone zalagati odjeu! - ili - Onaj aj u prihvatilitu
nije aj, to je pialina - kao da na svijetu nema nieg drugog o emu se moe misliti.
A osjeao je i nisku, gmizavu zavist prema svakome tko je stajao bolje od njega -
nije zavidio bogataima, jer su oni bili izvan njegova drutvenog obzora, ve ljudima
koji su imali posao. udio je za poslom kao to umjetnik udi za slavom. Ako bi vi-
dio kako neki starac radi, ogoreno bi rekao - Pogledaj ovog starog ..., ne da mjesta
mlaima u punoj snazi - ako je to bio mladi - Ovi mladi vragovi otkidaju nam kruh

108
 George Orwell

od usta. - A svi su stranci za njega bili prokleti doljaci - jer, prema njegovoj teori-
, stranci snose odgovornost za nezaposlenost.
ene je promatrao s mjeavinom enje i mrnje. Mlade zgodne ene bile su
odvie iznad njega da bi mu uope padale na pamet, ali sline su mu curile kad bi vi-
dio prostitutku. Kraj nas bi proao par ostarjelih nonih dama s jarko crvenim usna-
ma; Paddyju bi se lice oblilo rumenilom, te bi se okrenuo i stao poudno zuriti za e-
nama. - Kurve! - mrmljao bi, poput djeaka pred izlogom sa slatkiima. Jednom mi
rekao da ve dvije godine nije imao nita sa enskom - dakle, otkad je ostao bez
sla - i sasvim je zaboravio da ovjek moe poeljeti i neto vie od prostitutke.
Imao je pravi skitniki karakter - bijedan, pun zavisti, karakter akala.
Ipak, bio je dobar ovjek, po prirodi dareljiv, pripravan podijeliti posljednju kori-
cu kruha s prijateljem; uistinu, vie nego jedamput doslovce je i podijelio svoju
sljednju koricu sa mnom. Vjerojatno je mogao i raditi, samo da je nekoliko mjese-
ci poteno jeo. Ali dvije godine na kruhu i margarinu beznadno su ga srozale. ivio
na ovoj uasnoj imitaciji hrane sve dok mu i um i tijelo nisu postali drugorazredni.
Muevnost mu je naruila loa prehrana, a ne kakav priroeni porok.

109
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

XXIX

Na putu za Edbury rekao sam Paddyju da imam prijatelja od kojeg u zacijelo do-
ti novaca, te sam mu predloio da poemo ravno u London umjesto da se trapimo
jednu no u prihvatilitu. Ali Paddy ve dugo nije bio u prihvatilitu u Edburyju
, kao pravi skitnica, nije htio propustiti priliku za besplatno noenje. Dogovorili
smo se da u London krenemo sutra ujutro. Imao sam samo pola penija, ali Paddy je
imao dva ilinga, a s time obojica moemo platiti spavanje i nekoliko alica aja.
Prihvatilite ubonice u Edburyju nije se mnogo razlikovalo od onog u Romtonu.
jgore je bilo to su nam sav duhan oduzeli na ulazu i upozorili nas da e smjesta
izbaciti svakog koga uhvate da pui. Po zakonu o skitnji, skitnice mogu osuditi na iz-
dravanje kazne, zato to pue u prihvatilitu - zapravo, mogu ih osuditi zbog bilo
ega; ali nadleni obino sebi pritede natezanje sa sudom, tako to neposlune jed-
nostavno izbace. Ovdje nismo morali nita raditi, a elije su bile razmjerno udobne.
Spavali smo po dvojica u eliji, jedan gore, jedan dolje - to jest, jedan na drvenoj
lici a drugi na podu, sa slamnatim prostirkama i gomilom pokrivaa, prljavih, ali
z gamadi. Hrana je bila ista kao i u Romtonu, osim to su nam dali aj umjesto ka-
kaoa. Ujutro se mogla dobiti dodatna alica aja jer ih je major prodavao za pola pe-
nija po alici, nedvojbeno kriom. Svakom su na odlasku dali komad kruha i sira za
ruak.
Kad smo stigli u London, preostalo nam je osam sati do otvaranja prihvatilita.
udno je kako ovjek mnogo toga ne primjeuje. Bio sam u Londonu bezbroj puta, a
ipak sve do sada nisam primijetio ono najgore u Londonu - injenicu da se mora pla-
titi ak i ako ovjek hoe samo sjesti. U Parizu ovjek, ako nema novaca i ne moe
nai klupu, sjedne na plonik. Tko zna to bi se desilo da ovjek u Londonu sjedne
na plonik - vjerojatno bi zavrio u zatvoru. Do etiri poslije podne prostajali smo
t sati i noge su nam bridjele od tvrdog plonika. Bili smo gladni, jer smo na obrok
jeli im smo izali iz prihvatilita, a meni je ponestalo duhana - Paddyja to nije
uzbuivalo, jer je skupljao opuke po cesti. Pokuali smo ui u dvije crkve, ali obje
su bile zakljuane. Zatim smo otili u gradsku knjinicu, ali tamo nije bilo stolica.
Kao posljednju nadu Paddy je predloio kuu Rowton; po pravilu ne bi nas smjeli
stiti unutra prije sedam, ali moda se moemo kriom uvui. Doli smo do veli-

110
 George Orwell

anstvenog ulaza (Rowton zaista djeluje velianstveno) i vrlo nehajno, pravei se da

smo stalni stanari, krenuli unutra. ovjek koji se dotad motao oko ulaza, tip otra
lica, oito na nekom ovlaenom poloaju, smjesta nam je preprijeio put.
- Jeste ovdje spavali prole noi?
- Ne.
- Onda se gubite.
Posluali smo ga i jo dva sata prostajali na uglu ulice. Bilo je to neugodno, ali
nauilo me da nikad vie ne upotrijebim izraz besposliiti na uglu, tako da sam od
toga imao nekakve koristi.
U est smo otili u sklonite Vojske spasa. Nismo mogli dobiti krevete sve do
osam, a nije ni bilo sigurno da ima slobodnih mjesta, ali slubenik, koji nas je zvao
brao, dopustio nam je da uemo pod uvjetom da platimo dvije alice aja. Glavna
ostorija sklonita bila je golema, okreena dvorana, deprimantno ista i gola, bez
grijanja. Oko dvije stotine razmjerno pristojnih, ali nekako pogruenih ljudi, zbilo se
na dugim drvenim klupama. Dva tri oficira u uniformama etala su gore dolje. Na zi-
dovima su visjele slike generala Bootha i natpisi kojima se zabranjivalo kuhati, piti,
juvati, psovati, svaati se i kockati. Kao primjer tih natpisa, evo jednog to sam ga
episao od rijei do rijei:
Tko god bude kockao ili kartao, bit e smjesta izbaen i nee mu se vie dopusti-
ti da ue ni pod kojim uvjetima.
Daje se nagrada za svaku informaciju koja moe pomoi otkrivanju takvih pojedi-
naca.
Oficiri na dunosti umoljavaju sve stanare za pomo da ovu ustanovu odrimo
istom od POROKA KOCKE.
Kockanje ili kartanje zaista je lijepo reeno.
Po mom miljenju, sklonita Vojske spasa, premda ista, puno su stranija o
ajgorih prenoita. Ljudi tamo zrae takvim beznaem - to su pristojni, slomljeni
ljudi koji su zaloili ovratnike, ali jo pokuavaju nai namjetenje u uredu. Oni do-
laze u sklonite Vojske spasa, gdje je barem koliko-toliko isto, kao da se hvataju za
sljednju slamku pristojnosti. Za stolom pokraj mojega sjedila su dva stranca, oba u
ritama, ali oito gospoda. Igrali su ah usmeno, nisu ak ni zapisivali poteze. Jedan
od njih bio je slijep i uo sam ih kako govore da ve dugo tede kako bi kupili a-
hovsku plou, koja stoji pola krune, ali to im nikako ne polazi za rukom. Tu i tamo
sjedili su inovnici bez posla, bezbojnih, zlovoljnih lica. Jedna je grupica inovnika
okruila visokog, mravog, samrtniki blijedog mladia koji je uzbueno govorio.
Udarao je akom po stolu i grozniavo se hvalisao. Kad su se oficiri udaljili tako da
ga ne mogu uti, udario je posve neoekivano u bogohulne kletve:

111
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

- Kaem ja vama, sutra u dobiti taj posao. Ne spadam ja u one koji puze na kolje-
nima, ja se znam brinuti sam za sebe. Pogledajte ovaj... natpis! Dragi Bog e dati.
Ba je on meni puno dao. Nee mene uhvatiti da vjerujem u... Boga. Prepustite to
meni. Dobit u ja taj posao - itd, itd.
Promatrao sam ga, jer me zaudio njegov divlji, uznemireni govor; djelovao mi je
histerino, ili moda supijano. Sat kasnije otiao sam u malenu prostoriju, odvojenu
od glavne dvorane, gdje se moglo itati. U njoj nije bilo ni knjiga ni novina, tako da
stanari nisu tamo ba zalazili. Kad sam otvorio vrata, spazio sam onog mladog i-
novnika; unutra je, posve sam, kleao i molio. as prije no to sam ponovo zatvorio
vrata, uspio sam mu vidjeti lice, i bilo je to lice ovjeka na mukama. Odjednom sam
shvatio, po izrazu njegova lica, da je na rubu smrti od gladi.
Leaj je stajao osam penija na no. Paddyju i meni ostalo je pet penija koje smo
troili u baru, gdje je hrana bila jeftina, premda ne tako jeftina kao u obinim
enoitima. aj kao da su radili od ajne praine, to ju je Vojska spasa vjerojatno
dobivala od dobrotvornih ustanova, ali su ipak za aj naplaivali tri i pol penija. aj
bio jeziv. U deset sati kroz dvoranu je promarirao oficir puui u zvidaljku. Istog
asa svi su ustali.
- to je sad ovo? - upitao sam zaprepateno Paddyja.
- To znai da moramo na spavanje. I to brzo.
Pokorno poput ovaca, svih dvije stotine ljudi uputilo se na spavanje pod nadzo-
rom oficira.
Spavaonica je bila u potkrovlju, nalikovala je kasarni, a u njoj je bilo ezdeset ili
sedamdeset kreveta. Kreveti su bili isti i razmjerno udobni, ali vrlo uski i tako blizu
dan drugome da je ovjek disao ravno u lice svom susjedu. U sobi su spavala i dva
oficira koja su pazila da nitko ne pui i da se ne razgovara kad se ugasi svjetlo. Pad-
dy i ja jedva da smo oka sklopili, jer je kraj nas spavao ovjek koji je patio od nekog
ivanog poremeaja - valjda je doivio ok od bombe - pa je u nepravilnim razmaci-
ma izvikivao Pip!. Bio je to prodoran zvuk, nalik trubi malenoga motora. Nikako
nismo mogli odrediti kad e se slijedei put javiti, tako da nam je san bio potpuno
onemoguen. Pip, kako su ga drugi nazivali, redovno je spavao u sklonitu i zbog
njega je sigurno svakog puta bdjelo dvadeset ljudi. To je dobar primjer zato se
ovjek ne moe dobro naspavati kad god se toliko ljudi nabije na gomilu, kao to je
to sluaj u ovakvim prenoitima.
U sedam ujutro opet je zapitala zvidaljka, a oficiri su proli prostorijom drmaju-
i one koji nisu smjesta ustali. Odonda sam spavao u brojnim sklonitima Vojske
spasa i ustanovio da, premda medu njima postoje stanovite razlike, u svima vlada
ova poluvojnika disciplina. Sklonita su svakako jeftina, ali za moj ukus previe
dsjeaju na ubonice. U nekima od njih jednom ili dvaput tjedno ak se odrava

112
 George Orwell

obavezna sluba boja, koju stanari moraju pohaati, ili u protivnom napustiti zgra-
du. injenica je da je Vojska spasa tako navikla o sebi misliti kao o dobrotvornoj
ustanovi, da ne moe upravljati ak ni obinim prenoitem, a da ono ne smrdi na
milostinju.
U deset sati otiao sam u B.-ov ured i zamolio ga da mi posudi jednu funtu. Dao
mi je dvije i rekao mi da doem kad god mi zatreba, tako da Paddy i ja barem tjedan
dana nismo morali razbijati glavu radi novca. Dan smo proveli dangubei na Tra-
falgar Squareu gdje smo ekali Paddyjevog prijatelja koji se nije pojavio, a uveer
smo se otputili u prenoite u pokrajnjoj uliici blizu Stranda. Noenje je stajalo je-
danaest penija, ali bilo je to mrano, smradno mjesto, ozloglaeno kao okupljalite
tople brae. Dolje, u slabo osvijetljenoj kuhinji, na jednoj su klupi sjedila tri mla-
dia neodreena spola u elegantnim plavim odijelima, a ostali stanari su ih ignorirali.
Pretpostavljam da su to bila topla braa. Izgledali su isto kao i ulini huligani koje
ovjek sree u Parizu, samo to nisu nosili zaliske. Ispred vatre cjenkali su se jedan
tpuno odjeven ovjek i jedan potpuno gol. Obojica su bila prodavai novina. Odje-
veni je prodavao svoju odjeu onom golom. Rekao je:
- Evo ti, to ti je najbolje odijelo koje si ikad imao. Pola krune za kaput, dva ilinga
za hlae, iling i deset penija za izme, i iling za kapu i al. To ti je sve skupa se-
dam.
- Samo se ti nadaj! Dam ti iling i deset za kaput, iling za hlae i dva ilinga za
sve ostalo, to ti je etiri ilinga i deset penija.
- Uzmi sve zajedno za pet i deset penija.
- Vai, skidaj robu. Moram van da prodam zadnje izdanje.
Obueni se ovjek skinuo i u tri minute zamijenili su poloaj; goli je bio odjeven,
a ovaj drugi pokrio se komadom Dnevnih novosti kao suknjicom.
U mranoj i zaguljivoj spavaonici bilo je petnaest kreveta. Zapahnuo me straho-
viti zadah tople mokrae, tako estok da sam se isprva trudio da diem kratkim udi-
sajima, tako da nikad ne ispunim plua do kraja. Kad sam legao u krevet, iz tame se
molio neki ovjek, nagnuo se nad mene i poeo blebetati supijanim glasom koji je
odavao kolovana ovjeka:
- Ili ste u privatnu kolu? (uo me dok sam razgovarao s Paddyjem.) Ovdje se ne
sree mnogo njih iz stare kole. Ja sam bio u Etonu. Znate ve, dvadeset godina
odonda i tako to. - Poeo je kretavim glasom pjevati pjesmu etonskih veslaa, ne
z sluha:

Sjajno vrijeme za veslanje

I valjanje po sijenu.

113
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

- Prekini s tom... galamom! proderalo se nekoliko stanara.

- Nia klasa - rekao je bivi ak Etona - nia klasa. Nije ba pravo mjesto za vas i
za mene, to kaete? Znate li to mi govore moji prijatelji? Kau, M, za tebe nema
spasa. Istina je, za mene zbilja nema spasa. Spao sam na niske grane; ne kao ovi ov-
dje, koji ne mogu nikamo spasti ak i da hoe. Mi koji smo ovako nisko spali morali
smo se drati zajedno. Mladost jo nam je na licu, znate ve. Mogu li vas ponuditi
em?
Izvadio je bocu eri brendija i u istom trenutku izgubio ravnoteu, te se sruio na
mene. Paddy, koji se upravo svlaio, osovio ga je na noge.
- Vrati se u svoj krevet, glupi, stari...!
Bivi ak Etona nesigurno se odgegao do svog kreveta i zavukao pod pokrivae
tpuno odjeven, ak i s izmama na nogama. Nekoliko puta tokom noi uo sam
kako mrmlja, - M., tebi nema spasa - kao da mu se ta reenica osobito svia. Ujutro
tvrdo spavao, potpuno obuen, steui bocu u naruju. Bio je to ovjek od oko pe-
deset godina, profinjena, izmuena lica i, zanimljivo, odjeven po posljednjoj modi.
udno je bilo vidjeti kako izme od fine koe vire iz tog svinjski prljavog kreveta.
Osim toga, sinulo mi je da eri brendi vjerojatno kota isto koliko i noenje za petna-
est dana, to znai da nije mogao biti uistinu siromaan. Moda je pohaao puka
enoita u potrazi za toplom braom.
Razmak izmeu kreveta nije bio vei od pola metra. Negdje oko ponoi probudio
sam se i shvatio da ovjek pokraj mene pokuava ukrasti novac ispod mog jastuka.
Pretvarao se da spava, a itavo vrijeme gurao je ruku pod moj jastuk, neprimjetno
put takora. Ujutro sam vidio da je to jedan grbavac dugih, majmunskih ruku.
Ispriao sam Paddyju o pokuaju krae. Nasmijao se i rekao:
- Kriste! Mora se na to nauiti. Ova su ti prenoita puna lopova. U nekim ti
nita ne pomae, osim da spava sa svim stvarima na sebi. Jedanput sam vidio kako
su ukrali drvenu nogu jednom invalidu. Vidio sam jednog - imao je oko sto kila -
koji je doao u prenoite s etiri funte i deset ilinga. Stavio je novac pod madrac.
A sad, kae ti on, do ovog novca samo preko mene mrtvog. Ali i njega su udesi-
li. Ujutro se probudio na podu. etiri ovjeka uhvatila su po noi madrac za uglove i
digli ga s kreveta kao perce. Nikad vie nije vidio svoje etiri funte i deset ilinga.

114
 George Orwell

XXX

Sutra ujutro ponovno smo se uputili u potragu za Paddyjevim prijateljem koji se

zvao Bozo, a po zanimanju je bio ulini umjetnik. U Paddyjevom svijetu nisu posto-
le adrese, ali neto mu je govorilo da bi Bozoa mogli pronai u Lambethu, a na kra-
smo sluajno naletjeli na njega na Embankmentu, etalitu uz Temzu, gdje se
smjestio nedaleko mosta Waterloo. Kleao je na ploniku kraj kutije s kredama i pre-
crtavao portret Winstona Churchilla iz male biljenice. Portret je bio sasvim dobar.
Bozo je bio tamnoputi ovjeuljak orlovskog nosa, i kovrave kose to mu je padala
na elo. Desna mu je noga bila strahovito deformirana, stopalo okrenuto petom pre-
ma naprijed, tako da je to bilo upravo strano za vidjeti. Po njegovoj vanjtini reklo
se da je idov, ali to je on estoko nijekao. Svoj orlovski nos opisivao je kao
rimski, i ponosio se time to nalikuje nekom rimskom imperatoru - mislim da je
srijedi bio Vespazijan.
Bozo je imao neobian nain govora; govorio je s jakim koknijevskim naglaskom,
ali vrlo jasno i izraajno. inilo mi se da je itao dobre knjige, ali nikad sebi nije dao
truda da ispravi svoju gramatiku. Paddy i ja zadrali smo se neko vrijeme na
Embankmentu i Bozo nam je ispriao sve o svom zanatu. Ponovit u to je rekao,
vie-manje njegovim vlastitim rijeima.
- Ja sam, to se kae, ozbiljan crta. Ne crtam kredama za kolske ploe kao dru-
gi, sluim se pravim kredama u boji, istim to ti upotrebljavaju slikari; skupe su ko
vrag, posebno crvene. Po koji put potroim boja u vrijednosti od pet ilinga, a nikad
manje od dva. Jaka strana mi je karikatura; zna, politika, sport i tako to. Pogledaj -
kazao mi je svoju biljenicu - ovdje imam portrete svih politiara koje sam preri-
sao iz novina. Svaki dan radim drugu karikaturu. Na primjer, kad se govorilo o bu-
detu, nacrtao sam Winstona kako gura slona na kojem pie dug, a ispod sam na-
sao, A buda ni makac. Mogu karikirati sve stranke, ali ne smijem nacrtati nita
u prilog socijalizmu, jer to policija ne trpi. Jedanput sam nacrtao karikaturu kako boa
konstriktor s natpisom kapital guta zeca na kojem pie laburisti. Doao je
jkan i kad je to vidio, rekao mi je Smjesta to brii!. I morao sam sve obrisati.
Policija ima pravo da me potjera zbog skitnje, a bolje ti je s njima ne raspravljati.
Upitao sam Bozoa koliko moe zaraditi crtanjem na ploniku. Rekao je:
115
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

- U ovo doba godine, kad nema kie, skupim oko tri funte od petka do nedjelje; to
zato to ljudi dobivaju plae u petak. Ne mogu raditi kad pada kia, boje mi se od-
mah razliju. Kad uzme itavu godinu, izlazi da zaraujem oko funtu tjedno, jer zimi
nema ba puno posla. Na dan Regate i za zavrnicu kupa znao sam uhvatiti i po etiri
funte. Ali zna, moram to izmusti iz ljudi; ovjek ne zaradi ni prebijene pare ako
samo sjedi i gleda. Ljudi obino bace po pola penija, a ak ni to ako malko s njima
ne popriam. Kad se ve upuste u razgovor, onda im je neugodno da nita ne daju.
jbolje je stalno mijenjati crte, jer kad vide da radi, stanu i gledaju. Nevolja je to
im se ti okrene prema njima sa eirom u ruci, oni svi bjee! U ovom poslu ovjek
zbilja mora imah pomonika. Ti radi, skupe se ljudi da gledaju, a onda doe pomo-
nik, kao sluajno je tu. Ljudi ni ne znaju da je to pomonik. A onda on fino skine
kapu i tako si ih uhvatio izmeu dvije vatre. Gospoda nikad nita ne daju. Najvie se
dobije od siromanijeg svijeta, i od stranaca. Japanci, crnci i njima slini znali su mi
dati i po est penija. Oni nisu takve krtice kao Englezi. Osim toga, mora paziti da ti
re nisu na vidjelu, moda samo jedan peni u eiru. Ako vide da ve ima iling,
dva, ljudi ne daju nita.
Bozo je gajio najdublji prezir prema drugim crtaima na Embankmentu. Nazivao
ih je malerima. U ono doba na gotovo svakih dvadesetpet metara smjestio se crta,
a razmak od dvadesetpet metara uzimao se kao najmanji mogui izmeu radnih
mjesta. Bozo mi je prezirno pokazao starog crtaa sijede brade, pedesetak metara da-
lje.
- Vidi onu staru budalu? Ve deset godina svakog dana crta istu sliku. Zove se
Vjerni prijatelj. Prikazuje psa koji izvlai dijete iz vode. Stara budala ne crta nita
lje nego dijete od deset godina. Dugim trudom nauio je nacrtati jednu jedincatu
sliku, kao to drugi naue sastaviti slagaljku. Ovdje ima mnogo takvih. Katkad dou
do mene da mi ukradu ideju, ali ba me briga; ti glupani ionako ne mogu nita sami
smisliti, tako da sam ja uvijek ispred njih. Kod karikature je najvanije da ovjek
de u toku. Jednom se neko dijete zaglavilo u ogradi mosta Chelsea. uo sam za to,
i nacrtao sam karikaturu na ploniku prije nego to su dijete izvukli iz ograde. Brz
sam ja.
Bozo mi je djelovao kao zanimljiv ovjek i uistinu sam se htio s njim bolje
upoznati. Te veeri poao sam na Embankment da se naemo, jer smo se dogovorili
da e on mene i Paddyja odvesti u prenoite juno od rijeke. Bozo je sprao crtee s
onika i prebrojio utrak - dobio je oko esnaest ilinga, od ega su dvanaest ili tri-
naest bili ista zarada. Otputili smo se u Lambeth. Bozo je polako epesao, gegajui
se poput raka, nekako udno u stranu, vukui svoju smrskanu nogu. U svakoj ruci
imao je tap, a kutiju s bojama prebacio je preko ramena. Dok smo prelazili preko
mosta, zastao je u jednom udubljenju da se odmori. Na trenutak je utihnuo, i na svoje
iznenaenje vidio sam da promatra zvijezde. Dodirnuo me po ramenu i pokazao ta-

116
 George Orwell

p m prema nebu.
- Pogledaj samo Aldebaran! Pogledaj kakve je boje. Kao velika rumena narana.
Sudei po njegovu govoru, ovjek bi pomislio da je on kakav likovni kritiar u
galeriji slika. Bio sam zapanjen. Priznao sam da nemam pojma koji je Aldebaran -
zapravo, nisam nikad primijetio da su zvijezde razliitih boja. Bozo me je poeo po-
duavati osnovama astronomije i pokazao mi je glavna sazvjea na nebu. Kao da se
zabrinuo zbog mog neznanja. Rekao sam mu iznenaeno:
- Ti kao da mnogo zna o zvijezdama.
- Ne znam ba previe, ali neto malo znam. Ve sam dobio dva pisma od kra-
ljevskog astronoma u kojima mi zahvaljuje to sam mu pisao o meteorima. Tu i tamo
izaem po noi i gledam da li e pasti neki meteor. Zvijezde su besplatna predstava;
nita ne kota da napasa oi.
- Odlina ideja! Nikad se ne bih toga sjetio.
- Pa za neto se mora zanimati, a ako je ovjek na cesti, to ne znai da ne moe
misliti ni o emu drugome osim o svom aju i dvije krike kruha.
- Ali nije li teko zanimati se za neto, na primjer za zvijezde, dok ovako ivi?
- Misli, kao ulini crta? Ne nuno. Ne mora se ba pretvoriti u glupo ivine;
to jest, ne mora ako tako odlui.
- Ali ini mi se da ovakav ivot na veinu ljudi tako djeluje.
- Naravno. Pogledaj Paddyja; stari prosjak kojem je na pameti samo aj i kako da
se dokopa to vie opuaka. Tako zavri veina. Ja ih prezirem. Ali ovjek ne mora
stati takav. Ako si iole kolovan, nije ti vano hoe li na cesti provesti ostatak i-
vota.
- Ja sam zakljuio upravo suprotno - rekao sam. - ini mi se da im ovjeku
oduzme novac, on vie nije ni za to.
- Ne, nije nuno tako. Ako vrsto odlui, moe ivjeti na isti nain bio bogat ili
siromaan. Uvijek moe i dalje itati knjige i misliti svoje. Samo mora samom sebi
rei Slobodan sam ovdje - lupnuo se po elu - i sve je u redu.
Bozo je nastavio dalje u istom tonu, a ja sam pomno sluao. Djelovao mi je vrlo
neobino za ulinog crtaa, a osim toga, on je bio prva osoba koju sam uo tvrditi da
siromatvo nita ne mijenja na stvari. Slijedeih nekoliko dana esto sam ga viao,
r je padala kia pa nije mogao radio. Ispriao mi je povijest svog ivota, i bila je to
zanimljiva pria.
Sin knjiara koji je pao pod steaj, zaposlio se u osamnaestoj godini kao sobosli-
kar, a onda je odsluio tri godine u Francuskoj i Indiji za vrijeme rata. Poslije rata
naao je soboslikarski posao u Parizu i ostao tamo nekoliko godina. Francuska mu je

117
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

vie odgovarala od Engleske (prezirao je Engleze), i u Parizu mu je dobro ilo, ute-

dio je neto novaca i zaruio se s jednom Francuskinjom. Jednoga dana djevojku je
egazio omnibus i umrla je. Bozo je tjedan dana pio a onda se, jo drhtav, vratio na
sao; istog jutra pao je sa skele na kojoj je radio s visine od dvanaest metara i
smrskao desnu nogu. Iz nekog razloga dobio je samo ezdeset funti odtete. Vratio se
u Englesku, potroio sav novac dok je traio posao, neko vrijeme prodavao knjige na
sajmu u ulici Middlesex, onda se okuao u prodaji igraaka, a najzad se prihvatio
crtanja na ploniku. Odonda je ivotario od danas na sutra, itave zime napola je gla-
dovao, i esto spavao po prihvatilitima ili na Embankmentu. Kad sam ga upoznao,
nije posjedovao nita osim odjee na sebi, crtaeg pribora i neto knjiga. Odjea mu
bila dronjava kao u obinog prosjaka, ali nosio je ovratnik i kravatu, ime se vrlo
nosio. Ovratnik, star vie od godinu dana, prijetio je da se raspadne i Bozo ga je
krpao komadiima tkanine koje je rezao s ruba koulje, tako da koulja vie gotovo
uope nije imala donjeg dijela. Stanje povrijeene noge pogoravalo mu se i vjero-
tno e je morati amputirati, a na koljenima mu se od kleanja na kamenu stvorila
tvrda koa, debela poput potplata izme. Oito ga nije ekalo nita do prosjaenja i
smrti u ubonici.
Uza sve ovo, nije se bojao, niti za ime alio, nije se sramio, niti je jadikovao nad
samim sobom. Suoio se sa svojim stanjem i stvorio vlastitu filozofiju. Rekao je
kako nije svojom krivicom postao prosjak, pa stoga ne osjea nikakve grinje
savjesti, niti ga to mui. Bio je i neprijatelj drutva, posve pripravan da se upusti u
kriminal ako mu se prui dobra prilika. Iz principa je odbijao da bude tedljiv. Ljeti
nije tedio nita, zaradu je troio na pie, jer nije mario za ene. Ako bude bez pare
kad doe zima, onda se drutvo mora za njega pobrinuti. Bio je pripravan uiariti
kolikogod moe od dobrotvornih ustanova, ali da pritom od njega ne oekuju da
de zahvalan. Ipak je izbjegavao vjerske dobrotvorne ustanove, jer je govorio da
mu se grlo stee kad mora pjevati crkvene pjesme da bi dobio jedno pecivo. Drao se
pitanja asti; na primjer, ponosio se time to nikad u ivotu, ak ni dok je umirao
od gladi, nije s plonika podigao opuak. Drao je sebe za klasu iznad obine sorte
osjaka, poniznih bijednika koji, govorio je, nemaju ni toliko pristojnosti da budu
nezahvalni.
Sasvim je dobro govorio francuski i proitao je neke Zoline romane, sve Sha-
kespeareove drame, Gulliverova putovanja i brojne eseje. Svoje doivljaje umio je
opisati rijeima koje su se pamtile. Na primjer, dok smo priali o pogrebima, rekao
mi je:
- Jesi li ikad vidio kako spaljuju le? Ja jesam, u Indiji. Stavili su starca na vatru, a
onda su mi se maltene noge odsjekle, jer se le poeo bacakati. To su mu se naprosto
stezali miii od topline; ipak, gadno sam se prepao. No, on ti se neko vrijeme
koprcao kao kobasica na aru, a onda mu se trbuh naduo i eksplodirao s takvim

118
 George Orwell

p askom da si ga mogao uti na pedeset metara. To me odbilo od kremiranja.

Ili, drugom prilikom, dok je govorio o svojoj nesrei:
- Doktor mi kae, Pali ste na jednu nogu, prijatelju. Srea za vas da niste pali na
obadvije, kae ti on. Jer da ste pali na obje noge, zatvorili bi se kao harmonika, i
drene kosti izale bi vam na ui van!
Oito to nisu bile lijenikove rijei, ve Bozove vlastite. Imao je smisla za rijei.
Uspio je odrati svoj um neoteenim i bistrim, tako da ga nita nije moglo natjerati
da podlegne siromatvu. Moe biti dronjav, smrznut, ak izgladnio, ali sve dok moe
itati, misliti i gledati meteore, slobodan je, kako je rekao, u vlastitoj glavi.
Bio je ogoreni ateist (ona vrst ateista koji ne toliko da ne vjeruje u Boga, koliko
mu se on ne svia), i uivao je u tome da misli kako se ljudsko stanje nikad nee po-
ljati. Katkad bi se, rekao je, spavajui na Embankmentu, utjeio kad bi pogledao
gore prema Marsu ili Jupiteru i pomislio kako i tamo vjerojatno netko spava na ne-
kakvom Embankmentu. U vezi s ovim razvio je zanimljivu teoriju. ivot na Zemlji,
rekao je, teak je zato to planeta oskudijeva onim nunim za ivot. Mars, gdje je kli-
ma hladna, a voda rijetka, mora da je jo mnogo siromaniji, tako da je ivot tamo
tei. Dok te na Zemlji naprosto strpaju u zatvor kad ukrade est penija, na Marsu
te vjerojatno ivog skuhaju. Ova je pomisao veselila Bozoa, ne znam tono zato.
Bio je posve izuzetan ovjek.

119
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

XXXI

U prenoitu u koje nas je Bozo odveo plaalo se devet penija na no. Kuerina u
koju se moglo smjestiti petsto ljudi, ozloglaena kao sastajalite skitnica, prosjaka i
sitnih kriminalaca, bila je krcata. Sve su se rase, ak i crna i bijela, tamo mijeale na
ravnoj nozi. Bilo je i Indijaca, a kad sam se jednom obratio na loem Urdu, nazvao
me tum - neto zbog ega bih protrnuo da smo u Indiji. Spustili smo se ispod
rasnih predrasuda. Pred mojim oima ukazali su se zanimljivi ivoti. Stari Djedica,
skitnica od sedamdeset godina, koji je za ivot zaraivao tako to je skupljao opuke
i prodavao duhan, dvadesetpet grama po tri penija. Doktor - bio je on pravi lije-
nik, ali su mu zbog nekog prekraja zabranili da radi; sad je prodavao novine, a uz to
davao lijenike savjete za nekoliko penija. Maleni indijski mornar, bosonog i
izgladnio, koji je pobjegao s broda i danima lutao po Londonu, tako izgubljen i
spomoan da ak nije znao u kojem je gradu - mislio je da je u Liverpoolu sve dok
mu nisam rekao gdje je. Bozov poznanik, koji je pisao turobna pisma molei za
novanu pomo da plati pogreb za svoju enu, a kad bi koje pismo urodilo plodom,
ireivao bi samotnike gozbe s golemim koliinama kruha i margarina. Bio je to
opak stvor, nalik hijeni. Razgovarao sam s njim i otkrio da, kao skoro svi prevaranti,
vjeruje u dobar dio vlastitih lai. Prenoite je bilo pravi zlatni rudnik ovakvih tipo-
va.
Dok sam se druio s Bozom, poduio me tehnikama prosjaenja po Londonu. Ima
ih mnogo vie nego to bi ovjek pretpostavio. Meu prosjacima postoje krupne
razlike, a otra drutvena linija dijeli one to samo icaju od onih to za novac daju
neku protuvrijednost. Mijenja se i visina zarada ovisno o razliitim trikovima. Prie
o prosjacima koji umiru s dvije tisue funti uivenih u podstavu, to ih objavljuju u
nedjeljnim novinama, ista su izmiljotina; ali bolji prosjaci zaista imaju sretna
razdoblja, kad tjednima zarauju dovoljno za ivot. Najvie od svih prosjaka zarau-
ulini akrobati i fotografi. Na dobrom mjestu - na primjer, kraj reda za kazalite -
ulini akrobat moe ubrati i do pet funti tjedno. Ulini fotografi znaju zaraditi jedna-
ko toliko, ali ovise o lijepom vremenu. Da bi poboljali posao, slue se lukavim tri-
kom. Kad vide da im se pribliava pogodna rtva, jedan od njih otri do kamere i
etvara se da slika. Kad im se rtva primakne, stanu uzvikivati:

120
 George Orwell

- Izvolite, gospodine, napravili smo krasnu sliku. To e biti jedan iling.

- Ali nisam traio da me slikate - prosvjeduje rtva.
- Kako, niste htjeli da vas slikamo? A mi smo mislili da nam dajete znak rukom.
, sad smo potroili film. Ode est penija.
Tu se rtva obino saali i kae da e ipak uzeti sliku. Fotografi izvade plou iz
kamere i onda izjave da nije uspjela, te da e ga ponovo slikati besplatno. Naravno,
vi put uope nisu kljocnuli; tako, ako rtva odbije, nita ne gube.
Orguljae, kao i akrobate, dre umjetnicima prije nego prosjacima. Orgulja po
imenu Shorty, Bozov prijatelj, ispriao mi je sve o svom zanatu. On i njegov kolega
obraivali su kavane i krme u Whitechapelu i du Commercial Roada. Pogreno je
misliti da orguljai zarauju za ivot na ulicama; devet desetina njihove zarade dola-
zi iz kavana i krmi - samo jeftinih krmi, jer im ne doputaju da uu u bolje lokale.
Shortyjev postupak sastojao se u tome da stane ispred krme i odsvira jednu pjesmu,
a onda bi njegov kolega, koji je imao drvenu nogu i mogao probuditi suut, uao
unutra i proetao uokolo sa eirom. Za Shortyja je bilo pitanje asti da uvijek nakon
to dobije novac odsvira drugu pjesmu - kao bis, takorei; to je znailo da je on pravi
zabavlja, a ne da su mu platili da ode. On i kolega zaraivali su dvije do tri funte
tjedno, ali budui da su morali plaati petnaest ilinga najamnine za orgulje, u
osjeku je svaki od njih zaradio oko funte tjedno. Boravili su na ulici od osam
ujutro do deset uveer, a subotom i kasnije.
Uline crtae katkad moemo nazvati umjetnicima, a katkad ne. Bozo me
upoznao s jednim pravim umjetnikom - taj je ovjek studirao slikarstvo u Parizu i
svojedobno izlagao na Salonu. Uglavnom je kopirao stare majstore i to je radio u-
desno dobro, kad se uzme u obzir da crta na kamenu. Ispriao mi je kako je postao
ulini crta:
- ena i djeca nisu imali to jesti. Jedne veeri vraao sam se kui kasno uveer s
gomilom crtea to sam ih nosio trgovcima umjetninama i razbijao glavu kako da
negdje naem iling, dva. A onda na Strandu vidim, neki ovjek klei na ploniku i
crta, a ljudi mu bacaju penije. Ba kad sam prolazio pokraj njega, on ustane i ue u
krmu. K vragu, pomislim ja, ako on moe s tim zaraivati, mogu i ja. I tako
sam nagonski kleknuo i poeo crtati njegovim kredama. Sam Bog zna kako mi je to
lo na pamet; mora da mi se u glavi smutilo od gladi. Zanimljivo je da nikad prije
nisam upotrebljavao pastele, morao sam usput savladavati tehniku. Onda su ljudi po-
eli zastajkivati, govoriti da ne crtam loe, i tu se skupi devet penija. U tom asu onaj
ovjek izae iz krme. Koga vraga radi na mom mjestu? pita me. Ja mu objasnim
da sam gladan i da moram neto privrijediti. Aha, kae on, doi sa mnom na
vo. Popili smo pivo, i od tog dana ja radim kao ulini crta. Zaraujem funtu tjed-
no. S funtom tjedno ne moe se prehraniti estero djece, ali sreom moja ena neto

121
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

p ivreuje ivanjem. U ovom poslu najgora je hladnoa, a iza toga gnjavaa koju
ovjek mora podnositi. U poetku, dok se jo nisam uputio u posao, znao sam na
onik nacrtati akt. Prvi sam nacrtao ispred crkve Sv. Martina u polju. Neki ovjek
u crnom, valjda crkvenjak ili tako neto, izletio je iz crkve sav zapjenjen od bijesa i
stao se derati. Mislite da pred kuom bojom moe stajati ovakva opscena slika? I
morao sam sliku oprati. Bila je to kopija Botticellijeve Venere. Drugi put sam istu
sliku nacrtao na Embankmentu. Jedan policajac ju je u prolazu pogledao, a onda, bez
rijei, priao i izbrisao je velikim nourdama s platfusom.
Bozo je takoer priao o tome kako policija gnjavi. U vrijeme dok smo se druili,
dogodio se sluaj nemoralnog ponaanja u Hyde parku, u kojem se policija prili-
no loe ponijela. Bozo je nacrtao karikaturu Hyde parka gdje se policajci skrivaju iza
drvea, a ispod pie Zagonetka: pronaite policajce. Rekao sam mu kako bi puno
lje bilo da je napisao Zagonetka: pronaite nemoralno ponaanje, ali Bozo nije
za to htio ni uti. Izjavio je kako bi ga svaki policajac, im bi to vidio, smjesta
odavde protjerao, i on bi zauvijek izgubio svoje mjesto.
Iza ulinih crtaa dolaze ljudi koji pjevaju nabone pjesme, ili prodaju ibice, ve-
zice za cipele, ili omotnice s nekoliko zrnaca lavande, to nazivaju parfemom. Svi ti
ljudi su zapravo prosjaci koji iskoritavaju svoj bijedni izgled, a ni jedan od njih ne
zarauje u prosjeku vie od pola krune dnevno. Moraju se pretvarati da prodaju ibi-
ce i tome slino umjesto da naprosto prose, jer tako zahtijeva apsurdni engleski za-
kon o prosjaenju. Po slovu zakona, ako priete neznancu i zatraite ga dva penija,
on moe pozvati policiju i dobit ete sedam dana zbog prosjaenja. Ali ako zagauje-
te zrak tulei Tebi blizu, Boe dragi, ili drljate neto kredom po ploniku, ili se
vlaite okolo s kutijama ibica - ukratko, ako ste svima na smetnju - onda se
smatra da ne prosite, ve da se bavite zakonitim zanatom. Prodavanje ibica i ulino
evanje naprosto su legalizirani zloin. Ne ba probitaan zloin, dodue, jer nema
evaa ili prodavaa ibica u Londonu koji moe biti siguran da e zaraditi pedeset
funti godinje - jadna naknada za osamdesetetiri radna sata tjedno to ih provedu
stojei na ulici meu automobilima.
Potrebno je neto rei o drutvenom poloaju prosjaka, jer kad se ovjek s njima
druio i otkrio da su i oni obina ljudska bia, ne moe da ne primijeti udnovati stav
to ga drutvo zauzima prema njima. Ljudi kao da misle da postoji neka bitna razlika
izmeu prosjaka i obinog radnog naroda. Oni su zasebna rasa - izopenici, kao
kriminalci i prostitutke. Radnici rade, prosjaci ne rade; oni su paraziti, bezvri-
dni po svojoj prirodi. Uzima se zdravo za gotovo da prosjak ne zarauje za ivot,
kao to zarauje zidar ili knjievni kritiar. Prosjak je puka parazitska izraslina
drutva, a trpimo ga iskljuivo zato to ivimo u humanom dobu, ali u biti zavreuje
samo prezir.
A opet, pogledamo li poblie, smjesta emo uoiti da nema sutinske razlike
122
 George Orwell

izmeu ivota prosjaka i bezbrojnih pristojnih ljudi. Kae se da prosjaci ne rade; ali s
druge strane, to je rad? Nadniar radi tako da vitla motikom. inovnik radi tako da
zbraja cifre. Prosjak radi tako da stoji vani, bilo sunce ili kia i pritom dobiva proi-
rene vene, kronini bronhitis, itd. To je zanat poput svakog drugog, dakako, potpuno
skoristan - ali, s druge strane, mnogi cijenjeni zanati posve su beskorisni. A pro-
matramo li ga kao dio drutva, prosjak sasvim dobro prolazi u usporedbi s nizom
drugih zanimanja. Poten je u usporedbi s prodavaima patentiranih lijekova, uzvie-
na duha u usporedbi s vlasnikom nedjeljnih novina, prijazan u usporedbi s kreditnim
srednikom - ukratko, parazit, ali razmjerno bezazleni parazit. Rijetko od drutva
uspijeva izvui vie no to mu je potrebno za goli ivot, a to deseterostruko naplau-
svojim patnjama, to bi ga, prema naim etikim stavovima, moralo u naim oima
iskupiti. Mislim da nema valjana razloga zato bi prosjaka ubrajali u kategoriju za-
sebnu od ostalih, i da ne postoji nita to bi ljudima davalo pravo da ga preziru.
Stoga se namee pitanje - zato su prosjaci prezreni? jer su zaista prezreni, posvu-
da i od svakoga. Mislim da je to jednostavno zato to ne uspijevaju zaraditi dovoljno
za lagodan ivot. Koga zapravo zanima je li posao koristan ili beskoristan, produkti-
van ili parazitski; trai se samo da bude unosan. to znae svi suvremeni razgovori o
energiji, efikasnosti, drutvenoj koristi i ostalom, nego li Zaradi pare, zaradi ih le-
galno, i zaradi ih mnogo? Na ovom testu prosjaci padaju, i zbog toga ih ljudi prezi-
ru. Kad bi ovjek mogao prosjaenjem zaraditi barem deset funti tjedno, postalo bi to
smjesta uvaena profesija. Pogledamo li realno, prosjak je naprosto poslovni ovjek
koji zarauje za ivot, ba kao i drugi poslovni ljudi, onako kako najbolje zna i umi-
. Nije on prodao svoju ast nita vie nego ostali ljudi naeg doba; pogrijeio je
samo jer je izabrao zanat u kojem se nemogue obogatiti.

123
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

XXXII

Volio bih ovdje navesti neke posve kratke biljeke o londonskom atrovakom je-
ziku i psovkama. Ovo su neke atrovake rijei koje se sad upotrebljavaju u Londonu
(izostavio sam one koje su svima poznate):
Gagger - prosjak ili ulini predstavlja bilo koje vrste. Moocher - icar, onaj koji
direktno prosi, ne pretvara se da neto radi. Nobbler - onaj koji skuplja novac za
osjaka. Chanter - ulini pjeva. Clodhopper - ulini plesa. Mugfaker - ulini fo-
tograf. Glimmer - onaj koji ahta, nalazi prazne automobile. Gee (ili jee - izgovara
se jee) - pomonik ulinog trgovca, koji potpomae posao pretvarajui se da od njega
kupuje. Split - detektiv. Flattie - policajac. Dideki - cigan. Toby - skitnica. Drop - no-
vac to ga prosjak dobije. Funkum - lavanda i drugi parfemi koji se prodaju u
omotnicama. Boozer - krma. Slang - dozvola za rad ulinog trgovca. Kip - mjesto za
spavanje ili prenoite. Smoke - London. Judy - enska. Spike - prihvatilite. Lump -
ubonica. Tosheroon - pola krune. Deaner - iling. Hog - iling. Sprowsie - est peni-
. Clods - policajac. Drum - limena porcija. Shackles - juha. Chat - u. Hard-up -
duhan dobiven od opuaka. Stick ili cane - provalnika poluga, pajser. Peter - sef.
y - provalnika acetilenska svjetiljka. To bawl - sisati ili progutati. To knock off -
krasti. To skipper - spavati na otvorenom.
Oko pola ovih rijei nai ete u veim rjenicima. Zanimljivo je nagaati o etimo-
logiji pojedinih rijei, premda su jedna ili dvije - na primjer, funkum i tosheroon -
nerjeive. Deaner po svoj prilici potjee od denier. Glimmer (s glagolom to glim)
moda je povezano sa starom rijei glim, to znai svjetlo, ili drugom starom rijei
im, to znai pogled; ali to je primjer tvorbe novih rijei, jer u svom sadanjem
znaenju ta rije jedva da moe biti ita starija od automobila. Gee je zanimljiva ri-
; vjerojatno je nastala od gee, to znai konj, u smislu krinke, paravana. Misterija
nastanak rijei screever, ulini crta. Mora da potjee od scribo, ali u engleskom
nije bilo takve rijei posljednjih stopedeset godina, a nije mogla doi ni izravno iz
francuskog, jer su u Francuskoj ulini crtai nepoznata pojava. Judy i bawl rijei su
koje se rabe u East Endu, istonom dijelu Londona, i ne uje ih se zapadno od Tower
Bridgea. Smoke upotrebljavaju samo skitnice. Kip je danska rije. Do nedavna u tom

124
 George Orwell

se znaenju upotrebljavala rije doss, ali sad se potpuno izgubila.

Londonski slang i dijalekt oito se vrlo brzo mijenjaju. Stari londonski izgovor
to su ga opisali Dickens i Surtees, gdje se izgovara v umjesto w, w umjesto v i tako
dalje, sad je posve nestao. Cockneyevski izgovor kakvog mi poznajemo pojavio se,
ini se, etrdesetih godina prolog stoljea (po prvi put se spominje u jednoj ameri-
koj knjizi, Bijeli kaput Hermans Melvillea), a jo se mijenja; vie nema mnogo ljudi
koji govore fice za face, nawce za nice i tome slino tako sustavno kao prije dvadese-
tak godina. Rjenik atre se mijenja zajedno s izgovorom. Prije dvadeset pet ili tride-
set godina, na primjer, itavim Londonom vladalo je ludilo rimujue atre. U ri-
mujuoj atri svaka se stvar zvala po neemu to se s njom rimuje - maca kusa je
sa, babe roge su noge. To se tako uvrijeilo da se atra s rimom pojavljivala ak
i u romanima; sad je posve izumrla. Moda e sve rijei koje sam ovdje naveo nestati
za dvadeset godina.
I psovke se mijenjaju - ili su barem podlone promjeni mode. Na primjer, prije
dvadeset godina londonska se radnika klasa esto sluila rijeju prokleti (blo-
ody). Sad su je potpuno odbacili, premda im je romanopisci jo stavljaju u usta. Ni
dan roeni Londonanin (drugo je sa kotima ili Ircima) nee danas rei prokle-
ti, osim ako nije kolovan ovjek. Rije se zapravo popela na drutvenoj ljestvici i
estala je sluiti kao psovka radnike klase. Trenutno, londonski pridjev koji se
vlja uz svaku imenicu jest... Nedvojbeno e s vremenom i... kao i proklet, nai
ta u salone, a zamijenit e ga neka druga rije.
itavo pitanje psovanja, osobito engleskog psovanja, potpuno je tajanstveno. Po
samoj svojoj naravi psovanje je iracionalno poput magije - zapravo, ono i jest vrst
magije. Ali u vezi s tim javlja se i jedan paradoks: namjera nam je kod psovanja da
sablaznimo i povrijedimo, a to postiemo tako da spominjemo neto to bi trebalo
ostati tajnom - obino neto povezano sa seksualnim funkcijama. udno je, meu-
tim, to kad rije postane ope prihvaena kao psovka, ona kao da gubi izvorno zna-
enje; to jest, gubi ono zbog ega je i postala psovkom. Rije postaje psovkom zato
to ima stanovito znaenje, a onda, budui da je postala psovkom, to znaenje gubi.
primjer,... Stanovnici Londona vie uope ne upotrebljavaju ovu rije u izvornom
znaenju, ili vrlo rijetko; od jutra do mraka im je na jeziku, ali to je puka potapalica
i ne znai nita. Slino je i s..., rijeju koja naglo gubi prvotni smisao. Mogli bismo
navesti sline primjere u francuskom, na primjer..., to je sad potpuno besmislena
tapalica. Rije... takoer se katkad uje u Parizu, ali ljudi koji je upotrebljavaju,
rem veina njih, nemaju pojma to je ona prije znaila. ini se da je pravilo da ri-
i prihvaene kao psovke imaju magini karakter, te ih to odvaja od ostalih rijei i
ini nepogodnim za obian razgovor.
Rijei kojima se sluimo da bismo koga uvrijedili podlijeu istom paradoksu kao i
ovke. Rije postaje uvreda, moglo bi se pretpostaviti, zato to oznaava neto loe;
125
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

ali u praksi uvredljivost rijei nema puno veze sa stvarnim znaenjem. Na primjer,
najstranija uvreda koju netko moe uputiti Londonaninu jest bastard - kopile -
to, kad se pogleda pravo znaenje, jedva da je uvredljivo. A najgora uvreda za enu,
i u Parizu i u Londonu, je krava; naziv koji bi se ak mogao shvatiti i kao kompli-
ment, jer je krava jedna od najdraesnijih ivotinja. Oito neka rije postaje uvredom
samo zato to joj je namjera da uvrijedi, nevezano s njenim rjenikim znaenjem;
dui da rijei, a osobito psovke, znae ono to im pripisuje javno mnijenje. S tim u
vezi zanimljivo je vidjeti kako psovke mijenjaju prirodu kad preu granicu. U
Engleskoj moete otisnuti Je men fous i nitko se nee pobuniti. U Francuskoj to
isto morate otisnuti Je men f... Ili, kao drugi primjer, uzmimo rije barnshoot -
iskrivljeni oblik hindustanske rijei bahinchut. U Indiji je to najstranija i neoprosti-
va uvreda, a u Engleskoj samo blago bockanje. ak sam tu rije vidio u kolskom
udbeniku, u jednoj Aristofanovoj drami, a komentar ju je tumaio kao pokuaj da se
novi besmisleno blebetanje perzijskog ambasadora. Komentator je vjerojatno znao
to znai bahinchut. Ali budui da je to strana rije, izgubila je svoj magijski psova-
ki karakter i mogla se otisnuti u tekstu.
Jo neto upada u oi kod psovanja u Londonu, a to je da mukarci obino ne psu-
u drutvu ena. Pariki radnik moda e progutati psovku pred enom, ali nee
tome obraati mnogo pozornosti, a i same ene psuju naveliko. Graani Londona u
ovome su pristojniji, ili moda samo osjetljiviji.
To su biljeke koje sam vie manje nasumce zapisao, teta je to netko tko se u to
razumije ne vodi dnevnik londonskog slanga i psovki, u kojem bi tono biljeio sve
omjene. To bi moglo osvijetliti tvorbu, razvoj i nestanak rijei.

126
 George Orwell

XXXIII

Dvije funte koje mi je B. dao potrajale su desetak dana. To to su potrajale tako

dugo mogu zahvaliti Paddyju koji se na cesti nauio tedljivosti i drao je ak i samo
dan topli obrok dnevno luaki rastronim. Za njega je hrana postala naprosto kruh
i margarin - vjeni aj i dva kruha, kojima se moe zavarati glad na sat ili dva. Na-
uio me kako da preivim s pola krune dnevno, a da to ukljui hranu, spavanje, du-
han i sve potrebno. Tokom veeri znao bi zaraditi nekoliko ilinga ahtanjem. Bio
to razmjerno opasan posao, jer je bio protuzakonit, ali donosio je sitan prihod i
rastezao naa novana sredstva.
Jednog jutra prijavili smo se da radimo kao nosai reklamnih panoa. U pet ujutro
doli smo u uliicu iza ureda, ali tamo je ve ekao red od trideset ili etrdeset ljudi,
a nakon dva sata ekanja rekli su nam da za nas nema posla. Nismo mnogo izgubili,
r se nosaima panoa nema na emu pozavidjeti. Plaaju ih oko tri ilinga dnevno za
deset sati napornog rada - to je teak posao, osobito po vjetrovitu vremenu, a ne
moe se ni zabuavati, jer ih vrlo esto obilazi inspektor da vidi prelaze li odreene
uge. Da sve bude jo gore, zapoljavaju ih samo na jedan dan, ili katkad na tri
dana, nikad na itav tjedan, tako da svakog jutra moraju satima ekati na posao. Bu-
dui da postoji velik broj nezaposlenih koji su pripravni to raditi, nosai panoa nisu u
loaju da izbore bolje uvjete rada. Posao koji svi oni najvie vole jest dijeljenje le-
taka, to se jednako plaa. Ako vidite ovjeka koji dijeli letke, uinit ete mu uslugu
ako uzmete jedan; naime, on odlazi s dunosti kad podijeli sve letke.
U meuvremenu smo i dalje ivjeli po prenoitima - munim, jednolinim ivo-
tom koji nas je ubijao dosadom. Danima nismo znali to poeti, da li sjediti u po-
drumskoj kuhinji, itati jueranje novine ili, kad bismo ga nabavili, kakvo staro
izdanje Union Jacka. U to doba obilato je kiilo i tko god bi uao u kuhinju stao bi se
isparavati, tako da je strahovito zaudaralo. Jedino uzbuenje u ivotu bio nam je aj s
dvije krike kruha u pravilnim razmacima. Ne znam koliko ljudi u Londonu ivi
ovakvim ivotom - zacijelo tisue. to se Paddyja tie, to mu je zapravo bilo najbolje
razdoblje u posljednje dvije godine. U pauzama od skitnje, dakle, kad bi se uspio ne-
kako dokopati nekoliko ilinga, uvijek je ovako ivio; u razdobljima skitnje bilo mu
jo puno gore. Sluajui njegove jadikovke - kad god nije jeo, jadikovao je - shva-

127
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

tio sam kako njemu nezaposlenost strahovito teko pada. Ljudi grijee kad misle da
nezaposlenog ovjeka mui samo to to je izgubio plau; naprotiv, nepismen ovjek
kojem je radna navika urasla u kosti, treba rad ak i vie nego to treba novaca.
Obrazovan ovjek moe podnijeti prisilnu besposlicu, to je moda najvee zlo bije-
de. Ali ovjek poput Paddyja, koji ne zna kako bi ispunio svoje vrijeme, bez posla je
nesretan kao pas na lancu. Zato i jest tako besmisleno pretvarati se kako najvie valja
aliti one koji su spali na niske grane. ovjek koji zaista zasluuje saaljenje jest
ovjek koji je na niskom poeo i suoava se s bijedom prazna, nesnalaljivog uma.
Bilo je to dosadno razdoblje i mnogo toga sam ve zaboravio, osim svojih razgo-
vora s Bozom. Jednom su u prenoite upali dobrovoljni socijalni radnici. Paddy i ja
li smo vani i kad smo se poslije podne vratili, uli smo kako iz prizemlja dopire
muzika. Uli smo i zatekli troje pripadnika boljeg svijeta, elegantno odjevenih, koji
su drali slubu boju u naoj kuhinji. Tu je bio ozbiljan i dostojanstven gospodin u
crnom kaputu, gospoa koja je sjedila za prenosnim harmonijem i mladac uvuene
ade koji se poigravao kriem. ini se da su jednostavno umarirali i poeli misiti, a
da ih uope nitko nije pozvao.
Bilo je pravo zadovoljstvo gledati kako se stanari ponaaju. Nitko nije bio ni
najmanje nepristojan prema dobrovoljcima; jednostavno su ih ignorirali. Kao po
kakvom dogovoru, svi su se u kuhinji - nekih stotinjak ljudi - ponaali kao da dobro-
voljci ne postoje. Ovi su tamo stajali, strpljivo pjevali i molili, a nitko nije na njih
obraao ni mrvicu pozornosti, kao da su posrijedi uholae. Gospodin u fraku odrao
propovijed, ali nije se ulo ni rijei; zagluila ju je uobiajena buka pjesama, kletvi
i lupe posua. Ljudi su sjedili, jeli ili igrali karte na deset metara od harmonija, i
mirno ga ignorirali. Ubrzo su dobrovoljci odustali i pokupili se; nitko ih nije uvrije-
dio, ve se naprosto nitko na njih nije obazirao. Nedvojbeno su se tjeili mislima o
vlastitoj hrabrosti, kako su se odvaili stupiti u najgore rupe, itd, itd.
Bozo mi je rekao da ti ljudi dolaze u prenoite nekoliko puta mjeseno. Imaju
utjecaja na policiji, i zamjenik ih ne moe izbaciti. udno je kako ljudi misle da
imaju pravo nekom drati propovijedi i za njega moliti im mu prihodi padnu ispod
stanovite svote.
Za devet dana dvije funte koje smo dobili od B.-a svele su se na jednu funtu i de-
vet penija. Paddy i ja odvojili smo osam penija za spavanje i potroili tri penija na
uobiajeni aj s dva kruha, to smo bratski podijelili - predjelo vie nego pravi obrok.
Do poslijepodneva uhvatila nas je neizdriva glad i Paddy se sjetio crkve kraj stanice
Kings Cross gdje jednom tjedno dijele skitnicama besplatan aj. Bio je to upravo taj
dan i odluili smo da poemo onamo. Premda je padala kia i Bozo je bio gotovo
sasvim bez novaca, nije htio s nama, rekavi da crkve nisu po njegovu ukusu.
Ispred crkve ekalo je stotinjak ljudi, prljavih odrpanaca koji su se sakupili

128
 George Orwell

odasvuda douvi za besplatan aj, poput leinara oko mrtvog bizona. Ubrzo su se
otvorila vrata, te su nas jedan sveenik i nekoliko djevojaka uveli na galeriju u crkvi.
Bila je to evangelika crkva, sumorna i napadno runa, s natpisima o krvi i vatri ure-
zanim u zidove, a pjesmarica je sadravala tisuudvjestopedesetjednu nabonu
esmu; proitavi neke od pjesama, zakljuio sam da bi knjiga mogla, takva kakva
st, posluiti kao antologija loe poezije. Nakon aja imala se odsluiti misa, i stalna
stva ve je sjedila u klupama. Bio je radni dan, tako da se okupilo tek nekoliko de-
setaka ljudi, uglavnom mravih starica koje su me podsjeale na perad za juhu.
Posjedali smo u klupe na galeriji i podijelili su nam uinu; svaki od nas dobio je jed-
nu politrenu staklenku aja i est kriki kruha s margarinom. im smo popili aj, de-
setak skitnica koji su se smjestili blizu vrata, klisnuli su kako bi izbjegli misu; mi
drugi smo ostali, ne toliko iz zahvalnosti, koliko to nismo imali obraza da odemo.
Orgulje su nekoliko puta zatulile i misa je poela. I smjesta, kao da su dobili znak,
skitnice su se poeli uasno ponaati. Nitko ne bi ni sanjao da je takvo to mogue u
crkvi. Po itavoj galeriji ljudi su se izvalili u klupama, smijali se i brbljali, naginjali
se preko ograde i nabacivali se kuglicama kruha po pastvi; ovjeka koji je sjedio kraj
mene morao sam maltene silom sprijeiti da ne pripali cigaretu. Skitnice su misu do-
ivljavali kao kominu predstavu. To je zaista bila prilino smijena misa - od one
vrste gdje se odjednom izvikuje Aleluja! i do u beskraj se moli - ali njihovo pona-
anje prelo je sve granice. Meu vjernicima bio je jedan starac - brat Bootle ili tako
nekako - kojeg su svaki as zazivali da nas predvodi u molitvi, a kad god je ustao,
skitnice bi poeli lupati nogama kao da su u kazalitu; rekli su mi da je jednom prili-
kom molio dvadesetpet minuta, sve dok ga sveenik nije prekinuo. Jednom, kad je
at Bootle ustao, neki je skitnica na sav glas povikao: - Dva prema jedan da nee
ei sedam minuta! - tako da ga je ula itava crkva. Nije dugo potrajalo, a mi smo
nadglasali i samog sveenika. Katkad bi nas netko odozdo upozorio da budemo tiho
indigniranim pst, ali to nije imalo efekta. Odluili smo da ismijemo misu i nita
nas nije moglo zaustaviti.
Bio je to udnovat, zapravo ruan prizor. Dolje je sjedila aica priprostih, dobro-
dunih vjernika, koji pokuavaju sudjelovati u slubi bojoj; a gore stotina ljudi to
su ih nahranili, koji sad namjerno onemoguavaju slubu boju. S galerije se kesio
niz prljavih, kosmatih lica i otvoreno se rugao. to moe nekoliko ena i staraca pro-
tiv stotine neprijateljski raspoloenih skitnica? Bojali su nas se, a mi smo im otvore-
no prijetili. Osveivali smo im se jer su nas ponizili time to su nam dali jesti.
Sveenik je bio hrabar ovjek. Gromkim glasom odrao je dugaku propovijed o
Joui, pritom se gotovo uope ne obazirui na hihot i galamu to su dopirali s galeri-
. Ali na kraju, kad mu je valjda ve popustilo strpljenje, glasno je objavio:
- Posljednjih pet minuta propovijedi posveujem grenicima koji nisu spaeni!

129
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

I rekavi to, okrenuo se licem prema galeriji i tako izdrao pet minuta, da ne bi
lo nikakve sumnje o tome tko je spaen, a tko nije. Ali kao da je nama bilo stalo!
ak i dok nam se sveenik prijetio paklenom vatrom, mi smo motali cigarete, a im
odjeknuo posljednji Amen sjurili smo niz stepenice s urlicima, i mnogi meu
nama sloili su se da e slijedeeg tjedna opet doi na besplatan aj.
Prizor je pobudio moje zanimanje. Bilo je to neto posve drugaije od uobiaje-
nog dranja skitnica - od ponizne, puzave zahvalnosti s kojom inae prihvaaju mi-
lostinju. Objanjenje je, dakako, u tome to smo brojano nadjaali vjernike pa ih se
stoga nismo bojali. ovjek koji prima milostinju praktiki uvijek mrzi svog do-
otvora - to je stalna odlika ljudske prirode; a kad ga podrava jo njih pedeset ili
stotinu, on e to i pokazati.
Uveer, nakon besplatnog aja, Paddy je neoekivano zaradio osam penija ahta-
njem. Tono toliko trebalo nam je za spavanje, pa smo novac spremili i gladovali
sve do devet slijedee veeri. Bozo, koji bi nam mogao dati neto hrane, bio je ita-
vog dana odsutan. Plonici su bili mokri pa je otiao do krme Kod slona i dvorca,
gdje je znao za natkriveno mjesto. Sreom, jo sam imao neto duhana, inae je taj
dan mogao biti jo i gori.
U pola devet Paddy me odveo na Embankment jer se znalo da tamo jednom tjed-
no neki sveenik dijeli cedulje za hranu. Pod mostom Charing Cross ekalo je pede-
setak ljudi, odraavajui se u namrekanim lokvicama na ploniku. Meu njima bilo
uistinu stravinih primjeraka. Svi su oni spavali na Embankmentu, a tamo se
okuplja jo gori ljam nego u prenoitima. Sjeam se, jedan od njih imao je na sebi
kaput bez dugmadi, zavezan konopcem, otrcane hlae i izme iz kojih su mu izviri-
vali prsti, a osim toga niti krpice. Sav je bio obrastao u bradu kao fakir, a po grudima
i ramenima uspio se umrljati nekom masnom, crnom prljavtinom nalik eljezni-
kom ulju. Ono malo lica to se naziralo ispod prljavtine i dlaka bijelilo se poput pa-
ra, valjda zbog kakve zloudne bolesti. uo sam ga kako govori, i naglasak mu je
o sasvim pristojan, kao da je inovnik ili prodava.
Ubrzo se pojavio sveenik i ljudi su stali u red onako kako su doli. Sveenik je
o simpatian, punaan, mlai ovjek, i podsjeao me na Charlieja, mog prijatelja iz
Pariza. Bio je srameljiv i zbunjen, i nije govorio osim to nam je poelio dobru ve-
er; naprosto je proao du itavog reda i svakom dao cedulju, ne ekajui da mu se
zahvali. Zato su, dakako, ovoga puta svi osjetili istinsku zahvalnost, i svi su se sloili
da je sveenik... dobar ovjek. Netko je povikao (i to tako da sveenik uje) - No,
ovaj nikad nee postati... biskup! - oito s namjerom da mu uputi najljepi kompli-
ment.
Svaka cedulja vrijedila je est penija, a mogli smo je iskoristiti u oblinjoj krmi.
Stigavi tamo, otkrili smo da gazda vara znajui kako skitnice nemaju izbora, i daje

130
 George Orwell

za svaku cedulju hrane u vrijednosti od samo etiri penija. Paddy i ja zajedniki smo
iskoristili nae cedulje i dobili smo jelo za koje bi u veini krmi platili sedam ili
osam penija. Sveenik je podijelio cedulja u vrijednosti znatno iznad funte, to znai
da je gazda svakog tjedna skitnice varao za iznos od sedam ili vie ilinga. Ova vrst
iskoritavanja stalni je dio ivota skitnice, i trajat e sve dok ljudi budu skitnicama
davali cedulje za hranu umjesto novca.
Paddy i ja vratili smo se u prenoite i, jo gladni, smjestili se u kuhinju, pokua-
vajui toplinom vatre zamijeniti hranu. U pola jedanaest stigao je Bozo, umoran
izmuen, jer mu je zgnjeena noga pri hodu priinjavala paklenske muke. Nije zara-
dio ni penija crtanjem, jer su sva natkrivena mjesta bila zauzeta, te je nekoliko sati
naprosto prosio, pazei jednim okom na policajca. Uspio je sakupiti osam penija -
mu je peni nedostajao da plati spavanje. Ve je davno prolo vrijeme naplate, a u
zgradu se uspio uvui dok zamjenik nije pazio; svakog asa mogao bi ga uhvatiti i
izbaciti da spava na Embankmentu. Bozo je izvadio sve stvari iz depova i stao ih
razgledavati, raspravljajui sam sa sobom to da proda. Odluio se za brija, odnio
ga u kuhinju i za nekoliko minuta prodao ga za tri penija - dovoljno da plati spava-
nje, alicu aja i jo mu preostaje pola penija.
Bozo je donio svoj aj i sjeo kraj vatre da osui odjeu. Dok je pio aj, primijetio
sam da se neemu smije, kao da je uo dobru alu. Iznenaeno sam ga upitao emu
se on ima smijati.
- To je zbilja smijeno! - rekao je. - Tako smijeno da bi trebalo objaviti u Punchu.
to misli to sam uinio?
- to?
- Prodao sam brija a da se nisam prije toga obrijao! Zbilja sam... budala!
Nije jeo od jutra, propjeaio je nekoliko kilometara s bolesnom nogom, odjea
mu je bila posve mokra, a od potpunog gladovanja dijelilo ga je samo pola penija.
Uza sve to, on se smijao tome to je ostao bez brijaa. ovjek nije mogao a da mu se
ne divi.

131
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

XXXIV

Slijedeeg jutra ostali smo potpuno bez novaca, pa smo se Paddy i ja uputili u
ihvatilite. Krenuli smo na jug kroz Old Kent Road prema Cromleyju; londonske
ubonice nisu dolazile u obzir, jer je Paddy nedavno u jednoj prenoio i nije htio
riskirati ponovni posjet. Pjeaili smo 25 kilometara po asfaltu tako da su nam po ta-
nima izbili uljevi, a bili smo i uasno gladni. Paddy je proeljavao plonike i
skupljao zalihu opuaka za vrijeme to e ga provesti u prihvatilitu. Na kraju mu se
upornost isplatila, jer je naao jedan peni. Kupili smo veliki komad starog kruha i
smazali ga u hodu.
Kad smo stigli u Cromley, bilo je prerano da uemo u ubonicu, pa smo otpjeai-
li jo nekoliko kilometara do nasada uz livadu, gdje se moglo sjesti. Bio je to pravi
karavan-seraj za skitnice - to se vidjelo po izgaenoj travi, vlanim novinama i
zahralim limenkama to su ih za sobom ostavili. Stizali su i drugi skitnice, sami ili
dvojica. Bio je lijep jesenji dan. U blizini su u gredici cvali vratici; ini mi se da
dandanas mogu osjetiti opojan miris vratiaka koji se bori sa smradom skitnica.
tratini dva su drebeta za vuu, jasno ria s bijelim grivama i repovima, pasla tra-
vu uz kapiju. Izvalili smo se na tlo, znojni i iscrpljeni. Netko je uspio prikupiti neto
suharaka i potpaliti vatru, i svi smo pili aj bez mlijeka iz limenog bubnja koji je
kruio od ruke do ruke.
Skitnice su poeli pripovijedati prie. Jedan od njih, Bili, bio je zanimljiv tip, pra-
vi, otporni prosjak staroga kova, snaan poput Herkulesa i otvoreni neprijatelj rada.
Hvalio se kako zbog svoje velike snage moe dobiti najamni posao kad god poeli,
ali im dobije prvu tjednu nadnicu, strahovito se napije, pa ga otpuste. Izmeu poslo-
va je icao, uglavnom od trgovaca. Ovako je priao:
- Ne ulazim ja duboko u Kent. U Kentu su ti ljudi krti, takvi su. Ovdje su se
nagledali i previe prosjaka, to ti je. Pekari su ve postali takvi da bi radije bacili
kruh nego da ti ga daju. Ali Oxford, to ti je pravo mjesto za icanje. Dok sam bio u
Oxfordu, icao sam kruh, icao sam slaninu, icao sam meso, a svake veeri sam od
studenata icao novce za spavanje. Posljednje veeri falilo mi je jo dva peni ja da
atim za krevet, i odem upniku i zaicam ga tri penija. On mi da tri penija, a onda
me istog asa prijavi zbog prosjaenja. Prosio si, kae mi pajkan. Ne, nisam, ka-
132
 George Orwell

em ja, pitao sam ovog gospodina koliko je sati, kaem. Pajkan mi pone prekopa-
vati po kaputu i izvue pola kile mesa i dva kruha. Dobro, a to je onda ovo? kae
on. Bolje da poe sa mnom u stanicu, kae. Sudac mi je dao sedam dana. Sad
vie nikad ne bih icao od upnika. Ali Isuse! to je meni sedam dana? - itd. itd.
dwd
ini se da mu se itav ivot vrtio oko toga - oko icanja, pijanstva i zatvora. Smi-
o se dok je o tome priao, kao da je sve to odlina ala. Nije ba djelovao kao da
gzna to zarauje prosjaenjem, jer je nosio odijelo od rebrastog samta, al i kapu
- ni arape, ni donje rublje. A opet, bio je punaan i veseo, pa ak je mirisao na pivo,
to je za skitnicu dandanas vrlo neuobiajeno.
Dva skitnice nedavno su boravili u prihvatilitu u Cromleyu, i ispriali su nam
iu o duhovima. Prije mnogo godina, rekli su, tamo se dogodilo jedno samo-
ubojstvo. Jedan skitnica uspio je prokrijumariti britvu u svoju eliju i tamo je
esjekao sebi grlo. Ujutro, kad je major doao u obilazak, tijelo je bilo tako
zaglavljeno u dovratku da su morali slomiti mrtvacu ruku kako bi otvorili vrata. Za
osvetu mrtvac se pojavljivao u toj eliji i tko god je tamo spavao mogao je biti sigu-
ran da e umrijeti za godinu dana; za to su postojali, dakako, brojni primjeri. Ako se
vrata elije teko otvaraju, onda tu eliju treba izbjegavati kao kugu, jer je to ona u
kojoj se pojavljuje duh.
Dva biva mornara ispriala su jo jednu stravinu priu. Jedan je ovjek (kleli su
se da su ga uistinu poznavali) odluio da se kao slijepi putnik uvue na brod koji je
tovao za ile. Brod je nosio teret razliite robe koja je bila upakirana u velike
drvene sanduke, i uz pomo lukog radnika slijepi putnik uspio se sakriti u jedan od
tih sanduka. Ali luki radnik pogrijeio je dok je utovarivao sanduke i utovario ih je
krivim redom. Kran je uhvatio sanduk sa slijepim putnikom, podigao ga i spustio na
samo dno prostora za teret, ispod stotine drugih sanduka. Nitko nije otkrio to se do-
godilo sve do kraja putovanja, a onda su otkrili slijepog putnika koji je trunuo, mrtav
od guenja.
Drugi skitnica ispripovjedio nam je priu o Gilderoyu, kotskom pljakau. Gilde-
roy je bio osuen na smrt vjeanjem, ali je pobjegao, uhvatio suca koji ga je osudio i
(sjajan momak!) objesio ga. Skitnicama se, dakako, sviala pria, ali zanimljivo je da
su sve pomijeali. U njihovoj verziji Gilderoy je pobjegao u Ameriku, dok su ga
zapravo ponovno uhvatili i osudili na smrt. Priu su nedvojbeno namjerno promijeni-
li, ba kao to djeca mijenjaju prie o Samsonu ili o Robinu Hoodu, dodajui im
sretne zavretke koji su posve izmiljeni.
To je navelo skitnice da ponu razgovarati o povijesti i jedan vrlo stari ovje
zjavio je kako je zakon jednog ugriza preivio iz doba kad su plemii lovili ljude
umjesto jelena. Drugi su mu se smijali, ali on je sebi to vrsto zabio u glavu. uo je

133
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

takoer za zakon o itu i jus primae noctis (vjerovao je da je uistinu postojalo); uo

i za Veliku pobunu, za koju je mislio da je pobuna siromanih protiv bogatih -
moda ju je pomijeao sa seljakim bunama. Sumnjam da je starac znao itati, a sva-
kako nije prepriavao novinske lanke. Komadii povijesti to ih je znao prenosili su
se s pokoljenja na pokoljenje skitnica, neki od njih moda i stoljeima. Tu se jo za-
drala usmena predaja, kao kakva slaba jeka srednjega vijeka.
Paddy i ja uli smo u prihvatilite u est uveer, a izali u deset ujutro. Bilo je vrlo
nalik ubonicama u Romtonu i Edburyju, i nismo vidjeli nikakvog duha. Meu
ivremenim stanarima nala su se i dva mlada ovjeka po imenu William i Fred,
vi ribari iz Norfolka, ivahna dvojka koja je voljela pjesmu. Znali su pjesmu pod
naslovom Nesretna Bella koju vrijedi zapisati. Tokom slijedea dva dana uo sam
pet, est puta i uspio sam je nauiti napamet, osim moda stih ili dva koja navodim
otprilike. Pjesma ide ovako;

Bella bje lijepa i mlada ko rosa

Oiju plavih i zlatnih kosa,
O, nesretna Bella!
Stupala je lako i svima se smijeila,
Ali pameti nije ni zere imala
I jednog je dana s trbuhom ostala
S pokvarenim, laljivim gadom.

Jadnica mala jo znala nije

Da svijet je krut, a mukarci zmije,
O, nesretna Bella!
Sad e se vjenati, to je vjerovala
I tako je uboga svima govorila
Jer je iz svega srca ljubila
Pokvarenog, laljivog gada.

Pola je njemu, al taj je gad

Pobrao prnje i napustio grad,
O, nesretna Bella!
Gazdarica je kao kurvu izbacila
Da joj ne bi kuu ukaljala,
Jadna je Bella gorko zdvajala
Zbog pokvarenog, laljivog gada.

134
 George Orwell

itave je noi gazila snijegom

Tko zna patnju u srcu njenom,
O, nesretna Bella!
A kad je zora osvanula
Avaj, Bella je mrtva leala
Samotnu postelju rano doekala
Zbog pokvarenog, laljivog gada.

Svima sad govore stihovi ovi

Tako pate grijeha plodovi,
O, nesretna Bella!
Kad su je davali crnoj zemljici
Takav je ivot, rekli su mukarci,
Al uj to pjevaju enski glasovi,
Svi su muki pokvareni gadovi.

Moda ju je napisala ena.

William i Fred, pjevai, bili su skroz naskroz pokvareni; pripadali su onoj vrsti
ljudi zbog kojih su skitnice na loem glasu. Sluajno su doznali da major u
Cromleyju ima gomilu stare odjee koju e prema potrebi podijeliti ljudima u prihva-
tilitu. Prije nego to su uli u ubonicu, William i Fred skinuli su izme, rasparali ih
avovima i odrezali komadie od pete, i tako ih vie manje unitili. Onda su se
ijavili za dva para izama, a kad je major vidio u kakvom su loem stanju njihove
izme, dao im je dva gotovo posve nova para. William i Fred jedva da su ujutro
izali iz ubonice, a ve su prodali nove izme za iling i devet penija. Raunali su
da se za iling i devet penija sasvim isplati unititi vlastite izme tako da se vie ne
mogu nositi.
Kad smo izali iz ubonice, svi smo se uputili prema jugu, za Donji Binfield i Ide
Hill, u dugoj povorci koja se polako vukla. Na putu je izbila tunjava izmeu dva
skitnice. Posvaali su se jo tokom noi (postojao je neki smijeni casus belli, jer je
dan od njih navodno rekao drugom ti si bolesnik, to je ovaj drugi shvatio kao
boljevik - smrtna uvreda) a sad su to htjeli rijeiti akama na polju. Nas desetak
zastalo je da gleda. Prizor mi se urezao u sjeanje zbog jedne pojedinosti - ovjek
koji je izvukao krai kraj rui se na tlo, pri tom mu pada kapa s glave i pokazuje se
da mu je kosa posve sijeda. Kad smo to vidjeli, umijeali smo se i prekinuli tunjavu.
Paddy se u meuvremenu malko raspitao i otkrio da je pravi povod svai bila, kao i
obino, hrana u vrijednosti od nekoliko penija.
U Donji Binfield stigli smo prilino rano i Paddy je iskoristio vrijeme da se po

135
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

stranjim vratima kua raspita ima li posla. U jednoj kui dali su mu da sasijee neke
sanduke za ogrjev, a onda je on rekao da ga vani eka prijatelj, pa je doveo i mene i
zajedno smo obavili posao. Kad smo zavrili, gazda je rekao sluavki da nam donese
alicu aja. Sjeam se kako je sva u strahu iznijela aj, a onda je izgubila hrabrost,
spustila alice na stazu u vrtu i pobjegla natrag u kuu gdje se zatvorila u kuhinju.
Tako je zastraujua rije skitnica. Dali su nam svakom po est penija pa smo ku-
li kruha za tri penija i deset grama duhana, nakon ega nam je ostalo pet penija.
Paddy je drao kako je mudro da sakrijemo naih pet penija, jer je major prihvati-
lita u Donjem Binfieldu glasio kao tiranin i moda nas ne bi primio ako uje da ima-
mo neto novaca. Meu skitnicama posve je uobiajeno zakopavati novac. Ako
namjeravaju u ubonicu prokrijumariti neto veu svotu, obino je uiju u odjeu, a
uhvate li ih, to moe znaiti zatvor. Paddy i Bozo imali su dobru priu o ovome. Je-
dan Irac (Bozo je tvrdio da je bio Irac, Paddy da je bio Englez), ne pravi skitnica,
obreo se s trideset funti u depu u malom selu gdje nije mogao nai konak. Posavje-
tovao se s nekim skitnicom koji ga je naputio da ode u prihvatilite. Uobiajeni je
stupak da ovjek, ako ne moe drugdje nai prenoita, prespava u prihvatilitu i
za to plati umjerenu svotu. Irac je, meutim, odluio da bude lukav i da prenoi ba-
dave, pa se u prihvatilitu predstavio kao obini skitnica. Trideset funti uio je u
odjeu. U meuvremenu je skitnica koji ga je posavjetovao uvidio da mu se pruila
govska prilika, i uveer je pozvao majora na stranu i zatraio doputenje da ranije
ode iz prihvatilita, jer ima neki posao. Pustili su ga da izae u est ujutro, i izaao je
- u Irevoj odjei. Irac je prijavio krau i dobio je trideset dana zatvora zato to je
uao u ubonicu lano se predstavivi.

136
 George Orwell

XXXV

Kad smo stigli u Donji Binfield, polijegali smo na tratinu usred sela, a seljaci su
se navirivali sa svojih kunih vrata. Doli su sveenik i njegova kerka i bez rijei
neko vrijeme buljili u nas, kao da smo ribice u akvariju, a onda opet otili. ekalo je
nas nekoliko desetaka. Tu su bili William i Fred, koji su i dalje pjevali, ljudi koji su
se tukli i prosjak Bili. On je icao od pekara i u njedrima, izmeu kaputa i gologa ti-
la, imao je ve veliku koliinu staroga kruha. Kruh je podijelio s nama, i to nam je
svima bilo drago. Meu nama se nala jedna ena, prva ena skitnica koju sam ikad
vidio. Bila je to odeblja, ispaena, vrlo prljava ena od nekih ezdeset godina, u du-
goj crnoj suknji koja se vukla za njom. Pretvarala se da je jako otmjena, i im bi
netko sjeo kraj nje, zamrcala bi i udaljila se.
- Kamo ste se vi uputili, gospoo? - upitao ju je jedan od skitnica.
ena je mrcnula i zagledala se u daljinu.
- Dajte, gospoo - ree on - razvedrite se. Budite drug. Svi smo mi ovdje u istoj
kai.
- Hvala lijepa - rekla je ena ogoreno - kad se budem htjela druiti s gomilom
itnica, javit u vam.
Vrlo mi se svidio nain na koji je rekla ovo skitnice. To je u hipu osvijetlilo itavu
njenu duu; sitnu, ogranienu, ensku duu koja nije pod milim bogom nita nauila
u godinama to ih je provela na cesti. Nedvojbeno je to bila pristojna udovica, koja je
stala skitnicom zbog nekog nesretnog spleta okolnosti.
Prihvatilite se otvaralo u est. Bila je subota, pa bismo trebali unutra ostati do po-
nedjeljka ujutro, kako je uobiajeno; zato je tako uobiajeno, ne znam, osim, ako to
nije zbog nekog neodreenog osjeaja da nedjelja mora biti neugodna. Dok smo se
ijavljivali, kao zanimanje naveo sam novinar. Bilo je to blie istini nego sli-
kar, jer sam tu i tamo zaraivao novac piui lanke za novine, ali bio je to glup po-
tez jer e zacijelo dovesti do mnogih pitanja. im smo se nali u prihvatilitu, pore-
dali su nas da nas pretrae, i major je prozvao moje ime. Bio je to ovjek od etrde-
setak godina, uspravna vojnika dranja, i nije djelovao tako kruto kako su ga opisi-
vali, ali je imao otresitost starog vojnika. Otro je rekao:

137
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

- Tko je od vas taj i taj? - (ne sjeam se vie koje sam ime naveo).
- Ja sam, gospodine.
- Dakle, vi ste novinar?
- Da, gospodine - rekao sam drhtavim glasom. Bit e dovoljno nekoliko pitanja da
se otkrije kako sam lagao, a to bi moglo znaiti zatvor. Ali major me samo odmjerio
od glave do pete i rekao:
- Znai, vi ste gospodin?
- Bit e da je tako.
Jo me jedanput dobro pogledao. - No, to je gadna nesrea - rekao je - zbilja gad-
na nesrea. - I nakon toga ponaao se prema meni nepravedno blago, pa ak i sa sta-
novitim strahopotovanjem. Nije me pretraio, a u kupaonici mi je ak dao ist ru-
nik samo za mene - neuvena rasko. Takvu mo ima rije gospodin za uho staro-
ga vojnika.
Do sedam sati progutali smo kruh i aj i ve bili u elijama. Spavali smo po jedan
u eliji; u svakoj je bio krevet i slamnata prostirka tako da se moglo oekivati kako
emo se dobro naspavati. Ali ni jedno prihvatilite nije savreno, a mana Donjeg
Binfielda bila je hladnoa. Cijevi za grijanje nisu radile, a dali su nam dva pokrivaa
od tankog pamuka, gotovo beskorisna. Bila je tek jesen, ali vrlo hladna. Dugih dva-
naest sati noi proveli smo vrtei se s jedne strane na drugu, zaspali bi na nekoliko
minuta i budili se cvokoui od hladnoe. Nismo mogli puiti jer je duhan, to smo
ga uspjeli prokrijumariti ostao u odjei, a nju neemo dobiti natrag sve do jutra. i-
tavim hodnikom razlijegalo se stenjanje, a katkad i pokoja psovka. Mislim da nitko
nije spavao vie od sat ili dva.
Ujutro, poslije doruka i lijenikog pregleda, major nas je sve satjerao u blago-
vaonicu i zakljuao vrata. Bila je to prostorija okreenih zidova i kamenog poda, ne-
izrecivo sumorna, s klupama od sirovog drveta i zatvorskim smradom. Reetkasti
ozori bili su smjeteni tako visoko da se kroz njih nije moglo gledati, a nije bilo ni-
kakvih ukrasa osim zidnog sata i natpisa s pravilima ubonice. Sjedili smo stisnuti na
klupama i ve nas je shrvala dosada, premda je tek odbilo osam. Nismo imali to ra-
diti, nismo imali o emu razgovarati, ak nismo imali ni prostora za kretanje. Tjeilo
nas je jedino to moemo puiti, jer na puenje se gledalo kroz prste, glavno da te ne
uhvate na djelu. Scotty, sitni, u bradu zarasli skitnica, s udnovatim naglaskom, ne-
kom mjeavinom cockneya i kotskog, ostao je bez duhana, jer mu je prilikom
etrage iz izme ispala limenka s opucima, te su mu je smjesta oduzeli. Poastio
sam ga materijalom za cigaretu. Puili smo kriom i gurali cigarete u depove poput
kolaraca kad god bi nam se uinilo da dolazi major.
Veina skitnica provela je deset sati uzastopce u ovoj neugodnoj, bezdunoj
ostoriji. Sam Bog zna kako su to izdrali. Imao sam vie sree od ostalih, jer je u
138
 George Orwell

deset sati major nekolicini ljudi podijelio poslove, a mene je odredio da ispomaem u
kuhinji ubonice, to je bio najpoeljniji posao od svih. To je, kao i isti runik, bila
sljedica arobne rijei gospodin.
U kuhinji nije bilo nikakvog posla, pa sam se oduljao u malu drvarnicu koja je
sluila za spremanje krumpira, gdje sam zatekao nekoliko siromaha iz ubonice koji
su se ovdje skrivali kako bi izbjegli nedjeljnu jutarnju misu. Unutra je bilo nekoliko
udobnih sanduka na kojima se moglo sjediti, par starih izdanja Family Heralda, pa
ak i primjerak Rafflesa iz knjinice ubonice. Ljudi su mi ispripovjedili tota za-
nimljivog o ivotu u ubonici. Izmeu ostalog, rekli su mi da od svega u ubonici
najvie mrze uniforme kao sramni ig milostinje; kad bi mogli nositi vlastitu odjeu,
ili barem svoje alove i kape, ne bi im tako teko padalo to su u ubonici. Ondje
sam i ruao, i bio je to obrok koji bi zadovoljio kakvog udava - najvei obrok to
sam ga pojeo od prvog dana u Htelu X. Siromasi su mi rekli da nedjeljom obino
dobiju toliko derati da hoe puknuti, a ostatak tjedna nemaju dovoljno. Poslije ruka
kuhar mi je naredio da operem sue i bacim preostalu hranu. Bacili smo nevjerojatno
veliku koliinu hrane, to me u tim okolnostima zgrozilo. Napola pojedene peenke i
itave kante komada kruha i povra bacale su se kao obino smee, a onda je sve to
bilo nepovratno upropateno ostacima aja. Napunio sam pet kanti za smee
sve jestivom hranom. A dok sam ja bacao hranu, u prihvatilitu je sjedilo pedeset
skitnica kojima su eluci kruljili nakon veere to se sastojala od kruha, sira i moda
dva hladna kuhana krumpira u ast nedjelje. Po rijeima siromaha, hrana se bacala
namjerno, jer ju je bolje baciti nego dati skitnicama.
U tri sata vratio sam se u prihvatilite. Skitnice su sjedili tamo od osam ujutro,
tako stijenjeni da nisu mogli ni mrdnuti, i sad su ve svi bili napola izbezumljeni od
dosade, ak je i puenju doao kraj, jer su duhan skitnice opuci koje nae na cesti, i
ako nekoliko sati provede daleko od plonika, sa zalihama je gotovo. Veina se tako
dosaivala da nisu ak ni razgovarali, samo su sjedili zbijeni na klupama, buljili u
azno, a neobrijana lica rastezala su im se od zijevanja. U prostoriji je upravo za-
udaralo na ennui.{29}
Paddy, kojeg su lea boljela od tvrde klupe, zapao je u plaljivo raspoloenje, i da
mi proe vrijeme, upustio sam se u razgovor s jednim boljim skitnicom, mladim sto-
larom koji je nosio ovratnik i kravatu, a na cesti se obreo, kako mi je rekao, zbog
toga to nema alata. Drao se malo postrance od ostalih i ponaao se kao slobodan
ovjek, a ne kao stanar ubonice. Osim toga, volio je itati i u depu je imao primje-
rak Quentina Durwarda. Kazao mi je da nikad ne dolazi u prihvatilite osim ako ga
na to ne primora glad, jer mu je mnogo drae spavati u grmlju ili kraj nasipa. Na
noj obali danju je prosio, a nou spavao u kabinama za kupanje, katkad tjednima
uzastopce.

139
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

Razgovarali smo o ivotu na cesti. Zamjerao je sistemu koji prisiljava skitnicu da

etrnaest sati dnevno provede u prihvatilitu, a preostalih deset u pjeaenju i bijegu
ed policijom. Ispriao mi je vlastiti sluaj - est mjeseci na grbai drutva zato to
ne moe utedjeti piljivih nekoliko funti da kupi alat. To je idiotski, izjavio je.
Onda sam mu ja ispriao kako se u kuhinji ubonice rasipa hrana, i to ja o tome
mislim. Na to je on smjesta promijenio ton. Shvatio sam da sam u njemu probudio
malograansku duu koja se krije u svakom engleskom radniku. Premda je, kao i svi
ostali, bio gladan poput vuka, smjesta je uvidio zato je bolje hranu bacati nego je
davati skitnicama. Vrlo me strogo prekorio.
- Moraju to raditi - rekao je. - Kad bi prihvatilita bila previe udobna, sav olo iz
zemlje nagrnuo bi u njih. Olo ne navaljuje samo zato to je hrana loa. A ove skitni-
ce, oni su prelijeni da rade, u tome je stvar. Ne treba njih pomagati. Sve sam olo.
Naveo sam mnoge injenice da mu dokaem kako je u krivu, ali nije me htio slu-
ati. Neprestano je ponavljao:
- Ne treba imati saaljenja prema ovim skitnicama. To ti je sve olo. Njih ne mo-
e mjeriti istim mjerilom kao tebe i mene. To ti je fukara, naprosto fukara.
Zanimljiva je bila ta fina razlika koju je nalazio izmeu sebe i ovih skitnica.
Proveo je na cesti est mjeseci, ali pred bojim oima, kao da je htio rei, on nije
skitnica. Mislim da postoji velik broj skitnica koji zahvaljuju Bogu to nisu skitnice.
lik su turistima koji tako otro govore o turistikim putovanjima. Nekako su pro-
tekla tri sata. U est je stigla veera, za koju se ispostavilo da se ne moe jesti; kruh,
koji je ve ujutro bio prilino tvrd (nasjekli su ga na krike jo u subotu uveer), sad
se sasuio poput brodskog dvopeka. Sreom, bio je namazan mau, pa smo skinuli
mast i pojeli je onako samu, to je ipak bolje nego nita. U est i petnaest poslali su
nas na spavanje. Pristizali su novi skitnice, i kako se ne bi pomijeali skitnice iz
razliitih dana (zbog bojazni od zaraznih bolesti) pridolice su smjestili u elije, a
nas u spavaonice. Naa spavaonica bila je velika prostorija nalik tali, s trideset na-
guranih kreveta i kadom koja je sluila kao zajednika nona posuda. Uasno je za-
udaralo, a stariji ljudi kaljali su i ustajali itave noi. Ali budui da nas je bilo tako
mnogo, prostorija se zagrijala, pa smo se ipak naspavali.
Razili smo se u deset ujutro nakon ponovnog lijenikog pregleda, svaki s koma-
dom kruha i sira za ruak. William i Fred osilili su se zbog ilinga u depu, pa su na-
taknuli kruh na ogradu ubonice - u znak protesta, rekli su. To je ve bila druga
ubonica u Rentu u kojoj su postali nepoeljni, i to su drali odlinom alom. Njih
dvojica su za skitnice bili zaista vedre due. Imbecil (u svakoj grupi skitnica postoji
dan imbecil) izjavio je kako je previe umoran da bi hodao i grevito se uhvatio za
ogradu, tako da ga je major morao silom odvojiti i potjerati ga udarcem noge u tur.
Paddy i ja uputili smo se na sjever, prema Londonu. Veina ostalih krenula je u Ide

140
 George Orwell

Hill, za koju su govorili da je najgora ubonica u Engleskoj.{30}

Opet je bio vedar, jesenji dan, a pustim cestama promicali su rijetki automobili.
Zrak je mirisao poput divlje rue nakon smrada ubonice u kojem su se mijeali
znoj, sapun i kanalizacijske cijevi. Nas dva kao da smo bili jedini skitnice na cesti. A
onda sam iza nas zauo uurbani korak i netko me zazvao. Bio je to Scotty, skitnica
iz Glasgowa, koji je sav usoptao trao za nama. Iz depa je izvadio zahralu limenu
kutiju. Prijateljski se smjekao, kao ovjek dok se oduuje za uslugu.
- Evo ti, stari - ree srdano. - Dugujem ti neto duhana. Juer si me poastio. Ma-
r mi je vratio kutiju s opucima jutros dok smo izlazili. Usluga za uslugu; izvoli.
I stavio mi je na dlan etiri vlana, smrvljena, odurna opuka.

141
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

XXXVI

Htio bih navesti ovdje neka openita zapaanja o skitnicama. Kad ovjek o tome
razmisli, skitnice su neobina pojava i vrijedi ih razmotriti. udno je da itavo jedno
eme, to broji na desetke tisua ljudi, baza gore-dolje po Engleskoj poput lutajuih
idova. Ali premda tu injenicu oito valja razmotriti, ovjek ne moe ni poeti s
razmiljanjem dok se nije oslobodio stanovitih predrasuda. Predrasude izviru iz stava
da je svaki skitnica, ipso facto, ujedno i nitkov. U djetinjstvu su nas nauili da su
skitnice nitkovi, pa stoga u naem umu postoji neka vrst idealnog ili tipinog skitnice
- odvratnog, razmjerno opasnog stvora koji bi radije umro nego radio ili se oprao, i
dino bi prosio, pio i pokradao kokoinjce. Ovaj bauk od skitnice nema puno veze
sa zbiljskim ivotom, ba kao ni opaki Kinez iz pria po asopisima, ali vrlo ga se
teko otarasiti. I sama rije skitnica smjesta ga priziva u misli. A vjerovanje da on
stoji zamagljuje prava pitanja to ih namee i skitnja.
Pozabavimo se temeljnim pitanjem skitnje: zato skitnice uope postoje? udno,
ali vrlo mali broj ljudi zna to je skitnicu natjeralo na cestu. A vjerovanje u bauka
skitnicu navodi ih da za to iznalaze najudnije razloge. Kau, na primjer, da skitnica
skie zato da bi se izvukao od rada, da bi lake prosio, da bi naao priliku za zloin,
ili - najneuvjerljiviji od svih razloga - zato to voli skitati. ak sam u jednoj knjizi o
kriminologiji proitao da je skitnica atavizam, povratak na nomadski stupanj razvoja
drutva. A zapravo, razlog za skitnju neprestano nam je pred nosom. Naravno da
skitnica nije nikakav nomadski atavizam - moglo bi se onda isto tako tvrditi da je i
trgovaki putnik atavizam. Skitnica skita ne zato to mu se to svia, ve iz istog
razloga zbog kojeg automobil vozi po lijevoj strani; zato to postoji zakon koji to
opisuje. Ako mu ne pomogne upa, ovjeku u oskudici preostaje jedino prihvati-
lite, a budui da u svakom prihvatilitu smije ostati samo jednu no, automatski
mora biti neprestano u pokretu. Skie zato to, prema zakonu, moe birati izmeu
skitnje i smrti od gladi. Ali ljudi su odgojeni da vjeruju u bauka skitnicu, pa im vie
odgovara da misle kako za skitnju zacijelo postoji neki zloinaki motiv.
Zapravo, od bauka skitnice preostat e vrlo malo kad ga pomnije razmotrimo.
Uzmimo openito prihvaeni stav da su skitnice opasni. Na stranu iskustvo, moemo
a priori ustvrditi da ma vrlo malo opasnih skitnica, jer da su opasni, prema njima bi

142
 George Orwell

se drugaije ponaali. Prihvatilite ubonice esto zna u jednoj noi primiti i do stoti-
nu skitnica, a nadgleda ih osoblje od najvie tri vratara. Tri goloruka ovjeka ne bi
mogla savladati sto razbojnika. Zaista, im ovjek vidi kako skitnice doputaju da ih
maltretira osoblje ubonice, jasno mu je da su to najkrotkija i najpokornija stvorenja
to ih se moe zamisliti. Ili, uzmimo tvrdnju da su svi skitnice pijanci - tvrdnju koja
ve na prvi pogled smijena. Nedvojbeno bi mnogi skitnice pili da imaju prilike,
ali po prirodi stvari takva im se prilika ne prua. U ovom asu pola litre blijede, vo-
denaste tekuine to je nazivaju pivom stoji u Engleskoj sedam penija. Da bi se od
toga ovjek napio, mora potroiti najmanje pola krune, a onaj koji raspolae s pola
krune obino nije skitnica. Stav da su skitnice drski drutveni paraziti (okorjeli
osjaci) nije posve neosnovan, ali vai samo za mali postotak. Hotimino, cinino
razitsko ponaanje, kakvo Jack London opisuje u knjigama o amerikim skitnica-
ma, nije Englezima u krvi. Englezi su rasa optereena savjeu, s vrlo razvijenim
osjeajem da je bijeda grena. Ne moe se ni zamisliti da bi prosjeni Englez
namjerno postao parazitom, a nacionalni karakter ne mijenja se tek tako, samo zato
to je ovjek ostao bez posla. Zaista, im se podsjetimo da je skitnica samo neza-
sleni Englez, zakonom prisiljen na lutanje, smjesta nestaje bauka skitnice. Ne ka-
em, dakako, da se svi skitnice odlikuju karakterom bez mane; naprosto hou rei
kako su oni obini ljudi, a ako su gori od drugih, to je posljedica njihova naina ivo-
ta, a ne uzrok.
Iz ovoga slijedi da stav tako im i treba! to ga ljudi rado zauzimaju prema
skitnicama, nije nita prikladniji nego to bi bio da su posrijedi kljasti ili bogalji. Kad
to uvidimo, moemo zamisliti sebe na mjestu skitnice i shvatiti kako on ivi. To je
krajnje jalov i izrazito neudoban ivot. Opisao sam prihvatilite u ubonici - rutinski
dio dana - ali tri su zla o kojima valja neto vie rei. Prvo je glad, sudbina to je di-
le valjda svi skitnice. U prihvatilitu im daju obrok, koji po svoj prilici nije ni pre-
dvien da zasiti, a sve preko toga mora se dobaviti prosjaenjem - dakle, krei za-
kon. Tako gotovo svaki skitnica trune iznutra zbog nedovoljne ishrane; kao dokaz,
dovoljno je samo pogledati ljude koji ekaju pred prihvatilitem ubonice. Drugo ve-
liko zlo ivota skitnice - na prvi pogled moda sporedno, ali zapravo znaajno - jes
a je posve odsjeen od dodira sa enama. O ovome moramo neto poblie rei.
Skitnice su odsjeeni od ena u prvom redu zato to na njihovom drutvenom ni-
vou ena gotovo i nema. Moglo bi se pomisliti da e meu siromanima spolovi biti
ravnomjerno zastupljeni, kao i inae. Ali nije tako: zapravo, moe se rei da se ispod
stanovitog nivoa drutvo sastoji iskljuivo od mukaraca. Brojke koje navodim, to
ih je objavila uprava grada Londona prema stanju dobivenom tokom noi, 13. velja-
e 1931, pokazat e brojani odnos mukaraca i ena koji ive u neimatini:

Na cesti no provelo 60 mukaraca, 18 ena.

143
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

U sklonitima i domovima, 1057 mukaraca, 137 ena.

U kripti crkve Sv. Martina u polju, 88 mukaraca, 12 ena.
U gradskim prihvatilitima, 674 mukaraca, 15 ena.

Iz ovih se brojki vidi da tamo gdje se prima milostinja ima otprilike deset puta
vie mukaraca nego ena. Razlog tome je to nezaposlenost oito vie pogaa
mukarce nego ene; osim toga, svaka iole privlana ena moe, kao krajnji izlaz,
nai nekog mukarca da je izdrava. Posljedica za skitnicu jest da je osuen na trajni
celibat. Jer, dakako, ne treba ni napominjati da, dok skitnica ne moe nai enu na
vlastitom nivou, one iznad - ak i posve malo iznad - nedohvatne su poput mjeseca.
emo sad ulaziti u razloge, ali injenica je da se ene nee nikad, ili gotovo nikad,
udostojati da uzmu mukarca koji je mnogo siromaniji od njih. Stoga skitnica ulazi
u celibat onog asa kad stupi na cestu. Nema nikakve nade da nae suprugu, lju-
vnicu ili bilo kakvu enu osim - vrlo rijetko, kad moe sebi priutiti nekoliko i-
linga - prostitutke.
Oito je to iz ovoga neizbjeno slijedi: homoseksualizam, na primjer, i povreme-
ni sluajevi silovanja. Ali jo dublje od toga, tu je ponienje to nagriza ovjeka koji
svjestan toga da ga dre nesposobnim za brak. Seksualni nagon, da ne idemo dalje
od toga, osnovni je nagon, i ako je ovjeku uskraeno zadovoljavanje tog nagona, to
ga moe isto tako naruiti kao i prava, tjelesna glad. Zlo bijede nije toliko u tome to
ovjek pati, ve to trune tjelesno i duevno. A nema nikakve sumnje da seksualna
izgladnjelost pridonosi procesu truljenja. Odsjeen od itave enske vrste, skitnica se
osjea kao da se srozao na rang invalida ili luaka. Nikakvo ponienje ne bi moglo
vie potkopati ovjekovo samopotovanje.
Tree veliko zlo u ivotu skitnice jest prisilna dokolica. Nai zakoni o skitnji tako
su udeeni da skitnica, ako ne hoda cestom, ami u eliji; ili pak lei na tlu i eka da
se otvori prihvatilite. Oito je da je to turoban, ubitaan ivot, osobito za neobrazo-
vana ovjeka.
Osim ovih moglo bi se nabrojiti jo niz manjih zala - da spomenemo samo jedno,
neudobnost, koja je neodvojiva od ivota na cesti; moramo imati na umu da prosje-
ni skitnica ne posjeduje nikakvu odjeu osim one koju nosi na sebi, hoda u izmama
koje mu nisu po mjeri, i ne sjedi na stolici katkad mjesecima uzastopce. Ali najvani-
je to su patnje skitnice potpuno beskorisne. On ivi nevjerojatno neugodnim ivo-
tom, a tako ivi bez ikakve svrhe. Nitko ne bi mogao ni izmisliti neto uzaludnije
nego to je pjeaenje od zatvora do zatvora, osamnaest sati u eliji ili na cesti. U
Engleskoj postoji sigurno nekoliko desetaka tisua skitnica. Svakog dana oni troe
zbrojne kiloponde energije - dovoljno da se izore tisuu jutara zemlje, izgrade ki-
lometri cesta, podignu desetci kua - na puko, beskorisno pjeaenje. Svakoga dana
svi zajedno protrate valjda deset godina buljei u zidove elija. Oni ovu zemlju stoje
144
 George Orwell

b rem jednu funtu tjedno po ovjeku, a nita ne daju za uzvrat. Vrte se i vrte u krug,
u beskrajnoj, dosadnoj igri dodavanja koja nije ni od kakve koristi, niti je predvieno
da bude od kakve koristi bilo kome. Zakon odrava ovaj proces, i ve smo tako na
njega navikli da se vie uope ne udimo. Ali to je zbilja glupo.
Ako se sloimo s time da je ivot skitnice beskoristan, postavlja se pitanje moe li
se ita poduzeti da se stanje pobolja. Oito bi se, na primjer, prihvatilita u uboni-
cama mogla urediti tako da se u njima moe boraviti, a to se ve ponegdje i radi.
Posljednjih godina prihvatilita u nekim ubonicama preureena su - ako su glasine
istinite, tako da ih se ne moe prepoznati - a govori se da e to isto napraviti i u dru-
gim ubonicama. Ali to ne zadire u sr problema. Problem je kako skitnicu iz polui-
vog lutalice kojem je neprestano dosadno pretvoriti u ljudsko bie koje potuje samo
sebe. To se ne da postii pukim poboljanjem komfora. ak i kad bi prihvatilita
stala raskono udobna (to se nikad nee desiti),{31} ivot skitnice svejedno bi bio
uzaludan. Opet bi bio prosjak, odsjeen od braka i domaeg ivota, potpuni gubita
a drutvo. Potrebno ga je osloboditi bijede, a to se moe postii jedino tako da mu
se da posao - ne posao samo da bi radio, ve posao od kojeg moe uivati i neku ko-
rist. Sad u velikoj veini prihvatilita po ubonicama skitnice uope ne rade. Jedno
vrijeme morali su tucati kamen da dobiju jesti, ali s tim se prestalo, jer su obradili
dovoljno kamena za godine i godine unaprijed, i stvorili nezaposlenost meu kame-
norescima. Sad im ne daju nita da rade, jer za njih naoko nema nikakvog posla. A
zapravo se upravo namee nain kako da postanu korisni: svaka ubonica mogla bi
imati vlastito malo gospodarstvo, ili barem kuhinjski vrt, a svaki sposobni skitnica
koji bi se pojavio mogao bi odraditi jedan itav dan. Urod s gospodarstva ili iz vrta
mogao bi se upotrijebiti za hranu za skitnice, a ta bi hrana i u najgorem sluaju bila
lja od nezdrave dijete kruha, margarina i aja. Naravno, prihvatilite ne bi nikad
moglo u potpunosti samo sebe izdravati, ali ipak bi se tome pribliili, i sigurno bi se
to u budunosti osjetilo na dadbinama. Moramo, naime, imati na umu da su u sa-
danjem sistemu skitnice isti gubitak za zemlju, jer ne samo to ne rade, ve ive na
dijeti koja neizbjeno naruava zdravlje, tako da se gubi ne samo novac, ve i ivoti.
Vrijedilo bi iskuati sistem koji bi ih pristojno hranio i omoguio im da proizvedu
rem dio hrane za vlastite potrebe.
Moglo bi se prigovoriti da se gospodarstvo, pa ak ni vrt, ne moe obraivati
iskljuivo usputnim jednodnevnim radom. Ali nema pravog razloga zato skitnice u
ihvatilitu ne smiju ostati due od jednog dana; mogli bi tamo ostati mjesec dana,
ak i godinu ako za njih ima posla. Neprestano kretanje skitnica umjetno se po-
drava. Sad skitnica pada na teret opinskog budeta, i stoga je svakoj ubonici cilj
da ga to prije potjera u sljedeu; otuda i zakon da smije ostati samo jednu no. Ako
se vrati prije nego to proe mjesec dana, kanjavaju ga pritvorom od tjedan dana, a
dui da je to isto to i zatvor, naravno da je skitnica neprestano u pokretu. Ali ako

145
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

on za ubonicu predstavlja radnu snagu, a ubonica za njega pristojnu hranu, onda je

to neto sasvim drugo. Ubonice bi se razvile u djelomino samodostatne ustanove, a
skitnice, koji bi se naselili ovdje ili ondje, ve prema potrebi, prestali bi biti skitnica-
ma. Radili bi neto razmjerno korisno, pristojno jeli i ivjeli na jednom mjestu. Uspi-
li plan, moda bi ih postupno ak i prestali drati oloem, tako da bi se mogli oe-
niti i uklopiti se u drutvo.
Ovo je samo gruba skica, i mogli bi se navesti brojni prigovori. Ipak, to je prijed-
log kako da se pobolja stanje skitnica, a da se pritom ne optereti budet. A rjeenje u
svakom sluaju mora biti slino ovome. Jer ako se postavlja pitanje to da se radi s
ljudima koji su neishranjeni i bez posla, automatski se namee odgovor - neka sami
uzgajaju vlastitu hranu.

146
 George Orwell

XXXVII

Nekoliko rijei o mogunostima za noenje koje stoje na raspolaganju beskuniku

u Londonu. U sadanjem trenutku u Londonu se ne moe dobiti krevet u bilo kakvoj
ustanovi koja nije dobrotvornog karaktera za manje od sedam penija na no. Ako ne
moete sebi priutiti da platite sedam penija, morate se pomiriti s nekom od slijede-
ih zamjena:
1. Embankment. Evo kako mi je Paddy opisao spavanje na Embankmentu:
- Kad spava na Embankmentu, najvanije je rano otii na spavanje. Mora biti na
svojoj klupi ve u osam sati, jer klupa nema puno i koji put su sve zauzete. I mora
se potruditi da smjesta zaspi. Poslije ponoi postane previe hladno za spavanje, a
licija te tjera ve u etiri ujutro. Nije ba lako spavati dok ti oni glupi tramvaji
stalno jure iznad glave, a reklame na drugoj obali pale ti se i gase pred oima. Hlad-
noa je uasna. Oni koji tamo spavaju obino se umotaju u novine, ali to ne pomae
no. Ako odspava tri sata, dobro si proao.
Spavao sam na Embankmentu i ustanovio da odgovara Paddyjevom opisu. Meu-
tim, i to je bolje nego uope ne spavati, to je alternativa ako ovjek provede no na
ulici, a ne na Embankmentu. Prema londonskom zakonu, moete nou sjediti, ali vas
licija mora potjerati ako vidi da ste zaspali; Embankment i jo dva tri zabaena
kutka (jedan iza kazalita Lyceum) posebne su iznimke. Ovaj zakon oito je plod na-
silne samovolje. Svrha mu je, tako kau, da sprijei smrt od izlaganja hladnoi; kao
da beskunik, ako ve mora umrijeti od hladnoe, nee ionako umrijeti, bilo u snu,
lo budan. U Parizu ne postoji takav zakon. Tamo ljudi spavaju ispod mostova na
Seini, u kunim veama, na klupama po trgovima, kraj otvora za ventilaciju metroa,
ak i u stanicama metroa. To nikome ne smeta. Nitko nee provesti no na ulici
ako to moe izbjei, a kad ve ostaje vani, neka mu se barem dopusti da spava, ako
moe.
2. Mamurluk za dvije pare. To je na malko viem stupnju od Embankmenta. U
Mamurluku stanari sjede svi zajedno na klupi; ispred njih protee se ue na koje se
naslanjaju kao na kakvu ogradu. Jedan ovjek, kojeg u ali nazivaju batler, u pet
ujutro sijee ue. Osobno nikad nisam ondje bio, ali Bozo je tamo esto zalazio. Pi-
tao sam ga moe li ovjek uope spavati u takvom poloaju, a on mi je rekao da je to
147
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

mnogo udobnije nego to zvui - u svakom sluaju, bolje od golog poda. U Parizu
stoje slina prihvatilita, ali naplauju samo dvadesetpet centimea (pola penija), a
ne dva penija.
3. Lijes, etiri penija na no. U Lijesu se spava u drvenom sanduku, s cera-
dom umjesto pokrivaa. Hladno je, a najvei problem su stjenice kojima, budui da
si zatvoren u sanduku, ne moe pobjei.
Poslije ovog dolaze puka prenoita, s cijenama koje se kreu od sedam penija
do ilinga i jednog penija na no. Najbolje su kue Rowton gdje se naplauje iling,
a za to dobivate vlastiti odjeljak i upotrebu izvrsne kupaonice. Moete platiti pola
krune za specijal, to je gotovo isto kao i smjetaj u hotelu. Kue Rowton odlina
su ustanova i jedini je prigovor da tamo vlada stroga disciplina, a pravila zabranjuju
kuhanje, kartanje, itd. Moda je najbolje reklama za kue Rowton injenica da su
uvijek krcate. Kue Bruce, za iling i jedan peni, takoer se mogu preporuiti.
Iza toga najbolja su, to se istoe tie, sklonita Vojske spasa, za sedam ili osam
nija. Meu njima postoje stanovite razlike (bio sam u jednom ili dva sklonita koja
su vrlo nalikovala pukom prenoitu), ali uglavnom su vrlo ista i imaju dobre ku-
onice; dodue, mora se nadoplatiti za kupanje. Za iling moete dobiti vlastiti
odjeljak. U spavaonicama za osam penija kreveti su udobni, ali ima ih tako mnogo (u
avilu najmanje etrdeset u jednoj sobi) i tako su nablizu postavljeni da se nikako
ne moe mirno spavati. Brojne zabrane smrde na zatvor i milostinju. Sklonita
Vojske spasa pogodna su za ljude kojima je od svega najvanija istoa.
Nakon ovoga dolaze obina prenoita. Bez obzira platite li sedam penija ili i-
ling, sva su zaguljiva i buna, a kreveti su svi bez razlike prljavi i neudobni.
Iskupljuje ih ugoaj laissez-faire i tople, domae kuhinje gdje ovjek moe posjediti
u svako doba dana ili noi. Prenoita su grozne rupe, ali u njima je mogua neka
vrst drutvenog ivota. Kau da su prenoita za ene uglavnom gora nego ona za
mukarce, a ima vrlo malo takvih koja e prihvatiti brani par. Zapravo, nije nita ne-
obino da beskunik spava u jednom prenoitu, a njegova ena u drugom.
U ovom trenutku u Londonu najmanje petnaest tisua ljudi ivi u prenoitima.
Za slobodnog ovjeka koji zarauje dvije funte tjedno ili manje, prenoite je vrlo
godno. Teko da bi mogao dobiti namjetenu sobu tako jeftino, a prenoite mu,
osim toga, daje besplatno grijanje, neku vrst kupaonice i mnogo drutva. to se
ljavtine tie, ona nije tako strana. Najvea mana prenoita jest to tamo ovjek
aa za spavanje, a miran san mu je onemoguen. Za svoj novac ovjek dobiva
samo krevet dugaak metar osamdeset, a irok sedamdeset, s tvrdim izboenim ma-
dracem i jastukom tvrdim poput cjepanice, prekriven jednim pamunim pokrivaem
i dvije sive, smrdljive plahte. U zimi daju i deblje pokrivae, ali nikad dovoljno. A
taj je krevet u prostoriji gdje ih je uvijek barem pet, a katkad pedeset ili ezdeset, na

148
 George Orwell

p la metra razmaka. Naravno, nitko se ne moe naspavati u takvim uvjetima. Ljudi

su tako nagurani samo jo u kasarnama i u bolnicama. Na javnim odjelima bolnice
nitko ni ne pomilja na miran san. U kasarnama vojnici su zbijeni, ali imaju dobre
krevete i zdravi su; u prenoitu gotovo svi stanari pate od kroninog kalja, a mno-
go njih ima bolesni mjehur pa moraju ustajati u svako doba noi. Zbog toga vlada
neprestana buka, i nitko ne moe spavati. Koliko sam ja uspio primijetiti, nitko u
enoitu ne spava vie od pet sati na no - ista prevara ako je ovjek za to platio
sedam ili vie penija.
Ovdje bi se neto moglo postii novim zakonima. Sad postoje svi mogui zakoni
o prenoitima, ali oni ne zatiuju interese stanara. Gradska uprava samo nastoji da
zabrani pie, kocku, tunjave, itd, itd. Nema zakona koji bi naredio da kreveti u pre-
noitu moraju biti udobni. A to bi se moglo vrlo lako postii - mnogo lake nego, na
imjer, zabraniti kocku. Upravnike prenoita moralo bi se prisiliti da opskrbe spa-
vaonice prikladnom posteljinom i boljim madracima, a iznad svega da razdijele spa-
vaonice u odjeljke. Nije vano to je odjeljak malen, najvanije je da ovjek bude
sam dok spava. Ovih nekoliko promjena, ako bi se strogo primjenjivale, dovele bi do
znatnog poboljanja. Sasvim je mogue da prenoite postane razmjerno udobno, a
da se cijene ne povise. U opinskom prenoitu u Croydonu, gdje se plaa samo de-
vet penija, postoje odjeljci, dobri kreveti, stolice (rijetka rasko u prenoitu) i kuhi-
nje na katu, a ne u podrumu. Nema nikakvog razloga zato svako prenoite za devet
nija ne bi bilo doraslo ovom.
Naravno, vlasnici prenoita usprotivili bi se en bloc svakom poboljanju, jer im
sao, ovakav kakav jest, donosi golemu zaradu. Prosjeno prenoite donese pet do
deset funti na no, bez dugovanja (jer je plaanje na vjeresiju strogo zabranjeno), a
trokovi su vrlo mali, ako izuzmemo najamninu. Svako poboljanje znailo bi manje
ljudi i stoga manji profit. Ipak, odlino opinsko prenoite u Croydonu pokazuje
kako dobra moe biti usluga za devet penija. Nekoliko mudrih zakona pomoglo bi da
svuda bude jednako dobro. Ako se vlasti uope misle pozabaviti pitanjem prenoita,
morali bi poeti time da ih uine udobnijima, a ne glupim zabranama koje u hotelu
nikad nitko ne bi trpio.

149
 Nitko i nita u Parizu i Londonu

XXXVIII

Kad smo otili iz ubonice u Donjem Binfieldu, Paddy i ja zaradili smo pola kru-
ne upajui korov i ureujui vrt jednom ovjeku, zatim smo prenoili u Cromleyju i
otpjeaili natrag u London. Dan ili dva kasnije rastao sam se od Paddyja. B. mi je
novno posudio dvije funte, a budui da sam morao izdrati jo samo osam dana,
o je to kraj mojim nevoljama. Moj pitomi imbecil pokazao se gorim nego to sam
oekivao, ali ne tako lo da bih poelio da se vratim u ubonicu ili u Auberge de Je-
han Cottard.
Paddy se uputio u Portsmouth gdje je imao prijatelja koji bi mu moda mogao
onai posao, i odonda ga vie nisam vidio. Nedavno su mi rekli da ga je pregazio
auto, ali moda ga je moj izvjestitelj pomijeao s nekim drugim. Novosti o Bozou
uo sam prije tri dana. On je u zatvoru Wandsworth - etrnaest dana radi prosjaenja.
vjerujem da se zbog toga odvie grize.
Moja pria ovdje zavrava. To je razmjerno obina pria i mogu se samo nadati da
zanimljiva isto onako kao to je zanimljiv putni dnevnik. Mogu barem rei: ovo je
svijet koji vas oekuje ako ikad zapadnete u neimatinu. Jednoga dana volio bih taj
svijet podrobnije istraiti. Volio bih ljude kao to su Mario, Paddy i prosjak Bili do-
o upoznati, a ne tek u povrnim susretima; volio bih razumjeti to se zaista dogaa
u dui plongeura, skitnica i spavaa na Embankmentu. Sad mi se ini da sam vidio
tek rub bijede.
Ipak, mogu istai dvije tri stvari kojima me sasma sigurno poduila oskudica. Ni-
kad vie neu misliti da su svi skitnice pijanci i propalice, neu oekivati da mi
osjak bude zahvalan kad mu udijelim novi, neu se uditi to nezaposlenima ne-
dostaje snage, neu davati novanu pomo Vojsci spasa, nikad neu zaloiti odjeu,
neu odbiti letak, niti u uivati u jelu u otmjenom restoranu. To je poetak.

150
151
 Izdava
ITRO AUGUST CESAREC
OOUR Izdavaka djelatnost
Zagreb, Prilaz JA 57

Za izdavaa
DRAGAN MILKOVI

Korektor
MAJA NOVOSELI

Likovna oprema
NENAD DOGAN

Tehniki urednik
FRANJO PROFETA

Tisak
LIBURNIJA Rijeka, 1984.

152
 Biljeke
{1}
putain, salope, vache - glupao, pokvarenjao, kravo
{2}
Jagode i maline
{3}
Kako da se udam za jednog vojnika, ja koja volim itavu regimentu?
{4}
nuno
{5}
Mladi skelet
{6}
Eto! Evo!
{7}
vratit e se
{8}
dogovorena stvar
{9}
napadajte
{10}
od zlata
{11}
naalost
{12}
vrst formulara
{13}
ratna varka
{14}
stalna cijena
{15}
oito
{16}
ah naravno
{17}
mii se, idiote
{18}
Dobro si se nalio?
{19}
Morate bio izdrljivi
{20}
Kako to izgleda
{21}
kanta, posuda
{22}
izgubio je hlae pleui charleston
{23}
trudna
{24}
Krenulo nam je
{25}
divan
{26}
neradniki
{27}
Kruh vide tek u pekarskom izlogu
{28}
udna je, ali dobro poznata injenica da su stjenice mnogo ee u junom nego u sjevernom Londonu.
Iz nekog razloga jo nisu u velikom broju prele rijeku. (op. a.)
{29}
dosada

153
 {30}
Odonda sam bio tamo, i nije tako strano. (op. a.)
{31}
Valja rei da su se u posljednje vrijeme prihvatilita poboljala, barem to se spavanja tie. Ali veina je
ostala ista kao i prije, a nita se bitno nije promjenilo u hrani (op. a.)

154
Sadraj
Nitko i nita u Parizu i Londonu 3
I 5
II 8
III 12
IV 16
V 20
VI 24
VII 28
VIII 33
IX 37
X 40
XI 44
XII 48
XIII 50
XIV 54
XV 59
XVI 63
XVII 66
XVIII 69
XIX 71
XX 75
XXI 80
XXII 83
XXIII 87
XXIV 90
XXV 95
XXVI 99
XXVII 102
XXVIII 107
XXIX 110
XXX 115

155
 XXXI 120
XXXII 124
XXXIII 127
XXXIV 132
XXXV 137
XXXVI 142
XXXVII 147
XXXVIII 150
Biljeke 153

156