Ibn KaDim ei-DevziDe

(ff)j)ll@Lfll V
Cf] UL!D DJ@

Sarajevo, 2004
 Puno ime ovog imama, fekiha, mufessira i gramatiara je Ebu
'Abdillah, e msuddin Muhammed b. Ebi Bekr b. Ejjub b. Sa'd b.
Hariz b. Mekki Zejnuddin ez-Zur'i, iz Damaska, hanbelija. Pozna
tiji je kao Ibn Kajjim el-Devzijje.
Nadimak Ibn Kajjim El-Devzi;je dobio je po koli koju je
osnovao Muhjiddin Ebu-1-Mehasin Jusuf b. 'Abdirrahman b. 'Ali
b. 'Ubejdillah b. El-Devzi, u kojoj je njegov otac radio kao up
ravnik. 1
Njegovo roenje
Roen je 69 1. h. godine.
Njegov nauni pravac, moralne vrline i akida
Ibn Kajjim je imao hrabro srce i iroko znanje. Dobro je po
znavao nauku o moralu (ahlak) i fikh prvih generacija muslimana2
Svoje fikhske (pravne) nazore je bazirao na hanbelijskom mezhe
bu. Bio je veliki protivnik novotarija u ibadetima. Davao je fetve.
Toliko je bio vezan za Ibn Tejmijju da se nije protivio njegovim
miljenjima ni po emu. Njegov otac je, kao to smo malo prije
napomenuli, bio upravnik kole "El-Devzijje", to je bio jedan od
faktora njegovog bistrog uma, iskristalisane inteligencije i irokih
nazora.
Ovi moralni ideali su od njega nainili velikog asketu (zabi
da) u pitanju ovosvjetskih blagodati. Bio je poboan i privren
islamu. Pokazivao je veliko zanimanje za eriat. U tefsiru nije

1 Ibn Kajjim EI-D7.evzijc bi u prijevodu wailo: Sin upravnika (kole) El-

07.evzijjc.
2 Prvih generacija muslinnna.
 IBN KAIIIM ELDEVZIIIE

imao premca. U usui-i dinu3 je dostigao vrhunac. to se tie hadi

sa, njegovih znaenja, odredaba i pravila koja se iz njega crpe, Ibn
Kajjim je u to polje uao do detalja. Dostigao je visok stepen u
fikhu\ metodologiji fikha (usul) i arapskoj gramatici. Prouavao je
arapski jezik, knjievnost i druge discipline. Poznavao je nauku o
moralu, izreke sufija, njihove mudrosti i suptilnosti. U svim tada
njim disciplinama je dostigao zavidan stepen.
Bio je posveen ibadetu, namazu i uenju Kur'ana. Nije bio
zavidan niti je koga mrzio. Neprestano se druio s knjigama i tru
dio se da ih sakupi to vie. O tome najbolje govori podatak da su
njegovi nas ljednici dugo vremena prodavali njegove knjige, osim
jednog dijela koji su ostavili za sebe.
Ve smo rekli da je njegova metoda bila metoda selefi
saliha5 . . . Takvo mu je bilo i vjerovanje (akida ) . Na poetku svoje
poeme "Nunijja" je rekao: "Mi ne poriemo osobine naeg Uzvie
nog Gospodara. Radi toga nas mu'tezilije6 i dehmije7 nazivaju

.\ onovama vjere- akidi.-Prim. prcv.

; eriatsko pravo. -Prim. prev.

' Dobrih prethodni ka iz prvih generacija islama.
r , Osniva ove frakcije je Vasi l b. 'Ata'. On je u prisustvu Hasan EI-Basrijc, Al

lah mu se smilovao, kazao kako poinilac velikog grijeha nije potpuni vjernik
niti potpuni nevjerni k. Zbog toga ga je Hasan udaljio sa svog predavanja rijei
ma i'tezil. Po tom izrazu Vasil i njegovi sljedbenici su dobi li ime mu'tezilzje
(udaljeni).
Njihovo vjerovanje sc satuji od pet stvari: pravednost (el-'adl), obeanje i pri
jetnja (el-va'du ve-1-ve'idu), mjesto i1.medu dvil mjcta (el-menziletu bejne-e
menziletejni), podstic<nje na dobro i odvraanje od ?.la (el-emru bi-l-ma'rufi ve
n-nehju 'ani-l-munker) i jednobotvo (tevhid).
OVil frakcija se dijeli na vie grupa. Po pitanju Allahovih imena i atributa, oni
atribute potpuno negiraju, a priznaju i mena liavajui ih svakog smisla, kako ne
bi Allaha opisali kao linog stvorenjima.
7 Sljedbenici D7.ehma b. Safwana koji je umro u vrijeme tabi'ina. Smatraju da

Allah nije uzeo lbrahima za prijatelj< i da nije govorio sa Musaom.

Vjeruju u prolnnost i stvorenost Allahovih i menil. Za njih, ona su odvojena od
Al laha; on< prip<d<ju Njegovom govoru, il govor je odvojen od Njeg<. Ono to
je odvojeno od njega to je stvoreno. N< taj nain su zilnijekali svojstvil, postup
ke i im enil Milostivog (V.: 'Amir 'Abdullah Falih, Mu'dem elfaz el-'akida,

6
 E.ITANOVE ZAMKE

mudessidima8, muebbihima9 ili havijjama10 Ako je tedsim (za

govaranje da Allah ima tijelo) to to mi Njemu priznajemo svoj
stva, onda ja pripadam toj grupi". O Kur'anu je rekao: "To je ob
javljeni Allahov govor koji nije stvoren. Od Njega potie i Njemu
se vraa. Allah ga je iskreno izgovorio, Dibril ga je u cjelosti pre
nio i dostavio ga Muhammedu putem objave. Tako su ajeti
t; r-"; t; )\"; J"; .:"" izravan Allahov govor.
Ko kae da je to djelo ljudi, taj je nevjernik i Allah e ga uvesti u
Pakao. On je obiavao govoriti da je Allah iznad Svojeg neba,
da boravi na 'Aru, da bdije nad Svojim stvorenjima. U Njegovim
stvorenjima nema niega od Njegovog bia, niti u N jegovom biu
ima neto od s tvorenja. Oni koji negiraju Allahova svojstva vre
izjednaavanje sa onim to ne postoji, to je najgnusnija la; a da
vanje Allahu tijela je idolopoklonstvo onoga ko je pretjerao u opi
-
sivanju i procjenjivanju. Srce muvehhida jednoboca je vezano za
Onoga kome nema nita slino, i Koj i sve uje i sve vidi.
Bilans ovog slijeenja je bilo hapenje zajedno sa njegovim
ejhom Ibn Tejmijom u tvravi, nakon to je ponien i to je no
en na devi i udaran bievima. Nakon smrti Ibn Tejmije, Ibn Kaj
jim biva puten. Maltretiran je jo jednom radi svojih fetvi. Bio je
hapen i radi kritiziranja putovanja u posjetu Halilovoj damiji.
Davao je i druge fetve radi kojih je trpio muenje, ali to mu je sa
mo povealo strpljenje, hrabrost i izdrljivost.
Njegova djela:
1. EI-Idtihadu we-t-taklid,
Id tima 'u -1-du jui-1-is lam i j je, .'''
. ;;"... )l.
m .
, L\ ,.. L..;;.,.\ r
.
2.
: oo
0
' '''''''' m

3. Ahkamu ehli-z-zimme,

Obeikan, Rijad, 1997. g., str. 128) .

N Oni koji 7.agovaraju da Allah ima ti jelo.- Pri m. p rcv.
'' Oni koji porede Al laha sa neim drugim.- Prim. prev.
10
Ibn Kajjim havijjama smatra one koji smatraju da je Allah na ncbesin1a i:t.nad
Svojih stvorenja i da je obavijen (od glagola haewe) stvorenim stvarima (V.:
Mu'dem elfaz el-'akida, Obcikan, Rijad, 1997. g., str. 142)

7
 IBN KA.IIIM ELD.EVZIIIE

4.
I'lamu-l-muwekki'ine 'an Rabbi-
1-'ale:.!n,
s.
lgasetu-1-lehfan fi hukmi talaki-1-
gadban, . .)l,...a.AJI
''''''"-'''''''''''''''''''""" o ' '' O' "" ''" '''''''''" .
,,,.,,_,,_,, .,,,,,,-.............. . ,,".,,,,,.,,.,.,,,.,M,""''

lgasetu-1-lehfan min mesaj idi--

6. .J\.h"..:.JI La.. :.."" 0\...4ll1 ..:! i
. ..
e)_tan.!_
_ _ ____ ___,............ - ------------......... . .. - -- -------------.... .

----------------

...

7. Emsalu-1-Kur'an, . .Ji;JI jL:...i .v

8. Beda'i'u-1-fewa'd,
... .................... ---------- - ....... .............. ____...............------ .... .............____________........... . ... ... .

9. Butlanu-1-kimija min erbe'ine

. 'Yt---- . .
.. . . . . . . . . . .. .. ....._
. ... .. . .. .. . .. .. .. .... .. . ........ ...... .. .
.

l
Bejanu-d-delili 'ala istignai-1-
O. musabekati 'ani-t-tahlil,
ll. Et-tibjanu fi aksami-1-Kur'an,

ll. Et-tahbiru lima jehillu we jahru

mu min libasi-1-harir, ._r.)-1
1 3. Et-tuhfetu-1-mekkijje,
.. .. ............ ................................................. ....... ... ..................... ,,..______"__ ............ ......... ...... ...... . .
. ... ... . . ..
-' u...:.11 . 'r

14
Tuhfetu-1-wedud fi ahkami-1-
!?._J.ud ,
. : _ _ ___ .. . - -------------- _ .. ------ r---:.---
1 5. Tefsiru-1-Fatiha, .WI.\o

Tefsiru-1-Mu'awwizetejni "tubi'a ,U\..lJ.

"-
,.,. ....J," -
- L'
.
.u .)"-"'
.. l\ ..--
---- .\i
16'
min Beda'i'i-1-fewa'id"
1 7. Tefdi lu Mekke 'ala Medine, ...Ul .S:,.. \V
. ,
........................... . .... .......... .. . . . ..
. . . . . . . ............. .. ...

Tehzib Muhtesari Suneni Ebi

Dawud we idahu muki latihi we-
t.. r')I.SJ1J .; cL<.;lJ
1 8'
l-kelamu 'ala ma fihi mine-l
ehadisi-1-ma'lule. .-.J_,L.ll .)\..>.\ll .y
.................... .
' . . ..--------------------........ --------

1 9'
Dela'u-1-efham fi-s-salati we-s-
-.!!:!?i 'ala.. jEi.l::.!.:.i, . -!: 1)U1J :.:. 1

.
. H _______ ..

8
 E.ITANOVE ZAMKE

''" ........... .......... ............. ......................................................................... -

Dewabatu 'abidi-s-sulban we
20. enne ma hum 'alejhi dinu--

.. ... . . . . - -.i.!l, " . ... " ... . .

21
El-dewabu-1-kafi limen se'ele
'ani-d-dewa'i--afi,
22. Hadi-l-erwah ila Biladi-l-efrah,
23. H urmetu-s-sema', .s-. ..J1 :... _,.... . .,.,.
...... ............. .... - . . !,.,..."..._........................................-...
.
...

..............--........... .."______"....................___"________ .., ........ . .... ......... .... ... _________ ............. .......

25. o')LJ .!l .;

. .'l'. o
Hukmu tariki-s-salah, J ,, .
. I

. ......

. ..... .......
.......... . .. .

Er-risaletu-l-halebijjeh fi-t-
- t.i.-t.J:l:l!--ijj_h.! . . . . . . . .' --- -- -:..1 . . .
........ .. ......... .. ... .. ........ ..... .. .. ............ ... . . ... ...... .. ... .

27. Ref'u-t-tenzil,
. J- p 'l' v
------...-----------.... --------------------- ............. . - .. . ... . ............... ..... ............. _. - J

28. Ref'u-l-jedejni fi-s-salah, . 'fA

29. Er-ruh, .n

Rdt='f=:;;h'ibbin we nuzhe-
- .. t.::!.t.i.L__ ......... . . . ....... ............ ._,.j).)J . ,- .. .

Zadu-1-musafirine i la menazili-s-
31
. su'ada' we hedji Hatemi-l-enbija',
. ...... .. .:.' /.":::.. .-:':.. .... ..

hedji hajri-l-

33. Es-sunnetu we-1-bid'ah,

34. erhu esma'i-1-Kitabi-l-'Aziz,
35. erhu-l-esma'i-1-husna,
......... ... - -- --------- __ , _ : -::: = - " - - --

ifa'u-1-'alil, .A...;. .n
36. . J,W I

37. Es-sabru wes-s-sekenu,

9
 IBN KAIIIM ELDEVZIUE

38.
Es-siratu-1-mustekim fi ahkami
ehli-1-dehim,

39.
Es-sawa'iku-1-munzele 'ala-1-
dehmije we-1-mu'attile,
40. Et-ta'un, . .J y-lkJI . t

41. Tibbu-1-ku1ub,
. . . . . ......... . . ........ .... . ..... ..... ...... . . . . ............ . . . . ... .. ..... .. .. ....... ...... . . . .............. ........ . . . . ...

Et-turuku-1-hukmijje fi-s-
42.
i.jE:jj, m
-
-
-- -
-
m - - -- -
- - rJI =ml J _,bjl . tr
Tariku-1-hidretejn we babu-s-
43 '
jJ?:,
,,,.,,,, , ..:.'-"'\,) :.rJr-J.I ,,;;,_)..tr
o mm o mm m ,

44.
'Uddetu-s-sabirin we zehiretu--
akirin, .
. . . . ................. .......................................................... ....... ... ...... . ... ...... . . ..... .. ....... . . ... ... .. ... . . . .... ..........,.. ..............,........... ....... .. "'""""'""""'"" "''"'"'"" ""'''""""''''

'Akdu muhkemi-1-enbija' bejne- j-JI) l l j:> . t o

45. 1-kelimi-t-tajjibi we-1-'ameli-s
salihi-l-merfu'i ila Rabbi-s-sema'
................................................................. ............. ........................ .... . .... ........... ...., . ............ . . . . .......... .

. . . ==si, :\e\_,ti m m m m mm mm mm

El-ferku bejne-1-hulle we-1-

47. mehabbe we munazaretu-1-halili
likawmih,
48. El-furusijje el-muhammedijje,

. t"'
49. Fad1u-l-'ilm,
50. El-fewa'id,

51.
El-fewa'idu-1-meukatu i la 'ulu-
mi-l-Kur'an we 'ilmi-1-bejan,

El-kafijetu--afijetu fi-1-intisari
52. Iil-firkati-n-nadijeti we hije-1-
kasidetu-n-Nunijje fi-s-sunne,

10
 EJTANOVE ZAMKE

53. El-kafijetu--afijetu fi-n-nahv,

54. El-keba'ir, .)\$JI . ot
..---..--------- -------...... ...
. . .. . . '

55.
El-kelimu-t-tajjibu ve-1-'amelu-s-

salih,
............... .. .

56. Medaridu-s-salikin,
57. El-mesa'ilu-t-tarablusijje,
58. Me'ani-1-edewati we-1-huruf,
...
:.J . .:_,I).---- -
59 .Miftahu dari-s-se'ade,
----- --- ....
_;L.....JI ) t::u . o '\
. . ,,_,.,.............-........................................................
...... .....
...

El-menaru-l-munif fi-s-sahihi
60. -J . I.j....A.,J. I).:.il . i .
we- d -d a''f
1 , ......
.. .. ................................................._....... ....................... .
..... . ..... .. '"' ...... .... .. . ............. ........................
-
--------............... .

61. El-mehdi, . <.,> ..l..fll . i,

62. El-muzehheb, ..ill . i 'l'

OOOOOOOOOOOUOOOOO..OO""""''""'"'''M...OOOO '" "'" ' o OO o OOOOo00--0

Nakdu-l-menkul we-1-mahki-l-
63. mumejjezi bejne-1-merdudi we-1-
makbuli,
64. Nikahu-1-muharrem,
65. Nuru-l-mu'mini we hajatuhu,

66.
H idajetu-1-hajara fi edwibeti-l-
jehudi we-n-nesara,
.. . -""" . .
... ......... ... ........ ..

67.
El-wabilu-s-sajjibu mine-1-
. i = = jjJi. ..
- i . . ...
___,.. .. .. ...

i druga djela
Smrt Ibn Kajjima
Ovaj veliki alim je na Ahiret preselio u noi 13. redeba, u
vrijeme jacijskog ezana, 751 g. h. u ezdesetoj godini.
Denaza - namaz mu je klanjana sutradan poslije podne -
namaza u Emevijskoj damiji. Ogromna masa se bila okupila da
klanja i prati njegovu denazu. Prisustvovalo je mnogo znaajnih
ll
 IBN KAI.IIM EL-DEVZI.I.IE

linosti, sudija, alima i pobonjaka iz viih i niih drutvenih kru

gova. Ljudi su se gurali kako bi nosili njegov tabut. Sahranjen je u
Damasku, na greblju "Mala vrata" pored svoje majke (Allah im se
11
smilovao) .

11
Ova biografija je, sa nekim odstupanjima, preuzeta iz slijedeih knjiga:
v T T/\ t _r;:S J "'4J') "'11 \ t o\- t tVfr ,l.J-1 ..:;..LA.,Jo _y.;,
\.,.i_,.14 l_,.ll \T o-

.)G.. nr, Tr/t. , 1 i tir ,\.SJ' ;;..U'\ 1 v .-\ uh ill ..:;..1;-L. nv r- rv . /r

r "'r-, o../, J' o.AAJ '-c-i _;;.ll . v.. L. ) \1"'. u" <.f"' _,J'YJ ..:::.....o-\'1 w .:; ,:,
.WI lj) 0\......JI ).:_\.::.).V ,;e,; _,JI i) ..i:1 ._.-J 0J_;.-ll _,JJ(.>\-!)
Zej1 tabekat e1-hanabi1e, 2/447-45 1; E1-bidaje we-n-nihaje, Ibn Kesir,
14/202-205; E1-wafi bi-1-wefejat, 2/270-272; ezeratu-z-zeheb, 6/168-170;
Ed-dureru-1-kamine, 3/164, 40/22-23; Dela'u-1-'ajnejn fi muhakemeti-1-
Ahmedejn, Alusi, str. 30 i dalje; Et-takribu 1ifikhi-bni-Kajjim, 1/19-253;
1'1amu-1-muwekki'ine, Ibn Kajjim, Nunijje, Ibn Kajjim, Miftahu Dari-s
se'ade i Zadu-1-Me'ad.

12
 O PODJELI SRCA NA ZDRAVA, BOLESNA l M RTVA
Za srce se obiava kazati da je ivo ili da nije ivo. Shodno
tome pravi se i podjela koja kae da se srce moe nalaziti u jednom
od tri spomenuta stanja.
Zdravo je srce isto (selfm) srce; na Sudnjem e danu biti
spaeni samo oni koji pred Allaha dou takvog srca, jer Uzvieni
kae:

"Na Dan kada nee nikakvo blago, a ni sinovi, od koristi biti,

samo e onaj koji Allahu ista srca doe spaen biti" (E
u'ara, 88-89 ) ,
Rije selfm znai "zdrav, ist, neporoan", a upotrijebljena je
u ovom obliku da bi se naglaeno izrazilo svojstvo, tako se za ne
koga kae da je ista srca (selfmul-kalbi) ukoliko je istota i nepo
ronost njegova postojana odlika. Rije selfm ima oprena znae
nje u odnosu na rijei merfd, sekfm, 'alil (bolestan, slab).
Razliiti se izrazi i formulacije koriste da bi se kazalo ta se
podrazumijeva pod zdravim srcem, ali sve one kazuju da je to srce
koje je lieno bilo koje strasti protivne Allahovim zapovijedima i
zabranama i bilo koje sumnje koja bi se pojavila spram onoga to
je On kazao. Takvo srce isto je od oboavanja ikoga osim Allaha
i od povoenja za nekim osim za Njegovim Vjerovjesnikom. Ono
je besprijekorno predano ljubavi prema Allahu i slijeenju Njego
va Vjerovjesnika. Njega se boji i Njemu upravlja nadu, na Njega se
oslanja, Njemu se obraa i pokorava i uvijek tei onome ime je
On zadovoljan, a kloni se, na svaki nain, Njegove srdbe. Ovo je
sutina oboavanja, a ono je valjano samo ako je upravljeno jedi
nom Allahu.
 IBN KAIJIM ELDEVZUJE

Zdravo je srce ono u kome ne postoji bilo kakav vid mnogo

botva, ono je do krajnje iskrenosti posveeno oboavanju Uzvi
enog Allaha: putem volje, ljubavi, oslanjanja na Njega, obraanja
Njemu, pokoravanja, straha i nade. ta god ini takvo srce ini u
ime Allaha. Kada voli- voli u ime Allaha; kada mrzi- mrzi u ime
Allaha; kada daje- daje u ime Allaha i kada uskrauje-uskrauje u
ime Allaha. Pobrojano nije dovoljno srcu da bude zdravo, ono e
to biti tek kad se oslobodi povoenja za bilo kim ko se protivi
Vjerovjesniku, s.a.v.s., i kad njemu da zavjet kojim se obavezuje da
e jedino njemu biti vjerno i slijediti ga u onome to govori i radi.
Govor je srca vjerovanje, a govor jezika kazuje ta je u srcu. Djela
srca jesu volja, ljubav, mrnja i sve to ide uz spomenuto. Djela
drugih organa prosuuju se na osnovu Objave, koju je prenio Vje
rovjesnik, s.a.v.s., i onoga to je on inio i kazao; tome se nikakvo
drugo vjerovanje, govor ili djelo ne mogu pretpostavljati, jer je
Uzvieni kazao:

"O vjernici, ne odluujte se ni na to dok za to ne upitate Alla

ha i Poslanika Njegova" (El-Hudurat, l).
Neki su iz prethodnih generacija kazali: za svako djelo- ma
kar i sitno bilo- otvaraju se dvije knjige: jedna za zato, a druga za
kako? To jeste zato je neto uraeno i kako je uraeno. Prvim
pitanjem trai se ta je uzrok i povod zbog kojeg je djelo uinjeno:
da li je uinjeno zato da bi onaj koji ga je uinio postigao neko
zadovoljstvo i da bi ostvario neki ovosvjetski cilj u sutini kojega
je elja da ga ljudi hvale ili strah da ga ne bi kudili, ili je to pak ui
nio da bi tim djelom pridobio naklonost nekoga do koga mu je
stalo, odnosno da bi odagnao nekoga koga prezire. Dakle, da li je
neto od ovoga bio razlog ili je djelo uinjeno iz pokornosti Gos
podaru, Slavljenom i Uzvienom, radi pridobijanja Njegove ljubavi
i pribliavanja Njemu.
Ovo bi pitanje moglo glasiti i ovako: da li si ovo djelo trebao

14
 EJTANOVE ZAMKE

uraditi u ime svoga Gospodara ili si ga uradio zbog vlastitog zado

voljstva i prohtjeva?
Drugim se pitanjem pita da li je onaj koji je uinio djelo nas
tojao pri tome slijediti Vjerovjesnika, s.a.v.s., tj. da li je to djelo
neto to je propisano preko Vjerovjesnika, s.a.v.s., ili je to neto
to nije propisano i ime Allah nije zadovoljan.
Prvo postavljeno pitanje tie se iskrenosti, a drugo slijeenja.
Uzvieni Allah ne prima djela bez ovog dvoga.
to se tie prvog pitanja, put koji vodi spasu jeste u potpunoj
iskrenosti, a kada je posrijedi drugo pitanje, put je u istinskom
slijedenju i u tome da srce bude isto od svake elje koja je supro
tna iskrenosti i svakog prohtjeva koji je u suprotnosti sa slijee
njem. Ovo je sutina zdravlja srca koja mu osigurava spas i sreu.
O MRTVOM SRCU
Ovo je srce u potpunoj opreci s prvim. To je mrtvo, beivo
tno srce (el-kalbul-me;j"itu ) . Ono ne zna ko mu je Gospodar; ne
pokorava Mu se na nain da izvrava ono to je On naredio; ono
Ga ne voli i nije zadovoljno Njime, ve ustrajava u prohtjevima i
nasladama i onda kad to povlai Njegov gnjev i srdbu. Ono ne
mari kad postigne ono emu ga strast i prohtjevi vode, da li je
zbog toga njegov Gospodar zadovoljan ili srdit, jer ono oboava
nekoga drugog bilo zbog toga to ga voli ili ga se boji ili zbog toga
to eli postii njegovo zadovoljstvo i izbjei ljutnju ili da bi ga
velialo i bilo mu ponizno. Kad takvo srce neto voli, ono to voli
zbog strasti koja ga tome vodi, kad mrzi, ini to zbog strasti, i kad
daje ili uskrauje, ini to zbog strasti. Strast mu je prea i draa od
zadovoljstva njegova Gospodara. Ona mu je voda, uitak mu je
zapovjednik, neznanje njime upravlja, a nemar mu je laa. Ono je
zavedeno razmiljanjima o tome kako e postii ovosvjetske cilje
ve i opijeno strau i ljubavlju prema prolaznim stvarima. Ono
zove Allahu i buduem svijetu odnekud izdaleka, ne obazire se na
onoga ko ga savjetuje i slijedi ejtana svakog, prkosnog.
Ovaj je svijet ono to ga ljuti i ini zadovoljnim, a strast ga
ini gluhim i slijepim za sve osim za neistinu. Takvo je srce na
ovom svijetu poput Lejle:
15
 IBN KAJJIM ILDEVZIJJE

Dumanin je onome to se s njime zavadi, a prema svojima srca je

ista,
koga e to Lejla nai da je vie voli i da joj blii bude.

Dolaziti u dodir s osobom koja ima takvo srce jeste bolest,

prijateljevati s njom jeste otrov, a boraviti u njenom drutvu jeste
propast.
O BOLESNOM SRCU
Ovo je srce ivo, ali bolesno. Ono ima dvije sastavnice: ne
kada pretee jedna, drugi put druga. Srce je onakvo kakva je sas
tavnica koja prevladava u njemu. Tako u srcu ima ljubavi prema
Uzvienom Allahu, vjere, iskrenosti i oslanjanja na Njega, to ini
sastavnicu srca koja znai ivot. S druge strane, u srcu ima i ljubavi
prema strastima, davanja prednosti njima, udnje da se one ostva
re, zavisti, oholosti, samodopadljivosti i ljubavi prema uzdizanju i
injenju nereda putem posjedovanja vodstva, to ini sastavnicu
srca koja znai propast i pokvarenost. Ovo je srce tako stavljeno
na kunju izmeu dva stremljenja: jednog koje ga zove Allahu,
Njegovom Vjerovjesniku i buduem svijetu, i drugog koje ga zove
onome to je prolazno. Ono se odaziva onome ija su mu vrata
blia i onome to mu nije predaleko.
Prvo je srce ivo, skrueno, ivotno i svjesno, drugo je kruto
i mrtvo, a tree, bolesno, ili je blie istoti i zdravlju ili pokvare
nosti i bolesti.
Allah, neka je slavljen, sva tri je ova srca spomenuo u sljede
im ajetima:

16
 IUTANOVE ZAMKE

"Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali,

a da ejtan nije, kad bi on to kazivao, u kazivanje njegovo ne
to ubacio; Allah bi ono to bi ejtan ubacio uklonio, a zatim bi
rijei Svoje uvrstio - Allah sve zna i mudar je - da bi ono to
je ejtan ubacio uinio iskuenjem za one ija su srca bolesna i
za one ija su svirepa - a nevjernici su, zaista, u beskrajnoj nes
lozi - i da bi oni koji su znanjem obdareni spoznali da je
Kur'an istina od Gospodara tvoga, pa u njega povjerovali i da
mu srca njihova budu sklona. A Allah e vjernike, doista, na
Pravi put izvesti" (El-Hadd, 52-54) .
Allah, slavljen i uzvien neka je, podijelio je u ovome ajetu
srca na tri vrste: dva srca koja su zavedena i jedno srce koje je spa
eno.
Dva zavedena srca jesu: bolesno srce i ono koje je grubo, a
spaeno je srce ono koje vjeruje i Allahu se pokorava; ono je pre
dano Allahu i prema Njemu okrenuto.
Srce bi trebalo kao i drugi organi biti zdravo i ne bi trebalo
biti napadnuto nekom boleu ili nedostatkom, kako bi moglo
obavljati funkciju za koju je stvoreno.
Isto tako, ono se ne treba povinovati okorjelosti i grubosti
niti initi neto za to nije stvoreno.
Od srca se oekuje da ne bude kao u zeta ruka, nijemi jezik,
spljoteni nos ili oko koje nita ne vidi, ili pak da zbog nekog ne
dostatka, odnosno bolesti, nije u stanju obavljati svoje funkcije
valjano. Zbog toga su srca podijeljena u ove tri kategorije.
to se tie srca koje je zdravo i isto, izmeu njega, istine,
ljubavi prema istini i naklonosti prema njoj stoji samo spoznaja.
Ono na valjan nain dosee do istine, u potpunosti se povodi za
njom i prihvata je.
Mrtvo, otvrdnulo srce ne prihvata istinu i ne slijedi je.
17
 IBN KAJJIM ELDEVZIJJE

to se, pak, bolesnog srca (el-kalbul-merid) tie, ukoliko ga

nadvlada bolest, ono se pridruuje mrtvom, otvrdnulom srcu, a
ukoliko u njemu prevlada zdravlje, pridruuje se zdravom srcu.
Rijei koje ejtan ubacuje u ui i sumnje i nedoumice koje
unosi u srca kunja su za dva posljednja srca, a snaga za srce koje
je ivo i zdravo, jer kad naie na ono to ejtan donosi, ovo srce to
prezre i zamrzi jer zna da je istina u onome to je suprotno, te se
predaje istini, smiruje se i slijedi je. Ono zna da je neistina ono to
ejtan donosi, te jo jae uzvjeruje u istinu, jo jae je zavoli, a nei
stinu jo vie zanijee i zamrzi.
Zavedena srce uvijek je izloeno ejtanovom namamljivanju.
Zdravom i istom srcu nikada ne moe nauditi ejtanov zov
mamljenje.
::; .... ,
""' o , , , , -;:: .... '
... ... , ..,.
'--""' " :J-.J .&1- .&lJ) :J\.9
...

o / ... /. ol o.." J(.., ,. .,. , .- ,

J , ",..
.,_; l17 .l ,_j_; \j .b b \S ,;,_
o ".. ,

. .r .Y ...../

... -:;,.. .... ,..r
_,

(. ,. o".. _.,
'-? .Y
..J ,. .. J ". ,.. 0 o,... t
l <'l l'\:,;./
o /.
l..r l..r :: ..r:-
/ "/ /
o

(./'"':. .W\.i'C':I-...
..
/

/ / ..)'""" ;.
.J.; .s.l. .J/
,
.
/

-;. J.J ,..,

/ ..J-_.,o a
. '--""'j ':i l .J ._:., l.Jp l l lA ;.a.; ")\j l
,. ... _., _., ..,.

Huzejfa bin Jeman, r.a., kae da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., re

kao: "Kunje navaljuju na srca poput nizanja stabljiica pri
tkanj u hasure. Srce koje ih prihvati biva obiljeeno crnim bi
ljegom, a srce koje ih odbaci biva obilj eeno bijelim bilje
gom.Tako se srca razdijele u dvije vrste: jedna su vrsta crna,
garava srca - ona su poput ispranje na vra: ne pri hvataju
dobro i ne odbacuju ono to je loe, a prihvataju j edino ono
to utoljuje njihove prohtjeve; druga su vrsta bijela srca, ko
jima nikakva kunja nauditi nee dok je nebesa i Zemlje."12
Kunje navaljuju na srce malo-pomalo, te je napravljena us
poredba s nizanjem stabljiica na hasuri, jer ona zadobiva svoju
vrstinu postepeno sa svakom stabljiicom. S obzirom na to kako
se prema kunjama ponesu, srca su podijeljena u dvije skupine:
srce koje biva podlono kunjama poput spuve koja upija vodu,

1 l-ladis je vjerodostojan. Biljee ga Muslim i Ahmed.

18
 IE.ITANOVE ZAMKE

te biva obiljeeno crnim biljegom; ono neprestano podlijee sva

koj kunji sve dok ne pocrni i ne izoblii se, odnosno, kako je u
hadisu kazano, "poput ispranjena vra", tj. pranjava, odbaena
vra. Kad pocrni i izoblii se, ono zbog ova dva nedostatka biva
izloeno dvjema bolestima koje dolaze jedna za drugom i odvode
ga u propast. Jedna je bolest da ovom srcu dobro i loe postanu
slini, te ne prihvata ono to je dobro niti odbacuje ono to je loe.
Ova bolest moe i ovladati srcem u cijelosti, tako da ono pone
vjerovati za dobro da je loe, a za loe pone vjerovati da je dobro;
za ono to je Vjerovjesnikova tradicija pone vjerovati da je novo
tarija, a za novotariju da je Vjerovjesnikova tradicija; za istinu po
ne vjerovati da je neistina, a za neistinu da je istina.
Druga je bolest da strast u njemu nadvlada ono s ime je do
ao Vjerovjesnik, s.a.v.s., i da se povodi za strau i slijedi je.
Svijetlo srce obasjano je svjetlom vjere. U njemu su uegnu
te svjetiljke vjere. Kad kunje i smutnje napadnu ovo srce, ono ih
zanijee i odbaci, a njegovo svjetlo i snaga ojaaju.
Kunje koje napadaju srca uzrok su njihove bolesti. To su
kunje strasti, kunje sumnji i nedoumica, kunje zablude i stran
putice, kunje neposlunosti i novotarstva, kunje nepravde i nez
nanja. Neke od njih dovode do izopaenja volje, a druge do izopa-
enJa znanp 1 VJerovanja.
Ashabi, r.a., podijelili su srca u etiri skupine.
...
l 1 --: ';'" ... ' " i ... !l -\ , 1"
' ... o .... ... . J io . , . . l/ o ::-: o"": , o ...
..u .:r.. e l ;).r. l J .r"'"' Y 'C' l ...l> .:.r
,., o

-: .) l5:ii.:..U .i.l.l.1 i .: l;J . .r
.i.l.l1 !..)"' .Y'"'"" -1 .
.
:i l .:_. lj .

\.AJ lc! \.A :0\.A i;J ;..a.;iJ _t;i i -8.1

.
\rt""" u \S. ll J J li .
- .

Pouzdano je preneseno da je Huzejfa bin Jeman kazao: "Srca

se dijele u etiri skupi ne: isto srce, u kome postoji svjetiljka
koja obasjava - to je srce vjernika; uahureno srce -to je srce
nevjernika; preokrenuto srce - to je srce dvolinjaka, koje
spozna, a zatim zanijee, koje vidi pa ne vidi; te srce u kome
se nalaze dvije sastavnice, sastavnica vjere i ona dvolinja
tva; ovo je srce onakvo kakva je sastavnica koja prevlada."
19
 IBN KAIIIM ELDEVZIIIE

isto je srce srce koje je posveeno samo Allahu i Njego

vom Vjerovjesniku; ono je slobodno od svega to nije istina; svje
tiljka koja obasjava to srce jeste svjetiljka vjerovanja. To je srce
isto od sumnji koje vode u neistinu i strasti koje vode u zabludu,
a s mjetanjem svjetiljke u srce htjelo se ukazati na to da je takvo
srce obasjano svjetlou znanja i vjere.
Za srce nevjernika kazano je da je to uahureno srce jer je
ono obavijeno koprenom nevjerovanja, tako da do njega ne moe
doprijeti svjetlo znanja i vjerovanja, kao to je Uzvieni, govorei
o jevrejima, kazao: ,;i G).i i).J" "Oni govore: 'Naa srca su
-

okorjela"' (El-Bekara, 88; En-Nisa, 1 55) . U ovom je ajetu upotri

jebljena rije gulf, to je mnoina rijei aglef, koja oznaava neto
uahureno u samom sebi. Radi se o tome da je Allah s tavio kopre
nu na njihova srca kao kaznu zbog toga to odbijaju istinu i obije
sno se odnose prema njoj. To je koprena na srcu, gluhoa uiju,
s ljepoa oiju, to je onaj nevidljivi zastor to zaklanja oi, o kojem
Uzvieni kae:

"Kad ita Kur'an, izmeu tebe i onih koji u onaj svijet ne vje
ruju Mi zastor nevidljiv stavimo, a na srca njihova pokrivae,
da ga ne bi razumjeli, i gluhim ih uinimo" (El-Isra, 45-46 ) .
Kad se ovim srcima spomene da samo u Allaha vjeruju i sa-
mo Njega slijede, onda se oni to takva srca imaju u bijeg dadnu.
Pod preokrenutim srcem Huzejfa, r.a., misli na srce dvoli
njaka u onom smislu u kojem Uzvieni kae:

"Zato se podvajate kad su u pitanju licemjeri koje je Allah

vratio u nevjernike zbog postupaka njihovih?" (En-Nisa, 88),
20
 EJTANOVE ZAMKE

tj. Allah ih je okrenuo ponovo zabludi u kojoj su bili zbog

toga to su inili postupke koji vode u zabludu. To je najgore i
najuprljanije srce; takvo srce la dri za istinu i naklonjena je
sljedbenicima lai, a istinu dri neistinom i neprijateljski se odnosi
prema sljedbenicima istine. Allah je Onaj od koga treba pomo
traiti.
Pod srcem koje ima dvije sastavnice on misli na srce u kome
se vjera nije ukorijenila i u kome nije zasjala svjetiljka vjere, tako
da se ono nikada u potpunosti ne predaje onoj istoj istini koju je
Allah dostavio po Svome Vjerovjesniku, ve u njemu ima i istine i
onoga to joj je protivno, tako da u jedan mah biva blie nevjero
vanju nego vjerovanju, a u drugi biva blie vjerovanju nego nevje
rovanju, dakle ono e biti ovakvo i li onakvo, shodno onome to u
njemu prevlada.

21
 O SUTIN I BOLESTI S RCA
Govorei o dvolinjacima, Uzvieni je Allah rekao:

"Njihova su srca bolesna, a Allah njihovu bolest jo poveava"

(El-Bekara, 1 0). Uzvieni je kazao i:

"... da bi ono to je ejtan ubacio uinio iskuenjem za one ija

su srca bolesna" (El-Hadd, 53) , a kazao je i:

"O ene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge ene! Ako se Alla

ha bojite, na sebe panju govorom ne skreite, pa da u napast
doe onaj ije je srce bolesno" (El-Ahzab, 32) .
Allah im, naime, nareuje da ne govore izriito tanahnim
glasom, kako to rade neke druge ene, pa kod onoga ije je srce
bolesno pobuuje strast, te da ne govore neto to je neprimjere
no, kako takav ne bi naumio neto nedolino, ve da govore neusi
ljeno, obino.
 IBN KAJJIM EL-D.EVZIJJE

"Ako se licemjeri" veli Uzvieni "i oni ija su srca bolesna i

- -

oni koji po Medini ire lai ne okane, Mi emo ti vlast nad nji
ma prepustiti" (EI-Ahzab, 60) . Uzvieni kazuje i ovo:
)'
/ / .... , .,

iJ;j.;JI Jr* L.: j J/t;;. L.:j

;j.)TyG:;. -''(J i;:1; ;j.)T .Y..JTi;) ;j.)T 0-: :l
T;c 0J_,; r-!:_,ij J ;j.)T J):!J ,.0J..:;.:JTjli_;)

"Mi smo uvarima vatre meleke postavili i odredili broj njihov

kao iskuenje onima koji ne vjeruju - da se oni kojima je Knji
ga data uvjere, i da se onima koji vjeruju vjerovanja uvrsti, i
da oni kojima je Knjiga data i oni koji su vjernici ne sumnjaju,
i da oni ija su srca bolesna i oni koji su nevjernici - kau: 'ta
je Allah htio ovim primjerom?"' (El-Muddessir, 3 1 ) .
Allah, neka j e s lavljen, pojanjava u emu je smisao toga to
je odredio da broj meleka zaduenih za vatru bude devetnaest i
pritome navodi pet razloga, a to su: da se iskuaju nevjernici, pa da
im to jo povea nevjerovanje i zabludu u kojoj se nalaze; da time
jo jae uvjeri s ljedbenike Knjige, kako bi jo vre vjerovali da je
to podudarno s onim to je objavljeno vjerovjesnicima koje oni
s lijede iako se ti vjerovjesnici nisu sre li s Muhammedom, s.a.v.s.
Svemu je ovome cilj da se iznese argument koji govori protiv nji
hove tvrdoglavosti i odbijanja, kako bi oni koje Allah hoe uputiti
krenuli putem vjere.
Jedan od razloga je i taj da vjernici, tako to e u to povjero
vati i prihvatiti to, jo vre uzvjeruju, te da nestane sumnje kod
sljedbenika Knjige odlunim prihvatanjem toga, a i kod vjernika
vrstim vjerovanjem u to.
Ovo su etiri razloga, dakle: da se iskuaju nevjernici, da se
sljedbenici Knjige uvjere, da se vjernicima povea vjerovanje te da
se odagna sumnja od vjernika i sljedbenika Knjige.
Peti je da se nevjernici i oni u ijim srcima ima bolesti smetu
24
 EJTANOVE ZAMKE

te da im se srce uini slijepim za smisao koji se krije u ovome te da

oni budu navedeni da pitaju: " ta je Allah htio ovim primjerom ? "
Ovako s e ponaaju srca kad s e pojavi objavljena i m istina:
neko srce biva istinom dovedeno u kunju, tako da pone nijekati i
odbacivati; u nekom srcu istina povea vjerovanje i oitovanje vje
rovanja; neko, opet, putem nje doe do vrstog uvjerenja i uzima
je kao dokaz, a u nekom srcu istina uzrokuje smetenost i sljepilo,
tako da ono ne shvaa ta se njome eli.
Ukoliko se vrsto uvjerenje i odagnavanje sumnje na ovome
mjestu odnose na jednu stvar, onda je odagnavanje sumnje nave
deno kao potvrda vrstom uvjerenju i kao negacija svega to je na
bilo koji nain protivno vrstom uvjerenju. Ukoliko se, pak, od
nose na dvije stvari, onda se vrsto uvjerenje odnosi na navedenu
obavijest o broju meleka, a odagnavanje sumnje na sve to je kazao
Vjerovjesnik, s.a.v.s. Za ovu obavijest moe se znati jedino ako se
iskreno vjeruje Vjerovjesniku, s.a.v.s. Naime, onaj ko vjeruje Vje
rovjesniku, s.a.v.s., ne moe sumnjati u nju. Ovim tumaenjem
smisao navoenja ove obavijesti pokazuje se jasnim.
Cilj naprijed kazanoga jeste da se iznese sutina bolesti srca.
Uzvieni je Allah kazao:

"O ljudi, ve vam je stigla poruka od Gospodara vaeg i lijek

za vaa srca i uputstvo i milost vjernicima" (J unus, 57) .
Radi se o lijeku za bolest neznanja i zablude koja se nalazi u
srcima. Neznanje je bolest za koju je lijek znanje i uputa, a zablu
da je bolest iji je lijek spoznaja. Uzvieni je Allah Svoga Vjerovje
snika sauvao od ovih dviju bolesti. Tako On kae:

"Tako Mi zvijezde kad zalazi, va drug nije s Pravog puta

25
 IBN KAUIM ELDEVZIJJE

skrenuo i nije zalutao!" (En-Nedm, 1 -2).

Vjerovjesnik, s.a.v.s., opisujui halife koji e doi poslije nje
ga, naveo je svojstva koja su suprotna dvjema spomenutim boles
tima. Naime, on je kazao:
-: " , :\ 1 -: ...L..!. I J""II lilll i L:.J

-7 ' r

"Duni ste slijediti moj put i put razboritih i pravovjernih
halifa koji e doi poslije mene."13
Uzvieni je Svoj govor uinio poukom svima ljudima, a upu
tom i milou onima koji vjeruju u Njega i potpunim lijekom za
srce. Ko se njime lijei ozdravi i oslobodi se bolesti, a ko se ne
lijei njime - taj je kao onaj za koga je reeno:

Kad se oporavi od bolesti to ga je spopala, tad pomisli da spaen je,

a on od bolesti to e ga ubiti bolestan je

Uzvieni kazuje:

"Mi objavljujemo u Kur'anu ono to je lijek i milost vjernici

ma, a nevjernicima on samo poveava propast " (El-Isra, 82) .
Isticanje prijedloga min, koji je upotrijebljen u ajetu, ima cilj
oznaiti sveukupnost, to e rei da je cijeli Kur'an lijek i milost
VJernicima.
O UZROCIMA KOJI DOVODE DO BOLESTI TIJ ELA l SRCA TE O
NJENIM OSOBENOSTIMA
Bolest tijela jest stanje suprotno njegovom zdravlju, to je us
tvari izlazak iz njegove prirodne ravnotee, do ega, opet, dolazi

1 -' Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi i I bn Mad7.a.

26
 EJTANOVE ZAMKE

zbog odredenog poremeaja kojem tijelo biva izloeno. Na spo

menuti nain remete se prirodne sposobnosti i funkcije koje tijelo
posjeduje. Moe se raditi o potpunom odsustvu sposobnosti, kao
u s luaju s ljepila, gluhoe i oduzetosti, ili o manjkavosti koja se
javlja usljed s labosti organa putem kojih se realizira odreena spo
sobnost, ili pak o tome da se s tvari doivljavaju suprotno od ono
ga kakve doista jesu, kao da se ono to je slatko osjea gorkim ili
da se neto runo vidi lijepim, a lijepo runim.
Kad su posrijedi prirodne funkcije tijela, onda moe, primje
rice, doi do s labljenja sposobnosti probave ili s labljenja sposob
nosti tjelesne kohezije, te se u tijelu javlja bol u mjeri u kojoj ono
izlazi iz ravnotee, mada ga to ne dovodi do granice smrti ili pro
pasti. tavie, u njemu i dalje postoje sposobnosti i funkcije.
Razlog izlaska iz ravnotee moe biti poremeaj koji se tie
koliine ili onaj koji se tie kakvoe. Do prvospomenutog dolazi
zbog pomanjkanja odreene materije, te je potrebno poveati je,
ili zbog poveanja iste, te je potrebno s manjiti je.
Do ovog drugog dolazi usljed poveanja temperature ili nje
nog s manjenja, poveanja vlage ili suhoe, ili njihova smanjenja u
odnosu na prirodnu mjeru.
Lijeenje se provodi ovisno o pobrojanom, a domet zdravlja
ovisi o uvanju njegovih sposobnosti, o uvanju od svega to je
kodljivo te o uklanjanju tetnih materija. Ljekarov pogled obuh
vata ova tri principa; te principe sadri i Kur'an i na njih upuuje
Onaj Koji je Kur'an objavio kao lijek i milost.
Kad je rije o uvanju snage, Uzvieni je odredio da putnik i
bolesnik ne moraju postiti ramazanski post. Putnik e nadoknaditi
post kad zavri putovanje, a bolesnik kad ozdravi. Post bi inae
oslabio bolesnikovo tijelo, a putnik mora sauvati snagu za teko
e koje sa sobom nosi put a koju bi mu post umanjio.
Kad je posrijedi uvanje od onoga to je kodljivo, Uzvieni
uva bolesnika od koritenja hladne vode prilikom uzimanja ah
desta ili prilikom kupanja, pa je odredio da se ima koristiti teje
mumom. Na taj nain On ga titi od onoga to je izvanjski tetno
po njegovo tijelo, a kako ga tek titi od onoga to je tetno po nje-
27
 IBN KAUIM ELDEVZI.UE

govu nutnnu.
Kad se govori o uklanjanju tetnih materija, moe se navesti
primjer kako Uzvieni doputa i onima koji su u ihramima da ob
riju glavu ukoliko imaju bolove u glavi, kako bi na taj nain dolo
do isparenja onoga to ih uznemirava. Ovo je jedan od najjednos
tavnijih naina uklanjanja te t nih materija i njime je ukazano na
sluajeve kada je to potrebnije uiniti.
Jedne su prilike u Egiptu o navedenom raspravljali neki od
prvaka u medicini, pa su kazali: "Tako nam Allaha, kad bi ovjek
putovao sve do krajnjeg zapada da spozna neto ovako korisno,
bio bi to kratak put."
Ima li se na umu sve ovo, onda je i samom srcu potrebno ne
to to e mu pomoi da sauva snagu, a to je vjerovanje i pokora
vanje, te neto to e ga tititi od svega to mu kodi, a to se ogle
da u izbjegavanju grijeha i nepokornosti. Srcu je potrebno i to da
se lii svake tetne materije kojoj je izloeno, a to se postie iskre
nim pokajanjem i traenjem oprosta od Onoga koji oprata grije
he. Bolest srca ogleda se u poremeaju koji ga pogaa i koji remeti
vienje istine i potkopava elju za istinom, tako da srce ne vidi
istinu istinom ili je vidi suprotno od onoga kakvom ona jeste ili,
opet, poimanje istine ini manjkavim te krnji elju za istinom tako
to nastoji omrznuti istinu, koja je korisna, te privlanom uiniti
la, koja je tetna, ili se u srcu javlja istovremeno i jedno i drugo,
to je najei sluaj. Zbog ovoga se bolest koja pogaa srce jed
nom tumai kao sumnja i nedoumica - tako, naime, Mudahid i
Katada tumae sljedee rijei Uzvienog: _).; )j J- "Njihova
su srca bolesna" (El-Bekara, 1 0) , a drugi put kao strast za injenjem
bluda, kako Sl} protumaene sljedee rijei Uzvienog Allaha:
_)._; J 151 6:; ... pa da u napast dode onaj ije je srce
"

bolesno" ( E1 - A hza , 32) .

U prvom se sluaju radi o bolesti sumnje, a u drugom je pos
rijedi bolest strasti.
Zdravlje se uva onim to je zdravlju slino, a bolest se oda
gnava onim to joj je opreno. Bolest ini snanijom ono to s lii
njenom uzroku, a otklanja je ono to mu je suprotno, dok zdravlju

28
 UTANOVE ZAMKE

u prilog ide ono to s lii njegovu uzroku, a s labi ga i niti ono to

je njegovu uzroku opreno.
Bolesnom tijelu smetaju stvari koje zdravom tijelu ne smeta
ju, kao, naprimjer, malo vie vruine ili h ladnoe i li kretanja i tome
slino; isto tako, ukoliko je i srce bolesno, smeta mu i najmanja
sumnja ili strast jer im se ne moe oduprijeti. S druge strane, srce
koje je zdravo zahvaljujui svojoj snazi i zdravlju odbija mnogos
truko jae napade.
Openito kazano, kad se kod bolesnika pojavi neto poput
onoga to mu je uzrokovalo bolest, tad se njegova bolest povea i
on doivljava propadanje sve dok se ne domogne neega to e
ojaati njegovu snagu i odagnati bolest.

29
LIJEKOVI ZA BOLEST SRCA DIJELE SE NA PRIRODNE l VJERSKE
Dvije su vrste bolesti srca: jedna su vrsta bolesti od kojih
onaj to ih ima ne osjea bol zbog toga to ima takvu bolest, to je
najrairenija vrsta bolesti. Takve su: bolest neznanja, bolest pavo
enja za nejasnim stvarima, bolest sumnji i bolest strasti. Ova je
vrsta bolesti najbolnija, ali zbog iskvarenosti srca kao i zbog toga
to se opijenost neznanjem prijei izmeu srca i osjeaja za bol,
ovjek ne osjea bol. Jer da nije tako, ovjek bi osjeao bol i nasto
jao bi ga ukloniti radei neto to je suprotno onome to ga izazi
va. Ova vrsta bolesti opasnija je i tea. Lijek za ovu bolest poznaju
vjerovjesnici i oni koji ih slijede; oni su ljekari za ovu bolest.
U drugu vrstu spadaju bolest i usljed kojih ovjek osjea bol.
Takve su bolesti: briga, tuga, alost i srdba. One se uklanjaju pri
rodnim lijekovima, tako da se uklone njihovi uzroci ili da se osnai
ono to je suprotno tim uzrocima i to odagnava mogunosti nji
hova postojanja. U tome smislu uzmimo za primjer kako srce os
jea bol zbog onoga zbog ega i tijelo osjea bol: ono pati zbog
istih razloga zbog kojih pati i tijelo. Isto tako i tijelo esto osjea
bol zbog bola koji osjea srce i pati od onoga od ega pati i srce.
Bolesti srca koje se lijee prirodnim lijekovima spadaju u ka
tegoriju tjelesnih bolesti koje nee uzrokovati patnju i bol nakon
smrti. S druge strane, bolesti srca koje se odagnavaju samo lijeko
vima vjere jesu te koje uzrokuju vjeni bol i patnju ukoliko se one
ne lijee lijekovima koji suzbijaju takve bolesti. Ako ovjek koristi
takve lijekove, postii e zdravlje. Zbog toga se za ovjeka kae:
Izlijeio je svoju srdbu, i to onda kad se desi da se osveti neprijate
lju koji ga je bio nadvladao i nanio mu bol, tada je njegovo srce
izlijeena. Uzvieni tako kazuje:
 IBN KAI.IIM ELDEVZUJE

"Borite se protiv njih! Allah e ih rukama vaim kazniti i poni

ziti, a vas e protiv njih pomoi, i grudi vjernika zalijeiti i iz
srca njihovih brigu odstraniti. A Allah e onome kome On hoe
oprostiti" (Et-Tevba, 1 4- 1 5) .
O n j e naredio vjernicima d a s e bore protiv svojih neprijatelja
i poduio ih da u tome ima est korisnih stvari.
Briga priinjava srcu bol; srce se u tom sluaju lijei tako to
se lijei briga. Ukoliko se srce lijei neim to je ispravno i istinito,
tada e ozdraviti, ali ako se lijei neim to je nepravedno i nitav
no, ono e obolijevat1 u mjeri u kojoj ovjek bude smatrao da ga
lijei, kao naprimjer kad bi neko bolest ljubavi lijeio tako da ini
nemoral s voljenom osobom.
To bi jo povealo njegovu bolest i dovelo bi do drugih bo
lesti koje su tee od bolesti ljubavi, o emu e, ako Bog da, biti
govora u nastavku. Tjeskoba, briga i tuga takoer su bolesti srca i
l ijee se onim to im je suprotno: radou i veseljem. Ukoliko se
to ini na valjan nain, srce e biti izlijeene i ozdravit e; ini li se
to, meutim, na nain koji nije valjan, bolest e poprimiti drukiji
obl ik, pritajiti se i uslijedit e tee i opasnije bolesti.
Neznanje je takoer bolest od koje obolijeva srce. Neki ovu
bolest lijee znanjem od kojeg nema koristi, smatrajui pritom da
e srce ozdraviti od ove bolesti zahvaljujui takvom znanju. Istina
je, meutim, da ono ini srce jo vie bolesnim. tavie, srce biva
zabavljeno tim znanjem umjesto da traga za bolom koji se krije u
njemu. Tome je razlog to to srce ne poznaje znanje koje je koris
no, a to je inae uvjet da bi bilo zdravo. Neki su dali svoje milje
nje o nekom pitanju, pa je onaj to je pitao doivio propast; za
njih je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao:
".J I }:J I k! l_,.j: 11 1)L ':J i .&1 'j _,B"
"Oni su ga ubili, neka ih Allah ubije ! Zato nisu pitali ako

32
 EJTANOVE ZAMKE

nisu znali? Jedini lijek za slabost j est pitati."14

Naime, Vjerovjesnik, s.a.v.s., neznanje je nazvao boleu i
kazao da je lijek za tu bolest pitati one koji znaju.
Srce onoga koji sumnja u neto takoer osjea bol dok ne
zadobije pouzdano znanje. Kako takav bol uzrokuje poveanje
temperature u ovjeku to se za onoga ko postigne pouzdano zna
nje kae saluda sadrahu (srce mu se rashladi lo) ili hasale lehu ber
dul-jekin (dostigao je raz ga lu iz vjernosti) . U traenju Pravog puta
srce biva pritijenjeno neznanjem i zabludom a otvori se zahvalju
jui uputi i znanju. Uzvieni, tako, kae:
,-:: J t "!! } b# .. J ... ." ... J .... ( , -:. J J .,. ....

- J 0 1 !- j fl! CP J 0 1 .u l !-
.... "' "" "" .. ., ., ,...

J .J J-p

T: 1! j '
'1! b _;. ti:,;.. Jj .l.;, -

"Onome koga Allah eli uputiti - On srce njegovo prema isla

mu raspoloi, a onome koga eli u zabludi ostaviti - On srce
njegovo stegne i umornim uini kao kad ini napor da na nebo
uzleti" (El-En'am, 1 25) .
O bolesti koja se ogleda u pritijenjenosti srca, o njenim uz
rocima i o tome ime se lijei bit e, ako Bog da, govora u nastav
ku.
Ukratko kazano, postoje bolesti srca koje se lijee prirodnim
i one koje se lijee samo lijekovima vjere.
Srce ima ivot i smrt, bolest i ozdravljenje, i to na ozbiljniji
nain nego samo tijelo.

H Ovo je pred;.nje sl;.be vjerodostojnosti. Bil jee g;. Ahmed, D;.vuJ i Ibn M;.

da.

33
 IVOTNOST l PROSVIJETU ENOST SRCA TEMEU SU SVAKOG
DOBRA U NJ EMU, A NJEGOVA UMRTVUENOST l POMRAENOST
TEMEU SU SVAKOG ZLA U NJEMU
Osnova svakog dobra i sree za ovjeka koji robuje Allahu,
ustvari za svakog ovjeka jeste cjelovitost njegova ivota i cjelovi
tost njegova svjet la. Z ivot i svjetlo temelj su sveg dobra. Uzvieni
Allah kazuje:

\.)"" 8 1 _j -- 1..5 : ; J 1:1;.;__, .::.:. G:: ;)tf Ji

- - -

"' "" .,. .... "' ' t J ,' ...

C-l ! J J
'7

...

"Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali ivot i

svjetlo pomou kojeg se medu ljudima kree, kao onaj koji je u
tminama iz kojih ne izlazi?" (El-En'am, 1 22 ) .
Dvije osnove: ivot i svjetlo spomenute su zajedno, pri emu
se rijeju ivot upuuje na snagu, s luh, vid, stid, uljudnost, hrab
rost, strpljenje i sve druge plemenite osobine kao to su ljubav
prema svemu to je dobro i mrnja prema svemu to je loe. Kako
god jaa ivot u ovjeku, tako u njemu bivaju jae ove osobine; s
druge strane, malaksava li ivot, malaksavaju u ovjeku i ova svoj
stva. Stid od injenja runih djela srazmjeran je ivotu samoga
srca; tako zdravo, ivo srce - kad na njega napadnu runa djela -
po samoj svojoj prirodi bjei od njih i prezire ih ne osvrui se na
njih, za razliku od mrtvog srca, koje ne razlikuje dobro i loe. Ab
dullah bin Mesud u tom je smislu kazao: "Propao je onaj ije srce
ne raspoznaje dobro i loe."
Srce koje je oboljelo od strasti us ljed ove bolesti tei strasti
koja mu se nudi u mjeri u kojoj je ta bolest snana ili nije.
Isto tako, kad je svjetlo srca snano i kad je srce prosvijet lje-
 IBN KA.I.II M EL-D.EVZIJJE

no, slike stvari i njihova sutina otkrivaju mu se onakvim kakve

jesu. Tako srce svojim svjetlom razaznaje po emu je dobro ono
to je dobro i tei za time u svom ivotu, a isto tako razaznaje i po
emu je loe ono to je loe. Allah, uzvien i s lavljen neka je, spo
mmJe ove dvije osnove na vie mjesta u Svojoj knjizi; tako On
kae:

"Na takav nain Mi i tebi objavljujemo ono to ti se objavljuje

(nib). Ti nisi znao ta je Knjiga niti si poznavao vjerske propi
se, ali smo je Mi uinili svjetlom pomou kojeg upuujemo one
robove Svoje koje elimo. A Ti, zaista, upuuje na Pravi put"
(E- ura, 52) .
Uzvieni zajedno spominje rub (duu) , pomou kojeg se us
postavlja ivot, i svjetlo, pomou kojeg se postie prosvijetljenost,
i kazuje da Knjiga koju je objavio Svom Vjerovjesniku, s.a.v.s.,
objedinjuje u sebi ove dvije stvari. To su, dakle, riih, zahvaljujui
kojem su srca iva, i svjetlo, zahvaljujui kojem ona bivaju prosvi
jetljena. Uzvieni je rekao i ovo:

"Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali ivot i

svjetlo pomou kojeg se medu ljudima kree, kao onaj koji je u
tminama iz kojih ne izlazi? " (El-En'am, 1 22 ) ,
t j . zar j e onaj koji j e nevjernik, mrtvog srca, zalutao u tmini
neznabotva, kao onaj kojeg smo Mi uputili na Pravi put, pomogli
mu da postane vjernikom i srce njegovo uinili ivim nakon to je
mrtvo bilo i uinili ga prosvijetljenim nakon to je u tmini bilo ? Za
36
 UTANOVE ZAMKE

nevjernika je Uzvieni, zbog toga to Mu je nepokoran, to ne

mari da Ga spozna, niti za to da je On samo jedan, niti mari z.a
propise Njegove vjere, nije zadovoljan sudbinom koju mu je On
odredio, niti radi ono to bi ga odvelo spasu i srei - zbog toga je
On za njega kazao da je mrtvac. A mrtvac samome sebi ne moe
pomoi niti od sebe moe neto neeljeno odvratiti. Onda ga je
uputio u islam i tako ga u ivot vratio, te je poeo razaznavati ta
je to to mu teti, a ta mu koristi, i raditi ono to e ga osloboditi
od Allahove srdbe i kazne. Na taj je nain ugledao istinu nakon
to je slijep spram nje bio, spoznao ju je nakon to ju je ;r,anemari
vao i slijediti je poeo nakon to joj se protivio. Time je stekao
svjetlo to mu obasjava put i pomou kojeg hodi meu ljudima
koji stoje u dubokoj tmini, onako kako se to kae i u sljedeim
stihovima:

Lejla, na licu je tvome istok svjetla

dok tama se me' ljudima iri.
Svi su u tmini dubokoj,
a mi na svjetlu danjem.

U ovome smislu Allah, s lavljen neka je, navodi primjer vode

i vatre, aludirajui pri tome na Objavu i na Svoje robove.
Kad je posrijedi ovo prvo, u suri Er-Ra'd On kae:

..,. ..,. L J JJ t ., - J .,.. J ., ... """

y.:D } j jl ; 1:!181 0J; j
t ..6! : ... J - - J - J '(.... t: .... - ., .." ..-: - . J J ,. J
81 t-2 L: lj ..1-.!) 1

\j lj l l

"On puta kiu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i buji

ca nosi otpatke koji plivaju po povrini. I ono to ljudi tope na
vatri u elji da dobiju nakit ili orue ima takoer otpatke, sli-
7le onima. - Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu: ot-
37
 IBN KAIJIM EL-D:EVZIJJE

paci se odbacuju, dok one to koristi ljudima ostaje na zemlji.

Tako, eto, Allah objanjava primjere" (Er-Ra'd, 1 7) .
O n za Objavu kao primjer uzima vodu, budui d a ona dono
si ivot, i vatru, jer ona daje svjetlost.
Uzvieni kazuje kako rijeke teku s mjerom, tako da veliko
korito moe primiti mnogo vode, a malo korito prima malo vode.
Srca su poput rijeka: veliko srce moe primiti mnogo znanja, a
malo opet onoliko koliko je i ono samo. Sumnje i strasti to ih u
sebi nose srca, zbog toga to se mijeaju s Objavom i to se ona
izdvaja od njih, usporedio je s otpacima koje nosi poplava. Nitav
nos t tih sumnji spram postojanosti korisnog znanja to ga u sebi
srca nose On poredi s odbacivanjem otpadaka i s time kako ih ri
jeka odbacuje, dok u njoj ostaje samo voda koja donosi korist.
Isto znaenje sadrano je i u primjeru koji s lijedi, gdje se kazuje o
tome kako se otpad izdvaja iz same materije, a ostaje ista materi
p.
to se tie primjene ova dva primjera na Allahove robove,
pogledajmo ta On kae u suri ei-Bekara:

"Slini su onima koji potpale vatru, i kad ona osvijetli njihovu

okolinu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni ni
ta ne vide! Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste"
(El-Bckara, 1 7- 1 8) .
Ovo je primjer u kome s e pravi poredenje s vatrom. Allah,
d.., potom je kazao:
... J ",. "'"" JJ p JJ ... """ " -' ..... ., !

K 11; Zj l u#"J:r.j jj L....!J I :.r- 0_,1

""# J ... ... (. ... ... J J -

J ... J

l j l :;

"Ili, oni su nalik na one koji, za vrijeme silnog pljuska s neba, u

38
 E.ITANOVE ZAMKE

punom mraku, usred grmljavina i munja, stavljaju zbog gro

mova prste u ui svoje bojei se smrti" (EI-Bekara, 1 9) , a ovo je
primjer u kome se pravi poreenje s vodom .
Ve smo govorili o sutini ovih dvaju primjera i o smislu koji
njedre u sebi, i to u Kitab el-me'iilimu, i na drugim mjestima.
Sutina je u sljedeem: krepost, srea i spas srca poivaju na
ovim dvjema osnovama.
Uzvieni kae:

"Ovo je samo pouka - Kur'an jasni, da opominje onoga ko ima

pameti" (Ja-Sin, 69-70) .
On je ovim stavio do znanja da e se Kur'anom okoristiti i
pouku prihvatiti samo onaj ije je srce ivo, o emu govori i na
jednom drugom m jestu:

"U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum (srce) ima" (Kaf,
3 7) .
U zvi eni kazuje i sljedee:

"O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatrae

da inite ono to e vam ivot osigurati" (El-Enfal, 24) .
Ovim nam On, s lavljen i uzvien neka je, stavlja do znanja da
smo ivi samo ukoliko se odazivamo znanju i vjerovanju, emu
nas pozivaju Allah i Vjerovjesnik, i ui da gubljenjem toga dolazi
do umiranja i propasti srca.
One koji se ne odazivaju Njegovom Vjerovjesniku Uzvieni
39
 IBN KAJJIM EL DEVZUJE

poredi s mrtvima. Ovo je prelijepo poreenje; njihova su tijela tek

grobovi njihovih srca. Njihova su srca umrla i sahranjena su u nji
hovim tijelima.
U tom smislu Uzvieni Allah govori :

"Allah e uiniti da uje onaj koga On odabere, a ti ne moe

one u grobovima dozvati" (El-Fatir, 22).
Neko lijepo kaza: 15

U nemaru, prije smrti, umiru nemarni,

tijela su njihova, prije nego u grobove odu, grobovi.
Due im u tijelima tuguju;
prije proiivljenja ivota njima nema.

Zbog navedenog Uzvieni je Objavu koju je slao vjerovjesni

cima nazvao riih (dua) , npr.:

" ... koji alje Objavu (ruh), rijei Svoje - kome hoe od robova
Svojih" (Gafir, 1 5).
To je uradio na dva mjesta u Kur'anu; tako je kazao i:

" Radi sc o t:jhul-islamu Ibnui-Mubarcku, neka mu se A llah smiluje.

40
 EJTANOYE ZAMKE

"Na takav nain Mi i tebi objavljujemo ono (ruh) to ti se ob

javljuje" (E-ura, 52) .
Razlog je tome to je ivot za duu i srce Objava i to takav
plemeniti. ivot smjera On, slavljen neka je, kroz Svoju Objavu i
. .
postu panJe po nJOJ.
l ( ....
' 1 ' 1 _?=.:-. -
bM,;: "' ,;: .,.. ,. } .,.. .,.. ....
;21,
'' ) .
. JJ . J . ' ' 1 _ ;:... -
/

' - y-' _JAJ J ' u-"

"

..

:t.J: o l_yJ l..f= LA .r.- 1 -'

.... ... ., f ...
...
- ... J ... .. ., (. J J ... .,
...

"Onome ko ini dobro, bio mukarac ili ena, a vjernik je, Mi

emo dati da proivi lijep ivot, i doista emo ih nagraditi bo
ljom nagradom od one koju su zasluili" (En-Nahl, 97) , kae
Allah, d..
Ovakvim je osobama, dakle, Slavljeni i U zvi eni namijenio
lijep ivot na oba svijeta. Slino ovome Uzvieni je kazao:

" ... da od Gospodara svoga oprosta traite i da se pokajete, a

On e vam dati da do smrtnog asa lijepo proivite i svakom
estitom dat e zasluenu nagradu" (Hud, 3 ) ;

"Oni koji ine dobra djela imat e jo n a ovom svijetu lijepu

nagradu, a onaj je svijet, sigurno, jo bolji. O kako e boravite
onih koji su se Allaha bojali - divno biti" (En-Nahl, 30) ;

41
 IBN KAJJIM EL-DEVZIJJE

"One koji na ovom svijetu dobra djela budu inili eka nagra
da, a Allahova je zemlja prostrana" (Ez.-Zumer, l O) .
Allah, s lavljen neka je, jasno kazuje da e onoga ko dobro
ini usreiti Svojim dobroinstvom na ovom i na buduem svijetu.
Takoder je stavio do znanja da e, onako kako to On ini, unesre
iti onoga ko loe ini i na ovom i na onom svijetu. Tako Uzvieni
Allah kae:

"A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj e tekim ivotom

ivjeti i na Sudnjem danu emo ga slijepa oiviti" (Ta-Ha,
1 24) .
Spominjui obje ove vrste, Uzvieni je rekao ovo:

"Onome koga Allah eli uputiti - On srce njegovo prema isla

mu oraspoloi, a onome koga eli u zabludi ostaviti - On srce
njegovo stegne i umornim uini kao kad ini napor da na nebo
uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrke ostavi"
(El-En'am, 1 25) .
U prsima onih koji slijede Pravi put i vjeruju jeste irina i
prostranost, a u prsima onih to su na stranputici tjeskoba je i
muka.

"Zar je isti onaj ije je srce Allah uinio sklonim islamu, pa on

42
 UTANOVE ZAMKE

slijedi svjetlo Gospodara svoga? " (Ez-Zumer, 22) .

Vjernici imaju svjetlo i unutranju irinu, a oni koji su na
krivom putu tminu i tjeskobu u sebi nose.
U poglavlju o istoti srca bit e, ako Bog da, vie rijei o
ovome.
Sutina je u tome da je ivot srca i njegova prosvijetljenost
temelj svakog dobra u njemu, a njegova umrtvljenost i pomrae
nost temelj je svakog zla u srcu.

43
 IVOT l ZDRAVU E SRCA MOGUI SU SAMO AKO ONO SHVATA
ISTINU, ELI J E l DAJE JOJ PREDNOST NAD ONIM TO N IJE
ISTINA
S obzirom da srce ima dvije sposobnosti: sposobnost znanja
i rasuivanja te sposobnost elje i ljubavi, to se njegovo savren
stvo i valjanost postiu samo ukoliko se ove dvije sposobnosti
upotrebljavaju za neto to koristi srcu i to mu donosi krepost i
sreu. Savrenstvo se srca, tako, ispoljava u tome da se sposobnost
znanja koristi da bi se shvatila i spoznala istina i razluila od neis
tine, a onda da se sposobnost elje i ljubavi koristi u traganju za
istinom i ljubavi prema istini i davanju prednosti istini nad neisti
nom. Ko ne poznaje istinu, taj je u zabludi, onaj koji je, pak, spoz
na, pa da prednost onome to nije istina, toga e srdba snai. A
onaj ko istinu spozna i s lijedi je blagodatima e obasut biti.
Allah, s lavljen i uzvien neka je, zapovjedio nam je da Ga
molimo da nas uputi na put onih kojima je milost Svoju dao, a ne
na put onih koju su protiv sebe srdbu izazvali. Zbog navedenog
krani su, prije negoli drugi, u zabludi, jer su oni zajednica koja
ne zna; s druge strane, jevreji su, prije negoli drugi, ti koji srdbu
protiv sebe zazivaju jer su oni zajednica inada, a naa zajednica
jesu oni kojima je milost data.
Zbog ovoga Sufjan bin Ujejna veli: "Nai vjernici koji zas
trane s lie kranima, a nai uenjaci koji zastrane slie jevrejima.
Naime, krani oboavaju ono to oboavaju jer ne znaju, jevreji,
pak, znaju istinu, ali su odustali od nje."
U Tirmizijevom Musnedu zabiljeen je hadis koji je Adijj bin
Hatim prenio od Vjerovjesnika, s.a.v.s.:
,

".)LJ. t.S)WI_, _,+..i l "

"Jevreji su protiv sebe srdbu izazvali, a krani su u zablu-
 IBN KAJ.IIM EL-D.:EVZU.IE

Uzvieni Allah ova dva temelja spommJe zajedno na vie

mjesta u Svojoj knjizi. Evo nekih od njih:

"A kad te robovi Moji za Mene upitaju, ja sam, sigurno, blizu:

odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu
Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravom putu"
(El-Bekara, 1 86).
Dakle, Uzvieni dovodi u vezu odazivanja na Njegov poziv i
vjerovanje u Njega. U jednom od ovakvih ajeta On za Vjerovjes
nika, s.a.v.s., kae:

"Zato e oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podra

vali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili - postii ono
to budu eljeli" (El-E'raf, 1 57) .
Uzvieni je rekao i:

I f,
Hadis je vjerodostojan. Bilje7.e ga Ahmed i Tirmizi.

46
 E.ITANOVE ZAMKE

"Elif-Lam-Mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje,

uputstvo je Svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji
u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjelji
vali dio od onoga to im Mi budemo davali, i onima koji budu
vjerovali u ono to se objavljuje tebi i u ono to je objavljeno
prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu vrsto vjerovali.
Njima e Gospodar njihov na Pravi put ukazati i oni e ono to
ele ostvariti." (El-Bekara, 1 -5).
U sredini ove sure Uzvieni govori:

" estiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke,

i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag,
daju roacima, i siroadi, i siromasima, i putnicima - namjer
nicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obav
ljaju i zekat daju" (El-Bekara, 1 77) . Na drugom mjestu On
kae:

''Tako mi vremena, ovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vje

ruju i dobra djela ine, i koji jedni drugima istinu preporuuju
i kojz: jedni drugim preporuuju strpljenje" (El-Asr, 1 -3).

47
 IBN KAIJIM EL-DEVZIUE

Allah, s lavljen i uzvien neka je, zaklinje se vremenom, a u

vremenu se ine djela to donese dobit ili gubitak, dakle, zaklinje
se da je na gubitku svako ko svoju sposobnost znanja ne upotpuni
kroz vjerovanje u Allaha, a sposobnost injenja ne upotpuni kroz
injenje djela kojima se oituje pokornost Njemu. Ovo predstavlja
usavravanje ovjekove linosti, zatim dolazi usavravanje drugih,
to ovjek postie tako da im preporuuje da ine spomenuto i da
im preporuuje ono to e im to omoguiti, a to je strpljenje. Na
taj nain ovjek usavrava sebe kroz korisno znanje i dobra djela i
pomae drugima time to ih tome ui i preporuuje im da pritom
budu strpljivi. Imam je afi u ovom smislu kazao: "Kada bi ljudi
pro mislili o suri El-Asr, bilo bi im dovoljno."
Kur'an na mnogo mjesta govori u ovom smislu stavljajui pri
tome do znanja da su sretni oni koji spoznaju istinu i s lijede je, a
da su nesretni oni koji ne znaju istinu i koji su na stranputici ili je
znaju, pa su postupali suprotno njoj i povodili se za neim drugim.
Treba znati da ove dvije sposobnosti nee mirovati u srcu.
Naime, ovjek koristi svoju sposobnost znanja da bi spoznao i
dokuio istinu, u protivnom koristi je da bi spoznao neistinu koja
mu odgovara. Tako i voljnu i djelatnu sposobnost koristi ili da bi
postupao u skladu s istinom ili za neto suprotno tome, jer je ov
jek zemljoradnik (haris) i zaokupljen (hemmam) , kao to Vjerov
jesnik, s.a.v.s., ree: "rL.J.) ::_,J :.CI J...L..:> i" "Najvaljanija imena
bila bi: Haris i Hemmam". 1 7 'S misao lei u tome to je zemljorad
nik neko ko stjee i radi, a zaokupljen ovjek je neko ko se nada.
Dua je pokreta elje, to je jedna od njezinih s talnih osobina,
sama elja iziskuje predmet elje o kojem ona formira predodbu.
U koliko ona ne formira sebi predodbu o istini i ne bude
traila i eljela nju, onda e formirati sebi predodbu o neemu to
nije istina i neizostavno e traiti i eljeti to. O ovome e podrob
nije biti govora u poglavlju koje slijedi.

17 Predanje je slabo. Bilj6e ga Ahmed, Ebu Davud i Ncsai .

48
SREA, UIVANJE BLAGODATI l ZDRAVU E U SRCU MOGUI SU
SAMO AKO ONO VJERUJ E DA JE JEDINO ALLAH BOG, AKO
VJERUJE DA JE ON J EDINI NJEGOV STVORITEU, AKO JEDINO
NJEMU ROBUJE, AKO MU JE KRAJNJI CIU POSTII NJ EGOVO
ZADOVOUSTVO l AKO MU JE ON DRAI OD SVEGA DRUGOGA
Poznato je da sve ivo, osim Allaha, slavljen neka je, a to su:
meleki, ljudi, dini i ivotinje uslijed vlastite nedostatnosti tee
onome to e im koristiti i nastoje odagnati ono to e im tetiti.
To moe biti ostvareno samo ukoliko se ima predodba o tome
ta je korisno a ta tetno. Korisno spada u kategoriju blagostanja i
naslade, a tetno u kategoriju bola i patnje.
Svako bie mora voditi rauna o dvije s tvari: jedna je spozna
ti ta je to to voli i eli a to e mu koristiti i ije e mu ostvarenje
donijeti uitak; druga je spoznati ta je to to pomae i vodi do
ostvarenja toga cilja. Nasuprot tome stoje druge dvije stvari, jedna
je pokuena, omraena i tetna, a druga mu pomae i titi ga od
prve. Radi se dakle o etiri stvari:
prva je ono to je poeljno i ije je postojanje poeljno; dru
ga je ono to je pokueno i za ta je poeljno da ne postoji; trea
je ono to vodi postizanju eljenog; a etvrta je ono to vodi oda
gnavanju pokuenog.
Ove se etiri stvari nuno moraju nai kod pobonog ovje
ka, ustvari, kod svakog ivog bia, jer njegovo postojanje i valja
nost nisu mogui bez njih.
Ako se tvrdnja postavi ovako, onda je U zvieni Al lah nuno
Onaj Kome se stremi, Koga se poziva i eli i Onaj ije se zado
voljstvo j blizina nastoje dosei. On pomae da se to postigne.
Oboavati nekog ili neto osim N jega i okretati se neemu
takvom te vezivati se za to pokudeno je j tetno, i Allah pomae
 IBN KAJJIM EL- DEVZIJJE

da se to preduprijedi. On, uzvien neka je, objedinjuje ove etiri

stvari i niko drugi. On je Onaj Koji se oboava, vol i i Kome se
stremi. On pomae Svome robu da doe do Njega i pomae mu
da Mu robuje. Ono to je pokueno i mrsko postoji samo zato to
On to hoe i to je tako odredio.
On pomae Svome robu da to odagna od sebe. Onaj to naj
bolje poznaje Allaha, d.., kazao je:

"Utjeem se zadovoljstvu Tvome od srdbe Tvoje, utjeem se

oprostu Tvome od kazne Tvoje, utjeem se Tebi od Tebe."1x
"' J ,.,. ""'
..!.Dl t..S ..r-"' 'tl J .,. o_" J. ,.; '(
G . J ..!Dl J
Y ' JJ
' ..!Dl
-
1"

. J
' ".. o "... ,...
. .

.

. "J.d1 is > -;r :t:. tJ_f.) J.d- .1

. J .)
- .
.)
.
- . t.? .

"Boe moj, predajem Ti se i upravljam svoje lice Tebi, prepu

tam Tebi moj u sudbinu, traim utoite kod Tebe iz elje i
straha. Nema utoita i spasa od Tebe osim kod Tebe".19
Spas dolazi od Njega, pribjeite je kod Njega, kod Njega se
trai pomo od zla koje postoji na osnovu Njegovog htijenja i
odreenja. Pomo je Njegov in a i ono za ta se trai pomo Nje
gov je in, odnosno djelo koje je On stvorio po Svome htijenju.
Njemu pripada svaka stvar, sva hvala pripada Njemu, sva
vlast pripada Njemu i sve je dobro u Njegovim rukama. Nijedno
Njegovo stvorenje nije u stanju pobrojati hvale to Mu pripadaju.
On je onakav kakvim Sebe samoga hvali i iznad je hvale to je iz
nosi svako Njegovo stvorenje.
Sljedstveno ovome, krepost i srea Njegova roba jesu u os-
IR
H adi s je vjerodostojan. Biljee ga Muslim, Ebu Davud, Ah med, Ti rmizi i
Nesai.
1'' Hadis je vjerodostojan. Bilje7.e ga Buhari, Muslim i Tirmizi.

50
 EJTANOVE ZAMKE

tvarenju znaenja koje u sebi nose kur'anske rijei: " Tebi se kla
njamo i od Tebe pomo traimo" (El-Fatiha, 5). Oboavanje uklju
uje postizanje onoga to se eli, i to na najpotpuniji nain, a Onaj
od Koga se trai pomo pomae da se eljeno postigne. Ovo prvo
podrazumijeva da je samo Allah Bog, a dru go da je On jedini Go
spodar. Bog (iliih) je Onaj Koga srca oboavaju iz ljubavi, molei
oprost, veliajui Ga, odajui Mu poast, uzdiui Ga, iskazujui
Mu poniznost i pokornost, strahujui od Njega i upravljajui na
danja Njemu. Gospodar (rabb) odgaja Svoga roba, daje mu udo
rednost i upuuje ga onome to je dobro za njega.
Jedino je On Bog i Gospodar. Robovanje bilo kome drugo
me najgora je zabluda kao i oboavanje bilo koga drugoga.
Uzvieni Allah na vie mjesta u Svojoj knjizi spominje zaje
dno ova dva temelja, tako On kae:

" zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj! "

(Hud, 1 23).
Govorei o vjerovjesniku uajbu rekao je:

"... a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i

Njemu se obraam" (Hud, 88).
Uzvieni takoer kae:

" Ti se pouzdaj u ivog, Koji ne moe umrijeti, i veliaj Ga, i

hvali" (El-Furkan, 58) .

51
 IBN KAJJIM ELDEVZIJJE

" ... i Njemu se potpuno posveti, On je Gospodar istoka i zapa

da, nema boga osim Njega, i Njega uzmi za zatitnika" (El
Muzzemmil, 8-9) .

"Reci: 'On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njega se

uzdam i Njemu se obraam"' (Er-Ra'd, 30) .
A u vezi pravovjernih sljedbenika Ibrahima, a.s., On kazuje
kako su govorili:

"Gospodaru na, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraamo i Tebi

emo se vratiti" (EI-Mum tehina, 4).
Ovo je sedam mjesta u Kur'anu na kojima se ova dva temelja
navode u smislu da je jedino Allah Bog, te da bez ova dva temelja
nikako nema sree za ovjeka:
drugo: Allah U zvieni, s lavljen neka je, stvorio je ljude da
Mu robuju, da nastoje spoznati Ga, da Mu se obraaju, vole Ga i
budu Mu iskreno predani. Njihova srca i due nalaze smiraj u
spominjanju Allaha, oni se raduju Njegovu vienju na buduem
svijetu, i to e za njih biti vrhunac blagodati. N ita od onoga to
e im podariti na buduem svijetu njima nee biti drae od toga.
Nee biti vee radosti njihovim oima niti vee blagodati za njiho
va srca od toga da gledaju u Njega i sluaju Njegove rijei bez ika
kva posredovanja.
Na ovom svijetu im, opet, nije podario nita bolje niti drae
od vjerovanja u Njega, ljubavi i enje prema Njemu, prisnosti u
Njegovoj blizini i uivanja u Njegovu spominjanju.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., objedinio je ove dvije stvari u dovi koju
su zabiljeili Nesai i imam Ahmed te Ibn Hiban u svom Sahihu,
52
 EJTANOVE ZAMKE

kao i neki drugi. N aime, Ammar bin Jasir prenosi da je Vjerovjes

nik, s.a.v.s, uio ovu dovu :
".. ".. " O " O, / O

J I ..;:->-
' L.::::l i LA I:I i (..$"',; ..!.t' J' I
'i ..!.4.Lu ;lli"
" ,; O D D ..,

. . -
, . r--
. Y, -irt..:J
l :lli J l g'yil , ll', Y J
.
< <,
,;; 1
-: qJ' J r-- . .
.

/ o ,.. o / ,.... o "... J-; ' 0/ ",_ O ",.. " '(

/
.
/ D _..

.
y_ !..!.U L..:. \ J'
:.1 1 ' ;q \ J' w, q 1 415' L:. \ J'
... _... ""

..T y_
o

J ; -
o

q dL..:.lJ' th
u. .Y - : \1
g - -illL.:. IJ' J:; \l r
- dL:.\'J -
/ ... ... .... ... "." ... o
... ( ".,. J-; ! ,.. o
o

.J
$1 .:._ ' JI.
l.:. l ! c;.iJ L..:. I J' ..;., ' I i - ::.q ..r.
- - L:. \ J' , 1 ..
J> ....

, .,)-"
'

0'' 1 .r. 8.J-:

, e:: . ...
-
, - i..a:. 'r
... - J ,

c; , ;1 >
rY
W J-1 -:: .r---. J- ...
. -:
, - -

".::r. i.:JJ. (i;.;.l}

,

"Boe moj, Ti zna nepoznato i moi Svojom upravlja stvo

renjima, daj mi da ivim onoliko koliko je po Tvome znanju
dobro za mene, i daj da umrem onda kada to bude dobro za
mene. Daj da Te se boj im, i kada me ljudi ne vide i onda kada
me vide. Daj da govorim istinu i u srdbi i u zadovoljstvu.
Daj da budem umjeren i u neimatini i u bogatstvu. Podari
mi blagodat nep rolaznu. Podari mi radost neprekidnu. Daj
da budem zadovoljan sudbinom. Podari mi u godno ivljenje
nakon smrti. Daj da se nasladujem gledajui Tvoje lice. Daj
da eznem za susretom s To bo m i da me ne zavedu kakve ne
sree niti kunja koja bi me na stranputicu odvela. Boe moj,
ukrasi nas krasotom vjerovanja i daj da idemo naprijed Pra
vim putem."20
U ovoj dovi, goleme vrijednosti, Vjerovjesnik, s.a.v.s, obje
dinio je najbolju stvar na ovome svijetu, a to je enja za susretom
s Uzvienim Allahom, i najljepu stvar na onome svijetu, a to je
gledanje u Njegovo lice.
S obzirom da cjelinu s time ini da ovjeka ne pogaaju nes
ree u ivotu niti kunje u vjeri, to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
" ... i da me ne zadesi kakva nesrea niti kunja koja bi me na stran
puticu odvela. "

20
H adis je vjerodostojan. Bilje7.e ga Ahmed, Ncsai, I bn Hibban i l hkim.

53
 IBN KAUIM ELDEVZI.IIE

A kako se zrelost vjernika ogleda u tome da zna istinu, da je

slijedi i dru ge poduava i upuuje njoj, on je kazao: "Daj da idemo
naprijed Pravim putem."
Zadovoljstvo je korisno i ono vodi postizanju eljenog cilja.
Ovdje je rije o zadovoljstvu koje uslijedi nakon to se desi ono
to je odredeno, a ne prije toga, jer takvo zadovoljstvo poiva u
rijeenosti da se bude zadovoljno. Medutim, kada se desi ono to
je sudeno da se desi, onda se dogada da to zadovoljstvo iezne.
Zato je Vjerovjesnik, s.a.v.s., molio u dovi da bude zadovoljan na
kon to se neto desi. Ono to je odredeno zaklonjeno je dvjema
s tvarima: uenjem dove da se desi ono to je najbolje te zadovolj
stvom nakon to se desi ono to je sudeno da se desi. ovjekova
srea ogleda se u tome da objedini ove dvije stvari. U Musnedu, te
na drugim mjestima, zabiljeeno je da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ka
zao:
q-:1 ;;j \ij -' .& 1 LJ,-?.-' .& jl f;r 01 !"
4

e <" /<"' , ""

G, 0
" .4..1 J I.A.i .& 1 -' .&1 )l:>...:.... l ) fl
"""

"ovjekova se srea ogleda u tome da moli Al laha da mu da

ono to je dobro i da bude zadovoljan onim to mu je On odredio,
a nesrea je za ovjeka da ne moli Allaha da mu da ono to je dob
ro i da se ljuti na ono to je On odredio." 2 1
Bojati se Uzvienog Allaha jeste najvee dobro, kako onda
kada drugi vide to se ini, tako i onda kada ne vide, zato je Resu
lullah, s.a.v.s., molio Allaha, d.., da ga uini bogobojaznim i kada
ga ljudi vide i kada ga ne vide.
Veina ljudi istinu govore samo kada su zadovoljni, a kada se
rasrde, onda ih srdba navede da govore ono to nije istina. Zato je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., molio Allaha, d.., da mu da da govori isti
nu i onda kada je ljut i onda kada je zadovoljan. U tome smislu su
nai stari govorili: "Nemoj biti kao oni koje zadovoljstvo odvede u
neistinu, a kada su ljuti, onda ih ljutnja izvede iz istine."

21 PrcJanje je slabe vjerodostojnosli. Biljee ga Ah 111ed, Tinnizi i H akim.

54
 EJTANOVE ZAMKE

Siromatvo i bogatstvo jesu dvije nevolje i kunje kojima Al

lah kua Svoje robove. Tako se ljudi u bogatstvu ponaaju rasip
niki a u siromatvu su stisnute ruke. Vjerovjesnik, s.a.v.s., moli da
mu Allah, d.., podari umjerenost i u jednom i u drugom sluaju,
tj. da se ne ponaa ni rasipniki niti da krtari.
Dvije su vrste uivanja: jedna se odnosi na tijelo, a druga na
srce. Ova druga ogleda se u radosti. Savrenstvo te blagodati jeste
u njenoj trajnosti i stalnosti. To dvoje Vjerovjesnik, s.a.v.s., zajed
no spominje i kae: "Podari mi blagodat neprolaznu i radost nep
rekidnu."
Dvije su vrste ukrasa: ukras tijela i ukras srca. Ukras je srca
vredniji i znaajniji. Ako se on posjeduje, onda se naposljetku pos
jeduje i ukras tijela i to u naljcpcm obliku. Tako Vjerovjesnik,
s.a.v.s., moli svoga Gospodara da mu podari skriveni ukras i kae:
"Ukrasi nas krasotom vjerovanja."
ivljenje na ovom svijetu nikome nije posve lagodno, tavie,
ispunjeno je nevoljama, tekoama, skrivenim i vidljivim mukama.
Zato Vjerovjesnik, s.a.v.s., moli da mu Allah, d.., podari ugodno
ivljenje nakon smrti.
Smisao je u tome da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u ovoj dovi ob
jedinio najbolje stvari na ovom i na buduem svijetu.
Ljudi su ovisni o svome Gospodaru u pogledu pokoravanja i
oboavanja isto kao to su ovisni o Njemu jer ih On stvara,
opskrbljuje, uzdrava njihova tijela, omoguava im da sakriju svoja
sramotna mjesta, daje im sigurnost pred strahovima. Ustvari, ovi
snost ljudi o svome Gospodaru u pogledu oboavanja, ljubavi i
pokornosti Njemu vea je jer je to smisao njihova ivljenja bez
kojeg ljudima nema nikakva dobra, blagostanja, spasa, uivanja niti
sree. Zbog toga izgovoriti la ilahe illallah (nema boga osim Alla
ha) predstavlja najbolje djelo. Vjerovati da je jedino Allah Bog
(tevhidul-ilahija) jeste vrhunac svega, i vjerovati da je samo On
gospodar (tevhidur-rububi;Ja) takoder je vrhunac.
Zbog toga su robovi duni pokoravati se Allahu i nikoga Mu
ravnim ne smiju smatrati, kako stoji u jednom vjerodostojnom
hadisu koji od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenosi Muaz bin Debel,
ss
 IBN KAJJIM EL-DEVZIJJE

u1 . U tome hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s., kae:

1; :Ju - Y.,.J) '..t l ?l .& 1 j;_ l; .:I"
l);j l! ...il l l; .:tl :Ju :h;j 1} r'y) } 01
J' o ' .., ".. o 'E: J J J

"- ':1 01 J u - dJ_,:.,)) .&l ..:.J;

'"Znade li ta su robovi Allahovi duni prema Njemu?' -

'Allah i Njegov Vjerovjesnik najbolje znaju', rekoh. 'Robovi
su Njegovi duni da Ga oboavaju i da Mu nikoga ravnim ne
smatraju', ree on, pa upita: 'Znade li ime se Allah obave
zuje prema Svoj im robovima u koliko oni tako ine? ' - 'Allah
i Nj egov Vjerovjesnik znaju najbolje', rekoh. 'On se obavezu
je prema nj ima da ih nee kazniti vatrom', ree Vjerovjesnik,
s.a. v .s. "22
Uzvieni tako voli Svoje robove pravovjerne, koji samo u
Njega vjeruju i raduje se njihovu pokajanju. I za samoga roba u
tome je najvee u ivanje, srea i blagodat. Ne postoji nita pored
Allaha gdje bi srce moglo nai smiraj, prisnost i u ivanje. Ko obo
ava nekoga drugog pored Uzvienog Allaha i pri tome postigne
kakvu korist i uivanje, teta koja e ga zbog toga zadesiti bit e
mnogostruko vea. To je usporedivo sa uzimanjem ukusne hrane
koja je otrovana.
Uostalom, kao to bi se nebesa i Zemlja poremetili da na
njima ima drugih bogova osim Allaha, kao to Uzvieni kae:

"Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah,

poremeti/i bi se" (El-Enbija, 22).
Tako se i srce poremeti ukol iko je u njemu neko drugi osim
U zvienog Allaha, tada se njegovom ozdravljenju moe nadati
jedino kada ono to se oboava pored Allaha izae iz srca, a Allah
Uzvieni bude jedini koga ono oboava, voli, boji Ga se, pouzdava

22
Hadis je vjerodostojan. Bilje7.e ga Buhari, Muslim, Ahmed i Tirmizi.

56
 E.ITANOVE ZAMKE

se u N jega i obraa Mu se;

tree: rob je ovisan o tome da oboava samo Uzvienog Al
laha i da Mu nikoga ravnim ne pripisuju i to na neusporediv nain.
To bi se, ipak, unekoliko moglo usporediti s potrebom koju tijelo
osjea za hranom, piem i d isanjem, s tim to izmeu ovoga dvoga
postoje brojne razlike. Naime, bit ovjeka ini njegovo srce i dua.
On ostvaruje vlastitu svrsishovitost samo ukoliko oboava istin
skoga Boga, pored Kojeg d rugog boga nema, unutarnji smiraj na
lazi jedino u svjesnosti o Njemu, a smiraj u spoznaji i ljubavi pre
ma Njemu. Rob nastoji doi do Njega i sresti Ga, i neizostavno e
Ga sresti. Vlastitu svrsishodnost postii e ukoliko voli samo Al
laha, ukoliko jedino Njemu robuje, jedino Njega se boji i jedino
N jemu upravlja svoje nade. Postigne li pak ovjek zadovoljstva i
radosti u neemu drugom, ona nee biti duga vijeka ve e prelazi
ti iz jedne vrste u drugu i s jedne osobe na drugu, ovjek u tome
sluaju uiva jedan put u ovome, drugi put u onome, a to u emu
uiva poesto mu biva glavnim uzrokom bola i nevolje.
U svako vrijeme i na svakom mjestu ovjek ovisi o svome
Bogu Istinskom, gdje god da poe, vjeruje u Njega, voli Ga, poko
rava Mu se, velia Ga i spominje, a to je ovjeku hrana, snaga i po
stojanost onako kako je to sluaj s vjernicima, onako kako na to
ukazuju Kur'an i sunnet i kako to doivljavaju ista ljudska priro
da i dua, a ne onako kako o tome govore oni to su tek neznatno
odmakli u spoznavanju sutine i to dobro posve malo ine. Takvi,
naime, kau: 'Biti pokoran Bogu, spominjati Ga i zahvaljivati Mu
doista je obaveza i teret, jer to se radi samo zbog polaganja rauna
ili nagrade koja e uslijediti kao nadoknada tome, a koje nalikuje
davanju protivvrijednosti koja je odreena cijenom ili pak zbog
pukog discipliniranja linosti i njena u ljuivanja kako bi se ona
uzdigla iznad stupnja ivotinja. Tako govore oni ije je znanje o
Milostivom skromno i koji su posve malo okusili od sutine vjero
vanja, takvi se ponose naplavinann vlastitog miljenja i umovanja.
A vjerovati samo u Allaha i Njemu zahvalan biti radost je za ov
jeka, najbolji uitak za duu i srce i naljepa blagodat to je dobiju
oni koji ovakvi jesu. Allah je Onaj od Koga pomo treba traiti i u
Njega se treba pouzdavati.

57
 I BN KAJJIM EL-DEVZU.IE

Sm is ao vre n ja ibadeta i drugih dunosti n i je u prvom redu

obavezivanje, mada je i tO u odreenoj mjeri ukljueno kao popra
tna zbog odreenih razloga koji to iziskuju a koji su neizostavni
za ovjekovo uzdizanje.
Zapovijesti kojima je Uzvieni obavezao Svoje robove i pro
pisi koje im je propisao radost su i uivanje za srca te blagodat za
duu, u tome je lijek, srea i spas za srce i duu, u tome je njihovo
savrenstvo i na ovom i na onom svijetu. Ustvari, nema istinske
radosti, uivanja i blagodati bez toga, a evo kako o tome govori
Uzvieni:

O ljudi, ve vam je stigla poruka od Gospodara vaeg i lijek

"

za vaa srca i uputstvo i milost vjernicima. Reci: 'Neka se zato

Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga to
gomilaju"' (]unus, 57-58) .
Ebu Seid el-Hudri kae: "Allahov je dar Ku r ' an a milost
Njegova je to to nas je uinio s l jedben icima Kur'ana . " A H ilal bin
J es sar veli: " I s lam kojem vas je uputio i Kur'an kojem vas je podu
io bo l j i su vam od zlata i srebra koje sakupljate." Ibn Abbas , Ha
san i Katada ve l e : "N jegov je dar islam, a milost Njegova je
Kur'an."
Sutina je u tome da je i jedno i drugo opisano kao dar i mi
lost, i jedno i drugo A l lah, d.., vezuje za Vjerovje sni k a s . a.v . s . , i
,

k a e :

"Na takav nain Mi i tebi objavljujemo ono to ti se objavljuje.

58
 E.ITANOVE ZAMKE

Ti nisi znao ta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise" (E

ura, 52) .
Allah Uzvieni uzdie onoga koga uzdie putem Kur'ana i
vjere
.
i uniava
. onoga koga uniava ostavljajui ga bez Kur'ana i
VJerovanJa.
Neko bi kazao kako je to u Kur'anu nazvano obavezom, jer
Kur'an kae :

"Allah nikoga ne obavezuje preko mogunosti njegovih" (El

Bekara, 286) .

"Mi nikoga preko njegove mogunosti ne zaduujemo" (EI

En'am, 1 52 ) ,
onda b i s e takvom moglo odgovoriti s ljedee: obavezivanje
se ovdje spominje u odrinom kontekstu, a U zvieni nikada nije
Svoje zapovijedi, upute i propise nazvao obavezivanjem. tavie,
On ih naziva: rzih, svjetlo, lijek, uputa, milost, ivot, zavjet, oporuka
i sl.;
etvrto: najbolja, najsjajnija i najvea blagodat na buduem
svijetu jeste gledanje u lice Uzvienog Gospodara i sluanje Nje
govih rijei. Evo kako to opisuje hadis koji, u Sahihu, Muslim p re
nosi od Suhejba, r.a., a u kojem Vjerovjesnik, s.a.v.s., kae:
- ' .Jl I 1 yt(; .1 Y'
.JJ I ,- <l ;)1 .)8 !..S :;8' .til . d1. v (../"'
\.:.:; 11. "

e; y:-, '

: J l; ,..:,bJ-1 . . u-:1: 1)(; i:J-1 .

cL.:. . 81 . . .
.
J J J
1 -:.,;.i ' ' tk;.\ L; .JJ I
.

" . .ji l_:q

. "" .r--'
.,
-:
.. . ; . . -.lt>
\" _JJ

"Kada stanovnici Denneta uu u njega, pozvat e ih jedan

glasnik i rei: 'Stanovnici Denneta, ima jedno obeanj e koj e
vam je Allah dao i eli vam ga ispuniti.' Oni e na to kazati:
'ta bi to moglo biti? Zar nam nije lica uinio svijetlim, dao

59
 I BN KAJJIM ELDEVZIJJE

da pretegnu naa dobra djela, uveo nas u Dennet i sauvao

nas Dehennema?' Tada e se podii koprena i oni e Ga ug
ledati. Nita od onoga to e im podariti nee im biti drae
od toga. "23
V jednom drugom hadisu kae se: L. <J- )! J _/A;
_ _

4! 1 1
J JP ; "Nee se obazirati na bilo koj u blagodat sve dok budu
gfedali u Nj ega."2{ Vjerovjesnik, s.a.v.s., pojanjava da e stanovni
cima Denneta pored savrenog uivanja koje e u njemu imati
najdrae biti gledanje u Allaha, d.. To e im biti doista najdrae,
jer e ugoaj, uivanje i radost koju e u tome nalaziti nadilaziti
uivanje u jelu piu i lijepookim hurijama. Ove dvije blagodati i
uivanja ne mogu se ni uporediti. U ovome smislu, Uzvieni go
vorei o nevjernicima kae:

" Uistinu, oni e toga dana od Gospodara svoga zaklonjeni biti,

zatim e sigurno u oganj ui" (El-Mutaffifin, 1 5- 1 6) .
Dakle, pripremit e nevjernicima dvije vrste kazne: patnju u
vatri i zaklonjenost od U zvienog Allaha, a dobrim robovima Svo
jim pripremit e dvije vrste blagodati: uivanje u onome tO se
nalazi u Dennetu i uivanje u gledanju Allaha, d.. U istoj suri
Uzvieni spominje ove etiri vrste blagodati; tako o dobrim robo
vima kae:

"Dobri e, zaista, u nasladama boraviti, sa divana e gledati"

(El-Mutaffifin, 22-23) .
Neki su znaenje ovih ajeta razumjeli ovako: gledat e u svo
je dumane kako se pate, ili gledat e u svoje palae i vrtove, ili
gledat e jedni u druge. Sve ovo odstupa od eljenog znaenja koje

2' Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Muslim, Ahmed, Tirmizi i I bn Mada.

14 Hadis je munkcr. Biljei ga I bn Mad7.a.

60
 EJTANOVE ZAMKE

glasi: gledat e u l ice svoga Gospodara nasuprot nevjernicima koji

e biti 1-aklonjeni od Njega: "Zatim e sigumo u oganj ui" (El
Mutaffifin, 1 6 ) . Pogledaj dobro kako e Uzvieni na buduem
svijetu preokrenuti situaciju protiv nevjernika, koji na ovome svi
jetu podrugljivo govore o onima koje dre za svoje neprijatelje.
Kada vjernici prolaze pored nevjernika, ovi namiguju ,jedni dru_gi
ma i podsmjehuju se, kad ih ugledaju, govore: )L.)J :j; J!
"Ovi su, doista, zalutali" (El-Mutaffifin, 32) . A Uzvieni na to b
e: <tf -:!illJ 1 i.f;T J..JI fj;i "Danas e oni koji stt vjerovali
nevjernicima se podsmijavali" (El-Mutaffifin, 34) . To e biti odgo
vor na njihovo namigivanje i podsmijavanje. Potom U zvieni kae:
J 'J' I " . . sa divana e gledati" (El-Mutaffifin, 35), pri
.

emu je samo spomenuo gledanje, ne vezujui ga za bilo koj i pre

dmet. Najvelianstvenije u ta e gledati jeste On, Allah, uzvien
neka je. Gledanje je u Njega najuzvienije i najodabranije gledanje,
to je najve i stupanj upute, a pogledaj, na drugoj strani, kako su
nevjernici govorili: "Ovi su, doista, zalutali" (El-Mutaffifin, 32) .
Neprijeporno je da se na dva spomenuta mjesta misli na gle
danje u Uzvienog Gospodara, bilo da se obrati panja na poseb
nost povoda ovih ajeta ili pak na openitost poruke. Ko god dobro
promisli o kontekstu nai e kako ova dva ajeta mogu znaiti jedi
no ovo.
UIVANJ E U GLEDANJU ALLAHOVOG LICA NA SUDNJEM DAN U
PLOD JE SPOZNAJE ALLAHA l UUBAVI PR EMA NJEMU NA
OVOM SVIJETU
Nijedan uitak u Dennetu nije usporediv s uitkom gleda
nja Njegova lica, slavljen neka je. Isto tako nijedan uitak na ovo
me svijetu nije usporediv s uitkom koji donosi ljubav prema Al
lahu, spoznavanje Allaha, enja i pribliavanje Njemu. Ustvari,
uivanje u gledanju u Njega na Sudnjem danu plod je spoznavanja
i ljubavi, jer uitak slijedi osjeaje i ljubav. to onaj koji voli vie
poznaje onoga koga voli i to ga vie voli, to e i uivanje u njego
voj blizini i gledanju u njega biti vee;
peto: ovjeku ne moe niko donijeti korist ili tetu, ne moe
mu nita dati niti ga sprijeiti da neto dobije, ne moe ga uputiti
niti zavesti na stranputicu, ne moe mu pomoi niti odmoi niti ga
61
 IBN KAJ.IIM ELDEVZU.IE

moe uniziti ni uzdii. Jedini koji mu to moe uiniti jeste Allah,

d.. On kae:

"Milost koju Allah podari ljudima niko ne moe uskratiti, a

ono to On uskrati niko ne moe, poslije Njega, dati. On je si
lan i mudar" (Fa tir, 2) ;

"Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne moe

otkloniti, a ako ti zaeli dobro, pa niko ne moe blagodat Nje
govu sprijeiti, On njome nagrauje onoga koga hoe od robo
va Svojih; On prata i milostiv je" (J unus, 1 07) ;

"Ako vas Allah pomogne, niko vas nee moi pobijediti, a ako
vas ostavi bez podrke, ko je taj ko vam, osim Njega, moe po
moi ? " (Alu Imran, 1 60) ;

"Zato da prihvatim druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi

hoe da me snae neko zlo, njihovo posredovanje nee mi biti
ni od kakve koristi i oni me nee moi spasiti" (Ja-Sin, 23);

62
 E.ITANOVE ZAMKE

"O ljudi, sjetite se milosti kojom vas Allah obasipa. Postoji li,
osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas s neba i iz zenzlje
opskrbljuje? Osim Njega nema drugog boga, pa kuda se onda
odmeete? " (Fatir, 3 ) ;

"Ili, ko je taj koji e biti vojska vaa i vama pomoi, osim Mi

lostivog? - Nevjernici su samo obmanuti. Ili, ko je taj koji e
vas nahraniti, ako On hranu Svoju uskrati? - Ali, oni su uporni
u bahatosti i u bjeanju od istine" (El-Mulk, 20-2 1 ) .
Uzvieni zajedno spominje pomo i opskrbu, jer j e ovjek
primoran okrenuti se nekome ko e ga odbraniti od njegovih nep
rijatelja i ko e mu pomoi, te nekome ko e mu osigurati opskrbu
i ono to mu je potrebno. Dakle, ovjeku je nuan pomaga i
opskrbitelj. Jedino Allah pomae i daje opskrbu. Zrelost ovjeko
va razuma i znanja ogleda se u tome da zna sljedee: ako ga zadesi
neko zlo, niko mu to osim Allaha ne moe otkloniti, a ako mu On
da neku blagodat, niko mu je osim Njega ne moe oduzeti. Spo
minje se kako je U zvieni Allah nekom od vjerovjesnika objavio:
'"Budi prema Meni na lijep nain razborit i u osami se lijepo odno
si prema Meni jer Ja t O volim.' On je upitao: 'Gospodaru moj, ta
znai biti razborit na lijep nain?' 'Znai da kada na tebe sleti mu
ica, da treba imati na umu da sam je Ja poslao, pa Me zamoli da
je otjeram', odgovorio mu je Gospodar. 'A ta znai da se prema
Tebi i u osami lijepo odnosim', upitao je vjerovjesnik. 'Kad stekne
zrno, treba znati da sam te se njime sjetio', odgovorio mu je Gos-
po d ar. "
63
 I BN KAUIM ELDEVZUJE

Govorei o arobnjacima Uzvieni Allah veli:

" ... ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi" (EI
Bekara, 1 02 ) .
Imam Ahmed kae: "Abdurrezzak j e ispriao d a je Muamer
kazao: ' uo sam Vehba kako je rekao: 'Allah Uzvieni je u nekoj
od Svojih knjiga kazao: 'Veliine Mi Moje, onome ko trai kod
Mene utoite - makar se nebesa i ono to je na njima i Zemlja i
ono to je na njoj urotili protiv njega - Ja u mu dati izlaz. A
onome ko ne trai kod Mene utoite Ja u mu ruke odsjei da se
za nebo ne moe hvatati i dat u da se zemlja pod njim rastupi,
ostavit u ga tako u zraku preputenom samome sebi. Ja sam do
voljan Mome robu. Ako Mi je rob Moj pokoran, Ja u mu dati
prije nego to Me zamoli i odazvati m u se prije nego Me pozove
jer Ja bolje od njega znam ta mu treba."'"
Ahmed kae: "Ispriao nam je H aim ibn el-Kasim, njemu
Ebu Seid el-Mueddib, a njemu neko ko je uo Ataa ei-Horosanija
da je ovaj ispriao sljedee: 'Sreo sam Vehba bin Munebbiha dok je
on inio tavaf oko Kabe i rekao mu: 'Ispriaj mi jedan hadis da ga
od tebe zapamtim na ovome mjestu.' On mi kna: 'Uredu. Allah,
blagoslovljen i uzvien neka je, objavio je Davudu: 'Davude, tako
Mi moi i veliine Moje, koji god od robova Mojih trai utoite
samo kod Mene, a ja to znam iz njegova nauma, kada bi se protiv
njega u rotilo sedam nebesa i ono to je na njima i sedam zemalja i
ono to je na njima, Ja bih mu dao izlaz iz toga. Tako Mi moi i
veliine Moje, koji god od robova Mojih trai u toite od nekoga
drugog osim Mene, a Ja to znam iz njegova nauma, Ja u mu vezu
s nebom prekinuti a zemlju pod njirn rastvoriti i neu mariti gdje
e skonati.""'
Ovaj vid robovanja U zvienom blii je poimanju obinoga
ovjeka nego prethodno spomenuti, zbog toga se Kur'an obraa
ljudima govorei o ovom posljednjem vie, dok se vjerovjesnici
vie pozivaju prvospomenutom. Kada razuman ovjek promisli o
Kur'anu uvidjet e da kada Allah Uzvieni poziva Svoje robove
64
 UTANOVE ZAMKE

ovom vidu robovanja, time ih, ustvari, poziva onom prvospome

nutom, jer spomenuti vid robovanja podrazumijeva oslanjanje na
Uzvienog Allaha, traenje pomoi od Njega i upuivanje molbi
samo Njemu. Takoer podrazumijeva i ljubav prema Njemu zbog
dobroinstva i blagodati kojima obasipa ovjeka. Ako ovjek voli
Allaha, d.., oboava Ga i oslanja se na Njega na ovakav nain,
onda e samim time postii i ono to je prvo spomenuto.
Navedeno bi se moglo usporediti sa sljedeim: kada nekoga
zadesi kakva golema nevolja ili ga proganja strah, on pone upui
vati molbe Uzvienom Allahu i pone Mu biti pokoran. Tad mu
On podari slast u iskrenom obraanju Allahu, vjerovanju i preda
nosti Njemu, te mu to postane drae od one potrebe koju je prvo
bitno traio, mada to nije znao prije;
esto: moe se desiti da se ovjek vezuje za neto drugo osim
Uzvienog Allaha, a to mu donosi tetu. Do toga dolazi kada
ovjek pone uzimati vie nego to mu treba ne koristei to da bi
iskazao pokornost Allahu, d.. Tako, kada ovjek prekomjerno
uiva u hrani, piu, spolnom uivanju, odjei, to mu teti. Ako
voli neto vie od Allaha, ovjek to mora napustiti, jer e mu lju
bav prema tome neizostavno tetiti i zbog toga e biti kanjen, na
ovome ili na buduem svijetu, a najvjerovatnije e biti kanjen na
oba svijeta. Uzvieni kae:

"Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troe ga na Allahovu

putu - navijesti bolnu patnju na Dan kad se ono u vatri dehe
nemskoj bude usijalo, pa se njima ela njihova i slabine njihove
i leda njihova budu igosala. ,Ovo je ono to ste za sebe zgrtali,
iskusite zato kaznu za ono to ste gomilali! "' (Et-Tevba, 34-

65
 IBN KA.UIM ELD.:EVZUJE

35);

"Neka te ne oduevljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njiho

va! Allah hoe da ih njima kazni na ovom svijetu i da skonaju
kao nevjernici" (Et-Tevba, 55) .
Nisu u pravu oni koji kau da je u ovom ajetu primijenjen
stilski postupak mijenjanja uobiajenog redoslijeda rijei. Jedan od
takvih je Durdani, a po njima bi ovaj ajet trebalo razumjeti na
s ljedei nain:
"Neka te ne oduevljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njiho
va" na ovom svijetu "Allah hoe da djeca njihova . " - na ovom
- . .

svijetu. "Allah hoe da ih njima kazni " na buduem svijetu. Ova

-

kvo se mi ljenje prenosi od I bn Abbasa, r.a., a ovo su miljenje

preuzeli i Katada te veliki broj uenjaka.
Mogue je da je njima bilo teko shvatljivo da neko bude na
ovome svijetu kanjen bogatstvom i djecom jer se ljudi tome vese
le i uivaju u tome, tako da su to protumaili kao stilski postupak
mijenjanja uobiajenog redoslijeda rijei.
Kada su posrijedi oni koji ovaj ajet razumijevaju drei se re
doslijeda rijei kakav jeste u ajetu, oni se razilaze oko toga na koji
e nain ti ljudi biti kanjeni imovinom i djecom. Hasan Basri to
tumai ovako: " Kaznit e ih tako to e biti iskuavani davanjem
zekata na imovinu i to e morati troiti u borbi." To je miljenje
prihvatio Ibn Derir i dao sljedee pojanjenje: "Kanjavanje dje
com i imovinom ogleda se u dunostima i obavezama prema imo
vini i djeci koje je Allah propisao ljudima, jer su to obaveze koje se
uzimaju od ovjeka, mada on to nije rad dati, ne radi to da bi do
bio nagradu od Allaha niti to ini iz zahvalnosti Njemu, ve to
daje pod prisilom i nevoljno.
Ovo nije u skladu sa smislom kanjavanja na ovom svijetu i
odstupa od znaenja ovog ajeta.
66
 E.ITANOVE ZAMKE

Neki, opet, kau: "Bit e kanjeni na nain da e, zbog toga

to su bezbonici, njihova imovina zavriti kao ratni plijen, a djeca
e im dopasti ropstva."
Na takav se nain postupa s bezbonicima, a oni su u sutini
bezbonici. Sluaj o kojem je rije, takoer spada u kategoriju na
prijed spomenutog sluaja.
Naime, Uzvieni Allah zatitio je imovinu i djecu dvolinja
ka tako to oni prividno prakticiraju islam. Da je smisao ajeta ona
kav kakvim ga vidi ova skupina, onda bi se to i ispunilo, tj. njihov
bi imetak postao plijen, a djeca bi im postala zarobljenici. Volja se
Boija u ovome ajetu spominje u smislu univerzalnog htijenja; ono
to Allah hoe to, neizostavno, biva, a ono to nee to se ne doga
a.
Ispravno bi bilo, a Allah najbolje zna, s ljedee tumaenje:
spomenuta se kazna ogleda u oitoj patnji kojoj je izloen neko ko
trai ovaj svijet, ko ga voli i daje mu prednost nad buduim svije
tom. To se ogleda u sljedeem: ovakva osoba udi za stjecanjem
imovine, podnosi ogroman napor pri tome i trpi razliite nedae.
N e e tako nai nikoga ko bi bio vie optereen od onoga
kome je dunjaluk najvea briga i ko u lae stalni napor u stjecanju
imetka. Kazna su, u ovom s luaju, patnja, napor i nevolje, u smislu
u kojem Vjerovjesnik, s.a.v.s., kae: "Putovanje j e neka vrsta pat
nje"2 ili "Umrlome je patnja pla njegove porodice za njim"/6 tj.
on osjea bol zbog toga.
U hadisu, koji biljee Tirmizi i drugi, Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
kae:
- i.J .J t:. - - .J 1:.: .r: - '11 l5 -"
-
.J c.:U1 ,; Y, s-, u--;
, .:_ro
1
(".J , - 0- .r
" .J w
-- -: _yu 1:- ciJI
,- 1 u--; - LS
,
.:_ro .J "wl, )'
J" , t

. 4.1 _)jj lA l JJI d'

"Onome ko je zaokupljen buduim svijetom Allah podari

2' Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Buhari, Muslim i drugi.

2" Hadis je vjerodostojan. Bilje7.e ga Buhari, Muslim i drugi.

67
 I BN KAJJIM ELDEVZIJJE

bogatstvo u src u i skladan ivot. Takvome dunjaluk ponizno

dolazi. A onome ko j e zaokupljen ovim svijetom Allah da si
romatvo pred oima i neskladan ivot, a od ovoga svijeta
mu podari onoliko koliko mu je sueno."27
Jedna od najveih patnji na ovome svijetu jeste unutarnja ne
sreenost i podvojenost srca, te stanje u kojem je ovjeku siroma
tvo stalno pred oima.
Da zaljubljenici u ovaj svijet nisu opijeni tom ljubavlju, oni
bi molili za pomo da se zatite od ove patnje. Meutim, oni se
neprestano ale i vajkaju zbog dunjaluka. U Tirmizijevoj zbirci
zabiljeeno je da je Ebu Hurejra prenio sljedee Vjerovjesnikove
rijei:
,. o .., '(. ... ... o -, " , o ."
.... ...
- 1 -: l lS J - JL...; .&1 01 "
Ll .) .).,G, -t.J t.r-' '
dy-4' '

i 0-! r.. ;

N

b)j :L.\ j .s !J
".

"Al lah, blagoslovlje n i uzvien neka j e, govori: 'ovjee, pre

daj se ibadetu, ispunit u ti srce bogatstvom, a ne bude li ta
ko inio, dat u ti pune ruke posla ali, neu zatomiti tvoje si
romatvo."28
To je takoer jedna vrsta kazne koja se ogleda u zauzetosti
srca i tijela ovosvjetskim nevoljama i borbom protiv njih te trplje
nja tekoa koje one priinjavaju. Evo ta su o tome kazali neki iz
prethodnih generacija: "Ko voli ovaj svijet neka se pripremi za
podnoenje nevolja. ovjeka koji voli ovaj svijet nikada ne naputa
troje: briga neizbjena, muka vjeita i jad neprolazni."'H
Razlog je navedenom to to neko ko voli ovaj svijet, im os
tvari neto ovosvjetsko, odmah poeli da mu je vie. Tako stoji u
s ljedeem vjerodostojnom hadisu:
0\S.) I '1 y
<.r'j Jt;
" .tJ
- .) i 0 - lS 't"
"Kada bi ovjek imao dvije doline imovine, poelio bi da ima

27 Hadis je vjerodostojan. Biljc7.c ga Tirmizi, I bn Mad7.a i Begavi .

lN
Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Tirmizi, Ibn Mad7.a i Ahmed.
'" Prenosi Ibn Ebi Dun'ja kao rijei koje je kazao Isa, a.s., kudei ovaj svijet.

68
 E.ITANOVE ZAMKE

i treu."30
Isa, sin Merjemin, a.s., usporedio je zaljubljenika u ovaj svijet
s onim to pije vino, to ga vie pije, vie je edan.
Ibn Ebu Dun'ja navodi kako je Hasan el-Basri pisao Omeru
bin Abdulazizu sljedee: "Ovaj je svijet prolazno boravite, on nije
kua za vjeno boravljenje. Adem, a.s., poslan je na njega po kazni,
i, zato, pripazi ga se, zapovjednie pravovjernih, jer opskrba ovo
svjetska nosi u sebi i ostajanje bez nje, a bogatstvo nosi u sebi i
siromatvo. U svakome trenu ovaj svijet nekoga ubija; u niava
onoga ko ga zavoli i ostavlja siromanim onoga ko ga nastoji ima
ti. To je otrov to ga jede onaj ko ne zna da je otrov; on je njegova
smrt. Budi kao onaj koji sebi vida rane tako to se malo uva da ne
bi dugo patio i strpljivo podnosi gorinu lijeka, jer se boji duga
bolovanja.
Zato, pripazi se ove kue obmane, to zavodi i matanje nu
di, okiene varkama, prekrivene nadama, nagizdane kao za udaju,
poput mlade na svadbi. Oi su upravljene u nju, srca trepere za
njom, due su zaljubljene u nju. Pogled njen je ubitaan, ko se u
nju zaljubi zaboravi na sebe, padne u samoobmanu i osili se, zabo
ravi na povratak, sve dok ne doe vrijeme da je napusti. Tada u
njemu prevlada kajanje i uvea se jad, sretnu se gorina i bol to ih
donosi smrt i pojavi se tuga zbog osjeaja prolaznosti. Zaljubljenik
u ovaj svijet tako ne postie na njemu ono to je elio, ivi u muci
i naputa ga s gorinom ne naavi ono za ime je tragao. Dua se
njegova ne odmori od muke, a on odlazi bez zarade i ne nalazi
poivalita.
Budi najplemenitiji i najobazriviji na ovome svijetu, jer kad
god ovjek nae zadovoljstvo i radost u neemu to je zabranjeno,
to mu donese nevolje, a ono to je prieljkivao da bude vjeno -
proe. Radosti su ovosvjetske pomijeane s tugom, elje su lane,
nadanja zaludna, istota ovoga svijeta pomuena je, a ivljenje je
na njemu muka.

'0 H adis je vjerodostojan. Bilje7.e ga Buharija, Muslim, Ahmed i Tirmi?.i.

' ' Biljei Ibn Ebu Dun'ja.

69
 I BN KAJJIM ELDEVZIJJE

Da Gospodar na nije ni kazao nita o ovome svijetu niti za

njega primjera naveo, i tada bi se uspavani trebao probuditi i ne
marni prenuti. Kako bi tek trebalo biti ve kada je Allah poslao
nekoga da opominje i upozorava? Ovaj svijet nema vrijednosti
kod Allaha, naem su Vjerovjesniku bili ponueni njegovi kljuevi
i riznice, a on je odbio prihvatiti ih jer mu je bilo neprihvatljivo
voljeti neto to njegov Stvoritelj ne voli, odnosno uzdizati ono
to je Njegov vladar uinio manje vrijednim. A llah, d.., sklonio
je ovosvjetska uivanja od dobrih robova elei ih time uiniti
odabranima, a razastro ih je pred neprijateljima Svojim kako bi ih
time zaveo. Zavedeni, kada z.aimadne ovaj svijet, pomisli kako mu
je time ukazana poast, a zaboravlja pri tome da je Allah U zvieni
Svoga Vjerovjesnika dovodio u takvu situaciju, pa je on zbog gladi
pri te zao kamen na trbuh. "_12

"Neki ljudi", kae Hasan, "ukazuju poasti ovome svijetu, pa

ih on raskuje na drvetu. Zato ga omalovaite, jer on je najsnishod
ljiviji onda kada ga omalovaite."33
Oni ta posjeduju ovosvjetska dobra i to su zaljubljeni u
ovaj svijet najbolje znaju kakve tekoe i patnje moraju podnositi
dok za reenim tragaju.
Kako god je ovaj svijet najvea briga nekome ko ne vjeruje u
budui svijet i ne udi za susretom sa svojim Gospodarom, to su i
patnja i napori koje podnosi da bi ga stekao isto tako najvei.
Ako eli znati kakvu patnju podnose te osobe, onda z.amisli
zaljubljenog ija se voljena udaljava od njega kad god joj se eli
pribliiti; ne udovoljava mu; naputa ga i odlazi njegovom neprija
telju. On eli s voljenom biti i u najteim ivotnim okolnostima,
drae mu je umrijeti nego biti bez nje. Meutim, njegova je volje
na posve nevjerna, gruba, ima mnogo ljubavnika, brzo se pretvara,
obmanjuje, biva ovakvom i onakvom, tako da njen voljeni nije
pored nje siguran ni za sebe niti za svoju imovinu. Pored toga, on
ne moe nai mira niti razonode bez nje, niti se moe vezati za

'12 Ovo prcJanjc ima prekinut lanac prenosilaca. Biljei ga Ibn Ebu Dun'ja .
l .l
. Ovo predanje ima nepouzdan lanac prcnosilaca. Biljei ga Ibn Ebu Dun'ja.

70
 EJTANOVE ZAMKE

bilo koju dru gu osobu. Kada bi zaljubljenik u ovaj svijet patio sa

mo od ovih nevolja to ga za ivota pogaaju, i to bi mu bilo dos
ta.
ta e tek biti s njim kada bude odvojen od svih uitaka i ka
da mu ono to mu je nekada bilo uivanje, postane kaznom u istoj
mjeri u kojoj mu je bilo uivanjem. A upravo ga je to uivanje
odvraalo od stjecanja valjane opskrbe i traganja za estitim mjes
tom povratka?
Ovoj temi u potpunijoj mjeri vratit emo se u poglavlju koje
govori o bolesti srca do koje dolazi usljed zaljubljenosti u ovaj
svijet. Dakle, smisao je u tome da e onaj ko voli neto vie od
Allaha, na nain da to neto ne voli radi Allaha, ili radi toga to mu
to pomae da iskae pokornost Uzvienom Allahu, biti kanjen
prije Sudnjeg dana. Evo ta je kazao neki pjesnik:

rtva e biti zbog ljubavi svoje,

zato izaberi sebi ta e voljeti.

Kada na Dan ponovnog proivljenja Uzvieni bude pravedne

presude donosio, s ovjekom e biti sve ono to je volio na dunja
luku, bilo kao blagodat ili kao kazna. Tako e se onome ko je bio
imuan imetak njegov ukazati kao odvaan, ugav ovjek koji e
ga uzeti za donju vilicu i rei: 'Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoja riz
nica.' Onda e uzeti ploe iz vatre i njima e mu se peglati elo,
slabine i lea.34 Uzvieni kae:

" Tog e dana oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati
neprijatelji" (Ez-Zuhruf, 67) .
Uzvieni kazuje o tome kako e oni koji s u s e na ovome svi
jetu voljeli nalazei zajednitvo u mnogobotvu, nijekati na Sud-

.H Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Buhari, Muslim i Ahmed.

71
 I BN KAJJIM EL-DEVZIJJE

njem danu da su jedni drugima prijatelji bili, jedni e druge prokli

njati, a boravite e im u vatri biti i niko im nee moi pomoi. A
onaj ko voli bit e s onim koga voli i na ovome i na buduem svije
tu.
Uzvieni e tako na Sudnjem danu kazati ljudima:
"Zar nije pravedno od Mene da svakome kao prijatelju dam
onoga ko . m u je' bio prija selj na dunjaluku?" A Vjerovjesnik,
"'
_ if e: )i" "C OVJe
s.a.v.s., ve l 1 : .

. k Je s omm k oga vo l't. "'' .

Allah, uzvien neka je, kae:

"Na Dan kad nevjernik prste svoje bude grizao govorei: 'Ka
mo sree da sam se uz Poslanika Pravog puta drao, kamo sree,
teko meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od
Kur'ana odvratio nakon to mi je priopen bio!', a ejtan ovje
ka uvijek ostavlja na cjedilu" (El-Furkan, 2 7-29) .
.J J J ., ... ., t , ... ",. ... o ,., ."

J

J ;): uJ l_,:. t:l l.j jjlj I_,Ak u:.;JI 1 1

J - ... J ... J ...
l

....
J .J

b6
.... J ... J J ", ... J J ., J .... J ,., ...

':1 :t: 0Y..;

1 , \r,..-: .1. J-....",
-.;- U!
J
c- t e .. _... :
...r-
.__aj-..J :'.J
.. --.Ll ...
1 1 _,
1 ..!.A u
-

.. .

"Sakupite nevjernike i one koji su se s njima druili i 01ze koji

ma su se klanjali mimo Allaha, i pokaite im put koji u De
hennem vodi i zaustavite ih, oni e biti pitani: 'ta vam je, za
to jedni drugima ne pomognete?"' (Es-Saffat, 22-2 5 ) .

'' I-ladis j e vjerodostojan. Biljee ga Buhari, Muslim, Ah med i Tirmizi.

72
 EJTANOVE ZAMKE

Omer ibn Hattab veli: "Njihovi su brani drugovi poput

njih."
.
All a h U zvtsem kaze: '-::"' Jj
v v

- - }o. "/ kad se dus e zdru-

V"_,AJI bJj,.-
, , lt v

e. . . " (Et-Tekvir, 7) , tj. svemu e biti dat n }egov oblik i svakome e

biti pridruen njegov prijatelj i sudrug, onome ko je bio dobar bit
e pridruen neko ko je dobar, a grjenom grjean.36
Smisao je u s ljedeem: ko god voli neto vie od Uzvienog
Allaha, to e mu donijeti tetu, kako onda kada ima to to voli,
tako i onda kada to izgubi. Naime, ako ostane bez toga, ovjek
pati zbog gubitka i osjea bol shodno tome koliko je bio vezan za
ono to je izgubio. A i onda kada to ostvari, patnja koju je osjeao
dok to nije stekao, pa nevolje u vremenu dok to ima, te al za time
nakon to bez njega ostane mnogostruko su vei od uitka.

Na zemlji nema veeg nesretnika od zaljubljenoga,

ak i onda kada ljubav slatkom nalazi.
On plae ako su daleko, zato to ezne,
a ako su blizu, plae jer od rastanka strepi.
Pri susretu suze mu vrele u oi naviru,
a vrele mu suze i pri rastanku poteku.

Ovo je posve pouzdano i iskustvo to pokazuje. Zbog toga

Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu, koji prenose Tirmizi i drugi, kae:
";::_:; ) \) t;) l j \t! l; 0;L ft QlJ I"
"Ovaj svijet je proklet, prokleto je n a njemu sve osim spo
minjanja Allaha i onoga to Njemu vodi."37
Pod spominjanjem Allaha misli se na sve vrste pokornosti
Njemu, jer ko god Mu je pokoran taj Ga i spominje, ak i onda
kada to ne ini samim jezikom. Koga Allah pomae voli ga i prib
lii ga Sebi;

"' Vidi: Ed-Durrul-mensur, 6/3 1 9.

1 7 Hadis je hasen. Bilje7,e ga Tirmizi, Ibn Mad.a i drugi.

73
 I BN KAIJIM EL-DEVZIJJE

sedmo: kada se ovjek oslanja na ljude, to mu, neizostavno,

donosi nevolje. U tome e se sluaju neizbjeno razoarati u neto
za ta je mislio da e mu biti od ponoi, kudit e ga oni za koje je
mislio da e ga hvaliti. Ovo je jasno potvreno Kur'anom i sunne
tom, a poznato je i na temelju ivotnog iskustva.
Uzvieni Allah kae:

"Oni kao zagovornike nekakva boanstva, a ne Allaha, uzima

ju. A ne valja tako! Boanstva e porei da su im se klanjali, bit
e im protivnici" (Merjem, 8 1 -82) .

" Ve pored Allaha druge bogove prihvataju u nadi da e im oni

na pomoi biti; oni im, medutim, nee moi pomoi, a oni su
njima posluna vojska" (Ja-Sin, 75-76) , tj. zauzimaju se za
njih i bore se onako kako se vojska bori za gospodare svoje,
a om tm ne mogu pomoi, ustvari, u potpunosti su ovisni o
njima samim. Uzvieni je kazao i ovo:

"Mi nismo prema njima bili nepravedni, ve oni sami prema

sebi. I kad bi pala naredba Gospodara tvoga, nita im nisu po
mogla boanstva njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali,
samo bi im propast njihovu poveali" (Hud, l 0 1 ) ;

74
 EJTANOVE ZAMKE

"Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu - da ne bi bio je

dan od onih koji e biti mueni! " (E- uara, 2 1 3) ;

"Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga - da ne bi osudu zas

luio i bez podrke ostao" (El-Isra, 22).
Oni koji pridruuju Allahu nekoga ine to nekada traei
pomo, a nekada, opet, na nain da nekome zahvaljuju za ono za
to se jedino zahvaljuje Allahu ili nekoga hvale onako kako se sa
mo Allah hvali. Uzvieni govori da e se takvima desiti suprotno
od onoga emu se nadaju, tj. osudu e zasluiti i bez podrke os
tavljeni biti.
Ovim se eli kazati da je pouzdavanje u ljude na spomenuti
nain u suprotnosti s pouzdavanjem u Stvoritelja, slavljen neka je
On.
estitost srca, njegova srea i spas jesu u oboavanju Uzvi
enog A llaha i traenju pomoi od Njega, a propast, patnja i teta
koja e srce zadesiti prije ili poslije jeste u oboavanju stvorenja i
traenju pomoi od njih;
osmo: Allah, s lavljen neka je, ne ovisi ni o kome, plemenit je,
silan i samilostan. ini dobro Svome robu, iako ne ovisi o njemu
ni u kom pogledu, eli mu dobro i otklanja od njega zlo ne da bi
od roba pribavio neku korist za sebe niti da bi kakvu tetu odag
nao, ve iz m ilosti i dobroinstva. Uzvieni nije stvorio ljude da bi
se diio njihovim brojem niti da bi se time uzdizao, nije ih stvorio
da Ga opskrbljuju ni da mu koriste niti da Ga brane. Tako On
kae :

"Dine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju, Ja ne

traim od njih opskrbu niti elim da Me hrane, opskrbu daje
75
 I BN KAJIIM ELDEVZIIIE

jedino Allah, Moni i faki! " (Ez-Zarijat, 56-58) ;

"I reci: 'Hvaljen neka je Allah koji Sebi nije uzeo djeteta i koji
u vlasti nema ortaka, i Kome ne treba zatitnik zbog nemoi, i
hvalei Ga veliaj"' (El-Isra, 1 1 1 ) .
Allah nije naklonjen onima kojima je naklonjen, zbog nemo
i, kao to ljudi prijateljuju jedni s drugima, On je naklonjen Svo
jim dobrim robovima, samo zbog dobroinstva, milosti i ljubavi
pre ; jima. A to se te ljdi, l! ieni kae: [}lj l lj
I_;A.AJI , Allah ;e. bogat, a vt ste stromasnt' (Muhamme , 38) .
Naime, ljudi samo zbog ovisnosti i potreba ine dobro jedni
drugima, te da bi iz toga, prije ili kasnije, izvukli korist za sebe. U
suprotnom, da ne vide takve koristi, ne bi ni inili dobro drugima.
ovjek u sutini eli dobro samome sebi, a dobro koje ini drugi
ma slui mu kao sredstvo i nain da pribavi neku korist za sebe. U
nekim sluajevima ovjek ini drugima dobro jer oekuje da e za
to u dogledno vrijeme dobiti neku vrstu nagrade koja mu je potre
bna, ili oekuje da bude uzvraeno nekom vrstom dobroinstva, ili
pak oekuje pohvalu i zahvalnost. Tako ovjek inei dobro dru
gima ini dobro samome sebi. I onda kada injenjem dobra eli
postii nagradu kod Uzvienog Allaha na buduem svijetu, on ini
dobro sebi samome. Ustvari, na taj nain samo odgaa svoju nag
radu do Dana kada e biti u oskudici.
A tada ovjek nee koriti sebe zbog toga to je tako postu
pao, jer e biti nemoan i potrebna e mu biti pomo. Nemo i
ovisnost o pomoi svakako su odlike ljudskog bia, a savrenstvo
se njegovo ogleda u nastojanju da postigne ono to e mu koristiti
i da p!i tome ne posustaje. Uzvieni je kazao: "
"Ako inite dobro, sebi ga inite" (El-Isra, 7) ;

76
 EJTANOVE ZAMKE

" ... a ono to od imetka udijelite drugima nadoknadit e vam se

potpuno, nee vam biti uinjeno krivo" (El-Bekara, 272) .
Vjerovjesnik, s.a.v.s., prenosi da je Uzvieni kazao:
Ifj ,
.... ', .... ... o ... o ', ... , -:.
G ' . . :: ,. l : l " ::' J ' . F .:: < l : l"::' J <:1 l?c:s. IS".
'-d,.J l? T' .J '-d. .r-:' J :-

"' "... ... ... J [ ,.. J J "; l J

o ( .Z
l ' ' ' LJ; \Sl : < 0 l ' : <l l -: - l : <w l q '-? ts.

r
J
F F

- r-:-.J r-' r- r- "'" ,.. "'

F F

o ,.. ;;; ... , ... ... ... ... ... ...

ll o ,...
F F

"
. ':t! ;}_,-4 J\; .J 0A.J ,.& 1
"Robovi moji, vi doista neete uraditi nita korisno da bi ti
me mogli Meni korist donijeti, niti ete uraditi ita tetno da
bi time mogli Meni tetu nanijeti. Robovi moji, to su samo
vaa dj ela, koja u vam pobrojati i za koja u vam nagradu ili
kaznu dati. Oni koj i doive dobro neka budu zahvalni Alla
hu, a oni koji ne doive dobro neka kore sami sebe."38
Ljudi ti ne namjeravaju u prvom redu uiniti neto to je ko
risno za tebe. Ustvari, oni ele uiniti neto korisno za sebe. A
Gospodar Uzvieni samo eli za tebe uraditi neto korisno, a ne
da se pri tome i On okoristi. To je korist u kojoj nema niega te
tnog, za razliku od sluaja kada ti ljudi ele uiniti neto korisno,
jer u tome biva i tetnog po tebe, makar se to ogledalo i u prigova
ranju za uinjeno dobro.
Dobro promisli o ovome. Ima li to na umu, onda nee svo
ja nadanja upravljati ljudima i nee se obraati njima, u mjesto
Uzvienom Allahu. Isto tako, nee od ljudi traiti pomo i zati
tu i nee se srcem vezivati za njih jer oni se, u konanomc, ele
okoristiti tobom, a ne, bezuvjetno, biti tebi od koristi.
Tako se svi ljudi odnose jedni prema drugima, tako se odnosi
roditelj prema djetetu, jedan brani drug prema drugome, rob
prema gospodaru, ortak prema ortaku. Sretan je onaj ko prema
drugima postupa onako kako je Allah zapovijedio i ko drugima
ini dobro u ime Allaha Uzvienog, bojei se pri tome Allaha, a ne
ljudi. Takav moli Allaha U zvienog za sebe da bude dobrostiv
prema ljudima ali ne moli ljude; voli ljude u ime Allaha, ali ne izje-

'x Ovaj hadisi-kudsi je vjerodostojan. Biljei ga Muslim.

77
 I BN KAJJIM EL-DEVZIUE

dnauje ljubav prema njima i prema Allahu. Dobri robovi Uzvie

nog Allaha govore:

"Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja

ni zahvalnosti ne traimo ! " (El-Insan, 9);
deveto: ovjek ne moe znati ta je u konanici dobro za te
be dok ga Allah Uzvieni tome ne podui, niti ti moe to omogu
iti sve dok mu Uzvieni Allah ne da sposobnost da to uradi. On
to ne moe ni poeljeti dok Allah ne stvori u njemu volju i htije
nje. Tako se sve vraa Onome od Koga poinje, to je Onaj u ijoj
je ruci svo dobro i o Kome sve ovisi. Stoga je vezivanje srca za bilo
koga drugoga zbog nade, straha, traenja oslonca ili pokornosti
ista teta; u tome nema nikakve koristi, a iako je bude, onda je
bude jer ti je Allah odredio i o lakao ti da do nje doe;
deseto: veina ljudi iskljuivo nastoji kod tebe postii ono
to njima treba makar time naudili i tvojoj vjeri i tvojoj imovini, a
Gospodar, blagoslovljen i uzvien neka je, eli ti samo dobro i to
radi tebe samoga, a ne da bi Sebi time kakvu korist pribavio, te eli
od tebe odagnati sve to bi ti tetilo.
Kako bi ti onda mogao vezivati svoje nade i elje za nekoga
osim Njega?
Sve kazano moglo bi se saeti u sljedeem:
; -
'
' -:> 0i ''"- 1 - \l
jj .,.,
\1 1 ' -:-.]l .,
..
1..> . y
l i l:11 J' "
!,:3 .,., -
- . :11 -.( : ' ' 0i L-- 1 ' < '-Ljl ' .i.1J':tl 8

..
.
- - - J , ,
- J 1..> _ .J
- -
.
" . ,if\ ':t 1
"Kada bi se svi ljudi sastali da ti donesu neku korist, ne bi
mogli ui niti nita to ti nije ve propisao Allah, a kada bi se
sastali da ti uine neku tetu, ne bi ti mogli natetiti niim
to ti Allah nije ve propisao."39

-' Hadis je vjerodostojan. Bi ljee ga Tirmizi, Ahmed, Hakim i drugi.

78
 EJTANOVE ZAMKE

"Reci: 'Dogodit e nam se samo ono to nam Allah odredi, on je

Gospodar na.' I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju ! "
(Et-Tevba, 5 1 ) .

79
 IBN KAJJIM ELDEVZIJJE

ZAVRETAK OVOG POGLAVUA

Svakog ovjeka, ustvari svako ljudsko bie pokree volja.

Stoga se ovjek ne moe odvojiti od znanja, volje i postupanja po
volji. ovjek ima cilj kojem tei, nain i povod koji vodi tome
cilju i koji mu pomae da ga ostvari. Ponekad se povod nalazi u
samom ovjeku a ponekad u neemu izvan ovjeka. Tako je ov
jek, po prirodi, predodreen da neto eli postii te da pri tome
trai pomo u neemu i oslanja se na neto da bi postigao to to
eli.
Cilj moe biti dvojak: jedan je ono to ovjek eli sebi, a
drugi ono to el i drugima.
Onaj i li ono od koga se, tj. od ega se trai pomo takoer
mogu biti od dvije vrste: prva je neko ili neto to je u s tanju samo
pomoi, a druga je neto to pripada prvoj vrsti ili neko sredstvo.
Dakle, postoje etiri stvari: ono to se eli sebi, ono to se
eli drugome, onaj od koga se lino trai pomoi i neko sredstvo
ili neto drugo to mu pripada.
Srce mora postii cilj kojem tei da bi postiglo smiraj u ko
jem e njegova ljubav nai zadovoljstvo. Stoga, ovjek mora imati
neto to e ga voditi tome cilju i nekoga od koga e traiti po
mo; takvome se upuuju molbe i traenja. Pokornost i traenje
pomoi poesto prate jedno drugo. Srce je pokorno i snishodljivo
prema onome na koga se oslanja u traenju opskrbe i pomoi; ono
se povodi za njim i voli ga zbog toga, ak i ako ga ne voli zbog
njega samoga. Meutim, deava se da zakon situacije u kojoj se
nalazi nadvlada, i da ga pone voljeti zbog njega samoga, zabora
vivi pri tome ta eli postii od njega.
Ponekad srce ne trai pomo od onoga koga voli, ve od ne
koga drugog. Kao, naprimjer, kada neko voli imetak ili poloaj ili
neku enu i uvidi da mu je neko koga voli u stanju pomoi da os
tvari svoj cilj, on tada zatrai od njega pomo. Tako se kod njega
istovremeno nau ljubav prema toj osobi i traenje pomoi od nje.
Rije je, dakle, o etverodijelnoj podjeli unutar koje postoji:
neko koga ovjek voli lino zbog njega samoga, i od koga lino
80
 EJTANOVE ZAMKE

trai pomo. Taj neko je na prvom mjestu u podjeli o kojoj govo

rimo, a to nije niko d rugi do Allah. Sve osim Njega treba se voljeti
samo zbog toga to se voli On i od svega d rugog se trai pomo
samo kao od sredstva ili naina na koji se dolazi do pomoi. Na
drugom mjestu dolazi neko koga ovjek voli zbog nekog razloga, i
od takvoga trai pomo. Uzmimo za primjer voljenu osobu koja
moe pomoi onome koji je voli da ostvari neki cilj. Na treem je
mjestu neko koga ovjek voli zbog nekog drugog, a na etvrtom
mjestu je neko od koga ovjek trai pomo, ali ga ne voli.
Kada se ovo zna, onda je jasno ko ponajprije zavreuje da ga
se oboava i da se od njega trai pomo. Jasno je i da ljubav prema
bilo kome d rugome i traenje pomoi od bilo koga drugog, ukoli
ko nisu u slubi ljubavi prema Njemu i traenju pomoi od Njega,
predstavljaju opasnost za ovjeka i najveu tetu njegovom dobru.
Od Allaha treba traiti pomo i na Njega se treba oslanjati.

81
KUR'AN U SEBI SADRI LIJEK ZA SRCE l NJIME SE LIJEE SVE
BOLESTI SRCA
Uzvieni Allah kae:

"O ljudi, ve vam je stigla poruka od Gospodara vaeg i za va

a srca lijek. " (]unus, 57) ;
..

"Mi objavljujemo u Kur'anu ono to je lijek i milost vjernici

ma" (El-Isra, 82) .
Naprijed smo kazali kako bolesti srca ukljuuju bolesti sum
nji i strasti. Kur'an je lijek i za jedne i za druge. On donosi posve
jasne dokaze i pojanjenja kojima razluuje istinu od neistine i
uklanja bolesti sumnje, to remete znanje, predodbe i razumije
vanje. Zahvaljujui tome, ovjek moe vidjeti stvari onakvima ka
kve uistinu jesu. Pod nebeskim svodom ne postoji ni jedna knjiga
koja, kao Kur'an, nosi u sebi jasne dokaze i znakove o visokim
ci ljevima kakvi su vjerovanje u Jednog i Jedinog Boga (tevhid) ,
vjerovanje u Allahova svojstva (sijat) , vjerovanje u ponovno pro
ivljenje te vjerovanje u poslanstvo i opovrgavanje s lijeenja i mi
ljenja koja vode u neistinu. Kur'an je jamac za sve to, on to obje
dinjuje na najpotpuniji, najljepi, razumu najblii i najoitiji nain.
On je istinski lijek za bolesti, nedoum ice i sumnje. Naravno, pre
duvjet tome je razumijevanje i spoznaja znaenja Kur'ana. Koga
Uzvieni Allah obdari time on e jasno svojim srcem vidjeti i isti-
 EJTANOVE ZAMKE

nu i la, onako kao to vid i dan i no, te e znati da sve dru ge

knjige koje su sastavili ljudi, njihova gledita i razmiljanja nisu
bezuvjetno pouzdani. To su tek m i ljenja i slijeenja drugih i li
neutemeljene pretpostavke koje nimalo ne doprinose istini, ili
stvari koje su ispravne same po sebi, ali u njima nema nikakve ko
risti za srce. I same valjane nauke koje kre put prema istini, nas
tojei doi do nje, nadugo i nairoko govore o njoj, ali od toga
biva malo koristi.
Jo je bolje za primjer uzeti uenjake ilmul-kelama i neke
druge koji o Kur'anu iznose najispravnija miljenja i najbolja tu
maenja, a koja u sutini nisu nita drugo nego natjecanje u jezi
kim finesama, potanka objanjavanja i kompliciranja, upravo ona
ko kako je neko kazao u sljedeim stihovima:

Da nije ovosvjetskog natjecanja, ne bi bile

knjige rasprava, El-Mugni i El- Umd napisane.
Nejasnoe, kako tvrde, oni tumae,
ali zbog toga to piu, nejasnoe postaju jo vee.

Dakle, oni tvrde da se onim to piu odagnaju nedoumice i

sumnje, no uen i uman ovjek zna da se time nedoumice i sumnje
poveavaju. Nemogue je da se do lijeka i upute, znanja i izvjes
nosti ne dolazi iz Knjige U zvienog A llaha i rijei Njegovog Vje
rovjesnika, ve iz onoga to su kazali ovi zbunjeni autori, a o emu
je jedan uenjak, koji je bio krajnje upuen u njihove poduhvate i
ciljeve, kazao:40

Krajnji je doseg razuma do kape,

a najvei trud uenjak zavrava u zabludi.
Dok nae due prebivaju u hladnoi naih tzjela,
bol i nesrea deavaju se naim ivotima.
Nikakve koristi od naeg traganja cijeloga ivota ne bi,

40 Rije je o Fahru cr-Razi ju.

83
 IBN KAJJIM ELDEVZUJE

skupili samo tek rekla-kazala. 41

"Prouio sam dobro postavke uenjaka, ilmul-kelama, i filo

zofske metode. Ne naoh da su bolnome lijek niti da ednome
utoljuju e. Najprihvatljivijim metodom naoh onaj kur'anski.
itaj kako Kur'an potvruje: <.SJ.:.I J-_;j1 Y. )1_t 'Milostivi, Koji
upravlja svemirom svim. . ' (Ta-Ha, 5) ; p1j < :611 '1 l
.

; 8GJI 'K Njemu se diu lijepe rijei, i dobro djelo On prinia'

(Fatir, 1 0) , i itaj kako Kur'an opovrgava. ';. : 'Niko nije
kao On ! ' (E- ura, 1 1 ) ; 1;4 )a.). j" A oni znanjem ne mogu
'

Njega obuhvatiti' (Ta-Ha, 1 1 0) . Ko iskua ono to sam kuao ja,

spoznat e ono to sam spoznao ja."
Ovo su rijei koje je autor kazao na kraju svoje knjige. On
je, u svoje vrijeme, bio posve bez premca u ilmul-kelamu i filozofi
ji. Slino su kazali i mnogi drugi koje smo spomenul i u djelu Es
Savii'ik i drugdje. Neki su upueni kazali: " Uenjaci ilmul-kelama
na kraju ponu sumnjati, a sufije ponu lutati."
Kur'an te pak vodi samoj sutini izvjesnosti u pogledu ovih
c iljeva, koji su najuzvieniji vjernikovi ciljevi. Zbog toga je Allah
objavio Kur'an uiniv i ga lijekom za srca i uputom i milou vjer
niCima.
Kur'an je lijek za bolesti strasti jer su u njemu sadrane mu
drosti i savjeti koji podstiu i zabranjuju; podstiu na suzdranost
prema ovosvjetskim uivanji ma i na trud radi postizanja ono
svjetskog dobra. Kur'an sadri i primjere i pripovijesti to nose u
sebi pouke i oevidne prikaze kako se treba ponaati. Tako, kada
srce koje je zdravo uoi ta mu koristi na ovom i na buduem svi
jetu, ono to pone eliti, a ono to e mu tetiti pone odbacivati.
Time srce postaje srcem to voli Pravi put i mrzi stranputicu.
Kur'an uklanja bolesti to s tvaraju elje za neim to je loe,
lijei srce, lijei ovjekovu volju i vraa ga istoj prirodi, u kojoj je
i stvoren. Kur'an ini da ovjekovo postupanje po volji postane
valjano kao to se tijelo putem lijeenja i ozdravljenja vraa priro-
41 Vidi: Szjeru ealamun-nubela.

84
 EJTANOVE ZAMKE

dnom stanju. Na ovaj nain srce prihvata samo istinu, poput novo
roeneta koje pije samo mlijeko.
Srce se hrani vjerovanjem i Kur'anom, oni ga iste, daju mu
snagu, podrku, radost, sreu, polet i sposobnost, isto kao to se i
tijelo hrani onim to mu daje snagu. I srce i tijelo moraju sc njego
vati kako bi rasli i razvijali se te postigli zrelost i zdravlje. Kako
god tijelo ima potrebu da uzima valjanu a odbacuje tetnu hranu,
jer se razvija jedino ako mu se daje ono to mu koristi, i kako god
ima potrebu da bude uvano od onoga to mu teti, tako i srce nije
zdravo niti se razvija bez kazanog. Jedini nain da srce ovo postig
ne nalazi se u Kur'anu. Postigne li neto od toga na neki drugi
nain, to e ipak biti tek neznatna mrva kojom sc nee u potpu
nosti postii eljeno. Bez ove dvije stvari ni sijanje usjeva ne moe
uspjetl.
Budui da ivot i blagostanje srca nisu mogui bez stasavanja
i istote, to emo, pored ovoga to smo kazali, iznijeti ono to
slijedi.

85
 O ISTOTI SRCA
Rije zekat u jeziku oznaava rast, poveavanje i upotpunje
nje neega u pozitivnom smislu. Tako Uzvieni kae:

"Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime oisti i uvea

dobra" (Et-Tevba, 103).
U vezu su dovedene dvije stvari: istota i rast jer one podra
zumijevaju jedna drugu. Neistota runih dijela i grijeha za srce su
isto to i rune materije koje dospiju u tijelo, kao to je i korov u
bilju ili jalovina u zlatu, srebru, bakru ili eljezu. Kada se tijelo lii
neistih materija, prirodna se sposobnost tijela oslobodi i obavlja
svoju funkciju bez ikakve smetnje i zapreke, a tijelo se razvija. Isto
tako, kada se pokajanjem srce oisti od grijeha, njegove sposob
nosti i volja oslobode se i usmjere ka dobru. Srce se tako oslobaa
loih sklonosti i runih primjera, ono raste, razvija se, snai, i za
posjeda svoje prijestolje, sprovodi svoju vlast meu svojim poda
nicima, a oni ga sluaju i pokoravaju mu se. Srce moe stasavati
samo ako je isto.
Uzvieni Allah kae:

"Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o

stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna
ono to oni rade" (En-Nur, 30) .
 IBN KAJJIM EL-DEVZIJJE

Obaranje pogleda pred onim to je zabranjeno gledati dono

si tri vane i veoma vrijedne koristi. Jedna od njih jeste slast vjero
vanja koja je slaa i ljepa od onoga zbog ega ovjek, u ime Alla
ha, obara pogled.
Kada se neko kloni neega u ime Allaha, On mu to nadok
nadi neim to je bolje. Dua je privrena gledanju lijepih slika, a
oko vodi srce. Tako srce alje svoga vodia da izvidi, pa ako ga
izvijesti o lijepom prizoru, u njemu se raa elja koja poesto slo
mi njegova vodia. Neko je kazao:

Onda kad svoj pogled kao izvidnika

srca svoga poslao si, ono to si vidio smorilo te.
Vidje ono to cijelo vidjeti nisi mogao,
a strpiti se nisi dao da dio vidi samo.

Kada taj izvidnik otkrije i izvidi, srce se okani okolianja u

traenju i eljama. Ko pogled baca dugo se kaje. G ledanje raa
elju i nastaje veza kojom se srce povezuje s onim to gleda; elja
jaa i postaje arkom, srce joj se u potpunosti predaje; potom ona
jo jaa i pretvara se u strast koja ne naputa srce, a onda se pretva
ra u ljubav. To je neumjerena ljubav koja potom jo jaa i pretvara
se u opsjednutost. Takva ljubav dospijeva do same sri srca, jaa, i
postaje pokoravateljkom . Srce onda poinje robovati neemu e
mu ne bi trebalo robovati.
Sve je ovo haranje pogleda. Srce pada u ropstvo i postaje za
toenikom nakon to je bilo vladar, dospijeva u zatvor nakon to
je bilo na slobodi, ali se na pogled, a pogled mu govori: "Ja sam
tvoj vodi i izas lanik, ti si me poslao." Na ovaj nain srca u kojima
nema ljubavi i iskrenosti prema Allahu bivaju dovedena u iskue
nje, jer srce se mora vezati za nekoga koga voli.
Ukoliko Allah nije Jedini Koga voli, ono se neizostavno pre
daje nekome drugom. Uzvieni govori o Jusufu, a.s.:

88
 EJTANOVE ZAMKE

rl't
\
/

" ... tako br da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uis

tinu bio Na iskreni rob" (Jusuf, 2 4 ) .
Naime, namjesnikova ena koja bijae mnogobokinja zagle
dala se u Jusufa, a.s., mada je bila udata, a i on se zagledao u nju.
Meutim, Jusuf je bio iskreno predat Uzvienom Allahu, te se
spasio te kunje iako je bio m lad, neoenjen, usamljen i rob.
Druga korist koju sobom nosi obaranje pogleda jeste prosvi
jetljenost srca i ispravno presuivanje.
"Ko se u ivotu bude javno pridravao sunneta", kae Ebu
uda el-Kermani, "te i u osami uvijek bude vodio rauna o njemu,
zatim se bude suzdravao od strasti, obarao pogled i bude umjeren
u uzimanju onoga to je halal nee mu se desiti da pogreno pro
suuje. Govorei o Lutovom narodu i iskuenju u koje su pali,
Uzvieni kae: ;ii y"Y J J!"To su, zaista, pouke za one
koji posmatraju" (El-Hidr, 75) , tj.-'to su oni koji ne gledaju u zab
ranjeno i nedolino. U ajetu koji slijedi, ubrzo nakon ajeta u ko
jem nareuje vjernicima da obore poglede i da vode rauna o svo
jim stidnim mjestima, Uzvieni kae: J}I.J yl)pl ) :tl "Allah
je izvor Svjetlosti nebesa i zemlje! " (En-Nur, 35).
Sutina se u ovome sluaju ogleda u tome da je nagrada iz is
te vrste kao i djelo. Ko obori pogled da ne gleda ono to je Allah,
d.., zabranio, On mu nadoknadi boljim. Ko svjetlu svojih oiju
ne dopusti da se upravi prema onome to je zabranjeno, Allah mu
podari svjetlo u njegovom razboru i srcu, te vidi ono to ne mogu
vidjeti oni to gledaju stvari koje je Allah Uzvieni zabranio gleda
ti. To je neto to ovjek osjeti svojom duom. Srce je kao ogleda
lo, a strast kao hra na njemu. Ukoliko je ogledalo isto od hre,
u njemu se prilike pojavljuju onakvim kakve uistinu jesu.
Ukoliko je pak ogledalo zahralo, onda se u njemu slike ne
odslikavaju valjano, te o onome to se u njemu ogleda govori samo
povrno i nudi ovjeku da nasluuje.
Trea je korist to srce postaje snano, postojano i hrabro.
89
 I BN KAJJIM EL-DEVZUJE

U Allaha je snaga, i On srcu daje sposobnost da pobijedi, u Njega

je svjetlo, i On daje srcu sposobnost da u temeljeno rasuuje. Dak
le, On mu daje ove dvije sposobnosti, i ejtan bjei od njega, kao
to stoji u s ljedeem predanju: "Doista, ejtan uzm ie od sjene
onoga ko se strasti svojoj ne predaje."
U tome smislu, vidjet emo da neko ko se predaje strastima
do7.ivljava samoponi7.enje, slabost, i nipodatavanje koje doivlja
vaju i oni to su neposluni Allahu. U zvi eni uzdie one koji su
Mu pokorni i uniava one koji su Mu neposluni.

"A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i vjernika " (El

...

Munafikun, 8) , kae Uzvieni Allah. On je takoer rekao:

"Ne gubite hrabrost i ne alostite se i vi ete pobijediti ako bu

dete vjernici" (Alu lmran, 1 39) .

"Ako neko eli veliinu, pa - u Allaha je sva veliina! " (Fa tir,
1 0) .
Ko trai vel iinu neka je, dakle, tra7.i u pokornosti Allahu, li
jepom rijeju i dobrim djelom. Neki su stari govorili: "Ljudi trae
veliinu pred vratima vladara, a nai e je jedino u pokoravanju
Allahu."
Sutina je u tome da stasavanje srca ovisi o injenici da li je
ono isto ili ne, kao to i razvoj tijela ovisi o tome da u njemu ne
ma tetnih materija. Uzvieni kae:

90
 EJTANOVE ZAMKE

"A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, ni

jedan se od vas ne bi nikad od grijeha oistio; ali Allah isti
onoga koga On hoe. Allah sve uje i sve zna" (En-N ur, 2 1 ) .
Ovo je Uzvieni Allah kazao nakon ajeta u kojima govori o
zabrani bluda, kazni za blud i sklapanju braka s bludnicom, to
upuuje da se istota ogleda u izbjegavanju ovakvih djela. O istoti
Uzvieni takoer govori i u vezi s traenjem dozvole za ulazak u
neiju kuu:

" ... a ako vam se rekne: 'Vratite se!', vi se vratite, to vam je is

tije" (En-Nur, 2 8 ) .
Ukoliko domain kae onome ko trai dozvolu za u lazak da
se vrati kako ne bi vidio neto to spada u intimnost i to domai
nu ne bi bilo drago da se vidi, to im je bolje (istije) , kao to je
bolje i istije odvratiti i oboriti pogled pred neim to je zabranje
no gledati. Uzvieni kae:

"Postii e to eli onaj koji se oisti i spomene ime Gospodara

svoga pa molitvu obavi" (El-E' ala, 1 4- 1 5) .
N!- usa j, a.s., kako kazuje Uzvieni Allah, rekao faraonu:
.}} .:,i J! iU "Da li bi ti da se oisti? " (En-Naziat, 1 8) . Allah je
_

Uzvieni kazao i sljedee:

"A teko onima koji Njemu druge ravnim smatraju, koji zekat
ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju ! " (Fussilet, 6-7) .
Veina tumaa Kur'ana, kako iz prvih generacija, tako i iz
onih pos lije, tumae da se pod ovom istotom podrazumijiva: tev-
91
 I BN IUUJ IM EL-D.EVZUJE

hid, svjedoenje da je jedino Allah Bog, i vjerovanje koje isti srce,

jer ovo ukljuuje da srce negira postojanje bilo kojeg drugog boga
osim Allaha. To je, ustvari, ienje srca i postojano vjerovanje da
je samo Allah Bog, to je temelj svakom napredovanju i razvijanju.
Stasavanje se, mada je u njegovoj sutini poveavanje i rast, postie
samo ukoliko se ukloni ono to je loe.
Temelj is tote za srce i duu jeste vjerovati samo u Allaha, a
ienje znai neto uiniti istim, bilo u doslovnom smislu ili pak
u smislu uvjerenja i govorenja o tome. U tome smislu, Uzvieni
kae: pt 1)) "Zato se ne hvaliite a su vfe due iste ... "
(En-Nedm, 32) ili u s linotp znaenju: \ :_;. E;:Ui _ " Uspjet e
samo onaj ko je oisti" (E-Sems, 9) . U prvom aJetu Allah, d..,
govori kako ne treba govoriti: "Mi smo isti, estiti, bogobojazni",
te stoga u nastavku kae: .)1 "On dobro zna onoga
koji se grijeha kloni" (En-Nedm; 32) .
Zejneb se prvobitno zvala Berre (ista, bezgrjena) , neko je
zbog toga za nju kazao: "Njena je dua ista. " Resulullah, s.a.v.s.,
uo je to, i predio joj ime u Zejneb.42
Resulullah, s.a.v.s., veli: "Allah najbolje zna ko je od vas dob
roinitelj."43
Uzvieni Al lah kazao je: .:.J );. ::r-,Yi Jl ..I P "Zar ne vi
di one koji sebe smatraju od grijeha istim" (En-N1sa, 49) , dakle,
smatraju da su isti i to govore. Oni su poput svjedoka koji je ne
to vidio i koji za sebe govori da je ist. U nastavku Uzvieni kae:
:_;. Jj. :tl J "Medutim, Allah os/obada od grijeha onoga koga
On hoe;, (En-Nisa, 49) , tj. On je Taj Koji e ovjeka oistiti od
grijeha i rei da nema grijeha.
Za razliku od ovoga, na drugom mjestu Uzvieni Allah kae:
L.O.lS :_;. t " Uspjet e samo onaj ko duu_ois_ti. " (- ems, 9)
Spomenuti je ajet u duhu ajeta koji kae: J) .Ji J! J.D "Da li
bi ti da se oisti? " (En-Naziat, 1 8) , tj. da li bi htio biti pokoran
Uzvienom Allahu i na taj nain postati ist. Slino stoji i u sljede-
2 Radi sc o velikoj eni, ashabu, majci pravovjernih, Zejneb bim D 7.ah, r.a.
4' Hadis je vjerodostojan. Bilje?.c ga Muslim, Ebu Davud i Ibn Sa'd.

92
 EITANOVE ZAMKE

em ajetu: tSj :J "Postii e ta eli onaj koji se oisti" (El

E'ala, 1 4) .
Postoji razi laenje o tome na koga s e misli kada se u ajetu
kae "onaj ko je oisti" (men zekkaha) . Neki e rei da se misli na
Allaha, tj. spaena e biti ona dua koju Allah, d.., uini istom.
Drugi e kazati da se misli na subjekat glagola "uspjeti" (ejleha) , a
to je zamjenica "koji" (men ) , jer da se misli na Uzvienog Allaha,
onda bi bilo kazano: kad efleha men zekkahu ve kad habe men desah
(Uspjet e onaj koga On oisti, a bit e izgubljen onaj koga On na
stranputicu odvede) .
I jedno i drugo miljenje u skladu j e s pravilima arapskog je-
zika.
Oni koji daju prednost prvom miljenju kau: "Dokaz da je
nae miljenje ispravno jeste hadis koji prenosi Ibn Ebu Mulejka
od Aie, r.a., koja mu je ispriala s ljedee: 'J edne noi zatekla sam
Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako govori:
.J. -;;; ' 0 :; ..

'' - 'jj j l .ts3 0A 1 453) -1.Ji 91 l''

o o o _ "

'Gospodaru moj, podari dui mojoj bogobojaznost i oisti je.

Ti e j e najbolje oistiti, Ti si njen zatitnik i ona tebe vo
li. 1144
Ova je dova u neku ruku tumaenje ajeta o kojem je rije.
Allah Uzvieni isti due i one postaju iste, On je Onaj Koji isti,
a ovjek je onaj koj i se isti. Razlika izmeu ovoga dvoga jeste to
to se u prvom sluaju radi o aktivnom, a u drugom o pasivnom
iniocu . "To to se u Kur'anu ienje pripisuje ovjeku", kau
zastupnici ovog miljenja, "ima jedan drugi smisao." To je jednako
sluaju kada Allah Uzvieni kae: Jj - ! .ljf :'Postii e ta
eli onaj koji se oisti" (El-E'ala, 1 4) , te: .}) .Ji J! .iii " "Da li bi
ti da se oisti?" (En-Naziat, 1 8) . Znai: hoe li p rihvatiti oie
nje koje ti nudi Uzvieni Allah i tako se oistiti ? "To je pravo zna
enje", kau oni, "jer spaen e biti samo onaj koga Al lah, d..,
oisti." Oni jo kau i da je ovakav stav zauzeo i tuma Kur'ana,

44 Hadis biljee Ahmed i Muslim.

93
 IBN KAJJIM EL-DEVZIJJE

Ibn Abbas. Ali bin Ebu Talha, Ata i el-Kelbi prenose kako je on
kazao: "Uspjet e onaj iju duu oisti Uzvieni Allah." I Ibn Zejd
kae: "Uspjet e onaj iju duu oisti Uzvieni Allah", to je tu
maenje kojem se priklanja i Ibn Derir.
Ovakvom tumaenju, prema njihovom miljenju, u prilog
ide i ajet koj i se}1alazi ispred ajeta o kojem je rije, a koji glasi:
\) . )}J \; " ...pa joj put dobra i put zla shvatljivim uini"
(E- ems, 8), "gdje", kau oni, ''Allah Uzvieni kazuje da je on
stvorio duu i njena svojstva."
Zagovornici drugog miljenja dre kako gramatiko znaenje
i stilske osobine spomenutog ajeta iziskuju da se kao inilac radnje
podrazumijeva men (koji) . Ovakvo razumijevanje daje se samo po
sebi. Ustvari, tako e ga razumjeti skoro svako drugi. Na takav e
nain, uostalom, svi razumjeti i kada bi se kazalo: "Ovo je robinja
od koje e zaraditi onaj ko je kupi" ili: "Ovo je namaz zbog kojeg
e biti sretan onaj ko ga obavi" ili: "To je izgubljena stvar zbog
koje e propasti onaj ko je uzme sebi."

94
 IENJE SRCA OD NEISTOTA l PRUAVTINA
Ova je tema unekoliko obraena u okviru prethodnog pog
lavlja, gdje smo pojasnili kako se rast moe odvijati jedino uz pri
sustvo istote. Kao posebno poglavlje izdvojili smo je kako bismo
pojasnili smisao istote srca, potrebu za njom, te da bi pojasnili
kako Kur'an i sunnet govore o roj temi.
U zvi eni Allah kae:

"O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veli

aj! I haljine svoje oisti! " (El-Muddessir, 1 -4) .

" To su oni ija srca Allah ne eli oistiti, njih na ovom svijetu
eka ponienje, a na onom svijetu patnja golema" (El-Maida,
41).
Veina tumaa Kur'ana, kako onih iz prvih generacija tako i
onih iz poconjih, su na stanovitu da se pod odjeom na ovom
mjestu podrazumijeva srce, a pod ienjem se misli na nastojanje
da se ine dobra djela i da se valjanije ponaa.
''Mufessiri", kako kae El-Vahidi, "razliito tumae ta se
misli pod ienjem u ovom ajetu." Ata tako prenosi da je Ibn
Abbas kazao da se misli na ienje od grijeha koji su injeni u
vrijeme dahilijeta. A evo ta o tome kau Katada i Mudahid:
"Duu svoju oisti od grijeha." Slino su kazali Ibrahim, Dahhak i
 IBN KAJJIM ELDEVZIJJE

Zuhri. to se tie koritenja rijei sijab (odjea) u znaenju dua,

treba kazati da Arapi koriste rije odjea u prenesenom smislu
mislei na duu. Tako Antar veli:

I probih kopljem odjeu (srce) njegovu,

ni junaku nema od koplja spasa.

U predanju koje se prenosi od El-Kelbija stoji ovakvo tuma

enje: "Nemoj obmanjivati i biti nemaran jer e tako uprljati du
u." Seid bin Dubejr kae: "Kada neko obmanjuje, za njega se
kae da je neiste due." !krima pak, oslanjajui se na predanje
koje se prenosi od Ibn Abbasa kae kako je smisao ajeta s ljedei:
"Nemoj u odjeu (duu) svoju odijevati ono to je grijeh." Kao
argument naveo je i sljedei s tih:

A ja, B ogu hvala, odjeu obmane ne obukoh,

niti na kakvu sramotu pristadoh.

Ovakvo znaenje smjeraju oni koji kau da se u ajetu o ko

jem je rije eli kazati : "I djela svoja boljim uini." Takvo je mi
ljenje zastupao Ebu Rizin, a prenijeli su ga Mensur i Mudahid bin
Revk. Es-Suddi napominje: "Za ovjeka koji je dobar kae se da je
'iste odjee', a za grjena ovjeka kae se da je 'prljave odjee'. "
Neki j e pjesnik spjevao s ljedee stihove:

Ne oni, ve Amr bin Dehm

u odjei r1eistoj had obavi.

Dakle, on je bio uprljan grijesima. Tako se, znai, za nekoga

ko obmanjuje i grijehe ini kae da je neiste odjee, a za onoga ko
dobra djela ini da je iste odjee. I mru ul-Kajs kae:

Odjea je plemena Benu Avf ista i blistava.

Pjesnik eli kazati kako oni nisu ti koji iznevjere, ve ispu-

96
 E.ITANOVE ZAMKE

njavaju obeano. El-Hasan kae da ajet o kojem je rije znai 'svoj

moral poboljaj'. Takvog je miljenja i Kurtubi. Prema ovome mi
ljenju, odjea podrazumijeva moral, ponaanje, jer ovjekovo po
naanje obuhvata ovjeka onako kao to ga obuhvata odjea.
El-Aufi, vezano za ovaj ajet, prenosi od Ibn Abbasa ovakvo
tumaenje: "Neka odjea koju nosi ne bude steena na neprimje
ran nain." Znai, neka ne bude oteta ili steena na nedozvoljen
nain. Prenosi se da tumaenje SeTda bin Dubejra glasi: "Srce svo
je i nijet svoj oisti." Ebul-Abbas kae da se navedena rije (sijab)
odnosi na odjeu, a neki kau na srce. Tako je neko pjevao:

Moje se srce razvedrilo kad je srce tvoje utjehu nalo.

Neki su pak pribjegli doslovnom tumaenju ovog ajeta i ka

zali: "Ovim je ajetom nareeno ovjeku da oisti svoju odjeu od
neistoa s kojima nije doputeno obavljati namaz." Ovo je mi
ljenje Ibn Sirina i I bn Zejda. Ebu Ishak navodi s ljedee tumaenje:
"Potkrati svoju odjeu." A pojanjava to time to se odjea uva
od neistoe skraivanjem, jer ako se vue po zemlji, nije sigurna
od prljanja. Ovo je, inae, miljenje Tavusa.
Ibn Arefe predmetni ajet tumai ovako: "Uinite da vae e
ne budu iste." Naime, on posmatra rije odjea kao metaforu za
ene, oslanjajui se na sljedei ajet:

"Dozvoljava vam se da se u noima dok traje post sastajete sa

svojim enama; one su odjea vaa, a vi ste odjea njihova"
(El-Bekara, 1 87) .
Neki za 7.e ne kao metaforu upotrebljavaju rije ogrta. Tako
je El-Berra bin Mearur kazao Vjerovjesniku, s.a.v.s., u noi kada je
postignut sporazum na Akabi s ljedee:

97
 IBN KAJ.IIM ELDEVZU.IE
titit emo te od svega od ega titimo nae ogrtae.

(Htio je kazati: " titit emo te od svega od ega titimo i

svoje ene.")
Moje je miljenje da navedeni ajet obuhvata sve ovo i upuu
je na to tako to upozorava i obavezuje. Mada nije doslovno kaza
no, ali ako je ienje srca to to je nareeno, onda ienje odjee
i valjan nain njenog stjecanja pomae potpunijem ienju srca,
jer neistoa odjee ini da i srce poprima runa svojstva. Isti je
s luaj i s neistoom u hrani. Zbog toga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u
nekoliko vjerodostojnih hadisa zabranio da se kao odjea koristi
koa leoparda i ostalih grabljivih zvjeri jer srce poprima svojstva
s lina svojstvima tih ivotinja budui da se izvanjska odjea odra
ava i na unutarnje u ovjeku.
Tako je mukarcima zabranjeno nositi svilu i zlato, zbog to
ga to srce popri ma one osobine koje pripadaju enama te uznosi
tim i oholim ljudima.
Smisao je u s ljedeem: istoa odjee i njeno stjecanje na va
ljan nain upotpunjuju istotu i savrenstvo srca. Ako je istota i
savrenstvo srca to to je nareeno u ajetu, onda je istoa odjee i
njeno stjecanje na valjan nain tek jedno sredstvo za postizanje
neeg drugog. Najprihvatljivije je da je nareeno ono to je sami
cilj. Uzmemo li da je nareeno ienje srca i due, onda se pot
punost takvog ienja postie tek ako je i odjea ista. Zato pro
misli i o jednom i o drugom na temelju onoga to govori Kur'an:
" To su oni ija srca Allah ne eli da oisti" (EI-Maida, 4 1 ) . Dakle,
kada se ovjek osloni na to da slua neistinu i prihvata je, onda ga
to navede da iskrivljuje istine. Kada prihvati neistinu, zavol i je i
postane njome zadovoljan, tako da kada mu doe istina kao sup
rotnost neistini, on je, ako je u stanju, pobije, a ako nije, onda je
iskrivi, kako to rade dehmijje,45 kada su posrijedi ajeti i hadisi koji
govore o Boijim svojstvima. Naime, oni poseu za ezoterijskim

5Radi s c o jednoj sljedbi nastaloj u prvom periodu islama kod koje se javlja
neispravno vjerovanje suprotno sl jedbenicima ispravnog puta.

98
 EJTANOVE ZAMKE

tumaenjem u takvim prilikama i pri tome nijeu tstmu. Oni se

oslanjaju i na hadise s nedovoljnim brojem prenosilaca, na koje se
inae nije dozvoljeno oslanjati u spoznavanju svojstava i imena
Uzvienog Allaha. Oni su kao i njihova braa kojima Allah ne eli
oistiti s rca. Da su njihova srca ista, tad ne bi odbacivala istinu i
ne bi neistinu prihvatala kao nadomjestak za rijei Uzvienog Al
laha i Njegovog Vjerovjesnika.
Isto tako, i oni to zastupaju apsolutnu slobodu ovjekove
volje, zbog toga to s rca njihova nisu ista, sluaju ejtana umjesto
da sluaju Kur'an i ono to nalae vjera.
Osman bin Affan, r.a., kae: "Kada bi naa srca bila ista, ne
bi se nikada zasitila Boijeg govora."
isto srce, usljed savrenstva njegova ivljenja, usljed toga
to je obasjano svjetlom i to odbacuje neistotu, ne moe se nasi
titi Kur'ana, ono se hrani samo kur'anskim istinama i lijei se sa
mo njegovim lijekovima. Suprotno njemu, srce koje Allah ne uini
istim hrani se hranom koja mu odgovara s obzirom na neistotu
koju sadri. Neisto je srce poput bolesna tijela. Njemu ne odgo
vara hrana koja odgovara zdravom tijelu.
Navedeni ajet upuuje na to da istota srca ovisi o volji Uz
vienog Allaha, te da On, s lavljen neka je, ne eli uiniti istima
srca onih koji govore neistinu i koji izokreu istinu. O tome smo
iscrpno pisali u naoj velikoj knjizi koja govori o sudbini.
Ajet takoer upuuje na to da onaj ije srce Allah ne oisti
neizostavno doivljava ponienje na ovom i kaznu na buduem
svijetu, shodno tome koliko je njegovo s rce neisto. Al lah, s lavljen
neka je, uinio je Dennet nedostupnim za one u ijim srcima ima
neistote. Takvi e u njega ui tek nakon to srce uine boljim i
oiste ga, jer Dennet je boravite dobrih robova. Bit e im ree
no:

"Od grijeha ste isti, zato udite u njega, u njemu ete vjeno
boraviti" (Ez-Zumer, 73) , tj. uite u Dennet zato to ste
99
 IBN KAJJIM EL-DEVZIJJE

dobra djela inili.

Ovo je radosna vijest za ovakve osobe koja se samo njima u
asu smrtnom kazuje. Uzvieni kae:

" ... one kojima e meleki due uzeti - a oni isti, i kojima e go
voriti: 'Mir vama! Udite u dennet zbog onoga to ste inili!"'
(En-Nahl, 32) .
U Dennet nee ui neko ko je neist niti neko kod koga
postoji kakve neistote. Onaj ko se oisti na ovome svijetu te do
e pred Allaha ist ui e u Dennet bez ikakve zapreke. Onaj pak
ko se ne oisti na ovome svijetu, i ija neistota bude posvemanja,
kao u sluaju nevjernika, takav nee ui ni u kom s luaju. Onaj
pak ija neistota bude rezultat nekog poinjenog grijeha, i koja je
kao takva prolazna, ui e u D ennet nakon to se u vatri oisti od
te neistote i vie nee izlaziti iz Denneta. ak e i vjernici, dok
budu prelazili preko s irat-uprije, biti zaustavljeni izmeu Den
neta i Dehennema te e istiti ostatke koji su ostali na njima i
zbog kojih ne mogu ui u Dennet, a koji, opet, nisu takvi da bi
bili baeni u vatru. Nakon to se oiste, bit e im doputeno ui u
Dennet.
Allah, slavljen neka je, mudrou Svojom odredio je da pred
Njega moe stati samo onaj ko je ist. Tako niko ne moe pristu
piti namazu ukoliko nije ist. Radi toga je propisano da onaj ko
uzima abdest treba po njegovom zavretku kazati:
,jJJ i 0i i_, - 4.) ':1 J;.j :t l \li .Ul ':1 i i "
" . ..r.
-: .Jgb:i l -:

.,::_..:__ l -: l ::ll l::...:__ l ;-iJll

J v:;_ .r-
"Svjedoim da je samo Allah Bog, i da je Muhammed Njegov
rob i Njegov vjerovjesnik. Boe moj , daj da budem od onih

1 00
 EJTANOVE ZAMKE

koj i se kaju i daj da budem od onih koj i se iste."46

Upitao sam ejhul-islama47 o znaenju dove u kojoj Vjerov
jesnik, s.a.v.s., kae:
".__,r;J IJ lJ ll L;,S4lh>- (/ y_;b l"
"Boe moj, oisti me od moji h grijeha vodom, ledom i hlad
noom."48
Pitao sam kako se time briu grijesi? Zbog ega su pobrojane
upravo ove stvari, te zato je na jednom drugom mjestu spomenu
ta h ladna voda, mada topla voda bolje isti?
On je odgovorio: "Grijesi neizostavno stvaraju u srcu us
plamtjelost, neistom i slabost. Srce malaksava, u njemu se budi
vatra s trasti i oneiava ga. Grijesi s u kao zapaljena drva, to ih je
vie, vatra u srcu je jaa, a samo je srce s labije. Voda pere prljavti
nu i gasi vatru. Ukoliko je voda h ladna, onda daje tijelu istou i
snagu, ako u sto u njoj ima i leda, onda jae hladi i daje tijelu veu
vrstou i postojanost, te tako uspjenije u klanja grijehe." Ovo je
smisao rijei koje je kazao Vjerovjesnik, s.a.v.s.
Sve ovo trai dodatno pojanjenje.
Znaj da, vezano za ovo, treba imati na umu etiri stvari: dvije
su konkretne, a druge dvije apstraktne. Neistoa i voda koja je
uklanja konkretne su, dok su trag koji ostavljaju grijesi kada se
potaru pokajanjem i traenjem oprosta, te onim to brie grijehe,
apstraktne stvari. Da bi srce bilo zdravo, ivo i valjano, mora uk
ljuivati i jedne i druge. Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada je spomenuo
dio iz jedne vrste, istovremeno je ukazao i na drugi dio iz druge
vrste, tako da njegove rijei, krajnje saeto posmatrano, obuhvata
ju sve etiri pobrojane stvari. Slian je sluaj s dovom koju Vjerov
jesnik, s.a.v.s, preporuuje poslije uzimanja abdesta i u kojoj kae:
"Boe moj, daj da budem od onih koji se kaju i daj da budem od
onih koji se iste", gdje, takoder, obuhvata sve etiri spomenute
41'Hadis je vjerodostojan. Bilje:l.e ga Tirmi:t. i, Ahmed i drugi.
47 Rije je o Ibn Tejmijju, Allah neka mu sc smiluje.
N Hadis je vjerodostojan. Bilje7.e ga Muslim, Ahmed, Ncsai i drugi.

101
 I BN KAJJIM EL-D.EVZIJJE

stvan.
Savrenstvo Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., naina izraavanja i
efektivnos t u izraavanju onoga to eli kazati, odnosno narediti,
ogleda se u tome to apstraktno predoava uz pomo konkretnog.
Mnogo je takvih primjera u onome to je kazao. Navedimo hadis
koji je prenio Alija bin Ebu Talib: "Moli Allaha da te uputi i da ti
podari sposobnost da pogodi ono to eli. Pod uputom mislim
na to da te uputi na Pravi put, a pod gaanjem misl im na gaanje
strijelom."
Ovo je poduka i savjet iskazan na vrlo rjeit nain. Naime,
ovdje je preporueno ovjeku da kada trai od Allaha da ga uputi
na Pravi put; kada moli da Allah bude zadovoljan njime i podari
mu Dennet, da pri tome zamisli da je putnik koji je zalutao i ne
zna kuda treba krenuti, a onda se pojavi ovjek koji poznaje put u
tanine te njega pita da mu pokae kuda da ide. Takav je sluaj s
putem koji vodi prema buduem svijetu, on je usporediv s obi
nim putem kojim ovjek hodi.
Dakako, onaj koji putuje Allahu Uzvienom u daleko je ve
oj ovisnosti o Njegovoj uputi nego to je putnik ovisan o neko
me ko e mu pokazati put. Mo postizanja eljenog, bilo da je
rije o govoru ili o djelima, usporediva je s gaanjem strijelom, pri
emu strijela pogaa ciljano mjesto. Za takvog se strijelca kae da
je valjano naciljao i pogodio tc da nije promaio. Onaj ko doe do
istine, kada govori ili radi, poput je strijelca koji pogodi c ilj.
U Kur'anu se poesto prave slina poredenja. Tako, naprim
jer, Uzvieni kae: <Cf<.SI 1}1 :;; iJ}) " l onim, to vam je
potrebno za put, snabdijte se. A najbolja je opskrba bogobojaznost "
(EI-Bekara, 1 97) . Allah, d.., nareuje onima koji kreu na had
da se opskrbe za put i da ne putuju bez opskrbe, a potom im
skree panju na to da je najbolja opskrba za budui svijet
bogobojaznost. Kako god putnik moe doi do eljenog mjesta
samo ako se spremio za put, tako i onaj koji putuje Allahu i putuje
prema buduem svijetu moe stii tamo gdje je krenuo samo ako
je opskrbljen bogobojaznou. Dakle, Uzvieni je na jednom
mjestu spomenuo dvije vrste opskrbe. Uzvieni je takoder rekao:

1 02
 E.ITANOVE ZAMKE

"O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeu koja e pokrivati sti
dna mjesta vaa, a i raskona odijela, ali odjea estitosti - to je ono
najbolje" (El-E'raf, 26) .
U ovom su aje tu dovedeni u vezu dva ukrasa: od jea, kao
ukras tijela, te bogobojaznost, kao ukras s rca. Jedan je vidljiv, a
drugi je ukras nevidljiv. Jedan predstavlja unutranju, a drugi iz
var:j u u rednost. Uzvieni je Allah takoer rekao: )lj Jt
A "1) "Onaj ko bude slijedio uputu Moju nee zalutati i nee
nesrean biti" (Ta-Ha, 123). Dakle, Uzvieni kazuje da onaj ko
s lijedi Pravi put nee upasti u zabludu koja je patnja i za srce i za
duu, niti e ga zadesiti nesrea zbog koje pati i tijelo i dua. On
je, kao blagodat za srce i tijelo, dao uputu i spas. Navedimo u
ovom smislu i sluaj namjesnikove ene, koja je, kada su ene koje
su je ogovarale ugledale Jusufa, a.s., rekla: 0.J1 -:J
"E to vam je onaj zbog koga ste me korile" (Jusuf, 32), mislei pri
tome na njegovu tjelesnu ljepotu, a potom je, ukazujui na njego
vu nutarnju ljepotu i ednost, dodala: r :..: -.t; ,2 J. .JI) )
"Istina je da sam htjela da ga na grijeh navratim, ali on se odupro"
(Jusuf, 32) . Dakle, ona im je istovremeno ukazala i na njegovu
unutarnju i na njegovu vanjsku fiziku ljepotu.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao je: "Boe moj, oisti me od gri
jeha vodom, ledom i h ladnoom" i podvukao na taj nain panju
da je tijelu i srcu nuno potrebno ono to e ih oistiti, rashladiti i
ojaati. Njegova dova zato sadri sve pobrojano. Allah najbolje
zna.
U ovome smislu mogli bismo navesti i to da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., obiavao po izlasku iz zahoda kazati: "gufraneke" ("Molim
te da mi oprosti"). U tome, a Allah najbolje zna, postoji skriveni
smisao, koji se ogleda u s ljedeem: izmet predstavlja tijelu smetnju
i uznemirava ga svojim prisustvom, a grijesi predstavljaju tekou
za srce i uznemiravaju ga svojim prisustvom. Dakle, to dvoje uz-

1 03
 I BN KAJJIM EL-D:EVZIJJE

nemiruje tijelo i srce. Vjerovjesnik, s .a.v.s., na ovaj nain iskazuje

zahvalnost Allahu to ga je oslobodio onoga to u znemiruje nje
govo tijelo i moli Ga da ga oslobodi ovog drugog u znemiravanja,
tj. grijeha, da mu od toga oslobodi srce i olaka mu.
Smisao Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., rijei i dova nadvladavaju
obino shvatanje.
O N EISTOTI KOJU SA SOBOM NOSE MNOGOBOTVO, BLUD l
SODOMIJA
Allah, s lavljen neka je, u Kur'anu je igosao mnogobotvo,
blud i sodomiju kao neistotu i prljavtinu i izdvojio ih u odnosu
?a s tale grijehe. ada i ? : i 9ri); si ,n ? u s. bi ,p rlja! tinu _ U z: i.
sem u Kur'anu kaze: .:;_,s_r.l1 11 ,.YI 1.;.1 t;: O v;ermcz,
mnogoboci su siimii pogan" (Et-Tevba: 28). O onima koji praktici
raju sodomiju Kur'an kae:

"I Liitu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kojem su sta

novnici njegovi odvratne stvari inili, izbavismo - to, uistinu,
bijae narod razvratan i zao" (El-Enbija, 74) .
Nastrani Lu tovi sunarodnjaci govorili su: .} .f) JT 1_,.,;. ;t
JJl.! _;.tf l ) "Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vaeg,' oni
su ljudi - istunci! " (En-Neml, 56) . Na taj su nain priznali da su

sami neisti i pogani, a da su Lut i njegova porodica isti. U vezi s

injcnjem bluda, Uzvieni je Allah rekao:

"Nevaljale ene su za nevaljale mukarce, a nevaljali mukarci

su za nevaljale ene" (En-Nur, 26) .
Dvije su vrste neistote mnogobotva: krupna i lahka. Krup
na neistota ogleda se u najgorem mnogobotvu koje Allah, d..,
1 04
 EJTANOYE ZAMKE

ne oprata. Allah ne oprata da Mu se neko smatra ravnim. Lahka

neistota ogleda se u najniem vidu mnogobotva, kao to je neka
vrsta dvolinjatva pri vrenju vjerskih dunosti te prijetvornost
naspram ljudi, zaklinjanje ljudima, strah od njih i upravljanje nade
prema njima. Neistoa mnogobotva vidljiva je. Zbog toga je Uz
vieni za mnogobotvo kazao da je to nedes (neistoa) . On nije
kazao da su mnogoboci nedis (neisti) ve da su nedes (neisto
a) .
Za odjeu se, recimo, kada na nju padne vino ili mokraa,
kae da je neista (nedis) . Najvea neisto ta je mnogo botvo koje
je ujedno i najvea nepravda.
Jeziki i pravno gledano, neistoa je neto to treba odstra
niti tako da je se ne dotie, da se ne osjeti njen miris i da se ne vidi,
ne uzimajui u obzir odvratnost koju prema njoj ovjek osjea.
to je ovjekov ivot savreniji i to je njegov stid postojaniji to
vie odbacuje neistou i osjea jau odvratnost prema njoj.
I neisti pogledi uznemiravaju tijelo ili srce ili i jedno i dru
go. Neistoa se nekad ogleda u uznemiravanju mirisom, a nekad
je rije o prljanju bez obzira da li ima ruan miris.
Smisao je u sljedeem: neistoa je nekad konkretna i vidlji
va, a nekad apstraktna i nevidljiva. Tako se deava da neistota
ovlada i duom i srcem te onaj ije je srce zdravo osjea miris tak
ve due i srca, i taj mu miris smeta onako kako mu smeta smrad.
Neprijatni miris u mnogome se oituje i u znoju, a dobar ovjek
ima prijatan znoj. Resulullah, s.a.v.s., imao je najprijatniji znoj.
Ummu Seleme je osjetila znoj kod njega i on ju je upitao u vezi s
tim. Njen odgovor je bio: "To je kao najprijatniji miris."49 Neis
tota u neistoj dui poveava se do te mjere da se poinje pojavlji
vati na tijelu.
ista dua ima suprotna svojstva. Kada se ona izdvoji iz tije
la i izae vani, pojavi se kao najljepi miris miska, koji se moe
nai na zemlji, a neista dua pojavi se kao najodvratniji smrad

Y Hadis je vjerodostojan. Bilje?.i ga Muslim.

l OS
 I BN KAIJIM EL-DEVZIJJE

leine, koji se moe nai na zemlji.

Smisao je jo i u sljedeem : mnogobotvo je najvea neprav
da, najrunije djelo, najgori prijestup i Allahu najmre djelo. Ono
za sobom povlai kaznu na ovom i na buduem svijetu kakvu ne
povlai nijedan drugi grijeh.
Allah je kazao da taj grijeh nee oprostiti, te da su oni koji ga
ine neisti. Zabranio im je da se pribliavaju Njegovom hramu.
Zabranio je vjernicima da jedu meso ivotinja koje su zaklali mno
goboci te im je zabranio i da sklapaju s njima brak. Allah, d..,
naredio je da vjernici ne prijateljuju s njima te ih okarakterisao kao
Svoje neprijatelje te neprijatelje Njegovih meleka, vjerovjesnika i
svih vjernika. A to je sve zbog tega to mnogobotvo potire vjero
vanje u Allaha, kao jedinog Gospodara, Boiju veliinu prikazuje
manjkavom, te stvara nedolino miljenje o Gospodaru svjetOva.
Tako Uzvieni Allah kae:

"I da bi kaznio licemjere i licemjerke i mnogoboce i mnogobo

kinje koji o Allahu zlo misle - neka zlo njih snae! Allah se na
njih rasrdio i prokleo ih i pripremio za Dehennem, a grozno je
on boravite! " (EI-Feth, 6).
Nikome Allah, d.., nije priprijetio takvim kaznama kao
mnogobocima. Takvi o Njemu misle loe i onda mu ponu neko
ga ravnim smatrati, a kada bi dobro o Njemu mislili, samo bi u
Njega, istinski, vjerovali. Zbog toga On, slavljen neka je, na tri
mjesta u Kur'anu govori da mnogoboci ne znaju Al laha kako tre
ba. A kako bi ga i mogli znati onako kako treba oni koji Mu druge
ravni m smatraju. Vole te druge, boje ih se, upravljaju prema njima
svoje nade, ponizni su im, uzmiu pred njihovom srdbom i nas
toje pridobiti njihovo zadovoljstvo. Uzvieni Allah o takvima ka
e:
1 06
 EJTANOVE ZAMKE

"Ima ljudi koji su, umjesto Allaha, kumire prihvatili, vole ih

kao to se Allah voli" (EI-Bekara, 1 65).

"Hvaljen neka je Allah, Koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine

i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju - druge s Gospodarom
svojim izjednauju" (El-En'am, 1 ) , tj. druge oboavaju onako
kako Njega treba oboavati, vole ih i vel iaju onako kako
Njega treba voljeti i veliati.
Ovakvo izjednaavanje, koje mnogoboci prave izmeu Al
laha i svojih boanstava, jeste zabluda. Oni e to spoznati kada se
nau u vatri i tada e govoriti svojim boanstvima, koja e zajedno
s njima biti u vatri:

"Allaha nam, bili smo, doista, u oitoj zabludi kad smo vas s
Gospodarom svjetova izjednaavali" (E-uara, 97-98) .
Poznato je, svakako, da oni koji druge izjednaavaju s Alla-
hom ne ine to na nain da te druge smatraju Njemu ravnima u
pogledu same Boije biti, Njegovih svojstava i djela. Tako oni nee
kazati da su oni koje oboavaju stvorili nebesa i Zemlju, niti da
daju ivot i smrt. Oni ih izjednaavaju s Allahom, d.., tako to
ih vole i veliaju kao to se voli i velia Allah, d.., i robuju im kao
to se Njemu robuje. Takvima, naime, vjernici vide mnogoboce.
udno je da mnogoboci, opet, prigovaraju vjernicima to to
se povode za vjerskim uenjacima, vjerovjesnicima i dobrim ljudi
ma. No, kakav bi bio grijeh ovih pobrojanih, osim to sami za sebe
kau da su robovi koj i ne mogu ni sebi ni drugima nita ni pomoi
niti nauditi, niti mogu ikome podariti s mrt ili ivot, niti koga oi-
1 07
 I BN KAI.IIM EL-DEVZIUE

viti. Oni se ne zauzimaju za one koji bi ih oboavali, ustvari, tako

neto Allah zabranjuje. Oni se, bez Allahove dozvole, ne mogu
zauzimati ni za vjernike. Oni ne upravljaju niim, ve Al lah uprav
lja svime. Opratanje grijeha i zatita u potpunosti pripadaju Alla
hu . Samo se On moe zauzeti za ovjeka i zatititi ga.
Mnogobotvo (irk) i negiranje Boijih svojstava (te'at!l) po
ivaju na neispravnom miljenju o U zvienom Allahu. Zato Ibra
him, predvodnik pravih vjernika, ree mnogobocima koji su se
prepirali s njim:

"Zar lana boanstva umjesto Allaha hoete? I ta o Gospodaru

svjetova mislite?" (Es-SaHat, 86-87) .
Uzmimo da je smisao ovog ajeta s ljedei: ta mislite, ta e
On s vama uiniti i kako e vas kazniti, kad oboavate druge po
red Njega i suparnika Mu pripisujete? Iz ovakve prijetnje moe
izvui i sljedee pitanje: kako to nakaradno mislite o Gospodaru
vaem kada ste u stanju, pored Njega, druge oboavati ?
Mnogobotvo s e moe oitovati u tome d a s e smatra kako je
Allahu, slavljen neka je, potreban neki namjesnik ili pomonik da
uz Njega upravlja svijetom, to predstavlja najgori nain pripisiva
nja manjkavosti Onome Koji je dovoljan Sebi i neovisan od svega
drugog i o Kome sve dru go ovisi.
Mnogobotvo se moe ogledati i u tome da ovjek misli ka
ko je mo Allahova potpuna jedino ukoliko uz nju sudjeluje mo
nekoga koga smatra Allahu ravnim, ili pak da misli kako Allah
sazna neto tek nakon to mu to kau posrednici, ili da se nee
smilovati prije nego to kakvi posrednici izmole m ilost kod Njega.
Mnogobotvo se moe ogledati i u tome da ovjek ne vjeruje
da mu je dovoljan samo Allah ili da Allah nee uiniti ovjeku na
volju, dok se za to kakvi posrednici ne zauzmu kod Njega, onako
kako se ljudi zauzimaju jedni kod drugih, te zbog toga osjea pot
rebu da se za njega neko zauzima, da mu pomae i podrava ga.
Mnogobotvo je i da se vjeruje kako Allah nee udovoljiti molbi
1 08
 UTANOYE ZAMKE

Svoga roba prije nego to neki posrednici zamole da se ta njegova

molba uslii, onako kakav je sluaj s ovosvjetskim vladarima.
Navedeno predstavlja temelj na kojem poiva mnogobotvo,
a ono se moe ogledati i u tome da ovjek misli kako Allah, d..,
ne uje njegovu molbu zbog daljine, te posrednici trebaju da po
mognu pri tome, ili pak da vjeruje kako neki od ljudi imaju poseb
no mjesto kod Allaha pa Ga onda pri molbama zaklinju tim ljudi
ma i nastoje izmoliti to to ele posredstvom njih, upravo onako
kako ljudi nastoje isposlovati kod velikaa i vladara ono to ele
posredstvom osoba koje su ovima posebno drage.
Sve pobrojano predstavlja krnjenje vjerovanja u Allaha kao
jedinog Gospodara.
Da u svemu tome i nema niega drugog nego krnjenja u srcu
mnogoboca ljubavi prema Allahu, krnjenja straha od Njega, na
danja u Njega, oslanjanja na Njega i obraanja Njemu, jer sve ovo
mnogoboac dijeli izmeu Allaha i onoga koga Mu smatra ravnim.
Zbog toga velianje, ljubav, strah i nada koji trebaju biti upravljeni
samo Allahu bivaju manjkavi i nedostatni jer veinu ili dio toga
mnogoboac daruje nekome drugom osim Allahu, dakle i da nije
svega reenog, bilo bi dovoljno toga da se mnogobotvo smatra
runim.
Mnogobotvo (irk) neizostavno podrazumijeva krnjavo vje
rovanje u Allaha kao jedinog Gospodara, htio to neko ko Allahu
druge ravnim smatra priznati, ili ne. Zbog toga je On, slavljen ne
ka je, Koji je jedini Gospodar, odredio da onome ko mu ravna pri
pisuje nee biti oproteno i da e vjeno u patnji bolnoj biti, i time
ga najnesretnijim stvorenjem uinio. Nee nai ni jednog ovjeka
koji druge Allahu ravnim smatra a da pri tome njegova vjera u Al
laha nije krnjava, makar on tvrdio da na taj nain velia Allaha.
Takoer nee nai nikoga ko se dri kakvih, po vjeru tet
nih novotarija, a da nema manjkavosti u slijeenju Vjerovjesnika,
s.a.v.s., makar tvrdio da on tim novotarijama nastoji uzvisiti Vje
rovjesnika, s.a.v.s. Takav e ustvrditi kako su te novotarije bolje i
od samog sunneta i kako su blie sutini, ili e, pak, tvrditi da je
upravo to Sunnet ukoliko je neznalica koji slijepo slijedi druge.

1 09
 I BN KAI.IIM ELDEVZU.IE

Ukoliko, opet, zna da je to to ini novotarija, onda prkosi Allahu

i Njegovom Vjerovjesniku.
Oni koji su kod Allaha, Vjerovjesnika i dobrih Allahovih ro
bova krnjavi i koji su sami sebe krnjavim uinili - to su mnogobo
ci i pristalice novotarija koje su tetne po vjerovanje. Naroito su
takvi oni koji vjeruju da su Allahove i Vjerovjesnikove rijei izri
ajni dokazi koji ne vode vrstom vjerovanju, niti ita koriste vrs
tom vjerovanju i znanju. Takvi su i oni koji nijeu savrena svoj
stva Uzvienog Gospodara, i to iz bojazni od toga da ljudi ne bi
sebi predoili s liku o Bogu kakva nalikuje ljudskoj tjelesnosti. Ta
kvo se krnjavo razmiljanje o Bogu pojavljuje usprkos tome to je
Uzvieni Sebe opisao savrenim svojstvima.
Zakljuimo: ove dvije kategorije imaju krnjavu predodbu o
samoj sutini. Ustvari, to su ljudi koji prednjae u tome, njima je
pristupio ejtan i naveo ih da povjeruju kako je to to oni krnje
sutinu upravo potpunost. Zbog toga su novotarije koje su tetne
po vjeru u Allahovoj knjizi spomenute naporedo s mnogobo
tvom.
Uzvieni Allah tako kae:

"Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potpuni, i

grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate rav
nim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu
govorite ono to ne znate"' (El-E'raf, 33).
Grijeh i nepravinost idu jedno uz drugo, a novotarije koje
tete vjeri idu uz mnogobotvo.

1 10
 EJTANOVE ZAMKE
O NEISTOI
to se tie neistote oliene u grijesima i neposluhu, ona se
oituje na drukiji nain. Takva neistota, naime, nuno podrazu
mijeva manjkavost vjerovanja u to da je Allah jedini Gospodar, ali
ne podrazumijeva nedolino i neispravno miljenje o Uzvienom
Allahu. Radi toga je Allah, slavljen neka je, odredio za to kazne i
odredbe, kakve je odredio i za samo mnogobotvo. erijatski pro
pisi toleriu neistou koja ostane nakon ienja poslije nude, ili
onu s obue ili mokrau dojeneta i slino, ali ne toleriu teku
neistou. Isto tako, Uzvieni prelazi preko malih grijeha, ali ne
prelazi preko velikih. Zatim oprata onima ije je vjerovanje u Al
lahovu jednou isto i nije oneieno irkom, oprata im ono to
ne oprata drugima. Tako, ako bi onaj ko vjeruje da je samo Allah
jedan i nikada Mu nekoga ravnim ne smatra doao pred Allaha s
toliko grijeha kolika je Zemlja, On bi mu podario i oprosta kolika
je Zemlja. Neto ovako nee doivjeti onaj ije je vjerovanje u Al
lahovu jednou manjkavo i pomueno irkom. Uz isto vjerovanje
u Allahovu jednou (tevhid halis) , koje nije pomueno irkom,
grijeh ne moe ostati. Ovakvo vjerovanje nosi u sebi takvu ljubav
prema Uzvienom Allahu, velianje Allaha, strah od Njega, i na
danje koje je upravljeno samo Njemu, da nuno dovodi do potira
nja grijeha, makar bili veliki kao Zemlja, jer su grijesi kod ovakve
osobe neto prolazno. Neistoa je u ovakvom sluaju prolazna
stvar, a odbacivanje neistoe je nuno tako da se ona ne moe
ukorijeniti.
Treba imati na umu da blud i sodomija predstavljaju neisto
tu koja je tea od ostalih neistoa, s obzirom da to kvari srce i
jako slabi vjerovanje u Allahovu jednou. Radi toga oni koji su
najvei mnogoboci ine ova neista djela. to je mnogobotvo
vie prisutno kod ovjeka, to je vie ove neistoe, a opet, to je
ovjek iskrenije predan vjeri, to je dalje od ove neistoe. U tome
smislu Uzvieni Allah kazuje o Jusufu, a.s.:

111
 I BN KAUIM EL-DIEVZIJ.IE

" ... tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on ui

stinu bio Na iskreni rob" (Jusuf, 24) .
Biti zaljubljen u neki lik na nedozvoljen nain jeste vid rops
ke predanosti, ustvari to je jedan od najizraenijih naina oboa
vanja, naroito u s luaju kada takav lik ovlada srcem i kada ono
postane zaneseno njime. Zanesenost takoer znai ropsku preda
nost. Tako zaljubljena osoba postaje robom onoga u koga je za
ljubljena.
Poesto se deava da ta ljubav, sjeanje, enja i nastojanje da
se pridobije naklonost voljene osobe nadvisi ljubav prema Allahu,
spominjanje Allaha i nastojanje da se s tekne Njegovo zadovolj
s tvo. tavie, esto se deava da svega toga nestane iz srca zaljub
ljenog te on postaje u cijelosti vezan za lik osobe koju voli. On se
ponaa kao da tu osobu stalno gleda, te ona postaje njegovim bo
anstvom, pored Uzvienog Allaha. On daje prednost zadovolj
s tvu i ljubavi te osobe nad Allahovim zadovoljstvom i ljubavi, nas
toji joj se pribliiti vie nego Allahu Uzvienom, te u lae u stjeca
nje njene naklonosti vie nego u stjecanje Allahove naklonosti,
kloni se srdbe te osobe vie nego to se kloni srdbe Uzvienog
Allaha. Ta mu osoba postaje blia nego njegov Gospodar: u pog
ledu ljubavi, poniznosti pred njom i poslunosti.
Zbog navedenog ljubav i irk dvije su usko povezane stvari.
Uzvieni Allah kae za Lutov narod da su bili mnogoboci, a isto
kae i za namjesnikovu enu, koja je u vrijeme dok je spletkarila
bila mnogobokinja. to je ovjek vie uronio u mnogobotvo, to
je na veoj kunji kada je u pitanju ljubav prema osobama. S druge
strane, to snanije vjeruje u jednou Uzvienog Allaha, to je tak
va kunja dalje od njega. Vrhunac bluda i sodomije jeste u zaljub
ljenosti. Onaj to ini spomenute poroke nikako nije lien zaljub
ljenosti, on se zaljubljuje sad tamo sad onamo. Njegova zaljublje
nost ne ostaje vezana za jedno mjesto, ve se dijeli u mnogo smje
rova, svaka osoba koju voli dobija dio njegova oboavanja i robo
vanJa.
Meu grijesima ne postoje pogubniji po srce i vjeru od ova
dva razvratna djela. Oni naroito udaljavaju srce od Allaha, jer
spadaju u najrunija djela.
1 12
 UTANOVE ZAMKE

Kada srce pos tane obojeno njima, pone se udaljavati od

onoga to je dobro, a Allah prima samo dobra djela. to je srce
vie neisto, to je dalje od Allaha. Zbog toga je Isa, a.s., kako pre
nosi imam Ahmed u Poglavlju o skruenosti (Kitabu-uhd) , ka
zao: Grjeni nemarnici nee postati mudraci niti e bludnici ui u
carstvo nebesko.
S obzirom da je blud blizak irku, Uzvieni Allah kae u
Kur'anu:
CZ.. JJ J
.,. .J ." t ... - ... .... J ... ... J ., ( .,

. JI 9 1J ) l) lj JI lj J & Jl) l
" ,J -:: " ... ... ""'

- ... ., J ., ".. ", ... -: ... J

::z)' Jl! ij-J
"Bludnik ne treba da se eni osim bludnicom ili mnogoboki
njom, a bludnica ne treba da bude poeljna osim bludniku ili
mnogobocu, to je zabranjeno vjernicima" (En-N ur, 3) .
Ovaj ajet nosi u sebi propis po kojem se ima postupati i nije
niim derogiran, nosi u sebi obavijest i zabranu. Niko nije iznio
neki argument da je odredba izreena u ovom ajetu derogirana.
Ono to mnogima ini problem je, hvala Uzvienom Allahu, jas
no. Naime, njima se nejasnim priinja znaenje sljedeih rijei Uz
vienog Allaha: "Bludnik ne treba da se eni osim bludnicom ili
mnogobokinjom", tj. da li se radi o obavijesnom iskazu, zabrani ili
doputanju ? Kako bismo mogli prihvatiti da je rije o obavijesnom
iskaw ako vidimo da se mnogi bludnici ene estitim enama.
Kako emo uzeti da je rije o zabrani kada je ve bludnicima zab
ranjeno eniti se drugim enama osim bludnicama ili mnogobo
kinjama, a to onda treba znaiti da im je zabranjeno eniti se esti
tim vjernicama a doputeno eniti se mnogobokinjama i bludni
cama.
Budui da je ovo unekol iko nejasno, poelo se tragati za
znaenjem koje bi moglo biti ispravno.
Tako su neki kazali da se pod enidbom, u ovom ajetu, misli
na snoaj i blud, te bi znaenje trebalo biti: bludnik ne smije blud
niiti osim s bludnicom ili mnogobokinjom.

1 13
 I BN KA.U IM ELDEVZU.IE

Ovo je neprihvatljivo i beskorisno tumaenje. Allahov je go

vor ist od slinih stvari. Samo se po sebi podrazumijeva da blud
nik bludnii samo s bludnicom. Kakav bi onda bio smisao da se
govori o tome? Poto su uenjaci uvidjeli nitavnost ovakvog tu
maenja, odbacili su ga.
Neki su, opet, kazali kako je iskaz u ovome ajetu openit a
znaenje specifino, te kako se misli na odredenog mukarca i od
reenu enu. Ona je bila prostitutka u doba dahilijeta a on njen
podvoda. Kada je on prihvatio islam, upitao je Vjerovjesnika,
s.a.v.s., za doputenje da se njome oeni i tada je objavljen ovaj
aJet.
Ovo je takoer neprihvatljivo tumaenje. Kada bismo u:r,eli
da je ova konkretna situacija i bila povodom objavljivanja tih ajeta,
trebali bismo :r,nati da se Kur'an ne zadovoljava povodi ma koji su
nerazumljivi i apsurdni. Da i jeste tako, onda izvoenje propisa na
osnovu njih ne bi bilo primjenljivo na druge sluajeve.
Neki pak kau da je ovaj aj et derogiran ajetom koji kae:
lA!-) ts4 GaJIj 4)11 ltj " " Udavajte neudate i
enite neoenjene" (En-Nur, 32) .
Ovo je tumaenje najneprihvatljivije tumaenje, jer izmeu
ova dva ajeta nema nikakve protivrjenosti i sueljavanja. Uzvieni
je ustvari naredio da treba udavati neudate i eniti neoenjene i
zabranio je enidbu bludnicom kao to je zabranio i enidbu sa
enom koja je udata te onom koja je u odreenom stupnju rod
binskog srodstva. ta je onda u ovom s luaju derogirana i ime ?
Neko e kazati: ta je onda znaenje ajeta? Znaenje ajeta je,
a Allah najbolje zna, da je onome ko se hoe oeniti nareeno da
se oeni estitom i ednom osobom. Dakle, dozvoljeno mu je
oeniti se nekom enom jedino pod ovim uvjetom, o emu U zvi
eni govori u surama En-Nisa i El-Maida. Propis koj i je ve:r,an :r,a
uvjet prestaje vaiti onda kada prestane postojati taj uvjet. U
ovom sluaju doputenje je vezano s uvjetom estitosti; ukoliko
osoba nije estita, prestaje biti doputeno eniti se njome. Onaj ko
se namjerava oenit i on e se pridravati Allahovih propisa i zako
na koje je propisao posredstvom Svoga Vjerovjesnika ili se nee

1 14
 E.ITANOVE ZAMKE

pridravati toga. Ukoliko se ne pridrava toga, onda je mnogobo

ac s kojim u brak moe stupiti jedino osoba koja je mnogoboac
kao i on. Ukoliko se pridrava Allahovog zakona, pa ipak uini
ono to je suprotno tom zakonu, te se oeni osobom kojom mu je
zabranjeno eniti se, takav brak se nee smatrati valjanim.
Ovo u potpunosti pojanjava znaenje kur'anskih rijei: ... "

ne treba se eniti osim bludnicom ili mnogobokinjom. " Isti propis

vai i za enu.
Ovakav propis ne samo da iziskuje Kur'an ve i sama ista
ljudska priroda (jitra) i razum. Uzvieni je Allah zabranio vjerniku
da se ponaa tako kao da mu je svejedno za nedoputene postupke
u porodici pa da se eni prostitutkom. On je ljudsku prirodu stvo
rio takvom da joj je mrsko i strano neto kao ovo. Oni koji pretje
ruju grdei ovjeka koji ne mari za moralom supruge nazivaju ga
"muem bludnice". Allah je zabranio muslimanu da doivi neto
tako.
Sutina zabrane o kojoj je rije ovim je postala oita a znae
nje ajeta jasno. Allah daje svaki uspjeh.
Kao pojanjenje ovoj zabrani koja odslikava Allahov potpuni
zakon navest emo sljedee: ako ena ini ovakvu vrstu prijestupa,
to se odraava kao povreda brane veze i remeenje potomstva
koje je Allah podario ljudima za njihovo dobro ubrajajui ga medu
ostale blagodati koje im je podario. Blud dovodi do mijeanja sje
mena te do toga da se ne moe sa sigurnou znati porijeklo po
tomka. Stoga je jedna od lijepih stvari koje erijat nosi sa sobom ta
da je zabranjeno eniti se bludnicom, izuzev ako se pokaje i pres
tane initi to to je inila.
Bludnica je takoder nevaljala ena, o emu je prethodno bilo
rijei, a Uzvieni je Allah doveo brak u uzronu vezu s ljubavlju
(meveddet) i samilosti (rahmet) . Meveddet oznaava istu ljubav.
Kako onda nevaljalu enu moe voljeti estiti mukarac i kako mu
ona moe biti suprugom?
Za suprunika se upotrebljava rije zevd jer ona oznaava
slinost, te bi suprunici prema tome trebali biti dvije meusobno
sline osobe. S druge strane, izmedu estitog mukarca i nevaljale
1 15
 I BN KAUIM EL-DEV%1JJE

ene postoji jasna nepodudarnost kako u pogledu erijatskih pro

pisa tako i u pogledu opih mjerila. Meu takvim osobama ne mo
e biti meusobne srodnosti, samilosti i ljubavi. Krajnje je divno
uinio Onaj Koji je odredio ovako i zabranio mukarcu da bude
suprug prostitutke.
Kako je daleko od ovoga onaj koji smatra da je ovjeku doz
voljeno oeniti se takvom enom i opiti s njom noas, a neki je
bludnik s njom opio prole noi. Sjeme bludnika ne nosi u sebi
hurmet (dostojanstvenost i nepovredivost), a sjeme mua nosi.
Kako bi onda moglo biti doputeno da se ova dva sjemena nadu
zajedno u istoj materici.
Smisao je u s ljedeem: Uzvieni A llah nazvao je bludnike
nevaljalim, neistim (habisun i habisat) . Za takvo injenje propisa
no je ienje. Ukoliko je oneienje (openje) dozvoljeno, onda
se onaj koji ga ini naziva dunub (udaljen) , jer mu nije doputeno
pristupiti uenju Kur'ana, obavljanju namaza ili u lasku u damiju.
Sve mu je to zabranjeno dok se ne oisti vodom. Ukoliko je onei
enje uinjeno na nedozvoljen nain, onda srce biva udaljeno od
Allaha. Izmeu srca i vjerovanja stvara se prepreka sve dok se ono
u potpunosti ne oisti pokajanjem a tijelo vodom. Lutov je narod
govorio: 0J@b:! ._;.d ! ) j. } ) JI 1;,.fl "Istjerajte Lutovu
porodicu iz grada vaeg, oni su ljudi - istunci! " (En-Nem!, 56) . To
to su oni govorili bilo je zbog istog razloga zbog kojeg su se 'oni
to su rovove iskopali' (ashabul-uhdud) svetili vjernicima: t ;i t;)
!.i' _;il .ili ,:;1 \r1
1 "A svetili su im se samo zato to su u
Allaha, Silnoga i Hvale dostojnog, vjerovali" (El-Burud, 8) . Slino
tome je i sljedee:

"Reci: 'O sljedbenici Knjige, zar da nas osudujete zato to vje

rujemo u Allaha i u ono to nam se objavljuje, i u ono to je ob
javljeno prije"' (El-Maida, 59) .
Mnogoboci se isto tako svete vjernicima i osuuju ih zbog
1 16
 E.ITANOVE ZAMKE

toga to su u potpunosti predati vjerovanju u Jednoga Boga i to

ne doputaju da im mnogobotvo pomuti to vjerovanje. Oni koji
izmiljaju i slijede po vjeru tetne novotarije se, opet, svete i osu
uju one koji su predati slijeenju Vjerovjesnika i njegova sunneta
i koji ne doputaju da im to pomute miljenja koja iznose ljudi niti
bilo ta to je s time u suprotnosti.
Onome koji vjeruje u Allahovu jednou i slijedi Vjerovjesni
ka, s.a.v.s., bolje je, korisnije i lake podnositi osvetu i osude mno
goboaca i onih to s lijede, po vjeru, tetne novotarije nego trpjeti
Allahovu i Vjerovjesnikovu osudu zbog slijeenja mnogoboaca i
onih to s lijede, po vjeru, tetne novotarije i radi ugaanja njima.

Kada se ve strpiti mora, strpljiv budi Lbog onoga to je pravo.

Tome e strpljenju na kraju Lahvalan biti.

1 17
 O ZNAKOVIMA BOLESTI l ZDRAVUA SRCA
Svaki organ tijela stvoren je radi posebne funkcije koju obav
lja. Organ je bolestan ukoliko nije u stanju vriti funkciju zbog
koje je stvoren ili je vri uz odreene poremeaje. Ruka je bolesna
ako se ne moe njome uzimati, oko je bolesno ako se njime ne
moe gledati, jezik je bolestan ako se njime ne moe govoriti, tije
lo je bolesno ako nije u stanju vriti prirodne pokrete ili ako ih
teko vri. Srce je bolesno ako nije u stanju initi ono zbog ega je
stvoreno, tj. spoznavati Allaha, voljeti Ga, eznuti za susretom s
Njim, predati Mu se i davati Mu prednost nad svime dru gim. Kada
bi ovjek spoznao sve, a ne bi spoznao svoga Gospodara, bilo bi to
kao da nije spoznao nita. Kada bi dokuio svaku ovosvjetsku sre
u i uitak, a ne bi postigao to da voli Allaha, da ezne za Njim i
uiva u Njegovoj blizini, bilo bi to kao da nije osjetio nijedan ui
tak, blagodat ili radost.
Ustvari, ukoliko u srcu nema navedenog, onda e mu se sva
srea i svi uici neizostavno vratiti kao patnja, i poet e trpjeti
patnju od onoga u emu je uivao. Tome postaje dva razloga: je
dan je razoarenje i tuga zbog toga to su srea i uici proli, te su
mu sada nedostupni mada je puno vezan za njih; drugi je razlog to
to ga je mailo ono tO mu je bolje, korisnije i trajnije i to nije
inio neto tako. Tako, naposljetku, ono to je volio i imao pro lo
je, a to je najvie volio nije postigao. Onaj ko bude spoznao Alla
ha i bude Ga volio te iskreno Mu robovao, neizostavno e postii
ono to eli. Srce onoga kome je neto drae od Allaha bolesno je.
To je kao kada se eludac navikne da jede neto runo i pone ga
voljeti vie nego ono to je lijepo. U elucu tada malaksa elja za
onim to je lijepo.
Deava se da srce oboli i da bolest uzme maha, a da ovjek to
i ne zna jer ne nastoji spoznati u emu se ogleda zdravlje srca. ak
 I BN IUUJ IM ELDEVZUJE

se deava da srce i umire, a da ovjek ne osjeti kako je mrtvo. Znak

za to je da ga ne bole rane koje sa sobom nose runa djela niti ga
boli to to ne poznaje istinu te to to vjeruje u zabludu. S druge
strane, kad je srce ivo, ono osjea bol kada ga zadesi neto runo,
takoer osjeti bol zbog nepoznavanja istine o ivotu.
Pjesnik je kazao:

Mrtvoga rana ne boli. 50

ovjek ponekad i osjea bol, ali mu je muno podnositi gor

inu lijeka, tako da vie voli i dalje trpjeti bol nego se nositi s lije
kom. Njegov je lijek suprotan onome to voli. Takvo neto je za
ovjeka najtee, ali nema niega korisnijeg od toga.
Ponekad se ovjek navikne na strpljivo lijeenje, a onda nje
gova odlunost iezne i ne biva u stanju dalje nastaviti s time us
ljed nedostatnog znanja, razboritosti i strpljenja. On je tada kao
neko ko krene na put i plai se toga puta nakon kojeg se nalazi
posve sigurno mjesto: pri tome zna da ako bude strpljiv, da e
strah proi i da e uslijediti sigurnost.
Zbog toga mu je potrebna snaga strpljivosti i vrsto uvjere
nje o mjestu na koje ide. Kada mu s trpljenje i uvjerenje malaksaju,
on se vrati s puta ne uputajui se u tekoe koje put nosi sa so
bom. To se naroito deava ako nema druga te se osjeti usamlje
nim i pone govoriti: "Gdje su ljudi? "
Tako s e deava s veinom ljudi i t o i h odvodi u propast. Is
krena strpljivost ne doputa da se ovjek osjeti usamljenim usljed
toga to ima malo drugova, saputnika, niti zbog gubitka druga
ukoliko srce osjea da je u drutvu vjerovjesnika, pravednika, ehi
da i dobrih ljudi kojima je A llah podario svoju blagodat. Kako su
oni divna skupina! Tako ovjek koji je pokoran Allahu moe sam
pronai putokaz koji ga vodi u valjanom smjeru.

oOvo je drugi dio stiha koji je kazao glasoviti pjesnik El-Mutenebbi, a prvi dio
glasi: Ko je snishodljzv lahko ga je poniziti.

1 20
 UTANOVE ZAMKE

Ishaku bin Rahivejhu jednom su prilikom postavili neko pi

tanje, i on je odgovorio. Na to su mu kazali: "Tvoj brat Ahmed
bin Hanbel o tome pitanju kae to i to." A on je odvratio: "Ne
mislim da e se iko slagati sa mnom u vezi s ovim pitanjem." Dak
le, nije se osjetio usamljenim nakon to je uvidio da se s njim ne
slae niko. Kada se istina jasno pojavi, nije joj potreban ni jedan
argument da je podupre. Srce vidi istinu onako kao to oko vidi
sunce. Kada ovjek ugleda sunce, nije mu potreban niko da mu
posvjedoi i s loi se s njim da je sunce izalo, jer on to zna i uvje-
Sl
ren Je u to:

Ebu Muhammed bin Ismail, poznat kao Ebu ama lijepo je

kazao u svojoj knjizi o novotarijama: "Kada je dola naredba o
dematu (zajednici) , to je znailo da je nareena istina i slijeenje
istine i to i onda kada je bilo malo onih koji se nje pridravaju a
puno onih koji rade suprotno od nje."
Kazao je tako jer je prava zajednica ( demat) u vrijeme Vje
rovjesnika, s.a.v.s., i njegovih ashaba bila jedinstvena kada je u pi
tanju istina, a nije uzimao u obzir veliki broj onih koji su poslije
slijedili novotarije. Amr bih Mejmun ispriao je sljedee: "Bio sam
sa Muazom u Jemenu, nisam ga naputao sve dok ga nisam izgu
bio u praini ama. Nakon njega druio sam se s najpronicljivijim
ovjekom, Abdullahom bin Mesudom, r.a., koga sam uo kako
kae: 'Morate paziti na zajednicu jer je Allahova pomo i zatita
nad zajednicom.' Jednog dana uo sam ga kako kae: 'Doi e vam
vladari koji e kasniti s obavljanjem namaza i obavljat e ga izvan
njegova vremena, zato vi klanjajte namaz na vrijeme jer je to stro
ga dunost, a onda klanjajte s njima i to e vam biti kao dobro
voljni namaz.' Onda sam upitao: 'Ashabi Muhammedovi, ne razu
mijem to to nam govorite?' 'A ta to?', kaza on. 'Ti mi preporuu
je zajednicu i podstie me na nju a zatim kae: 'Klanjaj namaz
sam jer je namaz stroga dunost, a onda klanjaj u dematu pa e ti
taj namaz biti kao dobrovoljni namaz?" On mi odgovori: 'Amre

51 fudajl ibn Ijad divno je kazao: "Idi Pravi m putem i nemoj se osjeati usam

ljenikom zbog toga to je malo onih koji njime hode, a uvaj se puta :.ablude i
ne daj da tc zavara mnotvo onih to idu u propast."

121
 IBN KAJJIM EL-DEVZIJJE

bin Mejmune, smatrao sam te jednim od najpronicljivijih ljudi u

ovom kraju. Zna li ti ta je to zajednica (demat) ?' 'Ne', rekoh.
'Veina zajednice su oni koji su je napustili. Zajednica su', ree,
'oni koji su s loni u istini, pa makar to bio i ti sam."'
U drugoj verziji ovog predanja stoji: "Potapao me je po le
ima i kazao: 'J adan ti, veina ljudi se okrenula od zajednice. Zaje
dnica, to su oni koji su sloni u pokornosti Uzvienom Allahu."'
A Neim bin Hammad kazao je ovako: "Znai, kada se zajed
nica poremeti, duan si initi ono to je zajednica inila dok se nije
bila poremetila, pa makar bio i sam, jer ti si tada zajednica."52 Ha
san el-Basri, kako prenosi Ebu ama od Mubareka, kazivao je slje
dee: "Sunnet je, tako mi Onoga pored Kojeg drugog boga nema,
izmeu fanatinog zanesenjaka i grubog neotesanca. Zato budite
strpljivi u s lijeenju sunneta, Allah neka vam se smiluje. Sljedbeni
ci sunneta bili su u prolosti najmalobrojniji meu ljudima, a bit e
najmalobrojniji i ubudue. To su oni koji se nisu poveli za onima
to su se predali raskoi i uivanju, niti za onima koji su poeli
slijediti, po vjeru, tetne novotarije. Oni su sa s trpljivim u slijede
nju sunneta, sve do susreta s Allahom. Uz pomo Allahovu budite
takvi. ""-'
Muhammed bin Es lem et-Tusi, voa (imam) koga su svi kao
takvog prihvatali bio je, bez obzira na poloaj, najbolji sljedbenik
sunneta u to vrijeme. On je, tako, govorio: "Za bilo kakav postu
pak Allahovog Vjerovjesnika, s.a.v.s., za koji sam saznao, ja sam ga
s lijedio. Pokuavao sam i obaviti tavaf oko Kabe jaui, ali nisam
uspio. " Neke uenjake to su ivjeli u njegovo vrijeme upitali su o
glavnini koja se spom inje u sljedeem hadisu: "Kada se ljudi ponu
razilaziti, drite se glavnine. " Odgovor tih uenjaka bio je: "Mu
hammed bin Es lem et-Tu si jeste glavnina. Kada u bilo kojem vre
menu ivi dobar poznavalac sunneta koji poziva na slijeenje sun
neta on je dokaz vjere (hudde) , on je stjecite jedinstva, on je
glavnina, onako kako postupa on to je put vjernika. Ko god ne

"2 Vidi: Ebu ama, El- 8a '/s.

"' Bilj6.i Darimi u svome Sunenu, 1/7 1 -72.

1 22
 EJTANOVE ZAMKE

s lijedi taj put, a s lijedi neki drugi, Allah e ga pustiti da i dalje ini
to to ini i onda e ga baciti u Dehennem, a to je grozno boravi
te. "4
Smisao je u s ljedeem: znaci koji govore o bolesti srca jesu
kada srce odustane od hrane koja je za njega korisna i prikladna i
okrene se tetnoj hrani. Zatim kada odustane od lijeka koji je kori
stan za njega i okrene se lijeku koji je tetan. Pos toje, dakle, etiri
stvari: korisna hrana, lijek koji lijei, tetna hrana i smrtonosni
lijek.
Srce koje je zdravo daje prednost stvarima koje su korisne i
ljekovite nad onima koje su tetne i bolne. Bolesno srce ini sup
rotno.
Najkorisnija je hrana hrana vjerovanja, a najkorisniji lijek je
Kur'an, s tim to i u jednom i u drugom ima i hrane i lijeka.
Znaci koji kazuju da je srce zdravo s ljedei su: ako se ponaa
kao da naputa ovaj svijet kako bi otilo na budui i ostalo tamo
kao da njemu pripada, te ako se ponaa kao da je stranac na ovome
svijetu koji je doao samo da uzme ono to mu treba i da se vrati u
svoju domovinu, onako kako je Resulullah, s.a.v.s., kazao Abdul
lahu bin Omeru:
" . J Y:""' t&.i if .J c..r.:-
. :q c..r
t -:. ..r.' .J \ .:..-f-: dl5 GiJI '-' v-
.. .... ...
.
....
-
.. ",.
<"
"Ponaaj se na ovome svijetu kao da si stranac ili prolaznik i
smatraj se stanovnikom kabura."15
Ali bin Ebu Talib, r.a., veli: "Ovaj svijet putuje odlazei, a
budui svijet putuje dolazei. I jedan i drugi imaju svoje pristalice,
zato budite pristalice budueg svijeta, a ne budite pristalice ovoga
svijeta, jer danas se radi a ne polae raun, a sutra e se polagati
raun i nee se 1noi nita initi."
to je srce zdravije, to je blie ahiretu, sve dok ne postane u

4 Vidi: E- atibi, 1:'1-J'tisam.

s; Hadis je vjerodostOjan. Biljee ga Buhari, lbn cl-Mubarek, Tirmizi i I bn Ma
da.

123
 I BN KAUIM ELDEVZUJE

cijelosti ahiretsko, a to je s labije, to vie naginje dunjaluku, sve

dok ne postaje u cijelosti dunjaluko.
Jedan od znakova koji kazuju da je srce zdravo jeste to da
ono stalno navodi onoga u ijim je grudima da bude predan i po
koran Allahu, da se vee za Njega kao to je zaljubljeni prisiljen
biti vezan za voljenu osobu jer ne moe ivjeti bez nje, jer ne mo
e doivjeti bilo kakvu sreu i radost ako ona nije zadovoljna nji
me, ako mu nije blizu i ako mu nije naklonjena. Kod nje nalazi
smiraj, utoite, radost, oslonac, povjerenje, upravlja svoja nadanja
i bojazni prema njoj. Vraanje njoj mu je lijek.
Kada srce spozna Gospodara, nae kod Njega utoite i smi
raj, a nedae i tjeskobe nestanu, i prestane siromatvo, a u srcu
postoji takvo siromatvo koje ne moe iskorijeniti niko drugi
osim Uzvienog Allaha, i takva nesreenost koju ne moe urediti
nita dru go osim da se ovjek okrene Allahu, i takva bolest koju
ne moe iskorijeniti nita drugo do iskrenost i pokornost Njemu.
Zdravo srce stalno navodi ovjeka da nae s miraj kod svoga Gos
podara kako bi pronaao i okusio dah ispravnog ivljenja. Na taj
nain njegov ivot postaje drukiji od ivota nemarnika koji ne
mare za ono zbog ega su i stvoreni svi ljudi, ne mare zbog ega su
stvoreni Dennet i Dehennem, poslati vjerovjesnici i objavljene
knjige. Kada i ne bi bilo nagraivanja, dovoljna bi nagrada bila to
postii, a dovoljan gubitak to propustiti.
Neki vrlo poboni znalac (arij) kazao je: "Siromasi ovoga
svijeta napustili su ga a da nisu okusili ono to je najbolje na nje
mu." Na pitanje ta je to najbolje na njemu, on je kazao: "Voljeti
Al laha, teiti Njemu, eznuti za susretom s Njim i uivati spomi
njui Ga i pokoravajui Mu se."
Jedan drugi veli: "Tako proivljavam vrijeme da bih mogao
rei: ako je ovako stanovnicima Denneta, onda oni lijepo ive."
A jedan je, opet, kazao: "Tako m i Allaha, ovaj svijet i nije
dobar bez ljubavi i pokornosti. Njemu, niti bi Dennet bio dobar
da se u Njemu ne vidi Allah."
"ivot srca jeste u spominjanju ivoga, Koji nee nikada
umrijeti, a prijatno ivljenje ogleda se u ivljenju s vjerom u Alla-
1 24
 E.ITANOVE ZAMKE

ha, ne drukije", kazao je Ebu e l-H use jn el-Verrak.

Pobonim znalcima te7.e pada prolaznost ivota od smrti jer
prolazak znai prekidanje veze s Istinom (hakk) , a smrt je prekid
veze s ljudima. Izmeu ova dva prekida golema je razlika.
"Ko se raduje Allahu", rekao je neko, "njemu se raduje sva
ko, a onaj ko se ne raduje Allahu, njegovo e srce na ovome svijetu
razjedati jad."
Jahja bin Muaz veli ovako: "Koga raduje da slui Allahu, sve
e ljude radovati da s lue njemu, ako se bude veselio Allahu, svako
e se veseliti njemu kada ga vidi."
U znakove zdravog srca spada i s ljedee:
da srce ne izbjegava spominjati Allaha, da mu ne predstavlja
tekou s luiti Mu, niti da se okrene nekome drugom, izuzev ako
ga taj neko upuuje Allahu i zajedno Ga s njim spominje;
da je bol koju osjea zbog onoga to je propustilo vea od
boli koju osjea onaj to udi za imetkom kada ga izgubi;
da nastoji s luiti Allahu onako kao to gladni nastoji doi do
vode i hrane;
da kada zapone obavljati namaz, odbaci sve ovosvjetske bri
ge, te da mu teko pada kraj namaza jer u njemu nalazi uitak i
radost, da brine samo o jednom, i da to bude Allah;
da bude krt prema vremenu i da mu je vie stalo do toga da
mu ono zalud ne proe, nego to je najkrtijem ovjeku stalo do
njegova imetka;
da vie pazi da mu djela budu ispravna nego uspjena, te da
nastoji iskreno savjetovati druge, valjano raditi i initi dobroin
stvo, pri emu opaa darove kojima ga Allah daruje i propuste ko
je ini prema Allahu.
Ovo je est stanja koja moe doivjeti samo ono srce koje je
ivo i zdravo.
Openito govorei, zdravo je srce ono koje je zaokupljeno
jedino Allahom, sva njegova ljubav i strem ljenja usmjereni su Al-

1 25
 I BN KAUIM ELDEVZUJE

lahu. Ukoliko je ovjekovo srce zdravo, njegovo tijelo, djela, san,

java i govor upravljeni su Allahu. O Njemu mu je drae govoriti
nego o bilo emu drugom. Nje gove misli krue oko onoga ime je
On zadovoljan i to On voli. Covjeku ije je srce zdravo drae je
biti sam nego u drutvu, osim ako je takvo drutvo drae Allahu i
ukoliko u njemu doivljava radost i spokoj. Kad god opazi kako
dua naginje neemu drugom, srce je podsjeti uenjem sljedeih
aJeta:

"A ti, o duo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljtza, a i

On tobom zadovoljan" (El-Fedr, 2 7-28).
Ono joj ponavlja ove rijei kako bi ih ula od svoga Gospo
dara na dan susreta s Njim i kako bi se one urezale u srce kao pe
at istinskog pokoravanja Allahu i kako bi pokoravanje postalo
njegovo svojstvo i nain osjeanja, a ne puka forma. Srce kroz tu
pokornos t nastoji iskazati ljubav i pribliiti se Allahu, d.., onako
kao to zaljubljeni nastoji voljenoj osobi biti na usluzi i uiniti za
nju ono to treba. Kad god ovjek vidi pred sobom neku zapovijed
ili zabranu koja dolazi od Njegova Gospodara, osjeti kako njegovo
srce govori: "Odazivam Ti se i pokoravam Ti se. Sluam i pokoran
sam. Za to u imati od Tebe nagradu a zahvala za to pripada Tebi."
Kada ovjeka ije je srce zdravo neto zadesi, ono tada govo
ri Allahu: "Ja sam Tvoj rob i siromaak Tvoj, a Ti si moj Sven1ogu
i i Svemilosni Gospodar. Ja se ne mogu strpiti ako me Ti ne ui
ni strpljivim, niti smoi snage ako mi Ti ne podari snagu. Nigdje
se od Tebe ne mogu skloniti doli kod Tebe i nemam od koga po
moi traiti osim od Tebe, nemam se kuda vratiti ispred Tvojih
vrata, niti imam gdje otii od Tebe."
Kada je tako potpuno predat Allahu i oslonjen na Njega,
ovjek e, ako ga zadesi neto to ne voli, rei: "Ovo je milost koja
mi je podarena i koristan lijek od Samilosna ljekara." A ako ga
omai ono to bi volio da mu se desi, on kae: "To je zlo koje me
je omailo."
Kad ga zadesi neto dobro ili loe, takav ovjek se okrene
1 26
 EJTANOVE ZAMKE

Allahu, i otvore mu se vrata, s lino onome to je kazao neki pjes

nik:

Kad god me zadesi neto to bl mi mrsko ili drago,

ja s time Tebi podah.
Propii mi da u odredbi nadem zadovoljstvo,
u nevolji Te uvijek za prijatelja naoh.

Allahu je znano sve to je u srcima i sve misli skrivene. On

zna ta je u riznicama koje s i pohranio. On zna najtanahnije tajne,
a to e naroito vidljivo biti na Dan kada tajne budu objelodanje
ne.

127
 LIJEENJE BOLESTI SRCA KAKO N E Bl NJIME OVLADALA
STRAST
Ovo je poglavlje neka vrsta temelja poglavljima koja s lijede,
jer sve bolesti srca dolaze upravo od nefsa - strasti.
Tu se zameu sve nevaljale stvari i potom se ire u organe.
Prvo to im se nae na domaaju jeste srce. Resulullah, s.a.v.s.,
drei hutbu kazao je:
.:; ( ;f .).).r- .& Y:,.J 0.) .) .& ..LJ-1"

" . Qi
"Hvala Allahu, od Nj ega pomoi traimo, molimo Ga da nas
uputi na Prvi put i da nam oprosti grijehe. Utjeemo se Al
lahu od zla dua naih i od runih postupaka naih."56
Boiji Poslanik, s.a.v.s, zamolio je Allaha, d.., da ga sauva
openito od svih zala to ih donosi nefs, te od loih djela koja se u
njemu za inju i od prijestupa i kazni koje potorn uslijede. Na taj
nain doveo je u vezu traenje utoita od nefsa i od loih djela.
Postoje dva mogua naina razumijevanja navedenog:
jedan je da se radi o dovoenju u vezu vrste i kategorije kojoj
vrsta pripada, te bi znaenje bilo: utjeem Ti se od te vrste djela;
drugi je da se pod time podrazumijevaju kazne za uinjena
djela koje e zadesiti onoga koji je ta djela uinio.
Uzme li se u obzir prvo, onda je Vjerovjesnik, s.a.v.s., traio
od Allaha, d.., da ga zatiti od osobina nefsa i djela koja pod ut
jecajem nefsa nastaju.

( Hadis je vjerodostojan. Bilje:l.e ga Muslim, Ahmed, Ebu Davud i dru gi.

 UTANOVE ZAMKE

Po drugom, Vjerovjesnik, s.a.v.s., traio je da ga Allah, d..,

zatiti od kazni i uzroka koji dovode do kazni.
On je loa djela pripisao nefsu. Ukoliko se radi o znaenjima:
sauvaj me da ne budem kanjen za ono to sam uinio, ili sauvaj
me od mojih loih djela, prednost se daje prvom. Naime, traenje
utoita od poinjenih djela jeste traenje utoita od kazne za ta
djela jer neka se stvar ne moe otkloniti njom samom.
Pobonjaci koji se nastoje pribliiti Allahu (es-salikun ilalal
lah) , bez obzira na razliite puteve kojima hode i neistovjetne pos
tupke, sla7..u se u tome da nefs kida vezu kojom se srce kani priku
iti Gospodaru, te da e do Njega, uzvien neka je, dospjeti samo
onaj ko umrtvi nefs, ko ga odbaci i pobijedi.
Ljudi se dijele u dvije vrste: na one koje njihov nefs nadvlada,
zagospodari njima i uniti ih, te mu postanu pokorni i ponizni, te
one koji nadvladavaju svoj nefs, poraze ga, te im on postane poko
ran i izvrava ono to mu narede.
Neki poboni znalci kazae: "Krajnji cilj puta kojim hode
poboni tragaoci jeste pobijediti vlastiti nefs . Onaj ko pobijedi
svoj nefs uspio je i spaen je, a onaj koga nadvlada njegov nefs po
raen je i propao je." Uzvieni je kazao:

"Onda e onome ko je obijestan bio i ivot na ovom svijetu vie

volio Dehennem prebivalite postati sigumo. A onome koji je
pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i duu od prohtje
va uzdrao Dennet e boravite biti sigumo" (En-Naziat, 37-
41).
Nefs zove na obijest i na davanje prednosti ovom svijetu, a
Gospodar zove roba Svoga da Ga se boji i da nefs svoj uzdri od
prohtjcva. Srce se tako nalazi izmeu dva zova, jednom se okrene
1 29
 IBN KAJJIM EL-DEVZIJJE

ovome, drugi puta onome.

To je s ituacija propitivanja i kunje. Uzvieni je u Kur'anu
opisao duu (nefs) trima svojstvima: smirena dua (el-mutmeinna) ,
dua sklona zlu (el-emmara bis-sui) i dua to sama sebe kori (el
levvam) .
Postoji razilaenje oko toga da l i je, onda, dua jedna, ukoli
ko je ovako opisana, ili ovjek irna tri due: onu smirenu, onu to
sama sebe kori i onu to je sklona zlu.
Prvi stav preferiraju islamski pravnici ifukahii) , apologetiari
(mutekellimun ) i veina tumaa Kur'ana (mufessiriin ) , a drugo je
stav golemog broja sufija.
U sutini nema nekog spora izmeu ove dvije grupe, jer dua
je jedna kao subjekt a trostruka je s obzirom na pripadajue joj
osobine. Ukoliko se podrazumijeva dua kao subjekt, onda je ona
jedna, ali ako se podrazumijeva svako njeno svojstvo ponaosob,
onda je ona viestruka. Ne drim da je kazano kako svako ima tri
due od kojih je svaka zasebna i samosvojna, i po definiciji i sutini
jednaka onoj drugoj, i da se ovjeku, kada mu se uzima dua, uzi
maju tri due od kojih je svaka samostalna.
Tamo gdje Uzvieni Allah spominje ljudsku duu (nefs),
spominje je u jednini, isti je sluaj i u svim hadisima. Niti na jed
nom mjestu ne stoji 'tvoje due' ili 'njegove due'. M noina se ove
rijei upotrebljava tek tamo gdje se o dui govori openito, kao u
,, "'
J
sljedeem ajetu: )j _;. _,Ajl l)lJ ... i kada se due s tijelitna spa-
"

re" (Et-Tekvir, 7) ili kada se govori o mnoini, kao, recimo, kada

Vjerovjesnik, s.a.v.s., kae: " .JJ I L-D.;\ 1._-;!" "Nae su due, doista, u
Allahovoj ruci."7
Da ovjek ima tri due, onda bi rije dua bila upotrijebljena
u mnoini kada se govori o ovjeku barem na jednom mjestu.
Kada se dua pouzda u Allaha, nade mir u spominjanju Alla
ha, preda Mu se, ezne za susretom s Njim i osjea dragost u Nje
govoj blizini, onda je to smirena dua kojoj e, kada ovjek bude
'7 Hadis je vjerodostojan. Biljc7.c ga Buhari, Ebu Davud, Ahmed i Nesai.

1 30
 EJTANOVE ZAMKE

na samrti, biti kazano:

"A ti, o duo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i

On tobom zadovoljan" (El-Fedr, 27-28).
Ibn Abbas kae da se rijeima: "A ti, o duo smirena . . " misli
.

na duu koja vrstO vjeruje.

Katada daje sljedee tumaenje: "To je vjernik ija je dua
smirena u onome to je Allah obeao." A El-Hasan veli : "To je
dua koja je smirena u vezi s onim to je Allah kazao i koja vrstO
vjeruje u ta. " "To je predana i pokorna dua", tumai jo Katada,
"koja je sigurna da joj je Allah Gospodar, nepokolebljivo izvrava
Njegove zapovijedi i pokorava Mu se i sigurna je u susret s Njim. "
Sutina smirenosti jeste mir i postojanost, to e rei da je
smirena dua ona koja je nala mir kod svoga Gospodara tako to
Mu se pokorava, izvrava ono to je naredio i spominje Ga, a ne
ona koja je svoj mir nala u neemu drugom. Ova dua nalazi mir
jedino u tome da voli Allaha, d.., pokorava Mu se, spominje Ga;
ona nalazi mir u onome to je On naredio, zabranio i o emu go
vori; nalazi mir u vjerovanju da su Njegova imena i svojstva suta
istina, nalazi mir u zadovoljstvu da joj On bude Gospodar, da joj
islam bude vjera, a Muhammed vjerovjesnik, nalazi mir u Njego
vom odreenju sudbine i nalazi mir u vjerovanju da joj je Allah
dovoljan i da joj On prua sigurnost, i nalazi mir u tome to joj je
jedino On Gospodar i Bog, to jedino Njega oboava i pokorava
Mu se, to jedino On njome vlada, to e se Njemu vratiti i to ne
moe bez Njega ni koliko iznosi treptaj oka.
Ukoliko je suprotno, onda je rije o dui to navraa na loe.
Ona zapovijeda ovjeku da se preda prohtjevima i hirovima i da
s lijedi neistinu. Takva je dua stjecite svega loeg. Ako joj se ov
jek pokori, ona e ga voditi svemu runom i zabranjenom. Uzvi
eni je takvu duu nazvao emmara bis-sui (dua koja nared u je ono
to je loe), jer takva dua to mnogo ini, to je njena navika i obi
aj.

131
 I BN KAJ.IIM ELDEVZI.I.IE

Ako joj se Allah smiluje i uini je istom, ona onda navraa

na dobro. To je onda rezu ltat Allahove milosti, a ne njezina nasto
janja, jer ona je sama po sebi ta koja navraa na loe, budui da je u
osnovi stvorena kao neznaboaka i s ilnika. Ona je takva osim
ako joj se A llah smiluje. Takvu duu pohodi i pravda i znanje i to
kroz nadahnue njezina Gospodara i Stvoritelja. Ukoliko ne krene
Pravim putem, zahvaljujui tome, ostaje i dalje nepravedna i nez
nalaka. Takva dua i navraa na loe zbog neznanja i nepraved
nosti. Da nije Allahove dobrote i milosti prema vjernicima, nijed
na dua ne bi bila ista.
Kada Allah eli nekome dobro, onda podari njegovoj dui
elje i misli koje e je navesti da se popravi i oisti, a ukoliko to ne
eli, onda je ostavi u neznanju i nepravdi onakvom kakva je i stvo
rena.
Uzrok nepravdi jeste ili neznanje ili kakva potreba.
Potreba je u osnovi s tvar neznanja, a dua neizostavno neto
treba. Dua koja nareuje loe mora to initi ukoliko je Allah ne
obaspe Svojom dobrotom i milou.
Zbog toga treba znati da je ovjeku potreban Njegov Gos
podar vie nego bilo ta drugo. Toj potrebi nema ravne, jer ukoli
ko bi mu On uskratio Svoju milost, pomo i uputu, za treptaj oka
propao bi.
DUA KOJA SAMA SEBE KORI
Postoji razilaenje vezano za korijen rijei 'levvama' (koja
sama sebe kori) , da li je to rije izvedena iz 'et-televvum' to znai
'oklijevanje i dvoumljenje', ili je izvedena iz 'el-levm', to znai
'koriti, osuivati'? Tumaenja starih uenjaka kreu se oko ova dva
znaenja.
Seid bin Dubejr kae: "Upitao sam Ibn Abbasa: ' ta znai
rije el-levvame? On je odgovorio: 'To je nevaljala dua."' Muda
hid veli sljedee: "To je ona dua koja se kaje zbog onoga to je
prolo i kori se zbog toga." Katada kae: "To je grjena dua."
"To je dua koja se kori i zbog onoga to je dobro i zbog
onoga to je loe", rekao je !krima,
1 32
 EJTANOVE ZAMKE

Ata prenosi od Ibn Abbasa da je kazao: "To je svaka dua

koja e se koriti na Sudnjem danu. Dua ovjeka koji je inio dob
ro korit e se zbog toga to nije jo vie inila dobro, a dua grje
nika korit e se zbog toga to se nije okanila injenja loih djela. "
El-Hasan kae: "Vjernik se, tako mi Allaha, kad god ga ugle
da, kori u svakoj situaciji. Misli da je mogao uiniti vie, kaje se i
kori se. A grjenik e provesti i vjenost ne pokajavi se."
Ovo su tumaenja onih koji smatraju da je rije 'el-levvama'
nastala od rijei 'el-lvm' (koriti) .
Oni koji smatraju da je rije 'el-levvama' nastala od rijei 'et
televvum' (oklijevati) povodili su se karakterom te due koja se
mnogo dvoumi i koja nije postojana u jednom stanju.
Prvo tumaenje je prihvatljivije, jer da se u ajetu htjelo upot
rijebiti za duu drugonavedeno znaenje, onda bi bila upotrijeblje
na rije 'el-mutelevvima' ili 'el-mutereddida' (ona koja oklijeva, ona
koja se dvoumi) . Meutim, ovo znaenje se podrazumijeva unutar
prvoga, jer dua zbog toga to je nepostojana i to se dvoumi uini
neto i potom se kori zbog toga. Dakle, oklijevanje i dvoumljenje
podrazumijeva se kao neta to je imanentno korenju.
Dua nekada navraa na zlo, nekada se kori, a nekada je smi
rena. tavie, u jednom danu ili u jednom trenu njoj se deava da
bude i ovakva i onakva. Onakva je kakvo je svojstvo koje prevla
dava. Smirenost je pohvalno svojstvo, navraanje na zlo je pokud
no svojstvo, a korenje samo sebe je izmeu pohvalnog i pokudnog
svojstva, ovisno o povodu zbog kojeg se kori.
Cilj nam je kazati kako se lijei srce koje je oboljelo usljed
toga to je njome zagospodarila dua koja navodi na zlo. Za takvo
srce postoje dva lijeka: svoditi raune s duom i suprotstavljati joj
se.
Za srce je propast ukoliko zanemari svoenje rauna s du
om koja navodi na grijeh, ukoliko se s lae s njom i slijedi njene
prohtjeve. U hadisu koji Ahmed i drugi prenose od eddada bin
Evesa Vjerovjesnik, s.a.v.s., kae:
Ji t; l_>; hl,;jl_, 9_,ll ll -' ::.:--
1 33
 I BN KAIJIM EL-DEVZIJJE

..

"Vjet je onaj ko natjera svoj u duu na polaganje rauna i ra

di za ono to dolazi poslije smrti, a nesposoban je onaj ko sli
jedi prohtjeve i elje svoje due dajui im prednost nad Alla
hom."K
Imam Ahmed biljei da je Omer bin Hattab, r.a., kazao:
"Sami sa sobom svodite raune prije nego to budete pozvani na
polaganje rauna, vagajte svoja djela prije nego to budu izvagana.
Bit e vam lake poloiti raune sutra ukoliko ih svedetc danas.
Ukrasite se za suenje na Sudnjem danu, toga dana bit ete izve
deni i nita vae nee skriveno biti. "'9
Pria sc takoer da je El-H a_,san kazao: "Koje g god vjernika
sretne, on propituje svoju duu: 'Sta el i uraditi?' 'Sta eli jesti?'
' ta eli piti?' A grjenik e provesti i vjenost, a da ne zapita sebe
ta ini."
Kur'anske rijei: IL) ;;\ L5)t " ... i njegovi postupci su
daleko od razboritosti" (El-Kehf, 28). El-Hasan tumai ovako:
"U propastio je svoju duu i bio nemaran. Takvog e vidjeti kako
vodi rauna o svome imetku, a zapostavlja vjeru."
"ovjek je na dobrom putu", veli El-Hasan, "sve dok ga nje
gova dua opom inje i dok brine o polaganju rauna. "
Mejmun Ibn Mihram kazao je ovo: "ovjek nee biti bogo
bojazan sve dok ne bude od samoga sebe traio polaganje rauna
otrije nego to to jedan ortak trai od drugog. " U tome smislu
posto ji izreka: "Dua je kao vjeroloman ortak. Ukoliko od nje ne
trai polaganje rauna, odnijet e ti ono to ima."
Mejmun Ibn Mihram kazao je i sljedee: "Poboan ovjek
tra7.i od samoga sebe polaganje rauna vre nego to to trai
vladar silnik ili gramziv ortak."
I mam Ahmed prenosi da je Vchb kazao: "U mudrostima

5 Hadis je slabe vjerodostojnosti. l3ilje7.e ga Ahmed, Tirm i7.i i drugi.

' Vjerodostojno predanje. Biljee ga Ahmed, I bn Ebi Dun'ja i Ebu Neim.

134
 EJTANOYE ZAMKE

Davu dovih s lj e d be nika zapisano j e : 'Pametan ovjek ne s m i j e za

nemari t i etiri vremena: vrijeme kada se obraa svome Gospodaru,
vrijeme kada svo d i sa sobom raune, vrij e m e kada se osami sa svo
jim prijate l j i m a koji mu kau nje gove m ahane i iskreno iznesu ta
m i s le o njemu, te vrijeme u kojem s e preda sebi i dozvoljenim u i
c i ma . ' U ovom posljednjem j e s t e pomo z a prethodno nabrojana
vremena i o d m o r za srca." Ovo s e predanje vezuje i za Vjerovjes
n i ka, s . a.v. s . , a prenose ga Ebu Hat i m , I bn H i bban i d ru g i .

A h m e d i bn Kajs znao j e p r i i svijei i s tav iti p rs t na p lamen

govore i : " Kuaj, Ahnefe, k o l iko m o e pod n i jeti za ono t o s i
u i n i o juer i k o l iko moe p od n i j e t i z a o n o to s i u i n i o t o g i tog
dana. "

O m e r ibn H at tab pisao je j e d n o m od svoj i h namj e s n i ka:

"Svod i raune s a s obom na m iru prije nego to to bude inio u
nedaama. Onaj ko bude sa sobom svod io rau ne na m i ru b i t e
zadovo ljan i s retan, a onaj koga nje gove s tras t i u i ne robom i zao
kupe ga kajat e se i propast e doivj e t i . "

"Vjernik j e j a i od svoje d u e (nefsa) ", kae El-Hasan , " o n

svo d i raune sam sa sobom u i m e A l laha. N a Sudnjem danu lahko
e biti polagati raune onim ljudima koji s u svod i l i sa sobom rau
n e n a ovome svije tu, a t o e t e ko b i t i o n i m a koji to nisu i n i l i .
Vjern i k je takav da kada m u s e iznenada d e s i n e t o to m u se do
pada, on kae : 'Tako mi A l laha, ovo sam i elio, to m i tre ba, ali
nisam, tako m i Al laha, mo gao to o s tvari t i , b i l o je to daleko, daleko
od mene.' A kada mu neto ne poe za rukom, on kae samome
sebi: 'Ovo n i sam n i e l io. emu e m i ovo t rebati ? Tako m i A l la
ha, neu se tome vie n i vraati.' Kur'an zaus tavi vj ernike i zadri
i h da ne odu u p ropast. Vjernik je na ovom svijetu zarob ljenik koji
nastoji da se os lo bodi. On nije s i g u ran sve dok ne s retne A l laha.
On zna d a e biti pitan za ono to j e s l uao, za ono to j e gledao,
govo rio i inio. Bit e p itan za sve t o . "

Malik bin D i nar ve li: " A llah e s e s m i lovati onome robu koj i
kae svojoj d u i : 'Zar n i s i takva i takva.' Potom je izgrdi, zau zda i
natjera da s l i j e d i A l lahovu knj i gu i tako postane njen voa."

Dua (nefs) moe se pre d s tavi t i kao ortak. ovjek ne moe

1 35
 IBN KAJJIM ELDEVZIJJE

znati koliko je zaradio u zajednikom poslu ukoliko na prvom

mjestu ne napravi u govor s onakom, potom nadgleda i nadzire
ono to on radi, kao drugo. Kao tree, treba traiti od ortaka da
mu polae raune, i kao etvrto, mora ga sprijeiti da ga vara uko
liko primijeti da je to inio. Isti je sluaj s duom: ovjek treba s
njom napraviti ugovor da e uvati svih sedam organa to preds
tavljaju glavnicu. Zarada dolazi tek poslije, jer onaj ko nema glav
nicu ne moe oekivati zaradu. Sedam spomenutih organa su: oi,
ui, usta, jezik, spolni organ, ruke i noge. To su lae koje ovjeka
nose u propast ili u spas. U propast e otii onaj ko ih zanemari i
ne bude ih uvao, a spaen e biti onaj ko ih bude uvao i ko bude
vodio rauna o njima. uvanje tih organa temelj je svakome dob
ru, a njihovo zanemarivanje temelj je svakome zlu. Uzvieni Allah
kae:

"Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o

stidnim mjestima svojim" (En-N ur, 30) ;

"Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne moe probiti ni br

da u visinu dostii" (El-Isra, 37) ;

"Ne povodi se za onim to ne zna! I sluh, i vid, i razum, za sve

to e se, zaista, odgovarati" (El-Isra, 36) ;

1 36
 EJTANOVE ZAMKE

"Reci robovima Mojim da govore samo lijepe rijei" (El-Isra,

53);

"O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu" (El-Ahzab,

70) ;

"O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki ovjek gleda ta je za

sutra pripremio" (El-Har, 1 8) .
Kada zakljui ugovor s duom d a e uvati ove organe, vjer
nik onda poinje da je prati, nadzire, kontrolira i ne zapostavlja je.
Ukoliko je zanemari i na trenutak, ona e, neizostavno, obmanuti
ga. Potraje li ovjekov nemar prema dui, potrajat e i njeno ob
manjivanje te e glavnica biti izgubljena. Zato, kada primijeti neki
nedostatak, ovjek treba pristupiti svoenju rauna kako bi vidio
koliko je zaradio, a koliko izgubio. Ako uvidi da je na gubitku,
onda e nastojati da to ispravi onako kao to bi uinio onak s or
takom: zatraio bi da mu vrati ono od prije, a onda bi stalno pazio,
nadzirao, traio da mu polae raune i bio oprezan da ga ne preva
n.

Pri nadziranju i svoenju rauna od koristi mu je sa7,nanje da

ako to danas ini vie, sutra e moi biti na miru, kada drugi budu
polagali raune, a to vie to zanemari danas, tee e mu biti polo
iti raune sutra.
Od pomoi mu je i to to zna da je zarada od ovakve trgovi
ne nastanjenje u Dcnnetu, gledanje u lice Gospodara, slavljen
neka je, a gubitak bi bio: boravak u vatri i nedostupnost Gospoda
ru Uzvienom. Ako ovjek vrsto vjeruje u ovo, onda mu je lahko
svoditi raune sa sobom. Onome ko vrsto vjeruje u Allaha i Sud
nji dan dunost je da ne zanemaruje svoenje rauna sa samim
137
 IBN KAIJIM EL-DEVZIUE

sobom i da spu tava samoga sebe pri svakom pokretu, misli i kora
ku.
Svaki je dah u ivotu dragocjeni dragulj za koji se moe ku
piti riznica blagodati za vjenost. Protraiti dragocjeno vrijeme ili
ga ?.amijeniti za neto to vodi u propast jeste golemi gubitak ka
kav sebi mogu dozvoliti samo najvee neznalice i ljudi bez pameti i
razbora. Prava sutina ovoga gubitka takvima e biti oita tek na
Dan kada na vidjelo izbiju samoobmane:

"Onoga dana kad svaki ovjek pred sobom nade dobro djelo
koje je uradio i loe djelo koje je uinio - poeljet e da se iz
medu njih i njega nalazi udaljenost velika" (Alu Imran, 30) .
DVIJE VRSTE SVOENJA RAUNA SA SAMIM SOBOM
Jedna je vrsta uiniti to prije injenja samog djela, a druga
poslije toga.
Prva se vrsta ogleda u tome da ovjek kada naumi neto ui
niti, zastane i ne ini to to je naumio dok ne razmotri da li bi
zbog nekog opravdanog rnloga trebao odustati od tog djela.
El-Hasan, neka mu se Allah smiluje, kae: "Allah neka sc
smiluje onome robu koji zastane kada neto naumi uiniti, pa ako
vidi da to kani uiniti u imc Allaha, nastavi, a ako je to bio naumio
uiniti u imc nekoga drugog, odustane."
Neki su to objasnili ovako: kada se dua spremi da neto
uini te ovjeka potakne na to, on prvo treba zastati i vidjeti da li
to moe ili ne moe uiniti? Ukoliko ne moe, nee ni pokuavati,
a ukoliko moe, onda e ponovo zastati i pogledati da li mu je ta
bolje uiniti ili ne ? Ukol iko je posrijedi ovo drugo, onda nee ini
ti to djelo, a ako je posrijed i prvo, ponovo e zastati i razmisliti da
li ga je na ta djelo potakla elja za posti?.anjem Allahovog zado
voljstva i Njegove nagrade ili elja da kod ljudi stekne ugled poh-
1 38
 IUTANOVE ZAMKE

vale i neku materijalnu korist? Ako mu je elja bila ovo drugo,

onda nee uiniti spomenuto djelo, bez. obz.ira to bi njime mogao
ostvariti postavljeni cilj, kako se ne bi navikao na pripisivanje sud
ruga Allahu i na olahko injenje djela u ime nekoga drugog osim
Allaha. U mjeri u kojoj je ovjeku lahko initi neto u ime nekoga
drugog osim Allaha, u toj mjeri mu je teko initi neto u ime Al
laha. Vremenom mu to postane neto najtee. Ako mu je pak elja
bila ono prvo, i tada e zastati te vidjeti da li bi mu iko imao po
moi pri tome ako mu pri eljenom poslu treba pomoi. Ne bude
li mu imao ko pomoi, odustat e, kao to je i Vjerovjesnik,
s.a.v.s., odustao u Meki od borbe dok nije stekao toliko pristalica
da je to predstavljalo snagu. Nae li pak da mu ima ko pomoi,
neka pristupi tome djelu jer e biti potpomognut.
Uspjeh e izmai samo onome ko nema neko od ovih svoj
stava, a kod koga se nau ova svojstva, tome uspjeh nee izmai.
Ovo su etiri stupnja gdje se ovjek treba preispitati prije
nego uini neko djelo. Jer ovjek ne moe uiniti sve to poeli, a i
kada moe uiniti ono to eli, nekada mu je to bolje uiniti, a
nekada ne. Isto tako, ono to mu je bolje uiniti nego ne uiniti
ovjek ne ini uvijek u ime Allaha, niti kada neto ini u ime Alla
ha, moe uvijek nai nekoga da mu pomogne.
Kada sve ovo preispita sam sa sobom, ovjek e z.nati da li
treba neko djelo uiniti ili ne.
Druga vrsta preispitivanja samoga sebe jeste preispitivanje
poslije uinjenog d je la, i to se ini na tri naina:
jedan od njih je preispitati samoga sebe u vezi s nedovoljnim
pokoravanjem Uzvienom Allahu, te pronai razlog zbog kojeg je
to tako.
ovjek je duan, pokoravajui se Allahu, ispuniti est stvari
o kojima je prethodno bilo govora. Te stvari su: iskrenost u inje
nju djela, preporuivanje da se ine djela u ime Allaha, slijeenje
Vjerovjesnika, svjedoiti da je injenje takvih djela dobroinstvo,
svjedoiti o Allahovoj dobroti i svjedoiti o tome da se on sam
prema Allahu ne ponaa onako kako bi trebalo.
ovjek, dakle, treba propitati svoju duu (sebe), da li je pos-
1 39
 I BN KAJJIM ELDEVZIJJE

tigla navedene stupnjeve i da l i je je doveo u stanje ovakve pokor

nosti?;
drugi je nain da se preispita u vezi sa svaki m djelom koje je
bolje initi nego initi;
ne
trei je nain da se preispita u vezi s onim to je dozvoljeno
initi i to je uobiajeno, i to na nain da se preispita da li je time
elio postii Allahovo zadovoljstvo i budui svijet, i na taj nain
ostvariti zaradu ili je elio postii ovaj svijet i neto ovosvjestsko,
pri emu bi izgubio zaradu i pri emu bi mu uspjeh izmakao.
Posljednje o emu emo govoriti jeste: ta znai biti nema
ran; ne svoditi raune sa sobom i biti ravnoduan, ta znai olahko
se odnositi prema stvarima i nakaradno ih izvravati? Ovo ovjeka
vodi u propast, a to se deava onima to su obmanuti: oni zatvara
ju oi pred posljedicama, idu nasumice, oslanjaju se na to da e im
biti oproteno, te zapostavljaju svoenje rauna sa samim sobom i
ne mare za posljedice. Kada tako postupe, ovjeku je lahko uiniti
grijeh, naviknuti se na injenje grijeha, a teko mu je odustati od
toga. Onaj ko je upuen zna da je suzdrati se lake nego odusta
jati i odvikavati se.
Ibn Ebi Dun'ja veli da je jedan ovjek iz plemena Kurej, a
bio je to, kako neki kau, sin Talhe bin Ubejdullaha, ispriao kako
je Tevba bin Simmet jednom prilikom, kad je zakoraio u starost,
stao svoditi sa sobom raune. Tada je imao ezdeset godina. Izra
unao je da je to dvadeset i jedna hiljada i petsto dana, a onda je
uzviknuo: "Teko meni ! Zar da pred svoga Gospodara izaem sa
dvadeset i jednom h iljadom grijeha? A to e tek biti ako uzmem
da je u svakom danu bilo na hiljade grijeha." Potom se onesvijestio
i umro. uli su tada kako je neko kazao: "Kako ti divno u najvie
d ene tske bae u trenu ue."
Openito uzevi, ovjek na prvome mjestu treba sa sobom
srediti raune u vezi sa svojim strogim dunostima (farzovima) .
Ukoliko vidi da je neto propustio ili manjkavo uradio, to e
nadoknaditi i li popraviti. Potom e svoditi raune u vezi s onim
to je zabranjeno. Kada uvidi da je poinio neki grijeh, nastojat e
to nadoknaditi pokajanjem i traenjem oprosta te injenjem dob-
1 40
 EJTANOVE ZAMKE

rih djela, jer ona briu loa djela. Potom e svoditi raune kad je
rije o nemaru. Ukoliko uvidi da je bio nemaran u vezi s neim
zbog ega je stvoren, nastojat e to nadomjestiti tako to e spo
minjati Allaha Uzvienog i razmiljati o Njemu i biti mu posve
predan. Onda e opet svoditi raune i vidjeti ta je govorio, gdje
su mu sve noge kroile, ta su mu ruke inile, ta su mu ui sluale,
ta je u svemu tome bila njegova nakana, u ime koga je to inio i
na koji nain?
ovjek treba znati da za svaku rije i pokret postoje dvije bi
ljenice: jedna u kojoj se biljei: zbog ega si uinio to to si ui
nio; i druga, u kojoj se biljei: kako si uinio to to s i uinio? Prvo
je pitanje vezano za iskrenost a drugo za s lijeenje.
Uzvieni Allah kae:

"I tako Mi Gospodara tvoga, njih emo sve na odgovornost po

zvati za ono to su radili" (El-Hidr, 92-93 ) ;

"I sigurno emo pitati one kojima smo poslanike slali, a pitat
emo, doista, i poslanike, i izloit emo im, pouzdano, sve to o
njima znamo, jer Mi nismo odsutni bili" (El-E'raf, 6-7) .
Uzvieni je A llah kazao i ovo:

" ... Da bi On mogao da pozove na odgovornost vjerovjesnike

za ono to su govorili" (El-Ahzab, 8).
Ako e i vjerovjesnici biti pozivani na odgovornost, ta mis
li ta e tek biti s onima koji govore neistinu?

141
 IBN KAJJIM ELDEVZU.IE

Mukatil ovako tumai navedeni ajet: "Uzeli smo od njih zav

jet kako bismo ih mogli na odgovornost pozvati, to jeste vjerovje
snike, i pitati da li su valjano dostavili ono to im je objavljeno." A
Mudahid kae da se u ovom ajetu misli na dostavljae koji su do
stavljali od vjerovjesnika, oni e biti pitani za to, kao to e i vje
rovjesnici biti pitani da li su valjano dostavili ono to im je Allah
naredio.
Kada se sve uzme u obzir, navedeni ajet obrauje i jedno i
drugo, jer je u ajetu upotrijebljena rije 'sadikun' koja podrazumi
jeva i vjerovjesnike i one koji dostavljaju od njih samih. I jedni i
drugi bit e pitani da li su valjano dostavili to to su bili duni dos
taviti, a onda e na odgovornost biti pozvani i oni kojima je dos
tavljana Objava i bit e upitani ta su odgovorili vjerovjesnicima:

"A na Dan kad ih On pozove i upita: 'ta ste poslanicima od

govorili?"' (El-Kasas, 65).
" Dvije stvari o kojima e svi ljudi biti pitani", veli Katada,
"jesu ta ste oboavali i ta ste vjerovjesnicima odgovorili? Dakle
bit e pitani o onome to su oboavali i o teme kako su oboava
li."
Uzvieni Allah kae:

"Zatim ete toga dana za sladak ivot biti pitani sigurno! " (Et
Tekasur, 8).
Muhammed bin Derir ponudio je sljedee tumaenje ovog
ajeta: "Uzvieni e vas Allah sigurno pitati o blagodatima u kojima
ste na ovome svijetu uivali. ta ste uinili dok ste u njima uivali?
Kako ste do njih doli? ta ste s njima postigli?"
Katada, opet, kae ovako: "Allah e zasigurno svakog roba
pitati za blagodati i dunosti koje mu je dao."

1 42
 UTANOVE ZAMKE

Dvije su vrste onih koji su u blagodatima uivali i koji e biti

pitani. Jedna su vrsta oni koji su blagodati nalazili u neemu to je
dozvoljeno i koristili ih onako kako treba, takvi e biti pitani kako
su zahvalni na tome bili. Druga su vrsta oni koji su blagodati nala
zili u neemu to nije dozvoljeno i koji su uivali u neemu to
nije dozvoljeno. Oni e biti pitani ta ih je navelo da tako postupa
JU .

ovjek e, kako stoji u Kur'anu, biti p,itan o svemu, ak i o

J '
o o11e : o i: lu f ' gleda i u s rcu krio: js 1j..J 1 AI.J P' !
...
J

_ JI I sluh, l vld,
';,_,_;.::. ,-.:.s. .JlS _ l_ razum, za sve to ce se, zalsla, od
govarati" (El-Isra, 36) . Budui da je tako, onda bi ovjek doista
trebao prije toga sam sa sobom svesti raune.
Kur'an upuuje na to da je ovjek obavezan sam sa sobom
svoditi raune: j.j_; :&1 1.)1 1_f;i ::r-1 tfl "O vjernici,
Allaha se bojte, i neka svaki ovjek gleda ta je za sutra pripremio"
(El-Har, 1 8) .
Dakle, Uzvieni kae da svaki ovjek vidi ta j e pripremio za
Sudnji dan: da li su to dobra djela, kojima e postii spas ili su to
loa djela, koja e ga u propast odvesti.
Katada ovako tumai navedeni ajet: "Va Gospodar vam
stalno pribliava Sudnji dan, tako da on izgleda kao neto to e se
desiti sutra."
Smisao je u s ljedeem: valjanost, zdravlje i estitOst srca re
zultat su svodenja rauna sa samim sobom, a iskvarenost srca re
zultat je nemara i nesvoenja rauna sa samim sobom.
U SVOENJU RAUNA SA SAM IM SOBOM IMA NEKOLIKO
KOR ISTI
U spomenute koristi spada to to e ovjek na taj nain
uvidjeti svoje vlastite nedostatke. A onaj ko ne uvidi vlastite nedo
statke ne moe ih ni otkloniti. Kada ovjek uvidi vlastite nedos
tatke, oni mu postanu mrski.
Imam Ahmed biljei da je Ebu Derda, r.a., kazao: "ovjek
ne moe biti posve razborit dok mu ljudi ne budu manje dragi od
Allaha i dok sam sebi ne bude najmanje drag."
1 43
 I BN KAJJIM ELDEVZUJE

Mutref bin Abdullah veli: "Da ne poznajem samoga sebe,

prezirao bih ljude." On je takoer kazao: "Boe moj, nemoj ljude
odbijati zbog mene."
"Kada sam pogledao svijet koji je stajao na Arefatu", kae
Bekr bin Abdullah el-Muzni, "pomislio sam kako bi im bili opro
teni grijesi kada ja ne bih bio meu njima." A Ejjub es-Sehtejani
kae: "Kada se spomenu dobri robovi, ja tu nisam ubrojan."
Kada se Sufjanu es-Sevriju primakao zadnji as, doli su mu
Ebu Eheb i Hammad bin Selema. Hammad mu tada ree: "Sad si
spokojan pred onim od ega si za ivota strahovao? Ide pred
Onoga Koga eli sresti, a On je Najmilostiviji. " A on upita: "Zar
bi ti volio da ovakvi kao ja budu spaeni od vatre ? " "Da, tako mi
Allaha, doista ti to elim", odgovori mu ovaj.
Kazuju kako je Muslim bin Seid el-Vasiti rekao: "Hammad
bin Dafer ispriao mi je da mu je otac ispripovijedao sljedee.
'Kada smo krenuli u pohod na Kabi!, u vojsci je bio i Ibn Ejem. U
sumrak se vojska zaustavila da odahne. Klanjal i su i polijegali, a ja
rekoh samome sebi: 'Pratit u ta e on raditi.' On se iskrade i ue
u oblinje ipraje, a ja pooh za njim. Uzeo je abdest i poeo kla
njati. Utom doe lav i pribli7.i mu se. Ja sam se popeo na jedno
stablo i gledao lava. Kada je Ibn Ejem bio na seddi, rekoh sebi:
'Sada e ga rastrgati.' Meutim, on sjede, preda selam i ree: 'Hej
lave, potrai sebi hranu na nekom drugom mjestu.' Lav sc okrenu i
stade tako rikati da sam pomislio kako e se brda raspasti. Nasta
vio je tako klanjati sve do pred zoru, a onda je sjeo i uputio zahva
lu Allahu, d.., kakvu nisam nikada uo. Potom je rekao: 'Boe
moj, molim Te da me udalji od vatre. Ovakvi kao ja sitni su da bi
te molili da im podari Dennet.' Potom se vratio, a izgledao je
kao da je spavao na dueku. Ja sam utom osjetio neku vrstu klonu
losti. Allah najbolje zna ta je to bilo."'
Junus bin Ubejd je rekao ovo: "Po meni, postoji stotinu do
brih svojstava. Ne znam da kod mene ima i jedno od njih."
Ibn Ebi Dun'ja biljei da je Ibn Ejub ispripovijedao sljedee:
"Neki monah iz Benu Israila bijae u samostanu ezdeset godina.
Jedanput mu u snu neki glas ree: 'Neki El-Iskafi je bolji od tebe.'

1 44
 UTANOVE ZAMKE

To se nastavi iz noi u no. A onda se pojavi taj El-Iskafi, i monah

ga upita ta je to to on ini. On mu odgovori: 'Ja sam takav ov
jek da pored mene rijetko ko proe a da ja ne pomislim kako e on
biti u Dennetu a ja u Dehennem u.' Zbog toga to je uniavao
samoga sebe on je bio bolji od monaha. "
Jednom prilikom neko je spomenuo Davuda el-Taija pred
nekim velikaima, i oni ga pohvalie. Na to je on rekao: "Kada bi
ljudi znali samo dio onoga kakvi jesmo, jezik na ne bi nas htio
posluati da ikada netO dobro kaemo. "
"Ko ne bude optuivao svoj nefs u svako vrijeme i ne bude
mu se suprotstavljao u svakoj situaciji", kae Ebu Hafs, "taj je u
zabludi, a onaj ko s dopadljivou gleda u neto to pripada nefsu,
to e ga u propast odvesti."
Nefs zove u propast, pomae neprijateljima, stremi svemu
to je loe, slijedi svako zlo. On se po svojoj prirodi suprotstavlja.
Neizmjerna je blagodat izdii se iznad nefsa i osloboditi se
njegovih okova, jer je nefs najvei zastor to stoji izmeu roba i
Uzvienog Allaha. Nefs najbolje poznaju oni ljudi koji ga najvie
uniavaju i koji najvie prema njemu osjeaju omraenost.
Ibn Ebi Hatim u svome Tefsiru navodi sljedee: "Prenio nam
je Ali bin el-Husejn el-Mukaddemi, a on je uo od Amira bin Sali
ha, a ovaj od svoga oca da je Ibn Omer kazao: Omer bin Hattab
rekao je jednom prilikom: 'Boe moj, oprosti mi moje nasilje i
nevjernitvo.' Neko je utom upitao: 'Zapovjednie pravovjernih,
jasno nam je to to se moli za nasilje, ali zato si se molio za nev
jernitvo.' On je na to odgovorio: 'Doista ovjek ini nasilje i puno
je nevjeran. '"
. .

On dalje navodi i da je Ibn Sahban el-Henai kazao da je neko

upitao Aiu, r.a., ta znae kur'anske rijei: "Mi emo uiniti da
Knjigu poslije naslijede oni Nai robovi koje Mi izaberemo; bit e
onih koji e se prema sebi ogrijeiti, bit e onih ija e dobra i loa
djela podjednako teka biti, i bit e onih koji e, Allahovom voljom,
svojim djelima druge nadmaiti" (Fatir, 32) . Ona je odgovorila:
"Svi e oni u Dennet. Oni to e svojim djelima druge nadmaiti,
jesu oni to e nastaviti postupati onako kao to se postupalo za
1 45
 I BN KAJJIM EL-DEVZIJJE

vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s. Za takve e on svjedoiti vezano za

Dennet i opskrbu. ta se tie onih ija e dobra i loa djela pod
jednaka biti, tO su oni koji su ivjeli u doba Vjerovjesnika i koji e
nastaviti tako dok mu se ne pridrue. A oni koji e se prema sebi
ogrijeiti poput su mene i vas", kazala je ona ubrojivi sebe zajed
no s nama.
Imam Ahmed biljei: "Prenio nam je Haddad od urejka,
on od Asima, ovaj od Ebu Vaila, a on od Mesruka, koji je ispriao
da je Abdurrahman jednom prilikom uao kod U rmnu Seleme,
r.a., i ona mu je kazala: 'u la sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako go
vori: 'Meu mojim ashabima ima i onih koji me poslije moje smrti
nikada nee vidjeti." Abdurrahman je izaao od nje s osjeanjem
straha i otiao kod Omera, r.a., i rekao mu: 'Posluaj ta kae tvoja
majka.' Omer, r.a., ustade, ode do nje i upita je: 'Tako ti Allaha,
jesam li ja jedan od njih?' 'Ne', kaza ona, 'ali poslije tebe neu ni
kome drugome kazati da nije on.'
uo sam kako na uitelj tumai ono to je kazala. Naime,
on kae da ona nije dalje htjela otvarati razgovor o tome, a nije
eljela kazati: 'J edino si ti od ashaba izuzet iz toga.'"
U niavati samoga sebe pred Allahom svojstvo je iskrenih
robova. Time se ovjek priblii Allahu u jednom trenu mnogos
truko vie nego to Mu se priblii injenjem nekih djela.
Ibn Ebi Dun'ja navodi da je Malik bin Dinar ispripovijedao:
"Israilci bijahu negdje u svome hramu za vrijeme nekog blagdana.
Utom na vrata hrama stupi neki mladi. 'Ne dolii da neko poput
mene ulazi s vama, ja sam takav i takav, uradio sam to i to', kaza
on uniavajui samoga sebe."
A Allah Uzvieni objavi potom nekom od njihovih vjerovje
snika: "Taj i taj iskreni je rob."
l mam Ahmed biljei: "Prenio nam je Muhammed bih Hasan
bih Enes od Munzira, a ovaj od Vehba sljedee: 'Neki ovjek po
koran Allahu sedamdeset godina hodao je po damijama, postio i
ivio isposnikim ivotom. A onda je jednog dana kada je krenuo
na put s tao umanjivati to to je radio, tuiti sebe pred Allahom
zbog toga i priznavati svoje grijehe. U tom mu doe glasnik od
1 46
 EJTANOVE ZAMKE

Allaha i ree mu: 'Ovo to sada ini drae mi je od svega to si

dosada uradio u ivotu.""
Kae Ahmed a Ebu H ilal prenosi od Katade da je Isa, a.s.,
kazao:
. "Pitajte me, ja sam mehka srca i malehan sam u svojim
ocima.
.... ,,

Ahmed biljei i to da je Abdullah bin Rijah el-Ensari ispri

povijedao sljedee: "Davud, a.s., ugledao je kako grupa ubogih
Israilaca, bolesnih oiju, sjedi u halki. Onda je sjeo meu njih i
kazao: 'Boe moj, siromaak medu siromanima."'
Pria se, a prenosi Umran bin Musa Kasir, da je Musa, a.s.,
upitao: "Boe moj, gdje da Te traim? " On mu je odgovorio:
"Trai Me kod onih ija su srca slomljena jer Ja im se svakoga dana
pri bliim za jedan hvat. A da nije tako oni bi klonuli."
U poglavlju o zuhdu imam Ahmed kae da je neki ovjek iz
reda Israilaca ezdeset godina bio pokoran Allahu i molio je od
Njega neto, ali mu se to ne ispuni. Onda on kaza samome sebi:
''Tako mi Boga, da u meni ima ikakva dobra, bilo bi mi ispunjeno
to to traim." Onda je u snu uo: "Pogledaj, to to si u tome tre
nu samoga sebe uniavao, bolje ti je nego to to si sve te godine u
ibadetu provodio."
Jedna od koristi koju donosi svoenje rauna sa samim so
bom jeste da se time spoznaje pravo koje Uzvieni Allah ima nad
ovjekom. I badeti onih koji to ne spoznaju gotovo su bezvrijedni i
mala je korist od njih.
Imam Ahmed biljei: "Prenio nam je Haddad od Derira
bin Hazima, a ovaj od Vehba, koji kae: 'uo sam da je Boiji pos
lanik Musa, a.s., naiao pored nekog ovjeka koji je skrueno upu
ivao dovu Allahu, d.. Musa potom kaza: 'Gospodaru, smiluj mu
se, ja sam osjetio samilost nad njim.' A Allah mu na to objavi:
' Kada bi Me molio sve dok ne bi potpuno klonuo, Ja mu ne bih
udovoljio dok ne razmisli o pravu koje imam nad njim.""
Jedna od najkorisnijih stvari za srce jeste razmiljati o pravu
koje Allah ima nad robovima. To ovjeku omoguava da samoga
sebe dri nitavnim, da se os lobodi samodopadljivosti i pretvara
nja, i otvara mu vrata skruenosti i poniznosti prema Gospodaru.
147
 IBN KAJJIM ELDEVZIJJE

Na taj nain ovjek uvia da nije samome sebi dovoljan, da

mu je spas samo u Allahovom oprostu i milosti. Allahovo je pravo
da Mu se ljudi pokoravaju, a ne da Mu budu nepokorni, da Ga
spominju a ne da Ga zaboravljaju, te da Mu zahvaljuju a ne da Mu
nezahvalni budu.
Ko dobro razmisli o ovome pravu koje pripada Gospodaru

pouzdano e znati da ga ne izvrava onako kako bi trebao, da mu

nema spasa bez oprosta, te da bi propao ukoliko bi bio preputen
onome to ini.
Ovako razmiljaju oni koji su spoznal i Allaha i same sebe.
To ih navodi da se ne pouzdaju u sebe same i da sva svoja nadanja
vezuju za A llahov oprost i milost.
Ukoliko dobro promisli, vidjet e da veina ljudi postupa
suprotno tome. Oni samo imaju u vidu pravo koje ljudi imaju kod
Allaha, a ne pravo koje Allah ima nad njima. Na taj nain oni se
udaljavaju od Allaha, njihova srca bivaju zastrta koprenom, te nisu
u stanju spoznati Ga, voljeti, eznuti za susretom s Njim niti ui
vati spominjui Ga. To je vrhunac neznanja o Allahu i o samome
sebi.
Svoditi raune sa samim sobom znai da ovjek porazmisli o
pravu koje Allah ima nad njim, na prvom, te da porazmisli da li on
tome na valjan nain pristupa, na drugom mjestu. Najbolji vid ra
zmiljanja jeste razmiljati o ovome, jer na taj nain srce je pred
Allahom ponizno, skrueno, nemono pred Allahom, ali snano,
siromano pred Njim, ali bogato, poni?.no pred Njim, ali silno.
Uzmimo da ovjek i uradi ono to je propustio prije uraditi, a ipak
je dobro koje ga je mailo bolje od onoga koje dolazi.
Imam Ahmed biljei sljedee: "Ispriao nam je Ibn Kasim,
njemu Salih el-Medeni, a njemu Ebu Imran ei-Devni da je Ebu
Deld kazao: 'Uzvieni Al lah objavio je Musau, a.s.: 'Kada Me se
sjeti, neka ti tijelo zadrhti. Kada Me spomene, budi ispunjen
strahopotovanjem i smirenou. Kada Me spominje, neka ti je
zik slijedi srce. Kada stoji preda Mnom, budi kao rob ubogi i po
nizni. Kori nefs svoj jer njega ponajprije koriti treba. Kad Me do
ziva, ini to srcem, umom i iskrenim jezikom.""

1 48
 O LIJEENJU SRCA KOJE JE OBOU ELO USUED EJTANOVOG
DJELOVANJA
Ovo je jedno od najvanijih i najkorisnijih poglavlja ove
knjige mada mu dananji autori koji govore o putu ka Allahu ne
posveuju onoliko panje koliko posveuju dui (nefsu) , njenim
mahanama i nedaama koje ona donosi. Naime, toj temi daju
mnogo prostora, dok ovome o emu emo govoriti u ovome pog
lavlju govore ukratko.
Oni koji dobro proue o emu govori Kur'an nai e da se o
ejtanu, njegovim spletkama i borbi protiv njega govori vie_ nego
o nefsu. Naime, Kur'an spominje duu, kudei je, gdje kae: .)1 t; j
" .
)J )\! _;.1J1 ...dua je sklona z_lu . . " (Jus f, 53) , zatim spomi
nje duu koja sama sebe kori: 1).11 i \l .J "/ kunem se du
om koja sebe kori" (El-Kijame, 2 ) . Kur'an spominje duu kudei je
i na s ljedeem mjestu: ...s.:;il J .$) " ... i duu od prohtjeva
uzdrao" (En-Naziat, 40) , a o ejtanu govori na vie mjesta, ak
mu jednu suru u potpunosti posveuje. Dovoljno je kazati da Go
spodar na vie mjesta upozorava na ejtana nego na nefs. Zlo koje
se javlja u dui zainje se iz ejtanova doaptavanja (vesvese) , dua
je laa koju ta vesvesa koristi, mjesto gdje ona prebiva i gdje se
ovjek pokorava ejtanu. Uzvieni Allah naredio je da se trai uto
ite od ejtana, prije uenja Kur'ana i u drugim prilikama, dok ni
na jednom mjestu nije naredio da se trai utoite od nefsa, jedino
je Resulu llah, s.a.v.s., zatraio utoite od zla due prilikom dra
nja hutbe kada je kazao: "Molimo Allaha da nas sauva od zla dua
naih i od loih postupaka naih. "
Vjerovjesnik je, s.a.v.s., zajedno spomenuo traenje zatite
od ejtana i od nefsa u vjerodostojnom hadisu koji biljei Tirmizi,
a koji glasi: "Ebu Bekr es-Siddik upitao je: 'Boiji Poslanie, podu
i me neemu to u govoriti ujutro i naveer?' Poslanik mu je
 I BN KAJJIM ELDEVZIJJE

kazao: 'Reci: 'Boe moj, Poznavaoe vidljivog i nevidljivog, Stvori

telju i Gospodaru nebesa i Zemlje i svega drugoga, svjedoim da si
samo Ti Bog, utjeem Ti se od zla due moje, od zla ejtanovog i
irka na koji on navodi, i utjeem Ti se da sebi niti nekom musli
manu ne uinim neto loe ... ' Reci ovo ujutro i naveer te pri po
lasku u postelju."'
Ovaj hadis objedinjuje traenje utoita od zla, od njegovih
uzroka i posljedica. Svako zlo dolazi ili od ejtana ili od nefsa, a
posljedice zla vraaju se ili onome ko ga ini ili njegovom bratu
muslimanu.
O TRAENJU UTOITA OD EJTANA
Uzvieni Allah kae:

"Kad ho<.e da ui Kur'an, zatrai od Allaha zatitu od ejtana

prokletog, on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeru
ju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; njegova je vlast jedino
nad onima koji njega za zatitnika uzimaju i koji druge Allahu
ravnim smatraju" (En-Nahl, 98- 1 00) .
U ajctu su upotrijebljene rijei 'iste iz billah', to znai
'potrai zatitu i utoite kod Allaha'. U osnovi ovoga glagola jeste
infinitiv 'a 'uz', 'ijiiz' i 'me'iiz', (traenje utoita i zatite) . Vjerovje
snik, s.a.v.s., kazao je: "Potraio sam zatitu i utoite."
Osnovno je znaenje ove rijei: "pribjei neemu traei
zaklon i pribliiti mu se." Arapi obiavaju rei: "Najukusnije je
meso ono to se skrilo izmeu kostiju." Za devu uz koju se sklanja
njeno mladune kae se da je a'iz. U hadisu koji govori o Hudej
bijji stoji: "I s njima bijahu (kao a'uz) deve s mladunadima svo
jom (metafil) . "

1 50
 UTANOVE ZAMKE

Neki, medu kojima je i autor Damiul-usula, kau da je rije

'metafil' ustvari upotrijebljena kao metafora za ene i djecu, pa bi
znaenje trebalo biti da su s njima bile njihove ene i djeca. Medu
tim, nema potrebe takvom tumaenju, ovu rije treba razumijevati
u njenom osnovnom znaenju, tj.: izali su pred vas s konjima i
devama, meu kojima su ak bile i deve s mladunadima.
Allah je naredio da se trai utoite od ejtana prije uenja
Kur'ana. Postoji vie moguih tumaenja zbog ega je to naredio.
Kur'an je l ijek za srca, on odagnava iz srca vesvese, strasti i
porone elje to ih donosi ejtan. Traenje utoita kod Allaha
lijek je za ono na ta navraa ejtan. On nagovara da se iz srca uk
loni ono to je lijek kako bi srce postalo s lobodnim prostorom za
djelovanje bolesti, a ona e ga u tom sluaju nadvladati. Neko je
kazao:

Ljubav prema njoj snae me pnje nego to i nadoh ta ljubav je,

srce prazno nade pa ga zaposjede.

Lijek koji se ogleda u traenju utoita kod Allaha dospijeva

u srce i biva mu od koristi.
Kur'an je sast.avni dio srca, a ogleda se u uputi, znanju i dob
ru na nain kao to je voda sastavni dio biljke. A ejtan je vatra
koja unitava biljku. Kad god osjeti biljku dobra, on je nastoji spa
liti. Zbog toga je Allah naredio da se trai utoite od Njega kako
ejtan ne bi u srcu unitio ono to mu donosi Kur'an.
Razlika izmedu prvog i drugog tumaenja jeste u tome to se
u prvom sluaju o traenju utoita govori s ciljem postizanja ko
risti od Kur'ana, a u drugom se govori s ciljem uvrenja i ouva
nja te koristi.
Oni koji kau da se eua (traenje zatite od Allaha) ui na
kon uenja Kur'ana kao da su imali na umu ovo tumaenje. To bi
doista bilo dobro zapaanje, meutim i sunnet i ono ta su kazali
ashabi pokazuju da se euza proui prije nego se pone uiti
Kur'an. To je i miljenje veine uenjaka iz svih generacija, i tak
vim se postupanjem postie i jedno i drugo od navedenog.
151
 IBN KAUIM EL-D.EVZUIE
ejtan napada uaa Kur'ana svom silom dok mu ne odvrati
panju od onog to on eli postii uenjem, a to je razumijevanje i
shvatanje onog to eli rei Govornik, neka je hvaljen. On se tako
eli isprijeiti izmeu srca i Kur'ana da ua ne bi imao koristi od
uenja. Zato je On naredio da se ui euza prije poetka uenja.
Ua se povjerava Uzvienom Allahu, a Allah vie slua ua
a dobrog glasa nego to pjevaicu slua onaj kome ona pjeva. ej
tanovo su uenje pjesma i pjevanje. Zato je On naredio da mu se
"zapjeva" euza kad se povjeravamo Uzvienom i kad nas Gospodar
s lua.
Allah, neka je hvaljen, rekao je da nije poslao nijednog pos
lanika i vjerovjesnika, a da mu nije, kad bi ovaj neto poelio, uba
cio ejtana u njegovu elju. Svi se prethodnici slau da to znai da
kad ui Kur'an, ubaci mu ejtana u uenje. Pjesnik o Osmanu veli:

Na poetku noi ielio bi Knjigu B oiiju,

a na njenom kraju naao bi smrt takmiarevu.

Ako je ovako bilo s poslanicima, neka im je mir, kako je on

da s ostalima? Zato ua nekad grijei i uenje mu bude kvarno, pa
mu se zamrsi jezik i li mu se smete srce i pamet. Kad ua pone
uiti, nije se rijeio jednog ili dru gog, ili oboga. Tad je najvanije
traiti zatitu od njega.
ejtan je pohlepan za onim to ovjek ima kad ini dobro.
On ue u njega i "pritisne" ga da bi ga odvratio od toga. U vjero
dostojnom hadisu prenosi se od Vjerovjesnika, s.a.v.s.:
" ."'1. l -. L.. i LJI " l L "u.
l .)lj ,.) . c.r- I"
. r..,r-- c.r- e--:: u

"ej tan je juer nasrnuo na me, elio me odvratiti od nama

za."6o
Sve to djelo bude korisnije ovjeku i drae Allahu, ejtan e
mu se vie protiviti. U Musnedu imama Ahmeda stoji hadis od

1'0
Biljc7.i Buhari, Muslim i dr.

1 52
 EITANOVE ZAMKE

Sebre ibn Ebu el-Fakiha. On je uo da Vjerovjesnik, s.a.v.s., kae:

'.t L'- : J i'il
J .) r:--
- l . ,; 'Lt ''i j;j 0l1:1Jt 0t"
. IY.. ,.T' . i l.f. -

: Ju; e; ' .:_ i , - ('"-' :t it .LLi Lf. -: .) &.)

l . J.:((r
..r-:""": IY.. -. . .) ,J.., .) ,

Jh!t J,;;t, p LJ, fo 1-' :\;:-_, .!W) LJi-'

l : JU\ :q ' r: d. : J .)1 -:j l l . j_j . : 1 ::
u--:- .) ...\.p.- -t;. ('"-' ?. 'T'

".. J P. J( J",. o ,,..

J oJ J .., oJ'
" L;; o Jlll r ;;!J cl).\

"ejtan je postavljao zasjede ovjeku na m nogim putevima.

Postavio mu je zasjedu na putu islama rekavi: 'Zar e pri
miti islam, a napustiti svoju vjeru, vjeru svojih oeva i njiho
vih oeva?' ovjek ga nije posluao pa je primio islam. Zatim
mu je postavio zasjedu na putu hidre govorei: 'Zar e ui
niti hidru i napustiti svoj u zemlju i svoj e nebo? Muhadir je
kao konj u dalj ini.' ovjek ga nije posluao pa j e uinio hid
ru. Potom mu je postavio zasjedu na putu dihada, tj. borbe
na Allahovom putu ivotom i imetkom, rekavi: 'Borit e se
pa e poginuti, a oenit e se pa e ena podijeliti imetak.'
Rekao je: 'Nije ga posluao i otiao je u di had."'61
ejtan vreba ovjeka u svakom hairli-poslu.
Mensur prenosi od Mudahida, Allah mu se smilovao, slje
dee rijei: "Nijedna skupina ne pode u Meku, a da Iblis ne spremi
toliki broj svojih." Ovo prenosi Ibn Ebu Hatim u svom Tefsiru, a
odnosi se na vrebanje ejtana, naroito pri uenju Kur'ana. On je,
neka je hvaljen, naredio robu da se bori protiv svog neprijatelja
koji mu postavlja zasjede na putu, da se prvo utjee Allahu od nje
ga, a poslije se uputi na put, isto kao to se putnik na putu prvo
odbrani od razbojnika pa onda nastavlja putovanje.
Traenje zatite (uenje euze) prije uenja Kur'ana govori da
je ono to slijedi poslije nje Kur'an. Zato se euzom ne zapoinje
govor nekog drugog. Euza je uvod i pokazatelj sluaocu da poslije
nje s lijedi uenje Kur'ana. Kad neko uje euzu, spremit e se da
slua Boiji govor, a ua zapoinje uenje. A ako je sam, spome-
1' 1
Hadis je vjerodostojan. Biljc7.e ga Nesai, Ahmed, I bn Hibban i dr.

1 53
 I BN KAUIM ELDEVZI.UE

nuli smo ve razlog za to.

Evo nekih koristi traenja utoita:
Ahmed je rekao: "Ne poinje se uiti ni u namazu ni pored
namaza bez euze jer je Uzvieni rekao: 'Kada hoL<e da ui Kur'an,
zatrai od Allaha zatitu od ejtana prokletog' " (En-N ahi, 98) .
Ibn Mei prenosi sljedee: " Kad god je uio Kur'an, traio
je zatitu."
Abdullah ibn Ahmed kae: "uo sam svog oca, kad je uio
Kur'an, da je traio zatitu rijeima: 'Utjeem se Allahu od ejtana
prokletog, Allah sve uje i sve zna."'
U Ahmedovom Musnedu i kod Tirmizija stoji da je Ebu Seid
el-Hudri rekao: "Kad bi Vjerovjesnik stao da klanja, donio bi po
etni tekbir pa bi onda rekao:
" . ; ; o :.i ;"1\ !)lh:.ll\ -: .1:1\ .':.l \ :&L. y' i"
.

; .Y ; - r-:::-
;; J ; ; J ;..f" ; ;

'Utj eem se Allahu, Koj i sve uje i vidi, sve od ejtana prok
letog: od njegovog bockanja, njegovog puhanja i njegovog
pljuvanja."'62
Ibn Munzir veli: "Od Vjerovjesnika se prenosi da je prije
uenja Kur'ana govorio: 'Utjeem se Allahu od ejtana prokle
tog."' afi, Ebu Hanifa i El-Kadi u djelu el-Dami opredijelili su se
za to da je govorio: "Utjeem se Allahu od ejtana prokletog." To
je Ahmedovo predanje, na osnovu 'vanjskog' smisla ajeta i hadisa
koji prenosi Ibn Munzir.
Abdullah prenosi od Ahmeda: "Utjeem se Allahu, Koji sve
uje i zna sve od ejtana prokletog", na osnovu Ebu Seidovog pre
danja, a tako misle i Hasan i Ibn Sirin. Na to upuuje i Ebu Davu
dovo predanje u prii o grijehu: "Vjerovjesnik, s.a.v.s. sjeo je, ot
krio lice i rekao: 'U tjeem se Allahu, Koji sve uje i zna sve od
e jtana prokletog."'
U drugom Ahmedovom predanju stoji da je rekao: "Utje-

''2 Hadis je vjerodostojan. Hiljc;l.c ga Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Mada i Ahmed.

1 54
 EJTANOVEZAMKE

em se Allahu od ejtana prokletog, On sve uje i zna sve." To

isto tvrde Sufjan es-Sevri i Muslim ibn Jessar, a za isto se opredje
ljuju El-Kadi, u djelu El-Mudierred, i I bn Ukajl, jer ajet: "Zatrai
od Allaha zatitu od ejtana prokletog" pokazuje da je utoite tra
io rijeima: "Utjeem se Allahu od ejtana prokletog."
Drugi ajet: " Ti zatrai utoite od Allaha, jer On, uistinu, sve
uje i zna sve" pokazuje da traenje utoita povlai za sobom i to
da se spomene da On sve uje i zna, i to posebnom reenicom ko
ja je naglaena jer On tako govori.
Ishak kae da oni koji su se opredijelili za ovo ne spominju
da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., govorio: "Moj Boe, utjeem Ti se od
ejtana prokletog: od njegovog bockanja, puhanja i pljuvanja." U
hadisu se to pojanjava. On kae: "Bockanje je epilepsija, puhanje
je oholost, a pljuvanje poezija."
U zvieni kae:

"I reci: 'Tebi se ja, Gospodaru moj, obraam za zatitu od boc

kanja ejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj, obraam da me od
prisustva njihovog zatiti'" (EI-Mu'minun, 97-98) .
Ibn Abbas i Hasan kau da su ejtanska bockanja navraanje
na ?.lo i doaptavanje. Mudahid kae da su to oholost i poe?.ija, a
neki opet da je to epilepsija koja je slina ludilu.
Iz hadisa je jasno da se bockanje razlikuje od puhanja (oho
losti) i pljuvanja (poezije) . Kad se spomenu sama bockanja, ozna
avaju sve ono ime ejtan napada na ovjeka, a kad se spomenu s
puhanjem i pljuvanjem, onda su s lina njima, ali nisu ista.
Potom kae: "/ Tebi se, Gospodaru moj, obraam da me zati
ti od prisustva njihovog. " Ibn Zejd kae: " ... u mojim poslovima."
El-Kelbi veli: " ... pri uenju Kur'ana." Ikrima: " ... u bezizlaznoj
situaciji." Naredio je da se trai utoite od dvije stvari: napada
bockanjem i njegovog pribliavanja.
1 55
 I BN KJUJIM ELD.EVZIJJE

Traenje utoita podrazumijeva da ne idu u zlo i da mu se

ne pribliavaju. To spominje Hvaljeni u prethodnom ajetu:

" Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo ta 011i iznose" (El

Mu'minun, 96) .
On je naredio da se uvamo od ejtana meu ljudima na taj
nain to emo dobrim uzvratiti na zlo, a da se od ejtana meu
dinima trai utoite.
Slino ovom, On veli u suri El-E'raf:

" Ti sa svakim - lijepo! I trai da se ine dobra djela, a neznali

ca se kloni" (El-E'raf, 1 99) .
Naredio mu je da se brani od neznalica tako to e ih se klo
niti, a onda mu je naredio da se brani od ejtana traei u toite od
njega, rekavi:

"A ako ejtan pokua da te na zlo navede, ti potrai utoite u

Allaha, On uistinu sve uje i zna" (El-E'raf, 200).
N eto slino je i u suri Fussilet:

"Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa e ti dumanin

tvoj odjednom prisni prijatelj postati" (Fussilet, 34) .
Ovo je za odbranu o d ejtana meu ljudima. Potom veli:

1 56
 UTANOVE ZAMKE

"A kad ejtan pokua da te na zle misli navede, ti zatrai uto6-

te kod Allaha, jer On, uistinu, sve uje i zna sve" (Fussilet,
36) .
DOKI DANJE EJTANOVE VLASTI
Kur'an nam je pokazao kako da se na najlaki nain odbra
nimo od ovih dvaju neprijatelja, a to su: traenje utoita (uenje
euhe ) , udaljavanje od neznalica i uzvraanje dobrim na njihovo zlo.

Nagovijestio je vel iku sreu onome ko to postigne, jer time

prestaje zlo njegovog neprijatelja, i on se pretvara u prijatelja, time
postie da ga ljudi vole i da su mu zahvalni, pobjeuje svoje strasti,
njegovo je srce s igurno od mrnje i zlobe; ljudi e biti sigurni u
njega, ak i njegovi neprijatelji. Pored toga, zasluit e ast kod
Allaha, Njegovu nagradu i zadovoljstvo, a to je najvea srea na
ovom i na onom svijetu. Sve to postie se samo strpljivou: " To
mogu postii samo strpljivi" (Fussilet, 35) . Onaj ko je lahkomislen
nee se strp1t1 pri susretu s njim.
Poto je srdba ejtanova podruje, srdita dua i on sarauju
protiv smirene due kojoj je nareeno da se dobrim brani od zla.
ovjeku je nareeno da joj pomogne traenjem u toita. Tako e
sc istiaza prenijeti na smirenu duu i ojaati je u borbi protiv voj
ske srdite due. Onda e doi strpljenje, a s njim i pobjeda; stii e
vjera i pouzdanost, i to e ukinuti ejtanovu vlast jer

" ... on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji
se u Gospodara svoga pouzdaju" (En-Nahl, 99) .
Mudahid, Ikrima i neki mufessiri kau da on nema dokaza.
Tano je zapravo to da on nema naina da ovlada njima, a ni-
je u pitanju argument ili mo, jer vlast podrazumijeva mo, a ar
gument se naziva vlau zato to onaj ko ima argumente vlada kao
157
 I BN KAJIIM ELDEVZIJJE

to rukom vlada onaj koji ima mo. Hvaljeni je rekao da Njegov

neprijatelj nema vlasti nad Njegovim robovima koji su iskreni i
koji se oslanjaju na Njega. U suri El-Hidr On kae:

... ... .,. .,

0j ::J -- :.J Ji- J:. l ....:.A J li :!):
-: ..... .. ... -: ,., .,. - J .,"# , ., .... ...
t

-n
:!J wT:x J .w 04
'"Gospodaru moj', ree, 'zato to si me u zabludu doveo, ja u
njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit u se da
ih sve zavedem, osim medu njima Tvojih robova iskrenih. '
'Ove u se istine Ja drati', ree On: 'Ti nee imati nikakve
vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slije
dili, od onih zalutalih"' (El-Hidr, 39-42).
A u suri En-Nahl kae:

"On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji
se u Gospodara svoga pouzdaju, njegova je vlast jedino nad
onima koji njega za zatitnika uzimaju i koji druge Allahu
rav11im smatraju" (En-Nahl, 99- 1 00) .
To podrazumijeva d vi j e stvari: prva je negiranje njegove vlas
ti nad pravim i iskrenim vjernicima, a druga potvrda njegove vlasti
nad onima koji ine irk i onima koj i od njega trae zatitu.
Poto je Allahov neprijatelj vidio da mu U zvieni nee da ti
da vlada pravim i iskrenim vjernicima, rekao je:

"E tako mi dostojanstva Tvoga, sigurno u ih sve na stranputi-

1 58
 EJTANOVE ZAMKE

cu navesti, osim Tvojih meu njima robova iskrenih" (Sad, 82-

83 ).

Allahov je neprijatelj znao da ne moe zavesti i odvesti u za

bludu onog ko se vee za Al laha Uzvienog, ko je iskren vjernik i
ko se oslanja na Njega. On ima vlast nad onima koji ga uzimaju za
zatitnika i koji Allahu pripisuju druga, oni su njegovo stado, a on
je njihov zatitnik, vladar i voa.
Da je njemu Allah potvrdio vlast nad njegovim tienicima,
kako bi to onda negirao rijeima:

"l Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se po

veli za njim, osim nekolicine vjernika nad kojima nikakve
vlasti nije imao: Mi smo htjeli da ukaemo na onoga ko vjeruje
u onaj svijet, a ko u njega sumnja" (Sebe, 20-2 1 ) .
Ako se kae da nad vjernicima nije imao nikakvu vlast, stvar
je prosta. Ali stavljeni su na ispit da bi se vidjelo ko vjeruje u onaj
svijet, a ko ne. Meutim, to se moe i ovako tumaiti: dali smo mu
vlast nad njima samo da bi znali ko vjeruje u onaj svijet.6'
Ibn Kutejba kae sljedee: "Poto je Iblis zatraio od Uzvi
enog Allaha da mu da vremena i poto mu je On to dao, rekao je:
'Sigurno u ih zavesti, u zabludu ih odvesti, nare ivati im to i to i
uzimat u od Tvojih robova odredeni dio.' Kad je ovo govorio,
Iblis nije bio siguran u svoju mo, govorio je samo pod pretpos
tavkom. Poto su ga ljudi poeli slijediti i pokoravati mu se, on se

1'' A ne: Nad njima n ije imao nikakve vlasti: 'Mi smo h tjeli dil ub/.emo tu
onog::1 ko vjeru je u onaj svijet',,, kako stoji u prijevodu Bcsim::1 Korku til. Origi
nalni tekst, n::1r::1vno, dozvoljilv::l oba prijevoda jer to kontekst omoguava (Pre
vodilac).

1 59
 I BN KAI.IIM ELDEVZU.IE

kod njih uvjerio u ono to je pretpostavljao. Zato je Uzvieni re

kao da mu je data vlast nad ljudima samo da bi se vidjelo ko vjeru
je, a ko je u sumnji, tj. da se pokae na licu mjesta kako bi se os
tvarilo ono to je reeno i kako bi pala nagrada (odnosno kazna)."
Prema tome, on vlast ima nad onima koji ne vjeruju u ahiret i
koji sumnjaju, a to su oni koji njega uzimaju za zatitnika i koji
ine irk. Tako se vlast potvruje, a ne nijee pa se ovaj ajet slae s
drugim ajetima.
S druge strane, kad je u pitanju ajet z sure Ibrahim, gdje on
stanovnic! ma Dehennema kae: _j.&.) ,)\l! .;> :J JLS lAj
L; "ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas
pozivao i vi ste mi se odazivali" (Ibrahim, 22) , ovo su bile njegove
rijei tako da je Allah obavijestio o njemu potvrdno, a ne negativ
no. Dakle, ukazao je na to da je on takav.
Ovo je dobro pitanje, a odgovor je da je vlast koja je zanije
kana u ovom s luaju argument i dokaz. Znai, ja nisam imao do
kaza. Ibn Abbas kae: "Ja nisam imao nikakva dokaza, tj. jedini mi
je argument to to sam vas pozivao, a vi ste mi se odazvali, povje
roval i ste m i i slijedili me bez argumenata." to se tie vlasti koju
je On potvrdio rijeima: "Njegova je vlast jedino nad onima koji
njega za zatitnika uzimaju", to je njegova vlast nad njima pomou
smutnje i dovoenja u zabludu te mo da ih navraa na nevjerova
nje i irk stalno i dosaujui, ne dajui im da se prou toga, kao
ta kae Uzvieni:

"Zar ne vidi da Mi nevjerrzike ejtanima preputamo da ih to

vie na zlo navraaju" (Merjem, 83).
U pitanju je njegova vlast nad njegovim tienicima i onima
koji ine irk. Meutim, on za tu vlast nema argument; oni su se
odazvali im ih je pozvao, zato to su se njihove strasti sloile s
tim. Oni su ti koji su pomogli svojim duama i omoguili svom
neprijatelju da ovlada njima, slaui se s njim i slijedei ga. Poto
su mu se predali, on je ovladao njima da bi im to bila kazna.

1 60
 UTANOVE ZAMKE

Ovim se pokazuje znaenje rijei Uzvienog:

"Allah nee dati priliku nevjernicima da unite vjernike" (En

Nisa, 1 4 1 ) .
Ovaj je ajet jasan: vjernici s u t i koji grijee i rade ono to je
protivno vjerovanju dajui tako nevjernicima priliku da ih unite,
shodno tome koliko grijee. Oni su ti koji uzrokuju sebi nevolje,
kao to su jednog dana bili uzrok to su ih nevjernici pobijedili
kad nisu posluali Poslanika. Allah, neka je hvaljen, nee dati ej
tanu vlast nad ovjekom sve dok mu se sam ovjek ne pokori i ne
pone initi irk. Tad e Allah ejtanu dati vlast i pobjedu nad
njim. Zato, koga zadesi kakvo dobro, neka zahvaljuje Uzvienom
Allahu; a koga zadesi neto drugo, neka prekorava samo sebe.
Oslanjanje na Allaha i iskrena vjera spreavaju tu vlast, a irk
i njegove 'sestre' je uzrokuju. Sve se deava po odreenju Onog od
Koga potjee sve i Kome se sve vraa. Njemu pripada zadnja rije.
Da je htio, uinio bi da svi ljudi budu isti, ali Njegova mudrost,
hvala i vlast odbijaju sve osim s ljedeeg:

"Pa neka je hvaljen Allah, Gospodar nebesa i Gospodar Zem

lje, Gospodar svih svjetova! Njemu ponos i dika na nebesima i
na Zemlji, On je Silni i Mudri" (El-Dasija, 36-37) :

Poenta: zatita vjernika od ejtana jeste u spominjanju Svemilosnog, u uenju

Kur'ana i stalnom tra7.enju utoita i oprosta.

161
 O SPLETKAMA KOJIMA EJTAN OBMANJUJE OVJEKA
Kazujui o Svome neprijatelju Iblisu, Allah Uzvieni govori
kako ga je upitao ta ga je sprijeilo da ne uini Ademu seddu.
On je kao razlog naveo da je bolji od Adema, a Allah ga je protje
rao iz Denneta. ejtan je zamolio Allaha da mu da jo vremena,
to mu je On udovoljio, a onda je Allahov neprijatelj ejtan kazao:

"E zato to si odredio, pa sam u zabludu pao, kunem se da u ih

na Tvom Pravom putu presretati, pa u im i sprijeda, i straga, i
zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti e ustanoviti da veina njih nee
zahvalna biti" (El-E'raf, 1 6- 1 7) .
Ibn Abbas kae da se rijeima: " ... Tvoj Pravi put" eli kaza
ti: "Tvoja ispravna vjera." Ibn Mesud smatra da se radi o Allahovoj
knjizi dok Dabir kae "To je islam", a Mudahid: "To je istina."
Sva navedena objanjenja znae jedno, a to je da se radi o pu
tu koji vodi Uzvienom Allahu. Naprijed je naveden hadis koji
prenosi Sebra ibn el-Fakih, a koji glasi: " ejtan na svakom putu
eka ovjeka u zasjedi." Na svakom putu koji vodi dobru eka
ejtan i presree one koji njime hode.
ejtan je kazao " ... pa u im prilaziti sprijeda." Ibn Abbas,
kako prenosi Atijja, pojanjava da reeno znai: "prilazit u im
kroz ovaj svijet" ili " Dovodit u ih u sumnju da e biti proivljeni
na buduem svijetu", kako stoji u jednom predanju koje od njega
prenosi Alija.
 IBN KAIIIM ELDEVZIIIE

Hasan isto tako kae da navedene rijei iz ajeta znae: "Pri

lazit u im iz pravca ahireta tako to u im lanim predstavljati
proivljenje, Dennet i Dehennem."
Mudahid s matra da rijei: "Pa u im prilaziti sprijeda" zna
e: "Prilazit u im odande gdje su upravljeni njihovi pogledi."
to se tie rijei " ... i straga" I bn Abbas to tumai ovako:
"Budit u im elju za ovim svijetom", dok El-Hasan dri da spo
menuto znai: "Prilazit u im iz onoga to ini ivljenje na ovom
svijetu, prikazivat u im to lijepim i podstrekivat u ih da za tim
ude." U jednom drugom predanju od Ibn Abbasa s toji da ejta
nova prilaenje straga znai: iz pravca budueg svijeta. A Ebu Sa
lih daje sljedee tumaenje: ''Navodit u ih da sumnjaju u ahiret i
prikazivat u im ga dalekim", a Mudahid je, opet, kazao da spo
menute rijei znae: "Prilazit u im odande gdje su upravljeni nji
hovi pogledi."
I bn Abbas smatra kako rijei " ... i zdesna" znae: "Budit u
im sumnje u vjerovanje", a Ebu Salih kae: "Istinsko je znaenje:
'Podstrekivat u ih da sumnjaju u vjeru."' Za iste rijei Ibn Abbas
kae da znae: "Prilazit u im iz smjera odakle dolaze njihova dob
ra djela", dok El-Hasan daje sljedee tumaenje: "Prilazit u im
odande odakle dolaze njihova dobra djela tako to u ih stalno
odvraati da ih ne ine."
Ebu Salih je takoer kazao da rijei: " ... pa u im i sprijeda, i
straga, i zdesna, i slijeva prilaziti" znae: zabavit u ih ovim svije
tom i budit u im elju za njim.
El-Hasan tumai rijei: "Prilazit u im i slijeva" znae da e
ejtan nareivati ljudima da ine loa djela, podstrckivati ih na
njih, prikazivati im ih lijepima i pomagati im da ih ine.
" ejtan nije rekao da e prilaziti ljudima odozgo jer je", tu
mai Ibn Abbas, "znao da je Allah iznad njih."
E- a'bi kae: "Uzvieni Allah sputa odozgo milost na Iju-
d e. "
Katada je kazao sljedee: " ejtan ti, ovjee, prilazi sa svake
strane, ali ne odozgo jer nije u stanju isprijeiti se izmeu tebe i
1 64
 EJTANOVE ZAMKE

Allahove milosti."
Tumaenja koja kau da desna strana u prenesenom smislu
znai dobra, a lijeva loa djela valjana su, po El-Vahidiju, jer Arapi
imaju obiaj kazati: "Stavi me sa svoje desne, a ne s lijeve strane",
elei pritome kazati: "Daj da budem od onih koji su pribrani kod
tebe, a ne da budem od onih koji to nisu." Tako je neko Ibn Du
mejni izrecitirao s ljedee stihove:

Lubna, jesi li me u desnu ruku uzela,

pa da se radujem, ili si me u lijevu vratila.

El-Asmei je pojasnio da "biti s desne strane" znai biti priz

nat, ugledan; a da "biti s lijeve strane" ima suprotno znaenje, te je
kazao s ljedei stih:

Vidim kako su braa oca moga, nakon to su se urotili,

dio moj, na mene se ne osvrui (dos!.: drei me s lijeve strane) za
sebe prigrabili.

Neki su, kako kazuje El-Ezheri, kazali da ajet o kojem je ri

je znai: "Sigurno u ih na krivo navratiti, tako da e lanim dra
ti ono to se desilo narodima koji su prije njih ivjeli." Pod prila
enjem straga misli se na to da e ejtan navoditi ljude da zanijeu
ponovno preivljavanje, dok prilaenje zdesna i slijeva znai: si
gurno u ih u zabludu dovoditi kroz ono to rade, jer se, recimo,
kada neto ovjek uini kae: "Ovo je zbog onoga to su uinile
tvoje ruke", mada ruke same nisu nita skrivile. Meutim, s obzi
rom da su ruke neizostavne kada se neto radi, uzimaju se u pre
nesenom smislu i za sva djela koja se inae ne ine rukama."
Neki e, a meu njima su Ebu Ishak i Zamaheri, kazati: "U
ovom sluaju spomenute su strane da bi se postiglo krajnje poja
anje znaenja; tako bi se moglo rei da je znaenje: sigurno u im
prilaziti sa svih strana. Sutina je, a Allah najbolje zna: sa svake u
ih strane navoditi na zabludu. Zamaheri je kazao da bi znaenje
moglo biti i ovo: "Prilazit u im sigurno s etiri strane s kojih ve
inom prilazi neprijatelj. Ovo se da usporediti s time kako ejtan,
1 65
 I BN KAUIM ELDEVZIJJE

koliko god moe, donosi ljudima zle misli i navodi ih na zlo. U

Kur'anu je o tome kazano:

"I zavodi glasom svojim koga moe i potjeraj na njih svoju

konjicu i svoju pjeadiju ... " (El-Isra, 64 ) .
Kazano s e s lae sa Katadinim miljenjem, koje smo naprijed
naveli, tj.: " ejtan e ti prilaziti sa svake strane osim odozgo." Ovo
je miljenje najobuhvatnije u pogledu smisla i ne sueljava se s
onim to su kazali prethodnici, ono je kazano u stilu navoenja
primjera, a ne kao precizno odredivanje.
"Kad god osvanem", kae ekik, "ejtan me vreba iz etiri
zasjede: jedna je ispred mene, jedna iza, jedna s desne i jedna s
lijeve strane. I za one ispred mene kae mi: "Nemoj se bojati, Allah
prata i milostiv je", a ja na to prouim:

"]a u sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra

djela ini, i koji zatim 1za Pravom putu istraje" (Ta-Ha, 82) .
Iz zasjede iza mene plai me kako u, kada izaem iz kue,
izg biti on to ostavljam iza sebe, a ja na to prouim: ) t;)
jJ 41 j;. 'll l -.J>j''ll l "Na Zemlji nema ni jednog ivog bia, a da ga
Allah ne hrani(, (Hud, 6). Iz zasjede s desne strane ejtan me vreba
putem ena, a ja prouim: qWij " ... a lijep e ishod biti za
"

one koji se budu Allaha bojali" (El-E'raf, 128). Iz zasjede s lijeve

strane vreba me kroz prohtjeve, a ja prouim: t; J 1;t! )
0.>: :! "I izmedu njih i onoga to budu eljeli bit e prepreka
postavljena" (Sebe, 54) .
Ja bih rekao ovako: etiri su pravca kuda ide ovjek, ne vie.
Nekad on ide desno, nekad lijevo, nekad naprijed, a nekad se vraa
nazad. Gdje god krene, naie na ejtana, koji ga eka u zasjedi.
Ako se nae na putu pokornosti, ejtan e ga odvraati, zasretati
ga, praviti mu potekoe i usporavati ga. Ako se nae na putu koji
1 66
 E.ITANOVE ZAMKE

vodi u grijeh, ejtan e ga podstrekivati, biti mu na usluzi, poma

gati mu i buditi mu elju. Kada bi, kojim sluajem, ovjek krenuo i
dolje, ejtan bi mu doao i sa te strane.
Sljedei kur'anski ajet potvruje ispravnost miljenja pret
hodnika:

"Mi smo im bili odredili loe drugove koji su im lijepim prika

zivali ono to su uradili i ono to e uraditi" (Fussilet, 25) .
EI-Kelbi pojanjava da ovaj ajet znai: uinili smo da su stal-
no uz njih ejtani kao drugovi. A Mukatil kae: " ejtane smo im
kao drugove prikladnim uinili."
Ibn Abbas smatra da u ajetu spomenute rijei 'ma bejne
ejdihim' (ono ispred) o zna :avaju stvari vezane za ahire t, a 'ma
halfehum' (ono iza) oznaavaju stvari vezane za dunjaluk.
Dakle, ti loi drugovi su im lijepim prikazivali dunjaluk, dok
ga oni nisu zavoljeli vie od svega, i navodili su ih da ahiret smatra
ju lanim te ga zapostave.
Kelbi je kazao i s ljedee tumaenje: "Lijepim su im prikazi
vali drugi svijet na nain da ne postoje ni Dennet ni Dehennem
ni proivljenje, a ovaj su im svijet predstavljali tako to su im lije
pim prikazivali stranputicu kojom idu." Ovo je tumaenje kao
dobro prihvatio El-Ferrai.
Ibn Zejdovo tumaenje je s ljedee: "Lijepim su im prikaziva
li njihova runa djela koja su poinili i ona koja su namjeravali po
initi. " Znaenje bi ajeta u skladu s ovim tumaenjem bilo da su im
lijepim prikazivali ono to su uinili, i nisu se pokajali za to, ali i
ono to su odluili uiniti i ne kane odustati od toga.
Rijei koje je izrekao Allahov neprijatelj ejtan: " ... pa u im i
sprijeda i straga prilaziti", podrazumijevaju ovaj i budui svijet; a
to se tie rijei: "i zdesna i s lijeva", to se moe posmatrati u smis
lu injenice da je melek koji biljei dobra djela na desnoj strani i
potie ovjeka na injenje dobrih djela, a ejtan mu prilazi s te
1 67
 I BN KAJ.IIM ELDEVZU.IE

strane i odvraa ga. Melek koji biljei loa djela nalazi se na lijevoj
strani, i on odvraa ovjeka od injenja loih djela, a ejtan mu
prilazi s te strane i podstie ga da ih ini. Ovo bi moglo posluiti
kao pojanjenje s ljedeeg to je ejtan kazao:

"
E tako mi dostojanstva Tvoga, sigurno u ih sve na stranputi
cu navesti" (Sad, 82) .
Uzvieni je Allah kazao:
.... f.' .... - _ J ...,.... J ., ...
:!) l ...l.,!-( J y ...l.:! 0_!J l:..0J J
, ., ... .,.,...,.... J .,
--..J) y ...l.,! 0j
....
: ": ,., ... - J
J
...
j :!} W>J_,.Q-o ..!! 4 .X 0 #':1 -!\jj .uJI d
J ?. { ... ,t: J" , "" ... .,

" Oni se mimo Allaha enskim kumirima klanjaju, a ne klanja

ju se drugom do ejtanu prkosniku, prokleo ga Allah! A on je
rekao: ']a u se sigurno potruditi da preotmem za sebe odreden
broj Tvojih robova, i navodit u ih, sigurno, lanim nadama, i
sigurno u im zapovijediti, pa e stoci ui rezati, i sigurno u im
narediti, pa e stvorenja Allahova mijenjati!' A onaj ko za za
titnika ejtana prihvati, a ne Allaha, doista e propasti! On im
obeava i primam/juje ih lanim nadama, a ono to im ejtan
obea samo je obmana" (En-Nisa, 1 1 7- 1 20) .
Ed-Dahhak pojanjava da se rijeima: . . . odredeni broj robo "

va Tvojih", misli na broj koji je poznat, a Ez-Zeddad kae da

to znai: broj koji sam sebi stavio u obavezu.
Ja u kazati sljedee: "Sutinsko znaenje rijei 'mefrud' (od
reeni) jeste ocjena, procjena, tako bi ona u ovom ajetu trebala
znaiti da su oni koji slijede ejtana i pokoravaju mu se udio koji
1 68
 EJTANOYE ZAMKE

njemu pripada. Svako ko se pokorava Allahovom neprijatelju ej

tanu pribraja se njemu. Ljudi se, sljedstveno tome, d ijele na dvije
vrste: na one koji se smatraju ejtanovim udjelom i na Allahove
prijatelje, koji su Njegova stranka i Njegovi odabranici. ejtan je
kazao: " ... zavodit u ih sigurno", a to znai da e ih skretati s puta
istine. Ibn Abbas je protumaio kako rijei: " I primamljivat u ih,
sigurno, lanim nadama" podrazumijevaju odvraanje od tevbe i
njeno odgaanje.
El-Kelbi kae da navedene rijei znae: pruit u im nadu da
nee biti ni Denneta ni Dehennema niti proivljenja.
Ez-Zeddad pak kae da to znai: "Zavodit u ih tako to
u ih zavaravati da e i pored toga to su na krivom putu postii na
ahiretu ono to ele."
Neki su kazal i da je znaenje navedenog ajeta sljedee: "Si
gurno u ih primamljivati da ustrajavaju u prohtjevima koj i vode
neposluhu i grjenim novotarijama. " Postoji i sljedee tumaenje:
"Primamljivat u ih time da e dugo ivjeti u ovosvjetskim blago
datima. Tu u im nadu stalno produivati kako bi dali prednost
ovom svijetu nad buduim."
ejtan je takoer rekao: "Sigurno u im zapovijediti, pa e sto
ci ui rezati." Rezanje uiju, u ovom sluaju odnosi se na devu ili
ovcu kojima se ako prilikom petog ili desetog porodaja dobiju
ensko mladune, razree uho i od tada je njeno meso zabranjeno
enama, kako to tumae svi mufessiri. Odatle ve ina uenjaka dri
pokuenim da se djeci probijaju ui radi stavljanja minua, mada
neki uenjaci smatraju to doputenim kada je u pitanju ensko
dijete, zbog potrebe da se ono ukrasi nakitom, pri emu se kao na
argument pozivaju na hadis koji prenosi Ummu Zerr.
Ahmed je, Allah mu se smilovao, iznio argumente da je
spomenuto doputeno kada je u pitanju ensko, a pokueno kada
je u pitanju muko dijete.
"I sigurno u im narediti pa e stvorenja Allahova mijenjati. "
Ibn Abbas protumaio je da kazano znai da ejtan eli m ijenjati
Allahovu vjeru. Istog su miljenja i I brahim, Mudahid, El-Hasan,
Ed-Dahhak, Katada, Seid bin el-Musejjeb, Seid bin Dubejr i Sud-
1 69
 IBN KAIJIM EL-DEVZI.UE

di.
Smisao navedenog jeste u tome to je Allah U zvieni Svoje
robove stvorio u zdravoj prirodi, a ona se ogleda u pripadnosti
islamu, upravo onako kako Uzvieni kae:

" Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Alla
hovu, prema kojoj je On ljude nainio - ne treba da se mijenja
Allahova vjera, jer to je prava vjera, ali veina ljudi to ne zna
- obraajui Mu se predano!" (Er-Rum, 30-3 1 ) .
U tom je smislu Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao:
o J ,.. , '
, ,
< 4 .J l
l\(""' " .J l .J1:' o i .J"! \_; c; L- :.\.r l :
L :q l...r Y- . , .)-'.}-" (.;-';
,. oo! ' ,... "

'
. .

,
0 - - .e.. 1;. <: - : - i l ' -
... ,_ , o
n n n

e
r 1 1 ,J-J..Y" <: LY

1 -::
c.r
,.. o ...

.
A...o...::r e-'
.

" . y _y.J..f.
"Svako se raa u ispravnoj vjeri, a onda ga njegovi roditelji
uine idovom, kraninom ili vatropoklonikom, isto kao
to se i stoka zdrava raa, moete li meu njom primijetiti da
ima osakaene, prij e nego to je sami takvom uinite."64
Kada je Resulullah, s.a.v.s., ovo kazao, Ebu Hurejra je prou
io k ur' anske rijei: ... vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On
"

ljude nainio" (Er-Rum, 30) .

Resulullah, s .a.v.s., povezao je dvije stvari: mijenjanje isprav
ne prirode (fitra) poidovljenjem ili pokrtavanjem s promjenom
na stvorenjima do koje dolazi osakaenjem. To su one dvije stvari
za koje je Iblis kazao da e ih ljudi po njegovu nagovoru neizos
tavno izmijeniti. I spravnu prirodu on mijenja nevjerstvom. To je
1'4 Hadis je vjerodostojan, biljee ga Buhari, Muslim i Ahmed.

1 70
 E.ITANOVE ZAMKE

mijenjanje stvaranja kojim su ljudi stvoreni, a tjelesnu formu mije

nja putem osakaenja i rezanja uha. Umjesto ispravne prirode on
uvodi mnogobotvo, a umjesto skladnog stvaranja on uvodi reza
nje i odsijecanje uiju. Ovo je, ustvari, mijenjanje skladno s tvorene
due i mijenjanje skladno stvorenog tijela.
U ajetu dalje stoji: "On im obeava i primam/juje ih lanim
nadama.'' ejtanova se obeanje ogleda u neemu to je ovjeku
milo kao naprimjer: "Dugo e ivjeti"; "Na ovom e svijetu pos
tii ono to ti predstavlja zadovoljstvo"; "Nadmait e svoje pri
jatelje"; "Nadvladat e neprijatelje"; "Ovaj e svijet pripadati tebi
kako je pripadao i drugima."
ejtan ovjeku produava nadu, obeava mu sve najbolje, ak
i onda kada je zagazio u mnogobotvo i grijehe te mu daje razno
vrsne lane nade. Razlika izmeu obeanja i nada koje ejtan prua
ljudima jeste u tome to kada im obeava, onda im nudi neto la
no, a kada im daje nadu, onda im nudi neto to je neostvarivo.
Snishodljiva dua ipak s lijedi njegova obeanja i lane nade koje
nudi. Neko je kazao:

Ako je ono to ieljesmo istina bilo, onda su to bile elje najljepe,

ako tako nije bilo, onda elei to bezbrino ivjesmo.

Svako ko uzalud trai svoje vrijeme moe pronai sebe u

kur'anskim rijeima: " On i1n obeava i primamljuje ih lanim na
dama, a ono to im ejtan obea samo je obmana."
U ovom su smislu i sljedee kur'anske rijei:

"ejtan vas plai neimatinom i navraa vas da budete krti, a

Allah vam obeava oprost i nagradu svoju" (El-Bekara, 268).
U ajetu stoji: "ejtan vas plai neimatinom", tj. plai vas go-
vorei: "Ako budete dijelili va imetak, osiromait ete." Potom je
1 71
 I BN KAIJIM ELDEVZIUE

kazano: ... i navraa vas da budete krti. " U tekstu ajeta upotrijeb
"

ljena je rije faha (runo, razvratno), koja na ovom mjestu ima

specifino znaenje krtosti. Prenosi se da su Mukatil i El-Kelbi
kazali: "Svaki put kad je u Kur'anu upotrijebljena rije faha ona
oznaava blud, razvrat, jedino na ovom mjestu znai krtost.
Ispravno je s ljedee: rije faha upotrijebljena u svom osnov
nom znaenju, oznaava bilo ta to je runo, s tim ta je na ovom
mjestu upotrijebljena kao atribut za pojam koji je izostavljen. Po
jam na koji se odnosi ovaj atribut izostavljen je da bi se postiglo
znaenje openitosti, tj. ejtan nareuje da se ini sve to je runo,
a u okviru toga spada i krtost. Uzvieni je spomenuo ta ejtan
obeava i ta nareuje: on nareuje ljudima da ine ono to je loe,
a plai ih injenjem dobra. Ove su dvije stvari upravo ono to ej
tan trai od ovjeka, jer kada zaplai ovjeka injenjem dobrih dje
la, ovjek odustane od njih, a kada mu naredi neto to je runo
prikazujui mu ga lijepim, ovjek to uini. Uzvieni je ejtanova
p laenje ovjeka nazvao wa'd (prijetnja/obeanje); neko kome je
upuena prijetnja oekuje njen ishod jednako kao i ishod obeanja.
Potom Uzvieni Allah kae da je za pokoravanje Njemu, za pridr
avanje onoga to je On naredio te za klonjenje od onoga to je
On zabranio obeao oprost i nagradu. Obeanim oprostom Allah
titi ovjeka od zla, a nagradom mu podaruje svako dobro.
Melek i ejtan smjenjuju se iznad srca poput smjene dana i
noi; tako ima ljudi kod kojih je no dua nego dan, a kod drugih
je obratno. Kod nekih je opet cijelo vrijeme dan, a kod nekih no.
Molimo Allaha Uzvienog da nas sauva od ejtana.
KAKO EJTAN OVJEKU PR IKAZUJE LIJEPIM ONO TO JE LOE
Jedna od spletki koje ejtan pravi ovjeku jeste i to da ga na
vodi na neto to mu se priinjava korisnim, potom ga dovodi u
situacije koje za ovjeka znae propast, a onda ga ostavi samog,
iznevjeri ga, podruguje se njegovoj nesrei, ismijava ga, nagovara
ga da krade, ini blud, ubija, i naposljetku upire prstom na njega i
sramoti ga pred ljudima. Uzvieni Allah kae:

1 72
 E.ITANOVE ZAMKE

"I kad im je ejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i re

kao: 'Niko vas danas ne moe pobijediti, i ja sam va zatitnik!',
onda je on, kad su se dva protivnika tabora sukobila, natrag
uzmaknuo, i rekao: ']a nemam nita s vama, ja vidim ono to vi
ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strogo kanjava"' (El
Enfal, 48) .
ejtan se tako mnogobocima, kad su krenuli u Bitku na Be
dru, prikazao kao Suraka bin Malik i kazao: "Ja sam va komija iz
plemena Benu Kinana, ako oni namjeravaju vaim porodicama i
potomstvu uiniti neto naao, s vama sam." Meutim, kada je
Allahov neprijatelj ugledao Allahove vojske meleka koje su se spu
stile da pomognu Vjerovjesniku, pobjegao je od njih i ostavio ih
na cjedilu, upravo kao to kau stihovi koje je spjevao Hassan:

Zavede ih varkama, potom ih izdade,

pokvarenJak kad s nekim prijateljuje, ustvari grdno ga vara.

ejtan je slino postupio i s monahom koji je ubio jednu e

nu i njeno dijete. Nagovorio ga je da s njom bludnii, a potom da
je ubije, a potom je njenu porodicu naveo na njega i otkrio im ta
se desilo. Nakon toga naredio mu je da mu uini seddu. Monah je
t o uinio, a ejtan je onda pobjegao od njega i ostavio ga. Allah,

slavljen neka je, objavio je:

"Slini su ejtanu kad kae ovjeku: 'Budi nevjernik!' pa kad on

postane nevjernik, on onda rekne: 'Ti se mene vie ne tie, ja
se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim!'" (El-Har, 1 6) .
1 73
 I BN KAI.IIM EL-DEVZU.IE

Navedene kur'anske rijei ne odnose se samo na naprijed na

vedenu pripovijest, ve obuhvataju sve one koji se pokore ejtanu
kada im on naredi da uznevjeruju nadajui se pri tome da e im
ejtan pomoi i rijeiti njihove potrebe. On e se svih njih odrei i
izdati kao to e se u Dehennemu odrei svih onih koji su ga
smatrali svojim _P,.rijateljem i p omagaem. Tada e on kazati: L;)
;. .;.,i \r! J. J LS "Ja neman: nita s tim to ste
me prije smatrali Njemu ravnim" (Ibrahim, 22) . Sejtan e ih, dakle,
dovesti na najgore mjesto, a onda e ih se potpuno odrei.
ejtan e kazati: "Ja se, zaista, Allaha bojim. " O tome su neki
raspravljali, tako da su Katada i Ibn Ishak kazali: "Allahov je nep
rijatelj rekao istinu kazavi: 'ja vidim ono to vi ne vidite', ali e
lagati kada bude govorio: Ja se, zaista, Allaha bojim', jer on se Al
laha nikako ne boji. Ustvari, on je znao da nema snage, i da se ne
moe oduprijeti, zato ih je doveo tu gdje ih je doveo, a onda ih se
odrekao i izdao ih. Na isti nain ejtan postupa i s onima koji mu
se pokore.
Neki su, opet, kazali: " ejtan se jedino boji Allahove kazne
na ovom svijetu, slino nevjerniku i razvratniku koji se boje da e
biti u bijeni ili kanjeni za razvrat, a ne boji se kazne na ahiretu !
Ovo je ispravnije
. . pojanjenje jer strah ove vrste ne podrazumijeva
VJerovanJe mt1 spas.
. . ,,

El-Kelbi kae: " ejtan se pobojao da e ga Dibril razotkriti

pred onima koje je zaveo, te mu se vie nee pokoravati."
Ovo je tumaenje neosnovano jer je ejtan kazao spomenute
rijei tek nakon to se dao u bijeg, a da su mnogoboci znali da je
onaj koji im se pridruio i poveo ih Iblis, oni mu ne bi bili poslu
ni poslije toga.
Ata razumijeva spomenute ejtanove rijei na sljedei nain:
"Bojim se da me Allah ne uniti zajedno s onima koje e unititi,
to je strah od propasti na ovom svijetu, i ejtan nee imati koristi
od takvog straha."
Ibn Zeddad i El-Enbari vele: " ejtan je pomislio da je vri
jeme koje mu je dato da moe zavoditi ljude isteklo", a El-Enbari
je jo dodao: " ejtan se pobojao da je njegovo vrijeme isteklo, i da
1 74
 EJTANOVE ZAMKE

je dola kazna. Kada je ugledao meleke, uhvatio ga je strah, pa je

rekao to to je rekao iz saaljenja prema samome sebi."
KAKO EJTAN PLAI VJERNIKE SVOJIM PRISTALICAMA l
VOJSKOM
Jedna od spletki koje pravi Allahov neprijatelj ejtan jeste i
to da plai vjernike svojom vojskom i pristalicama, kako se vjernici
ne bi borili protiv njih, kako im ne bi preporuivali da ine dobro i
kako ih ne bi odvraali od injenja onoga to je loe. Ovo je jedna
od najveih spletki koje ejtan pravi vjernicima. Uzvieni Allah
kazuje nam o tome:

"To vas je samo ejtan plaio pristalicama svojim, i ne bojte ih

se, a bojte se Mene, ako ste vjernici! " (Alu Im ran, 1 75).
Svi mufessiri kau da ovaj ajet znai to da ejtan plai vjerni
ke svojim pristalicama. Tako Katada s matra da je znaenje ovog
ajeta sljedee: " ejtan ini da vi u dui osjeate njegove pristalice
velikim i znaajnim, zbog toga Uzvieni Allah kae: ' . . . i ne bojte ih
se, a bojte se Mene, ako ste vjernici.' Kada je kod ovjeka vjera jaka,
nestane iz njegovog srca straha od ejtanovih pristalica, isto tako
kada kod ovjeka vjera oslabi, strah od ejtanovih pristalica postaje
jai."
ejtan spletkari i tako to stalno opinjava ovjekov razum
dok ga ne uhvati u zamku. Od njegovog opin javan ja (sihra) ov
jek je siguran samo uz Allahovu pomo.
ejtan tako prikazuje ovjeku tetna djela kao neto najkori
snije, a djela koja su mu najkorisnija nastoji mu omrziti tako da se
ovjeku uine tetnim.
Samo je Allah Bog. Koliko je samo ljudi zavcdeno ovakvim
opinjavanjem; kod koliko se ljudi ovakva opinjenost isprijeila
izmeu srca i islama, vjerovanja i dobroinstva? Koliko puta Je
1 75
 IBN KAI.IIM EL-DEVZUJE

ejtan la uzdigao j predstavio je u s lici neeg lijepog j poeljnog, a

koliko je puta istinu mrskom uinio prikazujui je u s lici neeg
runog? Koliko je ejtan lai iznio na one koji ga kritikuju i koliko
je izmiljotina proirio o onima koji su ga prepoznali?
On opinjava razum ljudi dovodei ih u razliita raspoloe
nja i nameui im razliita miljenja i poglede, on ih navodi na bilo
koji put koji vodi u zabludu, baca ih iz jedne propasti u drugu. On
im lijepim prikazuje oboavanje kipova, kidanje rodbinskih veza,
zakopavanje ive enske djece, obeava im da e ivjeti u rajskim
blagostanjima, iako ne vjeruju i ine grijehe. Kada ovjek smatra
nekoga ravnim Allahu, ejtan mu to prikazuje tek kao uvaavanje.
Nijekanje svojstava Uzvienog Gospodara, Njegove uzvienosti i
Njegovog govorenja sadranog u Njegovim knjigama ejtan pri
kazuje ovjeku kao tenzih (odricanje Bogu svakog nesavrenstva) .
I zostavljanje dunosti nareivanja dobra i odvraanja od zla ejtan
prikazuje ovjeku kao ljubazno postupanje prema ljudima i nain
da se s tekne njihova naklonost, naposljetku on im kao opravdanje
nudi tumaenje da oni i postupaju u skladu s rijeima iz Kur'ana
koje glase: pl "Brinite se o sebi" (El-Maida, 1 05). Za
odustajanje od Vjerovjesnikove prakse ejtan nalazi ljudima op
ravdanje u tome da oni samo slijede one koji znaju bolje od njih.
Licemjerstvo u vjeri prikazuje im kao praktino i pametno postu
panje koje omoguava ovjeku da nae svoje mjesto meu drugim
ljudima.
ejtan je onaj koji je bio s Ademom i Havom kada su istjera
ni iz Denneta, on je bio uz Kabila kada je ovaj ubio svoga brata,
bio je uz Nuhov narod kada je potopljen, bio je uz Ad kada su
uniteni stranim vjetrom, bio je uz Salihov narod kada su uniteni
krikom, bio je uz Lutov narod kada su uniteni kamenjem koje je
na njih padalo, on je bio i uz faraonov narod kada su kanjeni naj
teom kaznom, bio je i uz one koji su se klanjali teletu kada ih je
zadesilo ono to ih je zadesilo, bio je i uz Kurejije kada su prizi
vali pomo za vrijeme Bitke na Bedru, on je sa svakim ko ide u
propast i ko je 7:aveden.

1 76
 E.ITANOVE ZAMKE
SPLETKE PROTIV ADEMA l HAVE
Njegova prva spletka bila je la.no vjerovanje, tj. predstavljao
se da je on njihov savjetnik i da eli da oni vjeno ostanu u Den
netu. Uzvieni kae:

J lij 4 Y,: (r-

-
Zsy) L: d Z> :! Jk: ll d u--

G _;i ft G uf 'JJ o;JJI ...o (j .J L:

". " "' ",.

"I ejtan im poe bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova,

koja su im skrivena bila, i ree im: 'Gospodar va vam zabra
njuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne
biste besmrtni bili. ' I zaklinjae im se: 1a sam vam zaista savje
tnik iskreni. ' I na prevaru ih zavede" (El-E'raf, 20-22) .
Doaptavanje je govor dui, skriveni glas. Zato se kitnjast
govor nekad naziva spletkom i ejtanskom besjedom. Za ovjeka
koji to rad i kae se da ga njegova dua navodi na zlo: t; .:;
- ._;..Y,') "I znamo ta mu sve dua njegova doaptava" (Kaf,
1 6) . '

Allahov je neprijatelj znao da e im biti otkrivena stidna

mjesta ako kuaju zabranjene plodove, jer e tada zgrijeiti, a gri
jeh e ukloniti ono to pokriva ta stidna mjesta. Poto su poinili
grijeh, prekriva je spao i oni su vidjeli svoju sramotu. Grijeh po
kazuje vanjsku sramotu, tj. stidna mjesta, ali i unutranju. Poslanik
je u snu vidio bludnike i bludnice gole: stidna su im mjesta bila
otkrivena. Zato, ako neko sebe u snu vidi golog, to ukazuje na
slabo vjerovanje. Jedan pjesnik veli:

Kao da vidim bestidnoga,

me ljudima nepovjerljivoga, gologa.

Bog je dao dvije odjee: vidljivu, onu koja skriva stidna mjes
ta i pokriva tijelo, i nevidljivu, odjeu bogobojaznosti koja ovjeka

1 77
 IBN KAJJIM ELD.EVZIJJE

ini ljepim i, isto tako, pokriva ga. Ako ova odjea spadne, pojavi
se unutranja sramota ba kao to se pojave stidna mjesta kad spa
dne ono to ih pokriva.
" Gospodar va zabranjuje vam ovo drvo samo da ne biste me
leki postali", znai iz bojazni da ne postanu meleki i iz bojazni da
ne ostanu vjeno u Dennetu. ejtan im je priao ovako jer je znao
da oni ele vjeno ostati u Dennetu. Ovo je glavni prolaz kroz
koji on ulazi meu potomke Ademove. On se kree kroz krv dok
ne stigne do due (nefsa) i s njom se pomijea, pa je upita ta ona
eli. Kad to sazna, on joj pomogne protiv ovjeka. Dakle, on u lazi
u ovjeka na ova vrata. Tako je nauio svoju brau i prijatelje me
u ljudima, kada jedni drugima ele zlo, da se priblie preko ono
ga to ovi vole i to im je drago, jer e na taj nain sigurno postii
ono to ele. Ko pak eli ui na druga vrata, ona e biti zakljuana
i svoj cilj nee postii.
Allahov je neprijatelj prozreo naeg oca i majku osjetivi nji
hovu tenju i elju za besmrtnou u tom domu, u Dennetu koji
je njihovo vjeno boravite. Znao je da im ne moe prii drukije
pa im se zakleo Allahom da im je on u istinu iskren savjetnik, re
kavi: "Gospodar va zabranjuje vam ovo drvo da ne biste meleki
postali ili da ne biste meleki bili."
Abdullah ibn Abbas daje drukije tumaenje i kae da oni ni
su eljeli postati meleki, ve su eljeli vlast, pa im je on s te strane
priao.65 Ovome u prilog ide ajet:

"O Ademe, hoe li da ti pokaem drvo besmrtnosti i vlast koje

nee nestati? " (Ta-Ha, 1 20).
Vratimo se prvom miljenju. Kako je Allahov neprijatelj na
veo Adema, a.s., na pomisao da e, ako proba plodove, postati me
lek ako je on znao da meleki ne jedu i ne piju. Adem je dovoljno

'Mulk (ar.) vlast. Ova rije ima isti raspored slova kao rije melek i, zbog
=

specifinosti arapskog jezika, moe se itati i jedno i drugu (Prevodilac).

1 78
 EJTANOVE ZAMKE

poznavao i Allaha i sebe i meleke da ne bi elio postati jedan od

njih kuajui tO, pogotOvo to ne bi uinio jer m u je tO Uzvieni
Allah zabranio? Odgovor je s ljedei: Adem i Hava, a.s., to uope
nisu eljeli. Allahov neprijatelj im je s lagao, prevario ih je rekavi
im da se tO drvo zove drvo vjenosti (ederetul-huld) , to je nje
gova prva spletka.
Ovako su zabranjene stvari poele dobijati imena koja ljudi
vole uti. Tako je vino prozvano majkom svih radosti, kocki je
datO ime trenutak radosti, kamata je nazvana poslovanjem, teki
nameti pravima drave, najgora nepravda sprovoenje zakona,
najvee nevjernitvo, tj. nijekanje Boijih svojstava oslobaanje
Boga od svakog nesavrenstva (tenzih) .
Poto ga je nazvao drvetom vjenosti, ejtan je rekao: "Zab
ranjuje vam ovo drvo samo da ne biste probali njegove plodove i
vjeno ostali u Dennetu i da ne biste besmrtnima, kao meleki koji
ne umiru, postali." Adem, a.s., dotad nije znao da e u mrijeti, pa je
poelio da postane besmrtan, a sumnja se pojavila odatle to se
Allahov neprijatelj vrsto zakleo da je on njihov iskreni savjetnik.
Tako su se udruile sumnja i elja, a pomogla je i "predodree
nost", pa su postali nemarni, a neprijatelj je bio budan u mjesto
njih, onako kao to neko kaza:

Probudie se, a Allah je htio da ne mare,

da izvreno bude, to u ezelu odreeno je.

Meutim, ovom odgovoru oponiraju rijei: " ... ili da ne biste

besmrtni bili."
Kad neko spletkari i zanemaruje posljedice, mora postOjati
neto to ukazuje na njegovu spletku, tako da nema potrebe da m i
korigujemo rijei Allahovog neprijatelja i l i d a traimo opravdanje.
On je traio opravdanje da ue u Adema i ovlada njegovim s lu
hom. Nije im jasno rekao da e postati meleki ako kuaju zabra
njene plodove, nego im je s talno ponavljao dvije stvari: sustezanje
i mogunost. Ovo je najvee lukavstvo, jer je on, potO je naveo
Adema da poeli mogue, rekao jednom i nije vie ponavljao. Re
kao je: "O Ademe, hoe li da ti pokaem drvo besmrtnosti i vlast
1 79
 I BN KAIIIM EL-DEVZIUE

koje nee nestati ? " Nije unio ni najmanju dozu sumnje kao to je
uinio kad je rekao: " ... samo da ne biste meleki postali ili da ne
biste besmrtni bili." Potom je razmislio i zaklinjui se kazao: "Ja
sam vam zaista savjetnik iskreni."
Ova reenica sadrii nekoliko potvrda: zakleo se; izgledao je
siguran; njegov se savjet odnosio na njih, a ne na njega; oni su ti
koji su trebali imati koristi od toga, a ne on; upotrijebio je rije
savjetnik to je trebalo znaiti da je savjetovanje njegova vrlina i
prikazao je sebe kao nekoga ko im eli dati savjet. Kao da im je
rekao: "Mnogi e vam ovo savjetovati, a ja sam samo jedan od
njih." Kao to se kae kad se nekome hoe neto narediti: "Svi se
sa mnom s lau u pogledu toga, ja sam samo onaj koji e ti na to
ukazati."

Prilazio joj je dok granicu ne prijede,

posumnja/a je, iako malo htio je.

Boiji je neprijatelj ovo lukavstvo ostavio u nas lijee svojim

prijateljima kako bi mogli obmanjivati vjernike. Tako su munafici,
kad bi dolazili Poslaniku, s.a.v.s., govorili:
.i _. _, , J / J
" u ,t t :' l 1'--
) .!..U
,

, r
,

J -.-
41.11 '

"Mi svjedoimo da si ti Boiji poslanik" (El-Munafikun, 1 ) .

Oni su, dakle, potvrivali svoju izjavu svjedoenjem i tobo
njom s igurnou. Tu je i ajet:

"Oni se zaklinju Allahom da su doista vai, a oni nisu vai"

(Et-Tevba, 56) .
Zatim Uzvieni kae: "/ namjerno ih zavede", a Ebu Ubejda
to tumai ovako: prevari ih, ostavi ih na cjedilu. Ostavio ih je na
cjedilu kao to se ostavi kanta u bunaru. El-Ezheri spominje dva
porijekla ove rijei (della ) :
1 80
 IUTANOVE ZAMKE

prvo: edan ovj e k se vjea o bunar da dohvati vode, ali je ne

nae i ostane visiti tako prevaren. Ta rije oznaava elju za neim
od ega nema nikakve koristi, kako kae EI-Huzzeli;
drugo: namjerno ih zavede, znai ohrabri ih da probaju plo
dove drveta. emr kae da se ova rije moe upotrijebiti u ovom
znaenju, a Lekis ibn Zuheir pjeva:

Smatram da pamet upuuje na moj narod,

ali i pametan katkad pogrijei.

Ova se rije upotrebljava kad neko neto baci, pa ostane visi

ti, a na to ukazuju i rijei Uzvienog: ) j)\:; r , )) i_,Ljl:;
"Poslae vodonou svoga i on spusti vedro svoje" (Jusu , 1 9 ) . Jeziari
se slau da se ova rije odnosi na sputanje u bunar ( . . . ) Ovdje je
66

cilj spomenuti spletke protiv Adema i Have.

Mutrif ibn Abdullah kae kako im je rekao: "Ja sam stvoren
prije vas i imam vie znanja nego vi. Zato me slijedite, a ja u vas
voditi." Potom im se zakleo pa je prevario njih koji su vjerovali u
Boga. Katada prenosi da neki uenjaci vele: "Ko nas pokua preva
riti zaklinjui se Allahom, prevarit e nas." Vjernik je plemenit i
vjeruje svakom, dok je nevjernik lukav i prepreden. U jednom vje
rodostojnom hadisu stoji da je Isa, sin Merjemin, vidio nekog ov
jeka kako krade pa mu je rekao: "Ukrao si!" Ovaj je odgovorio:
"Nisam, tako mi Allaha, pored Kojeg drugog boga nema." Na to je
Isa rekao: "Vjeruj em u Allaha, a slagale su moj e oi."67
Neki, tumaei ovaj hadis, kau da je, poto mu se zakleo,
uzeo svoju stvar, a Isa je pomislio da je kradljivac. To nije tano,
jer je Uzvieni Allah u oima Isaa vei i bolji od toga da se neko
lano zaklinje Njime. Kad mu se kradljivac zakleo, Isa je razmi
ljao da li da optui njega i li svoje oi. Na kraju je optuio svoje oi
jer se ovaj potrudio i zakleo se. Tako je i Adem, a.s., smatrao da je

(,(, Dalje autor objanjava rijei istog korijena to je teko adekvatno prevesti na
bosanski jez ik , ali to i nije od posebne vanosti za itaoca (Prevodilac).
(,7 Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Buhari, Ahmed i Nesai.

181
 IBN KAJJIM ELDEVZIJJE

Iblis iskren poto se zakleo Allahom, i rekao: "Nikoga nisam sma

trao lacem ako se zakune Allahom. "
ODVANOST l SUZDRUIVOST
Njegova neobina spletka jeste tO to promatra ovjeka dok
ne uvidi koja od dviju snaga njim ovladava: smjelost i hrabrost ili
suzdrljivost i s labost.
Ako vidi da ovladava suzdrljivost i slabost, on ga pone gu
iti, slabiti njegovu odlunost i odvraati ga od onog to mu je
nareeno prikazujui mu tO tekim. Pri tome mu kao olakanje
nudi da tO ne izvri sve dok ga potpuno ne ostavi ili svede na malu
mJeru.
Ako vidi da je odluan i odvaan, navodi ga na reduciranje
nareenog (svih obaveza) ili obmanjuje ga da mu to nije dovoljno
te da mu treba jo neto. Tako ovjek jedno pone zapostavljati, a
u drugom pretjerivati. Prethodnici su kazali: "Za sve to je Allah
naredio ejtan ima dvije rune misli kojima nastoji zaokupiti ljude:
zapostavljanje toga ili pretjerivanje. Svejedno je koje e prevlada
ti."
Veina ljudi, osim malo njih, pala je u zamku zapostavljanja
ili u zamku pretjerivanja. Rijetki su vrsti na Pravom putu, na ko
jem su bili Boiji Poslanik i njegovi drugovi.
Neki ljudi zapostavljaju obaveze istoe, a neki pretjeruju
toliko da su time opsjednuti. Neki krtare kad je u pitanju imetak,
a drugi, opet, pretjeruju toliko da potroe sve i raspu na ljude, pro
traivi sve to imaju.
I ma ljudi koji se susteu od jela, pia i odijevanja koji su im
potrebni, nanosei tako tetu tijelu i dui, a ima i onih koji pretje
ruju toliko da uzimaju preko svojih potreba, pa i oni nanose tetu
svojim tijelima i duama.
Neki su uskraivali prava poslanicima i njihovim nasljedni
cima pa su ih ak i ubijali, a drugi su im, opet, pretjerujui, robova
li.
Postoje ljudi koji su skroz smanjili druenje s drugim ljudi-
1 82
 EJTANOVE ZAMKE

ma, izdvojivi se tako u stvarima kao to su duma-namaz, demat

i borba na Allahovom putu, dok se drugi toliko mijeaju da ?-ajed
no ine neprevdu i grijehe.
Jedni se libe zaklati vrapca ili ovcu radi jela, drugi, opet, pret
jeruju pa kolju toliko da se to moe nazvati krvoproliem.
Pojedinci zapostavljaju bavljenje naukom koja im koristi, a
drugi je di7.u na takav nivo da im ona postaje cilj, a ne rade po
onome to znaju.
Pojedini ljudi reduciraju svoje jelo na travu i biljke, a dru gi
pretjeruju i jedu i ono to je oito haram.
Nekima se dobrim ini zapostavljanje prakse Boijeg Posla
nika, s.a.v.s., o pitanju braka, pa ga mrze i1- dna due, a drugi pret
jeruju i ine svaki haram do kojeg stignu.
Ima ljudi koji ne priznaju pametne ljude koji poznaju vjeru i
ispravno djelovanje i suprotstavljaju im se, a ima i onih koji pretje
ruju do te mjere da ih ponu oboavati, pored Allaha Uzvienog.
Pojedinci, isto tako, ne priznaju ono to ueni ljudi govore i
uope ne mare za to, a neki drugi zaista pretjeruju smatrajui doz
voljenim ono to im oni dozvole, a zabranjenim ono to oni zab
rane, dajui tako prednost onome to oni govore nad jasnim i is
pravnim sunnetom Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Ima onih koji govore da Allah, neka je hvaljen, nema mo
nad ljudskim djelima niti ima veze s njima, ve ih oni ine neovis
no od Njega i bez Njegovog odreenja. Drugi pretjeruju i govore
da ljudi uope ne ine svoja djela, da je Allah Taj Koji ih u istinu
obavlja, da su to Njegova djela, a ne njihova. Boiji robovi, po
njima, nemaju nikakve moi ni djelovanja.
Neki ljudi govore da se Gospodar svjetova ne nalazi meu
Svojim stvorenjima i da se ne pojavljuje, da nije iznad njih i ispod
njih, iza njih i ispred njih, s njihove desne i lijeve strane. Drugi
nauavaju da je On na svakom mjestu fiziki prisutan, isto kao to
sc zrak nalazi na svakom mjestu.
Ima onih koji nijeu da je Allah, neka je hvaljen, direktno
govorio s bilo kime, a ima ih i koji govore da jo uvijek govori i da
1 83
 IBN KAJJIM EL-DEVZIJJE

e uvijek govoriti: "O Iblise, ta te je sprijeilo da uini seddu, Ja

sam te stvorio." Da govori Musau: "Idi faraonu" (Ta-Ha, 24). Po
njima, On jo uvijek govori ovo, a oni ga sluaju isto kao tO je
vjeno Njegovo svojstvo ivota.
Jedni govore da A llah, neka je hvaljen, ni od koga nee pri
miti zauzimanje u korist bilo koga i da se nikome nee smilovati
bilo ijim zauzimanjem (efaat) . Drugi ak dre da e se stvorenja
kod Njega zauzimati bez Njegove dozvole, isto kao to se ugledni
ljudi zauzimaju kod vladara.
Ima ih koji govore da je iman naveo ljude na grijeenje i nep
ravdu, kao to je s luaj s imanom Dibrila i Mikaila, pogotovo
Ebu Bekra i Omera. Drugi pretjeruju i kau da samo jedan veliki
grijeh izvodi iz islama.
Neki ljudi nijeu istinu o postojanja Boijih imena i svojsta
va i kau da Mu ona ne pristaju. Drugi pak pretjeruju, poredei ih
sa svojstvima stvorenja i izjednaavajui ih s njima.
Bilo je onih koji su protjerali Poslanikovu porodicu i borili
se protiv nje smatrajui dozvoljenim da je ekskomuniciraju, a dru
gi su im, opet, pripisali neka poslanika svojstva kao to je bezgr
jenost i sl., pa moda ak i Boije osobine.
Jevreji su Me siha smatrali lacem, protjerivali su njega i nje
govu majku zato to je Allah knao da nije tano ono za ta su njih
dvoje optuivani. Krani su ga, s druge strane, proglasili Boijim
sinom i bogom kojeg treba oboavati, pored Allaha.
Neki dre da ne postoje ljudski nagoni, narav i priroda, drugi
ih smatraju neophodnim i misle da se oni ne mogu promijeniti ili
neim zamijeniti, neki od njih prikazali su ih gotovo neovisnim.
Neki su narodi ogrezli u neistoi, kao to su krani i njima
slini. Neke su njihove smutnje odvele u ropstvo, a to su jevreji.
Pojedini se ljudi dotjeruju radi drugih ljudi, slue im i obo
avaju ih. Drugi, opet, ine loa djela kojima gube ugled kod ljudi.
Oni sebe nazivaju melamijama.
Neki su zapostavili djela srca, ne pridaju im nikakvu vanost
i ne daju im nikakvu zaslugu. Drugi su toliko pretjerali da su svoje
1 84
 EJTANOVE ZAMKE

miljenje i djelovanje sveli na njih i odrekli se djelovanja svojim

rukama i nogama.
Kad bi eljeli ovo potpuno objasniti, bilo bi to veoma dugo
poglavlje. M i smo samo ukazali na njega onoliko koliko je neop
hodno.
LANE RIJEI
U ejtanove trikove spadaju: lane rijei, stavovi koj i sami
sebe opovrgavaju i kontradiktorne predodbe koje pomuuju ra
zum i ogoljavaju misli. To je pjena kojom su prekrivena crna zbu
njena srca, pa su im jednaki istina i la, pogreno i ispravno, a va
lovi sumnje poigravaju se s njima i oblaci s lutnje nadvijaju se nad
nJlma.
Njihov brod (spasa) jesu: rekla-kazala, sumnja i navoenje
na sumnju i brojne rasprave u kojima ne vjeruju u ono to zastupa
ju niti to ima veze s istinom. Jedni druge varaju kitnjastim govo
rom. Zato su napustili Kur'an i govore neistinu i rune stvari, opi
jeni su svojom sumnjom, stalno se vraaju svojim nedoumicama,
odbacili su Allahovu knjigu, iako posjeduju znanje, slijede ono to
ejtani govore svojim sljedbenicima koji su u zabludi. Oni to opo
naaju i svaaju se oko toga. Napustili su dokaze i slijede one koji
su zalutali, koji su mnoge u zabludu odveli i koji su s Pravog puta
skrenuli.
"ALLAHOV l POSLANIKOV GOVOR SAMO SU JEZIKI FENOMEN"
ejtan izvodi iz vjere i znanja govorei ljudima da su Boiji
govor i govor Njegovog Poslanika samo jeziki fenomen koji ne
doprinosi stvarnom uvjerenju. Rekao im je da filozofija daje defi
nitivno i odrivo uvjerenje, kao i apologetika (ilmul-kelam) i nji
hovi postulati. Isprijeio se izmeu njih i upute iz svjetla Kur'ana
uputivi ih na grku logiku i lanu propagandu bez dokaza. Rekao
im je: "To su stare nauke koje su brusili pamet i razum, koje su
izdrale mnoga stoljea."
Pogledaj kako ih je pridobio varkama i spletkama dok ih nije
izveo iz vjere. Kao da je iupao d laku iz kose.

1 85
 I BN KAUIM EL-D:EVZIJ.IE
NJEGOVE SPLETKE PROTIV SUFIJA
On je podmetnuo neobrazovanim sufijama plesove i razne
grozne stvari, pokazao im to kao put otkria gurnuvi ih tako u
razne lai i besmislice i otvorio im vrata za iznoenje raznih tvrd
np.
On im se obraa govorei kako postoji put izvan znanja, koji
e ih, budu li ga slijedili, dovesti do "pravog otkria" i oslobodit e
ih pridravanja sunneta i Kur'ana. Uinio im je lijepim vjebanje i
glaanje due i preiavanje morala, uz to ih navodi da sc susteg
nu od onog to rade obini ljudi, oni koji vladaju i tumae propise
i oni koji se bave naukom. Uinio im je lijepim pranjenje srca pa
ih navodi da ga oslobode svega kako bi se u njemu ukazala istina
bez posrednika. Poto se oslobodilo onog znanja s kojim je doao
Poslanik, ejtan je u njega ugravirao razne lai i spletke na koje je
spreman, sve dok ga nije uinio prizorom otkria i uvjerenja. Po
tom su oni "nasljednicima poslanika"68 rekli: "Vi posjedujete iz
vanjsko znanje, a m i unutarnju sutinu. Vama pripada izvanjski
zakon ( erijat), a nama unutranja istina (hakikat), vi imate koru,
a mi sr." Poto je uspio uiniti ovo s njihovim srcima, odvojio ih
je od Knjige i sunneta, ba kao to je dan odvojen od noi. Zatim
ih je naveo da se ponaaju po tome to su umislili i obmanuo ih da
su to jasni dokazi, da su to nadahnua i obznane od Allaha, neka je
hvaljen, te da se ne protive sunnetu i Kur'anu i da postupaju pra
vilno i pokorno. Radi nekog drugog, ne radi Allaha, ejtan im je
otkrio svoje ideje, plesove i razne besmislice. to su se vie udalja
vati od Kur'ana i onoga s ime je doao Poslanik, s.a.v.s., on je nji
hovim srcima otkrivao vie.
SPLETKA PROTIV OVJEKA LIJEPIM PONAANJEM
Jedna vrsta lukavstva jeste i to to ejtan navodi ovjeka na
razne grijehe i razvrat radosno i lijepim ponaanjem . Sastavi ga s
onim koji je lo i kojeg izbjegava. Neprijatelj (ejtan) uini mu
lijepim da ga doekuje veselo, radosno i lijepim rijeima dok ne
r.N
Rije je.; o uenjacima, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao da su uenjaci nasljednici
poslanika (Prevodilac).

1 86
 UTANOVE ZAMKE

postane ovisan o njemu. Onda on pokua da ga se oslobodi, ali ne

moe. Neprijatelj se i dalje kree meu njima dok ne zadovolji
svoje potrebe. Dakle, on ovjeku prilazi pomou spletke lijepog
ponaanja. Zato su oni koji lijee srca preporuivati izbjegavanje
novatora, selamljenje s njima, okretanje lica prema njima, prepo
ruivati su da se s njima sree samo ljutito i odbojno.
Preporuivati su isto ovo onima koji se boje iskuenja prili
kom sretanja ena i govorili su: "Kad se enama nasmije, otkrit e
ta ti je na zubima, a kad ih sretne namrtenog lica, zatitit e se
od njihovog zla."
Njegova spletka jeste i to to sree siromahe i one koji ima
ju kakvu potrebu namrtenog lica i ne pokazuje im svoju radost i
vedrinu. Onda oni poele loe tebi, tvoj ugled opadne kod njih, i
prestanu uiti dove za te i voljeti te. Onda ti on naredi da se runo
ponaa, zabrani ti da se prema njima l ijepo ophodi, a naredi ti da
se lijepo ponaa prema onim prvima kako bi ti otvorio vrata zla, a
zatvorio vrata dobra.
SPLETKE PROTIV OVJEKA SIUENJEM l UZDIZANJEM
On te navraa da se osili i uzdigne toliko, da je tvom Gos
podaru zadovoljstvo da te ponizi, kao to je sluaj s dihadom
nevjernika i licemjera. ejtan navraa razvratnike i nepravednike da
ine dobro, a odvraa ih od zla, a tebi pokazuje kako je to tebi po
nienje, te da e neprijatelji ovladati tobom i pokoriti te bude li
inio dobro i izbjegavao ono to je loe. Tako se tebi uini da e ti
opasti ugled, te da poslije toga nita od tebe nee biti primljeno
niti e biti sluan.
Takoer ti nareuje da poniava svoju duu tako da njoj
kao izlaz ukae to da se osili i uzdigne. Nareuje ti neposlunost
vladarima i njihovo vrijeanje. On ti predoava da tako jaa svoju
duu, da postaje moniji poniavajui ih, kao da ti spominje rijei
pjesnika to kaza:

Uniiavam ih da bih se uzdigao iznad njih.

Nije vrijedan ko vrijeati ne zna.

1 87
 IBN KAJJIM EL-D:EVZIJJE

Ovaj je pjesnik napravio greku. Naime, uniavati se moe

samo u ime Allaha, i to u sljedeem smislu: kad god rob unizi sa
moga sebe pred Allahom, On mu ukae poast i ojaa ga. A ti, kad
god uniava nekoga, uniava sebe kod Allaha i Njegovih dobrih
robova i postaje bezvrijedan.
POVLAENJE U DAMIJE
ejtan nareuje ovjeku da se povue u damiju, tekiju ili
turbe, i zatvori ga tamo. Zabranjuje mu izlazak govorei: "Ako
izae, ponizit e se pred ljudima, postat e manji u njihovim
oima i izgubit e ugled kod njih. A moda e napolju vidjeti i
neto runo."
Neprijatelj ovdje ima skrivene namjere, a to su: oholost, pre
ziranje ljudi, uvanje skrovita i vladanje, a druenje s ljudima ne
ide s tim. Takav ovjek eli da bude posjeivao, a on ne posjeuje
druge, da mu se ljudi obraaju, a on njima ne, raduje se kad mu
dolaze vladari, kad se ljudi sakupljaju kod njega i ljube mu ruku.
On naputa obaveze, poeljne stvari i ostalo to ga pribliava Al
lahu, a navikava se na ono to ljude pribliava njemu.
A Boiji Poslanik, Bog mu se smilovao i spasio ga, izlazio je
u ariju. Neki hadiski uenjaci kau: " Kupovao je ono to mu je
bilo potrebno i nosio je to lino." Ovo spominje Ebu ei-Fered el
Devzi i drugi.69 I Ebu Bekr, r.a., izlazio je u ariju nosei odjeu
i tamo prodavao i kupovao. Abdullah ibn Selam, r.a., na glavi je
nosio zaveljaj drva, pa ga je neko upitao: "Zato to nosi kad te je
Uzvieni Allah oslobodio toga?" "Hou da time otjeram oholost
od sebe, a uo sam Boijeg Poslanika kako govori:
J .....-::; J
" . ' <"
o.J J w . "
, dl v
;;. y JA
..._ , O 0 ,; o

{:"': , .

'Nee ui u Dennet onaj u ijem srcu ima i najmanj i trun

oholosti."'70
Ebu Hurejra je nosio drva i druge potreptine, dok je bio up-

tN
To stoji u njegovoj knjizi: Sajd el-hatir.
70 Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Muslim, Ebu Davud, Tirmii'. i i I bn MaJa.

1 88
 UTANOVE ZAMKE

ravitelj Medine, i govorio: "Napravite mjes ta svom upravitelju,

napravite mjesta svom upravitelju. " 71 Omer ibn el-Hattab, r.a.,
izaao je pjeice radi neke svoje potrebe, a bio je halifa. Umorio se
pa je vidio jednog djeaka na magarcu i rekao mu: "Djeae, po
mozi mi, umoran sam. " Djeak je sjahao sa ivotinje i rekao: "Uz
jai, vladaru pravovjernih." Na to je ovaj rekao: "Ne, ti uzjai, a ja
u iza tebe." Potom je uzjahao iza djeaka i stigli su do M edine, a
ljudi su to gledali.72
OHRABRIVANJ E
On ohrabruje ljude ljubei im ruke, umiljavajui im se, hva
lei ih, traei da upute dovu za njega i slino tome. Tad ovjek
vidi svoju duu i zaudi se. Ako se takvom ovjeku rekne: "Ti s i
meu najboljim ljudima n a Zemlji i s tobom nestaju nesree ljudi",
on pomisli da je to istina. Ili mu se govori da se spominjui njega
obraa A llahu i moli za oprost, a da On tako u s liava molbe, tada
to obuzme njegovo srce i bude mu drago jer to smatra istinom, a
ustvari je to potpuno unitenje. Ako vidi da je neko hladan prema
njemu ili mu ne podi lazi, biva time nezadovoljan i to smatra loim.
Ovo je zlo gospodara oholosti, a i oni su blii spasu od onoga ko
ga zavedu.
NAPUTANJE ER IJATSKIH PROPISA
Onima koji vole zuhd, osamljivanje i razna prakticiranja ej
tan uini lijepim to to osjeaju, kao to im lijepim prikae to da
ne izvravaju ono to im je nareeno.
Takvi govore: "Kad Allah uva srce, ono to ono eli i misli
osloboeno je greaka." Ovo se ubraja u najvee spletke neprijate
lja.
Postoje tri vrste ovih misli i elja: one koje dolaze od Allaha
(rahmanijje) , one koje dolaze od ejtana (ejtanijje) i one to pot
jeu iz ovjekove due (nefsani;fe) , kakav je s luaj i sa snovima. Ma

71 Vidi: Medaridus-salikin.
72 Vidi: El-Muntehab minel-kenz.

1 89
 IBN KAI.IIM ELDEVZIUE

koliki stepen ovjek postigao u zuhdu i ibadetu, ejtan je s njim i

nee ga napustiti do smrti, jer se kree njegovim venama. Nepog
reivi su samo vjerovjesnici, koji posreduju izmeu Allaha i ljudi
dostavljajui im Njegove zapovijedi, zabrane, obeanja i prijetnje.
Svako drugi i pravo ini i grijei. Dakle, bezgrjenost ne moe biti
odlika obinih ljudi.
I sam Omer ibn el-Hattab, mada je prednjaio u proniclji
vosti, znao je kazati neto s ime se ne bi sloio neko ko mu nije
bio dorastao, i njemu bi postalo jasno da je pogrijeio. On bi raz
motrio to to je kazao, i ako tO ne bi bilo u skladu s Kur'anom i
sunnetam, ne bi se vie obazirao na to niti bi donosio odluke i
postupao po tame.
A ove neznalice smatraju nekog meu njima najpozvanijim
za svaku stvar. Taj sudi po vlastitom nahoenju, protivno Knjizi i
sunnetu, ne poziva se na njih i govori: "Moje srce m i je prialo o
mom Gospodaru. Mi uzimamo od : ivog, Koji ne umire. Vi uzi
mate posredno, a mi uzimamo pravu istinu. Vi slijedite parafraze i
s line govore koji su nevjernitvo i varka, a cilj onih koji tO govore
jeste da budete neznalice koje imaju opravdanje za svoje nezna
nje." Onda ih neko upita zato ne odu i ne sluaju hadis od Ab
durrezzaka, a oni kau: " ta je onaj koji slua Abdurrezzaka za
onog koji slua V ladara, Stvoritelja?"
To predstavlja dno neznanja, jer samo je Musa, sin Imranov,
sluao Vladara, Stvoritelja. ta se tie ovih i njima slinih, oni nisu
s luali ni neke nasljednike poslanika, a tvrde da su sluali govor
Onog Koji ga je poslao da bi bili neovisni o vanjskom znanju.
Moda je onaj ko je govorio s njima sam ejtan, ili njihova dua
nemarna, ili, moda, oboje zajedno, ili odvojeno. Onaj ko misli da
moe bez onog s im je doao Poslanik zatO to mu njegovo srce
daje neke misli taj je najvei nevjernik. Potpuno je isto ako smatra
da se nekad moe zadovoljiti ovim, a nekad onim. Od onog tO
srce slua nema nita, niti ita vrijedi ako je u suprotnosti s onim
to je Poslanik donio ili s im se sloio, jer ako je tako, onda je to
govor nefsa ili ejtana.
Abullahu ibn Mesudu jednom prilikom postavljeno je pita
nje na koje je trebao odgovoriti za mjesec dana. Kada je proao
1 90
 EJTANOVE ZAMKE

mjesec, on je odgovorio: "Rei u onako kako mislim. Ako bude

tano, to je od Allaha. Bude li pak netano, to je od mene ili od
ejtana, a Allah i Njegov Poslanik nemaju nita s tim."n
Jedan je hazreti Omerov pisar pred njim napisao: "Ovako je
Allah nauio Omera." Omer je rekao: " Izbrii to i napii: 'Ovako
misli Omer."'
Nekom prilikom Omer je rekao: "Ljudi, podredite miljenje
vjeri. Vidjeli ste me kako sam postupao u Boju kod Ebu Dendela,
mada bih tada
. da sam mogao odbiti Pos lanikovu naredbu, to si-
gurno ucm10.
"' . ))

Mnogo je s luajeva gdje su ashabi pobijali svoja miljenja, a

oni imaju najbolja srca, najvee 1-nanje i najdalji su od ejtana u
cijelom umetu, najvie su s lijedili sunnet i najoitije pobijali svoja
miljenja. A ovi rade suprotno.
Sljedbenici Pravog puta hodili su tom s tazom i nisu uzimali
u obzir misli, nahoenja i inspiracije ako to nisu potvrdi la dva
svjedoka.74
El-Dunejd veli da je Ebu Sulejman ed-Darani kazao: "Ne
kada mi na um padne neka od narodnih dosjetki, ali je primim sa
mo uz dva pravedna svjedoka: Kur'an i sunnet."
Ebu Zejd preporuuje da ako ugledamo ovjeka koji izvodi
keramete (nadnaravna djela) , pa ak i da poleti, da mu se ne udi
mo dok ne vidimo kako se odnosi prema naredbama, zabranama i
uvanju granica.
On kae: "Onaj ko napusti uenje Kur'ana, obaveze u zajed
nici, odlazak na denaze i posjeivanje bolesnika, ko zanemari ovo
sve i on e bi ti 1-anemaren."
Dunejd veli: "Na put poiva na Knji?.i i sunnetu. Ko ne
uva Knjigu, ne zapisuje hadise i ne konsultuje ih, na njega se ne

7.1 Prenosi Ebu Davud. U lancu prcnosilaca spominje se Katada, koji je krivotvo
rio hadise.
7 Misli se na Kur'an i sunnet. (Prevodilac)

191
 I BN KAJ.IIM ELDEVZU.IE

treba oslanjati. "

"Ko prijee granice naredbi i zabrana", kae Ebu Bekr ed
Dekkak, "nee moi vidjeti svoje srce."
"Koga vidi", kae Ebu Husein en-Nuri, "da se pored Allaha
poziva na neto to izlazi iz granica erijata, ne pribliavaj mu se, a
ko se poziva na neto ime nee sauvati svoju vanjtinu (zahir) ,
sumnJa) u nJegovu VJeru.
o ''

El-Deriri veli: "Naa je vjera skupljena u jednoj stvari: oba

vezati srce da se kontrolie i drati znanje ne razini izvanjskog
(zahir) ."
Ebu Hafs rekao je veliku stvar: "Onoga ko ne usklauje svo
je postupke s Knjigom i sunnetom i ko ne sumnja u svoje nahoe
nje ne ubrajajte u ljude dostojne razgovora. "
Kako je lijepo ono to j e rekao Ebu Ahmed e- irazi: "Sufije
su se nekada rugale ejtanu, a sad se ejtan ruga sufijama."
Neki uenjaci govore s lino: "Nekada je ejtan prilazio lju
dima, a sad je ovjek taj koji prilazi ejtanu. "
DAVANJE OBAVEZA
ejtan nekim ljudima nareuje da obavezno nose jednu odje
u, da se dre odreenog izgleda i naina hodanja, da slijede odre
enog ejha i neki tarikat, i stavi im u dunost da se toga dre kao
farza. Oni to izvravaju, a grde i poniavaju onog ko to ne radi.
Neki meu njima ak odreeno mjesto smatraju obaveznim za
obavljanje namaza, i klanjaju samo na njemu. A Poslanik, Bog mu
se smilovao i spasio ga, zabranio je da se ovjek dri samo jednog
mjesta na kome e obavljati namaz, onako kao to se deva navikne
na jedno mjesto.75 Tako e nekog od njih vidjeti da klanja na se
dadi, a Poslanik nije klanjao na sedadi, niti je ona bila prostrta
pred njim. Klanjao je na zemlji, ponekad je inio seddu na njoj,
klanjao je na hasuri ili na onom to je bilo prostrto, a ako ne bi
bilo nita, klanjao je na zemlji.

75 Hadis je hasen (dobar) . Biljee ga Ebu Davud, Nesai, Ahmed i drugi.

1 92
 EJTANOVE ZAMKE

Ovi se optereuju uvanjem formalnosti na tetu erijata i

sutine, pa su poeli uvoditi nove formalnosti i bez saglasnosti
uleme. Onaj ko zna ne vee se za formalnosti jer one spadaju u
najneprovidnije zastore izmeu srca i Allaha. Ko se ogranii for
malnostima zaustavi putovanje svog srca, a to je najgore stanje za
srce, da stagnira, da se ne kree, bez obzira da li napreduje ili na
zaduje. Uzvieni kae: } ji f )i . J "Onome medu
vama ko eli ii naprijed ili nazad. " (El-Mudessir, 37) . Nema,
..

dakle, s tajanja na putu, postoji ili napredovanje ili povratak i naza

dovanje.
Oni koji razmisle o putu Boijeg Poslanika, s.a.v.s., i o nje
govom ivotu shvatit e da njihov put nije isto to i njegov. On je
nekad oblaio koulju, nekad kaftan, nekad dubu, a nekad ogrta.
Jahao je devu sam ili s nekim drugim, jahao je konja sa sedlom i
bez sedla, a jahao je i magarca. Jeo je ono to je imao. Nekad je
sjedio na zemlji, nekad na hasuri, a nekad i na ilimu. Ponekad je
hodao sam, a ponekad sa svojim drugovima. On se ponaao tako
da se nije obavezivao i ograniavao onim to mu nije naredio nje
gov Gospodar. Izmeu njegovog puta i puta ovih velika je udalje
nost.
NAVOENJE NA ZLO
Ovo je jedna od spletki kojom ejtan zavodi neznalice. To je
navoenje na zlo kada se radi o istoi i nijetu za namaz kojima ih
navodi na grijeenj e i odvaja ih od s ljedbenika sunneta Boijeg
Poslanika, s .a.v.s. Sejtan, naime, uvjerava neke od njih da ono s
im je doao Poslanik nije dovoljno, dok se tome jo neto ne do
da. Tako ih je naveo da pogreno m isle i da se zamaraju pretjeriva
nJem.
Nema sumnje da ejtan poziva na zlo, a njegovi sljedbenici
mu se pokoravaju, s luaju njegov poziv i s lijede njegove naredbe, a
mrze sljedbenike Poslanikovog sunneta i puta. To ide tako daleko
da neki m isle da ako se budu abdestili kao Poslanik ili se budu ku
pali kao on, nee se moi oistiti. Da nije tako, to ne bi bilo do
voljno ni Poslaniku, a on je za abdest upotrebljavao m inimalnu
koliinu vode, a isto tako i za kupanje. Zlobnici smatraju da im to

1 93
 I BN KAIIIM EL-D:EV%1111

n ije dovoljno ni za pranje jedne ruke. Pouzdano se zna da Posla

nik pri uzimanju abdesta nije prao jedan dio tijela vie od tri puta i
da je govorio: "Ko bude radio preko toga postupit e loe, prei e
mjeru i uiniti runu stvar."76 Zlobnici su ovakvi prema svjedoe
nju Boijeg Poslanika. Kako e se, onda, pribliiti Allahu loim
postupcima i prelaenjem granica koje je On uspostavio ! ?
Prenosi se da su se Poslanik i Aia, r.a., kupali i z posude u
kojoj su bili ostaci tijesta.77 Da zlobnik vidi nekog da radi ovo,
nikad to ne bi odobrio. Govorio bi: "Kako je ta koliina dovoljna
da se dvoje okupa? Kako se moe kupati kad se tijesto rastvorilo u
vodi i izmijenilo je? I kad se voda poprska kapljicama, po nekima
od njih ona postaje neista, a, po nekima, neupotrebljiva. A Posla
nik, Bog mu se smilovao i spasio ga, radio je ovo ne samo s Aiom,
ve i sa Ummu Selemom i Mejmunom, a to sve stoji u vjerodos
tojnom hadisu.
Takoer, pouzdano se zna da je Ibn Omer govorio: "Ljudi i
ene u Poslanikove doba uzimali su abdest iz jedne posude."78
Posude iz kojih su se kupali Poslanik i njegove ene, i ashabi i nji
hove ene, nisu bile velike i nisu imale pipe kao u hamamima i sli
no. Nisu ni pazili hoe li poplaviti kad voda pone prelijevati
preko ivica, kao to paze neznalice u kadama i hamamima.
Onome ko ima averziju prema onom to je radio Poslanik,
njegov je sunnet odbojan. Dozvoljeno je kupati se u koritima i
banjama, pa ak i ako nisu popunjene. Ko eka da se banja skroz
napuni i koristi se njom sam on je novotar koji ne radi u skladu sa
erijatom.
Na ejh veli: "Puni prijekor zasluuju oni koji propisuju
ono to Allah nije dozvolio i koji Ga novatorski oboavaju."
Ovi vjerodostojni hadisi pokazuju da Poslanik, s.a.v.s., i as
habi nisu puno prosipali vodu, a tako su postupali i tabiini.

76 Hadis je hasen (dobar) . Bilje7.e ga Ebu Oavud, Ibn Huzejma i drugi.

77 H a dis je vjerodostojan. Biljee ga Buhari i drugi.
?N
Eser je vjerodostojan. Biljei ga Buhari.

1 94
 IUTANOVE ZAMKE

Seid ibn Musejjeb pria: "Ja se operem poslije nude iz vra,

uzmem abdest i ostavim jo vode za svoje ukuane."
Imam Ahmed kae: "Pametan je onaj ovjek koji ne rasipa
vodu."
Muruzi je priao: "Pomagao sam Ebu Abdullahu pri uzima
nju abdesta. Bili smo s vojskom pa sam ga zaklonio od ljudi kako
ne bi kazali da ne uzima abdest ispravno jer troi malo vode. Ah
med je uzimao abdest, pri tom jedva navlaivi zemlju. "
Prenosi s e da j e Poslanik, s.a.v.s., uzimao abdest i z korita pa
je stavio ruku unutra i iz njega oprao usta i nos.79 To je isto radio i
kad se kupao: stavljao je ruku u posudu i iz nje uzimao vode, a po
ovim zlobnicima to nije mogue jer e se, po njima, tako voda
uprlja ti.
Njihove im se due uope ne pokoravaju u s lijeenju Boijeg
Poslanika. Kako e se natjerati da se zajedno sa svojim enama
kupaju u banji od priblino pet damaskih rada, da u nju zagnjure
ruke i da se iz nje polijevaju? Zlobnicima je to odvratno, isto kao
to murici ne vole kad se spominje Boije ime.
Oni govore da su bili na oprezu radi svoje vjere i da su radili
po rijeima Poslanika, koji je kazao:

"Ostavi ono u ta sumnja i prijei na ono u ta ne sum

nja''80;
t ... .... , ...

, , .r;.J
". ...l"l l'"-
":' 1\ "l
' l ...l.Q.! ._:... 1 ''"
"' ....

, ,

"Ko ostavi sumnj ive stvari sauvat e svoju vjeru i ast"81;

" . .!J .!Jb- LA )'I .J "
"Grijeh je ono to je duboko usaeno u srcu."82

7'1 H<ldis je vjcrodostoj<ln. Biljee g;t Buhari i drugi.

o H<ldis je vjerodostoj<ln. Biljee g;t Tirmizi, Ahmed, Nesai i Abdurren<lk.
H<ldis je vjerodostojan. Biljee g;t Ahmed, Buhari, Muslim, Ebu Davud i Tir-
111 1 7. 1 .

1 95
 I BN KAJ.IIM EL-DiEVZI.I.IE

Neki su stari govorili da grijeh mijenja srca, tj. ometa ih i

zbunjuje. Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom je naao hurmu i rekao:
"Da se ne boji m da bi mogla biti sadaka, pojeo bih j e."83 Zar iz
ovog nije jasno da je nije pojeo iz opreza?
Malik je izdao fetvu da ako ovjek pusti enu, a nije siguran
je li to prvi ili trei put, treba to raunati kao trei, i to iz opreza
prema svom spolnom organu (tj. da bi se sauvao i ne bi otiao u
postelju sa enom koja mu nije dozvoljena) .
Takoer je izdao fetvu za onog koji se zakune razvodom za
stvar kao to je s luaj u ovoj izjavi: "U ovom bademu nalaze se
dvije kopice." U tom ga sluaju sljeduje to ime se zakleo, jer se
zakleo za ono to ne zna.
Ko ostavi jednu od svojih ena, a ne zna koju, po Maliku, on
se razveo od svih. Razlog ovakvom stavu jeste oprez u odagnava
nju sumnje. Malikovi uenici za zakletvu koja se kasnije zaboravi
kau da onog koji se zakleo obavezuje-::.ve ime se obino zaklinje.
Obavezuje ga razvod braka, oslobaanje roba, sadaka treine
imetka, kefaret za putanje ene, kefaret za zaklinjanje Uzvienim
A ll ahom i da pjeice ide na had. Razvod se odnosi na sve njegove
ene i mora osloboditi sve svoje sluge i s lukinje. Ovo je ispravniji
stav.
Po njihovom mezhebu, ako se neko zakune da e neto ura
diti, krivo se zakleo sve dok to ne izvri i zabranjena mu je njegova
ena.
Oni, takoer, kau da ako doe do treeg putanja, ena je
istog trena razvedena.
Razlog svemu ovome jeste oprez.
Ako je kod nekog i skriveni dio odjevnog predmeta prljav,
pravnici kau da mora oprati itav taj predmet. Ako mu je odjea
inae ista, a ima neto to je prljavo pa nije siguran u kojoj je kla-

x2
Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Ahmed, Muslim i drugi.
N.' Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Buhari, Ahmed, Abdurrczzak i drugi.

1 96
 iEJTANOVE ZAMKE

njao, mora ponovo klanjati kako bi bio siguran da je izvrio svoju

obavezu.
Po njima, ako se sumnja u istou posua, svega ga treba op
rati i osuiti. Ako nismo sigurni u kojem je pravcu kibla, treba,
prema miljenju nekih imama, klanjati etiri namaza kako bismo
bili sigurni da smo obavili ono to s mo trebali.
Ako neko ostavi namaz pa zaboravi koji, po njima, obavezan
je klanjati pet namaza. Poslanik, s.a.v.s., naredio je onome ko
sumnja u svoj namaz da klanja tako da bude siguran. Zabranio je
da se jede lovina za koju lovac nije siguran da li je ubijena njego
vom strijelom ili neijom drugom, ili ako je pala u vodu; zabranio
je da se jede i ako su se njegov pas i pas dru gog lovca pomijeati,
jer tako postoji sumnja ko ju je ulovio.
Ovo nabrajanje moglo bi potrajati veoma dugo.
Oprez i uzi manje s tvari sa s igurnou nije u neskladu sa eri
jatom, ak i ako to nazovemo i nepotrebnim pretjerivanjem.
Ebu Hurejra bi, kada bi uzimao abdest, nakvasio ruke do
ramena, a noge do koljena.
Ako smo oprezni, ako stvari uzimamo samo sa sigurnou,
ako ostavljamo sumnjivo zbog onog to to nije, ako naputamo
ono to ne znamo sigurno radi sigurnog i poznatog i ako se klo
nimo nesigurnih stvari, time neemo izai iz okvira erijata niti
emo zagaziti u podruje novotarstva. Ali, da li je ovo bolje nego
olakica? Ako ovjek zapostavlja svoju vjeru, ako nije oprezan, ve
sebi olakava i tako se ponaa, ako ne vodi rauna kako se abdesti i
kojom vodom, na kojem mjestu klanja, ako ne vodi rauna da li je
neto uprljala njegovu odjeu, ako se ne pita da li je ispunio ono
to je duan, ve se nemarno odnosi prema tome i smatra sve ovo
ispravnim, on je nemaran prema svojoj vjeri i ne mari za ono u ta
niJe s1guran.
Ovi sve mjere prema istoi, a moda je upravo to najgora
neistoa. Oni u laze sumnjajui i izlaze sumnjajui. Daleko su oni
od onih koji predano izvravaju ono to im je nareeno i koji se
trude da nita ne zapostave ulaui pri tome vie napora zato to
to ele uraditi dobro i bez nedostataka.
1 97
 IBN KAUIM ELDEVZI.IJE

Oni govore da sve za ta ih se kritikuje rade iz opreza kako

bi uradili ono to je nareeno, a klonili se zabranjenog, te da je tO
bolje nego zanemarivati ovo dvoje, jer to uglavnom vodi manjka
vosti pri izvravanju dunosti i odlasku u haran1. Ako bismo uspo
redili ovu neispravnost i neispravnost koja se ogleda u sitniare
nju, onda je sitniaranje manje zlo. Mi to zovemo oprezom i zati
tom. I ne drite se vi sunneta vie nego mi, mi mu se stalno vra
amo i elimo ga to bolje prakticirati.
Skromni i Poslaniku pos luni navode ajete:

" Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se

nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu" (El-Ahzab,
21);

"Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah

voljeti"' (Alu Im ran, 3 1 ) ;

"Njega slijedite da biste na Pravom putu bili" (El-E'raf, 1 58);

"I doista, ovo je Pravi put Moj, pa se njega drite i druge pute
ve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova - eto, to vam
On nareduje, da biste se grijeha klonili" (El-Ena'm, 1 53).
Ovo je Pravi put koji nam je propisan da ga slijedimo, to je
put kojim je hodio Boiji Poslanik, s.a.v.s., i njegovi drugovi. E, to
je taj put, a svi drugi su putevi nepravde, ko god da je to rekao.
1 98
 EJTANOVE ZAMKE

Nepravda moe biti velika, a nekad je mala, sve izmeu toga ste
peni su koje zna samo Allah.
To je osjetljiva staza, jer je putnik nekad na ispravnom putu,
nekad je veoma daleko, a nekad malo blie. Vaga pomou koje se
spoznaje Pravi put jeste ono to su radili Poslanik, s.a.v.s., i njego
vi drugovi. Onaj koji je skrenuo s Pravog puta moe biti neprave
dni nehajnik, mudtehid ili tradicionalist bez znanja. Jedan od njih
zasluuje kaznu, jednom e biti oproteno, a jedan ima jednu nag
radu, i to sve shodno njihovim namjerama, ciljevima i trudu da
budu pokorni Uzvienom Allahu i Njegovom Poslaniku, i shodno
njihovom nemaru.
Mi hodimo stazom Boijeg Poslanika i njegovih drugova,
koja nam pokazuje koju skupinu treba slijediti i, s Boijom pomo
u, odgovaramo na njihove argumente.
Prije ovoga bilo je govora o tome da su preuveliavanje, pre
laenje granica i neskromnost zabranjeni. Skromnost i pridrava
nje sunneta jesu ono u emu se nalazi naa vjera. Uzvieni Allah
kae:

"O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju" (En

Nisa, 1 7 1 ) ;

"/ ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike" (El-En'am, 1 4 1 ) ;

" To su Allahove granice pa ih ne prelazite" (El-Bekara, 229) ;

"/ ne pravite prijestupe, Allah zaista ne voli prijestupnike" (EI-

1 99
 IBN KAUIM EL-DEVZIJJE

Be kara, 1 90) ;

"Molite Gospodara svoga ponizno i u sebi, ne voli On one koji

pretjeruju" (El-E'raf, 55).
Abdullah ibn Abbas, r.a., kae da je Poslanik, s.a.v.s., uoi
Akabe, dok je bio na devi, rekao:
. ,
: J u o J J .._j...iJl.- 1 ,JA .,;.J .J ...::..k.ill 4J .kill"
,,,
J .,..W I 0l5 .!ful l; 4 JJI J j.LJI_, r-S'l:lJ 'i j-A> J
y

" . JJI
"Daj te mi jedan kameni", te su m u donijeli sedam kamen
ia s j edne hrpe. On ih je istresao na dlan i rekao: "Odbacite
ovakve primjere." Potom je rekao: "Ljudi, uvajte se pretjeri
vanja u vjeri jer je pretjerivanje u vjeri unitilo one prije
vas."84 Ovaj hadis prenose Ahmed i Nesai.
Enes, r.a., pria da je Poslanik rekao:
, ; rt);l 1_,.J H 0p 4 j ; f 1 _, 'i"
.
..

8 ._; t; ' E 1 tx; t:.).w - ' t:Li' .iti-j 4: :1 .&1

. r . J .?. -' v _,......, !J - . r;--

-- - -

"r
:
"Ne oteavajte sebi, jer e vam onda Allah oteati. Ima ljudi
koj i su sebi pravili potekoe, pa im je Allah oteao. Njihovi
su ostaci po samostanima i manastirima, a to je monatvo,
to je kao novotarija uvedeno i koje im mi nismo propisa
li. "85
Vjerovjesnik je zabranio prekomjerno obavezivanje u vjeri, i
to radi boljeg izvravanja onog to je propisano, i rekao da je to
razlog zbog ega e Allah oteati ovjeku, bilo da se to odnosi na

N Hadis je vjerodostojan. Bilje7.e ga Ahmed, I bn Mada i EI-Hakim.

' Ovo predanje je slabo. Bilje7.e ga Ebu Davud i Taberani u djelu fl-Kebir.

200
 . . . UTANOVE ZAMKE

koliinu obaveza ili . na propise. Oteavanje u pogledu propisa je,

recimo, kada se ovjek obavee nekim zavjetom koji je teko is
puniti, a koji je obavezan ispuniti, a oteavanje u pogledu koliine
obaveza jeste ono to rade ovi sitniari. Oni su se prekomjerno
obavezali, tako da su to uzeli sebi za obavezu, i to je postalo neto
to im je svojstveno.
Buhari veli da uenjaci mrze pretjerivanje u ibadetu i preko
raenje onog to je radio Vjerovjesnik, Bog mu se smilovao i spa
sio ga. Ibn Omer kae da je propisno uzimanje abdesta bogoboja
znost.
Fikh trai ekonominost u vjeri i dranje sunneta. Moj otac,
Ibn Ka'b govorio je: "Drite se Pravog puta i sunneta, jer nema ni
jednog ovjeka kojem, kad se spomene Allah, zadrhti koa zbog
straha od Njega, a da s njega ne spadnu grijesi kao to s drveta
spada suho lie. Skromnost na Pravom putu i u slijeenju sunneta
bolja je nego ulaganje truda u suprotno. Zato pazite, ako ste eko
nomini u djelovanju, da to bude onako kako su to radili vjerovje
snici."
ejh Ebu Muhammed el-Makdesi veli: "Hvala Allahu, Koji
nas je Svojim blagodatima uputio, Muhammedom i njegovim pos
lanstvom poastio, da ga slijedimo i da se njegovog sunneta pridr
avamo uputio. Uputio nas je da s lijedimo nadreene koji su to
stekli znanjem da bi nas zavolio, grijehe nam oprostio, Svoju mi
lost i uputu nam zapisao."
Uzvieni Allah kae:

"Reci:'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i

grijehe vam oprostiti'" (Alu Im ran, 3 1 ) ;
J ., J. ... ' ,.. ... ... , ... ... ... e!. ... J
... ,." J ... ., ., ...
5_.P=) I y}!j o_,.o:2 w :..;. J) j .Jj
:__/l J, ;):; (Y-;JI: :'- 0}; ': :! (Y-;Jij

20 1
 IBN KAUIM ELDEVZIUE

"A milost Moja obuhvata sve; dat u je onima koji se budu gri
jeha klonili i zekat davali i onima koji u dokaze Nae budu
vjerovali, onima koji e slijediti Poslanika, vjerovjesnika koji
nee znati ni da ita ni da pie" (El-E'raf, 1 56- 1 57) .
-- J

;_.lj <-: :_6j _;;JI ";JI _,.:)j i

Zatim kae: "Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vje

rovjesnika koji ne zna ni da ita ni da pie, koji vjeruje u Alla
ha i rijei Njegove, njega slijedite - da biste na Pravom putu
bili" (El-E'raf, 1 58).
Na kraju, Allah, neka je hvaljen, ejtana je uinio ovjekovim
neprijateljem, koji ga s Pravog puta skree i prilazi mu sa svake
strane i sa svakog puta, onako kao to Uzvieni veli:

"Kunem se da u ih na Tvom pravom putu presretati, pa u im

i sprijeda i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti e ustanoviti da
veina njih nee zahvalna biti" (El-E'raf, 1 6- 1 7) .
Uzvieni Allah upozorio nas j e da ne slijedimo ejtana, nare
dio nam je da mu budem_o neprijatelji i da mu se suprotstavljamo:
-' 16: li 1 "ejtan je uistinu va nep1ijatelj i tak
vi'! ga smatrajte" (Fa tir, 6) ; .:} ;,i t_)..t 1;5 J\6.: li fl _f.
4-1 "O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede ejtan kao to je
roditelje vae iz Denneta izveo" (El-E'raf, 2 7) . Obavijestio nas je
ta je uradio naem ocu i majci da bi nas upozorio da ga ne slije
dimo, ili da ne bismo opravdavali to slijeenje. Uzvieni nam je
naredio da slijedimo Njegov pravi put, a zabranio slijeenje drugih
puteva rekavi:
202
 EJTANOVE ZAMKE

"I doista, ovo je Pravi put Moj, pa se njega drite i druge pute
ve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova" (El-En'am,
1 53) .
Njegov pravi put jeste onaj kojim je hodio Boiji Poslanik i
njegovi drugovi, to dokazuju Njegove rijei:

"]a-Sin. Tako Mi Kur'ana mudrog, ti si, uistinu, poslanik, na

Pravom putu" (Ja-Sin, 1 -4) ;

" Ti si, uistinu, na Pravom putu" (El-Hadd, 67) ili:

" Ti zaista upuuje na Pravi put" (E- ura, 52) .

Ko s lijedi Poslanika, s.a.v.s., rijeju i djelom taj je na Pravom
putu, on pripada onima koje Allah voli i kojima e oprostiti grije
he. Ko svojom rijeju i djelom bude suprotstavljen njemu, taj je
novator, sljedbenik ejtanovog puta, i nee biti meu onima koji
ma je A llah obeao Dennet, oprost grijeha i dobroinstvo.
KRITIKA PRETJERIVANJA
Jedna grupa sitniara pokoravala se ejtanu dok nisu, zave
deni njegovim zlom, prihvatili njegov govor i pokorili mu se, a
udaljili se od s lijeenja Poslanika i ashaba. To je ilo dotle da su

203
 I BN KAUIM ELDEVZIJJE

neki pomislili da ako se budu abdestili kao Poslanik i ako budu

klanjali poput njega, da e njihov abdest biti kvaran, a namaz neis
pravan. Oni misle da ako budu postupali kao Poslanik, koji je vje
rovao djeci ili ako budu jeli kao to hranu jede veina ljudi, da e
tako biti prljavi i da sedam puta trebaju oprati ruke i usta, kao da
je iz njihovog sua jeo pas ili se u to sue pomokrila maka. Po
tom je Iblis ovladao njima toliko, da su mu se pokoravali kao ludi
pribl iivi se uenju sofista koji su negirali nepobitno opipljive
stvari i ovjekovo znanje o njegovom odnosu s realnou. Tako
neko od njih pere svoj ud gledajui ga i oholei se, ili ita ustima,
tako da uje uima, a sazna srcem, tavie da saznaju i drugi i da
budu uvjereni. Potom on posumnja je li to uinio ili nije. Tako mu
ejtan izazove sumnju u njegovu namjeru i cilj koji ne pripadaju
njegovom uvjerenju, a stjecajem okolnosti oni nisu u skladu s ne
ijim drugim uvjerenjem.
Pored toga, on prihvati ejtanove rijei, pa nanijeti da klanja,
a ne klanja. Tako mu se on oigledno oholi, potiskujui u njemu
ono u ta je siguran. Takvog e ovjeka vidjeti oholog i zbunje
nog: kao da se pokuava rijeiti neeg to ga jako privlai ili je na
ao neto u sebi pa to pokuava izbaciti. Sve ovo spada u pokor
nost Iblisu i prihvatanje njegovog nagovaranja. Ko ovoliko bude
pokoran Iblisu taj je dostigao vrhunac pokornosti njemu.
Potom mu se povinuje u samokanjavanju i poslua ga, pa
nanosi tetu svom tijelu: katkad tako to zaroni u hladnu vodu,
nekad toliko ga izlaui teretu dok ne sastrue kou. Nekad ak
otvori oi u hladnoj vodi i pere njihovu unutranjost oteujui
tako vid, nekad pokazuje stidna mjesta ljudima ili doe u situaciju
da mu se rugaju djeca ili da ga ismijavaju oni koji ga vide.
Rekao sam ve da Ebu el-Fered prenosi od Ebu ei-Vifaa el
Ukajla da mu je jedan ovjek rekao: "Znam zaroniti u vodu mno
go puta i sumnjam da li sam se dobro okupao ili ne. ta ti misli o
tome ? " ejh mu je odgovorio: "Idi, spala je s tebe obaveza nama
za." Ovaj je upitao: "Kako?", pa je on rekao: "Poslanik, s.a.v.s.,
rekao je da se od trojice diu pera (tj. ne piu se njihova djela - op.

204
 UTANOVE ZAMKE

prev.) : ludaka, dok ne ozdravi, spavaa, dok se ne probudi i djete

ta, dok ne bude punoljetno."86 Onaj koji zaroni u vodu vie puta i
sumnja da li ga je ona nakvasila, je ludak.
ak ga ejtan zadevera svojim vesvesarna, pa zaboravi na
dernat ili na vrijeme. Zapos li ga nijetom pa mu prornakne poetni
tekbir u namazu, ili prvi rekat, ili vie njih. Meu njima ima onih
koji se kunu da ne pretjeruju, a lau.
Priao mi je jedan povjerljiv ovjek da je vidio jednog sitni
ara koji je ponavljao nijet mnogo puta, pa je unio veliki razdor
meu one koji su klanjali za njim. Naloeno mu je da se zakune
razvodom da to vie nee raditi, ali im ga je Iblis pozvao, on je to
ponovo uradio pa je razveden od svoje ene zbog ega je bio veo
rna tuan. Ostali su tako razdvojeni dugo, a ona se udala za dru
gog ovjeka s kojim je dobila dijete. Dakle, prekrio je zakletvu pa
su rastavljeni, a ona se udala im ju je napustio.
uo sam o drugom da je robovao rijeima u nijetu i pridavao
im veliki znaaj, pa je utonuo jednog dana tako da je ponavljao
usallije (da klanjam - op. prev.) vie puta, pa je htio rei eda'en i
stavio je taku na d, te je umjesto eda'en lillahi (obaviti u ime Al
laha) rekao eza 'en lillahi (ometajui Allaha) . Tada je ovjek do
njega prekinuo svoj namaz i rekao: "I Njegovog Poslanika, meleke
i one koji klanjaju."
Neki od njih su zavedeni izgovaranjem jednog s lova pa ga
stalno ponavljaju. Vidio sam da neki od njih govore: 'Allahu
ekkkber.' Jedan od njih mi je rekao da ne moe govoriti: 'esselamu
alejkum', pa sam mu rekao da rekne ono to je upravo izgovorio i
da e se onda odmoriti.
ejtan ima toliku mo nad njima da ih je kaznio na dunjaluku
prije ahireta, odvratio ih od slijeenja Poslanika i uveo ih meu
one koji pretjeruju, a oni smatraju da dobro ine.
Ko se eli spasiti ovog belaja neka zna da je istina u s lijede-

Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Mada i

drugi.

205
 IBN KAIJIM ELDEVZIJJE

nju Boijeg Poslanika rijeju i djelom i neka donosi odluke zbog

kojih nee sumnjati da li je na Pravom putu, a ono to se s tim ne
poklapa ejtanova je zavoenje i navraanje na zlo. I neka bude
siguran da mu je on neprijatelj koji ga ne navraa na dobro: 1,.
::r. 1));J ;. "On poziva svoje sljedbenike da budu
medu stanovnicima ognja" (Fatir, 6) . Neka ostavi ono to nije u
skladu s putem Boijeg Poslanika, bez obzira ta bude; neka ne
sumnja da je Boiji Poslanik bio na Pravom putu, jer ko sumnja u
ovo on nije musliman. Kada ovjek to zna, kako onda moe ne
s lijediti njegov sunnet? ! ta osim njegovog puta treba ovjeku? !
Neka svojoj dui (nefsu) kae: "Zar ne zna d a j e staza Boijeg
Pos lanika pravi put? Kad ona potvrdno odgovori, neka kae: "Da
li je on to radio? " Ona e rei: "Ne", a ti joj reci: "ta je poslije
istine, osim zabluda? Zar pored Denneta ne postoji samo vatra, a
pored Allahovog i puta Njegovog Poslanika samo ejtanov put?
Ako s lijedi njegov put, bit e njegov drug." Ona e rei:

"Da je bogdo izmedu tebe i mene razdaljina dva istoka. Lo si

ti drug" (Ez-Zuhruf, 38) .
Neka pogleda kako su stari slijedili Poslanika i neka tako ra
di; neka izabere njihov put. Neki je od njih kazao: "Neki bi me
ljudi preduhitrili. Da nisu pomou abdesta zasluili uspjeh, ne bih
ih uspio pretei. Smatram da je to bio Ibrahim en-Nehai."
Zejnul-Abidin jednog dana ree svom sinu: "Sinko donesi mi
odjeu koju oblaim kada izvravam neku obavezu, vidio sam da
muhe slijeu na sve pa i na tu odjeu . " Potom je zastao pa je rekao:
"Vjerovjesnik i njegovi drugovi imali su samo jednu odjeu, zato
je ostavi." Omer, r.a., istraivao je jednu stvar i donio odluku. Kad
mu je reeno da to nije radio Poslanik, on je rekao: "Naumio sam
zabraniti oblaenje ove odjee jer sam uo da se boji mokraom
starica." Moj otac mu je rekao: "Nije tvoje da zabranjuje jer ju je i
Poslanik ponekad oblaio i noena je u njegovo vrijeme. Da je Al
lah odredio da je haram oblaiti je, objasnio bi to Svom Poslani
ku. " Omer je rekao: "Tako je."
206
 EJTANOVE ZAMKE

I neka se zna da meu ashabima nije bilo onih koji su sitni

arili i pretjerivali. Da je navoenje na zlo dobro, ne bi ga Allah
udaljio od Svog Poslanika i ashaba, a oni su najbolji ljudi. Da je
Pos lanik poznavao sitniare, sigurno bi ih ukorio; da ih je znao
Omer, kaznio bi ih i poduio; da su ih znali ashabi, smatrali bi ih
novotarima. A ja sam podrobno objasnio ta biva s onima koji
pretjeruju u onome to je Allah propisao lahkim.

207
 POGLAVUE O MUZICI

U varke Allahovog neprijatelja kojima vara one iji su zna

nje, razum i vjera oskudni i kojima zavodi srca nemarnih neznalica
i besposliara spada: sluanje zvidukanja, pljeskanja rukama i mu
zike koju proi?.vode zabranjeni instrumenti, a koja odvraa srce od
Kur'ana i podstie ga na grijeenje i nepokornost. To je ejtanski
kur'an, gusti zastor i pregrada od Milostivog, talisman sodomije i
zinaluka. Preko toga grjeni ?.aljubljenik dobije ono to eli od
svoje ljubavi. Na taj nain ejtan zavarava besposlena srca i lukavo
ubacuje lane dileme i sumnje, a ona to upijaju, i zbog toga napu
taju Kur'an.
Da ti je vidjeti kako im u zanosu sluanja glasovi utihnu, po
kreti se umire, srca usmjere ka s luanju, pa se ponu ljuljati vie
nego pripit ovjek, ponu se lomiti u plesu vie nego dvospolci i
ene. To im i prilii, jer su njihova srca opijena vie nego to je to
sluaj s onima koji izgaraju za aom.
Tu se radi neega drugog, a ne radi Allaha, a to je jo gore
radi ejtana, srca slamaju, odjea cijepa, a imetak u ono to nije
pokornost troi. Kada ih opijenost svlada, ejtan postigne ono to
je elio, pa na njih navali svojim glasom, 'pjeadijom i konjicom'.
Potom na njihovom srcu napravi prolaz i navodi ih da udaraju no
gama o zemlju i da poput magaraca krue oko stoera, ili da pleu
poput medvjeda. Neka Allah sauva nebo i Zemlju od takvih no
gu.
Takve je runo porediti s magarcima i ostalom stokom. Tre
ba aliti neprijatelje islama koji su za njih mislili da su musliman
ska elita, a oni ivot provode u uivanjima i muzici, pravei od
ivota i vjere zabavu i igru. Drae su im ejtanske svirale nego slu
anje kur'anskih sura. Kada bi neko od njih sluao Kur'an od po
etka do kraja, ne bi se mrdnuo, niti pokrenuo. To u njemu ne bi
izmamilo nikakvu enju, niti bi upalilo plamen ljubavi prema Al
lahu, d.. Meutim, kada bi mu se ponudio 'ejtanski kur'an', iz
njegovog srca provreli bi izvori ekstaze koji bi potekli preko oiju
koje bi suzile, preko nogu koje bi zaplesale, preko ruku koje bi
pljeskale i preko ostalih organa koji bi bili uzbueni i veseli. Nje-
 I BN KAJJIM ELDEVZIJJE

govo disanje i uzdisaji pojaali bi se, a vatra enje bi se raspalila.

O ti koji zavodi i koji si sam zaveden, ti koji si svoju sreu
dobivenu od Allaha prodao ejtanu i time napravio propali pazar,
zato nema ove udnje pri sluanju Kur'ana? Zato izostaje s last i
uitak pri uenju Kur'ana? Zato nema uzvienih osjeaja pri ue
nju sura i ajeta?
Imam Ebu Bekr Tartui, u uvodu svoje knjige o zabrani slu
anja muzike, kae: "Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Sretan
zavretak pripada bogobojaznim, a neprijateljstvo je upravljeno
samo prema nasilnicima. Molimo Ga da nam istinu pokae isti
nom pa da je s lijedimo, a neistinu neistinom pa da je izbjegavamo.
Ljudi su u prolosti krili svoje grijehe i od Allaha traili oprost i
kajali se zbog njih. Nakon toga dolazi do irenja neznanja i sma
njivanja znanja. Stvari se mijenjaju i ljudi javno ine grijehe. Kasni
je stvari idu jo dalje, tako da ujemo kako ejtan neku nau brau
muslimane, da nas Allah sve uputi, navodi na grijeh i njihov razum
usmjerava da budu odani muzici, zabavi i s luanju raznih zvukova i
melodija. Oni smatraju da je to od vjere i da ih ta pribliava Alla
hu, d.. To ine javno i time se suprotstavljaju muminskom putu
i islamskim uenjacima iz razliitih polja. Allah, d.., kae:

"'Onoga koji se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi

put, i koji pode putem koji nije put vjernika, pustit emo da i
ni ta hoe, i bacit emo ga u Dehennem, a uasno je on bora
vite! "' (En-Nisa, 1 1 5) .
Sluanje ove ejtanske muzike suprotno je sluanju Allaho
vih ajeta i ono u erijatu ima vie od deset imena: lehv (zabava) ,
lagv (besposlica) , bati! (la) , zur (obmana) , muka (zvidukanje) ,
tasdija (pljeskanje rukama) , rukjetuz-zina (podsticaj na zinaluk) ,
kur'anu-ejtan (ejtanski kur'an) , munbitun-nifak fil-kalb (uzro
nik dvol injatva u srcu), es-savtul-ahmak (glupi zvuk), es-savtul
Jadir (grjeni zvuk), savtu-ejtan (glas ejtana) , mezmuru-ejtan
210
 iiUTANOVE ZAMKE

(ejtanske svirale) i sumud (zabavljanje) .

Pnro ime lehv (zabava) i lehvul-hadis spomenuto Je u
Kur'anu:

"Ima ljudi koji kupuju prie za razonodu, da bi, ne znajui ko

liki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom
za ismijavanje uzimali. Njih eka sramna kazna. Kad se nekom
od njih ajeti Nai kazuju, on oholo glavu okree, kao da ih nije
ni uo, kao da je gluh - zato mu navijesti patnju nesnosnu"
(Lukman, 6-7) .
Vahidi i dru gi mufessiri kau: "Veina je mufessira na stano
vitu da se pod lehvul-hadis misli na pjesmu." Tako smatra Ibn
Abbas u predanju koje je prenio Seid ibn Dubejr i Mukasem, te
Abdullah ibn Mesud u predanju koje je prenio Ebu Sahba, a to je
stav i Mudahida i Ikrime.
Sevr prenosi od Ebu Fahite, a on od svoga oca Abbasa, da je
o pitanju Allahovih rijei: "Ima ljudi koji kupuju prie za razono
du ", rekao: "To je ovjek koji iznajmi robinju da mu pjeva danju
. . .

i nou." Ibn Ebu Nedih prenosi od Mudahida da je rekao: "To

se odnosi na kupovinu ili iznajmljivanje pjevaa ili pjevaice za
odreeni iznos novca, te sluanje njih ili neeg slinog, to spada u
bati! - neistinu i la. Ovo je miljenje i Mekhula, kao i Ebu Ishaka,
koji kae: "Najee tumaenje rijei lehvul-hadis jeste da se one
odnose na muziku, jer ona zaokuplja i odvraa od zikra."
"Miljenje mufesira", kae Vahidi, "jeste da se pod ovim po
drazumijeva svako ko, pored Kur'ana, izabere i da prednost zabavi,
muzici i muzikim instrumentima. Ovdje se upotrebljava izraz:
kupiti (ira), ali on takoer moe znaiti: zamijeniti i izabrati, to
se u Kur'anu deava na nekoliko mjesta." Vahidi zatim dodaje:
"Ovo nam potvruju i rijei Katade, koji za ovaj ajet kae: 'Moe
211
 I BN KAJJIM EL-DEVZIUE

se to desiti a da i ne potroi novac.'87 Na kraju zakljuuje: 'ovjeku

je dovoljno zablude da pored istine izabere ono to je bati! - neis
tina.'"
Drugi i trei naziv za muziku jesu zur (obmana) i !agu (bes
poslica) . Allah, d.., kae:

"I oni koji ne svjedoe lano, i koji, prolazei pored onoga to

ih se ne tie, prolaze dostojanstveno" (El-Furkan, 72) .
Muhammed ibnul-Hanefijja smatra: "Zur ovdje znai muzi-
ka." Ovakvo miljenje prenosi i Lejs od Mudahida. Kelbi dri da
je znaenje sljedee: "Ne prisustvuju gdje se govore la i neistina!"
Lagu u arapskom jeziku oznaava sve ono u emu se grijei i
to se odbacuje. Tako bi ajet znaio: "Ne prisustvuju mjestima
gdje se govori neistina i kada prolaze pored mjesta gdje se grijei u
govoru ili djelima, ne zaustavljaju se niti tee za tim." Nai su pra
vovjerni prethodnici tumaili da se to odnosi na nevjernike praz
nike, na muziku i sve vrste neistine. Zeddad tumai ovako:
"Ne drue se s onima koji ine grijehe, niti ih to veseli, nego pro
u ponosno poput onih koji nisu zadovoljni nikakvim laima i
besposlicama, jer oni sebe potuju i ne dozvoljavaju luksuz da bu
du s takvim ljudima.
Prenosi se kako je Abdullah ibn Mesud prolazio pored neke
zabave pa se okrenuo i proao. Poslanik je, s.a.v.s., nakon toga
rekao: "Ibn Mesud postupio je zaista dostojanstveno. "
Allah, d.., hvali onoga ko se okrene od besposlice:

fo-lj ,:LiU i_,J(jj i_,.:o_; f;lJTi 1;_lJ

"A kad uju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: 'Nama
N?
Ovo predanje prenose: Ibn D?.erir, I bnul-Munzir i Ibn Mirdcvcjh, kako to
staji u djelu Ed-Durrul-mensur.

212
 EJTANOVE ZAMKE

naa djela, a vama vaa djela"' (EI-Kasas, 55) .

Iako ovaj ajet ima povod objave, njegovo je znaenje univer
zalno i odnosi se na svakog ko uje neku besmislicu i okrene se,
govorei svojim jezikom ili srcem: "Nama naa djela, a vama vaa
djela."
etvrti naziv je bati! (la) , a ta rije suprotna je rijei hakk
(istina) . Pod tim se mis li na ono to ne postoji ili na ono to pos
toji, ali je teta od toga vea nego korist. Primjer za prvo je, reci
mo, kada onaj koji vjeruje u Jednog Boga kae: "Svako boanstvo
osim Allaha je bati! - neistina", a za drugo, uzmimo, rijei: "Sihr i
ku fr su bati l."
Allah, d.., kae: "I reci: 'Dola je istina, a nestalo je lai;
la, zaista, nestaje"' (El-Isra, 8 1 ) .
Bati! je ono to ne postoji, ili ono to postoji, ali od njega
nema koristi. Nevjerovanje, grijeenje, neposlunost, sihr, pjevanje
i sluanje muzikih instrumenata spada u ovo drugo.
Ibn Vehb prenosi da mu je saopio Sulejman ibn Bilal, a ovaj
prenosi od Kesira ibn Jezida kako je uo Ubejdullaha da pita Ka
sima ibn Muhammeda: " ta misli o muzici?" Kasim mu je rekao:
"To je bati! (la) . " Ovaj mu je ponovo rekao: "Znam da je bati!, ali
kakvo ti je konano miljenja o batilu ? " Tada Kasim njega upita:
" ta misli gdje e bati! zavriti? " On odgovori: "U dehenemskoj
vatri." Kasim na kraju dodade: "To je tako."
Prenosi se da je neki ovjek upitao Ibn Abbasa, r.a. : " ta
misli da li je muzika halal ili haram ? " On odgovori: "Haramom
mogu proglasiti samo ono to je zabranjeno u Allahovoj knjizi."
ovjek ponovo upita: "Je li onda halal?" Ibn Abbas odgovori:
"Nisam to rekao. " Potom dodade: " ta misli gdje se muzika mo
e svrstati na Sudnjem danu, s hakkom, istinom ili batilom, neisti
nom?" ovjek odgovori: "Bit e s neistinom. " Ibn Abbas mu tada
ree: "Moe ii, dao si sebi fetvu."
Sljedei naziv jeste zvidanje i pljeskanje rukama. Allah,
d.., o nevjernicima kae: "Molitva njihova pored Hrama svodi se
samo na zvidanje i pljeskanje rukama." I bn Abbas, Ibn Omer,
Atijja, Mudahid, Dahhak, Hasan i Katada kau: "El-muka znai
213
 IBN ICAI.IIM ELDEVZU.IE

zvidanje, a tasdije pljeskanje rukama."

I bnul-Arefe i Ibnui-Enbari kau: "Zvidanje i pljeskanje ru
kama nisu namaz, ali ih Allah obavjetava da oni umjesto namaza,
koji im je nareen, ine zvidanje i pljeskanje rukama, zbog ega
sebi tovare veliku odgovornost i grijeh."
to se tie naziva munbitun-nifak (uzronik dvolinjatva) ,
Ali ibnul-Da'd kae: "Ispriao nam j e Muhammed ibn Talha od
Seida ibn Ka'ba el-Mirvezija, a on od Muhammeda ibn Abdurrah
mana ibn Jezida, a ovaj od Ibn Mesuda, r.a., kako je rekao: 'Muzika
izaziva dvolinjatvo u srcu kao to voda ini da nie bilje."'88
u'ba kae: "Prenio nam je Hakem od Hammada ibnul
I brahima da je Ibn Mesud rekao: 'Muzika ubacuje dvolinjatvo u
srce."'
Znaj da je muzika specifina po tome to utjee da u srcu ni
e dvolinjatvo, kao to biljka nie pomou vode. To se dogaa
na taj nain da muzika zabavlja i odvraa srce od razumijevanja i
razmiljanja o Kur'anu, kao i od s lijeenja njegovih propisa. Nika
da se Kur'an i muzika ne mogu sastaviti u jednom srcu, jer je me
u njima suprotnost. Kur'an zabranjuje s lijeenje strasti i insistira
na ednosti, na izbjegavanju onoga to vodi hiru i strastima, kao
to zabranjuje s lijeenje ejtanskih stopa. Muzika pak podstie na
suprotno i to prikazuje lijepim.
to se tie naziva 'ejtanski kur'an', on se prenosi od tabiina,
kao i od Poslanika, s.a.v.s. Katada pria: "Nakon to je ejtan
proklet, upitao je: 'Gospodaru, prokleo si me, pa ta mi je posao?'
Allah, d.., odgovorio mu je: 'Sihr (magija i vradbine).' Zatim je
upitao: ' ta je moj kur'an?' Odgovoreno mu je: 'Pjesme.' ' ta je
moje pismo?' Allah d.. mu je odgovorio: 'Tetoviranje.' ejtan je
ponovo upi tao: ' ta mi je hrana?' Dobio je odgovor: 'Ono to je
krepalo i ono to je zaklano bez spominjanja Allahovog imena.'
' ta u piti?', ponovo je upitao. Allah mu je odgovorio: 'Sve to
opija.' 'Gdje u stanovati?' Allah mu je odgovorio: 'Po arijama.'
Ks Predanje je vjerodostojno, a prenose ga Ibn Ebi Dun'ja i Bejhcki u Sunenu el
kubra, 1 0/223.

214
 UTANOVE ZAMKE

Potom je upitao: ' ta je moj glas ?' Dobio je odgovor: 'Svirale.' Na

kraju je upitao: 'Koje su moje zamke ?' Allah mu je odgovorio:
'ene."'
Ovo je predanje poznato kao mevkuf (predanje od ashaba) ,
ali ga Taberani u svome Mu'dimeu preko Ebu Umame prenosi od
Poslanika, s.a.v.s.
to se tie nazivanja m uzike ejtanovim glasom, Uzvieni Al
lah kae ejtanu i njegovim sljedbenicima: "Odlazi ! Onima koji se
za tobom budu poveli i tebi - kazna dehenemska bit e vam puna
kazna. I zavodi glasom svojim koga moe j potjeraj na njih svoju
konjicu j svoju pjeadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji
im obeanja - a ejtan ih samo obmanjuje" (El-Isra, 63-64) .
Ibn Ebu Hatem u svome tefsiru kae: "Ispriao nam je moj
otac da je njima prenio Ebu Salih, Lejsov pisar, a njima je ispriao
Muavija ibn Salih, a ovaj prenio od Alije ibn Ebu Talhe da je ajet: 'I
zavodi glasom svojim koga moe Ibn Abbas protumaio ovako:
'To je sve ono to podstie na grijeenje."'
Poznato je da muzika spada u stvari koje u velikoj mjeri
podstiu na grijeh, te je zato protumaeno da se pod ejtanovim
glasom misli na muziku. Ibn Ebu Hatem kae: "Obavijestio nas je
Jahja ibnul-Mugira, koji kae da im je prenio Derir od Lejsa, a on
od Mudahida, da ajet: '/ zavodi glasom svojim koga moe znai:
navodi na grijeh od njih koga moe, a ejtanov je glas muzika i
sve to je neistina i beskorisno.'"
Prenosi se istim senedom, preko Derira, a on od Mensura
da je Mudahid rekao: " ejtanov su glas svirale."
ISKUENJE ZAUUBUENIMA
U spletke i lukavstva spada i ono ime on iskuava zaljublje-
ne.
To je, tako mi Allaha, velika smutnja i ogromno iskuenje
koje ini due robovima onih koji n isu njihovi stvoritelji, ovladava
srcima koja nisu poniena od njihovih zaljubljenika, izaziva rat
izmeu ljubavi i tevhida (vjerovanja da je samo Allah Bog) , i poziv
na prijateljstvo sa svakim ejtanom prkosnim. Potom srce preob-
215
 IBN KAIIIM ELDEVZIIIE

razi u zaljubljenika strasti koje uini njegovim vladarem i zapovje

dnikom uveavajui tako patnju srca, punei ih smutnjom i ispre
avajui se izmeu srca i zrelosti njihove. Onda ih od njihovih
nakana udalji, a pozove ih na pijacu ljubaznosti pa ih proda za ci
jenu nitavnosti, u zamjenu za visoka stanita Denneta, da mu
najnii oblik sree i najgore potreptine, a da ne govorimo o ono
me to je jo vie, a to je blizina Milostivog. Ta srca utoite nadu
u nitavnim voljenima kojima njihov bol udvostruava zadovolj
stvo. Postii ovo znai postii tetu, jer kako samo brzo voljeni
postaje neprijatelj kad ga se pokuava otarasiti, isto kao da mu nije
bio voljeni. Ko na ovaj nain uiva nakon nekog e vremena isku
siti veliku bol, naroito onog dana kada prijatelji jedni drugima
postanu neprijatelji, to jedino nee biti sluaj s bogobojaznim.
alostan li je zaljubljenik koji za aku para proda duu i ud
nju nekom drugom, a ne Onome Koga ponajprije treba voljeti.
Otii e njena s last, a ostati gorina, ieznut e ono to joj koris
ti, a ostat e ono to joj teti. Tako e otii njena radost, a ostati
alost, otii e njena srea, ostat e tuga. On ima dvije tuge: onu
to je izgubio Uzvienog, Koga treba ponajprije voljeti, i vjeni
uitak i tugu zbog kazne koju e trpjeti u patnji bolnoj. Tek tada
e prevareni shvatiti ta je izgubio, i shvatit e da onaj koji je vla
dao njegovim srcem nije bio nikad njemu na usluzi. A nema vee
nesree od nesree vladara zbaenog s prijestolja koji je postao rob
nekome nedolinom ije naredbe i zabrane mora trpjeti.
Da pogleda srce zaljubljenog dok njime vlada osoba koju
voli, vidio bi ga:

Poput vrapca u ruci djeteta koje se sprema

ubiti ga, a dijete se njim igra.

Da si svjedok stanja u kojem se nalazi i ivota kojim ivi, re

kao bi:

Na svijetu tunijeg od zaljubljenog nema

pa i kad mu strast gorkog ukusa nema.
Vidi ga, uvijek je uplakan
216
 EJTANOVE ZAMKE

iz straha da naputen bude, ili otjeran.

On plae ako je voljena daleko, za njom eznui,
a plae i kad su tu, plai se da e ga napustiti.

Kad bi vidio takvog ovjeka, rekao bi da se kod njega san i

odmor nikada nee zajedno nai, a kad bi vidio kako lije suze ili
plamen ognja u njegovoj u trobi, rekao bi:

Hvaljen neka je Gospodar Ara, Koji ga je satkao,

koji miri suprotnosti da se ne sueljavaju.
Kap stvorena od plamena u stomaku,
voda i vatra na jednome mjestu.

Kad bi se moglo vidjeti kako ljubav putuje prema srcu i pro

dire u njega, znalo bi se da ljubav njenije ulazi u njega nego dua
u tijelo.
Da li bi pametan ovjek prodao ovoga Gospodara za onoga
koga eka najgora kazna? Izmeu njega i njegovog prijatelja i za
titnika od kojeg ne moe pobjei niti se rastati s njim nalazi se
najvei zastor. Zaljubljenoga e ubiti onaj koga on voli, a on mu je
rob, sluga ponizni. Ako ga ovaj pozove, on e mu se odazvati.
Ako bi zaljubljeni upitan bio ta eli, odgovorio bi da je osoba
koju voli krajnje to eli, i da se nikome drugome prikloniti ne eli
niti smiraj igdje drugo potraiti. On dolinim dri da plemenitost
voljenoj osobi poklanja te da je za cijenu nisku ne prodaje.
POKRETAKA SNAGA
Pokreta svega na svijetu jeste ljubav i volja; oni su poetak
svih djela i kretanja kao to su ljutnja i mrnja, poetak svakog
ostavljanja i naputanja. Kae se da su ostavljanje i naputanje
normalne stvari jer veina ljudi to radi, ili su neemu suprotne, a
za to je dovoljno da imaju svoje suprotnosti.
Ustvari, postoje dvije vrste naputanja, a to su: naputanje
koje je svakodnevna pojava, kao to je zatvaranje due i zabrana
njenog djelovanja. Uzroci su ovog svakodnevne pojave, a suprot
no ovom ostavljanju je aktivnost. Ovdje je dovoljno postojanje
217
 IBN KAUIM ELDEVZUJE

suprotnosti. Meutim, ostavljanje se dijeli na dva dijela: onaj ko

jem je za postojanje dovoljna suprotnost i dio koji mora imati raz
log svog postojanja, kao to je mrnja. Ona sama po sebi ne vodi
zatvaranju u sebe.
Spajanje je uzronik ljubavi, a volja trai ono to nam je dra
e od onog zbog ega smo se zatvorili u sebe. Onda se kod ovje
ka sastave ove dvije s tvari i pobijedi ona koja je bolja, jaa, korisni
ja za njega i draa mu od one koja je dalja. Mi ostavljamo onog
koga volimo samo zbog nekog koga volimo vie i drimo se onog
koga mrzimo samo da bi se otarasiti onog koji nam je mri.
Trebamo odrediti koliko neto volimo, a koliko neto mr
zimo, i to znalaki, pa odabrati ono to vie volimo od onog to
nam je manje drago i podnijeti ono to nam je manje mrsko da bi
se rijeili onog to nam je mre, sve to snagom strpljivosti, vrsto i
samoUVJereno.
Nijedna dua ne ostavlja voljenog, osim zbog drugog volje
nog, i ne podnosi ono to joj je mrsko, osim da bi dobila ono to
joj je drago ili se rijeila neeg drugog to joj je mrsko, a eli ga se
rijeiti samo zato to je suprotstavljeno onom to ona voli. Tako
joj je cilj dobiti ono to voli, a njegovi uzroci (pokretai) jesu
sredstvo; cilj joj je rijeiti se onog to mrzi, a njegovi uzroci su
sredstvo. ovjek eli stii do onog to voli jer mu je tako ugodno.
I sto tako, eli se rijeiti onog to ne voli, jer ako ga se rijei, bit e
mu ugodno. Tako eli obaviti malu i veliku nudu, eli da prestane
krvariti i povraati, eli se rijeiti vruine i h ladnoe, gladi, ei i
sl.
Ako znamo da neto to mrzimo vodi onom to volimo, mi
to zavolimo. Tako nam je s jedne strane drago, a s druge mrsko.
I li, ako znamo da neto to volimo uzrokuje neto to mrzimo, to
nam postaje mrsko. Mrsko nam je s jedne strane, a drago s druge.
ovjek ostavlja ono to voli samo zbog onog to vie voli,
prihvata ono to mrzi i ega se boji samo iz straha da ne bi upao u
neto drugo to mrzi i ega se boji. Samo pametan e ovjek napu
stiti manje korisno radi korisnijeg i prihvatit e manju tetu da bi
izbjegao veu.

218
 EJTANOVE ZAMKE

Iz ovog je jasno da su ljubav i volja pokretai mrnje i njen

uzrok, i tu nema suprotnosti. Razlog svake mrnje jeste oprenost
onog to mrzimo s onim to volimo. Da nema onog to volimo,
ne bi bilo ni mrnje prema drukijem od toga. Ljubav jeste sama
po sebi, a ne zbog oprenosti s mrnjom. Ali, ovjek mrzi neto
zato to stoji naspram onog to voli, jer voli ono to je drukije od
toga. Sve to je ljubav jaa vea je i snaga mrnje prema suprot
nom.
Zato je najsigurniji iman "lj ubav radi Allaha i mrnja radi
Allaha.''89 I zato "ko voli radi Allaha, mrzi radi Allaha, daje radi
Allaha i ne daje radi Allaha, taj je u potpunio svoje vjerovanje."90
Vjerovanje se sastoji iz znanja i injenja, s tim da je injenje plod
znanja. Postoje dvije vrste injenja: injenje srcem iz ljubavi i iz
mrnje, na emu se temelji injenje organima, tj. djelovanje i os
tavljanje ili davanje i zabranjivanje. Ako je ovo etvero radi Uzvi
enog Allaha, onda je onaj kod koga se ova svojstva nalaze upot
punio svoje vjerovanje. Ako neto od ovog nedostaje, to je radi
nekog drugog i posrijedi je manjkavost vjerovanja.
VRSTE KRETANJA
Sad znamo da je uzrok i cilj svih kretanja na ovom i na onom
svijetu ljubav i volja. Postoje tri vrste kretnji: voljne, prirodne i
prisilne. Ako postoje osjeaji i volja za kretanje, onda su to voljne
kretnje. Ako ne postoje osjeaji, ili postoje, ali ne postoji volja, ti
su pokreti u skladu s prirodom, i li nisu. Prvi od ovih su prirodni, a
drugi su prisilni.
Jasnije e biti ako se kae da je poetak kretanja neto to je
suprotstavljeno onom koji se kree ili je snaga u njemu. Kretanje
je prvog prisilno, a kretanje drugog je, u zavisnosti da li postoje
osjeaji ili ne, voljno ili prirodno.
To znai da je voljno kretanje ono koje ukljuuje osjeaje i
volju. Kad ne postoji ovo dvoje, ako je snagom onog koji se kree,

J Hadis je hascn (dobar) . Bi ljel.e ga Ibn Ebu ejba u Musannefu i drugi.

o H adis je vjerodostojan. Bilje7.e ga Ebu Davud i Taberani u djelu FL-Kebir.

219
 I BN KAJJIM EL-DEVZIJJE

onda je prirodno, a ako nije, onda je prisilno.

Sva kretanja na nebesima i na Zemlji, npr. kretanja nebeskih
tijela, zvijezda, Sunca, Mjeseca, vjetrova, oblaka, biljaka i ivotinja
polaze od meleka kojima su povjerena na brigu nebesa i Zemlja,
kao to Uzvieni veli: 1) 1;:J " Tako Mi onih koji sreuju
nesreeno" (En-Naziat, 5), 1;\ lj " Tako Mi onih to naredbe
sprovode" (Ez-Zarijat, 4).
To su meleki za one koji vjeruju i s lijede poslanike, Bog ih
spasio. Laljivci i oni koji negiraju Tvorca kau da su to zvijezde.
Zadovoljit emo se njihovim pobijanjem u naoj staroj knjizi
pod imenom El-Miftah.
Allahova knjiga i sunnet ukazuju na to da postoji vie vrsta
meleka koji su zadueni za razne vrste stvorenja. On je, neka je
hvaljen, povjerio planine nekim melekima, nekima je povjerio ob
lake i kiu, odredio je meleke za materice, i zadueni su za sjeme
dok se ne stvori dijete. Potom je odredio meleke koji uvaju ov
jeka i meleke koji biljee sve to on radi. Neke je meleke zaduio
za smrt, a dru ge je zaduio za ispitivanje u kaburu. Nebeska tijela
povjerio je melekima koji ih pokreu, i Sunce i Mjesec povjerio je
melekima. Melekima je povjerio vatru dehenemsku, njeno odra
vanje i kanjavanje njenih stanovnika, povjerio im je Dennet,
brigu o njemu i njegovim stanovnicima. Meleki su najvea Allaho
va vojska. Meu njima su:

" ... oni koji se jedan za drugim alju pa kao vihor hite, oni koji
objavljuju, pa razdvajaju i Objavu dostavljaju" (EI-Murselat,
1 -5) kao i

220
 EJTANOVE ZAMKE

"oni koji upaju grubo, oni koji vade blago, oni koji plove brzo
pa nareenja izvravaju urno i sreuju ono to nije sreeno"
(En-Naziat, 1 -5). Meu njima su i:

" ... oni u redove poredani, oni koji odvraaju i oni koji opome
nu itaju" (Es-Saffat, 1 -3).
U njih spadaju: meleki milosti, meleki kazne, meleki koji su
zadueni za dranje Ara, meleki zadueni za nebesa, namaz, tes
bih, i druge vrste meleka koje zna samo Uzvieni Allah.
U rijei melek osjea se da je to poslanik koji izvrava neije
naredbe. Oni nemaju vlast, vlast pripada Allahu, Jednom, Pobjed
niku. Meleki sprovode Njegovu vlast:

"Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On

odredi. On zna ta su radili i ta e uraditi, i oni e se samo za
onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz
strahopotovanja prema Njemu, brini" (El-Enbija, 27-28) ;

"Boje se Gospodara svoga, Koji vlada njima i ine ono to im se

naredi" (En-Nahl, SO) ;

"Oni se onome to im Allah naredi nee opirati, oni e ono to

im se naredi izvriti" (Et-Tahrim, 6 ) .
Oni donose Objavu samo kad On naredi i nita ne rade dok
On ne dozvoli. Meleki su "robovi potovani" (El-Enbija, 26) , neki
22 1
 IBN KAUIM ELDEYZIJJE

su u safovima, neki tesbih ine, svakom se od njih zna mjesto ko

jeg se dri. Oni ono to im se naredi ne izvravaju djelimino niti
pretjeruju. Najii poloaj kod Uzvienog imaju oni koji ';
0J-'Y .)\) Jill 0 0J'i) :; y 0/ "ne zaziru da
Mu se klanjaju i ne zamaraju se, hvale Ga nou i danju, ne ma/aksa
vaju" (El-Enbija, 1 9-20) . Njihovi su zapovjednici trojica meleka:
Dibril, Mikail i Israfil. Vjerovjesnik, s.a.v.s., govorio je:
. \Jr
.J v ; l qj u--:;
; l .r--' l ff - r.J l .J- U- ' :ill
. .) ("T" "
-J .J .) l 1.r" l. u
y
- o
- ,

..:AI.;.I'li
- , ,
1 ;))1::, :Z- w- 1 YlS \d- -r: u-
(1 ..:_;\ ;:;1.J' l
-: " r
. -J"'? .:. - ,

.
". \" -:: , .kl ' 1::. 1 ..!11L ; ;. :.::t 1 -: w

.
;
; ;

"Moj Boe, Dibrilov, Mikailov i Israfilov gospodaru, Tvore ;

nebesa i Zemlje, Znale nevidljivog i vidljivog svijeta, Ti pre
suuje meu robovima Tvojim u onome u emu se razilaze.
Uputi me, s Tvojom pomoi, istini u kojoj se ljudi razilaze.
Ti upuuje na Pravi put koga hoe."91
Nastojao je zadobiti Njegovu milost pomou Njegove ope
vlasti i posebne vlasti nad ovom trojicom meleka zaduenih za
ivot. Dibril je zaduen za Objavu, koja znai ivot srca i due,
Mikail je zaduen za kiu, koja je ivot zemlji, biljkama i ivoti
njama, a Israfil za puhanje u rog koje e oznaiti poetak ivota
poslije smrti.
Poslanik je molio Allaha Njegovom vlau nad ovim mele
kima da ga uputi istini u kojoj se ljudi razilaze zato to je koristan
ivot onoga za ta su oni zadueni.
Allah je u Kur'anu dao najbolju pohvalu Dibrilu i opisao ga
najboljim epitetima rekavi:
} .,.."
l.,{ ')l!
J ... ., _. , ., ,., J
-: lj ::!:t l ".!." J-) " ""'

e -;:: ... ...

lj :1)
-
l _;... 1;:!-- 1 :(
... -

... ... \ ...
_ ... ,.

} ... J J ... ". , ...

. .:;._:;l i t> lS :'f:r ..f Jr.J J:,.aL.u l :') - 1 1
.,", "

---
;' .. ... '-t
... ...
...
... '-'
... .. ;: .. ... ;:
- _ .. !

91 Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Muslim, Ahmed, Tirmizi i Ibn Mada.

222
 EJTANOVE ZAMKE

"I kunem se zvijezdama koje se skrivaju, koje se kreu i iz vida

gube, i nou kad ona veo die, i zorom kada die - Kur'an je za
ista kazivanje izaslanika plemenitog, monog, od Gospodara
svemira cijenjenog, kome se drugi potinjavaju, tamo pouzda
nog" (Et-Tekvir, 1 5-2 1 ) .
Dibril j e Njegov izaslanik. O n je kod Njega plemenit, on je
moan i cijenjen od Gospodara, neka je hvaljen. Njemu se povinu
ju meleki na nebesima i on je pouzdani dostavlja Objave.
Gospodar mu je ukazao ast, on je Njemu najblii melek.
Neki su stari govorili da je njegov poloaj kod Allaha poloaj vla
darevog vratara.
Njegovu snagu pokazuje to to je na svojim krilima digao
domove Lutovog naroda pa ih sruio na njih. On je, dakle, moan
u sprovoenju onoga to mu se naredi; nije nemoan, jer mu se
pokoravaju meleki na nebesima u onome to im on od Allaha na
redi.
Ibn Derir u svom Tefsiru prenosi od Ismaila ibn Ebu Hali
da, a on od Ebu Saliha s ljedee: Pouzdan je da ue u sedamdeset
postaja svjetlosti bez dozvole.
Opisan je kao pouzdan, za to je potrebna iskrenost, srda
nost i dostavljanje poslanicima onoga to mu je nareeno bez
pretjerivanja, umanjivanja i zatajivanja bilo ega. Kod njega su se
sastale: ast, pouzdanost, mo i blizina Allahu.
O pitanju asti i pouzdanosti s lian je Jusufu, za kojega je
vladar kazao: G:J f_;;i l !"' " Ti e od danas kod nas
utjecajan i pouzdan biti" (Jusuf, 54) . O pitanju snage i pouzdanosti
slian je Musau1 za kojega je uajbova kerka svome ocu kazala: Jl
.c'11 ;il ..;., ?,81 :;J-"Najbolje je da unajmi snana i pouzqa:.
na" (Ei-kasas, 26).-0pisujui ga, Uzvieni kae: * L>.}ijl 8"
lS_;..: .J " Ui ga jedan ogromne snage, razboriti (zu mirretin),
koji se pojavio u liku svome" (En-Nedm, 5-6) . Ibn Abbas, r.a.,
kae da izraz zu mirretin znai: 'lijepog izgleda', a Katada kae da
223
 I BN KA.IJIM EL-DEVZIJJE

to znai: 'lijepog ponaanja', dok Ibn Derir veli: "Ja mislim da je

to zdravo tijelo, sigurno od bolesti. Kad je tijelo takvo, onda je
ono jako."
Ovo je samo jedno od znaenja koja oznaavaju vrstinu i
postojanost. Ja elim ukazati na snagu i zdravlje o emu govori
Vjerovjesnik, s.a.v.s.: "Sadaka nije dozvoljena bogatom i onom ko
je pri snazi (zu mirretin) . "92
Ibn Zejd i Mudahid smatraju da se u spomenutom ajetu mi
sli na snagu, to je slabo odrivo, jer je u prethodnom ajetu spo
menuto: " . onaj ogromne snage. "
. .

Nema sumnje d a s e u prethodnom hadisu radi o fizikoj

snazi, a ne lijepom izgledu. To je stanje kad je tijelo zdravo i si
gurno od vidljivih i nevidljivih bolesti, i ta snaga podrazumijeva
sama po sebi lijepo i dobro vladanje. Nekad se bolesti pojavljuju
zato to je ponaanje neprihvatljivo, tako da je to snaga koja uk
ljuuje dobrotu i ljepotu, a Allah opet najbolje zna.
Jevreji su pitali Poslanika koji mu melek dolazi, jer ne moe
biti poslanik ako nema meleka koji mu donosi vijesti. Poslanik je
odgovorio da je to Dibril, a oni su na to rekli: "Onaj koji ti dono
si rat i ubijanje to je na neprijatelj. " "Da sam moda rekao da je to
Mikail, koji sputa kiu i milost." Na to je Allah objavio:

"Ko je neprijatelj Dibrilu? On, Allahovom voljom, tebi na sr

ce stavlja Kur'an, koji potvruje da su i prijanje objave istinite
kao putokaz i radosna vijest vjernicima. Ko je neprijatelj Alla
hu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Dibrilu i
Mikailu, pa, Allah je, doista, neprijatelj onima koji nee da
n Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Mada i Ahmed.

224
 EJTANOVE ZAMKE

vjeruju" (El-Bekara, 97-98) .

Allah, neka j e hvaljen, i gornji i donji svijet povjerio j e mele
kima. Oni ureuju svijet Njegovom dozvolom, voljom i nared
bom. Nekad se ureenje pripisuje melekima, jer su oni direktno
zadueni za ureivanje, kao npr. u ajetu: "... oni koji sreuju nesre
deno" (En-Naziat, 5). Nekad se, opet, ureenje pripisuje Allahu,
kao npr. u ajetu:

"Gospodar va je Allah, Koji je nebesa i Zemlju za est vremen

skih razdoblja stvorio, a onda - upravljajui Arom, svemir
uredio" (Junus, 3) ili u ajetu:

" Upitaj: 'Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ije su djelo sluh i vid,
ko stvara ivo iz neivog, a pretvara ivo u neivo i ko ureduje
sve?' Rei e: 'Allah'" (]unus, 3 1 ) .
On ureuje naredbom, voljom i dozvolom, a meleki ureuju
direktno.
Nekad se njima pripisuje usmrivanje: !j_; "Izq.slanici
nai ;iuu mu uzmu" (El-En'am, 6 1 ) , a nekad Njemu: J 4 1
(;l\11 "Allah uzima due" (Ez-Zummer, 42) itd.
Meleki su zadueni za ovjeka od vremena kad je on bio kap
sjemena. Oni prate njegov prelazak iz jednog u drugi oblik do ro
enja. Potom piu njegovu opskrbu, njegova djela, smrtni as, nje
govu tugu i sreu, njegove potrebe. Oni biljee njegove rijei i
djela, uvaju ga dok je iv, uzimaju mu duu u asu smrti i izlau je
225
 I BN KAJ.IIM ELDEVZUJE

njegovom Tvorcu. Zadueni su da ga kazne ili nagrade u berzehu i

posl ije proivljenja. Oni upravljaju sredstvima nagrade i kazne, oni
ga, Allahovom dozvolom, uvruju na Pravom putu, ue ga onom
to e mu koristiti, tite ga; oni su njegovi zatitnici na dunjaluku i
na ahiretu. Meleki mu u san donose ono ega se plai, da bi ga
upozorili, i ono to voli da bi ojaal i njegovo srce i da bi bio zah
valniji. Oni .ga navode na dobro, a odvaraaju ga od zla i upozora-
vaJU ga na nJega.
.

Meleki su njegovi zatitnici, pomagai, uvari, uitelji, pozi

vai, zalagai da mu se oprosti; oni mole da mu se smiluje, sve dok
je pokoran svom Gospodaru i sve dok ljude pouava dobru; dono
se mu radosnu vijest o asti od Allaha u njegovom snu, pri njego
voj smrti i proivljenju; oni ga odvraaju od dunjaluka, a navode
ga na ahiret; oni ga podsjeaju kad zaboravi, sokole ga kad postane
lijen i smiruju ga kad je .uznemiren.
. Oni su ti koji rade u interesu
nJegovog ovog 1 onog SVIJeta.
' .

Meleki su Allahovi izaslanici u s tvaranju i naredbama, oni su

Njegovi izaslanici Njegovim robovima, nose Objavu od Njega na
razne strane svijeta pa se onda vraaju njemu, po naredbi. Nebo
naprosto vrvi od meleka, nema prostora ni koliko jedan dlan, a da
na njemu melek ne stoji, ini ruku' ili seddu. Svaki dan sedamde
set hiljada meleka ue u naseljenu kuu i ne vraaju se Njemu dok
ne izvre ono to imaju. Kur'an je pun spominjanja meleka, njiho
vih vrsta, zaduenja i dereda, kao to je sljedee:

226
 UTANOVE ZAMKE

"A kada Gospodar tvoj ree melekima: 1a u na Zemlji namje

snika postaviti!' - oni rekoe: 'Zar e ti namjesnik biti onaj koji
e na njoj nered initi i krv prolijevati? A mi Tebe veliamo i
hvalimo i, kako Tebi dolikuje, potujemo. ' On ree: 1a znam
ono to vi ne znate. ' I poui On Adema nazivima svih stvari, a
onda ih predoi melekima i ree: 'Kaite Mi nazive njihove,
ako istinu govorite!' 'Hvaljen neka si!' - rekoe oni - 'Mi zna
mo samo ono emu si nas Ti pouio; Ti si Sveznajui i Mudri. '
'O Ademe', - ree On - 'kai im ti nazive njihove!' I kad im on
kaza njihove nazive, Allah ree: ' Zar vam nisam rekao da sa
mo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono to
javno inite i ono to krijete!' A kad rekosmo melekima: 'Pok
lonite se Ademu!' - oni se poklonie, ali Iblis ne htjede, on se
uzoholi i postade nevjernik. " (El-Bekara, 30-34) . I tako do
kraja kazivanja.
ni se spominju i u s ljedeem ajetu : h ._,)lj k;)UI J)
;\ J5 J. rij "Meleki i Dibril, s dozvolom Gospodara svoga,
_

sputaju se u 'njoj" (El-Kadr, 4). Spominju se takoer i u mnogim

surama koje se nalaze izmeu ove dvije.
Nema sure u Kur'anu u kojoj nisu spomenuti meleki, dekla
rativno, aludirajui ili ukazujui.
to se tie njihovog spomena u hadisima, suvie je poznat da
bi se to sada ponavljalo.
Zbog toga je vjerovanje u meleke jedno od pet naela, sas
tavnih dijelova vjerovanja, a to su: vjerovanje u Allaha, Njegove
meleke, knjige, poslanike i Sudnji dan.
Vratimo se naem cilju. Meleki pokreu i gornji i donji svijet.
Voljni pokreti slijede volju koja nas pokree da inimo neto. Uz
rok prirodnih pokreta jeste tendencija za njihovim okonanjem od
onog koji se kree, kao to je vatra, rast biljaka, kretanje vjetrova,
kao i kretanje tekog tijela nanie jer ono trai stabilnost. to se
227
 IBN KAUIM EL .. DEVZUJE

tie prisilnih pokreta, kao to je kretanje uvis, uzrok im je volja

onog ko nas na to prisiljava. Tako nema kretanja iji uzrok nisu
volja i ljubav.
U UBAV
Ljubav pokree onog koji voli da dobije ono to eli kako bi
se smirio. Ona pokree onog koji voli Milostivog, koji voli
Kur'an, znanje i vjerovanje, a pokree i onog koji voli grijeh, koji
voli idole, ene i djecu, zemlju i svoju brau. Iz svakog srca zapo
inje put prema onom to se voli jer se onaj koji voli pokree nje
govim spomenem, a ne spomenem neeg dru gog. Zato se onaj
koji voli ene i djecu, ejtanov Kur'an, koji znai samo melodiju i
lijep glas, nee pokrenuti znanjem i dokazima vjere, a ni uei
Kur'an. Meutim, kad se spomene ono to on voli, sav e se zat
resti, pokrenut e se njegova unutranjost i vanjtina iz enje za
tim i od dragosti zbog spominjanja toga.
Svi su voljeni lani i prolazni, osim Allaha i onih koje On ti
ti, a to su Njegov Poslanik, Knjiga, Njegova vjera i vjernici. Ova je
ljubav trajna, traju njeni p lodovi, njeno u ivanje traje koliko traje i
onaj koji voli. Traje njena superiornost nad ostalim koji su voljeni,
kao i superiornost onog ko ovo voli vie od svega dru goga. Ako bi
veze meu onima koji se vole bile prekinute, ili ako bi nestali uz
roci njihove ljubavi, opet, uzroci ljubavi prema Allahu ostaju. Uz
vieni kae:

"Kad e se glaveine za kojima su se drugi povodi/i svojih

sljedbenika odrei i kad e veze koje su ih vezivale prekinute
biti" (El-Bekara, 1 66).
Ibn Abbas veli da su ove veze ljubav, dok Mudahid misli da
su to ovosvjetske povezanosti. Ed-Dahhak kae da to znai kad
im doe sueni as pa budu baeni u vatru, a Ebu Salih smatra da
su ove veze poslovne.
228
 EJTANOVE ZAMKE

Svi oni imaju pravo, jer su te veze ovosvjetski interesi koji su

postojali meu njima. Bit e im uskraeno ono to im bude najpo
trebnije. S druge strane, veze onih koji vrsto vjeruju u A llaha tra
jat e sve dok bude trajalo ono to oboavaju i to vole, jer veza
slijedi svoj cilj, dok on postoji.
UUBAV PREMA ALLAHU, KOJI N EMA DRUGA
Poto smo sve ovo objasnili, znamo da je ljubav koju je Al
lah naredio i sve stvorio zbog nje ljubav prema Njemu, Onome
Koji nema druga, i ona podrazumijeva robovanje samo Njemu.
Postoji vie vrsta ljubavi po kvantitetu i kvalitetu, a najvie
spomena bilo je o ljubavi prema Uzvienom Allahu, o onom to je
vezano za Njega, kao to je ibadet, pokajanje i skruenost.
Zato se za nju ne kae ni strast, ni pouda, ni enja, ve sa
mo ljubav, kao to je On rekao: ) ,:.tf.. " . oni koje On voli i
. .

koji vole Njega" (El- Maida, 54) . :tl ;;u }j. .:..1 j
"Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti... "

(Alu Imran, 3 1 ) . i i.f;T .YI) "Pravi vjernici jo vie vole

Allaha" (El-Bekara; 1 65).
Sve Allahove knjige, od prve do posljednje, nareuju ljubav
prema Njemu, a zabranjuju ljubav i povezanost s nekim drugim.
Sve one za one koji imaju dvije ljubavi navode primjere i situacije
iz prolosti, navode se prie, o takvima, kako su zavrili i njihove
nagrade i kazne. S last i okus imana osjetit e samo oni kojima su
Allah i Njegov Poslanik drai od drugih. Tako u Buharijevom i
Muslimovom Sahihu stoji da je Enes, r.a., prenio kako je Vjerovje
snik rekao: "Slast e imana osjetiti onaj kod koga se nae troje (u
drugom predanju s toji da e slast imana osjetiti samo onaj kod
koga bude troje) : kome Allah i Njegov Poslanik budu drai od
drugih, ko voli nekog samo u ime Allaha, i ko mrzi vraanje nev
jernitvu, nakon to ga je Allah spasio od toga, isto koliko mrzi da
bude baen u vatru."
Od njega se prenosi jo jedan hadis u dva Sahiha:
jj lj l f )f J;- rsf j;'Y o l?lliJ"
" . 1 q" lJij
229
 IBN KAJJIM EL-D:EVZUJE

"Tako mi Onog u ijoj je ruci moja dua, niko od vas nee

biti vjernik dok mu ja ne budem drai od njegovog oca, dje
teta i svih ljudi."93
Zato su svi pos lanici, od prvog do posljednjeg, pozivali na
oboavanje samo Allaha, Koji nema druga.
Izvor ibadeta, njegov kraj i potpunost jeste ljubav, i to da je
za nju vezan samo Gospodar, neka je hvaljen. ovjek ne smije
nikoga voljeti kao Njega.
Iskaz koji sadri ova dva izvora jeste jedini pomou kojeg se
moe ui u islam, jedino s njim su isti krv i imetak, samo njego
vim oitovanjem, srcem i jezikom, moe se spasiti od Boije kaz
ne. Izgovoriti to najbolje je to se moe izgovoriti. Ibn Hibban
prenosi hadis:
:;; ".. ,... ..- o J ,., o -;
" . .& l 'l' ! 4.J! ')1 :j..Ul l"
"Najbolj e j e rei: 'Samo je Allah Bog."'94
Ajet koji sadri ehadet najbolji je ajet, a sura koja se bavi
njegovim ostvarenjem vrijedi treinu Kur'ana. S njim je Allah pos
lao sve pos lanike, dao je sve knjige i propisao sve zakone kako bi
ga potvrdili i upotpunili. S njim rob ide Gospodaru, on je utoite
za njegove prijatelje i neprijatelje, jer njegovi neprijatelji, kad ih
zadesi kakvo zlo na kopnu ili na moru , trae u toite kod Njega,
rjeavaju se irka i dozivaju ga iskreno vjerujui. Za Njegove prija
telje on je u toite od nevolja dunjaluka i ahireta.
Zato je dova potitcnog sljedea:
,; , , :; , :;

.&l 'l'! 4.1! ')1 rJWl ..j /JI J .& l 'l' ! 4.1! ')1 -!1.1 1 .& 1 'l'! 4.1! ')' "

.... ... , ' .... ,

"_fH ..f/JI J yP _j 'l' l JJ -?l_r.:.Jl J
"Nema boga osim Allaha, Veli kog, Blagog. Nema boga osim
Allaha, Gospodara Ara, V eli kog. Nema boga osim Allaha,
G ospodara nebesa, Gospodara Zemlje, Gospodara Ara,

'D H adis je vjerodostojan. I3ilje7.e ga Buhari, Nesai i drugi.

'H H adis je hasen (dobar) . I3iljc7.c ga l bn Mad7.a i Ibn Hibban.

230
 EJTANOVE ZAMKE

Plemenitog." 95
Dova Junusa, ijim uenjem Al lah sigurno daje olakaanje
Jeste:

"Nema boga osim Te be, hvaljen neka si, ja sam bio neprave
dan." 96
Sevban, r.a., pria da je Poslanik, kad bi ga neto zabrinulo,
govorio: "Allah je moj Gospodar, ne pripisujem Mu dru ga.'m U
drugom predanju stoji: "On je Allah, Koji nema druga." Esmu
bint Umejs Poslanik je poduio rijeima koje e izgovarati kad je
tuna: "Allah, Allah, moj Gospodar, ne pripisujem Mu druga."98 U
Tirmizijevoj zbirci nalazi se vjerodostojan hadis: "Junusova dova,
kad je bio u u trobi ribe, bila je: 'Nema boga osim Tebe, havljen
neka si, ja sam bio nepravedan.' Svakom muslimanu bit e dato
ono to njom bude traio." U Ahmedovom Musned..e stoji: "Dove
potitenog su: 'Moj Boe, traim Tvoju milost, nemoj me ostaviti
ni jednog trena, poboljaj moje stanje, nema boga osim Tebe."'
Tevhid je u toite onih koji trae, pribjeite onih koji bjee,
izlaz za potitcne i radost za oaloene.
SPOZNAJA POKRETAKE SNAGE
Ako je poznato da su ljubav i volja pokretai svega, onda
mora postojati ono to se voli samo radi sebe, a da se ne voli radi
nekog ili neeg dru gog. Jer ako se neto voli radi neeg drugog, to
bi zahtijevalo itav niz razloga to nije u skladu sa zdravim razu
mom. Sve to volimo volimo zbog neeg drugog, samo se Allah
voli u svakom pogledu. Samo je Njemu svojstveno da bude Bog,
jer kad bi na nebesima i na Zemlji bilo jo bogova pored Al laha,
nastao bi nered na njima. Vjerovjesnici su pozivali ljude da vjeruju

.,, Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Buhari, Muslim i Ahmed.

% Hadis je vjerodostojan. Bi)j6.e ga Tirmizi, Ahmed i Hakim.
'17 Hadis je hasen (dobar) . Biljee ga Nesai i Taberani.

N Hadis }e hasen (dobar) . Biljee ga Ebu Davud, Ahmed i Ibn Mad7.a.

231
 I BN KAJJIM ELDEVZIJJE

u samo jednog Boga (tevhidul-ilahijja) , a u osnovi je toga pokora

vanje i slijeenje. Tevhidul-ilahi;ja nuno podrazumijeva i vjero
vanje da je jedino Allah gospodar (tevhidur-rububi;ja) , to inae
deklarativno priznaju i mnogoboci, i to e Allah uzeti kao dokaz
protiv njih.
VOUA STVOR ENJA
Svako ivo bie posjeduje volju i djelovanje u skladu s njom.
Ko god se kree, ima cilj prema kojem ide, a Allah je jedini dosto
jan da bude njegov cilj i svrha njegove potrage. Ne bi on ni posto
jao da Allah nije njegov Gospodar i Stvoritelj. Dakle, postojanje
moe zahvaliti samo Allahu, njegovo savrenstvo pripada samo
Allahu. Sve to nije od J\!je a nema koristi i kratkotrajno je. Zato
Uzvieni kae: - -J :.tl \11 W 0t5 ) "Da nebesima i Zemljom
vladaju drugi bogovi, a ne AZZali, poremetili bi se" (El-Enbija, 22) .
Nije rekao da ne bi postojali, jer je On, neka je hvaljen, kadar da ih
odri uprkos neredu, ve nije mogue da budu ureeni, osim ako
je njihov tvorac Onaj Koji se oboava i Koji nema druga. Djela i
pokreti su ispravni ako su ispravne njihove namjere i ciljevi. Svako
djelo zavisi od namjere i cilja onog koji ga ini, kao i od njegove
volje.
Djela se dijele na dobra i loa, nekad s obzirom na njih same,
a nekad s obzirom na namjere i ciljeve.
Ljubav i volja dijele se na korisnu i tetnu, s obzirom na ono
emu su upuene. Ljubav je korisna ako je voljeni i eljeni samo
On. On je najuzvieniji medu voljenima. ovjek e imati dobro i
bit e spaen i sretan samo ako On bude njegov voljeni, eljeni i
cilj svih njegovih potraga. Ako je to neko drugi, njegova e ljubav
biti tetna, bit e mu kazna i nesrea.
Korisna je ljubav ona koja ovjeku pribavi sreu i spas, a te
tna je ona koja mu pribavi nesreu, bol i tugu.
OVJEK J E STVOREN KAO N EPRAVEDN I K l N EZNALICA
Onaj koji sebi eli dobro nee se prepustiti ljubavi koja mu
donosi bol i tetu. U tu zamku past e samo oni ije je znanje pog
reno, ili su pogrene njihove namjere. U prvom sluaju rije je o
232
 IUTANOYE ZAMKE

neznanju, a u drugom o nepravdi.

ovjek je stvoren kao nepravednik i neznalica. Od neznanja
i nepravde moe se spasiti samo ako ga Allah podui onom to e
mu biti od koristi. Kome On eli dobro nauit e ga onom to e
mu koristiti i izvest e ga iz neznanja. Tako e mu koristiti ono
emu je poduen, pa e biti izveden iz nepravde. Kome pak ne eli
dobro ostavit e ga onakvog kakav je u osnovi stvoren. U Mu sn e
du se nalazi hadis koji prenosi Abdullah ibn Omer:
(. ... , ... ... .,... ., , .... . ,. ", ... ...

:-r_ L..:O I y :-r_ r ) lj J 4A.L;. J.1.>. J f .&1 0r

",

. "jJ. lk,:\ .J <.>l .>_fJI i!J1

"Allah je Svoja stvorenja stvorio u mraku. Potom im je da
rovao Svoje svjetlosti, pa koga zapadne ta svjetlost, on j e
upuen, a koga mimoie, on j e u zabludi."99
Dua (nefs) voli ono to je tetno za nju i od ega nema ko
risti. Nekad je razlog tome neznanje, nekad neiste namjere, a ne
kad oboje zajedno. Uzvieni je Allah u Svojoj knjizi prekorio one
koji se odazivaju pozivima neznanja i nepravde:

"Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode za stras

tima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi
strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, nee ukazati
na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ini" (El-Kasas,
SO) ;

'1'' Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Ahmed, Ibn Hibban, Hakim i drugi.

233
 I BN KAIIIM ELD.EVZIIIE

" Oni se povode samo za pretpostavkama i onim za im due

ude, a ve im dolazi od Gospodara njihova prava uputa" (En
Nedm, 23).
Svako dobro potjee od znanja i pravednosti, a svako zlo re
zultat je neznanja i nepravde.
Allah je, za pravednost koju je propisao, postavio granicu;
ko je prijee, taj je nepravednik. On e biti ukoren i kanjen za
nepravdu kojom je preao granicu pravednosti. Tako Uzvieni
Allah kae: _;.11 !.11 i) ;J) i;_;llj i)SJ "Jedite i pijte, ali ne
pretjerujte; Allah zaista ne voU one koji pretjeruju" (El-E'raf, 3 1 ) . O
onima koji tra e neto vie od svojih ena i robinja On kae:
Jil (J. jli ..!JJS .. lj) fil "Oni koji i pored toga trae, oni u zlu
sasvim pretjeruju" (El-Mu'minun, 7) ; _;.11 !.11 i);J ) "Ne
pretjerujte, jer Allah ne voli one koji pretjeruju" (El-Bekara, 1 90) .
Znai, ljubav prema zlu potjee od nevaljalog znanja, prljave
namjere ili od oboga zajedno.
Kae se da loe namjere dolaze od loeg znanja iako, ako
ovjek zaista zna ta je tetno za njega, on to nee raditi. Ko zna
da je neka ukusna i sona hrana otrovna sigurno je nee jesti. Zbog
toga istinsko vjerovanje navodi ovjeka da radi ono to mu je od
koristi, a da se proe onog to e mu tetiti. Ako ne ini prvo i ne
prolazi se dru gog, onda njegovo vjerovanje nije istinsko i on je
vjernik onoliko koliko se toga pridrava. Ko istinski vjeruje u
Dehennem, kao da ga oima vidi, nee ii putem koji vodi u nje
ga, a kamoli da u lae trud na tom putu. Onaj ko istinski vjeruje u
Dennet, njegova dua ga ne moe sprijeiti u traenju njega. Ovo
e ovjek nai na dunjaluku, jer na njemu ide ka korisnom, a uda
ljava se od tetnog.
KAKO RAZLI KOVATI LOE l DOBRO
Poto smo ovo razjasnili, vidimo da je ovjeku najpotrebnije
da zna ta mu teti kako bi se toga otarasio i da zna ta mu je kori
sno kako bi to sauvao i inio ga. Tako e voljeti korisno, a mrziti
tetno, i njegova ljubav i mrnja bit e u skladu s onim to voli,
odnosno mrzi Uzvieni Allah. Ovo je jedna od potrebnih stvari za
robovanje i ljubav. Kad izae iz ovih okvira, ovjek voli ono to
234
 UTANOVE ZAMKE

ljuti njegovog Gospodara, a mrzi ono to On voli, pa e njegovo

robovanje biti manjkavo shodno tome.
Dva su puta do razlikovanja dobrog i loeg: razum i zakon.
to se tie razuma, Allah je razumnim i prirodnim uinio: is
krenost i pravednost, dobro i dobroinstvo, oprost i snagu, p le
menite udi, povjerljivost, parodine veze, lijep savjet, dranje
ugovora, uvanje komijskih odnosa, pomo onom kome je ui
njena nepravda, podrku onima koji govore istinu, gostoprimstvo i
slino tome. Razumnim i prirodnim uinio je da mrzimo ono to
je suprotno svemu ovom. Primjer toga je, recimo, napiti se hladne
vode kad smo edni, pojesti neto ukusno i korisno, kad smo gla
dni, i obui neto toplo, kad nam je h ladno. Isto kao to ne mo
emo bez ovog, tako ne moemo ni bez lijepih i korisnih osobina.
Onaj ko kae da se to ne moe spoznati razumom i prirodnim
putem, ve samo ulom sluha, njegove rijei ne vrijede. To je obja
njeno u naoj knjizi El-Miftah u 60 poglavlja. Naveli smo dokaze
Kur'ana i sunneta te razuma i prirode o tetnosti toga.
Drugi nain razlikovanja dobrog i loeg djela jeste s luanje.
Ovaj je nain bolji i jasniji od prvog. Osobine djela i njihove nam
jere mogu biti skrivene. Jedini koji to potpuno zna jeste Poslanik,
s.a.v.s. Najpametniji, najbolji i najispravniji je onaj iji se stavovi i
rijei slau sa sunnetom, kao to je rekao Mudahid: "Najbolji
ibadet je dobro misliti, a to znai slijediti sunnet." Uzvieni je re
kao:

"Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono to ti se ob

javljuje od Gospodara tvoga istina" (Sebe, 6).
Prethodnici su one koji se nisu slagali sa sunnetom o p itanju
znanja nazivali haberijama, tj. onima koji misle da sve znaju, a o
p itanju praktinih propisa zvali su ih sljedbenicima sumnje i stras
ti. Stav koji nije u skladu sa sunnetom jeste neznanje, a ne znanje,
a strast nije vjera. Onaj koji tako postupa spada u one koji s lijede
svoje strasti, a ne Boiju uputu. On e imati zabludu na dunjaluku,
a nesreu na ahiretu. Zabluda i nesrea zaobii e onog koji s lijedi
235
 I BN KAUIM ELDEVZIJJE

Boiju uputu s kojom je poslao Svoje poslanike i objavio Svoje

knjige:
- ., .. ,.. t "".. .. ... ... } ... .;:', "' } ... 1 ... ""
v. ....j )-
' .::i""5'' '::lj
... .. )U 0l..u Jt-:i l - lS ..U , .t. , f=:.-..U
..... L L. !lJ
., ... l ... ... ... ... ...

L.. . '--!:- '-'!. \

.. -
...

i ::ii .:.Y. JJ..:ij L f\_ ) 0 0f=- .;f

"Od Mene e vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu

Moju nee zalutati i nee nesretan biti. A onaj ko okrene glavu
od knjige Moje, taj e tekim ivotom ivjeti, i na Sudnjem da
nu emo ga slijepa oiviti" (Ta-Ha, 1 23- 1 24).
Slijeenje strasti poiva na ljubavi i mrnji, kao to kae Uz
vieni:

" O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedoite Allaha radi, pa

i na svoju tetu i na tetu roditelja i roaka, bio on bogat ili si
romaan, Allahovo je da se brine o njima. Zato ne slijedite
strasti - kako ne biste bili nepravedni" (En-Nisa, 1 35);

"Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima osjeate nikako

ne navede da nepravedni budete. Pravedni budite, to je 1zajbli
e estitosti" (El-Maida, 8).
Strasti ne dozvoljavaju slijeenje upute, bile one usmjerene
prema nekoj osobi ili prema neemu drugom. Jedna strast isklju
uje drugu, a sve one su suprotne Boijoj uputi s kojom je poslao
Svoje poslanike i objavio Svoje knjige.
236
 EJTANOVE ZAMKE
R EZULTAT POGR ENE U UBAVI
Korijen razvratnih djela jeste u ljubavi prema nekom dru
gom, a ne prema Allahu, bez obzira da li se radi o gledanju, spol
nom openju ili neemu treem. Murici su u tome vie nego is
kreni, kod njih se nalazi ono to kod iskrenih ne postoji.
Uzvieni veli:

"O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede ejtan kao to

je roditelje vae iz Denneta izveo skinuvi s njih odjeu njiho
vu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i
vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo uinili ejtane
zatitnicima onih koji ne vjeruju. A kada urade neko runo dje
lo, govore: 'Zatekli smo pretke nae da to rade, a i Allah nam je
to zapovjedio. ' Reci: 'Allah ne zapovjeda da se rade runa dje
la! Zato o Allahu govorite ono to ne znate?' Reci: 'Gospodar
moj nareuje pravednost. I obraajte se samo Njemu kad moli
te, i molite Mu se iskreno Mu ispovjedajui vjeru" (El-E'raf,
2 7-29) . Dalje kae:

237
 I BN KAIIIM ELDEV%111E

"Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, t ;avm t pota;m, t

grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate rav
nim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu
govorite ono to ne znate" (EI-E'raf, 33) .
Hvaljeni nas je obavijestio da je ejtane uinio prijateljima
onih koji ne vjeruju, to su Njegove rijei:

"Zar ete njega i porod njegov, pored Mene, kao zatitnike pri
hvatiti, kad su vam oni neprijatelji. Kako je ejtan loa zamje
na nevjernicima" (El-Kehf, 50) .
Uzvieni Allah o ejtanu kae s ljedee:

"Njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zatitnika

uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju" (En-Nahi, 1 00).
Takoer nas je obavijestio da se zakleo veliinom svog Gos-
podara da e zavesti sve Njegove robove, ali je izuzeo iskrene. Uz
vieni nas je upozorio da se ejtanovi prijatelji, kada uine kakvo
razvratno djelo, pozivaju na to da su isto radili i njihovi preci i
smatraju da im je Allah to naredio. Oni slijede lane pretpostavke
i pogrenu strast.
Na ejh pria da je u ovome velika nesrea za one koji se
veu za prolost. Meu njima ima: sufija, obinih ljudi, vladara,
vojnika, filozofa, mutekellima, obinog svijeta, itd., koji do?.volje
nim smatraju ono to su zabranili Allah i Njegov Poslanik, bilo da
dre da je Allah to dozvolio ili da slijede svoje pretke. Ustvari,
uzrok je ljubav koju Allah mrzi. Mnogi od njih to smatraju dije
lom vjere i misle da e se tako pribliiti Allahu. Nekad smatraju da
to odgaja i obrazuje ovjeka, a nekad da e ga to uiniti ovjekom i
da robuje samo Allahu. Nekad se s matra da su lijepe slike proiz-
238
 EJTANOVE ZAMKE

vod istine i njen odraz pa ih nazivaju "prizorima jedinstvene ljepo

te". Ponekad oni smatraju da ih je Gospodar uinio dozvoljenim i
da se s njima mogu sjediniti. Zato e vidjeti da ovi isposnici, nji
hovi podreeni, nadreeni i njihovi drugovi slono uzimaju nekog
drugog, pored Allaha, i vole ga kao to Njega vole. Nekad je to
vjera, nekad strast, a nekad oboje zajedno. Zato oni zajedno slua
ju ejtana, koji navodi na zajedniku ljubav unosei na taj nain
razdor u svako srce koje ima ljubavi.
Razlog je nepostojanje u srcu onog zbog ega je stvoreno, tj.
robovanja Allahu koje ukljuuje ljubav i potovanje, podreenost i
poniznost, s laganje s Njegovim naredbama i zabranama te s onim
to On voli i ne voli. Ko u svom srcu osjea s last vjerovanja i nje
gov okus to e ga sauvati od ljubavi prema drugima i njihovom
oboavanju . Ako toga u srcu nema, ono trai za zamjenu ono to
voli. To e uzeti za svoga boga i tako promijeniti svoje vjerovanje i
prirodu po kojoj je Allah stvorio Svoje robove. On kae:

"Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Alla
hovu prema kojoj je On ljude nainio. Ne treba da se mijenja
Allahova vjera" (Er-Rum, 30) .
Znai, dua koju je Allah stvorio ne treba se mijenjati, jer
svako se raa u ispravnoj prirodi, kao to je tijelo stvoreno od or
gana u jednoj sigurnoj cjelini. Ova se dua ne bi trebala mijenjati,
ali ljudi se promijene nakon stvaranja, to se vidi iz rijei Vjerovje
snika, Bog mu se smilovao i spasio ga, koji kae:
(- -' i
1\c""' -:'' j i l_.)1::' al Y. t! ;;
L q L> ' \' 1 .) Y.Y'
\,.._ .lJY.. -i
lA "
,. " 0 ..- J o _., o , a ".0 _,.
<:":
N N N

"l l l 0 .L l ;,.. -' -' .-- F

0_" t#

r .J-'.Y" . u . e-'
0 "
o

" li r
"Svako dijete rodi se u prirodnom stanj u, pa ga roditelj i ui
ne jevrcjom, kraninom ili vatropoklonikom, kao to sc i-

239
 I BN KAUIM ELDIEVZIJJE

votinja raa potpuno zdrava. Vidite li kakvog nedostatka na

njoj dok je vi ne osakatite."100
Srca po prirodi vole i oboavaju svog Boga i Stvoritelja.
Promjenom prirode promijeni se i to oboavanje i ljubav. Poto se
promijene prirode ljudi, Allah poalje poslanike da ih poprave i
vrate u stanje u kojem su stvoreni. Oni koji ih slijede vrate se na
prirodno, a oni koji ne slijede ostanu takvi.
ISKUENJE KOJE SPREAVA ROBA DA VJERUJE SAMO U
ALLAHA
Varka koja se ogleda u zaljubljenosti u neto pojavno spre
ava ovjeka da u potpunosti vjeruje u Allaha, nedostaje mu toliko
vjere u Allaha koliko mu je uzela ta ljubav. Nekad ona ovjeka
ostavi bez imalo te vjere. Zato Allah poru uje:

"Borite se protiv njih dok mnogobotvo ne iezne i dok samo

Allahova vjera ostane" (El-Enfal, 39) .
Vjera u Allaha i zabluda dvije su oprene stvari i jedna drugu
iskljuuju. Zabluda se u tefsirima tumai kao mnogobotvo (irk).
Tako. . je zabluda srca irk ili jedan od. njegovih uzroka. Ona podra-
zumiJeva mnoge vrste sumnp 1 strasti.
Iskuenje101 onih koji vole druge, mimo Allaha, spada u naj
vea iskuenja. Iskuenje onih koji ure jeste primjer Musaa, ko
jem je Allah (poto je pourio prije svog naroda) rekao:

"Mi smo narod poslije tvog odlaska u iskuenje doveli" (Ta-

100 Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Buhari, Malik, Ebu Davud i Ahmed.
10 1 U arapskom tekstu spominje se ri j e [itna, to, izmedu ostalog, wai i zab
luda i iskuenje. Dakle, autor spominje jednu rije koju smo na bosanski prevo
diti razliito, na to u kazujemo itaocu da ne bilo nekih nejasnoa (Prevodilac) .

240
 UTANOVE ZAMKE

Ha, 85).
I skuenje ljubavi Je meu najveim iskuenjima. Uzvieni
Allah kae:

"Ima ih koji govore: 'Oslobodi me i ne dovodi me u iskuenje. '

Eto, ba u iskuenje su pali" (Et-Tevba, 4 9 ) .
Ovaj j e ajet objavljen zbog Dedda ibn Kajsa. Poto j e Boiji
Poslanik zauzeo Tebuk, rekao mu je: "Hoe li otii kod plemena
Benu Asfer da od njih uzme robinje i robove. " Dedd je odgovo
rio: "Dozvoli mi da ostanem kod tebe. Moj narod zna da sam ja
s lab na ene. Bojim se, ako vidim djevojke Asfera, da se neu moi
suzdrati." Potom je Allah objavio ovaj ajet. 102
U vezi s Allahovim rijeoma: ... eto, ba u iskuenje su pali" "

Katada kae sljedee: "U najveoj zabludi (iskuenju) jeste onaj

koji se razilazi s Boi jim Poslanikom i onaj koji ga ne voli. ''
Iskuenje od kojeg je on bjeao, prema njegovom miljenju,
jeste iskuenje ena i nemogunost da se suzdri, a iskuenje u
koje je pao je irk i kufr na dunjaluku, a kazna na ahiretu.
Rije /itna u Allahovoj knjizi ima 7.. n aenje ispita kojim ov
jek nije iskuan. Ima znaenje ispita i iskuenja 7..a jedno. U prvom
znaenju upotrijebljena je ondje gdje Allah Uzvieni kae Musau,
a.s.: f(J_; b.J "Raznih nevolja smo te spasili" (Ta-Ha, 40) , u
drugom znaenju upotrijebljena je u ajetu koji kae: qi1 J \11
<ifi_,bi;. "Eto, ba su u iskuenje pali" (Et-Tevba, 49) . Oba 7.. naenje
prisutna su u sljedeem ajetu:

.i.A.Ij ::!;>: uJ j L. l ; l} ul 1-fi. ul U l

;" " "' ... " J, ... .... J .... J J .... ! J ., J t ..; ".. ... t

L..::J

.... '7 J .... , , J , .... ,., .... ". ... ... ... -:..,

:!7 j 1_,! J;u1 JJ I r-: d;u'

102 Lanac prenosilaca ovoga hadisa je slab. Biljei ga Taberani.

24 1
 I BN KAUIM ELDEVZUJE

"Misle li ljudi da e biti ostavljeni na miru ako kau: 'Mi vje

rujemo. ' I da u iskuenje nee biti dovedeni? A mi smo u isku
enje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na
one koji govore istinu i na one koji lau" (El-Ankebut, 2-3 ) .
Tu je i ajet u kojem se navode rijei Musaa, a.s.:

"To je samo iskuenje Tvoje kojim Ti, koga hoe, u zabludi os

tavlja, a kome hoe, na Pravi put ukazuje" (El-E'raf, 1 55 ) .
Nekad rije fitna moe imati i ire znaenje kao:

"Imanja vaa i djeca vaa samo su iskuenja" (Et-Tegabun,

1 5) .
Ovo se odnosi na svu djecu jer svaki ovjek dolazi u iskue
nje zbog svog djeteta. ovjek e nekad uiniti grijeh prema Allahu
zbog svog djeteta, upast e u haram zbog njega ili poiniti velike
greke od kojih e se spasiti samo onaj koga Allah spasi.
O tome najbolje svjedoi s luaj kad je Poslanik drao govor,
a sluajno su naili Hasan i Husejn nosei na sebi crvene koulje.
Poslanik, s.a.v.s., siao je, uzeo ih i stavio na krilo na minberu re
kavi: " Istinu je rekao Allah: 'Imanja vaa i djeca vaa samo su isku
enje.' Ko bude traio utoite neka moli Allaha da ga spasi iskue
nja. " Io3
Uzvieni je Allah rekao: A F ) "Mi inimo da
jedni druge u iskuenje dovodite" (1:: 1 -Furkan, 20) . Ovaj se ajet od
nosi na sva stvorenja, i jedni e biti ispitani pomou drugih. Posla
nici su na ispitu pred onima kojima su poslani: kako su ih pozivali
istini i kako su strpljivi bili u tome. Oni podnose razne tegobe u
ispunjenju misija svog Gospodara. Ljudi su iskuani poslanicima:

1 0 -' Hadis je hascn (dobar). Bilje7.e ga Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Mada.

242
 EJTANOVE ZAMKE

da li da im se pokore, pomau im, da li da im vjeruju ili da ne vje

ruju, suprotstave im se i bore se protiv njih? Uenjaci su na isku
enju zbog neznalica, da li ih pouiti, posavjetovati i biti strpljiv u
tome ? Ali, i oni su iskuenje neznalicama, tj. da li ih posluati i
pustiti da ih vode? Podanici su ispit za vladare, a vladari za poda
nike; bogatai su iskuenje siromanima, a siromani bogatima,
slabi jakima i jaki slabima, gospodari robovima i robovi gospoda
rima. Mu je na iskuenju zbog svoje supruge, a ona je na iskue
nju zbog njega, mukarci su na ispitu zbog ena, a ene zbog mu
karaca, vjernici zbog nevjernika i nevjernici zbog vjernika, oni
koji nareuju dobro iskuani su onima kojima se obraaju i obrat
no. Zato su siromani vjernici koji su slijedili poslanike bili kunja
bogatima i njihovim poglavarima koji nisu vjerovali, iako su znali
da su poslanici u pravu i koji su govorili: ) 8');:. 1_:;;. lS .;J "Da
je kakvo dobro, oni nas ne bi u tome pretekli'r (El-Ahkaf, l l). Ova
kvi su govorili Nuhu: ).Jl' l ..!J;I.J ..!JJ 0;:;1 1)\.i "Zar da ti vjeru
jemo, a najnii sloj ljudi te slijedi" (E-Suara, 1 1 1 ) . Na to Allah
kae:

"I tako Mi jedne drugima iskuavamo da bi nevjernici rekli:

'Zar su to oni kojima je Allah, izmedu nas, milost ukazao ? "
(El-En'am, 53) .
Zato, ako bogata vidi da ga je siromah pretekao i poeo vje
rovati i slijediti Poslanika, odbija se pokoriti da ne bi bio kao on, i
govori: "Zar da primim is lam i budem na istom nivou kao ovaj
bijednik? " Zeddad misli da je bogata moda htio primiti is
lam, ali je odustao da se ne bi govorilo kako je to prije njega uinio
neko drugi. Zato ostane i dalje nevjernikom kako onaj koji je prije
njega prihvatio islam ne bi imao prednost u odnosu na njega.
Jedni su ljudi drugima iskuenje, pa siromaan ne eli biti
kao bogata, s labi ne eli biti poput jakog, onaj koji je u iskuenju
ne eli biti kao onaj koji nije, a nevjernici govore:

243
 I BN KAJJIM EL-DiEVZIJJE
_.
J J

J.: ;:;Jn J J
"Neemo vjerovati sve dok se i nama ne da neto slino onome
to je Allahovim poslanicima dato" (El-En' am, 1 24) .
Mukatil veli da je ovaj ajet objavljen jer su murici pali u is
kuenje zbog siromanih muslimana: Bilala, Suhejba, Hubaba, Ebu
Zerra, Ibn Mesuda, Ammara i drugih. Nevjernici Kurejije govorili
su: "Vidite ovih koji slijede muslimane, a pripadaju naim tieni
cima i najniim od nas." Allah je rekao:

"Kad su neki robovi Moji govorili: 'Gospodaru na, mi vjeru

jemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!',
vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i
uvijek ste ih ismijavali. Oni su doista postigli ono to su eljeli"
(El-Mu'minun, 1 09- 1 1 1 ) . Gospodar ih je nagradio zbog toga
to su bili strpljivi, kao to je rekao:

"Mi inimo da jedni druge u iskuenje dovodite, pa se strpite! "

(El-Furkan, 20) .
Allah je iskuenje poistovjetio sa strpljenjem u ovom sluaju
i u sljedeem:

"Gospodar tvoj e onima koji se isele, nakon to su na iskuenju

bili, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili . . " (En
.

Nahl, 1 1 0) .
244
 EJTANOVE ZAMKE

Ko bude iskuan strpljivou pa se strpi, s trpljenje e ga oi

stiti i skinuti mu grijehe, isto kao to kovaki mijeh isti zlato i
srebro. Iskuenje je kovaki mijeh srca, proba vjerovanja i, zahva
ljujui njemu, moemo razdvojiti iskrenog i laljivog. Uzvieni
kae:

"Mi smo u iskuenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigur

no ukazao na one koji govore istinu i na one koji lau" (El
Ankebut, 3 ) .
Iskuenje dijeli ljude n a iskrene i laljive, vjernike i licemjere,
na dobre i loe. Ko se pri iskuenju strpi sauvat e se veeg isku
enja, a ko ne izdri past e u gore iskuenje.
Iskuenje je neminovno i na ovom i na onom svijetu, kao to
kae Uzvieni: :,_g /JI fY. L?' , .:;; 1 )J
:, "Onoga dana kada se u vatri budu prili... " "Iskusite kaznu
svoj,; - to je ono to ste pourivali" (Ez-Zarijat, 1 3- 1 4) . Vatra je,
dakle, kazna onome ko ne izdri iskuenje dunjaluka. Uzvieni o
drvetu zekum ve li: Ua.U d:.:- l "Mi smo ga '! evjernicima
kao kaznu odredili" (Es-Saffat, 63) . Ka tad in je stav: "Cim je Allah
spomenuo ovo drvo, uinio ga je iskuenjem nepravednima koji su
rekli: 'Kako e u vatri biti drvo, kad vatra guta drva?'" Potom je
Allah objavio sljedee: J _:). ;.J l1i! " To je drvo koje
e usred Dehennema rasti" (Es-Saftat, 64) . Obavijestio ih je da se
ono hrani iz vatre.
Ibn Kutejba kae da je drvo zekum moda plod vatre, od ma
terijala koji ne gori, kao to su njeni lanci i okovi. Da je onakvo
kakvo mi drvo znamo, ne bi moglo ostati u vatri. To nas Allah
samo upuuje na onostrano i nama nepoznato (gajb) pomou
onoga to je prisutno kod nas. Imena se s lau, ali su znaenja raz
liita, znai to nije drvo kao zemaljsko. Tako je i s Dennetom i
njegovim plodovima, posteljama, drveem i s lino.
Smisao ovog ajeta jeste u tome da se kae kako e to drvo bi-
245
 IBN KAJ.IIM EL-DEVZI.I.IE

ti njihovo iskuenje na dunjaluku, tako to ga nisu smatrali stvar

nim, a bit e im kazna na ahiretu jer e kuati njegove p lodove.
Isti je sluaj i s onim o emu nas je On obavijestio, a to je da
e devetnaest meleka biti zadueno za vatru. To je bilo iskuenje
za nevjernike, tako da je Ebu D?.. e hl rekao: "Zar e vas Muhammed
uplaiti s njih devetnaest, a vas je mnogo? Zar ne mogu stotine vas
napasti svakog od njih, pa da tako izaete iz vatre ? " Na to je Ebul
Esed rekao: "Kurejije, kad nastupi Sudnji dan i ja pred vama bu
dem prelazio preko sirat-uprije, nosit u desetericu na desnom, a
devetericu na lijevom ramenu. Mi emo je prijei i ui u Dennet.
Spominjanje ovog broja bilo je njihovo iskuenje na dunjalu
ku, a bit e njihova kazna na Sudnjem danu.
Nevjernik na dunjaluku biva iskuan vjernikom, kao to i
vjernik biva iskuan njime. Zato su vjernici traili od Allaha da ne
budu iskuenje za nevjernike:
.... "" .,
t .,

.:Jj- G- . -u i
0!, -'
/ ' IT,!ik
-.e- ;J 8SIJiJ
-
I ' L.:..l)'y- .:- "'u
- 1-'
- . -

iJ){
"Gospodaru na, u Tebe se uzdamo, Tebi se obraamo i Tebi
emo se vratiti. Ne dopusti, Gospodaru na, da nas nevjernici
ma stavi u iskuenje" (El-Mumtehina, 4-5) . A Musaovi su
drugovi govorili:

"Gospodaru na, ne uini da zbog nas dou u iskuenje ljudi

koji nasilje ine" (J unus, 85) .
Mudahid kae da to znai: nemoj nas kazniti pomou njih i
nemoj nas kazniti Tvojom kaznom da oni ne bi rekli: "Da su ovi
bili u pravu, ne bi ih ovo zadesilo." Zeddad kae: "Nemoj ih
nadrediti nama da ne pomisle kako su u pravu, te da to bude nji
hovo iskuenje." Ferra misli: "Nemoj ih uzdii nad nama kako ne
bi pomislili da su oni u pravu, a da mi grijeimo." Mukatil opet
246
 UTANOVE ZAMKE

veli: "Nemoj nam umanjiti opskrbu i dati je njima da im to ne bu

de iskuenje."
Allah, neka je hvaljen, obavjetava nas da je svaka skupina is
kuana onom drugom rijeima:

"J tako Mi jedne drugima iskuavamo da bi nevjernici rekli:

'Zar su to oni kojima je Allah, izmedu nas, milost ukazao?' A
zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni" (El-En'am,
53) .
Allah, neka j e hvaljen, iskuao j e one koji slijede strasti lije
pim licima i obratno. Svaka skupina je iskuenje drugoj, pa ko iz
dri to iskuenje spasit e se kazne, a onoga ko padne u iskuenje
eka gora kazna. Takvi se moraju iskreno pokajati, ili e, u suprot
nom, propasti. Zato je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
. "."l:J
, -: J, l_;.. .rq <.r
I -
,
. t.? . .r--:: t;."
1 ::_ r-: f V" 8 1 '-? ,

"Poslije sebe neu ostaviti veeg iskuenja od iskuenja ena

za mukarce."104
ovjek je na ovom svijetu na kunji zbog svojih strasti i due
koja ga podstie na zlo, zbog ejtana, svojih prijatelja, onoga ta
vidi i od ega se ne moe suzdrati. Tako slabi njegov iman i uvje
renje, s labi njegovo srce, brzoplet je, njegova dua tei cvijetu
ovoga svijeta. ovjek je zaduten da napusti svoju strast, radi gaj
ba, to zahtijeva vjerovanje u njega.

Boga mi, da Allah roba Svoga odredbom Svojom ne usrei,

a On je prema robu najmilostiviji,
Tad ne bi iman vrst u srcu njegovom
bio, kako jest, a vjera je prea.
10
Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Buhari, Muslim, Ahmed i Tirmizi.

247
 IBN KAUIM ELDEVZIJJE

Ne bi dua njegova strast ostavila

iz straha od vatre koja se rasplamsala.
Ne bi se tog dana Boga bujao,
Pravednog, jer nepravdu nije inio.

ISKUENJ E U SUMNJIVIM STVARIMA

Postoje dvije vrste iskuenja: iskuenje sumnjivim stvarima,
koje je vee, i iskuenje strastima. Nekad se oba ova iskuenja mo
gu pojaviti kod ovjeka, a mogue je da bude i samo jedno.
Iskuenje sumnjivim stvarima dolazi zbog slabe pronicljivos
ti i neznanje. Kad se tome pridodaju loe namjere i strast, dobije se
veliko iskuenje i ogromna nesrea. ta god mi rekli, ako je u pita
nju loa namjera, time vlada strast, a ne uputa. To je glupost i slaba
upoznatost s onim zbog ega je Allah poslao Svog Poslanika. Tak
ve je ljude A llah opisao ovako:

" Oni slijede pretpostavke i ono za im due ude" (En-Nedm,

23).
Allah nas je obavijestio da s lijeenje strasti skree s Njego
vog puta rekavi:

"O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji uinili, zato su

di ljudima po pravdi i ne povodi se za strau da te ne odvede s
Allahova puta; one koji skreu s Allahova puta eka teka pat
nja na onom svijetu zato to su zaboravljali na Dan u kojem e
se raun polagati" (Sad, 26) .
Ishod ovog iskuenja jeste nevjernitvo i licemjerje. Ono je
248
 EJTANOVE ZAMKE

iskuenje munafika i iskuenje novatora shodno njihovom nova

torstvu. Svi oni su izmiljali novotarije iz sumnjivih s tvari, jer im
je istina liila lai, a uputa je bila s lina zabludi.
Sauvati se ovoga iskuenja mogue je samo slijeenjem Pos
lanika, uzimanjem njega za onog koji objanjava vjeru, ono to je u
vjeri unutranje i izvanjsko, ta treba vjerovati i initi, u emu je
sutina i ta su propisi. Treba od njega uzeti istine imana i zakone
islama. Od njega emo nauiti kako se ponaati i ta raditi, prihva
tit emo obavezu namaza, vrijeme klanjanja kao i broj namaza,
koliko emo dati zekata i kome, obavezu abdesta, kupanja i post
ramazana.
On nije uinjen poslanikom za neke stvari, on je poslanik za
sve to je umetu potrebno znati i initi. Samo od njega treba u zi
mati primjer. Uputa se nalazi u njegovoj rijei i djelu, a sve to
prelazi preko toga jeste zabluda. To treba prihvatiti, a odbiti osta
lo. Sve se vaga onim to je donio Poslanik, srce se s time treba slo
iti. Ko se s njim razilazi on neto dodaje, ma ko to bio. Ovo e
sve spasiti od iskuenja sumnjivih stvari. Ko ovo zapostavi past e
u iskuenje onoliko koliko je to zapustio.
Ova zabluda nekada se zna pojaviti zato to je neto pogre
no shvaeno, nekada zbog lanog prenoenja istine, nekada zato
to je ljudima prava istina sakrivena, a nekada zbog loih namjera i
slijeenja strasti. U ovo iskuenje pada onaj ko je slijep i onaj koji
se pravi s lijep.
ISKUENJE STRASTIMA
Druga vrsta iskuenja jesu strasti. U zvieni spominje oba is
kuenja govorei:

"Vi ste kao i oni prije vas! Oni su jai od vas bili i vie su blaga
i djece imali, i slatkim ivotom su ivjeli, a i vi slatkim ivo
tom ivite" (Et-Tevba, 69) . Ovo se odnosi na strasti. Zatim
249
 IBN KAUIM ELDEVZIUE

kae:

"/ vi se uputate kao to su se oni uputali" (Et-Tevba, 69) .

Ovo je uputanje u nevaljaltinc, a tu dolazimo do sumnjivih
stvan.
U ovom ajetu, On je, neka je hvaljen, pokazao do ega do
vodi loe srce i loa vjera,10 a to je lagodan ivot i uputanje u ne
valjaltine, jer loa vjera moe biti samo pogreno uvjerenje i pri
anje na osnovu toga ili rad u neskladu s ispravnim znanjem. Prvo
su po vjeru tetne novotarije i ono to one za sobom povlae, a
drugo s u grjena djela. Prvo je proizvod sumnjivih stvari, a drugo
strasti. Zato su stari govorili: "uvajte se dvije vrste ljudi: onih
koje su zavele strasti i onih koje je zaslijepio dunjaluk." Govorili
su i: "uvajte se pokvarenih uenjaka i robova neznalica, jer je njih
zadesilo svako iskuenje (zabluda) ."
Svaka zabluda potjee od toga to se vlastitom nahoenju
daje prednost u odnosu na erijat, i strastima u odnosu na razum
(iskuenje strastima) .
Sumnjive stvari potiskuju se vrstim vjerovanjem, a strastima
se ovladava pomou strpljenja. Stoga je Allah odredio one koji e
voditi vjern ike u ovim iskuenjima:

"Izmedu njih Mi smo vode odreivali koji su, s Naom zapovi

jedi, na Pravi put upuivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Nae
vrsto vjerovali" (Es-Sedda, 24) .

105
"To s u oni ija e djela bi t i ponitena i na ovom i na onom svijetu; i njima
propast predstoji."

250
 EJTANOYE ZAMKE

Znai, ukazao nam je na to da emo strpljenjem i vrstim

vjerovanjem dobiti one koji e nas voditi u vjeri.
Obje ove osobine, takoer, spomenute su u Njegovim rije-
ima:

"]edni drugima istinu preporuuju i jedni drugima preporuuju

strpljenje" (El-Asr, 3 ) ,
tj. preporuujui istinu odagnavaju sumnju, a strpljenjem
vladaju strasti ma. Jo na jednom mjestu Uzvieni zajedno spomi
nje vrstu vjeru i pronicljivost:

"Sjeti se robova Naih: Ibrahima, Ishaka, Jakuba, sve u vjeri

vrstih i dalekovidih" (Sad, 45) .
Ibn Abbas, tumaei ovaj ajet, navodi da su bili vrsti u po
kOJ-nosti Allahu i da su Ga spoznali. El-Kelbi veli da su bili vrsti i
pronicljivi u ibadetu, Mudahid smatra da su bili vrsti u pokor
nosti Allahu i pronicljivi u istini, a Seid ibn Dubejr m isli da je u
pitanju vrstina u radu i pronicljivos t u vjeri.
Jedan mursel-hadis glasi: "Allah voli pronicljivost kad se po
jave sumnje i voli prisebnost kad se pojave strasti."
Dakle, pomou razuma i strpljivosti vlada se strastima, pro
nicljivou i vrstim vjerovanjem odagnava se sumnja, a Allah je
Taj Kome se obraa za pomo.
KAKO ZASLUITI UPUTU l MILOST
Ako se ovjek spasi sumnjivih stvari i strasti, postii e dva
najvea cilja koji e ga usreiti i spasiti, a oni su uputa i milost.
Uzvieni, govorei o Musau i njegovom s lugi, veli:
.;:-"' J , ... " ... ., ... ..... ... , ".. .,. "" - ..... ... ... ... .,. ... ... ...
L...l.f b .:_r j b .:_r .J 1 ; b4 .:_r l I _J!
....

251
 I BN KAJ.IIM ELDEVZIUE

"/ naoe jednoga Naeg roba kojem smo milost Nau darovali
i onome to samo Mi znamo nauili" (El-Kehf, 65) .
Znai, data mu je milost i znanje, to je s lino onom to su
govorili stanovnici peine:

"Gospodaru na, daruj nam od Sebe milost i prui nam u ovom

naem postupku prisebnost" (El-Kehf, 1 0) .
Prisebnost znai znati ono to j e korisno i raditi po tom
znanju; prisebnost i uputa podrazumijevaju jedno drugo, a ako bi
ih poredili, uputa bi bila istinsko znanje, a prisebnost rad po nje
mu, dok bi nasuprot nj1ma stajale zabluda i strasti.
Nasuprot prisebnosti stoji teta i zlo. Uzvieni kae:

"Reci: ']a nisam u stanju da od vas kakvu tetu otklo nim niti
da nekom od vas kakvu korist10r, pribavim" (El-Dinn, 2 1 ) .
Vjernici medu dinima govorili su:

"Mi ne znamo da li se onima na Zemlji eli zlo ili inz Gospodar

njihov eli dobro"107 (El-Dinn, 1 0) .
Prisebnost stoji i nasuprot zablude kao u ajetu:

10'' U potrijcbljcna je rije reed - prisebnost (Prevodilac).

107
Reed (Prevodilac).

252
 UTANOVE ZAMKE

"Ako vide Pravi put (rud - prev.) , nee ga kao put prihvatiti,
a ako vide stranputicu, kao put e je prihvatiti" (El-E'raf,
1 46) .
Ona je u suprotnosti i sa zlom i tetom, kao to je naprijed
reeno, jer je zabluda uzrok zla i tete, a zlo i teta vrhunac su zab
luenosti i njegov plod isto kao to su milost i spas vrhunac upute
i njen plod.
Zato se svaki od njih suprotstavljaju onom drugom i njego
vom uzroku. Tako je uputa suprotstavljena zabludi:

"On u zabludi ostavlja onoga koga hoe, a upuuje onoga koga

hoe" (En-Nahl, 93) ;

"Ma koliko ti elio da oni budu na Pravom putu, Allah nee

ukazati na Pravi put onome koga je u zabludi ostavio " (En
Nahl, 37) . Ovo se spominje i u mnogim drugim ajetima.
Uputa je nasuprot zablude i kazne, odnosno nesree:

"Ko bude slijedio Moju uputu nee zalutati i nee nesretan biti"
(Ta-Ha, 1 23) .
Uputa i spas idu zajedno, i uputa i milost po istom princpu
kao zabluda j nesrea, i zabluda j kazna. .J J J ;..1 1 ;)l
"Grjenici e sigurno stradati i u ognju biti" (El-K;mer, -47) . 'Zablu
da je suprotna uputi, a oganj i kazna stoje na suprotnim polovima
u odnosu na milost.

253
 IBN KAIJIM ELDEVZIJJE

On kae:

"A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj e tekim ivotom

ivjeti, i na Sudnjem danu emo ga slijepa oiviti" (Ta-Ha,
1 24) .
Onaj koji se spasi sumnjivih stvari i strasti zasluio je uputu
i milost, uputu i spas.
Uzvieni kae da Njegovi dobri robovi govore:

" Gospodaru na, ne dopusti srcima naim da skrenu kad si nam

ve na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uisti
nu, Onaj Koji mnogo daruje" (Alu Imran, 8 ) ;

"Kad Musaa srdba minu, on uze ploe n a kojima je bila ispi

sana uputa i milost za one koji se Gospodara svoga boje" (El
E'raf, 1 54);

" Ovo su jasni dokazi od Gospodara vaeg i uputa i milost za

ljude koji vjeruju" (EI-E'raf, 203);

254
 E.ITANOVE ZAMKE

"U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom ob

dareni. Kur'an nije izmiljena besjeda, on priznaje da su istinite
knjige prije njega objavljene, i objanjava sve, i uputa je i mi
lost naroda koji vjeruju" (J us uf, 1 1 1 ) ;

" O ljudi, ve vam je stigla poruka od Gospodara vaeg i lijek

za vaa srca, i uputa i milost vjernicima" (]unus, 5 7) .
Rijei: "Ovo su jasni dokazi od Gospodara vaeg" odnose se
na sve, a rijei: "J uputa i milost za ljude koji vjeruju" posebno su
spomenute za one koji vrsto uvjerenje posjeduju. Slina situacija
je i u 57. ajetu sure }unus te u rijeima: 1.5J; " Uputstvo je
onima oji se Allaha budu bojali" (El-Bekara, 2); j '41 '-:?,.
i)l:.) l j..:. l.:;J. "Njom Allah upuuje na puteve spasa one koji nas
tcije stei zadovoljstvo Njegovo" (El-Maida, 1 6) . Takva situacija
ogleda se i u rijeima Uzvienog: .Y.J .SJ;.J ._,... LU 0t; il;,.
"To je objanjenje svim ljudima, a putokaz onima koji se Allaha bo
je" (Alu Imran, 1 38).
Allah nas obavjetava da je Kur'an putokaz (besair) svim lju
dima. Rije istog korijena koristi se u aje tu: 81 :;_,.j Gl.J,.
"Semudu smo kamilu pokazali" (El-Isra, 59).
Glagol izveden od ove rijei moe imati dva znaenja: poka
zati i vidjeti. U ovom ajetu znai pokazati, a ne vidjeti. Oni koji
misle drukije grijee i zbunjeni su u vezi s njegovim znaenjem.
Kur'an je dokaz i pouka, uputa, lijek i milost. Zato Allah
spominje jedno i drugo, Kur'an je uputa svim svjetovima, opome
na bogobojaznima; uputa bogobojaznima, lijek svim svjetovima,
lijek vjernicima, opomena svim svjetovima. On je sam po sebi
255
 IBN KAJJIM EL-DEVZIJJE

uputa i milost, lijek i opomena.

Ko u njemu trai uputu, opomenu i lijek, bit e kao onaj ko
koristi lijek koji e ga izlijeiti. Kur'an je zaista lijek ovjeku, i
uputa.
Kur'an upuuje one koji ga s lijede u njihovom djelovanju, a
one koj i ga ne s lijede upuuje silom. Zaista su njime voeni bogo
bojazni i vrsti vjernici, on im je milost i opomena.
Ko ne bude radio prema njemu nee biti upuen, kao to
stoji u eseru: "Kome se povea znanje, a ne povea mu se uputa,
poveat e se samo njegova udaljenost od Allaha. Njegovo ime je
Uputa jer mu je u loga uputa. " Ovaj je stav ispravniji od onog da je
Kur'an uputa u znaenju upuiva, kao npr. pravda u znaenju
pravedan ili posjeta u znaenju posjetilac, jer je Allah Taj Koji
nJime upuuje.
On je UJ!uiva, a Njegova knjiga uputa kojom upuuje je
zikom Svoga Poslanika, s.a.v.s .
Tako imamo tri stvari: izvritelj, primalac i sredstvo. Izvri
telj je Uzvieni Allah, primalac je ovjekovo srce, a sredstvo ono
ijim posredstvom ono dolazi do upute, tj. knjiga koju je Allah
s tvorio da bude uputa.
Mjesto primanja upute jeste srce bogobojaznog, onog koji se
obraa Bogu, onog koji Ga se boji i koji udi za Njegovim zado
voljstvom. Kad ga Allah uputi, tO je kao da je ostao trag Njegovog
djelovanja na tom mjestu. Tako ovjek primi to to mu postane
uputa, lijek, m ilost i opomena. Ako srce nije takvo, uputa doe do
njega, ali ne ostavi traga. To je isto kao kad hranu stavljamo ondje
gdje ona nema utjecaja da nekog nahrani. Takvima se samo pove
ava s labost i propast, prema rijeima Uzvienog:

"to se tie vjernika, njima je uvrstila vjerovanje i oni se ra

duju" (Et-Tevba, 1 24- 1 2 5) ;

256
 UTANOVE ZAMKE

"Mi objavljujemo u Kur'anu ono to je lijek i milost vjernici

ma, a nevjernicima on samo poveava propast" (El-Isra, 82) .
Upuenosti manjka, nekad zbog nepostojanja mjesta prima-
nja, nekad jer nema sredstva upute, a nekad jer to eli Upuiva.
Prava uputa dolazi samo kad je sve troje prisutno.
Allah, neka je hvaljen, veli:

"Da Allah zna da od njih moe biti kakva dobra, uinio bi da

uju, a da je uinio i da uju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i
inae glave okreu" (El-Enfal, 23 ) .
Allah i m je uskratio nain upuivanja, tj. da njihova srca uju
i razumiju, jer ne ele primiti uputu. U njima nema dobra, jer se
ovjek pokorava istini zato to je dobar, zato to joj tei; to je
trai, voli, eli, raduje se njenoj pobjedi, a u srcima ovih ne postoji
nita od spomenutoga. Uputa dolazi do njihovih srca i pada na
njih poput kie koja pada na grubu i neplodnu zemlju koja ne za
drava vodu niti daje kakvog ploda. Ona ne prima vodu niti daje
plodove, iako je voda, po svojoj biti, milost i ivot, ona je opet ne
pn ma.
Potom Allah potvruje ovo znaenje: "A da je uinio i da u
ju, oni bi se opet okrenuli, jer oni inae glave okreu", tj. pored toga
to uputu ne primaju i ne razumiju, kod njih ima jo jedno zlo, a
to je oholost, odbijanje i pokvareni ciljevi. I da su razumjeli, ne bi
se pokorili, ne bi slijedili istinu i ne bi radili po njoj. U puta je, po
njima, objanjavanje i izvoenje argumenata, a ne uspjeh i pouka.
Zato se kod njih uputa nije spojila s milou.

257
 I BN KAIJIM ELDEVZUIE

A to se tie vjernika, kod njih se uputa spojila s mi lou, pa

je Kur'an postao njihova uputa i milost, a ovima uputa, ali ne i
milost.
Kod vjernika e se milost i uputa sjediniti, i odmah i kasnije.
Odmah je to to e im Allah na dunjaluku dati ljubav prema
dobru, okusit e iman i osjetiti njegovu slast, radovat e se to ih
je Allah, s Njegovom pomoi, uputio onom emu druge nije i
onom to je predmet razilaenja. Oni posjeduju svjetlo Njegove
upute i hode meu ljudima pomou nje, a druge gledaju zbunjene i
u mraku. Oni su najradosniji ljudi jer im je Allah darovao dio Svo
je upute. Uzvieni kae:

"Reci: 'Neka se zato Allahovoj milosti i blagodati raduju, to je

bolje od onog to gomilaju"' (Junus, 58).
Dakle, vjernicima je nareeno da se raduju Njegovoj blago
dati i milosti.
Veliki broj poslanika govori da su blagodat i milost znanje,
vjerovanje i Kur'an, s lijeenje Poslanika, a to je najvea milost ko
jom Allah obuhvata onoga koga hoe od Svojih robova. Sigurnost,
oprost, srea, smiraj srca i njegov uitak postiu se vjerovanjem i
hodom putem spasa i sree, a strah, briga, bol, tuga i iskuenje
dolaze sa zabludom i zbunjenou.
Slina je stvar s putnicima. Jedan zna svoj put i zato putuje
sigurno i smireno, dok je drugi zalutao, pa ne zna gdje ide. U zvi
eni veli:
J J ,.. .".. ,.. J J
, .,. ,.

". ,
l.:..: l :.fo- ..'l_.?j b
., ( T,.. ,
'.lj '.} L. 1 --.;._)J ..'l X l_yJ ..ul Jj
". J .,.. ,. ,. ".. ". J J ., "... t

,
-

... , t - J' ... t. J

J J ., ... J ""' ... J J

l ).4.1 u lJ;> :;'.ll J l <GI lS D .uJI G ..u ..'lj
... .,,." .,. ... ...

J
., ..,

...
... J ",I .JA l l> ..u ._;_) Jj l lS
J "'
-; J J ... J
., ...
.,

J
...

l> J -4-J I JJ J..Vy

.. . ...

"Reci: 'Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne

258
 EJTANOVE ZAMKE

mogu nikakvu korist pribaviti ni neku tetu otkloniti pa da bu

demo vraeni stopama naim i da budemo kao onaj koga su na
Zemlji ejtani zaveli pa nita ne zna, a koga drugovi njegovi
zovu na Pravi put: 'Hodi nama!' Reci: 'Allahov put je jedini
pravi put"" (El-En'am, 7 1 ) .
Milost koja se dobija uputom zavisi od nje. to j e neko vie
upuen vie e milosti zasluiti. To je ta milost koja se odnosi sa
mo na vjernike, a ne ona koja se odnosi na dobro i zlo.
Onima koji su upueni Al lah je darovao oprost, milost i
uputu zajedno:

"Njih eka oprost od Gospodara njihova i milost, oni su na

Pravom putu" (El-Bekara, 1 57) .
Omer ibn el-Hattab kae: "Lijepi li su namaz i milost i lijepa
li je i uputa." 1 08 Oni su se pomou upute spasili od zablude, milost
ih je izbavila od nesree i kazne, a oprostom su dobili blisko i
plemenito mjesto.
Oni koji su zalutali zasluili su suprotno: skretanje s puta
sree, padanje u nemilost, kao to su bol i kazna, i prokletstvo i
ponienje koji su suprotni oprostu.
Poto milost zavisi od upute, bit e da su najbolji vjernici oni
koji zasluuju najvie milosti, kao to Uzvieni Allah kae za dru
gove Boijeg Poslanika:

"Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici strogi

su prema nevjernicima, a samilosni medu sobom" (El-Feth,
29) .

1 0x
Z<t n<tm<tz i milost upotrijebljen; je rije adlan <t z<t uputu hidaja.

259
 I BN KAJJIM EL-DEVZIJJE

Ebu Bekr je jedan od onih koji su zasluili najvie milosti u

cijelom umetu, a Vjerovjesnik je rekao: "Najm ilostiviji u mom
umetu p rema umetu je Ebu Bekr." 1 09 Ashabi su se sloili da je on
meu njima imao najvie znanja. Ebu Seid el-Hudri kae: "Ebu
Bekr ga je meu nama najvie poznavao, tj. Vjerovjesnika." Dakle,
kod njega su se sastali veliko znanje i milost.
Takav je ovjek. to mu se vie poveava znanje, poveava
mu se i m ilost, a na Gospodar milou i znanjem obuhvata sve.
On je milostiviji prema Svom robu nego majka prema svom djete
tu, milostiviji je prema ovjeku od njega samog i bolje zna njegov
interes od njega. ovjek nanosi bol i tetu samom sebi jer ne zna
svoj interes i nepravedan je prema sebi. On uskrauje sebi sreu i
u daljava se od Allaha, a pritom m isli da sebi ini korist i dobro. To
je vrhunac neznanja i nepravde, a ovjek je neznalica i nepraved
nik. Koliko je samo onih koji, prema njihovom m iljenju, opleme
njuju duu, a ustvari je poniavaju; odmaraju je, a ustvari zamara
ju; daju joj neke slasti, a ustvari staJU na put izmeu nje i svih nje
nih uitaka. Oni ne znaju prave interese due niti su milostivi
prema njoj, i njihov neprijatelj nee postii ono to e postii sami
oni o tom pitanju. Umanjit e njenu sreu, izgubit e njeno pravo,
pokvariti njene interese, prodati vjeni uitak, za onaj koj i je pro
lazan. Ona je kao zamreni san, kao sablast koja se pojavljuje dok
spava, a to za njih nije udno jer su izgubili uputu i m ilost. Kad bi
ih imali, postali bi drukiji, ali Gospodar najbolje zna mjesto za
Svoju uputu i milost, On ih robu daje, kao tO je rekao o Svom
robu H idru:

"I naoe jednoga Naeg roba kojem smo milost Nau darovali
i onome to samo Mi znamo nauili" (El-Kehf, 65).

t oY
Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Ahmed, Tirmizi, Abdurrezzak i Hakim.

260
 EJTANOVE ZAMKE

"Gospodaru na, daruj nam od Sebe milost i prui nam u ovom

naem postupku prisebnost." (El-Kehf, 1 0) .
ISTINSKA MILOST
Treba znati da milost znai dobro za ovjeka, pa ak i ako to
njegova dua mrzi i ako mu je to dosadilo. To je istinska milost.
Najmilostiviji ovjek prema tebi jeste onaj koji kri put onom to
je za tebe dobro, a udaljava ono to je loe.
Deava se da se oeva milost prema djetetu ispoljava kao na
silno odgajanje u svrhu stjecanja znanja i rada. On ga na to prisi
ljava udaranjem i slinim metodama. Zabranjuje mu tako strast
koja je tetna za njega. Ako to dijete zanemari, razlog je nedovolj
no iskazivanje milosti prema njemu, iako otac misli da je dobar
prema djetetu i da ga ne zamara. Ova je m ilost isto to i neznanje,
slian je sluaj majke.
Milost Najmilostivijeg ispunjava se stavljanjem roba na isku
enja. On najbolje zna ta je dobro za njega. Njegovo iskuavanje,
stavljanje na ispite i zabrana mnogih stvari jeste zbog milosti pre
ma robu, ali rob, zbog svog neznanja i nepravde, optuuje Gospo
dara to ga iskuava ne poznajui Njegovo dobroinstvo prema
onima koje iskuava i stavlja na ispit.
U jednom eseru stoji: "Kad se za onog ko je stavljen na isku
enje zamoli: 'Boe, smiluj mu se ! ', Allah kae: 'Kako u mu se
smilovati za neto za to sam se ve smilovao?"'
U drugom stoji: "Kad Allah zavoli roba, zatiti ga od dunja
luka i njegovih dobara i strasti, kao to neko od vas titi svog bole
snika."1 1 0 Ovo je milost prema robu, a ne krtost.
Kako ? Pa, On je plemenit i dobar, On posjeduje svu dobro
tu. Dobrota svih stvorenja u odnosu na Njegovu dobrotu manja je

1 10
Hadis je hasen (dobar). Biljee ga Ebu ejba, Tirmizi i Hakim.

26 1
 I BN KAUIM ELDEVZIJJE

nego trun u planinama zemlje i njenom pijesku (odnosno, kap u

moru, kako bi to mi rekli, prev.) .
U Njegovu milost prema robovima spada i iskuenje nared
bama i zabranama. To je milost i zatita jer Njemu nije potrebno
da nareuje, On je neovisan i hvaljen. On nije krt ako zabranjuje,
On je Dobri i Plemeniti.
Njegova je milost to nam je dunjaluk uinio tekim. Nije
htio da nam on bude vjenim stanitem gdje bismo trajno uivali u
svojoj kui i komiluku. To nam je omoguio putem iskuenja i
ispita. Zabranjivao nam je da bi nam dao, iskuavao nas je da bi
nam oprostio, usmrtit e nas da bi nas oivio.
Njegova je milost to robove podsjea na Sebe da Ga ne bi
zanemaril i i da se prema Njemu ne bi ophodili kako ne treba. Ka
e: 81 ts'.J "A Allah vas na Sebe podsjea i Allah je milostiv
prema svojim robovima" (Alu Imran, 30) . Koliko je samo pretho
dnika govorilo da je Njegova milost prema robovima to to ih je
podsjeao na Sebe da Ga ne bi zanemarili.
ZABLUDA l {BOIJA) SRDBA
U puta i milost ljudima jesu blagodati, a one imaju svoje sup
rotnosti: zabludu i srdbu.
A llah, neka je hvaljen, naredio nam je da Ga molimo svakog
dana i noi, mnogo puta, da nas uputi na put onih kojima je daro
vao Svoje blagodati, a oni su upueni i oni kojima se smilovao; a da
nas udalji od puta onih koji su izazvali Njegovu srdbu, onih koji
su nasuprot onih kojima se smilovao, te od puta onih koji su ostali
lutati. Zato je ova dova medu najsveobuhvatnijim, najboljim i na
jobaveznijim dovama.
A uspjeh je U 7, Allahovu pomo.
UIVANJE
Ako svako djelo potjee od ljubavi i volje i ako se njime eli
postii uitak u onome to se voli, onda je svaka ljubav tu Lato to
je prisutan njen uitak i s last. Uitak je glavni cilj svake namjere i
kretanja, isto kao to kazna i bol dolaze zbog ljutnje i zabrane.
262
 EJTANOVE ZAMKE

Ademovim sinovima nepravda i neznanje dolaze zbog dvije stvari:

vjerovanja koje nije valjano i razvratnog dunjaluka, jer pomou
njih trae uivanje, a ustvari ono je u onom njima suprotnom. Ta
ko ih je mimoi lo uivanje tamo gdje su ga traili, ali ih je sustigla
kazna, i to tamo gdje su od nje bjeali.
Da pojasnimo. Sve to ljudi rade oni to dre za vjeru . Oni
koji to dre za vjeru, njihova vjera moe biti istinska ili lana. Zato
ja kaem da je potpuno uivanje istinska vjera rijeju i djelom. Oni
koji tako postupaju potpuno e uivati, kao to nas A llah u Svojoj
knjizi obavjetava na vie mjesta:

"Uputi nas na Pravi put, na put onih kojima si milost Svoju

darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdbu izazvali, niti onih
koji su zalutali" (El-Fatiha, 5-7) .
Njegove rijei upuene bogobojaznim su:

"Njima e Gospodar njihov na Pravi put ukazati i oni e ono

to ele ostvariti" (El-Bekara, 5) .

"Od Mene e vam dolaziti uputa, i onaj ko bude slijedio Moju

uputu nee zalutati
. i nee nesretan biti" (Ta-Ha, 1 23). U dru-
gom ajetu Sto)l:
. .

"Oni koji uputstvo Moje budu slijedili niega se nee bojati i ni

za im nee tugovati" (El-Bekara, 38).
263
 I BN KAIJIM EL-D.EVZIJJE

" estiti e sigurno u Dennet, a grjenici sigurno u Dehen

nem" (El-Infitar, 1 3- 1 4) .
Kur'an j e pun ovakvih ajeta. Onima koji slijede uputu i ine
dobra djela obeano je potpuno uivanje na ahiretu, a onima koji
su u zabludi i koji se ponaaju nemoralno obeana je nesrea u
emu su se s loili svi poslanici, od prvog do posljednjeg, i to su
potvrdile knjige. Recimo ovdje neto to e nam biti od koristi.
ovjek moe vidjeti i uti kako vjernike na dunjaluku poga
aju mnoge nesree, a kako nevjernici, nemoralni i nepravednici
imaju vlast, imetak i ostalo, i pomisliti da je uivanje na dunjaluku
rezervirano za nevjernike i razvratnike, a da vjernici na ovom svije
tu imaju samo neznatna uivanja. Takoer smatra da e nevjernici
i licemjeri na dunjaluku nadjaati vjernike. Kad uje Njegove rije
i:

"Snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i u vjernika" (El

Munafikun, 8) ;

" Vojska e Naa zacijelo pobijediti" (Es-SaHat, 1 73);

"Allah je zapisao: Ja i poslanici Moji sigurno emo pobijediti"

(El-Mudadela, 2 1 ) ;

"Lijep e ishod biti za one koji se Allaha budu bojali" (El-

264
 UTANOVE ZAMKE

E'raf, 1 2 8 ) .
Dakle kad uje ove i sline ajete, a smatra Kur'an istinitim,
misli da se to odnosi samo na ahiret i kae: " to se tie dunjaluka,
mi mislimo da nevjernici i licemjeri pobjeuju na njemu i da njima
pripada trijumf." Meutim, Kur'an je nepobitan, bez obzira na
neije osjeaje, a ovjek podlegne ovakvom miljenju kad njim
ovladaju neprijatelji meu nevjernicima i licemjerima ili nemoral
nim nepravednicima, mada on u sebi i dalje vjeruje i boji se Boga.
Tako pomisli da je laov iznad iskrenog i govori sebi da je u pravu,
ali je poraen. To znai da je onaj ko je u pravu na ovom svijetu
poraen, a vlast pripada neistini, po njegovom miljenju. Kad se
sjeti lijepog ishoda koji je Allah obeao vjernicima i bogobojaz
nim, on misli da se to odnosi samo na ahiret. Ako tog ovjeka upi
tate kako e Allah to uraditi Svojim dobrim robovima i miljenici
ma, ukoliko nije od onih koji ne s matraju da su Boija djela u inte
resu dobra i reda, on kae da Allah, vladajui, radi ta hoe: J\1
..... ll".,., j
.J" , F , . ... "On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti
pitani" (El-Enbija, 23). Ako nije od tih, rei e da ih On tako is
kuava da bi im dao ahiret, podigao im derede i dao im nagradu
bez polaganja rauna.
Svako o ovom pitanju ima neka razmatranja, argumente na
koje se poziva, pitanja i odgovore u zavisnosti od stupnja spoznaje
Allaha, Njegovih imena, svojstava i mudrosti, kao i neznanja o
tome. Srca su prevrtljiva, kao to je sudbina promjenljiva.
Bili smo svjedoci mnogo neznanja o Uzvienom Gospodaru
i optubi na Njegov raun to dolazi samo od neprijatelja (ejta
na) . Dehm je izaao sa svojim prijateljima i pokazao im Dezemi
ju i one koji su u iskuenju rekavi: "Pogledajte, zar Najmilostiviji
radi ono to je u suprotnosti s Njegovom milou i mudrou? "
Allah za Dehma i njegove prijatelje, znai, nije mudar i milostiv.
Jedan drugi velikan kae: "Stvorenjima najvie tete ini Stvori
telj." Neki od njih su uobrazi li kazati i ovo:

Ako ovo ini onima koje voli,

ta misli da e initi onima koje ne voli.

265
 I BN KAJJIM EL-DEVZIJJE

Moete vidjeti da mnogi ljudi kad padnu u iskuenje, kau:

"Gospodaru, ta sam zgrijeio da mi ovo uradi ? "
Meni j e vie ljudi govorilo: "Kad M u uinim tevbu, pokajem
se i radim dobra djela, On mi smanji opskrbu i ivot mi uini te
kim. A kad se vratim grijeenju i dam dui ono to eli, doe mi
opskrba, pomo i slino." Ja sam im rekao da je to Njegovo isku
enje kako bi se uvjerio u njihovo strpljenje i iskrenost. Da li ste
iskreni u pribliavanju Njemu da se strpite u iskuenjima i zaslui
te lijep ishod, ili ste neiskreni pa da se vratite grijeenju ?
Ove pogrene i neistinite tvrdnje zasnovane s u na dvije stva-
n.

Prva je to ovjek misli samo dobro o svojoj dui i tijelu,

smatra da se ponaa kako treba, da ostavlja ono to mu je zabra
njeno, a da njegov neprijatelj radi suprotno, tj. ostavlja ono to mu
je nareeno, a ini ono to je zabranjeno, te da je tako on blii
Allahu, Njegovom Poslaniku i Njegovoj vjeri nego ovaj drugi.
Drugi razlog je to smatra da Allah iskrenog vjernika ne
pomae i ne daje mu lijep ishod na dunjaluku na bilo koji nain,
ve da ivi kao onaj kome se ini nepravda, kao pobijeen, obavlja
jui ono to mu je nareeno i ostavljajui ono to mu je zabranje
no. On, prema svom miljenju, izvrava dunosti islama, dri se
istina imana, a potlaen je od nepravednih, nemoralnih i neprija
teljski nastrojenih.
Boe dragi, koliko je samo ova obmana pokvarila neznalih
robova, vjernika koji ne posjeduju pronicljivost, onih koji trae
znanje, a ne posjeduju znanje o vjerskim istinama.
Zna se da ovjek, iako vjeruje u ahiret, treba traiti na dunja
luku ono to mora, a to je korisno, i bjeati od tetnog, ujedno tu
osobinu smatrajui potrebnom i poeljnom ili dozvoljenom. Ako
misli da prava vjera i slijeenje upute, tevhida i sunneta iskljuuje
to i da se on treba boriti protiv cijelog svijeta, izlagati se iskue
njima koja mu nisu odreena i davati svoju sreu i ovosvjetsko
dobro, on se suprotstavlja elji da upotpuni svoju vjeru i da se
preda Allahu i Poslaniku. On svoje srce suprotstavlja onom to su
radili stari koji su postigli blizinu. tavie, suprotstavlja se pamet-
266 .
 E.ITANOVE ZAMKE

nim i uspjenim. Ulazi meu nepravedne, ak meu dvoline. Iako

ovo ne spada u stablo vjere, nalazi se u njenim mnogim ograncima
i dijelovima, kao to kae Vjerovjesnik:
,I L.S J ' LY ' ' , \"T"" ,. ,i, \rL:- i J J' ,;.
.L.< \:.; Jt'<"'
: ' v.
J'- 1i:.t 1 U-""'
'
;:- :;k\ t::}
. "d:U1 -: '-;'J, .r;_ ' ,, ,l.h-jt5 ._.,;. .J L :,
Y J

1

"Preduhitrite iskuenja djelima, kao to tamna no brzo p ro
lazi. ovj ek osvane kao vjernik, a omrkne kao nevjernik;
omrkne kao nevjernik, a osvane kao vjernik. On prodaje
svoj u vjeru za neto ovosvjetsko. " 1 1 1
To j e kada smatra d a s e potpuna vjera postie samo bjea
njem od dunjaluka, kao to su tete koje ne podnosi i koristi koje
su neophodne. On se ne odvaava podnositi ove tekoe ili propu
stiti te koristi.
Hvaljen neka je Allah ! Koliko je ovo iskuenje samo ljudi
upropastilo, veina njih je daleko od prave vjere. A ono potjee iz
dvije velike zablude: zablude o pravoj vjeri i zablude o istinskom
uivanju koje je cilj svih dua, njihovo savrenstvo, radost i s last.
Ove dvije zablude raaju ono to je suprotno pravoj vjeri i trae
nju istinskog uivanja.
Poznato je da je savren ovjek onaj koji poznaje uivanje
koje trai i in koji ga vodi njemu, koji je odluan u tome to radi i
iskreno voli to uivanje.
Inae, nee imati znanja o onom to trai niti e znati put do
toga ako se ne povee s tim inom, a odlunost podrazumijeva
postojanje eljenog samo ako je neodvojiva od strpljivosti.
Tako srea, s last i uivanje ovjeka zavise od pet stvari: od
znanja o traenom uivanju, ljubavi prema njemu, znanja o nainu
postizanja toga, rada u skladu s tim i strpljivosti u tome.
U zvieni kae:

111
Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Muslim, Tirmizi, Ahmed i drugi.

267
 I BN KAUIM ELDEVZIJJE

J J ... J ,. ... -: , J ... ... .,., -t ..-""'

l l#j 11; ;JI 'll (!)r> JJ ul :;lj
,; "

,p i_,.;, 1_,5j i1)5j

" Tako Mi vremena, ovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vje
ruju i dobra djela ine, koji jedni drugima istinu preporuuju i
koji jedni drugima preporuuju strpljenje" (El-Asr, 1 -3).
Dvije osnove na kojima vrsto stoji ovo iskuenje potjeu od
nepoznavanja Boijih naredbi, Njegove vjere, nagrade i kazne.
Kad ovjek misli da ispravno vjeruje, on misli da nareeno
izvrava, i sutinski i formalno, kao i da ostavlja zabranjeno, i su
tinski i formalno. To se pojavljuje zato to ne poznaje pravu vjeru,
svoje obaveze prema Allahu i ono to eli. On ne poznaje Boije
pravo nad sobom, ne poznaje svoju vjeru, kako s obzirom na koli
inu tako i s obzirom na vrstu znanja.
Ako s matra da onom ko je u pravu ne pomae Allah i na
ovom i na onom svijetu, ve da je na dunjaluku l ijepo kafirima i
munaficima, a ne vjernicima, razvratnicima i nepravednicima, a ne
estitima i bogobojaznima, razlog je nepoznavanje Allahove nag
rade i kazne.
U vezi s prvom od ovih pet s tvari ovjek esto ostavlja neke
obaveze, jer ih ne poznaje i ne zna ak ni da su to obaveze, te tako
zanemaruje znanje. Meutim, esto ih ostavlja i kad ih poznaje i
zna za njihovu obaveznost, iz lijenosti i nemara, zbog pogrenog
tumaenja, tradicije, ili to s matra da je zauzet stvarima koje su
pree od toga ili tome slino. Dunosti srca pree su od dunosti
tijela, a one kao da nisu vjerske obaveze kod mnogih ljudi, ve su
lijepa i poeljna djela.
Tako ete vidjeti da se neko boji ostaviti farz ili jednu od
obaveza tijela, a ostavio je vanije i pree, tj. obaveze srca. Boji se
injena najmanjih zabrana, a ini prijestupe srca koji su energinije
zabranjeni i koji su vei grijesi. Jo je vie onih koji robuju Allahu,
a naputaju obaveze, pa tako prestanu nareivati dobro i odvraati
od zla onoliko koliko mogu smatrajui da e se tako pribliiti Uz
vienom Allahu, usaglasiti se sa svojim Gospodarom i ostaviti ono
268
 UTANOVE ZAMKE

to ih se ne tie. Ovo su najmre osobe Allahu, mada oni smatraju

da vjeruju u istine imana i da obavljaju dunosti, a Allah uva one
koji su s Njim.
A koliko je samo onih koji s lue Bogu onim to je On zab
ranio smatrajui to pokornou i pribliavanjem Allahu. Njihovo
je s tanje gore nego stanje onih koji to s matraju grijehom. Takvi su
oni koji kad s luaju poeziju, misle da se pribliavaju Allahu i da su
prijatelji Milosnog, a ustvari su prijatelji ejtana.
Veliki je broj onih koji smatraju da im je uinjena nepravda i
da su obespravljeni, ali nije tako. Oni su unekoliko u pravu a une
koliko nisu. Isti je sluaj i s onima s koj ima se spore. Ljubav prema
neemu ini ih s lijepim i gluhim. ovjek je opsjednut onim to
voli njegova dua i vidi samo ono to je za nju dobro, a loe za
onoga s kim je u sukobu. On vidi samo ravne sebi. Nekad se ova
ljubav jo pojaa, pa loe stvari s matra dobrim, kao to kae Uzvi-
em:

"Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova runa djela prika
zana lijepim, a i on ih smatra lijepim . . . " (Fatir, 8).
Njegova mrnja prema suparniku poveava mu se toliko da
njegove lijepe stvari smatra loim, kao to je reeno:

Gledali su okom neprijateljstva, a da su

gledali okom zadovoljstva, voljeli bi ono to mrzili su.

Ovo je neznanje uglavnom identino strasti i nepravdi jer je

ovjek neznalica i nepravednik.
Veina ljudskih vjerovanja jesu obiaji koje su oni uzeli od
svojih predaka i oponaaju ih u potvrivanju ili negiranju neega, u
ljubavi i mrnji, u prijateljstvu i neprijateljstvu. Uzvieni Allah
garantuje pomo Svojoj vjeri, Svojoj strani i prijateljima koji su
vjernici rijeju i djelom. On ne garantuje pomo neistini, iako neki
misle da su u pravu. Tako i snaga i visok poloaj pripada onima
269
 I BN KAJJIM ELDEVZUJE

koji slijede vjerovanje s kojim je Allah poslao Svoje poslanike, ob

javio Svoje knjige, i to rijeju, djelom i Svojim biem. Uzvieni
'veli: .Jl _#\;1 J ' Vi ste na viem poloaju ako budete
vjerovali" (Alu Im ran, 1 39). Covjek je na visokom poloaju ono
liko koliko vjeru je, ) )) .W1 ) " ... a snaga je u Allaha i
u Poslanika Njegova i u vjernika" (El-Munafikun, 8). Snani smo
onoliko koliko smo vjernici. ovjek gubi poloaj i snagu shodno
onome koliko gubi od istinskog vjerovanja, znanja i rada, bilo da
se to posmatra izvana ili sutinski.
Isti je sluaj i s ovjekovom zati_t om, ona je_ proporcionalna
vjerovanju. Uzvieni je rekao: 1_i;1 J..YI ; e' 1 "Allah doista
titi vjernike" (El-Hadd, 38). Ako oslabi zatita, to je zbog ne
dostatka u vjerovanju.
Tako je i sa dovoljnou: j11 ,;t: l .:_,:.;j t;
"O Vjerovjesnie, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te'slijede"
(El-Enfal, 64) . Znai, dovoljan je tebi i onima koji te slijede, i to u
onoj mjeri koliko slijede svog Poslanika, koliko ga sluaju i poko
ravaju mu se. Ako je iman krnjav, i to e biti nepotpuno.
Vjernici i sljedbenici sunneta znaju da se iman poveava i
umanJUJe.
Isto se odnosi i na Allahovu zatitu ovjeka, i ona je onolika
koliki je iman jer Uzvieni Allah kae: ji} J) ) "Allah je
zatitnik vjernika" (Alu Imran, 68); i_f;1 J--YI J) - "Allah je
zatitnik onih koji vjeruju" (El-Bekara, 257) . -
Allah je zajedno s vjernicima: j11 :: ) ...jer je Allah
"

na strani vjernika" (El-Enfal, 1 9) . Ako oslao1 iman, Allahova zati

ta i zajednitvo bit e isti takvi.
Pomo i potpuna podrka pripadaju onima koji potpuno vje-
rUJU:

"Mi emo doista pomoi poslanike Nae i vjernike u ivotu na

ovom svijetu i na Dan kada se dignu svjedoci" (El-Mu'min,
51);
2 70
 EJTANOVE ZAMKE

"Mi smo one koji su povjerovali protiv neprijatelja njihova

pomogli i oni su pobijedili" (Es-Saff, 1 4) .
Nema pomoi i podrke onaj iji iman ima nedostataka. Za
to, ako ovjeka zadesi kakva nesrea, njega ili njegov imetak, ili ga
njegov neprijatelj nadvlada, to je zbog njegovih grijeha: zbog os
tavljanja obaveza ili injenja zabranjenog, a to dolazi od nepotpu
nog ili iskrivljenog imana.
U sljedeim sluajevima pojavljuje se dvosmislenost koju
mnogi ljudi uvode u rijei Uzvienog:

"Allah nee dati priliku nevjernicima da unite vjernike" (En

Nisa, 1 4 1 ) .
Mnogi misle da s e to odnosi na ahiret, a ima ih i koji misle da
je u pitanju unitenje pomou argumenata.
Ako oslabi iman, nevjernici dobijaju priliku da oslabe vjerni
ke, onoliko koliko je on oslabio. Oni su im dali priliku jer nisu bili
pokorni Allahu. Vjernik je snaan, on je potpomognut, on je pob
jednik, dovoljan mu je Allah, zatien je na svakom mjestu, pa i
ako se svi urote protiv njega. To je sve tako ako istinski vjeruje i
potpuno izvrava svoje obaveze. Uzvieni je Allah vjernicima re
kao:

"Ne gubite hrabrost i ne alostite se; vi ete pobijediti ako bu

dete pravi vjernici" (Alu lmran, 1 39) ;

271
 I BN KA.UIM ELDEVZI.I.IE

"I ne budite kukavice i ne nudite primirje kad ste jai, jer Allah
je s vama, On vas nee nagrada za vaa djela liiti" (Muham
med, 35) .
Ova garancija jeste zbog njihovog imana i djela koja im Allah
nee prekinuti i uskratiti, a ni ponititi. A nevjernici i licemjeri
ine nepravdu svojim djelima, jer ih ine u ime nekoga drugog i
nisu u skladu s Njegovom naredbom.
POMAGANJE M EU VJERN ICIMA
to se tie druge stvari u vezi s kojom se pojavljuju greke,
mnogi ljudi smatraju da su vjernici na dunjaluku uvijek poraeni i
ponieni, nasuprot dru gih koji se pokoravaju nekom drugom. Oni
ne vjeruju u Allahovo obeanje da e pomoi vjernicima i vjeri, ve
misle da se to odnosi samo na neke, ili na odreeno vrijeme, ili da
je to Boija volja, iako to nisu izjavili.
Ovo spada u nepovjerenje prema Njegovom obeanju i u lo
e razumijevanje Njegove knjige. Jer, Allah je u Svojoj knjizi jasno
kazao da je On pomaga vjernika na dunjaluku i na ahiretu. On
kae:

"Mi emo doista pomoi poslanike Nae i vjernike u ivotu na

ovom svijetu i na Dan kada se dignu svjedoci" (El-Mu'min,
51);

"Onaj ko za zatitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i

vjernike - pa Allahova strana e sigurno pobijediti" (El
Maida, 56) .
J
... -;;; .. ... l- ' ..

\;.;,...
.u l uJ.) ;u1 oJ
(. t
o ... , t ...
j GI ";J
' '

272
 E.ITANOVE ZAMKE

"Oni koji se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu bit e,

sigurno, najgore poraeni. Allah je zapisao: 'ja i poslanici Moji
sigurno emo pobijediti" (EI-Mudadela, 20-2 1 ) .
Ovakvih je ajeta u Kur'anu mnogo.
Uzvieni je jasno kazao da ovjeku nesree ili nadvladavanje
njegovog neprijatelja i druge s line situacije dolaze zbog njegovih
grijeha.
Allah ti je objasnio u Svojoj knjizi obje stavke, pa ako ih se
bude drao bit e ti jasna istina, nestat e nedoumica i rijeit e
se bespotrebnih obavezivanja i pogrenih tumaenja.
Allah je prvu stvar (od onih pet) rijeio, i to smo ve rekli. U
nju spada i s ljedee: On prekorava onoga ko trai pomo i snagu
od nekog drugog, a ne vjernika, kao u rijeima:

., ". .... ": e. .... .; ,.

J
:J .uJ ij -,
... 'l >J u_,! 'lj
... ... J .... ... ....
::-;r'J'... J . . ... }.!
"' .. ... .. .uJI
., J -:;; .J J
!): : .,...u ...
_

,.
"..
-
./ .... L. ...
.. :::
...
...

, ., J , -;;; J
J
} '
.. J
uji}.!j ojl:aJ I 0 ;u1
....

1 1; ;ulj JAJ_,....).. j .uJ I j 4-Jj

....
.-! ,. ... "., J .... .... J J t

y 0 i;_:1; (tTj );.,.Jj :&T J j (: 0Yf j j)JT

273
 I BN KAJ.IIM EL-DEVZU.IE

"O vjernici, ne uzimajte za zatitnike jevreje i krane! Oni su

sami sebi zatitnici! A njihov je i onaj meu vama koji zatit
nike prihvati; Allah uistinu nee ukazati na Pravi put ljudima
koji sami sebi nepravdu ine. Zato ti vidi one ija su srca bole
sna kako se ure da s njima prijateljstvo sklope, govorei: 'Bo
jimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. ' A Allah e sigurno po
bjedu ili neto drugo od Sebe dati, pa e se oni zbog onoga to su
u duama svojim krili kajati, a oni koji vjeruju rei e: 'Zar su
to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najteom zaklet
vom, da su zaista s vama?' Djela njihova bit e ponitena, i oni
e nastradati. O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpad
ne, pa, Allah e sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli
i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjerni
cima ponosite; oni e se na Allahovu putu boriti i nee se nii
jeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoe
- a Allah je neizmjerno dobar i zna sve. Vai su zatitnici samo
Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obav
ljaju i zekat daju. Onaj ko za zatitnika uzme Allaha i Poslani
ka Njegova i vjernike, pa, Allahova e strana svakako pobije
diti" (El-Maida, 5 1 -56) .
On je osporio one koji trae pomo od nekog drugog, a ne
od Njega i obavijestio da je Njegova strana pobjednik.
Slino tome je i sljedee:

"Oni govore: 'Ako se vratimo u Medinu, sigurno e jai istjerati

iz nje slabijeg. ' A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i u
vjernika, ali licemjerni nee da znaju" (El-Munafikun, 8).
Kae Uzvieni:

274
 E.ITANOVE ZAMKE

"Bolnu patnju navijesti licemjerima, koji prijateljuju s nevjer

nicima, a ne s vjernicima! Zar kod njih trae snagu, a sva maga
pripada samo Allahu? " (En-Nisa, 1 38- 1 39) ;

'1
.-:il- I
J . - - - 1/:-'
-- '
.:JSjl - -1\ .t.hl -'1
'/:"' Jfi' 0
- -
..:.r--
.-
.... ." ....
""

"Ako neko eli veliinu, pa - u Allaha je sva veliina! K njemu

se diu lijepe rijei, i dobro djelo On prima" (Fatir, 1 0) .
Znai, ko el i snagu neka je trai pokornou Allahu, lije
pom rijeju i dobrim djelima. Uzvieni veli:

"On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom

da bi je uzdigao iznad svih vjera" (Et-Tevba, 33). Takoer,
kae:

275
 IBN KAUIM ELDEYZI.UE

"O vjernici, hoete li da vam ukaem na trgovinu, ona e vas

spasiti patnje nesnosne; u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i
imecima svojim i ivotima svojim na Allahovu putu se borite -
to vam je, da znate, bolje. On e vam grijehe vae oprostiti i u
denetske bae vas, kroz koje e rijeke tei, uvesti, i u divne
dvorove u edenskim vrtovima: to e biti uspjeh veliki - a dat e
vam i drugu blagodat koju jedva ekate: Allahovu pomo i sko
ru pobjedu! Zato obraduj radosnom vijeu vjernike! " (Es
Saff, 1 0- 1 3) .
Dakle, dat e vam drugu blagodat pored oprosta grijeha i
u laska u Dennet, a to je pomo i pobjeda:

) ..;.: 0:1 J li L:.? .Jf i;J i;: l; (tl t;:_

b. , b.
"'

!:; 11 @ _;i :)- 0).Jiftl J li

/ ""
J! C>.;f :;
,.. ...

" O vjernici, pomozite Allahovu vjeru, kao to su uenici rekli:

'Mi emo pomoi Allahovu vjeru!' - kad ih je Isa, sin Merje
min, upitao: 'Hoete li me pomoi Allaha radi?' I neki od sino
va Israilovih su povjerovali, a drugi nisu, pa smo Mi one koji
su povjerovali - protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su
pobijedili" (Es-Saff, 1 4) .
U zvieni j e rekao Mesihu:

"Duu u ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasit u te od nevjerni

ka i uinit u da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do
smaka svijeta! " (Alu Imran, 55) .
Poto ga krani unekoliko s lijede, bit e iznad jevreja do
276
 EJTANOVE ZAMKE

Sudnjeg dana, a poto ga muslimani vie s lijede nego krani, oni

e biti iznad krana do Sudnjeg dana.
Vjernicima U zvieni poruuje:

"A da su nevjernici borbu s vama zametnuli, sigurno bi se u bi

jeg dali i poslije ne bi ni zatitnika ni pomagaa nali - prema
Allahovu zakonu koji oduvijek vai, a ti nee vidjeti da se Al
lahov zakon promijeni" (El-Feth, 22-23).
Ovo je poruka vjernicima koji se dre vjerskih istina, vanj
tine njihove i sutine njihove. Uzvieni kae: t;.,il Jl
"Ishod e, zaista, u korist estitih biti" (Hud, 49) ; IS q t;._ilj'rA
samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili eka lijep ishod"
(Ta-Ha, 1 32 ) .
To se odnosi n a ishod n a dunjaluku, prije ahireta, jer j e taj
ishod spomenut u vezi s Nuhom, gdje je spomenuta A llahova
pomo i s trpljenje koje mu je dao da bi se s narodom svojim mo
gao IZmJetl:

" To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo; ni ti ni narod

tvoj niste prije ovoga nita o tome znali. Zato budi strpljiv, is
hod e, zaista, u korist estitih biti" (H ud, 49) ,
tj. pomo je za tebe i za one koji te s lijede, kao to je bila
Nuhu i onima koji su s njim vjerovali.
Isto je:

277
 IBN KAJJIM EL-D.EVZUJE

"Naredi eljadi svojoj da obavlja molitvu i ustraj u tome! Mi

ne traimo od tebe da se sam hrani, Mi emo te hraniti! A samo one
koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili eka lijep svretak" (Ta
Ha, 1 32);

"Ako budete trpjeli i ono to vam se zabranjuje izbjegavali,

njihovo lukavstvo vam nee nimalo nauditi" (Alu Imran,
1 20) ;

"Hoe! Ako budete izdrljivi i posluni, i ako vas oni napadnu

odmah, Gospodar va poslat e vam u pomo pet hiljada mele
ka, sve obiljeenih" (Alu Imran, 1 25).
Jusuf je bio potpomognut bogobojaznou i strpljenjem :

"Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost daro
vao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa Allah,
uistinu, nee dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra
djela ine" (Jusuf, 90) .
On kae:

278
 UTANOVE ZAMKE

" Vjernici, ako se budete Allaha bojali, On e vam sposobnost

darovati pa ete istinu od neistine moi rastaviti i preko runih
postupaka vaih e prei" (El-Enfal, 29) .
Rije furkan (spomenuta u ajetu - prev.) oznaava snagu i
pomo, uspjeh i svjetlo koje rastavlja la od istine. Uzvieni veli:

"Onome koji se Allaha boji On e izlaz nai i opskrbit e ga

odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda On mu je dos
ta. Allah e, zaista, ispuniti ono to je odluio, Allah je svemu
ve rok odredio" (Et-Talak, 2-3) .
Ibn Mada i Ibn Ebu ed-Dun'ja prenose od Ebu Zerra, a on
od Vjerovjesnika, s.a.v.s.:
,
" . . ,:, 'l 'l l o . _.. - 4k Ul lAc. . 1 "
y . r- '-"' u- y
, ,

"Da svi ljudi rade po ovom ajetu, on bi im bio dovoljan."1 12

Ovo je o prvoj stvari.
to se tie druge stvari, Uzvieni, veli:

! , , f
l
"Zar kad vas je snala nevolja koju ste vi njima dvostruko na
nijeli moete rei: 'Otkud sad ovo?!' Reci: To je od vas sa
mih!'" (Alu Imran, 1 65);

1 11
Lanac prenosilaca ovo g hadisa je slab. Biljee ga I bn Mad:l.a i Ahmed.

279
 IBN KAUIM EL-DEVZU.IE

"One medu vama koji su uzmakli na dan kad su se dvije vojske

sukobile uistinu je ejtan naveo da posrnu, zbog onoga to su
prije poinili" (Alu Imran, 1 55) ; 1 1.'

"Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradi
li, a On mnoge i oprosti" (E-ura, 30) ;

"Zbog onog to ljudi rade pojavio se mete i na kopnu i na mo

ru, da im On dii da iskuse kaznu zbog onoga to rade, ne bi li se
popravili" (Er-Rum, 4 1 ) ;
bit
.., ... ... ... rJ ... ... J ... ,. .., -: ... .""" ... ., ... t __,.

01) e! .) Wl bl Ll)
...

e-- JJ :i;

"Kad ovjeku damo da blagodat Nau osjeti, on joj se obraduje,

a kad ga zadesi kakva nesrea zbog onoga to su uradile ruke
njegove, onda ovjek blagodati ne priznaje" (E- ura, 48);

I L'
Ajet se odnosi na Bitku na U hudu, a ejtan je naveo da posrnu oni koji su
napustili polo7.aje na koje ih je postavio Poslanik, pa su zbog toga m uslimani
izgubili bitku (Prevodilac).

280
 iiUTANOVE ZAMKE

"Kad dopustimo ljudima da se blagodatima nasladuju, oni im

se obraduju, a kad ih pogodi nevolja, zbog onog to su ruke nji
hove inile, odjednom oajavaju" (Er-Rum, 36);

"Ili ih potopi, zbog grijeha koje su zaradili, a mnogima i opros

ti" (E- ura, 34) ;

"Srea koja ti se dogodi, od Allaha je, a nesreu k(Jja te zadesi,

sam si zasluio" (En-Nisa, 79) .

Zato je Allah, neka je hvaljen, naredio Svom Poslaniku i

vjernicima da slijede ono to im je objavio, a to je da Mu budu
pokorni - to je prva stepenica, naredio je da se iekuje ono to je
obeao, a to je druga stepenica, naredio je traenje oprosta i strp
ljivost, jer ovjeku se neizostavno deavaju manjkavosti koje ukla
nja traenje oprosta, a mora ekati nagradu, strpljivo. Traenjem
oprosta upotpunjuje se pokornost, a strpljivou se upotpunjuje
vjerovanje u ono to je Allah obeao. Allah je je to doveo u vezu
kazavi:

"Zato ti budi strpljiv - Allahovo obeanje je istina - i moli da

ti budu oproteni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i po
etkom dana veliaj i hvali" (El-Mu'min, 55) .
Allah je u Svojoj knjizi spomenuo prie o Svojim poslanici
ma i njihovim s ljedbenicima, kako ih je spasio pomou njihove
strpljivosti i pokornosti, pa je potom rekao:
28 1
 IBN KAJ.IIM ELDEVZIJ.IE

"U kazivanjima o njima jeste pouka za one koji su razumom

obdareni" (J u suf, 1 1 1 ) .
POTPUNI GOVOR
Potpuni govor o ovoj velikoj stvari objanjava univerzalne
osnove, uvijek korisne.
Prvo: zlo i nedae koje pogaaju vjernike drukije su od
onih koje pogaaju nevjernike, to potvruju i injenice. Tako i
ono to zadesi estite umnogome se razlikuje od onoga to je sna
lo razvratnike, grjenike i nepravednike.
Drugo: ono to vjernike zadesi od Allaha identino je zado
voljstvu, a ako ih zaobie zadovoljstvo, spas im je u strpljivosti i
nadi da e im olakati iskuenje. Kako god bilo, znaju da e dobiti
naknadu, lake podnose nedae i iskuenja, a nevjernici nemaju ni
zadovoljstva ni nade. Ako se strpe, njihovo je strpljenje kao kod
ivotinja. Na to je ukazao Uzvieni:

"Nemojte malaksati traei neprijatelja; ako vi trpite bol, trpe i

01li bol kao i vi, a vi se jo od Allaha nadate onome emu se oni
ne nadaju" (En-Nisa, 1 04) .
Znai, oni uestvuju u bolu, a vjernici se odlikuju ekanjem
nagrade i uspjeha od Allaha Uzvienog.
Tree: kad vjernika zadesi kakva tekoa, ona e biti uma
njena proporcionalno njegovoj pokornosti, iskrenosti i iskrenoj
vjeri u njegovom srcu, dok od njega ne odu nevolje koje, da su
zades ile nekog drugog, ne bi ih mogao ni podnijeti. To je jedan vid
Allahove zatite Svog roba vjernika, jer ga On titi od mnogih
iskuenja, i ako je na neto prisiljen, On mu umanji tekoe i na-
282
 UTANOVE ZAMKE

po re.
etvrto: sve to je ljubav vra u srcu, zadovoljstvo je vee,
a ne manje. Oni koji vole ponose se ovom osobinom pred volje
nom osobom. Jedan od njih je govorio:

Ako bi me rastuilo da nas zadesi zlo,

sigurno bi me usreilo kad bih te se sjetio.

ta mislite o ljubavi prema Najveem, Voljenom, Koji onog

koga voli iskuava da bi mu se smilovao i dobro mu uinio.
Peto: ako nevjernika i licemjera zadesi dobro ili bude pot
pomognut i stekne ugled, to nije isto kao za vjernike, mnogo se
razlkuje. U tome je ponienje, iako se pokazuje suprotno.
Hasan, r.a., veli: "Iako im kaskaju konji i kuckaju magarci,
ako je neposlunost nevana, to je u njihovim srcima. Allah e
poniziti samo onog ko Mu otkae poslunost."
esto: iskuenje je vjernika kao lijek koji odstranjuje bolesno
tkivo koje bi bolesnika unitilo i umanjilo njegovu nagradu te sro
zalo njegov u gled da je ostalo u njemu. Iskuenje odstranjuje iz
njega to bolesno tkivo da bi ga pripremilo za potpunu nagradu i
podizanje dereda. Zna se da je postojanje ovoga dobro za vjerni
ka, kao to kae Vjerovjesnik:
i l lJ:>- l51 LJJ (J" '.& 1 'y .f. (.$lj
, .. ... .. ..

1 ) lJ:>- Ls_, ;-;, L:Oi lJ ls_, '"l

: ' i l \r l
. u. ....
...

"Tako mi Onog u ijoj je ruci moja dua, Allah vjerniku od

reuj e samo ono to je dobro za njega. To je samo za vjerni
ka. Ako ga zadesi kakvo dobro, on je zahvalan i to bude nje
govo dobro; a ako ga zadesi kakvo zlo, on se strpi i to bude
njemu dobro."1 1 4

11
Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Muslim, Ahmed i Oarimi u Sunenu.

283
 I BN KAI.IIM ELDEVZU.IE

Iskuenje dolazi radi potpune pomoi, potpore i oprosta.

Zato su najvea iskuenja meu lj udima imali vjerovjesnici, pa naj
blii njima, pa najblii njima . . . Covjek je na iskuenju zavisno od
svoje vjere. Ako je vrst vjernik, iskuenje je jako, a ako je s labiji, i
iskuenje e biti slabije. Vjernik e uvijek biti na iskuenju, sve
dok je na Zemlji.
Sedmo: ono to zadesi vjernika na ovom svijetu : vladanje
neprijatelja njime i njegov trijumf, nanoenje boli, ponekad, to je
neophodno, mora se desiti, to je kao jaka toplota i estoka h lad
noa, bolest, briga, tuga. To je potrebno za prirodu i stasavanje
ovjeka na ovom svijetu, pa ak i kad su u pitanju djeca i ivotinje.
To ukazuje na mudrost Najmudrijeg meu mudrima. Kad bi na
ovom svijetu bilo samo dobro, samo korisno i lijepo, to bi bio
drugi svijet, ne ovaj. Ne bi bilo mudrosti zbog koje se isprepliu
dobro i zlo, bol i s last, korisno i tetno, postojalo bi jedno bez
drugog, a to je odlika onog svijeta, ne ovog, kao to kae Uzvie
m:

" ... da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale

jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u De
hennem bacio. Oni e doista biti izgubljeni" (El-Enfal, 3 7) .
Osmo: iskuenje vjernika, tako to ih neprijatelj nekad pora-
zi, sadri ogromnu mudrost, koju u tanine poznaje samo Allah.
U nju spada to to Mu robuju i ponizni su, skrueni, to im
je potreban, to od Njega trae pomo protiv svojih neprijatelja.
Da uvijek imaju pomo i da pobjeuju, uobrazili bi se i pokvarili, a
da su uvijek pobijeeni i da je njihov neprijatelj potpomognut pro
tiv njih, vjera ne bi imala mjesta, a istina ne bi imala vlasti. Mud
rost Najmudrijeg meu mudrima iziskuje da mijenja njihov polo
aj tako da su nekad pobjednici, a nekad pobijeeni. Tako, kada su
pobijeeni, skrueno Mu se mole, kaju se, ponizni su, skrueni,
ine tevbu; a kada pobijede, uspostave Njegovu vjeru i zakon, na-
284
 EJTANOVE ZAMKE

reuju dobro, a zabranjuju zlo, bore se protiv Njegovog neprijate

lja, a pomau Njegove prijatelje.
Mudrost je i to da kad bi uvijek bili pobjednici, meu njih bi
uli i oni iji cilj nije vjerovanje i slijeenje Poslanika, jer su takvi
prijatelji s pobjednicima i snanima. A kad bi stalno bili pobijee
ni, niko im ne bi priao. Zato Boija mudrost iziskuje da nekad
imaju vlast, a da su nekad nadvladani. Tako e se izdvojiti oni koji
tee Allahu i Njegovom Poslaniku od onih koji ele samo dunja
luk i ugled.
U mudrost spada i to to On, neka je hvaljen, voli kod Svo
jih robova da upotpunjuju svoje robovanje u dobru i u zlu, kad e
im biti oproteno i kad su na iskuenju, kad su na vlasti i kad se
njima vlada. Dunost je ljudi robovati Allahu u oba stanja (dobru i
zlu - prev.) onoliko koliko dato stanje zahtijeva. Samo tako e se
uspjeti, srce bez robovanja nee biti na Pravom putu, kao to ni
tijelo nije na "ispravnom putu" bez toplote i hladnoe, bez gladi i
ei, umora i nezgoda, i njima oprenih stvari. Ta su iskuenja
uvjet postizanja ljudske savrenosti, Pravog puta koji se trai od
njih i postojanja potrebnog koje ne zabranjuje njegovo nuno.
Mudrost je to to ih ispiti vlasti njihovih neprijatelja nad
njima oporavljaju, proiavaju i ue. Uzvieni o mudrosti koja se
krije u vlasti nevjernika nad vjernicima kae:
 IBN KAIJIM ELDEVZIJJE

"l ne gubite hrabrost i ne alostite se; vi ete pobijediti ako bu

dete pravi vjernici. Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopa
daju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad
drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke
od vas kao ehide - a Allah ne voli nevjernike - i da bi vjernike
oistio, a nevjernike unitio. Zar mislite da ete ui u Dennet,
a da Allah ne ukae na one od vas koji se bore i na one koji su
izdrljivi? A vi ste smrt prieljkivali prije nego to ste se s njom
suoili, pa ste je, eto, oima svojim vidjeli. Muhammed je samo
poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili
ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se sto
pama svojim vrati nee Allahu nimalo nauditt, a Allah e zah
valne sigurno nagraditi" (Alu Imran, 1 39- 1 44).
Hvaljeni spominje dio mudrosti zbog koje su ih nevjernici
nadvladali nakon to ih je uvrstio, ojaao i obradovao da su oni
pobjednici s imanom koji im je dat i obradovao ih da su, ako su
oni dopali rana u pokornosti Njemu i Njegovom Poslaniku, i nji
hovi neprijatelji dopali rana u neprijateljstvu prema Njemu i Nje
govom Poslaniku. Zatim ih je obavijestio da On daje pobjedu sad
jednim sad drugim, tako da e je svako iskusiti, kao to je nafaka i
smrtni as.
Potom ih obavjetava da je tO uinio kako bi meu njima
ukazao na one koji su vjernici. On sve zna prije nego to se to desi
i nakon to. se desi, ali eli da ih upozna tada da bi znao njihovo
trenutno VJerovanJe.
.

Nakon toga, govori im da On voli da od njih odabere ehide,

jer to predstavlja uzvien stepen kod Njega i visok poloaj koji se
stjee pogibijom na Njegovom putu. Da nije vlasti neprijatelja, ne
bi bilo ehidskog stepena koji je jedna od najdraih stvari Njemu,
a najkorisnijih robu.
Zatim veli da On eli oistiti vjernike, tj. skinuti im grijehe
286
 EJTANOVE ZAMKE

tevbom, vraanjem Njemu i traenjem oprosta za grijehe pomou

koj ih je neprijatelj zavladao njima, On uz to eli unititi nevjerni
ke nj ihovim nasiljem, tiranijom i neprijateljstvom kad pobijede.
Poslije toga zanijekao je njihove proraune i miljenja da e
ui u Dennet bez borbe i strpljivosti. Tu dolazi mudrost, jer e u
njega ui samo pomou borbe i s trpljivosti. Kad bi uvijek bili po
raeni, ne bi se niko protiv njih borio i ne bi doli u iskuenje
onim zbog ega trpe nepravdu svojih neprijatelja.
Deveto: On je, neka je hvaljen i uzvien, stvorio nebesa i
Zemlju, stvorio je smrt i ivot i ukrasio Zemlju onim to je na njoj
da bi iskuao Svoje robove, da bi ih stavio na ispit, kako bi razliko
vao one koji tee Njemu i onome to je kod Njega od onih koji
ele dunjaluk i njegove ukrase. Uzvieni kazuje:

"On je u est vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio - a

Njegov je prijesto iznad Zemlje bio - da bi vas iskuao koji e
od vas bolje postupati" (Hud, 7);

"Sve to je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskua

mo ljude, koji e se od njih ljepe vladati" (El-Kehf, 7) ;

"Onaj koji je dao smrt i ivot da bi iskuao koji od vas e bolje

postupati" (El-Mu lk, 2) ;

"Mi vas stavljamo na kunju i u zlu i u dobru i Nama ete se

287
 I BN KAIJIM ELDEVZIUE

vratiti" (El-Enbija, 35);

"Mi emo vas provjeravati sve dok ne ukaemo na borce i pos

tojane medu vama, a i vijesti o vama provjeravat emo" (Mu
hammed, 3 1 ) ;

"Elif-Lam-Mim. Misle li ljudi da e biti ostavljeni na miru ako

kau: 'Mi vjerujemo' a da u iskuenje nee biti dovedeni? A Mi
smo u iskuenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno
ukazao na one koji govore istinu i na one koji lau" (El
Ankebut, 1 -3) .
Kad ljudima budu poslani poslanici izmeu dvije stvari: da
vjeruju ili ne vjeruju, ve ustrajavaju u runim postupcima i nevje
rovanju, mora postojati iskuenje za jedno i za dru go.
to se tie onoga koji kae: "Vjerujem ! ", mora ga iskuati da
bi bilo jasno da li on govori istinu kad kae da vjeruje, ili lae. Ako
lae, vratit e se na staro i pobjei od ispita, kao to bjei od Alla
hove kazne. Ako je iskren, potvrdit e svoje rijei, a iskuenje e
mu poveati samo vjerovanje u odnosu na vjerovanje koje je imao
dotad.
Uzvieni veli:

"A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: 'Ovo je ono to

su nam Allah i Poslanik Njegov obeali, i Allah i Poslanik
Njegov istinu su govorili!' I to im je samo uvrstilo vjerova-
-

288
 EJTANOVE ZAMKE

nje i predanost" (El-Ahzab, 22).

Onaj koji ne vjeruje na ahiretu e biti iskuan kaznom, a to
je vee iskuenje. To e biti ako ne iskusi dunjaluku kaznu i nes
ree u koje je Allah bacio one koji ne slijede Njegove poslanike i
ne pokoravaju im se. Iskuenje je neizbjeno na ovom svijetu, u
berzehu i na ahiretu, i to za sve, samo to e vjerniku biti lake jer
ga Allah titi imanom. Skinut e teret s njega i opskrbiti ga strplji
vou, vrstinom, zadovoljstvom i predanou, a to e mu olakati
njegovo iskuenje. A to se nevjernika, nemoralnog i licemjera
tie, njihovo e iskuenje biti estoko. Iskuenje je vjernika, dakle,

slabo i isprekidano, a iskuenje nevjernika, nemoralnog i licemjera

jako i stalno.
Svaka dua mora okusiti bol i iskuenje, vjerovala ona ili ne
vjerovala. Meutim, vjernik kua bol na dunjaluku u poetku, po
tom mu s lijedi lijep ishod i na dunjaluku i na ahiretu. A nevjernik,
razvratuik i licemjer u poetku uivaju, ali polije toga dobiju bol,
i nijedan se ne eli otarasiti iskuenja i bola. To pojanjava ono to
slijedi.
Deseto: ovjek je po prirodi drutveno bie, mora ivjeti s
ljudima, a ljudi imaju svoje elje, predodbe i miljenja i trae od
njega da se s njima s loi. Ako se ne sloi, oni ga proganjaju i ka
njavaju, a ako se s lae s njima, ima nevolju i kaznu, s dru ge strane.
On mora opiti s njima. U slaganju je bol i kazna, ako se s lae u
pogrenom, a i u neslaganju je bol i kazna, ako se ne slae s njiho
vim strastima i eljama. Dakle, nema sumnje da je bol ako se ne
s lae s njima u pogrenom s labiji i podnoljiviji od onog kada se
s lae s njima.
Ovo se odnosi na one koji trae da se sloi s njima u injenju
nepravde, nemorala, ili u krivokletstvu, te da pomae u haramu.
Ako se ne s loi s njima, oni mu natovare nevolje, zlostavljaju ga i
neprijateljski se odnose prema njemu. Meutim, on e imati lijep
ishod i bit e potpomognut protiv njih ako bude strpljiv i ako se
bude bojao Boga. A ako se sloi s njima bjeei od bola koji zado
bija zbog neslaganja, eka ga tei bol od onog od kojeg je bjeao.
U najvie sluajeva oni ovladaju njime i osjeti dvostruko veu bol
nego to je bio uitak na poetku, kad se s loio s njima.
289
 I BN KAJJIM EL-DEVZIJJE

Znati ovo i drati ga se jedna je od najkorisnijih stvari za

ovjeka, jer slaba bol za posljedicu ima veliki stalni uitak, to je
lake podnijeti od slabog uitka koji za posljedicu ima jaki stalni
bol. Uspjeh je s Boijom pomou.
Jedanaesto: iskuenje koje ovjeku dolazi od Allaha nema vi
e od etiri dijela. To moe biti njim samim, njegovim imetkom,
ugledom ili porodicom i onima koje voli. Iskuenje njim samim
moe biti neka teta, ili bol bez tete. Ovo obuhvata sve to ovje
ka iskuava od Allaha. To je i najjae iskuenje.
Poznato je da svi ljudi umiru , a cilj vjernika jeste da umre
kao ehid, to je najplemenitija i najlaka smrt, jer ehid ne osjeti
boli vie nego jedan ugriz, smrt ehida ne nosi veliku bol, kao to
je sluaj s ostalim Ademovim potomcima. Onaj ko smatra da je
ova smrt bolnija od umiranja na postelji on je neznalica. Smrt je
ehida meu najlakima i najboljim umiranjima. Onaj koji bjei
misli da e bjeei due ivjeti i u ivati u ivotu, a Allah je ovo
miljenje prikazao lanim rekavi:

"Reci: 'Ako bjeite od smrti ili pogibije, bjeanje vam nee po

moi, opet ete samo kratko uivati. " (El-Ahzab, 1 6 ) .
Allah obavjetava d a je bjeanje o d smrti ehadetam beskori
sno, od toga nema koristi. I ako je korisno, to je samo kratko, jer
se mora umrijeti i s ovim kratkim ivotom, zaobii e ga bolje i
korisnije, jer je ehid iv kod svog Gospodara.
Potom kae:

"Reci: 'Ko e vas od Allaha zatititi ako On hoe da vas zlo

290
 EJTANOVE ZAMKE

snae, ili, ko vam moe nauditi ako On hoe da vam milost

ukae?' Osim Allaha oni nee nai sebi ni zatitnika ni poma
gaa" (El-Ahzab, 1 7) .
Allah potvruje d a nas niko od Njega nee zatititi ako eli
da nas zlo snae neim drugim pored smrti od koje bjeimo. Ljudi
bjee od smrti jer je smatraju loom, pa Allah obavjetava da ih
niko od Njega nee zatititi ako nam eli zlo pored smrti, jer ljudi
bjee od pogibije na Allahovom putu, koju smatraju loom, a za
desi ih gore od toga.
Ako je tako o pitanju ovjekove due, isto je za imetak, ug
led i tijelo. Onome ko krtari, tako da ne troi imetak na Allaho
vom putu i uzdizanju Njegove rijei, Allah e mu ga oduzeti ili e
dati ono to mu nee koristiti ni na dunjaluku ni na ahiretu, ve e
mu biti tetno i sada i kasnije. Njegov e mu raun i tednja odu
zeti zadovoljstvo i pnjenos na dru gog. Allahu je to lahko uiniti,
bez obzira na u gled ovjeka.
Isto je s onim koji uva tijelo i ugled, ivi lagodno i ne zama
ra se na Allahovom putu, Allah e mu dati duplo vei u mor, to
ljudi znaju iz iskustva.
Ebu Hazim veli: "Ono to zadesi onoga koji nije bogoboja
zan, kad popravlja ponaanje, gore je od onog to zadesi bogobo
jaznog, dok popravlja bogobojaznost. m
Ovo se smatra poljem djelovanja Iblisa, jer je on Ademu od
bio uiniti seddu da ne bi bio ponien i traio je da ojaa sebe, pa
ga je Allah uinio najponienijim i slugom grjenika i razvratnika
njegovog poroda. Nije bio zadovoljan time da uini seddu Ade
mu, a zadovoljio se da on i njegovi potomci slue grjenicima nje
govog poroda.
Tako i oni to robuju kipovima odbijaju slijediti poslanika
meu ljudima i oboavati Jednog Boga, neka je hvaljen, a zado
voljni su robovanjem bogovima od kamena.
Svako ko se nee poniziti rad i Allaha, traiti imetak za ono
1 1s
Ebu Nuajm ei-Hil'ja.

291
 IBN KAJ.IIM EL-DEVZI.I.IE

ime je On zadovoljan ili zamarati duu i tijelo u pokornosti Nje

mu mora biti ponien zbog nekog ko Mu nije ravan, da za njega
troi imetak i da zamara duu j tijelo u pokornosti njemu i onim
ime je taj zadovoljan, a to je sve kazna, kao to stari kau: "Ko ne
eli zajedno s bratom putovati radi njegove potrebe, Allah e mu
dati da vie putuje zbog neega drugog."
ZAVRETAK OVOG DIJELA
U zavretku ovog dijela nalazi se traeni cilj i sredstvo kojim
se on postie.
To je ljubav prema Allahu, udnja za susretom s Njim, za
dovoljstvo Njim u vjeri, radu i elji, u spoznaji i znanju Njegovih
imena, osobina i djela, to predstavlja vrhunac znanja o vjeri. Spo
znaja Njega vrhunac je svih spoznaja, elja za Njegovim licem je
kraj svih s tremljenja. Robovati Mu najplemenitije je djelo, a stalno
Mu zahvaljivati Njegovim imenima i svojstvima najplemenitije su
rijei. To je osnov istote Ibrahimovog milleta.
Uzvieni je Svom Poslaniku rekao:

"Poslije smo tebi objavili: 'Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pra

vu, on nije Allahu druge ravnim smatrao" (En-Nahl, 123).
Vjerovjesnik, s.a.v.s., oporuio je svojim drugovima da ujut-
ro govore: -
1 L..; v!':>J ..rP 'l' l J i )L:. 'l' l o .r-:.
:&1 u-- L t.-. i"
r..rr- .

. .


-

-: L.;i J l l ' _ l . J :&1 l : 1 J L J

- r- -

,,

".0_;-.u

f. ;
" Osvanuli smo u prirodi islama, rij ei iskrenosti,
vjeri naeg
vjerovjesnika Muhammeda i u umetu naeg oca Ibrahima,
koj i je bio pravi musliman i nije Allahu druge smatrao rav-

292
 EJTANOYE ZAMKE

nim."ll6
To je sutina svjedoenja da je samo Allah Bog. Na njoj stoji
vjera islam, vjera svih vjerovjesnika i poslanika. Kod Allaha ne po
stoji slina vjera i ni od kog nee biti primljena druga:

"A onaj ko eli neku drugu vjeru osim islama, nee mu biti
primljena i on e na onom svijetu nastradati" (Alu Imran, 85).
Voljeti Uzvienog vie nego sve ostalo jedna je od najveih
obaveza vjerovanja, jedan od njegovih prvih postulata i glavnih
pravila. Ko pored Njega voli neko stvorenje, kao to vol i Njega,
taj ini irk koj i nee biti oproten i nee mu biti primljeno n i jed
no djelo.
Uzvieni Allah kae:

"Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih

kao to se Allah voli, ali pravi vjernici jo vie vole Allaha"
(EI-Bekara, 1 65).
N iko nee biti vjernik sve dok mu Allah i Njegov Poslanik
ne budu drai od njega samog, porodice, djeteta, roditelja i svih .
ljudi i dok njegova ljubav ne bude slijedila Allahovu. ta mislite o
ljubavi prema Allahu ? On je stvorio dine i ljude samo da Mu ro
buju, a to robovanje podrazumijeva da Ga potpuno vole i vel iaju.
Zbog toga je poslao poslanike, objavio knjige i dao zakone. Od
toga zavisi nagrada i kazna, zato su stvoreni Dennet i Dehen-

1 1 Hadis je hascn (dobar). Bilje7.e ga Ahmed, I bn Ebu ejba i I bn Sinni.

293
 I BN KAJJIM ELD.IEVZIJ.IE

nem, a ljudi podijeljeni na sretne i nesretne. Kao to Njemu nita

nije s lino nema ni ljubavi prema Njemu i straha od nekog kao od
Njega.
ta se vie bojimo stvorenja, mi bjeimo od njih, a tO se vie
bojimo Allaha, bjeimo Njemu. to se tie stvorenja, treba se bo
jati njihovih nepravdi i neprijateljstva, a to se tie Al laha, treba se
bojati Njegove pravde.
Ista je stvar s ljubavlju. Ljubav prema nekom drugom, ako
nije radi Allaha, kazna je i nesrea za onog koji voli. Tu je vea bol
nego uitak i sve to je neko dalji od Allaha, bol i kazna e biti
vei.
Kad je u pitanju ljubav prema Allahu, ona je drukija, srcima
nita drae nema od njihovog Tvorca, On je njihov Bog i Njega
oboavaju, On ih titi i prua im utOite, On je njihov Gospodar,
On ih je takve stvorio i opskrbu im dao, On ih usmruje i ivot im
daje.
Voljeti je Njega uitak, ivot, srea due, snaga srca, svjetlo
uma, zjenica oka, izgradnja nae unutranjosti. Za zdrava srca, do
bre due i pametne glave nita nije s lae, ukusnije, prirodnije, sre
tnije i bolje od ljubavi prema Njemu i naklonosti, udnje za susre
tom s Njim. Slast koju tako vjernik osjea u svom srcu iznad je
svake dru ge slasti, uivanje koje tako osjea potpunije je od bilo
kojeg drugog, ta s last je vea od svake druge.
Neki, koji su to postigli, govore: "Uis tinu se deava da srca
tako ustreptaju, ako stanovnici Denneta budu osjeali isto, bit e
im zais ta dobro."
Ili: "Srce u nekim trenucima doivi takvu ustreptalost zbog
naklonosti i ljubavi prema Allahu . "
Drugi pak govore: "Ubogi nemarnici od laze s ovoga svijeta
ne okusivi ono to je na njemu najbolje. "
U tO spadaju i ove rijei: "Kad bi kraljevi i njihovi sinovi zna
li ta imamo, navalili bi na nas sabljama."
Pronalaenje i kuanje reenog zavisi od snage ljubavi, zna
nja o ljepoti Voljenoga i blizine Njemu. Sve to je ljubav savreni-
294
 EJTANOYE ZAMKE

ja, znanje o Voljenom potpunije i udaljenost manja, s last, uitak i

srea jai su.
Onaj ko najbolje zna Njegova imena i osobine, ko Njega
najvie eli i voli, ko Mu je najblii u srcu e osjetiti s last koja se
ne moe iskazati i koja se moe znati samo kuanjem. Kad to srce
okusi, ne moe vie voljeti nikog drugog od Njega, niti mu biti
naklonjena. Sve to vie voli Allaha, to Mu se jae pokorava, poni
znije je prema Njemu i s lobodnije je od robovanja drugom.
Srce se raduje, dobro ini, uiva i smiruje se samo robujui
svom Gospodaru, volei Ga i predajui se Njemu. Da ima sve s las
ti stvorenja, ne bi se smirilo, samo bi mu se poveali siromatvo i
briga. To je tako dok ne pobijedi tako to e mu Allah biti krajnji
cilj i potreba. ovjek je ovisan o svome Gospodaru jer Njega voli,
robuje Mu i trai Ga, kao to je ovisan jer ga On stvara, daje mu
opskrbu i ivot mu ureuje. Sve to je ljubav prema Allahu u srcu
jaa, to je u sr.:u manje robovauja nekom drugom :

Postao je slobodan, snaan i zatien.

Na licu mu svjetlosti Njegove svijetle.

U srcu je svakog vjernika ljubav prema Uzvienom Allahu,

ono nalazi mir u spominjanju Allaha, uivanje u spoznavanju Al
laha, slast i sreu nalazi dok razmilja o Njemu, udi za susretom s
Njim, razdragano je Njegovom blizinom. Srce onoga ko takvo to
ne osjea zauzeto je neim (nekim) drugim, i neemu drugom
tei. Jaina ili s labost, poveanje i s manjenje tog osjeaja u ovis
nosti je o snazi ili slabosti, poveanju ili smanjenju imana.
Ako Allah nije krajnji ovjekov c ilj i elja - a On je sam po
sebi Najvoljeniji, i sve drugo se voli zbog Njega, nee se ostvariti
svjedoenje da je samo Allah Bog, i pojavit e se nedostatak i irk,
a u zavisnosti od toga koliko je propustio, doivjet e bol, tugu i
kaznu.
Ako ovjek ne bi ovim putem iao, ako ne bi otvarao sva vra
ta traei pomo od Allaha, ako se ne bi oslanjao na Njega, ako ne
bi bio uvjeren da e stii Njegovom voljom i pomoi, ako ne bi bio
295
 I BN KAJJIM ELDEVZIJJE

s iguran da nema drugog puta za njega, onda ne bi naao ono to

trai, jer ono to Allah hoe, to biva, a to nee, ne biva. Njemu ne
vodi niko dru gi, niti upuuje, robuje se samo Njegovom pomoi i
pokorava:

"Onome od vas koji hoe da je na Pravom putu, a vi ne moete

nita htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, nee!" (Et-Tekvir,
28-29).
Ako je ovo poznato, ovjek koji grijei i zauzet je s lastima,
s last njegova imana bit e mu pokvarena, bit e manjkava, ili e
ieznuti. Da je ona potpuna, ne bi nad njom prednost imala strast
i ne bi m u njima n i u kojem sluaju bilo veze i ne bi bila vea od
zrna goruice, kad je u pitanju dunjaluk i ono to je na njemu. Za
to Vjerovjesnik kae:
' -
,
-:- - L.:J
, ". l J- ...
. . -:-
" . l, , o .;; 0 ....

.rJ' .J "' 0
.

0 ':1 .J y Y'.J .r.

. ':1 "
' l) <:?

/

tl : , ... ' ... ' ...., .... ... ':' ..... '!L 1 , ... : ... 'Y ... -1 ,
. y Y' .J '"r. .r. .r- '-:-'.r. .J y
.

"Bludnik nije vjernik u asu dok ini blud, niti je kradljivac

vjernik u asu dok krade, ni ti je onaj ko pije alkohol vjernik
u asu dok pije." 1 1 7
Okus pravog imana i njegov direktni kontakt sa srcem zab
ranjuje mu da to na njega utjee i zabranjuje mu ono to je loe za
nJega.
Ovako neto eka ovjeka ako je iskren prema Allahu, kaje
Mu se, smiruje se Njegovim spominjanjem, njegovo srce udi da
Ga susretne, a bjei od zabranjenih stvari, ne okree se za njima i
ne namjerava ih initi. Mijenjanje toga dvoga vidi kao mijenjanje
odvratnog izmeta za skupocjeni dragulj , kao davanje zlata za neje-

117
Hadis je vjerodostojan. Biljee ga Buhari, Muslim, Ebu Davud i Tirmizi.

296
 UTANOVE ZAMKE

stive ile zaklane ivotinje, davanje rniska za izmet.

Nema sumnje da meu ljudima irna i takvih koji eznu za
onim to im odgovara i tee za onim to im je s lino, a bjee od
uzvienih potreba i potpunih uitaka kao to skarabej bjei od
mirisa rue. A vidjeli smo da ima onih koji zaepljaju nos kad osje
te miris rue, jer im teti.
Onaj ko je stvoren da radi s koom ne moe praviti mirise
niti mu to dolikuje. Due ostavljaju voljenog samo radi onog koji
im je drai ili iz straha koji ih vie pritie nego rastanak s volje
mm.
Grijeh nekada izostaje jer izostaje ono to vodi grijehu, ne
kada jer je srce zauzeto onim to mu je drae, nekada zato to po
stoji neto to zabranjuje, a nekad, opet, iz straha od rastanka s
onim koga vie volimo:
prvo: to je stanje koje dolazi s okusom s lasti imana, njegovih
istina i uitaka to nadomjeta srcu padanje u grijehe;
drugo: to je stanje onoga koga neto zove da uini grijeh i
koji ima elju da ga uini, a istovremeno posjeduje vjeru i vjerova
nje u Allahovu nagradu i kaznu. On se boji da e ako poini grijeh,
zapasti u ono to mu je mre i gore po njega.
Prvo se odnosi na due koje se smiruju kod svog Gospodara,
a drugo na borce i strpljive. Ove e dvije due imati posebnu sreu
1 spas.

O prvoj dui Uzvieni veli:

"A ti, o duo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i

On tobom zadovoljan, pa udi meu robove Moje, i udi u
Dennet Moj! " (El-Fedr, 2 7-30) .
A o drugoj kae:

297
 l iN KAJJIM ELDEVZIJJE

"Gospodar e tvoj onima koji se isele, nakon to su zlostavljani

bili, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili - Gospodar
tvoj e im, poslije toga, doista, oprostiti i samilostan biti" (En
Nahl, 1 1 0).
Postoje tri vrste dua:
1 - due koje se smiruju kod svog Gospodara, koje su
najplemenitije i najie;
2- due koje se bore i strpljive su;
3- due obuzete strastima, koje su nesretne i koje eka
bol, kazna, udaljenost i zastor od Uzvienog Allaha.

298
 SADRAJ

Biografija imama Ibn Kajj ima El-Devzijje .................................. 5

PRVO POGLAVLJE

O podjeli srca na zdrava, bolesna i mrtva . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . B

O n1rtvom srcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
O bolcsnon1 srcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
DRU GO POGLA VLJE

O sutini bolesti srca ......... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

O uzrocima koji dovode do bolesti tijela i srca te o njenim
osobenostima . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
TREE POGLA VLJE

Lijekovi za bolest srca dijele se na prirodne i vjerske . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . 31

ETVRTO POGLA VLJE

ivotnost i prosvijetljenost srca temelj su svakog dobra u njemu, a

njegova umrtvljenost i pomraenost temelj su svakog
zla u njernu 35
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

PETO POGLA VLJE

ivot i zdravlje srca mogui su samo ako ono shvata istinu, eli je i
daje joj prednost nad onim to nije istina .45 . . . . . ........ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. .

ESTO POGLA VLJE

Srea, uivanje blagodati i zdravlje u srcu mogui su samo ako ono

vjeruje da je jedino Allah bog, ako vjeruje da je On jedini njegov
stvoritelj, ako jedino Njemu robuje, ako mu je krajnji cilj postii
njegovo zadovoljstvo i ako mu je On drai od svega dru goga 49 . . . . . .

Uivanje u gledanju Allahovog lica na Sudnjem danu plod je

spoznaje Allaha i ljubavi prema Njemu na ovom svijetu 61 . . . . . . . . . . . . . .
Zavretak ovog poglavlja ................................................................. 80
SEDMO POGLA VLJE

Kur'an u sebi sadri lijek za srce i njime se lij e sve bolesti srca 82
OSMO POGLA VLJE

O istoti srca .................... ................ ................................................ 87

DEVETO POGLA VLJE

ienje srca od neistota i prljavtina ........................................... 95

O neistoti koju sa sobom nose mnogobotvo, blud i sodomija 1 04
O neistoi 111
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . .. .. . . .. . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ...............

DESETO POGLAVLJE

O znakovima bolesti i zdravlja srca ................... ........................... 1 1 9

JEDANAESTO POGLAVLJE

Lijeenje bolesti srca kako ne bi njime ovladala strast ................ 1 2 8

Dua koja sama sebe kori ........................................................ : ..... 1 32
Dvije vrste svoenja rauna sa samim sobom .............................. 1 38
U svoenju rauna sa samim sobom ima nekoliko koristi .......... 1 43
DVANAESTO POGLA VLJE

O lijeenju srca koje je oboljelo usljed ejtanovog djelovanja .... 1 49

O trazenJU utoc1sta o d sejtana .................................................... 1 50
v v v

. .

.
v

1 anJe sejtanove v l astt ............................................................. 1 57

D ok'd . v

TRINAESTO POGLAVLJE

O spletkama kojima ejtan obmanjuje ovjeka ............................ 1 63

Kako ejtan ovjeku prikazuje lijepim ono to je loe ................. 1 72
Kako ejtan plai vjernike svojim pristalicama i vojskom . .......... 1 75
Spletke protiv Adema i Have ................................... ..................... 1 77
Odvanost i suzdrljivost ............................................................. 1 82

300
Lane rijei . . .
. . . . . . . . . . . .. ........ . . . . 1 85
. . . . . . . . . . . . . . . ......... . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

"Allahov i Pos lanikov govor samo su jeziki fenomen'' 1 85 .............

Njegove spletke protiv sufija . . . 1 86 . . . . . .. ........ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Spletka protiv ovjeka lijepim ponaanjem . . ... 1 86 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Spletke protiv ovjeka siljenjem i uzdizanjem 1 87 . . . . . . . . . . . . . . . . .............

Povlaenje u damije . 1 88
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Ohrabrivanje . . . . .
. . . . . . . .. . . . 1 89
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..... . . . . . ...

Naputanje erijatskih propisa .. . . .. . . 1 89 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ...... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Davanje obaveza . . . . 1 92
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Navoenje na zlo 1 93
. . . . . . . . . . . ................ .... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Kritika pretjerivanja . . . . . ............ 203 ..... .................................................

POGLAVLJE O MUZICI .. . . . . . . . . . 209 ............... . .......... . . . . . . ... . . . . . . . . . . . . .

Iskuenje zaljubljenima . . . . . . . . . . 215... . . . . . . . . . ....... .....................................

Pokretaka snaga . . .. . . . . . .
.. .. . . 217
................ ....... ........... ..........................

Vrste kretanja . . . . .
. . . . . .
. . .
. . . ............ 219 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .....................

Ljubav 228
...... ..................... ............ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ........

Ljubav prema Allahu, Koji nema druga ...................................... :. 229

Spoznaja pokretake snage . . . 23 1........ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Volja stvorenja . . . . 232

................ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ...... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

ovjek je stvoren kao nepravednik i neznalica . . 232 . . . . . .....................

Kako razlikovati loe i dobro . . . 234 . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Rezultat pogrene ljubavi . . . . . . . 237 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ...... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Iskuenje koje spreava roba da vjeruje samo u Allaha 240 . . . . . . . . . . . . . . .

Iskuenje u sumnjivim stvarima . . . . . . . . . . . . 248 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... . . . .

Iskuenje strastima . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . 249
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Kako zasluiti uputu i milost . . . . . . 251 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Istinska n1ilost . ... . . .

.. . . . . . ....... . . . . ............ 26 1 ......... . . . . . . . . . . . . . . . . ... . . . . . . . . . . . . . . .

Zabluda i (Boija) srdba . . .. . . . . . . . 262... . . . . . . . . ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Uivanje . .. 262
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Pomaganje meu vjernicima 272 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Potpuni govor . .. .. . .
. . . . . . . . . . . . . . . . 282
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..... . . . . . .

Zavretak ovog dijela ... . . . . ... . . . . . . . . 292 . . . .......... ..... ...... . . . . . . ... . . . . . . . . . . . . . . . . . .

301