buna da raspoluti asteroid, ali je znanstveno buanje bilo glasnije.

Foyle je zavrio sa svojim grubim krpanjem strojarnice; do sad je ve bio

skoro strunjak. Podigao je koprcajuu djevojku, i odnio je do glavnih vrata.
"Odlazim," viknuo je u Moirino uho. "Polijetanje. Izbiti u iz asteroida.
Gadan drme, curo. Moda svi umru, vi. Sve se irom raspadne. Nemam pojam
to bude. Nema vie zrak. Nema vie asteroid. Idi im ree. Upozori. Idi,
cura."
Otvorio je vrata, gurnuo Moiru van, zalupio vratima i zakljuao ih. Buanje
je istog trena stalo.
Za kontrolama Foyle je pritisnuo paljenje. Automatska sirena za polijetanje
otpoela je urlanje koje se nije ulo desetljeima. Komore mlaznica proradile
su s tupim udarima. Foyle je saekao da temperatura dostigne vrelinu paljenja.
Dok je ekao, patio je. Jahta je bila zacementirana u asteroid. Bila je okruena
kamenom i eljezom. Njene stranje mlaznice bile su tik uz jedan drugi brod
uguran u cijelu masu. Nije znao to e se dogoditi kad njegove mlaznice ponu
raditi, ali je bio nagnan na kockanje "Vorgom".
Ukljuio je mlaznice. Zaula se uplja eksplozija kad je Hi-Thrust buknuo
iz krme broda. Jahta se zatresla, napregla, usijala. Zaula se kripa kovine.
Tada je jahta krenula naprijed. Kovina, kamen i staklo su se razbili i brod je
izbio iz asteroida u svemir.

Mornarica Unutarnjih Planeta pokupila ga je sto pedeset tisua kilometara

izvan Marsove orbite. Nakon sedam mjeseci oruanog rata, ophodnje U.P. bile
su oprezne ali nemarne. Kad jahta nije odgovorila i propustila da emitira odzive
za prepoznavanje, trebala je biti raznijeta hicem a pitanja su se mogla
postavljati olupini poslije. Ali jahta je bila mala, a posada krstaa bila je
zagrijana za novac od plijena. Pribliili su se i uhvatili je.
Nali su Foylea unutra, kako puzi poput bezglavog crva kroz hrpu smea
brodske opreme i pokustva. Opet je krvario, bazdei zbog poodmakle
gangrene, i jedna strana njegove glave bila je kaa. Unijeli su ga u dispanzer
na krstau i paljivo prekrili njegov tank. Foyle je bio prizor previe gadan ak
i za ovrsle eluce mornariara s donje palube.
Krpali su njegovu tjelesinu u amniotikom tanku dok su zavravali svoju
ophodnu turu. Na putu natrag do Tere, Foyle je povratio svijest i izgovarao
rijei koje su poinjale sa V. Znao je da je spaen. Znao je da samo vrijeme
stoji izmeu njega i odmazde. Bolniar u dispanzeru zauo ga je kako likuje u
svom tanku i razmaknuo zavjese. Foyleove zamuene oi pogledale su na gore.
Bolniar nije mogao obuzdati svoju znatielju.
"uje me, ovjek?" proaputao je.
Foyle je zagunao. Bolniar se nagnuo nie.
"to se zbilo? Tko ti je kog vraga to napravio?"
"to?" prokrijetao je Foyle.
"Zar ne zna?"
"to? to bilo, ti?"
"Saekaj minut, je sve."
Bolniar je nestao kad je jauntirao do skladine kabine, i opet se pojavio
pored tanka pet sekundi kasnije. Foyle se s mukom podigao iz tekuine. Oi su
mu bljetale.
"Vraa mi se, ovjek. Jednim dijelom. Jauntiranje. Nisam mogao jauntirati
na 'Nomadu', ja."
"to?"
"Izgubio sam glavu."
"ovjek, nije ostalo glave za izgubiti, tebi."
"Nisam mogao jauntirati. Zaboravio kako, je sve. Zaboravio sve, ja. Jo se
ne sjeam mnogo. Ja -"
Ustuknuo je uasnuto kad mu je bolniar gurnuo sliku uasnog tetoviranog
lica pod nos. Bila je to maorska maska. Obrazi, brada, nos i oni kapci bili su
ukraeni prugama i krivuljama. Preko ela bilo je ispisano NOMAD. Foyle se
zabuljio, a onda uzvisio u agoniji. Slika je bila ogledalo. Lice je bilo njegovo
vlastito.
 Tri

"Bravo, g. Harris! Odlino! L-E-S, gospodo. Nemojte zaboraviti. Lokacija.

Elevacija. Situacija. To je jedini nain da zapamtite vae koordinate za
jauntiranje. Etre ente le marteau et l'enclume. Francuski. Nemojte jo jauntirati,
g. Peters. Saekajte na red. Budite strpljivi, svi vi ete biti klasa C kad-tad. Je
li netko vidio g. Foylea? Nema ga. O, gle tog predivnog smeeg kosa. Sluaj
ga. O, joj, mislim posvuda... ili sam to rekla, gospodo?"
"Pola i pola, gice."
"Zbilja se ini nepoteno. Jednosmjerna telepatija je neugodna. Zbilja se
ispriavam to sam vas zasula svojim mislima."
"Svia nam se, gice. Vi lijepo mislite."
"Kako ljubazno od vas, g. Gorgas. U redu, razrede; svi natrag u kolu i
poinjemo opet. Je li g. Foyle ve jauntirao? Nikako da ga imam na oku."
Robin Wednesbury je vodila svoj razred ponovne obuke jauntiranja na turu
kroz New York City, i bilo je to isto toliko uzbudljivo za cerebralce kao i za
djecu u njenom poetnom razredu. Postupala je s odraslima kao s djecom i oni
su prilino uivali u tome. Tokom prolog mjeseca su pamtili jauntske postaje
na ulinim krianjima, recitirajui: "L-E-S, gice. Lokacija. Elevacija.
Situacija."
Ona je bila visoka, lijepa mlada crnkinja, briljantna i kultivirana, ali
hendikepirana injenicom da je bila teleilja, jednosmjerni telepat. Mogla je
emitirati svoje misli svijetu, ali nije mogla primiti nita. To je bio nedostatak
koji joj je prijeio glamuroznije karijere, ali joj je odgovarao za uenje. I
pored svog promjenljivog temperamenta, Robin Wednesbury bil