Osman Aziz:

BEZ NADE

OSMAN-AZIZ NA RASPUU DVA SVIJETA

Roman Bez nade prvi put je objavljen 1895. godine u izdanju Matice Hrvatske
svezak CLXXVI-CLXXVIII.
Napisali:
Osman Nuri Hadi j.i v
Ivan Aziz Milievi ,/
M
Vaan strukturalni i metodoloki problem poetike Osmana-Aziza, pored utvrivanja njenih integralnih principa koji su nastali kao kompromis i
rezultanta njihovih knjievno-idejnih shvatanja, predstavlja, na drugoj strani, upravo razgraniavanje i definisanje pojedinanih knjievnih udjela
svakog od ove dvojice pisaca u stvaranju i realizovanju njihovih zajednikih proza. Milieviev memoarski lanak Nekolike napomene iz prolih
vremena, u kome se samo formalno iznosi nain njihove knjievne kolaboracije, sa naglaskom na njihovom meunarodnom slaganju i
knjizevnoidejnom dopunjavanju, ne moe znatnije doprinijeti rjeavanju ovog pitanja. Meutim, analiza karaktera i knjievne bitnosti djela koja
su Osman Hadi i Ivan Milievi svaki za se objavljivali pod posebnim imenima i pseudonimima prije stvaranja knjievnog tandema Osman-
Aziz ili izvan njega, te pozitivna ili negativna eliminacija knjievnih karakteristika, dobijenih na taj, nain svakog pojedinog od njih u njihovim
zajednikim prozama, mogu pruiti neke indikacije njihove diferencijalne poetike.
Samostalan knjievni rad Hadi poinje u hrvatskim listovima jo 1892. godine, po uzoru na Ibrahim-bega Repovca, objavljivanjemistonih
mudrih izreka i istonih narodnih pria, dakle, jednom posrednikom i povezujuom knjievnom aktivnou izmeu Istoka i Zapada, koja je
bila openito karakteristina kako za poetke tako i za kasniji razvoj knjievnog stvaranja bosanskohercegovakih Muslimana na narodnom
jeziku i zapadnom pismu. U listu Crvena Hrvatska godine 1892. on objavljuje Istone iskre sa oznakom skupio i preveo O. Nuri, koje e
tampati i docnije u listu Bog i Hrvati, a idue, 1893. godine u istom listu sa potpisom zabiljeio O. Nuri on tampa tri istone narodne
prie, Ljubav je spasila, Nala slika priliku i Kako je prokleta ptica Anka, te etvrtu Himet i Himet u asopisu Dom i sviet. Ove pripovijetke
imaju karakter bajoslovne egzotine matovitosti, fantastinog predanja i izvjesne romantine pripovijedne fakture sa pounim zavretkom.
Slijedei ovu liniju narodnog pripovijedanja Hadi se godine 1894, kada se ve ukljuio u knjievnu kolaboraciju s Milieviem, jo jedanput
vraa narodnoj, ovog puta bosansko-muslimanskoj tradiciji, razvijajui je samostalno pripovjedaki u jednoj pripoviesti iz prolosti Mostara
pod naslovom Ago ari, a iste godine u okviru ve formiranog knjievnog tandema objavljuje pripovijest Pogibija i osveta Smail-age engia,
zasnovanu na istim izvorima, te uspjelu, ivu pripovijetku pod naslovom Drte ga tamo, ne puite ga amo. Osnovu prve pripovijesti
predstavljaju predanja o uvenom mostarskom junaku Agi ariu, te podaci o pohari Mostara od strane Stojana Jankovia, osnovu druge ini
narodna pjesma o pogibiji engievoj, a trea je takoer ispripovijedana narodna predaja. A da je ovim piscima i kasnije bila bliska prerada
narodne tradicije svjedoi pripovijetka U vinogradu potpisana pseudonimom Ibni Mostari, koja nije nita drugo nego vjeto izvedena
novelistika obrada jedne narodne pripovijetke.
Pripovijest Ago ari poinje pejzanom panoramom Mostara, kao i sve njihove docnije proze iz mostarskog ivota, ali ovdje sa posebnim
isticanjem starih lokaliteta, koji su predstvljali pozornicu razvijanja njene radnje, uz koje se vezuje predaja, glasovi iz daljine o junakim
dogaajima u proticanju vremena i Neretve. Na fonu takve tradicionalistike ekspozicije s kraja sedamanestog vijeka, koja u
pripovijedanju sve vie dobija karakter krtog stvarnosnog zbivanja, istie se epski lik Age Saria, silovitog junaka koji ne trpi zabrane i
nareenja, upleten, s jedne strane, u prkosnu vanzakonsku manifestaciju svojeglavosti prema zapovjedniku Halebiji, koji mu je zabranio
naputanje grada, a s druge, u raiavanje odnosa suparnitva prema djevojci Hani Hrvievoj. Radnja se tako grana u dva paralelna pravca koji
se spajaju na romantiarski enoinski nain kada se tajanstveni svjedok Aginog ina sloi sa povrijeenim suparnikom u akciji urote protiv ovog
junaka. Od toga trenutka, kada nastaje drugi dio pripovijesti, zbivanje se odvija po epskoj dogaajnom shemi: bjeei od zakona, Ago stupa u
slubu beogradskog vezira; u njega se zaljubljuje vezirova kerka, dovodei u iskuenje njegovu vjernost zadane rijei prema Hani; kada ga
vezir, doznavi ko je, baci u tamnicu, zaljubljena djevojka ga njeguje i odrava na ivotu, do trenutka kada se on rehabilituje spasivi svojim
junatvo ast veziru; opis mejdana dat je sasvim po uzoru na narodnu epiku; kao i vezirova odluka da Agu uzme za svoga zeta. Trea linija
radnje, u kojoj se daje povratak Stojana Jankovia godine 1682. iz sultanovog zarobljenitva, njegov napad na Mostar, paljevina i pokolj u
damiji, te otpor i junatvo Age Saria i Hane Hrvieve, pokazuje posebna epska obiljeja jer je obraena na osnovu ive narodne predaje i,
vjerovatno, narodne pjesme od koje se u tekstu donosi kratak odlomak.
Ali pored ove neskrivene pripovjedake ovisnosti o muslimanskoj epskoj tradiciji, pripovijest Ago ari pokazuje i neke druge karakteristine
knjievne afinitete. To je na prvom mjestu pripovjedaki uticaj Senoe. U Hadievom opisu ima neto od enoinskog meditativnog historizma kao
evokacije i tople odanosti prolim vremenima, ima enoinske zorne slikovitosti i konkretne lokalizacije, te neto od romantiaske dramatike koja
nagovjetava tajanstvenost i uzbudljivost dogaaja. A iz takvog pejzaa sa mnogo atmosfere, izvija se kao u enoinim romantiarskim
odlomcima, radnja kao isto fabularno zbivanje, puna tajne i zanimljivosti, intriga koja se plete bez nagovjetaja skorog raspleta. Tajnovitost
nonog pejzaa pojaavaju i kod Hadia tajanstveni elementi tiine,nevremena, pustoi i prisustva nepoznatih osoba kao nijemih
svjedoka dogaaja.
Tu je, zatim, direktan fragmentaran spomen muslimanskog pjesnika Kaimije, koji u Hadievoj pripovijesti stoji kao predstavnik
prethodnog muslimanskog knjievnog stvaranja na narodnom jeziku, kao propagator pisanja i knjige, a svojom poznatom linou
simbolizuje didaktinu poeziju i politiko slobodoumlje. Neke crte iz potencijala Kaimijine knjievne linosti Hadi e, moda nesvjesno ali bez
sumnje po duhovnoj srodnosti, u ovoj svojoj ranoj prozi uzeti kao metodoloki uzor. To je u prvom redu koncepcija o knjievnosti kao sredstvu
direktnog saopavanja ideja. Jedan od kotorskih prvaka kapetan imi u ovoj pripovijesti je piev starevianski rezoner koji unosi sumnju u
smisao krajinskog kransko-muslimanskog ratovanja za tue interese i zastupa stav pomirljivosti prema brai, koja ispovijedaju Islam i
nalaze se u slinom poloaju prema Osmanlijama kao Kotaranu prema Austrijancima i Mleiima. A i sam pisac u meditaciji na kraju
kae: Zaboravlja se stari inad i kavga izmeu brae, a iz prolivene bratske krvi nie cvijet bratske ljubavi. Pored ove veze sa muslimanskom
narodnom trdicijom kao osobito vane diferencijalne pripovjedake komponente Haieve, od koje e u docnijim prozama ostati historizam kao
kvintesencija, i motivi i atmosfera savremenog muslimanskog narodnog ivota i mentaliteta, onog patrijarhalnog tipa ili onog u koji je
nastrano poela prodirati^ civilizacija, u docnijim pripovijetkama Osmana-Aziza, sa optim obiljejem dobrog poznavanja i autentinog,
izvornog knjievnog interpretiranja, predstavljali su takoer iskljuivi Hadiev knjievni udio. Stilsko-izraajni potez od muslimanske narodne
poezije i proze sa svjeinom, vitalnou, konkrecijom i neposrednou kazivanja, opisa i dijaloga, prilagoen enoinskoj tenji i lokalizacije i
sistema pripovjedakih tajni - osjeao se u Osman-Azizovim prozama kao Hadiev doprinos. Kao njegov dio osjeala se jo i izvjesna
mjestimina matovitost ivotnih situacija, emocionalnost reagovanja na njih, ponestane iz orijentalne komponente muslimanskog
duhovnog nasljea. U svim tim knjievnim osobinama, to je
najvanija indikacija Hadievog autorskog udjela, osjea se prirodnost i nema u njima naivnosti i diletantizma, da bi neko mogao primijetiti: ovo
nije ivot Muslimana.
Jednu od Hadievih emocionalno-pripovjedakih komponenti u knjievnom tandemu Osman-Aziz predstavlja erotika, koja ovome piscu
knjievno nje bila strana. Ovaj specifini senzibilitet ima literano izvorite u Hadievoj sklonosti istonim narodnim pripovijetkama do docnije
pripovijesti iz haremskog ivota, koju je pod naslovom Vezirova ljubav objavio pod zajednikim imenom 1898, godine u asopisu Dom i
sviet. Neskrivena bujna erotika u ovoj prozi, data sva u znaku Istoka, ali vie pod utiskom literature, svjedoi da je Hadi autor i ostalih
erotinih mjesta u njihovom zajednikom opusu, datih, saglasno muslimansko-bosanskom lokalnom ivotu, sa neto vie mjere. Po svemu se
vidi da je Hadi u okviru Osman-Azizovog stvaranja inio onu literarniju, topliju komponentu, u okviru koje se putalo maha i subjektivnom
intimnom odnosu prema ivotu, ali je predstavljao i izvor temperamentnih, ustrih apelativno-kritikih akcenata, koji su proisticali iz
njihovog vehementno-polemikog nastojanja. Milievi je u okviru zajednikog knjievnog rada predstavljao hladniju, racionalniju i
trezveniju stranu, optereenu suhim i objektivnim prilaskom ivotu, usmjeravanjem, odgajanjem, pouavanjem, i to vie kritikim isticanjem
negativnih primjera, orijentisanjem u smislu hrvatske nacionalizacije. Osman je, analogno prvom mjestu svoga imena u okviru tandema Osman-
Aziz, imao knjievno vodstvo; Aziz je bio neka vrsta kontrole idejnog punjenja njihovih proza, garancija njihove djelotvornosti, korisnosti kao
smisla knjievnog postojanja djela, koncepcije koja je i Hadiu bila bliska.
Prije stupanja u knjievni tandem, Ivan Milievi je samostalno pisao pjesme i proze. Pjesme je objavljivao pod punim imenom od 1884. u
Novom hercegovakom bosiljku, poslije u Glasu Hercegovca te u listu Hrvatska (Zadar). Od 1891. godine u listu Hrvatska (Suak-
Zagreb) i od 1893. u Prosvjeti svoje pjesme Milievi potpisuje pseudonimom Aziz Hercegovac s ijim e prvim dijelom, kao i Hadi,
stupiti u tandem Osman-Aziz, a godine 1892.u listu Dom i svietobjavljuje pod ovim pseudonimom i jednu crticu iz muslimanskog ivota
Izselio se, koju e kasnije pretampati u zajednikoj zbirci Pripovijesti iz bosanskog ivota. Pjesme koje je Milievi objavljivao bile su uglavnom
prigodniarskog, rodoljubivog karaktera, romantiarskog tona i dosta usiljenog prozainog izraza i faktue, bez svjeije inspirativnosti i
originalnije emocionalno-idejne sadrine. Od godine 1894, u isto vrijeme kad je zapoeta plodna proza knjievna aktivnost pod zajednikim
pseudonimom Osman-Aziz, Milievi samostalno nastavlja i objavljivanje pjesama, ali intimnog tona i pod novim pseudonimom Ibni
Mostari.
Poto Hadi nije pisao pjesme, osim jedne pod naslovom Mome dragulju posveene svojoj eni, openito se smatralo da pseudonim Ibni
Mostari i sve to je njime potpisano pripada Milieviu. Pod ovim pseudonimom napisano je, meutim, i nekoliko proza iz muslimanskog
ivota, koje su docnije unesene u zajednike zbirke izdane u okviru tandema Osman-Aziz. To su Derviaga Halaeviko\a e u zbirku Pripovijesti
iz bosanskog ivota ui pod izmijenjenim naslovom Tko pod bratom jamu kopa sam e u nju upasti, zatim Stambulski gost i s koje e takoer biti
objavljene u istoj zbirci, najzad, pod pseudonimom Ibni Mostari objavljena je prvi put i proza Lejlei kadar, a godinu dana kasnije pod naslovom
Molitva (San mladia) unesena je u zajedniku zbirku Na pragu novoga doba, da bi bila slijedee godine prevedena i na njemaki jezik i
objavljena sa potpisom Osman-Aziz. Ovaj postupak, kao i sadrina iz muslimanskog ivota i drutvene problematike, ozbiljno ukazuju na veoma
vjerovatnu izvjestnost da je u stvaranju proza potpisanih pseudonimom Ibni Mostari sudjelovao i Osman Hadi kao i u stvaranju proza
potpisanih zajednikim pseudonimom Osman-Aziz, ali ovog puta sa neto manje knjievnog zalaganja, dajui pripovjedaki primat Milieviu.
Pseudonimom Ibni Mostari potpisivao se, osim toga, sasvim izvjesno i sam Hadi u kalendaru Mearif pod prevedenim prilozima
orijentalnog porijekla, koje Milievi nije mogao prevoditi zbog nepoznavanja orijentalnih jezika.
Pored prozaine strukture Milievievih pjesama, glavni
10
diferencijalni karakter Milievievog udjela u prozama objavljenim u okviru knjievnog tandema otkriva roman Djeca nevolje, objavljen takoer
pod pseudonimom Osman-Aziz koji je, prema vlastitom svjedoanstvu, napisao uglavnom sam Milievi 1896. godine, u vrijeme dok je
Hadi izdravao kaznu u Bjelovaru zbog sudjelovanja u paljenju maarske zastave na Jelaievom trgu u Zagrebu. U ovom romanu su dole do
izraaja glavne crte Milievievog pripovjedakog postupka, koji je davao poseban ton zajednikim Osman-Azizovim prozama. Djeca nevolje
predstavljaju roman o otuenom idealistikom pojedincu i o sredini koja svojim postupcima odvaja i upropatava ovjeka, sa kritikom otricom
i prema jednom i prema drugom. Socijalni elementi, bijeda, sirotinja i nevolja, predstavljaju uzrok nezadovoljstva glavnog junaka Cvjetana, i to
isticanje jedne, mranije strane ivota daje romanu naturalistiki karakter. Uz to u samom Cvjetanu postoji svijest o nedovoljnosti vlastite snage
za borbu, koja je uzrok njegove promaene egzistencije, o oscilacijama idealizma i apatije u njemu samom, to predstavlja piev kritiki stav
prema ovom junaku. Na drugoj strani je pieva kritika Cvjetanove porodice, koja ne moe da shvati njegove filantropske ideale, ve trai od
njega da prekine kolovanje i da joj materijalno pomogne, a i ona sama pokazuje iste apatine crte, ime se krug bez izlaza zatvara. aliti ih? Ta
vidi - kako su oni zadovoljni svojom sudbinom: ciele dane i godine mirno sjede, ne miu se i ekaju, kad e im srea doi. udno. - kae na
jednom mjestu Cvjetan preuzimajui ulogu rezonera. Cvjetana su, pored averzije prema tom umalom, ropskom, sirotinjskom mentalitetu, i
obrazovanje i knjiga otuili od njih. Cvjetan je prototip Osman-Azizovih rezonera, koji izdravaju pieve ideje, deklarativno, kao piev odnos
prema pripovijednom zbivanju, stanju, atmosferi, koji se koncentriu u krugu jedne teme i proistiu kao nametljivi rezultat i pouka same radnje.
Rjeenje za cio kompleks socijalnih i psiholokih nevolja koje predlae pisac u ovom romanu je apel da se djeca ne odvraaju od kole, da se
roditelji rtvuju i pretrpe. Roman nosi optubu protiv starih i njihovih konzervativnih shvatanja, koja se proiruju u
11optubu protiv drutva. Drutvo je najvii zloinac, a tim strahovitiji, - kae pisac, - to nikomu ne pada na um, da ga pozove na
odgovornost. Roman tako ostaje bez perspektive svjetla, otvoren samo za perspektivu mraka, nevolje i patnje.
Karakteristike samog Milievievog pripovijedanja, koje proizlaze iz ovog romana, jesu: odsustvo pripovjedake topline i ivosti u naraciji,
pejza bez boja ukoliko ga uope ima, atmsofera bez arome, nedostatak dinamine radnje, ozbiljnost, rezonovanje, logika, i intelektualiziranje
ivota, erotika mnogo ednija, vie platonska, nego u drugim Osman-Azizovim prozama. Sve to, i bez Milievievog svjedoanstva, pokazuje da
je ovaj roman pisalo Milicevievo pero i svjedoi o specifinom kvalitetu Milievievog stvaralakog udjela u zajednikom Osman-Azizovom
radu.
Jedna svjea epizoda u ovom romanu - susret intelektualaca sa prirodom, seoskim svijetom i posjednikom na selu - gotovo je identina sa Osman-
Azizovom pripovijetkom Svijet za sebe. Ova iva epizoda, objavljena u okviru romana u Prosvjeti 1. jula 1896, u vrijeme kada je Hadi bio
iziao iz zatvora, nesumnjivo sadri Hadiev knjievni udio. U njoj se otuenost intelektualca od priprostog, neukog svijeta iznosi dogaajem, a
ne suhi dociranjem kao u poetku romana. Na ovom mjestu se, zatim, u romanu , iji su akteri Hrvati, prvi put pojavljuje jedan Musliman,
Demal. Nije li, pored toga, i lijepi opis Mostara sa mostom i Neretvom na poetku glave XLVII posljedica dospjelog Hadievog knjievnog
uea u pisanju ovog romana?
Jezik u ovom dijelu do krajnosti je kroatiziran, neprirodan za bosanskohercegovakog pisca i itaoca, posebno muslimanskog. Samo neki nazivi
su u njemu lokalni, hercegovaki, dok je leksika, morfologija i sintaksa hrvatska, i to iz one starije hrvatske knjievnosti, arhaina, enoinska, ili
iz pravake tampe, starevianska.
Polazei od romana Djeca nevolje moe se napraviti -gotovo identian strukturalni potez na nekoliko pripovijedaka, veinom iz hrvatskog ivota
u Hercegovini, na kojima se osjea iskljuivo Milieviev knjievni peat. To su proze: / njiva i Vukosava, Kum

Ivanko, Divojka Janja, Lejlei-kadar, Vidakov sin, Plemenitost, Na pop Peria. Zbog takvog izrazito Milievievog autorskog obiljeja, kao i
zbog nemuslimanskih likova i ambijenta, to je bio vrlo vaan momenat s obzirom na namjenu knjige, ove proze, izuzev proze Lejlei-kadar, koja
je imala zajedniki kransko-muslimanski motiv bogojavljanja, i nisu ule ni u jednu od Osman-Azizovih zajednikih zbirki. Ove pripovijetke
po pripovijednoj strukturi drukije su od Osman-Azizovih proza iz muslimanskog ivota. Toj razlici na prvom mjestu svakako doprinosi razliit
ambijent i atmosfera, drukiji likovi i drukiji duh, ali i karakter pievog pripovijedanja. Poznavanje i prirodnost iznoenja hrvatskog,
katolikog ivota i obiaja oigledno izbijaju iz njih. U njima se ni mjestimino ne osjea strani prizvuk i rezonanca stranog gledanja i duha. U
njima, pored toga, postoji i jedna realistika oporost prikazivanja i psihologije, strogo usmjerena ka pouci koja proizilazi iz finala radnje. I nema
romantike, emocionalnosti i temperamenta, topline, koja probije iz njihovih proza iz muslimanskog ambijenta.
Moe se tako zakljuiti: realistiki i naturalistiki vid zajednikih Osman-Azizovih proza, intelektualistiko-didaktika tenja i tendenciozno-
kritika namjena u njima, rezultat su prevashodno Milievievog knjievnog insistiranja, koje je i u Hadiu nalazilo punog odziva s obzirom na
njegova slina kritiko-didaktika shvatanja ispoljena ve u njegovom publicistiko-polemikom spisu Islam i kultura ili u jednoj docnijoj
brouri Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini. Ambijentalni dio muslimanskog ivota u njima sa romantiko-emocionalnim obojenjem,
pripovjedaka tenost narodne tradicionalne fraze, sa tenjom slijeda fabule, isprekidane opisima pejzaa i likova - proiziao je, meutim,
najveim dijelom iz Hadievog knjievnog udjela u njihovom zajednikom stvaranju. Njihova pojedinana knjievna ostvarenja svjedoe tako o
diferencijalnoj emocionalno-duhovnoj strukturi svojih tvoraca i predstavljaju indikaciju za razluivanje karaktera i koliine njihovih pojedinanih
udjela u zajednikim prozama. .; ^ .
12
13II
U okviru muslimanskog knjievnog stvaranja Osman-Azizov roman Bez nade (1895) predstvlja prvi obimniji knjievni prikaz ivota i stanja
duhova u prvim godinama austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini, ostvaren sa naglaenom tenjom politike, drutvene i kulturne
orijentacije. Realizam koji probija iz ove proze nadmee se s pievom ideologijom aktivnog prilagoavanja Muslimana novim prilikama, a sve
zajedno u uzajamnosti i zavisnosti odnosa pisaca prema historiji i stvarnosti, na jednoj strani, i prema razvoju i savremenim drutveno-
ekonomskim i kulturnim interesima Muslimana, na drugoj, u okviru romaneskne cjeline ovog djela, predstavlja knjievno svjedoanstvo
dramatinih sukoba ljudi, sredine u danima historijskog i duhovnog razmeivanja, odvajanja od jednog ivota, ili privrenosti njemu, i
prihvatanja ili odbijanja drugog. Dok Mulabdiev roman Zeleno busenje, koji e izii 1898. godine, zahvata vrijeme ovog sudbonosnog dogaaja
neto ranije: od onih dana 1878. u kojima je potpisana berlinska konvencija, tretirajui i otpor muslimanskog stanovnitva nadiranju okupacionih
trupa, u romanu Bez nade radnja tee od sredine godine 1879. do jeseni 1884, izostavljajui sam prikaz oruanog sukoba, - ali se obje proze
sustiu na vremenu nakon uspostavljanja austrougarske uprave i na ivotu Muslimana u njemu, dajui u osnovi istu realistiku shemu rasporeda
ljudi i raspoloenja i izraavajui iste stavove pisaca u odnosu prenja njoj.
Okupacija kao sam in oruanog zaposjedanja, s jedne, i otpora, s druge strane, osjea se samo kao odjek u jednoj ekspozicionoj naznaci u
poetku romana Bez nade, ili se spominje uopteno kao nedavni dogaaji, ali se na jednom mjestu docnije, kada je u romanu ve potpuno
iznesena polarizacija sredine u odnosu prema novoj upravi i piev stav prema njoj, iskazuje i otvorena sumnja u smisao pruenog otpora. Sama
radnja romana odvija se u atmosferi raspoloenja i reagovanja mostarskih Muslimana, a austrougarsku upravu, i sve to
14
je dolo s njome, sa naglaenim snanim i neprekinutim mentalitetom iz vremena turske vladavine i jakom tenjom za vraanjem starog. Sinhrono
s tom atmosferom, u pozadini zbivanja u ovom romanu daje se uvod razvijanja i slom hercegovakog ustanka 1882, koji uslovljava opu
politiku psihologiju muslimanskog stanovnitva i jednog dijela protagonista ocrtanih u ovoj prozi.
Psiholoki utisak injenice okupacionog akta, sa svim onim to je ona donijela sa sobom, koji je knjievno razraen u tkivu ovog romana i
podvrgnut kritici samih pisaca i njihovih rezonera, Hadi je kasnije i eksplicitno iznio u dva svoja neknjievna spisa: 1902. u anonimnoj brouri
Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini! 1938. u radu Borba Muslimana za versku i vakufsko-marifsku autonomiju.
Okupacija je naime presjekla sve niti, koje su bosanske muslimane vezale sa onim uporitem, u ije su ruke predali bili svu svoju sudbinu, od
koga su sve oekivali, ne polaui nikakvu vanost u vlastitu svoju snagu, u vlastiti rad, - pisao je Hadi u brouri kritiki kao i u romanu. - To
je takoer doprinijelo, te su muslimani u okupaciji nazrijevali svoju propast, osjeali se kao zarobljenici, kojim je sve oteto, i mislili su, da su
doli u pogibelj za vjeru i imetak.
< I sve ostale kljune take atmosfere, negativnog psiholokog i akcionog reagovanja muslimanskog stanovnitva koje su iznesene u romanu Bez
nade, naporedo sa kritiko-aktivistikim stavovima pisaca u njemu, Hadi je kao rekapitulaciju historije ponovio i u ovoj brouri: i tenju za
iseljavanjem, i apatiju, skrajnu resignaciju i nadanje, umjesto da potjeraju novu igru u novi jaki intenzivni rad za svoj obstanak i napredak i
postrano dranje od mogunosti da se okoriste novim prilikama, da se podignu materijalno i duhovno. Dok su drugi prionuli na rad i kolu, -
isticao je Hadi u brouri, ponavljajui sliku stanja sredine i kritiko-idejne stavove iznesene u romanu, - muslimani su pohvalno upirali prstom
u one prave turke, koji nisu dali svoju djecu na nauke i kolu, koji su se odupirali svakom napredku, makar da im se sinovi i sinii due i
gnjiju u smrdljivom
15kalu nerada i dangube. Dok su drugi marljivi graani prionuli uz trgovinu i obrt, muslimani su se sa nekim okorjelim ponosom odupirali
svakom snoaju sa gjaurim-vabama, makar da su na svoje oi gledali, kako im iz dana u dan bjei iz ruku posjed, trgovina i obrt, kako jedan
po jedan ostaje bez svoga rada i imanja. Bili su to sve konkretni drutveno-ekonomski i kulturno-prosvjetni stavovi mlade muslimanske
inteligencije koja se formirala na graanskim klasnim osnovama, kojima se teilo za kritikim prosvjeivanjem Muslimana u novonastalim
uslovima.
Politika osnova romana Bez nade formirala se prvenstveno na fonu odjeka hercegovakog ustanka i njegove sudbine, koji se kao konkretna
historijska stvarnost osjea u pozadini drutvene atmosfere i sainjava dio ope nade u kratkovjenost okupacionog stanja koja lebdi u zraku,
potencijalne sultanove intervencije i spasenja ivota, vjere, posjeda i ugleda. Ve od samog poetka romana kao oslonac i nada izgubljenika
spominje se tajanstveno ali znaajno Salih-aga Forta, koji se istakao u toku okupacije i koji je izgleda imao uea u dogaajima u Mostaru pred
ulazak austrougarske vojske: Forta se sprema, dobio je pismo iz Novog Pazara, da tamo doe i da se sastavi sa carevom vojskom; u Skadar dolo
trideset tabora, pa tamo pozvali i Fortu; Forta e u proljee 1881. udariti s jakom vojskom. Ime Salih-age Forte, koji e zaista biti jedan od
ustanikih voa, spominje se u romanu i u vezi s glasovima da e Austrija kupiti vojsku, uzimati momke, koji su se poeli pronositi u januaru
1881: Alaga, jedan od glavnih likova u romanu, vrsto je uvjeren da e upravo tada udariti Forta, pa da ba mora udariti, jer su se po sijelima
raznosili glasovi, kako ga stambulski car alje. Forta se, meutim, nakon toga u romanu vie ne spominje, kao to se ne spominje ni jedan od
voa ustanka. A to je posebno zanimljivo u njemu nema ni traga sudjelovanju Srba zajedno s Muslimanima u ustanku.
Uznemirenost nastala donoenjem Vojnog zakona za Bosnu i Hercegovinu, koji se tumaio kako vabo eli da nam kupi djecu, pa da ih povlai,
i da onda slue kaurskoga cara i idu u crkvu, i u
16
romanu i historijski prerasla je u pojaanu tenju za iseljavanjem u Tursku: Nama vie ovdje opstanka nema, govorio je Alaga, kao i ostali,
uprkos uvjeravanjima oportunistiki orijentisanog sveenstva da to nije protiv erijata, da valja sluiti cara, ma koje on vjere bio. Dalje
zaotravanje te psihoze odrazilo se u romanu u obliku vijesti koje su se pronosile da svijet radi vojatva bjei u goru, da e se sastavljati ete, da
e se udarati na vabu, a tad da e i sultan poslati svoje vojnike. Izbijanje i tok samog ustanka prodrli su u atmosferu romana u dosta uopenoj
konstataciji - da se znalo, da su ume i planine pune ustanika, i da ih austrijska vojska uzalud goni i tjera, a njegovo malaksavanje uz sprovoenje
odredaba Vojnog zakona odrazilo se u romanu u obliku konstatacije: Pod jesen vaba uzeo vojnike, te ne samo to, ve jo podigao vojsku i na
one, koji su se odmetnuli u gore.
Politiki i historijski dogaaji dati su u romanu, kao to se vidi, u onoj mjeri koliko je piscima bilo potrebno da se stvori pozadina ivota i radnje i
osnova onakve psihologije njihovih junaka kojoj bi oni mogli da suprotstave vlastitu koncepciju ivotne, drutvene i duhovne orijentacije,
pozitivnog prilagoavanja novom vremenu prodora materijalnih, kulturnih i prosvjetnih tekovina zapadnjake civilizacije. Iako su pisci zbivanja,
dogaaje i sudbine u romanu stilizirali i komentarisali u prilog svoje teze o razvoju Muslimana, vrei i otvorenu propagandu, stilom pouavanja
i logike, neposredno i preko svojih rezonera, u korist novog vremena i poretka, spontani realni govor teksta romana, kako ovaj iz zadnjeg plana,
tako i onaj incidentalni koji je predstavljao korekcije postupaka glavnih lica i podsticaje razvijanja radnje u njenom zapletu, pokazivao je da je
veina muslimanskog stanovnitva u tim danima bila protiv Austrougarske, njene vlasti, civiliacije i novotarija koje je ona donijela, i da je samo
mali broj Muslimana bio pristao uz nju i njene ustanove, obiaje, nain ivota i rada, ali da su oni bili kao bijele vrane meu svijetom, prezreni
kao izdajice vjere i naroda. Razlozi tome reagovanju bili su nekad sutinske a nekad formalne prirode. Pored toga to je novi poredak donosio
kvalitativno drukiju duhovnu
17strukturu, koja se osjea u cjelini atmosfere romana u svome negativnom odrazu u duama stanovnitva i pojedinaca, u djelu su probili i neki
sutinski negativni vidovi konkretnog ivota koji predstavljaju spontanu realistiku motivaciju odbojnog raspoloenja stanovnitva prema
okupaciji. Na prvom mjestu izbile su tu podmukle metode uprave, kao to je korumpiranje istaknutih opozicionara pomou slube i zaposlenja,
zatim razbijanje otpora prema regrutaciji vrbovanjem onih mladia koji e od svoje volje za plau pristupiti vojnicima.Vidi se dalje i najezda
stranaca i stranih obiaja, te agresivnost tih novih ljudi u svim ekonomskim oblastima, koju je pratilo bogaenje, pogospoivanje, osiljavanje.
Sve vabe otee, kad nai ne e govorio je i sam konzervativni Alaga, izraavajui beskrupuloznost ekonomskog utrkivanja.
Specifinost muslimanskog otpora u cjelini bila je, meutim,, u tome to se u duama Muslimana cijeli taj novi ivot, fanatiki egzaltirano
vezivao u jedinstven strani kompleks, bez odvajanja, razlikovanja i stepenovanja njegovih elemenata na emu se upravo zasnivala kritika
pisaca, orijentirana prema evropeizaciji} interesima budunosti, koja je zanemarivala psiholoko-emocionalne formacije jednog mentaliteta koji
je po tradicionalnoj inerciji vukao na suprotnu stranu. Logicistiko-realistika metodologija kritikih i didaktikih koncepcija pisaca u romanu
prelazila je osim toga, i preko onih stvarnosnih elemenata novih upravnih, politikih i drutvenih odnosa izraenih u romanu u nunosti
realistike motivacije, koji su neposredno konkretno i objektivno izazivali otpore muslimanskog stanovnitva. Na taj nain se realistiki
knjievni postupak sukobljavao sa idejnom tenjom pisaca remetei umjetniku spontanost i kontinuitet djela, rezultirajui
nametljivou teze i angamana, mada pisci svoju drutveno-politiku i kulturnu ideologiju nisu davali izolovano i u linim eksplikacijama,
nego u sklopu dirigovanog razvijanja radnje i preko svojih pozitivnih svjesnih likova. Zbog toga je knjievna sadrina romana i
zasnovana na suprotstavljanju glavnih likova, Alage i Omer-efendije, koji utjelovljuju razliite poglede i odnose prema austrougarskoj
stvarnosti
18
u Bosni i Hercegovini, razvijajui se do simbola u ovoj prozi i muslimanskoj sredini ocrtanoj u njoj. Osnovna knjievno-strukturalna razlika
izmeu ova dva lika je u tome to je Alaga, iako nosilac nepomirljivosti, tradicionalizma i konzervativnog fanatizma, ostvaren potpunije,
ivotnije i toplije, dok je Omer-efendija, naprednjak i zastupnik ideje o razumnoj adaptaciji u novim prilikama, piev favorit i rezoner, ostao
knjika i stilizovana linost u ovom djelu.
U liku Alage Hrle prelama se psihoza muslimanske mostarske sredine ocrtane u romanu, a njegova sudbina simbolizuje sudbinu onog veeg
dijela muslimanskog stanovnitva koje je uporno odbijalo novo i teilo za starim, i sudbinu nade koja se pretvara u beznae. Kolektivna psihoza
nemirenja i nepoputanja i nade u povraaj starog pretvara se pred neumitnou vremena i ivotnou novih drutvenih oblika u sudbinu
propadanja. Raspored stvarnosnih i dogaajnih incidentalnih taaka u romanu, koje sve vie pune Alaginu duu, izvren je sa tenjom
postupnosti, a psiholoke linije reagovanja na njih idu u dva paralelna pravca sa obrnutim uglom otklona: jedan od njih pokazuje narastanje
osjeanja nespokojstva, neraspoloenja i nezadovoljstva prema austrougarskoj upravi i saznanja da se ne moe vie ostati na svome ognjitu, da
treba seliti: drugi odraava postepeno gubljenje nade u antiokupacijski pokret i intervenciju sultana. Od uvodnog sukoba Avde Draia sa pijanim
ovjekom i hapenja koje ostvlja nemio utisak, na jednoj strani, i od glasova o Forti koji sprema otpor, na drugoj, ova dvojna atmosfra i
raspoloenje u Alagi narastaju do otvorene svijesti o stanju duhova u uvodu glavi petoj: Ovim novim odnoajima, mislili su i raunali oni, jedina
je svrha, da iztrijebe, sataru islamsku vjeru, da vlasnike protjeraju sa njihove grude zemlje, da ih progone te da poprime drugu vjeru, ostavivi
islam, u komu su se rodili i koji su primili od otaca svojih. Takvo shvaanje stvari dakako da je nepovoljno djelovalo na ljude, te su postali kao
potiteni, ubijeni u srce, u ponos, pak ih je sve o sve i za sve uhvatila ona nebriga, koja nanosi tetu, izgubili su svaku volju, da se brinu za se,
kako su se prije brinuli. Ova psihoza dobila je u
19Alagi svoju punu negativnu potvrdu u dogaaju sa kmetom imunom, anticipiranoj sceni iz Andrieve Prie o kmetu Sitnanu:
Kmet digao glavu, (pria Alagi sin mu Mehmed-Alija) pa ne da sa sobom ni govoriti. Ja njemu: E hajde, imune, da vidimo, ta je s
vinogradom i etvrtinom! A on meni: Odlazi ' mi, balijo, s puta! Eto znaj, kako mi je tada bilo. Nisam znao, ta u, ve ga samo pogledam, a
on mi se jo nasmija pa ree: Ja sam sada efendijo! a ti kume! - i ode od mene, a ja, 1 Boga mi, ne znadoh ta drugo, ve vrcom amo!
'
Od poetka glave pete, a posebno od toga trenutka, pa kroz glavu estu jaa u Alagi psihologija potitenosti: on odluuje da proda kmeta, i
spominje iseljenje kao konaan izlaz, sa vizijom ivota tamo gdje mu niko ne e smetati ni u njegovu imanju, ni u njegovu dinu. Drugi udarac
koji ga je trgao iz otuenosti od svijeta u koju je zapao, i otvorio u njemu jaz potresne praznine i razoarenja, zadao je Alagi Omer-efendija,
njemu suprotstavljeni piev lik u romanu, kada mu je predloio da sina Mehmed-Aliju dade u kolu da ui nqvo pismo. Za Alagu to je bilo
izdajstvo vjere, znak padanja. Iznosei Alaginu psihologiju nakon ovog objektivnog incidenta sa suprotne strane, pisci su bogatstvom i opirnou
eksplikacije premiljanja eljeli izraziti svu naivnost i besmislenost jednog fanatizma, prelazei u zaboravnosti u direktno komentarisanje i
pouavanje itaoca. Postigli su, meutim, samo to da su njihove glose na fonu Alagine psihologije, koja se kretala u krugu tragine nedoumice,
ostale kao neumjetniki ispadi, i poremeaji pripovijedanja. Trei incidentalni potres, kad je vidio Omer-efendijinog Hilmu u tijesnim
haljinama, Alaga je doivio kao konano uvjerenje o izdajstvu dina, guenju svojih svetinja, prihvatanju onoga to kauri donose i hoe da
nametnu. Teina naivnosti Alagine zablude, koju su pisci htjeli istaknuti, izgubila se, meutim, u odobravanju sredine koja se saglasila s ovom
Alaginom ocjenom. Tragika fanatinog ali iskrenog uvjerenja pojedinca utopila se u isto takvoj moralnoj tragici ostalog svijeta. Samo je zraenje
sugestivnosti u ovom sluaju bilo obrnuto.
20
Zbog svoje nemoi pred nadiranjem elemenata historije, novog ivota i obiaja, Alaga se u ovom romanu, moda i protiv namjera svojih tvoraca,
objektivira i potvruje kao tragian lik. Osnovni razlog ovakvom etikom otjelovljenju nalazi se u psiholokoj produbljenosti ovog lika, u kojoj
svaka reakcija i namjera njegova dobija svoju unutranju humanu motivaciju.
Suprotan liku Alage po shvatanjima odnosa Muslimana prema austrougarskom poretku i novom ivotu, Omer-efendija kao junak u romanu ima
dvostruku ulogu: na jednoj strani on je rezoner i glasnogovornik pisaca i njihovih ideja, na drugoj, on, neostvaren sam kao potpuno iv i
autonoman lik, svojim provokativnim idejama doprinosi akcionom i psiholokom uobliavanju lika Alage. Mada predstavlja pievog istaknutog
pozitivnog pojedinca, onako kako je dat u romanu, Omer-efendija ne ostavlja utisak simpatine linosti ni u odnosu prema svojoj romanesknoj
okolini ni u svome knjievnom zraenju prema itaocu. Ve samim tim to je sa svojim pogledima na novu vlast i novo vrijeme gotovo usamljen
nasuprot veine, prema njemu se u romanu formira odnos opreznosti, odvajanja i neprijateljstva, mada vrijeme i dogaaji, onako kako su ih pisci
dali u romanu, potvruju njegova upozorenja i proroanstva. Nametljivost njegovog objanjavanja i agitiranja, njegova podsmjeljivost i
cininost prema konzervativcima, i izvjesna osvetljivost nad njihovim propadanjem, koji ga pokazuju u nesimpatinom svjetlu i briu
emocionalne i etike rezonance prema njegovoj linosti kod itaoca, identine su, meutim, u irem kontekstu Osman-Azizovog pripovjedakog
stvaranja sa psiholoko-emocionalnim i etikim karakteristikama lika samih pisaca, kada se on nazre u pozadini svoga teksta, to u ovim prozama
biva veoma esto. I to svjedoi koliko je Omer-efendija u romanu Bez nade zavisan od svojih autora kao prototip i projekcija njihovih kritiko-
didaktikih teza. Srazmjerno njegovoj velikoj ulozi u romanu, Omer-efendiju pisci nisu dali kao cjelovitu linost: njegov lik je dat samo
periferijski, plono, verbalno, onako kako ga je mogao vidjeti i uti Alaga, bez mogunosti da mu prodre u duu, izuzev onoliko koliko mu sam
Omer-efendija dopusti.
21Rezonovanje Omer-efendijino u glavi osmoj je u stvari ista Osman-Azizova rekapitualcija shvatanja konzervativaca, sa kritikim isticanjem
njihove nebrige prema konkretnim i realnim interesima vlastitog naroda i njegovog opstanka u svojoj domovini u novim uslovima, nemara
paradoksalnog njihovog deklarativnom rodoljubu koje se dri zatucanog fanatizma, odanosti tradicijama i religioznog formalizma, dok u isto
vrijeme Muslimani neumitno propadaju materijalno i moralno. Mada su to prve godine austrougarske vladavine, to je ve svoenje rezultata,
bilans jednog nerazumijevanja vremena i kratkovide tvrdoglavosti. Ima tu logiki uvjerljivih ekonomskih i patriotskih razloga, jer pisci korz usta
Omer-efendijina govore itaocima, tj. narodu, i to 1895, u vremenu kada su se tendencije zaostajanja i propadanja Muslimana jo otrije
predoavale. Nije to, dakle, samo komentar ivota i zbivanja iz prvih godina okupacione vlasti, ve namjera da se pokazivanjem i
komentarisanjem nesretnih sudbina izvue pouka za budunost. Roman je, dakle, po svojoj koncepciji veoma savremen u drutvenom i
duhovnom pogledu za Muslimane uzete izolovano, kojima Osman-Aziz piu. ...Sve natrg ide, - a niko... niko iv tomu nije kriv, ve sami domai
ljudi-muslimi - kae se na ovom mjestu u romanu. Ovaj osnovni zakljuak Osman-Aziza i njihovog junaka Omer-efendije je, meutim, i pored
pozitivne tenje za razvijanjem samorodnih subjektivnih sila, oportunistiki jednostran, jer zanemaruje objektivne faktore ogromne politike,
drutvene i ekonomske promjene. Tragiku ogranienosti i nemoi ovog svijeta pred vremenom i svim to ono nosi, koja je u romanu izbijala iz
opisa atmosfere i Alaginih meditacija, Omer-efendijina shvatanja odluno preobraaju u optubu konzervativnog muslimanskog drutva. I
Alagina humana tragedija uzaludnog iskrenog vjerovanja i nade iri se, prostire i objektivira na lanovima njegove porodice, kao potvrda Omer-
efendijinih i Osman-Azizovih nagovjetaja, dobivajui, uz pomo intervencije i idejnog svoenja pisaca, karakter iskljuivo njegove krivice.
Dirigovana ideologija, mada u osnovi etiki pozitivna, potinjava najzad ovu prozu usmjeravanja njene radnje.
Prvi lan Alagine porodice, koji u odsutnosti oevog nadzora skree s puta idui ljudskoj i moralnoj propasti je njegov sin Mehmedalija. Njegovo
padanje u romanu predstavlja dinaminu projekciju oevog povjerenja, ideala i nade i ope zablude o pravom kvalitetu ivota i ljudi. Za njega je
u romanu vezan itav niz incidentalnih trenutaka, Segmenata funkcionalnog razvoja radnje, koji postepeno zamrauju Alagin ivot, i konkretno
doprinose potvrivanju pieve teze. Uz njegov lik vezane su likovne i dinamike ilustracije nalija ivota muslimanske omladine toga vremena:
u rasponu od besposlienja, skitnje, rasipanja, alkoholizma, kockanja, prostitucije do krae i zloina. Dat kroz akciju bez psihologije,
Mehmedalija, kao ovjek preputen matici bez spasa, slui piscima na kraju kao negativan primjer u koji e Omer-efendija uprijeti prstom s
prezirnim i gorkim rijeima: To je naa nada. Primjer koji se otro naturalistiki konfrontira slijedu Alagine tenje da od sina stvori pravog
turina, odanog tradicijama i dinu i protivnog svemu to je tue i strano, tenje koja je, uslijed nesposobnosti kvalitativnog razlikovanja,
nastavljajui cinini paradoks svoje humane osnove, dovela do potpuno antietikih rezultata.
Kao to je Alagi u romanu postavljen Omer-efendija kao suprotnost i idejni i etiki korektiv, tako je i nasuprot Mehmedaliji koncipiran Omer-
efendiji Hilmo, kao ovaploenje oeve odgojne stege i napredne savremene orijentacije koja ide ukorak s vremenom preuzimajui od njega sve
to je korisno. Iako je i Hilmo u poetku, dok jo u romanu nije bila objanjena njegova veza s Omer-efendijom, bio lan drutva u kome se
kretao Mehmedalija, mada se drao sa nekim stidom i ustruavanjem, on se odjednom gubi iz njihovog drutva i povlai u pozitivan rad. Ovaj
Hilmin preobraaj nigdje u romanu nije iscrpnije tretiran, ni idejno, kao etiki primjer odgoja i usmjeravanja omladine, ni pripovjedaki, kao
momenat u razvoju radnje. Kritika je prigovorila da nije ni motivisan. Ali na dva mjesta u romanu ipak se kazuje da je izvren pod oevim
uticajem. Savremeno kolovanje i nadzor nad djecom predstavljaju glavne prosvjetno-pedagoke ideje u romanu koje pisci istiu. Razvoj radnje
22
23u smislu propadanja Mehmedalije i ostale Alagine porodice stilizovan je upravo tako da Omer-efendidija moe optuiti Alagu kao oca i
domaina za zloinstvo prema njima i posebno prema djeci jer ih nije podgojio da budu na ast dinu, a jo manje, da budu jaki, pa da ga umom i
razumom die i brane pred najnauenijim svijetom.
Koncipiran idejno kao odgojni kontrast Mehmedaliji Hilmo u romanu ima i dinamiku dimenziju svoga lika, datu sasvim u skladu s
pripovjedakom koncepcijom proimanja. Omer-efendijine i Alagine porodice u cilju to efikasnijeg dodirivanja njihovih lanova i sukobljavanja
dvaju suprotnih pogleda na savremeni ivot sa svim posljedicama koje oni nose. Hilmo je zaljubljen u Alaginu ker ulsu. U ulsinom liku ima
enje i ljubavi iz sevdalinke, ednosti, elje i ekanja, topline i tuge. Ali ima i neto realno ivotno, to mu daje psiholoku uvjerljivost ive
linosti, a ne samo jednostrane emocionalne stilizacije. To je njena briga i strepnja da je Hilmo ne ostavi zbog porodine sramote koju ini
Mehmedalija. Sasvim je psiholoki prirodna prva misao ulsina kad je Mehmedalija zatvoren: ta e rei Hilmo na to, hoe li je napustiti?
ulsa i Alaginica su u ovom romanu likovi iz druge, emocionalne i tople, patrijarhalne sfere, trpei likovi. Alaginica, posebno, u ovoj prozi je i
najprirodnija i najhumanija linost. Psihologija joj je saglasna i motivisana, bez zaokreta i ispada. Staloena i mirna, ona je kao dobri duh vezana
za kuu i zabrinuta za mua i djecu. Trezvena ena ona svojom materinskom intuicijom sagledava kuda vodi Alagina izgubljenost i nemar prema
porodici. Imajui pred sobom prvenstveno u vidu interese svoga doma, ona prirodno ne moe biti zainteresovana za apolitika zbivanja, makar
ona u krajnjoj liniji predstavljala i vjersku i socijalnu opasnost.
Njoj je pred oima neposredan ivot, dnevno ivljenje, briga za odgoj i budunost njene djece. Zato tragiku srljanja u propast ona prva osjea.
Ona je, dakle, prvi tragini svjesni lik u ovom. romanu, utoliko traginiji to po svome podreenom poloaju u porodici ne moe uticati na
Alagine postupke, to se najbolje vidi iz scena kada ona muu upuuje prigovore, a on i ne haje za to. >
24
Poetak traginog predosjeanja kod Alaginice u glavi drugoj spaja se u luku sa momentom traginog uvjerenja na kraju glave etvrte,
ostavljajui nad cijelom radnjom sjenku kobi. Neizvjesnost politike i drutvene budunosti, koja se u romanu od poetka osjea, komplikuje se
sada sa neizvjesnou individualne sree pojedinih lica u njemu.
Po strani od ovih glavnih likova ali funkcionalan u romanu nalazi se Avdo Drai, neophodan za pozitivnu idejno-dogaajnu potvrdu Osman-
Azizovih stavova o snalaenju u novim prilikama, i Salko, drug i demonski inspirator Mehmedalijin, i uzor pravog turina kome Alaga daje
kerku. Na kraju se svaka od ovih linosti romana svodi na neku znaajku koju su pisci izvukli u prvi plan njihovih likova, koja odreuje
karakter i daje ton cijeloj linosti, dok sve druge crte ostaju u zasjeni. Alaga se pokazuje kao simbol konzervativizma i fanatizma, te brige, crnih
misli, i neke daleke nade u atmosferi novog vremena. Alaginicu karakterie majinska toplina i zabrinutost za dom, Mehmedaliju - lakoumnost,
ulsu - ljubav, Hilmu - estitost, Salku - beskrupuloznost, Avdu - radinost, i Omer-efendiju - razbor. Linosti se svjesno svode na ekstremne
dominante koje se razvijaju do simbola. A to je vie oznaka romantiarsko-naturalistikog knjievnog postupka.
Saglasno shernatinom razgranienju likova, u romanu postoje kao posljedice politikih i drutveno-etikih shvatanja autora i njihovog
knjievnog metoda, dvije socijalne i ivotne linije: linija propadanja, na kojoj se nalaze Alaga i njegova porodica, i linija uspona, kojoj pripadaju
Avdo Drai, Hilmo i Omer-efendija kao idejni rezoner. One su konkretizacija i dokaz Osman-Azizove teze, koju nosi Omer-efendija. Ali su i
uzete iz stvarnog ivota toga vremena, u kojemu su takve sudbine bile veoma este. Knjievno-idejnu stilizaciju predstavlja njihovo namjerno
izdvajanje, suprotstavljanje i otkrivanje, zatim sinhronizovan poetak njihov, razvoj i kraj, koji se poklapaju sa poetkom, razvojem i krajem
romana, tako da finale djeluje kao etiki zakljuak loginog zavretka. ;:
25Pored intimne strane likova Alage, Alaginice i ulse, ono to u ovom romanu zrai neoptereenom knjievnom istotom to je Osman-Azizov
impresionistiki opis pejzaa, koji u najuspjelijim primjerima poprima znaajke dublje poetske simbolike. U kontekstu romanesknog tkiva
Osman-Azizov opis esto knjievno spaava ovu prozu od nameti]ivosti angaovanih monologa i komentara, vezujui se
humanistiki za intimne sudbine toplih likova u njoj. Pored toga, on pokazuje najbolje pripovjedake osobine ovih pisaca, i posebno, u
knjievnom stvaranju Muslimana za vrijeme austrougarske vladavine najuspjelije opise mostarskog pejzaa dali su Osman-Aziz u ovom djelu.
Opis Neretve kod Staroga mosta pokazuje osnovne strukturalne karakteristike ovog oblika Osman-Azizovog pripovijedanja. To je opis
izvanredno slikovit, dat sa naglaenim neposrednim izlaganjem. Pisci se obraaju itaocu u drugom licu, kao sabesjedniku koji ih slua sjedei do
njih. Oni mu pripovijedaju tako da italac u tom trenutku i sam ivo vidi pred sobom krajolik, koji se u ovom opisu prua u sasvim odreenoj
prostornoj perspektivi, u dubinu, du Neretve, zahvatajui od irine samo ono to ide uz njene obale. Pored upotrebe priloga za mjesto koji
daju konkretnu lokaciju, njihovo prianje ponekad sadri i elemenat gesta koji ga ini izvanredno ivim, a pejza dobija poseban kvalitet
konkretne prostornosti. Opisujui samu rijeku, pisci upotrebljavaju epitete koji u svome potencijalu sadre oznaku ekspresivne dinamike, ali se
nakon te sekvence, javlja druga koja je opisuje mirnim, gotovo pitomim tonom, sa mnogo ivih, izrazitih boja, da bi je ponovno zamijenila
ekspresivnost personificiranog, gotovo avetinjskog kretanja, sa tenjom akustikog doaravanja.
Na drugoj strani su opis zahumske strane i Radobolje, sa utiskom svjeine i ive, slikovite bujnosti usred ljetne ege, te opis arije sa utiskom
metea, svjetine u pokretu, amora i komeanja, raznovrsnosti duana i robe. I ova obadva opisa ostvarena su nizanjem ivih, slikovitih i
konkretnih pojedinosti, bez mnogo uopavanja i apstraktnih rijei, bez metafora, uglavnom imeniki i pridjevski, sa uoavanjem predmeta koji su
raznovrsni, te zbog toga i opis djeluje svjee, izdiferencirano i otro. i. ,
26
Ono to dominira u atmosferi ovih Osman-Azizovih opisa Mostara, to je izvjestan kult vode i zelenila u sunom i kamenitom kraju, kao osjeanje
svjee ugaene ei. Voda je tu simbol iz kojeg sve istie i u koji se sve vraa. Svud se osjea njena iskonska mo, ivotvorna i elementarna.
Opis u poetku ovog romana ima svoju autonomiju, ali u narednom tekstu opis postaje sve vie psiholoki funkcionalan, spajajui se sa
raspoloenjima i sudbinama junaka. Tada opis pejzaa preraste u opis atmsofere. Takav je opis proljea 1881. i proloma oblaka, takav je opis
moi u Omer-efendijinoj kui, zatim opis ulsinog melanholinog sjedenja u sobi nad baom, i drugi. Takva je, najzad, itava glava etvrta o
izletu u vinograd u Ilice, pripovjedaki najuspjelija cjelina ovog romana, u kojoj se opis izmjenjuje sa radnjom i raspoloenjima, stvarajui
jedinstvenu atmosferu koja se razliito reflektuje u pojedinim linostima zavisno od individualnog ivotnog trenutka. Prelaz sa dogaaja u
klimaksu na pejza vrlo je efektan u ovoj prozi. I pejza tada djeluje impresivnije i humanije, a dogaaj, potcrtan, dobija ljudsku dramatiku. To je
funkcionalan pejza, stopljen sa radnjom, pauza za rezoniranje dogaaja i neosjetan prelaz na prirodu, koja je nekad saosjeajna, nekad
indiferentna. Tada Osman-Azizov pejza predstavlja odreeno osjeanje trenutka.
U Osman-Azizovom opisu pejzaa i ambijenata pripovijedno detaljiziranje proe ponekad u nefunkcionalan manir, pretrpanost koja ponekad
otkriva nedostatak sposobnosti uoavanja i izdvajanja umjetniki bitno slikovitog, svrhovitog. To se naroito opaa u opisivanju aktivnosti,
boravka u odreenom ambijentu, dnevnog bavljenja, kretanja gdje se interpretira svaki pokret, svaka akcija, deavanje u svakom trenutku
vremena. To u ovom sluaju svjedoi da pisci nisu potpuno ovladali tehnikom pripovjedakog doaravanja proticanja vremena, vremenskih
pripovjedakih prelaza, ubrzavanja i usporavanja. Pri tome je knjievno najslabije to oni bez razloga opisuju banalne, nezanimljive,
nefunkcionalne pojedinosti dogaanja, koje bi mogle izostati bez tete po radnju i knjievnu cjelinu. Takav je
27razvueni opis boravka mladia u ininoj bati, koji teko opravdava naturalistiko insistiranje pisaca sa didaktikim ciljem.
U iznoenju dogaaja, u istom pripovijedanju, pisci uglavnom idu linijom potpunog kazivanja itaocu svega to se deava javno ili u duama
junaka. To je sasvim u skladu sa principom da razvoj dogaaja u svakom trenutku potvruje iznesene idejne postavke pisaca. Ima, meutim, i
druga narativna metoda u ovom romanu: dogaaji se odvijaju a da zainteresovano lice to ne zna, nego to sazna iznanadno nepredvidivim
otkriem, to pojaava dramatinost pripovijedanja. Jedna od tehnikih karakteristika Osman-Azizovog pripovjedakog postupka, kad se ne ide
za dramatinou nego za epskim nizanjem radnje, je izvjesno psiholoko, eksplikativno ili pomou opisa, pripremanje itaoca za dogaaj koji e
se desiti, i koji bi bez pripreme izgledao suvie nagao, nemotivisan i pripovjedaki neskladan. Kad treba ostaviti psiholoko-emocionalni efekat,
pisci naprave stanku time to dadu opis, koji produi rezonancu izreenom ili pomiljenom. Kad treba dati pregled dogaaja nastalih saimanjem
vremenskog razdoblja, pisci to ine uopenim pripovijedanjem u treem licu, u kojemu se u pregledu povezuju sudbine junaka, iznesene samo
psiholoki rezultati radnje i opa atmosfera u proticanju vremena. Tom pravom naracijom romana, koja predstavlja istovremeno predah od
dogaanja i rekapitulaciju onog to se dogodilo, pisci potvruju svoje pripovjedake sposobnosti, izravnavajui se sa ostvarenjem hrvatske i
srpske proze slinog anra.
BEZ NADE
Muhsin Rizvi
28
IBEZNAE
Gdje u Mostaru Radobolja utjee u brzu i bijesnu Neretvu, kod. Staroga mosta, ondje je najlaki pristup na vodu. Tu su se peine rastavile te
pukao ravan otvor, kojim pritjee Radobolja, otvor u nizini, nad kojim se s druge strane, pa dolje i gore, diu divlje peine s orahastim izboinama
i udubinama. Odmah nad tobom se izvija smjeli luk velikoga. Staroga mosta, komu izmeu pojedinih klesanih i poutjelih gotovo kamena izbija
zelen, kako god ono to se razgranjuju stabla smokava strmo nad vodom sa suprotne strane podzia i peina. Dok uz Neretvu i niza nju tvrde
peine zajazuju bijesnu vodu, na ovu ravan, netom malo jaa kia, zalizne ona, kupajui stijenje, sapirui sitni pijesak. A kad ju za lijepa vremena
sa Staroga mosta gleda istu i nepomuenu, gdje se je u daljini prelila srebrom il' krajem peina tamnom, veliajnom modrinom ravno pod
sobom ju dozire do dna, kroz bistru joj dubinu vidi, gdje se ak lelijaju sitni, bijeli bobuljci, iznad kojih katkad plisne koja riba. Tim prorovom
umi Neretva i uulja izmeu kukova, zavoja, kroz vijekove podgrizajui kamen, a bijesna nestrpljivo kano oekujui doba kia, kad bi da se
digne visoko, visoko iznad svoga korita ili spram njega, i da
31BEZ NADE
ugrabi po koju ljudsku rtvu, rekao bi u naknadu, to uva svijet od ljetne sue crkavice. Ta iz nje hladne zahvaaju i iz daljih predjela Mostara,
kad napane ega i pripee sunce, kad presui Radobolja, a i u esmama presahne voda, ili se zagrije, kao da je kljuala na vatri.
Ljetno, vrue je doba bilo; jedva deseti, jedanaesti mjesec, kako je austrijska vojska dola u Mostar i razmjestila se na krajeve grada, zasjela na
Podvele, gdje se je ve oko utvrda poelo raditi. Tada je svako boje jutro, za ranijega, iz Donje Mahale izbijao niz cestu s magaretom ovjek
opaljena, kotunjava lica, spuanih brkova, srednjeg rasta, a prilino pleat. Hodajui, uvijao je sad jednom, sad drugom stranom, ukajui pred
sobom magare, na koje bi natovario po dva burila i u antreelj umetnuo praznu broku.
- u, vuk te izio! - udario bi on po magaretu.
Magare bi malko potrznulo zadnjom nogom, pa opet mirno nastavilo svoj odmjereni hod, obzirno i pametno striui dugim uima.
- Ha, ha, Avdo, de - tko e bre, ti ili magare? javio bi se koji obiestni duandija iz duana.
ovjek bi samo slegnuo ramenima, te, ni ne obazirui se, dalje gonio dobru ivotinju.
Bio je to Avdo Drai. Ljuta sirota, jedva eljna, da zaradi koru hljeba. Takovoga su ga svi poznavali, al' i svi ga uzimali na laku ruku, kao da
nemaju za nj smilovanja. Al' Avdo utio i radio svoju. Tako, otkako je dola nova vojska, on s dana u dan goni vodu na Podvele i prodaje ju
radnicima i vojnicima. Urani radno svako jutro, pa onako bosonog, u beznoj koulji i gaama od botane, samo to bi pripasao silah, ve sasma
crn, i opasao se crvenim paom, istjeraj magare na oni otvor, uvalu pod velikom uprijom, da zahvati vode, natovari i porene ju na Podvele. v
32
BEZ NADE
Kad bi napunio burila i natovario ih na magare, zahvatio bi jo i broku, te ju ponio dre za prijeku, a onda s lulom u drugoj ruci i potjeraj uz
Kanaru pa preko uprije.
- u, de, bolan! - javljao bi se uz most magaretu, koje je polagano micalo pod tekim teretom.
Magare je mirno striglo uima, voda klokoala u burilima, a Avdi kratke gane nogavice dolje-gore, niz cijepce, uz cijepce, kako god je koraao.
A gotovo uvijek ga je sunce stizalo na vrh Brankovca.
Put na Podvele vijuga se na zavoje, jer je strmenito. Uokolo obraslo sitnom travom, a opet ima i busova drae i kupina. Idu uzbrdo, Mostar
ostaje ovako za leima, a to vie gore, to se bolje otkriva Bijelo Polje i daleko uokolo njega razasuta sela i stanovi po obroncima. Putem se
povaljalo kamenje, te opet sve piljak do piljka stri, kao da gleda gdje e koga ubosti. Avdu to nije nita pometalo. On je bosonog veoma dobro
gazio - ta koliko se je bos nahodao! Tabani mu debeli, kao da je obuo opanke. Po napletima i neto po rutavim gnjatima popala mu bijela praina.
Kad bi skoio s kamena na kamen, u broki bi mu kloknula voda, te ga zalila po gaama ili mu smijesila prainu na napletima u are, gdje bi koja
kap kanula. Nekad bi se malko oglednuo za sobom, samo malo, pa opet udri dalje, napried, ute, mirno, a kan da sveer neto snujui i
premiljajui.
Ona na Vlake - a sunce ve visoko poodskoilo. Ravna to kao tjemenjaa Podvelei, kojom se razasuli vojnici. Vlake se protegle, te im gore uz
Neretvu vidi Bijelo Polje s itavim nizom brdija, a onamo, niz Neretvu, podveleka sela. Sprijeda, kako se uspenje, puklo daleko tamo prema
Nevesinju, a iznad uvale dobrke ponosno se koi Vrh u Velei, obrasloj bukovom umom, dok sa Svetigore milolika tilovina iri zadah svoga
mirisa.
33BEZ NADE
,* Kako se Avdo pojavi na Vlake, onako ga odmah oblete vojnici i radnici:
- Vode, vode!
-, - Stanite, ljudi, dok rastovarim! - odgovarao im je Avdo.
Nu nije se mogao obraniti a da mu ne uzmu, upravo ne otmu broku iz ruke. Otimlju se o nju i naginju ju jedan po jedan na grlo. Jedan drugomu
mirno ne da piti, a tko more i tko je vjetiji, okretniji, odlije jo u malu posudicu.
- Amo, babo, da nalijem za kahvu, nestalo mi je! - dovikne mlado mome Avdi.
- Odmah, evo na! - odvrati Avdo i porene magare do vatre, gdje je i mome bilo.
Bio je to Avdin sin Miia. Jako mome bit e da je zagazilo u sedamnaestu godinu. Prilino se razraslo, a prama svojoj dobi i odvie se dralo
ozbiljno. Na zagarenom licu dva jasna ,oka, iznad kojih bi znao sabrati obrve, da bi mu se usred ela nainile bore. Na obrijanoj glavi prilijepila
mu se bijela kapa uz tjeme; na njemu izplavile i iskrpljene dimije, dok je na gornjem struku, povrh koulje, nosio razapetu jeermu, na kojoj nije
imao ni svih puceta.
- Danas si malo okasnio! - ree Miia ocu.
- Ama jok! Krenuo sam kad i svaki put do sada!
- Bio sam u neprilici. Prodao sam svu kahvu, pa mi ne ostade vie ni kapi vode!
Mua bi podranio prije oca na Podvele. Uza se bi ponio u bakrenoj posudi vode za kahvu, da mu budne dok otac ne doe. A kad bi i otac stigao,
onda bi obojica cijeli dan tu predanila, pazarujui vodom i kahvom. Avdo bi morao po ^ nekoliko puta sii u Mostar na Neretvu, a to mu je bio
unosan posao, jer je za tovar vode znao izvui po liepu svotu novca.
Vatru su loili vie u prikrajku pod jednim kamenom, gdje su se po vas boiji dan kupili momci, razgovarali, smijali, pili
34
BEZ NADE
kahvu ili vodom gasili eu. Kad bi Avdo i Miia pod veer krenuli u Mostar, onda bi cijelo kahveno sue predali jednomu radniku primorcu da
uva. A Miia bi izjutra opet dobio svoj alat. Pod veer pak, vraajui se u Mostar, sjeli bi na putu pod kakvu stijenu, da broje, to su danom
utrili.
- Liep dan! - zadovoljno bi rekao Avdo, kad bi prebrojio prilian kup sve veinom srebrnoga sitnijega i krupnijega novca, veui ga u rubac i
strpavajui u njedra.
Taman etvrtak bio, kad se oni u prvi sumrak vraali s Podvelei i prolazili kroz Brankovac. Krave i koze, to ih svaka prilinija kua dri da ima
mlijeka, ve su se vratile s pae, ulice se dobrahno ispraznile; samo to bi na rijetko tkogod proao.
- He, na stranu! - udari Avdo po magaretu, vidjevi, gdje prama njemu ide nekakav pjan ovjek. Teturao se i tamo i amo, a crnu kapu smotao, te
ju nosi u ruci. Upravo on mimo njih.
- Bre, bolan! - zamahnu crnom kapom po zraku, a nogom deknu magare, da se je jadna ivotinja u strahu oeala o zid i umalo to nije oborila
burila.
- U koga e ti kreati? - sunu Avdo naprijed, razbjesniv se to ga mirna ne puaju.
- ta ti meni? i onaj se zaleti na Avdu.
Miia se trnu i prepade, nu Avdo, videi se u nevolji, zaokrenu straga i udari napadaa, da je grdno ljusnuo o zemlju.
- U pomo, ubi me turin! - poe on na vas glas pomagati. U tren oka skupi se svijeta, a dooe i straari.
- Tko je, to je? pitaju da se razazna stvar.
- Evo kako me je udario, odmah me je na zemlju oborio!
- Nijesam, ja sam se samo branio.
- A jao meni, ne mogu se dignuti!
Dok se je onaj previjao na zemlji, Avdo nije mogao nikoga uvjeriti o svojoj nevinosti, a uzalud je i Miia
35BEZ NADE
kazivao, da mu se je otac samo branio. Straari ga spopadoe, pa da ga vode u zatvor.
- Odmah doma, Miia! rastajui se ree Avdo sinu, pa nai Alagu i kai mu ta je bilo da me izvadi.
Straari povedu Avdu meu sobom, a Miia potjera magare pred sobom to je bre mogao. Preko arije, preko uprije udarao je po jadnoj ivini,
koja bi katkad i poletjela, te bi se na njoj prazan tovar zatresao i odzvanjao.
Kad je doao pred avlinska vrata, Miia je bio vas usopljen, zapuhan. Osloni se rukom magaretu o sape da malo odahne.
- u! - gurne po tom u magare kad otvori vrata.
- A gdje ti je babo? upita ga mati s hajata kada utjera ivine.
- Odmah e doi! - odreza Miia. - Ve deder ti ovo rastovari, pa daj ivini da to prigrize, jer ja moram trknut do Alage! - ree na duak i odleti
iz avlije.
Upravo se ljudi vraali iz arije i iz posla doma, kad je Miia letio sokacima, i to tako da u malo nije i noge podbio. Kad bi golim nonim palcem
lupio o kamen na sokaku, asom bi se iskrenuo i malo pogledao onako izboen u nebo, pa se opet u pasu skupio, rukom palac pogladio i hajde
dalje.
Alaga je stanovao u Donjoj Mahali, u malom, zatvorenom sokaiu. Nad kuom mu se tamo izvisio Hum, pred vratima harem, a iz sokaka preko
ceste odmah prolaz preko peina na Neretvu; dvadeset, trideset koraka dalje opet od sokaia esma. Alaga je imao obiaj, svaku veer u mrak
izii sa zemljenom posudom na esmu, da sam zahvati vode.
Taman se on polagano vraao s esme. Jednom drao ibuk i primicao ga ustima, a drugom testiju za grli, kad Miia tre preda nj.
- Alaga, oiju ti... : ' v
36
BEZ NADE
-O, ti si, Miia! Staje?
- Odmah u ti rei, ve samo pomozi! !
- Hajde, hajde, kazuj! := ' Miia poe bez oduka pripovijedati ta mu se je s ocem
dogodilo; pripovijedao je mucajui.
- A tko je taj, to ga napade?
- Dina mi, ja ga ne znam. A otac mi zdrav, prav, pa ga sve isto zatvorie.
- Nita, nita, ne boj se. Sutra u ja to urediti, a ti hajde mirno doma.
Miia ga pouzdano i zahvalno pogleda, pa pozdraviv Alagu, poe natrag.
- Stan-der, Miia! A hoe li sutra na Podvele?
- Ja ne znam... - zabrinu se mome. - A moram! - nadoda hitro iza male stanke.
- Podrani ti, ko i svaki dan, da se to ne izgubi. Nai koga, da ti pomogne natovariti vodu, a ako ti oca sutra jo ne puaju, ja u koga najmiti,
da ti istjera jo vode. Samo ti hajde bez brige!
Alaga Hrle jo se malo ustavi s testijom na dnu sokaka. Mrak se jo bolje uhvatio, te kroza nj umjesto ljudi jedva to vidi stupove koji se miu.
Kad malo potom otvori avlinska vrata svoje kue, obasja ga lagano svjetlo svijee koji je gorio na visokom, sjajnom svijenjaku pod hajatom. Na
hajatu prostrta serdada, a na njoj pustekija, te su tu na ugodnoj veernoj hladovini sjedili Alaginica sa dva sina i kerkom.
- Mislila sam, dina mi, da ne e vidjeti uza sokak! - naali mu se ena, prikladna, osrednjih godina, njena i plemenita izraaja, pogledavi prema
vratima.
- De, ne boj se ti za me! - primi Alaga za alu, idui preko avlije.
37BEZ NADE
BEZ NADE
Na asak se kao prikovan ustavi nasred plonika. Licem ga poduhvatilo lako svjetlo muma, te mu s usta odsijevnu smijeak nekakva milja,
dragosti, kano da ga je zagrijala srea iz onoga kruga dragih srdaca. Jedan sin legao glavom materi na krilo, te se igra nogama, kupei ih i
pruajui, a drugi, pripoviedajui neto, zastao, kako god i sestra mu. Djevoje sjedilo ispravno, postrance ju oblilo svjetlo, pa joj se kupalo u
velikim, vlanim oima. Mlada kao kap, a puno slina svojoj materi.
- Hajde, ulso, uzmi od babe testiju! - ree joj mati. ulsa se die, maknuvi s ramena na plea gojnu pletenicu,
i krenuvi pri tom glavom kao srna.
- Dajder, da se napijem! - Alaginica e, te nagne grli.
- Ma ne zna, to mi se dogodi! - poe Alaga kazivati eni, dok ona jo ne bijae odmakla grlia od usta.
ena ga odmah nije mogla priupitati, ve ga pogleda. > ;,-Ja s vode, a Miia preda me kao... :.ni - A to?
:-: V- , :; ':: . '-
' '._ - Jadnom se Avdi ba ne da. Zatvorili ga. ; ',.:'; <- ;
- ta veli, kukavan ne bio?
- A eto - bi pa bi. ,:[[.< .;. >.: *:!:<.':- .<? '-": '
- Pa ta e sada?
- Nita. Oti u sutra Omer-efendiji, da on koju za nj progovori, pa da ga puste.
- Pravo, pravo!
- Omer-efendija se poznaje tamo s njima! - odmahnu Alaga glavom kao preko volje. Ne do mi Allah, da se ja s njima mijeam!
ulsa i ona dva mukia su samo gledala i utjela, dok su se otac i mati razgovarali.
- Kad Avdu ne bi sutra puali, imao bi jadnik tete. ta e, Miia mu ne bi mogao sam sve obaviti i izraditi na Podvelei.

- Dina ti, ta e mu - dijete je jo. Ne znam, da li je to stariji od moga Mehmedalije - na zdravlje mu bilo!
- Jest, jest. Jadni Avdo! Ko da evo sad na vidim gdje mu otac jae na pomamnu zekanu, a za njim dva momka. Tvrda kua - ama kad stari umro,
Avdo mlad ostao, pa se dao u bijes - i eto, kako mu je danas. Ali se je opametio - ta koga nevolja ne opameti? Sada ko da nije ni svojta onomu
kakav je bio kao momak. Kad ogolio, onda se i opametio, te se jo oenio - i eto brige gotove. Nu more mu Bog dati, radin je i pazi!
- Neka ga srea prati! - uzdahnu Alaginica.
Kroz noni, crni mrak irio se i odjekivao od peine do peine bajni um Neretve, a sa vrletnoga Huma dopirali glasovi uka, orla i gavrana,
mijeajui se, spliui se, te se ini, kao da s onih ponosnih i prkosnih stijena dolaze neki tajni, nejasni zvukovi.
Sjedili su oni tu na hajatu i do po jaciji. Upravo ugodna hladovina bila.
- Hajdmo, djeco, spavati! - u neko doba zovnu aginica. Djeca ju posluaju, te se digoe.
Alaga je jo ostao pri mumu, punei ibuk i puei, dok se napokon i on ne die, pa da i sam ode na otpoinak.
Sutra dan rano, istom to je sunce pomililo, on je izlazio iz Donje Mahale, te krenuo preko velikoga mosta na prijeku stranu, na Carinu, da
potrai Omer-efendiju.Duandije jako otvorili duane, a od istoka, s Podvelei tamo, zasjajilo se ko da se je go kamen oblio zlatnom vodom.
Omere-fendija je stanovao na Carini, gdje je i kue imao, te je upravo sjedio tada u oku nad ulinim vratima, pijui kahvu i puei prama
otvorenom penderu.
Alaga unie na vrata. Ba su bila otvorena, al' ne ona druga, kud se ide u avliju. Odmah u pridvorju pod okom sretne Omer-efendijina momka.
39BK5!
^

je Omer-efendija? ; je u oku! - odvrati momak.

zakrenu, uspe se uz stepenice i na otvorena vrata Pozdravi Omer-efendiju.
^ujrum, Alaga! ljubezno i udvorno Omerefendija /i Alagu, udarajui rukom po naslonjau, pokazujui ondje sjedne. - Hamza, amo der,
Hamza! - viknu po i je dobro odjeknulo cijelim okom i aralukom. ^<Je kripa stepenica, pa preko tavana doleti momak. ,.^ o kahve! -
zapovijedi Omer-efendija, a Hamza sleti kao
, proi se, dina ti, ve dooh po poslu, a hitnja je. dobra? Bujrum, sjedni!
god hoe! More bit dobra i ne more! odmahnu ibukom i uzvinu obrvama. ~~ ^ ne govori, brat si mi! nasmjehnu se Omer-efendija.
^ga mu pripovjedi za to je doao. "~ *V? - upita Omer-efendija.
v ,r~ kukavan je ovjek, jad i nevolja. Puka sirotinja, brate, a ^ i radian. Deder reci tamo da ga puste... ' :f
^er-efendija ga pogleda postrance. :
^~ Ama da. Njemu ti je mnogo kad izgubi i pola dana: ! ' 7" ^Hna mi, Alaga, to ti je teko!
^. ne prtljaj! A to ne bi naemu ovjeku pomagao kad ? S tim ljudima se ti poznaje, prijatelj si im. Reci im jednu, pa eto Avde u Podvele za
poslom, ^e ide to lako! uozbilji se Omer-efendija. Ono su ti sve velika 5*a' Pa kud e da ih idem moliti za Avdu. Bijae mirovati, ta, da se
onom pusti, da ga isprebija? Ne govori, ako si ! - mahnu Alaga glavom i istrese pepeo iz ibuka na Ti more, pa to ne e pomoi ovjeku?
^i J
40
BEZ NADE
- Vjeruj mi, brate, nekako mi je teko! prui Omerefendija dlanove i uvali glavu u ramena. Ja bih, to je do mene, al' nekako je,
zna, neuputno...
- E nita, nita! - namrti se Alagi elo, kao da se malo srdnu. Doao sam te molit ko brata da svoga izbavi iz neprilike, pa da siroti ne bude
tete, a kad...
Omer-efendija pogleda Alagu ispod oka, pa kao da se poe predomiljavati.
- Pa dobro! - napokon e, al' to u, kad nema u Mostaru predstojnika, ve je otiao na dandva na selo? Ba sam ga ispratio, kad je polazio!
- A ti, kad se vrati!
- Taman tako. Gledat u danas ili sutra - nu svakako odmah ne e biti.
- Eto ja sad prepuam tebi, pa ini kako zna! - die se Alaga i oprosti sa Omer-efendijom.
Sunce je izvirilo na nebo i prosulo zlato po rau, krovovima i ulicama, prodiralo u avlije i na prozore, ljubilo valove Neretve, prosipalo se po
sivim peinama. Kako je Alaga iao sokacima, onako mu padala sjena na stranu, s pognutom glavom i rukom, kako u njoj dri ibuk. Bio je
prilino visoka rasta, vie tankovijast, smeih, dugih brkova, a na glavi arnautski fes s dugom, plavom kitom. Vezen fermen i akire po vu, dok
je jedan rukav bijele bezne koulje zagrnuo do pod pazuho. O bedri mu niz silah visila od ohe lijepo uivena i izrezana duhankesa. Na nogama
mu crvene postule.
Kao uvijek, i sada je iao nekako rek' bi zamiljeno, samo to je morao i s jednu i s drugu stranu pozdravljati, koji su mu se javljali i on njima.
Prolazei Tepom ispred jedne magaze, zovnu ga netko i on unie unutra.
41BEZ NADE
II
Slikovita je i lijepa zahumska strana u Mostaru, a da nije nje, slabo bi to od Mostara bilo. Bujna i zelena, plodna i kitnjasta, pa kad je ljeto, ona
daje ivota i veselja, radosti i zabave. Po njoj se steru krasne i arobne bae, a u njima se izmjenjuju mirisni orasi sa jabukama i tunjama, gusti,
tamnolisti ipci sa listnatim smokvama, dok se jablanovi mjere s munarama i terezijama. A za Zahum opet Radobolja je pravi dar neba, koji
natapa rodnu zemlju, dok se u njenoj vodi ogledavaju vrbe i kupine, dok se preko nje brvnima veu baa s baom, kamenim, svijenim
uprijama jedna strana s drugom. to je narav smogla milja i krasote u kru, tu ju je sasula, pa nije ni udo, da tuda sve oivljava, dok ljetno
sunce pripie u golo tjeme Huma i o bokove Podvelei.
Svanuo bio petak, svetac. Lijep dan ko hoe, nebo isto i vedro, kao oko ljepote plavojke, a s one modre istine sijevalo sunce i poelo pripicati
po zemlji. Baovani po duanima i ispred njih na erizu pod starom uprijom izloili mnogovrstnu zelen, dar i plod svojih baa, pa da ne
povene pod sunanim zrakama, krope ga uvijek, neprestano, te iz onih pletera curi voda i otjee malim jarkom ispod duana. Svijet se mijea
arijom, razgovara, vie, dozivlje, a seljak s drvima ustavi se pred kojim duanom i pogaa s duandijom da proda drva. Netko zatakao cerek
mesa o kaiprst i nosi ga doma, a netko se ustavio pred baovanima, te probira crvene kavade, modre patlidane, trai bamju. Upravo sgodna
slika, pregledati i vidjeti s jedne strane sve samu raznovrstnu zelen.

BEZ NADE
a s druge strane bogate duane, pune stambolske robe, kojom su police prenatrpane, dok s gornjih epenaka vise areni jagluci, jemenije, silahi i
pripaaji.
Do podne je moglo biti jo jedno tri sata kad je kroz svjetinu sa stare uprije silazio ovisok, jedar momak, s natisnutim fesom na zatiljak. Na
nogama mu gotovo nove, crvene postule, nove akire s lijepim podvezama na tozlucima, vezani fermen, a koulja od beza, kao snijeg bijela.
iroke rukave .zapeo pod pazuhama, a rukama mae uza se niza se, kao da pliva u vodi. Lica je malo opaljena, vie kotunjava, al' nekako
odrezana, pravilna. Pogleduje s duana na duan, mahne gdjegdje i glavom i rukom, ili se javi glasom.
- Aha! - nasmijae mu se brkovi, kad stade na erizu i pogleda na skup ljudi, koji su se razgovarali pred jednim duanom, pa poe polaganije
hodati kao da se je htio libiti.
Stade jednomu za lea i die desnu ruku, na kojoj je srednji prst odupro bio o palac i kvrknu onoga u onu jamicu na vratu pod zatiljkom.
- Na, bolan Hilmo! - odskoi od njega i poe dalje, ni ne osvrui se, kao da nita ni bilo nije.
- Salko, stani! - poviknu za njim Hilmo, uhvativ se rukom za vrat i potravi malo po njemu prstima.
- Ja u ovdje! - odvrati mu Salko i pokaza prstom na duan, pred kojim stade.
U duanu naprama tabakoj damiji, pred kojim se je Salko ustavio, sjedio mlad momak. Prebacio nogu preko noge i puio, a leima se okrenuo
upriji.
- De, brat si mi, to si se tako, oi moje, zamislio? - prozbori Salko, oduprvi se jednom nogom o epenak i klepnuvi ga ujedno rukom po
ramenu.
- Oo, bujrum, Salko! - okrenu se onaj na epenku.
42
43BEZ NADE
- Kad emo, Ibro, nagnuti? - upita ga Salko i prui glavom kazujui prama Zahumu.
- Jo ne mogu dok otac ne doe.
- Hm, a kad e doi? Vrijeme je ve! - Odmahne Salko i uhvati prstima za pas.
- Stani malo, odmah e on! - odvrati Ibro i prisloni glavu uz direk. A gdje si jutros bio?
- Na Tepi - ama smo se nasmijali! - uze se Salko smijati na vas glas.
- Ma ta, ta se smije, bolan? - pogleda ga Ibro.
- Kupili mi ludom Mati digericu, pa mu je dali. Kad Mate poao, a mi za njim natjeraj dva tri psa. Psi navalili na Matu i digericu, pa da vide
trke od Mate i paadi. Poleti Mate, a za njim psi, a Mati dogori do nokata, pa tres digericom o cestu. Ama cijela se arija iskopitila od
smijeha.
I Ibro se je smijao, da se je morao odmaknuti od direka. Po tom se die na noge i trehnu po akirama, pa uhvati upicu i iskoi na cestu.
- Ja u po vodu. Ti me priekaj! - ree Salki.
- Evo mene! u isto se vrijeme javi Hilmo, primiui se Ibrinom duanu.
- E pa dobro! Hajdete vas dvojica malo naprijed, a ja u odmah za vama! - ree im Ibro i poe na vodu.
Salko i Hilmo pooe uhvativi se za ruke, te se smijahu, pripovijedajui neto jedan drugomu.
Uprav Ibro s vode, kad se pred duanom stui s ocem.
- Je li tko bio ovdje? - upita ga otac hadija, penju se na duan.
- Nije nitko!
Hadija skinu s nogu papue te ih metnu u dnu duana, a sam sjede na pustekiju i prekrsti noge.
44
BEZ NADE
' - Dajder amo tu vodu! - prui ruku Ibrahimu.
Ibrahim odli malko na nosi ispred duana i pokui ocu. Stari odpijnu, i metnu vodu uza se, pa primae veliki uti takum ibuka ustima i zagleda
se na testu. Ibrahim ostade uz epenak okreui se na okolo, a ponajvie onamo, kud su otili Hilmo i Salko. Bijae malo kao nestrpljiv, te se je
poigravao lancem od sahata. Sve se je vie i vie odmicao od epenka, najprije kao u poslu onomu duanu suelice nekako na stranu, pa okrenuv
se dva-tri puta na duan da li ga otac gleda, i videi, da ga ni ne vodi, otite za Salkom i Hilmom.
Salko i Hilmo su polagano ili, pa ih je Ibro mogao sustii na emovcu.
Ibro se javi za njima, a oni se okrenu, dok ga Salko ne uhvati za rame; pooe tako dalje, pjevajui pod glas i smijui se. Sunce je bilo lijepo
pripeklo, a praina popala i svedjerno se dizala. Brljan, to se je uhvatio za uline duvarove, pobijelio, a isto nekako i grane voaka, to su se
prevjesile na izvan. Tamo pred tobom, uz one orahe, dizala se visoka terezija, od sivoga, lijepo tesanoga kamena, pa i ona pri dnu zapraena. A uz
tereziju, kroz oni duvar, to se nje dri, vode vrata u Cininu bau, koja bujna i zelena lei na jednom rukavu Radobolje, dok drugi rukav
zaostaje tamo preko ceste i ostalih baa tako, da inina baa ostaje na Radoboljinu obtoku.
Baa je pomno obraena, mnoge brazde s raznom zeleni, cvijeem, a meu njima erizi, u koje ino naputa vodu kad polijeva bau. U dnu
bae nad vodu nadvile se vrbe. Ovamo k cesti ador meu slivama, podalje podignuto ognjite, gdje se kahva pee, a sve se to iz drugih baa ne
vidi, jer je inina okruena zelenim i gustim kupinastim plotovima. Nad samom vodom, u zelenim granama vrba, sakrila se londa a odmah uza
nju niz vodu krevet, otvoreni tavan od dasaka.
45BEZ NADE
Vrbe se u kronju savile nad londom i krevetom, a duge im vitke ipke pale na vodu, pa kako voda tee, onako se i tanke ipke kupaju u njoj i
trepere, kao da njima provijava laki vjetri. Bistra Radobolja amori po pjeskovitom koritu, a iz nje se die ugodan hladan u londu i na krevet
nad njom, dok se preko vode, preko onoga zelenoga plota na drugoj strani otvara vidik na kukuruze, kavade, bostan i drugu zelen. Kako su se
vrbe savile na gusto, onako brane sunanim trakama da prodiru kroza njih i dopiru do vode, pa se tuda raskrilio uz ugodnu hladovinu i aroban
sumrak.
- Hajde, ulazi! ree Ibro, kad dooe do bainskih vrata i kad ih otvori.
- Dri, stani! pohiti Salko, stisnu glavom u ramena i skoi kroz vrata kao klupko u bau. Da nije glavu uvukao u rafnena, mogao se je
udariti, jer su vrata niska.
- Dina mi, ja ne skako! poprati ga Hilmo prolaze mirno kroz vrata i smijui se.
- ino bolan, gdje si, jesi li iv? - podviknu Salko, dignuv glavu. Metnu li ita u vodu da se rashladi?
- Ahaha! - odazva se glas iz vrba. ta si se, Salko, razvikao? Ta nije potjere! -,
- Ne galami ino, kad ti ljudi dolaze! - naali se Salko.
- Kad nestane drugih ljudi!
Oni nagrnu u londu, gdje je ino sjedio.
- Kome ti tako? - opet se naali Salko, te uhvativ inu rukom za rame, drugu mu pritite u lea.
- A da se ino digne, premotao bi te ak preko Huma! -odvrati ino.
ino je sjedio uza stol, na komu je bila boica rakije. On tako obiava uvijek izjutra, kad je sam, a sve mu je itav dan krivo, ne skine li rakijom
rosu sa srca. S toga mu je i lice imalo

BEZ NADE
nekakvu jaku, kao i crvenu i modru boju, koja je rek' bi sasma zgodno odgovarala njegovom jakom, visokom rastu, isto kao i oni krupni, dugi
brkovi.
- ta emo metnuti u vodu? upita Ibro Salku i Hilmu. Salko kako je sio, onako rairio dlanove te se odupro o
klupu; glavom se prislonio uz londu, pa ravno u koso ispruio tijelo i langarao nogama. Hilmo izvadio srebrnu kutiju, te savijao duhan. Kako je
gnjat premetnuo preko koljena, tako se malo sagnuo, da mu se je zlatni lanac od sahata, to mu je visio oko vrata, odmaknuo od prsiju te visio i
njihao se kako bi god Hilmo rukom maknuo. U struku se oko njega ama najbolje priljubila svilena jeerma i fermen, dok mu je ona modra svila
upravo odgovarala licu. Da mu nisu obrve odvie bile krupne i da su mu oi imale vie izraza, moglo bi mu se rei, tono se kae, da je momak
ko jabuka. Kalufli fes nakrivio nad elo, pa mu se kita od ibriima vrtila tamo i natrag ispred ela.
- Deder neto! poturi fes i ispravi se, kad savi cigaru. Nismo doli, da se gledamo.
- Ee, ino, po oke rakije! - mahnu Salko glavom. Metni ju u vodu da se hladi!
ino pusti krupni cigarluk iz ruke i stavi ga na stol, pa se die i izie iz londe.
- ta emo da radimo? - upita Hilmo.
Ibro nita ne odgovori, a Salko je onako ispruen samo gudio kroz zube nekakvu pjesmu i gledao u areni krov londe.
- Hoete li da vam kahvu ispeeni? - zovnu ino iz bae.
- Bezbeli, ja ta emo?
- Hajde, hoemo li se karata? - zabrza Ibro.
- Pa dobro! - prihvati Salko. I karte donesi, ino! ' Malo za tim kahvedzija donese ibrik kahve s findanima i
eerom, pod pazuhom dre karte. ;
46
47BEZ NADE
- De ti nalij! - ree Hilmo ini, a sam mu uze karte ispod pazuha.
Bio je debeli kup karata, al' istroenih i pocrnjelih. Pone ih brojiti, da vidi jesu li sve na broju.
- Hoete li o to igrati?
- Evo ja velim, da igramo o lonac! - predloi Salko.
- I o etiri oke treanja! - hoe Hilmo.
- Pa taman! Daj amo, na me je palo da dijelim! - zgrabi Ibro karte.
I poee lupati po stolu, bacajui po redu karte. Dignu ruku i zamahnu njome, a karta puca po stolu kao da dlanima udaraju. Sasma se bijahu ve
zanijeli u igranje.
- A to, zar emo bez rakije? - ustavi Salko ruku u zraku kad je upravo htio da baci kartu.
- Pa i za rakiju! - odgovorie obojica druga zajedno, jedva ekajui kad e na njih red, jer je svaki raunao da e potegnuti one karte koje su
pale.
Igrali su se ivo, raspaljeno, te su slabo mogli opaziti kako se primie podne, a jo im je manje upalo u oi da je meu njih doao mali
Mehmedalija, kako su ga zvali, Mehmedalija ; Alagin. Mome mlado, al' je moglo dolaziti i meu starije; ne bi se nitko radi toga ozlojedio. Bio je
dobar mali Mehmedalija, jer bi samo gledao ta stariji rade, a opet svi su ga voljeli i pazili, jer je Alagin sin. A Alaga je bio ugledan i aen - ta
malo je takih bilo kao on.
Mehmedalija sjede izmeu Hilme i Ibre. Upravo se igra svravala, pa su sva trojica napeto oekivala kako e se svriti, i tako ga nisu ni opazili.
- Na! baci Salko kartu, te ih sve skupa odgrnu od sebe. Moja je igra, a sad se vas dva koljite.
- Meni je dosta! - ree Ibro. Eto, Hilmo, nas emo dvojica upola:
48
BEZNAE
- Pa taman! -
- Rakiju amo! - doviknu Salko ini.
ino namaknu na stol poluoku. Po staklu se uhvatila magla, koju su u dulj kapi prerezavale i niz bocu se cijedile.
- Hoe li ti treanja? - upita Hilmo Mehmedaliju. Daj, ino, ama i ljenika!
- Aha, boji se ovjek da mu ne bi doma opazili gdje je pio rakiju! - primetnu Ibro.
- Deder, da je gucnemo! - natoi Salko.
Sva trojica dignu ae i nagnu sve do kapi. Lako im je letjela niz grlo, kao voda. inina je to rakija, a svak zna da ino dri samo dobru rakiju.
- Kako emo s loncem? - upita Hilmo.
- Rei emo ini da on sam sve uredi, nek je njegova briga.
- Dobro! - pristane Hilmo. - Samo u ja morati oko podne doma. Malo u se ustaviti, pa eto me odmah na lonac.
- Jo ti kaplje, bolan, mlijeko iz usta! - pogleda ga Salko sa strane.
- Pa taman - ali ja moram. Evo e biti jo sat, sat i po do podne - pogleda u sat - a ja u se dotle vratiti.
Hilmo iskapi jo au rakije i zaloi ljenicima, pa se die. Iao baom i ljenike jeo, a grizao ih je i sokakom. On se je vazda bojao da mu doma
ne bi opazili gdje je rakiju pio. S toga zategnuo koracima da se malo vie zadri ne bi li mu se dotle piu izgubio svaki znak.
Jedva on doma, kad mu i otac tre. Za stolom je samo malo zaloio, ma da ga je mati nagonila.
- Ne da mi se neto, bit e radi vruine! branio se on. Ve pripekla i najea vruina, kad se je on znojan vratio s
Carine u ininu bau.
49BEZ NADE
- Gdje si, bolan? - jedva ga isekaju Ibro i Salko. >,*, Hilmo je bio sav znojan, te se skide i poe hladiti. -;% .....
U to ino unese lonac, to ga je bio priredio, kako su mu rekli. Lijep se i uslastan miris dizao iz njega. Svi zasuu rukave, a uza njih sjede i
ino i Mehmedalija, komu je Hilmo rekao da ostane. Slatko su jeli i zalijevali piem. Po tom iznesoe netom oprane trenje, a po jelu se poee
gostiti rakijom, koja ih je malopomalo tako uhvatila da su i zaboravili malo pospavati jedno pola sata. Ve okrenue u razgovor, a onda Ibro
uze argiju te poe po njoj udarati i uza nju pjevati. Pomagao mu je i Salko svojim prilino hrapavim grlom, popijevao je i Hilmo, dok je
Mehmedalija izvijao visokim i tankim glasom kao djevojka.
- Haj! haj! to mi se hoe! - odobravao je ino i zalijevao se rakijom, uhvativ se rukom za koljeno.
- Huuu! - zavrisnu Salko, kad Ibro ustavi terzijanom a argiju umetnu u krilo i pogleda rakiju.
Ve i vruina poela jenjavati, sunce palo na stranu, a po iindiji odmah nagrnue u bau hrpe mladih i starijih. Sve je to sipalo jedan za drugim,
pa su ini i njegovomu momku bile pune ruke posla. Netko trai kahvu, netko mastiku, netko rakiju, a jedni zovu karte ili tablu da se igraju.
Posjeli su u londi, na krevetu, po travi odmah uz vodu, a pod ador su otili igrai, te viu, kazuju, ispravljaju, kao da su se poinadili, a izmeu
njihovih glasova uje se i smijeh.
- Mehmedalija, eto ti oca! - ree Ibro kad vidje da niz bau dolaze petorica ljudi, a meu njima i Alaga.
- Pa neka ga! - slegnu Mehmedalija ramenima. Nee meni otac nita!
- Bujrum, bujrum! - pozdravljao je ino a oni opet njega. Evo ovamo! - kazivao im je ino, da mogu jo ba sjesti u londu>
50
BEZ NADE
- Neka, de ti nama gdje na travu!
On im priredi pod vrbom uz vodu. Prostro im ilim, momak preda njih metnuo table, pa im onda donio kahvu u ibriiima.
- Dedera meni nargilu! - zovnu Alaga i rastjera pune brkove. Bijae svukao postule, metnuo ih kraj sebe u travu, a on se naslonio na ruku, da mu
je kita s fesa padala po ramenu. elom mu se pravili jo jai nabori, kako bi puao dim, koji bi mu se onda motao oko duguljasta lica i oko
glave.
Ispod adora se neprestano dizala vika, s kreveta razlijegali se glasni razgovori, a ispod londe se irili glasovi argije i pjesama. Sve oivjelo, te
bi rekao da i svaki list progovara, tako to vri i amori.
- Hajde, hoemo li malo kuda? - upita Hilmo svoju druinu.
- Taman... niz Donju Mahalu! primi Ibro.
- Pa taman! - pristade uz njih Salko, iskapiv i zadnju au rakije. S nama e i Mehmedalija.
Oni se dignu iz londe.
- Eno ti sina, eno ti Mehmedalije, Alaga! - ree mu jedan, koji je s njim sjedio.
- Pa neka ga, neka momak gleda, ta u mu ja! - i pogleda onamo.
Mehmedalija je s onom trojicom taman odmakao na put da iziu kroz bau.
- Mehmedalija! zovnu ga Alaga.
- ta je? - odazva mu se i poe k ocu.
- Svrni se doma i reci materi da skuha pitu i ispee halve, pa da poalje ovamo. Ja u ovdje ostati na veeri. Hajde leti!
Mehmedalija mu nita nemade kada ni odgovoriti, ve odmah poleti da stigne onu trojicu, koja su ve bila i na sredini bae.
Oni zakrenu ispred crkve, pa preko Paabegove uprije pred njom, te udare ispod Huma. Salko i Ibro uhvatili se preko
51BEZ NADE
ramena i pod glas pjevaju, dok uza njih idu Mehmedalija i Hilmo, jedan s jedne, drugi s druge strane. Gdjekoji bi kadto podvrisnuo, a kad bi
naiao tko putem, uklonio bi im se, da mogu lijepo proi.
Ibro i Salko su htjeli da se gdje zaustave, nu Hilmo ih je sve zaustavljao i odgovarao ih.
- ta emo danas! Drugi put, sad emo samo onako da prohodamo!
- Hajde materi da ti sise dade! - dobaci mu Salko.
- Ama, dina ti, kako da zaustavimo kod koje djevojke kad evo iz mene rakija zaudara na deset arina! - uvjeravao ih je Hilmo.
I zbilja, oni su ili sve onako dalje, ne ustavljajui se pred niijim vratima. Samo bi se katkad komu javili i pozdravili ga.
- Idem ja doma rei, to mi je otac kazao! >- poleti Mehmedalija i pogleda na njih kao sa eljom da ga iekaju.
Salko i Ibro pooe dalje, a Hilmo se malko ustavi i pogleda preko harema, nad kojim se je dizala baa, ograena plotom. Iza plota opazio gdje
se neto crveni, pa poleti na prstima uza sokak i otkinu granicu tamno-zelenoga ipka, to je rastao u haremu, da je baci preko plota.
Nad plotom se zau lagan tropot, kao mali vjetri, pa priguen smijeh - i svega nestade.
Hilmo je jo drao uzdignutu glavu i u ruci granicu ipka, a kad vidje da vie nema nita, odmae se i poe niza sokak, neprestano se okreui.
Mehmedalija je uniao na avlinska vrata kao vjetar, te" se je, lete uz sokak, zaduhao, kao da se je penjao uz brdo.
- Mati, mati... o
- A ta, mati te ne poalila! - izie mu mati na tavan. Gdje si danas bio? Gdje si ti na ruak?
52
BEZ NADE
- Bjei, ostavi to, ve mi je otac...
- Nuto, da mi se ti skita i liska, a? Jesu li to tvoji posli, gdje si bio?
- E pa ta, gdje sam bio... Bio zam u ininoj bai!
- Tamo, kukava ti mati ne bila! Jadna je - tamo, gdje se igra i pije! A Mehmedalija, crn ti obraz ne bio kud ide!
- De, pa nisam skoio u vodu! Ve reko mi je babo da ti kaemo da ispee pitu i halve, pa da poalje tamo u bau. Ima ih s njime, te e tamo
veerati!
- Ah, zar se je obezglavio! - spusti hanuma ruke niza se i ravno pogleda. I opet njegova ona sijela i njihovi razgovori -pa mi to sve skae na nos!
Mehmedalija je hitro nagnuo na vrata. /- ;
- Kud si nagnuo, stid te bilo! Doma sjedi... Nu on je ve bio otvorio vrata i umakao. ' Hanuma je jo ostala na tavanu i bolno gledala kud
iseznu
Mehmedalija.
- A i ti si, krenuo, sine... A opet on, on! Kua i djeca za vratom, pa tu su mu i kahve, i bae, i sijela. Kad kmet doe, ko onomade: Hajde aga, na
selo, ima posla! - on ni mukaet, ve potjera kmeta, te niti se to brine niti radi! - jadovala se hanuma na tavanu, naslonivi se laktom o trabozane,
a glavu na ruku.
Stala je tako podulje, te se nije ni maknula, ve je nijemo i zamiljeno gledala po kaldrmi u avliji. Sunce je bilo na zapadu za Zovnicu i udaralo o
avlinski duvar, a hanuma je i tamo bacala oima, nu nije mogla vidjeti onu lijepu igru zlatnih trakova, kako se veru i cijepaju po staroj zidini,
kako obasiplju srebrom kumrinu travu, kako li na onom donjem kraju prodiru kroz odrinu. Ona turobna zamiljenost, koja joj je provirala na
lice, morala je biti duboka, jaka, jer joj se bijae nabralo bijelo
53BEZ NADE
elo meu oima, onim zagasitim oima na lijepu i prikladnu licu, koje je jo dobro sauvalo ljepotu, ma da je hanuma toliko puta mati, i ma da
je u godinama poodmakla. Na glavi joj pripeta jemenija spustila se niz plea, jeermu razapela i spustila joj krajeve pod prsima, dok je crvene
dimije sprijeda pripela za pas, da joj se ne vlae sasma po tavanu. Liepa je i pristala rasta, bijele puti, kako ju je odavala ruka, na koju se je
oslonila, a s koje se je spuznuo rukav od koulje.
- A ta u ja! - uzvinu obrvama, priklopi kapke na oima. - ulso!
Uz trabozane se bijae primakla blie bai i pogledala preko duvara, napevi se na prste. Kad u da nema odgovora, poe preko tavana, pa niz
stepenice, navue papue i poviri na vrataca od bae.
- ulso, hodi, kerce! - zovnu u bau i pogleda tamo. Gore u bai pod jednim drvetom bila je ulsa s mlaim
bratom Mehmedom. Mehmedu je moglo biti oko deset godina, vie ne, a ulsa, sa sreom, ve itava djevojka. Mlada ko kap, najvie u
petnaestoj godini, ama se razrasla kao trava iza blage i oploujue kie. Rasta gotovo ko i mati joj, a tanka u pasu, oko kojega je opasala kolan.
Fesi, okien biserom i s nekoliko dukata, nagnula k elu, a niz lea spustila duge, crne pletenice. Naganjala se s bratom oko stabla, jer je on htio
trati, pa kako je za njim letjela, u struku se savijala kao prut, a u licu se zaarila kao to je crven cvat od ipka. Upravo joj vezena papua u trku
pala s noge na travu, kad ju je mati zovnula.
- Eto me, mati! - okrenu se odmah kad ou da ju zovnu.
I poleti niz bau kao vjeverica, okrenuvi se dva-tri puta na brata, kao da mu je htjela rei: Evo, kako i ja znam trati!^
- ta je mati? - upita ju kad doleti u hajat.
54
BEZ NADE
- Pomo' e mi, kerce moja, da skuham pitu i ispeem halvu. Babo ti hoe da u Zahumu veera. Ti hajde naloi vatru!
ulsi nije trebalo dva puta rei, ve odmah zapregnu dimije i preko njih bou, pa se skupi kod ognjita te naloi i raspali vatru. Mati joj skinula
siniju i oklagiju, izvadila brano i sve priredila da pone sukati pitu.
- Dina mi, neemo moi svriti, ve hajde neka Meho zovne Saju da nam pripomogne, a svakako e ona i nositi.
ulsa ode po Mehu, a Meho letom po Saju. Saja je hitro dola, te udari est enskih ruku po poslu, da je pita pred veer ve bila na eravi pod
saksijom. Kad je pita bila peena i halva gotova, Saja metnu tevsiju, boom omotanu, na glavu, halvu u velikom leneru, svezanom manjom
boom, u ruku, pak odnese u ininu bau.
Ve je i aham bio oglaen, a hanuma i ulsa otklanjale, te izile na hajat i sjele. ulsa je sjedila na sofi, a hanuma na serdadi i uza nju Mehmed.
Veera im je bila gotova, nu ekali su dok doe Mehmedalija.
- Jadna ja, gdje je, ta radi?
- Ama doi e, mati! Priekaj malo, to si se zabrinula? mirila ju ulsa.
- Evo sad e i sat po ahamu, a njega nema.
- E pa ta e... A on e doi. Ta on nije nikada kasno dolazio!
- Da ta, zar mi se i za nj hoe skitanja? Gdje je za njega hodanje do ovo doba noi? A sve je ovo on kriv, otac mu. Pustio mu, pa nita, niti e u
mejtef ni igdje, a on na nj nita ne pazi. Evo ima mjesec dana to se je odbio od mejtefa, a otac niti da mu ta rekne, niti ita...
- Nemoj, mati! - njeno e ulsa kad vidje kako joj se mati rastuila. Kazat e njemu babo, a i ti kad mu rekne, on e te sve posluati!
55BEZ NADE
BEZ NADE
- Da bi Bog dao, kerce! - uzdahnu hanuma i zamiljeno
pogleda preda se.
Svjetnik je na nju odozgor sa sofe bacao svjetlo, a hanuma kako se je zagledala u serdadu, nije ni krenula vie pogledom. ulsa ju je takovu
gledala odozgor, pa svrnula sad na vrata, sad na mater. Materina nujnost uhvatila se i nje, i njoj je neto neugodno bilo, al' to i zato - to kanda
nije ni sama znala.
III :.
U subotu o ishodu sunca Alaga sjedio i pio kahvu na tavanu. Onamo daleko po peinama niz Neretvu, po kuama, po balucima prosuli se prvi
sunani traci, a od njih poeo odsijevati i Hum. Ugodno jutro i blago, a nebo isto, te se je vidjelo, da e i opet biti vrui dan, kakovi su
obino u
Hercegovini.
Alaga podmotao noge i pijui kahvu okrenuo se dolje prama Neretvi. Iz ibuka odbijao debele dimove, a takumom sveer ' rastjeravao brkove i
onako ravno gledao, kao da premilja velike misli. Kad ispusti dim iz usta, onda podigne obrvama i na elu mu se naine dugi nabori.
- Valjalo bi ti otii na selo, da vidi, ta ima i da pregleda ta se radi! - ree mu ena izlazei iz sobe i prolazei tavanom.
- De, proi me se, dina ti, i ti s tvojim selom! okrenu Alaga malo glavom na nju, pa opet kao i prije. Eto ih, pa neka rade, kako znadu! -
pomaknu rukom i ibukom.
- Ja ne znam, ni ta radi, ni ta ti misli, nadometnu ona, a pri tom prui dlanove i rairi prste, pokazujui mu ujedno kao prijekor.
56

- Ne zavrzuj mi tuda, kad ti velim!

- ta ne zavrzuj? Ja bogme ne znam ta ti misli. Eto ode i sam nekuda, pa hoe da ti se veera za tobom alje, te nije dosta to ti okasni
doma, kao i sino, ve i ono dijete pua da ini to hoe!
- Ne brini se ti za me. Ja ostanem s ljudima, pa se s njima i razgovaram, a neka i Mehmedalije, ne mogu mu nita, momak je!
- Jest, pusto, momak! Ta juer mi je odpao od sisa, a sad udara glavom, da ni sam ne zna kuda! Okanio se eto i uenja...
- Ne tari puno glave! Bit e vrijeme svemu. ta e mu vie nauka? Zna se poturiti, a ni stari mu nisu vie znali, pa evo, hvala Bogu, imade
svega! Ako ne provede svoju pod mladost, hoe pod starost.
- Nikad s tobom na kraj! - pogleda ona Alagu okom, iz koga je izbijalo neko pritajeno nezadovoljstvo, i sie niz stepenice.
Alaga se nije ni okrenuo za njom, a kano da nije ni uo ta je rekla, tako se je drao.
To je jutro ostao malo dulje doma, i sunce je ve prilino poskoilo kad je bio iziao u ariju.
S dana u dan to je bio njegov obiaj otii u ariju, te tamo cijelo jutro, pa opet po podne ostati, zaci ovomu prijatelju ili onomu, pa sjesti i
razgovarati se. Vrijeme je bilo znamenito, a nedavni dogaaji, koji su juer ili bolje evo sad na bili, davali su razloga da ljudi o njima govore i da
svata snuju i zakljuuju. On je pak svima uvijek bio dobro doao, jer je bio aen i paen. Znao je vazda svoju rei, a uz to je bio od ugledna
roda, komu je i sam ugled nosio.
Kad je bio preko stare uprije, nije pravo znao, ili bi se tu komu kod uprije u duan navratio, ili bi poao malo dalje. Iz duana su ga pozdravljali
i zvali, a on je liepo odvraao, i bio
\a>,.
57BEZ NADE
bi se tu gdjegod svrnuo da mu nije palo na um da bi morao vidjeti Omer-efendiju.
- Ba bih ga morao upitati, ta je s Avdom! - ree sam sebi. Udari kroz Kujundiluk pa izbi na malu Tepu i ue u
magazu, to je u onom redu koji je dolje od Neretve. Ulazei unutra, zamrai mu se, te nije mogao nita dobro vidjeti, jer magaza prenatrpana
raznom robom kao kutija, a u nju samo to prodire svjetlo na omalena vrata. Zadahnu ga miris, koji se die iz basama, finih konih stvari i boja.
Dobro, zdravo, oo! pozdravi ga iz dno magaze trgovac, koji je sjedio za bankom i u rukama premetao uti tespih. Omlado mu lice
prikladno i vie fino, a po njemu porasla lijepa crna brada. Na glavi mu alma.
Tek sada Alaga rastvori oi, kojima je malo bio stisnuo kad je istom uniao.
Kako je, ta je? upita ga Alaga i pogleda, pruiv vratom.
De, anum, jesi li to uo, ta ima po svijetu?
- A kako u? Nisam gdje bio, a tebi dolaze novine iz Stambula. ta veli u njima?
Nema nita! pogladi trgovac rukom po bradi. Ve jesam uo neto.
- Aa? kao pitajui i radoznalo gledao je Alaga trgovca, poto je sio na visoki smotak basme.
- Juer mi doe jedan trgovac iz donjega kraja od Bilee, pa mi ree, kako se Salih-aga Forta sprema. Da je dobio jo knjigu iz Novog Pazara, da
tamo doe, pa da se sastavi s carevom vojskom. Ma nita ti to, ve...
Trgovac ne svri, jer nagrnue dvije muterije u magazu. ene su bile; jedna mlaa, a obje u crnim dimijama. Starija omotala po glavi preko tuke
bijelu, tanku okrugu, a mlaa povrh crne kose nosila tablu, kojoj su sitne rese ibriima
58
BEZ NADE
treperile po kosi, na zatiljku najdulje, a to vie prama elu, tako sve krae. Na njoj se sjajila salta, opivena irokim zlatnim iritima, dok je u
ruci nosila crni, svileni tit od sunca. Trgovac se odmah die i izie iza banke te lijepo upita ene, ta e. Starija mu ree na pola glasa, a on hitro
skoi, te s polica poe skidati basme. ene su gledali i na hiljadu naina zavirivale, trle, iznosile vie na svjetlo. Trgovac je htio da ih najljepe
podvori, te skoi uz stube u prvi kat, i tamo izvadi iz velikih sanduka jo drugih basama i snese dolje. Muterije su jo prebirale, dok se napokon
ne namjerie na jednu basmu, koja im se svidje.
- Evo ovu - a poto je? - upita starija ena.
Poee se pogaati, a Alagi se to sve oduljilo, te nije mogao ni pomisliti, zato trgovac toliko oblijee, i to prije ne svri. Njemu se motala samo
po glavi ona novost o Forti, a opet izjede se vas, to trgovac nije mogao dokrajiti, to je htio da rekne, kad upravo one ene trgoe. I deset je puta
premetnuo sad jednu sad drugu nogu peko noge, a i tri etiri puta istresao punu lulu, pa ju opet napunio. Da ga nije i odvie elja morila, da tu
veliku novost sazna, i da se nije u to zamislio bio bi davno magazu ostavio da drugdje tota raspita i sazna.
Muei se od nestrpljivosti na basmama, gdje je sjedio, sagne se malo i pogleda na ariju.
- Oho! Omer-efendija, stani der malo! - poskoi Alaga i izleti na magazna vrata. Dokle?
Idem gori, ne bih li pustio Avdu! odvrati Omer-efendija, koji se bijae ustavio.
- Taman, taman. A... a zar je doao predstojnik?
- Jest.
Alaga svrnu pogled na magazu, a upravo iz nje izaoe one ene.
59BEZ NADE
E pa dobro, hajde ti, pa uini to! mahnu mu Alaga ibukom i pobrza u magazu, ostavivi Omer-efendiju.
Omere-fendiji je bilo zaudno, kako to Alaga brzo ode od njega i unie u magazu, te se je upravo udei se i dva i tri puta okrenuo za njim.
Napokon se obrnu da poe, a oko njega se radi hitra kreta rairi duba, kao da je u nju vjetar zapuhnuo, te ju je morao rukom prihvatiti. Jutros je
iziao najvie zato u ariju, da uini to ga je Alaga bio umolio, da ode predstojniku ne bi li pustio Avdu. Koliko mu je bilo neugodno da moli
predstojnika, toliko pa i vie je mislio da ne bi dobro uinio kad bi se ogluio elji Alaginoj. Alaga mu je bio stari znanac i prijatelj, a meu njima
je bilo vee potovanje nego li to biva kod mnogih koji se od djetinjstva, od ranih godina poznaju. On od naravi mirniji, promiljeniji, razlikovao
se u tom od Alage. Dok je Omer-efendija u mladim godinama uio u Mostaru i Stambulu, Alaga je u Mostaru ivio, kao to se je ivjelo u ono
vrijeme, zameui se pukom i paui sablju, ili jaui vilovite konje, koji bi bijesni kopitima iskre kresali i propinjali se, pjenei demove. Kad
se je bilo doulo, da se Omerefendija sve o sve vraa iz Carigrada, jer je bio svrio dugogodinje nauke, osim drugih i Alaga je vas radostan
pred njega na svomu alatu izjahao u Bijelo Polje, gdje se je s njime izgrlio i izljubio kao s roenim bratom. To je Omerefendiji milo bilo a tim
milije to je Alaga od ugledne kue bio, pa mu to nije mogao nikada zaboraviti, ve se je toga ee puta ugodno sjeao, kad bi vidio Alagu. Nije
bilo petka, kad mu prijatelj iz Donje Mahale ne bi bio doao na vienje na Carinu. Bili su jedan naprama drugomu uvijek iskreni, otvoreni, a ne
jedan put Alaga je znao upitati savjeta u Omer-efendije. Ve kako doe nova vojska, Omer-efendiji se inilo da se je neto malo promijenilo u
njegovim odnoajima

BEZ NADE
s Alagom. Prijateljstvo su i nadalje jedan prama drugomu gojili, ve Omer-efendija opazi, da nije vie onake iskrenosti i pouzdanosti sa strane
Alagine, kakva je prije bila. O tom se je mogao ee puta uvjeriti, napokon je znao tomu nai svoj razlog. Njihovi su se nazori o novom stanju i
odnoajima rastajali, razlikovali. Dok je Omer-efendija mislio i tvrdo drao, da je uzaludna pomisao o ikakvoj promjeni, Alaga je bio u redu onih
koji se nisu mogli s tim svime sprijateljiti, te koji su raunali dapae i na sve mogue i nemogue, nadajui se izlazu takoer i pomou kakova
nepoznata i nenadana uda. Omer-efendija je kuao vie puta, da Alagu uvjeri kako on pravo misli i rauna, nu sve uzalud; te dok ta razlika
mnienja nije mogla djelovati na Omerefendiju i njegove odnose prama Alagi, Alaga je u tom naao razlog i pobude, da ne bude onakav vie
prama Omer-efendiji kakav je dosada bivao. To ga je malko pa i dosta ohladnilo, a Omer-efendija je to opazio, te i alio. Ipak prijateljstvo se je
podravalo i dalje, a nijedan, najmanje pak Omer-efendija, nije pomiljao na to da ga sasma prekine. Alaga se bacao u vrtlog i naklapanja s onima
koji su jednako s njim mislili, te dok je sve to Omer-efendiji bilo smijenim, Alaga je samo u tomu ivio i tim se zanosio. Kako stoje vojske, koji
e car udariti, gdje e se biti bitka to su bile visoke misli, koje su zanosile i dizale Alagu.
- Aha! - mahnu Omer-efendija glavom za Alagom. Bit e da kroji i snuje! Eh! isprui dlan pa onda pogladi bradu, prosiplju neto u nju, kao da s
neim nije zadovoljan.
Do podneva je moglo biti dva sahata, kada Omer-efendija krenu uza Suhodolinu, gore starim sarajima. Sunce pripeklo, a opet strmenito, pa se
polagano penjao uz onu strmen. Zapuhao se, otvorio usta, te bi se kad i kad rukom odupro o koljeno. Pod postulama mu kripio krupni pijesak,
koji je bio
60
61BEZ NADE
posut Suhodolinom. Jednom se u pola puta ustavio pod ono visoko podzie, da malo odahne, pa onda krenuo dalje.
Na velikoj kapiji saraja stajala straa, zaptija, koja pozdravi Omer-efendiju te mu kaza i neupitana, da je predstojnik u konaku. Predstojnik je
istom jutros doao, pa dobra straa znade da mu Omer-efendija ide na vienje.
Omer-efendija pree preko velike avlije a odavle uz visoke stepenice. Pred vratima, na kojima je bilo neto napisano, malo popostane, poravna
almu, prisumiti dubu i pokucav na vrata, odmah ih otvori.
- O, dobro mi doli, efendija! - die se fini gospodin iza stola i poe Omer-efendiji preko sobe u susret.
- A uh, da si se vratio, pa onako malo, da te vidim...
- Hodite, hodite, sjednite... - ponudi mu gospodin mjesto na minderu, dok on sam pomaknu svoju stolicu blie i sjede prama njemu.
- Kako si, a? Dobro, zdravo?
- Hvala, dobro. Kako vam rekoh, pooh po poslu malo po selima, pa evo me natrag. A ta ima u Mostaru?
- ta e da budne? Nita, sve lijepo!
Gospodin - predstojnik - poe Omer-efendiji pripoviedati, ta je vidio, putuju po selima, ta li je sa seljacima radio. Pripovijedao je smijenih
zgodica, koje je doivio.
Kako je predstojnik pripovijedao, onako se je Omer-efendija od srca smijao.
- A imali to u Mostaru? - hitro prekinu predstojnik svoje pripovijedanje, ta vele ljudi, ta svijet, jesu li zadovoljni?
- Ma ta e, bolan rei? Sve mirno i zadovoljno. A fja ta e drugo? Kad je komu lijepo, ne more se ni tuiti. - Bujrum! - ponudi Omer-efendija
predstojniku u srebrenoj kutiji lijepoga, naravnoga duhana. > 'iw ! . :v
62
BEZ NADE
Predstojnik uze, smota i natrag povrati, slatko zahvaljujui.
Aa, ovi... poe Omerefendija, te malo kahnu. Jednu u te moliti!
Dajte, recite! pomoe mu predstojnik. Omer-efendija uze mu govoriti o Avdi, te kako je zatvoren.
Sve mu kaza onako kako mu je Alaga rekao.
Zar tako?
Ama jest. Evo trei je dan kako lei u zatvoru, a nije kriv, ve se je sam morao braniti!
Predstojnik pozvoni, a domala na vrata unie podvornik, komu naloi, da ode kazati, da se pusti Avdo, i da ga dovede preda nj.
Nije dugo potrajalo, kad podvornik uvede Avdu pred predstojnika. Omerefendija je jo tu sjedio.
Avdo ulazei nakloni se i uini pozdrav, dignuvi ruku na prsi i na elo.
to su te zatvorili?
Lijepi gospodine, ni za to. Napao me nekakav pijani vlah, pa se ja branio - a zato sam morao podnijeti toliku tetu u poslu...
Predstojnik mjeri dugim pogledom i Avdu i njegovu koulju i gae, a osobito mu oi zapele o velike, crne noge, koje su pod sobom sakrivale
dobar komad tavana.
Sada hajde, a drugi se put uvaj, jer ti nee biti tako lako! - ree mu predstojnik i otpusti ga.
Avdo nije imao kada pravo ni da pozdravi, ve hitro krinu na vrata, pa niza stepenice i sve trkom Suhodolinom i arijom. Hitro je iziao na
Tepu, pa preko stare uprije ispod Hindina hana ravno svojoj kui. Hotio je da vidi, je li Mtia danas iziao na Podvele. Kad mu je ena
potvrdila, odmah je izletio na dvor, te opet natrag sve na vrat na nos. U pekarnici
63BEZ NADE
kupi hljebac, metnu ga pod pazuho, te onako otkidajui i meui u usta kao eer, krenu na Podvele. Najvii zvjezdan upekao, upravo u tjeme, a
Avdo se na skok penje na Kriane. urio se, da vidi ta radi Miia i kako je posao iao kroz ovo dva tri dana, to je on bio u zatvoru. Avdo se bio
dao sve o sve svome poslu, u njemu je ivio, a shvaao ga sasma ozbiljno, te ga je kroz ovo vrijeme, to je bio zatvoren, najvie i jedino pekla ta
pomisao: da li nije to tetovao. Kad bi na to bio pomislio, sav bi uzdrhtao.
Upravo je bilo podne kad je Avdo gore stigao. Miia bio za poslom. Oko njega se okupilo neto radnika, koji su netom ruali, a on im dijeli kahvu
sve redom.
- Eto ti oca, Miiane! - ree jedan kad vidje Avdu.
Miia pogleda, skoi, spustiv kraj sebe erbetnjak i poleti prama njemu.
- ta, jako sada, babo? upita ga Miia.
- Evo! - brzao je Avdo, ne imajui kada ni da se, tono rije propita za zdravlje, ve odmah poe traiti, da mu kae kako je ilo s poslom, je li
mogao sve sam podmirivati.
Miia mu nije mogao sve ispripovidjeti, dok je bilo blizu ljudi, ve su odgodili tamo za oko sat dva po podnevu, kada o onoj najveoj ezi polegne
svijet malo na odmor.
Kad njih dvojica ostadoe sami, Avdo sjede pod daske u hlad.
- Evo! - ree Miia, izvadiv kesu iz njedara. Ovoliko sam pazario, a ima neto i veresije.
- A to si davao na veresiju? Tko e upamtiti, koliko je tko . duan? - malo ga prekori Avdo.
- E, ama ja sam biljeio! - odvrati Miia i zacrveni se u licu, kao kad se tko neesa stidi.
- ta, bolan, koji ti je avo biljeio, a koji e ti opet tijati?
64
BEZ NADE
Ve se i Miia malo uozbiljio, a bio je u neprilici, jer se je eao za uhom, dok je drugu ruku bacio straga po pasu.
- uje li, tko ti je biljeio? v
- Ja! - Miia se opet zacrveni. ' l -Ti, a kako? . v
- Evo na! - izvadi Miia jo premotanu hartiju iz njedara, koja je bila prilino ispunjena velikim, nespretnim brojevima i imenima.
- Otkuda tebi to? - skupi se Avdi koa meu oima. Miia se stidio kazati, a kano da se je i bojao, da je neto nauio
vlake jazije. Po cijele dane sjedei gore, dopovezao ga je jedan vojnik, koji je govorio hrvatski kao i Miia, da e ga nauiti itati i pisati, jer
da e mu to valjati. Malo-pomalo, neto danas, neto sutra, Miia se je bio lijepo uputio - ama sve je krio od oca, jer se je bojao, da ga to ne
prekori. Nu sad mu je u kratko rekao.
- Be aferim herifu, tako valja! Jo more postati skrivan! -naali se Avdo, istresajui gotovinu iz kese preda se da ju broji.
Avdo je bio zadovoljan s pazarom, te je veoma veseo bio itavo po podne, kao da nije ni bio u zatvoru. Svojim debelim, katkada kao iscijepanim
glasom popijevao je, da su se njegove muterije upravo udile, kako je to njihov trgovac tako veseo. Malo bi kada tako bivao: obino je uvijek
bio vie utljiv.
Pred veer malo ranije nego inae krenue s Podvelei doma. Potjerali magare pred sobom, Avdo prebacio tap preko vrata i o nj objesio ruke.
Uelio se svoje kue, u kojoj e se evo tek treu veer lijepo odmoriti i odahnuti duom. im je doao doma, umio se od praine, presvukao se, pa
s Muom sio za ibrik kahve na avliji u jednom uglu, dok mu je ena gotovila veeru. S Muom se razgovarao lijepo, kao s kakvim drugom u
trgovini, o poslu, te kako e sutra moi u ariji da potplati svu veresiju, i jo da mu ostane koja ista para.
65BEZ NADE
- E, ama Alaga, Alaga! - odmahnu Avdo nekoliko puta glavom, priklopiv kapke na oima, a podignuv obrve. On nam je prijatelj - Bog mu
naplatio!
- Pa da zna, kako mu je ao bilo, kad sam mu onu veer kazao da si u zatvoru!
- Znaj, Miia, dobro, tko je Alaga, pa mu nosi svaku ast! Avdo nije mogao doekati nedjelje, tako mu je bilo, da to
prije isplati onima, od kojih je uzimao kahvu, eer i druge stvari. U nedjelju mu je to zgodno, jer se u svetke s Podvelei mnogi razie tko kuda,
a najvie u grad, da se malo proe i proveseli. U nedjelju se izjutra isto obukao, navukao na se iskrpljene alvare, opasao se zelenim paom,
natakav stare postule, a u rupcu za paom ponio pare.
- Mua! Napoj kulaa - tako su zvali oni svoje magare - i metni preda nj da grize! - ree, kad poe.
A Avdo se je silno brinuo za svoje magare.
Ve rano nedjeljom po ariji vrvio svijet. Duani se pootvarali, a berbernice pune ljudi, koji ekaju da se obriju. Po krmama se sastali skupovi
ljudi, te piju rakiju i na vas glas razgovaraju i ale se, da se uje daleko i izvan krama. Gdje su zanatlijski duani, onuda ispred njih egrti
polijevaju vodom ili duane izmetavaju, dok opet kao mrav svijet se zgrnuo na eriz i Kanaru.
Avdo je iao ponajlak.
- O nazdravlje, Avdo! - javi mu se netko od traga, kad je izlazio na eriz, pa da e prama staroj upriji.
Avdo se okrenu i vidje Alagu. \
- Uranio, podranio, Alaga! - pozdravi ga Avdo.
- Kad su te pustili, bolan? >,.
- Juer! , i. r~,.
- Neka, neka! A kud e sada, ima li posla? <
66
BEZ NADE
- Valja mi podmiriti trgovce to prije, pa da opet uzmem tota.
- Pa taman. Ve kad to svri, potrai me ovdje u ariji, ili bolje, doi u mene malo da se neto s tobom razgovorim.
- Hou, Alaga! - primi Avdo i poe svojim putem.
Avdo je ostao sve do podne u ariji, a tek kad je bilo pod veer odmah po ahamu, kad je otklanjao, poe Alagi, kako mu je bio i obeao. Alaga
je bio upravo u dnu sokaka pa gledao i tamo i amo cestom, a iz ibuka dimio.
- Aham hair olsun, Alaga! - pozdravi ga Avdo.
- Allah raziolsun! Ha dobro mi doao!
- Evo!
- I neka si mi doao! Ba sam htio da se malo s tobom razgovorim. Hajdmo ovamo malo uz duvar!
Obojica pou, Alaga prvi, a za njim Avdo. Alaga unu uz harem, da se je leima o duvar opro, a Avdo pak okrenuo se onako prama njemu da je
mogao gledati i na cestu. Alaga na koljena naslonio ruke, a Avdo jednu metnuo u krilo, dok je drugom mimo koljena birao piljke i bacao ih.
- Zna li, Avdo, to sam te zvao? u -E? - . :: ;.,:. ./.'i,
- Kai mi, kako ti ide posao? : .
- Dobro, lijepo, ne mogu se potuiti.
- A kako bi bilo, da ti svoj posao jo malo bolje uredi? Avdo ga udno pogleda.
- Ama jest! Vidi - nastavi Alaga, maui ibukom, kako je koju rije izgovarao - nezgodno ti je svaki dan dolje gore na Podvele. Pa eno to ti se
onomadne dogodi s onim vlaetom. Ve to ti ne bi sastavio gore nekoliko dasaka i uredio ko jedan duan, pa smjestio u nj i drugih stvari, neka
ima... Miia bi ti mogao gore ostati ili ti, sve jedno, pa tamo i noevati...
67BEZ NADE
Avdo, kako je pogledao Alagu, nije vie s njega pogleda skinuo, ve u nj zurio nepomino, a uz to se onom jednom rukom igrao piljcima.
- Dina mi... - zakrenu Avdo glavom, kao u mislima. Ne veli, dina mi, loe, Alaga!
- Gore bi ti u duanu mogao ostati Miia, a ti bi mogao priupiti za kakav posao amo dolje u varoi.
- Jest, jest a re' u ti pravo, pomiljao sam i sam esto na to, ama se ne moe. Iznosilo bi mi veliki troak, a nemam!
- Nita, nita, ja u ti, anum, pozajmiti. Jedno hiljadak groa - a? - moglo bi te iznijeti!
- Ehe, i kako!
- Pa dobro, evo ja, a ti sa sreom da ti bude, pa kad mogo,
onda mi i vrati!
- Ba ti hvala, Alaga, na prijateljstvu! - zahvali Avdo,
metnuv ruku na prsi.
- Nita, ja tebi ko i bratu, a brat si mi turin!
Dobar se mrak uhvatio, te se cestom vide samo kao sjene, kad ljudi prolaze. Gui se i crnji mrak spustio meu peine, kuda tee Neretva, koja
sada jae i bunije umi, nego li po danu. Na stotine prozora udara svjetlo svijea, a nebo se nadvilo vedro i zaiskrilo tisuama zvijezda. Cestom
odjeknu jo po katkad neiji koraci ili kakov glasniji razgovor. Inae sve mirno.
- Hajdemo! - die se Alaga. - Pa nemoj ti jo, Avdo, ii. Sjest emo malo u mene. Doi e mi dvatri na sijelo.
Avdo pristane, ne rekav ni rijei, te pou uz ulicu pa na vrata. Taman oni tu, a ve im se netko javi sa dna ulice.
- O, ti si, Mujaga! - prihvati Alaga. - Hajdemo mi gore sjesti, a oni e ostali i sami znati doi.
Uniu sva trojica, pa uza stepenice u onu odaju, to joj penderi gledaju u bau i na Hum. Odajna vrata ostanu
68
BEZ NADE
otvorena, te je svjetlo svijee padalo i po tavanu, da vide oni, koji jo budu doli, gdje su. Kad god bi se avlinska vrata otvorila, Alaga bi iz odaje
izaao na tavan.
Hajde, bujrum! viknuo bi s tavana, a na tavanu se pojavi susjed Muharem-aga.
Tako jedan po jedan skupi ih se esterica, sedmerica. Susjedi posjeli po minderima. Netko se izvalio uz duvar, netko se naslonio na jastuk, a
netko odupro o pender i podnimio se. Zadimili iz cigaraluka i ibuka, te razgovaraju, a svi se pri razgovoru dre ozbiljno i kao u neku ruku
veoma zamiljeno.
Biva ba Rusija? priupita jedan Mujagu.
Jest, jest, na Puljiku* je izbacila vojsku!
Ama jadi ga znali! - tresao je lulom ojedriji, to je sjedio najblie do Avde. Govore opet, da se u Srbiji muti, a vele da je bilo u stambulskim
novinama, kako je u Skadar dolo trideset tabora, pa, vele, da su tamo pozvali i Fortu...
uj, uj! die Alaga kaiprst iznad sljepoice. Istina je, i ja sam danas saznao u ariji, kako je Forti dola knjiga da ode na Novi Pazar. Bit
e neto u stvari.
ta? Forti? svi upitae kao u jedan glas. Nasta mala utnja.
Avdo se skupio zadnji onamo prama vratima te sluao, ta se susjedi razgovaraju. Kad kad bi samo mahnuo glavom i digao dlan, kao da mu je
neto udno ili nejasno.
Ima, vallahi, neto, pa ta bilo! - tihim i vanim glasom potvrdi Alaga.
Evo, neka kae Mujaga, ta je uo...
Pomozite mi rei! - potegnu Mujaga niz jedan brk, gledajui u svijenjak. Kako i znate, do mene u drugoj kui stoji jedan kapetan. Juer
ona njegova ena kazivala, biva, u nas 'Puljiku - Poljsku
69BEZ NADE
doma, da e joj onamo njezin gospodin ii nekud na vojsku, jer da se boje Turaka. Pa onda je pitala moje stopanjice, bi li ih ona obukla u nae
haljine i sakrila, ako bi dola turska vojska. ;n
Ima tu neto, a nee nas na car s lake ruke ostaviti!
A, Avdo, ima li tamo kakva glasa? - upita ga Alaga. Avdo se nije nadao upitu, a nije znao nita da odgovori, ve
sae samo ramenima, kao da je htio rei da ne zna nita.
Adeba! to li se oni gore na Podvelei utvruju? Aa? Nije to samo onako! - okrenu se onaj s pendera.
Besposlice! proguna Avdo preda se, te se die. <
Kuda, Avdo? upitae ga svi. ,:
Posao me sutra eka, a valja mi raniti! ' Pozdravi ih i izie.
Ostali su jo dugo ostali i razgovarali se o ratovima, te ta e sve biti. Pretresali cijeli svijet, mjerili sve vojske, a tek kasno, u kasnu no oprostie
se od Alage, koji za njima zamandali vrata. Alaga se i opet povratio u odaju i sio pred pender prama Humu. Sve je pretresavao u glavi, o emu se
je veeras govorilo, te je i on kao i svi oni drugi bio tvrdo uvjeren da se neto sprema, a to je najglavnije, da e se onda u Bosni i Hercegovini
opet dogoditi promjene, i da e se vratiti
turska uprava.
S Huma su se javljali gavranovi i sove, a iz bae cvrci i ptice s grana, to se je razlijegalo tihom, mrtvom noi kao tajni glasovi. Tek kad je
svijea dogorila do kraja, Alaga se probudi iz misli, te poe na poinak.
70
BEZ NADE
IV
Svanuo zadnji petak mjeseca srpnja. Tek se poelo razdanjivati, a u Alage doma sve na nogama, sve se sprema i vrti, zove, trai, izlazi i ulazi iz
sobe u sobu, iz odaje u odaju. Mlai sin Alagin po sto puta pretri preko avlije, otvori avlinska vrata i pogleda na njih, popostane na njima, te se
opet vrati. Lijepo ga obukli: na njemu akirice, vezeni mali fermen, fini traboloz po pasu, a po rukama mu prozirni rukavi nove koulje od beza,
svilom protkane. Crveni mu fes na glavi, a ispod njega viri izeljana ocrna kosa, sprijeda ravno podrezana, a straga po zatiljku duga i pri kraju
malo kovrasta. Kad se vrati s vrata, uleti u sobu, te se uhvati materi za dimije, koja se jo sprema pred ogledalom i namjetava i redi duge i crne
solufe.
Hitro, ulso, sad e oni trgnuti! doviknu Alaginica keri.
ulsa se je ureivala u drugoj sobi. Kako se je netom umila hladnom vodom, koja je donesena s Neretve, puna joj i njena lia jo rumenija
nego li obino, te kano da e s punanih jagodica sad na kanuti kapi krvi. Mati joj isplela pletenice, a onda ona na se navukla crvene dimije sa
sitnim cvjetovima. Oko struka joj se usko priljubila jeerma od kumaa, naokolo opivena zlaanim iritom. Oko pasa se opasala kolanom, a
ispod dugih dimija vire joj jo gole bijele, male noge. Na prsima, gdje je jeerma izrezana, napela se mala jedrina, znak da se gonde djevoje
razpupava, pa da se rascvate kao rumena, mirisna rua. Ispod bijela vrata rastavili se krajevi koulje, te sastavljajui se malo iznad jeerme, gdje
je sapeta, raskrivaju bijele djevojake grudi. Stala pred ogledalo pa
71BEZ NADE
namijetala jo sitni fino-fesi, posut vas zlatnim rubijama, a kako je ruke digla nad glavu, onako joj se niza njih spustile narukvice od crvenih
merdana, te se ustavile na bijelim kao snijeg i punim napletima.
- Evo me, mati, odmah u! - odgovarala je ulsa materi, ogledajui se jo prpono i na ovu i na onu stranu u ogledalu.
- Danas emo u vinograd! kriao je od veselja Meho,
trui preko avlije.
Opet otvori vrata, pogleda niz ulicu, al' sad mu to malo bijae, te izie do na cestu i stade nasred nje.
- Eto ih! brzo se vrati i uleti tako hitro na vrata, te umalo nije pao. Eto ih, idu!
-1 karuce?
- Jest, i karuce, i tetka i svi, svi idu! - skakao je Meho po
hajatu.
- Mehmedalija! - viknu Alaginica. Evo dolaze, jesi li se
digao?
- Ja u malo za vama! - odazva se on iz odaje. ulsa izie iz odaje i stade na hajatu.
- Gdje su? upita brata.
- Sad e!
I njoj se na licu caklila radost, kako se nestana djeca vesele i raduju neemu. Poduhvatila rukom dimije i malo ih sprijeda podigla, pa djevoje
smijeei se milo od radosti gledalo prama avlinskim vratima, bacivi katkada mio pogled modrim oima prama nebu, koje je bilo isto i vedro
kao i njezine oi.
Na cesti se oue topoti konja i kotrljanje kola, koja se ustavie, a malo za tim trgnue na vrata etiri enske u feredama. Jedna je bila ena, jer je
preko ferede prebacila bijelu havliju a nad oima nosila peu, dok su druge tri djevojke bile zaogrnute samo u ferede, koje su mjesto pee

nad glavom bile uivene u kljun, kroz koji su gledale. Na avliji ih isekaju i ulsa i mati joj i Meho. Djevojke skidoe sa sebe ferede, dok ena
samo podignu peu te se pozdravise. ,:!
- A gdje ti je Alaga? - upita ena Alaginicu.
- Otiao je juer na Brotnjo. Danas e natrag!
Na cesti su ekale dvije koije, a koijai sili s boka te obilaze oko konja, udarajui ih dlanima po sapima.
- Hajdemo, mati, hajdemo, eno ekaju karuce! teglio je Meho mater za dimije.
- Odmah, dok Saja smota, to emo sobom ponijeti. Saja, jesi li gotova?
Saja izie iz kuhinje, nosei u ruci boe. U jednoj povezana tevsija, a u drugoj veliki lener, te ih spua na sofu, da preko sebe prebaci svoju
bou, i da se tako omota. Dotle je Alaginica otila, da se zamota u feredu, a ulsa je svoju drala u rukama, te se razgovarala s djevojkama.
- Bre, djeco! - opomenu Alaginica, kad se je bila zavila. Djevojke prebace preko sebe ferede lako im ta nije ko u
ena - te iziu na vrata, a pred njima Meho.
- Mehmedalija, kad izie, zakljuaj vrata!
- Ne brini se, hou! odzivao se je iz odaje Mehmedalija, koji je jo leao.
Upravo se razdanilo, a isti, svjei zrak udarao s Neretve. Koijai sjeli na bokove i ekali, da se ene popnu. U prednju koiju sjedoe Alaginica i
ona druga ena, a prama njima Meho, dok u drugu djevojke i Saja.
Pucnue biem koije polete, lomei i tutnjei po cesti, posutoj pijeskom. ene su neto meu se potiho se razgovarale, a djevojke se pod glas
smijale, gledajui na okolo, po kuama, penderima, okrenuvi samo glavom, kad bi koji ranoranilac mimo njih proao. Kod damije na Spilama
izioe svi iz koija.
>*
73BEZ NADE
jer je velika strmen, a onda opet sjedoe, te koije zakrenue preko uprije, pa preko arije na Zahum. Svijet je tek poeo pomalo izlaziti na ulice
kad su oni prolazili Zahumom.
Sa strane, otkud sunce izlazi, poelo pomalo ruditi nebo, a oni oblaci, to su se ovili tanki i iscijepani u duge brazde, odsijevali raznim bojama,
milim i lijepim, koje ti mame oi, da ih opiju prirodnim arom, - a iz baa, sa drvea i odraslih harema diu se ugodni mirisi trava i bilina. Hrlei
kroz Zahum, hitro su iza njih ostajale zove, koele, murve i smokve, a kad izbie u Cigansku mahalu, otvori se pred njima divan pogled. Dok je
u tragu Radobolja ostala prolaze izmeu bujnih i zelenih baa, kronjatih oraha i vrba, ovamo pred njima otvorila put kroz zelenu ravan,
okienu visokim jablanima, natapajui plodnu zemlju. S jedne i s druge strane puta diu se humci s rodnim vinogradima, a nada sve se istie
jajasti Cim, groem blagosloven. Od svuda dolazi svjei zadah prirode, nonom rosom rashlaene, pa djevojke raskrilile ferede, da se nauiju te
krasote, da se napiju toga mirisa. Samo bi se katkad ko malo prenule, kad bi koji konj jae popuzao nogom i digao prainu, koja bi se za
koijama zavijnula zrakom, da onda popada po gustim plotovima uz put.
Koije se zastave u Hicima, a enske iziu iz njih, i krenu putem, koji vodi preko Radobolje. Put je zasut velikim kamenjem, te su morale paziti
gdje staju, a kat-kada bi koja djevojka zavrisnula, uvrijedivi se u nogu kroz lake papue. Ispred ono nekoliko kua u Hicima, to su uz put,
javljala se ivad, razlijegalo se muklo miikanje krava, hrzanje konja, ili taptanje sitnoga blaga, izpremijeano s glasovima bronza. Jo je bilo
rano, a svijet se istom spremao na rad. Sve ih je to zanimalo, sve ih ustavljalo, da se osvrnu, da pogledaju. Meho otrao naprijed, te je ve bio
preao i preko kamene uprije, pa
74
BEZ NADE
zaao uz uzahan put, obrastao i s jedne i s druge strane. U plotovima izrasle kupine i trnje i drae, a izmeu njih proviruju svojim savijenim
glavicama kuke i divlje rue, a sve se obavilo cvijetom. Plotovima se osuo cvat rujevine, velik kao aka, a vlaknast i mehak kao pamuk, te se bio
mijeao s drugim ruiastim i modrim cvjetovima i crvenim bobama drenjine. Odonuda od Smrenjaka, s njihovih visokih i gustih hrastova, pa iz
vinograda u naokolo, sa treanja i oskorua razlijegali se raznoliki glasovi ptica, koje prhnu s grane, pa panu na groe, ili se dignu poplaene s
plota, kad do njih dou zavijene ene.
Ha, sad emo! - kliknu Meho. Evo onamo! okrenu se i pokaza rukom na vinograd pri strani.
Djevojke poletjee da su se oko njih ferede irile, a ispod njih se pokazale crvene dimije i oblici tijela to su god jae letjele i rezale uzduh.
Uniavi u vinograd, pojagmile se koja e prije za grozd, jer su se bile kladile. Sve tri uhvatile za jedan trs, pa kako pruie ruke prama njemu,
onako ih s lista poprska rosa.
- Uh! potra se ulsa rukama po obrazu.
Ciganka Saja iznijela je zahiru pod veliku, granatu smokvu tenicu, za kojom su se odozdo, odmah u blizu dizale trenje i tunje, te prostrla bou
po rosnoj travi i razvezala lener i tevsiju. Alaginica sa svojom jetrvom sjede, da malo zaloi, jer je to dobro prije groa, da se ne jede natesrce.
Nu djevojke nisu marile, ve se razbjegle vinogradom i probirale groe, a kad su se njega nadovoljile, uzee izbirati tenice, kojima je na vrh med
probijao, a niz zelenu im se kou cijedila po koja kap rose. Smokve su ih ugodno hladile i sladile im usta, jer probirajui ih, nisu imale kada da se
nadmeu rijeima i razgovorom, te da se smiju. Tek kasnije se hanume digoe ispod one iroke smokve da probiraju po trsovima.
75BEZ NADE
BEZ NADE
Ve je sunce bilo odskoilo i obasjalo divni i zeleni kraj, koji se je oko njih i pod njima sterao. Kako je na koso jo udaralo, onako se i po njima
uhvatilo, kad su sjele donekle izmorene natrag. Saja je jo izbirala groe i brala smokve, da napuni etiri mala sepeta, to e ih sa sobom
ponijeti. Nju su jo ekale da svri pa da se onda vrate, jer e brzo pripei sunce, a i mogao bi tko proi, pa da ih ne vidi onako raskrivene.
Kad je Saja bila gotova, sve se digoe i zamotae u ferede. Samo je bilo neprilino, kako e se ponijeti ona etiri sepetia pa tevsija i lener. Saja
nije mogla sve, a one druge nisu mogle nikako radi fereda. S toga djevojke pohitae naprijed, ne bi li nale koga god da pomogne. Naoe jednu
seosku djevojku, te joj rekoe kuda da poe i iznese groe i smokve do koija gore pod brijegom, a one samo lako polete, da na Radobolji operu
ruke. Gazajui s kamena na kamen nad uprijom ispod onoga gustoga i nadvijenoga zelenila, nadnesoe se nad bistru vodu. Djevojke se nihale na
kamenju, pa ih spopade hihot. Mijeajui rukama po vodi, da je klokotala, od obijesti se poee prskati, te se poee jedna od druge okreati i
sakrivati feredom. ulsa se je od srca smijala i trcala, ali je i ona bila sva sprijeda mokra tako da joj se je tanka koulja od mokrine priljubila uz
bijelu put i izdala onu uvalinu na grudima.
- ta ste se pomamile? - ukori ih ulsina tetka. Djevojke prestae i umirie se, te se jo smijui udaljie od
vode i pooe naprijed.
Na putu su ih gore ekale koije.
- Mati, hajdemo na atia esmu! - prie ulsa blie svojoj materi, molei ju njenim, umilnim glasom.
- Hoemo, tako smo se i dogovorile ja i dainica ti. Djevojke se obradovae, jer nijedna nije bila na Catia
esmi. Saja ree koijaima kuda e, pa kad ene posjedoe.
pucnue po konjima, a konji polete. atia esma nije daleko od Ilica, upravo na putu kud se ide na Blato. Na lijepom mjestu u okolici Ilica,
nasred puta, pod velikom, starom, kronjatom vrbom, gdje Mostarani izlaze na zelenje, gdje se ustavljaju na kahvu oni koji putuju s Blata ili iz
Mostara. Voda istjee iz velikog kamena u kameno korito, te je bistra i hladna.
Koije se tu ustave, a ene sjedoe u hlad te naredie kahvu i hladne vode. Na esmi nije bilo nikoga putnika, ve samo to je uz plot pri kraju
privezan othrzao pomamni zekan, a od njega malo podalje sjedio Hilmo. Jako se vratio s Goranaca, gdje je juer s poslom otiao, a sada se vraa,
jer je danas petak. Uza nj bio ibrii kahve. On je vidio enske, ali ih nije prepoznao, te je i dalje mirno puio i pio kahvu.
- Tko je ono? - upita jedna od djevojaka, koja ga je tek sa strane pogledala kroz feredu.
- Zar ga nisi vidjela? Hm... - s udnim izrazom odgovori druga.
ulsa je utila i idui zadnja, okrenula se dva tri puta prama momku.
- Tko je ono, ulso?
ulsa raskrili feredu prama djevojci, kao da se je udila.
- Hilmo! zacrveni se u licu.
Kad se je ulsa okretala, Hilmo ju je prepoznao, te je za njom gledao kad je sa svojim rodicama izila za sala. Djevoje se je ee puta jo k
njemu okrenulo, kao i nehote, a uvijek bi se u licu zacrvenilo. Hilmi je bilo lijepo i zgodno, te se ne bi nikako ni cijeli dan dignuo s kamena, kad
bi i enske tu ostale, kad bi tu bila ulsa. S toga je ekao dok one pou, pa tek kad su one sjele u koije i povezle se onom malom uzbrdicom,
zajae i on svoga zekana te za njima uzastopce. Ispred Kljainih kua projaha mimo njih, pa osinu
76
77BEZ NADE
zekana i podbode ga, da je bijesno poeo poskakivati, zateui i na jedan i na drugi kraj ceste.
Na onoj gredici ispod brijestova, to su se izvisili na podrezanoj uzvisini nad cestom, susretne ga Mehmedalija.
- O, ti, Mehmedalija? Kuda?
- Nai su otili u vinograd, pa sam im obrekao doi.
- E beli e biti ono, pokaza Hilmo rukom iza sebe, - to se u arabama voze s atia esme.
- Jesu, dina mi! - pogleda Hilmo na koije, za kojima se je dizao prah.
- Hoe li po podne u ine?
- Hou!
- E pa vidjet emo se! - ree mu Hilmo, pogledav na koije, te osinu konja, to je jae mogao. Konj poleti u vas mah.
Hilmo je na konju daleko pred koijama izmaknuo, da ih nije vie mogao ni vidjeti.
Pred podne na jedno dva sahata su Alaginica i djeca joj, pa njezina jetrva sa dvije keri stigle u Donju Mahalu. im su dole doma, ulsa je
preko baa prela u tetke svojim rodicama, jer ju je neto tjeralo da bude s njima, a to, nije ni sama znala. Djevojke su se meu se razgovarale
mnogo i dugo, ulsa ih je sluala, al' nekako se sve rumenila, kad bi djevojke poele govoriti o aikovanju. Jedna joj rodica, Mejra, ona starija,
bila lijepa, a mlaa Zlatija bila bi i jo ljepa da joj nije nekoliko tragova od ospica kvarilo glainu lica. I k njima bi se esto, kao i kod drugih
djevojaka, sabrale jaranice, doli momci u avliju, te bi se tako mladost zabavljala. A tako su one za danas odredile, da bude u njih sastanak. I
ulsa je znala dolaziti, a napose kako je malo podrasla od godinu dana, te bi gledala i sluala ta druge njezine drugarice rade i govore. A pred
dva-tri mjeseca, kano da joj je mladoj o nekom momku
78
BEZ NADE
oko zapelo, te nije nikada propustila petka, a da ne bi dola, da ih i po drugi i po trei put upita hoe li se u njih skupiti, te koje e djevojke i
momci doi. Kad bi joj rodice po prilici nabrajale imena momaka, djevoje bi se isto smelo i zbunilo, da bi to i slijep ovjek mogao pogoditi.
Mati ju je morala i po drugi put zvati po Saji, da joj doe i pomogne ruak spremati; a upravo zaudno, jer je ulsa i odvie bila posluna, te nije
nikad trebalo da joj se ta dva puta rekne. Drugi put je posluala i otila, ali je slabo to mogla pomoi; mati se je na nju morala ljutiti.
S rukom su dugo ekale Alagu, ali ga nije nikako bilo. Po ruku je Mehmedalija odmah iziao a ulsa i opet hitro izletjela, te preko baa
rodicama. Neto ju je tamo vuklo, pa se nije mogla brinuti za to hoe li ju mati pitati gdje je bila, ta li je radila.
U rodica joj se skupilo dosta djevojaka, odmah po ruku. Hodaju po odajama i tavanu, pjevaju, vire na pendere, na ulicu, ale se i smiju, a ulsa
meu njima ni ne shvaajui sasma njihovih ala i njihova smijeha. I ona bi uzela pjevati, a znala je liepo izviti glasom, koji joj je bio sladak i
mehak. Da sunce ne pada na tavan, djevojke pripele zastore, koji su se sputali niz direke pa ravno uz trabozane, a otimale se koja e prije da
proviri na pender.
Ujedanput - ou se pjevanje sa sokaka. Mijeali se glasovi krupni, obli, hrapavi, pa jaki i snani. Odaja se je tresla kad su djevojke preko nje
letjele i jagmile se da vide s pendera tko to pjeva. A kad eta momaka nagrnu u avliju, one se povukoe i izletjee na tavan kao pomamne. Jedina
je ulsa ostala jo u odaji i stala na penderu, te pogledala na ulicu. Za momcima su zadnji ili i malo popostali Hilmo i Ibro.
- Hajde ulazi! - ree Ibro Hilmi, stavi obojica pred vrata.
79BEZ NADE
Hilmo se izmakao prama sredini ulice i gledao u pendere, iza kojih je virila ulsa sa strane. Nije se mogla nikako od njih odmaknuti.
- Hajde ti, eto mene! - mahnu on rukom Ibri, koga nestade
za vratima.
Hilmo se zaudi, kad na jednom nestade ulse s pendera. Izdigivao se je na prste, da bolje vidi, pogledavao sad na ovaj, sad na onaj pender - nu
nije ju mogao vidjeti. Gdje je, ta joj je? pitao se on nestrpljivo, ne znajui u prvi mah ta da radi.
U avliji je vrelo od razgovora i podvikivanja, a s tavana umilo, kao kad se na stablu sastane jato ptica, pa se javljaju i klepeu krilima. Momci su
molili da se djevojke pokau, pa bi se od asa do asa digao zastor ovdje-ondje te bi ovaj, onaj, svi uzdahnuli glasno, obijestno, pomamno. I
Hilmo unie u avliju, te je sve naokolo obilazio pomalo i zavirivao na odajne pendere, to gledaju na avliju, i na one uz ulicu i na one uz bau.
Obilazio je gotovo sve na prstima, kao da mu se nije htjelo druge smetati, i napokon gotovo da mu dosadi, te stade postrance uz duvar prama
tavanu, okreui onako glavom.
Ha! kano da mu neto sunu u glavu i pogleda na mala vrataca, to vode u bau.
Polagano poe preko avlije, odkrinu kapidik i upade u bau. Uza zid se je polagano libio i gledao na pender, to je ravno bio okrenut prama
Humu. Niz pender je virila tanka, zlatom vezena evra, a kao da ju je netko u ruci drao. Lako se izmaknu malo na stranu.
- Ona je!
Bila je ulsa. Sjela u pender i naslonila se o jednu stranu leima, okrenuta od kapidika. Desnom nogom stala na minder, lievu onako spustila, a
dimije se slegle oko punanih oblina. Jednu ruku metnula u krilo, u lijevoj drala kraj evre
80
BEZ NADE
i oprla se njom ispod demira o donji direk. Sama je sjedila tu, gledajui nekako i stidno i zamiljeno, kao to se jo djevoje znade milo zamisliti,
bacajui pogled niza se, pa da ga onda upre nekuda preko baa, kamo li. Hilmo ju je mogao vidjeti onako sa strane, lijevo rame i ruku i lijevu
stranu glave, koju je naslonila na demire. Opet se primakne duvaru, pa kako je baa nad avlijom via - pogledav gore iznad pendera -mogao je
lako uhvatiti evru za drugi kraj.
- Ah! - preplaeno se ogleda ulsa i prenu, te pogleda pod pender.
Pusti evru i u tren skoi s pendera stavi nasred sobe. To ju je tako iznenadilo da joj je u grudima tako poelo kucati, te je i sama rukom na
prsima mogla osjetiti. Sklonila malko glavu preda se a rukom se podnimila tako da je prst stavila na rumene ustnice, ne mogui se nigdje ustaviti
pogledom. Hilmo se je uhvatio za demire, te gledao u odaju, a ona je bila u takovoj smetnji da nije znala ta da radi, ve je onako nepomino i
zbunjeno stajala.
- Zar si se preplaila od mene, ulso? - upita ju Hilmo, sve vie izdiui glavu.
ulsa kano da tek tada doe k sebi, jer odmah umaknu sa sred odaje i sakri se na stranu uz duvar tako, da ju Hilmo nije mogao vidjeti.
- Ne boj me se, ulso! - mirio ju je slatkim govorom Hilmo, sve kopaju nogom uz duvar, gdje e da se bolje odupre. Hodi, dina ti, malo blie, da
te samo jednom vidim!
Pa onda bi kuao glavom izmeu demira da proviri, nu uzalud. I fes mu je pao s glave u bau, te ga sunce poelo pei. Namjesti uho kao da bi
htio bolje uti to bi mu ona rekla. Ali ne uje ni rijei, ve jedino to dopire do njega glasno disanje.
81BEZ NADE
- A zato da me se tako kloni? Zar sam ja kriv to sam te davno, kad si jo posve malena bila, motrio, to li sam te toliko puta vidio kad si
poodrasla? Eto, i jutros... ja sam mirno sjedio na Catia esmi a kad sam tebe opazio u feredi, bilo mi je kao da me je sunce obasjalo. Samo blie
doi, jednom samo da te jo danas vidim...
Ona nije znala ta da mu rekne, ta li da uini. Da je mogla rije prozboriti, kazala bi mu da se stidi, a da je bila kadra razmotriti, kako joj je onaj
as u srcu bilo, rekla bi mu da se neemu veseli, al' i da joj srce kuca, kao djetetu koje su uhvatili da je u nestanosti neto poinilo... I ona je
neto uinila, jer se nije mogla smiriti, ni misao sastaviti s milju, te je bila rastresena, da pravo nije mogla shvatiti ni Hilminih rijei, ve je samo
sluala njegov, Hilmin glas, koji joj je prodirao u dno due.
- Pa ba nee nita da uini to ti velim? Pa taman, sad vidim da me nee nikada voljeti... i uini, kao da e se spustiti s demira.
- A ta u ti rei? - izusti polako ona, stisnuvi se jo vie uz duvar.
- Kai mi, da nee od mene tako bjeati.
Ona ga samo pogleda povirivi kriomice, a sladak joj smijeak preleti usnama.
- Hoe li da ti reknem? Ti si mi draga i ja te volim, pa se nemoj tuiti; ta oi i voda svakoga gledaju, a ja te neu odnijeti na oima.
- Hajde, dina ti, da ne vidi tko. Zvat e me majka!
- Ama da te jo jednom vidim, pa u odmah ii!
Ona se odmae od duvara, koraknu nasred odaje, pogleda na pender i kao plaha srna poleti k vratima.
- Oh! - uzdahnu Hilmo, udariv prstima po vratu i mahnuv rukom za njom. ..,.,. .,.., > v
82
BEZ NADE
Jo je malko zurio u vrata, koja su se za ulsom priklopila, te pusti ruke od demira i die fes sa suhe trave. Taru rukom znoj sa ela, jer ga je
sunce dobro opalilo u golu glavu, brzo ispade na kapidik, umjeav se meu momke, da ga tko ne bi opazio gdje je bio. Nije mu se vie htjelo da i
dalje s njima ide u aikovanje, s toga odmah, ni ne javiv se nikomu, izie na ulicu.
On taman na ulicu, a preda nj Saja.
- O, zar do ta doba, pa sam? nasmija se vraki Saja. Nemoj nam ti ulse ugrabiti!
Hilmo ju pogleda, pa se nasmija.
- Daj, bolan, da zamotam jedan. More tebi Saja nekada i valjati. Ali Boga mi, ne dolazi joj prazan - jer zna da Saja mnogo kahve pije, a oko
ulse se mnogi vrzaju.
Momak joj pokui kutiju a kad Saja smota, i opet se na vas glas nasmija, vadei iz kutije duhan u dep.
- Ovo, Boga mi, mom abanu!
- Nek te vrag nosi! - primi Hilmo kutiju i ode uz ulicu. Ve su se momci bili i razili, a iindija davno prola, kad je
Alaginica poslala po ulsu da doe doma. Ona se omota u feredu te preko sokaka odleti, samo to nije utrala.
- A gdje si toliko? Sad e i aham, a tebe nema. Zna li, jadi te ne znali, da valja veeru siguravati? Sad e ti i babo doi! korila ju je mati.
ulsa ne ree ni rijei, ve odmah ode u kuhinju i primi se posla. Mati joj naredi ta ima uiniti, pa izie na hajat. Mali Meho istrao na ulicu te
ekao, kad e krave naljei. Sunce taman zapalo. Mukanje iz daljega sve jae i jae bivalo, a po ulicama ekao svijet, da svaki utjera svoju kravu
doma. Krave nagrnule, jedna o drugu udara, prolazi, te se naganjaju.
83BEZ NADE
- Evo nae! - kliknu Meho te ipkom udari sa strane po jednoj kravi, a krava u naokolo pa u ulicu. Meho je za njom trao maui ipkom.
U to i aban donio travu, to ju je za kravu naupao, pa uhvatio bakrenu posudu i otiao po vodu.
- Hajde, Saja, pusti tele iz bae, pa ga podri da kravu pomuzena! - ree Alaginica, drei divu u rukama, na kojima je bila zasukala rukave.
Meho potra kao pomaman za Sajom, pa kad je vodila tele, on je za njim uzastopce iao i okreui ipkom udarao po njemu. Tele se trgalo i
motalo, dok se napokon ne ote Saji iz ruku. Odmah nae kravu i stade poda nju.
Alaginica poe preko avlije, a na vrata upade Mehmedalija.
- Gdje si, crn ti obraz, po vas dan? prekori ga mati. Hajde mi pridri tele dok pomuzem!
Mehmedalija utke primae se kravi, obuhvati tele po trbusima i oko vrata, al' tele se jako dralo, te nije htjelo daleko od krave. Alaginica unu
uz kravu, drei divu jednom rukom za uho, ogledajui se kako se tele otimlje Mehmedaliji iz ruku.
- Nee! - sapinjao je Mehmedalija tele i od napora odahnuo. Mati mu pusti divu iz ruke, kad je outila njegov dah.
Samo ga pogleda, kao malo se smrknu i opet nastavi posao naglo, hitro. Mehmedalija je to opazio, pa nekako plaljivo okrenu glavu na stranu.
Kad je Alaginica pomuzla, unese divu u kuu, izli mlijeko u kotao i nataknu na vatru.
ulsa se je udila kako je to mati pohitila, a nekako, neobino utila. i,
- Kako to, mati moja, ta nisi mlijeko ni procijedila!
- De proi me se, ne znam, jadna, ni kud glavom - mahnu joj mati srdito rukom. ; r, ;
84

BEZ NADE
I
Mehmedalija izie na tavan, te se uutio gore kao mrav. Kad je bilo da se aham klanja, mati ga je zovnula da klanja. Kad je doao i Alaga, te svi
sjeli za veeru, Mehmedalija se odmakao u dno, te hitro jeo i gledao preda se, kao da se je bojao da na njemu to ne opaze. Ipak je vidio da ga
mati ee pogleda otrim pogledom.
Gdje si ti bio danas? - upita Alaginica ovjeka.
Gdje sam bio... Hm u Hasanage! odbaci Alaga rukom. Ta zna, kakav je...
Znam, dina mi. Pretrese i more i zemlju, a na srijedi nita. Prenije bi mu bilo da se bavi poslom. alostan, da je na Hasan-aginu, ve bi vabo
davno otiao, a vabi bogme ni ukraj uha! : '' ; /<
Ne zanovjetaj, stara! ' -l ' !.\ - :>;': -V ;,,
Kud se prija vrati s Brotnja? ' '
A ta u. Eto tamo lijepo ponijelo. Rekao sam im da duhan podberu i naniu, pa onda ne znam ta bih tamo. A, Boga mi, meni se tamo nekako
i ne mili.
ta ti se ne bi mililo? Na svome si.
Alaga! - zovnu netko s vrata.
Ehe! - ozva se Alaga preko zalogaja. Hajde, Mehmedalija, izvedi ga gore, a ti, ulso, uezi irak.
Bio je to komija Mula-efendija, a Alaga ga je osobito volio, jer je itao stambulske novine, te je uvijek znao neto pripovijedati.
Alaga je jo malo popojeo, pa otiao za Mula-efendijom u odaju, a i Mehmedalija umaknu gore k njima, da ga ne bi mati to pitala. im je ocu i
Mula-efendiji unio kahvu, odmah je otiao da spava. Kasnije im je jo doao i Mujaga, te su se do dugo razgovarali, dok su u sobi sjedile same
Alaginica i ulsa. Kasno je bilo kad su se sijeldzije razile.
85BEZ NADE
Alaga sio u gaama i koulji, da jo jednu zapali, a Alaginica, itavu veer zabrinuta, izila gore u odaju, gdje je Mehmedalija spavao. Stanuvi
do njega, spotae se nogom o ljenjike, koji su se bili razasuli, kako se je Mehmedalija bio raspasavao.
- A jest, on se okamenio! - zajada ona, pa onda u sebi neto preui, kao da je htjela molitvom oprati to je kletvu izrekla nad svojim sinom.
Mehmedalija je nauznak tvrdo spavao i hrkao. Mati mu se sagne nada nj, nad njegova usta i od jednom zalomi rukama.
- A, sine moj! - bolnim izrazom na licu izusti nad njim. ta sam jadna doivjela! Zar si se dao na pie, na rakiju? Tune mene, kud te na zlo
navode!
Lijepa je bila no, vedra i zvjezdana, a na pendere mjesec veselo gukao u odaju. Mati je zamiljeno i tuno gledala svoga sina, a dua joj se i srce
cijepalo od boli alosti. Mnogo bi jo vie tu stajala da ju ne prenu kucanje po vratima. Alaga po obiaju bio iziao da pregleda jesu li vrata dobro
zakljuana. Tek se tada i ona digla i pola da spava, al' tune i neugodne misli nisu joj dale zaspati do kasno doba noi. ,:. ,,
V
Dolazak austrijske vojske koliko god je uinio zamane promjene u javnom ivotu i odnoajima, tim je jae djelovao na nutarnje shvaanje ljudi i
u njihovu miljenju uinio silan preokret. Neki su taj veliki dogaaj shvaali na svoju ruku dobrim, te je na njih s prva maha djelovao tako da je
podigao u njima volju, da je djelovao na njih razdrano veselo, te im pobudio i obijest, dok su ga drugi gledali sa sasma druge, protivne strane
86
BEZ NADE
Ovi su ga smatrali sluajnim, nenaravnim, suvinim zlom, koje smjera, kako su oni mislili, da razrui sve ono, to je do sada dobro bilo ne
uzimljui u obzir samu upravu da razrui i svetost islamske vjere i obiteljski ivot. Ovim novim odnoajima, mislili su i raunali oni, jedina je
ta svrha, da istrijebe, sataru islamsku vjeru, da vlastnike protjeraju sa njihove grude zemlje, da ih progone te'da poprime drugu vjeru, ostavivi
islam, u komu su se rodili i koji su primili od otaca svojih. Takovo shvaanje stvari dakako da je nepovoljno djelovalo na ljude, te su postali kao
potiteni, ubijeni u srce, u ponos, pak ih je sve o sve i za sve uhvatila ona nebriga, koja nanosi tetu, izgubili su svaku volju da se brinu za se kako
su se prije brinuli.
Ove su promjene i na Alagu tako djelovale, upravo pogubno. Onaj ponos slobodnoga, nezavisnoga ovjeka kano da se je sasma uguio, a na
vanjtinu su izbijali znakovi duevne potitenosti. Kako god drugi, i on je tako bio kao bez glave, a cijeli mu rad i posao bijae s ljudima, na
sijelima i sastancima razgovarati o velikim dogaajima koji e doi. A svi su ih u svakoj najmanjoj stvari predviali i oekivali ih kao spas, koji
e ih izbaviti iz ovoga stanja.
Austrija je dola samo na est mjeseci, na godinu dana, da uvede mir, pa onda opet s Bogom! - govorili su s uvjerenjem jedni.
Najvie, ako ostane tri godine! - tjeili su se drugi kad vidjee da Austrija ne izie nakon est mjeseci.
I u toj nekoj nadi da e se izbaviti ovoga stanja, u toj trzavici, koja ih je zaokupijavala, nisu imali kada od smetnje da se brinu sami sobom i za se.
U jedan mah kao da su izgubili svako shvaanje, svaku volju za rad. Dok su se jedni u tom meteu iselili, drugi su se spremali sasma odluno, al'
ipak ekajui pri tom one velike neke dogaaje koji bi brzo imali nastupiti.
*.
87BEZ NADE
- Svakako mi se je seliti, pa to bih da radim? mislili su sobom oni, ne znadui nikako da se doume da bi vie sobom ponijeli kad se budu
iseljivali uzrade li to marnije, jae.
U takovim visokim razmiljavanjima plivao je i Alaga, ne mogui nikako shvatiti ni uvidjeti, da se time on i ostali igraju smijene, sijede djece.
Rad mu se ograniavao samo na raspravljanje o tomu, kad e nastupiti jedan od nekakvih velikih dogaaja, dok je brigu za svoja imanja
prepustio slijepomu vremenu, odgoj djece samoj materi, dok ona moe nad djecom zapovijedati, a kad se ona otmu od nje, onda da se vode
naglom krvi i nepromiljenim inima nedozrelih mladia. " Kua njegova bio mu je stan mira, gdje bi odahnuo i razblaio se u krugu svoje ene i
djece, al' otkuda je htio odmah da se digne i potrai svoje znance u ariji.
Primaklo se i vrijeme trganju. Upravo u prvu nedjelju mjeseca rujna Alaga iza podne, kako je malo pospavao, digao se, umio i onda onako u
gaama i koulji sio na hajatu pa zapalio na ibuk. ulsa s Mehom otila u tetke, te su tako sami doma bili Alaga i ena mu. Mehmedalija je
nekud bio iziao odmah iza ruka.
Hanuma izie iz sobe, gdje je neto bila spremala, pa sjede
na sofu iza Alage.
- Evo sad je vrijeme ve i trganju! zapoe ona razgovor. ,
- Pa taman! - zaokrui malo ibukom Alaga po hajatu.
- Ja ne znam, dina mi, kako si ti nekako udan ovjek posto!
- Aa to to? Eeh! - otegnu Alaga i pomaknu kapu na glavi.
- Sad se ne prihvaa onako posla kao prije, ve sve pua. Uvijek si se i sam brinuo, kad bi dolo vrijeme etvi, branju, trganju, okopavanju, a
sada...
Alaga se okrenu polako, pogleda ju malo, pa opet preda se. Metnu takum u usta, jako potegnu nekoliko puta iz ibuka, pa
BEZ NADE
onda na vas glas otpuhnu dim, te ponovno potegnu iz ibuka u se. Kako je enu pogledao, onako ona odmah uuti.
- Sta ti zna! - otrese se na nju, prikupivi obrvu obrvi.
- A, dina mi, znam! Evo ove godine zapustio si, te nisi okopao ono vinograda, pa i drugo ta si uradio? Evo sad e na trganje, a ti kao da ni ne
misli na to. Niti si se pobrinuo gdje e groe prodati, ni nita.
- De, nemoj mi tu... i puhnu u ibuk, da je iz lule izletio vrui pepeo daleko, u sred hajata.
- Pa i Mehmedaliji si pustio! - nastavljala je hanuma, ne brinui se to ju Alaga nerado slua. Nekud se daje u bijes po vas dan, a na veer ga
nema doma nikad prije mraka. to ga ne izrui?
Alaga se die, prisloni ibuk uz stepenice, te s rukama na leima stade do hajata pred strehom i pogleda preko avlinskoga duvara u nebo, pa se
odmah vrati.
- Kuda gleda, kud e?
*> - Daj mi iznesi haljine da se obuem! - odreza joj on. ; ; Kad se je obukao, pozdravi enu i poe preko avlije.
- Hoe li u ariju? poe ona polagano za njim. De, dina ti, gledaj to urediti za trganje i nai komu e groe prodati!
- Sutra u! odmahnu on rukom u vis te ju opet spusti niza se i izie na vrata.
I zbilja, kad se je sastao u kahvi s ljudima, poeo razgovor o trganju, te ugovorio s Cemaloviem i Blagajcem, da e do osam dana poeti trgati.
Sutra dan raspitivao je po trgovcima, koji e groe kupiti, te jedva nae jednoga, al' uz lou cijenu, jer da mu ne e biti sasma dobro, jer nije
vinograda obradio. Nakupovao u ariji lika, mjeina, te naredio majstora, koji e mu kace nabijati, gdje e mu stati mast. ak je iao sam po
sebi to sve da obavi.
89BEZ NADE
U prvu subotu Alaga ve bio posve spreman, te je po podne mogao poi na Brotnjo. Dvije sejsane opremio; na jednoj ador i prostirke, a na
drugoj dva sepeta: u jednomu mali Meho a u drugomu spremljena zahira, to ju je hanuma priredila. Iz jutra su otpremljeni bili sepeti, a s njima
je jaui otiao i Mehmedalija. Sam Alaga uzjahao na konja, koji je pod njim poigravao u bogatoj, crvenoj ormi s resama, da su na njem
poskakivale bisage i s jedne i s druge strane, dok je nad njima bila privezana smotana crvena kabanica.
Vinogradi Alagini su bili u Hamziima pod Ozrenom, na plodnom Brotnju. Selo Hamzii se prosulo po obroncima Ozrena, a ispod sela, gotovo
podno Ozrena dizala se je Alagina kula. Kad je Alaga u mrak razjahao i raspusatio, ve su u oboru kod kule spremne stajale kace, sepeti,
mijehovi potopljeni, u kojima e se mast tjerati u Mostar. Kula im je bila lijepo ureena i pospremljena, jer e u njoj aga ostati jedno desetak
dana. Die se na podnoju brda, od kamena graena, te gleda pod sobom polje, zasaeno lozom. Odmah pred kulom, pred vratima joj inila hlad
velika, kronata murva, a malo podalje meu brijestovima udubao se bunar, u komu je po povrini vode plivalo lie, to je opalo sa stabala.
Odmah ono vee, kako je Alaga pao na kulu, doli mu na sijelo neki, koji su dan, dva prije njega stigli na selo radi trganja. Tu su bili emalovii,
Blagajci, pa po zahodu sunca sjeli pod murvom, gdje su po travi prostrli sag, te se tu na otvorenu rashlaivali, razgovarali i pili kahvu. Sutra dan
Alaga razapeo ador u polju meu vinogradima, te nije bilo veeri, kad se ne bi tu kod njega sastali i ostali. Pred adorom bi im se pekla zaoblica,
a oni u adoru, jedva ekajui, da se okrijepe. Ta po itav su dan oblijetavali tamo i amo, zavirivali u kace, matom omaene, il', kad bi se
groe mjerilo.
90
BEZ NADE
prigledavali u kantare, po kojima se je ve uhvatila kora od groa, da bi se teko mogle na prvi mah i reze opaziti, te se je moralo pri mjerenju
najprije po njima prstima potrati. A pele opet, da su ih uvijek morali oko sebe razganjati.
Trgai se znoje po itave dane, a Meho oblijee i tre naokolo svuda, veselei se i radujui. Mehmedaliju Alaga spremio jednomu kmetu tamo
prijeko iza vinograda na drugoj strani, da s njime ugovori radi etvrtine od vinograda. Tamo su bili lijepi vinogradi, pa je ba oekivao pod
adorom kad e Mehmedalija doi.
Po podne sav znojan doe on ocu. i>' ;
- ta je, kad e? - upita ga Alaga. : ;
- Bjei, dina ti, volio bih da mu nisam otiao. . ^;
- A to?
- Kmet digao glavu, pa ne da sa sobom ni govoriti. Ja njemu: E hajde, Simune, da vidimo, ta je s vinogradom i etvrtinom! A on meni: Odlazi mi,
balijo, s puta! Eto znaj, kako mi je tada bilo. Nisam znao ta u, ve ga samo pogledam, a on mi se jo nasmija pa ree: Ja sam sada efendijo! a
ti kume! - i ode od mene, a ja, Boga mi, ne znadoh ta drugo ve vrem amo!
Dok je Mehmedalija to pripovijedao, Alaga ga je sluao otvorenih usta, a kad mome uuti, Alaga podie koljena, ispod njih sveza ruku za ruku i
onako se ravno zagleda adoru na vrata. Mehmedalija se oslonio o direk posred adora, pritisnuo leima ruke, pogledujui kradom katkada oca,
jer je znao, kad se on tako namjesti, da je ozlovoljen te nee, da ga tko uznemiruje. Po vinogradima su trgai trgali i pjevali, prenosili groe,
sipali ga u kace, a drugo izbirali i njime punili sepete.
- Nee on meni dugo! - probudi se Alaga, izvaliv se napola na jastuk. Ti hajde - pogleda Mehmedaliju - i naredi, da se zakolje jedno iljee za
veeru!
91BEZ NADE
BEZ NADE
Mehmedalija izie ispod adora, a Alaga jote ostade pod njim. Pa onda se i on die i zae u vinograd meu trgae, a odatle pree tamo gdje su
bili emalovi pa Blagajac. S njima je ostao gotovo do mraka.
Taman to je Alaga pod svojim adorom otklanjao aham, eto ti mu dooe i emalovi i Blagajac. Pozvao ih Alaga sebi na sijelo. Kad je bila
zaoblica gotova, veerali, pa posjeli da se razgovaraju. A to im je itava zabava na selu. Mehmedalija je s Mehom otiao u kulu, da tamo spavaju.
Na ador je, na otvorena vrata u mrak probijalo svjetlo muma, a iz vinograda, iz kaca dopirao jaki zadah mata. Sve se naokolo smirilo, a u
Hamziima tek gdje i gdje vidjelo se gdje se pomie svjetlo lui, da se opet brzo utrne. I napokon se sve stia, tek to bi se od asa do asa tihim
mrakom razlijegnulo mukanje goveda ili hrzanje konja.
Ona dvojica sijeldija pripovijedala kakvo im je groe i kako im je prilino urodilo.
- A meni je bilo po podne, da bih sve do avola poslao! -ljutito ree Alaga, useknuv maicama fitilj od muma.
- to to?
- Ma kako ne bi? Kmet digao glavu, otkako vaba doe, pa nee s tobom vie ni da razgovara kao ovjek s ovjekom,,ve te ispsuje, izrui. On
hoe sada da bude aga, a mi kmetovi!
- Uzobijestila se pasja vjera!
- Jest jest! Ama neu ja to podnositi! Eno danas mi ona nesrea, imun, izgrdi sina, gdje sam ga poslao da trai to je moje.
- Pa ta e mu? - kao u jedan glas upitae oba sijeldije.
- Prodat u ga poto-poto. Nee on meni jahati za vratom. Prije nikad boljega kmeta - a vidi ti njega sada!
- Pa i ljetos si jednoga prodao! - opomenu Alagu emalovi.
- Jesam. Nije mi dotjerao sijena, koliko me ide, a ja mu naoh kupca, pa neka ga avoli nose! - kresao je Alaga vas smrknut.
I jest Alaga bio prodao kmeta uprav pored jedno mjesec- dva dana. Prijanjih vremena on ne bi to bio uinio, ama ni pomislio. Ve sada ga je
svaka i najmanja stvar draila, pa bi u raspaljenosti sve uinio, a kamo li da ga ne bi prodao.
- De, de, bit e nam i gore!
- A to, bolan, misli li ti da e nas na car ovako prepustiti? - pogleda Alaga Blagajca.
- s! - slegnu on ramenima. Ne znam. Svakako nam se dobro ne pie.
- Ja ta emo mi?
- Priekat godinu-dvije dana! - zapoe Alaga, pa malo uuti. - A onda, ne bude li ta, moremo iseliti. Ne moe turin ovdje vie ostati. Tjerat e
nas i iz vjere!
Alaga je bio, kao da mu se je prelila u, a cijelo vee bio je smrknut, kao ovjek koji nasluuje samo zlo nalazei se u zlu, a bez nade da bi se iz
njega mogao iskopati. Kad bi sva trojica malko umuknula i zautila, on bi se zanio u prvanja vremena i sjetio se kako je nekada znalo bivati
ovdje, upravo ovdje o trganju kod njega veselo, veselo. Onda bilo i pjevanja i guslanja, i ale i smijeha, a sada svega toga nema, niti komu na um
pada zabava i veselje. Kad je on ikada pomislio da bi se mogao rastaviti ma sa i jednim svojim kmetom, sa i jednom svojom zemljom? A evo sada
kano da se je sve urotilo, pa mu ne preostaje drugo ve da se sa svim raskrsti i ode gdje mu nitko nee smetati ni u njegovu imanju, ni njegovu
dinu. A kad su kasno u no legli da spavaju, Alaga se je jo nekoliko puta na ilimu okrenuo, ni ljut ni bijesan, ve kao ovjek koji vidi da mu je
sve krivo, a svemu opet ne more doskoiti i da mu se je uzalud ljutiti, ve gledati, da se
92
93BEZ NADE
BEZ NADE
iskopa poto-poto, to prije iz toga zla, da bjei glavom bez obzira dok i gore ne bude.
Jedva je ekao, da svri trganje, a kad je bio zadnji dan, bilo mu je pri srcu upravo lake, da se je i na njemu vidjelo. Kad je i zadnji smijeh mata
stjeran u Mostar, kad je i zadnji sepet doma otpremljen bio, odmah onaj as pospremi sve ostalo i dade natovariti, pa da sutra zorom krene s
djecom u Mostar.
Jedva je ekao, da doe doma, hote da u miru malo otpone. Nu jedva on prispio, al' tamo sve pri poslu. Tu se groe razreuje i sve se sprema
za pekmez, ufter, a ostalo da se osui za erez. Alagi je to bilo kao uz kosu kad je to vidio, tako mu nekako sve omrznulo, pa je izlazio u ariju i
opet po itave dane iao od duana, do duana, da mu vrijeme proe, ili bi sio u kahvu s jo kojima, te tu bi sjedili po itavo boje jutro, od osvita
do podne, podijeliv jedan s drugim tek nekoliko rijei. Time je on kratio dane. I prije je tako radio, al' onda mu to nije dosaivalo, jer nije imao na
srcu briga; tako su i drugi radili. Ali sada mu je i toga dosta, ma da mu je to mirovanje bilo kao nudan lijek, da se primiri i otrese briga. Pune
table pepela iz ibuka bile su jedino svjedoanstvo to je i koliko je Alaga na dan uradio.
U to se primicala i jesen, a kad je list opao i jo kasnije s Podvelei mu stiglo maslo i pastrma. U njega doma radi se po itave dane, ivo,
neumorno, sve se posprema, pastrma kolje i izvjeava da se sui, a Alagi kano i to da je bilo suvino i dosadno, pa je uprav tada gledao da to
manje bude kod kue. ena mu nije imala kada ni da, to no se kae, pravo zalogaja metne u usta od velikoga posla. Od rana jutra pa do kasne
veeri uvijek joj zavrnuti rukavi, te jedva to bi se po danu smirila, kad bi morala ii klanjati podne i iindiju. Bila je ena radina, valjana, a u
radu kano da je najvie uivala. Uza nju
94
je jednako radila i ulsa, koju je mati sve upuivala ta i kako ima da uredi.
Pod jesen je u kui najvie posla, pa se nema kada ime drugim baviti. Hanuma se je bila od uvijek privikla da Alage nema po danu doma, a sada
je malo opaala i mogla opaziti da ne via Mehmedaliju. Tek na veer kad bi iza posla sjela, kad bi on trgnuo na vrata, prekorila bi ga gdje je po
vas dan bio, ta li je radio. Mehmedalija bi samo utio ili u kratko odgovorio, da nije nigdje bio. To je obini odgovor, kad koga pita, a on ti niti
smije niti hoe pravo kazati.
Tamo lipo u duboku jesen, kad se s burom najavljuje zima, jedno dva puta izasebice Mehmedalije nije bilo ni po cijele veeri doma, te bi doao
tek tamo iza ponoi i uniao kroz avliju, gdje je stanovala Saja. Alaga kano da nije mogao ili htio opaziti, da nema Mehmedalije, pa nije nita ni
prigovorio. enu mu je to peklo, ali je ipak utila, jadajui se u srcu, kako se je Alaga promijenio, pa ne zna ni sina da ukori. Bolilo ju je to tim
vie, jer je djecu svoju pa i Mehmedaliju voljela kao enicu u oima, te bi joj se srce paralo kad bi pomislila, ne kalai li joj se moda sin po
gradu.
Jednoga dana onako pred veer poela puhati bura, pa sve jae i jae, da je poela tresti i lomotati kao pomamna. Zvidala je o peine,
zaprskavala prahom i pijeskom zanosila vodu, a hujila po sokacima i oko kua, da je poela i ploe s krovova bacati. to vii mrak, to sve vie
bura raste, a u no kad su u Alage ve i polegli, udarila najjae bjesniti, krei i kidajui sve to je mogla. Neto od bijesa bure, a neto od brige
Alaginica nije mogla stisnuti oiju, ve je gotovo cijelu no ostala budna. Okretala se i na jednu i na drugu stranu, bila je nemirna, a po sto puta
bi pogledala na sobni pender i preko avlije i na kapidik. Ve je i pono prola davno, a bura neprestano bujila i bjesnila oko kue. Alaginica bi
malo stisnula oima, nu kad bi
95BEZ NADE
BEZ NADE
bura jae zaduhala, odmah bi se prenula iz onoga polusna i digla na dueku, te pogledala prama avlinskim vratima.
Bila je u velikoj brizi za Mehmedalijom, jer ga cijelu no nema doma. Gdje je, ta je? pitala se je u sebi, a kako bi bura jae huknula, onako bi se
ona stresla ramenima, glavom, cijelim tijelom. To bi joj rastjeralo onu polusanicu, te bi i opet ostala budna, i tako cijelu no nije mogla zaspati. I
zora zazorila, a ona je budna doeka. Kad se je digla iz dueka, sve je neto sobom govorila i aptala.
- Dina mi, ne u da mi vie ovako radi! - ree otvarajui vrata od kue, kad je htjela da loi vatru. Kazat u mu ocu, pa neka se on s njim mjeri.
Neu ga tediti. itavu u Boga no -a gdje je, jadna ja ne bila?
U to se i Alaga digao, a kad ona izie iz kue, gdje je erbet pristavila, nae ga da se umiva.
- Eto ti na, tvoga posla i brige! - vie alosno nego ljutito dobaci Alagi.
- De, ta je opet? Sve ti neto ima!
- Kako ne bih? A to se nita ne brine za sina? Evo i dan, a njega nema doma. Kuku meni, ta e od njega biti!
- ta, zar nije doao? E - rei u ja njemu!
- Hoe, ja, znam ja kako e mu rei. Ti se zavukao, pa sve naklapa nekakve besposlice tamo po ariji, a nema kada da vidi ta ti je doma!
- De, nemoj, Allaha ti! Izruit u ga! A da nije - govorae tarui se mahramom - ostao u koga jarana? Ta vidi kakav je vjetar bio, pa bit e tamo
gdje prijeko. Ako je, i pravo, kud bi po ovomu vjetru preko uprije i Donjom Mahalom.
Alaginica stisnu usnicama, naglo se okrenu i ode u kuu, te se iz nje nije ni vraala. ulsu je zovnula da iznese kahvu ocu, koji je uz dagaru
sjedio i puio, ogrnut urkom. ...... >
'i'
Izjutra vjetar popustio, a nebom se povlailo nekoliko oblaka. Ulice i ceste kao metlom ometene, a kad je Alaga iziao bio u ariju, uo je, gdje
se pripovijeda, kako je noas bura iskrila mnoga stabla. Po duanima duandije metnuli staklena vrata, pa sjedili za njima uz dagare, ili umur
palili pred duanima da ga onda unesu.
Alaga navukao na se urdiju, nekako stegnuo ruke u rukave, pa otiao tamo na Tepu i sio u kahvu. Bilo je jo ljudi u kahvi, malo se
porazgovarali, kako je bura bjesnila, pa svi uutili. Alaga je onako gledao na ulicu, a poda se noge potkupio.
Ujedanput pokuca na staklo.
Ulicom prolazio Mehmedalija, pa se okrenu i pogleda tko to zakuca.
- Amo, amo! - mahao ga otac rukom. Mehmedalija unie preda nj.
- A gdje si bio cijelu no, ostrienjae? - smrkne se na nj.
- Nisam nigdje! kao u neprilici nakon male stanke odgovori Mehmedalija. Bili smo u Ibre na sijelu, pa kako udari bura, nije mi se dalo
po njoj klipsati u Donju Mahalu.
- A tako, tako! Odmah hajde materi, pa joj kai, jer bi te ubila bila.
Mehmedalija odmah izmaknu, a Alaga i opet poe mirno gledati na ulicu, kano zadovoljan, to je pred enom pogodio gdje mu je sin cijelu no
bio izostao.
96
97BEZ NADE
VI
U novim odnoajima Alaga je bio odijeljen, otcijepljen od sveg ostaloga svijeta. On ne ivi vie usporedo s njime, a to koji dan vie, tim su
tonije, otrije odsjeene granice izmeu njih. Neko nepovjerenje, odvratnost, neka nejasna mrnja svega, to je novo, bio je putokaz Alagi za
njegove nazore i misli, a sve je zavravalo u najviem vrhuncu tako da ne smije dolaziti u doticaj sa svakim, ili, to vie, uvati se takovih
doticaja, napose s ljudima koji su tek doli bilo u kojem zvanju. Njegov taj oprez, to njegovo uvanje samoga sebe tako je daleko doprlo, te on
nije znao da je nekoliko doljaka podiglo duane, pa da veoma lijepo i unosno rade trgovanjem i pretrgovanjem, da ih je mnogo koji su doli, te
trudom ruku svojih ili poduzeima zarauju lijepe svote novca. To on niti je znao, niti je mario znati: ta ta se njega tie, ta se dogaa na drugoj
strani grada, na prijekoj strani? to je na nj spadalo, tko e i odkuda sutra podignuti lijepu, veliku kuu, kupiti zemljite, kmetove? To njegova
stvar nije bila, niti je uviao nudu da njom tare glavu. Mnogo je vanije za nj bilo, ta misli Osmanlija, hoe li se maknuti, je li Rusija izbacila
vojsku na Puljiku, u kratko, tko e protjerati novu vojsku. Svaki glas o tome, svako i najmanje i najpovrenije pripovijedanje za njega je imalo
veliko znaenje, da odatle izvaa kojekakove misli i zakljuke, ako ih je kad uope izvaao. Samo ne ovo to je sada a za ostalo se nije
brinuo, te je bio kao ovjek koji bi sam sebi svezao oi u nakani da podsigurno nekuda daleko ode - samo da ode.
On je bio u sebi svijestan toga da su mu misli i osnove velike, zamane, a tako opet jednostavne i naravne da se ne
98
BEZ NADE
mogu jednostavnije zamisliti. S toga, to su mu bile velike i zamane, odjeljivao se je od drugih, prikljuujui se samo najuemu krugu svojih
prijatelja, a drei se kao mrav, kad bi ga slijepi sluaj doveo meu onakove, u koje nije bio pouzdan; s toga pak, to su mu misli i osnove bile
jednostavne i naravne, nije smatrao nudnim, da ih ide rasimavati i ispitivati, da li bi se mogle izvesti, kako, te koja bi im posljedica bila. Samo
ne ovo, to je sada! - to je otrica, u koju su se zailjavale sve njegove elje.
U takovim mislima, u takovim eljama onda nije udo to je postao onako zavuenim, onako zabrinutim kad bi ga tko mu drago vidio u ariji, u
koju je on uvijek, redovito izlazio i u njoj preko dana redovito boravio. I ma da je imao najui krug svojih prijatelja, kakov je on sam htio i kuao
stvoriti, ipak bi se on ustavio i ovdje i ondje, javio se i ovomu i onomu. Ali svaka njegova rije, svako njegovo kretanje odavalo je da je nekako
smrknut i u srcu i u dui, kako god se je inio ozbiljnim i zamiljenim na licu i u oima. A svaka ga je i najmanja stvar, koja mu ne bi bila po
volji, znala silno uzmutiti i potresti, al' tako, da nikada ne bi svoga nezadovoljstva izrekao vidnim vanjskim nainom, ve, naprotiv, sauvao
vazda onu svoju mirnu zabrinutost i ozbiljnost. Tako mu ono ljetos nije jedan kmet dotjerao onoliko sijena koliko prvanjih godina i koliko je on
opravdano mislio da bi moglo biti. Njemu je to bio odmah veliki i vani razlog da proda kmeta. Prvanjih godina on toga ne bi pomislio ni za ivu
glavu, niti je ikada radi tako ta zamjeravao i najmanje svojim kmetovima. Svemu je mogao nai razlog, te ne samo to je bio dobar aga, ve i
kao uviavan gospodar odmah je uvijek znao nestaicu rastumaiti time, to je i zbilja te i te godine unitila sua, obila tua, raznio vjetar, ubio
mraz. Sada mu takovi razlozi nisu nita vrijedili ni valjali
99BEZ NADE
BEZ NADE
- a konac je bio pripovijesti taj, da je Alaga imao jednoga kmeta manje. Malo za tim prodao je i drugoga, to mu je sina
0 trganju isekao na osoran nain.
U takom stanju slabo i malo je mogao opaati, ta biva i ta jest oko njega. Njegova najblia okolina kano da nije za nj ni postojala, odnosno u
toliko, u koliko je mislio, da mu ona mora priznavati, da su mu elje opravdane, nune, te da se mora njima i ona pokoriti, priljubiti.
Uza sve ono, za im se je u dui zanosio, ostao je kao i prije dobar otac i domain, al' takov koji misli da mu je dovoljno samo dobro htjeti onima
koji od njega ovise i koji ga gledaju kao prvoga i najbliega, koji se za njih brine i koji ih uva. Njegova obitelj, njegova kua mu je mila i draga,
al' nije mu vie u njoj nekako bivalo ugodno, kano prije, i kano sada u krugu i drutvu onih svojih prijatelja koji su s njim dijelili jednake nazore i
o kojima je mislio da su s njim ravni govoriti. Otuda ona njegova utljivost kod kue, otuda i ona neka upravo nebriga za sve to se u kui
dogaa. Kako to ide, kojim redom, on nije znao, niti je mogao i imao vremena da se bavi
1 zanaa onim to se zove domaa radost il' alost. Imao je i > odvie vanijih stvari nego to su te.
Pred godinu, dvije-dana, dok nije bio takov, malo je bilo razlika izmeu njega i njegove ene, dapae nije ih hi bilo, kako je ona bila vrijedna i
uviavna ena, nastojala je da svaku obori, pa je tako kroz dugo vremena vladao mir, skladnost i zadovoljstvo. I sada je toga bilo, al' ne u onoj
podpunosti kao neko. Hanuma je bila bistra pogleda, te je mogla lako opaziti kako se je Alaga promijenio, a to je na nju djelovalo vrlo
neugodno. Nikada mu nije opratala to se je dao tako na ta sijela, na ta naklapanja i besposlice, kako je ona govorila. Mnogo puta mu je kuala
kazati to se njoj ini i ta ona misli.
I
ne odobravajui njegova postupka i nemara, ali joj je to uzalud bivalo, jer bi se Alaga i na nju nekako kao okosio. On kao da se je sam ispisao iz
kunoga kruga, prepustivi eni svu brigu, a drei da je njegova samo i jedino ta zadaa i dunost da se bavi stvarima koje e doi i koje e
promijeniti sve odnoaje.
Od svojih posebnih briga nije imao kada ni da se raspita im se Avdo bavi, ta li radi, ma da je uvijek mislio o njegovu dobru. Avdo bi esto njega
susreo, gledao da se s njim razgovara, nu kao da Alaga nije imao za to vremena.
- Drugi emo put, evo sad imam neto posla! - rekao bi mu i pourio se, a u istinu sav mu je posao bio u tomu da ode u ariju i sjedne negdje na
duan, da podijeli samo nekoliko rijei, ili se zavue u kahvu pa da tu uti po cijeli dan.
Tek malo po podne a osobito i redovito naveer dolo bi da se razgovara, kad bi se svi prijatelji okupili, u razgovoru zaboravljajui da odu doma.
Avdo, kako je cijenio Alagu i morao mu biti zahvalan, ne bi mu se usudio nita zamjeriti, ve bi poao za svojim poslom. On je sada ve, tamo
pod zimu, otvorio lijep duan na Luci, a malo-pomalo te poeo mesom po ugovoru raditi s vojskom. Posao mu je veoma dobro uspijevao. Isto i
Miii, koji je sjedio u kahvi, to su ju u logoru podigli, prodavajui uz to i druge stvari.
Tako je Alagi prolazilo vrijeme i on u vremenu. Na enu mu se pak svalile sve brige, koje je on sa sebe stresao, pa mada je bila ena od razbora i
srana, znale su ju esto puta ljuto oboriti. Zaudo, kako se je ona znala dovinuti tomu da to tako ne moe dalje ii niti dobru dovesti potraje li
sve tako. Koliko je god ljubila svoga Alagu, toliko isto i svoju djecu. ulsi je posvetila svu brigu, koju razumna mati moe posvetiti svojoj dobroj
keri, a Mehu je nadzirala osobito, moda i s toga to je bio mezimac. Kad bi ga spremala u mejtef, opremila bi ga to
100
101BEZ NADE
se ljepe more, da je bila milota od djeteta. Meho i ulsa su joj bila velika radost, al' joj je tu radost mnogo neto mutilo. Nekakav ju strah
spopadao kad bi se dala na razmatranje i razmiljavanje kako Alaga troi vrijeme - a bogme i novce. Od uvijek je bio veoma potroan ovjek, to
onda kad se je i marljivije radilo, a sada, kad upravo nita ne radi, ve sve zapuava, postao je i potroniji. Uz to grdnija joj je bol bila to radi
Mehmedalija. On se, rekao bi, ve sveosve odbio od doma, pa ga nikada ni u vrijeme ni u dobu kad treba. Otac mu ili nije htio, ili nije vidio, ili
nije mario, da ga nadzire, kad ustreba, da ga ukori, ve ga prepustio, kao i ostalo, materi. A Mehmedalija. se prestao matere bojati, te to bi ona na
nj zavikala, to bi ga korila, bilo joj je suvie uzalud kvariti prsi. Po cijele dane, po cijele noi znao bi on ne doi doma, te koliko je sam Alaga
troio, Mehmedalija je i deset puta vie. Otac mu je uvijek davao novaca - a volio ga je i ponosio se je svojim sinom.
Jednom ga susreo Omer-efendija, pa uz ostali razgovor na koncu mu ree:
- A to ti, dina ti, Alaga, ne da Mehmedaliju u kolu? Alaga ga samo ispod sebe pogleda, pa opet skrenuo pogled
na lulu, u kojoj se je pepeo podizao dimom.
- Mehmedalija je jo, danum, mlad, a sada mu je zgodno; rudija lijepo ureena, pa to ne bi? Nee biti zgorega. Moj Hilmo nije vie za to, ama
ja sam ga dao da ui ovo novo pismo, valjat e...
- ta, novu jaziju? - uprepasti se Alaga, oduprv se rukama o koljena.
- Ama da ta ti misli! - potvrdi mu Omer-efendija. Neka ga, neka ui, pa deder i ti svoga Mehmedaliju u rudiju!
Alaga ne odgovori nita ni odmah niti kasnije. Kad se je Omer-efendija od njega pozdravio i otiao, odvratio mu je

BEZ NADE
pozdrav, ali tako da se je vidjelo kako ga je neto silno zabolilo. Poalio je Omer-efendiju, jo vie, inilo mu se, da se je u njemu razoarao, te da
u njemu, u Omer-efendiji, ne vidi vie prvoga turina ve odmetnika koji je doao da i druge zavada na grijeh i odmet. On, Omer-efendija, koji
je toliko uio i preuavao, koji zna Kur'an u nokat - pa da mu on savjetuje, kako e svoje dijete dati u kole da ui kaursku jaziju? Eto, on grdno
zlo poini od Hilme, pa kud jo da njega, Alagu, svjetuje na odmet? A nije li to isto kao odmah rei: Vie nisi turin niti smije biti? -
Alagu je to iz temelja bilo potreslo. Koliko god je ipak od novijega vremena upravo gledao, da se s Omer-efendijom manje sastaje, ipak ga je
cijenio i duboko tovao kao pravoga turina, koji je ak u Stambulu uio u medresama. O njemu je mogao sve pomisliti, - al' da e biti, uope da
bi i mogao biti izdajnik vjere - toga Alaga nije ni izdaleka slutio, i za nj bi dao hiljadu puta svoju glavu, da mu ju odsjeku na velikoj upriji. A
vidi sada! Taj Omer-efendija, koji je meu prvima bio zvan, da uva vjeru - on se upravo die proti njemu, te i druge proti njemu navre i
nagovara. Zar to nije znak padanja, i zar to jasno ne pokazuje da ovdje dinu vie nikako ne moe biti dobro?
Tako je s ogorenjem razmiljao Alaga, uviajui pogibelj tim viu, kad se za tako pogubne i najgore stvari zauzimlju i oni, o kojima se je do
sada mislilo i moglo misliti, da e znati i moi uvati sveti din. Ogoren, ubijen je bio u dno due - i ve je pred sobom viao skoro, brzo vrijeme
kad e nestati i zadnjega turina... A u tomu ta initi? - pitao se je on.
Alaga se nije mogao snai, da uvidi, ta znae Omer-efendijine rijei. Omer-efendija je bio ovjek koji je hodao i svijetom, pa se je ve u tom
dosta razilazio od Alage, njegovo miljenje i shvaanje od Alagina. Dok je
102
103BEZ NADE
Omer-efendija drao da ovjek moe ostati gdje hoe, potpun u svojim osjeajima, osvjedoenju, gleda li ga umnim i tjelesnim radom iznijeti na
jednaku, pa i viu visinu mimo drugih, stvarajui uz to sam sebi okolinu kakovu hoe, Alaga je upadao u bolest, koja donosi sobom to da ovjek
zamrzi sve to je oko njega, mislei da ini pravo i s tom mrnjom drei da je obavio sve to se od njega trai i oekiva, a sveerno jo uvijek
traei, makar i na silu novih razloga, da u sebi to vie podjari onu mrnju i time ve unaprijed da opravda sve ono to uslijed te mrnje poini.
Alaga je bio dobar musliman, odan svojoj vjeri, koja ga je svega ispunjavala i za koju bi dao -i zadnju kap krvi. Ali koliko god je bio odan svojoj
vjeri, toliko je bio slabo u nju upuen, te joj je povrede nalazio i ondje gdje ih nema, i pogibli gdje ih ne more biti. Za nita drugo ve za din on je
uviao pogibelji u ovim novim odnoajima, a isto tako mu je bilo pravo odmetnitvo od dina, tko bi se tim
odnoajima priljubio..... Pa uiti kaursku jaziju to je grijeh
neoprostiv, grijeh proti Bogu, zloin proti dinu... Ne, toga on ne more dozvoliti, radije sve, nego li to. On nije shvaao vanosti pisma i knjiga,
koje uznose ovjeka, krijepe mu duu, snae srce, po kojima ovjek tek naui kako e znati odluno raditi za najvie svoje svetinje.
Ja moga Mehmedaliju? Ne, ne dam ga; on mora ostati pravi turin, kakav sam ja i kakvi su nam stari bili!
Tako je on odluno u sebi zakljuo, uvrieen u dnu due onim rijeima Omer-efendijinima.
A to je bilo po podnevu, upravo u isti as kad su u Mujanovoj kahvi na erizu padale i lupale karte po daski. Otamna, zadimljena odaja, u kojoj
posjelo nekoliko glava, koje jedva prepoznaje, dok iz jednoga ugla dopire lahak, priduen govor, po gdjekoja psovka, kletva, iz kojega bukne
mala iskrica
104
BEZ NADE
i nada, pa opet prestane. Kroz pender pada na njih danje svjetlo i svijetli im da vide karte, da mogu igrati. U licu ih nije mogue pravo vidjeti, jer
su se pogurili tako su strastveno gledali u karte kad bi koju bacili. Zveknuo bi novac, a nekada bi se svi rukama pojagmili za sredinom i jedan
drugoga pogledali, mrko, ljuto. Tada bi se vidjelo kako im se oi zakrijese samo za onim a za ostalim nita, kao da ih i nije. Nikuda se na
stranu ne osvru, kao da su za sve otupili, dapae, nemaju kada ni cigare zapaliti.
- Ha, ja... moja je!
- Nije, ne dam...
I nastala bi vika, inad, mala svaa, koja bi se opet smirila, da se uzmogne igra nastaviti.
Od iza podne sjede tu i igraju se neprestano, strastveno, ustrajno, a da ne podijele meu sobom drugih rijei, ve gdjekoju inadljivu i osornu rije.
U igranju nisu opazili kako se dan izmie, kako se pomalo smrkava, ve tek kad se je uhvatio sumrak, onaj koji je bio prama penderu, pogleda
na nj.
- A vidi, smrkava se!
i Nisu opazili takoer, kad im je kahvedija zaegao svijeu. U kahvu nagrnu pod mrak jo vie mlaarije, viui i glasno razgovajui preko
basamaka, a kad unioe u odaju, svi prasnue u jednoduan smijeh, pokazujui jedan od njih prstom na onu etvoricu to su se igrala.
- Eno, nisam li rekao, a? - ree on ostaloj svojoj druini. Svega ih je trojica unila, a kako su uz basamake galamili,
rekao bi ovjek da ih je i deset bilo.
- E jesi, dobio si okladu da emo ih nai gdje se igraju! - na silu priznade drugi.
- Ah, ta mi je to! Svi emo po rakiju! - mahnu trei rukom prama glavi, da mu se je fes nagnuo sasma na stranu, a pri
105BEZ NADE
BEZ NADE
tome se je smijao tako slatko i ugodno, kao dijete kad mu se daje slatkia.
Svijea u odaji nije imala velike jakosti, da bi mogla dobri i tono rasvijetliti da se raspoznadu oni koji su doli. Tek kad se primakoe blie njoj,
mogli su se bolje vidjeti. Dvojica od njih bili su Salko i Ibro.
- Kako ste stali? - prie Ibro blie onima koji su igrali.
- Ne pometaj nas! - upozori ga jedan od ovih.
- Oho, Mehmedalija se ljuti! - uhvati trei jednoga igraa za kitu, te mu poe onako podizavati fes.
- Bjei..... izusti Mehmedalija psovku. Gubim puno.
- E hajde, sada prestanite, pa emo malo da se razveselimo.
- Odmah emo biti gotovi! - obeavao je jedan, koji je upravo poudno dijelio karte.
Malo zatim igrai se rastavie i digoe. Stavi na noge, poee se protezati, jer su im se ile bile nekako skupile, ivci zamrli i otrnuli od velikoga
sjedjenja. Idui preko odaje pruali su ruke, pa se onda podboili u pasu, iskrenuli natrag i trehnuli sad jednom, sad drugom nogom.
Poredali se po seijama te onako sjeli, pogledujui jedan drugoga, pa naokolo po odaji. Mehmedalija je jo stajao na odaji podboenih ruku.
Odmah se je vidjela velika razlika u dobi meu njima. On jo mlad, golobrad, tek mu nekakva ko crno-uta vunica ponikla nad naustnicama, a
oni drugi i jai i snaniji od njega. Prilino su kako koji od njega bili svi stariji. Krupni im i ve veliki brkovi, a kuda briju bradu, onuda ih osulo
jako modrilo od sitnih dlaka. Samo u Ibre se je pokazivala veoma slaba brada, ali su mu zato bili puni outi brkovi.
- to ti je, Mehmedalija? - upita ga Salko.
- A, nije ti karta htjela, je li? - premetnu nogu preko noge jedan od onih to su s njim igrali.
I
- Nije, dina mi, ve sam ogladnio! Idem ja, ne bih li to naao gdje u ariji, pa u se odmah vratiti!
Proi se orava posla! Sad emo pod Hum na rakiju, pa more tamo jesti, to ti dua hoe! - nagovarao ga je onaj trei, koji je doao s Ibrom i
Salkom.
- Pa makar i to bilo! - slegnu on ramenima. Nastade mali muk.
- Zbilja, jo je rano pod Hum! - skoi jedan prama duvaru, gdje su visjele gusle, dvije tambure i argija.
Najprije prihvati jednu pa drugu tamburu i pua ih iz ruku, a kako su udarile natrag o duvar, onako im ice zazujae. Pa onda skinu argiju i
idui preko odaje, kucao je prstima po icama.
- Ha, dedera jednu! - kliknue ostali.
Onaj uze navijati i navijati, dok ne povue terzijanom te i sam ne pusti glas. Uza nj prihvatie i drugi, jedan vie, drugi manje, a svi gotovo
debelo, nesuglasno, a sve onako ispod glasa. Katkad bi samo Mehmedalija prihvatio potihano i izdignuto.
- Uhu, post mu! Salko bi se uz duvar prislonio i metnuo ruku za zatiljak, dok bi mu se rub od fesa ljubio sa dugim obrvama. A bile su mu veoma
lijepe a crne.
Na dvoru se ve uhvatio mrak, te jo malo tko prolazio arijom. Duani se pozatvarali, samo su jo bile otvorene mehane na Vakufu na onim
peinama nad Radoboljom.
- A gdje je ovo Hilmo? upita u pola pjevanja Ibro. Nikad ga meu nas od neko vrieme.
- Ostavi ga, bolan! mahnu onaj iz oka. >
- to to? - nagne se Salko. ''.:',
- Tokorse ovjek se uozbiljio, pa nee nikuda. Dijete! opet e onaj. On ti se, bolan, boji oca kao groma. Nikad nije nita ni bio, pa nee ni biti.
106
107BEZ NADE
- Eh, ako se sada ne proveseli, boga mi nee ni kasnije. Vidjet emo! pomaknu glavom i obrvama Salko, te sa strane pogleda Mehmedaliju.
U to se ue stupaji po basamacima.
- Sad e ovamo svijet - hajdemo mi za ranijega! - predloi Salko.
Svi pristadose te se sva sedmorica hitro posukase iz odaje i prosue na ulicu. Na dvoru je vladao crni mrak, a slegla se i dobra tiina, te su
Radobolja i Neretva umile, kao da im se je buk pojaao. Kroz ariju bilo tamno, mrak se slegao svuda naokolo, a kroza nj iz daljega i bliega
prodirala sitna svjetla svjetiljaka iz kua kroz pendere. Momci nagnuli uz ariju, a kako gaze i stupaju, onako pod njima kripi pijesak. Kroz
mrak su se okretno i vjeto promicali, a kad izioe iz arije, skrenue nalijevo niz brdo preko stijena, te preko vode preoe na drugu stranu.
Ovamo im se sa strane crnila Radobolja i hujila ispod mlinia, prtei i sipajui sitne kapi. Odatle skrenue nadesno i pod Humom upadoe u prva
vrata.
- Evo nas! E gdje si, mehandinice? - uz basamake zaviknu Salko. Lako je bilo prepoznati njegov glas.
- Ah, bijesne momadije, samo da je djevojaka! izie pred njih na tavan postarija krmarica, drei u ruci irak i mirei, da bolje vidi, tko joj
to dolazi.
- De, ta si nas se, bona preplaila? Ne budi ti mahane! -osinu je po leima Ibro.
- O vidi ti njega! - lukavo se nasmija mehandinca i okrenu irakom za Ibrom.
- Ajbo! Ne emo se tui! - poe pnaj jedan od zadnjih, koji je tek stao na tavan. Deder ti namarakije! < v o
- U koju ete odaju? : ; . ,i;a
108
BEZ NADE
- Svejedno. Ili ne, bolje, ovamo emo sa strane! Samo bre! pouri Salko i otvori vrata odaje, koja je bila prama Radobolji.
Okretna krmarica unie takoer meu njima u odaju, uee im svijeu pa poe vratima.
- I togod da se prigrize! - prikrii joj Salko. - Ne boj se,. Mehmedalija, sad e moi jesti!
I druina posjede, udari u razgovor i smijeh, govorili su i o mehandinici. Upravo kao da su se natjecali, a u tom ih smijehu zatee i
mehandinica, nosei rakiju. ' '
- ta, avoli! lukavo se nasmija ona. <
- Budi stalna, nee ti nita biti. Stara si vie! ' i I svi udarie u ponovan, pomaman smijeh. ,'
- A da ste vi vidili Ivku dok je mlada bila! - namignu mehandinica. Ni sad vas se ne bojim.
- U tvoje zdravlje! - okrenu au prama njoj Salko, Dederte, ljudi! - i nategnu pa ju iskapi do dna.
Hitro je ispred njih nestajalo rakije, a mehandinica, da pristedi estu hodnju uz stepenice niz stepenice, donijela je napokon obilno rakije u
velikoj crnoj boci.
- Evo pa pijte, koliko hoete! - pokaza im bocu.
Sat je za satom odmicao onako hitro kao to su im se hitro salijevale ae niz grla. Mehmedaliji se poeo splitati jezik, te nije mogao ni govoriti
kako treba, a oi mu se izbuljile, glava oteala. Nepristojne su ale padale jedna za drugom, a smijao im se i Mehmedalija, kao to god i drugi.
*
- Sad u ja doi! - ree im Salko i izie na vrata. ; Preko tavana je upravo ila mehandinica. n
- Tko ti je ono, bona, u drugoj odaji?
- Eh, a to je tebi za tim? - nasmija mu se ona u brk.
- A Boga mi, ja u i bez tebe vidjeti? - pa se priblii odaji i metnu oko na otvor. >5 ; ;
109BEZ NADE
- De ostani, kukavan ti ne bio! - povue ga ona za-rame tako jako, da se je morao okrenuti.
- Tko je ono?
- A due mi, ljudi! Zaigrali su malo!
- Kako?
- Eno Salka Buatlije izigrao tri tapije od Jesenice, a Avdaga skinuo sve sa sebe. Gube puno! Hajde, ii, avole, ne smetaj mi ljudi!
Salko se vrati natrag i poe svojim drugovima pripovijedati, kako se u drugoj odaji igraju.
Vrijeme je ve bilo odmaklo. Svi su uhvaeni, a v Mehmedalija pao, pa ne more sobom ni maknuti.
- a emo s njim? - upita Ibro.
- Dina mi, ne more sam doma. Daleko mu je! - zabrinu se Salko.
- Sve mi nekako udnovato, kako se Salko brine za Mehmedaliju! - nasmija se jedan, lupiv rukom o dasku.
- Vidi, najbolje je, da ga odvedemo u Mujanovu kahvu, pak neka tu prenoi! - predloi Salko.
- Pa taman! - odobrie drugi, koliko su se mogli uzdrati, te se digoe.
Teko su stupali, evrdajui pomalo, a kad su bili niz basamake, morali su se drati trabozana, ma da im je mehandinica svijetlila. Jo im je tee
bilo s Mehmedalijom. Vie su ga meu sobom nosili, nego li vodili. On je bio sagnuo glavu, te bi katkad izgovorio po nekoliko nesuvislih rijei,
koje nije bilo mogue razumjeti.
Vratili su se natrag istim putem, a kad su bili na erizu, dvojica uvedoe Mehmedaliju u kahvu i predadoe ga kahvediji.
Ostali su ekali na dvoru, a kad se i ona dvojica povratie, razbjegoe se kojekuda po Mostaru u crnu no da trae svjetla."
110
VII
Kao sumorni jesenji dani - tako je i Alagi prolazilo vrijeme. Nekad bi mu se tako smrklo da ne bi znao ta bi poeti. Doma bi se brzo zasitio, te bi
iziao, kao nekako sobom nezadovoljan i ljut, da se gdje u ariji razabere. Izvalio bi se gdje u kojoj kahvi i onako mualjivo provaao itave
sahate, ili sio komu na duan, samo da sjedi i vie nita. U tako miran, jednolian ivot kao da se je uivio, te mu oito nije prijalo kad bi ga kod
kue ena i djeca rastresali. Mada u ariji nije imao nikakova posla, ivot mu je bio arinski, tu bi se ustavio obino do ruano doba, a ee i
do veeri. Uvijek je jedva iekivao vee i sijela. To je pak za nj bilo posebno uivanje a svako mu se je inilo tako znamenitim, da bi se i sam
zgrozio, kad bi pomislio, da ne bi mogao na nj doi. A i sijela su jedno drugomu bila slina, kao dan danu Alagina sadanjega ivota. Na njima se
ve sve pretreslo, samo to su se traili novi razlozi, kako da se opravda onaj bijes, nezadovoljstvo, da se opravda njihovo miljenje, kako ovo zlo,
koje je sada, valja, ma kako bilo, ukloniti ili ispred njega bjeati.
U Alage se, kao obino sabralo jedno vee veliko sijelo. Sastalo se do osam ljudi, svi mrka i ozbiljna lica, zabrinuta kao u ono vrijeme. Po
hiljaditi se put jedan drugomu potuili, izjadali, pa i opet nasavili da se krijepe, da ne popuste snujui osnove koje su snovali i pred godinu dana.
A kad bi se malo porazgovorili, onako ispod glasa, tajnovito, svetano uutili bi, da bi se ulo samo kako tegle kroz ibuke ili sru kahvu.
Pogledima oborili dolje, dok ne bi komu palo na pamet da kojom mudrom prekine tu tiinu. .. .--...>T
BEZ NADE
BEZ NADE
Neto pred jaciju, kad su upravo tako malo zautili, ou se na avlinskim vratima kucanje. Svi se zgledaju.
- ta e to biti? - upita jedan.
Alaga podie zar na penderu i pogleda niz avliju, nasloniv jedno uho o staklo.
Kad ponovno zakuca, die se on te sie dolje da otvori.
- O, ti si Avdo? - upita Alaga, poznav po glasu Avdu, kad ga je pozdravio.
- Evo ba ja! A malo da prosijelim!
- Bujrum gore!
Kad unie u odaju, svi lijepo doekaju Avdu, te mu se kaq obradovae. I to je bila neka promjena u njihovom jednolinom sijelu. Avdo sada nije
bio kao prvo. Uredno odjeven, zadovoljniji i veseliji u licu no prije, te bi ga ovjek teko prepoznao. ini se nekako slobodniji, odvaniji, a kad
htjede sjesti, svaki mu je nalazio mjesto uza se.
- Dobro, zdravo, Avdo, a? - upitae ga.
- Eh, kako Bog hoe! Pomalo, kako se more. A valja raditi! Avdo se bio veoma proradio i prometnuo sobom, kao da ga
je sama srea vodila za ruku. Vie od godinu dana radei sa malo, zaradio neto i pritedio, te sada potjerao na vie, pa se dao i na manje zakupe.
Radio kao mrav, pazio svaku i najsitniju stvar, pa koliko god je ono prvo vrijeme bilo vrlo lasno zaraditi, koliko god hoe, njega srea i bolje
milovala. Jedan duan drao on, drugi Miia - i vidno se opaalo, kako oni idu naprijed. Sad su ih drugaije svagdje doekivali nego li prije:
svojim radom poee se izjednaivati drugima.
Al' ih je zato bilo koji su Avdi ljuto zamjeravali to radi sa vabom i to se s njim drui.
- Lijepo ti, Avdo, ama mi je samo zaudno, kako ti more, bolan sa vabom! - javi mu se jedan sijeldija. i. v
- E, ne bih! Sto, brate, ne bih? Kad tko more i hoe, neka radi, jer ja ne znam koje zlo otuda.
- Ve ti kao da misli ovdje vjekovati. Eno to kae Hadiefendija. Danas sam bio u njega, pa mi i opet kaza itab: evo ovaj nam veli, da
nam je dunost seliti...
- Neka njega! - prekinu ga Avdo, kao da je jedva htio preuzeti, da govori. Kad pred drugima, kazuje itab: Evo ovaj nam veli da je dunost seliti!
- a kad sam, onda on gleda svoga posla. Pametan za se - ama kud ide drugima to govoriti da se zaputavaju? Svakako je bolje raditi, pa kad bi
ovjek i da seli, tamo e onda vie imati.
Ostali se nisu slagali s Avdom, ve su nekako mahali glavom, kao da ne odobravaju. Nitko se nije mogao s njim podudarati, svakoga su se misli
razlikovale od Avdinih, i za to se je Alaga znao i srdnuti na Avdu. Tako i sada ne bijae mu po volji, to je Avdo rekao. Njemu je shvatljivije,
razumljivije i pametnije bilo kad je odmah iza Avde nadovezao Mehmed Krili:
- Aa, dina mi, ja ga ne ostajem ovdje, ve selim. ta u, ponijet u sobom din i motiku...
Govor se razvi malo ivahnije, al' Avdo nije mogao podnositi o emu se oni ostali razgovaraju. To mu je bila suvina i smijena stvar, sve samo:
seliti se! Toga se je on dovoljno zasitio, pak je s toga kuao primiriti ljude i svrnuti govor na to drugo.
- A znate li, ljudi, da su ubili Bajru Kenjara? - pogleda ih on sve iz reda.
- taaa veli, Avdo, za Boga? - svi se snebie, podignuvi od iznenaenja ruku, il' otvorivi usta, ili streknuvi se malo na se.
- Jesu, dina mi! Evo veeras saznadoh!
112
113BEZ NADE
Sijeldije se zgledale, te onako isto, nepomino sjede, kao da nisu mogli ni smjeli vjerovati toj groznoj vijesti.
- A kako i tko? - upita ga Krili.
- Ja taman zatvarah duan na Luci, kad odjednom tre jedan poznati Gabeljak. Dobro, zdravo, pa e me on upitati da li sam uo kakva se je
nesrea dogodila. ta ja znam, kakva nesrea, ko kad biva nita nisam uo. Ama jest, Avdo, ree mi on, prava nesrea. Kako je ovo vrijeme
jegulji, silno ju u Gabeli lovili. Poredali se ljudi ovako uz Neretvu, pa svi gledali u vodu. Tu bio i Bajro Kenjar. Taman mrak. Kad odjednom
odonuda iza plota: tak! a Bajro na lea.
- Mrtav? - upitaju ga oni.
- Jest, - stanite, da vam kaem. Ja ga upitam, zna li se, tko je, ta je, uhvatie li koga? A jok, veli Gabeljak. Ve jest, kad je Bajro pao na
zemlju, zaviknu: Ubi me Pero Bevanda! -pa jo ne znamo, ta je. Vidjet e se zar.
- I odmah mrtav?
- Kako pao, onako i ostao!
U odaji nasta muk, a sva su lica bila smrknuta i ozbiljna, ozbiljnija, nego prije. Obuzelo ih, obhrvalo silno preneraenje, a onaj njihov muk jo je
tajnovitijim inilo treptanje svjetla na iraku, koje bi planulo i spalo, kao kad ovjek naglo trepavice otvara i zatvara. Nisu ni opazili da je mum
dogorio do kraja, tek kad je fitilj poeo upadati, Alaga se osjeti i udije drugi mum.
- Znam ja, tako e to sada ii! - uzdahnu Krili, podignuv i spustiv zabrinuto obrve. Velju ja, to velju: ja selim, pa u sa sobom ponijeti din i
motiku - i to Bog da!
- Eto ti na! - oglasi se jedan iz oka. Tako e nas sve poubijati redom!
Taj glas o smrti Bajre Kenjara tako je smeo Alagu, da nije znao ni mogao ni rijei progovoriti. I ta mu se nasloila rta
114
BEZ NADE
ostale, pa je sve neto snovao i zakljuivao u glavi. Dok se je na Avdi vidjelo, da je nezadovoljan, to je i s ovim pomeo sijelo i razgovor, dok su
ostali primjeivali sad ovo, sad ono, uviajui velike pogibli, koje se spremaju, a kako to svjedoi i umorstvo Bajre Kenjara, Alaga nije prozborio
ni bijele ni crne. Takova mu se gorina, takov bijes slegao na duu i srce, kako jo nije kroz ovu godinu-dvije dana. Otvorila se pred njim vrata
buduih dana - i viao je sve samo zlo i gore, a spasa nikako va.
- Ne bude li brzo drugoga spasa, bjei odavle dok si iv! -stvarao je on svoju odluku, pa onda onako nijemo pogledao svoje prijatelje kao da ih je
htio upitati: Zar ne velim pravo?
I kad su se sijeldije rastale, a on za njima zatvorio vrata, ostao je sam sjedei i premiljavajui. Punio je lulu za lulom, odbijao bijesno dimove, te
je tek sasma kasno legao u dueke. Bio je na istu: potraje li ovako, sve e nas jednoga po jednoga posmicati.
Sutra dan je cijela arija, itav grad znao i pripovijedao o tome dogaaju. Sve se je tim zanimalo, o tomu raspravljalo, ali od svih najvie kao da
se je tim zabavljao Alaga. Sve mu se misli u to usredotoile, te o drugom nije mogao ni misliti ni govoriti.
- Kaurin ubio turina! - po hiljadu je puta u sebi ponovio, pa u tom jadu, u tom bijesu spopala ga neka bojazan, neka slutnja, kako to zlo kae:
bolje ni drugima nee biti.
Po itave dane u ariji je o tomu dogaaju razgovarao. Onaj, koga je ubijeni Bajro Kenjar oznaio svojim ubojicom, metnut je bio odmah u
istrani zatvor, istraga povedena, te su svi, a na vlastito Alaga, napeto iekivali, ta e biti, kako li e sud ispasti. On je bio uvjeren o krivnji
zatvorenoga, on zna da je kriv, kao da je i sam bio tad u Gabeli, pa kao da je vidio, gdje je
115BEZ NADE
onaj napeo puku i naperio u Kenjara... Pa je bio takoer vrsto uvjeren, da e ga sud osuditi kao ubojicu, na smrt, na vjeala.
I tako je on u napetom oekivanju proivio cijelu zimu, doekao i proljee. Kroz cijelo to vrijeme za njega nije bilo drugoga posla, druge brige,
nego li je to kako e biti osuen Kenjarov ubojica. A ona istraga kano da se je po njegovoj volji i elji sve vie otezala, da do kazne ubojiine
uzmogne to vie govoriti i raspravljati i druge uvjeravati po svom najboljem uvjerenju i nakani o zlu, koje eto pritiskava zemlju i pristae dina.
Njegova kua, njegova ena i djeca, svi njegovi poslovi -kao da nisu za nj ni postojali. Doma je dolazio, jer se je od, uvijek nauio da doma spava
- pa da opet izie i da se ne vrati po itav dan. Za ensko je da bude doma, a ovjek uvijek ima svojih posala u ariji meu drugim ljudima. Pod
izmak zime, kad se je vrijeme bilo sasma razgalilo, uhvatio ga kmet u ariji i opomenuo ga, da bi mu se sada valjalo pobrinuti, da dobro obradi,
obkopa vinograde brzo. Alaga je bio u najzanimljivijem razgovoru, pa kad mu je to kmet spomenuo i upozorio ga, da e ove godine i jo manje
biti groa, ne obradi li na vrijeme vinograde, taman kao da ga je pomeo u najvanijim, ivotnim poslovima, gdje mu upravo o jednom asu ovisi
sve. Alaga se rasrdi, otjera kmeta, sam skoi na noge - da trai kupca vinogradima. Pa ni to sam nije mogao niti imao kada obaviti: naao je
drugoga, da ispred njega prodaje. Ta je njegova nakana, odluka od jednom nastala, a kano da je dozrjevala dulje vremena. Svakako je tu bilo ja
ginut ja bjeat - mislio je on - pa je bezbeli bolje odmah okrenuti u novac.
O toj svojoj odluci nije se sjetio nia rei svojoj eni, a kamo li se s njom posavjetovati. Ona i onako ve godinu dana slabo ta uje iz njegovih
upravo usta, ta on radi, ta li snuje. Samo
116
BEZ NADE
to je na njemu opaala veliku promjenu. Prije tako brian i poman, sada sve odnemario - pa ju nije malo peklo njegovo dranje. Nu to bi njoj
bila mala rana, da ju nije muilo ponaanje Mehmedalijino. On se ve sasma rasputao, pa rasipavao, a i dana bi prolo, te se ne bi doma
pokazao. Zabrinuta je srca gledala to sve, te je uzalud kuala, da se otrese neke nutrnje boli, koja ju je podgrizavala. Katkad bi se tako zabrinula,
te bi sasma zaboravila obui i opremiti Mehu u mejtef, pa bi to morala onda uiniti ulsa.
Najviu utjehu, razbibrigu nalazila je u to dvoje svoje djece. S njima se je razgovarala - kad Alaga nema kada sam da podijeli s njom rijei; njima
se je tjeila, kad bi ponovno doao k njoj glas, da joj se je Mehmedalija dao na pie, da je udario u igru. S Mehom joj je rasla nada, a u ulsi
kano da se je brina pomlaivala. A ulsa joj je bila dobra i posluna, valjana kao zlato. Kroz ovo pola godine sva se razrasla, pa itava djevojka,
da je se dva oka ne mogu nagledati. U stasu vitka a visoka, svaki joj kret, svaki hod plemenit, lice milo i lijepo, s privlaivim izrazima. Grudi joj
porasle, vie se zaoblile - te ne bi ovjek rekao da je to ono dijete jo od natrag pola godine. Kad bi u kui radila i opremala, morala bi zavrnuti
rukave - a ispod njih bi sinule pune i bijele njene ruke, ili kad se spustila uz ognjite, tanke bi se dimije priljubile uz tijelo -a onda bi joj odavale
prekrasne obline njezine. Bila je kao srna, vesela, hitra; oko nje sve pjevalo - takove je naravi bila.
Mati je krila pred ulsom svoje boli, koje ulsa jo nije mogla ni slutiti, a niti bi ih moda pravo mogla pojmiti. Iz njezina draestna lica izvirali
trakovi sretna veselja, one radosti, koju ovjek moe nau u dobi nestaluka. ulsino srce i dua bila je puna sree i zadovoljstva, koje bi
izlijevala u pjesmama i pjevanju. Mati joj je sama u tomu uivala, a kad bi
117BEZ NADE
BEZ NADE
otila malo svojoj sestri, ulsa bi htjela da ostane sama doma, te bi po sto puta zavirila u Sajinu avliju ili izala na bau, te se ogledala naokolo
pa nadvirivala na ulicu, sakrivajui se brino iza drae. Istom nastalo proljee, pa udarila zelen mladim, fino zelenim liem ili tek to pupaju
grane. A njoj je tu bilo isto kao i lani u doba, kad je sve jo prekrivalo gusto zelenilo, i kadno se je kao dijete igrala sa svojim malim bratom u
bai. Stojei onako iza plota nad sokaiem, kano da bi se neega sjetila, pa bi stidno porumenila, a ustnama joj preletio smijeak, kao to miris
preletava rumenim cvijetom. Sjetila bi se - ta koliko je puta odavle vidjela svoga - Hilmu, koliko joj je puta on tu doao i bacio se piljkom preko
plota, ili granicom, a ona bi onda pobjegla, drei od nekakva nepoznata joj milja, od neke nejasne dragosti. Njezin Hilmo! Ta kad se njega sjeti
- a ni u snu ne bi se prestala s njim zabavljati - onda je sretna, zadovoljna, kao ptica, koja leti kroz tople, mile sunane zrake, da padne na zelenu
granu, da letne ovamo, onamo, pa da prpona cilie isred zeleni, isred cvijea. Ta kad se njega sjeti
- o, kako ju onda proee neki arki plam, kao onda kad joj je rekao na svoja usta da ju voli. Onda, kad joj je to rekao, moda nestana nije pravo
ni znala, ta to znai, ve je tek mogla slutiti i slutila je da je to neto vrlo lijepo, ljepe i slae od svega drugoga, arobnije i zanimnije i od
divnoga proljetnoga jutra, kad joj se javlja svojim rumenilom i svojim zadahom. I onda kad joj je prvi put rekao da ju voli, i onda je odmah sva
uzdrhtala, pa i sada i uvijek te joj rijei zuje u uima, ista joj se slast, ali sve jasnija i jasnija, prelijeva sretnim i blaenim srcem. A tek, kad joj
on doe, pa kad joj uzme govoriti i kazivati - svata - tako liepo, tako slatko, da ona ne bi imala kada hvaati smisla njegovih rijei, njegova
pripovijedanja, ve bi joj njegov glas odzvanjao kao neka privlaiva pjesma,
kao kad ono za lijepih, vedrih veeri to slua uuljanje vode tamo ispod peina, kuda se je prosula sjajna mjeseina. Nije petka bilo kad joj
Hilmo ne bi doao, a i u druge dane znao joj je doi. On bi donio dara Saji, pa bi onda iz njezine avlije razgovarao s ulsom, koja bi izila na
pender, to iz njezine kue gleda u Sajinu avliju.
ulsa nije mogla svojoj materi sakriti svoje ljubavi. Mlado, zeleno djevoje odade se pogledom, stidnim rumenilom, a to vie gleda, da sakrije
tajnu svoga srca, tim ju lake more odati. Tako je i ulsina mati slutila o tom da se je moralo neto dogoditi u srcu njezine kerce, a opet ula je i
sama od nekuda kako se to dvoje rado gleda. Pa dobra mati nije se tomu nita protivila. Znala je da je Hilmo dobar momak, od dobre kue, a
bogme opet nije ni rodila keri da uza nju osijedi. Paljivo je samo gledala svoju ulsu, al' joj nije nikada rekla da ita znade ve ju je
preputavala njezinoj slatkoj srei: bud i sama imade svojih boli, nije htjela svojoj keri ni za dlaku da umanji sree. I uprav s toga drala se o
svemu tomu nevjestom, znadui da je djevojina srea onda potpuna kad jo misli da ju obvija sveta tajna. U srei svoje keri uivala je dobra
mati, sjeajui se sada i sama ugodno onoga vremena kad ju nikakve brige ni boli nisu muile.
Zabavljajui se sobom doma, s ono dvoje svoje djece, nikada joj ne bi bilo potpuno veselje. Mehmedalija joj je nitio sne a nikad mu nije
mogla nita zabraniti niti ga dozvati pameti. On je se vie nije bojao niti je mario za njezine molbe, opomene i prijekore, a Alaga ju nije imao
kada sluati kad bi mu o sinu kazivala. Alage kano da se sve to nije ni najmanje ticalo, kao da na nj nita se spada to biva u kui. Ni radost, ni
kuno veselje uz dobru enu i djecu nije mu vie bilo, kao to njegovi razgovori, njegove osnove i miljenje, njegova sijela.
118
119BEZ NADE
Nikakvih briga nije vodio o onomu to ima, ve je njegov ivot, njegove misli, njegov posao vas bio u ariji, gdje je hodao od kahve do kahve,
od duana do duana. Osobito je takovim poslom bio obuzet u zadnje vrijeme, ono sve od kad pogibe Bajro Kenjar. To niti mu je dalo mirno
sjediti ni spavati, a iz toga sluaja izvaao je i najgore jo koji e istom slijediti. to mu se je jednom priinilo zlim, u tomu vie nije mogao nai
ni mrvice dobra, pa makar se napregao da i silom nae.
Kako se je go koji dan vie primicao glavnoj raspravi onako je rasla i via napetost, a osobito je tu konanu nestrpljivo oekivao Alaga. ta je i
da je do njega, on je ve odmah, u prvi-mah bio na istu sa sobom, to bi morao uiniti, te mu se ovo otezanje s istragom i sve drugo inilo prava
zavrzlama.
- Eh, sad emo brzo vidjeti na emu smo! - govorio je Alaga. Upravo negdje ko pod konac svibnja g. 1880. bila je
rasprava. Ona opet dva dana nije se o niemu drugomu razgovaralo ve samo o tomu. Jedni su pripovijedali koliko su vidjeli svjedoka, da je
dolo, drugi, kako su okrivljenika izveli na sud, a trei ve odmah pogaali, kakav e sud pasti: Evo ovako! i uhvatili bi se za vrat kao da e se
udaviti.
Alaga one zadnje dane kao da nije ni mislio izlaziti iz arije, a da je bilo na njegovu, ne bi se ni micao s razgovora gdje je jednom sio. Na veer
bi se ljudi sastali opet i sijelili, neprestano govorei o tom najznamenitijem dogaaju to se je zbio u zadnje vrijeme. Kad je pak bio zadnji dan
rasprave, Alaga je sjedio u jednoj magazi na glavnoj cesti blizu Suhodoline. Kad pukne osuda, najbre e tu saznati. Sastalo se i drugih ljudi, pa
jedni odu, te se i opet vrate. A Alaga ni da bi korakom, sve se uva, da kud ne ode, kao da bi Bog zna to izgubio. im tko unie u magazu,
odmah on upita:
- Je li gotovo? ta je?
120
BEZ NADE
- Jo nita!
Onda Alaga nezadovoljno namrti lice i odmahne rukom od sebe, pokazujui veliku nestrpljivost. Osim druge dvojice, u magazi je sjedio i Hadi-
efendija, prebirui uti tespih u rukama. Svi su utili, mue bacajui poglede sad jedan po drugome, sad na cestu.
- ta li e biti? - uhvatio bi se Alaga istom katkad rukom za potkoljenicu, drei onako nogu preko noge.
- Hm! - na to bi Hadi-efendija uzgor digao rukom tespih, jednako tako diui i glavu, pa da onda pogleda na stranu. Tim kano da je mislio vano
rei: - Sve propada - kao to ja kaem, pa nam nema druge, ve seliti. A to nam je i dunost!
Bilo je podne ve prolo, a oni tu jo ekaju. Upravo im je netko na vrata dojavio da e rasprava brzo biti dovrena. Kad na jednom upade u
magazu Krili, vas zapuhan.
- Eto, slutio sam ja...
ta je, ako si turin? svi se isprave i pogledaju u Krilia.
Nema druge, ve pokupite skute, pa glavom preko svijeta! nastavljao je Krili, kao da ni uo nije to su ga drugi pitali.
Kazuj, Kriliu, ta osudie?
ta osudie? ozbiljno se isporavi Krili, baciv jednu nogu malo naprijed, a smotav ruke po pasu ispod izboenih prsiju. Nekoliko puta
mignu oima, sputajui nada njih obrve. Za tim se okrenu malo na cestu, pa opet natrag te prie blie banku: - Ovako e oni urediti da nas
kauri sve poubijaju. Puali su ga, eno ga gdje ode mahnito peko arije...
Od velika iznenaenja u prvi mah ni jedan nije mogao nita izustiti, ve svaki klonu od uenja malo natrag, drei otvorena usta, taman
kao da je htio svaki neto progovoriti, pa onako i zastao. Nastala utnja u duanu, te kako su pogledali * u Krilia, s njega i ne skidaju oiju.
121BEZ NADE
- Niko mene vie ne zaustavi! lupnu Krili rukom o banak. Jesen me nee ovdje vidjeti. Neto sam prodao, pa jo i ovo malo, a onda: ej
dovale!
- I puali ga? - pogledavao je Alaga sad u Krilia, sad u Hadi-efendij u.
Hadi-efendija bijae prestao brojiti zrna na tespihu, kad je Krili ono izustio, da su Kenjareva ubojicu pustili, pa opet poe prebirati i aptati u
sebi molitvu.
- Znao sam ja to, vrana vrani oiju ne vadi! prekinu Hadi-efendija aptanje. - To sam govorio vazda - a oni su amo za to i doli da nas
iskorijene. Eto, ljudi, i opet vidite, da imam -pravo, to vam kazujem iz itaba, da nam se je dunost seliti.
- Pa ta rekoe, za to ga puaju? - upita duandija Krilia, uhvativ ga za rame da se njemu okrene.
Ma kad oni to hoe, nai e ti hiljadu petljanija. Vele, da nema svjedoka, da ga je on ubio, jer ga nitko nije vidio za plotom, a opet da se je
dokazalo, da je on toga dana i noi bio u Blizancima. I tako ti njega lijepo opremie.
U to naljeze ispred magaze Omer-efendija.
- O Omerefendija! - poe Krili prama vratima, zovui ga unutra.
Omer-efendija je lagano iao cestom upravo s kraja po hladu. Kad je uo da ga iz magaze zovu, zaustavi se, pogleda, pa okrenu i unie unutra.
- E - taman i ja prispio - zar ne? - mirno a ko napola sa alom javi se kad ue u magazu.
- Kako god hoe - a mi te zovemo! - stade preda nj Krili. Ve evo da te upitam, jesi li uo ta je danas bilo na sudu?
- uo sam - pa? Sud ko sud, kako zakon, 'nako i on! nadoveza Omer-efendija. Kako u tebe, Alaga? odmah skrenu govor na drugo.
>
122
BEZ NADE
- Dobro, uur Allahu - ve zbilja, ta ti veli o tome?
- ta e drugo, ve to i mi? - odazva se Hadi-efendija, povukav rukom niz brkove i bradu.
Omer-efendija je pogledao najprije Alagu, pa Krilia, pa Hadi-ef endij u. Taman da e neto rei.
- Eto kauri kaurina puali - tako e nas sve poubijati! -zabrza Krili, pa pogleda redom sve, oekujui, da mu potvrde to je rekao. Ovdje nam
nema vie opstanka!
- Tko to veli? upita Omerefendija.
- I nema, dina mi.....- izbaci ispod brkova Hadi-efendija.
- A vidi, ja to ne znam. A zato nema opstanka? Pa ta emo?
- Seliti! - uzhodao se Krili po magazi. Ta evo jesi li vidio danas, ta bi...
- Gdje ubojicu puae! nastavi Alaga i bjesno pogleda preko ceste.
- Ama kakakv ubojica? uudi se Omerefendija.
- to je smaknuo Bajru Kenjara.
- A ko zna da je on? - pomaknu gornjim tijelom Omerefendija.
- Znam ja - znamo svi! - prihvati Alaga i pokaza rukom naokolo. Svak zna, da ga je on ubio, pa ga ie smrt - a oni njega puavaju!
- Kakav ubojica, kakva li smrt! - nasmija se Omer-efendija i die ruku te ju spusti niza se. A jeste li ga vidjeli, gdje ga je ubio, tko li ga je vidio?
- On je, mi znademo!
- Pa gdje su svjedoci? to ne odoste svjedoiti na sud? ustoboi se Omer-efendija, metnuv ruke straga preko pasa. Pa smrt, pa seliti! Proite se!
Kad nema svjedoka, ni erijat mu ne da smrti niti ikakve kazne. A njega ono vee nije ni bilo u Gabeli.
123BEZ NADE
Hadi-efendija samo dva-tri puta omjeri Omer-efendiju s glave do pete, pa poe preko koljena njihati tespihom. Alaga se smre i zagleda preko
magaze, dok je Krili okrenuo glavu i gledao, kako duandija gladi rukama po banku.
De, ne brani ih. Tko je pravi turin, ovdje ne ostaje! prekinu malu utnju Krili.
... Ve dolaze mjesto nas onaki drugi! - srdito se okrenu Omer-efendija i pokaza s vrata malo podalje, gdje su zidari zidali novu, evropsku kuu.
Dok vi tako raunate, oni, bogme, rade onako! - nastavi, pokazuju sve rukom i ode.
Oni se u duanu nisu ni makli, samo to je Hadi-efendija klimao glavom.
- Pa ta da radimo? - pogleda napokon Alaga gore, vano, ozbiljno.
Krili se zaletio da e neto rei, ali se suspregnu.
- Da uinimo tubu - a - ta velite? - predloi Hadi-efendija.
Komu? napokon se javi jedan iz mraka.
- Pravo veli Hadi-efendija. Tuit emo se mutesarifu, da sud nije pravo sudio - pa da vidimo ta e biti.
Krili mu je ivo odobravao.
- Napisat emo tubu - ama treba na nju metnuti dosta potpisa! - tumaio je Hadi-efendija. Onda nas se dosta sabere, pa svi skupa pred
nutesarifa da odnesemo.
A ti e mu onda ispred nas predati tubu! ree duandija prama Hadiefendiji.
Sto je? Evo Alage najbolje e on! - pokaza Hadi-efendija. A mi emo svi skupa gore.
I zbilja oni zakljue, da e nainiti tubu i razioe se da to razglase, te da svijet bude spreman da dade potpise. Najvie je oblijetao Alaga, pa kad
je do tri dana bila gotova tuba proti osudi suda, na nju se sabralo preko stotinu potpisa. Na dva sata
124
BEZ NADE
pred podne trei dan sabralo se mnogo ljudi i tamo preko stare uprije a i ovamo, da pou svi zajedno pred mutesafira. Odonuda s prijeke strane
ljude vodi Alaga, nose sobom tubu, a sa carinske Hadi-efendija. Kad su povorke pole - a imale su se sastati pod Suhodolinom - bilo u njima
mnogo ljudi. Svak jedva doekao da se potui na tu grdnu nepravdu to je uinjena kad je puten ubojica Bajre Kenjara. Svi su bili ogoreni, pa
su se jagmili, tko e ii. To sve posukljalo arijom, a svijet se iikao po duanima, pa gleda. Netko iz povorke zaustavi se jo poslom ovdje-
ondje, dok ostali idu dalje. Alaga pred svima opet, i s njime jedno petorica, vie utei nego li govorei. Ili su uza Suhodolinu prama utim
sarajima, ni ne osvrui se jedan na drugoga, ve svi, koliko ih je bilo, mislei kako e se potuiti mutesarifu. Alaga je ve smislio ta e i kako e
rei i onda bogme nema druge, te e i mutesarif i sud morati uzmaknuti. On izdui na velika vrata, pa preko avlije, a kad uoe u hodnik,
Alaga i s njim ona petorica stanu izgledivati gdje je ona stotina ostalih. Oni ekaj i ekaj - al' nema nikoga.
- Deder poviri! - ree Alaga jednomu - pa vidi, hoe li brzo! Ovaj izleti na avliju pa pred vrata i pogleda niza
Suhodolinu, te se brzo vrati Alagi.
- Gdje su?
- Nema ni jednoga! - odvrati ovaj i bojaljivo pogleda oko sebe. Nekoliko ih jo silazi niza Suhodolinu.
Alaga osta kao uporan.
- ta emo sada? - upita jedan od njih.
Svi su bili kao smeteni i neodluni. I njima je bilo i odvie zaudno: od tolikih ljudi, bit e i preko stotine bila, jedva ih estorica. Pa ni Hadi
efendije!
- Tako ti je sve nae! - prepara Alaga srdito tubu i baci ju na tle. Hajdemo - ta emo mi sami? ::
125BEZ NADE
I oni se vrate.
- to ti, Alaga, onu tubu baci ovdje? - upita bojaljivo jedan. Mogu je sada nai - na njoj su podpisi - pa e nas -bojat se je - pozatvoriti!
- Ha, Ha! - priznade mu i Alaga, te se sam vrati, pokupi tubu i smota je u dep.
VIII
Po gradu je bilo mnogo govora o tomu, kako su se ili pred mutesarifa tuiti proti sudu, pa su se neki srdili, a neki smijali.
- Uh, bolan Kriliu - drali su ga - ta ono uiniste? Poli ljudi - ne more ih izbrojiti - a sve arijom jedan za drugim zaostaje. Kad gore ni
avoljega, ve samo to se jo zadnji pokupili ispod duvarova, silazei kradomice niz Suhodolinu. Puste bruke i sramote!
- ta, komu se vi to smijete? Aa? - pitao je ljutito Krili, vrtei se razdraeno. Vidjet ete vi tko je Krili!
I zbilja svijet je vidio brzo. Jedva to je mjesec dana proao - Krilia vie nije bilo u Mostaru. Prodao i zadnji lapat to je imao svoga pa se iselio.
Dugo se je govorilo o toj zgodi sa tubom, a Alaga se je uvijek srdio kad bi o njoj to uo, dok je Hadi-efendija nepomueno brojio zrnje na
tespihu. Omer-efendija pak znao se je smijati, a katkad i porugljivo, katkad i upadljivo, zagriljivo.
- Eto - to su ti junaci! - Hoe tokorse neto da uine. Prva vatra - pa i najmanja stvar - planu, rekao bih, oborit e svijet, kako govore - a onda sve
ti to isplavi kao da nije nita ni bilo, svaki podvlai rep - jer se boji da ga ne bi kvrknulo po glavi. v
126
BEZ NADE
- Eto taki su ti nai! - odvraao mu je naelnik Alajbeg. Nee ovo, ne e ono - ni sami ne znadu ta bi. Taman ko bolestnik. A sada uvrtili u glavu
da e seliti. Kud e u nesreu, ta li oni misle?
- Ja ih dina mi, ne razumijem. Evo - trojica ih ve ode u svijet zaradi toga to nisu onoga objesili, jer da je on ubio Kenjara. Pa ti to sve govori
kako e se seliti, a o drugom ni ne zna, niti se im drugim brine. Dvije godine evo uvijek na ustima: Selit emo! Selit emo! - pa prodavaju i
prodavaju - a isto sve ovdje sjede i troe pare, dok posve ne potroe, pa su ti onda ovaki i Omerefendija isprui dlan te puhnu u nj.
- Dina mi, jadno s njima. A jada oni ne vidili, ne znam kako ne e da uvide, da ih ni tamo bogme nee prazne drage volje primati?
- Rade, kao da su pamet zaloili. Evo po itave dane tu ti nema nita drugo ve: i ovako emo i onako emo a na srijedi nita.
- Ima ih takih koliko god hoe. Eno ti Alage - ni pola nema od onoga to je imao -
- ta veli, ako si turin? - zaudi se Omer-efendija.
- Ni pola, turske mi vjere. To ti je on nekuda prodo i uputio. Ee - nije on sam! - zaklima Alajbeg glavom, vadei duhan iz kese.
- Pusta pameti, gdje si? - lupi Omer-efendija dlanom o koljeno, da je dobro puklo.
To je bio znak da se je malo srdnuo, ama se je prikrio, te mu se na usta pojavio onaj saalan, bolan smijeh, ko kad ovjek ne zna drugo ta da
uini, gledajui gdje ludorije poinjavaju oni koje je duan voljeti, pa se onda gorko nasmije, ne mogui im nita drugo uiniti. Tako se je
Omer-efendija bolno
127BEZ NADE
ismjehavao prekoravajui nesmotrenike koji trate vrijeme uzalud i tetu, dok su ve novi nadolice poeli kupiti hlad poda se ondje gdje su prije
domai ljudi sjedili.
- A ija je to krivnja? Moemo li njih osuivati to se brinu za se, ili nae aliti to tako uzmiu? - pitao se je on. Ah - ni jedno, ni drugo. ovjek je
stvoren da radi, a tko vie i vjetije uzradi - onoga je mejdan, onoga je pobjeda. Jest - koji radi, moe navui na se asomino ljutnju, zavist ljudi
slabia - al' pametnih nikada. Pa i oni koji na radiu viu, koji mu zavide -jednom e uutiti, pa se za njih nee znati kao ni za njihovu mrnju. Ta
koliko ih je zavialo, pa i jo sada zavia Avdi Draiu i svata mu podmeavalo to radi sa vabom! Dok "je bio sirota, nitko mu nije nita
zaviao, nitko ga nije mrzio - al' su ga svi saaljevali. A kad je poeo raditi - poela se dizati proti njemu i zavist. I sad je ima i bit e je jo - nu
Avdo nije vie tim zavidnicima Avdo; kad se s njim nau, zovu ga: Avdaga. A ti zavidnici umjesto da se raduju to je jedan na udario naprijed,
oni mu kad ne mogu u oi sa strane i iza lea dobacuju svakojake - pa jesu li to pravi ljudi, jesu li to prava braa? Njima je pravije da tui
sjedne na nae ognjite nego da ga mi sami iuvamo, a kad moramo, i podignemo.
Omer-efendiju je to gorko boljelo u dui, videi tu grdnu ranu - al' ta da uini? Kad bi to iao kazivati - ljudi bi na nj naskoili, da je murtatin,
izdajica. I ne jednom, ve sto i sto puta sio bi sam u odaju i razmiljao o tim prilikama.
- Evo, stvari su se promijenile, drugi su odnoaji. Pa dobro. ivotima naima kuali smo da ih zaprijeimo, da ne dou da , ne nastanu ovi
odnoaji koji su nastali i u kojima se sada nalazimo. Bog nije dao da uspijemo - nu o tom nita ve sada je raunati zato smo se opirali da ne
dou? Jesmo li za nau vjeru, jesmo li za nau sigurnost, da ne budemo svi posmicani,
128
BEZ NADE
jesmo li za samu ovu grudu na kojoj smo? Ako smo se za vjeru bojali - a tko nam je more oteti, iz srca iupati, kada mi neemo? Neka nas sijeku
na hiljade komada - al' svaki e taj komad biti proet onim to je u nau duu u nae srce tako silno usaeno. Nu eto - jo nam nitko ne zapovjedi
da ostavimo nau svetu vjeru. Ili smo se otimali toga radi, da nas kasnije, kad nova vlast doe - ne posmicaju? Jo smo, uur Allahu, ivi -i
mislim da e svaki ivjeti dokle mu Bog dade. Ili smo se borili za nau grudu, na kojoj smo, da nam ju ne otmu, da nas s nje ne potjeraju? Nu tko
nam brani na naemu raditi, opkopavati i brati, pa i u vodu baciti ako moremo? A eto, sada te zemlje prodavaju gotovo badava, da im se ni opanci
ne mogu isplatiti
- Jest, otpor je bio velik, a taj otpor nije jo prestao, on jo traje
- i ljudi se jo nisu priljubili ovomu stanju. - Zato? - E - to ne znam - ve bit e s toga to ga nee. I kad bi ih upitao: Ljudi boji, to radite?
Odgovorili bi jedino: Eto tako - jer ovo neemo! Daljne, dulje razloge oni nee da ispituju - a moda kad bi ih jednom ispitivali, otkrili bi sasma
drugu stranu, nego li je ona, to ju danas vide. U njih je samo asovita vatra - ta evo, kakva nemira i kuhanja radi Kenjarove smrti! Koji bi bijes
kad optueni tobonji ubojica ne bi odsuen na vijeala! - Evo zla i gorega - viu - ovdje nam nema vie opstanka, ve se kupi i bjei! Pa im
onda padne na um da e sud tuiti pred mutesarifom. I pou - pa? Sramota i nevolja od ovoga svijeta!" Takovi su oni: razbjeali se kao mievi.
Kad ovamo iza oka -e, misli, oboriti e cjeli svijet - a kad moraju izii i pred pisara
- klanjaju mu se do zemlje i sve u neprilici kako e to bolje uviti dubu. Na sve se obaraju, na sve se ljute: kriv im onaj od metle pa do
mutesarifa - al' kad ih koji iz ureda pozdravi, milije im je i drae nego Bog zna to. Pa jesu li to ljudi? A malo im ne budi po volji - eto ti odmah
velika dogaaja: selit emo - pa
129BEZ NADE
seliti! I namjetaju se i spremaju - te umjesto da odmah idu kad su skastili, ovdje se ubijaju u glavu da tamo drugima padnu za vrat. A zar u ope
oni znadu i misle, zato sele? Radi ega? Ako su se digli proti novoj vojsci radi svoje grude - pa zato je sada ostavljaju, prodavajui ju u
bescijenje? A ako su se borili radi dina - pa kako to oni mogu trpjeti da ovdje ostane manje muslimana, poto oni odu? Zar se tim sami ne diu na
din i proti njemu?------
Omerefendija je sjedio sam u svojoj odaji. Bio je ondje nad aharalukom, te je mogao gledati i na ulicu. Oima je bacao po onim starim
zidinama, na vedro nebo iznad njih, pa opet dalje po krovovima, penderima. I pogleda sasma dolje na ulicu. Kako je bio zamiljen, od prva
maha, kad je krenuo glavom ulici - uzbacio ju u vis. A sada uze razmatrati i one kovitljaje praine to se diu s ulice. Poviri malko bolje. Ono ti
jedno desetero djece udara dolje-gore, die prainu, vie, tre. Vidi ih sasma dobro. Odrasla djeca sve iz komiluka, djeca njegovih najboljih
prijatelja. Ima ih i manje i vie a zapremili ulicu da ovjek ni proi ne more.
Evo ih na ovo su im djeca! Dok im se oevi brinu velikim, visokim stvarima, djeca se valjaju po ulici i tako se pripremaju za ivot! A ta e
onda od njih biti? Misle pametnjaci: Ako djecu uzaljemo na kole rasturit e se. Pa hoe da im ostanu dobri muslimani a i hoe: sad rade
ovako - a kad podrastu - eto ih liska, pijanica, razbijaa - da, da -tada e biti sve pravi, dobri turci!
Smrknu mu se lice jo vie - pa kad od muke mahnu rukom prama glavi, te zaokrui akom ozgor s ela i do nakraj brade. Onda objesi obje ruke
izmeu prekrtenih nogu dolje niz minder i poe udarati s njima odmjereno kao da se zabavlja. A nije mu ni nakraj pameti bilo da se zabavlja, da
se raduje.
130
BEZ NADE
videi kako sve unatrag ide a nikako nitko iv tomu nije kriv, ve sami domai ljudi - muslimani.
Nekako mu se smuilo, razmiljavajui o tim stvarima, pa je htio da se malo rastrese, zaboravi. Sit je i presit bio toga: ta dvije godine dana uzalud
je kazivao i kazivao, te upuivao ljude da se opamete. Nu kad bi ih on odgovarao od njihovih nakana oni su se odvraali od njega, prekoravali
ga i objeivali da i on dri sa vabom. To bi ga zaboljelo, zapeklo u dnu srca, videi, kako krivo, izopaeno tumae kao hotomice njegove
najbolje misli i elje. A svaku im je kazivao s razlogom
- lijepo, bratski - na njima je valjao i vrijedio samo onaj, koji je podupirao, odobravao njihove nerazborite, da, lude misli i odluke. I mnogi su ga
se poeli okanjivati, uvati se od njega
- bojei se, da ih ne smuti u onomu to hoe, a uvjerni da mu razloge razlozima ne mogu opovri. Ni Alaga ga vie ne gleda onako kao prije.
- ta u im ja! Eto ih tamo - pa kako prostru, onako e i leati!
I die se da ode malo u ariju. Bilo je pred podne na jedno dva sahata. Idui cestom izdigao glavu, pa gledao ravno ispred sebe. Krenuo je da
sjedne po obiaju malo svomu Hilmi na duan. Hilmo je otvorio posao u pola s jo jednim, te je trgovao najvie branom. Duan mu je bio u
jednoj magazi na glavnoj ulici.
Kad unie u duan, nae samoga Hilmu gdje neto prebira u tefteru.
- to, sam? upita ga Omerefendija, ulazei u duan.
- Upravo mi drug ode po poslu! - die se Hilmo ispred oca, da mu namjesti gdje e sjesti.
- De ti gledaj i radi - ne pometaj! pokaza Omer-efendija rukom tefter, pa se nasloni u emliji, okrenuv se prama vratima da gleda svijet kako
prolazi.
131BEZ NADE
- A jesi li uo, babo, da je Alaga prodao ono na Buni? -ostavi Hilmo tefter na stranu i pitajui pogleda Omer-efendiju.
Omer-efendija se zaueno okrenu, te upre Hilmi ravno u oi.
- ta mi pripovijeda? - jadan on ne bio! - iznenaen vas i kao ne vjerujui izusti Omer-efendija.
- A jest, dina mi. Evo jutros mi doe oni odonud - i pokaza Hilmo na suprotni duan malo po strani da mu razmijenim neto para u napolijune.
Upitam ga: to to? a on ree da je kupio od Alage ono to je imao na Buni, pa Alaga hoe da mu sve dade sve u napolijunima.
- A - a! Meer mi je Alajbeg onomadne pravo rekao, da je Alaga i vie od polovicu svoga prodao. Jarabi ta ovi ljudi misle!
Omer-efendija uuti, pa se onako zagleda preko ceste onamo uz brdo, kuda se stere Brankovac i gdje se daleko nad njim die Stolac. U taj as kao
da nije nita mislio, hote zaboraviti to je upravo uo, pa je samo gledao, kako je sunce osvijetlilo svaku kuu, svaki krov, svaki kamen.
Odozgor se natkrililo isto, vedro nebo - a zrakom se mijeala buka i vika arinska, dovikivanje, kotrljanje te kao da ga ta cijela slika, ono
arko sunano svjetlo, ono sivo stijenje, one kamene kue i vedro nebo, ona buka i vika - sve ga to priteglo svojom zanimljivou, jer je mirno
sve onako sjedio i nepomino gledao. Nu ipak od svega toga nita ga se nije dojmilo, nita ga privlailo, ve mu se misli nadale nekako otre,
ljute. I opet je eto prekuhavao je u sebi jedan turin pustio neto zemlje iz svoje ruke - a nije ju kupio koji drugi turin. Ako jo ovako
potraje nekoliko godina e onda e nas, bogme, svi tjerati da odemo, kad i onako ne budemo nita imali!
Svijet je prolazio ispred duana, zaposlen, netko lagano, netko brzo. Hamali se svijali pod teretima, koje su nosili na
132
BEZ NADE
sebi. Kroz onu vrevu prolazili i doljaci, u francuzkim, tijesnim haljinama, koji su doli za poslom, pa se razradili u velike. Sa domaim dijelom i
s onim tijesnim mijeaju se i vojnike odore, te se katkada uje kako sablje klepetaju niz bedra, te se iz one vreve i razgovora uju rijei i hrvatske
i talijanske i njemake. Kad kola prolaze sve im se ugiba, a radi njihove teine, trese se ispod njih tvrda zemlja.
Ha, taman! Upade iz one vreve u duan Alaga maui rukama i idui ravno Hilmi. - Oh! - Iznenadi se, kad vide Omerefendiju. Kako,
anum? pitao je i govorio hitro sve u jedan duak. Ba sam te dobro naao.
- Koja dobra, Alaga? - pogleda Omer-efendija uz Alagu.
Aa evo neto malo! - poe traiti neto za silahom. Izvadi premotanu hartiju, pa se onda mai u njedra te izvue odebeli smotak knjige, svezan
kanafom. - Na der, Omer-efendija - ili ba ne - evo, Hilmo, ti, ti si mlai! Deder mi iz ovih tapija izaberi Bunu.
to e ti to? upita ga Omerefendija, raskolaiv oi.
- Ama onako hou da znam koje su koje! - odgovarao je Alaga razvezujui tapije i redajui ih pred Hilmom na banak.
Dosta je bilo tapija, jer je bio prilino debeo zaveanj. Ima ih manjih i veih, od bjeljega i uega papira. Neke jo gotovo nove, iste, a neke
naokolo i po sredini, kuda se motaju, izglodane, iskidane, te se isprekidala tako na njima jazija, a na jednoj se turali-tapiji sasma iskvarila
sultanska tura.
Hilmo ih poe jednu po jednu prebirati i dijeliti na dvije strane. Alaga se desnim laktom naslonio na banak i nagnuo se prama Hilmi nad tapije,
motrei pozorno kako ih on pregledava.
- to to gleda, Alaga - da ne e to prodavati? - nadviri se i Omer-efendija na banak.
133BEZ NADE
BEZ NADE
- Ama nije vet zna, hou da vidim, pa nemarni tko prouiti! - zatezajui odvrati mu Alaga, ne kreui se ni
najmanje.
Hilmo je morao dugo pregledavati, a samo katkad bi bacio
pogled s papira na cestu.
- Evo na - ovo su ti od Bune! - pokaza Hilmo prstom u jedan kup tapija.
- Ovo biva? - uze ih Alaga, te ih poe premotavati, poturnuv ih malko ispred sebe, a onda smota i ostale, te ih sve skupa, ali razdijeljeno
zaveza. - A sada deder mi proui, ta ovdje veli! - i rairi pred Hilmom tabak hartije. Ovo ti je ova' nova kaurska jazija - pa ne znam tko bi mi
drugi vidio i kazao.
- Pa ovo ti je pozvanica za sud - evo na - ovdje veli, da ima s kmetom radi nekih zemalja parnicu! - govorio je Hilmo, gledajui u pismu.
- Jest, ja! Bit e s Brotnjom. , >
- A kad si ovo dobio?
- Ima, bogme dosta - nekoliko dana!
- E vidi vakat ti je proao; tu ti nema ta! poloi Hilmo arak na dasku. Prekjuer si morao izii pred sud a sad ti vie ne valja. Izgubio si
parnicu, jer nisi doao, kad su te zvali.
- Kako to more biti? Misli li ti da se more tako lako izgubiti onoliko krevine? Ajbo! nijekao je Alaga.
- Bogme jest - kmet je dobio. A to nisi prije donio, da ti
kaem?
- ta mogu sada uiniti? - ne odgovori mu Alaga na pitanje, te se osloni leima u banak.
- Vidi - da si dao djecu u rudiju - ne bi bio tako okasnio, niti drugoga traio, da ti proui. ta ti rade djeca?- dignu Omer-efendija glavu. - Evo,
to je mome Hilmi, to sam ga dao da i to naui? Neka ga, sve e mu valjati.
Alaga ne odvrati nita. Jednom je rukom drao izvraenu pozivnicu, a drugom je pipao po njedrima, gdje je stavio tapije.
- Hm! - trgnu se iz misli i slegnu ramenima. ta u ja! Svakako hoe vaba da ja izgubim! - i odmae se od banka te poe prama vratima.
- Sjedi, kud e? - ustavljae ga Omer-efendija.
- Valja mi ii, imam posla! - i pozdravi.
- Stani der, i ja u s tobom! - die se Omer-efendija i poe za Alagom.
Alagi kano da to nije bilo drago, jer se je nekako udno drao.
- Kako ujem, ti si prodao Bunu? upita ga u hodu Omer-efendija.
- Tko ti veli?
- Pa svata se moe saznati. to ne i to? Prodaje li?
- A eto - prodao sam. I onako mi malo donosi - te je bolje, da imam u gotovini.
- Brat si mi - ama to prodavati, pa ba sada? Nije ti od potrebe - a i kasnije more valjati. Tko zna!
- Volim ja ovako. Taki je vakat to ovjek ne dri u ruci ni ne more rei da je njegovo. A ovako - lake mi je, gotoviji sam da se iselim.
- Aman jarabi! da se iseli. Ma dobro: evo seliti! Ali to ne ide kad si skastio, ve ovdje otee i troi?
- Hou da vidim ta e jo biti. Mogu se vremena promijeniti, jo godinu dvije pa e i vaba j! nekako zvidnu na usta a pri tom
pokaza rukom, kao da nekomu veli, neka ode ispred njega.
- Kakvi je to raun - ne znam, dina mi! Uprli ste svi seliti -a sve vas gotovo vidim ovdje. Ako emo se seliti dobro hajdemo svi uture,
odmah - evo ja sam prvi gotov. Ama ovako! Pa tko vas goni da selite?
134
135BEZ NADE
Alaga ga omjeri sa strane i ne odgovori nita, ve uuti. Omerefendija je vidio dobro, kako ga je on omjerio i pogledao. Dobro je razumio
odmah ta to znai.
- Beli sada misli, da sam murtatin, izdajica! ujedljivo se nasmija ispod brkova - pa nee da slua mojih rijei. Eh! -
I Omerefendija se ustavi ondje gdje se ide na malu Tepu.
- Allahemanet! - doviknu mu Alaga i poe uz brdo ispod lipe.
- Eto prekosutra je petak pa doi mi malo izjutra!
- Vidjet u! - odvrati Alaga te pouri hod.
Bio se je malo poeo i znojiti, tako je htio. Pa onda stade pred jednom magazom.
- Gdje si, Jovo? - zaviri unutra najprije, uvaliv glavu. Ha,
ha! i ue.
- Bujrum, bujrum, aga! skoi preda nj trgovac iz mraka a Alaga, kako je uniao sa ceste, nije sve mogao jasno vidjeti.
- Evo tapija - hoemo li na takrir? - pokaza mu rukom na
njedra.
- Upravo sada u imati da obavim jedan prean posao. U drugu emo srijedu - a evo, ja u ti dati kaparu.
Alaga pristane te primi izbrojeni novac. Bio je dobre volje, upravo nekako veseo, te se je alio i smijao s Jovom, pijui kahvu. I odatle kad se je
digao, iziao je radostan, a taki je bio i sve te dane. Pa i doma, kad bi bio, razgovarao se je dulje, pitao ta rade djeca, eni svata pripovijedao, te
ju je do kraja taj put mogao sasluati, kad mu se je potuila na Mehmedaliju kako se je raskalaio.
- Proi se, boja, tih stvari! odbaci on na alu. Ve zna li,"
ta sam uradio.
- A ta to?
- I sama zna, da nam nije Buna mnogo donosila, - a opet bolje imati gotovinu u akama - pa sam ju prodao!
136
BEZ NADE
eni je to bila nova stvar.
- Jesam - pa sam uzeo i kaparu. A to ne bih? Kud da se nateem i ovako i onako, a puno brige - moe udariti kia, tua, sve obiti - pa nita - i
ovako imamo u gotovu. Aa, to veli?
- ta uini, ako si boji? Ta novci e se hitro potroiti - a ako Buna i nije mnogo nosila - bilo je barem vazda stalno za uvijek. Ja, bogme, ne bih -
ve de ti, kad nisi dao takrira -natrag povrati!
- De proi se, bona, bolje je ovako, a kud u ovjeku da laem! odmahnu Alaga tako kao ovjek koji je veoma radostan to je s vrata
sbacio veliku brigu.
Kad je jo dao takrir i primio svu cijenu u napohjunima
zaudo se Alaga promijenio. To je bilo lako opaziti. Nekako rahatniji, zadovoljniji, a veseo i pripravan na alu, kako god i koliko hoe.
Kad bi se sastojao s drugima na razgovore, i opet je on govorio proti onom, proti emu i do sada - al' sada je sve bilo drugaije, lake.
Tako je govorio, kao da e vaba evo sad na izii ili kao da e se prolomiti svijet kad se on iseli. Ovo pak iseljivanje nikako nije smetnuo s uma.
- Vidjet e oni kad ja odem! kao da se je prijetio.
I uestao on na sastanke ii i kod sebe ih sazivati. Tu on pozivao na asti, davao sobete i ivio - u kratko - tono se kae
- na kratku ruku.
- ovjee, ta to radi, ta li misli, da e to vazda trajati?
- De nemoj, dina ti. Hvala Bogu, nije nam od potrebe da gladujemo ni da otkidamo od usta. Ve ja ta hoe - da se stegnemo, ko nitko ljudski?
Ne boj se ti, ima Alaga!
ena je sumnjivo mahala glavom, ali bi i uutila, videi uzaludan trud da mu to dokae.
137BEZ NADE
U krugu svojih prijatelja Alaga je bio razgovordija, a to bi on koju rekao, pogledao bi Hadi-efendiju - i on bi mu potvrdio glavom, da je dobro.
- ta? Jo godinu - dvije pa da vidite gdje e biti vaba! Mislite li vi, da e nas na car puati ovako? Aa! - Pa opet, nebude li ta - ta mi znamo
kud se ie u Tursku!
Bio je kao ptica kad leti.
A kad bi iziao na ulicu i vidio vojnike, ljude u tijesnim haljinama pogledao bi ih poprijeko i od njih okrenuo glavu, a kad izdaljega - tako bi
ih gledao, kao da im je htio rei: Brzo emo vam pogledati u lea! inilo mu se je da ih sam more otpuhnuti - tako se je jakim osjeao.
Jednom su - neke nedjelje - sjedili u oku Hadi-efendijinu. Bilo onako pod vee. Nedjelja ko nedjelja, pa svijet iziao na veselje, a pod mrak se
vraao. Oni u oku kad posuklja ulicom ovdje eta, ondje eta. Iz mehana se i krama vraali vojnici, radnici, sve sami strani ljudi, pa onako,
tko samo veseo a tko pjan - pjevali ulicom, koliko su mogli, iza svega glasa. Pjesme se orile, a tim jae odzvanjalo, to su se onako razveseljeni
napinjali da jae, vie dignu. Upravo kao namjerice ustavili se pred oak, i onako stojeke u krugu pjevali.
- Ha, ta veli, uje li, pas ih dero? Krenu Alaga glavom na ulicu, a gledajui Hadiefendiju.
- Hoe oni, hoe! - ispravi se Hadi-efendija. Velim ja uvijek, eno oni - i pokaza rukom na raf, gdje je bio itab - oni nam vele da je naa dunost
da bjeimo odavde!
- Pa zar smo dotle spali da gledamo kako se oni izopijavaju, te da ih sluamo, gdje se pijani deru? Tko da to trpi?
Alaga je bio upravo planuo na tu viku i derau, pa se onda zanio u misli, kako e to biti lijepo onda kad ih vie ne bude
138
BEZ NADE
uo. Sutradan se vidio s Omerefendijom, pa usput i sam njemu poletio. Omer-efendija se pravo zaudio.
- Deder mi ih sada brani
- Koga? - upita Omer-efendija.
- Ja - njih - ta ti ih uvijek brani - vabe! Obrani mi ih, ti si njihov a oni tvoji!
- Ma ta je, Alaga? smijao se je ujedljivo Omer-efenija.
- Eno da si ih sino vidio! Sjedili smo u Hadi-efendijinu
oku, a vabe nagrnue----Aman, to ti sve pjano, da nije
kabel proi sokakom, - ni mi ne moemo proi - a kako e nam ene? Pa da se to trpi?
- Posta ti, ne zanovetaj! Aa ti hajde - rasrdi se malo Omer-efendija - petkom proi Zahumom i Donjom Mahalom i Carinom, pa da vidi naih!
Poi u Carigrad, pa nu, ta e nai svaki dan u Galati! Govori mi ko ovjek, a ne ko...
Nu Alaga nije htio dalje sluati. Nekako i poalio to je zaustavio Omer-efendiju. Upravo se pokajao ta i unaprijed je mogao znati da e mu
rei sve drugaije nego to on misli. Od Omer-efendije se on ve sveosve odijelio, a samo staro prijateljstvo sililo ga je da mu se javi kad ga vidi.
Vie mu Omer-efendija nije bio ono to nekada; on se je ve posve odmetnuo od ostale svoje brae - mislio je Alaga. Od njega vie nema nita!
I proljee bilo, i nastalo ljeto - ama Alaga nije imao kada da se brine sa svojim kmetovima, ta e uraditi, ta li donijeti. Nekako mu je bilo pravo,
il' donijeli ili ne donijeli. Nije ga boljela za to glava. A niti se je pobrinuo zimus ni proljetos, kao da ni nema vie za to da se brine. ena ga je
ee pitala je li ovo, je li ono uradio, a on bi joj odgovorio neka ne tare glave, i odmah bi zametnuo razgovor o drugomu, ili bi iziao iz kue.
Mehmedaliju je malo kada vidjevao, a kad bi doao preda nj,
139BEZ NADE
umilio bi mu se i traio od njega novaca. Alaga, kako je dobar bio, nikad mu ne bi uskratio, pa kad bi sin od njega odlazio, ponosno bi gledao za
njime.
Jednoga dana, prije nego e poi u ariju, Alaga prie ekmedi, u kojoj su mu novci bili. Trebalo mu je da uzme nekoliko da ima uza se. Tako
je on uvijek radio - a ekmeda mu je bila u sobi gdje je on spavao. une pred ekmedu, potegne klju i otvori.
Odjedanput da poblijedi kad podignu kapak.
- ta to? - uprepaeno upita sam sebe pa i opet pogleda u ekmedu.
Vie prama jednom kraju bilo je po dnu ekmede razasuto pet-est utaca i neto srebra. Kano da nije sam sebi vjerovao, slegnu glavu jo vie da
bolje vidi. Nu i to mu je malo bilo: uhvati ekmedu sa daske, hote ju izdignuti vie prama svjetlu.
- ta ovo? - zadrhta onako blijed, kad vidje da mu dno ekmede ispade, dok su mu u rukama ostale samo strane. Kao da ga je grom oinuo, tako
je ostao na mjestu.
I opet pogleda ekmedu bez dna u rukama, te ono dno na tlu, na komu je bilo neto novaca. Ne putajui ekmede iz ruku pomae se nasred
sobe i zovnu enu.
- Zna li ti ta je ovo? - naskoi on na nju, dok nije bila pravo ni u sobu unila.
ena se primae blie.
- Jadne mene kukavice! - zaviknu hanuma, stisnuvi ake pod prstima. A ovjee, to uradi od tolikih para?
- Tko: ta uradi? - viknu Alaga glasnije, pa onda uuti i kao da se neemu dosjeti, upita niskim glasom: - Gdje je Mehmedalija?
- Kukavna ja - a jest dina mi - neto se je vrzao juer ovuda. Da ga nije tko nagovorio?
140
BEZ NADE
- Gdje je, kai mi, gdje je?
- Otkuda ja znam? Koliko sam ti govorila i govorila: Pripazi na Mehmedaliju! - pa eto - sada vidi! Jadna mati moja!
Hanuma poe jadati pa sjede u pender u dnu sobe, metnuvi glavu na dlane. Alaga spusti ekmedu i izie odmah na dvor, ne prozboriv ni rijei.
Spopalo ga hiljadu muka, a sve ga neto prijei da pogleda ljudima u oi, sve ga neto davi, kad je htio da to rekne. ta da ini, ta da radi?
Nestalo je novaca - a tko ih je mogao drugi uzeti nego li Mehmedalija? Pa kako da raspita, kako da sazna? Bilo mu je teko, silno muno - a ne bi
moebit toliko ni alio kad bi to tko drugi uinio. A ovako, kad se sazna da ga je njegov sin orobio? Nu - moda nije on! Pa tko bi drugi? Tko bi
se mogao uuljati i obiti ekmedu?
Bio je kao bez glave, kad je iziao u ariju. Nije znao ta da pone. Iao je pognuto, gledajui preda se, ne osvrui se nikuda.
Ujedanput stade. Mimo njega prolazio straar - te mu neto sinu pred oima.
- Ha, deder mi - ovi - reci, zna li ti gdje se mlaarija sastaje?
- to e ti mlaarija, Alaga? - uljudno mu odvrati straar, metne ruku na sablju, drei se ravno.
- Ne pitaj - zna li? ,>. ,, ?
- Ali kakva mlaarija?
> - Nu - oni, to piju, to se igraju - gdje oni zalaze? .'
- A, bogme, gdje i stariji. Tu su ti jednaki i mladi i stari. w
- Ti zna biva? .,. .-:..,. ' ' - Ima na dva-tri mjesta. -
- Hajde me posluaj i nai mi - a valjat e ti - nai mi.sina - zna li ga - Mehmedaliju? . .,;:,: ir uBEZ NADE
- Znam ga, dobro ga znam! izree straar, nainiv lice kao da neto sluti. Bit e mu bio i od prije poznat.
- Leti, to more prije! Okrao mi je novce; dok ga uhvati, vodi ga na sud, a ako se uz njega nau, - valjat e ti!
Pou obojica prama Zahumu. Straar je bio odmakao malo naprijed. Svrnue se u ine - ali tamo nema Mehmedalije, ve neki drugi sjedili nad
vodom. Odatle skrenu pod Hum eno one, uz Radobolju, prama emovcu.
- Ako igdje - bit e ovdje! - pokaza straar na drugu kuu u onom uskom, krivom sokaiu pod Humom. Ti stoj ovdje, pa gledaj hoe li
izmaknuti, a ja u unutra.
Straar je kao na krilima obletio haj atom i zavirio u sebe -nu dolje nitko. Onda udari uz stepenice. Na tavanu sretnu krmaricu, koja je izlazila iz
odaje.
- Kud e, ta je dobro? - upita ga ona.
- Hajde - uhvati je straar vrsto za ruku - kai mi gdje
sjede, tko ima?
Krmarica se je otimala kaljui, a straar potegnu i namjeri na prvu odaju, te ju otvori.
U odaji sjedila petorica. Naglo skoie kad vidje strazara.
- Aha evo ih i ti si! - jurnu straar unutra, vidiv
Mehmedaliju.
Ona etvorica hitro umakoe, ostavivi na odaji i karte i novce, a Mehmedalija ostao zapanjen.
- Gdje su ti novci?
Mehmedalija je drhtao vas, a kad ga je straar po drugi put upitao, on mu pokaza dep.
- Ovdje su!
Oko Alage se je okrenuo cijeli svijet, kad je uo i vidio ta je, a kao da mu je obraz padao na zemlju, kad je vidio gdje straar vodi njegova sina
kao zloinca. . ... ,, . . . >
142
BEZ NADE
- Ja ne mogu ovako - ti ga vodi - a ja u nekud naokolo pa emo se gore nai! - govorio je Alaga straaru i poe ispod kule na onoj peini, ispod
koje se kroz slikovitu i zelenu tijesnu uvalu vere Radobolja. Koljena su se pod njim tresla. Poao je odmah na sud, gdje e dovesti Mehmedaliju, a
udario onamo ispred damije na spilama.
Sav shrvan, poniten vratio se je do jedan sat doma. Na sudu mu dali novce to su jo kod Mehmedalije nali, a njega ostavili u zatvoru.
Hanuma udari u pla kad joj Alaga kaza ta je bilo. Plakala je kao ljuta godina, a ozgor se s tavana takoer ulo tiho jecanje... Ono je bila ulsa.
- Neu vie da znadem za nj - nije vie moj sin - i - Boga mi nikada vie da ga ne vidim u kui mojoj! zakle se Alaga.
IX
Teka je bila bol hanumina radi sramote, koju je poinio Mehmedalija. Njezin sin, koga je nosila pod srcem, koga je odgojila vruom ljubavlju
materinjom, komu je jo sitnomu popjevala, da e joj biti na ponos taj njezin sin da poini takovo zlo djelo? Prvi ju je glas snaao udno: kad
joj je Alaga pokazao obijenu ekmedu, prenaraena ve time to je nestalo novaca, nekako joj je sumnja pala odmah na Mehmedaliju, ni ne
imajui kada, da pomisli kakova e joj bol biti obistini li se ta sumnja. A tek sada, kad joj je Alaga sve pripovjedio, kako je i gdje je naao
Mehmedaliju i novce, kako ga je straar vodio preko cijele arije a stotine je oiju gledalo tu sramotu! Njezin sin - je li se ona mogla ikada
tomu
>*.
143BEZ NADE
nadati, ikada poslutiti, da e joj raskopati duevni mir, a pred svijetom obraz baciti pod noge? Pa on - ta e biti od njega, uz takovu nevolju
kakva e biti budunost njezinu djetetu, komu je jo nad kolijevkom snovala zlatne dane? Eto ve tim - on je u oima potenih ljudi svrio, on je
gotov, a poten svijet za takove nesretnike nemade druge rijei nego - hrsuz. -Kradljivac? - njezin sin kradljivac------
Zavukla se u odaju - i plakala je ljuto - sama, sakrivena. Obrve joj se podigle u kutu, a trepavice treptale hitro, brzo, putajui ispod sebe da suze
otjeu.
U kui kano da se je odjedanput sve preokrenulo. Alaga ljut, vie muatljiv i zamiljen, a kad koju rekne, kao da krine zubima. Upravo uzbjesni,
kad se spomene Mehmedalija.
- Nee mi vie u kuu! - uvijek bi zavrio, kad bi ga spomenuo, a onda bi se smrknut odmaknuo.
Takav jo nikada nije bio, a niti je ikada do sada bilo razloga da u kui zavlada takovi jad kao to sada. Alaga se ne more smiriti ni doma ni u
ariji, a hanumi se inilo, da itav svijet znade za ovu sramotu, i to je najgore, kao da tu sramotu sam Alaga upravo njoj u grijeh upisuje.
- Ah - jesam li ja kriva, to sam ga rodila i to je takov? -prala se je ona sama pred sobom. Jesam li ga ja na to naputila, tomu nauila?
Prvih dana - kao to nikada u ivotu - bilo joj je tako, da se je bojala izii pred Alagu: i bojala ga se, i stidila se - pa da je do nje i njezine volje,
sakrila bi se da je ne vidi ni ono malo vremena to ostane doma. Sama mu se nije usuivala nita ^ rei ni spomenuti - a kamo li da ga to upita o
Mehmedaliji! On joj je sam onako otresito, isprekidano pripovijedao, kako je Mehmedalija ulovljen te kako lei u zatvoru, pa da nee vie nita
za nj da znade. ;; : ; - *
144
BEZ NADE
- U zatvoru? - grizla se je u sebi. To sam od njega, od moga Mehmedalije doekala! - Jadna ja - a kako mu je? - poe se u njoj raati milosre,
ono milosre koje roditeljici ipak ne da da prestane ljubiti svoj porod.
Odmah bi joj se srce smekalo, zaboravila bi razmiljavati o tomu, ta svijet veli o toj sramoti, ta one i druge znanice.
- Jao, - moj Mehmedalija gladuje, ea - lei na tvrdoj dasci, bez jastuka, bez prostirke i pokrivke...
I pone ga aliti, zaboravivi sve to je poinio. Sad joj nije vie bio kao svaka druga osoba koju mora radi jednoga nepotenoga ina za uvijek od
sebe odbaciti -ve je bila mati, koja je osjeala sve muke, koje trpi njezin porod. Jednom joj se priinilo kako su ga tukli - a ona kao da je sama
osjeala te udarce, kao da su nju egle one modrice.
itav dan i po bila je u mukama ta da uini, im da
pomogne Mehmedaliji-----tako joj se je inilo, da to mora
uiniti, a i da e to koristiti, da e djelovati na nj.
- Gladuje li? im se hrani ko li e mu dati? - pitala se je, ne znadui ta bi ni kako bi.
A da more o kako bi mu ona drage volje dala, jer vie nije vidjela pred sobom Mehmedaliju, koji je obio ekmedu, ve sina, koga je othranila
mlijekom svojih prsiju. Bila je na ivim mukama, ne znadui ta poeti. Mnogo puta spremala se je da upita ulsu za savjet: - kad nevolja tare, i
kam se pita.
- Ona je dijete! - dozvala bi se - pa ta e mi znati rei? Nu ipak kano da se je domislila i odluila.
- ulso, hajde, keri, zovni Saju. Valjalo bi onomu jadniku to poslat da jede, - more umrijet od gladi. A ne do Bog da ti to babo sazna!
145BEZ NADE
I Saja je dola, te je odnijela neto jela Mehmedaliji, a nosila mu je od sada redovito, sve oprezno - jer Alaga ne smije saznati. Zlo i naopako
onda!
Ova nesrea, kako je pomutila blaeni kuni mir, Alagu raspalila do bjesnila, hanumu savladala i pogodila usred srca -i ulse se je duboko
kosnula. I ona je znala cijelu stvar, shvaala je da je to grdno zlo, da je to najgore to ovjek more uiniti, pa je i ona - kakono god i mati joj -
plakala, i plakala je s toga to joj brat lei u zatvoru. Mehmedalija je njoj bio drag, onako drag kao Meho, samo to je Mehu kao mlaega mogla i
milovati, dok je Mehmedaliju kao starijega morala pripravna sluati. inilo joj se da je ona upravo najnesretnija izmeu njezinih druga: dok se
ostale mogu s braom svojom razgovarati - ona se tada zavue te plae za svojim bratom, koji je u zatvoru. Pa koja njezina druga nije sretnija od
nje? A onda - ta e joj sve rei? Sada svaka misli i govori da je njezin brat, ulsin, - takov i takov, najgori, to se more pomisliti - a kasnije - tko
e htjeti s njime i rije prozboriti? Ta ona je ula gdje stariji kazuju da je zatvor samo za zle ljude - pa je li zbilja ona tako nesretna da je njezin
brat najgori od svih?
- A ta veli o mom bratu on - Hilmo?
Koliko je puta u njoj stala krv kad bi se tako upitala. ta e Hilmo govoriti o Mehmedaliji - ta e rei o njoj? Hoe li nju kriviti, hoe li na nju
poprijeko pogledati, ako doe - i hoe li uope ikada doi?
ulsa nije nikada znala ta to znai sve sebi samo eljeti i za se htjeti. Ona je jednakom, nepomuenom, njenom ljubavi ljubila i svoga oca i
svoju majku, jednako je ljubila i Mehmedaliju i Mehu. Ali kad se je sjetila Hilme - zaboravila je da ikoga dragoga ima - i mislila je samo na to
hoe li i kako e ta nezgoda, ta sramota pokvariti njezine snove, razoriti njezin
146
BEZ NADE
raj, koji je osjeala u Hilminoj blizini, onda kad joj se on javlja, pripovijedajui joj o svojoj ljubavi. Mahom je zaboravila oev bijes, materinu
tugu, Mehmedalijinu sramotu, koja kalja glas itave kue - te su ju oni osjeaji, koji joj izviru iz ljubavi prama Hilmi, otcijepili od matere i od
oca, od svih, nesvijesno se bojei za onu nepomuenu, slatku ljubav, koja ju je vezala s Hilmom. Poela je aliti samu sebe - a vie nego sebe,
svoju ljubav.
- Kad Hilmo sazna - a moe bit da je i saznao - da moj brat lei gdje i drugi kradljivci lee - sve zli ljudi - ta e on rei?
Kobno je bilo stanje njezine due, a nesretne misli donosile su preda nju sve same grozote, koje su poruile, ogorale svu slast, svu dra njezine
prve ljubavi. Hilmo e se nje okaniti kad vidi i dobro sazna kakav joj je brat i gdje je - a onda je ona najkukavniji stvor. Pa zato ba ona mora
imati takova brata koji trne vatru u svetitu njezina srca, zato je ba ona nesretna tako da mu je morala biti sestrom? Otkuda dolazi to da radi
tuih grijeha, radi tuih opaina mora trpiti upravo onaj koji nije ni znao ni za kakve grijehe, ni za kakve opaine?
- Hoe li Hilmo doi - a ako doe, kako u mu na oi? Hou li mu moi to odgovoriti ako me upita, hou li mu moi dokazati da ja nisam ama
ni najmanje kriva? Pa koga da okrivim? Sve -sve - samo ja sam prava - jest, ja nisam nita uradila, onakva sam kakva sam i prije bila. - Onda se -
onda se nee on name ljutiti, nee mi nita zamjeriti - i onda - oh da mi ga je moi skloniti, da me nekud odnese - daleko tamo, gdje je lijepo,
krasno - da zaboravim svu sramotu, sve, tamo ...
I snivala je, kako je nosi Hilmo na rukama - kakono ju je mati nosila dok bijae jo mala, pa su otili negdje gdje je bilo
toli lijepo, toli divno..... I veselila se tu kakono se je djetetom
veselila, od milja je drhtala kao onda kad bi u bai iza plota sakrivena gledala gdje joj se Hilmo dobacuje granicom... A
147BEZ NADE
lijepo je bilo vrijeme, jasan, mirisan dan, nebo vedro, isto, kao djevojaka dua - a od svega milije, od svega drae je bilo kad je mogla vidjeti
Hilmu i uzdrhtati radi njega od neke nejasne slasti, neosjeana milja...
A kad se je prenula od toga - bilo joj je nekako pusto...
Bio je upravo petak. Alage nije ni bilo u podnevu doma. Hanuma ostala negdje dolje i zavukla se u sobu, a ulsa sjela u odaji nad bau, otkuda
se more vidjeti i u Sajinu avliju. Alagine kue su bile izmeu dvije ulice, a podno njih cesta. Jedna kua, u kojoj je on stanovao, bila je ona to je
s dvije strane omeena ulicama, s tree cestom, a na etvrtu se pak , nadovezivala baa i jo jedna kua, iz koje se je moglo ravno u Alage. U toj
je kui pod najam stanovala Saja, posluujui ujedno i ona i njezin ovjek u Alage. U Saje se je ulazilo i s druge strane, s one druge ulice. Njezina
avlija je bila uz Alaginu bau, a u avliju se je moglo gledati i sve vidjeti s gornjih prozora.
Petak je bio - a ulsa sjela na prozoru u odaji, gledajui ravno u bau, a bacajui poesto okom u Sajinu avliju. Od nekakve muke, od nekakva
stida i boli, koju je i ona osjeala radi Mehmedalije, nije mogla a niti je bila jaka, da ode svojim drugaricama u pohode. - Ta kako da se pokae
pred njima, nee li joj svaka prigovoriti, ljuto prigovoriti ono to je njezin brat poinio? Ili da trpi, da snosi, kad budu one meu se razgovarale o
njoj, kao o sestri onoga, koji je poradi one sramote zatvoren ondje gdje se najgori ljudi zatvaraju? One -pa momci - pa itav svijet?
Ne - ona nije mogla meu njih!
Sjedila sama, mirna, tiha, a snudena i oaloena u odaji. Nijema je gledala po bai, uza strmeni Hum - a nekako vlanih oiju, neto oborene
glave. Jednom se rukom - dlanom"
148
BEZ NADE
- oslonila o ono dno u prozoru, a drugu spuala niz krilo, svinuvi ju s jedne nadkoljenice na drugu. Osvrui se pogledima uzdahnula bi
tako da bi joj se jo vie nadigle prsi ispod bijele, tanke koulje pa bi povirila u avliju...
Da li e Hilmo doi?
I dan je odmicao i zapadalo sunce - a ona se iz odaje niti dizala, niti je - koga doekala. Silna joj, duboka tuga prevladala srcem, a trepavice i
kapci jedva padali po vlanim oima. - Saznala je, doivjela je groznu istinu, koje se je bojala: iza onoga nesretnoga sluaja, koji je pomutio sreu
u kui - eto doao prvi petak - al' to je prvi petak to joj Hilmo nije doao u Sajinu avliju, da se s njom narazgovara, da se vide. Sa zapadajuim
suncem kano da je i njezina srea zapadala - tako joj se inilo - a ta joj se pomisao savila oko srca i oko due, kao zmija otrovnica - koju joj je
ovio njezin - brat.
Pa da ga mrzi?
Mrziti nije znala, a brata mrziti nije mogla. To joj nije ni moglo pasti na um uz one bolne osjeaje koje je tada osjeala, uz onu tugu radi toga to
nije vidjela svoga Hilmu.
Satrvena, bez nade, kao onaj koji nema ta vie oekivati, sila je dolje, na hajat, gdje je zatekla svoju mater, isto tunu, isto alostnu.
A kako li su njihove tuge razliite bile! Jedna je ena drugoj dala svoje tijelo, svoju krv, otkinula joj srce svoje i presadila ga u drugu, zadahnula
ju duom svojom, iz svojih ju prsiju hranila svojom ljubavi - objema se dogodila ista nesrea, isti jad a nuto, ne ale obje jedno te isto! Ona
ali svoga sina
ne ali sebe ve se pee, kako joj je sinu, ta e od njega biti, a druga smetnula s uma da ali svoga brata, te joj se smutila dua radi toga to
joj je brat smutio prvu, arku, neodoljivu ljubav. Nju ubijaju muke i boli radi Hilme - a da je
149BEZ NADE
on doao - tko zna, zar ne bi mahom sve zaboravila, zar se ne bi moda udila kako joj moe mati aliti? Pa bi li joj se to moglo upisati u grijeh,
bi li joj se to moglo zamjeriti?
Je li ona kriva to joj je u nenadani as, u onaj prvi, slatki i mili as, crv zaao u srce, koji joj ne da mira, ve ju podgriza da misli na Hilmu?
Mati ju je pogledala upravo raskolaenim oima, onako kao da ju je htjela neto upitati, neto silno i vano, nu - oima preleti odmah preko
avlije, pa ravno ih uperi preda se nekako zamiljeno. A htjela ju je pitati, mnogo, sve - da joj kae i pripovieda... Spremila se, smislila je odmah
prve rijei, pa onda redom ta veli Hilmo, kazuje li, ta zbori ostali svijet? I nije joj tunoj dosta jedna briga, jedna bol, da ali svoga sina, ve
ju mori i druga, jednako velika i jednako teka: - ta govori svijet o njezinom sinu, o njezinom porodu? Ona ona se brine i za njegov glas na
dvoru, a pred svakom osudom strepi kao da svaka na nju samu pada. Da ju pita o Hilmi, ta joj je on rekao? Ali kako - zato? Na koji nain?
Bilo joj je teko, bila je upravo u kripcu.
Hajde, keri, valja gotoviti veeru? - mahnu rukom ispred glave, kao da se je htjela svega otresti, sve zaboraviti.
Cijelo vee prolo je sumorno, utke, da se je i Meho morao ak udom uditi. Ljubopitno je on gledao i mater i sestru pa onda i sam sasma
uutio. Alaga je prilino kasno doao.
Sutradan, kad je Saja odnijela hranu Mehmedaliji - brzo se je vratila s njom. Mehmedaliju nije vie nala u zatvoru bio je puan.
- ta - puan? - preporoena ju je iekala hanuma, a i
ulsa se je obradovala.
Materi kao da je pao kamen sa srca u prvi mah - tako joj je odlahnulo. Nekako rek bi da joj se je priinilo da je sada sve
150
BEZ NADE
prolo, da se je zaboravilo - i eljela je da vidi sina, da mu kae koju rije, da ga nasavjetuje - a sin bi nju toli lako, toli dragovoljno posluao! I
jedva je oekivala as kad e doi da ga vidi - da vidi Mehmedaliju. Mati je mati!
Nu njega nije bilo, a kad je doao Alaga neto iza podne doma, htjela mu je da javi od veselja tu vijest. Nu Alaga ju je pretekao - a bio je smrknut,
pa ju je i time ponitio.
- Oni nesretnik je puan - zna li? Jutros me pozvae da me pitaju jesam li mu tuitelj i hou li da ga kazne. Nisam htio jer neu, da ga vlasi
mue po zatvoru. Ali da mi ga nisi primila u kuu - neu vie da znadem za nj! -otresao se je Alaga.
Hanuma ga je najprije bojaljivo pogledala.
- A pa da ta e on?
- Neka mi ne izlazi na oi - jesi li ula? - prikrii Alaga.
- Ali, ovjee... Dijete je... A zar ti nisam govorila i toliko puta ti spominjala da ga opomene, da ga iskara, pa da ga i izbije? Ve ti si mu puao
- pa sad vidi... zajeca hanuma, pokrivi lice dlanima.
- Dosta toga - neu da ujem za nj, pa pik!
Ona mu se nije usudila vie nita rei, ili pravije, od plakanja nije nikako ni mogla. Stislo ju u grlu, davilo ju i sad joj je gore i tee nego dok je
Mehmedalija bio u zatvoru.
- ta e on kukavac sada, ta e sada moje diete? - uzdisala je, pa se onda digla i izala na tavan a da nije Alage ni pogledala.
Prvi put joj se to dogodilo da ga upravo nije htjela pogledati.
Sad su za nju nastale vee muke nego prijanjih dana. Cijelo po podne, itavu gotovo boju no mislila je gdje je Mehmedalija, ta li radi.
151- im se hrani, gdje li spava? - okretala se je na dueku s bedre na bedru, gledajui na prozor neprestano, kao kad ovjek skrbno pogleduje
kakvo je vrijeme i da mu ne potue
usjeva.
Ni sutradan se nije mogla snai, a tako joj je bilo sve do ponedjeljka. U nedjelju je ula kako su ga vidjeli u ariji, pa da se je negdje izgubio u
kahvi, gdje li - a ona je od boli
trpjela.
U ponedjeljak izjutra hanuma je neto pospremala u kui. Meho otiao u mejtef, a ulsa na hajatu upravo iz uguma natoila vode u ibrik.
Metnula ugum na sofu i onako se ispravila prama vratima, drei ibrik u ruci.
U jednom se otvore avlinska vrata.
- Ah! - izvi ulsa krik i iznenaena pua iz ruke posudu. Ibrik lupnu, voda poe tei, a ulsa onako nepomino stala, napola otvorenih usana.
ta ti je, ta si pobjesnila te krha sud! ljuto ju prekori
mati iz kue.
ulsa nije ni ula ta joj je mati rekla.
Preko avlije bacila pogled i onako ga nigdje na drugu stranu ne svraala. Iza avlinskih vrata stajao je - Mehmedalija, blijed, pognute glave, kao
da se stidi, te se boji i mrava pogledati u oi. Jo do pred koji dan na njemu novo, uredno odijelo pobijeljelo, kao od praine, od luga, od ta li, bez
podveza, neureenih tozluka. Labavo se oko njega smotao pas, na kojemu su se prilijepile slamke, kao i na kiti i na fesu, koji je bio isprotiskan po
kalufu.
Kako je Mehmedalija stao za vrata, onako se nije ni
maknuo.
- Mati... evo Mehmedalije! - viknu ulsa i poleti peko
hajata. ,.
152
BEZ NADE
- Tko? - Mehmedalija? - pohita hanuma, ostavivi posao. -Ah! kriknu, stade malo, pa poe prama sinu.
On je nepomino stajao za vratima.
- Sine, mati te ne poalila! zajada hanuma, stade uza nj i pogleda ga - a na oi joj navre suze. Kano da joj se je srce rastopilo, pa izlazi na oi.
Poljubi ga u elo, uhvati za ruku. Hodi, sine, da te tvoja mati vidi! - povede ga preko avlije, uvede u sobu i povue, da sjedne uza nju.
Oi joj se prevukle krvavim mrenama, a ispod oiju podbuhlo i pomodrilo. Uzdah joj se dizao za uzdahom a kako je Mehmedaliju uhvatila za
ruku, jo ga nije ni puala.
- Gdje si bio, kako ti je bilo? - pitala je ona i natjeravala da joj sve kae, da joj sve prizna.
Mehmedalija je samo utio.
- Gdje si bio ovih noi, gdje si spavao? Kako ti je bilo, kai majci svojoj? - molila ga je ona i preko ramena mu bacila ruku.
- Hm! - maknu Mehmedalija jednim ramenom i glavom, pa i nehote vidje kako je ulsa utljivo stala uz vrata, ovivi ruke sprijeda u dimije. Ona
kano da mu se je udila, kao da ga nikada nije vidjela.
Mehmedalija skrenu glavu od nje i pogleda na drugu stranu.
- Sine moj! - spuanim glasom opet e hanuma, te se sagne i poljubi ga u elo.
- Daj mi togod jesti - gladan sam! - potare Mehmedalija rukom preko ela i istrgnu ruku iz materine ruke.
- Hitro, ulso sva blijeda skoi hanuma.
Obje poletjee u kuu, a Mehmedalija ostade sam u sobi. Hanuma je cijelo vrijeme jadikovala, kako je Mehmedalija spao, to se je morao muiti
gladom.
- Kuku meni! Moj sin gladuje! - tuila se je i sve joj suza suzu stizala.
153BEZ NADE
to su mu donijeli, Mehmedalija je pojeo kao vuk. Mati nije s njega svraala oiju - a htjela ga je sve zapitivati, nu nije joj se dalo da ga smeta,
dok jede.
- Aa jesi li, sine, vidio babu? - pogladi ga po glavi.
- Jesam! - otrese se on na mater. to e mi babo?
- Nemoj, tako, sine! moljae ga ona. Kako to more rei svome babu? A vidi li, kud e, ta e? Ve lijepo doi, prii mu i poljubi ga u ruku, on
e ti oprostiti a ti...
- Je li de! - izmaknu se Mehmedalija, te se nekako udno podsmijehnu.
- De, sine, obeaj mu, da e biti dobar i poljubi ga u ruku - ta zna ti njega - on se i rasrdi, ali je opet dobar!
- A bogme ba neu!
- Ne govori tako, jadna ti mati ne bila ve se pokori starijemu...
- Kad kaem, neu, pa neu!
- to se ne dozove, bolan, pameti? Zna li, da ti je zaprijetio, da ne smije u kuu - pa ta e onda?
- Moli ga, da ti oprosti dobar je on...
- Ne razbijaj mi glave - neu, eto, uje li - i on se die, te izie na haj at.
Mati je za njim ila, a on pred njom izmicao.
- Nemoj tako, ne grijei...
Mehmedalija stade na hajatu pod strehom, te se okrenu, kad je uo zadnje rijei.
- Neu - pa ga nikad ne vidio! - stisnu akama, trnu se, zakroi avlijom i izie na ulicu, da se nije ni osvrnuo.
... Hanuma je dugo, nepomino i nijemo gledala za njim na avlinska vrata, kud je izmakao, a ulsa se okrenula u oak na hajatu i zabola glavu
u ruke preda se... Djevojka je na glas jecala.
154
BEZ NADE
Mehmedalija je iao uskorenim hodom uz duvare, kucajui jednom rukom po njima, a drugom maui na iroko za se i preda se. Digao glavu
visoko i zvidukao. Upravio ravno i zakrenuo u Ive pod Hum.
Po gradu se je sve znalo, ta se je dogodilo s Mehmedalijom. Ljudi u ariji su o tomu govorili, kako je bio zatvoren, te kako mu otac vie ne da
doma - govorili i zaboravili, kao da nije nita ni bilo. ene, koje su poznavale Alaginu kuu, imale su vazda ta da pripovijedaju, a svaka je znala
uvijek neto novo kazati o Mehmedaliji, gdje su ga vidjeli, to je radio, kako je u onoj kahvi i mehani spavao. Za te je razgovore saznavala i
Mehmedalijina mati a vazda, kao da bi joj hiljadu noeva zaboli u srce.
Mehmedalija se gubio po gradu, sjedio po kahvama i mehanama. Kad bi ga stuio Salko ili koji drugi od njegovih jarana, priao bi mu i s njim
popio kahvu ili rakiju ili to zaloio. Jednom je spavao u ininoj bai, jednom u kahvi na erizu, a dva puta u mehani pod Humom nad
Radoboljom. Mehandinica mu se je znala smilovati i pustiti ga.
Iz jutra, ovako na trietiri sata pred podne, on bi lutao svukuda: sad bi bio i na Skakalima, a sad opet ak u Biu -dok bi se iza podne tek
pravo zavukao u mehanu ili kahvu da se opet sutra izjutra digne.
Upravo drugi-tei dan, to je vidio mater, krenuo niz Luku i uperio onako da ide, ne znaju ni sam kuda. A iao je udnovato: ili bi uvijek jednom
rukom kuckao po duvarovima a drugom mahao, ili obje metnuo straga - a sve izdignute glave, pa zvidukaj. Nikad da bi oko sebe pogledao da se
umakne komu ili da vidi koga.
Jo se nije pomaklo sunce na sredinu, te se sterale dulje sjene po ulicama, koje su bile pokropljene. U to doba gotovo
155BEZ NADE
najvie svijeta pred duanima, a na ulici konji i tovari, seljaci stjerali drva, pa ih provode i na vas se glas pogaaju s onim daleko tamo na
dvadesetom negdje duanu. Sve ivahno, a nekako kao i sveano radi toga, jer duandije znadu svoju robu lijepo iznijeti i njom iskititi svoje
duane. Niz Luku idui, duani su gotovo samo na donju stranu, uz Neretvu, a gdjegdje se samo rastavljaju uzahnim, vrlo strmenitim uliicama.
S te strane i vie svijeta, onoga seoskoga s donje Neretve, pa i onoga koji obitava blie junom logoru.
Mehmedalija, idui s gornje strane, na jedan put kao da se predomisli, pa presijee ulicu i poe mimo duane, verui se. kroz svijet i sve jednako
lupajui rukom, ali sada po donjim epencima. U duan koji ni da bi pogledao.
Upravo je bio usred Luke, ondje gdjeno ona esma pod drvetom.
- Jesili li ti to, Mehmedalija? - izviri Avdo s epenka, prekidajui razgovor s muterijama.
Mehmedalija se okrenu.
- Dina ti, svrni mi se oko podne ovdje! - nastavi mu Avdo. - Ali nikako nemoj propuati!
Kad Avdo ue u duan, Mehmedalija odeta dalje.
Pred Avdinim duanom bilo neto svijeta, dolazilo, odlazilo, a on sve podmirivao, svakoga lijepo doekivao i otpremao. Duan mu pun ko ipak,
a on u duanu ko jedan po jedan!
Malo po topu, eto ti Mehmedalije pred duan. Avdo ga zovnu da sjedne uza nj, a Mehmedalija ga poslua.
- ta je s tobom ako si mi brat? - ravno ga upita Avdo. -Eto ujem da te nema doma... ,.
- Ne da mi babo! , ' .:,
- Ja ta radi, kud li se prebija? Pa gdje si sve bjvao ovo vrijeme, kako si iziao iz zatvora?
156
BEZ NADE
Mehmedaliji, vidjelo se je, bilo je malo pomuno, to ga Avdo pita.
- Kud ide, gdje li noeva? ujem, po kahvama i mehanama! Nemoj tako - evo, doi k meni, pa u mene -otvorena su ti vrata. A to ne
bi onda i babu molio da se ne ljuti?
- Neu! - hitro odreza Mehmedalija.
- E nita, nita... ne velim nita, ve ti doi k meni na kdnak
- ne treba svak da znade - a evo, ovdje more sa mnom i jesti.
Avdi doao ruak, pa su obojica jeli. Naveer, kad je ve mrak bio, Mehmedalija otiao u Avde, koga je ve kod kue naao. Od sada je tamo
spavao, ruavao s Avdom ili s Muom, naveer po ahamu otiao na konak, a ostalo sve vrijeme opet bi se nekuda izgubio. Samo jednom nije
doao na konak, a jednom malo pokasnije, ama nakresan.
Dolazei Avdi na duan, udarili bi malo-pomalo u razgovor
- i napokon je Avdo mogao otvoreno da svjetuje Mehmedaliju. Vidio je odmah Avdo da onako od prva puta ne ide, ve malo-pomalo.
Moe biti Mehmedalija se je ljutio na oca to ga je dao zatvoriti ili to mu je zabranio doma, ili radi oboga, pa nije mogao trpjeti da mu se to
govori o ocu, a jo manje da ga tko nagovara da ocu ide ruku ljubiti. Prvih bi dana uzbjesnio, a onda sve pomanje i manje, dok u neke i ne
splasnu. Avdo ga je onda nagovarao i svjetovao ga, molio ga
- i zbilja, nekako je Mehmedaliju kao i smekao. Avdo je mislio da se primire, izmire to jednom govorio je on i mora biti. Evo s
Mehmedalijom je uspio, pripravio ga je, ama kako s Alagom? Alagu je i njegovu narav predobro poznavao: pa kad bi Alaga samo doznao da
mu on, Avdo, prima Mehmedaliju pod krov - onda s Bogom poznanstvo i prijateljstvo! Nu koliko god je bio obvezan prama Alagi,
ipak
157BEZ NADE
nije mogao podnijeti, a da mu sina ne primi k sebi, dok se stvar ne izmiri. Samo to je to sakrivao, nek se ne zna.
Dok je Avdo umekavao Mehmedaliju, za to je i Alaga dva-tri puta uo debelih od Omer-efendije. Makar da se on izmicao Omer-efendiji, ipak ga
Omer-efendija uhvatio, pa u Hilmin duan i preko podne, kad se malko primiri arija. I na ruak su jednom zaboravili.
- Jesi li ti ovjek, jesi li turin - ta radi i misli? a uini od sina?
- Ja, dina mi, nisam nita, sam je sebi kriv!
- Kako more, bolan, tako govoriti? A kako si ga odgajao,,, kako li pazio na nj? Ja sam drugaije radio s mojim Hilmom: i on bio poao malo na
stranu - a ja pritegni - pa eto: danas ga se ne mogu postiditi! - aptao je Omer-efendija, primakav se sasma Alagi.
- ta u mu ja! Bog mu je dao pamet, pa je mogao otvoriti oi...
- Eto dobro, nije ih tvoj otvorio a ti si kriv. Ama ta sada misli s njim? Ne da mu ni u kuu - pa se mora prebijati po zlu i goremu. Ti
hoe, biva, da je tako najbolje, i da se tako -moe popraviti? Ne zna ni sam kuda on tada vrluda, ta li radi. Nigdje nita - pa nee li u nevolji i
ukrasti i navaliti a, bogme, to god uini, rei e se negdje, gdje te znadu, da je tvoj sin! Pa dedera, da ujem, ta misli, hoe li ti tada bolje
sluiti za ast?
- Neu da znam o njemu nita! Dorastao je, da se je mogao dozvati pameti - a kad nee...
- Nee - a tko je kriv? - Ti! Da si mu ju ti svaki dan lijepo i polagano sipao, ne bi uinio to je uinio. Vidi kad sam ti i kada, a koliko i koliko
puta kazivao: daj dijete na knjigu, u rudiju da ui. Kad je to znano, onda se stidi sramotu poiniti
158
BEZ NADE
pa kad bi i htjelo. Ve ti ovako njemu puo, a on ha danas, ha sutra - i eto, dokle si ga odgojio i dotjerao. I pravo ti budi!
Alaga je ljuto teglio iz ibuka, i nikud oima ve u lulu, otkud su izbijali debeli, bijeli dimovi.
- A ta si mislio s njim? - nastavi Omer-efendija, pa i opet prekinu da se iz testije napije vode. - Evo uzmi, da nije poinio ono, to jest. Dobro! Ma
ta bi on, koji li bi posao primio kad podrste do ljudske dobi? Za to bi onda bio, to li bi mogao raditi? Knjige, jazije ne zna, zanata nikakova, a i
zemlja, kad se ne zna raditi, ne daje to hoe, koliko ti treba. ta bi bilo od njega - je li, da objesi ruke niza se pa da gleda ta drugi rade? A evo
vidi, kako vabe rade - oni, bogme, ne pometaju, ve sve naprijed . Ve to sam ti se, brate si mi dragi, znao ljutiti, a i sada se ljutim. Kad su
ono gradili eto lanjske godine i kua, i krili ceste - nijedan ti od naih u posao, makar da skapava od glada. Pitam ih ja: to, ljudi, ne idete u
posao? A oni meni: Ne emo vabi! Pa taman, kad nee: vaba je znao i bez njih sve uraditi - a oni isto ostadoe - gladni! Ba su mu se osvetili!
Alaga je samo utio i puio.
- A, pa ta misli? - pogleda ga ozbiljno Omer-efendija, spopav ga za rame.
- Vidi, to ja velju - pa kako hoe, onako i radi. Primi dijete, da ti doe doma, a onda dobro pogledaj, kako e i ta e s njim. Stegni ga, pa ga
daj jali na zanat, jali da to naui. Jo je mlad, a valjat e mu. More se jo ipraviti pa da od njega budne ovjek, a ne da ti budne na sramotu. Znaj
dobro da si mu ti otac!
Alaga nije ni jedne ama ni probijelio, ve samo kao sluao i ne sluao, tako se je inilo. Ali je ipak mozgao to je Omer-efendija govorio, i
poeo se smekavati. Do
159BEZ NADE
BEZ NADE
jedno petnaest dana Omer-efendija ga opet uzeo-preda se da ga nagovara.
I uspio je. Alaga se nije otimao vie da mu se sin vrati, a kad mu je Mehmedalija poljubio ruku, ve je bio sasma udobren.
U toj srei, to se je otac izmirio sa sinom, hanuma kano da je zaboravila onu sramotu u kui. Bila je sva sretna i blaena, a sina je pazila i gledala
materinskom blagosti, radujui se to ga po sve dane via kod kue. Mehmedalija bi malo kada kuda iao.
I ulsa je bila sretna i zadovoljna. Njezine se bojazni rasprile - njezin ju Hilmo nije napustio. On joj je dolazio, svakoga petka, a onoga jedan put
nije mogao doi jer mu nisu dali poslovi. Nikada joj nije nita spomenuo o Mehmedaliji - a njezina je srea bila tolika, da se nije mogla pritajiti,
ve je morala odmah odskoiti materi, izvan sebe, i ogrliti ju: ... - Mati, Hilmo me isto voli!
X
Ostatak ljeta Mehmedalija je proboravio na selu, Alaga ga poslao tamo, a na neprestano nagovaranje hanumino.
- Poalji ga, odvedi ga, ili mu zapovjedi da sam ode - samo
da ne bude ovdje----ne bi li jednom svijet zaboravio to je
bilo, a i on e tamo biti sam, pa nee imati prigode da se vrati na zlo.
Mehmedalija nije rekao otvoreno ni da hoe ni da nee. Malo kao da je otezao, pa napokon - otiao. Otac mu na polasku prikriao da gleda i
nadgleda to se na selu radi, jer da on nee doi, da nema kada. ..> . >,< v
160

itava tri mjeseca nije bilo Mehmedalije u Mostaru, niti se je po komu javljao. ta je gore radio, nikomu nije kazivao kad je siao.
U Alage ove godine ljetina bila vrlo slaba i loa. Ko kad je manje kmetova i zemlje - jer je Alaga dobar dio - polovicu -ve prodao. Alaga nije
gledao niti mario gledati, ta li se unosi u kui, ali se je za to hanuma u sebi jela i pregrizala. Od groa ni spomena, a penice i druge itije ni u
pola kao lanjske godine.
- Evo, ovo ti je sve njegovo, to zapua i prodaje! - kukala je ona u sobi.
Duhana nije bilo ni mrve, jer ga Alaga nije htio saditi hi prodavati za dravu. Kad je bilo plaanje poreza, morao je prodati ita i drugoga prihoda
pod jeftinu cijenu da skuca koju paru. Do sada mu nikada nije bilo tako tijesno. Nu svejedno -on se nije pometao, nikada da se je na svoje stanje
potuio ili komu rekao: Valahi u dogodine ovako i ovako raditi, da to vie dobijem. Cijelo se ljeto pa i pod jesen vidjelo na njemu da ga neto
mori - a to e biti bilo, kako su mnogi govorili, s toga to mu je Mehmedalija onu sramotu nanio. Nu za to on nije nikada propustio dana da ne
izie u ariju, da se ne sastane s onima s kojima se je navikao sastajati i najvie razgovarati.
Jest - ama kano da su zadnji razgovori sa Omer-efendijom na nj djelovali - u toliko barem to mu je priznavao da ima pravo govorei mu da je
morao stroije postupati s Mehmedalijom. Nu ono, to ga je nagovarao, da sinove dade u kolu - to mu nije moglo ii u glavu: jedino se je u
toliko smekao da nije toliko kao prije druge krivio, koji svoju djecu daju da ue novu jaziju.
Nu svi njegovi dojmovi, koje je otprije dobio i imao, tako su mu se u dui uvrijeili, da ih nije mogao vie nitko iupati.
161BEZ NADE
izbrisati. Najmanje mogu djelovati razlozi na onoga koji ne misli, ili silom hoe krivo misliti. K tomu pridola ona sramota s Mehmedalijom - a
Alagi se ona usadila duboko, te ga pekla i pekla; i nuto - on je i u tome nalazio razloga da se osjea tuim, oteenim, potlaenim u ovom kraju,
te da su mu sve nevolje koje je morao proivjeti, dole upravo i jedino zato -to ih je morala donijeti nova uprava. Da nije nje bilo, da nije s njom
dolo i razvraenosti i iskvarenosti - zar bi njegov sin, tako je on mislio, doao do onoga da poini to je poinio? Vidio od drugih - i tomu se
nauio, pak onda - tko je kriv?
Opet nova neprilika u jesen, to ju je imao s porezom silno ga ozlojedila. To je bilo opet najnovije da se smuti, a opet za nj od tolikih posljedica da
je o tomu mogao takoer cijelu zimu razmiljati, razgovarati i tuiti se. Ona pak jesen sa svojom dosadom i turobnou kao da je na nj sama
djelovala, pak je s toga bio smrknutiji, ozlojaeniji, nego li ljetos. Kao novi neki zadah u tim vjenim mukama doli su glasovi pod zimu, koji su
navjeivali o nekim skorim, brzim promjenama: i tako je bilo ve s tim dovoljno hrane, da se ljudi zabavljaju, raspravljaju, nagaaju - a svako bi
nagaanje i razgovaranje svrilo jednim te istim zakljukom: - vabi nema duga opstanka!
Alaga se s Avdom slabo vidjevao - nekako kao da ga je od njega poelo neto dijeliti. Jednom se u mrtvu jesen vidjee, pa se upitali za zdrvlje.
. ,,,. ,
- Kako ti ide, Avdo? - upita ga Alaga. : ;i
- Pa lijepo, ne mogu se potuiti! - odvrati Avdo.
A nije rekao neistine. Ilo mu je sve od ruke, svaki mu posao unosan. Od puke sirote kroz ove dvije godine marljivim radom i tednjom zaraivao
sve vie i vie, pa udarao u vee poslove. U zadnje vrijeme, osim to je drao dva duana, udario i u kontrate, pa kao kontradija silu zasluivao i
stjecao.
162
BEZ NADE
Podigao sebe i kuu, a nosio se lijepo kao jedan po jedan, i on i sin mu. Gdje je god doao, nosila mu se ast, bio je pribran -. a prije bogme, dok
bijahu prazne i ake i trbuh, nitko nita. Ve je kupio neki lapat zemlje, a sada ponovno neto ovee na Buni. Sad su ga svi zvali Avdagom.
Ma je Avdo i radian bio, paljiv. Zalije mu potroiti u ludo dan, nego li Bog zna to. Volim, brate, ako budne: stani pani, u em drugomu
izgubiti nego li vrijeme; sve drugo opet more stei i nabaviti - vremena nikada koje si izgubio. Prama tomu se je on vladao, pa ga nikad vidjet,
kao to je obiavao rei, u dangubi, u kahvi, u bai na razgovoru.
- Pa ta razgovaraju? Sve sama naklapanja. Tu ti mjere: ovako emo, a onako ne emo - a onamo ti sve puaju iz ruku, i ne hvataju dok je na
vrijeme. Odjedanput e to puknut, pa onda: ha, jao i pomagaj!
Nu makar da se je Avdaga podigao, da se je mogao brojiti meu teke ljude, ipak ga srea nije uzoholila ni zanijela. Ostao je isto onako tih i
miran, a sa svakim lijepo i uljudno. Nevolja ga nauila misliti, pa se je u svemu slagao sa - samim Omer-efendijom. Omer-efendija ga zavolio, jer
je bio estit i radian, pa se ee sastajali. I Avdaga je kao i Omer-efendija osuivao ostale, kako se dre, kako li se nita ne brinu.
- Sve vabe otee kad nai nee! - potvrdio bi Avdaga Omerefendiji.
- I kasnije e im biti krivo!
Avdagi je bila jedna osobito za ivo udo. Od davna je poznavao Omer-efendiju, tko je bio, ta je bio, kako li je njegova rije vazda puno vrijedila
i vazda se sluala. U prvanje doba svaku bi mu posluali, jer je bila pametna, ko to i jest, pa su mu svi i priznavali i dolazili ga pitati za savjet.
Nu kako doe nova uprva, upitaju Omer-efendiju i ovu i onu -
163BEZ NADE
ama nee nikako s njim da se sloe, niti da ga posluaju. Zaudno mu to kako se svijet promijeni. Sada, kad im to rekne Omer-efendija - nita im
ne valja, nita im nije pravo, pa ne samo to, ve - da Bog oprosti! - okrivljuju ga meu se i osuuju da nije pravi turin. A zato? Jedino zato to
im ne odobrava kad vele da e se seliti, to ih prekorava jer ne rade a sve prodavaju. Kako li su na nj graknuli kad je on, Omer-efendija - koji zna
to je erijat - rekao da se Kenjarov tobonji ubojica niti moe niti smije osuditi, a jo vie kad im se je upravo ismijao kad ono pooe - itav
buljuk - pred okrunika, dok od te sve sile do pod basamake dola samo etvorica-petorica. Putem svi ohladnili - taman kao to je ohladnio i
Hadi-efendija. On prije uvijek itab pod pazuho pa propovijedaj svijetu kucajui po itabu: Evo ovi vam veli da nam je dunost seliti se! A
ljetos, kako mu objesili slubu na vrat - presta Hadi-efendija lupati po itabu. ta sada veli itab, Hadi-efendija? pitao ga kotarski poglavar, a
on samo njemu odmahnuo rukom: Proi se, bolan!
Sve je to znao Avdaga i razumijevao da je morao odsuivati. Omer-efendija ovjek potenjak, prije rad zlu sebi nego svomu bratu - a oni na nj
svi, kao na bijelu vranu, pa ga ogovaraj meu se i jedan drugomu.
- E da nam je pusto ovakih vie pa da ih sluamo! Ali kud e ovako s ovakim ljudima! Ne rekne li im da je svaka njihova luda pametna - eto te
odmah da nisi turin, da si izdao i ostavio din i to god hoe! E ta e! - uzdahnuo bi Avdaga - vazda ti je to tako kod nas. Je li jedan to
pametniji od drugih pa da more kazati i nasavjetovati - tomu ti nije vie ni dlaka na glavi poteena!
Avdo je zimi htio i po vie puta da doe na sijelo u Alage -ama mu se nije dalo sluati uvijek iste razgovore o vojskama;
164
BEZ NADE
pak onda kako e vaba bjeati i svakakvih takih stvari. A i jest zbilja - ove zime opet se poelo pogovarati, kako e udariti Forta s jakom
vojskom, tamo u proljee, i tu ti nije nigdje bilo drugog razgovora, van o tomu. Alaga pak nije o drugom znao ni misliti ni govoriti do li o tomu
pa da je mogue bilo i dan i no besprekidno. I jo vie, jo jae uniao u staru koloteinu svoju, koja mu nije dala, da drugaije misli. Sve
jednako on se nije za nita drugo brinuo - a i kako bi? Da sve Neretva odnese - na nj ko da to ne bi djelovalo, jer se njemu po glavi vrzaju i velike
vojske i ratovi, i - ustreba li - iseljivanje, i sve - sve, pa je tvrdo uvjeren bio da e se barem neto ispuniti od onoga to snuje.
- Jarabi, ta li ovaj ovjek misli! Nikakva posla, ne brine se ni za to... toliko puta se je upitao Avdaga, kad bi uo da je u Alage bilo sijelo, ili da
je gdje drugdje otiao.
Za hanumu su to bile stare rane i boli, gledajui ta radi Alaga, za pravo gdje nita ne radi, ve sve troi - a svega manje. Katkad bi se ljuto
zabrinula i mnogu no jedva to bi stisnula oi.
Ko ono zimnje veeri duge, a znadui da Alage nee za dugo u no biti doma, otila bi na sijelo svojoj sestri, ili bi sestra sa svojim kerima dola
k njoj. I jo bi ih se dvije-tri skupile da skrate no, kako se je to sijelima kratila u ono doba. ene razgovaraju svoje razgovore, a djevojke opet
svoje, i alu i bijes i pjesme.
ulsa meu njima najradosnija, najveselija. Djevojka svakim danom ljepa i slaa, a srea joj se smijala s njezinim Hilmom. Ve se je u
komiluku, u mahali znalo da se njih dvoje voli i da e ju Hilmo uzeti. To je ve znala i ispovijedala i njezina mati, koja protiv tomu nije imala
nita, ve se je dapae veselila. Hilmo bi joj esto dolazio na vrata - i njih bi se dvoje tako dugo, tako milo razgovaralo.
165BEZ NADE
BEZ NADE
- Sretna li si, seko! - mnoga joj je druga zavidno znala rei.
A ulsa je bila sva sretna i blaena. Prvi joj je Hilmo bio koga je voljela, a zavoljela ga odmah kako ga je vidjela. Onda je bila jo zelena - al' kad
ga je vidjela - prooe ju najprije ko hladni srsi, te je problijedila, a onda je osu iva vatra. I od tada - ona nije za drugog znala, za drugoga onako
osjeala ko za Hilmu.
Pa jo - kad joj je Hilmo rekao, da e ju brzo, tamo u proljeu prositi! Tko je tada mogao biti sretniji, tko radosniji od ulse? Jest, ona je od
stidnoga veselja na tu vijest klonula glavom, obuzeli ju plamenovi - pa je u njoj srce igralo, i jo jae i jo ivlje nego li onaj put kad joj je prvom
rekao da ju voli.
I od tada je ulsi prolazilo vrijeme u divnim rajskim snovima. Mati, koja je ve dobro znala ta biva s njenom kerkom, i sama je plivala u
nekom milju gledajui sretnu i zadovoljnu svoju ker. To joj je ublaivalo sve ostale brige, koje su ju poele ve ubijati - to se je vidjelo po njoj,
jer je u zadnje doba silno spala. Neto je i Alagi od nekud kroz ui prolo o Hilmi i ulsi, ali on nije imao kada da o tome misli, niti li je to na nj
spadalo: on je imao preeg posla i razgovara o vojskama i skorim ratovima. Uz ovo za njega nije nita drugo postojalo, te je upravo zaudno kako
kod onako na oi i vanjtinom mirna i tiha ovjeka moe mata biti toliko hitra.
Bilo je to ulazom u 1881. godinu, odmah prvih dana prvoga mjeseca. Studen uhvatila, te ree i para; suha zima. Alaga - a bilo je pred zoru jo
studenijega dana - probudio se i okretao sa strane na stranu. Htio je da budi enu da mu ide ispei kahvu, nu kako je odve rano bilo, bijae mu
ao, jer je jo tvrdo spavala. Pa se on zavezao u misli, u ratne i bojovne misli, i raunao, kad bi ko Forta - jer se je to ve za stalno pripovijedalo -
mogao udariti s vojskom. Ve je snovao kakve e biti zgode, kako li e biti okraja, te kako e vabo
nagnuti otkud je i doao. Na dvoru je vladao jo mrkli i crni mrak, samo to se je vidio gdje udara odozgora na prozore slabi sjaj vedroga neba
pred zoru. Vjetar je duhao i zavijao, Neretva umila i buila, a u toj tiini to je stoput jae odjekivalo nego li inae.
Htio je jo da trene okom ama mu se nije dalo. Sve pogledavao na pender, kuda je vidio gdje se razbijaju mrakovi a svjetlo Jao a mal a malo
siplje.
- Stara, dii se, stara! - zovnu Alaga Hanumu.
Morao ju je i dva i tri puta zovnuti. On je sjedio ve na dueku.
- Ahaha! - zijevnu hanuma ispod jorgana, povlaei rukom preko obraza pa udarajui na usta kad se probudi.
- Dii se, dan je! Peci kahvu! ' Hanuma se poela dizati polako. Ve je dobro vidno bilo.
- Idem najprije djecu buditi! otetura onako jo snena prama vratima i otvori ih.
S vana zadahnu hladan, silno hladan uzdah, a s njim napade i bijela magla kao dim.
Hanuma probudi u drugoj sobi ulsu i Mehu, i pozva ih da idu avdest uzimati i klanjati. Pa onda, ko po obiaju, ode u odaju potraiti
Mehmedaliju.
- Nema ga! zaudi se Hanuma tresui se od studeni. Zaviri onda bolje.
- Nesretan se on ne rodio! - Sino legao, a vidi jutros - bit e da je po noi umakao!
Mehmedalija je tako obiavao u najnovije vrijeme raditi. Mati ga je tako dva-tri puta uhvatila. Teko joj, ko da si joj digerice izvadio, ama nije
smjela da kae Alagi kako Mehmedalija po noi izlazi, pa se opet uvue pred zoru da ga nitko ne vidi. Da to kae Alagi, onda i jo gore: istjerao
166
167BEZ NADE
bi ga opet, jer se je tako zakleo----pa ta onda? Onda ga
nitko vie ne umiri.
Smota se, pa odmah onako utei u kuu. Zovnu za sobom
i ulsu da joj pomogne.
Ve dan bio kad su svi sjedili za dagarom i kahvom, poto su uzeli avdest i otklanjali. U sobi toplo, jer je grijala dagara, a pucalo u pei koju je
ulsa naloila. Meho sio uz pe i rairio dlane, a glavu okrenuo i gledao kako se je na dvoru sledilo. S dagare, iz raarenoga umura dizao se
plin, modrikast plin, a sve drhui i treperei zahvatajui i sam zrak. Izmeu pojedinih zaarenih komada sikne modri plamen, pa onda spane, a
po eravi se sve vie i vie slae bijela korica - pepeo. Alaga prekrstio noge, sa strane se bokom okrenuo dagari, nad koju je dlan rairio.
- A gdje je Mehmedalija? - upita on hanumu.
Hanuma kano da se smete, ne nadajui se moe bit
takovom upitu.
- Budila sam ga, ma tvrdo spava a lijen je ustati! - laga oito hanuma, bojei se kazati da Mehmedalije ni nema doma.
Alaga srkne iz findana, pa potegnu na ibuk.
- Deder mi nalij! - prui fildan, a udariv lulom od ibuka po evzi koja je bila pripurena uz eravu na dagari. .Dina mi,
na dvoru je studeno!
Hanumi ne pade na um ta da odgovori. U glavi joj se samo vrtilo, gdje je Mehmedalija a da po nesrei sada trgne na avlinska vrata eto ti
zla, da ne moe gore. Pa se je nekako i nehote sama ko od straha sve ogledala na vata.
Alagi se jo nije dalo izii. Bilo mu je i u sobi lijepo. Hanuma i ulsa digle se da po kui pospreme to treba, a za dagarom ostali samo Alaga i
Meho, koji se je primaknuo ocu i sio uza nj. Mehi se zaarila lica, a Alaga napeo oi na eravu.
168
BEZ NADE
Sraunavao sam o sebi ta se je u zadnjem sijelu razgovaralo, pa i u predzadnjem. Neki pronijeli glasove da e Austrija kupiti vojsku, uzimati
momke - ama tome se nije dala nikakva vanost, jer do toga nee ni doi poto e Forta udariti. I drugaije - svakako je to bilo teko vjerovati,
jer: Ama ta! Nee ona, bolan, glavom u duvar! Ne smije ona nas, vidi, kakvi smo, pa ako to pokua, smrvismo ju!
enske se u sobu povratile kad se ve i sunce pomolilo na vedro nebo. Kako otvorie vrata, onako na njih zastruji hladan uzdah, a s njim napade i
bijela maglica. ulsa uzela eref, metnula ga preda se i vezla uz pender. Hitro je provlaila iglu kroz vez dolje, a kad bi gore, onda bi prstom
napipavala, pa bi se kadto i ubola. Sa strane bi kradom pogledala oca, a onda digla glavu, ispravila se i zavirila kroz pender. Rumenim bi joj
licem neto odsijevnulo, a na vlanim oima lomili se trakovi jutarnjega svjetla. Upravo joj nestalo zlata u igli. Ona udije, otkine i zlatnim
koncem onako kao igrajui se provue preko crvene donje usnice.
... Bummm!...
Zagrmi, zatutnji u jedanput, odjeknu od peine do peine, a drmnue i damovi na penderima.
ulsa se sva strese, kriknu, ispade joj i konac i igla pa bojaljivo pogleda oca i mater.
- ta to? - upita u neprilici hanuma.
Alaga skrenuo glavom i napeo se, da slua, da uje bolje. Bummm! ... i opet zagrmi, da je odjekivalo.
- Bit e vatra! - hotjela je hanuma umiriti i sebe i ostale.
- Nije, nije vatra! - skoi Alaga na noge, kad zagrmi i trei i etvrti put.
Izae na haj at. > Bummm!
*,.
169BEZ NADE
- Allaha mi, bije se boj... da nije Forta? sinu Alagi u glavu, pa htjede da se odmakne malo k sredini avlije.
- Alaga, Alaga, bitisa ona strana! provue glavu aban iz Sajine kue.
- ta veli, brat si mi? Ha neka, neka, hoe nai!
- Eno - sada sam uo - Forta udario niz Podvele, pa sve osvaja!
Topovi nastavie pucati, a Alaga je bio tvrdo uvjeren da je Forta navalio. Ve je i vrijeme bilo otkad se govori!
- Amo, abane, pomozi mi pusat iskopati! - zovnu Alaga abana, te sam poe da trai motiku.
aban brzo upade na kapidik. Zametnuo se krasnom. Alaga mu kaza u oku od avlije. aban poe kopati, za njim pak Alaga razgrati.
- Uranio, podranio, Alaga! - viknu netko sa ulice na avlinska vrata.
- Tko je? - upita potiho Alaga, pa polagano prie k avlinskim vratima i poviri kroza njih. - Ti, Mujaga? ta ono -jesu li...?
- Dina mi, ne znam ve rekoe mi da je nekakav saltanet - vlaka krstivoda! - odvrati mu onaj iza vrata.
Alaga se potegnu na se a iz ruku mu ispade motika. .
- Zar nije Forta? - izusti nakon male stanke i ostade onako, drei otvorena usta, kako je zadnju rije izgovorio.
aban se isto zaudi, pa presta kopati, te se osloni jednom rukom na drak od krasne, prebaciv nogu dolje preko uica. Zaokrui oima po avliji,
onda nada sobom k nebu, kao kad tko gleda kakvo e vrijeme.
Alagi je bilo - kao da ga je tko hladnom vodom polio: -gore, stoput gore. Iza onih tolikih oekivanja, dojavljivanja^ trzavica i nemira u dui -
napokon eto razoarenja, koje vie
170
BEZ NADE
unitava svojom smijenosti nego li iim drugim. Ta on je bio tvrdo uvjeren da e nekako sada - tako mu se je inilo - udariti Forta, pa da ba
mora udariti, jer su se po sijelima raznosili glasovi kako ga stambulski car alje. Upravo u zadnje vrijeme oni su vodili napete vane razgovore,
uinili sve osnove, vidjeli svoje elje ispunjene - i nuto! od svega toga nita, i sve svri sa rianskom krstivodom.
Cijelo jutro je bio smeten. On je bivao i inae mualjiv, ali bi ipak utei tota snovao. Nu sada mu se ni to ne da. Prekinuo mu se konac svih
misli i ostao je tu kao sleen, ne pazei nita i ne mogu se niim zabaviti.
Tek po podne iziao je u ariju i svrnuo se u kahvu, gdje je bilo dosta ljudi, sve poznatih i dobrih prijatelja. Bio je tu i Omer-efendija, koji se je
as prije uvratio s nekim drugim, razgovarajui se o poslu. Na dvoru otra studen, a u kahvi upravo lijepo, ni odvie vrue ni studeno. Samo kad
se vrata otvore, onda zapuhne mrazni zadah da se ovjek mora stresti.
- Bujrum, Alaga! - pozdravie ga, koji su ve sjedili.
- Merhaba! - po redu e on svima, poto je sio.
- ta u tebe, Alaga? okrenu mu se Omerefendija i primae se k njemu. - ta ti veli, udari li ono jutros Forta,
kadno topovi.....? - utinu Omer-efendija u ali Alagu, pa
udari u smijeh.
Alaga nije znao ta bi drugo, pa i sam udari u smijeh.
- Otkuda, kud e jo Forta u ovo doba! - smijui se preko sile odvrati Alaga.
- A evo drugi svi - pokaza Omer-efendija rukom - svi su mislili da je Forta!
I ljudi su se nastavili smijati, o toj zgodici pripovijedati i aliti se kako su mnogi i mnogi drali da je Forta udario niz Podvele. Potanko su sve
kazivali, kako su se spremali i
171BEZ KADE
veselili. Alaga je samo sluao, a kano da mu je to pripovijedanje mrsko bilo.
Neugodno ga se dojmila ta zgoda od krstivode, te je neko vrijeme bio kao poniten, kao ovjek komu su sve nade potonule. Komu e da vjeruje
kad su ga eto glasovi i vijesti prevarile - a od svega kazivanja ne bi nita? Ako potraje i dalje u takovoj trzavici, propade sasma i oboli, jer nita
vie ne boli no kad se nade izjalove. A on se je tako dugo nadao - sve do zadnjega asa.
Pa ta da uini u tim mukama, kako da ih se rijei? Zar da trpi da unaprijed bude varan, i on i svi oni koji jednako s njim misle i ele? Zar da u
ovoj nevolji govorio je sobom on prolaze dani i da mi ostanemo i da nam drugi zapovijeda, a bez svake nade da emo se izbaviti?
- Ne, pa ne! - odluivao se je on. Orilo, gorilo - ovomu se neugodnomu stanju mora uiniti kraj poto-poto. Zar da gledam gdje mi se kauri u
sabljama i svi drugi redom motaju ispred oiju? Pa onda zar da ja podnosim, da nas sile, da ostavimo nau svetu vjeru, mi i djeca naa? A jok -
dina mi -dok je Alagi iva glava na ramenu. Kad nema drugoga spasa, a ja u se...
I zakljuio je tvrdo da se seli, tvrdo, odluno. S tom je misli lijegao i ustajao, ta ga misao nije vie ostavljala.
ta u ja! slegao bi ramenima. Pa sve e dobro biti! Ono jo to imam, valja to prije prodati, pa tamo u proljee krenuti!
eni nije nita kazivao o svojoj osnovi. Ali je zato prama njoj ve poeo sam raditi. Gledao je i traio tko e mu koju zemlju i kmeta kupiti. Sve
je raunao kako bi bilo zgodnije uraditi i komu bi bolje prodao. U tomu je poslu zalazio trgovcima, s kojima je malo kad ili ni malo opio.
172
BEZ NADE
Bio je veoma zadovoljan kako mu je nastojanje sretno -kako je sam sebi govorio - ilo od ruke. Za pet kmetova se je pogodio s istim onim
trgovcem komu je prodao Bunu, pa je za njih ve primio i kaparu. Za ostalih etiri-pet jo i za kue u Mostaru obrekao mu je nai muterije sam
onaj trgovac. Druga mu je glavna briga bila za obitelj, ili, pravije, za samu ulsu. Nedavno mu je ena kazala da se djevojka gleda sa Omer
efendijinim Hilmom, a on da joj je obrekao da e ju i prositi. Djeca se hoe - pa taman! Alaga je odmah razmislio i bio na istu ta e tu uraditi:
Nema nita proti tomu da dade ulsu Hilmi. Isprva mu je nekako nezgodno ilo kako da se odlui, jer nije mogao znati ta kani Omer-efendija,
da li ostati ili i sam seliti. Alaga - ma da bi u srditosti katkad posumnjao - ipak je Omer-efendiju smatrao dobrim i pravim turinom, samo to ima
neku udnu narav da se komu zamjeri. Pa nu - Boe moj - i meni se je nekoliko puta zamjerio, - al' nee biti onaki kako se misli. I on je dobar
turin - a zato ne bi ni bio? Turin se rodio, turin se odgojio, godine i godine po medresama sproveo - pa kako bi on da izda din? Nee on toga
uiniti. A bit e i njemu ve svega dosta ta vaba poinja, pa e se i on iseliti. Ako ne ove godine, pa more biti dogodine. S njim e i Hilmo, pa e
tako i ulsa za nama. I to ju ne bih dao za Hilmu?
A neto je jo dolo to je pospijeilo, utvrdilo Alaginu odluku. Pronio se glas da e Austrija sada brzo zvati i kupiti momke pod puku, u vojnike.
Groznije stvari nije moglo biti. Ne sam Alaga, ve gotovo i svi drugi bijesom su uzbjesnili na tu vijest, koja im je davala razloga i prilika da
razgovaraju kako nastaju sve tea i gora vremena, a jo malo - pa Austrija nee trpjeti ni jednoga turina. Dok se ovjek s ovjekom sastane -
odmah je o tome razgovor. . ;v
v.-.
173BEZ NADE
BEZ NADE
- Eto, gledaj, ta vabo misli! - govorili su oni po sijelima. On vidi, da mu nema drugoga kutaria ve da nas rasturi, ugnjete. Sad e da nam
kupi djecu, pa da ih povlai, i da onda slue kaurskoga cara i idu u crkvu!
Nastala velika strava i pometnja a to koji dan vie to sve napetije. Meu ljudima nastao mete, prava zabuna - a nitko ne zna ta da se ini
i radi. Svak je uviao pogibelj koja svima prijeti.
- Pa ta bilo - ne damo svoje djece! - govorili svi stari. Ja krv se liti, ja mi se seliti!
A i oni koji su mislili da bi ih mogli uzeti u vojnike zabrinuli, se, nu njihova je zabrinutost bila druge ruke nego li u njihovih otaca. U njima je
kipio bijes, srdba, i svaki je bio spravan da uini to mu drago samo da se otme toj nesrei.
Malo je bilo ljudi koji su stiavali svijet da se ne plai i ne uznemiruje.
- Tako to mora biti govorili su oni a ni erijat ne kae nita proti tomu, ve ba veli da valja sluiti cara, ma koje on vjere bio! A nee to
nikomu smetati da ostane turin, kako je i bio. I kao vojnici, djeca e nam moi u damiju, imat e svoga hodu - i sve kaono ti i sada!
Nu uzalud im je bilo sve, jer ih svijet nije sluao. Sastajali se na sijela i odluivali ta e. Sad ih se i vie spremalo da sele, a momci e, kad bude u
proljee, ubjei da ne budu na oku vabama. Jednaki su glasovi stizali i iz drugih mjesta, iz Stoca, Ljubukoga, Nevesinja, Gacka, Konjica. I
tamo da je sve zbunjeno, da e biti svata, a najbolje tko se je uredio da odmah iseli.
U Alagi je sve bjesnilo - a skrb, koja ga je spopala radi toga ta e biti, nije mu vie dala mira. Ovo najnovije to je vrak svakoga zla koje je
bilo toli veliko, toli pogibeljno, da je pred
i
njim uviao samo jedan spas - otii iz ove zemlje, u kojoj se je rodio, pobjei tamo gdje mu nee prijetiti nikakova pogibelj, ni njemu ni njegovim
svetinjama. Kao mnogi drugi - tako i on odlui da e stalno odseliti.
Svoju je osnovu pripovjedio i eni, te ju nastojao za nju predobiti.
- Znaj dobro da to dobru ne sluti. Ljudi svata kazuju, sve jednu goru od druge. Kad nam djecu uzmu pod puku, morat e se odrei dina!
I hanumu smuti taj glas.
- Pa eto i na Mehmedalija je prispio u dobu, brzo e i Meho pa da podnosimo sve ono to e od njih raditi?
Hanuma ga je gledala uprepaena i blijeda. Do sada nikada nije odobravala ta Alaga radi, kako li se dri - ali sada, eto uje da prijeti pogibelj
njihovoj djeci i njima. O tomu su ve i ene kazivale, te su i one sve isto onako drale ta i ljudi.
- to sam odredio, to e i biti. Nama vie ovdje opstanka nema! - nastavljao je Alaga.
Hanuma okrenu pogledima oko sebe, kao da bi u jedan mah htjela obuhvatiti cijelu kuu, pa se smrknu, a u grlu joj zape rije.
- ta emo s ulsom? - upita ona.
- Hm, ja nemam nita proti tomu da ju dademo za Omer-efendijina Hilmu.
- A kud e i ta e bez nas?
- Ono, ta i mi. Omer-efendija je, kau, pametan ovjek. uo je ta nam se sprema. I on ima sina, pa e mu ga uzeti -ali ja ne drim da e Omer-
efendija dopustiti da mu Hilmu na silu izvade iz turske vjere. I oni e iseliti - pa eto ulsa e svejedno s nama!
Hanumu je sve ono to joj je Alaga rekao, smelo, a nije imala dosta odvanosti da o tomu razmilja. Nastavila je svoj
174
175BEZ NADE
obini kuni ivot, a mnogo joj se je puta dogodilo da bi se usred posla, usred razgovora zapiljila u koju stvar, te bi tako nepominim i ukoenim
oima dugo i dugo gledala.
Za sve to se zbiva, to se dogaa, ulsa nije nita znala, kao ni za to ta joj je otac odluio. Njoj je pred oima i u mislima bivao samo Hilmo, a
sretna s ljubavi svoje, sladila je i asove majci, koja se je u keri svojoj preporaala.
Jo je trajala hladna i otra zima - a ulsa kano da ju nije ni osjeala. Nju je okruivalo vjeno proljee, onako mirisno i milo, onako areno i
cvijetno kao onda kad je prvi put vidjela Hilmu. Njoj se je smijeilo proljee ljubavi, koje ju je obajavalo, zanosilo i opajalo, a u tom proljeu
vidjela je protkan svoj ivot - jest - dua joj je njime plovila, jer ona ljubei silnom ljubavi, nije znala zagledati u budunost, ivui samo u sretnoj
sadanjosti, u koju je utapala cijeli svoj ivot.
XI
Nadolo proljee godine 1881., blago i ugodno, a s proljeem se i zelenilo osulo. List izbio po baama, i vinogradima, nebo se divno vedrilo,
sunce grijalo, a odasvuda poelo odisati novim, mladim ivotom.
U planinama naokolo Mostara jo je bilo snijega, koji se je na daleko bijelio, latio i sjajio prama sunanom sjaju. Nu dolje je ve prilino toplo
bilo, a zimi isezao i zadnji trag. Ljudi odloili zimnje ogrtae, a arinski ivot poprimio onaj obini svoj veseli, umni lik. Kako se snijeg
pomalo otapljao ili negdje daleko kie padale, onako i Neretva vie nabujala i uzbjesnila, opijuskujui bijesno mutnom vodom o kamenje i
peine. *
176
BEZ NADE
I nad sami Mostar, nad njegovu okolicu nakon ono lijepih, vedrih dana nadvili se debeli, tamni oblaci. Kia poela sipiti, lijevati, a potocima po
gradu sapirala je ceste i ulice. Kao da se je nebo otvorilo a uz kiu napala i jugovina. Kud god okom more doprijeti, sve napala i jugovina.
Kud god okom more doprijeti, sve oblaci prekrili i kia pljutala. Cijelo po podne, cijelu no nikako nije prestajala, ve tek u jutro do iduega
dana raspukli malo oblaci, nebom se rastjerali, da se opet brzo sastave. arija se bila napunila radnim i zaposlenim svijetom. Neretva porasla jo
vie kroz no, a jutrom uz njen um iz. daleka dolazila neka mutna orljavina i tutnjavina, kao da se negdje brda rue. Najednom to poelo
zaglunije, kia udarila jae, a svijet se donekle prestravljeno okretao i ogledavao, kao pitajui ta bi to imalo biti.
U kahvi na erizu sabralo se radi kie i nevremena dosta svijeta. Po samoj odaji kahve i ne gledajui na dvor vidjelo se da je kino vrijeme,
jer je tavan bio vas mokar od hodanja i mokrih stopa onih koji su dolazili. Uz pender nad erizom sjedili su jedan spram drugim Mehmedalija i
Salko,oba podbuhla i zakrvavljenih oiju. Kano da su sluali pljusak kie, pa su samo pogledavali kroz pender i oima hvatali po mutnoj
Neretvi.
- A - ta veli, Salko, - noas? Dina mi, ona mi kaurkinja zavrti glavom! - domisli se Mehmedalija, da neto rekne. A lijepa je uh !
krinu zubima, nasmija se, stjerav podsmijeh samo u oba kraja ustnica i stisnu ujedno obje ake.
- Jako su ju u mehanu nabavili ama zna li? Vidio sam da i Hilmo oko nje oblijee. Odem ja ovako preko dana, na koju
au rakije----ne radi sebe, ve da vidim hoe li ona koga
drugoga mimo tebe!
- Pa - pa? Kako e, - bolan, - a ja sam joj dao dosta darova -
177BEZ NADE
BEZ NADE
- Aa! i Hilmo oblijee oko nje!
- Neka ga!
- Ali te kod nje ogovara... ,, -Hilmo?
,;., - Jest ja! I ne samo kod nje, ve i kod tvoga oca----kazuje
mu i mae, - a da se sam prikae dobar - kako ti opet obilazi naokolo
Mehmedaliji kao da ne bi ugodno, to je uo, pa nekako udno pogleda i malo vie poblijedi.
- Dat u ja njemu, kazat u mu s kim on ima posla! - stisnu Mehmedalija aku. A kad si to saznao?...
Na blizu zalomi tutanj, te Salku zaustavi da to odgovori. Udario buk, kao da gromovi pucaju - a uz bijesni um ne uje se drugo nita. Svi se u
kahvi prestravljeno ogledaju, svi nagrnue na pendere.
- Hajde, da vidimo ta je! - pozva Mehmedalija Salku, die se i izleti kao strijela, odjuri preko uprije pa na Tepu.
Kia pljuti, ko Bog hoe, a ori da se nita drugo ne uje. Cestom zasu voda i niz Suhodolinu zaderao dronjo kao brijeg, veliki brijeg, pa bjesni
i kida, zanosi duane, valja kamenje i rui se jo snanije, jo bjesnije u mutnu Neretvu, povlaei za sobom sve to je na putu naao.
Svijet gleda zapanjen - a onda nasta vika i dovikivanje. Gotovo pola Kujundiluka pod vodom, pa se je bojati da nije tko nastradao.
Grozan je bio as...
Mehmedalija je gledao s duana - na cestu se nije moglo od kie i od potoka. Vie od pola sata dronjo je udarao, zagluno umio - a onda sve
manje i manje, dok ne splasnu.
Prestala i kia, a arijom se po cesti cijedila voda, kud je as prije potocima tekla. Niza Suhodolinu jo je tekla - ali
slaba i mirnija. Nu mjesto vode niz cijelu Suhodolinu, pri krajima, po cesti navukla se brda prine i prekinula puteve. Duani u blizini
iskidani, kamenje naneseno - a ona strana Kujundiluka nad Neretvom, to je gledala prama Suhodolini -bila je pa je vie nema. Sve odnio dronjo
i Neretva.
Razgaljivalo se nebo, prestao dronjo - al' Neretva bijesno udara. Porasla visoko, visoko do pod upriju, a vrhom vrtlone vode plove, lete i grede i
vree brana i samari i sve to je toj nenadnoj nesrei moglo biti na putu. Ljudi se okupljali, ili razgledavati i uvjeriti se kolika se je nesrea
dogodila. U Podvelei, gore u planinama, eto se otopio snijeg i vodu nagnao, krei sve to je smetalo. I na Carini je bio dronjo niz Mazojice,
pokidao vinograde, razruio kue. Bilo je aobe i jauka.
Mehmedalija je tu ostao vie od sata, pa se opet vrati preko uprije. Bio je - letei kroz pljusak - vas mokar do koe. Hitio je doma da se presvue.
Oca je naao doma. To jutro nije mogao izii radi pljuska, a i radi toga jer se je tuio na glavobolju.
- Gdje si ti bio? - viknu hanuma na Mehmedaliju - pa onda polagano, kad je upravo uza nju prolazio: - cijelu no?
- Strahota, ta je bilo! - zamahao Mehmedalija rukama, kao da nije ni uo materina prigovora. Snijeg se noas u planinama otopio, pa jutros - evo
sada na - udario dronjo - i sve unitio. Iao sam da gledam na Mazojice - lagao je Mehmedalija, i -sve nam vinograde iskrilo. Ni trsa nije ostalo!
Hanuma od propasti stisnu rukama, a Alaga mrko pogleda.
- Eto poe muklo a oima izvali na hanumu ti si kriva. ta imamo sad od toga? Htjedoh i ono prodati - a ti nikako, ve me odvrati, velei
da e biti vremena. Tolika teta! Vie nikada da me nisi odvraala! omjeri ju Alaga jo jedanput. Ja u
i raditi to ja znam!
178
179BEZ NADE
Mehmedalija izie na tavan u odaju da se presvue. ulsa mu iznijela svu presvlaku. Dok mu je ona unosila i metala, Mehmedalija ju je otro
pogledavao sa strane, a nekoliko je puta bio otvorio usta, kao da e ju neto upitati nu ne izusti ni rijei.
Sve do iza ruka nije smio iz doma izii radi oca. Ali zato dok proao ruak, jedva je gledao da izmakne i da nae Salku. Htio je uti jo tota,
sve, kako mu Hilmo misli kvariti poslove kod one djevojke to posluuje u gostioni na prijekoj strani, i koju on gleda od neko doba,
umiljavajui joj se na svaki nain.
Mehmedalija je traio Salku, ama da budu na samu, da se mogu po volji narazgovarati. S toga kad su se sreli, otili su i zavukli se u Ivinu
mehanu pod Humom.
- Sad mi opet sve kai! - napade na nj Mehmedalija.
- Tako ti je, kao to ti rekoh. A ja ne bih mogao toga podnijeti. Sramota bolan i za te i za tvoje: Hilmo oblijee oko onake Svabice a ovamo
zna beli i sam, zalazi tvojoj sestri na vrata. Ja toga ne bih dopustio.
- I nee vie! - zakle se Mehmedalija. Ubit u ga, da ga jo gdje vidim a ulsi u poupati kose. ta, da onaj kaurin moju sestru...?
- Eto vidi, kakav je - a sve nas je odbjegao, pa tokorse ko ne da mu se s nama, ve hoe sam... Sve pred nama izmie ta zna - nigdje ga ne
mogosmo zatei. Alak!
Mehmedalija je zamrzio od jedan put Hilmu - zamrzio ga jako, silno. Kako i ne? Ta hoe da mu Hilmo primami onu curu
- na koju je sam on potroio toliko novaca, donosio joj darova. Pa jo taki ovjek da aikuje s njegovom sestrom? Toga nije mogao dozvoliti.
Jedno je jutro namjerice ostao doma, a mati mu kao da je uinila po njegovoj elji - otila u tetke. Mehe takoer nije bilo
ve sama ulsa, te on u odaji. On ju zovnu. v
180
BEZNAE
- ujem ja da ti dolazi Hilmo! ulsa ga samo pogleda.
- Pa ta? Dolazi i dolazit e.
- Komu ti tako govori?
- to ti smeta Hilmo? Neka mi ga
Mehmedalija je bio mamuran i zlovoljan - a ulsine ga rijei uspalie. Die se i uhvati ju za pletenice.
- Reci jo jednom .... de - hoe li ti Hilmo dolaziti?
- A to nee - tko e mu zabraniti?
- Na! - zamahnu Mehmedalija akom iza svih naramica i udari sestru po obrazu, pustiv joj pletenice.
ulsa se uzdrma, problijedi, uhvati za lice - i uz teko jecanje proli suze.
Mehmedalija pogleda za njom kad je plaui izlazila, pa kano da je poalio to je uinio.
- Neka, neka - to je i traila! - umirivao se on. Bilo mu je
donekle ao - nu kad se sjeti Hilme----ne, ne, ona ne smije
na nj misliti!
ulsa je bila slaba i nemona da to uini, a nije joj se dalo da se komu potui. Koliko ju je boljelo to ju je Mehmedalija udario, jo joj je tee
bilo kad se je stala pitati zato je to bilo? Od svoga brata - koga je ljubila iskreno, kao to moe dobra sestra ljubiti onoga koga joj je mati rodila -
nije se tomu nadala. A i zato? ta mu je skrivila, ta li uinila? Dvorila ga je kao starijega, gledala mu u svemu udovoljiti, pa nije nikada ni mrve
nita uradila im bi ga mogla rasrditi. Pa ta on ima proti njoj, proti Hilmi, proti njezinoj ljubavi? Znala je dobro da joj se je brat u zadnju godinu,
godinu i po silno promijenio, da je postao udan, da ne dolazi doma uvijek, da je osorniji - a za to bi bilo jo manje razloga da se na nju obara. Pa
on da se protivi njezinoj elji, da s njom tako postupa jer joj Hilmo
181BEZ NADE
BEZ NADE
dolazi? Otkuda i s kojim pravom more on to uiniti, i to sada kad ve i mati i otac znadu za njezinu ljubav, kad je ve utvreno da e ju Hilmo
prositi?
ulsa je dobro - ako ne vidjela, a to barem osjeala onako slutom, da je njezina okolina sada drugaija, nego li prije, kad je bila jo manja, mlaa.
Na materi je opaala, da ve nije onakova kao prije. Sad je smrknuta, zamiljena; - prije dobra, kao to je kruh dobar - sada se znade esto puta
razljutiti. Nije joj sve uvijek pravo bilo, a katkada bi znala po itavo po podne sjesti sama pa da s nikim ni rijei ne progovori. I otac joj se je
promijenio. Malo je kada u zadnje dvije-tri godine na njegovu . licu vidjela onaj smijeak kojim joj se je smijao nekada, kad bi ga djetinjom
nevinom radosti doekivala na dnu ulice ili na avlinskim vratima, pa mu se hvatala oko akira. Ona nije shvaala ni razumijevala tih
promjena ali ih je dobro opaala. Koliko li je puta zaeljela da otac i mati i sva djeca onako na veer sjednu na okupu, pa da se razgovaraju,
smiju i zabavljaju kao prije. Sada kano da je toga obiaja u kui nestalo, kao da je glavnja pala i jedno od drugoga rastavila. Otac nema kada da
se doma ustavi, ve sve s drugima biva, sve mu je drugo pree, a kad se doma nae onda nije sam, ve se oko njega okupe nepoznati i poznati
ljudi, te tamo gore u odaji nad baom razgovaraju. Uinilo joj se je kao da oca upravo otimlju i tue od kue, a kad bi ih iz sobe iza pendera
gledala gdje se jedan po jedan povlai po avliji - bilo joj je da ih odmah rastavi, rastjera. Kano da ih je zamrzila tako ih nije mogla gledati. Pa
jo u zadnje vrijeme... Od zimus poeli se i momci nekakvi sastajati na sijelo Alagi i Mehmedaliji. U razgovoru s materom razabrala je da se tu
misli o nekakvu bjeanju - ali dalje nije htjela pitati i raspitavati. Nije joj se dalo, jer je opet meu tima vidjevala Salku. Poznavala ga je po
182
kazivanju. Nikada joj nije prije na um ni padalo da ga pogleda, ma da ita o njem pomisli, al' sada, otkako je poeo u njih zalaziti na sijela,
neugodniji joj je bio nego i jedan drugi. Nije joj nikada nita uinio, s njom nikada rijei progovorijo, al' otkad ga poe razmatrati da se osobito
voli s Mehmedalijom, odmah joj je ispao iz volje, a da joj ni prije u njoj nikada nije bio. Zato se on hoe s Mehmedalijom? Pa ovo kad se ovdje
kupe radi nekakvih dogovora - zato nije s njima i Hilmo? Ha
a tko bi mogao biti kriv da se je Mehmedalija raspuao, da to ve svatko znade? Nee li tu biti razlog kakav to se Mehmedalija, kako je
sluala, tako voli sa Salkom, nee li tu biti koji povod da ju brat grdi radi Hilme, Hilmu mrzi i radi njega da s njom tako postupa, emu se od
svoga brata nikada nije nadala - a najmanje sada, kad su i otac i mati za to da ona poe za nj?
Boljelo ju je to ju je upravo Mehmedalija udario, boljelo ju je i ono kada ju je udario, malo je i zaplakala i razglabala u sebi
0 toj stvari - nu brzo se je opet stiala i umirila. Nekuda joj bilo
- ma i nejasno - ko slatko to je morala malo podnijeti i pretrpjeti radi Hilme, a onda sjetivi se da njezinoj ljubavi s Hilmom nita na putu ne
stoji, a sam Mehmedalija ne more nita uiniti - opet se je brzo smirila i razblaila, gledajui unaprijed one slatke, toli eljno snivane asove koji
e tek doi. I odmah je zaboravila to joj je brat uinio, zaboravila da je u prvoj vatri i sama mislila da se radi toga potui materi -zaboravila je
sve - samo to nije zaboravila Hilmu, rastapajui se i blaei svojom istom, nepomuenom ljubavi.
Nastalo je ve lijepo vrijeme, brzo sredina proljea, a Alaga nije jo nita govorijo o iseljavanju. Hanumi je to donekle bilo
1 udno a i povoljno u zadnje vrijeme, jer se nije mogla nikako sljubiti s milju, da bi svi ostavili za uvijek ovu kuu, ovaj kraj.
>*.
183BEZ NADE
pa otii tamo gdje nigdje nikoga ne poznaje, niti li drugi tebe poznaje. Hanuma imala dosta briga na glavi, dosta muke, pa nije pravo ni imala
kada, da misli o onomu, to joj je jedan put zimus Alaga rekao. Nikako se nije mogla smiriti radi Mehmedalijina ivota - a Alagi se bojala
potuiti, da ne bi sina sasvim istjerao, kako se je nakon one nesree bio zaprijetio. Boljelo ju je ta Alaga radi: nikad nikakva posla, ve sam pusti
troak, a uvijek prodaj neto danas, neto sutra. Kroz tri godine kua silno spala i otanala, ko kad nitko nita ne radi, a svi skupa troe. Jedina joj
ugodna briga bila Meho i ulsa, nu brinui se u zadnje vrijeme ulsinom sreom a opet i radi ostalih briga - Mehu nije vie tetoila kao prije.
Sad joj je bila jedina misao i elja da ulsu namiri, da ju vidi sretnu i zadovoljnu, kako i sama djevojka eli. Tu se je osjeala sretnom: - momak
je bio kao da ga je dobar as poslao. Gdje je go ula govoriti o Hilmi, svagdje najbolji glasovi, kako je dobar momak, valjan i vrstan trgovac. A
opet i Alaga je bio za tu enidbu - jo malo pa e biti sve gotovo, i prosidba, i
vjenanje i sve.
Alaga se je raskrstio s misli da seli u proljee. Jedno radi ulse, a drugo, to je bilo za nj puno i mnogo vanije radi glasina, koje su se pronaale.
Dolazile su vijesti da svijet radi vojastva bjei u goru, da e se sastavljati ete, da e se udarati na vabu, a tad da e i sultan poslati svoje vojske.
To e onda napasti kao mrav, i nema druge, onda je vabi odzvonilo. To je znamenita stvar, a upravo onako kako je on i mislio i elio. Ne gibi -
to e biti sve tako - pa zato da ne eka^ i da ne vidi ta e od toga biti? Ako sve uspije dobro, kao to i hoe zar ne bi bila najvia ludost da se
iseli? Jedino mu je muke zadavao Mehmedalija, ako njega uzmu? Nu neki su kazivali da jedinke nee pod puku: a i Mehmedalija je jedinak,
184
BEZ NADE
jer bogme, Meho je jo dijete. Dakle njega za stalno nee. Al' zato je ipak za svaku sigurnost pomiljao i na to. A on je o tomu i razmiljao i
razgovarao takoer radi drugih, da im uzmogne dati savjet i kazati zgodu kad mogu ubjei. S toga se je u njega na sijelo osim starijih ljudi
sabiralo i momaka. Isto tako je puao Mehmedaliji da se i on s drugima sastaje i razgovara: kad je opa pogibelj - dobro je mislio Alaga - valja i
svaki sa svoje strane da se brine i neto radi. A Mehmedalija je savjesno vrio i izrabljivao to povjerenje i dozvolu. Po itav dan ga nema doma i
nekad i nou izostani. Otac mu je davao novaca da uzmogne sjesti meu ljude. Jedno dva puta ga je Alaga vidio pijana - ali mu nije nita
zamjerio, jer je drao da je to Mehmedalija uinio od alosti i brige, od ljutnje i bojazni pred onim to se na nj moda sprema. Pa napokon i
drugi su momci to isto tada inili, koji gotovo nikada nisu okusili nikakva pia, a sve od oajanja ili beznadnoga veselja: kad se rui sve, neka i to
pada, svakako se primie odsudni as, pa to dragi Bog dade. Tko bi i mogao u taj as to mlaariji zamjeriti? I tako je Alaga Mehmedaliji sve
oprostio.
A sada kako je on sada sretan bio u svom Mehmedaliji! S njime se je razgovarao kao s odraslim ovjekom- i nikada da bi pomislio da bi
njegov sin za ranijega mogao tako ozbiljno i lijepo misliti. Mehmedalija bi sam odmah svaki govor svraao na vabu, na vojnitvo - pa bi govorio
i ljutio se, mahao rukama. Sam Alaga priznavao je u sebi da tako nikad estoko nije ni sam u sebi govorio kao Mehmedalija, pa se je od - milinja
gotovo rastapao i u sinu ponosna srca gledao valjana, vrijedna i odluna turina. Koji drugi otac -mislio je Alaga - more biti tako sretan, da ima
takvoga
sina? - I on bi ga odmah pomilovao, ogrlio----ama mu se
nije dalo da se odmah pred sinom oda i da mu pokae koliko
185BEZ NADE
mu je ugodio: ta pred mlaim ipak se valja drati malo ozbiljnijim, hladnijim.
Kad se je jednom sastao s Omer-efendijom, ipak je vidio da mora malo otro opomenuti sina.
- Zar ne vidi, bolan Alaga, ta ovi rade? Koji misli da bi ga moglo uzeti u soldate, to ti sada svaki pije, pa nikad da se otrijezni od rakije. I po
erijatu je bolje da ode ovoga cara sluiti nego da se opijaju. A dina mi, valjalo bi im i da ih uzmu, ne bi li se malo primirili i pameti dozvali! Ve
ovako boje se i ne boje - a sve pij danas, pij sutra. Kad misle neto uiniti, eto, neka se svi saberu pa neka bjee u goru, kao to i vele - ta sad je
lijepo vrijeme, ili nek sele u Tursku, kad kau da je tamo bolje. Nita to - ama pripazi li ti na svoga Mehmedaliju?
-to?
- ini mi se, kako sam uo, i on koji put potegne, pa se napije. Bolan brate, ne valja tako!
I zbilja, Alaga je jednom prikorio Mehmedaliju. Posluao je Omer-efendiju.
- ta ja ujem, kaurine? Kazuju mi da si pio - uje li, da mi nisi vie toga uinio!
Kad su poele oblasti paziti i nadzirati gdje se sijela sastavljaju, Alaga je odmah vidio da mu je kua na nezgodnu mjestu, pa da bi ih mogli lako
nai. Zato su odredili u zavuenoj ulici, podalje malo, u jednoga od prijatelja da se sastaju, da ne bi kod Alage bilo neprilika.
Mehmedalija se redovno sastajao sa Salkom, a nije rijetko bivalo da je Salko izjutra ili po ruku doao u Saje da tamo prieka Mehmedaliju. Dok
bi ga ekao, sa Sajom bi se na dugo i povjerljivo razgovarao, a nekoliko puta joj je donio i darova u jagluku ili u hartiji. Salko je inio sve to je
drao da e biti Mehmedaliji po volji. A znao je dobro da ne moe njegovu
186
BEZ NADE
prijatelju dan proi, a da se jutrom ili po podne ne vrati na Carini lijepoj krmarici. S toga bi Salko sam uvijek prvi tamo poao, ili dan prije, kad
bi se rastajali, Mehmedaliji pripovijedao, kako e biti lijepo, kako li e se ugodno zabavljati kad sutra odu lijepoj krmarici.
Jedno se jutro Mehmedalija digao pokasnije. Daleko sunce poodskoilo. Sino doao doma negdje iza ponoi, a ugrabio zgodno, kad mu jo otac
nije bio doao sa sijela. Bio je sa Salkom u lijepe krmarice, a ona ga ispratila o ponoi s rijeima da ga i sutra oekuje. Tako bi mu uvijek rekla -
i Mehmedalija bi joj uvijek iao. Digao se i umio nad ledenom, obukao i uredio. Ama je bio neto nezadovoljan. Hvatao se po depovima, pa se
onda ogledavao naokolo po odaji. Kao da je neto izgubio pa trai. Onda uze hodati polagano i iz odaje zalaziti u odaju, to je bila u dnu tavana i
razgleda se po njoj. Oko mu pade na materin sanduk, u kome je opazio klju. Pogleda opet na tavan, niz basamake, okrenu glavom da namjesti
uho, ne bi li to bolje uo - i primaknu se sanduku. Otkljua ga, pa poe po njemu prebirati lijepo ureene i presmotane haljine. Prebirao je
najprije s jedne, pa onda s druge strane - dok napokon ne izvue materinu diu, ogleda ju, izvadi akiju i odree mahmudiju. Opet metnu diu
gdje je i bila, al' taman da e sanduk zatvoriti, u odaju doe ulsa.
- ta, jadan ne bio, prebira po materinu sanduku? -preplaeno ga upita sestra.
- to ti ima govoriti? - uti - ako rije kae i materi pripovjedi - znaj, da u zbosti i tebe i Hilmu...
Djevojka trgnu na se i sva poblijedi.
- ...uo sam ja stvari i o tebi i o njemu. Da si mi odmah umuknula - uvaj se - ni rijei! - otro joj zaprijeti Mehmedalija.
-^ -,
187BEZ NADE
Mehmedalija brzo zatvori sanduk, jo jednom pogleda ulsu, da je jadnica sva protrnula, pa izleti na dvor.
Iao je kao da je za njim potjera. Pred kahvom na erizu susretnu ga Salko.
- Hoemo li - a? - namignu Salko okom preko uprije i nasmije se.
- E ja ta! ,,,,..
- Ima li ti to para?
- Imam, imam dosta! , - i:
- Otkuda ti?
- Uzeo sam ocu jutros tri oke duhana u dometima pa* prodao. Nije mi otac htio dati, ve neto malo - pa sam morao. Privezao duhansku iglu za
mlat, a onda nabadaj sve demet po demet i vadi kroz pender - jer je duhan pod kljuem.
- Ja sam morao juer mehandiji ostaviti sahat za pie - ma svejedno, ima ti! Hajdemo!
I pooe preko uprije. Salko je poveo razgovor o Hilmi, i napadao na nj, jer da on svagdje govori proti Mehmedaliji.
- Da samo uje! - uvjeravao ga je Salko. Pa jo ima obraza da ti sestri dolazi - a ovamo, kad nije tebi mogao oteti lijepu krmaricu - naao neku
drugu vabicu, pa sve na nju potroi. I on hoe da ide tvojoj sestri -
- Nee, dina mi! Ako ga vidim i zateem, teko njemu!
U krmi nije nikoga od gostiju bilo, pa kad su se njih dvojica pribliila krmi, na vratima je stala podboenih ruku jo omlaa enska, stasita i
jedra i u rastu i u bedrima i u prsima. Lica joj puna i bijela, samo to se sa svake strane od nosa do ugla od usta protegao modruast nabor, kao i
koluti ispod oiju.
Nasmija im se odmjereno, nekako nehajno i pusti ih unutra, sve gledajui za sobom na sokak, kao da koga iekuje. Kad su oni sjeli za stol
male, tamne krmice, u kojoj jo nikoga nije
188
BEZ NADE
bilo, s visine ih je pogledala, drei suvinim da ih rijeima upita, ta e.
- Najprije emo pive, pa rakije - a? upita Salko Mehmedaliju.
- Taman tako, daj nosi, gospojo! - ree djevojci Mehmedalija, pogledajui na nju eljnim okom.
Kad im je lijepa krmarica donijela pivu na stol, Salko namignu lukavo oima, a Mehmedalija ju sav drui i kao bojaljivo tek s vrka dodirnu
u debelu i gojnu nadlakticu.
- Nhaa! uzdahnu on na glas. Sjedni, gospojo! - pokaza joj Mehmedalija mjesto, da sjedne uza nj.
- Nemam kada! - otrese ona, omjeri ga dva-tri puta i poe blie vratima da gleda kroza njih.
Mehmedalija preneraen razrogai oi za njom, a da ubije tugu, nastavi piti s prijateljem. Trusili su pivu za pivom, a pusta im se oslaala, da nisu
ni mogli pomisliti da se dignu. Pie ih razgrijalo, te nisu ni opazili da se je oko podne radi ruka izmijenilo dosta svijeta, a po podne da su opet
sami ostali. Napokon im piva dosadi, pa naredie rakiju da se njom zabavljaju.
I etiri sata su po podne bila prola - a oni sve sjede i piju. Salko je ve bio uhvatio, a jo vie Mehmedalija, komu je jezik silno oteao.
- Amo, amo, gospoja - ahaa! - okrenu se Mehmedalija na stolici za djevojkom, koja je prolazila besposleno, ali kao namjerice blizu njega. Zar
me ne voli.
- Dragi moj, uh! skoi ova hitro, obujmi ga od traga rukama po prsima, pritite ga na sebe i poljubi u usta.
- Sjedni tu - ovdje! - zvao ju je Mehmedalija.
Njoj je na krajevima usnica lebdio neki udan smijeak, a oi joj sve letjele na ulicu. Sjela je kao nehajno uz Mehmedaliju, a onda ko da se
predomisli, pa mu prebaci ruku
v,-.
189BEZ NADE
preko ramena i zagleda mu se u oi. Mehmedalija objesio ruke niza se, napinjui sumorne i krvave oi da ju gleda. Katkad bi samo digao ruku i
hitro, rek' bi kradom, prevukao njom preko ramena pa preko prsiju lijepe krmarice, a ona bi se, kad ne bi zaboravila, stidljivo stala braniti od
toga.
- Turin - ti mene nema rad! - teko je lijepa krmarica izgovarala i sebi primicala Mehmedaliju.
- Ja - ja? - rastvori oi Mehmedalija, gotovo ni ne nadajui se tomu upita.
- Nema, jer bi mi inae dao kakovu uspomenu! Mehmedaliji se od blaenja rairi lice, u koliko je mogao
razumjeti ono to mu je lijepa krmarica rekla. Taj as nije se mogao dosjetiti da joj je dao mnogo skupocjenih darova - on je bio sretan to je i
opet od njega pitala.
- Evo, donio sam ja tebi! - mai se on rukom u njedra, te iz depa od jeerme izvadi zlatan prsten - zmijica obavijena nekoliko puta.
- Ah! - zaudi se lijepa krmarica, kao da je htjela i oima prsten uzeti, pa ga stade navlaiti na prst. - Duo moja! - ogrli ga debelim rukama,
nasloni se na nj i stade ga ponovno ljubiti.
- Otkuda mu prsten? - upita se sam Salko, gledajui ga na prstu djevojinu, koja se kraj Mehmedalije sjela i neprestano oko njega tetoila.
Oko iindije nagrnu svijeta - sve mlaarija. Djevojka se je morala dignuti da ih podvori rakijom, a kako im je donosila, onako je svatko za njom
gledao, a tko je mogao, i utinuo bi ju za debele ruke. Mehmedalija se samo prevjesio preko stolice, a kud god lijepa krmarica, onuda i njegove
oi, gledajui ju u lice. Ona bi se kadgod obrnula i vragoljasto se nasmijala.
I pilo se je dalje, a rakija sve vie razgrijavala i oteavala glave. Sunce odavna ve palo k zapadu, a mlaarija od brige
190
BEZ NADE
radi vojatva udara po rakiji, a rakija podie ruke da se hvataju lijepe krmarice. Jedan od onih tek nadolih otetura se u kut . djevojci, stade
preda nju i prui ruke prama njoj, te ju uhvati vrsto, jedva joj neto pod glas pripovijedajui, a sve klimajui sa strane na stranu. Djevojka mu se
smijala.
- Ne krei u nju! - viknu Mehmedalija.
- A tko e mi zapovjediti? - lako okrenu onaj glavom.
- Velim ti, ostavi! - poe se Mehmedalija dizati, i naleti u onaj oak, gdje je sjedila djevojka.
- De - koga e ti? - namjesti se onaj proti Mehmedaliji.
- Odlazi otalen!
- Neu!...
- Na! - zamahnu Mehmedalija i udari ovoga po vratu. Djevojka skoi, ostali se slete i navalie na Mehmedaliju,
koga je branio sam Salko. Nastala prava tunjava, udarci padali i odjekivali, a djevojka izie na ulicu da zovne straara. Dvojica su dola i
rastavila ratoborne momke. etvoricu momaka uhvatie, dok se ostali izvukoe jedan po jedan. Meu onom etvoricom bio je i Mehmedalija.
Svaki je straar uhvatio po dvojicu sa strane za ruke i poveo ih sobom preko arije. Znatieljni svijet je gledao za uhapenicima, a pri tom se
smijao i pravio svakojake opaske radi toga kako su momci tekih nogu i glava posrali sad na ovu, sad na onu stranu.
191XII
Hanumu je bolno pogodio glas da joj je sin opet zatvoren. Jo prije nego joj je to o tomu Alaga pripovjedio, ona je ula to u mahali, to je i kako
je bilo. Kao da ju je neko noem pogodio - tako se je to nje kosnulo. Od muke i boli sva poblijedila, ustima stisnula, a zapanjenim i suhim oima
prevrala, kao da neto brino trai.
- Ha - jesi li ula to je oni tvoj sreo uradio? - ujedljivo joj dobaci Alaga.
A nju je to gotovo vie opeklo nego li ju je zaboljelo kad je ula ta je opet s Mehmedalijom bilo. Alaga ju prekorava kao da je ona kriva svemu
kakov joj je sin, kao da ga je ona raspuala. A kako moe mati da svojom voljom bude kriva srei svoga djeteta? Zar mu ona nije kazivala svako
dobro, i zar nije Alagu opominjala da bolje pazi na sina, da se ne liska i ne skita i dan i no? Alaga ju nikada nije htio posluati, sve su mu neke
druge besposlice bile pree nego li kua i djeca - i tako je Mehmedalija imao i zgode i slobode da se lola, da pije i da se karta. Pa koja sramota
cijeloj kui! Svak e iv na rij upirati prstom i pokazivati, da je to taj i taj - a sva sramota pasti e na nju sirotu! A je li ona kriva svemu tomu, te
tko je pravi krivac?
Bojala se je i pomisliti da tono odgovori na to pitanje. Ta kako bi ona opet mogla Alagu okriviti za to to je taki Mehmedalija? Ni Alaga nije
nikad poelio da mu se sin iskvari, ve naprotiv, ako je imao kada da o tom razmilja, elio je da bude valjan ovjek, tovan i pribran meu
ljudima. A eto -nesrea je drugaije htjela, pa Mehmedalija pada i pada. v
192
BEZ NADE
Hoe li Bog dati bolje?
Neto joj se steglo oko srca, a na oi joj se inilo da sve vidi crno. Nekako kao da sve ide u natrag, sve gore i gore. Alaga se zapustio, nita ne
radi, prodaje zemlju komad po komad: - da je barem polovina ostala od onoga, to se je nekada imalo, nikuda bolje! Sve se smaklo, a jednako se
troi. Sada opet i Mehmedalija udario po zlu, pa gdje to uhvati, ono i ubije, da nita za njim ne ostane. Pa ne to - ve evo po drugi put je dolo da
je bio zatvoren. Koja sramota! Kojim srcem da eka jadnica nove, budue dane, kojim li obrazom da pogleda u oi svijetu? ta e se rei, ta li
govoriti o njoj i o njezinoj kui? A sada opet najvie u as kad bi imala usreiti ker i dati ju za Hilmu! Nee li to smetati njezinim eljama,
pokvariti nade i njoj i ulsi? Zar se ne bi Hilmo mogao svega okaniti radi sramote to ju ini Mehmedalija, zar ne bi mogao s pravom rei: kakva
mati, takva i djeca?
I upravo radi toga - koliko li se je bojala Alagine ljutnje! Opet se je zakleo da Mehmedaliji vie ne da u kuu, ve neka ide kud zna, i neka radi
to zna. Moe biti da svako ne zna ta je poradio - pa zato onda pred svakim svoju sramotu otkrivati? Moe biti da Hilmini jo ne znadu za ovu
novu nezgodu - pa zato ih ii upozorivati na nju? Ne bi li to nekako na njih nepovoljno djelovalo, upravo u ovaj as kad se kroz ui provlai da
e Hilmo zaprositi julsu, kad se na to spremaju i s jedne i s druge strane? Pa i ta bi inae ta stroga zakletva koristila Mehmedaliji samom, bi li
ga to ita popravilo? Bi li ga to smekalo, dozvalo pameti, izvelo na pravi put?
Njoj se je sasma neumjesna inila ta Alagina strogost, a tim neumjesnija, to bi onda moe biti Mehmedalija i izvan kue jo gorih stvari radio, a
sve za inad onima koji su ga od sebe odrinuli. Ona se jo dobro sjea kako je prvi put nagovarala sina.
193BEZ NADE
kad mu je otac zabranio dolaziti, da poljubi baba u ruku i da ga moli da mu oprosti - pa kako je tad Mehmedalija na to osorno odgovorio! A
kasnije, kad se je s ocem izmirio, neko se je vrijeme uljudio i gledao na se, dok ne dooe glasovi o vojatvu i dok mu otac opet ne pua uzde. Pa
ta mu dakle pomae sva ta strogost? Upravo s toga nije ona sada Alagi nita ni kazala ta joj je Mehmedalija uinio. Iz die joj odkinuo nekoliko
zlatnih novaca, odnio joj zlatan prsten, svijen na zmiju. ta e da radi? Njoj ne bi toga ao bilo - al' samo da joj sin nije bio onaj grenik, onaj
krivac, koji je to zlo uinio. I kad bi to sada kazala Alagi, ili bi to koristilo, ili bi se to moglo naknaditi?
S toga je naumila govoriti Alagi, da ne tjera sina od kue, jer to ni onako nee njemu koristiti, a tetovat e srei kerinoj. Neka barem ouva
jedno dijete kad ne more oboje.
Kad je naveer Alaga doao doma - a bilo je pokasnije - ona ga je ekala sama. ulsu i Mehu poslala da spavaju. Kad je Alaga uniao u sobu,
digla se pred njim, da preda nj metne tablu gdje e sjesti. Jo nije bila prostrla dueka, a i Alaga kano da nije htio odmah lei, ve onako smrknut
sjede.
- Spavaju li djeca? - upita ju on, pogledav u nju navuenih obrva.
- Jest! uje, dina ti, ba valja da se porazgovorimo o ulsi!
- odmah ona nastavi, zatvarajui vrata to ih je Alaga za sobom otvorena ostavio.
- E? - izvrnu Alaga glavom, pripaljujui ibuk na mumu.
- Eto zna, uo si i sam, da se Hilmo Omer-efendijin gleda s ulsom. Javljaju nam da e ju brzo prositi - pa ta veli, da mu ju damo?
- Hm - a to ne? Hilmi ne mogu nita zamjeriti. Kua mu je dobra, s Omer-efendijom sam odavna prijatelj - a opet, hm!
- ja nemam ta proti tomu rei! ""
194
BEZ NADE
- I ja tako velim, a bogme, i ulsa to hoe!
I nastavili su o tomu razgovarati, a Alaga se tako mirno drao kao da se nita nije ni dogodilo. Hanuma mu je dokazivala da e im ki biti sretna s
Hilmom, da e se dobro udomiti; Alaga je pak i sa svoje isto nadodavao, te se je hanuma upravo udila kako to da je Alaga naao barem jedan put
toliko vremena da se s njom razgovara o obiteljskim stvarima. U ovoj nevolji i to joj je bilo tako slatko, tako ugodno, da se je osjeala gotovo
sretnom kao to je nekada bivala.
- A vidi - jednu u ti rei. ini mi se, mjesec, najvie dva dana da proe, Hilmo e zaprositi ulsu. I njoj je tako rekao. Ve zna li bojim se,
da ne bude to radi one nesree, radi Mehmedalije...
- Ne govori mi o njemu, koji mi sramoti obraz pred potenim ljudima! smrknu se Alaga, pa ljutito otpuhnu, tako, tek to nije utrnuo
irak, koji je bio daleko od njega.
- A dina mi, i meni je ko i tebi... Jadna ti sam, Boe moj! metnu ruke na lice, nu brzo se opet sustegnu i upilji oima u plamen, koji je hitro
trepetao, pa se opet umirio, da plamsa mirno, jako. Je li ti draga srea tvoje keri? upita ga ona, samo jednom, hitro skrenuvi oima s
plamena na Alagu, da se opet u mum odmah zagleda.
Alaga ju pogleda i ljuto i blago, kano da je onim pogledom htio enu upitati:
- Zar jo treba da ti reknem?
I ona mu poe kazivati kako bi ba sada najgore bilo kad bi Mehmedaliju odtjerao od doma. To bi moglo uiniti da mnogi saznadu koji jo nisu
saznali ta je uinio i koju sramotu. A tko zna, ne bi li se radi toga i Hilmo predomislio - pa ta onda?
ulsa za njim izgubila i pamet----a jo, tko zna, kad e se i
hoe li se za nju ovaka prigoda desiti!
v,-.
195BEZ NADE
- S toga bih ja rekla da ga puamo doma sad za sada, dok ovo ne budne - a onda, opameti li se, dobro s dobrim, ne opameti li se, neka udara
glavom kud god zna i more!
- Da ja onoga hrsuzina primim u kuu? - izvali se Alaga po minderu na jastuk i zabode oima u siu.
- E nije samo to! Ja sam ula - a dina mi, bit e i ti - sad kad budu uzimali momke pod puku, da e najprije sve one koji se skitaju, a kue ne
imaju. A zar ne bi onda odmah uzeli i Mehmedaliju, pa kad bi ga uzeli to ti koristi sve, to si do sada razgovarao i radio i nakanjivao? Vidi,
ta bi se otuda moglo izlei: Hilmo bi ostavio ulsu a onda ona ne bi vie z.a nikoga i Mehmedaliju bi svakako odmah uzeli pod puku.
Alaga privue obrvu obrvi, nabora mu se elo, a oi zapele jednako o siu, pa niti da bi rijei, ve kao da neto teko premiljava. Hanuma ga je
gledala bojaljivo, upravo drui, oekujui ta e rei. Licem joj se, kao i sve u ovo zadnje vrijeme, prelijevao izraz sjete, neke tajne, tuge, a
dok je govorila, govorila je tako mirno, tako jednostavno
..... Na ono to je Mehmedalija poinio, tako je otvrdnula,
pa sada kano da nije imala vremena da njega ali koliko je naprotiv mislila da se mora skrbiti za ulsinu sreu. Takov biva onaj koji se je
navikao neugodnostima, a ne gubi nade da e ih i opet imati, te ih oekuje, mislei: Svejedno, bit e to e biti! Za Mehmedaliju kano da joj je
postajalo svejedno, kano da ga je vie od polovicu izgubila, a drugu da e brzo, pa ga poali kao da ga vie ni nema, kao kad majka zaplae za
nestalim sinom. Jedino se je brinula za ulsu, za njezinu sreu, koja e joj se eto brzo nasmijati -pa bi htjela da joj ju ki uiva svu, u cijelosti,
nepomuenu tako ju je voljela, a i jo vie, otkad je poela gubiti nadu da bi moglo to biti od Mehmedalije. , .,>
196
BEZ NADE
Alaga zadimio iz ibuka i tegli naglo, glasno, a u luli sve vrsti duhan. Nekoliko puta se okrenuo sa strane na stanu, kad bi mu poela pomalo
trnuti ruka na koju se je naslonio.
- A - ta misli, ti, ta veli? - tiho ga i bojaljivo upita ona.
- Neka ga hiljadu avolova nosi! - mukim glasom izusti Alaga, tresui pepeo iz lule na tablu. Ja mu ne branim - ama nek mi ne izlazi pred oi
kad sam ja doma!
Sutra dan se je Mehmedalija bio dovukao doma. Podvio glavu, u prvi mah, kao da se je bojao pogledati materi u oi. Nu kad je vidio da ga ona
ne rui niti na nj vie, ohrabri se, te ode na tavan, kamo je kasnije za njim i hanuma dola.
- Sine moj, to to radi? blago mu ree ona. Oiju ti, hoe li se dozvati pameti? Evo, hvala Bogu, ima oca, koji se brine za te, nita ti ne
fali; - sjedi doma, pa nee nikomu biti kriv. Sino sam ti se s babom razgovarala pa da zna kako si ga raalostio! On ti ne bi nikada nita
zamjerio da sjedi s mirom, a i sam bi ti katkad dao i rekao da se ide malo razveseliti. Pa kud e vie? Onda ne bi bio nikomu kriv niti li bi te
zatvarali! A tko ti je vii prijatelj nego tvoj otac?
Mehmedalija ipak kano da je i sam veoma dobro uviao da je sagrijeio, pa se skutrio i utio. I sam se silio da se smiri, a ve i s toga to se je
jednako bojao oca i njegove strogosti; malo bi kad po danu iziao kuda, te se obino vrzao samo po donjoj mahali. Ve ipak na njemu je bilo itati
ta je lealo u njegovu srcu, u njegovim mislima. Kad se pomalo poelo zaboravljati ta je uinio - a svijet mnogo tota brzo zaboravlja - u
njegovim oima, u njegovu hodu i dranju bilo je vidjeti nekoga ponosa i samodopadnosti, osobito kad bi bio uz koga. Makar da je malo
zabrazdio - ipak je eto tu nedavno u onoj tunjavi pokazao svoju snagu i odvanost - pa zar to
197BEZ NADE
nije junaki? On je svoju obavio, pokazao je tko je i to je, a sad je dobro, da ga se drugi boje. On je svoju uinio.
Mati se primirivala radi njega, a i Alaga kano da je poeo zaboravljati po malo da se mora na Mehmedaliju srditi.
Jedina ulsa ivjela je sretna i blaena u ljubavnim snovima. Za pravo nije ni saznala ta je opet bilo s Mehmedalijom, tek je neto naula, ali
nije imala kada da se istrgne iz onih svojih slatkih i ugodnih misli. Od njena veselja kano da se je cijela kua veselila, a kako li bi lijepo
odjekivalo kad bi - ne znajui ta vie od sree i blaenstva zapjevala i izvila na tavanu ili u bai! Mislei na Hilmu, svaka joj je ilica trepetala,
a nekada bi joj se prisnilo - onako na javi - kao da joj je utisnuo cjelov na usne, ogrlio ju i tad bi joj zaigralo od milja oko usana, grudima bi ju
sjeknula dra, u glavi, nad oima neto stisnulo, te ne bi mogla na otvorene oi nita
vidjeti-----pa bi onda, rumenei se, crvenei se radi tih
nejasnih, neosjeajnih pomisli, prikupila noge, o njih se laktima oslonila, a u dlane sakrila glavu, da je ne bi tko vidio. I uivala bi tako - samo se
je bojala da tko ne doe, da je tko ne buni...
A kad bi se prenula, opet bi uhvatila za posao i radila. Spremala je svoje ruho djevojako, to joj treba kad ju Hilmo povede doma svomu, svojim
bijelim dvorima. Od rane zore pa do mrkle noi radila je i vezla, a Saja je morala po vie puta i po ee u ariju da kupi i zlata i svile, kad bi to
zaboravio Alaga narediti i nabaviti: - a, zapravo, gotovo je uvijek zaboravljao. Po mahali se je svuda znalo da se ulsa. sprema za udaju, i da e
ju Hilmo odvesti, a to se je tim sigurnije tvrdilo to je sve rjee bilo ulsu vidjevati u petke s drugim djevojkama i aikovanju. I Hilmo se davno
ve okanio takoga aikovanja i zabave, te je samo dolazio
198
BEZ NADE
otvoreno na vrata svojoj ulsi, gdje bi se njih dvoje dugo i dugo slatko razgovaralo.
Hanuma se je ozbiljno bavila pripravljanjem ruha svojoj kerki, jer je bilo i vie nego stavno da e joj brzo doi prosci. I sama je ulsi pomagala,
a ulsa opet nije drugo nita ni radila nego samo za se. Valja djevojci da ponese sa sobom i svoga enskoga rada, jer joj se i po tomu mjeri
vrijednost i valjanost. Tek bi onda od posla otpoinula kad bi joj na vrata doao Hilmo, a ona preda nj izala sveosve u bijelu ruhu, kako je ljeto
bilo. Sve na njoj bijelo kao bijeli snijeg, a plemenito joj rumeno i lijepo lice u onom odijelu jo ljepe, krasnije bilo. Nije ju samo jednom Hilmo
premjerio kad bi mu se ovako iza vrata pokazivala: jeo ju je oima, gledajui njezin stas, vitak kao to je jela, arno lice i na njemu ona dva oka,
koja su iz one bjeline jo ivlje, plemenije sijevala, kao to se je i crna kosa isticala ispod sitnoga i ureenoga finog fesia. Duge, bijele dimije bi
sprijeda potkupila, prebacila ih preko ruku, putenih dolje nie ispod tanka pasa - i pogledala bi ga tako milo, tako blaeno da bi mu se mahom
srce rastopilo, da bi se on tu ustoboio kao kamen, da se ne die ni ne mie, ve da ju tako gleda. I kako mu je bilo pri dui ugodno, slatko
-gledajui nju, i znadui da e biti brzo njegova i niija vie! A njegova srea jednaka je bila njezinoj: Hilmo joj je bio prva ljubav, njegovo bie,
njegovo sve zasadilo joj se u prsi s prva maha duboko - jo onda kad nije mogla shvaati kako to sada shvaa - njegova joj pojava u onaj sveti
as zasadila klicu u djevojake grudi, koja se je evo rasplamsala do vatre, do plamena, koji ju djevojku pritee domu njezinu dragoga, doim ju je
jo zeleno dijete njegov pogled sapinjao - da je morala drhtati. A dok se je ona sjeala onoga prvoga asa, blagosivljui ga sada u naponu
prve, arke, neugasive
199BEZ NADE
ljubavi, Hilmo je i sam sretan blagosivljao isti onaj dan, isti onaj sat koji i ona, a koji mu je u naruaj bacio to divno bie, to nevino srce, koje se
je prvi put njemu povjerilo, uvijek mu jednako vjerno ostalo, a da nitko drugi nije vie mirisao iz toga cvijeta niti e mirisati do li on sam.
Pa da ne budu i jedno i drugo sretni?
A kad bi se Hilmo od nje dijelio, uvijek bi mu ona na put dala kiticu mirisna cvijea, to ga sama goji i zalijeva. Sama bi se prije poigrala
cvijeem oko usana svojih, izdigla ga na bijela, puna njedra, pa ga poljubila, kao da bi u nj htjela izliti sve svoje elje, a cvijee onda da ih
pripovijeda Hilmi, kad mu ona ne moe niti zna sve kazati to bi htjela.
Po onomu to je Hilmo njoj kazivao, prosit e ju pod konac ljeta, a u jesen odmah da budu svatovi. A kako li je i jedno i drugo iekivalo to
vrijeme!
I Alaga sam, vide da mu Hilmo dolazi keri, a ujui od ene da e ju eto brzo prositi, upravo je sve odobravao i kano radovao se.
- Pa kad hoe, ta u ja - eto neka bude sa sreom! - rekao bi hanumi, preputajui sve njoj, da se brine i ureuje kako
znade.
On je i sam imao svojih briga. A kako i ne e? Eto se primicalo vrijeme vojnitvu pa, bogme, to je vana stvar, da se premiljava i iekuje ta
e biti. Sto koji dan vie, a to se u Alagu nakrcavao jed kao otrov. Smrknulo bi mu se pred oima, kad bi vidio kojega vabu ama svakoga nosi
li se kao vaba. Kako li se je vrijeme promijenilo, pa ta li je doekao, pred kim da se boji! Da, boji, ne samo za se i za svoju glavu, ve i za svoju
djecu, za sveti din! Sad e, brzo e poeti tjerati iz dina: prva je da mlaariju pohvataju pod puku, i da ih obuku u one haljine! Strahota!
, s ;
200
BEZ NADE
Od boli, od muke, od bijesa ne bi znao ni rijei progovoriti.
Ah, jo malo, pa vas nee moje oi gledati! istisnuo bi kroz zube kad bi mimo njega zakucala austrijska sablja, il' kad bi proao koji
inovnik ili useljenik.
Sad ve nema kud kamo, te nije mogao otezati. Kad namiri ker, onda e na godinu i on i Omer-efendija. To mu se je inilo tako naravno da je
smatrao suvinim o tom s njim i razgovarati i razmiljati. A dok poe jo e doivjeti svakih stvari. O tom je bio i vie nego uvjeren, jer se je
ve znalo da su ume i planine pune ustaa, i da ih austrijska vojska uzalud gonja i tjera. Ma da se tvrdo nadao da e broj ustaa sve vie rasti, i
da e ustae suzbiti austrijsku vojsku, ipak je uz to ve snovao kako e to lijepo biti u Turiji, gdje mu nitko nee smetati ni njemu ni dinu, gdje
nee gledati ovake kaure, niti li e mu moi zapovijedati, a ni on njih sluati. A za tim je asom eznuo, kao djevojka za vjenanim danom, kao
suenik i uznik da se doepa dana i sunca. Ovdje mu vie opstanka nema; to je otezao do sada to je bilo i prolo, ali vie nee te nee. Jo
udati ulsu, prodati ono malo to je preostalo - ta ni onako ve sada nema volje ovdje za niim. O tom je razmiljao neprestano, a kad bi po
podne sjeo u Cininoj bai, svi bi se drugi razgovarali, svaki koju rekao - jedini bi on utio i rek bi mrtvo gledao kako katkada sunu svinute
grane vrba, sluao kako Radobolja tee i uulja.
Ve se je znalo dobro i tono kad e se momci birati pod puku. Svijet se bunio, rogoborio i svata govorio. Alaga je jo molio Boga da ne krenu u
Mehmedaliju a ni u Hilmu. Jo ako to - teko njima! I koji bi im pravi turin dao svoje dijete da ga mue, tjeraju iz dina, u damiju ne dadu ii i
jo da na nj navuku ono odijelo? To Alaga ne bi ni pod ivu glavu podnio ni doivio! ? .;
201BEZ NADE
A upravo na jedno tri mjeseca dogodi se neto to i njega i ostale uzbuni i smuti do zla boga. Na poziv i nagovaranje oblasti nalo se izdajnih
momaka koji e od svoje volje uz plau pristupiti vojnicima. I nalo ih se nekoliko, primilo ih i obuklo, te oni hodali naokolo, veselili se i
zabavljali.
- Sve gori od gorega! - govorili su ljudi, odvraajui sa zgraanjem od njih glave kad bi mimo njih prolazili u onom odijelu, a pripasavi uz
bedru austrijsku sablju.
- Izdajice lijepoga dina! - uzdahnuo je Alaga duboko, bolno, a po tom se zaklonio doma, ne hote od jada nekoliko dana nikuda izlaziti, niti
dajui da mu djeca kuda izlaze.
Ve je vidio gotovu propast, koja je poela, pa samo da se nastavi. A to je najtunije, najjadnije, nalo se i nekoliko momaka, da prije drugih
ponu sluiti od svoje dobre volje. Sve nade, sva oekivanja poela mu padati - a zadnja i glavna i jedna misao jo mu ostajae: seli za vremena,
to prije.
- I zbilja - to sve je moralo na Alagu teko djelovati. Kad je opet iziao u ariju, bio je silno spao, kao da je bolovao, smravio, a smrknut u licu,
kako nije bivao ni onda kad bi se najgore razljutio.
- ta je, bolan, Alaga! - susrete ga ba Omer-efendija na erizu, idui na veliku upriju. ta ti je, to si se smrknuo? Vidi, kako se ja veselim: u
mene sin za enidbe, a u tebe ki za udaje - a?
- Nek im bude sretno! - odmahnu Alaga rukom. Nisam im protivan. Kuda ti?
- Za poslom sinu u magazu - a svejedno, bit e vremena da se razgovaramo. Nisam te bogme od duljega vidio.
Ve je i prije nekoliko puta Omer-efendija zapovrzao ovaki razgovor s Alagom. I Omer-efendija je doznao ta mu sin misli, pa se je isto radovao,
jer je i sam elio da mu se sin
202
BEZ NADE
oeni; ta bogme dorastao je sa sreom do enidbe. Pa bi i otac i mati htjeli da ga vide oenjena. Jo su to eljeli - pa su onda mirni. Bio im je sin
na diku, te su se njim ponosili. Marljiv, radian, gledao svoj posao, a i - djevojku. Sve se na svijetu uje i sazna, pa tako i to. Oni nisu imali nita
protiv tomu, jer su uli o ulsi lijepe samo glasove, a i onako od dobra je roda i koljena. Taman jedno za drugo.
Bilo je to jednoga dana izjutra. Do podne mogla su biti sat-dva. Dan postojao sve vrui, a i onako sunce eglo i pripicalo, ko Bog hoe. arija
puna svijeta, po magazama se kupe muterije, iz kovakih i kundurdinskih duana razlijee se lupanje i udaranje. Alage nije ni dvadeset-trideset
dana bilo na drugoj strani, pa sada krenuo da vidi ta ima. Mislio je obii naokolo, najprije tamo uz glavnu cestu, pa onda svrnuti okolo natrag na
Tepu, pa negdje sjeti na duan. Prolazei ispod lipe, tamo pred sobom vidio je velika kola, puna puncata vrea i sanduka robe. Kola su bila pred
Hilminom magazom, a oko njih radilo nekoliko ljudi, skidalo robu i unosilo u magazu, te ju svrstavalo na tavan nad magazom. Ljudi su se morali
veoma naprezati, a znojili se, kao da se kupaju u vodi. Mada je Alaga nekada Hilmi malko zamjeravao tota, sad mu je srce ipak od veselja
zaigralo, pa mu se taman malo razbio onaj jad to ga evo ve nekoliko mui. Iao je sve polaganije, samo da more dulje gledati kako se ono
unosi.
- A gdje li je ovo Hilmo? - pomisli u sebi. - Bit e da je unutra u magazi, pa kalemom biljei ta mu se predaje. Neka, neka, lijepo! - zadovoljavao
se Alaga.
Velika kola pred magazom kao gora. Oko njih obilazio mlad ovjek, jedar, u tijesnim francuskim haljinama, gledao, nadzirao, kazivao,
dovikivao, mahao sad rukama, sad glavom. Alaga se na nj nije ni osvrao, ve samo radosno gledao puna kola.
203
BEZ NADE
BEZ NADE
- Samo u malo da provirim u magazu! - ree u sebi - da ga vidim! - pa zae iza kola.
Za kolima stajao onaj mladi ovjek i napeto gledao kako radnici skidaju upravo jedan sanduk, a on im pazio svaki kret. Alaga je morao proi
mimo nj, iza lea mu, a kad je bio uz njega, omjeri ga bijesno oima od vrh glave, od fesa, pa na zatiljak i vrat te sve dolje do peta. Za tim okrenu
glavu isto kao kad vidi austrijskoga vojnika. A ovoga mu je i tee bilo pogledati, jer mu se stuilo mahom kad je vidio fes i tijesne haljine.
- Bit e opet koji izdajica! - promumlja u sebi i zaviri u magazu.
- Merhaba, Alaga, bujrum, unii, odmah u i ja! - javi mu se neko od kola.
Alaga se okrenu i zaudi tko ga od kola pozdravlja, kad nikoga nije vidio, osim hamale.
- Nu, pa to me ne poznaje dina ti? - Kad sam u poslu, ovako mije zgodnije! opet se javi onaj mladi ovjek, pokazav uza se, niza se na tijesno
odijelo.
- Hilmo! - stisnu kroz zube Alaga, jo ga jednom pogleda, omjeri, pa okrenu i nagne kao da ga je tko potjerao.
- Kud e, Alaga? Sjedi malo, odmah u i ja! - zovnu za njim Hilmo, otprahujui hlae svoga tijesnoga sivkastoga odijela.
- Neu - nemam kada - iz daleka mu je odgovarao Alaga, ne imajui kada od hitnje ni da se okrene.
Ne znajui ni kuda lunja, zakrenu veoma uzahnim sokaiem, pa naokolo - da se je i sam zaudio kud prije izae pred onu kahvu nasred Tepe. U
srcu mu se prelijevao bijes i otrov, a u glavi mu umilo, ama ko da ga tko ekiem iznutra lupa. Eto ta je morao vidjeti i doekati upravo onda i
od onoga kad se nije ni nadao! Obui tijesno odijelo - zar to ne znai ve pogaziti din, odrei se svega, svih svojih svetinja, a primiti
objeruke ono to ti nose ti kauri, a to ti hoe da nametnu? Obui to kaursko odijelo - zar to nije i oiti znak izdajstva? ta i kako u dui misli,
to se ne zna dok rijeima ili na koji drugi nain ne iskae: - a Hilmo je eto iskazao. Pa kad se je i kad davno on u sebi morao odluiti za ovo to
je istom sada uinio? Ne - ne, on nije tek od sada izdajica: - to je on od davna, a s njim je izdajica i onaj koji mu pua, a mogao bi mu zabraniti -
da, s njim je izdajica i njegov otac, Omer-efendija.
Tako je Alaga razmiljao a bio je ogoren, u njemu povrijeena ljubav, odanost prama vjeri, prama svemu to mu je sveto bilo. I dolo bi mu
kao da ne more vjerovati, kao da ne bi moglo biti ono to je vidio. Al' zato sve te priine, zato ublaivati gorku istinu, koja se vie ne da sakriti,
koju nitko iv ne more oporei? Zato da se vie obmamljuje, zato li se boji u dui odluno priznati i osuditi grijeh, toli teki grijeh onih koji ga
poinie? Ta nije taj grijeh ni doao tako iznenadno. U dosta se je sluajeva moglo opaziti da e izbiti kad li, tad li na javu... I zato bi inae
Omer-efendija napadao na nj i na ostale, koji jednako s njim misle, zato bi ibao i ismjehavao njihovo miljenje i osnove i nade, zato bi on inae
branio Austrijance, kaure - kao to je to u toliko prigoda inio - a odsuivao dranje i postupanje svoje brae?
Izdajice vjere i dina! Kukavni, crni izdajice! ogoreno je u sebi zakljuivao Alaga idui zamiljeno, poniteno naprijed, kao ovjek komu
su propale sve nade, pa jo eka konac kakav bilo da bilo.
Neki mu se javie putem, pozdravie ga, a da on nije pravo ni opazio. Uvukao se u se i u one jade koji prijete da e istom pritisnuti.
- Pa kad je to uinio Omer-efendija, njegov sin Hilmo -kud nee drugi? Ta jo on nesretnik, Omer-efendija, znade.
204
205BEZ NADE
ta kae Kur'an - i eto, on ga sve jedno iznevjeri, dade sinu da ga pogazi!
- ta je, Alaga, kud si ti nagnuo, pa nee ni da se okrene? - javi mu se jedan trgovac s vrata od magaze.
- A nita onako! govorio je Alaga nesuvislo, smeteno, a vidjelo mu se da u njemu otrov vri. - Jesi li uo, a? -stade, podie glavu, metnuv
ruke straga, pa se nasmija bolno, ujedljivo.
- ta to?
- Eno oni, za koga sam do danas bio spravan poloiti glavu, da je turin! - mahnu on prama glavnoj cesti glavom. Eno ti Omerefendije,
eno ti njegova sina, gdje crn mu obraz naobadva svijeta - pogazi din! Eno ga otac daje u kaure - jesi li vidio?
- Eeh! - mahnu tuno i trgovac glavom, pa kao stidei se i sam radi Hilme, uuti, ne nadodav vie nita.
Alaga poposta jo malo, pa se onda okrenu i poe, a sve jednako razdraen, ogoren. I s kim se je god jo sastao i s kim se je za tim razgovarao,
svak mu je rekao upravo onako kako je i sam mislio. Sad pak nije proao mimo njega znanac a da ga ne bi zastavio i kazao mu to je vidio da se
je Omer-efendijin sin zapisao u kaure. Nad Kujundilukom stuio se sa Salkom, pa i njega ustavio.
- A, ne zna, ili si uo, pa ide vidjeti da i ti isto uradi? Je li, da se pokauri?
- ta veli, Alaga, ako si turin? - debelim i hrapavim glasom odvrati mu Salko. Kako mi more to rei?
- A nisi li uo za Hilmu? Eno, hajde ga vidi: oiti kaurin!
- Drugo i nije, niti je mislio biti. Znam ga ja! Sramota za din, a meni je, Alaga, tako da bih radi toga od muke dao da me presijeku evo ovdje,
gdje sam najtanji! zgraao se i Salko, a pri tom se uhvatio za vrat desnom rukom. r -v
206
BEZ NADE
Neka, neka ti si pravi turin! Bog te poivio! i razminu se.
Taj dan Alaga nije mogao o podne doma doi. Ostao je u ariji: - ta kako i ne bi kad su se svi o tom neuvenom dogaaju razgovarali, ispitivali,
zgraali? Svi su se radi toga uznemirili, a svima je bio navrh usta jedan sud: da je Hilmo izdajica dina, a njegov otac i jo gori to to trpi od sina,
ak mu doputa, makar da je prouio sve knjige po medresama.
XIII
Hilmo je postao asom slavan ovjek u Mostaru, te nije bilo due koja se nije radi njega smutila. Gdje su ga god spomenuli, tamo su odmah
padale proti njemu stroge osude, da, prokletstva.
Jako pred veer je Alaga doao doma, a i to mu je bilo poranije, samo da uzmogne i eni kazati ta je on vidio, ta ostali svijet, pa ta se onda
govori. Tek sunce palo za brda, a nebo se odonuda rumenilo i zlatilo. Hanuma preko hajata ila u kuu, a ulsa zalijvala cvijee u avliji.
Zalijevajui u avliji po sofama, sagnula se u pasu, a tako joj se na leima, gdje se je izdigla kratka jeerma, od pasa pa do nje napela tanka
koulja kao da je htjela na silu, da pokae ono bijelo tijelo, njenu put ispod sebe, koju pokriva. Jednom se rukom oprla o koljeno, dok je drugom
drala ibrik, a pletenica joj pala preko ramena, pa joj udarala po grudima.
I hanuma i ulsa zaudie se, kad vidjee tako rano Alagu.To nije bivao njegov obiaj, pa se je ulsa malo stresla, a i hanuma ga pitajuim
oima pogledala.
Alaga ih pozdravi, vie promumlja, nego li izgovori, pa se uspe na tavan. Skinuo fermen, svukao akire, te se uzeo dugim rukavom od koulje
mahati.
207BEZ NADE
- Deder ti! - zovnu enu. Amo hodi! *. Hanuma u tren oka ode na tavan.
- Iznesi mi ovdje jastuk; naslonit u se malo, jer mi je ba vrue!
Hanuma mu iznese jastuk iz odaje i jednu serdadu, pa ju prostre nakraj tavana do trabozana. Alaga se oprui po serdadi, izvali uz jastuk i
nasloni na ruku, da je mogao gledati preko avlije dolje na Neretvu i na onu stranu preko nje.
- Stani malo! - zaustavi Alaga enu kad je htjela upravo da poe niz basamake.
- ta e?
- A evo oni tvoj sretni zet - razbijala si mi toliko puta njim glavu! - pljesnu rukom po bedri da je dobro odjeknulo.
- Pa ta je s njim? - problijedi Alaginica.
- Ha eno ga gdje ga je otac u kaure dao! Jesi li ula Hanuma problijedi jo vie, a jedna joj ruka, jer je obje
drala skupa po pasu, od sebe kao od preneraenja pade dolje.
- Jest, ja, u kaure, u kaure! Izdao i ostavio din - eno, hajde, moe ga uvijek vidjeti! - krenu on glavom i nasmije se ujedno.
- Ne govori, ako su turin------
- Ne govori! Kao da joj laem! De, nemoj mi tu zanovjetati! Ja sam ga vidio svojim oima, gdje se je obukao u kaurske haljine da ga samo
vidi! Izgubio svaki obraz, i oh i otac mu... A tko bi bio rekao! Eh - znao se je hiniti, pa si i ti bila za nj da mu dademo ulsu. Onom kaurinu,
izdajici!
- Dina mi, ne znam, ta veli, kazuj mi...
- ta, hoe jo da ga brani? Da si odmah uutila! Neu vie za nj da ujem - zna li? ta li svijet sve kazuje i o njemu i o ocu mu u ariji - pa
da on bude moj zet! Nikad ni do vijeka! Nije imao kada ni otac mu ni on da doeka kad e otii meu kaure, meu vabe, pa se evo sam nudi, i
pripremio se, sa^tn
208
BEZ NADE
od sebe, da bude odmah gotov! Teko tebi i ulsi ujem li jo ita od vas o njemu; nek mi ne dolazi vie ovamo, jer niti sam gojio keri za
kaurina, niti u mu je dati...
- Ama ako si turin...
- Ni rijei vie, jezik za zube! A pue li da on ulsu sam odvede, znadi dobro da moja vie nisi, puat u te, pa da mi vie nikada pod krov ne
doe. Eto pamti dobro! - govorio je Alaga sve jae i glasnije, a glas mu je bio opor, drhtav od muke.
Hanuma ga samo pogleda; u vlanom joj oku odsijevalo predveernje svjetlo, te joj je u onoj slaboj polutami na tavanu zasjalo udnim sjajem.
Htjede ga neto upitati - al' joj se nije dalo: ni rijei nije mogla izustiti, a kad bi ju izustila, ve bi ju suze prekinule, zaguile. Sloilo joj se neto
na srce, pa je teko disala, a pri tomu kako bi joj lijepo odlahnulo kad bi joj se usred onih naglih, brzih disaja izvio iz grudi dugi, duboki uzdah! I
jo ga je jednom pogledala - i odmah se hitro odvratila pa niz basamake. Iz poetka pohitila, a onda na pola basamaka stala da nije znala, bi li
naprijed ili natrag. Vuklo ju gore natrag da neto rekne - a dolje ju pritezalo, da se savije sama, gdje ne bi bilo nikoga, pa da se onda slatko i od
srca isplae.
Dolje ju je ekao posao kao i svako vee. Nu ona niti je marila niti mogla da se ega lati. Sve je prepustila da drugi rade, Saja, a s njom i aban.
ulsa se je vrzla po kui i radila: hanuma nije ni tamo mogla poviriti, ama ni pomisliti da bi tamo otila. Skupila se u sobi, podno nje na sanduku,
podvila ruke i virila besmisleno, beuvstveno kroz pender na ono danje svjetlo kojim se sve jae i jae ispreplie mrak. Oi joj pune puncate,
mokre i vlane od debelih, gustih suza, i nijemo njima upilila, ne znajui, kud gleda, nesvijesna svega, ta jest i ta biva oko nje. U njenoj se je
dui stvarala jaa, crnja, silnija no od ove, koja se blago i milo slijegava i rasplie svoje vlasi po zemlji.
209BEZ NADE
Gubile joj se ispred oiju i nastajale razne slike, kojih u naravi ne bi mogla vidjeti, a te slike sve izviru iz njena srca, iz njene due, pa kako koja
izvire, izlazi da se uoblii, onako i nju kida u nutrini, upa ju, rastae a to sve skupa iri se i promie do glave, do mozga, stisne ju, da se opet
vrati i zastane u grudima, primakne grlu, i onda da se prospu vrele, teke suze.
ta joj je sve rekao Alaga, ta joj se sve pripovjedio? Bi li bila jaka da i ponovno uje od njega ono to je netom ula, a ima li snage da razmilja o
svemu to joj je rekao? Ili da ne razmilja, ve da mirno to zaboravi pa da se uzme svojim poslima baviti? A bi li to mogla uiniti sada, upravo
sada kad joj je rekao to nije nikada za svoga cijeloga ivota mogla pomisliti da bi ula i doivjela? Ona se je mogla svemu nadati, svako dobro i
zlo oekivati - al' ovo, tko bi joj rekao da e doekati vrijeme, da e joj se Alaga zaprijetiti, da e ju od sebe otpustiti? Alaga - Alaga joj je to
rekao, onaj isti Alaga uz koga je privezala sav svoj ivot, sve svoje ostavila i pola za njim, da s njim dijeli sve to doe, a rekao je njoj, koja mu
je podgojila toliku djecu, koja je strepila za nj u svakoj nepogodi vie nego on, s njim se u njegovoj srei radovala, a u svemu ga sluala kao
glavu kue!
Puenica! Da ona bude puenica nakon toliko i toliko vremena, nakon mirnoga oekivanja u srei sretnijih" i ljepih dana pod starost? A radi
ega? ta je uinila, a da uje tako groznu, takovu poraznu, unitujuu rije?
... Mati je, i Bog joj je dao kerku jedinicu. Odnjihala ju i odgojila na rukama i na njedrima svojim, te joj dijete odraslo i do djevojke. I ludo se
dijete zagledalo, zavoljelo - ta e joj ona? I sama je bila u toj dobi, i sama se sjea kako je i ona ista u to vrijeme mogla osjeati. A srea je bila i
njenoj jedinici da se zagleda na lijepo mjesto, u zgodna momka. Pa neka je -

BEZ NADE
voli to voli, a i kad bi joj i branila, grijeila bi i proti materinskoj ljubavi i proti srei svoga djeteta. Pa nu sada! Kad se je i sama ve rastapala u
srei svoje keri, videi nju sretnu, pomiljajui, kako e jo sretnija biti, kad joj se nade i elje ostvare - sada udari grom iz vedra neba, koji obori
sve njene snove i oekivanja. Ki joj se mora odrei sree svoje, okrenuti se od nje, kano kad se skrban ovjek od kuge odvraa - a zato? Jer su
ljudi na momka udarili, o njemu izgovorili nekoliko osudnih rijei, pa eto - radi tuega miljenja mora da trpi i ona i dijete joj.
to je ula za se prijetnju, to ju ni izdaleka nije tako boljelo kao ona osuda na koju je odsuena srea njezine keri. Da se ona jadnica trgne iz
svojih snova i nada, pa da niti komu kriva ni duna trpi radi toga, jer se to nekomu svia? A ta e onda ona sirotica da uini kad joj je eto
zabranjeno da i misli na onoga koji joj je cijelo bie ispunjavao?
- ta - ta sad? - pitala se je hanuma i jako rastvorila oi, kao kad se probudi iza sna, pa da ih opet prikupi.
Mrak se je poeo sve vie i vie natkriljivati, a ona je sve sjedila mirno, nepomino. One grozne, nenadane muke rasplinjavale se, da se izgube,
jer su hanumi i odvie umorile duu, a nakon boli, nakon muka i dui treba otpoinka. S toga njom obvladala ona mirna, ona mrtva besvjesnost,
te je bila nehajna, neutljiva, glupo gledajui u cijelost mjeavine od svega to je oko nje bilo: i nestajuega dana, i nestajue noi, i mrane sobe,
i mraka u njoj i duvarova i svega, svega.... Vidjela je sve pred sobom al' niemu ne bi znala dati pravo ime.
- ta u ja - bit e, to Bog da! - uzdahnu duboko, prenuv se u onoj tiini svojih misli i osjeaja.
210
211BEZ NADE
S vana su unutra dolazili razni glasovi od hodanja, lupanja; iz kue zveali sudi, a Saja lijevajui vodu iz uguma jednom krhnu tako da se je
hanuma prenula kao od sna. Protare rukama oi, pa s njima niz lice, onda - kao da bi bila natrunjena - mahnu rukom po krilu te se die. Poe
preko sobe, maknu jedan zar, koji je bio navuen na polovicu, pogleda kroz pender na nebo, vrati se natrag, te na vrata. Izlazei samo to nije
udarila u ulsu - tako su se nenadano srele. Mati ju pogleda, stui joj se i okrenu glavom. Ve je taki mrak bio da ulsa nije mogla nita opaziti,
al' ipak kao slutei neto, ohladni, protrnu. Al' ne ree nita.
- ta li je ovo bilo ocu i materi? - upita se sama na tiho. Alaga zabrinut radi svojih stvari, hanuma radi svoje muke,
a djeca ne znala ta je to moglo njima biti, pa vee prolo tiho, mirno, da se gotovo nije ni rije progovorila. Hanuma je samo nekoliko puta
pogledala kriomice Alagu pa onda ker, kano da se je pitala: ta e jadnica, kad sazna - kako li u joj kazati? Prvih dana, pa i kasnije,
neprestano se je po gradu razgovaralo o onomu ta je uinio Hilmo. To je bio takov grijeh, takovo zlo da mu ga nitko nije mogao oprostiti. S
velikim pak ogorenjem o tomu je napose govorio Alaga, i nije bilo poznatoga ovjeka komu nije kazao ta misli, kako li to odsuuje.
- Kaurin - velim ti - kaurin, i nita vie! Pogazio din i on i otac mu! - bjesnio je Alaga, a u ogorenju ga svatko podjarivao, jer su i drugi
to isto mislili.
Kad bi Hilmo u poslu prolazio arijom, za njim bi ljudi gledali kao za kakovim udovitem, a kad bi se morao s kim sastati, svak je od njega
bjeao, kao od okuena ovjeka. Jednako je gotovo bilo i s Omer-efendijom. Dapae, kad se je jednom htio pribliiti Alagi, ovaj se okrenu od
njega, nazvav ga kaurinom i izmae. ; *
212
BEZ NADE
Omerefendija je ipak saznavao, ta se govori o njemu i o njegovu sinu. U prvi mah se je smijao, nu uvidjev da su ogovaranja i svakojaki
glasovi uestali, poeo se upravo ljutiti. A osobito se je udio i iznenaivao da o njemu najgore govori Alaga. Kad je doao prvi petak, Hilmo
krenuo u Donju Mahalu da e ulsi na vrata. urio se da ju vidi, s onim eljama, s onom ljubavi kao i uvijek. eljan je bio vazda njezina
razgovora, njezine blizine, koja ga je blaila i sve sretnijim inila. Idui u Donju Mahalu, upravo je razmiljavao i snovao, kako e eto brzo biti
njegova ena, njegova vjernan druica kroz ivot. A on se je za taj sveani as pripremao ve sve vie. Ocu i materi je davno kazao svoju osnovu,
a oni mu sve odmah odobrili da je dobro izabrao. Sveer kupovao u ariji sad ovo, sad ono i donosio doma i pripremao za vjenani dan svojoj
ulsi. Mnogo je toga bilo - a to je i morao raditi, jer se je sve vie primicalo vrijeme kad e ju zaprositi i doma odvesti. Pa se je i sam rastapao u
pomisli kako e svoju ulsu sada obradovati kad joj kae da je i jutros za nju neto kupio. Upravo je nestrpljivo letio da to prije doe, ne pazei
ni ne marei to jo vruina traje i to se znoji.
Srce je u njemu drhtalo kao u mladom mometu kad se primae ulsinim vratima. Stade i pokuca, pa proviri.
Nitko se ne javi niti poe prama vratima. Inae je ulsa uvijek na prvi kucaj znala poletjeti slutei, tko joj kuca na vrata.
On pokuca i opet po drugi, po trei put. - Nikoga nema.
- ta to? - zaudi se on; pa i opet pogleda kroz vrata. U kui sve tiho.
Zakuca jo jednom, ali mrtvo i bez oekivanja, pa se okrenu prama Neretvi, stoje mirno onako zamiljen.
- Bit e kuda otili! - pomisli u sebi, hote rastumaiti taj muk.
213BEZ NADE
Al' ipak mu je bilo malo neugodno, nepovoljno: jer kako to da ba sada bude, to mu se do sada nikada nije dogodilo? Jo nijednoga petka nije
bilo kad ne bi bio ulsu naao kod kue.
I opet pokuca, al' ne ekajui vie nita, polagano poe niz ulicu, zabodavi palcima za pas. Danas po podne u petak preobukao je na se domae
haljine. Stade na dnu ulice, pa pogleda i tarno i amo uz cestu i niz cestu. Tamo, odozdol nekuda, uli se glasovi i glasno razgovaranje, smijanje:
bit e da su momci negdje doli aikovati. Jo je trajala jaka vruina, ona podnevna ega, koje je tek pomalo nestajalo. Iz zemlje, iz duvarova i
kamenja udarao vreli zapah, a sunce blijetei odsijevalo s peina, krovova i pendera. Jo je vladala ona popodnevna umara, pa je malo tko
prolazio, osim koje mlaare.
Hilmo se iznenadi i malo streknu na se kad iz Sajine ulice vidje gdje ispade Salko, pa ni ne okrenuv se, krenu uz cestu, dignuv glavu da mu se je
kita na fesu mogla slobodno i tamo i amo njihati. Malo za njim izie i Saja, stade po dnu ulice, te odvijenih ruku gledae za Salkom. Hilmi to nije
nita bilo sumnjivo, nita zla nije pomislio, ali se je ipak zaudio i upitao: - ta li ovaj ovdje radi? - pa se onda malko i nasmijao.
- Kud gleda, Saja bona? - iz ovoga sokaia viknu Hilmo Saji u oni drugi.
Saja se okrenu, kao na igli.
- Ah, vidi ga! Dina mi on? - pogleda ga Saja i omjeri, pa polagano prie k oku da se nasloni.
- Ima li itko doma? - pokaza Hilmo glavom uz brdo prama
Alaginoj kui.
- Aa, jok nikoga!
- A ja gdje su? - poe Hilmo prama njoj i stade ravno pred
Saju.
- Nema ih. Bit e oni vazda doma, ali ih ti nee nai...
214
BEZ NADE
- ta veli, umukla! htjede ju u ali Hilmo udariti po ramenu, nu Saja se odmae.
- Sad su otili u komiluk, da malo posjede... Ama svejedno ti. Alaga je tako naredio, samo da ulsa s tobom ne govori, a onda ti nee dati ni na
vrata. Ne nadaj se...
- Bogati! - stupi Hilmo jednom nogom natrag, te se na nju osloni, a to je tako izustio kao da joj se je htio i narugati, i ne vjerovati joj, a uz put i
naaliti.
- Vjeruj ti, to ti Saja kae! - potvrdi ona glavom. Stari svima zaprijetio da e biti svakakva zla ako samo jo jednom ulsa preda te izie. On ti
ju ne da i nee ti nikada dati!
Hilmo nije znao kako da se dri i kako da ju slua. Htio je da se smije na te ale, al' opet mu se inile vrlo nespretne i debele, pa se okrenu i tamo i
amo.
- De nemoj mi tu zanovjetati! - otrese se on na Saju. Ve mi kai gdje je ulsa?
- Hm, sad on hoe, da mu ne kaem ono kako je. Kao to sam rekla, tako i jest pa se ne nadaj. Ama ja znam i velim ti, ulsa nee tvoja biti
nikada - i eto, volj' ti vjerovati, volj' ne vjerovati, meni je sve pravo!.
- A tko veli da nee ulsa biti moja, tko mi to more zabraniti? - poblijedi Hilmo kao krpa, i kad izgovori, ostavi otvorena usta.
- Oni, i ija je, bogme, ne ja!
- Hajde ne prtljaj! - opet se on povrati i nekako nasmije.
- ta u ti ja - tako je sueno i tebi i njoj! - odvrati mu Saja, pa ni ne pozdravivi ga, okrenu se i poe uz ulicu doma.
Hilmo ostade tu stojei, ne znajui ni ta bi ni kako bi. Nalazio se ko ni na nebu ni na zemlji. Nekako mu strano, odvratno zujile u uima Sajine
rijei, a nije im nikako mogao promjeriti sadraja. Sve mu je to tako nejasno, udnovato bilo,
215BEZ NADE
BEZ NADE
da se nije znao snai, a u njemu nastala neka praznina da se je rad nje kao ljuljao, pravije, da se je pod njim sve gibalo i okretalo. Neto ga hladno
obli, a u glavi mu umilo ono to mu Saja ree: Tako ti je sueno, i tebi i njoj!
- Ah - besposlice! - odmahnu rukom oko sebe, okreui se na peti jedne noge, pa odeta do Alagine ulice malo popostade i opet se vrati, te
polaganim hodom uz cestu. Hodao je polako i pognute glave. Vidi ti one crne Ciganke ta mi sve ne ree! Kuga, prava kuga! avo, velik je
ona avo - ta znam ja to od lanjske, preklanjske godine! Otkud joj to da na pamet pane taka misao? I ba sada kad se spremam ulsu prositi,
pa kad pristaje i njezin i moj otac? O Ciganko i avole! - strese kitom na fesu natrag, bolje se ispravi te poe odrezanijim, odlunijim koracima,
kao obino, dok mu s lica ieznue oni znakovi nutarnje sumnje i zamiljenosti.
Otiao je ravno u magazu, gdje je sjedio njegov drug u poslu, pa se uzee razgovarati o svojim stvarima i o svojoj trgovini. Hilmo je razgovarao
mirno, trijezno, ne mutei se niti dosaujui. Iz due, iz srca nestalo mu je svake i najmanje bojazni radi onoga to je uo od Saje, kojoj je jo
zamjeravao samo to se tako hoe s njim aliti.
Pred aham, jo za vidjela, proe Omerefendija mimo
magaze.
- Dok zatvorite, odmah doi doma! - ree Hilmi otac
odmiui na Carinu.
Brzo su zatvorili duan, a Hilmo usput uz glavnu cestu. Bio je samo nezadovoljan to danas nije vidio ulse, pa mu se cijelo predvee oteglo.
Nije znao ta bi, a osobito sada poto zatvorie duan. Bilo mu nekako dosadno.
Kad je doao doma, Omer-efendija je bio u stranjim kuama. Posjeli tu malo, a u to i aham, te otklanjaju. Veeraju
216
svi skupa, a onda Omer-efendija zapovjedi, da im ispeku kahvu i poalju na haraluk, jer da ima razgovora s Hilmom radi posla, pa nee da ih ko
smeta.
Ve se je bio nadvio mrak kad su oni sjedjeli u odaji nad haralukom. Mum veselo gorio i rasvjetljivao odaju, a kroz otvorene prozore dopirao
slabi um i glasovi. Mrak se nadvio, a nad njim gore visoko raskrililo se vedro-tamno nebo, na komu su sjale i treperile zvijezde kao oi u
plaljiva djevojeta. S Neretve se dizala i navaljivala hladnovina, koja je ugodno razblaivala nakon dnevne sparine, te kako bi koji val udario na
prozore, onako bi se pred njim i plamen na iraku ugnuo, pa opet povratio, kao da se nestano igra. Omer-efendija razgalio prsa, te motao rukom
po onim crnim, dugim dlakama.
- Odmah u ti rei to sam htio s tobom razgovarati! namjesti se Omer-efendija i malo se potkupi nad krilo. - Eto ne treba mi, biva, da mi kazuje
da si zagledao djevojku, te da hoe i ti da se eni. I moja je to elja.
- Eh! - maknu Hilmo glavom te se nasmija u dim od cigare u cigarluku.
- I ja vidim da ti je vrijeme, pa ne valja mi zavlaiti. Ve uje li pogleda otro sina ti nee uzeti ulse!
- Babo! - izusti Hilmo, gornji mu se dio tijela nagnu unatrag, a ruke se spustie niz koljena, i malo to mu nije ispao cigarluk. Kao da ga neto
proee kroz glavu, a odmah mu sunue u pamet Sajine rijei.
- Vidim ja da se ti snebiva i da ti nije drago to sam ti rekao. Nemoj se uznemirivati ve me sluaj, to u ti rei. Ve si gotov, itav ovjek, pa ja,
tvoj otac, hou da se s tobom razgovaram kao s ovjekom. Ti me i sada dri onakim kakovi si me mogao do sada rasuditi i prosuditi.
v,-.
217BEZ NADE
- A, hoe? - izdignu Omer-efendija glavom i visoko u vis odpuhnu tap dima.
- Pa hajde, ja u te sluati - govori! tiho izusti Hilmo, vie apui.
- Ti si odabrao ulsu Alaginu - pa taman. Kad je tebi lijepa, i meni je; kad je tebi dobra i valjana i meni je. Ja proti njoj nemam nita - ama
ni kolik crno pod noktom. Kakvu si ju god ti naao da ti je dobra i da je za te rasla, ne bih ti ja ni rijei progovorio. Ja razumijem mlade godine - a
dina mi, i ja sam bio mlad, pa zastalno da sam znao ta e sevdah rei! -nasmija se Omerefendija ispod brkova.
Hilmo ga je sve onako nepomino, ukoeno gledao, ne shvaajui pravo ta to biva danas s njime.
- ulsa moe biti najbolja na svijetu ama je nee uzeti, niti e mi u kuu!
- to ti je skrivila? - blijed kao vosak upita Hilmo.
- Velim ti, ona nije meni nita skrivila. A ta e mi dobro dijete kao to je ona da i skrivi? Ve ja u da te upitam: poznaje li ti njezina oca?
v1
- Bogme znam - veoma dobro! /,,... .,
- Pa kakav je, ta misli?
- Dobar i poten ovjek.
- Jest, jest, veli pravo. Nije nikomu nita ukrao, nikoga ubio - nikomu nita zla nanio. Jo vie: - ja znam da je nekada i dobro brai inio. Eno
on je i podigao Avdagu. Ama deder ti njega gledaj, kakav je za se. Ako ne zna rei u ti u kratko. Juer sam bio tamo na uredu po poslu, pa mi
oni inovnik ree od mnogih naih kako su isprodavali to imadu. Upitam ga zna li ta za Alagu? A on meni: da zna, pa da je osobito pazio i
biljeio i napose kako Alaga svoje prodaje i napua. To da je inio jer ga je iznenaivalo koliko Alaga ima posla u uredu radf
218
BEZ NADE
prodaja. I znadi dobro: Alaga ti sada nema ama nita - samo ono kue nad glavom i dva tri kmeta. To ti je sve!
- Pa to to pada na ulsu, i misli li da ja nju hou s toga jer e mi to donijeti.
- Ni ovako ni onako nee ti nita donijeti. A ja bih te sam ko otac ukorio kad bi ti iao traiti djevojku po tomu koliko e ti donijeti. Ako je i crna
ciganka bez ita - samo valjana i estita - a draga je de, sine, ja u ti odmah dati svoj blagoslov. Ona je crna ciganka, jer su joj i otac i mati crni
cigani bili. Nego ovdje ti je druga stvar po srijedi. Evo uzmi Alagu, pa ga razmatraj kakav je a kakav je on, tako su ti gotovo svi nai. Otkako
doe Austrija - on ti nema iva mira. Kopa se, ljuti, snuje, vie - kad ga tko ne uje, u etiri oka, ama da niko dalje ne zna nije zadovoljan. Ja
ga nekoliko puta upitam: A to to, Alaga? A on meni: Eto tako! Ja nemam nita prigovoriti da jedan ovjek bude za ovo, a ne za ono. Ljudi su
taki, pa im neto drago, a neto nije. Ve za one stvari koje su vee, zamanije, ja bih htio da imadu razloga zato ovo ine, a ne upravo ono. I da
mi je znao Alaga navesti razloge - pa mogao bi i mene navesti da budem i ja kao on. A ovako on meni samo veli: Neu, jer neu. Pa taman! Tu
ima slobodnu volju, a nitko ga ne more prisiliti, da zavoli ono to mrzi. I onda ti on i s drugima zajedno zabio u glavu, da e se iseliti. I hajde
danas, hajde sutra - hvala Bogu, ima oi, pa ga moe jo vidjeti u Mostaru. Za nita nema odlune volje, otee od danas do sutra, pa sutra opet
neto - te eto ti ga nikada na ono, to je davno i davno bio tvrdo odluio. Zar se ne spominje kakono je bilo, kad je bila rasprava proti onomu
seljaku to ga optuie, da je ubio Kenjara? Nema nikakvih dokaza, a seljaka onda nije ni bilo gdje je bio Kenjar, pa ni erijat ga ne bi mogao
osuditi. I svi, ama svi planue ko vatra to onoga optuenika puae, pa
219BEZ NADE
odmah se spremie da e tokorse sud ii optuiti pred mutesafirom. Polo ih vie od stotine ama jedva uza Suhodolinu, ono ti jedan po jedan
otpao, ustavio se ovjde-ondje, a kad mutesarifu na avlinska vrata nema ih ni kolik prsti na jednoj ruci. Vidi, taki su ti oni. A Alaga? Kroz sve
to vrijeme natezanja, iekivanja ta je radio? Nita, zna, ta e rei, nita! Da je barem odselio kad je prvi put to zamislio, jo dobro. Ama on
od danas na sutra, pa ne radi nita - a ivjet se mora - ne prodaji komad po komad. I jo kako je on ivio, kako li je troio! I tu sam ga ja
opominjao - al' uzalud. On nije imao srca da se razmisli je li to za njegov oni sibijan dobro, hoe li njegovoj obitelji to kasnije biti od tete. Bio je
tvrdokoran, nemilosrdan, pa se za to nije pitao. A i s druge strane moe vidjeti koliki je on zloinac. Eno kako je odgojio Mehmedaliju, da onake
liske malo gdje ima, a i Meho im se poeo skitati. Ja sam mu govorio: U pamet, ovjee, pazi ta radi od djece, pa im ne budi neprijatelj, ve
neka to ue! A on? Izderao se na me, kao da sam mu neprijatelj, a kad mu rekoh da je lijepo znati i vlako pismo napade na me kao da sam
ostavio din. Neu ja ree mi svoju djecu da tjeram iz dina, ve hou da ostanu pravi turci! - E dobro, ekam ja kakve e on to turke
odgojiti. I evo - sad vidim! Mehmedalija popiti kiu, ukrasti to mu doe do aka i takova ti je turina Alaga odgoji. Ako ih oni misle takove
odgajati, i ako misle da e tako koristiti dinu, otimljui se od pametnih stvari onda bolje da nas nikako ni nema. Barem ne bismo onda
sramotili sveti din. Moj Hilmo, teko dinu i zlo s ovakim ljudima! - otegnu Omer-efendija glasom kimajui glavom, pa se onda zagleda u mum.
Hilmo je mirno i pozorno sluao ta mu otac kazuje. Uzeo kutiju, da smota jednu, nu kako je smotao, onako ju i nezapaljenu drao u cigarluku
meu prstima.
220
BEZ NADE
- Jest, jest - nai ti ljudi mnogo ta nee, ili bolje, ne znadu ni ta hoe, ni ta nee, pa jo uz to ne rade, nisu odluni, ustrajni. A ima ih gorih.
Hadi-efendija prije sve nagovarao biva po itabu, da sele. Od vlade mu dali slubu i plau - i vie Hadi-efendije nema da ui iz itaba. Ve da,
pravo, hou da o Alagi govorim. On ovdje osiromauje - a i osiromaio je -, jer misli jadnik da e tim dinu koristiti; sinu ne da nita uiti, ve ga
puta da se kalai - i time misli, da je podgojio dobra muslimana; hoe da seli makar da jo sjedi i onda misli da je dinu pomogao ako dina
ovdje nestane, kad bi svi odselili kao to bi on htio. A onda? Ti si onomade prvi put navukao na se one tijesne haljine, jer ti je u njima zgodnije
radi posla i eto ti Alage i proti mene i proti tebi, da smo izdali din. Ja drim da sam te odgojio dobra muslima, pa se ne mogu u niemu radi
tebe postiditi ni pred kim. Ali njemu si ti sve jedno izdajica dina, jer si obukao one haljine dok je njemu njegov sin i svaka druga pijanica pravi
turin, baci li se takoer na te kamenom i na svakoga koji se obue kao ti. I tako vidi da je Alaga dvostruki zloinac: zloinac proti djeci i kui
svojoj, dok sve upropauje, a nita ne radi, pa mu moe -to dragi Allah ne daj! - doi da mu umiru od gladi; zloinac je proti svetomu dinu, jer
nije podgojio svoju djecu da budu na ast dinu, a jo manje da budu jaki pa da ga umom i razumom die i brane pred najnauenijim svijetom. Pa
je meni i tebi Alaga rekao da nismo turci! uje li! To je rekao on, koji, kako vidi, ni kaurin nije, kako i ta radi!...
- To ja vidim sve dobro i sve je tako, kako si mi rekao, ama...
- Ovako ti je, ovako! - nastavi Omer-efendija dalje, ni ne ujui da je htio Hilmo neto rei. A zna li ti da ima neka vrsta osoba s kojima ni jedan
ovjek od potenja nee da obi, jer su hotomino pale u najgnjusniji kal? Ja velim da pravi
221BEZ NADE
ljudi ne bi smjeli opiti ni sa ovakim hotomicnim zloincima, koji i znaju i gledaju upropauju one za koje bi se imali najvie brinuti, i koji na
ovaki nain kao Alaga rade proti vjeri svojoj. Ja ne bih htio da doem s njima ma u nikakvu svezu -ve kad hoe sami da padaju u ponor pri
zdravoj pameti, puci ih, neka padaju, jer znadi, da ni nisu vrijedni da ivu, niti da se muslimi zovu...
- Ali tu nije ulsa kriva! - nadometnu Hilmo, izdignuv glavu, jer je bio sjedio pokunjeno, sluajui svaku i razmiljajui to mu je otac
govorio.
Ona nije ali jest Alaga. ovjek mora ovjeka voljeti ama nitko nikomu nije vei prijatelj nego on sam sebi. Da je Alaga sam svoj
prijatelj, ne bi radio ko to radi i dane gubio, niti bi upropaivao ba one koje mora voljeti najvie. On vidi da propada sve vie i vie ta eto je
ve gotovo i sasma propao, ali nee da se dozove pameti. Ovdje mi jedna pade na um. Ja mislim da mnogi postaju zloinci jer se uzdaju u
milosre ostalih ljudi. Ima ti beara koji e potroiti sve, uraditi, to god hoe, a kad ih pita: to to? - rei e ti: ta mi je stalo, i onako nema tko
e za mnom plakati. Oni koji ima na vratu kuu i djecu, odmah je ozbiljniji, radiniji, ne vrtoglava kao bear, jer veli, da se mora za svoje brinuti.
Nu mnogi otac i domain se zaleti, pa se upropasti upravo hotomino. Ne znam, da li pri tomu to misli, ali svakako mi se ini da mu i nesvijesno
i nehote dolazi na pamet neto to mu olakava tu njegovu lakoumnost, taj njegov zloin; on misli: ta mi je stalo, kad padnem ja, a moji osirote,
onda e ih drugi ljudi pomoi, jer su to i drugim inili. Eto ti moja glava ako mnogi to i ne pomisli upravo onda kad hoe da skoi u provaliju.
Ako Alaga to sada ne misli morat e, Boga mi, misliti onda kad padne sveosve, pa e onda zinuti i ekati tko e mu pruiti komad hljeba. A
222
BEZ NADE
nema zakona koji bi takove zloince kaznio - pa kad ih ne kazni zakon, onda neka ih ljudi kazne. Oni moraju biti primjer lakoumnicima da se ne
moraju preuzetno uzdati u milosre ljudi, a oni koji oito hotomino upadoe u nevolju svojom krivnjom, neka trpe - jer im je uvijek bivala
dosuivana odvie mala kazna u savjesti. Oni ponajvie ale svoje prole dane radi sebe te ih boli to ne mogu raditi ko i prije, a teret im je kad se
sad moraju brinuti otkud da nabave koru kruha i svojoj djeci, kad ne mogu ni sebi. Ne pomai nikada zlo - a moda e se Alaga, kad mu otea,
moi dozvati pameti, pa onda neka usrei svoju djecu kad nee sada. Ili misli, da on ve sada ne govori kako tebi - kaurinu - ne bi dao keri?
- Sve je dobro i lijepo, to si mi rekao. Ali ako je on upao u zlo, zato je osuena da ga i ulsa trpi kad nije kriva?
- Ko s avolom tikve sadi, o glavu e mu se razbijati. Razmisli to sam ti sada rekao, pa emo se onda opet razgovarati. A ti mi nai
djevojku da nema nigdje nita, pravu sirotu, pa ju usrei. To e ti biti dobro djelo, bolje nego da ide
usreivati bogatu sirotu..... De, de, a ima vremena, pa u ti i
jo kazati.....Ve ja idem da spavam, umoran sam, jer sam se
danas dosta izhodao.....
Kasno je bilo, kad je Omer-efendija otiao da spava, dok je Hilmo ostao u haraluku, gdje noava ovo ljeto. Negdje tamo za kuom pomolio se
mjesec, a vedrim nebom igrali milijuni sitnih zvijezda. Zavladala mrtva tiina, tek katkad kad odjekne po njoj togod, dok dolje Neretva umi
ispod peina, pjevajui nonu tajnovitu pjesmu, koju od vijekova pjeva. Sjene kua od mjeseca otro odrezane padale po ulicama, dizale se uz
duvarove, a daleko tamo na drugoj strani zacrnilo se kao crna avet, gdjeno se po baama diu voke i drugo stabalje. Bajna i tiha no, a Hilmo,
sam u odaji, naslonio se na pender, iznio glavu da mu
223BEZ NADE
elo hladi laki vjetar i nona svjeina, oima zaokruio naokolo pa ih abo meu zvijezde, a misao ostavio dolje, te se bavio ulsom i onim to
mu je otac rekao. Kako bi mu bila divna i arobna ova no da mu dananji dan nije bio pomuen!...
- A zato ne ulsu? to on ima proti njoj? Da on nije mislio rei mi kako ne bi ba najvolio kad bi je uzeo? Ili da tu nije drugo to po srijedi, jo
neto vie nego li mu je otac rekao? Moe biti - moe... Pa ta mu je ono danas Saja rekla?
Drao je da je nespretna ala kad mu je pripovjedila da ulsa nee nikada biti njegova... A nuto: neto mu je slino i otac sa svoje strane kazivao.
- Tu mora da je neto po srijedi...Al' to bilo da bilo, zar bih ja smio i mogao ostaviti ulsu, nju, koju tako volim, a ona mene? Tko bi smio nas
dvoje rastaviti?
I ulsa, i Saja, i Alaga, i oine rijei - sve mu se to vrzlo po glavi. Zadugo nije siao s pendera da ide spavati.
XIV
Sutradan je Hilmo otiao rano u duan, kao obino. Ali je bio neispavan, tek pred zoru stisnuo je malo oima'. Sve je vrijeme razmiljao o ulsi,
pa o onomu to mu je rekla Saja i to mu je otac govorio.
- ta se je to uvalilo meu nas, pa hoe da nas rastavi? Alaga da mi ne da keri? A zato, ima li razloga za to da mi je. ne da? A moj otac - i on me
svjetuje da je ne uzmem. Zato, veli, jer je Alaga zloinac proti svojoj kui i prama dinu. Ako je to tako - nu je li za to ita kriva i ulsa? Poznajem
dobro svoga oca: dobar je ovjek, milosrdan, ko kruh, to se jede. )d
224
BEZ NADE
sirotinje nije nikada odvratio glave - al' znadem, da ne more vidjeti tko se sam zapua, iskvaruje i udara po zlu. Ako Alaga i sin mu padaju sve
dublje, svaki na svoj nain - ipak je u toj svoj nevolji ulsa ista i nevina. Moj je otac ne bi meni samo radi toga branio - da nije to drugo po
srijedi. Mora da neto ima i hou da se raspitam!
Cijeli dan je Hilmo bio obeznanjen; to je radio, radio je onako kao navijeno vitlo, zato jer mora, a o poslu niti je to mislio, niti mogao misliti.
Glava mu je bila da raspita to i razazna o ulsi, o Alagi. Pade mu na um da Saju pritisne pa da mu ona kae sve to znade. Poslao je po nju
momka da mu doe, pa da e dobiti lijep dar. I zbilja, po podne, kad je bio sam, a najea vruina, eto ti Saje na vrata.
ta zna, kazuj a uinit u ti dar odmah to se ni ne nada! - ieka ju Hilmo, a da joj nije dao ni odahnuti.
Saja mu poe kazivati ta je Alaga doma govorio. Kad ga je prvi put vidio u tijesnim haljinama da je bio upravo pobjesnio, govorei da se je
Hilmo pokaurio, pa je eni zaprijetio da e ju puati dopusti li da ulsa vie ikada progovori s Hilmom koju rije, a jo gore bude li i mislila na
udaju za nj. On da nije gojio svoje keri za udaju. I jo mu je pripovijedala da Alaga svaki put saspe na nj - na Hilmu -svakih i najeih
prijekora, da neprijatelj o neprijatelju ne bi mogao gore govoriti.
- Dok ja bjeim od kaura - on se kauri! - govorio je Alaga. Dok sam iv, keri mu ne dam. Nek ostane usielica, nek skoi u Neretvu - ali njegova
nikada!
I to je Hilmi bilo malo. Gledao je i po ariji da sazna to govori Alaga o njemu. Nikada nije mario da sazna to ko govori i naklapa, al' sada
sada bi i u pakao na putovanje da uje ta se tamo govori o ovoj stvari. ^ ,
225BEZ NADE
U ariji opet gore sve nego mu je Saja kazivala. Mnogi su ga uzeli na sito i reeto, a najvie Alaga. Jo je vei bio bijes proti njemu i ocu mu
nego li proti Austriji, nego li proti ma i jednomu vabi. A zato, to im je uinio?
... Jer je obukao tijesne haljine!
Hre od ljudi! iztisnu Hilmo bijesno kroz zube, a oi mu se zasjajie, kao uvrijeenu, ranjenu ovjeku, koji e sad na da naskoiti na
neprijatelja, da se osveti. Ja im nisam vie turin - a oni jesu, i njihova djeca jesu, samo dre li se kao i oni, nose li se kao i oni, - a ostalo mogu
raditi sve to je na sramotu ljudstvu i dinu. Taman! ovjek nikada ne more iz ovjeje koe iskoiti, ve uvijek ostane ovjek... I ja u da
ostanem ovjek sa onim manama koje su nam duboko u naravi zasaene... Moj otac ima pravo a ja u ga posluati. S ludima
i s propalima neu tikve saditi - eto ih tamo..... Odriem se i
ulse, ma da ju ljubim, ma da znam da bih i ja s njom i ona sa mnom sretna i zadovoljna bila. Kad joj je otac pravi turin, i kad se tako pametno
brine za din i za djecu svoju - eto ga, pa neka im bude kao to on i eli! Kad misli tako sauvati din...
I potrese na sebi francuskim koparanom, uhvativ ga rukama sprijeda po prsima, a namrtiv elo. Onda poe namjetavati fes na glavi, izae na
vrata i stade gledati na cestu, osvrui se ovamo, onamo, sve smrknut, a da nije u nita izvjesno i stalno gledao. Svijet se motao, prolazio, kola,
konji - sve je to prolazilo ispred njegovih oiju, a da se je mogao zakleti da nita ne vidi, makar da sve gleda. Jednom se rukom podboio tako da
se je laktom oslonio o direk vrata, drugu abo u dep, a nogu preko noge premetnuo, te mu je povrh bilo koljeno, kojemu je bilo neim bijelim
zapraeno. Doe nekoliko muterija u duan, a on pred njima unie unutra. Nije uvijek mogao da pogodi ta tko trai, mjesto jedne
226
BEZ NADE
davao im drugu stvar, i pri plaanju nije ni brojio koliko prima. Da su mu muterije platile ispod cijene - on ne bi nita znao, niti se mogao
osvijestiti.
- Ah ne - ipak moram otii ulsi da ju vidim i da se s njom razgovorim da li znade ona o svem tomu to biva i kako se dri? Ja da nju ostavim?
Zato? Zar da se osvetim Alagi?... Ne, ne -ja u barem gledati da ona pobjegne pa e onda sve biti dobro!
Do dva-tri dana navuklo se oblaka nebom, pa se inilo da e nakon tolike sue pasti kia. I omara pritisnula, a muhe kolju i tipaju da nije
mogue podnijeti. Odmah iza podne, kako je ruao, Hilmo se die, uze tit, pa prama staroj upriji. Bio je u tijesnim haljinama. titom se stapao,
a prije nego e ga osloniti i uprti njime u zemlju, zamahnuo bi daleko naprijed. Upravo je letio, te su mnogi po duanima koji su ga vidjeli,
odmah rekli da se stidi ta je od sebe uinio, pa izmie to bre, samo da ga ne gledaju. U tren oka bio je preko uprije, pa zakrenuo na lijevo, te
preko pila niz Donju Mahalu. Naumio je i nakanio najprije da se jo raspita kod Saje, pa da ona ode rei ulsi da mu izie na vrata ili da se
nadviri u Sajinu avliju, gdje e ju on ekati. Bio se zadubao u misli, a elo mu se smrklo, kao to se je i nebo smrkavalo oblacima.
Bijae ve gotovo sasma blizu Alagine ulice, kad iz nje izie
nitko drugi nego Alaga. Hilmo ga opazi, malo problijedi, al' je proao upravo odlunije naprijed, odluan na sve to e biti. Alaga se digao
jako s ruka da ode u ariju, pa pognuto teglio iz ibuka i gledao preda se. Kad su ve sasma blizu jedan drugomu doli Alaga se lecnu, a Hilmo
problijedi. Hilmo pozdravi Alagu al' mu on ne odzdravi, ve stade kao ukopan i pogleda za njim otro, ko da na nj siplje strijele. Odjedanput
kao da mu je neto u glavu sunulo okrenu se natrag, pohiti, prestie Hilmu i pred njim izmaknu u ulicu. Hilmi pue pred
227BEZ NADE
oima te se i dosjeti jadu ta bi to imalo znaiti. "AT zato svejedno zakrenu Saji, koju nae na malom hajatu, gdje se je izvalila na stari ilim.
Ciganka naslonila glavu na dlan i priklapala oima. S glave joj se razasule po tamnom licu crne, sjajne kose; kako se haljine pritegle zemlji,
onako joj se vidno izrazivali valoviti oblici tijela, prama prsima spuani, da se onda naglo dignu prama bedrima, gdje je po onoj jednoj oblini
spuala i protegla drugu ruku.
Kad Hilmo ispade preda nju na hajat, ona ga pogleda kano nehajno i snenim oima. Onda se protegnu, zijevnu, die glavu polako s jastuka i
sjedei prebaci kose straga, dok joj se nekako presumiena koulja na prsima jae razgali, da se je otkrila ona uvala sve do pasa, jer joj je jeerma
bila raskopana, te joj se prsa slegla napeto po stranama, gdje su nabrekla i kroz koulju probijala sa dvije bobe.
- Taman sam htjela zaspati! - zijevnu Saja, odmahnuvi oima po krilu i pogleda Hilmu.
- Kai mi ta je s ulsom?
- A, ti si radi toga doao? Nema nita - ja znam da nee biti tvoja. Otac joj se zakleo da je tebi - kaurinu - nee dati.
Hilmo problijedi, pa mu se u obraze slegnu modro rumenilo, te krinu zubima.
- Nee, ne - ne deri opanaka! - potvrdi Saja. A i to je stalo djevojci - ona ima, uur Allahu, svoga muteriju.
-Tko je? Kazuj!
- De ne hiti, bolan! - omjeri ga Saja. Ona e biti Salkina -a to je na koncu konca svejedno, samo da se uda...
Momak se strese, koraknu natrag, a tit tako uhvati i stisnu objema rukama da ga umalo nije prelomio.
-Salko? . >-
-Jest, on nju odavna gleda, a i ona... ; . ....*"..
228
BEZ NADE
Upro oima u Saju, kao da ju je htio probosti, a sve jednako stajao nepomino, ukoeno, kakono je i ostao kad je koraknuo na se.
- Hahaha! nasmija se. - Pa i ona! Salko----! smijao se on
bolno, ujedljivo. Nee kaurina, ve za pravoga turina Salku! sipao je naglo, bijesno pa odjuri na vrata, a da se ni ne okrenu.
- Sretan put! - poprati ga Saja, pa se opet izvali na jastuk. ta u ti ja! Dina mi, ne mogu ti pomoi. Neka Salke - on meni dolazi i ne zaboravlja
me - a kad si ti meni kroz ovo godinu, godin i po dana to donio? - cijedila je Saja kroz zube zatvarajui oi i maui rukom oko glave da se
obrani od muha. Nu kad vidje da je sve uzalud, prekri se jemenijom i zaspa.
Probudio ju je pljusak kie, koja je sipala ko iz esme. Po avliji zastala voda, a kako koja kap padne, onako se podigne mjehur, pa se razlije - i
tako je to neprestano padalo, kapalo, trcalo. Od daleka se ula i grmljavina. Saja se die, protare oi i razgleda oko sebe.
- Aman kie, kako je udarila! - zaudi se, ne diui oiju s avlije. Sabane, odoh ja malo u hanume! viknu ona na tavan.
- Pa hajde, to meni kazuje! - odazva se odozgor opor glas. Saja ustade, nataknu nanule, pregrnu se boom, pa
pobjee kao da ju vjetar nosi.
- Uh, kie, hanuma! - uskliknu, kad se je stresla na hajatu. Hanuma je sjedila u pokrajnjoj sobi na hajatu. Premotavala nekakav bez, to ga je
jutros kupila.
- A ta ti je, hanuma, to si nekako ljuta? - upita Saja.
- Proi me se, ne znam ni gdje mi je glava ni kako se zovem.
- Da nisi to bolesna?
- Kamo sree da je samo to. Ve po podne ta mi je bilo s Alagom! Nije ni kolik na ulicu iziao, eto ti ga odmah natrag,
229BEZ NADE
pa udari i po meni i po onom jadnom djetetu, da Hilmo dolazi ulsi na vrata. Do avola sve - svega mi je dosta! I one njegove vike mi je suvie,
sve mi je krivo!
- A ta e mu - on je domain. Pa bit e da ima i pravo to ne da Hilmi ovamo. Ne brini se ti - na e ulsa svoju sreu. A to ne bi za Salku?
- Nek je daje, komu hoe - neu vie u nita da se prtim. I ovoga mi je dosta ve mi je jedino ao i srce me boli radi onoga djeteta to se
iskopiti od plaa.
- A gdje ti je, gdje je ulsa?
- Ne znam, pobjegla pred ocem nekuda gore na tavan. Cijelo je vrijeme preplakala...
U odaji nad baom sjedila je ulsa prama prozoru, zaplakana i ponitena, s rukama u krilu, a oborenih oiju. Prozor je bio otvoren a kroza nj
navirao hlad od kie, te razblaivao onu vruinu to se je bila slegla u odaju. Iz poetka je sjedila u prozoru zamiljena u tune misli, a da nisu
kapi od velikoga pljuska i na nju poele padati, ne bi joj ni palo na um da se digne. Odmah opazila nije bila da je kia udarila te kako kopa
zemlju po suhoj bai. Zanosila kia kapi i na nju, te joj padala po ruci i ramenu, a gdje je koja kap pala na bijelu koulju, odmah se rasplinula po
bijelom tijelu i priljubila koulju da je kroza nju jasno probijala puna ruka. A kako su kapi udarale i o demire, onako su odtrcavale i na grudi,
slijevale se u nje, eljne rek bi da se razgriju u onoj toplini plemenitoga djevojakoga tijela - i tek ju to strese, podrai, pa se ukloni dolje na
minder. Oi joj ljuto zaplakane, a grudi se naglo dizale i sputale od dugih i dubokih uzdaha. Ima ve nekoliko dana da je saznala za oinu
zabranu - a sam joj ju je kazao. Kao da se oko nje svijet okrenuo kad je ula, da ne smije ni misliti na Hilmu. Zgraala se je s pomisli da je Hilmo
postao kaurin - tako joj je Alaga
230
BEZ NADE
rekao - prepala se od toga, al' neka sila nepoznata, skrovita, nutranja, koju ovjek osjea a razumjeti ju ne moe ta ju je sila njemu privlaila, i
ona je ila k njemu da ga vrati iz kaura, da ga opet za se dobije. Je li mogue da bi nju Hilmo tako ostavio nakon svega onoga to joj je
govorio i zaklinjao se mladim godinama svojim? A zar bi Hilmo imao snage pa da postane ono s ega ga je njezin otac prekoravao, osuivao? Zar
bi ona mogla i pomisliti, zar bi mogla ostati pri pameti kad bi sama pred sobom sebi ustvrdila i priznala, da Hilmo nee biti njezin?
Na nju, koja jo nije iskusila nikada nikakve gorine ivota, ujedanput se na nju eto sasu rukovijet gromova i razori joj onaj sretni, sveti mir
slatke ljubavi to ga nevina djevojka die u svojoj dui, u svom srcu, drei, da je to najjaa tvrava, nepredobitna, na koju nitko nema snage
navaliti. A sad evo: kad se je i najmanje mogla nadati kakvomu porazu, kad se je ve primicala i skorilo vrijeme da u naruje padne svome
dragomu u njegovim bijelim dvorima, kad joj je u grudima buktila vatra za neim uzvieno slatkim, a po glavi se vrzle misli bajne i zamamne
sad ujedanput razori se to sve, a iz usta njena oca zaori grozno, kobno:
- Ne govori ni ne misli nikada o njemu, nee za nj, on nije turin!
On nije turin! Kako strano zvue i zvone te rijei, kako kobno uza njih odjekuje da nee biti njegova! Ako ju je otac htio unititi, satrti, zato
nije naao naina da odmah prestane bitisati, ve ju onako ranio i ponitio da bolna to jae iva trpi od tih groznih boli? Taj njezin otac - ima li
on smilovanja prama svomu djetetu, prama svojoj keri, koja ga je ljubila i ljubi djetinski, odano, pouzdano? Pa kako joj je mogao tako silno
ubiti duu i srce i rei joj: Keri, ti nee vie ivjeti ? Da joj je barem oduzeo ivot - da joj ga mati ni dala nije!
231BEZ NADE
bez Hilme.....
A kako, i zato? Zar je Hilmo mogao postati takov grjenik, on, koga je ona ljubila, i koju je on ljubio?
Njezina bol, njezina tuga i odvie je bila velika, a da bi mogla i imala kada da ide ispitivati kakav je i koliki taj Hilmin grijeh radi kojega ih eto
rastavljaju.
Pred materom je plakala - a mati joj nije znala nita rei -jer je i sama jadna bila. Traila je utjehe, mira - al' nigdje ga nai; svagdje je nalazila
gdje ju gleda onaj mrki, ozbiljni i ukorni oev pogled. Pa jo danas - danas po podne, kad se je povratio, kako ju je izruio i nju i mater! Nije
znala to je bijes
- nu tada je odmah pogodila da joj je otac bijesan kao to nikada nije bio. A uz te muke jo ono vjeno napadanje Sajino
- kako ju je to peklo!
- Zna ti babo ta radi. ta e ti Hilmo? Ta ni Salki mahane nema, i da zna, seko, kako za te propituje - svaki je dan u mene!
Kad joj to rekne, voljela bi ju smrviti kad bi joj bilo na izbor nego li Bog zna to. Da, najvoljela bi ju smrviti - tako su joj te grozne boli u glavu
dovodile i groznih misli, koje joj nikada prije nisu mogle na um pasti.
- Mati - ja u pobjei!
- uti, keri moja, kako to moe i misliti? ta ti zna ta e biti? Bit e onako kako Allah hoe.
U kui je nestalo onoga mira, onoga zadovoljstva koje je prije bilo. Hanuma sama bila je kao smetena, Mehmedalije i Mehe po danu nema doma
- te je tako po itav dan bivala sama s ulsom. A kako ju je promijenilo ovo zadnje vrijeme, kako li je silno opala!
Jedno po podne Saja stala na hajatu pred ulsom, kad se je hanuma u sobi naslonila da malo otpoine, jer je i sama bila umorna, razdraena i
potresena kerinom tugom.
232
BEZ NADE
- Zna li, boja, da mi Salko svaki dan dodijava? -ispitivajui pripovjedi ona ulsi.
ulsa ju ni ne pogleda, niti joj to ree, ve ko ni ne uvi nita, nastavi i dalje vesti.
- Dina mi jest! A ja ti znam i o Hilmi jednu!
- ta, kazuj? - osu se djevojci preko usana smijeak, kao smijeak veselja i nade.
- Bogme da te se je on okanijo.....
- Crna kugo! - oturnu ulsa eref od sebe, pogleda ju ukoeno pa udari u pla da je sve jecala.
- ta je opet to? - skoi hanuma iz sobe i stade na vrata, pa pogleda ulsu i omjeri Saju.
- uje li, Sajo! Nikad da joj vie nisi nita spomenula ni o Salki ni o komu! - otro ju prekori hanuma. Nije tvoja da se ti
za moje dijete brine i da ju rastuuje.....jo samo jednom da
te ujem.....
Hanuma je ljuto i mrko prijetila Saji, i pogladila ker po glavi i obrazima.
- Ne plai, keri - bit e, kako Bog dade!
Saja malo poposta, pa ode. Vie nije imala odvanosti, da ma ita ulsi rekne. Al' kako je uvijek lukava bila, sama je iz daleka vazda svraala
razgovor na ono, to bi ona htjela, ne spominjui ipak niije ime.
A Alaga, kad bi doao doma, bio bi vas smrknut videi kako se hanuma dri, pa i ulsa, ako bi ju kada vidio. Njega je to veoma ljutilo, videi da
njegova strogost jo nije mogla sveosve tako djelovati na ulsu, da joj iz glave izbije onoga -kaurina Hilmu. Radi toga bi se katkad upravo
ubjesnio, pa osim to ga je to peklo da jednom rijei i otrim pogledom ne more ker dozvati pameti, muilo ga je i ono to je na dvoru, izvan
kue bivalo. Pod jesen vaba uzeo vojnike, te ne samo
233BEZ NADE
to, ve jo podigao vojsku i na one koji su se odmetnuli u gore. Ve mu je dozlogrdilo to stanje i sve mu nesnosnije bivalo, a i sam sebe poeo
prikoravati to se nije davno izselio, ve u ludo ekao i troio vrijeme. uo bi da su sad ili jednoga ili vie ustaa ubili ili uhvatili. Nu sva mu je
utjeha bila u tome to se je znalo, da se ustae lako lasno ne predaju - - nu, pa Bog zna ne more li od tuda neto biti? Kako bi bilo jo i to
priekati?
Uza sve te brige - nadola mu i nova. Ve mu palo na um da promiljava i razraunava o svomu stanju. A to mu se upravo nadalo kad mu je od
ljetine ispalo tek nekoliko tovara ita te neto masla i pastrme. A pred dvije-tri godine jo! Silno ga se dojmila ta razlika, taj nazadak, koji se vie
nije mogao sakriti. Nu njemu nije jo bilo ni na kraj pameti da bi radi takovoga stanja poeo oajavati. Neto mu se sve inilo da e biti bolje,
ljepe, a za ovo sadanje stanje srea mu je bila to i tim se je tjeio to nije radi niega mogao na se krivnju svaliti. to je god radio, bilo je, jer je
mrzio one koji su doli - kako je mislio - da izkorijene din, pa ako sada manje ima, tomu su krivi i vabe i svak drugi - samo ne on. Ta zar mu
nisu krivi i oni koji se - makar da su turci - ne slau s njime, zar mu nije kriv i Omer-efendija i svi taki redom? Ta da su svi ti kao on -vabe vie
ne bi bilo gdje je, ili ako ne to, a to barem u zemlji ne bi ostao ni jedan turin.
- Ah - kud e, ta e s njima? Eno neki se predali u kaure - kao Omer-efendija i sin mu, pa sramote din. Drugima sada povukli sinove pod puku
- a oni nita ve skrstili ruke i gledaju. Zar to nije upravo najgore, i zar to ne znai propast dinu, jer se od njega odmeu? A oni opet, koji
pobjegoe -sada se moraju prebijati po kamenu, bez pokrivke i bez kore hljeba, a vabo ih natjerava i zatjerava pa kolje kao janjce. I sve kad bih
ovdje imao Gavranovo blago - ne bih se smirio.
234
BEZ NADE
niti bih se smio smiriti. Bolje meu braom turskom u Turiji i kruh prositi nego ovdje na dukatima sjediti! Pa zar e nas oni puati da umremo
od gladi? Eeh - i kako e nas bratski i rairenih ruku primiti!
A jo kad bi promislio i pogledao kako se je u Mostaru kroz ove tri-etiri godine promijenilo! Koliko tu novih, nikada nevienih ljudi druge vjere
i jezika, pa ta tu rade, kako li ivu! Zakopitili se, pa se ne diu, niti misle dizati. Sjeli kao na gotovo, pogospodili se - a ima ih koji su se osilili da
se domai s njima ni mjeriti ne mogu. Gdje kakov posao, gdje kakvo to, eto ti njih, i oni ti rade i zarauju i nose. Domai ovjek ne moe ih
ni stignut.
- Evo - i ja bih ba uzeo to raditi ali ta u? Od vabe se ne more, on odnese sve! I sve vabo, nitko drugi... bolno bi i jadno Alaga kimnuo
glavom, uvjeren da vaba donosi i ini svako zlo. Gdje, u kojem poslu more vidjeti naega ovjeka? vabo mu se ne da ni mjeriti sa sobom!
Njegovo razrovano kuno stanje ipak ga nije tako ponitavalo, a da ne bi mogao i imao kada isto onako misliti, mrziti i osjeati kao i onda kad je
jo sjajno stajao. I sada su njegove glavne misli bile one koje i prije, jednako se drao kao i prije, njegov nain ivota, njegovo sve bilo je kao i
prije. Jedno je najbolnije osjeao: to je bilo malko vie sada onih o kojima nije mogao bolje suditi nego li o Omer-efendiji i Hilmi. Al' u tom zlu i
nevolji tjeio bi se razgovorom u uskom krugu svojih prijatelja, s kojima se je redovito sastajao i druio na sijelima i u ariji. A srce mu se
osobito napunjalo nadom kad bi i o mlaima uo da se dre kao pravi turci, te da su pripravni na sve za sveti din. Razblaivao bi se kad bi koga
toga imao prilike sluati - a mnogi bi se dotisnuo do njega s potovanjem, jer je Alaga meu svojima uvijek bio i pribran i
235BEZ NADE
mudar, kao i do sada. A i vanjtinom svojom bio je ovjek pred kojim se mora gledati. Njegovom omravom, kotunjavom vie licu zgodno
odgovarala ona prosijeda a ne odvie duga brada, to mu se je sputala niz prsa, a vazda mu upravo ko nove haljine od modre ohe.Tako ovjek i
mora biti od ugleda
- a bio je jer svuda kud bi proao, svako ga je lijepo pozdravljao, sebi zvao, i srdano doekivao. to je najvie pak
- glas mu je dizalo to to je on korjeniti, pravi turin, kako su mu govorili.
Nu od sve mlaarije najvie mu se gotovo sviao Salko, i to jo vie od onda kadno je poeo u njega doma zalaziti na sijela -radi dogovora to e
raditi pred novaenje. On je onda u Salki uvidio ba estita mladia i muslimana, koji od nita ne poputa, ve se dri vrsto i tvrdo. Napose u
zadnje vrijeme po vie puta Salko s njim razgovarao - i kako bi se tada radovao, sluajui da i on - Salko - osuuje upravo ono i sve one strane i
domae ljude - kako i sam Alaga. I Alaga se s njim sprijateljio onako lijepo i pravo kako je prijateljevao i sa Salkinim ocem, otkako ga poznaje. I
Salkin je otac bio onako stasitije naravi, a pea od ovjeka, da ima ta vidjeti. Koliko je Salko gledao, da bude uz Alagu, toliko je s njim i Salkin
otac razgovarao, a jednom mu ak spomenuo, da bi po djeci svojoj mogli biti i bolji prijatelji. To mu je naspomenuo isti Salko da rekne Alagi, a i
sam je htio i gledao, da oeni sina, jer ga ovako iskopa -kako je to sam kazivao.
Taj glas je Alagi bio drag i ugodan, a tim drai to bi tako ker mogao dati dobrom i pravom turinu. A poznavajui Salku dobro po onomu kako
mu se je kazivao, tvrdo je bio uvjeren da e se on i iseliti, i tako bi mu bila ispunjena elja da sva njegova djeca odu odavle, kud i on, da nijedno
ne ostane ovdje. Pae - Alaga je jednom razmiljao o tomu kako"
236
BEZ NADE
e se on pod jesen stalno iseliti, a onda za njim da doe i Salko, kad vidi gdje e biti najbolje da sjednu.
Alaga je bio pristao sasma da ulsu dade Salki, kad ga je i opet Salkin otac upitao. Oevi su ve ugovorili i vrijeme kad e se prositi i sve, da se
niko drugi za nita nije imao brinuti. Alaga je to kazao i eni, da znade i da se nada. Hanuma je i sama pak pogaala, da e do toga doi, jer je
vidjela da se Salko vrza oko kue. ulsa nije htjela nita da uje o tomu -ali bi ju tad otac izruio, pa opet pogladio, da se ne otimlje ve neka
primi kad ju estit momak prosi.
- Pa to e, ulso! i Saja joj onda poela govoriti. Da ti zna, kako je ono valjan i kran momak - da ga se dva oka nagledati ne mogu!
- Ne govori mi o njemu!
- Ja o komu? Zar o Hilmi, koji te je ostavio i evo ima i pola godine i vie da nee nita za te da znade?
ulsa bi se onda ujela za doljnju ustnicu, pribrala obrvu obrvi i oima onako smrknuto zaiskrila. I lijepo joj je to stalo, ama ba lijepo. Upravo je
pristajala njezinom bljedilu na licu, koje je malo spalo, te kao bijeli snijeg bez krvi odgovaralo prama crnim oima. Bjelilo lica prekidali su samo
modri koluti ispod oiju.
udno joj se promijenila narav. Od njena nestana veselja ni spomena - te je sada itava djevojka, al' najvie utljiva i zamiljena. Nekad bi joj
palo na um i da se nasmije i da zapjeva - a to je bilo kano da je htjela upravo od velike potrebe da rastjera crne i alosne misli. Mati ju je
bojaljivo sumnjivo katkad kriomice pogledala i onda se okrenula pa uzdahnula. Boljelo ju je sve to se je dogodilo s njezinom keri, a boljelo ju
i to, videi, kako se je spalo na tanke, veoma tanke grane u kui. Mnogo je puta ona kuala rei Alagi ta radi, ako Boga znade - nu on bi joj
odmah zaepio usta da to nisu njezine
237BEZ NADE
brige, te da je sve dobro onako kako on zbilja i radi. I hanuma se onda pustila upravo kao utopljenik niz vodu i tako ohladnila da je moglo doi
sve to hoe a ona bi to moe biti najhladnije oekivala. Vie ju je na to nagnala bol radi keri nego sve drugo. Ona je vidjela i osjeala jade
ulsine, a da je brojila. Bog zna koliko bi nabrojila njezinih suza za Hilmom! I hanuma se nekako zanijela, te se vie bavila sobom i svojom
tugom nego li im drugim. Ni Mehu ne oprema vie kako ga je prije opremala i kitila. Malo poodrastao, dodue - al' mu jo treba slatke njege
materine. Nu ona se nije mogla ni na to prisiliti, te je Meho hodao i s djecom skakao i sve kao da nema matere, koja bi ga opremila; tako je meu
tuom djecom izgledao. Tjeilo ju je samo to kod Mehe da je dijete dobre i blage udi, a mirno i posluno. Nikad mu nije morala dvaput rei da
ne zakasni na ruak i u iindiju doma.
- to u, mati? - pitala je ulsa hanumu kad se je primakao dan da e ju Salko prositi. A stisnula usta i namjestila oi da joj suze ne kanu.
- Kerce moja - reci - reci da hoe! Kud e se otimati? Zna kakav ti je otac, a bogme - ja ne znam koga bi ekala!
- Mati moja, i ti mi to veli! - prosue se ulsi suze i zaplaka ljuto, bolno kao dijete.
I materi potee iz oiju.
Kad je nadoao dan da e doi prosci, ulsa je bila tako mirna, tako beutna kao to je kamen beutan. Uzela je Salkine darove nehajno,
mutno, kao jednu stvar koja joj ne treba i nema nikakve za nju vrijednosti, pa da ju negdje ostavi odatle je nee morati nigdar dizati. I dvorila je
kahvom, i ljubila je u ruke - a da ju je tko tada upitao to to radi, odgovorila bi da ne radi nita, kao i da ne osjea upravo nita, da bi ju za to tko
pitao.
238
BEZ NADE
- Eto - uinila sam to su mi rekli da moram uiniti! -uzdahnu idui na tavan kad su hanume otile, a to ree kao ovjek koji je sa sebe skinuo
vreu brana, jedva ekajui da otpone.
I ona je otila u odaju, sjedila i otpoivala; ukoena oka i ispranjena, smrvljena srca.
XV
Ramazan godine 1883. pao upravo u najvrue doba ljeta. Bio mjesec srpanj, a vrue, da ti modani uzavriju. Iz zemlje, iz kamena, iz sivih
kamenih kua Mostara biju plamenovi, popada znoj, ko da se ovjek kupa - a vie je i od mjesec dana to se nije na nebo izvio i najmanji oblaak.
rtva je, al' je i za duu tada postiti ramazan. Hoe se snage, volje, al' najvie tvrde vjere pa da isposti onako kako je propisano. Pusta ega, dug
dan, jezik ti se splie, a navrh jezika dua ama svejedno, ni kapi ne mee u usta. Nekad krgne u utrobi, nosnice se ire na ugodni, razdraljivi
miris duhana, prene kahve sve se to ostavlja, da kao pravi vjernik istraje od sabaha pa do ahama, od zore do mraka. I nae se tko ne moe
vie ni rijei progovoriti - al' ga vjera krijepi i snai, miri ga savjest da vri svoju svetu dunost. Ni posao se ne zaputa, ve se radi kao obino: il'
u duan, il' na selo, il' u polje - to sve svlada snaga tijela i jakost vjere. Do podne odleti nekako vrijeme, al' od podne za najeega zvjezdana
kano da se otee, otee, a kad oko iindije, onda se ve ponu inaditi iji sahat pravije ie.
- ta - moj ti je na dekiku! -
239BEZ NADE
- Ajbo! Evo ovoga, pa ga metni u ekmedu, te ako ne priklopi, ja dajem deset napolijuna!
Taman je bilo nekako iza polovice ramazana, a muslimi izali iz damija, gdje su klanjali iindiju. Iz ejvan-begove damije, to je odmah na
desnu stranu, kako se ide na Luku, posukljao svijet i razilazi se arijom. Najprije zasulo na cestu ko iz mravinjaka, a onda sve po manje i manje.
Meu zadnjima dvojica ila uporedo polagano, odmjerenim krokom, te se razgovarali. Jedno bio Omer-efendija, a drugo Avdaga. Omer-efendiji
na glavi bijela ko snijeg ahmedija, a straga u ruke prikupio dubu i motao njome. Na Avdagi lijepe ohne akire, vezen fermen, a cipele kripe,
kao da ih je jako naredio. Preko vrata pa preko prsiju mu crna vrpca, a o njoj sahat, to ga je metnuo za pas.
- Hajdemo u mene malo posjediti na duan! - zovnu Avdaga Omer-efendiju, kad su doli na raspue.
- Pa, hm a, svejedno! Ba sam mislio malo krenuti polagano etnjom ovuda preko uprije te na Cernicu. Hajde!
I pou dalje Avdaginu duanu.
Sad je Avdaga imao veliki, lijepi i bogati duan, pod lipom podno Suhodoline, dok je njegov Muharem - tako je sada svijet zvao Miiu - drao
drugi tamo dalje prama Carini blizu pote. Avdagi svaki dan lijepo i dobro ilo i kroz same dvijetri godine podigao se, da ne more ljepe, te se
je mjerio sa prvima u Mostaru. Tko je htio u ono prvo vrijeme, i mogao je, a Avdaga je i htio i znao raditi, dobro tediti, bio okretan, kao da se od
svoga vijeka bavi trgovinom. Pa ko da mu je sam Bog blagosivao svaki posao, svako poduzee - tako mu je upravo kapalo. Postao pribran i
uvaen, te kako su se ljudi jagmili o njegovo prijateljstvo! Tu njemu pozdravi, tu asti, tu da ga upitaju za ovo ili ono, tu sve prvi ljudi da posjede
malo s njirrie
240
BEZ NADE
i da se s njim razgovaraju kao da je od vazda, otkako je iv, s njima jednak. Evo kao ovoga ramazana: pred iindiju mu magaza puna ko
ipak. Upravo ljudima je ko za ast da kod njega ekaju kad e mujezin da se oglasi, da onda pou u damiju. Jagmili se o nj komu e prije doi
na sijelo i uvijek gdje to budni, njega zovu meu prvima. Avdaga, koliko je mogao, i odazivao se je, svakoga rado i otvoreno primao, a na
ustima mu vazda uljudna i lijepa rije - ma nitko se nije mogao ni najmanje na nj potuiti.
Al' esto bi se i on sam, kad ne bi nikoga bilo, zamislio i svata premeavao po glavi. Nije jednom uzeo promatrati sve one ljude, prve, srednje i
najmanje uglednike - i mnogo puta bi mu ispao gorak, ujedljiv smijeh. Valja to znati da Avdagu nije srea uzoholila, ve da je on ostao sve oni
isti, i naravi, i prijaznou, i udvornou, i iskrenou, i svime. Nikad se nije stidio priznati svoju bijedu i nevolju nekadanju, pripovijedati, kako
je mnogo puta i siranice bio gladan, te kako mu je Alaga pomagao. Onda, dok jo bijae u nevolji kako li mu je bilo meu ljudima! Koliko i
koliko puta je sluao gdje o njemu pripovijedaju da jadnik nema nit to na se, nit to poda se. I dok bijae eljan kruha, kadno je hodao zimi, ljeti
bos, go, na hiljadu mjesta okrpan - nitko mu nije ni imena htio znati. Bio je prezren, kao sitni mrav, svatko se od njega odvraao, makar da
nikomu nije nita uinio, i makar da je ovjek ko i drugi, od kosti i od mesa. Kad bi on to bio rekao onda, svak bi iv udario u smijeh - ma to
bilo i najpametnije. Jedini Alaga naao se ovjek, pa mu u najcrnjim danima pomogao i upravo ga on podigao. I Avdaga uzeo raditi, pa radi
danas, upri sutra - i evo ga sada, gdje lei - tono rije - na novcu. Onaj prezreni sirotan, gladan i potreban, sa svojom sreom doe u novi,
nevieni svijet. Od jednom ugledan, aen, pametan i mudar.
241BEZ NADE
BEZ NADE
kao to ih malo ima. Oni, koji ga prije ni gledati nisu htjeli, sada dolaze sa slatkim i prijateljskim smijekom k njemu, rado ga susreu, iskreno
mu se raduju kao najbolji prijatelji, od njega trae savjeta, pa kad on to i neuputno rekne, dobro je, i kad on to i neuputno uini, lijepo je. Sve
mu odobravaju, povlauju, te kad on sluajno otvori usta, da zijevne, oni svi uute kao mravi, samo da uju ta e Avdaga rei i da mu ne prijee
da rekne svoju, na koju e mu oni povlaivati. Aman, aman, kako se udno ovaj svijet mijenja! Pred nekoliko godina tko bi bio rekao, da u ja
postati ovako mudar i pametan i odlian? upitao bi se Avdaga, a svoje bi misli popratio sa smijehom, punim omalovaivanja i prezira. Ta zar su
ovo ljudi, ponosni, svjesni sebe i svoje vrijednosti? Jesu li ovo oni isti koji su me golu sirotu prezirali, dok mi sada liu ruke? Kako je gadan nain
kojim oni mjere vrijednost ovjeka! Ogavni gadni stvorovi da obini stvorovi, a ne ljudi! I Avdaga bi onda pun srdbe, pun prezira pljuno, kao
da je zagrizao i izio gorki kraj od krastavice. A kad bi oni oekivali da e se Avdaga nasmijati na koju njihovu, to su ju netom pripovijedali
-nasmijao bi se on, al' taj je smijeh bio ujedljiv, preziran. Dok nisam bio meu vama, dok sam bio kukavan i malen kao mrav, miljah, da ste
visoki, vrlo visoki, a sada, kad vas poznajem jednak vama, tek vidim, kolini ste sitni, uplji i crvljivi!...
Alaga pusti prvog Omer-efendiju, da unie u duan, koji je momak i opet pokropio vodom da je lijepo hladilo.
- Evo na stranu sve - ve deder mi, Avdaga kai ta je s Alagom? Ima i dvaesetak i triesetak dana da ga nigdje ne viam! - prekinu Omer
efendija prvanji njihov razgovor i upita Avdagu kad su sjeli u magazi.
ta e da ti kaem.... Znadi da je na ovjek pa se nee uditi kako god zavrio! - krenu Avdaga obrvama. ., *
I
- Ja ta je s njim?
- Nita, brate. Ogolio - ist, ko od majke roen. Ono to je imao - a lijepo je imao! - utukao u glavu. Ne radilo se nita, a troali on ovjek.
- Znam ja to, znam dobro. I nisam mu jednom rekao: Kani se ovjee orava posla! A on ni uti, ve zaskoi na me, ko da sam mu zube povadio.
Kazivao sam mu i svjetovao ga - a to njemu ko i studenom kamenu. to on radi, sveje najpametnije i najljepe. Mogasmo biti dobri prijatelji da
on htjede dati svoju ker za moga Hilmu. Ama Alaga ne htjede, jer Hilmo obukao za posao tijesne haljine, pa zakovrio vratom da ne da keri
kaurinu. E onda je i u meni prekipjelo, pa neka bude inad za inad, kad on ne zna to je pamet. Mislim ja: kad je ne da, ama onda ni ja ne dam. I
tako ti ja to uinim. ao mi je to je do toga dolo - ve on je kriv sam sebi.
- I djetetu svome! nadometnu hitro Avdo. Dade je, kako i zna, za onu nesreu Salku. A Salko liska i pijanica onda bio, a sad i gori. Otac ga
oenio, barem ne bi li ga ena primirila uzalud. Alagin zet pravi turin mislio je Alaga, a eto mu ga sada.
- Zbilja, ujem, da ne ivu lijepo?
- Ta kako e, ako si turin! On doe pjan, pa udri po jadnoj eni; kad mahmuran i opet mu ona kriva, a kad trijezan, ona kriva to mu nita
nije donijela.
- Jadan on, kako unesrei svoje dijete! A meni ju je i sada ao to nije za mojim Hilmom - a eto, to je sve Alagina pamet! A ta Alaga?
- Nita; zaboravio se o sebi i o svojoj nevolji. Jo ono kue a i nju ve prodao za pravo. Sad mu ena oboljela. Pobolijevala je i godinu
dana, ama sad ju jae pritisnulo. Ne znam to joj je, samo znam da je Alaga sada vie doma uza
242
243BEZ NADE
BEZ NADE
nju. Ode im katkada moja ena. Tu doe i ulsa, jadna, bolna, kako ju onaj nesretnik mui, pa se potui mojoj eni. Na to li je to spalo!
- Nije sam on! A koliko ih je drugih? Evo uzmi pa broj po Mostaru. Svi su ti tako zdujali, brojili vojske, selili, a ne imali kada raditi, ve troili
dok to bilo. Puali iz ruke to su imali, djecu iskvarili i voljeli, da se liskaju, piju i kartaju nego da to naue ili knjigu ili zanat. Oni su mislili
da tako odgajaju prave muslime. A ti muslimi njihovi, bogme, kad se malo razigraju, izvadit e ti i srce, mislei da e tako iupati iz tebe din.
- Znam ja to dobro! - uzdahnu Avdaga. A kako oni napadahu na me i na moga sina to uzesmo raditi sa vabom! Njima bi bilo pravije da je
koji drugi to inio, a ne na ovjek. Zaslijepljeni su ljudi svi ovi nai - a ostanu li oni ovaki, onda se ne boj da e komu trebati da nas upa i
unituje: i sami emo od sebe propasti!
- To ima pravo, i uvijek sam im to govorio. Al' ta e -odmah mi oni odbruse, da nisam turin. Velim ja njima: ljudi, radite, gledajte, a djecu
dajite da ue! Oni ni da uju: tek su onda pravi turci kad sveosve propadnu, a djeca im umjesto da se bave naukom i zanatom, udare u svako zlo,
pa ako nije potroio otac, potroit e sin - i tako ti gledaj, ta e biti od nas ovakih do dvaesetak-tresetak godina. Bogme sam ja obigrao dosta da
to nauim - a kad vidim ove vabe, moram priznati da mi jo valja mnogo od njih nauiti. Ne uzmemo li se mi s njima mjeriti - zaludu ti onda
sve, nitko nas vie ne spasi. Osim to se podie ti i jo dvojica, svi drugi pooe.
- Eeh - taka ti je pamet u naih ljudi. A da vidi samo ta nam mlaarija radi... Evo sad je ramazan, pa mora uzeti da e se svijet okupiti na
sastanke i sijela. I neka se malo razgovaraju. Ali misli li ti da e se naa mlaarija razveseliti,
244
I
kako Bog zapovijeda? Aa, nema ti toga! Hajde noas zaviri u ininu bau pa e ih vidjeti gdje piju i rakiju i mastiku, gdje se igraju, svlae sa
sebe i zadnji komad rutina da bace u igru... I to su ti nai pravi turci! pojavi se Avdagi na usnama smijeak saaljenja, prijezira, smijeak pun
ujedljivosti.
Za takve ljude ovjek ne smije imati smilovanja! preli se u Omer-efendiji u nakon male stanke, pa se die, ljutito tresui oko sebe. - Kad
ono samo hoe da se dui - ta e mu?
- Opametit e se - ali onda kasno i uzalud, i nee biti na vrijeme!
Upravo sunce bilo zalo, a nakon one sparine kano da je sam Bog poslao laki vjetar da ljudi eljni odahnu. Vjetar je uuljao liem zelene,
visoke lipe, koja se je nadvila nad cestu, igrao se njime da ga malko raivi nakon mrtvila vruega dana. arijom se pronosi meso, zelen i sve to
treba za kuu i gostbu po noi. Pred top razvikali se ekmeije, nosei na daskama vrele hljebove, rasprodavajui ih da se ovjek omrsi kad udari
top. Jedni duandije poimlju ve i duane zatvarati, dok drugi ostaje u njima da ih dre otvorene do kasnije doba, jer u ramazanu pravi ivot
poimlje tek pod no, po ahamu.
Omer-efendija se taman spremao da izae te da se po obiaju malo pola sata proee do topa.
Zbilja, dina ti, Omer-efendija, hajde hoemo li veeras zaci u ine - pa da vidi tamo saltaneta da se naudi ta tamo nai ljudi rade!
- Pa taman!
Nemoj da i Hilmo s tobom ne doe. Razgovorit emo se malo. - A ja kriv - ne naemo li tamo, gdje se Mehmedalija igra sa svojim
jaranima sve da mu je mati bolesna, a kua prazna.
245BEZ NADE
- Nesretnik! Od njega je to uinio njegov otac! - trehnu Omer-efendija dubu i izie iz magaze.
Izmakao dan, a primicalo se vee i poelo sipati sumraje. I Avdaga zatvori magazu, a taman se on okrenuo, meui kljueve u dep, kad ga
sustie Muharem.
- O, zar i ti? - upita on sina.
- Evo na, kako vidi! - odvrati momak veseo. Muharem ve itav momak. Razrastao se, ujedrio, a uredio,
kao da e sad na po djevojku. Na zagasitom licu, na gornjim ustnicama zagarila mu se dva puna, crna bria, koje bi katkad rastjerao prstima,
kad bi mu koja dlaka pala i zastrila prama ustima. Na njemu sve lijepo, novo, odmjereno, akire od crnosjajnoga atlasa, bijela koulja sa
zatvorenim rukavima, a kundure mu se sjajile i latile ko ogledalo. Bile su fine, otvorene i u vrh zailjene, odozgor iskiene i izrezuckane.
Crnomanjasti, niski stambulski fes dubokoga kalufa malo natkrivio nad elo, utegao se arolikim, polusvilenim paom. Okretao se ivo, hitro,
glasno razgovarao, javljajui se i ovamo i onamo, a smijui se katkad od srca, veselo, zadovoljno.
Obojica pou zajedno, razgovarajui se o poslu. Muharem je pripovijedao maui rukama ta je sve danas uradio. Tko ih je susretao, lijepo im se
javljao i elio im dobru sreu.
I tako umakoe preko uprije na zahumsku stranu.
Bliio se as kad e top dati znak da poinje mrs. Djeca po ulicama ispred vrata nestrpljivo oekuju i pogleduju na tabiju kad e planuti prah, pa
onda na damije i munare. Tko sio doma i eka, a tko pred damijom stoji, da jo prije nego se omrsi, tek zaloiv malo to je sobom ponio, u
damiji otklanja aham.
Spustio se sumrak po zemlji, kao velo preko lica ljepote djevojke, te ti otimlje oku da vidi onu krasotu. Mrak se
246
BEZ NADE
uhvatio i isprepleo, padajui sve vei lagano, lagano, da ni ne opazi, ve samo to ti od asa do asa zatrepti pred oima, pa ko da ti slabi vid. Po
vratima, po esmama hrpe svijeta, djece, te se amori, pod glas razgovara, kladi.
- Evo da e dok izbrojim deset!
- Nee - ja stavljam glavu na veliku upriju da mi ju odsijeku! - prihaaju drugi ozbiljno.
Sjajnolisti ipci, tamne koele, raspuane smokve, zove kitnjasta cvijeta, tunje, trenje - sve se to sljubljivalo i sastavljalo u crne, tamne ploe,
koje su strile prama onoj vedrini neba, prevuenoj raskonim velom noi.
- Sad e!
Na Tabiji sinu, svjetlo poleti kroz mrak, odjeknu, da je potresalo.
Tiinom zakrui vika, vikanje, veselje djece, visoka munareta planue u svjetlu kandila, plamsajui jednim plamenom kroz gusti, zadnji sumrak,
a izmeu onih plamenova odjeknue glasovi mujezina, opominjui ljude da je Bog jedan i velik, zovui ih na skruenu molitvu.
Po kuama urba i trka. Gotove veere ekaju, kahve s mlijekom na dagarama, i svak se masa, svak se laa da zagasi eu pa da veera. Sad tek
nastaje pravi ivot i veselje, razgovor i smijeh, da se onda izmijeni i pjevanjem djevojaka i uzdisanjem momaka. Netko izlazi na dvor, drugi se tek
spremaju kuda na sijelo, jedni drugima u zamjenice, pa stotine fenjera u rukama migulji mranim sokacima, na koje viri kroz hiljade pendera
veselo svjetlo mumova.
Tuan je bio ramazan u Alage, a jo tunije svako ramazansko vee - u njega, gdje je pred koju godinu bivalo gospodsko slavlje i veselje. ena
mu oboljela - a boluje ljuto i dulje vremena. Nekad se malko i podigne, al' ne moe daleko.
247BEZ NADE
a tako je oslabila da ni postiti ne more. Tuila se da ju svuda boli, i u prsima i u glavi - a povrh svega toga muila ju i svaki drugi dan ko
groznica. Bolesnica je leala u sobi i tu se muila i previjala, bojei se svakoga novoga dana da joj gore ne bude. itava kua ko mrtva, prazna - a
kako je nekada u ovo doba u njoj bivalo veselo! Bolesnicu dou pohoditi kone i znanice, a najvie su uza nju njezina sestra i ulsa, pa ju njeguju
i dvore naizmjenice. Alaga preko dana doe i upita kako joj je pa se onda smrknut i utljiv vrati natrag. Mehmedalije nikada na oi, ve ako je
kad noiti. Meho jo, jo. On izie, ode gdjegod u ariju, neko mu dade i posla da to zaradi, pa gotovo uvijek donese doma, a onda se opet
izgubi.
Odmah na prvi pogled vidi se da u kui nema ni polovicu od onoga to je prije u njoj bilo. Sobe i odaje nisu onako bogato ureene, bakra malo i
svega drugoga. Prije je bila i svoja dvorkinja: nu sada nema Saje, ona je isprtljala iz one druge kue, koju je Alaga prodao, te se u nju uselila
nekakova druga obitelj. Da ta praznina bude to manja, Alaga u kui presjedi gotovo po itave dane, ne izlazei nikuda, ve jedino ako do na
ulicu, gdje une i gleda tko prolazi, ili se zapilji u koju pukotinu suprotnoga haremskoga duvara dugo, nepomino. Na elu mu duboki zarezi,
koji se onda svijaju iznad obrva k licu, jabuice iskoile, a ispod njih upalo, te se stvorile kao dvije jamice.
Hanuma je poela pobolijevati jo pred godinu dana, te je morala pasti na duek. To je onda Alagu smelo, te se nije mogao iseliti. Sama ena u
kui bolesna, velika je muka, a kad jo ju nema tko lijepo dvoriti. ulsa bogme udana, pa ne moe vazda, a ni hanumina sestra. Ve su se one
uvijek izmjenice redale i dolazile. Hanuminoj sestri bilo je lako, jer nikoga doma, do li ona i ovjek. Obje joj se keri poudale i namirile.
248
BEZ NADE
esto bi se ulsa nala s tetkom u matere u isto vrijeme, te dok bi jedna sjedila uz bolesnicu, druga bi pospremala po kui. A kad bi hanuma
malko stisnula oima da zaspe, izile bi obje iz sobe da je ne bude, i razgovarale se. Tetka bi raspitivala ulsu o svemu, kako joj je, kako ivi uz
svoga ovjeka.
A ulsa bi i voljela da ju to ne pita - radije da joj kazuje svata drugo, sve bi ona sluala. Kad se samo sjeti djevojatva svoga i sree djevojake,
samo to joj ne kanu suze, gledajui i videi svako mjesto u roenoj kui kuda je nestana stupala, hodala, u svaki kuti zalazila; mjesto gdje joj
se porodie prvi osjeaji kojih prije nije imala ni znala, gdje je snivala slatke i ruine snove; mjesto gdje joj srce - iupae. I onda je postala
hladna, beutna, a tek je sada dola k sebi u tekoj zbilji, kad ju je zadnje noi njene svete nevinosti neljubljen ovjek ogrlio... A tada je outila
najtee muke, najveu alost. Ona tada nije bila ivo bie, ve hladno mrtvo truplo koje su valovi zanijeli da ga Bog zna gdje izbace, stvar bez
snage, bez otpora...
Ono vee kad su se Omer-efendija i Avdaga razgovarali u magazi, Alaga je sjedio na tavanu gdje je i top doekao. enina mu sestra priredila je
veeru, ispekla kahvu, te je sam samcat veerao i okusio mrs. Iza ahama dola je bila i ulsa uz pratnju nekakve ene.
- A to si, kerce, dola? - upita je slabim glasom mati.
- Svejedno, da te malo vidim! - odgovarala je ulsa, razmotavajui se. Svjetlo s muma joj je ravno padalo na lice koje je bilo njeno, tuno, a
bijelo, kao da je od kamena isklesano. Ni mrve da bi bilo rumenila.
- Danas si kod mene bila cijeli dan - da ti to ne prigovore? opet ju mati priupita, ne skidajui s nje oiju.
Ne mogu mi to vie rei nego su mi rekli. Salke svakako nema cijelu no doma - pa koga u se bojati?
249BEZ NADE
- Ah, kerce moja! - uzdahnu mati i pritisnu rukama pod rebrima.
Alaga je sjedio sam na tavanu, puio i pio kahvu. Pred njim niski svijetnjak komu su se oko plamena zaletavale sitne lepirice, vjetice. Doma
otklanjao aham, pak ostao sam, a da nigdje ne izie. Sve do sada u ramazanu nije nego dva puta nekuda na dvor malo iziao, pa se opet povratio.
Sjedio sam i sam se sobom zabavljao. Sad bi prekrstio noge, sad se izvalio i naslonio jal na jednu, jal na drugu stranu. Razgovarao se sa svojim
ibukom. ehrubar bi metnuo u usta oi spustio niz ibuk na lulu, otkud se je dim dizao, pa onda potegao, slatko, duboko, dugo, da bi mu nastale
jo vie jame pod jabuicama. Duhan je dimio, frito, a kad bi ehrubar izvadio iz usta, tad bi potegao u se, diu pomalo obrve, srknuo kahvu, pa
opet uvukao. U' bi se zagledao u murvu, a kad mu to dosadi, okrene oima s tavana u mrklu no, tamo nekud, otkud su dolazili glasovi pjesama,
glasnoga smijeha, um Neretve, tamo, gdjeno se peine. Luka, Starigrad, pred njim niz Neretvu Donja Mahala, pa Hum zavio u mranu odoru.
Nekad bi rekao da ne opazi u onim oima nikakve vatre, nikakva ivota, da na licu, na elu ne ita nikakvih, ni najmanjih misli koje bi on
mislio - takav je bio na njemu hladni mir ponitena ovjeka. Al' katkad bi mu se skupilo i nabralo meu obrvama, oi zaigrale, zasjale, na licu
zadrhtala svaka ilica koje su se modre vidjevale, a najvie po sljepooicama. Opro bi se jo laktom o koljeno i na dlan naslonio glavu pa tako
dugo nepomian ostao.
Kako li su ga prevarile njegove nade, kako li su se izjalovile njegove elje! Snovao je i snovao, razmiljao, smiljao - a sada, nakon
svega toga - evo ga tu osiromaena,^ osamljena, ponitena!
250
BEZ NADE
Ja ja ja sam kriv! uzvinuo bi glavom, pa ju malo nie spustio, kao da se kaje ili kao da se i svoje sjene stidi. - ta
sam radio?----Nita, ama ba nita! Napustio svoje stvari,
prodavao i troio - a to vie prodavao i imao suhih novaca, to i vie troio. Nikada ni pomisliti da e toga svega nestati.
Alagu je pekla, ljuto boljela sva prolost. Nekada meu najuglednijim kuama - sada osim jedno dva prijatelja od zahvalnosti nigdje nikoga vie.
Svaki imade svoga drugoga, urnoga posla, a kamo li da bi se s njim sastao i porazgovorio! Jedini Avdaga - al' kako se stidi pred njim! Nekad mu
od milosti davao i pomagao - a sada se okrenulo i dolo vrijeme da njemu Avdaga milost milou vraa. Svaki mu dan u kuu poalje i mesa i
pirina i svega to kui treba. I zadnje jo to je Alaga imao sve prodao, da to dulje uzmogne sakrivati svoju nevolju i da togod uzmogne
pribaviti bolestnici kad zaeli. Jo samo ovaj krov nad glavom - nu i taj je ve gotov. Na kuu uzeo zajam, pa ugovorio kad e se iz nje i iseliti. -
A to ga je na to dovelo? O tomu je Alaga mnogo puta mozgao a napokon bi sav prijekor, svu krivnju svalio na se. Sada, kad je ve kasno,
uviao je to, te bi se sam u sebi jeo. ta je mislio s onim postii, kako je radio, i napokon, ta je postigao kad je dovle doao? Kako su mu bile
pogrene misli i osnove! Umjesto da za din radi, radio je proti njemu, upropastio je svoju obitelj, sina otimajui od nauke - dao mu, da postane,
to i jest sada, umjesto od njega da bude ovjek na svom mjestu, na ponos onima koji su ga rodili, a na diku svoje vjere i ostale brae.
Omer-efenija! Svaka ti se u zlato prometnula! - uzdahnuo bi Alaga u svojoj samoi, u toj pustoj praznini. - Da sam njega sluao, jadna pameti!
Ve ja uvrtio u glavu, da se ovdje ne moe, a onamo da nas ekaju zlatni dvori i braa, koja e nas
251BEZ NADE
objeruke doekati. A eto kako je: Mehmed Krili vratio se od tuda kud je otiao, vele, da nosi sa sobom din i motiku. Svagdje teko bez svoga,
a jo na svomu najbolje.
Uviao je tek sada kad je nevolja pala za vrat, a i drugu mu brau pritisnula, kakov je grijeh poinio i on i ostali. Uviao je kako mu je bio lud
strah zaraditi dina kad je odsudivao onako otro Hilmu to je obukao tijesne haljine. Ta i on sam, koji je toli mrzko gledao sve novotarije i to je
na sebi nosio novi biljeg, i on sam morao se je tomu podvri. Kao pravi turin nekada, kakov je htio da bude, ni kundure nije trpio, te u godini
promijenio nekoliko puta crvene postule. Al' vidio, da to nije dobro, i to je najglavnije, da je to za nj u ovako oskudnom stanju skupo, pa obukao
kundure. Odmah su to drugi opazili, pa ga pitali zar misli izii iz dina. Pitali su ga od obijesti. A on im je po dui odgovorio: Ne to, van ovako
me jedne kundure nose po godinu dana, te mi je to jeftinije, nego li kad potroim pet pari postula. Eto, na to je spao - emu se nije ni nadao, a
najmanje se je pak nadao da e to tako hitro nadoi da e se na nju oboriti tako brzo tolike nevolje!
Iskusiv gorko sam dokle dovode osnove kojima se je hranio, uzeo je druge odvraati da ne misle kao to je on mislio, jer da e svaki tuno svriti.
Sam se je prikazivao velikim primjerom nerada, dokle taj dovodi. Al' najtee mu to taki savjet nije znao sam sebi prije dati, pa bi onda ostao
onaki i bolji nego to je bio. A je li jo svijet, jesu li jo ljudi pametni pa da se okoriste tuom nevoljom, koja bi ih morala dozvati svijesti? Jesu li
ljudi, njegova braa oko njega, ita razborita pa da posluaju savjet, nauku, mudru rije onoga koji ju je nauio u najteoj koli, da posluaju
onoga koji sada nema nita.
Pri tom se je ljuto nasmijao. Ta kako bi i sluali i posluali sada oni njega kad nema nita? Kako, otkuda to dolazi, da bi
252
BEZ NADE
sirota znala togod? Ta on sam - Alaga - dok imadijae, bijae svakomu i pametan i prepametan. Traili su ga, zvali, pitali: a sada ti svi bjee od
njega, tvrdo uvjereni da sada nita ni ne zna kad nita nema. Pa kako bi njega oni sada u emu posluali kad se ni njemu istomu nije dalo sluati
nekada Omer-efendiju?
Makar da je Alaga sve izgubio to je imao, pa i sreu u obitelji: al' ipak neto mu je ostalo. To je bila ona vjena nada koja mu je blaila nevoljne
dane, koje mu je olakavala tuge. Pa moe i Bog dati bolje! esto bi puta uzdahnuo, a kad je to jednom rekao pred Avdagom, Avdaga ga odmah
presijee: Kani se orava posla: nadat se smije samo onaj koji radi! I Alagi se to svidjelo da je ba tako, al' njegovo je vrijeme ve izmaklo!
Druga je opet stvar, koja mu je ostala, da kao vjeni iak, dok ivi, razgrijava njegov ivot, snai njegovu duu. Njegova vjera, njegova ljubav k
dinu ostala je jednaka, nepomina, kao peina, te uz to jo i ljubav prama brai svojoj, makar da su ga ostavljala. I kako bi on htio da se braa
opamete, da ovdje radom svih svojih sila prodie din!
- A hoe li?
Alaga se je gorko nasmijao, bolno uzdahnuo - kano da je pomislio na svoga Mehmedaliju...
arobna je i krasna bila no ramazanska. Uz um Neretve, uz ugodni miris divne none prirode, nad koju se nadviralo vedro nebo i gledalo ju
milijunama zvijezda Mostarom se od kue do kue, od jednoga kraja na drugi irili ispremijeani zvukovi i glasovi pjesama i glasovi smijeha i
veseloga, pustopanoga razgovora. Jo nije ponoi - al' i da je, sve isto bi sjajnim oima u mrklu no gledali oni rasvijetljeni prozori, to su se
prosuli izmeu Podvelei i Huma, prekinuti samo onuda kuda orlja Neretva. I zelene, bujne bae kano da su
253BEZ NADE
oivjele, a iz njih izvire buka rek bi danjega ivota, kroz koju se daleko istiu zvukovi sitnih tambura i argija.
U ininoj bai sve puno, sve ko da vri i kljua. Mnogi fenjeri rasvjetljuju donji prostor ispod stabala, londu, krevet, sitnu, pognjetenu travu, a
gore iznad stabla gdjegdje dopire koji zrak svjetla, da se raspline u mraku, ako se je mogao provui kroz gusto granje. Sve puno kano mravinjak,
a i onaj ador sa strane krije pod sobom kitu svijeta. Ljudi posjeli na razgovor, momci piju rakiju, igraju, neki pjevaju i udaraju na argije.
S kraja ispod londe digoe se etiri ovjeka, koji su bili malo u zasjenu, gdje su mirno sjedili i pozabavili se uz kahvu * i duhan. Iziav na prostor
ispred londe, fenjeri im rasvijetlie lica. Bio je to Omer-efendija s Hilmom, te Avdaga i Muharem. Koji su jo s njima sjedili, oprostie se od njih.
- Hoe li, da se okladimo? - pogleda Avdaga Omer-efendiju, kad su prolazili izmeu onih skupina ljudi koji su sjedili na travi. Hajde
da vidimo je li istina to sam ti veeras bio rekao?
Omer-efendija mahnu glavom da hoe, te svi pooe prama adoru, a Avdaga prvi. Stadoe malo podalje, te se nadvirie u ador da ih tko ne
opazi.
- Eno vidi! - pokaza Avdaga prstom.
ador pun momadije, koja se je najstrasnije kartala.
- Jest, jest, dina mi! Eno i Mehmedalije a vidi, i Salko je ondje!
- Evo, dri ovo dok ne platim! - razgrija se Mehmedalija i upravo svlaio fermen, da ga poloi za igru.
- ta veli? - upita Avdaga.
- I ovi ovdje - pokaza prstom u ador - i oni onamo - isto upr gdje su drugi rakiju pili - svi e ti rei da su pravi turci. I gledaj ih kako i ta ine
kao pravi turci. Da im rekne, da to
254
BEZ NADE
nisu, ubili bi te, kao to bi te presmlatili ako ne vie onako i proti svima onima proti kojima oni viu. Al' kad ogole sveosve, kad ne bude nita,
pa ni razderane koulje, da je bace za igru, onda e svi ti pravi turci biti jeftina roba, a onaj e je kupiti tko je uzmogne platiti. To je naa nada!
- Taki su nam svi! - potvrdi Avdaga.
I okrenue se sva etvorica, pobjegoe iz bae - ne obrui se, da i opet ne vide ljute rane koje su netom vidjeli.
XVI.
I Bajram je ve proao, veseo i ugodan samo ne Alagi, koji se je tek mogao sjeati i spominjati, kako je nekada Bajrame slavio. Mjesto slatkih
gutao je gorke nu, pa Boe moj, tako ljudima i biva. Nekom ovako, nekom onako. Tko zna to e tko sutra doekati?
Hanuma je sve jednako leala u svojoj boljetici. Nekad lake, a nekad gore. I udna je u nje bolest bila. ah joj malko odahne, a ah da ne more
ni dihnuti. A od nekoliko nadolo i novo stanje. Prije je primala gotovo sve, to joj donesu - ili se je silila na to - a sad je sve birala. Ne bi joj se
dalo ni ovo ni ono okusiti, ve bi sve odbijala, pa bi i gladovala. S toga joj je i sestra i ulsa gledala ugaati to su vie mogle. Pitale su ju, ta e,
hoe li ovo, ono - sve, samo da joj ugode. A bilo je vrijeme i vou i svemu deseti dan po Bajramu kad se je moglo sve nabaviti.
Jutro je bilo kad je i Alaga sjedio u sobi gdje je bolesnica leala. ulsa je takoer tu bila da izmijeni tetku. Sjedili su i vie utili nego se o emu
razgovarali. Bolesnica leala na strani i okrenula
255BEZ NADE
se prama prozoru i kretala oima kano da se je htjela to vie nagledati lijepa vremena. Dan lijep a jo nije bila vruina zaegla, ve se tek sunce
spustilo i zrakama titralo po zaputenim sofama, kuda je ulsa dok je djevojkom bila, gojila svoje cvijee. Alaga upitao bolesnicu kako joj je, i
onda uutio kao kamen. ulsa sjedila materi uz uzglavlje, te joj sve namjetavala jastuke, da joj bude ljepe i uvala na njoj jorgan da joj ne
spane.
- ulso! prekine hanuma muk.
- ta je, mati slatka?
- Vidi, ba mi je palo na um! - govorila je hanuma slabim glasom. - Zna - ja bih i ne nastavi, jer joj je bilo teko, pa je morala malko
odahnuti.
- ta e? Samo ti reci!
- Ima li vinjaba? Uelila sam ga se, a nisam ga odavna okusila.
- Hou, hou! skoi ulsa. Odmah e biti!
Ba je juer hanumina sestra donijela vianja vele neka ih ima, ako bolesnica uspita. I ba kao da je pogaala. ulsa izleti na hajat, uhvati se
rukom za direk od vrata dok navue nanule i ode u kuu. Uze bakreni kotao nasu vodu pa s vinjama metnu na sadak na vatru. Jo malo
potaknu, jer je vatra od prije gorjela te ostade u kui, ekajui i eprkajui.
ulsa je jo bila u kui kad odjednom neko zakuca na vrata. Odmah ona ou i poleti u sobu.
- Babo - eno neko kuca na vrata, hajde vidi ko je!
Alaga ustade, nu on nije ni na hajat, kad odpet neko potegne za halku.
- Tko je? Stani! - odazva se Alaga idui preko avlije Otvori vrata, a kako ih je otvarajui uhvatio rukom,
ostavi ih onako u pola otvorena, kad pogleda na ulicu, pa kao da se uprepasti. ; :i, ,
256
BEZ NADE
Pred vratima je bio mahalski muhtar, straar i jo jedan ovjek, a za njima dva hamala.
- Oprostit e, Alaga javi se muhtar ama doli smo radi onoga to ima sa...
- Robaina e pa neka, anum! Evo na hajdete unutra, eno kua, eno odaje! - pokaza Alaga rukom, a glas mu je izlazio suho. Bujrum,
bujrum!
On ih uvede sam i pusti gore.
- Dete vi, mene i onako ne trebete! - ree im Alaga i ostade na avliji.
- ta je to, babo? - izie ulsa polagano na hajat.
- Nita - vidjet e! Hajde pripazi mater! - odmahnu Alaga rukom i sjede na sofu na sunce.
Oni koji su doli, prekretali su, prevrali po odajama, izabirali, kupili, a kad im i to malo bilo, sioe u kuu te se poee po njoj ogledavati.
Pregledae svaki kuti, omjerie sudove, i kano da dva odabrae.
- Eno i ono emo ba lijep kotao! uo se glas jednoga od njih.
Hamali snesoe sve to su ova trojica izabrala, natovarie na se, a da im bude lake i manje posla, straar iznese tri suda iz kue i metnu ih na
hajat. Iz jednoga se je suda jo puila para, a u njemu kljuala crvenkasta voda.
Hamali su jedva na sebi ponijeli sve to su snijeli na hajat. I jo im je ostala velika hrpa, al' jedva to su izili na cestu, jo su poslali drugu dvojicu
da im pomognu. I odnesoe sve.
Na hajatu se sve opet smirilo, porobije otile - a Alaga sjedio na sofi.
- Jesu li otili? - poviri ulsa na sobna vrata, a kad vide da nema nikoga izae sasma na dvor. - ta to, babo, amaneta ti? - upita ga preneraena,
zaplaena.
257BEZ NADE
- Ta vidjela si - ve hajde sjedi uz mater! - pokaza joj on rukom u sobu, a sam se die sa sofe. - Ja u odmah doi! - i ode preko avlije pa na ulina
vrata, koja pritvori za sobom.
Ljudi su se lomili pod stvarima, koje su sobom nosili. Alaga ih je gledao sa dno ulice, pa tek mu umakoe ispred oiju poe i on sam za njima.
Nikud nije ni pogledao idui arijom. Tek kad je bio na velikoj upriji, malo se osvrnu. Na upriji se bilo okupilo dosta znatieljna svijeta, a
dolje po peinama, kuda je sunce peklo, gazala i penjala se djeca, gola golcata, ko od majke roena. Ovdjeondje pod spilama skinuli i ostavili
haljine, pa lete; maui rukama, poskakuju, penju se, zaletavaju, vrtoglavce skau u virovitu Neretvu, plivaju preko nje, a drugi se opet mlai
usmjeljuju da ju preplivaju po prvi put. Upravo jedan skoio, zaronio a onda opet isplivao te podalje od kraja eka, gleda i zove jednoga, koji s
peine smjeruje da skoi, ali se jo sustee. I drugi ga bodre, pozivlju da se ne boji - a on sve jednako mjeri te stane blie i dalje, vie i nie. I
napokon se odvai, sunovrati na glavu drugovi ga pohvalie, a onaj ga jo eka borei se virovima. Gledaju gdje e izii, po prilici kud bi
morao izduiti...
Alaga se samo osvrnu i poe dalje, jer nikada nije mogao gledati te zabave. Ni kao mome nije za nju ba puno mario. Udario ravno ispod
Kujundiluka, na opinu, gdje e mu se prodavati stvari radi nekoga duga jednom trgovcu, od godinu, godinu dana i po. Na opini se iskupilo
svijeta, stvari se izvikivale. Upravo se vikalo drugi put.
Kad ujedanput meu svijetinu stupi i kroza nju prodr Avdaga ne osvrui se ni na jednu stranu ve ravno u vrh. Primakne se stolu, gdje su sjedili
oni od ureda, nagne se jednom i priapne mu neto. Ovaj na to kininu glavom i
258
BEZ NADE
javi da se nee nita prodavati. Avdaga se opet hitro okrenu i potrai Alagu.
- Alaga, dina ti, to ovo uini? Alaga slegnu ramenima.
- Ja te pitam, to ti meni o tomu nita ne kaza? onda ne bi nita od ovoga bilo... Barem radi svijeta... Ta ti zna da se moe u podne, u po noi
vazda na me obratiti - i onako ti dugujem za tvoju ljubav dok sam iv ivotom a da ti nikada isplatiti ne mogu.
- A proi se, svejedno! - opet Alaga slegnu ramenima.
- Diite ovo i nosite doma, otkuda ste i donijeli! - zapovjedi Avdaga hamalima, pokazujui im stvari.
Alaga je bio jak a da ni najmanje ne oda, kao da se to sve njega ni najmanje ne tie. Kano da je bio ba o tomu uvjeren, da je to tako moralo biti i
da se nije tomu moglo nikako izbjei... Dugovao trgovcu, upravo onomu komu je nekada prodao dosta zemlje na Buni i to dug radi stvari to ih je
nosio iz duana. A trgovac hoe da se podmiri.
I opet se vratio ispod Kujundiluka pa na veliku upriju. Sada se tu svijeta jo vie iskupilo, a osobito dolje blizu vode. Svi se otimali, provirali da
gledaju, napinjali se i turali. Na malom pijesku etvorica, petorica drali jedno dijete za noge da mu je glava visila dolje, a druga dvojica udarala
ibkama po tabanima.
- Aa - nita, gotov je! - rekoe.
Mrtav je, kukavna mu mati! - i drugi poalie, a u tren oka prosu se glas da se je neije dijete uduilo.
Alaga nije nita pazio - malo se ustavio, pogledao i opet poao mirno. Dolje ga na erizu susrete jedna hrpa.
- Alaga, bolan, zar ne zna da ti se je dijete uduilo?
- Tvoj Meha!
259BEZ NADE
- Mrtav je - eno sad e ga nositi.
Alaga stade, oi mu se ukoie kao da su od stakla a na licu zadrhta svaka bora. Pritisnu rukom po prsima i kao sav izvan sebe naglo stupi natrag,
a da nije one na oku onoga direka duanskoga, koji nosi krov, bio bi pao. Naslonio se onako leima i zatiljkom o direk i nijemo, ukoeno
gledao na onu hrpu preko nje ravno dolje na Neretvu. Napokon mu se poee kupiti nabori ispod oiju s krajeva, glava padati - odmaknu se od
direka, glava pade k prsima i die obje ruke, da otare dvije, samo dvije vrele suze, koje mu kanue.
Primaklo se njemu ljudi, te ga uzee tjeiti i razgovarati, a-dotle su ve i nosila bila donesena, da na njih metnu Mehu. Kad ga iznesoe na eriz,
htjedoe krenuti k bolnici.
- Ne dam, ve doma! - zakri im Alaga put. Ne dam ni za ivu glavu!
Lijenik i izaslanik putae mu na volju i mrtvaca ponesoe doma. Za njima polo i djece, koja su naokolo oblijetavala i pogledavala preplaeno i
znatieljno u nosila.
Doma je samo ulsa sjedila uz mater.
- Kad e biti taj vinjab vie gotov? - pitala je bolestnica potiho, slabo.
- Sad e - ve potmula mi se vatra kad je voda prekipjela, jer nisam gledala! - slagala je ulsa.
- A to nisi, kerce, oi otvorila! - prikori ju blago mati. ulsa je bila u neprilici. Materi nije htjela kazati svu istinu tako
je ono bio u kui, al' se je bojala da nije moe biti i sama pogodila. Bolestnica nije dalje ni pitala. ulsa je htjela da zovne tetku, da joj doe, al'
nije imala koga da poalje po nju; a opet nije bilo vie ni cigle vinje. I tako su obje utile; hanuma ekala vinjab, a ulsa izlazila samo onako na
dvor da ju ko zavarava, a ujedno povirivala i na ulicu nebi li tko ispao da ga poalje po tetku.
260
BEZ NADE
Onaj muk, onu tiinu, prekinu razgovaranje ispod glasa, koje je dolazilo sa ulice. ulsa pristupi penderu i stade da slua.
- Evo ovdje, ovdje! - ulo se je s dvora glasno vikanje. Napokon netko otvori vrata irom i u avliju unesoe nosila.
Straar zakri djeci put i poturi ih natrag niz ulicu, a nosioci metnue utopljenika u nosilima na avliju.
ulsa je blijedila i hladnila od straha i od svakih pomisli, sve jednako gledajui na prozor.
- ta je to opet! - jecae bolestnica i glavom okrenu na stranu da bolje uje.
- Nita, nita - stani! - i sie s prozora i poleti k vratima, kad vide da je Alaga uniao.
Alaga pognuo glavom. Hodao je isto kao satrven.
- Jao, babo mili, ta je? - na vas glas zavapi ulsa kad vide u oca oroene oi.
- Ne pitaj me, vidi - Meho!
- Meho, brate moj! Kukavna ti tvoja sestra! zakuka ulsa, okrenuvi se k musanderi i spustivi glavu meu ruke.
- ta, Meho moj? - dignu se bolestnica u dueku kao da joj
se sile pomladie, ojaae. Sto plae?.....Stani! i pogleda na
prozor s dueka. - to je s Mehom? ... Nosila - sina mi ubiste! suhim se rukama odupr, skoi, rukama zabode u kose i poleti niz sobu, poleti kao
vjetar, a oko suhoga joj se tijela daleko za njom vijala duga do tala koulja.
I stade, koljena joj klecnue, jo se grevitije uhvati za kose, jo strasnije, oajnije zasinue suhe, iskolaene oi.
- Aoh! - podra se malo----i tek se je ulsa okrenula i
uhvatila ju, ve se je oborila na tle.
Alaga je kao okamenjen gledao to to se je dogodilo u tren oka, u jedan hip. Zamahnu glavom i na jednu i drugu stranu, potrese njom - te su i na
tla odletjele krupne kapi.
261BEZ NADE
Prie i pomoe ulsi da se ispravi i sjedne i onesvijeenu bolestnicu nasloni glavom na njezino krilo.
- to u - ja ne znam! - obori rukama niza se, oajno, beznadno, kao odsuenik komu vie nema pomilovanja.
- Leti po tetku, donesi siret! - snala se ulsa, milujui mater, hvatajui ju za ruke, zovui ju.
Ni plakati nije vie mogla. Bol joj je i odvie bila jaka, velika, a da bi joj mogla suzama odlanuti da bi ju plaem mogla ublaiti.
Brzo je tetka dola, a za njom jo dvije ene. Uzele onesvijeenicu, prenijele ju na duek. Stale ju natirati' siretom, siret joj pod
nos metati, a metale su joj i hladne obloge.
Kad se je opet osvijestila, kad je dola k sebi, ve su Mehu okupali i pokopali.
Bolestnica nije kasnije ni rijei progovorila. Samo je zurila oima ukoeno, nepomino. ene su ju pitale hoe li to, nudile joj svega samo da
rekne - al' ona je sve odbijala.
Pod mrak je Avdaga poslao mnogo i raznih stvari sve na izbor to treba za bolestnicu i za kuu, a dola je bila i njegova ena da to pomogne i da
vidi kako je.
262
BEZ NADE
XVII. ...V. .;:.,-..
U tihoj i mirnoj Cernici, kako se ide k novoj upriji, u maloj kuici ivjele su dvije due; ivjele su kao mrav, da komiluk za pravo nije ni znao
za njih. Kua potleuica, na malom hajatu dvije sobice, a preko avlije neto krova sa ognjitem, to bi se kuhinjom zvalo. Pod kuom, tamo nad
Neretvu, pruilo se nekoliko brazda baice, lijepo zasaene i brino gojene, a u njoj i dva stabla sliva. Avlija i hajat isti, da si mogao i kamen
lizati, a male sobe ureene sgodno, ukusno, da su, to no rije, pjevale. Krajem avlije, na onu stranu, gdje su sobe, zasaeno neto cvijea, a
najvie karamfila i nevena. Osobito je jedan busen karamfila bio velik, razgranjen, a cvjetovi ga obasuli, te se je vas crvenio da si jedva odozdo
mogao vidjeti drke.
S jedne strane hajata nastavljen stan, a na njemu sitne ice pamuka. Za stanom sjedi ena i hitro tka, pomiui kroz ice jajasti unjak, tka hitro i
brzo, da ne moe ni opaziti kad jednom rukom baci unjak da ga drugom uhvati, i natrag. Sitno, sivo brdo leti i tamo i amo, a kako njime udara,
onako se njie i prtva s kamenom, to je straga o stanu objeena. Na daski, na kojoj je ena sjedila, puna kutija namotanih cijevi. Katkad samo
zastane lupa, ako se prekine ica, a kad se svee onda i opet pone odzvanjati po hajatu, a po avliji, da se je moglo uti i na ulicu.
Gdjeto se ena sagne po stanu, da ispod strehe poviri na nebo, pa onda dolje na avliju, da vidi dokle je sunce dolo, po prilici da pogodi koje e
biti vrijeme.
263BEZ NADE
- Jo imam kada! - rekla bi sama sebi i nastavila tkati.
Sa ulice dolazila buka, tropot kola, topot konja, vika djece, razni glasovi, sad jae, sad slabije. Od onuda pak od nove uprije neprestano dolazila
tutnjavina; to odjekivalo, jer se prolazilo preko nove uprije, koja se je lagodno, gibko uvijala pod jakim teretima. Tu se prevaa roba trgovaka,
kamenje za gradnje, grede, daske, - ama sve, pa to tim vie, jer je tekim tovarima i kolima zabranjeno ii preko stare uprije otkako se je nova
otvorila.
Nije moglo biti daleko do podne. Sunce je ve visoko iskoilo nad Mostar i zrakama upijalo vlagu sa zemlje, nekvaene onomadanjom snanom
kiom. A bilo je upravo pod kraj proljea 1884. Nebo se smililo, dobrahno zarosilo - a zelen potjerala, te ti ne dotjee vida i oiju da se toga
milinja nagleda.
- Ako se ne varam - brzo e podne! - opet ena zastane brdom, pogleda na sjenu to ju je sunce bacalo. A bila je ve vrlo kratka.
Stan presta lupati, a ena se die s njega. Kako se je sjedei malko prignula, onako uvue leima, podboivi se jo od straga i objema rukama,
kao da ih je htjela ispraviti. Onda se sagne, pogleda niza se, strese neto konaca, to su se za dimije uhvatili, dimije malo podie i sprijeda ih zape
za dombak, navue nalule, koje su se upravo najljepe sljubljivale sa bijelim, tankim nogama, i poeta niz hajat. Stade gotovo pod strehu, gdje ju
je u hladu najljepe rasvjetljivalo svjetlo, to se je iz avlije i odonuda s avlinskoga duvara odbijalo. Pogleda po avliji naokolo, na avlinska vrata,
pa preko duvarova na dvor, tamo dalje gdje se sive brda, gdje se kolom nadvisuju kao u nadtjecanju i stabla, i damije i munare, one stare,
crnomanajste i nove, bijele, sve kamene kue. Krasno
264
BEZ NADE
sadjelano lice presulo se bjelinom, kao to je bio onaj pamuk na stanu, te se na njemu izrazito isticale tanke, crne obrve, oi okruene modrom
finom sjenicom, pravilan nos i tanke a rumene usnice. Cijelo njeno bie, njezin stas privlaio je neim njenim, plemenitim, upravo zamamnim, al'
onaj pogled oiju sustavljao te, da u njemu, iz oiju ita neto, to je duboko zasaeno bilo negdje u nutrini, u srcu, u dui. S blagih, milih onih
oiju izviralo je neto, to te je sapinjalo, te bi i sam osjetio nekakovu alost, nejasnu, tajnu, nekakvu samilost prama tomu biu koja te je ipak k
njemu nagonila, da stane preda nj, te da mu se divi i da ga slua kad bi ti uzelo priati
0 onomu, to je doivjelo.
Bila se je rek bi zanijela onom krasnom naravi, lijepim proljetnim vremenom, istim, vedrim nebom, a onda se prenu
1 poe u kuu. Naloi vatru, nastavi vodu i poe prireivati ruak. Kad to i malo jae zalupilo pred avlinskim vratima, povirila bi iz kue i
pogledala da li tko ne dolazi.
Ve je i ruak priredila, pilav i utipaka, pa ostavila sve uz vatru, da se podgrijava. Kako je vie odmicalo vrijeme, onako ona nestrpljivija bivala i
pogledavala na avlinska vrata. I podne minulo, te ona uzela abdest i klanjala, pa i opete ekala. To joj se ekanje oduljilo, te ju je smetalo i bilo
joj neugodno, a kad je sunce prelo na drugu stranu, podne ve bilo i bitisalo, napokon iznese sama za se u dva sahania pilava i utipaka, pa uze
sama ruati. A neprestano je pogledavala na vrata.
Vidjelo joj se je na licu da ju je to ekanje uznemirivalo, pa da joj laglje proe vrijeme, opet sjede na stan i poe tkati. Nu ni tu joj se nije dugo
dalo, pa da promijeni posao, ustade i metnu preda se vitao da mota cijevi. To ju je malko kanda rastresalo, ono okretanje vitla i brundanje.
265BEZ NADE
Tek pred iindiju otvorie se avlinska vrata, a na njih unie ovjek prosijede brade, pognut neto, u akirama od dimjaluka.
- Hvala Bogu, kad te iekah! - isto odlahnu mladoj eni kad vidje da se vrata otvorie.
.... Evo jako sada! izusti ovjek i pogleda u mladu enu. ,; - Zar su gotovi? - plahnu se ena.
;-.. - Jesu ja! Taman sada! . ;. ;

-Pa? ,
,. .,.-.!. ., ,..
- Ah, keri moja!...
;. - Da ga nisu...? - zape joj u grlu i plaljivo pogleda u oca>
- Jesu, ulso, jesu! A tko bi rekao! ta e, Bog je htio! ;; -Kako? .,,-. ;
- Odrezali mu trinaest godina! ulsi kanue suze i udari potiho jecati.
- A to e mu, to plae? Ne moe sada ti isporaviti! - s prijegorom ree i mahnu otac, hotei utjeiti ker.
Bio je to Alaga, a doao sa suda, gdje su mu sina taman osudili na trinaest godina zatvora.
Nakon one nesree lanjske godine, kad mu se je mlai sin Meho uduio u Neretvi, njegovoj eni bolest silno na gore krenula. Bolestnicu grdna
nesrea vie ubila nego li sve drugo. Od onda pa do svoje smrti - upravo na veer, u oi hadinskoga bajrama, oko dva mjeseca, poto se je Meho
uduio bila je ni iva ni mrtva. U oi hadinskoga bajrama oprostila se s ovim svijetom, rijeila se svih muka.
Isto taj zadnji dan materina ivota, istu ono vee kad je ona umrla, Mehmedalija se je u oi bajrama sastao sa Salkom i sa jo dva jarana, te su pili
cijelo vrijeme, od dana pa do mrkle noi. Ni govoriti vie nisu mogli i hodati im bilo poteko. A kad pao mrak, te ni rakija vie ne mogla kroz
grlo, izioe iz
266
BEZ NADE
mehane i sva etvorica u jednom redu pooe ulicom. U mehani su se svakako zabavljali, i smijali, i draali se, i ljutili, i psovali, a kad su
napokon izili, u redu su stajali najprije jedan jaran, pa Mehmedalija, pa drugi jaran i napokon Salko. Mehmedalija je imao i no za paom.
Teturali se ulicom i tamo i amo, pa i pjevali. Kad dooe u gui mrak, dokle svjetiljka nije mogla dobro svjetlom dopirati, onaj koji je bio
izmeu Mehmedalije i Salke trgnu hitro i vjeto Mehmedaliji no iza pasa, te ga onako odmah prenese Salki i zabode mu ga u prsa a onda vrati
na Mehmedaliju. Salko kriknu i pade, Mehmedalija zajauka ranjen, a onaj jaran s kraja, kad to vidje, nagnu u bijeg, dok onaj drugi, to je bio
izmeu Salke i Mehmedalije, zaosta i poe vikati:
- Pomo, pobie se amo! ,-,;:. Sletie se brzo ljudi, straari, okupi se svijet. "; i
- to je bilo? -.; ' '
- Ovi se bogme meu se potukli, a jedan je ve i pobjegao! odgovori onaj, koji je bio zaostao natrag, te i njega nesta meu svjetinom, koja se je
bila u mraku nakupila nad mrtvim Salkom.
I Mehmedalija je pao, ali je bolno jaukao, jer mu je tekla silna krv.
Domala donesoe nosila, te mrtvoga Salku i izranjenoga Mehmedaliju prenesoe u bolnicu.
U rano jutro, na sam hadinsksi bajram, kad su mrtvo tijelo hanumino kupali, doe glas, da je poginuo Salko a Mehmedalija teko ranjen, te da
lei u bolnici.
- Kad se komu ne da - ba se ne da! - govorili su ljudi.
U isti gotovo as, kad je ulsa ostala bez matere i nad njom mrtvom suze prolila, u isti je as obudovila. Tako naglo, tako hitro! Tko zna je li za
nju srea ili nesrea, tko zna je li, plaui
267BEZ NADE
za materom plakala i za svojim ovjekom koji ju eto tako mladu - od devetnaest godina - ostavi udovicom? II da nije u ovom plau i iskrenoj,
dubokoj tuzi za materom sveosve i zaboravila svoga ovjeka, Salku, koji joj je ponitio svojim ivotom njezin mladi ivot, muio ju, tukao -
umjesto da joj oslatava asove? da nije zaboravila Salku, koji je uza nju, svoju enu, ivio uvijek svojim bearskim ivotom, zaputajui nju,
koja se je rtvovala da poe za nj?
ulsa nije imala sa Salkom djece, s toga se je ve za nekoliko dana povratila u oinu, u pustu roditeljsku kuu. A malo za tim, dok je jo trajala
ona prva, jaka bol, odmah se je bilo brinuti Alagi, da isprtlja iz svoje nekadanje kue i da ju ustupi novomu vlasniku, koji je imao smilovanja i
srca da ga iz nje ne die dok mu je ena bolovala.
I njih dvoje samih smjestie se u onu malu kuu u Cernici. Mehmedalija je jo leao u bolnici - i dugo je potrajalo da se izlijei od dvije rane i od
tree teke. ulsa uredila kuu sa onim to je jo bilo, upravljala njom, radila, vezla, ila i tkala, da to zaradi, da uzmogne ivjeti i ona i otac.
Avdaga nije zaboravio svoju zahvalnost, al' njegovi su darovi i njegova briga za Alaginu kui iz poetka teki bili za ulsu. Kasnije se je i tomu
priuila.
Prvih dana odmah Alaga je iao pohoditi sina, al' nije mnogo prolo kad je uz njega bolesna naao strau koja ga uva. Mehmedalija je bio pod
sumnjom da je on sam ubio Salku, te je tako i istraga povedena. Kad se je Mehmedalija oporavio i digao, odmah su ga preveli u zatvor, dok se
stvar ne raspravi na sudu.
Ipak - i Alaga i ulsa - napeto su oekivali konac toga svega, a dugo je bilo ekati cijelu zimu, pa proljee. Pod kona^c proljea rasprava se
svrila na sudu. Mehmedalija je bio
268
BEZ NADE
optuen da je on ubio Salku, a on se branio da nije, ve da ga je radi jedne svae u piu, pred to e se dignuti iz mehane, ubio Vujo Perovi, onaj
isti koji je iao izmeu njega i Salke pa kad je poinio to nedjelo, da je uz Mehmedaliju na zemlju ostavio no, dozvao ljude, a zatim - kako je i
svijet pripovijedio i nagaao - otiao doma da se presvue. Nu sva Mehmedalijina obrana, sve njegovo nijekanje nije pomoglo, jer je onaj etvrti
svjedok, koji je odmah pobjegao tvrdo nijekao da ita zna. Na Mehmedaliju je pala sva krivnja, jer se je dokazalo da je ono bio njegov no te da
je bio na razbojitu on sam sa usmrenim Salkom. Sud je bio toga uvjerenja da je Mehmedalija ubojica, te ga s toga osudio na trinaest godina
tamnice.
Alaga je nestrpljivo oekivao konac rasprave, a kad je sasluao i saznao osudu, okrenuo se je i otiao mirno, nesmueno, kao da to na nj nita ne
spada.
Alaga je u zadnje vrijeme dosta gorkih popio, pa, makar se je udes jedinoga sina duboko kosnuo njegova srca, ipak nije mogla njegova tuga,
njegova alost izbiti na povrinu, da bi ju ovjek odmah mogao vidjeti.
- A to e mu - to plae? Ne moe sada ti ispraviti! -rekao je ulsi, kad je ona na taj crni glas poela plakati.
Otac i ki ivjeli su tiho, mirno, kao dva mrava u svom novom stanu u Cernici. ulsa radila i rukama hranila i sebe i oca - a nekako joj zgodno
ilo, jer su sve ene hvalile njezin posao, koje su ga vidjele. Kano da je u svom radu nalazila utjehe, zabave, te radei, znala bi se i razveseliti.
Samo kad bi se malko zamislila i zanijela u ono to je doivjela, uzdahnula bi, a licem bi joj se prelila bol i tuga.
269BEZ NADE
Katkad bi, da se odmori od posla, otila Avdaginci, koja joj je takoer znala ee puta dolaziti. Te se dvije ene usko sprijateljile, a kano da su se
i naravi podudarale. Avdaginica ve u starijoj dobi, pa joj malo stalo do onoga im se mlai svijet rado bavi, a ulsa, makar udovica od tekar
dvadeset godina, uozbiljila se radi nesrea koje su ju cijelu potresle i promijenile.
Alaga ako nije sjedio doma, a ono je bio najvie u Avdaginu duanu. Avdaga mu ni sada nije mogao nikada zaboraviti kako mu je Alaga nekad
valjao. I on mu je bio pravi prijatelj, tovao ga je uvijek jednako, doekivao ga rado i veselo. esto put bi se Alaga pred njim potuio na svoj
udes.
Nemoj tako, Alaga! Nisi ti sam eno ti i drugih naih i uzeo bi mu nabrajati mnoga imena. Da su jedan ili dva pala, jo, jo - ali koliko ih
ode! Ne ljuti se na se, ve na nau ludu pamet!
E ta e - ama ljutio se i srdio, koliko mu drago, ne smije ovjek opet da gubi nade...
Jest, moglo bi se nadati, i ne smije se gubiti nada. Al' vidi, ta na svijet radi, kako se zaputa i sam sebi ile prerezava! Svak se more
nadati, al' samo onaj ima pravo da se nada koji radi a nai nita ne rade!....
Alagu je gorko pekla ta istina, a nesgode koje je on prouzroio makar i nehote, ludo, pripisivao je sebi u grijeh. Pekla ga je savjest kao najviega
zloinca jer je ipak Alaga bio onaj stari potenjaina kakovih ima kod nas, al' na alost, se kasno dozovu pameti te tako i propadaju.
I vukao se je on jo godinu dana, i padao zdravljem, a savjest ga pekla to je odgojio sina da ga zatvore u tamnicu, to je sobom pospijeio eninu
smrt, to je unitio sreu ulsinu.
270
BEZ NADE
Sav satrven, bolan, sruio se na duek da se vie ne digne.
Jesen je bila, a poutjelo lie padalo sa stabala, da sagnjije na zemlji, u kulu, te zakruje putove, gomila se po baama. Tuno je ono utilo a
kako je bila opojna ona blaga, mila, njena zelen, kojim se je proljee kitilo!
Jesenji dan bio. Vjetar hujio, raznosio lie kad su iz one male kue u Cernici iznijeli na nosilima mrtvaca, prekrivena zelenom ohom...
Hrpa mala ljudi obilazila mue oko nosila, da pod njih redom podmetnu svoja ramena, da Alagu isprte zadnji put.
A za otvorena se vrata grevito uhvatila mlada ena, blijeda i satrvena, oajna pogleda. Grevito se drala vrata i gledala za nosilima a vjetar
je hujao oko nje, zanosio na nju suho, uto lie.
... ulsa ostade i bez matere, i bez brae, ostade eto i bez oca i bez svega, ostade sama samcata - bez nade.
271m , :.;,..:;:
',',< ; V1;, . ' '
BILJEKE O PISCIMA
Osman Nuri Hadi rodio se 28. juna 1869. godine u Mostaru. erijatsku sudaku kolu zavrio je 1892. u Sarajevu, a pravo je studirao u Beu i
Zagrebu, gdje je diplomirao 1899. godine. Sluio je prvo kod okrunog suda u Mostaru i Sarajevu, a poslije toga u Zemaljskoj vladi u Sarajevu.
Istovremeno je bio i profesor na erijatskoj sudakoj koli, a od 1912. do 1914. i njen direktor. Za vrijeme prvog svjetskog rata bio je kotarski
predstojnik u Dubici i u Banjoj Luci, gdje ga zatie slom Austrougarske. Poslije rata postavljen je za naelnika u Ministarstvu unutranjih djela u
Beogradu. Godine 1924. je penzionisan. U februaru 1929. imenovan je za lana Dravnog savjeta. Umro je 23. decembra 1937. godine u
Beogradu.
Ivan A. Milievi rodio se 23. juna 1868. godine u Mostaru. Sinovac je don Frane Milievia, kasnijeg izdavaa Hercegovakog bosiljka i
Glasa Hercegovca. Jo za turskog vremena zapoeo je osnovnu kolu u Mostaru, da je nastavi u Skradinu u Dalmaciji. Gimnaziju je pohaao
najprije u Splitu, zatim u Sarajevu. Jo u ranoj mladosti pomagao je svome stricu u izdavanju njegovih listova, u kojima je stalno saraivao.
Zavrivi 1889. gimnaziju, odlazi preko Zagreba u Be na studije prava, a 1891. prelazi na pravni fakultet u Zagreb. U Zagrebu intenzivno radi
kao novinar i knjievnik, samostalno i u zajednici sa Osmanom Nuri Hadiem, i objavljuje priloge u pravakim listovima i asopisima. Godine
2731896. odlazi u Mostar na poziv strica, kojemu je austrougaska uprava obustavila list i zatvorila tampariju. Ne mogavi mu u tome pomoi,
on zatim odlazi u Be i, nakon godinu dana, vraa se ponovno u Mostar, gdje radi na osnivanju dionike tamparije. U ljeto 1898. pokree list
Osvit i ureuje ga kao glavni urednik. U dravnu slubu stupa godine 1900, i radi najprije u sudstvu a zatim u upravi. U Sarajevo je
premjeten 1911. godine, gdje preuzima redakciju Sarajevskog lista. Penzionisan je nakon prvog svjetskog rata, 1922. godine. Ali on i dalje
radi: ureuje listove Hrvatsku slogu, zatim Pravdu do godine 1924, kada je ovaj list sudski obustavljen. Umro je 15. marta 1950. u
Sarajevu.
M.R;
274
Tuma manje poznatih rijei"
Aferim - pravo, tako valja
Aham - molitva, koja nastaje po zahodu sunca
Aham hairolsum - pozdrav, i to u veer
Alahraziolsun odzdrav
A/Jbo ne
Araluk- vea .<:,;/.;';;. ...'
Alahemanet s bogom
Alak- lopov, hulja
Ahmedija alma :
Abdest umivanje za molitvu
Botana platno
Broka - limena posuda za vodu
Beledija - opinski ured
Bujrum izvolite
Bezbeli - dakako
Baluk - nagrobni spomenik
Basma - crveno platno za odijelo enskih
Balija - seljak, muhamedovac
alian marljiv 'y
epenak - krilo od duana
Cupica zemljena posuda za vodu J!'
Cekmeda krinjica r;
Cehrubar jantar r
evra- rubac izvezen zlatom ''
ufter- sladkarija od uvarena groa "
erez ~ suho groe
urdija gornja haljina, postavljena lisiinom
umur- ugljen za vatru :
age - papir
Digarice - plua '
275Dronjo - povodnja
Demet duhana stomak
Dekika - minuta .-,
Dolaf- udubak u duvaru (Nische)
Dimije - iroke hlae
Direk - dovratnik
Duba - mantija
Dem - gvoze, to stoji konju u ustima
Demir- eljezne pritke na prozoru
Dagara - posuda, u koju se izgre eravica
Dam - staklo
Dovale s bogom!
Fereda - enski ogrta
Fermen - gornje odijelo muko
Fekat - samo
eriz - kanal
evza posuda od bakra za peenje kahve ,
erev Stickrahmen
ah - kad kad
Ha jat - predsoblje ;<:
Halva - slatko jelo
Hanuma - gospoa
Hrsuz - kradljivac, tat
Hrsuzluk - kraa
Halka gvozdeni obru
Hamal - poslunik
Hadinski bajram ~ blagdan
Ibrik - bakrena posuda za vodu
Iindija - molitva prije mraka na dva sata
Jagluk - rubac
Jacija molitva u dva sata po zahodu sunca
Jemenija - enski prekriva
Jeerma - gornje odijelo
Ja Rabi- Boe moj!
I
Jazija - pismo
Kapidik - mala vrataca
Kabil mogue
Kontrat - ugovor
Krasna - ula
Kavade - rajica
Kundure - cipele
Kolan - pojas, pas ''
Kuma - platno od crvene svile
Lengjer bakrena posuda za jelo
Langarati - visiti
Leden posuda za umivanje
Mejtef (meteb) kola
Meran - koralj
Merhaba - dobar dan
Muhtar - knez, starjeina
Mum - svijea ;
Mermer mramor
Nanule drena obua
Ni mukaet - ne haje, ni da se makne
Oklagija - valjak, mlinar
Pusat - oruje '
Pilav- jelo od rie v>
Bubija - mali zlatni novac
Rudija - kola
Rahat - zadovoljan Rutina, krpetina, podrtina
Silah - pripaaj svilaj
Serdada prostirka
Sofra - stol, trpeza \$ :"*". 'i.
Saksija pokriva, pod kojim se pee hljeb
Sinija - stol
Saltanet zabava, veselje
Sibijan nejaka djeca
Siranica - hljeb od sirka
276
277Sadak - tronoka
Sahani- mala posudica od bakra
Salta - gornje odijelo
Sijeldija - oni, koji doe na sijelo
Sirit vrpca
argija - jedan vrst gitare
Salvare hlae
Siljee malo janje od godinu dana
Tevsija posuda za jelo, za pitu
Takrir - priznanica na vlastnitvo
Tespih - isto muhamedovsko
Traboloz- svileni pojas
Tura - peat
Tapija isprava o vlasnitvu
Zavrzlama zanovjetanje.
278
OSMAN - AZIZ BEZ NADE
Izdava BH MOST
Za izdavaa Muharem Coli
Tehnika obrada BH MOST
Korektor Rasema Coli
tampa
"DOM TAMPE" dd Zenica
tampano u 1000 primjeraka