Moda za vrijeme 19.

stoljea

SADRAJ:

1. UVOD
2. MODA I ANTI-MODA
3. MODA U VRIJEME NARODNOG PREPORODA
4. O VANOSTI NARODNE NONJE
5. ZAKLJUAK
1. UVOD

Najstarijim izvorima podataka i grae koji se mogu koristiti u svrhu etnolokih

istraivanja moemo smatrati ve prve slikovne prikaze, artefakte i tekstove. Isto tako
interpretacija etnografsko-etnolokih podataka see u duboku prolost. Tijekom 18. stoljea
pojavljuje se vie znaajnih autora koji zagovaraju osnivanje nove znanosti o ljudskim
zajednicama i njihovim kulturama, a vedski profesor ekonomije Anders Berch 1773. godine
u manjem djelu o oraim spravama daje "pravi znanstveni program" etnologije. Sada ve
moemo svjedoiti o viegodinjem istraivanju svih kulturnih fenomena od ivota seljaka,
suburbanih i urbanih tema, praenja promjena tradicijskih obrazaca i nastajanja "novih"
tradicija, do analiza supkulturnih skupina u svim povijesnim razdobljima.
Ovim radom elim prikazati raspoloivo znanje o tekstilu i odijevanju, odnosno modi
na podruju Hrvatske, gdje su modni utjecaji bili najsnaniji s obzirom na povijesna
dogaanja u 19. stoljeu te ju istovremeno suprotstaviti narodnoj nonji kao anti modnim
odjevnim predmetom, razjasniti na koji je nain to znanje usustavljeno, takve spoznaje i
kategorije usporediti s drugim istraivanjima, te prikazati i ralaniti dananja kulturna
zbivanja s ondanjim odijevanjem i svojevrsnom pripadnom kulturom. Metoda istraivanja
temelji se na analizi i komparaciji arhivskog gradiva, onodobnog tiska, sauvanih odjevnih
predmeta, grafikih prikaza, modne ilustracije i litografije.
2. MODA I ANTI-MODA

Samo istraivanje usredotoeno je na Ilirski pokret koji se razvio za vrijeme Hrvatskog

narodnog preporoda kada odjevni predmet postaje jedno od vanijih sredstava neverbalne
komunikacije i medij iskazivanja stava. Ujedno, rad se dotie hrvatske mode u vrijeme novog
oblika vladavine neoapsolutizma 50-ih godina 19. stoljea, te modnog izriaja 60-ih godina
19. stoljea, kada se zbog politike situacije, moda ponovo referira na odijevanje razdoblja
Ilirskog pokreta. U oblikovanju specifinog odjevnog izraza tog razdoblja prepliu se modni i
anti modni elementi.
1978. godine, Ted Polhemus uvodi termine moda i anti moda. Tradicijsko odijevanje,
koje predstavlja anti modu, sporo se mijenja i razlikuje se kod svakog entiteta, dok se modni
tip odjee brzo mijenja i gotovo je jednak u svim dijelovima svijeta pod istim kulturnim
ozrajem. Odjevni izraz koji je spojio modne i anti-modne elemente, odraz je drutvenih i
politikih zbivanja. Hrvatska moda teila je modnom ozraju Bea i Pariza, no primjenom
anti-modnih elemenata na modne , kao izraz domoljublja, oblikovala je specifian odjevni
kod.' (Simoni 2011:236)

3. MODA U VRIJEME NARODNOG PREPORODA

U ozraju politikih promjena nakon Austro-Ugarske nagodbe (1867.), mjesta na

kojima se prezentira moda bila su ulice i plesni podiji. Prije toga, razdoblje pod kojim
Hrvatska nije bila pod dualistikom vlasti, ve u sustavu Habsburke Monarhije (1804.-
1867.), obiljeeno je modom bidermajera koja je vezana uz umjetniki stil srednje Europe.
Mukarci su obavezno nosili trodijelna odijela istog kroja i zagasitih, tamnih boja te je jedina
sloboda u iskazivanju individualnosti bila kravata. Cilindar je ukazivao na krutost graanskog
morala. ensko odijevanje, koje se neposredno prije oslobodilo korzeta i promijenilo u
produenu empire siluetu, opet poinje bujati u rukavima, ali i u donjem dijelu, odnosno
suknji, ija se voluminoznost postizala primjenom veeg broja podsuknji, potkanih konjskom
strunom. Oko 1850-ih podsuknje su pojaane kitovom usi,a kasnije konstrukcijom od elika.
Moda bidermajera u modu je vratila kruti korzet i guste svilene i vunene tkanine jarkih boja.
Zahvaljujui tehnolokom napretku tiska tkanine postaju pune uzoraka i ornamenata te
ukraene vezivom i ipkom. Kod oba spola struk je bio naglaen korzetom, dok su u aritu
modnog interesa bila ramena, na enskoj figuri sputena, to se postiglo niskim smjetanjem
rukava na odjei, dok su ih mukarci suprotno od toga, naglaavali jastuiima. Drutvena
pravila priguivala su svaki izraz emocija, to se u modi odrazilo gomilanjem slojeva ali i
dekoracije u obliku volana, ipke, traka i umjetnog cvijea. Upravo u razdoblju bidermajera
moemo primjetiti proimanje modnih i anti-modnih elemenata, to je stvorilo specifian
odjevni izraz ovog podruja.
Aktualne promjene u odijevanju u tisku se referiraju na beke, parike i budimpetanske
modne prologe, te dio tiska uz to prilae crte, grafiku u boji s opisom,upute za izradu kroja
informacije o vrsti, boji i uzorku tkanine. Hrvatsko plemstvo i vii slojevi odijevaju se u Beu
i Parizu, dok graani, po uzoru na te gradove, svoju odjeu izrauju kod krojaa u Zagrebu.
Sredinom stoljea vodeu modnu ulogu preuzima ena, koja svojom odjevnom kompozicijom
ukazuje na financijsku mo mukarca. Dakle, odijevanje postaje prikaz financijske moi, a
samim time i prikaz vieg drutvenog poloaja. Izmeu ostalog, u razdoblju narodnog
preporoda odjea je sluila i kao sredstvo vizualne retorike i podrke politike ideje. ' Na
modne oblike primjenjivali su se anti modni (narodna nonja), oblikujui novi odjevni
kod, odraz vremena i prostora Primjena anti-modnih elemenata u vrijeme narodnog
preporoda postala je simbolom nacionalnog buenja. Politika zbivanja odrazila su se na
modu kao to je pred kraj 18. i poetkom 19. stoljea francuska revolucija utjecala na pojavu i
primjenu novih modnih oblika. Bio je to odgovor na novonastali drutveni poredak u kojem
vodeu ulogu vie nije imalo plemstvo, ve buroazija ili graanstvo.'(Simoni 2011:239)

Slika 1: Veernja haljina od tamno zelenog svilenog damasta sitnog uzorka MUO
dame su upotpunile bijelim surkama s ornamentikom u plavoj i crvenoj
 Slika 2: Kratka surka od bijelo-krem ohe, izvezena narodnim ornamentima od plave
i crvene vunene pree. Porub surke je od svijetloplave ohe. Podstava od fine, tanke
crvene vunene tkanine. Povijesnom muzeju darovala gospoa Josipa Vanca (Hrvatski
narodni preporod, Zagreb, 1985.

Zahvaljujui sauvanoj enskoj surki Josipe Vanca u Povijesnom muzeju grada Zagreba i
sauvanim modnim haljinama Muzeja za umjetnost i obrt (Zagreb), te Povijesnog muzeja
Varadin, moe se uspjeno doarati cjelokupna odjevna kompoziciju plesne haljine u vrijeme
Ilirskog pokreta. Osim lepeze, modni dodatak na dnevnim, te ponekad plesnim haljinama bila
je torbica s izvezenim ilirskim grbom vezana oko struka.

4. 'O VANOSTI NARODNE NONJE'

Tuinski utjecaji 30-tih godina doveli su do buenja nacionalne svijesti, odnosno do

pojave Ilirskog pokreta koji je predvodio Ljudevit Gaj sa svojim krugom graanskih
intelektualaca. Reakcije nisu bile primjetne samo u borbi za Hrvatski jezik u Saboru, ve se
pripadnost i politika istomiljenost iskazivala i odjeom, kako na ulici, tako i na plesnom
podiju,koji je bio izuzetno vano drutveno okupljalite i prije svega mjesto izraavanja
narodnog domoljublja. Iz tog vremena datira i tekst Bogoslava uleka 'O vanosti narodne
nonje' (1842.), gdje autor sugerira da bi svi patrioti trebali nositi narodnu odjeu kao
izvanjski znak ii simbol po kome bi svoje unutarnje utanje javno oitovali.(ulek 1842:203)
Samim time eli navesti graane da potaknu obian puk da nosi narodno. lanovi Ilirskog
pokreta inspiriraju se izgledom oruane postrojbe Vojne Krajine.
Nosili su narodno odijelo, odnosno narodnu nonju, na kojoj su prevladavale nijanse
crvene, zelene, plave, bijele, smee i crne, a sastojala se od ogrtaa ili kabanice, kratke surke s
gajtanima i izvezenim ornamentom u plavoj ili crvenoj boji. Uske bijele hlae od vunenog
sukna ili bijele ohe sline su hlaama koje su nosile regularne graniarske jedinice.
Obavezan dodatak bila je i crvena kapa s ilirskim grbom koji se sastojao od srebrnog
polumjeseca sa zlatnom zvijezdom Danicom na titu crvene boje, tzv. ilirska leljiva. Trebala
je naglaavati zajednitvo svih ilirskih zemalja i naroda. Najpoznatiji prikaz ilirskog grba je
na Gajevoj putnoj torbi, no smjetao se i na ostale ukrasne predmete poput ukosnica, broeva,
aa, ili je oblik bio izvezen na tkaninama, tepisima i plesnim torbicama. Takoer postoji i
velik broj likovnih dokumenata koje prikazuju nain odijevanja.
Slika 3. Ilirska crvenkapa

Slika 4: Portret grofa Janka Drakovia

 Slika 5. Ban Josip Jelai

Crvena, bijela, plava boja zavladale su odjevnom kulturom zagrebakih ulica i plesnih
podija, gdje su se od 1843. nadalje, kako pie ondanji tisak, plesne dvorane ukraavale
narodnim bojama. U poetku preporoda vodila se iva borba protiv zavodljivog bekog
valcera, koji je dugo bio smatran nedostojnim zboggrljenja plesaa. Kako bi se zadovoljila
moda plesa, beki valcer se u tom razdoblju plesao na hrvatskim melodijama, te se na taj
nain udovoljilo rodoljublju,ali i modi. No, uskoro je u plesnim dvoranama pobijedilo
narodno kolo i narodni jezik kojim su se sluili graani, plemii i velikai. Danica u to
vrijeme obiluje izvjeima o narodnim veernjim balovima gdje se plee Horvatsko i
Slavonsko kolo po glazbi Vatroslava Lisinskog. Uskoro su uz mukarce, i ene upotpunjavale
svoje modne haljine surkom u znak solidarnosti i podrke politikoj ideji. Zahvaljujui
sauvanim likovnim prikazima te odjei tog razdoblja koja se uva u muzejima, olakana je
rekonstrukcija naina na koji se moda i anti-moda meusobno ispreplela te oblikovala novi
odjevni kod. U povijesnom muzejima Zagreba i Varadina danas se uvaju sveane oprave za
ples i posebne prilike iz razdoblja Ilirskog pokreta, prepoznatljive po simbolikom ukrasu,
boji te kroju temeljenom na narodnom ruhu. Modne plesne haljine u bijeloj, crnoj, plavoj boji.
 Crvena, bijela i plava boja, simboli hrvatskog identiteta, zavijorile su se na
hrvatskoj trobojnici Slavjanske barikade u Beu 1848., to je prikazano na litografiji.
Revolucijom kojom je sruen feudalni poredak u Habsburkoj Monarhiji te su ustanovljeni
temelji graanskog drutva, zapoeto je stvaranje modernih nacija. Nacionalne zastave u
Srednjoj Europi nastaju preuzimanjem osnovnih boja povijesnih grbova. Tako je nastala i
inauguracijska zastava bana Josipa Jelaia. Ona je, za razliku od dotadanjih crvenih banskih
zastava, bila trobojnica. Njezine su boje heraldiki utemeljene, preuzete iz povijesnih grbova
hrvatskih zemalja: crvena i bijela iz grba Kraljevstva Hrvatske, a plava iz grbova Kraljevstva
Slavonije i Kraljevstva Dalmacije41. Upravo u tim bojama je instalacijska odora na portretu
Josipa Jelaia iz 1850., rad Franza Schrotzberga, dok se u Povijesnom muzeju u Zagrebu
uva isti takav portret,
Nakon 1848. hrvatska moda i dalje asimilira anti-modne oblike poput surke, ali je sada
znaajniji naglasak na tradicijskim bojama. Dok je oblikovanje ilirskog ruha obiljeeno
skladnim odnosom boje i forme, modi krajem 40-ih godina 19. stoljea primarni su interes
crvena, bijela i plava boja. To su boje plesnih oprava, posebno onih koje odijevaju domoljubni
Hrvati na inozemnim balovima.
U kratkom razdoblju neoapsolutizma moda je odbacila surku i ilirsku kapu, zamijenivi ih
cilindrom i frakom, dok dame prihvaaju modu parikih krinolina.
Moda 60-ih ponovo ukazuje na oivljavanje anti-modnih elemenata u modi, no s malim
pomakom. Gornji odjevni muki haljetak pod utjecajem europske uniforme zahtjevnije je
konstrukcije, prianja uz tijelo, dok se samo primjenom ornamenta i ukrasa od gajtana referira
na surku. U enskoj modi, dui ogrta koji se nosi samo za hladnih mjeseci, podsjea oblikom
i ornamentom na surku. Odnos politike i mode rezultirao je specifinim odjevnim kodom
temeljenim na anti-modnim elementima. Taj odjevni kod je na Slavjanskom balu 1848. U
Beu donio daak novog stila i oduevio Beane koji e u prvoj dekadi 20. Stoljea poeti
primjenjivati upravo slavenski ornament kao izraz orijentalizma na modnim opravama.
Krajem 60-ih i poetkom 70-ih godina 19. stoljea anti-modni elementi u odijevanju se
naputaju, a hrvatska moda izriajem tei kulturi Pariza.
5. ZAKLJUAK

Narodna nonja, identitet i materijalni dokaz postojanja kulture, povijesti i bogate tradicije
jednog naroda je anti-modni odjevni predmet. Dio kulture se usvaja roenjem, dio odgojem,
dio ivotom u kulturnom ozraju u kojem se odrasta. Unato tome, poetkom 20. stoljea , u
razdoblju secesije, hrvatska moda pokazuje zanimanje za etno elemente i oslobaanje enskog
tijela od korzeta, pojavom emancipacije ena. Pretpostavlja se da je zanimanje hrvatske mode
za etno elemente rezultat modnih promjena velikih modnih sredina, poput Pariza, koji je bio
preplavljen egzotinim tkaninama intenzivnih boja i oblika, kao to su turban, dimije i perje,
po uzoru na ruski balet. Kao reakcija na pariki modni trend, u Hrvatskoj je uslijedila
primjena posavskih uzoraka na modnoj odjei, pa je tako i Bela iko Sesija oblikovao ogrta
za model s uzorkom iz Podravine, a Branka Frange Hegedui je u Hrvatski umjetniki krug
unijela spoj svjetskog dizajna s dakom hrvatske tradicije, koristei lepoglavsku ipku.
Naime, osnovna se zamjerka istraivanjima i pristupanjima tekstilu i odjei u muzejskim
etnolokim istraivanjima moe uputiti krutosti teorijskih polazita, poput onih vezanih za
pitanja drutvenih identiteta iskazivanih odijevanjem: 'Muzeji su s pravom naglasili vanost
odjee kao oznaka drutvenog identiteta, ali slabost lei u njihovom estom favoriziranju
jednog kriterija identiteta na raun drugog. No identiteti, kao i same klasifikacije, mogu biti
viestruki i proturjeni.' (Tarlo 1996:15, prev. a.)
Nedostatak ovakvog naina tumaenja grae saet je iduom ocjenom: 'Odjea (...) je u
muzejskim vitrinama postala okamenjena, a njeno se znaenje esto pojavljuje kao statino i
kruto. Umjesto preuzimanja aktivne uloge u stvaranju identiteta, ona postaje pukom
izlobenom legendom koja ne ini mnogo vie od samog otkrivanja identiteta muzejskoj
publici. Ovim procesom nepomian i ogranien postaje sam pojam identiteta.' (Tarlo 1996:6,
prev. a.)
Unato tome, posljednjih petnaestak godina modna pozornica obiljeena je oivljavanjem
povijesnih stilova i zanimanjem za tradiciju i kulturnu batinu, a to potvruju i velike
dizajnerske kue, koje se nadahnjuju egzotinim, dalekim kulturama i stranim obiajima.