Hrvatski preporod

Hrvatski narodni preporod jest politički, kulturni i književni pokret koji se u Hrvatskoj
razvija u prvoj polovici 19. stoljeća, pod utjecajem prosvjetiteljstva i romantizma. Ovaj pokret
naziva se još i ilirizmom, ilirskim pokretom ili ilirskim preporodom. Ti nazivi vežu se direktno
uz Ilire, prastanovnike Balkanskog poluotoka za koje se vjerovalo kako su preci Hrvata, a
pridjevom ilirski pokušavalo se objediniti sve južnoslavenske narode jer je jedan od ciljeva bilo
i njihovo ujedinjenje. Pokretom su okupljeni svi, tada rascjepkani, hrvatski krajevi te su
zasnovani hrvatski standardni jezik i pravopis koji su postali okosnica za očuvanje hrvatskoga
nacionalnog identiteta.

Vlaho Bukovac
Vlaho Bukovac (pravim imenom Biagio Faggioni) (Cavtat, 4. srpnja 1855. - Prag, 23.
travnja 1922.), bio je hrvatski slikar. Bukovac je začetnik i glavni predstavnik hrvatske
moderne i ide u red najplodnijih hrvatskih slikara. Prošao je slikarske faze od akademizma,
realizma, impresionizma i simbolizma do moderne. Osobito je poznat i priznat po portretima.
Najistaknutiji hrvatski slikar na prijelazu s 19. na 20. stoljeće.

Hrvatski preporod – svečani zastor HNK u Zagrebu

Danas poznatom pod imenom Hrvatski preporod, zastoru je bio radni naslov Slavlje
narodne lirike i dramatike, a stvarni Preporod hrvatske književnosti i umjetnosti. Intendant
Stjepan Miletić naručio je taj zastor za otvorenje zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta 1895.
Izradio ga je Vlaho Bukovac.

Slika prikazuje predvorje antičkoga hrama u kojem sjedi dubrovački pjesnik Ivan
Gundulić okružen vilama, a u poklonstvo mu dolazi 19 osoba, većinom, preporoditelja:
Ljudevit Gaj, Antun Mihanović, Janko Drašković, Dimitrije Demeter, Antun Mažuranić,
Mirko Bogović, Stanko Vraz, Sidonija Erdödy Rubido, Ivan Kukuljević, Pavao Štoos, Petar
Preradović, Antun Nemčić, Vatroslav Lisinski, Branimir Livadić, Ljudevit Vukotinović,
Dragutin Rakovac, te troje kazališnih umjetnika Adam Mandrović, Marija Ružička-Strozzi,
Zvonimir Freudenreichu. U pozadini, kroz rešetku antičke građevine, vide se obrisi
Dubrovnika i Zagreba. Godine 1999. zastor je, nakon stogodišnje uporabe, zamijenjen kopijom
koju su izradili slikari Ivica Šiško i Eugen Kokot.
Prezime autora/naslov knjige