Professional Documents
Culture Documents
Mihail Bulgakov - Dani Turbina PDF
Mihail Bulgakov - Dani Turbina PDF
Mihail Bulgakov
Dani Turbina
LICA
TURBIN ALEKSEJ VASILJEVI - artiljerijski pukovnik, 30 godina
TURBIN NIKOLAJ - njegov brat, 18 godina
TALBERG JELENA VASILJEVNA - njihova sestra, 24 godine
TALBERG VLADIMIR ROBERTOVI - generaltabni pukovnik, njen mu, 38
godina
MILAJEVSKI VIKTOR VIKTOROVI - artiljerijski kapetan druge klase, 38
godina
ERVINSKI LEONID JURJEVI - porunik, lini hetmanov autant
STUDZINSKI ALEKSANDAR BRONISLAVOVI - kapetan, 29 godina
LARIOSIK - roak iz itomira, 21 godina
HETMAN cele Ukrajine
BOLBOTUN - komandant I konjike petljurovske divizije
GALANBA - satnik-petljurkovac, bivi konjiki ulanski kapetan
URAGAN KIRPATIJ
FON RAT - nemaki general
FON DUST - nemaki major
VOJNI LEKAR nemake armije
DEZERTER - kozak
OVEK SA KORPOM
LAKEJ
MAKSIM - posluitelj u gimnaziji, 60 godina
ODMETNIK - telefonista
PRVI OFICIR
DRUGI OFICIR
TREI OFICIR
PRVI JUNKER
DRUGI JUNKER
TREI JUNKER
JUNKERI I ODMETNICI
Page 1
Mihail Bulgakov - Dani turbina
PRVI IN
SLIKA PRVA
Stan Turbinih. Vee. U kaminu vatra. Dok se die zavesa sat otkucava devet
puta i neno svira Bokerinijev menuet. Aleksej povijen nad nekim papirima.
NIKOLKA (svira na gitari i peva)
Glasine sve gore iz trena u tren.
Petljura krenuo na nas!
Mitraljeze smo napunili,
Po Petljuri raspalili,
Mitraljesci-ci-ci...
Golupii-i...
Spasite nas, junaci!
ALEKSEJ: avo e te znati ta to peva! Neke kuvarike pesme. Pevaj neto
pristojnije.
NIKOLKA: Zato kuvarike? To sam ja lino sastavio, Aljoa. (Peva)
Ako hoe pevaj, ako nee nemoj,
Glas ti ni onako nije bogzna ta!
Ima nekih glasova...
Da ti se kosa digne na glavi...
ALEKSEJ: To se odnosi upravo na tvoj glas.
NIKOLKA: Aljoa, nemoj tako! Imam glas, istina ne kao ervinski ali ipak bar
relativno pristojan. Dramski ili tanije - bariton. Lenoka, Lenoka! ta veli,
kakav mi je glas?
JELENA (iz svoje sobe) iji? Tvoj? Uopte ga i nema.
NIKOLKA: Iznervirala se, zato tako govori. Uzgred budi reeno, Aljoa, uitelj
pevanja mi je govorio: Vi biste, Nikolaje Vasiljeviu, stvarno motli u operi da
pevate, da nije dola revolucija.
ALEKSEJ: Taj tvoJ nastavnik pevanja je obina budala.
NIKOLKA: Znao sam to. Potpuno rastrojstvo ivaca u domu Turbinih. Uitelj
pevanja budala. Ja ostao bez glasa, a jo koliko jue sam ga imao, i sve u
svemu opti pesimizam. A ja sam po svojoj prirodi vie sklon optimizmu.
(Prebira ice na gitari) Mada i ja, zna Aljoa, poinjem da gubim ivce. Ve je
devet, a on ree da e doi izjutra. Da mu se nije neto dogodilo?
ALEKSEJ: Govori tie. Jesi li me razumeo?
NIKOLKA: Muka je prava, boe, biti brat udate sestre.
JELENA (iz svoje sobe) Koliko je sati u trpezariji?
NIKOLKA: E... devet. Na sat ide napred, Lenoka.
JELENA (iz svoje sobe) Nemoj da izmilja, molim te.
NIKOLKA: Vidi, nervira se. (Pevui) Spustila se, magla... O, sve pokrila magla!
ALEKSEJ: Ne cepaj mi duu, molim te. Zapevaj neto veselo.
NIKOLKA (peva)
Zdravo da ste svearke!
Zdravo da ste sveari!
Snimanja su ve poela davno...
Page 2
Mihail Bulgakov - Dani turbina
Ehoj pesmo moja!... Draga!...
Fla-fla-flaice moja
Dravnoga vina!...
apke teke,
izme tesne,
To junkeri gardisti mariraju...
Elektrino osvetljenje se iznenada ugasi. Pored prozora sa pesmom prolazi
vojna jedinica.
ALEKSEJ: avo e ga znati ta je to! Svakog asa se gasi. Lenoka, daj, molim
te, svee.
JELENA (iz svoje sobe) Da... Da...
ALEKSEJ: Prola nekakva jedinica.
Jelena, ulazei sa sveom, oslukuje. Komanda u daljini.
NIKOLKA: Vrlo blizu. Izgleda kao da kod Svjatoina pucaju. Odista, ta li se
tamo deava? Aljoa, moda e me poslati da vidim ta se deava u tabu?
Otiao bih.
ALEKSEJ: Razume se, nedostaje im jo samo ti. Sedi s mirom, molim te.
NIKOLKA: Razumem, gospodine pukovnie... Ja, u stvari, zbog toga to, zna,
kad nita ne radi to nekako vrea... Tamo se ljudi tuku... Kad bi bar na
divizion bio to pre spreman.
ALEKSEJ: Kad mi budu bili potrebni tvoji saveti o pripremanju diviziona, sam u
ti rei. Jesi li me razumeo?
NIKOLKA: Razumem. Izvigte, goepodine pukovnie.
Sijalice se upale.
JELENA: Aljoa, gde mi je mu?
ALEKSEJ: Doi e, Lenoka.
JELENA: Ali, kako je to mogue? Rekao je da e doi ujutru, a sada je devet
sati i jo ga nikako nema. Da mu se nije to desilo?
ALEKSEJ: Lenoka, razume se da je to nemogue. Pa ti bar zna da liniju
prema zapadu uvaju Nemci.
JELENA: Ali zato ve ne dolazi?
ALEKSEJ: Oigledno sgoje na svakoj stanici.
NIKOLKA: Revolucionarna vonja, Lenoka. Jedan se vozi, dva sata stoji.
(Zvonce) Evo ga, zar nisam rekao! (Tri da otvori vrata) Ko je?
GLAS MILAJEVSKOG: Otvori, odmah, tako ti boga!
NIKOLKA (puta Milajevskog u predsoblje) Pa to si ti, Vienka?
MILAJEVSKI: Ja sam nego ko, grom me ubio! Nikol, dri puku, molim te. U
vraju mater!
JELENA: Viktore, odakle dolazi?
MILAJEVSKI: Od Crvene Krme. Oprezno veaj, Nikol. U depu je flaa votke.
Pazi da je ne razbije. Dozvoli mi, Leno, da prenoim, do kue neu stii,
potpuno sam se skoanjio.
JELENA: Ah, boe moj, pa razume se! Brzo da se ogreje.
Idu ka kaminu.
MILAJEVSKI: Joj... joj... joj...
ALEKSEJ: Pa zar ni valjenke nisu mogli da vam dadu?
Page 3
Mihail Bulgakov - Dani turbina
MILAJEVSKI: Valjenke! To su obine bitange! (Hita ka vatri)
JELENA: Znate ta: kupatilo se ve greje, vi ga brzo skinite, a ja u da mu
pripremim ve. (Izie)
MILAJEVSKI: Skidaj, golube, skidaj, skidaj.
NIKOLKA: Odmah, odmah. (Skida izme Milajevskom)
MILAJEVSKI: Lake, bratac, oj, lake! Sad bi dobro dola jedna votkica, iz
velike ae.
ALEKSEJ: Odmah u da natoim.
NIKOLKA: Aljoa, prsti na nogama su mu promrzli.
MILAJEVSKI: Propali mi prsti, u vraju mater otili, jasno.
ALEKSEJ: Ma nemoj! Prebolee. Nikola, istrljaj mu noge votkom.
MILAJEVSKI: Pazi da ne dozvolim da mi noge votkom trlja. (Pije) Trljaj
rukom. Boli! Boli! Lake.
NIKOLKA: Ccc! Ala je promrzao kapetan!
JELENA (vrati se sa sobnim ogrtaem i papuama) Sad to pre u kupatilo. Dr'!
SLIKA DRUGA
Pauza.
STUDZINSKI: Izvinite. Sutra u krenuti u bitku, ali takvu zdravicu neu ispijati
a ni drugam oficirima ne savetujem.
ERVINSKI: Gospodine kapetane!
LARIOSIK: Potpuno neoekivan dogaaj!
MILAJEVSKI (pijan) Zbog njega, avo ga odneo, noge su mi promrzle. (Pije)
ERVINSKI: Gospodine pukovnie, dozvolite mi da nazdravim?
ALEKSEJ: Ne, ne odobravam!
ERVINSKI: Gospodine pukovnie, dozvolite mi da kaem!
STUDZINSKI: Ne, dozvolite mi da ja kaem!
LARIOSIK: Ne, dozvolite, ja u rei. U zdravlje Jelene Vasiljevne, a isto tako i
njenog vrlopotovanog supruga koji je u Berlin otputovao!
MILAJEVSKI: Eto! Pogodio si, Larione! Bolje bi teko bilo!
NIKOLKA Spevaj:
Istinu mi reci, ne boj me se...
LARIOSIK: Izvinite, Jelena Vasiljevna, ja nisam vojno lice.
Page 14
Mihail Bulgakov - Dani turbina
JELENA: Nita, nita, Larione. Vi ste oseajan ovek, dobar. Priite blie.
LARIOSIK: Jelena Vasiljevna! Ah, boe moj, crno vino!...
NIKOLKA: Soli, soli posuti... nita.
STUDZINSKI: To je va hetman!
ALEKSEJ: Samo trenutak, gospodo!... ta vam je, odista? Da nam se
podsmevaju, ta li? Kada bi taj va hetman, umesto da tera tu avolju
komediju sa ukrajinizacijom, poeo da formira oficirske korpuse, Petljura ne bi
ni prismrdeo u Malorusiji. Ali ni to nije sve: mi bismo i boljevike u Moskvi
unitili jednim udarcem, kao muve! U pravom trenutku! Tamo, pria se, sada
make deru. On bi, gad jedan, Rusiju spasao!
ERVINSKI: Nemci ne bi dozvolili da se armija formira, oni je se boje.
ALEKSEJ: Nije tano. Nemcima je trebalo objasniti da mi za njih ne
predstavljamo opasnost. Razume se! Rat smo izgubili. Kod nas je sada neto
drugo, mnogo stranije od rata, od Nemaca, od bilo ega na svetu: kod nas su
boljevici. Nemcima je trebalo rei: ta hoete? Potrebni su vam hleb,
eegr? Evo vam, uzmite, naderite se, zadavite se, ali nam samo pomozite da
se nai seljaci ne razbole od moskovske bolesti. A sada je kasno, sada su se
nai oficiri pretvorili u kafanske klupodere. Kafanska armija! Idi pa ga uzmi.
Pazi da ne poe da ratuje. On, gad jedan, ima valutu u depu. Sedi u kafani na
Kreatiku, a zajedno sa njim cela gardijska tapoka bulumenta. Divota jedna!
Pukovniku Turbinu dali divizion: leti, hitaj, formiraj, krei, Petljura dolazi!...
Odlino, gospodo! A jue bacim pogled na njih i, dajem vam re - prvi put mi je
srce zadrhtalo.
MILAJEVSKI: Aljoa, komandiriu moj mili! Ba ima artiljerijsko srce! Pijem
u tvoje zdravlje!
ALEKSEJ: Zadrhtalo zbog toga to na sto junkera imam - sto dvadeset
studenata, puke dre kao lopate. I jue na trgu... Sneg pada, magla u
daljini... Priinio mi se, znate, mrtvaki koveg...
JELENA: Aljoa, zato govori tako mrane stvari? Nemoj!
NIKOLKA: Ne zbunjujte se, gospodine komandire, mi vas neemo izdati.
ALEKSEJ: Eto, gospodo, sedim ja sada meu vama, i stalno me mui jedna
misao. Ah! Da smo sve ovo mogli predvideti ranije! Znate li ta je taj va
Petljura? To je mit, to je crna magla. On uonte i ne postoji. Pogledajte kroz
prozor, pogledajte ta je tamo. Tamo je meava, tamo su nekakve senke... U
Rusiji, gospodo, postoje dve sile: boljevici i mi. Jo emo se sresti. Vidim jo
groznija vremena. Vidim... Ali neka! Neemo zaustaviti Petljuru. Ali on i nee
doi zadugo. A za njim e, eto, boljevici. Zbog toga ja i idem! Idem kao
drebe ispred rude, ali idem! Jer, kada se sukobimo sa njima stvari e poeti
veselije da se odvijaju. Ili emo ih mi sahraniti, ili e oni, to je mnogo
sigurnije, sahraniti nas. Pijem za taj susret, gospodo!
LARIOSIK (za klavirom, peva) elja susreta, Zakletve, govori - Sve na svetu je
Korov obian...
NIKOLKA: Odlino, Larione! (Peva) elja susreta, Zakletve, govori...
Svi pevaju neskladno. Lariosik neoekivano poinje da rida.
JELENA: Lariosik, ta je to sa vama?
NIKOLKA: Larione!
Page 15
Mihail Bulgakov - Dani turbina
MILAJEVSKI: ta je, Larione, ko te je uvredio?
LARIOSIK (pijano) Uplaio sam se.
MILAJEVSKI: Koga? Boljevika? Sada emo mi da im pokaemo! (Uzima
mauzer)
JELENA: Viktore, ta to radi?
MILAJEVSKI: Komesare u da ubijam. Ko je od vas komesar?
ERVINSKI: Mauzer je napunjen, gospodo!
STUDZINSKI: Kapetane, smesta da sedne!
JELENA: Gospodo, oduzmite mu ga!
Oduzima mauzer. Lariosik ode.
ALEKSEJ: ta ti je, jesi li poludeo? Odmah da si seo! Ja sam kriv, gospodo.
MILAJEVSKI: Znai da sam u drutvu boljevika. Drago mi je. Zdravo da ste
mi, drugovi! Da popijemo u zdravlje komesara. Oni su i te kako simpatini!
JELENA: Viktore, nemoj vie da pije!
MILEJEVSKI: Umukni, komesarice!
ERVINSKI: Boe moj, kako oe nakresao!
ALEKSEJ: Gospodo, ja sam kriv. Ne sluajte ono to sam govorio. Jednostavno
su mi nervi propali.
STUDZINSKI: O ne, gospodine pukovnie. Verujte mi da shvatamo i
prihvatamo sve to ste rekli. Rusku imperiju emo uvek da titimo!
NIKOLKA: ivela Rusija!
ERVINSKI: Dozvolite mi da kaem! Niste me shvatili! Hetman e tako i uiniti
kako vi predlaete. I kada nam poe za rukom da odbacimo Petljuru i kada
nam saveznici pomognu da unitimo boljevike, hetman e pololti Ukrajinu
pred noge njegovog imperatorskog velianstva imperatora Nikolaja
Aleksandrovia...
MILAJEVSKI: Kakvog Aleksandrovia? A kae da sam se ja nakresao.
NIKOLKA: Imperator je ubijen...
ERVINSKI: Gospodo! Vest o smrti njegovog imperatorskog velianstva...
MILAJEVSKI: Malo je preuveliana.
STUDZINSKI: Viktore, ti si oficir!
JELENA: Pustite ga da kae, gospodo!
ERVINSKI:... izmislili su boljevici. Znate li ta se desilo u dvoru imperatora
Viljema kada mu je predstavljana hetmanova svita? Imperator Viljem je rekao:
A o onom drugom e sa vama govoriti... - zavesa se digla i pojavio se na
gospodar. (Ue Lariosik) Rekao je: Gospodo oficiri, idite na Ukrajinu i
formirajte vae jedinice. Kada doe vreme lino u vas povesti u srce Rusije, u
Moskvu! I suze su mu potekle.
STUDZINSKI: Ubijen je on!
JELENA: ervinski! Da li je to istina?
ERVINSKI: Jelena Vasiljevna!
ALEKSEJ: Porunie, to je legenda! Ve sam uo tu priu.
NIKOLKA: Svejedno. Neka je imperator i mrtav, ali iveo imperator! Ura!...
Himnu! ervinski! Himnu! (Peva) Boe, cara uvaj!...
ERVINSKI i STUDZINSKI Boe, cara uvaj!
MILAJEVSKI i LARIOSIK (peva) Svemoni, dravni...
Page 16
Mihail Bulgakov - Dani turbina
NIKOLKA i STUDZINSKI Vladaj na...
ERVINSKI i ALEKSEJ Gospodo, ta vam je? To je nepotrebno!
MILAJEVSKI (plae) Aljoa, zar je ovo narod? Pa to su banditi. Profesionalni
savez careubica. Petar Trei... A ta im je on uinio? ta? Urlaju: Rat nam
nije potreban! Odlino... Prekinuo je rat. I ko? NJegov sopstveni dvoranin
cara po njuci flaom... Pavla Petrovia knez udara tabakerom po uvetu... A
onaj... zaboravio sam kako se ono... onaj sa zulufima, simpatian, daj, misli,
muicima prijatnu stvar da nainim, oslobodiu ih, vragove jedne. I bombom
ga onda zbog toga? ibati ih treba, nitavila. Aljoa! Oh, neto mi je loe,
brao...
JELENA: Loe mu je!
NIKOLKA: Kapetanu je loe!
ALEKSEJ: U kupatilo.
Studzinski, Nikolka i Aleksej diu Milajevskog i iznose ga.
JELENA: Idem da vidim ta mu je.
ERVINSKI (prepreivi put vratima) Nemojte, Leno!
JELENA: Gospodo, gospodo, pa treba... Ovo je haos... Zadimili ste... Lariosik,
Lariosik!
ERVINSKI: ta vam je, ta vam je, ne budite ga!
JELENA: I ja sam se zbog vas napila. Boe moj, noge me ne dre.
ERVINSKI: Evo ovamo, ovamo... Dozvoljavate li mi... kraj vas?
JELENA: Sedite... ervinski, ta e biti s nama? ime e sve ovo da se zavri?
A?... Usnila sam lo san. I sve u svemu oko nas je u poslednje vreme sve gore
i gore.
ERVINSKI: Jelena Vasiljevna! Sve e biti dobro, a snovima ne verujte...
JELENA: Ne, ne, moj san je - proroanski. Kao krenuli smo morem u Ameriku i
sedimo u utrobi broda. Kad nastade nepogoda. Vetar urla. Hladnoledeno.
Talasi. Penjemo se na nekakve palate. I odjednom pacovi. Odvratni, ogromni.
Bilo je tako strano da sam se probudila.
ERVINSKI: Znate li ta, Jelena Vasiljevna? On se nee vratiti.
JELENA: Ko to?
ERVINSKI: Va mu.
JELENA: Leonide Jurjeviu, to je bezobrazluk. ta vas se to tie? Vratie se,
nee se vratiti.
ERVINSKI: Tie me se i te kako. Ja vas volim.
JELENA: To sam ve ula. Stalno izmiljate.
ERVINSKI: Volim vas, tako mi boga.
JELENA: No, onda volite za sebe.
ERVINSKI: Neu, dojadilo mi je.
JELENA: Stanite, stanite. Zato ste se setili mog mua kad sam pomenula
pacove?
ERVINSKI: Zato to on lii na pacova.
JELENA: Ipak ste vi svinja, Leonide! Prvo, uopte ne lii.
ERVINSKI: Kao dve kapi vode. Cvikeri, picast nosi...
JELENA: Ba je to vrlo lepo! O odsutnom oveku govoriti gadosti, pa uz to jo
njegovoj eni!
Page 17
Mihail Bulgakov - Dani turbina
ERVINSKI: Kakva ste mu vi ena!
JELENA: Kako to?
ERVINSKI: Pogledajte se u ogledalu. Vi ste lepi, pametni, kako se to kae
intelektualno razvijeni. Sve u svemu - prava ena. Divno umete da pratite na
klaviru. A on je kraj vas - obian aufhenger, karijerista, tapski sluaj.
JELENA: U odsutnosti! Odista odlino! (Zatvara mu usta rukom)
ERVINSKI: Pa to u mu i u oi rei. Odavno sam ve hteo. Rei u mu, na
dvoboj u ga izazvati. Vi ste sa njim nesreni.
JELEIA: A sa kim u da budem srena?
ERVINSKI: Sa mnom.
JELENA: Vi niste za to.
ERVINSKI: Ohoho! A zato?
JELENA: ta je to leio u vama?
ERVINSKI: Zagledajte se.
JELENA: Pa, autantski praporci, namazani ste kao heruvim. I glas. I nita
vie.
ERVINSKI: Znao sam! Kakva je to nesrea! Svi ponavljaju jedno te isto:
ervinski je autant, ervinski je peva, ovo, ono... A da ervinski ima duu,
to niko i ne zapaa. I ivi ervinski kao beskuno pseto, i nema kome ervinski
glavu na grudi da stavi.
JELENA (gura mu glavu) Odvratno ste lukavi! Znam sve vae avanture. Svima
govorite jedno isto. I onoj vaoj, dugakoj. Fuj, usne namackane...
ERVINSKI: Ona nije dugaka. To je mecosopran. Jelena Vasiljevna, tako mi
boga, nita slino tome joj nisam govorio niti u joj rei. Nije lepo sa vae
strane, Leno, kako je to loe sa tvoje strane, Leno.
JELENA: Ja za vas nisam Lena!
ERVINSKI: No, nije lepo sa tvoje strane, Jelena Vasiljevna. Uopte ne gajite
nikakvo oseanje prema meni.
JELENA: Na nesreu, vi mi se vrlo dopadate.
ERVINSKI: Aha! Dopadam se. A svoga mua ne volite.
JELENA: Ne, volim ga.
ERVINSKI: Leno, nemoj da lae. ena koja voli mua nema takve oi. Imao
sam ja prilike da gledam u enske oi. U njima se sve vidi.
JELENA: Pa da, vi ste iskusni, razume se.
ERVINSKI: Kako je otputovao?!
JELENA: I vi biste to isto uinili.
ERVINSKI: Ja? Nikada! To je sramno. Priznajte da ga ne volite!
JELENA: Pa, dobro, neka bude: ne volim i ne potuJ'em. Ne potujem. Da li ste
zadovoljni? Ali iz toga nita ne sledi. Sklonite ruke.
ERVINSKI: A zato ste se onda poljubili sa mnom?
JELENA: Lae! Nikada se nisam ljubila s tobom! Laljivac sa epoletama!
ERVINSKI: Ja laem?... A kraj klavira? Pevao sam Boga svemogueg... i bili
smo sami. Rei u ak i kada - osmog novembra. Bili smo sami, i poljubila si
me u usta.
JELENA: Zbog glasa sam te poljubila. Jesi li me shvatio? Zbog glasa. Majinski
sam te poljubila. Jer ti je glas izvanpedan. I nita vie.
Page 18
Mihail Bulgakov - Dani turbina
ERVINSKI: Nita?
JELENA: Ovo je muenje. Na asnu re! Prljavo posue. Ovi pijani. Mu mi je
nekud otputovao. Unaokolo svetlost...
ERVINSKI: Svetlost emo ukloniti. (Gasi gornje osvetljenje) Je li ovako
dobro? Sluaj, Leno, zaista te mnogo volim. Ni po koju cenu te neu pustiti.
Bie moja ena.
JELENA: Prilepio se kao zmija... kao zmija.
ERVINSKI: Kakva sam ja to zmija?
JELENA: Koristi svaki sluaj da sablanjava. Nita nee postii. Nita.
Svejedno kakav je on, neu zbog tebe da kvarim svoj ivot. Moda e se
pokazati jo gori.
ERVINSKI: Leno, kako si divna!
JELENA: Idi! Pijana sam. To si me ti namerno napio. Ti si poznati nevaljalac.
Ceo ivot nam se rui. Sve propada, rui se.
ERVINSKI: Jelena, ne boj se, neu te ostaviti u ovakvom trenutku. Biu kraj
tebe, Leno.
JELENA: Pustite me. Bojim se da ne bacim senku na porodicu Talberg.
ERVINSKI: Leno, ostavi ga sasvim i. udaj se za mene... Leno! (LJube se)
Razvee se?
JELENA: E, neka sve propadne!
LJube se.
LARIOSIK (iznenada) Ne ljubite se, jer mi je muka.
JELENA: Pustite me! Boe moj! (Bei)
ERVINSKI: Mladiu, vi nita niste videli!
LARIOSIK (mutno) Ne, video sam.
ERVINSKI: To jest, kako to?
LARIOSIK: Ako ima kralja, kreni kraljem, a dame ne diraj! Ne diraj!... Joj!...
ERVINSKI: Ja nisam igrao sa vama!
LARIOSIK: Ne, igrao si.
ERVINSKI: Boe moj, kako si se natreskao!
LARIOSIK: Da vidimo ta e vam mama rei, kad ja umrem. Govorio sam da
nisam vojno lice, da ne smem da pijem toliko votke. (Pada na grudi
ervinskom)
ERVINSKI: Kako se samo natreskao!
Sat otkucava tri puta, svira menuet.
(Zavesa)
DRUGI IN
SLIKA PRVA
ervinski pie. Pored toga, iz taba ruske komande sam dobio nekakve
potpuno neverovatne vesti. tab ruske komande je sramno pobegao! Das ist ja
unerhrt! (To je neuveno!) (Pauza) Obraam se vaim posredstvom nemakoj
vladi... sledeom izjavom: Ukrajini preti smrtna opasnost. Bande Petljurine
prete da e doi do anarhije. Zbog toga molim nemaku komandu da
momentano da jedinice kako bismo odbili bande koje su nagrnule ovamo i
obnovili poredak u Ukrajini, saveznici Nemake.
RAT: Na alost, nemaki komanda ne moe to uraditi.
HETMAN: Kako? Objasnite generale, zato?
RAT: Physish unmglich! (Fiziki je nemoguno!) Fiziki nemoguno jeste.
Erstens, kao prvo, po naim podacima. Petljura imati dve stotine hiljada
vojsku, odlino naoruana je. A u meuvreme nemaka komanda uzima
divizije i vodi ih u Nemaka.
ERVINSKI (u stranu) Gadovi!
RAT: Na taj nain mi nemamo dovoljno snage za naa vojska rasporediti.
Zweitens, kao drugo, cela Ukrajina na strani Petljura.
HETMAN: Porunie, povucite tu reenicu u zapisniku.
ERVINSKI: Razumem.
RAT: Nemam nita protif. Podvui to. Na taj nain zaustaviti Petljura
nemogue jeste.
HETMAN: Znai da mene, armiju i vladu nemaka komanda iznenada ostavlja i
preputa sudbini?
RAT: Nije, nama naredili da preduzmemo meri za spaavanje faa svetlost.
HETMAN: A koje mere komanda predlae?
RAT: Momentanu efakuaciju fae svetlost. Odmah u vagon i nach Germania.
HETMAN: Izvinite, ali nita ne shvatam. Kako to?... Izvinite. Moda je to
nemaka komanda evakuisala kneza Belorukova?
RAT: Upravo tako.
HETMAN: Bez moje saglasnosti? (Nervira se) Ne slaem se. Izraavam vladi
Nemake protest zbog takvog postupka. Imam jo uvek mogunosti da skupim
armiju u gradu i branim Kijev svojim sredstvima. Ali, odgovornost za
unitavanje prestonice pae na nemaku komandu. I ja mislim da e vlada
Engleske i Francuske...
RAT: Vlada Engleske! Vlada Francuske! Nemaka vlada jo dofoljno jaka da
ne pusti doi do unitenje prestonice.
HETMAN: To je pretnja, generale?
RAT: Upozorenje, faa svetlost. Faa svetlost nema nikakve oruane snage.
Situacija katastrofalna...
DUST (tiho, fon ratu) Mein General, wir haben gar keine Zeit. Wir mssen...
(Generale, mi imamo vrlo malo vremena. Moramo...)
RAT: Ja, ja... faa sfetlost, dozfolite rei pozlednje. mi sada uhvatiti podatak
da konjica Petljure je osam frsta od Kijef. I sutra isjutra ona ui e...
HETMAN: Ja za to poslednji saznajem!
Page 23
Mihail Bulgakov - Dani turbina
RAT: Faa sfetlost, fi snate ta bude bilo sa fama ako fi budete zaropljen? Na
faa sfetlost fe ima prezuda. Ona jako tuan.
HETMAN: Kakva sad to presuda?
RAT: Isfinite, faa sfetlost. (Pauza) Obijeziti. (Pauza) Faa sfetlost, ja molim
otgoforiti otmah. Ja imam samo teset malih minuta, posle toga skitam sa sebe
odgofornost za ifot faoj sfetlosti.
Velika pauza.
HETMAN: Kreem!
RAT: Ah, idete? (Dustu) Budite dobri, delati tajno i bez sfaki larma!
DUST: O, nikakaf larma! (Puca iz revolvera dva puta u tavanicu)
ervinski je zbunjen.
HETMAN (hvatajui se za revolver) ta to treba da znai?
RAT: O, pudete miran, faa sfetlost. (Nestaje u zavesi desnih vrata)
Glasovi iza pozornice: Straa, na oruje! Topot nogu.
DUST (otvarajui srednja vrata) Ruhig! Mirno! General fon rat na pantalone
zakaio refolver i pogreno pogodio sebe u glava. (Glasovi iza pozornice:
Hetman! Gde je hetman?) Hetman jeste jako sdrafo. Faa sfetlost, ljubasno
izaite... Straa...
HETMAN (u srednjim vratima) Sve je u redu, prekinite uzbunu.
DUST (u vratima) Molim fas, propustiti lekar s instrumentarij.
Uzbuna se stiava. Ulazi lekar nemake armije sa koferom i lekarskom torbom.
Dust zatvara i zakljuava srednja vrata.
RAT (izlazi iza zavese) Faa sfetlost, molim fas presfucite se u nemaki
uniform, kao da vi jeste ja, a ja jesam ranjen. Tajno mi vas izvesti iz grad, da
niko ne znao nita, da ne izazvati uzbuenje straa.
HETMAN: Radite ta hoete. (Poljski telefon poinje da zvoni) Porunie,
dignite slualicu!
ERVINSKI: Kabinet njegove svetlosti... Kako?... ta?... (Hetmanu) Vaa
svetlosti, dva puka serduka prela na stranu Petljure... Na nebranjenom delu
se pojavila neprijateljska konjica. Vaa svetlosti, ta da prenesem?
HETMAN: ta da prenesete? Prenesite im da zadre konjicu bar pola sata! Ja
moram da odem! Dau im oklopna kola!
ERVINSKI (u slualicu) ujete me?... Zaustavite ih bar na pola sata! NJegova
svetlost e vam dati oklopna kola!
DUST (izvlaei iz kofera nemaku uniformu) Faa sfetlost! Gde vi budete?
HETMAN: U spavaoj sobi.
Hetman i Dust odlaze udesno.
ERVIISKI (na avansceni) Da beim, ta drugo? Hoe li Jelena da poe ili
nee? (Odluno, ratu) Vae prevashodstvo, najpokornije vas molim da
povedete i mene sa hetmanom, ja sam njegov lini autant. Pored toga, sa
mnom je i... moja verenica...
RAT: Na alost, porunik, ne samo faa ferenica, fe i fas ne mogu pofesti.
Ako hoete putovati idite na stanicu gde na tapski komposicija. Uposoravam
- nikakfih mesta nema, tamo fe je lini autant.
ERVINSKI: Ko?
RAT: Kako se ono... Knez Novoiljcov.
Page 24
Mihail Bulgakov - Dani turbina
ERVINSKI: Novoiljcov! Pa kada je on uspeo?
RAT: Kada desi se katastrof, svako postati vet jako. On bio sad u na tab.
ERVINSKI: I on e tamo, u Berlinu, biti kraj hetmana?
RAT: O, ne! Hetman bie sam. Nikakfa sfita. Mi samo doveemo do granica
one ko eli spasti svoja ija od va muik, a tamo kako ko eli.
ERVINSKI: O, pokorno vam se zahvaljujem. Ja u i ovde umeti da spasem
svoju iju...
RAT: Pravilno, porunik. Nikat ne treba naputati svoj tomovina. Heimat ist
Heimat. (Domovina je domovina.)
Ulaze Hetman i Dust. Hetman ]e u uniformi nemakog generala. Zbunjen, pui.
SLIKA DRUGA
(Zavesa)
TREI IN
SLIKA PRVA
TREI JUNKER (utrava plaui) Vikali su napred, napred, a sada - nazad. Ako
naem hetmana - ubiu ga!
PRVI OFICIR: Neka ide ova baba u vraju mater! Junkeri, sluajte: ako je
tano to to kae pukovnik - ravnajte se prema meni! Nai emo vagone i - na
Don, Denjikinu!
JUNKERI: Na Don! Denjikinu! - Zar je to lako... ta trua!... - Na Don se ne
moe!...
STUDZINSKI: Alekseje Vasiljeviu, tano je, treba sve baciti do vraga i krenuti
sa divizionom na Don.
ALEKSEJ: Kapetane Studzinski! Umuknite! Ja komandujem divizionom! Ja u
nareivati, a vi - izvravajte. Na Don? ujte me! Tamo, na Donu, bie ovo isto,
ako samo na Don i stignete. Tamo ete naii na iste generale i ista tapska
nitavila.
NIKOLKA: Iste takve vapske svinje!
ALEKSEJ: Potpuno tano. Oni e vas naterati da se borite protiv sopstvenog
Page 33
Mihail Bulgakov - Dani turbina
naroda. A kad vam taj narod razlupa glave, oni e pobei u inostranstvo...
Znam da se u Rostovu odigrava isto to i u Kijevu. Tamo su divizioni bez
municije, tamo su junkeri bez izama, a oficiri sede po kafanama. Sluajte me,
prijatelji moji! Meni, ratnom oficiru su naloili da vas gurnem u tuu. Po bilo
koju cenu! Ali nemam za to. Javno izjavljujem da vas neu povesti i neu vas
pustiti! Kaem vam: belom pokretu u Ukrajini doao je kraj. Kraj mu je i u
Rostovu na Donu, svuda! Narod nije s nama. On je protiv nas. Znai, gotovo
je! Grob! Kraj! I ja, kadrovski oficir Aleksej Turbin, koji je izdrao rat protiv
Nemaca, za ta su svedoci kapetani Studzinski i Milajevski, ja na sopstvenu
odgovornost i savest preuzimam sve, sve preuzimam, upozoravam vas i, zato
to vas volim, aljem vas kuama. Zavrio sam. (amor glasova. Iznenadna
eksplozija) Skidajte epolete, bacajte puke i odmah po kuama!
Junkeri kidaju epolete, bacaju puke.
MILAJEVSKI (vie) Tie! Gospodine pukovnie, dozvoljavate li da zapalimo
zgradu gimnazije?
ALEKSEJ: Ne dozvoljavam.
Pucanj iz topa. Stakla su zadrhtala.
MILAJEVSKI: Mitraljez!
STUDZINSKI: Junkeri, kuama!
MILAJEVSKI: Junkeri, sviraj odstupanje, razlaz!
Truba iza pozornice. Junkeri i oficiri bee. Nikolka udara pukom po sanduku sa
osiguraima i bei. Gasi se svetlost. Aleksej kraj pei cepa papire, spaljuje ih.
Duga pauza. Ulazi Maksim.
ALEKSEJ: Ko si ti?
MAKSIM: Ovde sam posluitelj.
ALEKSEJ: Gubi se odavde, poginue.
MAKSIM: Vae visokoblagorodstvo, a kuda to da odem? Nemam zato da
beim od dravne imovine. U dve uionice su klupe polomili, takvu su tetu
poinili da ne mogu ni da je opiem. A osvetljenje... Mnogo je vojski prolo, ali
ovakve - izvinite...
ALEKSEJ: Stare, okani me se.
MAKSIM: Moete i sabljom ako hoete da me seete, ali otii neu. Rekao mi je
gospodin direktor...
ALEKSEJ: A, ta ti je to rekao gospodin direktor?
MAKSIM: Maksime, sam ostaje... Maksime, obrati panju... A ta ste vi ovde...
ALEKSEJ: Stare, razume pi ruski? Ubie te. Otidi u nekakav podrum, sakrij se
tamo, da od tebe ne bude ni traga ni glasa.
MAKSIM: A ko e da odgovara? Maksim e za sve da odgovara. Bili su tu razni,
i za cara i protiv cara, ogoleli vojnici, ali da neko klupe lomi...
ALEKSEJ: Gde li su spiskovi nestali? (Razbija ormar nogom)
MAKSIM: Vae visokoprevashodstvo, pa postoji i klju za njega. Gimnazijski
ormar a vi - nogom. (Odlazi, krsti se. Topovski pucanj.) Carice nebeska...
Majko boja... Gospode Isuse...
ALEKSEJ: Samo tako! Raspali! Hajde! Hajde! Koncert! Muzika! Ali pae mi
jednom aka, pane hetmane! Gade!
Page 34
Mihail Bulgakov - Dani turbina
Gore na stepenitu pojavi se Milajevski. Kroz prozore prodire zora.
MAKSIM: Vae prevashodstvo, barem mu vi naredite. Otkud to sad? Ormar
razlupao nogom!
MILAJEVSKI: Stari, ne vrzmaj mi se oko nogu. Gubi se odavde.
MAKSIM: Tatari, pravi Tatari... (Izgubi se)
MILAJEVSKI (iz daljine) Aljoa! Zapalio sam magacin! Petljura e umesto
injela dobiti ipak!
ALEKSEJ: Tako ti boga, ne zadravaj se ovde. Bei kui to pre.
MR1LAJEVSKI: Sitnica. Sad u da ubacim jo dve bombe u seno i - kidam. A
zato si ti ostao?
ALEKSEJ: Dok prethodnica ne doe ne mogu.
MILAJEVSKI: Aljoa, mora li? A?
ALEKSEJ: ta to govori, kapetane!
MILAJEVSKI: Onda ostajem s tobom.
ALEKSEJ: ta e mi, Viktore? Nareujem ti: smesta idi Jeleni! uvaj je!
Odmah u za vama i ja. ta vam je, jeste li svi poludeli? Hoete li da sluate ili
ne?
MILAJEVSKI: Dobro, Aljoa. Trim Leni!
ALEKSEJ: Nikolka, pogledaj je li otiao. Oteraj ga, molim te.
MILAJEVSKI: Dobro! Aljoa, pazi, ne rizikuj!
ALEKSEJ: Nemoj da mi ita lekcije! (Milajevski ode) Ozbiljno. Ozbiljno i to
vrlo... I kada nas po belom stepenitu... povedu u plavi kraj... Samo da
prethodnica ne zaspi...
NIKOLKA (pojavi se gore na stepenitu, prikrada se) Aljoa!
ALEKSEJ: ta je, hoe murke sa mnom da igra, a? Smesta se gubi kui,
skidaj epolete!
NIKOLKA: Ja bez tebe, pukovnie, ne kreem.
ALEKSEJ: ta?! (Izvlai revolver)
NIKOLKA: Pucaj, hajde, pucaj u roenog brata!
ALEKSEJ: Kretenu.
NIKOLKA: Psuj, psuj roenoga brata. Znam zato si ostao! Znam da ti,
komandir, smrt od sramote eka, to je! Ali onda u da te uvam. Lenka e me
ubiti.
ALEKSEJ: Ej, ima li koga! Uhapsite junkera Turbina! Kapetane Milajevski!
NIKOLKA: Svi su otili!
ALEKSEJ: Dobro, priekaj, gade jedan, kod kue emo ve porazgovarati!
amor i topot. Uleu junkeri koji su bili u prethodnici.
JUNKERI (protravajui) Petljurina konjica je za nama...
ALEKSEJ: Junkeri! Sluajte komandu! Kroz podrumske hodnike u Podol! Ja u
vas pokrivati. Uz put kidajte epolete! (Iza pozornice se pribliava zloslutan
zvuk, tupo se uje harmonika: I umi i gudi... Beite, beite! Ja u vas
pokrivati! Tri ka prozoru na stepenitu) Bei, molim te. Saali se na Lenu!
U blizini eksplozija granate. Stakla pucaju. Aleksej pada.
NIKOLKA: Gospodine pukovnie! Aljoa, Aljoa, ta si to uinio?
ALEKSEJ: Podoficire Turbine, okani se junaenja, do vraga! (Uuti)
NIKOLKA: Gospodine pukovnie... to je nemogue! Aljoa, ustani!
Page 35
Mihail Bulgakov - Dani turbina
Topot i larma. Uleu odmetnici.
URAGAN: Ej! Vidi! Vidi! Hvataj ga, momci! Hvataj!
Kirpatij puca u Nikolku.
GALANBA (uleui) ivog! ivog ga hvataj, momci!
Nikolka pue gore uza stepenice, kezi zube.
KIRPATIJ: Gle ti samo vuia! Kukino kopile!
URAGAN: Nee mi umai! Nee!
Pojavljuju se odmetnici.
NIKOLKA: Ne, neu vam se predati! Neu vam se dati, banditi! (Baca se sa
ograde i nestaje)
KIRPATIJ: Ah, cirkusante jedan! (Puca) Nema vie nikoga.
GALANBA: Zato ste ga ispustili, momci? Ba niste ni za ta...
Harmonika. I umi i gudi... Iza pozornice povik.Ura, ura! Trube iza
pozornice. Bolbotun, a za njim - odmetnici sa zastavama. Zastave se kreu uza
stepenite. Zagluujui mar.
SLIKA DRUGA
(Zavesa)
ETVRTI IN
Dva meseca kasnije. Badnje vee 1919. godine. Stan je osvetljen. Jelena i
Lariosik ukraavaju jelku.
LARIOSIK (na merdevinama) Smatram da ova zvezda... (Tajanstveno
oslukuje)
JELENA: ta je?
LARIOSIK: Ne, priinilo mi se samo... Jelena Vasiljevna, uveravam vas da je
Page 40
Mihail Bulgakov - Dani turbina
ovo kraj. Oni e zauzeti grad.
JELENA: Ne istravajte, Lariosik, jo se nita ne zna.
LARIOSIK: Najsigurniji znak je to nema pucnjave. Da vam otvoreno priznam,
Jelena Vasiljevna, za ova dva poslednja meseca pucnjag.a mi je uasno
dojadila. Ne volim...
JELENA: Delim vae miljenje...
LARIOSIK: Smatram da e ova zvezda biti na svome mestu...
JELENA: Silazite, Lariosik, bojim se da ete glavu razbiti.
LARIOSIK: ta vam je, Jelena Vasiljevna!... Jelka je divna, kako to kae Vitja.
A eleo bih da vidim oveka, koji e rei da jelka nije lepa. Ah, Jelena
Vasiljevna, kada biste samo znali... Jelka me podsea na nepovratne dane mog
detinjstva itomiru... Vatrice... Zelena jelkica... (Pauza) Uostalom, ovde mi je
bolje, mnogo bolje nego u detinjstvu. Eto, odavde nikad ne bih otiao... Tako
bih ceo ivot sedeo pod jelkom kraj vaih nogu i nikud ne bih iao...
JELENA: Dojadilo bi vam. Vi ste pesnik, Larione.
LARIOSIK: Ne, kakav sam ja pesnik! Do vraga... Ah, izvinite, Jelena Vasiljevna!
LARIOSIK: U elo? Pa, ako je u elo neka bude u elo! (Jelena ga ljubi u elo)
Razume se, zar moe neko mene da zavoli!
JELENA: I te kako moe. Samo, ja sam ve zapoela roman.
LARIOSIK: ta? Roman! S kim to? Kod vas? Vi roman? To je nemogue!
JELENA: Zar mi ne prilii?
LARIOSIK: Vi ste - svetica! Vi... A ko je on? Da li ga poznajem?
JELENA: I to vrlo dobro.
LARIOSIK: Vrlo dobro ga poznajem?... Stanite... Ko je to? Stanite, stanite,
stanite!... Mlai ovek... vi nita niste videli... Kreni od kralja, a dame ne
diraj... A ja sam mislio da je to san. Prokleti srenik!
JELENA: Lariosik! To je neskromno!
LARIOSIK: Ja odlazim... Odlazim...
JELENA: Kuda, kuda?
LARIOSIK: Idem Jermeninu po votku i napiu se do besvesti...
JELENA: Pazite da vam ne dozvolim... Larione. biu vam prijatelj.
LARIOSIK: itao sam, itao u romanima... im doe prijatelj u vam biti -
znai da je sve propalo! Propalo! (Navlai kaput)
JELENA: Lariosik! Vratite se to pre! Uskoro e gosti da stignu!
Otvorivi vrata, Lariosik se u predsoblju sudari sa ervinskim koji ulazi. Ovaj
na glavi ima nekakav odvratan eir, u iskrzanom je kaputu, sa plavim
naoarima.
ERVINSKI: Zdravo da ste mi, Jelena Vasiljevna! Dobar dan, Larione!
LARIOSIK: A... dobar dan... dobar dan. (Ode)
JELENA: Boe moj! Na ta liite?
ERVINSKI: Pa, hvala, Jelena Vasiljevna. Ve sam to iskusio. Vozim se danas
fijakerom, a nekakvi proleteri promiu trotoarima, promiu. I jedan kae
nenim glasom: Vidi, vidi ukrajinskog gospodina! Priekaj samo do sutra.
Sutra emo vas poskidati sa fijakera! Oko mi je iskusno. im sam ga
pogledao, odmah sam shvatio da treba ii kui i presvlaiti se. estitam vam -
Petljura je gotov!
JELENA: Ma ta kaete?!
ERVINSKI: Noas e crveni stii. A to znai sovjetska vlast i tome slino!
JELENA: emu se, onda, radujete? Moglo bi se pomisliti da ste i sami boljevik!
(Zavesa)
Page 50