Europska duhovna avantura1 u oima Frantza Fanona

Djelo Prezreni na svijetu u kojem je Frantz Fanon utjelovio prije svega moralnu osudu
kolonijalizma kao sistema eksploatacije u kojemu je kolonizirani subjekt bio ugnjetavan na
brojne naine od strane kolonizatora. Krenuvi od zapaanja o kolonijalnoj situaciji u Aliru,
Fanon dolazi do brojnih zakljuaka gdje portretira kolonijalne sile , pod maskom civilizacije i
humanistikih ideala dok zapravo sprovode sistematsku dehumanizaciju koloniziranih
teritorija i njihovih itelja. Pretea je to borbe kolonijalnih subjekata protiv kolonijalnih
vlasti, kako i na fizikom, svima vidljivom, tako i na psiholokom planu gdje kolonizirani
subjekt rekonstruira sebe i iznova uspostavlja svoju ljudskost. Kroz taj proces on ne tei
samo politikom i drutvenom osloboenju, ve i emancipaciji svog unutranjeg bia. No
kako bi poblie analizirali strukturu Fanonovog lika i djela, predhodno emo se dotaknuti
nekih temeljnih teoretskih razmatranja pojma kolonijalizma.

Tokom povijesti, na mnoge se naine manifestirala i izvravala ljudska potreba za vlasti, moi
i superiornou. Ukoliko se osvrnemo na neto suvremeniju povijest i pogledamo unazad 500
godina, vidjeti emo kako su neke od metoda i alata za upranjavanje tih tenji bili, i jesu,
upranjavani kroz kolonijalizam, imperijalizam i neo kolonijalizam. Ukoliko bismo se ravnali
po Oxford English Dictionary rije kolonijalizam dolazi od rimske rijei colonia koja ima
znaenje farma ili pak naselje i odnosila se na Rimljane koji su se naseljavali na
podrujima koja nisu bila u domeni Rimskog carstva, ali su zadravali Rimsko dravljanstvo.
2

Kako moemo zamijetiti definicija se ne referira niti u jednom kontekstu na ljude koji nisu
kolonijalisti, tj. na ljude koji su ivijeli na odreenom teritoriju prije nego li se kolonija
etablirala kao takva. Ukoliko bi uli u etimologiju pojma dodavi mu varijablu ljudi koji su
nastanjivali odreeni teritorij prije dolaska kolonijalista, moemo sa sigurnou tvrditi da
osim procesa formiranja zajednice, postoji i posljedina situacija deformacije i reformacije

1
Europa ved stoljedima koi napredak drugih ljudi i podvrgava ih svojim planovima i svojoj slavi. Stoljedima
ona gui gotovo cijelo ovjeanstvo u ime neke tobonje duhovne avanture. Frantz Fanon, Prezreni na svijetu,
str. 229.
2
OED, a settlement in a new country... a body of people who settle in a new locality, forming a community
subject to or connected with their parent state; the community so formed , consisting of the original settlers and
their descendants and successors, as long as the connection with parent state is kept up
zajednice koja je nastanjivala to podruje ranije. Za taj proces reformacije/deformacije
zajednice brojne prakse su koritene koje ukljuuju izmeu ostalih trgovinu, pljaku,
pregovaranje, rat, genocid i robovlasnitvo. No kako napraviti distinkciju izmeu
kolonijalizma sa kojim nas je upoznala ekspanzija europskih sila na podruja Azije, Afrike i
Amerika sa povijesnim situacijama koje su joj prethodile, a ukljuuju sline elemente
deformacije/reformacije domicilnog stanovnitva? Naime, i prije esnaestog stoljea poznato
je da su brojna carstva osvajala i ostavljala svoj peat na brojnim teritorijima. Primjerice
teritorij Rimskog carstva koje je ve u drugom stoljeu poslije Krista obuhvaalo teritorije od
Armenije do Atlantika, ili pak ingis Kan koji je u trinaestom stoljeu sa Mongolima pokorio
Bliski Istok i Kinu. Teoretsku distinkciju u marsistikom diskursu pravi podjela na dva
vremenski odreena pristupa. Kolonijalizam koji je se odvijao u pred kapitalistiom drutvu,
te moderni kolonijalizam koji je etabliran pojavom kapitalizma u Zapadnoj Europi. 3
Moderni kolonijalizam osim to iz naseljenih zemalja koristi dobra i ostala bogatsva, on
restrukturira ekonomiju koloniziranog teritorija i vee ju u kompleksnu vezu sa svojom, tako
da moemo govoriti onda o meusobnom protoku ljudi i nacionalnih resursa izmeu
koloniziranih i kolonijalnih zemalja. Kako je kljuna rije meusobna , robovi i sirovine su
transportirani u metropole ili ostale lokacije pod vlau metropole kako bi stvarali dobra, dok
su kolonije takoer bivale izazovna trita za europska dobra. Primjerice, robovi koji su slani
iz Afrike u Amerike i u zapadnu Indiju na plantae gdje su proizvodili eer kojega je
konzumirala Europa ili pak pamuk koji se slao iz Indije da bude proizveden u gotov proizvod
u Engleskoj koji se prodavao nazad u Indiju. Na temelju ovih injenica moemo konstatirati
da bez obzira u kojem smjeru su ljudi i roba fluktuirali, rezultat je utjelovljen u profitu
kolonizatorske sile.

Ako bismo se fokusirali na fluktuaciju ljudi, moemo primijetiti da nisu samo robovi bili
teritorijalno premjetani. Takoer, migracije su ukljuivale i nadniare, domicilne sluge,
trgovce, kolonijalne vladare i namjesnike, vojnike, plaenike, misionare, pisce, profesore i
znanstvenike. Posljedice stoga nisu bile samo u obliku iskoritavanja ljudi i sirovina, ve su
bile mnogo dalekosenije. Dotaknemo li samo epistemicid kao posljedicu kolonijalizma,
slikovitu referencu koju je istaknuo u domeni Orijentalizma Edward Said, moemo pronai u

3
Bottomore 1983, 81-85
Napoleonovim osvajanjima gdje je osim vojske koristio i brojne znanstvenike koji su
eurocentrinim epistemolokim pristupom pomjerali granice znanja u korist sebe. 4

Vano je takoer naglasiti element koji se vee za apologiranje kolonizacijskog procesa od

strane kolonizatora.

Uz eurocentrizam proiren na Sjedinjene Amerike Drave, kao ogranak Europe, itava

Zapadna Europa proklamira ideju jedne velike nacije koja je superiorna prema ostatku
svijeta. Dok Zapad sebi daje pravo ne prihvaati bilo kakvu vrst kulturno socijalnog utjecaja
ostalih, vice versa namee ostatku svijeta pozapadnjenje. Aksiom uroene vie civilizacije
najprije je ideoloki uzdizao kolonijalizam, a zatim imperijalizam. Kada se na prelasku
osamnaestog u devetnaesto stoljee rodila suvremena koncepcija nacije, upravo je u njeno ime
proklamirana via civilizacija.

Tj. u ime nacionalnih osobina upravo onih europskih nacija koje su openito proglaene
superiornima, bilo po rodu, porijeklu, etnikoj prirodi (kako je to sutinski traio njemaki
model), bilo zato to su te osobine stvorile vrijednosti vie civilizacije, koliko i po kodeksu
opih ljudskih prava (kako je, u opem obliku, sugerirao francuski i anglosaksonski uzor). 5

Kao jednu od krucijalnijih stavki proklamiranja superiornosti, moramo se dokatnuti rasne

superiornosti na koju se takoer i Frantz Fanon referirao u svojim djelima. Kao predhodnica
rasne superiornosti u kolonijama moemo navesti koncept proirivanja ivotnog prostora .
Taj fenomen u nacionalnom kontekstu s lakoom moemo slikovito ilustrirati kroz tendenciju
neke nacije koja ima potrebu za proirivanjem u prvom redu da bi stekla ivotni prostor za
svoje stanovnitvo, kao najjednostavniji alat za postizanje tog cilja koristi rasistiku politiku. 6

4
Halter, Spiritistiki razgovor sa Edwardom Saidom: O Nama i Njima, U povijesti orijentalizma kljuna toka
je Napoleonova invazija Egipta 1798. godine, koja je oznaila poetak procesa koji jo uvijek dominiraju suvremenim
kulturalnim i politikim procesima. Napoleon je gradio arhivu za ekspediciju, osnovao Institut d'Egypte i svoju pretvorio u
direktnu funkcionalnu kolonijalnu upotrebu

5
Nicolao Merker , Nacionalne ideologije i kolonijalistiki mitovi u suvremenom Europi, Filozofska istraivanja, 30, sv.4, 671-
687
6
Del Boca 1976:455 Nakon jednog svog istraivakog putovanja 1891. u Eritreju, liberalni poslanik Ferdinando Martini,
bududi prvi civilni guverner kolonije, izjavio je da ne stoji argument civilizacije. Upravo u sluaju stanovnika Eritreje, koji su
bili Kopti, nije se radilo o divljim plemenima, ogrezlim u idolatriji, nego o krdanskom narodu koji je to bio ved stoljedima i ije
je politiko ureenje staro vie vjekova. Tako da Martiniju na kraju nije preostalo nita drugo ved da proklamira dogmu iste
dominacije, zamjenjivanje jedne rase drugom, jer domorodac smeta naem djelu, kao to su u Americi smetali
crvenokoci.
Kroz djelo Prezreni na svijetu Frantz Fanon se nedvojbeno dotie problema domicilnog
stanovnitva u kolonijama, i ne samo problema ve i duevnih stanja, strepnji , kao i krajnje
spoznaje podreenosti i svojevrsnoj katarzi koja se manifestira u oslobodilakoj borbi. No,
krenemo li ispoetka, od problema koloniziranog, porobljenog ovjeka ( uglavnom se radi o
obojenom ovijeku, na prvom mjestu crnca ) , ovjeka koji je nakon stoljea tlake,
ponienja i prijezira toliko otuen, da ga kolonizator vie ni ne smatra ovjekom. Fanon u
svome djelu Crna koa, bijele maske hladno ustvruje:

Rei u, makar se zamjerio mojoj brai po boji koe, da crnac nije ovijek... Crnac je crni
ovijek: to e rei da se on, zahvaljujui nizu afektivnih otklona, vrsto ukotivio u jednom
svijetu iz kojega bi morao izai. Problem je vrlo vaan. Mi samo hoemo da oslobodimo
obojanog ovjeka od njega samoga.7

Iako je Fanonu dobro znana dijalektika drutevnih klasa i slojeva, prva i temeljna suprotnost
od koje on tada polazi kao kolonizirani ovjek crne boje koe, jest suprotnost bijelac crnac.
Svojim kasnijim radom, poglavito u knjizi Prezreni na svijetu, razrauje strategiju
otstranjivanja tih kompleksa i konstrukcije crnog ovjeka, kako bi se uope mogao spasiti
8
ovjek, stvara jedan novi smjer antropologije s jasnim revolucionarnim porukama.
Jasno se kroz njegovo djelo moe isitati da je jedini izlaz borba. Borba koju ni sam Fanon ne
proklamira kao kratkotrajnu, ve kao borbu koja obuhvaa sve sfere ivota crnog ovjeka :
politiku, ekonomsku, kulturnu. Borba koja ne znai samo puko obaranje kolonijalne vlasti i
istjerivanje bijelog ovijeka ( iako je to preduvjet da se izgradi novi ovjek, zadnji biti e
prvi), ve za istinsko bratstvo ljudi, bez obzira na boju njihove koe.

U djelu Peta godina Alirske revolucije Fanon jasno govori o tim novim odnosima :

Ne znae zamjenu jednog barbarstva s drugim barbarststvom, jednog unitavanja ovjeka s

drugim unitavanjem ovjeka. Ono to mi, Alirci, hoemo jest da otkrijemo ovijeka iza
kolonizatora9

Uzevi glavnu varijablu borbe, tj. Esencijalni oblik manifestacije iste ( nasilje ), pitamo se
moe li kolonizirani doista postati vlastiti gospodar i tvorac vlastite povijesti tim putem.
Kolonizirani je , suoen sa kolonizatorom, stoljeima potiskivao svoju ljudskost i
interiorizirao svoje ponienje; zdvojnost i potitenost oitovao je u meusobnim plemenskim

7
Frantz Fanon, Peau Noire, Masques blancs, Edition du Seuil, Pariz 1952, str26
8
Vjekoslav Mikecin, Povijest i kritika svijest , str.68
9
Frantz Fanon, Peta godina Alirske revolicije, 3. Izdanje, Pariz 1962, str 19.
obraunima, u opsesivnosti, u plesovima do iscrpljenja, a to samo po sebi znai jednu vrstu
koloniziranog nasilja, koje je samo trebao usmjeriti u revolucionarnu borbu.

Vidjeli smo da to nasilje u itavom kolonijalnom razdoblju, iako izbija na povrinu, ne vodi
niemu. Vidjeli smo kako je bilo kanalizirano emocionalnim izljevima plesa ili rituala. Vidjeli
smo ga kako se iscrpljuje u bratoubilakim borbama. Postavlja se sada pitanje da se to nasilje
shvati u asu njegove preorijentacije. I dok je ono neko nalazilo zadovoljstvo u mitovima i
smiljalo priliku za kolektivno samoubojstvo, sada mu novi uvijeti omoguuju da promijeni
smjer.10

Referiramo li se na ovaj citat, moemo zakljuiti da nasilje kojeg se kolonizirani subjekt mora
latiti, ima dvostruku ulogu. Prva je ta da ono moe doista protjerati kolonizatora koji
utjelovljuje trajni izvor imerijalistikog nasilja u svim njegovim oblicima, a druga je ta da
kroz to nasilje kolonizirani se ujedinjuju, prevladavaju plemeski partikularizam, stvaraju
nacionalnu zajednicu i oslobaaju se kompleksa manje vrijednosti i kompletativno-
oajnikih stavova. Sartre u predgovoru knjige Prezreni na svijetu takoer progovara i
primjeuje kako Fanonova teorija nasilja ima oslobodilaki karakter i poiva na naelima
najvie ovjenosti, ma koliko ona u sebi sakrivala eventualne opasnosti da ugrozi sam
humanistiki telos (cilj) iroko zasnovanog revolucionarnog pothvata.11

Kako bi jo bolje razumijeli taj proces oslobaanja od kolonizatora i samog revolucionarnog

momenta, valjalo bi povui paralelu i istaknuti razliku Afrike i procesa dekolonizacije iste kao
bitnom nosiocu socijalne i nacionalne emancipacije iste, sa teoretskom pozadinom revolucija
u kapitalistikim zemljama. Polazei od poznatog hegelijansko-marksovskog odnosa
gospodara i roba, u kojemu rob ( proleter ) postaje, kroz patnju i izrabljivanje, subjekt
revolucionarnog prevrata i tvorac novog svijeta, Fanon taj odnos za afrike prilike zaotrava i
modificira : U marksistikoj teoriji proleter i kapitalist su suprotnosti koje se meusobno
utjelovljuju i nadopunjuju. U kolonijalnom svijetu kolonizator i kolonizirani subjekt dva su
suprotna pola koja se u potpunosti iskljuuju. Domorodac je svijet zatvoren u sebe. On je
samo kolonizirani subjekt to stoljeima podnosi sve mogue inhibicije, od fizikih preko
duhovnih. 12

10
Frantz Fanon , Prezreni na svijetu, str. 23
11
Jean Paul Sartre, predgovor Frantz Fanon , Prezreni na svijetu
12
Vjekoslav Mikecin, Povijest i kritika svijest, str. 72
Ono to je zanimljivo u Fanonovom definiranju pokretaa revolucije jest to da on negira
mogunost sitne buroazije ( siromaniji sloj graanske klase ) da sudjeluje u borbi protiv
kolonizatora. Fanon je pokretaku snagu vidio samo u seljacima, jer oni jedini nemaju to
izgubiti, dok sitna buroazija u koloniziranim zemljama ima mnogo toga za izgubiti.
Meutim, Fanon tu radi distinkciju izmeu sitne buoazije u Europi i Africi, gdje naglaava i
uvia vanost iste u Europi kao jednog od temeljnih nosioca revolucije.

Embrioalni proleterijat u gradovima relativno je povlaten. U kapitalistikim zemljama

proleterijat nema to izgubiti, on eventualno moe sve dobiti. U koloniziranim zemljama
proleterijat moe sve izgubiti. On je u stvari onaj dio koloniziranog naorda, koji je nuan i
nezamjenjiv za dobar rad kolonijalnog stroja : to su vozai tramvaja, taksisti, rudari, luki
radnici, tumai, bolniari itd. Elementi su to koji ine najvjerniju klijentelu nacionalistikih
partija, i zbog povlatenog poloaja to ga imaju u kolonijalnom sistemu oni predstavljalju
buroaski dio koloniziranog naroda13

Brojne su diskusije i sporove izazvale Fanonove postavke o nosiocu / nositeljima revolucije i

njegovim analizama drutvenih klasa i slojeva. ak i u Africi od brojnih marksistiki
orijentiranih autora su kritike upuene prema njegovim razmatranjima koje gaji prema
poglavito sitnoj buroaziji. Primjerice voa oslobodilake borbe u Gvineja-Bisau, Amilcar
Carbal rekao je referirajui se na Fanonove teze :

Pitanje da se sagleda jesu li ili nisu seljaci glavna revolucionarna snaga od kljune je
vanosti. to se tie Gvineje ja moram odmah odgovoriti sa ne. Stoga moe biti udno da mi
na njima temeljimo ukupnost nae oruane borbe. Predstavljajui cijelu zemlju, nadzirui i
proizvodei njena bogatstva, oni su fiziki vrlo jaki; ali mi znamo iz iskustva kakve smo
napore poduzeli da bismo ih potakli na borbu. Mi smo morali , za razliku od kineskih
komunista, okrutno osvajati seljake 14

Bez obzira na stavove i diskusije o nositeljima revolucije, moramo konstatirati injenicu da se

afrika drutvena stvarnost duboko razlikuje od one europske, a shodno tome se i povijesna
uloga graanstva ( nacionalne buroazije) u Europi razlikuje od one u Africi. Fanon to jasno
vidi, i ako je u kojem sluaju u krivu, to su greke ispitivanja i traenja najbolje formule koje
su uvelike bolje nego li one gotovo napisane koje nemaju ama ba nikakve veze sa afrikom
stvarnou.

13
Frantz Fanon, Prezreni na svijetu, str 64.
14
A. Carbal, La lutte en Guinee, asopis Revue Internationale du socialisme, br 4, 1964
Nakon to smo definirali nosioce revolucije, valjalo bi se dotaknuti i ciljeva iste. Ranije smo
spominjali novog ovjeka i novo drutvo koje bi se trebalo roditi iz revolucije. No, jeli
Fanon, iako je bio pod utjecajem marksistike ideje imao viziju marksistikog socijalizma?

U Sartreovom predgovoru Prezrenih na svijetu dana je ova interpretacija Fanonovih

stajalita glede krajnjeg cilja revolucije:

Ako nacionalna revolucija doista pobijedi, ona e biti socijalistika; ako se zaustavi njezin
polet, ako kolonizirana buroazija uzme vlast, nova e drava , unato formalnom
suverenitetu, ostati u rukama imperijalista... Fanon objanjava svojoj brai iz Afrike, Azije,
Latinske Amerike ovo: mi emo zajedno posvuda ostrvariti revolucionarni socijalizam, ili
emo biti dotueni jedan po jedan od naih starih tiranina. On nita ne prikriva: ni slabosti,
ni nesloge, ni mistifikaciju... itaoca se otro upozorava protiv najopasnijih otuenja: lidera,
kulta linosti, zapadne kulture, ali isto tako i vraanja dalekoj prolosti afrike kulture.
Istinska je kultura Revolucija15

Definirati Fanonov politiki credo i viziju novog drutva i stavljati ga u kontekst europskog
revolucionarnog socijalizma bilo bi suvie banalno. Uzevi u obzir gore razloene razlike
izmeu percepcije afrikog i europskog proleterijata, u nastavku emo pokuati poblie
objasniti Fanonovu viziju cilja revolucije, referirajui se na Juliusa Njererea koji je objavio
teorijsko programski tekst pod naslovom Temelji afrikog socijalizma. Kroz njegov kratak
citat moe se poblie prepoznati i pribliiti se Fanonovim tezama o novome drutvu:

Europski socijalizam nastao je iz agrarne revolucije i industrijske revolucije koja joj je

slijedila. Prva stvara klase zemljoposjednika i klasu bezzemljaa. Druga stvara morerni
kapitalizam i industrijski proleterijat. Ove dvije revolucije posijat e nered u drutvo, i ne
samo da e se europski socijalizam roditi iz tog sukoba, nego e i njegovi apostoli uzdii
klasnu borbu na razinu filozofije. Klasna borba nije shvaena kao zlo, nego kao dobrobit i
nunost... Europski socijalisti ne mogu misliti na socijalizam a da ga ne povezuju s njegovim
ocem kapitalizmom. Budui da sam odrastao u plemenskom socijalizmu, ja moram rei da
tu proturijenost smatram apsolutno neprihvatljivom jer ona zapravo tvrdi : bez kapitalizma i
sukoba to ga je on stvorio u drutvu ne moe biti ni socijalizma. Afriki se socijalizam nije
koristio agrarnom revolucijom ili industrijskom revolucijom. On nije nastao iz borbe klasa.
Ja nisam siguran da rije klasa uope postoji u afrikim jezicima ; jezik izraava ideje onih

15
Jean Paul Sartre, predgovor, Frantz Fanon - Prezreni na svijetu
koji ga govore, a ideja klase ili kaste ne postoji u afrikom drutvu. Osnovica i cilj afrikog
socijalizma jest proirena obitelj. Istinski afriki socijalisti ne smatraju ljude jedne klase
svojom braom a ljude druge klase svojim prirodnim neprijateljima. Oni smatraju sve ljude
svojom braom kao lanove svoje obitelji.16

Kasnije Nyerere takoer progovara o ostalim nerazvijenim zemljama, upozoravavi da si

nijedna takva zemlja nemoe dopustiti da bude bilo to nego socijalistika.

Kroz ovaj primjer mogli smo slikovitije pogledati kroz prizmu definicije socijalizma kojoj je
Fanon bio sklon. Nepobitno je da je on u svojim razmiljanjima, u svojim potragama prema
novom drutvu, koje bi se trebalo uspostaviti u kolonijalnim zemljama nakon dekolonizacije
doao do svojevrsne socijalistike koncepcije za te zemlje. Tonije, to novo drutvo on je
zamiljao kao socijalistiku zajednicu slobodnih, ravnopravnih ljudi u kojoj e biti
iskorijenjeni i onemogueni svi oblici rasnih, klasnih, etnikih i nacionalnih sukoba i
ugnjetavanja. Bez uspostavljanja novog drutva i novog ovijeka cijeli napor antikolonijalne
borbe za nacionalnu nezavisnost nee donijeti nikakvih znaajnijih rezultata. No klopku
nacionalizma Fanon je vjeto predvidio, i sve negativne posljedice koje nacionalizam donosi.

Vidjeli smo na predhodnim stranicama da se nacionalizam, taj velianstveni pjev koji je

dizao mase protiv ugnjetaa, rastvara odmah nakon steene nezavisnosti. Nacionalizam nije
politika doktrina, nije program. A ako se svojoj zemlji doista eli da izbjegne ta vraanja
natrag, te zastoje, te lomove, potrebno je brzo prei od nacionalne ka politikoj i socijalnoj
svijesti. Nacija ne postoji nigdje ako to nije u programu to ga je razradilo revolucionarno
rukovodstvo a mase prihvatile svjesno i oduevljeno17

Ukoliko poblie razloimo gore navedenu formulaciju, moemo uoiti potencijalnu prepreku
egalitarnom drutvenom ureenju koja se manifestira u revolucionarnom rukovodstvu. U
praksi revolucionarno rukovodstvo utjelovljuje revolucionarna partija i vlast ( drava ), koja
prema vani reprezentira suverenu naciju, a prema unutra biva oruem ljudi, graana, seljaka.
No, kako moemo iz povijesne prakse isitati, tu su mogue negativne devijacije. Primjerice
kult linosti, odvajanje politike avangarde od autentinih tenji naroda, birokratizacija vlasti,

16
Julius Nyerere, Temelji afrikog socijalizma, Jedinstvo Afrike, br 47 , str 16
17
Frantz Fanon,Prezreni na svijetu, str. 137
neodgovornost, profiterstvo i partikularni interesi koje se nastoji prikazati kao interes nacije.
18

Fanon je definirao partiju kao predstavniko tijelo koje bi definitivno trebalo biti izravni izraz
masa kao i nepodmitljiv branitelj naroda. Isto tako on ima u vidu da narod nosi sa sobom
mnoge ogranienosti u pogledu politike i ope izobrazbe, a sa druge strane predstavniko
tijelo podlono je takozvanom revolucionarnom elitizmu. Stoga Fanon u narodu vidi
potencijal koji treba iskoristiti pravilnom politikom izobrazbom, kako bi narod bio svjestan
da o njemu ovisi budunost zemlje.19 Kratak citat Fanonovog stajalita o hibridizaciji, tonije
o neodvojivosti demokratskih naela i socijalizma :

Biti odgovoran u nerazvijenoj zemlji znai shvatiti da sve poiva naposlijetku na odgoju
masa, na podizanju svijesti, na onome to se odvie brzopleto naziva politizacijom...
Politizirati mase nije i ne moe biti odravanje politikog govora. To znai zaloiti se strasno
da mase shvate kako sve ovisi o njima...kako ne postoji demijurg, kako ne postoji slavan i za
sve odgovoran ovjek, nego da je demijurg narod... Da bi se to ozbiljilo, da bi se doista
utjelovilo, ponavljamo, potrebna je krajnja decentralizacija. Cirkulacija od vrha do baze i od
baze do vrha mora biti strogo naelo, i to ne zbog formalizma, nego zato to je potivanje
toga naela jamsvo usijeha i dobrobiti.20

Kada govorimo o novom drutvu vano je napomenuti i Fanonov animozitet prema kultu
afrike duhovne tradicije, koju stavlja u kontekst kao obrambenu reakciju na kulturnu
asimilaciju koju je provodio kolonizator. Sa druge strane, referirajui se na svjetovni napredak
koji takoer vodi ka humanizaciji ovjeka i njegova svijeta, Fanon istie kako afrike zemlje
moraju graditi svoje gradove, ceste, mostove, tvornice ; industrijalizirati poljoprivredu, ali bez
da to ikako implicira nove drutvene antagonizme i novo zaroljavanje ovjeka. No i tu je
veoma oprezan, pogotovo kada govori o putevima koje bi trebale slijediti zemlje u razvoju u
svojoj duhovnoj i matrijalnoj transformaciji. S jedne strane on uvia da se znanost i tehniki
napredak Zapada ne bi smjeli ignorirati, ve da su djelom i potrebni za prosperitet Afrike,

18
Vjekoslav Mikecin, Povijest i kritikla svijest, str. 80
19
Brojni kasniji revolucionarni voe u Africi, usko su se drali teze da se narodu mora pruiti osnovno
obrazovanje kako bi mogli efektivnije sudjelovati i u politikoj sveri ivota. Primjerice Thomas Sankara je proveo
nacionalnu kampanju opismenjavanja stanovnitva. Koja je urodila plodom i to od 13% pismenosti stanovnitva
1983. do 73% pismenog stanovnitva 1987. Godine. - http://africa-facts.org/facts-about-thomas-sankara-in-
burkina-faso/
20
Franz Fanon, Prezreni na svijetu, str. 133
no sa druge strane on otro upozorava sve zemlje u razvoju kako ne bi smjele oponaati
europski model kao put ka svojem prosperitetu.

Europa ve stoljeima koi napredak drugih ljudi i podvrgava ih svojim planovima i svojoj
slavi. Stoljeima ona gui gotovo cijelo ovjeanstvo u ime neke tobonje duhovne
avanture. Pogledajte je danas kako tetura izmeu atomske i duhovne dezintegracije. Danas
moemo uiniti sve pod uvjetom da ne oponaamo Europu, pod uvjetom da ne budemo
opsjednuti eljom da dostignemo Europu.

....

Prije dva stoljea jedna biva europska kolonija utuvila je sebi u glavu da dostigne Europu.
Ona je u tome uspjela tako to su SAD postale udovite gdje su europski nedostaci, bolesti i
neovjenost dosegli uasne razmjere21

Ovim citatom doveli smo do kraja jednu kratku analizu Fanonovog djela i opusa. Pokuali
smo razloiti razloge nezadovoljstva, ideje i tenje Fanona , a i svih potlaenih pod izmom
kolonijalnog aparata.

Iako sam dosadanji tekst pisao u treem licu, mislim da bi bilo fer i korektno da se osvrnem
na Fanona sa osobnog, subjektivnog stajalita. Sa stajalita 26-to godinjeg studenta, bijelog
mukarca , privilegiranog ivotom srednjeg graanskog sloja. Takoer, moj osobni stav nee
sadravati citate, fusnote i ostale akademsko birokratske metode interpretiranja. Kad sam si
ve priutio takvu slobodu, zamolio bih te Fanone ( ipak sa ovim vremenskim razmakom da
ste ivi imali biste 92 godine, ali voljeo bih te smatrati prijateljem pa bih izbjegao persiranje,
nekako je ljudskije) , da ti se obratim u prvom licu. itajui knjigu Prezreni na svijetu, a
kasnije i mnoge kritike na nju, previe mi se pitanja poelo vrzmati po glavi. Poeo bih od
kritiki i apologirajui nastrojenih akademskih lanaka tebi upuenih. Svi oni piu tim samo
njima razumljivim vilinskim jezikom mjeseevih runa, trudei se da te razloe to bolje
svojim kolegama u foteljama, zbornicama, simpozijima i urednitvima prestinih asopisa
koji se bave post kolonijalnim pitanjem. Veina njih s lakoom tvrdi da se tvoj stil pisanja
lako ita i konzumira, da nije potrebno neko osobito predzanje da bi se protumailo kakvu si
poruku htio poslati. Iskreno, Fanone, ja se sa time ne slaem. Tuno je Fanone, to iako ne
moe svjedoiti, dananje se drutvo temelji na konzumaciji. U svemu, pa ak i u tvom djelu
itatelji pronalaze tu lakou konzumiranja. A ja opet se ponavljam, ne mislim da je to tako.

21
Frantz Fanon, Prezreni na svijetu, str. 229-230
Moda jezik kojim si pisao nije pisan u mjeseevim runama niti na nekom drugom
izmiljenom pismu razumljivog samo njima, no to ne znai da on nije proet snagom,
osjeajima i eljom. U biti, iskreno da ti kaem, ionako mislim da nisi pisao za njih. Oni
ionako nemaju pojma kako je biti potlaen, diskriminiran, ili kako si dao epitet koji moda
najbolje opisuje poziciju PREZREN. Ionako u kapitalizmu se teorijom samo povlateni
bave. No, ne sjeam se dobro jesam li negdje proitao ili uo, da je upravo netko izjavio kako
je i Frantz Fanon bio glavom i bradom bio povlaten. Ne znam, dok jo nisam proitao
knjigu, i dok nisam uao dublje u tvoj opus, vjerojatno bi se i sloio sa tom tezom. Realno,
rodio si se u obitelji carinskog inspektora, obrazovao se u Lyonu na medicinskom fakultetu,
prijateljevo sa Sartreom... Ali, iskreno rije povlaten, sada nakon pozamanog rudarenja po
tvom opusu, nije nikako primjerena. Moda boljestojei potlaeni. Niko od njih nije bio u
Aliru tih godina, i nije bio proet tolikim silnim utjecajeima prezrenih da bi imao sa punim
pravom govoriti o potlaenosti. U biti, ne zamaraj se, pojma oni nemaju. Zna, oni koji misle
da zapravo sve znaju, zapravo ne znaju nita. Pokuavaju tom teorijom , tim nesavrenim
instrumentom ivot i patnju smjestiti u interpretativnu kategoriju. Neke stvari , kao to je tvoj
suvremenik a poslje i nasljednik tvoje ideje Julius Nyerere rekao, neke rijei u afrikom
jeziku ne postoje. Jer, kao to i sam zna , neki se osjeaji i aspiracije nemogu ni priblino
opisati metodom u kojemu glasinica proizvodi zvuk deifriran u skupu znakova koji su poslje
preneseni na papir.

Zna, sa druge strane ja ti se tu obraam kao da te potpuno razumijem, kao da potpuno

razumijem patnju i problem otuenosti koloniziranog naroda. Budimo realni, rekao sam ti tko
sam i koja je moja situacija. I kada malo razmislim ne razlikujem se ni malo od tih
akademaca, moda jedino, ali samo moda jer ne pokuavam definirati TVOJU perspektivu.
Gore onaj tekst koji sam napisao, i gdje sam se sluio i koristio akademskim metodama
pisanja, definirao sam MOJU perspektivu tvog djela. Ja sam te na taj nain shvatio, i ne ljuti
se. Znam da bi voljeo da vie prostora imaju da piu o tebi oni o kojima si pisao. I trebali bi.
Ali i jesu. Zna, kada si prerano umro, u Africi su se poele deavati brojne stvari. Direktno ili
indirektno utjecao si na brojne revolucionarne voe koji su uz pomo naroda kroz borbu za
nezavisnost izborili suverenost brojnih afrikih drava. Ljudi kojima si pisao su te itali, i
gonei se tvojom milju tvoje rijei pretvarali u praksu.

Ali, je**ga, piem ti iz 2017. godine, i ako mene pita ( izvini to si to dajem za pravo jo
jednom ), barem koliko ja znam u Africi se nita nije promijenilo. Voljeo bih da sam ti pisao
70tih i 80tih godina kada se osjetila jedna optimistina nota u drutvenim i politikim
kretanjima u Africi, no teta, prekasno sam se rodio i prekasno te upoznao. Evo ba neki dan,
itao sam neki lanak o poloaju poljoprivrednika u Maliju, i jedna ena je za intervju rekla (
inae mala farmerica ), tj. upotrijebila je jednu jako dobru metaforu koje se ne mogu sjetiti
tono, no uglavnom kako zbog jeftinije uvozne hrane ona kao mali farmer svoju robu ne moe
prodati. itam o rudnicima uranija u Africi gdje i dalje europski lobiji mlate masne pare zarad
jeftine radne snage. I ne odnosi se samo to na Afriku, odnosi se na svaku teritorijalnu jedinicu
i na svaku ljudsku jedinku u kojoj krupni kapital vidi korist. Zna onu poslovicu vuk dlaku
mjenja ali ud nikada. Sve bi ti trebalo biti jasno. Devijantno je ovo doba neo liberalizma,
vjeruj mi Fanone.

I onda neki od tih koji tvoje rijei izvru u svoju korist kako bi pred tim nekim drugima ispali
vei poznavaoci tvog lika i djela, ti neki kau Fanonovo spominjane nasilja je u dananje
vrijeme nepodobno, barbarski. Ljepo je biti pacifist u toplom domu u Januaru dok kamin baca
iskre na mramorne ploice a afganistanski hrt posluno lei uz gospodarevu nogu. Kako imaju
hrabrosti tako generalizirat, pitam ja tebe. Kako im niti jednom nije palo na pamet makar na
djeli sekunde, ljudski, empatino se povezati sa sirijskom majkom koja je ve dva sina
izgubila u ionako kompliciranoj geopolitikoj situaciji potpaljenom od imperijalistike ibice
Sjedinjenih Amerikih Drava i prijatelja. Ali dobro, imao bih ti o emu pisati do jutra.
Svata se desilo na ahovskoj ploi davno zvanoj Pangea od kad si nas napustio.

No, ako smijem, htio bih ti rei kako sam ja tvoju knjigu interpretirao na moj ivot. Kako sam
sebe pronaao u tvojim reenicama. Iako nisam crn, iako nisam rtva kolonijalizma. Ne daj se
ljutiti, znam da moda knjiga nije izvorno upuena meni, bijelom 26-to godinjem mukarcu
pripadniku srednje klase u 2017. godini , al kriomice si uzimam za pravo dati ti do znanja da
sam ipak interpretirao tvoju knjigu na moj svijet. Znam moda sebino od mene, no shvati me
ipak sam romantik i ne mogu si pomo da ti ne ispriam tu moju priu. Zna, ivim u
Hrvatskoj, to ti prije nisam rekao. To ti je zemlja koja broji 4 000 000 stanovnika ( vie-manje
), zemlja u kojoj sam naao puno slinosti u ovo suvremeno doba sa tvojom milju. Zna kad
si priao kako se plemena meusobno kolju, umjesto da usmjere to nasilje prema
kolonizatoru? E, nije ti puno drugaija situacija ovdje. Unazad 20 godina , dva naroda koja
priaju isti jezik, dva naroda koja djele sline obiaje, dva naroda koja su djelila istu dravu sa
ostalih 6 republika uli su u graanski rat koji je trajao 5 godina. Rat u kojem su mnoge
majke izgubile svoje sinove, i u kojemu su mnoge keri izgubile svoje oeve. I na jednoj i na
drugoj strani. I prolo je 25 godina od poetka rata, i zna iskreno da ti kaem, ljudi i dalje
biju plemensku bitku. Iako ne orujem, biju je rijeima i povijesnim revizionizmom. A sjeti se
nacionalne buroazije za koju si govorio da je nepodobna u tvojoj revoluciji jer ubiti jedino
to radi jest surauje i podreuje se kolonizatoru. Upravo takvu mi imamo, ljude koji
upravljaju mojom dravom i koji se ogluuju na potrebe naroda i igraju igru u kojoj samo oni
profitiraju. Igru u kojoj se podreuju imperijalistikim silama bez obzira na posljedice za
malog ovijeka. A vjeruj mi, iako smo u Europskoj uniji ( o njoj u ti moda priati jednom
drugom prilikom ), u mojoj zemlji ima mnogo PREZRENIH. Mnogo onih koji rade, a nemaju
za osnovne ivotne potrebe. Mnogo onih koji na temelju svoje nacionalnosti ili pak stranake
nepodobnosti nemaju ni priliku raditi.

Sjetih se da si i priao o plemenskim plesovima gdje su se nabijeni miii oputali. Volio bih
uzeti kakvu kameru i snimiti ti raskalaene veeri u narodnjakim klubovima ili na
koncertima ultra nacionalistikih kantautora. Znam da bi i ti povukao paralelu. Znam. I iako je
ve 4 ujutro, mogao bih ti o ovim stvarima priati jo satima.

Vrijeme je da te pozdravim. Nisam ti previe toga rekao, znam. No nisam ni namjeravao. Ali
hvala ti Fanone to si zamjetio neke stvari i prenjeo ih na papir. Velianstven je taj medij,
doputa itatelju da si uzme vremena za interpretaciju. Film ili seriju pogleda i vrijeme
kontemplacije je kratko. Ti si ipak pustio neto konkretno u nasljee. I usudio bi se rei u
nasljee utim, crnim, crvenim i bijelim ljudima. I negdje u dubini due znam da nov ovijek i
novo drutvo koje si spominjao nema veze sa rasnom ili nacionalnom pripadnou , ve sa
egalitarnim konceptom drutva i entiteta koji su roeni slobodni i takvi moraju i trebaju ostati.
Bez gospodara. Oni nikome netrebaju.

Zdravo Fanone, izvini to sam te uzurpirao ovih dana, imao sam potrebu podijeliti tih par
pasosa sa tobom. Sada te putam drue da dalje spava. I kako je tvoj nasljednik Thomas
Sankara jednom prilikom rekao : Dok revolucionari i individue mogu biti ubijeni, ideje ne
mogu biti ubijene nikada.

Do sljedeeg puta.

Vedran
Literatura:

1. Frantz Fanon, Prezreni na svijetu, Stvarnost Zagreb

2. Vjekoslav Mikecin, Povijest i kritika svijest, Mladost Zagreb
3. Julius Nyerere, Temelji afrikog socijalizma, Jedinstvo Afrike
4. A. Carbal, La lutte en Guinee, asopis Revue Internationale du socialisme
5. Frantz Fanon, Peau Noire, Masques blancs, Edition du Seuil, Pariz
6. Frantz Fanon, Peta godina Alirske revolicije, 3. Izdanje, Pariz
7. Halter, Spiritistiki razgovor sa Edwardom Saidom: O Nama i Njima lanak na webu
8. Nicolao Merker , Nacionalne ideologije i kolonijalistiki mitovi u suvremenom Europi
Znanstveni lanak
9. Oxford English Dictionary