Professional Documents
Culture Documents
Documents - Tips - Milos Crnjanski Dnevnik o Carnojevicu 5593914cf2f68 PDF
Documents - Tips - Milos Crnjanski Dnevnik o Carnojevicu 5593914cf2f68 PDF
Milo Crnjanski
DNEVNIK O ARNOJEVIU
6
drhtale na dlanu, a ja sam im, leei u travi, dugo,
dugo gledao u oi rumene i ute.
Seam se zvonika. Crkve su nae u mom
zaviaju prazne i prane. Veliko, staro zvono crk-
veno brujalo je nadamnom; a ja sam kao mali mi
uao na gredama i gledao unezvereno oko sebe.
tuga me je rano nala. Niko me nije pitao kud
idem i niko me nije doekivao kad sam se vraao
kui. Mati mi je bila vesela i lepukasta udovica.
Zimi sam skupljao smrznute ptiice i sakrivao ih; a
leti sam tajno obilazio stare, nakrivljene plotove i
hranio kuie o kojima se niko brinuo nije. A subo-
tom, kad bi zvona zabrujala, sakrio bih se nekud
na zvoniku punom slepih mieva i dugo se molio
Bogu. Sve to nije vano, jer je prolo.
Bolesti mi behu najlepi doivljaji. Leao
sam sav u ipkama lakim kao perje, a kroz prozore
sam video golubove moje, koje sam toliko voleo,
premetao i kupao. Mati mi je morala vaditi stare
adiare, sve bisere njene i svilene vezove, a ja bi ih
kupio i gomilao na grudima i leao pod njima sav
blaen, pa bih, smeei se, prosipao iz jedne ake
u drugu zlatne zmije, grivne pune rumena kame-
nja draga. I kad se seti, da je to bilo davno, meni
se ini to tako uasno.
30
ene pei sakrio se miris mrtvaca i neki teak miris
cvea i vrebali su da me zagrle.
A iza zavese stajae moja stara tetka ona se
muila da me sagleda kroz zavese, inilo joj se da
ne diem. Ja znam ona miljae u sebi: Kao i da
nije nae dete, ta se taj morao napatiti ne jesti;
gde je taj sve morao spavati, pa da se ovako satari.
Bled je i kalje. Sve kau: goji se, 'ma kaem ja;
sve je to trulo, Boe me prosti, kao da je od voska,
kao one lutke u panorami. Pravo kae Jeca.
A posle? Posle su opet prolazili dani. Usta-
jao sam u podne. Jesen otopli jo jednom i sunce
granu. Svaki dan sam izlazio na groblje, tamo sam
se u detinjstvu najradije igrao. Ponegde je pao po
jedan crep, ponegde je pao plot. A bilo je jo dosta
golubova. Otvarao sam vrata to su vodila kroz
portu, u kojoj je visoka uta travuljina bila puna
kokoaka i pasa, koji su se tu kupili. Prolazio sam
kraj male kole, gde se ula vesela deca kako
pevaju, i kraj drvara to se nizahu sve do groblja.
Sve su te drvare bile u rukama mojih tetaka. uta
voda, a u njoj stajahu mirno crni lepovi na vetru,
to je po obalama vijao pesak i perje. Drva su puc-
karala na vetru; a a bih dugo sedeo pred vratima
nae grobnice. Kroz pozlaene reetke video sam
kite bosiljka na zidu, drvene krstove i slike mojih
mnogih pomrlih baba. Debele i slabe ene gledale
su i popovi sa lukavim licem, kakva imaju slike
pokojnika kad je sunani dan. I puno graniarskih
oficira. O svemu tome nisam mislio. Dolazio sam i
sedeo tu po sate. Poto me niko ekao nije, sedeo
sam tako izgubljen dugo.
31
Ali kad se vraah po mranim ulicama, vre-
bali su me i vodili u svoje kue. Tetke behu odlui-
le, da me oene i oenie me. Svi su znali, da me
treba oeniti i oenie me. O meni se isto tako
mnogo reavalo kao i o svemu drugom i o ratu.
Bilo ih je, koji se podsmevahu mome utom licu,
ali su devojke govorile da sam lep. Kako su me
videle nekoliko puta u etnji sa ivutkama, odlui-
le su, da treba, da me to pre povrate.
Prvo su me vrebali popovi. Oni su me odvo-
dili svojim kuama, u kojima su postelje bile iro-
ke, a u prozorima se crvenile upe pune vianja i
treanja. Oni su mi govorili tiho, sa osmejkom o
novom maarskom katihizisu, koji hoe da im
nature, i sputali se ugojeni i teki u meke stolice.
Sve su njine ene nosile malo raskopane grudi i
kosu punu ukosnica, neureenu, spalu za vrat.
Kod njih ne bee mnogo smeha, ve mnogo
osmejaka. Njine ene su me gledale vrlo umiljato,
blago; kad i kad bi nehotice prekrstile noge i upla-
eno porumenele, kad bi primetile, da im se lepe,
punake noge sjaje u belim arapama do kolena.
One su ih brzo pokrivale, okretale se hitro mue-
vima svojim i nasmejale se: to ne pita gospodi-
na pa da ga enimo?
Mene bi za as pomilovao njihov srdaan
osmeh i stisak ruke; no posle bi me opet obuzima-
la grdna dosada, zagledao bi se u njihove ruke sa
neistim noktima. Vie puta popadije su me opko-
lile samog u nekom smenom salonu punom sta-
kla i aa, na kojima bezu naslikani areni kosov-
ski junaci. I dok bi kakva lepa, bela maka savila
se u mome krilu, one su me napadale to se ne
32
enim, hvalile i branile sve muke u gradu, a najvi-
e ba svog mua. Mene je zauenog razveselio
njihov zdrav i raskalaan smeh, koji mi je aputao
o neprolaznoj ari malih i aljivih grehova. One su
bile najbolje majke, ali su rado sedele tako rume-
ne do punih grudi, tiho se smejui primedbama
klizavim i bestidnim. Tek kad bih prenaglio i poku-
ao u mraku, da zagrlim koju, naiao bih na besan
i jedak otpor, na spominjanje dece i mua. Ja bih
uplaen i zastien stajao pred njima i osramoen
odlazio. One su me nazvale frajla i ceo me grad
imenovao od tada tako.
Kad bih nasmejan izaao od ena doekali bi
me popovi i teili.
Crni i teki govorili su o svemu sa hitrim
preziranjem. Njine meke, jake meke ruke, milovale
su umorno moju;priali su mi o tim praznim crk-
vama, koje sam toliko voleo. Mnogo su se smejali.
Najradije su govorili o seljacima. U mranoj sobi,
pri stolu punom aa vina, vina u koje su sputali
ueta, da ne kisi, nicale su seljake glave iz njiho-
vih rei, razbaruene i neobrijane, sa malim luka-
vim oima i poniznim licem. I sve je bilo ugojeno i
veselo. Teki kao valovi bili su ti seljaci u priama
njihovim. Glupi, kad i kad duhoviti, u zasedi, i pre-
vari, silni kao ile borova u gramenju i otimanju
zemlje. Ocevi, koji su gledali kako im dete umire
iza pranih, malih prozoria u niskim sobicama,
gde su eprkale kokoi: ene to su raale i sutra-
dan ve ustale i istile talu; i deca to su se neod-
rasla, polugola valjala po slami, mala braa i ses-
tre, to su se igrali bednih i bludnih igara. Pa to
je svud tako, smejali se oni. Zaprepaeni sveci
33
gledali su sa zida okreenog, belog i istog i glupa
lica oblazila su oko stada ovaca i oko apurja. Pos-
le su dole na red prie o Hristovom grobu, kad ga
opsednu babe i donesu jastuke u pono stranog
dana kad se eka Uskrs. I sto gadnih ala i psovki
znali su o tom. Ne be ni jedne drage slike u rei-
ma njinim, punim nepreglednih polja kukuruza i
strnjika; a u niskim kuama videle se samo senke,
gore nego senke ivotinja.
Tek nedeljom bi nicale, smene, nakinure-
ne devojke, namazane i ofarbane i gomile crnih,
pijanih seljaka. A pod gustim, seljakim obrvama
staraca, sevala bi gorka ud i besno lukavstvo
prema svemu, osim zemlje, koju bi te oi gledale,
pune ludog, radosnog svetlucanja. Ali bi se te slike
najgore meale, tek kad bi poeli priati o njihovoj
ljubavi. Tada bi se u mraku vrteli i gazili ti jadni
seljaci, u ludim gomilama, goli i pijani. Trale bi
isprebijane ene sa suhim opalim dojkama, krezu-
be i smradne od znoja. one bi se prevrtale i previ-
jale u mukama poroaja ili bi leale krvave jauui
od muka po zemlji; kidale se od bola zbog raznih
lekova protiv zaea. Pod prozorima bi leali krva-
vi trupovi zaklanih dragana u sjajnim izmama. U
mraku bi se sjala njina srebrna pucad na prsluci-
ma; a iza pei sedeli bi jadne, smeurane bake, sa
krvavim zagnojenim oima, bose i suhe kao granje
i krpe. I sve te slike bile bi ispolivane i posute
vinom, krvlju, psovkom i ritama. Uzalud bih ja
pokuao da ih umirim, zaguio bi me njin silan,
popovski smeh. Crkvice bi njine arene i male bile
pune ofarbanih svetaca, kandila i gomila, koje se
krste pogrbljeno i glupo gledaju. a ala bi zaogr-
34
nula vladianske dvorove i sve manastire masnim i
pijanim velom slukinja i lopova. A ja bih posle
izlazio umoran iz popovskih kua, dok su mi oni
svi nudili nevestu. Praina protkana suncem pada-
la je preda mnom i ja sam prolazio. Ponegde je
pao jedan crep, ponegde je pao jedan plot. Vrebali
su me trgovci i vodili silom k sebi. U kuama nji-
nim ne bee salona, nego su me vodili u grdne,
svetle sobe, gde stajae glasovir i iza njega palma i
mnogi Sveti Jovani.
Njine su ene bile suhe i male, one su me
doekivale uzdiui, opkoljene decom, silnom
decom. One bi uplaeno brisale iza mojih lea i
najmanju trunku praine, gledale svaki moj mig i
spominjale prola vremena. Sve su se seale ubis-
tva knjaza Mihaila, one su tako beleile svoje
detinjstvo, nisu znale tano kad su se rodile. Njine
koate, jadne, izmodene ruke grlile su svoju
decu i krile svoje slabe ispupene kukove iza glava
sveih i rumenih svojih devojaka. Njine smene
suknje trale su arene oko njih. A one bi se upla-
eno osvrtale. Tuno su me gledale kad se zabuni-
e i ne umedoe da razlikuju balkanski savez. Ali
kad bi mi pokazivale svoje divne ilimove, ja bih
zaboravio sav svoj ivot, koji mi se inio i smean i
lud, pa sam dugo sedeo kod njih. A one bi tuno i
blago govorile, namuene i slabe, nosile za sobom
crepove vrue, to su ih stiskale na prozebla rebra.
Muevi njini, koji su mirisali na sire, uli bi tiho i
odlazili brzo. Ali devojke udavae gledale bi me
ispod oka i svirale bi mi mnogo. One bi me opet
pitale da li sam itao Sanjina, a ja bih se trgao,
kad bi one prole pored mene. A one bi me opet
35
pitale, da li sam itao Sanjina; vesele i zaboravne,
one su mi priznavale sto malih tajni. U mirisnim
kutijama, pod ispisanim lepezama, one su uvale
rasporede svetosavskih beseda i slike petanskih
glumaca. A kad bi se oko mene iskupile stare pri-
jateljice iz detinjstva one bi mi milostivo i bestid-
no dopustile, prenemaui se, da ujem njine male
tajne i da ugrabim njine knjiice na kojima bi spo-
lja stajalo: Romeo i Julija od ekspira, izdala
Braa Jovanovi u Novom Sadu, a u kojima bih
nalazio izbor gromkih ala i slika. I tako bih opet
sedeo u vencu devojaka, to su se veselo kikotale
oko mene, gasile sveu, pa me ljubile a da nisam
znao koja. Ja bih umorno odlazio iz tih kua. Ih
kako je tunjav, vikali su za mnom. I svi su mi
nudili nevestu, nevestu.
Tetke su bile odluile da me oene i oenie
me. One su mi svako vee dolazile sa Macom, ali
sam se ja rugao i doekivao ih bez radosti. No
veeri su bile tako duge; pljutale su strane kie,
a ta devojka me mamila tiho, ali neumorno.
Ona bi odmah sedala do mene i priala mi.
Siroe bez oca i majke, ona me je davno volela, i
ekala i bila eljna. Mene je zaudila njena lepota,
a bio sam umoran. Sve je to prolazilo tako jedno-
liko i mirno. Tetke moje su me doekivale i vikale
joj: Evo ti ide mladoenja, a ona je po vas dan
bila u njinoj kui.
Napolju je padala kia i dugo smo sedeli
posle ruka. Meni je bilo teko, lice mi je jednako
bilo podbulo i bledo. Ko zna ta se dogaalo u
mojoj dui.
36
Ona me nije ostavljala. ekala me i dolazila
svaki dan. Salivena od svile i lepog mesa, ona mi
se nudila tiho i ponizno. Sluala je o mojoj blesa-
vosti i mom tajnom, raskalanom ivotu mnogo i
to je budilo njenu radoznalost. Stajala je dugo
pred mnom i gledala u moje mutne i mirne oi.
Tetke su nas ostavljale same, a devojka uplaena
malo od onog, to je ekala, beala je od mene u
mrak i mamila me u kutove sobe na meke divane.
Ona me je pitala o detinjstvu i oseala me kako
smo se zajedno igrali, ma da se ja toga nikad
nisam mogao da setim. Ona mi je govorila o
samoi, koja ju je pratila toliko godina i kako je u
ovake tune, kiovite dane moje tetke jednako
ispitivala o meni. Ona se udila mojoj nehatnosti,
miru i dosadi i jednako mi davala savete kako da
eljam kosu, pa mi je i sama eljala. A ja sam
meutim pokuao da je obuhvatim i gurao sam se
s njome, dok bi me ona odgurala i rekla:Ah ti si
gori od Sanjina.
No sve mi je ona brzo pratala i brzo mi se
vraala. Stiskala mi je ruke i govorila, da se gadi
malovarokih spletaka i ena i da je eljna da
ivi, ivi. A kad bih je ja zapitao, ta hoe time da
kae da ivi, ivi, ona bi porumenela, zautala,
pa se nasmejala. Ona mi je priala, kako bi zidovi
kuu, opisivala je stvari, posue, nametaj i naj-
manje stvarice pominjala je neno i udno. Ona
je sa dirljivom radou opisivala svoje zavese,
salon i postelje, pa bi zastala i gledala me molei-
vo. A kad bi nas sasvim zakrilio mrak, ona bi me
zagrlila i aputala zadihano: Nemoj, slatki, slat-
ki.
37
I tako su dani prolazili opet lepo. Budio sam
se dockan, a tetka bi mi ulazila tiho. Ja sam se
dizao i hodao neobuen gore dole i kijao. Svako
jutro sam dugo i mnogo kijao. To je bila neka
porodina bolest kod nas.
Sa zida su me motrile ikone pune bosiljaka;
narod, koji se selio na elu sa patrijarhom i vezano
roblje sa oima devojakim. A ja sam prilazio
ogledalu i dugo sipao hladne vode za vrat i glasno
kijao. Starac jedan ulazio je i loio pe, a ja sam
rado razgovarao sa slugama. On se brzo raspriao
i priao uvek jedno isto, kako je palio neku vatru u
snegu na ulici, kako bee cia zima. Narod je igrao
kolo oko vatre celu no pod vedrim nebo, a on je
bacao kapu u vis i vikao: ivio Desani.
Evo tako su prolazila jutra. Probudio sam se,
ali sam leao i dalje sa zagledanim oima u tava-
nicu. vakao sam nehatno i itao zevajui novine.
Zagledah se u portu. Oko usana sam imao neke
ute pege, jutrom sam bio jako podbuo i ruan.
Video sam neke stare ene pred portom. Moja
glava klonu opet kao od bolesti neke. Video sam
samo spomenik na trgu pred crkvom pun krstova i
svetaca.
Ali bi rado dolazila ona. Sva mokra od kie
dolazila je puna slatkia i priala mi hitro. Ona je
znala sve raskalanosti, sve preljube, imanja i sve
tajne. Sedala je kraj mene i veselo jela. Ljubiast
veo, koji joj je smetao padao je kao senka u njen
osmeh. Kad kad se tek video njen rumen vlaan
jezik, koji se snano vrteo u eeru. Pri ruku bi
uvek bilo gostiju, a ona bi veselo sluila kao da je
38
ve domaica. Posle ruka su paljivo pogledali da
li ih sluge ne uju i nazdravljali Kralju Petru.
I posle toga su sva lica zasijala bezbrino i
zdravo. A posle su pevali i govorili o ratu. Mene su
ve nazivali mladoenjom. Posle su svi odlazili u
kavanu. Ona me je ispraala, pa je u kujni, iza
vrata, u hodniku brzo prilazila, poljubila me, disa-
la zadihano i ponavljala: Slatki, jo, jo... Ja bih
neprijatno trzao glavu, a usta su me bolela od
njenih zuba. To me je jedilo; sealo me je na jednu
moju ljubav, na jednu sobaricu, kad sam sa maj-
kom putovao u kupatila. ak i miris maramice
njene seao me je one. I svaki dan sam ja sve vie
bio zaljubljen. A ona je dolazila sve docnije. U
mraku iza bavanskih ilimova ona me je ljubila,
nesrena zbog moga odugovlaenja. A ja sam sa
dosadom poinjao da je ljubim, ali me je njena
strast sve vie guila. Ona bi rasplela kosu, mada
sam ja tajno tu teku kosu brisao sa lica, jer nisam
mogao pod njom da diem. A imala joj je kosa neki
teak miris od kog sam se gadio. Nisam mogao
dotle da zamislim tako teke i duge poljupce, dok
je ona jednako uzdisala: Slatki, jo, jo...
Pala bi sva po meni, usta bi njena postala
lepljiva i jednako mi govorila o braku: kako e
namestiti postelje, pa salon i da e je birati u en-
sku zadrugu. Napolju bi se horio teak jek zvona, a
ta jeka muila me je kroz tolike godine; muila me
je i sad. Uvek bi od tog zvonjenja poela da me
boli glava i da me prepada muka. Otrgao bih se od
nje i ostavljao je sa izguvanom suknjom leei.
Ona bi se pridizala, i nametala kosu i aputala
mi: Ba ne zna ta je dobro. Njene grudi bi
39
sinule iz crnih ipaka, silne i sjajne; ona bi skoro
obezumljena previjala se u mojim rukama. Kad-
kad me je zagrizla za uho i njen smeh tada vedar i
bistar dugo se vitlao u mraku. A ja sam umoran
kleei pred njome sagibao bih glavu u njena ned-
ra i oseao na licu kapljice njenog znoja. Uzalud
bih pokuao da ustanem. im bih uzeo kakvu stvar
u ruke ona bi mi je otimala, smejui se i ljubila me
dalje bledog i podnadulog. Ona se grila u mojim
rukama i opet mi priala o sobama i nametaju,
kako ga eli. Spomenu neku epizodu iz Devajti-
sa i ree: Ta ta je slae od toga na svetu. Ja
videh da je porumenela, stisnuh je i razgrnuh joj
nedra. Njene oi planue, ona mi je jednako apu-
tala. Slatki, slatki... Oseao sam na svome obra-
zu, kako njeno bilo silno kuca. U neredu odela
razreenog, razli se ona jo lepa i belja no u
rukama mojih. Teak neki miris zanosio me je,
njene vrele ruke se igrale po mojim hladnim ple-
ima. Tad moja ruka ljuto i nezgrapno pretra po
njenom telu i neka dugmad otpadoe. Ona se pre-
nu, ciknu, odgurnu me i aputae uplaeno: Ne,
to ne, brzo kupei odelo ko sebe to se belo i
crno vitlalo oko njenih razgolienih kolena. Ona
pade o prozor to zveknu mutan i mraan. Njene
ruke su uplaeno stiskale grudi i ipke i pokidano
belo rublje. Ona se osmehnu slabo i zaaputa
Kad mi bude mu. Prsti su joj hitro stezali i
vezivali vitice i drhtali pod dugmadima. Ona se
osvrte i poe zavijati kosu i ree: Vie neu
doi... i malo stidno i jetko dodade: O vara se,
mi nismo ivutke.
40
A posle je doao medeni mesec. bio sam
smean u vojnikom odelu i bled.
Oh medeni mesec, medeni mesec.
Ruke su lepljive od vrelog tela, a lica ispije-
na, bleda i uta od uivanja. Zvek jednog tanjira
budi krik; i telo je sve sanjivo. Ah medeni mesec.
Ona je bila svud. Miris njenog tela, neki
teak, opojan miris susreo me je u zidovima, u
ovim vratima, u peima, po stolovima, u jelu i
vodi, u postelji i u mome odelu, samo ga u vinu ne
bee.
A ja sam umoran ustajao kad bi zvona zaz-
vonila i odlazio u crkvu praznu i hladnu. im bi me
ona videla bledog ili tunog, ona bi me odmah
zagrlila i ljubila i aputala mi: Slatki, slatki.
Izbijae pono. Ja je uh kako mi apue. Odbijae
zoru. Ja osetih na sebi topli pokriva njen, koji je
mirisao na njene dojke. Ona je kleala preda
mnom, na meni, iza mene. Njen glas se javljao
svud. Njene vlasi sam nalazio svud: u knjigama, u
jelu i oko vrata. Ona mi je sve inila po volji. Po
ceo dan ona bi gledala, da mi sve, to hou, doda.
Pitala me i molila da uvam zdravlje. Nije volela
nikud izlaziti. Njen hod bee nabujao i vitak, njene
lepe noge savijale se otro. Rano u zoru, kad bih
otvorio oi, video bih je kako skoro sasvim gola
lei na mojim grudima. U prvim danima ona je bila
suzna i nevina; no posle je brzo, sa njenim bezaz-
lenim kikotom poela veselo sipati ale i dosetke.
Ja sam zaueno sluao njene ispovesti. Osobito u
jutru, sedela je rado, skoro gola u postelji i pitala
me o ljubavnim zabludama. Ja sam zaueno slu-
ao, kako mi opisuje ene, kojih sam se jedva
41
seao, tihih i pristojnih i punih kikota. O protinici
je priala neto tako grozno i gadno, da sam besno
viknuo: uti, molim te. A ona uplaeno i uvre-
eno pokri svoja gola bedra i ree: to se udi?
A s kim u da govorim o tom, ako neu sa mojim
muem? Tako su prolazila jutra moja. Najvie me
je drailo, kad bi ona, drei jednom rukom kou-
lju, ila po sobi i jela zaostatke veere i slatkie na
stolu, pa bi brzo pritrala i bacila se na mene i
opet me ljubila. Njen mali mozak traio je sve taj-
ne to se krile u utrobi njenoj; ona me je pitala
tako udne stvari da bih se retko ili grohotom
nasmejao. Ali je bivalo sve gore. Ja sam umoran,
sav podbuo i slab odlazio i vraao se, ona me je
ekala i grlila me jo sa vrata. Primetio sam, da je
ona sa kikotom pokuavala sve ljubavne ispite.
Mamila me je da joj otkrijem ljubavne novosti, o
kojima je ko zna gde itala. Ona mi je po ceo dan
priala gromke prie o enama iz zaviaja. I ene,
koje su poele da sede, imale po etvoro dece,
javile bi se u njenim priama udne i lude, tako da
bih se ja i nehotice zacenuo od smeha, kad bi
predstavio kraj njih senke njihovih elavih mue-
va, pogurenih profesora, inovnika i popova. to
vee smo malo vie pili za veerom i ona se veselo
nasmeja: Pa ta e, oko toga se okree svet.
I ja uutah i pogledah je preneraeno. Lea-
la je kraj pei sva gola. Njene lepe sjajne noge
ispruene vitlale su se u aru pei, kao da su igrale
sa nekim. Ja joj tiho prioh i nekim osmehom
punim stida, kojeg dotle nisam poznavao, uzeh
njenu koulju sa zemlje, pokrih je i poeh joj govo-
riti o zemljoradnikim zadrugama. I tako su opet
42
prolazili dani i meseci. Ona je poela da se goji. I
mi nismo imali dece.
48
Leim, a moji prozori su ute boje. I, kuka-
van i bolestan, ja vidim kako iz mranih podrum-
skih prozora viri zima. A ovo uto lie puno snega
prati me da ve tri godine i pada mi na grudi i ubi-
ja me. Leim i vidim samo drvee kroz prozor.
Razgovaramo se. Lie mi njie zbogom i pada . A
zar nije ljubav samo lie? Ja tako malo volim lju-
de, a lie me tako dobro umiri. Moj ivot zavisi od
njega. Umoran sam. Otiao bih nekud daleko i ne
bih se osvrnuo. Otiao bih nekuda u uto lie, ko
zna kuda; a kad bi neko plakao za mnom, ja bih
napisao kartu: Zbogom, idem da ozdravim.
Traim dah, izgubio sam ga negde u liu.
Plau oko mene, ali ne za mnom, nego za rumeni-
lom, kojeg nema vie na mom licu, za svetlou,
koje nema vie u mojim oima. I opet me mue.
Nou me zatvaraju u zatvore a danju se potucam
po bolnicama. Bedemi su zavejani. Ceo dan ne
vidim nieg, samo bedeme u snegu. Nemamo sve-
tiljaka, sedimo u mraku. A i kad me opet pustite,
ostaje sve po starom. Vrbaci puni snega, pitali su
me: zar se jo uvek skita? Tramvaji su puni siroti-
nje i bede. ena prebledelih od mraza to su staja-
le, po ceo dan za malo mleka, za malo masti, sa
Malom deicom pomodrelom od zime. Kako je
meni ao ovih ljudi. Mi bar imamo snage da se
muimo, a ovi su ljudi neki. Ja nikoga nemam
meu njima. U tuini sam i prolaze senke oko
mene, crne, tamne; nisu mi niko i nita. Oni sneni
vrbaci udili se meni. U mojoj dui ne bee nikak-
vog bola, ali ni sree. Tramvaji jure. Deica se
nasmee kadkad na mene; a gvozdeni natpisi
duana prolaze po zidovima. A vode se sledile pa
49
ne teku. Ah kud je ivot... Daare i drvare, koje
me seale zaviaja, bile su zavejane, suhe i pro-
zeble. Niko nije pevao. Otiao sam joj. Ona se
igrala sa detetom. Njen sini mali i lep kao da
nee nikad da poraste. Je li to zbog mojih greho-
va, pita ona i smei se gorko. Boe moj. Oni su ti
dali oraje sa pozorinim dogledom i smejali se
oboje kad su razbili staklo. Posle sam seo u jednu
stolicu i zaletio se u neke okolade. A okolade
sad nema. Na stolu za umivanje lei knjiga
Lhotzky-a o dui deijoj. Cipelice lee po podu.
Zaista nisam nikad znao, jesu li to njene cipelice
ili deije. Ona me je zagrlila odmah. Ona je lepa
sad. Ona je sad puna tame. Ona ima neeg bolnog
sad, neeg to pre nije imala, neeg to se dobija
od stida.
52
Seate li se onog, to je dokazivao da smo
najmuzikalniji narod, seate li se onog to je vikao
otvori oblok ja bum peval, i onog to je po vas-
dan govorio Vuka Manduia? Seate li se kako su
nam kose bile druge?
Ali to nas je najvie spajalo to bee sirotinja
i suica, one su nam bile vernije, nego nae draga-
ne, koje su veinom bile sobarice. Seate li se, u
naem su drutvu i veterinari govorili samo o Rusi-
ji i o umetnosti. A bee po koji sa rumenim dejim
srcem, koji nas je u oajne dane i noi, pijane i
pogurene, veselio pesmom, koju su u zaviaju
pevali samo najgori.
Leim i vidim samo mutne krovove. Danas
su mi dvaput fotografisali plua, pa sam filozofski
raspoloen ragi moj. A oni su veinom mrtvi. Lee,
lepo lee pod zemljom, neki na severu, neki na
jugu, neki na istoku, neki na zapadu. Zato dragi
moj. Zato je bila naa mladost. Ah hou da ti
priam san, jedan moj san i da te uspavam, ma da
znam da i ti sad lei negde i ne moe da spava.
Danas su mi dvaput fotografisali plua pa sam
sentimentalan.
Tada je, jedno vee, doao je on, ja ga nikad
vie zaboraviti neu. Brzo je nestao posle, pa ipak
on mi je bio vie nego brat.
inilo se da njegove duge i tanke, kao mot-
ka, noge ne gaze po zemlji, kao da je lebdeo nad
zemljom. Ne bee odrpan, pa ipak, boju njegovih
hlaa ne pogodih nikad. Nad njima crni mornarski
kaput, na njemu jedno jedino zlatno dugme moja
zlatna prolost ree on. Glas mu bee mutan i
blag. Ja sam od njega nauio da govorim iskreno.
53
Priao je stolu tiho i pozdravio: Polinezija gospo-
do.
Ja sam bio davno navikao na sve ake,
glumce i Crnogorce, koji su se druili sa nama,
bee nas svakojakih, pa ipak ja se zaueno okre-
toh. Pomislio sam da je kakav pesnik, jer mi smo
esto bili pesnici.
Mene je pogledao, nepoznatog, samo je
mene pogledao, a te oi behu svetle, bistre, one
me setie neba.
Ja tiho zapitah jednog pravnika kraj mene,
koji je jednako traio vezu meu Duanovim
zakonikom i nekim ediktima, kakav je taj?
Neka dalmatinska dera, probisvet, nemoj
da mu uzajmi.
Nita kod nas ne bee udno. Pa ipak njego-
vo odelo zaudilo me je. Bee iznuren i bled. Doc-
nije sam se radovao da sam i ja bled. Crni kaput,
to je visio sa njegovih pogrbljenih plea, toliko je
bio smean nad tim izbelelim hlaama, kao da je
neko, na veselo letnje mornarsko odelo, nabacao
crn pogrebni sveteniki plat.
U to doba ja sam govorio samo o korintskim
stupovima i o rodoljublju. Zaudih se njegovom
lepom licu, blagom i istom; na njemu ne bee ni
jedne bore, ni jedne pijane senke. On mi je pruio
ruku i ree: vi liite na mene, da niste i vi na
putu, pozajmite mi molim vas... njegove ruke su
drhtale, i bile pune belega i rana, neiste, one se
grile u mrei zamrenih ila, punih vorova. Ali
njegova razdeljena kosa bee mila i blaga, kao
staro zlato.
54
Rekoe mi da je bivi mornarski asnik i da
ima veze sa moskovskim studentima, da je nou
pijan, a da danju ui decu engleskome i francus-
kom.
Pred zoru izaosmo na ulicu. Odrpanci su
praili i istili kaldrmu i zalivali je. Mismo voleli te
mrane mokre ulice. Znali smo da nam je budu-
nost na ulici. Neispavani i gladni zastajali smo i
govorili dugo o svetu, o zemljoradnikim zadru-
gama i o slavenstvu. Ja sam govorio samo o Rjepi-
nu. I ti beskrajni razgovori, to su po kafanama i
gomili dugokosnih aka, dovodili do obesnih tua,
tu po ulicama praznim tekli su blago, i nestajali po
mokrom drveu i crnim krovovima.
Nazivali smo dobro jutro svakom. Pred
suncem tek zalazili smo u grdne mrane kue, gde
smo stanovali visoko, visoko.
Te noi smo se dugo svaali o Hartwig-u, o
neko nemakoj oklopnjai pred Agadirom, i o
nekoj novoj lepotici jedne javne kue.
O znali smo mi, dobro znali, da smo nesret-
nici, ali smo govorili sa oajnom radou o slaven-
stvu. Najvie su te zore napadali njega, jer on se
nije meao u prepirke nae, i stojao uplaen, nas-
lonjen o stub svetiljke to se gasila, apuui: ta
hoe od mene jo, bio sam mlad pa je i to prolo,
ta hoete jo?
Svi su vikali, rugali mu se i udarali ga, pitali
su ga je li sindikalista, je li platonista ili anarhista,
nihilista, neto je morao biti. A on je sluao o sne-
gu, o zaverama i mukama, o Krstokljunu, koji zimi
dri svadbu, o snenim oblacima, a najvie o nebu.
Sve je mrmljao neto nerazgovetno o nebu. Ja sam
55
mislio da je i on pijan, jer svi su ostali bili pijani.
Tada ga pritisnue o jedno staklo i poee ga uda-
rati, a on rairi ruke i ree: ja sam sumatraista.
Seam se bila je zora, nebo je bilo tamno zeleno, a
bee prva aprilska no. Posle se posvadie sa
nekim andarmom, i ja ga povedoh, jer bee kav-
gadija ljuta u piu.
Stanovao je u blizini i ja ga otpratih. Pope-
smo se uz stepenice i ja se stresoh od zime. On me
jednako grlio i molio da ga sasluam; govorio je
neto o brodu Kaiserin Elisabeth-i pred Solu-
nom, o nekom amaru to ga je dobio od admirala,
i o nekom dvoritu u kotorskoj tvravi, gde ga
obeastie i gde ga ztedoe streljati.
Ali je mene bolela glava i sve je to bilo tako
udno i sve sam se tresao od ime. Ja sam ga jedva
uo.
Pa ipak dragi moj, kako bee strano ono to
priae o svojoj majci. Ona je jednako prala i riba-
la pod. Ded, otac, braa, svi su bili pijani; bilo je
strano sluati kako jedino ta ena u porodici radi,
riba pod i spasava ih, i budi ih mamurne pred zoru.
Ona je plaala dugove, ona ga je kolovala, otac
mu bee pisar na faru. Kad priae o njenoj kosi
sedoj meni se uini da snevam, toliko je liila na
moju majku. Ah, nikad n mogu da zaboravim tu
enu. Ona nije bila nikad zaljubljena, nju nikad
niko nije milovao, tukli su je, mamili je pijani i
obesni i ona je jednako ribala pod. Njegov otac
bee veseo ovek, kao i moj.
- Ah, dragi moj, jeste li sluali za moga oca,
pitajte za njegovo ime po manastirima sremskim
svud ga znaju, pitajte samo za drvara Egona ar-
56
nojevia, za onog to je i zimi i leti nosio beo eir.
On je retko dolazio kui, prodavao je konje u Vla-
koj, i govorio je da tamo ene imaju naroiti
vkus. Ah, on je retko bio kod kue, voleo je u
tuini kao i ja.
Njegova majka je po ceo dan ribala pod, a
njega je kolovala na Rijeci. Imao je o levom bedru
lep no, sa balakom od bele kosti, a bee najbolji
ak. Pedeset godina je ona ribala pod pa je umrla.
On bee tad na brodu pred Maltom. I nita se nije
desilo, brod nije potonuo, ak ga ne pustie ni
kui. Ah, on mi je jednako aputao i priao, a ja
sam bio eljan da zaspim.
Prvo je priao o nekom nebu pred Carigra-
dom, to je bilo zastrto nekom utom maglom.
Posle smo leali na nekoj jedrenjai pred Honkon-
gom. Na nebu bee samo jedan oblak, on je bio
ljubiast, ali providan, stojae nekako ba nad
pristanitem, a u vrhu imaae jednu zelenu sjaj-
nu zvezdu zornjau.
Sve do njegovog stana on mi je tako ispreki-
dano govorio o nebu, jednako mi aputao o nebu,
znao je boju neba svakog dana onih godina to ih
je proveo na moru po svetu. Ja sam ga jednako
uutkivala, ali je on opet poinjao blago apuui.
Cele te noi seam se samo kao kroz san, ma
da me to boli, a mnogo me vie ne boli dragi moj.
Pa ipak taj ovek mi je postao vie nego brat, eto
tako, kao u snu.
U njegovoj maloj sobici, ne bejae nieg
osim starog nametaja i slika po zidu.
Go behu sliice oblaka i neba.
57
Imao je sliice neba celog sveta, a iao je
zamnom jednako apui: ah, da ste ih videli u
bojama, ah, da ste ih videli. Seam se, ubrisao je
sa grdne crne table, koja se kao iz zemlje iznenada
stvorila predamnom, dok sam ja brzo proitao:
Thou art hearing i aputao dalje: ovo je pred
Cejlonom, ovo je pred Samosom... seam se. Ja
sam se bacio na postelju, ali je on seo do mene,
drao me za ruku, mucao i govorio dalje. Branio se
da nije pijan i molio me da mu uzajmim novaca.
Pa me je poljubio. Govorio mi je da se ne plaim
njegovog odela, pogladio ono poslednje dugme i
rekao: moja zlatna prolost. Poljubio me je opet
i poeo oduevljeno da pria.
Ja sam pokuao da zaspim, ali je teko ilo,
on mi je jednako aputao, a svaki as sam kao u
nekom ogledalu video nad mojom glavom sam
svoje lice. Bila je to udna no. Iznenada on mi se
uini davno poznat i mi smo dugo govorili o budu-
nosti Srbije, o narodnoj nonji i o korintskim stu-
povima. Ali je on jednako poinjao o nebu.
Molio me je i preklinjao da ga sasluam.
Jednako je priao o nebu. On je spokojno sedeo na
palubi ili hoda ogore dole, zastajivao i gledao u
more i nebo. Mislio je o mladosti a priao mi je
zamreno, kao moj ivot. Tu je more bilo neke
zelene boje kao trava u prolee, on je dugo apu-
tao o toj boji. Posle je opet priao o nekim rume-
nim prugama na nebu i dokazivao mi da su mu
one pokazivale put, i da je plakao od radosti, gle-
dajui ih, a nikad dotle zaplakao nije. Sve je to
bilo tako udno, ali ja sam mislio da sam zaspao,
no se trgoh i videh ga kako stoji predamnom sa
58
sveom u ruci i apue mi svetlei mi u lice, nebo,
nebo.
Posle mi je opet priao o majci, priao je
kako je seajui se u dalekim gradovima ustajao i
davao mesto svoje staricama da sednu, posle smo
opet bili na nekom brodu pred Kairom.
U zoru on je sedeo, jaui na jednom topu,
ili je hodao gore dole u slubi i jednako uio, uio.
Uio je iz mojih knjiga i ja sam se jednako muio
da se setim od kud one kod njega.
Seam se stojali smo pred Kairom. Jedna
vrlo bogata amerikanka i njeno drutvo posetie
brod, a on joj je bio dodeljen za kavaljera, jer je
krasno govorio sa enama, a jo krasnije plesao.
Posle toga, jednog dana, on je veseo i mlad, ah
tako mlad, odeven u belo sa zlatnim maem o
levom bedru, iao po gradu punom lepih nakinu-
renih belih ena i felaha i magaraca. Jedno vee,
iznenada, sastao se sa njom i dugo su i strasno
plesali. Govorio joj je vesele i smene stvari.
Sve to su inili tvrdio je da negde, daleko,
na jednom ostrvu ostavlja traga. A kad bi joj reka-
o, da sad od njenog strasnog osmeha dobija jedna
crvena biljka na ostrvu Seilonu snage da se otvori,
ona bi se zagledala u daljinu.
Ona nije verovala da sva naa dela utiu
tako daleko, i da je naa mo tako beskrajna. A on
je verovao jo samo to.
Pod palma u salonu hotela on joj je govorio,
kako on ne veruje da se moe ubiti, ili da se moe
uiniti nekoga nesrenim; nije verovao u budu-
nost, rekao je da njegove telesne slasti zavise od
boje neba, da se ivi uzalud, ah ne uzalud, nego
59
osmeha radi, sa kojim se on smei na biljke i obla-
ke. Rekao je da njegova dela zavise od nekog
rumenog drvea, to ga je vidio na ostrvu Hios.
Ona se kikotala, ah on je bio smean i mlad,
tako mlad.
I posle tih silnih plesova i razgovora, na jed-
nom kamenu, pod jednom grdnom sfingom, pri
jednom izletu, on je ljubio tu enu, koju pre nede-
lje dana nije ni poznavao. On je ljubio divlje i stra-
sno, to je nju zanelo. U toplom pesku, crvenom
pesku, ona je dugo gledala trag svojih malih nogu
i stidljivo ga pitala koliko mu je godina.
A on je bezbrino grlio i stiskao, tako vrsto
da bi ona jauknula od bola. Oni pojahae svoje
magarce, ona jo jednom pogleda trag svojih
malih nogu u vrelom pesku, crvenom pesku, pocr-
vene i ree malo afektovano, da on lii na Lord
Byron-a i da je: mad bad et dangerous to know. To
vee jo on je prenerazi, prepade i zagrli na silu,
neuplaen od njenog priguenog cika, pri otvore-
nom prozoru, gde je pod palmama sedeo njen taj-
nik, i ljuljajui se itao. On bee nevin i nju to tako
zaudi i razveseli da je kleala pred njim, i tepala
mu hiljade milih rei, drhui bezumno bleda i
troma, silna, teka, lepa.
I tada se opet javi neki, udan bol i tuga u
njegovom prianju, i jedva ujno apuui, oseao
sam samo da mi grli glavu i ladi elo. A sva ta
mladost, i sve te rei dovodie me do suza, a da
sam znao zato. I tad se opet pojavi neto zamr-
eno u njegovom prianju, on je ne vide vie ma da
su od nje dolazila bezbrojna pisma, mirisna i upla-
kana. Jedno vee opet poeo je neto novo.
60
itao je o uspesima madame Curie, on se
poe zatvarati u svoju kajitu, i prevrtati neke ute
upe i raunati. Uzalud su ga drugovi molili da
izae na palubu, on je sedeo pogrbljen, kao da
bee brat, mu ili dragan toj nepoznatoj eni, i
zagledao po celu no plamenove i grejao i palio
plave prakove. Pisao je neka pisma na koja nije
dobijao odgovora. Drugovi su mislili da je polude-
o, lenik ga je tajno posmatrao, ali se on blago
smeio na sve to i govorio da je sve to samo zato
tako udno jer se oni nikad nisu zagledali u nebe-
sa jutarnja. Konzul Amerike doao je lino sa jed-
nim mirisnim oajnim pismom na palubu. Ali su
njegovi odgovori bili nemili i smeni.
On je rekao, da nismo gospodari svojih misli
ni svojih dela, da je on obavezan jednoj staroj
eni, koja je sahranjena negde na jednom dalma-
tinskom ostrovu i da nikog vie ne voli na svetu.
Njegov smeh je bio zao i promukao a oi su mu se
sjale kao eravice. Ja sam uo samo kako se smeje,
a taj smeh mi je probadao san. Rekao je konzulu
Amerike, da je sve to Amerika ini uzalud, da
budunost jednog naroda ne zavisi od grdnih tur-
bina, ni od rada, nego od neke plave boje obala
nekog dalekog dalmatinskog ostrova. Napao je
besno trestove i rekao neto smeno protiv ove-
anstva, rekao je da njego osmeh, ovako preko
mora, u stanju je vie pomoi sirotinji njujorkoj,
nego pet milijuna i sve bolnice koje ta dama, koja
u ostalom ima debele lanke, a to se njemu n svi-
a, podie sa svojim nakraenim novcem.
Bee grdan skandal. Smestili su ga u bolni-
cu, ali ga ubrzo pustili dalje.
61
Njegovi blagi odgovori i njegove udne oi
uverie lenike da nije lud, ali da je bolan ovek.
uo je da je njegova krstarica u Singapoore-u i
otputova za njom. Ah ivio je veselo.
Posetio je neka ostrva i radovao se kad je
mogao ptice arene da dotakne rukom. Oko ostrva
bilo je svud nebo. A maharade sa belim turbani-
ma znale su vie nego sve evropske biblioteke. U
Bombay-u je upoznao Shakleton-a, i besno se ras-
tao od njega, jer nije hteo da mu prizna da je sla-
venska kultura via nego germanska.
I ma kuda stigao, svi su mu silazili sa puta.
Njegove oi pune nekog oajnog besa, smejale su
se vojnicima, strancima, enama, svima.
Govorio je jednako da njegove misli zavise
od jednog groba na jednom ostrvu dalekom i kad
to nikog dirnulo nije, opijao se grozno.
Po satove bi predvee stojao zavijen u
gumu, i gledao u more i nebo. Stigao je svoj brod i
veselo ga primie. Opet su prolazile noi na
mokroj oribanoj palubi, on je hodao gore dole, i
inilo bi mu se, da je taj pod prala i ribala njegova
majka.
Poeo je da silazi u zaguljive hodnike mor-
nara, i sedeo celu no sa njima i pevajui neke
vesele sremske pesme. Njegovi drugovi poee da
ga mrze. Pri jelu su ga pitali: kome se to smei u
daljinu? To u daljinu rekli bi grohotom i nazvae
ga radiogram. Ali je on sve to snosio i primao se
rado mesto njih slube. Sedeo je gore na topu
zagledan u nebo i vodu. Daleko od one ene stiza-
la su ga jednako njena pisma, a on joj je u daljini
62
bio veran, ili je tuno nazivao imenom njenim blu-
dnice po pristanitima, crne, ute i bele.
Tada bi sa osmehom gorkim priznavao da je
nesretan. Sve to je bilo oko njega prezirao je, sve
to bee uzaludno i smeno, a oajnu bi radost
budilo u njemu, to je on eleo. I bio je miran i
blag.
Na svakom topu, na palubi, u noi zvezdane,
na sinjem moru, kad ne bi video nigde nieg do
neba i vodu, on bi bio gospodar sveta. O svemu je
vodio brige. U Mehiku bee ustanak, u Rusiji su
otkrili atentat na cara, u ikagu su radnici podiza-
li barikade. O svemu tom je on vodio brige, i kroz
etir razailjao zagledan u nebo svoj osmeh. I sve bi
se ispunjavalo po elji njegovog srca. inilo se da
sve na svetu zavisi od osmeha njegovog, kao to je
i on bio vezan, a da je to pre znao za rumene biljke
prekomorske, koje ga prenerazie milinom svojom
kad ih je iznenada opazio. U jednom pristanitu
video je kuu kakvu je ve davno eleo. Da, bio je
on smeten i mlad, tako mlad.
Nije vie znao ta je dobro a ta zlo, i merio
je sve rumenilom neba, utehom njegovom. Tako iz
daljine imao je stranu mo nad dogaajima u
svetu, nad draganom svojom i zaviajem svojim,
nad svim to mu bee milo i drago. Tako nepomi-
an, sa mutnim i blagim osmehom i mislima na
ostrva daleka.
Primetio je da po jedno drvo u daljini zavisi
od njegovog zdravlja, pobede i pesme negde dale-
ko preko mora od osmeha njegovog.
I kao kroz san oseao sam opet kako me dri
za ruku i zavija neim.
63
Da, bili smo pred nekom belom kuom
nekog bogataa trgovca iz Amsterdama na Sumat-
ri. Drugovi njegovi su ga mrzeli i svaali se sa njim
o Verhaeren-ovom eseju o Rembrandt-u. On se
veselo popeo po stepenicama u kuu belu, ladovi-
tu. Na pragu je stojalo devoje, ali on se seti
nekog i htede da proe kraj nje. Ona se zvala
Hela, bila je trinaest godina i pitala ga je neto o
bekom univerzitetu i o Metroviu. On se muio
da se seti gde je video njene oi, i setio se, ona je
imala oi, kao njegova majka. U glavi je oseao
straan bol. Setio se da oko Borneo-a bee neka
plava voda, zorom pre sunca pod stenjem na oba-
lama. Ta boja mu je oduzimala svest.
Oni su poli u lov na srne. Bila je navrila
trinaest godina. On je svako vee tajno skakao sa
broda u more i vikao grke neke krasne medene
rei, i plivao do jedne ume, gde je ona ekala. I
esto kad bi ga ona u meseini doekala zagrlja-
jem on bi primetio jedno rumeno stablo i priljubio
se uz njega i grevito ga ljubio i tepao. A ona bi
stojei ostavljala ga, otila u stranu i plakala. uo
je pucanj topova. Besnela je bura, a on se urlajui
od oajanja sa suznim oima od straha hrvao sa
valima. uo je kako ona vie njegovo ime i vide je
u dolini kako mu mae sa buktinjom u mraku.
Bee no. Njih dvoje se izgubie, on je uo kako
vie po umi Izabela, pa je i on poeo tako da je
naziva. Upalio je vatru, a oko vatre je uplaeno
rikala i urlala strana zverad, a ona ga ljubljae
sva drhui.
64
U zoru seao se i sad, bee na dnu neba
nekoliko zvezda malih, sasvim bledih, i ona je bila
bleda i mala.
Posle je bio grdan skandal.
Admiral je imao dvoboj sa njenim ocem a
njega izbacie sluge strmoglav sa terase.
Pred vee je brod otplovio dalje.
On je opet iveo na nebu, iveo u vodi, na
zemlji nije bio, nje se nije seao.
Gde sve nisu ili. Ah on nije hteo u Polinezi-
ju.
Ne, nije vie znao ta je dobro, a ta zlo, niti
je znao zato govore toliko o ivotu, nije se meao
u pripreme, a nije vie verovao ni u ta, do u neke
plave obale na Sumatri. Tamo je bila njegova sud-
bina. Oseao je da je njegov ivot samo rumene
jedne biljke radi na Sumatri. I on se smeio mirno.
Bio je zaljubljen pa kad ivot nije mogao da ga
spase, ta je jo moglo da ga zadri? On je svako
vee sedei na topu pisao pisma na koja nije dobi-
jao odgovora, pismo s ruskim acima u Moskvu i
udio se to njima?
U pristanitima dolaahu mu mali mukarci,
ko zna iji, i igrahu se rado sa njime.
I on vide da su deca svud jednaka.
Seao se u Sidney-u mu je dolazio svaki dan
jedan malian to je jako liio na njega, a on ga je
uio da ita i pie.
Poeo je tada da pije i da ini ludorije u slu-
bi.
I samo nou na palubi opranoj i oribanoj,
zagledan u nebo sam samcat smeei se na drvee
neko belo i daleko bee mu dobro.
65
Kako se on smejao drugima, to su poeli
nositi fes, i brodovima, to su promicali obojadi-
sani uto-crno. Kako se on smejao dravama i
stegovima raznim i topovima uperenim na njih, i
svirci vojnoj koja se od nekud ula. Kako se on
smejao svetu to se vrteo, alio i igrao, pa i onima
to ih sahranjivali zavijane u neke bele krvave
arave.
A njegove radosti i alosti behu daleko,
pisao je silna pisma i inilo mu se, da tim pismima
i osmesima na drvee i bilje i oblake ini vie dob-
ra, no da je postao otac i njen mu. Ali se jo uvek
nadao. Tad jednog dana doznao je da ima sina.
OH kako je od toga dana sve postalo sumorno.
Svaka oznojena lea natovarena kamenjem i pris-
tanitima, svaka bleda ena koja je prosila pred
crkvom dovodila ga je do oajnog besa i stida.
Doznao je da ima sina, i od toga dana bee sve na
svetu tako sumorno.
Pokuao je da ga vidi, ali nemogae da ih
nae. I sve vie je poeo da ljubi vodu, boje i drve-
e, a sve manje ljude i iva bia. I sve ee je
smeio se blago na rumeno nebo.
Seao se kad su jedne zore otplovili od
Teneriffe plakao je za jednim rumenim jablanom
na bregu. To drvo mu se uinilo vie njegovo nego
njegov sin.
Poeo je da ini ludosti u slubi. Behu doz-
nali za balkanski rat, i esto ga napadali zbog ala,
od kojih nije mogao da se uzdri. Podsmevao se
Austriji. Tad jednog dana nestao je neki novac,
admiral je jako liio na pokojnog strica, i bio je
malen, ne vie od tri stope.
66
Sumnjahu, ali nisu smeli da ga osumnjie.
Stojali su pred Solunom, i imali su tajne zapovesti.
Tad pri jelu rekao je neto smeno o pote-
nju, kad se govorilo o toj krai. ini mu se rekao je
da ako je ko poten moda to ima uticaja kroz
zrak ak na Polineziju. Admiral je vikao na njega.
on ree da dinastije i narodi nemaju potenja.
Tada ga je admiral udario i poeo daviti.
Osetio je da je od tog postao slab, boleljiv,
poeo je naglo nekud da pada. Posle iznenada
opet sedeo je i kartao se u jednoj sobici punoj
ogledala. Jedna lepa ena pristupi mu i pitae ga
da li igra, on se pokloni i ree joj: dau Vam jedan
dobar savet, lepe ene, ne treba da igraju. Jedan
crnogorski princ bacao se oko njega novcem i svira
u glasovir. Na vratima se ukaza aljapin, na ragi,
sav kriv i sedlu, sa grdnom motkom u ruci i sa jed-
nim razbijenim loncem na glavi, zidovi se tresli od
pesme njegove.
A on je stajao kraj prozora i zagledao se u
nebo.
Oko njega su svi plakali i pevali, ali njega ne
bee nieg ao. Gledao je i video neki umarak
mraan, i jednako se muio da se seti gde je. Ose-
tio je da e umreti, i poe naglo strmoglav nekud
da pada.
Ali se teio da e u mesto njega da ive
rumene neke jele pune kakadua lepih na jednom
ostrovu dalekom. Pa kad se osmehnuo setio se da
sad neko daleko, daleko plae za njim. Okrenuo se
onima to su sedeli oko stola na kojem se vrtela
igra i zlatnici i poeo vikati uzdiui ruke gos-
podo smeite se moda e to neko na Sumatri
67
osetiti. Posle je poeo da govori o nekim korint-
skim stupovima i osetio da umire. Pao je i svi se
iskupie oko njega. Da, on je jednako buncao o
jablanovima, o rumenim biljkama koje mesto nje-
ga ive; stari jedan svetenik u crnom mornar-
skom kaputu priao mu je i pitao ga je je li katolik,
a on mu ree ja sam sumatraista.
Onaj ga epa za vrat, on htede da drekne...
I video sam sestru kako dri svetiljku i kako
me podie. Drhtao sam i cvokotao od vruice.
Osetio sam da sam sanjao o umama galicijskim i
inilo mi se da mi u uima jo zuji groktanje mitra-
ljeza.
Pobudio sam se i pogledao oko sebe dragi
moj. Bee pono. Na stolu stojahu bele rue koje
mi je donela jedna ena, tua ena. Sestra mi
dade broma, pomilova me po obrazu i ree... ala
Vi nemirno spavate plaete i viete, mora da ste
opet dugo itali te vae lude knjige. Sutra u Vas
izdati doktoru. Zar ne vidite kako ste se ve osui-
li. Boe moj, kako sam ja drukie predstavljala
sebi Srbe.
ta sam mogao initi dragi moj? Okretoh se
zidu, ona mi namesti dakuljice leda na grudi.
Hteo sam da spavam, ali se moj prokleti mozak
jednako seao. Hteo sam da zaspim, ali mi je neko
jednako aputao u uho Mikelanelovu no?
Komedija dragi moj. teta samo to se od tog umi-
re. Tako mi vidi prolaze noi u groznicama i sno-
vima dragi moj, u snovima koji nisu mnogo lui od
jave.
68
Noi su ledene i zvezdane. Ostavljaju otvo-
rene prozore. Kau led i zvezde e mi izleiti plu-
a. Ledene jele previjaju mi grudi, one stoje pod
prozorom mojim, one mi rekoe, da je bolje biti
jela nego ovek. Uvee ja itam Tibula i seam se
neke moje tetke, to je sahranjena u veselom,
mirisnom splianskom groblju, i jedne zelene sfin-
ge splianske koju sam jahao. Ah, bio sam tada
veseo i mlad i govorio sa nje veselo sam sebi:
Igrajte, no je ve stala na kola majinom spregu.
Veselo jure zvezde, a za njima evo dolazi san na
mrkim kolima i sa njim tamni snovi. U starim
mrtvim reima volim sudbinu, u oblacima misao
mog stolea a u osmehu mome skamenjenu snagu
roda mog. Leim i gledam ledene vrhove kako se
cakle u rumenoj meseini. U daljini grme topovi.
Drim u ruci maramicu tue ene blago i zami-
ljeno ja, koji nikad nisam drao tako maramice
moje. I dok mi lenik po satove pria o uzrocima
rata, ja oseam da u umreti sentimentalno kao
glumac. Ne znajui to me rodi majka i ne mogavi
uiniti nikom dobro, najmanje sebi. Ah da mogu
da e vratim tamo, gde topovi grome i da kroz Ruse
odem daleko nekud na noviju zemlju, tamo, gde je
led zelen a voda plava pod ledom, sneg rumen. Ah
tamo bih od silnih boja zanesen zagledao se i
zaboravio sve. ivi se nehatno i lei po ceo dan.
Nebo ulazi nou kroz otvorene prozore i zima ula-
zi u mene i zaspi. Sve su se snene jele previle na
moje gruda, leile ih i aputale mi i uile me da
ljubim nau majku zemlju. Zorom bi se budio i
pokriven tako preko uiju, gledao bih kako se krv
69
suneva razliva po umama. Orlovi su doleteli
iznad stena, a negde u dubini su groktale puke
mainke nekih poljakih pukova, koji su dane po
selima leali u rezervi. Ceo dan smo leali po sne-
gu. Samo pri jelu smo se skupljali i cvokotali od
zime i guili se sa mlekom i sutlijaem. Lepa jedna,
vrlo lepa kaluerica budila me je, sedela mi je na
postelji i brbljala mnogo. Znam, jednom se drsko
naalih s njome. Hteo sam da je obgrlim, ona cik-
nu i pobee. No primetio sam posle od toga dana
da mi ini sve bolje i lepe.
Lutao bih po umama. Padale bi iarke za
mnom, a ja bih seo negde na kamen i sluao kako
sneg pada na mene. I uo sam kako idu gladni,
posrui po arbanakim gorama i zasedama; kako
se sele, opet sele. uo sam kako padaju i izdiu
meu leinama konja, i uo kako oko mene itaju
da su hrvatske ete prve prele granicu. A jedan
mi prijatelj osniva jadranske banke i pie da e se
sve ovo zaboraviti. DA, zaboravi se i igrae pijani
kolo nad zgaritima. Moj stari uitelj u Temivaru
skoio je sa treeg sprata i ubio se zbog svega
ovog. O kad bi sad svi mi po tuini poeli skakati
sa treeg sprata, to bi imao emu da se smeje
svet. Srne su uplaene, pa begaju kad vide nae
trag. Ona me, razume se, oboava. Kako je to
smeno. Ja volim one, koje su opake, a sve, koje su
dobre, plau za mnom. Mene nita vie ne udi.
Budim se zorom i itam Dantea. Kau, tako treba.
A kad padne no ona mi doe. Kad-kad, razume
se, ini mi se da sam lud; ali jo ee da su drugi
ludi. inim sve to i drugi ine. Rodio sam se od
ene, znao ta je vera, kuao sam ljubav, pa i odu-
70
evljenje. ak znam i organsku hemiju, ak znam,
da ima i ideja, koje su besmrtne. Brat sam svakom,
a ima nas milionima. Dosadile mi se ljubavne vrele
svile i sve ove duevne dubine. Posetiu rat opet i
vihor i strahote i kie, one strane kie. Meu
muke, hou bar meu muke, gadim se svih raz-
jarenih madona. Posle, jedno posle podne poe
udo. Sneg se poe topiti i neke tiice male poee
dolaziti iz ume i sedati nam na ruku, prnuvi
uplaeno kad bi koji poeo da kalje. Grozne grm-
ljavine lavina budile nas nou. Tada poee i drva
da ume polagano, tiho potok u dubini negde dobi
nov glas, mio, bolan, nov. A sa drvea doletee
poslednje uto lie uvenulo davno, jo ne razve-
jano. Orlovi isezoe, a nebo dobi neki tup i pun
sjaj. Kako je sneg udan. On se ne topi, ne umire
kao sve drugo, nego se smeje. On se igra, on pevu-
ca. Javi se iznenada, gde ga niko nije vie oekiva-
o, tiice voli, otkrije im ponegde malo zemlje, te
one kljucaju tu i sa nekom dragom zabrinutou
gledaju zemlju, u kojoj im zrnca nema, zatim pod-
skoe dva tri puta i odlete uvreeno. Jele behu
tune, poutee umorno naborae se, izgubie
nevinost. Bee jedna klupa, jedna dobra klupa nad
urvinom tamo, sva baena napolje u zrak u nebo.
Tu bih sedeo ja. Bio sam izgubio vezu i smisao
ljudskih dela i uspomena. Sve se to izmealo u
meni. Ko zna ta je ivot.
83
kad mora da se umea u prepirku on se smei pre-
zrivo i govori samo o smrti.
ta me se tie svet, ja vrim moju du-
nost, nikad nee moi o meni ta drugo rei do:
dentlmen. On pria kako su bedne njine spra-
ve, kako se Englezi hatraju i podsmevaju sa njima
u zraku. Zna da e skoro umreti, to oni svi znaju, i
govori prezrivo o svemu. Pria o nekom jezeru pod
umom, gde su im skriveni hangari u mirnim
danima, kad se tamo pecaju ribe i igra bric, o jed-
noj princezi Metternich, koja ima meu njima bra-
ta, pa ih poseuje. Ah, ona nije Bog zna kako lepa,
ali ima one finoe u telu to lii na blud, ali koja je
otmena i slaa od svega na svetu. Oni se smeju i
kucaju, on pije i nudi ampanjcem. Bio je kod oca
da se oprosti. Otac mu je siromah uitelj meu
brdima. Odneo mu je hiljadu komada finih cigara.
Lake e preboleti njegovu smrt on se glupo
nasmeja pa ipak svi mu zavide jer je miran i zna
ta hoe. U dimu se jednako klatimo. Vide se gla-
ve. Voz juri kroz ume i provalije, a pred zoru oni
se opet trezne, tegle se utljivi i mrki i glede kroz
zamagljene prozore. Napolju lete: kr, bunje,
ice, gomile i klupad zamrenih trnovitih ica,
aure granata i rupe pune vode u dolinama gde
stre zgarita i razvaline. U daljini levo, ak dole u
magli, vidi se neka krpa zelena, to je moj Jadran.
98