Zbornik radova simpozija Dani Cvita Fiskovia

Proceedings of the symposium Cvito Fiskovi Days

1
 Naslov edicije: Mljetski zbornik br. 5 / Mljet Proceedings, the Fifth Book Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Nacionalni park Mljet
Odsjek za povijest umjetnosti
Izdavai / Publishers
Nacionalni park Mljet
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu - Odsjek za povijest umjetnosti

Urednitvo/ Editors
Igor Fiskovi
Predrag Markovi
Osvin Pear
Marin Perkovi

Glavni urednik / Chief editor

Marin Perkovi
Zbornik radova simpozija Dani Cvita Fiskovia
Pokrovitelji / Sponsors
Nacionalni park Mljet
Opina Mljet
Proceedings of the symposium Cvito Fiskovi Days
Organizatori / Organizers
Nacionalni park Mljet
Filozofski fakultet, Zagreb - Odsjek za povijest umjetnosti Pomena, otok Mljet, 30. rujna do 3. listopada 2010.

Organizacijski odbor / Organization committee

Jasenka Gudelj
Boena Popi - Kurtela
Predrag Markovi
Marin Perkovi

Slika na koricama / Picture on the cover

Benediktinski samostan sv. Marije na Mljetu
autor Ivo Pervan

Fotografije sa simpozija / Picture from symposium

Marin Perkovi

Grafiko oblikovanje / Graphic design

Ivan Savievi

Grafika priprema i tisak/ Prepress and printed by

Skaner studio, Zagreb

Cip zapis dostupan u raunalnome katalogu

Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu
pod brojem ???????? Zagreb, 2012.

2 ISBN ???????? 3
 Dani Cvita Fiskovia / SADRAJ

DANI CVITA FISKOVIA

Mljet 2010
Tanja Trka Mikloi: Prilog poznavanju samostana mljetske
kongregacije i crkve sv. Marije na Mljetu u XVII. stoljeu  117

Sadraj Tanja Trka Mikloi: Summary

A Contribution to the Study of the Benedictine Congregation
of Mljet and the Church of St Mary in 17th and 18th Century  132
Zlatko Kara: Graditeljske regule, zgrade i prostori u
Marin Perkovi: Predgovor  7
srednjovjekovnom Mljetskom statutu  133
Marin Perkovi: Foreword  10
Zlatko Kara: Summary Construction regulations, buildings and
Igor Fiskovi: Uvod MLJETU U POSJETU  13
space in the medieval statute of Mljet  140
Igor Fiskovi: Introduction VISITING MLJET  16
Marin Perkovi: Akademici Branimir Gui i Cvito Fiskovi
ivan Filippi: Mitologija Mljeta u mediteranskom miljeu  19
kao utemeljitelji strunog rada na zatiti Nacionalnog parka Mljet 141
ivan Filippi: Mythology of Mljet in the Mediterranean Milieu  26
Academicians Branimir Gui and Cvito Fiskovi as founders
Maja Nodari: Otok Mljet - prinos Cvita Fiskovia nacionalnoj of the expert work on conservation in Mljet National Parket 165
umjetnikoj topografiji  33
Marijana Gui: Izvjetaj o terenskom radu na putu
eljko Poljak: ivot i djela Branimira Guia 41 u Dalmaciji 1948. godine 167
eljko Poljak: Summary
Novinski lanci  181
The Life and Work of Branimir Gui  65
Fotogalerija  185
Lucija Frani Novak: Etnoloki aspekti rada i djela
Marijane i Branimira Guia  67
Lucija Frani Novak: Summary
The ethnological aspetcs of the work of Marijana and Branimir Gui  72
Tin Turkovi: Kasnoantika palaa u Polaama nove spoznaje  73
Tin Turkovi: Summary
Late Antique palace in Polae - new insights  92
Ana Marinkovi: Hagiotopografija dubrovake vlasti: sv. Vlaho i
sv. Pankracije na Mljetu  93
Ana Marinkovi: Summary
Hagiotopography of the Ragusan Government: St Blaise and St Pancras
Zahvale:
on the Island of Mljet  102
Ministarstvo kulture RH Fototeka konzervatorskog zavoda u Splitu Arhiv Slobodne
Ivana Tomas: Crkva sv. Marije na otoku Mljetu  105
Dalmacije Hrvatski dravni arhiv u Zagrebu Dravni arhiv Dubrovnik Nacionalna i
Ivana Tomas: Summary sveuilina knjinica Arhiv JUNP Mljet Darko Bavoljak Nikola Hazdovac - ugalo
Romanesque church of St. Mary in the island of Mljet  115 Ivo Pervan Opina Mljet Hotel Odisej Etno muzej Biskup.

4 5

ZNANSTVENI SKUP METAMORFOZE MITA
Mljet, 30. rujna - 3. listopada 2010. Hotel Odisej, Pomena
30. rujan 2010. (etvrtak) - dolazak sudionika
17,00 - OTVARANJE SKUPA: pozdravni govori
Marin Perkovi, Akademici Branimir Gui i Cvito Fiskovi kao utemeljitelji strunog
rada na zatiti Nacionalnog parka Mljet
Ivo Dabeli, Mljet u djelima Cvita Fiskovia
Lucija Frani Novak, Etnoloki aspekti rada i djela Marijane i Branimira Guia
ivan Filippi, Mitologija Mljeta u mediteranskom miljeu
Ana Marinkovi, Hagiotopografija dubrovake vlasti sv. Pankracije i sv. Vlaho
na Mljetu
Zlatko Kara, Graditeljske regule, zgrade i prostori u srednjovjekovnom Mljetskom statutu
Tin Turkovi, Palaa u Polaama na Mljetu tetrarhijsko zdanje?
1. listopad 2010. (petak)
9,00 13,30 - predsjedavajui Predrag Markovi i Milan Pelc
Bruna Kunti Makvi, Odjeci poganske mitologije dubrovake regije u literaturi
Ivo Babi, Mitovi o nastanku dalmatinskih gradova
Joko Belamari, Odnos srednjovjekovnog Splita spram antikim korijenima
Neven Jovanovi, Mit i humanistike pohvale gradova na istonoj obali Jadrana
Nada Gruji, Dubrovaka Arkadija
Ambroz Tudor, Mit o porijeklu grada Hvara
Ante Rendi Mioevi, Capris laudata Brattia...: odjeci poznatog Plinijeva navoda
na sauvanim spomenicima Silvanova kulta
Drago Roksandi, O grkim atribucijama u toponimiji i oralnoj kulturi u
hrvatskim predjelima juno od Save
- rasprava
15,30 19,30 predsjedavajui Joko Belamari i Drago Roksandi
Dunja Falievac, Mitoloka tematika u ranonovovjekovnih dubrovakih pisaca
Dolores Grmaa, Euridikin osvrt u Vetranovievoj transformaciji orfejskog mita
Trpimir Vedri, Oblik i funkcija mitolokih motiva u hrvatskoj srednjovjekovnoj hagiografiji:
tri primjera iz mjesnih legendi o prijenosu relikvija
Viktorija Frani Tomi, Prometejski mit u hrvatskoj knjievnosti
Slobodan Prosperov Novak, Feniks u hrvatskoj knjievnosti
Igor Fiskovi, Jedan prikaz Perzeja u Dubrovniku?
Milan Pelc, Fortuna Skoibuha
- rasprava -
6 7
DANI CVITA FISKOVIA
Mljet 2010
Predgovor
U povodu osnivanja Nacionalnog parka Mljet, koji je osnovao Sabor Republike
Hrvatske 11. studenoga 1960. godine, Javna ustanova NP Mljet donijela je
2005. godine nekoliko dalekosenih odluka u svom radu, posebno za radno,
istraivako, struno obiljeavanje polustoljetnog postojanja ovog bogatog, lijepog i
kompleksnog zatienog podruja prirode.
Ve injenica da se osim kopna, titi more i podmorje, da se prate meteoroloke pri-
like te u prirodi ugraeni povijesno-kulturni spomenici, arheoloki lokaliteti,
stanovnitvo, a posebno etno selo Goveari ukazuje na vanost, na znaaj uspostav-
ljanja odgovarajue meritorne, nadlene, strune zatitarske djelatnosti.
Djelatnost turizma sa svojim potroakim standardima usluga, profitnom djelatnou,
svekolikom atrakcijskom osnovom koja nudi nacionalne vrijednosti na pladnju
masama, dvosjekli je ma u provedbi definicije nacionalnog parka.
Posebno svekoliki unutarnji i vanjski kopneni, zrani, morski otpad na koji se vrlo
malo ili gotovo nikako ne moe utjecati, posebno u loim vremenskim uvjetima.
Opasnost od poara, kao i ostale opasne, zabranjene radnje po Pravilniku o unutar-
njem redu velikim dijelom uvjetovane su gradskim nainom ivota, odmora, rek-
reacije u ovim sve brim promjenama tehnolokog posredovanja svijeta. Parkovi za
ivot sjajna su inicijativa iz polovice osamdesetih godina XX. stoljea, za utvrivanje
stanja zatienih podruja prirode, posebno za nune potrebe definiranja i odreenja
novih vrsta zatienog podruja u odnosu priroda okoli s aspekta razvoja,
odrivog razvoja te postojee definicije nacionalnog parka.
Sve vea razlika definicije te organizacije zatite okolia u odnosu na zatitu prirode,
stvarna je osnova daljnjih problema u zatiti prirode, a posebno s aspekta profitne
djelatnosti, preuzimanja prerogativa upravljanja, podvoenja prirode pod okoli.
Pitanja kulture, umjetnosti, znanosti nastavljaju se diferencirati nautrb prirode i
upravljanja prirodom na neprofitan nain.
Sve navedeno postavlja pitanje vizije zatite prirode od izvanjskih zranih, morskih
djelovanja, a posebno elementarnih nepogoda i havarija industrijskog drutva neo-
liberalnog modela. Zatita prirode mora se preispitati kako kroz povijest, tako i kroz
sadanjost za zatienu, odranu, ouvanu, promicanu civilizaciju sutranjice bez
tetnih djelovanja i posljedica kako na prirodu zatienog podruja, tako i na samu
civilizaciju.

2. listopad 2010. (subota)
8,30 13,30 - predsjedavajui Nada Gruji i Dino Milinovi
Dino Milinovi, Motiv tritona od antike do renesanse
Renata Novak-Klemeni, Antiki junaci i upravne palae:
primjer Kneeva dvora u Dubrovniku
Stanko Kokole, Jedan zaboravljeni kameni Kupido: novi prijedlog za Jurja Dalmatinca
Vinja Brali, Ikonografija skulpture sv. Marije Magdalene s oltara franjevaca
treoredaca u Portu (Dubanica)
Matej Klemeni, Giovanni Marchiori i antika
Nina Kudi Buri, Antiki mit i venecijansko slikarstvo 17. i 18. stoljea:
nekoliko primjera iz Istre i Dalmacije
Vesna Kamin Kajfe, Amulijeva Smrt slikara Angela de Costera
Damir Tuli: Corpora Sanctorum in pace sunt: ustanovljenje novih kultova
antikih muenika nakon Tridentskog koncila
Daniel Premerl, Ikonografija fresaka u Ilirsko-ugarskom kolegiju u Bologni
- rasprava
15,30 19,00 - predsjedavajui Jasenka Gudelj i Zvonko Makovi
Ivana Tomas, Benediktinska crkva sv. Marije na otoku Mljetu
Tanja Trka-Mikloi, Prilog poznavanju samostana Mljetske kongregacije i crkve
sv. Marije na Mljetu u XVII. stoljeu
Dubravka Botica, Recepcija antikog Panteona u arhitekturi baroknog razdoblja
Laris Bori, Odjeci antike mitologije u zadarskoj renesansnoj klesarskoj produkciji;
oblici, vrste i putovi usvajanja
Daniela Mateti Poljak, Utjecaj arhitektonske dekoracije Dioklecijanove palae na
romanika dostignua Splita i Trogira
Zdenko Balog, Homer, Biblija i Zeleni ovjek - sinkretizam mitolokih motiva
u ikonografiji kapele obitelji Celjski u Celju
- rasprava -
3. listopad 2010. (nedjelja)
8,30 12,30 - predsjedavajui Slobodan Prosperov Novak i Ivo Babi
Zvonko Makovi, Od mita do predmeta: transformacija Nike, boice trijumfa i pobjede
Rachel Rossner, Slikanje slavenske Sparte, gradnja hrvatske Atene: slikarstvo Jaroslava
ermaka i Vlaha Bukovca
Lovorka Maga, Lik Merkura u hrvatskom grafikom dizajnu izmeu dva svjetska rata
Ana verko, Interpretacija antikih dekorativnih oblika u arhitektonskim projektima
Giannantonia Selve za Trogir i okolicu
Dragan Damjanovi, Srednjoeuropski park posveen mitolokoj hinduskoj kraljici
Sakuntala park u Osijeku
Daina Glavoi, Odjeci antike mitologije na dekoru rijeke arhitekture prijeloma
19. na 20. Stoljee
Jerko Mato, Sklop samostana u prolosti i danas
- rasprava - Marin Perkovi
od 13,30 obilazak spomenika: Jezero brodom, otok - autobusom
8 9
Dani Cvita Fiskovia / PREDGOVOR
Istraivaki rad u mnogobrojnim arhivima, dokumentacijskim centrima, fakulteti-
ma, institutima, knjinicama, u novinama, na radiju i televiziji, omoguavanje
istraivanja kao i praenje recentnog strunog rada na Mljetu i na temu Mljeta,
omoguilo je Strunoj slubi JU NP Mljet mogunost prikupljanja, uvanja sveko-
like arhivske i dokumentarne grae te izlobenu i izdavaku djelatnost. Uspostava
strunih zbirki, otvaranje muzejsko-dokumentacijskog centra s galerijskom
djelatnou otvara nam daljnje mogunosti sudjelovanja u sveukupnoj zatitarskoj
djelatnosti Hrvatske i svijeta.
Izlobe na Mljetu (benediktinski samostan, hotel Odisej), izvan Mljeta - Hrvatski
dravni arhiv Dubrovnika i Zagreba itd., kao i dva simpozija, katalozi, pozivnice,
plakati, ukazuju na do sada uinjeno od strane konzervatora, muzealaca, arhivista,
galerista, sredstava javnog komuniciranja, fotografa, snimatelja, novinara, te nas
obvezuju razvijati struni rad po svim osnovama njegovog postojanja, a posebno
ZOOPK-a (zatite, odravanja, ouvanja, promicanja, koritenja), tj. zaborava.
U sklopu toga ostvarena je suradnja s Filozofskim fakultetom u Zagrebu, pa je XII.
po redu skup Dani Cvita Fiskovia odran na Mljetu 5-7 listopada 2010. Prvi blok
izlaganja bio je posveen kulturnim fenomenima i umjetnikim spomenicima otoka,
i te radove smo okupili u ovome Zborniku. Tako su Dani Cvita Fiskovia po drugi
put dali doprinos simbiozi zatite prirode i zatite spomenika kulture putem naina
ivota, omoguili rekapituliranje kulturno-povijesnih znaajki NP Mljet, te
drutvenu valorizaciju djelovanja ekipe strunjaka iz sredine XX. stoljea. Okosnicu
tima strunjaka inili su upravo Marijana Gui, Cvito Fiskovi, Branimir Gui i
njihovi suradnici: Einar Dygvee, Ante Premui, Dragutin Alfier, Ratko Kevo,
strunjaci zavoda Andrija tampar iz Zagreba, lanovi JAZU i mnogi drugi.
Tema arheolokog lokaliteta u Polaama, samostanskog kompleksa na otoiu Sv.
Marija, istraivanja Odisejevog boravka, brodoloma sv. Pavla, ilirskih tragova i
grkog djelovanja tako ne samo nastavljaju, nego otvaraju perspektivu sagledavanja
naina ivota u zatienom podruju za sve stanovnike i djelatnike Ustanove,
istraivae i posjetitelje.
Ostvarenje ovog djela ne bi bilo mogue bez svesrdne pomoi mnogobrojnih suor-
ganizatora i suradnika koji su omoguili izlobu u Gliptoteci HAZU-a i u
Hrvatskom dravnom arhivu, a posebno akademika Igora Fiskovia, akademika
Ivana Guia i njihovih suradnika, kojima se i ovim putem svesrdno zahvaljujem.
Goveari, 22. listopada 2011.
 Cvito Fiskovi Days / FOREWORD
Foreword
A s To mark the foundation of Mljet National Park by the Croatian Parliament
on 11th November in 1960, this public institution made several far-reaching
decisions about its work in 2005. They were mainly concerned with the expert
research work in order to celebrate the 50th anniversary of this rich, beautiful and
complex protected area of nature. The fact that not only land is protected, but also
the sea and the submarine world, that weather conditions are being monitored, and
that along with historical and cultural monuments integrated with nature, also the
archelolgical sites and the population are studied (a special emphasis is on the ethno
village Goveari), it all indicates there is an important need to establish an adequate,
competent and expert measures of conservation. Tourism activities aimed to meet
modern consumer standards and to make profit, offering various attractions and
national treasures on a platter to the masses, present a double-edged sword when it
comes to defining a national park.
A negative impact on the environment originates particularly from all kinds of waste
(either from the inside of the island, or from the air or the sea), because it is practi-
cally impossible to control it, especially in bad weather conditions. All sorts of
dangerous activities which could, for example, start a fire are forbidden by the Rules
and Regulations, but one has to bear in mind that most of these activities are caused
by the urban way of life which is connected to the ever more rapdid changes of
modern technologies. Parks for Life are an excellent initiative dating from the
middle of the 1980s, undertaken to determine the condition of the protected areas
of nature, and to designate new kinds of protected areas in the nature-environment
relation, from the aspect of development, sustainable development and the existing
definition of a national park.
The increasing discrepancy between definition and organisation of the environ-
ment protection with regard to nature conservation poses a basic future problem,
especially from the aspect of profit activities. The questions of culture, science and
arts keep on being differentiated at the expense of nature and management of nature
in an unprofitable way. Everything stated here raises a question about the vision of
nature protection against waste and natural disasters, as well as from the harmful
effects of neoliberal industrial society. Nature conservation must be re-examined in
the interest of a protected, maintained, preserved and promoted civilisation of
tomorrow, without damaging results and consequences to the protected areas and
the civilisation itself.
10
Cvito Fiskovi Days / FOREWORD
The research work in numerous archives, documentation centres, faculties, insti-
tutes, libraries, newspapers, on radio and television, and staying in touch with the
newest expert work on the island of Mljet and on the subject of Mljet, rendered it
possible for the Expert Department of the Mljet National Park Public Institution to
collect and preserve extensive archive materials and documents that exist on the
matter, and to engage in publishing and exhibition activities. By establishing expert
collections and by opening a museum and documentation centre we have opened
futher possibilities to participate in similar activities in Croatia and worldwide. The
exhibitions on the island of Mljet (in the Benedictine monastery and hotel
Odysseus), the Croatian State Archives in Dubrovnik and Zagreb, along with two
symposiums, catalogues, invitation cards, posters, all demonstrate what has been
done by now by conservators, museologists, gallery operators, the media, photogra-
phers, cameramen and journalists, thus obliging us to continue to develop expert
work in terms of protection, maintenance, preservation, promotion and utilization.
In this respect, there is a necessity to digitize a part of those materials to make them
available through Internet, but also to present them on television programs and live
broadcasts.
Likewise, Cvito Fiskovi Days have for the second time made their contribution
to the symbiosis of nature protection and the protection of cultural monuments
through the way of life, and enabled the recapitulation of cultural and historical
features of Mljet National Park, as well as a social evaluation of the work done by a
team of experts from the mid 20th century. The people who formed this team were:
Marijana Gui, Cvito Fiskovi, Branimir Gui and their associates Beba Beriti,
Einar Dygvee, Ante Premui, Dragutin Alfier, Ratko Kevo, the experts of Andrija
tampar Institute in Zagreb, the members of Yugoslav Academy of Sciences and
Arts, and many others.
The subjects of the archeological site in Polae and the monastery complex on St.
Marys islet, the research on Odysseus and St. Paul, Illyrian traces and Greek influ-
ence all put a new perspective on life in a protected area for all inhabitants, employ-
ees of the Institution, researchers and visitors.
Finally, I would like to express my profound gratitude to all those who made the
realization of this work possible, to all co-organizers ,associates responsible for the
Exhibition in the premises of Gliptoteka HAZU (Croatian Academy of Sciences
and Arts), to the Croatian State Archives, and especially to academicians Igor
Fiskovi and Ivan Gui and their associates.
Goveari, 22nd October, 2011
Marin Perkovi
11
 DANI CVITA FISKOVIA
Mljet 2010
Uvod
MLJETU U POSJETU

O tkad mi pamenje see, gledao sam s prozora rodne kue u Orebiima preko
jata otoia sred istonoga kraja Peljekog kanala kako se Mljet na puini
nadmee s morem i nebom, utiskujui izmeu njih svoj nepromjenjivi lik brdovitih
obrisa. Uz tu sam sliku svijesno ili nesvijesno vezao poimanje u zbilji dalekog ali
blizine uvijek eljnoga otoka, te u sebi stvorio jednu od predodbi univerzuma bez
kojih bi nam se ivljenje inilo manje sigurnim. Premda njegov fiziki vrlo postojani
lik ponekad nestaje iz vida u olujama s kojima se tmasti oblaci sputaju na valovlja
mora, pouzdanost je vrstog izgleda Mljeta nadasve ovisna o gustim bojama koje
vjetrovi podavaju obzorju gdje osamljen lei u blistavim svjetlima ili plaviastim
maglama vjeno izranja sa zorama i gasi se sa sutonima. Tako unato atmosferskim
mijenama, dugaki otok biva vie obeanjima ispunjena negoli prijetea mea
makrosvijeta junojadranskoga podneblja, a kad mu se osmjelimo prii preko
modrih dubina otkrivamo bujni jedan mikrosvijet vrijedan pozornosti iz itavoga
niza razloga. Iako nikad nije pruio niti stekao uvjete za utemeljenje nekog svojega
grada, prolost se na njemu od ilirskih gradina i palae nepoznatoga antikog vladara
do romaniko-renesansnog samostana monih benediktinaca ogleda s dramatinim
izbojima. Uz pretenu prosjenost stoljetnih posredovanja ruralnih drutvenih
zajednica u prirodnome okoliu, naime, ostvarila je izuzetne bljeskove kulture ladan-
jskih svojstava obogativi nam uvid u ljudske snage svladavanja prostora, a sva se ta
oblikovanja odluno podreuju silnicama aktivnog odnosa prema njemu samom.
Tim vie se otok Mljet u svojoj osami ukazuje tajanstvenim organizmom koji ne
odaje otprve narav svojega opstanka na puini i ivi kao postojbina mitova to mu
natapaju prirodno bie. Ono nam pak gledano izvana ne daje znati koliko su mu
uistinu gorda brda a koliko moda umilna polja, jesu li gostoljubive ili odbojne
njegove uvale i gdje se sve nalaze stara ili nova naselja, te kakvi su sve meu njima
niknuli spomenici. Tek se s iskrcavanjem na otoku i hodom kroz prostor uvia s
kakvim se zelenim vedrinama bez oporosti otvara posjetiteljima davno pripitomljen
trudom svojih itelja. Obradili su polja, ozidali lokve, zasadili maslinike i odnjegov-
ali vinograde, oblikovali umilna sela i skladne crkvice. U takvome su ga ozraju
prisno doivjeli i sudionici znanstvenog skupa Dani Cvita Fiskovia - XIII., koji se

12 13
 Dani Cvita Fiskovia / UVOD
Na Mrenskom polju pred Babinim poljem, 1956.
je pod pokroviteljstvom VII razreda Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, te s
pomoi uprava Nacionalnog parka i Opine Mljet odrao ujesen 2010. godine. Vei
je dio izlaganja bio odreen temom Metamorfoze mita i njih se predvia objaviti
u posebnome Zborniku, a u ovoj ednoj knjizi donosimo tekstove pojedinaca koji
su istom prilikom obradili vane segmente iz batine samoga otoka i potvrdili ga
poligonom humanistike znanosti.
Rasvijetlili su kontekst duhovnih odraza drevnoga Mediterana i predoili kako se
oni barem pojmovno ogledaju na Mljetu obiljeivi mu svekoliku sudbinu bez odva-
janja jave od mate. Propitali su mu povijesni sustav prostornog ureenja s osloncem
na pisani izvor prvoga reda: Mljetski statut iz srednjega vijeka koji svjedoi oza-
konjenje ljudskog ponaanja na lokalnome tlu. U njega se je rano utkalo i aenje
kranskih svetaca kao jamaca s neba iskane ivotne sigurnosti puka, te su se te kori-
jenitosti uspjele odrati spram kultovima kasnijih politikih uprava. O sukladnim
civilizacijskim dometima takoer govori struno sagledano etnografsko blago, ije
su osobitosti potakle istraivae da ih prikau u svjetlu hrvatske narodne kulture, pa
su neke putanje tih nastojanja dane s prijepisom davnih izvjea iz pohoda Marijane
Gui. O jo zaslunijima na tome polju bilo je vie rijei, te su u dva teksta prika- otoka kao osobitoga svijeta, pa vjerujemo da e i ova knjiga potaknuti zbliavanja s
zana i ira djelovanja Branimira Guia i Cvita Fiskovia koji su dali nezaobilazne
prinose vrjednovanju Mljeta kao samoodrive cjeline. Iz njihova zanimanja za
spomenike, pak, krenula su rasuivanja mladih istraivaa koji iznose svoje nove
spoznaje o biranim djelima stare arhitekture te podrobnije raskrivaju vrsnoe ukupnog
toga nasljea. Jedna im je od zajednikih kvaliteta u tome to iz raznolikosti
14
Dani Cvita Fiskovia / UVOD
uspostavljaju jedinstvo koje uzorno odgovara iskustvima ivota na otoku. Time
doprinose razumijevanju uloge Mljeta u kolanjima drevnih kultura, to su zasvjedoila
odlina zdanja kakvih nema drugdje diljem primorja te se na njih usredotoila
najvea panja. Dakle se osim produbljavanja prijanjih znanja slijedom ponuene
raznolikosti oitava razliitost metodolokih pristupa koja se razgranava, a u ovome
lancu pisanih priloga je utvrdila svoja primjerna znaenja.
Budui da ti tekstovi ukazuju sutine onoga to na Mljetu postoji i to ga ini iznim-
nim, treba ih shvatiti i dijelom uzvraanja duga iz istraivakih doivljaja koje otok
jo uvijek nudi. Pritom se ne utajuju preplitanja znatielja i zebnji kakve danas ispun-
jaju ljude zaokupljene prolou, a mora da su oduvijek pred njime obuzimale
putnike moreplovce. Zasigurno su bezbrojni stradali na njegovim otrim hridinama,
ali nema sumnje i da su mnogi na njemu pruenome poput monog prsobrana sus-
jedne obale ee pristajali negoli su ga zaobilazili. Dapae su se na njemu ustaljivali
i harmonizirali sa svime zateenim dograujui mo njegove energije i izriaje vlas-
tite plemenitosti. Tek zbog odmaka vremena vie ne znamo jesu li istinite legende o
boravku grkih junaka i rimskih pjesnika, dok su nam dobro poznate pohvale to ih
Mljetu odali uveni renesansni knjievnici iz Dubrovnika. U mnotvu se refleksa
izmeu tih slutnji i tragova oituje tipoloka raznolikost materijalnih i duhovnih
sadraja, koji se u dugotrajnosti prolih doba poslojie unutar slikovitoga reljefa
najrjeitije obiljeivi pulsiranja moda izlomljenoga ali nikad presahloga ili
prekinutoga otokog ivljenja.
Zahvaljujui stapanju makrosvijeta i mikrosvijeta dakle je Mljetu raskonoga prirod-
nog lika podarena razmjerno bogata batina koja ga visoko uzdie na ljestvici
mogue vrijednosne kategorizacije kulturnih dobara istonoga Jadrana. Poradi
tijesne povezanosti i uinkovite meuovisnosti samog okolia sa svime stvorenim
ljudskim umom i rukama, to je nasljee danas vrjednovano zajedno s prirodnim
dobrima o kojima poglavito brine ustanova Nacionalnoga parka, te se moemo
nadati da e iznai umjene naine odranja na teritoriju joj pripadajuih
arhitektonsko-umjetnikih spomenika. No, obilje i privlanosti jednoga i drugoga
otprije su uinili poznavanje otoka sredstvom razumijevanja njegove samobitnosti
kao i uraslosti u uljudbena tkiva naega primorja. Ustvari se je potvrdilo kako pov-
ijesno stvaralatvo i kulturna djelovanja nadvladavaju muk osame s kojom se Mljet
dii izdaleka i izvana. A iznutra i izbliza on objavljuje izvrsnosti satkane od mnotva
imbenika tvorei samosvojnu cjelinu koja na primjeran nain saima poimanje
njime, te je sa zadovoljstvom predajemo javnosti.
Igor Fiskovi
15
 Cvito Fiskovi Days / INTRODUCTION
Introduction
VISITING MLJET
A s far back as I can remember, I used to watch from the window of my parents
house in Orebii across the cluster of islets in the middle of the eastern part of
Peljeac Channel, how, in the distance, Mljet would compete with the sea and the
sky, impressing Its unchangeable hilly shape into the space between them. This
image has always been consciously or unconsciously connected to my perception of
the island which ,although it was so far away, seemed so close, and so I formed for
myself one idea of the universe which offered reassurance. Although its physically
stable shape now and then disappears from sight in a storm when somber clouds
descend on heavy seas, the authenticity of this firm appearance of Mljet is above all
dependent on the dense colours that the winds give to the horizon lying lonely in
radiant lights or bluish fogs, perpetually rising to the surface with the break of dawn
and dying out at the gloaming. In that way despite weather changes, this long island
presents a more promising than menacing boundary of the macroworld in the South
Adriatic area, and when one finds enough courage to cross these dark blue depths,
one is able to discover a luxuriant microworld worthy of attention on various
grounds. Even though no towns developed here, the past is dramatically visible on
Mljet: from Illyrian hill forts and the palace of an unknown ruler from the Late
Antiquity to the Romanesque-Renaissance monastery of the powerful Benedictine
order. Bearing in mind the prevailingly average quality of the centuries-old interfer-
ence of rural communities in the environment, the island nonetheless succeded in
giving birth to exceptional flashes of culture with traits of the countryside, enriching
our insight as to how human strength controls the environment, yet all those forma-
tions are firmly subordinate to the active relation towards its surroundings.
Moreover, the island of Mljet in its isolation seems like a mysterious organism that
does not right away reveal the nature of its survival at sea and provides a habitat for
myths which permeate its being. Observed from the outside, it does not let us know
how truly proud its hills are or how pleasant its fields are, whether its coves are wel-
coming or forbidding, where the old or new settlements are located, and what kind
of monuments emerge in between. It is not until one disembarks on the island and
walks through it that one realizes how it welcomes visitors with its green serenity
without any harshness, tamed long ago with the effort of its dwellers. They tilled the
fields, surrounded the pools with walls, planted olive groves and cultivated vine-
yards, formed pleasant villages and harmonious small churches. It was this intimate
16
Cvito Fiskovi Days / INTRODUCTION
atmosphere that left an impression on the participants of the symposium The Cvito
Fiskovi Days, which took place in autumn 2010 under the auspices of the 7th
Department of the Croatian Academy of Sciences and Arts and with the aid of the
National Park management and the municipality of Mljet. A major part of the presen-
tations was concerned with the topic of the Metamorphosis of the Myth, and they
are expected to be published in a separate volume, however in this modest book we
bring the texts of the individuals who, on the same occasion, analysed the important
segments of the islands heritage and reaffirmed it by the polygon of the humanities.
They threw a light on the context of the spiritual reflections of the ancient Med-
iterranean and showed how they are at least conceptually present on Mljet, leaving
a mark on its destiny without separating reality from imagination. They explored Its
historical system of planning regulations based on the foremost written source from
the Middle Ages, the Statute of Mljet, which is evidence of legalisation of human
conduct on local ground. There, early had the people started practising the custom
of making offerings to Christian saints as a guarantee from heaven of their safety,
and these practices persisted despite different cults of the later political authorities.
Moreover, similar civilizational achievements are suggested by the expertly exam-
ined ethnographic treasures whose peculiarities had inspired researchers to present
them in the context of Croatian folk culture, so some realizations of those endeav-
ours were done with the transcript of the old reports written by Marijana Gui. A
lot has been said about two figures who deserve more credit in this field, thereby two
texts present a broader range of activities of Branimir Gui and Cvito Fiskovi, whose
indispensable contributions depicted Mljet as a self-sustaining entity. It was their inter-
est in monuments which inspired young researchers to offer new insights into selected
pieces of the old architecture, and to unveil the quality of that entire heritage. One
trait connects them all: they establish unity out of diversity which corresponds per-
fectly to the life on the island. In that way they help us to comprehend the role of Mljet
in ancient cultures, and the evidence for it are the exquisite structures which do not
exist anywhere else along the coast, and which were the main focus of attention. So, as
a result of the offered diversity, except broadening previous knowledge, we have a
variety of methodological approaches which continues to develop while this chain of
written documents defines its significance.
Since those texts point to the essence of what exists on Mljet and what makes it
exceptional, they need also to be seen as a partial settlement of a debt which
researchers owe to the island for all the sensations that it still offers. In the process,
the intertwining of curiosity and anxiety which must have preoccupied seafarers in
front of Mljet and which today overwhelms people wrapped up in the past, is not
understated. Surely, a myriad of people perished at its sheer cliffs, but beyond any
dout more often did they come ashore then bypass this island that stretches as a
powerful parapet of the adjacent coast. Indeed they settled and harmonized with
17
 Cvito Fiskovi Days / INTRODUCTION
everything they found there, building up the power of its energy and expressions of
their own generosity. It is a matter of time lapse that makes us uncertain about the
truthfulness of legends about the sojourn of Greek heros and Roman poets, whereas
we are well familiarized with the acknowledgments of Mljet made by the renowned
Renaissance literary men from Dubrovnik. Among the multitude of reflexes
between these premonitions and traces, what is revealed is the typological diversity
of material and spiritual contents which have, through a long period of time, become
layers in the picturesque relief, perfectly marking the pulses of the life on the island
which may be shattered, but has never died out.
Owing to the blend of macro and microworld, Mljet, with its luxuriant natural
image, was given a fairly rich heritage which placed it on almost the highest rung if
we consider all other cultural assets of the Eastern Adriatic. On account of close
connection and effective interdependence of the environment and everything made
by man, this heritage is today evaluated together with natural assets which are
mainly taken care of by the Mljet National Park public institution, and we can hope
that they will find appropriate ways to continue this work. However, the abundance
and the appeal of both have transformed the knowledge of the island into an instru-
ment of understanding of its own identity, but also of the identity it shares with our
littoral. The truth of the matter is that historical creation and cultural activities have
overcome the stillness of the seclusion in which Mljet takes pride from afar and from
the outside. Yet from the inside and at close range Mljet shows its exquisiteness
influenced by a great deal of factors, it forms an independent entity and, in an
appropriate manner, it presents itself as a remarkable world. We believe that this
book will encourage you to create a close bond with this island, therefore we are
pleased to deliver it to the public.
Igor Fiskovi
18
DANI CVITA FISKOVIA
Mljet 2010
ivan Filippi:
Mitologija Mljeta u mediteranskom miljeu
M
ljet je svojim geografskim poloajem i lokalnom povijeu bio esta inspirac-
ija povjesniara, knjievnika i drugih prouavatelja mita kao prefiguracije za
umjetnika postignua. U tome su se ogledali istaknuti povjesniari umjetnosti kao
to je, izmeu ostalih, nezaobilazni Cvito Fiskovi, te dubrovaki renesansni i baro-
kni knjievnici koji su boravili na Mljetu u ljetnim mjesecima i ondje stvarali svoja
najbolja knjievna djela. Tako se Mljet pojavljuje kao upeatljivi mitos ljeta, kao to
bi rekao Northrop Frye, jedan od najistaknutijih teoretiara knjievnosti.
Mit i/ili zbilja
Prema tvrdnji jednoga od najveih umova dvadesetoga stoljea, francuskoga filozofa
Jacquesa Derridae, svaki pojam u sebi sadri svoju suprotnost, pa tako i za Mljet
moemo primijeniti njegovu binarnu opoziciju i/ili. Je li Mljet samo mit ili je on i
mit i zbilja ime postaje vie od puke stvarnosti ili autentina prisutnost, odnosno
ostvarenje ovjekovih najdubljih elja, a elja je, kao to tvrdi Jacques Derrida, najvei
pokreta knjievnosti ili tenja za svijetom kakav bi trebao biti, a ne kakav prividno
jest. Ljepota mljetske mediteranske prirode nadahnula je kako klasine, tako i renesan-
sne i moderne pisce i pjesnike, i postala je bitni uzrok to su se tu stekle ilirska, helen-
ska, rimska, mletaka i slavenska, odnosno hrvatska kultura. Iz toga strukturalnoga
para prirode i kulture razvila se jo vea privlanost ovoga istovremeno dostinoga i
nedostinoga raja. Mit u svojim metamorfozama ne poznaje granice, ali samo su
najvei umovi ovjeanstva mogli od njega stvoriti zbilju. Jo je Pseudoksilaks u svo-
jemu Periplusu ustvrdio da je udaljenost izmeu Korkyre Melaine i Melite 120 studija,
odnosno 18 kilometara, ime je definitivno odbacio bilo kakvo povezivanje Malte s
bezgraninim mitolokim metamorfozama mljetskoga mediteranskog miljea. Zaarani
otok Ogigija, sa svojim pitomim zaljevima, kristalnim peinama, markantno modrim
morem i arobnim alom privukao je Homerova Odiseja da sedam godina uiva uz
nimfu Kalipso, boginju ljudskoga glasa, koji je najljepe odzvanjao u njezinom mor-
skom skrovitu, Odisejevoj spilji. Cjelokupni ambijent Mljeta frapantno se podudara
s matom slijepoga helenskog pjesnika, koji je svojim epom prvi primijenio
postmodernistiku sintagmu da je pismo uvijek ve prije govora. U V. pjevanju svoje
Odiseje Homer pie:
19
 Dani Cvita Fiskovia / IVAN FILLIPI
Okolo njezine spilje rascvala se bijae uma,
I tu je rasla topola i joha i mirisni empres;
Po tom su drveu ptice poivale dugakih krila:
Sove, k tome sokoli i jezine pomorske vrane,
Kojeno misle samo na morske poslove svoje.
Okolo prostrane spilje rairio bio se ondje
Bujan okot, na njemu obilati viahu grozdi.
etiri teahu vrela po redu bistricom vodom,
Jedno uz drugo blizu, al svako na stranu svoju,
Okolo livade bjehu mekotravne ljubica pune,
I petrusina. Kada bi tko i od besmrtnih doao
Bogova, motrio to bi, i sve bi mu godilo srcu.
Tu skorotea stavi provoa gledati stane,
Pa kad je sve u dui razmotrio svojoj,
Onda u spilju ue iroku - i im ga spazi
Boginja uzorita Kalipsa, odmah ga pozna,
jer se med sobom dobro poznavaju besmrtni bozi.
(Homer: Odiseja, V. pjevanje, 64-80; hrvatski prijevod Tomo Mareti.)
Ali klasini mitski predloak, u kojemu je veliki pjesnik prirodnoga svijeta pokazao
svu svoju sposobnost promatranja, usporeivanja i opisivanja, doivio je svoju
novovjeku mitoloku transformaciju i znanstvenu aproprijaciju u prikazu Mljeta.
Ona se ogleda u opisima Ernsta Jngera, toga njemakog znanstvenog i knjievnog
barda, koji je u svojemu dugom ivotu od 102 godine proao metamorfoze od
vojnika iz Prvoga svjetskog rata, nositelja najveega odlikovanja eljeznoga kria,
koji je Hitleru na vrhuncu njegove diktatorske moi znao skresati u lice da vodi
njihovu zemlju u propast, preko istaknutog zoologa do dubokog mislioca i
knjievnika. On u svojem putopisnom opisu Mljetskoga i Peljekoga kanala, kako ih
vidi sa svojega motrita na vrhu Sv. Ilija, uspijeva transponirati mit u knjievno
tivo koje opet postaje mit u njegovoj naraciji i tako u beskonanost, kada se zbilja
pretvara u iluziju ili iluzija u zbilju, kako bi rekla suvremena slovenska filozofkinja i
sljedbenica Slavoja ieka, Alenka Zupani:
Jasnije se na jugu vidi osamljeni i divlji otok Mljet sa svojim morskim piljama iz
ijih ponora se uje buka kao podzemna grmljavina. Tamo u dubini plovi poneki
brod prema Hvaru, jedva da je vei od barke koja je svezanog Odiseja vozila pored
20
Dani Cvita Fiskovia / IVAN FILLIPI
otoka sirena. udesno u nas ne izaziva iznenaenje jer smo s udesnim duboko
povezani. Prava srea koju nam nudi pogled je u tome da smo uspjeli odstraniti
stvarnost iz naih snova. Kako bi inae Hlderlin, koji je ivio daleko od igralita
dupina, spoznao neprolaznu ljepotu otokih svjetova u dubini svoga bia.
(Ivan Pederin: Ljetovanje Ernsta Jngera na Koruli i Orebiima 1932., Godinjak
grada Korule 10, str. 70, Korula, 2005.)
Potraga za Graalom
Potraga za Graalom jedna je od bitnih mitopoetskih ili antropolokih struktura u
cjelokupnoj svjetskoj knjievnosti. Knjievni junak nastoji postati besmrtan i svevre-
men, a nain da to postigne je sagledati prirodu u njezinom izvornom udesnom
obliku. Slika borove grane s Maloga jezera na Mljetu, na kojoj je s gornje strane
ptije gnijezdo, a s donje grozdovi koljaka, postala je mljetski mitologem od antike
sve do dananjega doba. Ona prikazuje Mljet kao zemaljski raj i ispunjenje ovjekova
sna o sutinskoj srei. Dubrovaki barokni knjievnik Ignjat urevi u pismu svo-
jem ueniku Januariju Salinesu pie: Kunem ti se prisno da je ovdje ljupkost prirode
sve stvorila bolje od ovjejeg umijea. Oxfordski povjesniari Peregrine Horden i
Nicholas Purcelle, u svojoj postbrodelovskoj povijesti Mediterana The Corrupting
Sea, govore o zajednikim osobinama malih sredozemnih otoka i njihovim siunim
niama ili obradivim povrinama na kojima je uspijevala vinova loza. U jednoj
arhainoj grkoj pjesmi spominje se ravnica na otoku Euboeji kojoj se nadijeva
tehniki izraz oinipedon (polje vinove loze). Takve nie na Mljetu su Slatina u
Kozarici i Blatine pokraj Blata, ali i vrtovi na otoiu Sv. Marije na kojima je vinova
21
 Dani Cvita Fiskovia / IVAN FILLIPI Dani Cvita Fiskovia / IVAN FILLIPI

loza sluila i kao zatita od sunca i kao okot s grozdovima za jelo. Dubrovaki rene-
sansni knjievnici i benediktinci otili su u svoju potragu za Graalom ba na taj
otoi unutar otoka (to je svojevrsna dvostruka potraga, ali i narativna tehnika u
postmodernom romanu) i tamo nalazili svoj tjelesni uitak i duhovni mir. Mavra
Vetranovia osobito se dojmilo cvranje zrikavca, to je posebno naglaeno u ljetnim
mljetskim danima, pa mu je posvetio i posebnu pjesmu Pjesanca turku, a njegovu
pjesmu tumai kao slavu Djevici Mariji:
... usliaje rajske pjesni, U visinah pokli gori
U visinah ke se poju, Te se pjesni slatke uju,
Od sladosti i ljuvezni I od anela rajski dvori
Ter zanose pamet moju. Hvale i slave tuj gospoju... ...

Ignjat urevi ostvario je jo jednu potragu u mljetskom miljeu i to u neknjievnom

(Mavro Vetranovi: Izabrani stihovi, str. 32, Erasmus naklada, Zagreb, 1994.)
tekstu. On je prvi povezao brodolom i boravak sv. Pavla na sredozemnom otoku s
U kasnijem baroknom razdoblju, urevieva ljubavna i satirika pjesma Suze Mljetom. Godine 1830. objavio je svoju knjigu o sv. Pavlu u Veneciji, a 2008., u
Marunkove iliti tuba ljuvena Marunka Mljeanina za Pavicom babopoljskom godini sv. Pavla, knjigu je s elitnoga latinskog preveo Jozo Marevi, s komentarom i
(1724.) najizravnije je povezana s Mljetom i njegovim mediteranskim miljeom. Svoju popratnim tekstom povjesniara i muzikologa Mihe Demovia. Sv. Pavao, kao to je
potragu za Graalom Marunko ispoljava u matarijama o djevojci Pavici, koje su za ono opisano u Djelima apostolskima u Bibliji, zapoeo je svoju potragu za Graalom ili
vrijeme bile pomalo frivolne, iako je oigledno da se radi o satirikoj pjesmi: odiseju pokrtavanja sredozemnih krajeva. Otoci i poluotoci koji su bili opa mjesta
helenskih luka ili rimskih vila, postajali su sve vie mjesta kranskih zajednica kao
to su Lerins ili Atos. Mediteranska navigacijska mrea s vremenom je postala
Ima sape od arina,
odredite hodoasnika, po njoj su lutali sveci i prenosile su se njihove relikvije i time
prsi vrle, lica ohola, se jo vie naglaavala sredozemna koherentnost pomorskih putova. Mljet je,
facu od pura, mlijeka i vina sluajno ili Bojom voljom, postao jo jedno takvo odredite ili cilj svete potrage. Na
i svako oko pusto od vola; samom poetku svoje knjige Ignjat urevi pie:
ah vidje li Mljet dosada Kaem i tvrdim da je prije nego to se hospitalski red sv. Ivana preselio u afriku Melitu, slava
ljepoticu taku ikada! brodoloma sv. Pavla dodijeljena, bez oklijevanja ili sumnje, ilirskoj Meliti.
...
Pak na guvno pod mjenice Dalje navodi kako se u poglavlju 27, stih 27, Djela, spominje ADRIA (tj. Jadransko
kantat ti u versu lijepu, more), te ga prevodi s grkoga izvornika na latinski, koji u Marevievom prijevodu
na hrvatski glasi:
o ma bijela peenice
koja siti mu pohlepu, Kada je ve dola etrnaesta no otkako smo bili tjerani tamo-amo po ADRIJI, oko
o mi eljo puna hvale, ponoi mornari nazree da im se primie neka zemlja...
slaa od masta i mantale! Kasniji engleski prevoditelji Biblije jednostavno su promijenili izvorne grke i latin-
(Ignjat urevi: Pjesni razlike, str. 83, 85, Konzor, Zagreb, 1997., priredio Rafo Bogii.)
ske tekstove i umjesto ADRIA stavili MEDITERAN.

22 23
 Dani Cvita Fiskovia / IVAN FILLIPI Dani Cvita Fiskovia / IVAN FILLIPI

Ignjat urevi tako je prvi uveo Mljet u sredozemnu potragu za Graalom, a rasp-
rava o pravom mjestu brodoloma vodi se do dananjih dana. Sveti Pavao svojom je
potragom ustanovio tradiciju pria o putovanjima svetaca. Horden i Purcell povezuju
metamorfoze mitova o svetakim putovanjima s priama i legendama koje nemaju
uvijek povijesnu utemeljenost, ali sve zajedno doprinose da se injenice i naracije o
njima prenose s generacije na generaciju i tako stvara saeta slika svijeta:
Prie o putovanjima svetaca postale su zapaeno obiljeje hagiografije, u tradiciji koja
poinje sa sv. Pavlom. Putovanja kako svetaca, tako i relikvija bila su optereena udom.
Prie koje odraavaju stvarne komunikacijske mree, kao to je ona o dolasku sv.
Restitute iz Kartage na Ischiju, srednjovjekovne su jednoznanice starinskih mitova o
junacima koje je more otplavilo na obalu kao djecu u koritima, ili kao to su prie o
navodnim povijesnim datumima kao to je ona o pjevau Arionu, baenom u najdublji
dio Jonskoga mora izmeu Sicilije i Grke, a kojega je spasio Posejdonov dupin koji ga je
doveo do svetita na rtu Tainaronu.
(Peregrine Horden and Nicholas Purcell: The Corrupting Sea a Study of Mediterranean History,
Blackwell Publishers, Oxford, 2000., str. 443.)
stoljea. Toga su se dana ispod brda Bije navodno sukobile vojska rimskoga zapo-
vjednika Remina i neretljanskoga kralja Deina. Na Mljetu je jo uvijek iva predaja
da je krv tekla sve do mora, do uvale Kriice, te da se nakon toga to polje nije
obraivalo nekoliko stoljea. Usput reeno, 1938. doista je i pronaena velika grob-
nica na Ivanju polju s mnotvom ljudskih kostura i ostacima oruja. U toj su velikoj
bitci pobijedili Neretljani/Hrvati, koji su postali gospodari cijeloga otoka. Tako se
na Mljetu isprepliu povijesni dogaaji i legende, koje opet, mitolokom metamor-
fozom, stvaraju povijest i postaju predloci za umjetnika djela. Jo je Northrop Frye
ustvrdio:
Biblija je stvaraoev ep s Bogom kao svojim junakom. Romansa je strukturalna sr sve
proze: izravno potjeui od narodne prie, ona nas pribliava smislu proze vie nego bilo
koji drugi vid knjievnosti, promatranoj u cjelini kao ep bia, ovjekova vizija vlastitog
ivota kao potrage.
(Northrop Frye: Secular Scripture, Harvard University Press, Cambridge, Massachussets and London,
1976., str. 15.)
Usmene prie o morskim nemanima, krilatim konjima, ogromnim abama, maciima
i maliima, patuljcima i kepecima, vjeticama i vukodlacima i bezbrojnim drugim
stvorenjima koja se ne susreu u realnom ivotu, strukturalni su dodaci ovjekovom
epu o vjenom ivotu. Mitologija Mljeta postaje sve vie nain ivota i dananjega
ovjeka koji svoju smrtnost nadoknauje vanjskim produecima/zamjenama za
krhke organe vlastitoga tijela. Tako i Mljet svojim priama produava svoje posto-
janje u beskonanost.

Povijesne bitke transpozicija u mitove i legende

Medeni otok Melita/Mljet u svojoj je burnoj prolosti esto bio i poprite velikih
bitaka, a ne samo mirno utoite sveenika i pjesnika. U pomanjkanju pisanih suvre-
menih izvora, puka je predaja prenosila prie predaka i tako od moguih povijesnih
dogaaja stvarala legende i mitove. Jedna takva legenda govori o velikom sukobu
starosjedilaca Rimljana i napadaa Neretljana na Ivandan (24. lipnja) poetkom 12.

24 25
 Cvito Fiskovi Days / IVAN FILIPPI
ivan Filippi:
Mythology of Mljet in the Mediterranean Milieu
T he island of Mljet, with its geographic position and local history, has often
been an inspiration for historians, writers and other students of the myth as the
prefiguration for artistic achievements. This can be said for the most important
historians of art, as, among others, is the unavoidable Cvito Fiskovi, as well as the
Dubrovnik renaissance and baroque writers who stayed on Mljet in summer months
and created there their best literary works. Thus, Mljet appears as an impressive
mythos of summer, as one of the most outstanding theoreticians of literature
Northrop Frye has expressed it.
Myth and/or reality
According to the assertion of one of the greatest minds of the twentieth century, the
French philosopher Jacques Derrida, every notion contains in itself its own opposi-
tion. Therefore, we can apply to Mljet the binary opposition and/or. Is Mljet a
myth only or is it both myth and reality? In this second case it becomes more than
mere reality or the authentic presence which entails the realization of mans deep-
est wishes, and wish is, as Jacques Derrida asserts, the greatest moving force of litera-
ture, or the aspiration for the world as it should be and not as one as it apparently is.
The beauty of the Mljet Mediterranean nature has inspired both classical and renais-
sance and modern writers and poets, and is the main cause that Illyrian, Hellenic,
Roman, Venetian and Slavonic, or Croatian, cultures have all left their traces on this
magic island. From this structural pair nature/culture, an even greater fascination
of this simultaneously attainable and unattainable paradise has derived. Myth, in its
infinite metamorphoses does not know for limits, but only the greatest human
minds could create reality from it. Pseudo-Scylax in his work Periplus had asserted
that the distance between Korkyra Melaina and Melita is 120 studies, or 18 kilome-
tres. He had thus, at the very beginning, rejected the connection of Malta with
infinite mythological metamorphoses of the Mljet Mediterranean milieu. The
enchanted island of Ogygia, with its gentle coves, crystal caves, markedly dark blue
sea and magic beaches had attracted Homers Odysseus, who enjoyed here with his
nymph Calypso, the daughter of the Titan Atlas, for seven years. The sound of this
nymph of human voice resounded best in her sea shelter, the Odysseuss Cave. The
26
Cvito Fiskovi Days / IVAN FILIPPI
overall ambience of Mljet corresponds strikingly with the imagination of the blind
Hellenic poet, who was the first writer to apply in his epic the postmodern syntagm
that letter is alwasy already before speech. In Book V of his Odyssey, Homer describes
Ogygia as follows:
...and he (Hermes) found her within. A great fire was burning in the hearth, and from
afar over the isle there was a fragrance of cleft cedar and juniper as they burned. But she
within was singing with a sweet voice as she went to and fro before the loom, weaving
with a golden shuttle. Round about the cave grew a luxuriant wood, alder and poplar
and sweet-smelling cypress, wherein birds long of wing were wont to nest, owls and fal-
cons and sea-crows with chattering tongues, who ply their business on the sea. And right
there about the hollow cave ran trailing a garden vine, in pride of its prime, richly laden
with clusters. And fountains four in a row were flowing with bright water hard by one
another, turned one this way, one that. And round about soft meadows of violets and
parsley were blooming...
(Homer, Odyssey V, 58-74)
The description of Mljet in the above classical mythological paradigm, where the
great poet presented all his capacity of observation, comparing and description,
experienced a postmodern mythological transformation, as well as a scientific
appropriation. It is masterly achieved in the writing of Ernst Jnger, that German
both scientific and literary bard, who, in his long life of 102 years, underwent the
metamorphosis from a soldier in the First World War, the holder of the greatest
German decoration, the Iron Cross, through an outstanding zoologist to a deep
thinker and successful writer. In his travel-description of the Mljet and Peljeac
27
 Cvito Fiskovi Days / IVAN FILIPPI Cvito Fiskovi Days / IVAN FILIPPI

Channels, as seen from his standing point on the top of the Mount St Elijah, he These sweet songs can be heard,
managed to transpose myth into a literary text which becomes myth again in his And angels in paradisiacal courts
narration, and thus in infinity, when reality is transformed into illusion and illusion Praise and hail here Our Lady
into reality, as expressed in the writings of Alenka Zupani, a Slovenian philoso-
/translated by .F./)
pher, the follower of the famous Slavoj iek. Ernst Jnger says:
(Mavro Vetranovi: Izabrani stihovi, str. 32, Erasmus naklada, Zagreb, 1994.)
The Quest for the Grail In the later baroque period, urevis both love and satirical poem Suze
The quest for the Grail is one of essential mythical-poetic or anthropological struc- Marunkove iliti tuba ljuvena Marunka Mljeanina za Pavicom babopoljskom
tures in the overall world literature. A literary hero aspires to become immortal and (Marunkos tears or love complaint of Marunko of Mljet regarding Pavica from
the best way to achieve this is to recognize nature in its miraculous form. The image Babino Polje) (1724) is most directly connected with Mljet and its Mediterranean
of the pine branch from the Small Lake on the island of Mljet, on which there is a milieu. Marunko expresses his pursuit for the Grail in the reveries about the young
birds nest from the upper side, and a bunch of shells from the lower one, has become girl Pavica:
a Mljet mythologem, a recurrent mythical pattern, from ancient times until the You have a large crupper,
present day. It depicts Mljet as an earthly paradise and the fulfilment of mans dream Big breasts, a proud face,
of essential happiness. The Dubrovnik baroque writer Ignjat urevi (1675 Cheeks of pure milk and wine
1737) writes in a letter to his student Januarij Salines: I swear to you intimately that And each eye of an ox;
the gentleness of nature has created everything here better than human art. The Ah, has Mljet ever seen
professors of history from Oxford, Peregrine Horden and Nicholas Purcell, in their Such a beauty so far!
history book of the Mediterranean The Corrupting Sea, speak about mutual features ...
of small Mediterranean islands and their tiny niches or small arable lands on which On the threshing floor,
they grew vine. The authors mention an archaic poem speaking about a plain on the By means of the wineskin
island of Euboea and which received its technical term oinipedon (a field of vine). I shall sing to you a nice song,
Such niches on Mljet are Slatina at Kozarica and Blatine near Blato, but also the Oh, my white roast meat,
gardens on the islet of St Mary in which vine served both as a protection against the you satisfy my concupiscence,
sun and as a vine stock with grapes for eating. The Dubrovnik renaissance poets and Oh, my wish full of praise,
Benedictines arrived in their pursuit for the Grail exactly on this islet within an Sweeter than must and stum!
island (which is a kind of double pursuit, but also a narrative technique in postmod- /translated by . F./
ern literature) and found there their physical pleasure and spiritual calm. Mavro
Vetranovi (1482 1576) was especially impressed by the chirping of cicadas, which (Ignjat urevi: Pjesni razlike, str, 83, 85), Konzor, Zagreb, 1997, priredio Rafo Bogii)
is even more emphasized in the Mljet summer days, so that he devoted to this pleas-
ant noise a special poem Pjesanca turku interpreting cicadas chirring as the glory Ignjat urevi realized another pursuit in the Mljet milieu and that in a non-liter-
to the Virgin Mary: ary text. He was the first to have connected the shipwreck of St Paul and his stay on
a Mediterranean island with the island of Mljet. In 1830, he published his book on
Hearing paradisiacal songs, St Paul in Venice, and not before 2008, the Year of St Paul, the book was translated
Sung in the heights, from the lite Latin into Croatian by the outstanding Croatian Latinist, Jozo
My mind becomes enchanted Marevi, with comments and accompanying text by the historian and musicologist
Of sweetness and gentleness. Miho Demovi. St Paul, as described in the Acts of Apostles in the Bible, began his
In the heights above the mountains pursuit for the Grail or the Odyssey of christening Mediterranean regions. Islands

28 29
 Cvito Fiskovi Days / IVAN FILIPPI
and peninsulas which were general places of Hellenic ports or Roman villas, were
becoming ever more the places of Christian communities as Lerins and Atos. The
Mediterranean navigational network was transformed in time into the destinations
of pilgrims. Saints wandered along these routes and their relics were moved along
emphasizing even more the Mediterranean coherence of navigation across the
mythological and religious surroundings. Mljet became, by accident or by Gods
will, another such destination or the goal of the sacred pursuit. At the very begin-
ning of his book, Ignjat urevi writes:
I say and claim that before the Hospitaller Order of St John was moved to the African
Melita, the glory of the shipwreck of St Paul was granted, without any hesitation or
doubt, to the Illyrian Melita.
Further on, he writes that the chapter 27, line 27 of the Acts mentions ADRIA (i.e.
the Adriatic Sea), and he translates it from the Greek original into Latin. Later
English translators of the Bible simply changed the original Greek and Latin texts
and put MEDITERRANEAN instead of ADRIA. However, even the Revised men and women of Mljet still speak of this bloody battle saying that the blood flew
Standard Version of 1952, published by Collins, Fontana Books, as the First
Paperback Bible in 1965, states Adria:
When the fourteenth night had come, as we were drifting across the sea of Adria,
about midnight the sailors suspected that they were nearing land.
(The Bible, Revised Standard Version, Collins, Fontana Books, London and Glasgow,
1965, p. 140)
30
Cvito Fiskovi Days / IVAN FILIPPI
Thus, Ignjat urevi was the first writer who introduced Mljet into the
Mediterranean pursuit for the Grail, whilst the discussion about the right site of
the shipwreck has been going on until the present days. St Paul, by his pursuit,
established the tradition of stories about the travels of the saints. Horden and
Purcell connect the metamorphoses of myths about saint travels with stories and
legends which are not always grounded in real historical facts but they all togeth-
er contribute to a condensed picture of the world, conceived of both reality and
imagination:
The narratives of the travels of the saints during their lifetimes became a notable fea-
ture of hagiography, in a tradition which could be seen as beginning with St Paul. The
journeying of both saint and relic was fraught with miracle. Tales which echo real webs
of communication, such as that of the arrival of St Restituta from Carthage to Ischia,
are the medieval equivalents of ancient myths of heroes washed about the sea as infants
exposed in chests, or of tales of allegedly historical date, such as that of Arion the singer,
thrown into the deepest part of the Ionian Sea between Sicily and Greece, and saved by
Poseidons dolphin which brought him to the sanctuary of Cape Tainaron.
(Peregrine Horden and Nicholas Purcell: The Corrupting Sea a Study of
Mediterraean History, Blackwell Publishers, Oxford, 2000, p. 443).
Historical Battles transposition into Myths and Legends
The honeyed island of Melita/Mljet, in its stormy history, has also been the battle-
field of great battles and not only the refuge of priests and poets. For lack of contem-
porary written sources, the folk tradition spread from one generation to another the
tales of ancestors and created thus legends and myths from possible historical events.
One such legend on the island of Mljet tells about a great confrontation of the
Romans, the aborigines of the island and the Slav attackers from the region of the
River Neretva on the day of St John ( June 24) at the beginning of the 12th century.
The tradition says that, on that day, the armies of the Roman commander Remin
and the Neretva Duke Dein confronted each other below Mount Bije. The old
a far as the sea, to the cove of Kriice, and that the land could not be cultivated for
several centuries. In order to re-transpose myth into reality, we can mention the fact
that, in 1938, a big mass tomb was discovered at the site of the possible battle (Ivanja
polje), together with the remains of bones and weapons. The victors of that battle
were the men of the Neretva, or the Croats, who then became the masters of the
island. Thus, one can say that historical events and legend/myths are interwoven on
the island of Mljet, and that the latter, by means of mythological metamorphosis,
31
 Cvito Fiskovi Days / IVAN FILIPPI

DANI CVITA FISKOVIA

create history and become the prefigurations for artistic works. Northrop Frye says
in his book The Secular Scripture that the romance, deriving directly from the folk Mljet 2010
tale, is the structural core of all narratives. This is exemplified in the Bible, which is,
in his interpretation, the Creators epic with the God as its hero.
Maja Nodari:
(Northrop Frye: Secular Scripture, Harvard University Press, Cambridge, Massachussets
and London, 1976, p. 15)
Otok Mljet - prinos Cvita Fiskovia
Even today, one can hear on Mljet oral tales of sea monsters, winged horses, huge
octopuses, witches, and vampires and myriad of creatures we do not meet in real life, nacionalnoj umjetnikoj topografiji
which then become structural additions to the mans dream of eternal life. Ili mjestopis srca
Mythology of Mljet is the way of life of modern man too. He prolongs, with his own

A
stories, his existence into eternity. ko ustvrdimo da bez ouvanja batine nema povijesti umjetnosti, tada otvaramo
i krucijalno pitanje znaaja i prioritetnih zadaa povijesno-umjetnikog znan-
stvenog i konzervatorskog rada u Hrvatskoj na poetku 21. stoljea. Otvaranje toga, za
nau stvarnost prilino bolnoga pitanja, susljedno prati jo uvijek nedovreno, a sveud-
ilj apostrofirano stanje nacionalne umjetnike topografije, na kojoj se, naalost, vrlo
polagano i nesustavno radi.
Ustvrditi valja kako je batina presudni dio naega identiteta. Ona je zalog i nae gos-
podarske uspjenosti. To nisu fraze niti prigodniarski, pasatistiki tonovi, ve tema
kojoj se iznimno duguje i krajnji je as da - u vrtlozima golemih kunji prijelaza iz
starog u novi politiko-gospodarski sustav, ratnih pohara, napose promijenjenih sta-
vova i senzibiliteta kada su u pitanju povijesne vrijednosti i kulturna batina, te struka
u karama izmeu tranzicije i globalizacije - postane prva zadaa svih narataja
istraivaa, poglavito povjesniara umjetnosti, koji su pozvani batinu ne samo
istraivati, o njoj biljeiti i promiljati, ve je i tititi.
Iznova se naglaava vanost sustavne izrade umjetnike topografije, stvaranje plodnoga
humusa strunjaka potkovanih bruenim znanjima na teorijskim i praktinim iskustvi-
ma, koji e svjesno, savjesno i kontinuirano, gotovo ulanano, a suradniki, koordini-
rati taj opseni nacionalni projekt, u tijesnoj suradnji s hrvatskim terencima, kvascem
zatitarskoga spomenikog hljeba.
Spomenik nije mogue uvati ukoliko njegovim batinicima nismo u stanju objasniti
njegove vrijednosti, odnosile se one na materijalnu ili nematerijalnu kulturnu batinu,
ukoliko ga nismo u stanju vidjeti kao vrstu injenicu obojenu svjetlom konkretne
stvarnosti, ukoliko njegova pria ne poiva na potki dokumenta, analogije, usporedbe,
istraivake strasti, jo vie na razumijevanju sredine i vremena koje ga je iznjedrilo,
kulturalnom kontekstu u kojem je iznikao, sri njegova znaenja u onome to je nema-
terijalno u materijalnom - da bismo mogli stii do valjane i dostojne njegove inter-
pretacije.

32 33
 Dani Cvita Fiskovia / MAJA NODARI
Na mljetskom terenu
1956.
Za ostvarenje navedenih zadaa potrebna su nataloena znanja, odlina interdiscipli-
narna upuenost, teorijsko i praktino iskustvo, godine upornoga rada i onda kada se
posao ostvaruje ekipno i institucionalno, a ne nosi ga jedna osoba s malim brojem
suradnika struke u povojima - pa stoga djelo uvaenog Cvita Fiskovia i nakon mnogih
desetljea sjaji jednakom vrijednou.
Za mlae narataje valja pripomenuti kako je Cvito Fiskovi (24. 12. 1908. - 13. 7.
1996.) nestor i jedan od utemeljitelja hrvatske povijesti umjetnosti, znanstvenik,
istraiva, konzervator, knjievnik, akademik, nadahnuti tuma i uvar batine, izn-
imna osobnost hrvatskog i europskog kulturnog obzorja. Njegova golema i svestrana
djelatnost, ostavtina je koja se mjeri tisuama pisanih stranica, mnoinom bibliograf-
skih jedinica, istraivako-konzervatorskim uincima, sintezama i sustavnim inter-
pretacijama, a pisana je gipkom i prihvatljivom reenicom. Gospar Cvito Fiskovi nas
je nauio da povijest naeg podneblja promatramo, izuavamo i shvaamo kao prolu
sadanjost, pa koliko smo batinili mi - nasljednici, toliko je vrijedna njegova duhovna
ostavtina.
ovjek nesvakidanje erudicije, nenadmani majstor osvjetljavanja totaliteta ivota,
ujedinio je u sebi mnoge darove, utemeljujui i uvjerljivo potvrujui hrvatski nacion-
alni supstrat, svjestan dosega i granica, ponajvie mjere sredine.
Povjesniar umjetnosti i kulture irokog, gotovo renesansnog spektra, zaorao je
duboku brazdu do tada nepoorane i nezasijane zemlje i posijao sjeme to se broji
koliinama obraenih spomenikih jedinica, premreivi marljivo, uporno i svjesno dosezi na izvangradskom podruju Dubrovake Republike, pod ijom je upravom bio
primorski jadranski prostor razlonim i dokazljivim unutranjim vezama i poticajima
domae sredine u obradi nacionalne povijesti umjetnosti. Nakon stranaca Eitelbergera,
Jacksona, Venturija i domaeg povjesniara umjetnosti Ljube Karamana, te dijaloga
izmeu dva koncepta povijesnih sinteza - Fiskovia je ekao tei dio posla. Bio je to
34
Dani Cvita Fiskovia / MAJA NODARI
posao drugdje okonan ve u 19. stoljeu, a on je uspio, gotovo osamljen, svojom
energijom kompenzirati taj zaostatak i privesti disciplinu preciznijim saznanjima i
pitanjima.1
Danas, u eri interdisciplinarnog pristupa prouavanju i zatiti spomenika, gotovo je
neshvatljivo kako su ondanji konzervatori, s rodonaelnikom Cvitom Fiskoviem na
elu, uspijevali, posebice nakon Drugoga svjetskog rata, osigurati sve one brojne i
zamrene radnje od dokumentiranja stanja do iznalaenja konzervatorskih smjernica
po kojima e se spomenici lijeiti i tititi. Stoga je toliko sretna pojava Cvita Fiskovia
i na konzervatorskom obzorju, jer je u toj sferi oivotvorio svoju znanstveniku praksu
s onom zatitarskom i publicistikom, pa je i na najvei povijesno umjetniki
empiriar kojega smo ikada imali.
Bio je ovjek irokih vizija, pa je takvim vienjem kompleksnosti i nedjeljivosti prirodnog
i kulturnog ambijenta posvjedoio kako je sfera zatite spomenika itekako sfera intelektu-
alnog. Iz ukupnosti njegova obimnog djela i neprijepornog traga koji je ostavio kunsthis-
torijskoj teoriji i praksi, Dubrovniku su posveene antologijske stranice.
Ovdje se istie njegov znaajni prinos zaokruenih, monografskih povijesno-
umjetnikih topografija, pri emu je otok Mljet dobio prvo i vidno mjesto.
Sveobuhvatnou pogleda na batinu, Cvito Fiskovi uputio se na Mljet obiavi ga
uzdu i poprijeko, upoznavi ga i u potplatima, pa se sada moe predoiti njegove
davne zahvate i nalaze na otoiu Sv. Marije mljetske, kao i posebni smisao kasnije
sainjene kunsttopografije inventarizacije spomenika i umjetnina kojom su u
znanja o batini Hrvatske prvi put bili uvedeni i brojni s otoka Mljeta.
Od mnogobrojnih registriranih i zatienih ili tek rekognisciranih spomenika kul-
turne batine na dubrovakom podruju malo je onih koji se kvalitetom, povijesnom
slojevitou ili pak iznimnou mogu usporeivati s onima na Mljetu. Taj otok meu
svim hrvatskim otocima ima posebno mjesto u kulturnoj povijesti. Napose njegov
pomalo izolirani poloaj, no ponajvie njegova zaudna vegetacija, ljepota i vrsnoa
krajolika, iznimnost flore i faune, fenomen dvaju jezera nekadanjih krakih polja.
Mljet je, rijeju, mjesto gdje je ljupkost prirode sve stvorila bolje od ljudskog
umijea...2 Valjda je stoga ovjek, od davnine prisutan na ovom otoku, nastojao sli-
jediti umijee prirode, u emu je doista i uspio. Ostvario je to ne samo graditeljskim,
ve i duhovnim prinosima.
Mljet, sudbinom svog poloaja i prirodnih divota, ljudskim je umom i slojevitim
uincima smjene stoljea iznjedrio svoje vrhunske spomenike, to su paradigmatini
1
Joko Belamari, Rad Cvita Fiskovia na izuavanju i zatiti nae kulturno povijesne batine, Anali HAZU, sv. 26,
Dubrovnik, 1988., str. 241-246.
2
Iz pisma Ignjata urevia s Mljeta ueniku Januariju Salinesu u Monte Cassino, prva etvrtina 18. stoljea.
Prijevod je donio Cvito Fiskovi u Bulletin JAZU, Razred za likovne umjetnosti, vol. VI, Zagreb 1958., No 1, 11.
35
 Dani Cvita Fiskovia / MAJA NODARI
od 14. stoljea. A do tog vremena dogodila su se na otoku kasnoantika zdanja u uvali
Polae, koja neprijeporno bijahu u sustavu carskog posjeda, pa je taj ladanjski sklop
postao zacijelo i prva nastamba benediktinaca, koji su, pak, sve do Napoleonovog vre-
mena gospodarili otokom.3 Njihova je zasluga, izmakom 12. stoljea podignuta crkva
i samostan sv. Marije sred Velikog jezera istoimenog otoia na Mljetu. Romanika je
crkva doista rijetko arhitektonsko nasljee, i meu najskladnijim je gradnjama 12.
stoljea na hrvatskoj obali Jadrana. Arhitektonski sklop Gospe na otoiu u zaljevu
Praarici u Velikom jezeru utvreni je muki benediktinski samostan meu pet ostalih
mukih na dubrovakom podruju.4 Benediktinci nisu mogli pronai sretnije mjesto
za podizanje crkve i samostana, a to uinie na sjeverozapadnom dijelu otoia.
Na taraci ge. Mare Pe, Davor
Domani, Cvito Fiskovi i Igor
Fiskovi - Maranovii 1956
Zahvalnost na podastrtim valjanim prosudbama i utemeljenoj valorizaciji spomenikog
nasljea otoia dugujemo Cviti Fiskoviu, koji je bio svjestan kako je u naunoj
literaturi ovaj spomenik bio zanemaren, skoro nepoznat ili pogreno ocijenjen a svo-
jim znanstvenim pristupom utemeljio je i za otok Mljet povijesno-umjetniku topograf-
iju, ostavivi pisani trag ne samo o ukupnom kulturno-umjetnikom nasljeu tog otoka,
ve iscrpne i dokumentirane opise, trag i plod istraivakog, valorizacijskog i konzerva-
torskog rada, objavivi rad Popravak benediktinske crkve na otoku Mljetu, te o istoj temi i
unutar rada Zatita i popravak spomenika u Dalmaciji 1950-1951. godine.5
Uviajui znaaj povijesnih graevina na otoiu Sv. Marije, posebno gradnji
romanikoga sloga (koje je veinom unitila Velika trenja 1667.), kao vanog dijela
3
Igor Fiskovi, Mljet i Lastovo, u: Dubrovnik sa starih razglednica, ur: Joko Belamari, Dubrovnik, 1996., 270.
4
Ivan Ostoji, Katalog benediktinskih samostana na dalmatinskom primorju, u: ivot s crkvom, Zagreb, 1940/41,
br. 10, 226.
5
Cvito Fiskovi, Popravak benediktinske crkve na otoku Mljetu, Ljetopis JAZU za god. 1946.-1948., knjiga 55,
Zagreb, 1949.; isti, Zatita i popravak spomenika u Dalmaciji 1950.-1951., Savezni institut za zatitu spomenika
kulture, sv. 1/1951, Beograd, 1952., 143. 1999., 177-202.
36
Dani Cvita Fiskovia / MAJA NODARI
povijesti naeg srednjovjekovlja, tadanja JAZU, kao investitor i kreditor, povjerila je
popravak te zaputene romanike crkve akademiku Cviti Fiskoviu, odnosno nadzor
Konzervatorskom zavodu za Dalmaciju. U ljeto 1948. godine akademik je preuzeo taj
zadatak i otputio se na Mljet s dvoje studenata arhitektonskog odsjeka Tehnikog
fakulteta iz Zagreba, Jerkom Marasoviem i Mirjanom Brajevi. Crkva sv. Marije do
tada jo nije bila arhitektonski iscrtana, niti primjereno fotografski dokumentirana, pa
je adekvatna snimka postojeeg stanja bila itekako potrebna prije poetka radova pop-
ravaka na crkvi.6
Prema zapisima akademika C. Fiskovia, na otoiu su najprije obavljeni istrani
radovi ograniena opsega na crkvi, kako bi se moglo pristupiti pravilnom konzervator-
skom zahvatu, temeljenom na metodolokom postupku konzervacije, restauracije i
rekonstrukcije. Nakon provedenih istraivanja Cvito Fiskovi ustanovio je kako je ta
crkva izvorno bila jednobrodna romanika graevina, s trodijelnim svetitem i
polukrunom apsidom, kupolom na pandantivima u kvadratinom tijelu - rijetki
spomenik zrelog srednjovjekovnog stila koji je ostao na zemljitu nekadanje
Dubrovake Republike, pa po svom izvornom obliku datira u kraj 12. ili poetak 13.
stoljea. Njegova zavisnost o apulijskom graditeljstvu po ondanjem je uvjerenju bila
oita, s obzirom da su na poklonjeni im otok prispjeli benediktinci iz samostana sv.
Marije na Pulsanu, na brdu Garganu u Apuliji. Tako se posredstvom mljetske ben-
ediktinske opatije irio kulturni utjecaj sa zapadne na istonu obalu Jadrana.
Kako bi se bar djelomino povratio srednjovjekovni ugoaj u romanikoj crkvi sv.
Marije, akademik Cvito Fiskovi, u ime tadanje JAZU, 1948/50. nizom je konzerva-
torsko-restauratorskih zahvata s raspoloivim novcem i malobrojnim metrima uspio
tada poznatim strunim postupcima u okviru mogunosti popraviti staro zdanje.
Navest u samo neke od radova: ienje od kasnijih nadogradnji vanjskih dijelova
crkve, uklanjanje loe nad sakristijom i skladitem (prikriven juni dio crkve), obnova
viseih lukova potkrovnih nizova, vijenaca i oteenog zida, zamjena kupa na krovu
crkve kamenim ploama, pokrivanje bonih kapela kupama kanalicama, otkrivanje
apside skrivene i zazidane velikim zidom samostanskog vrta, popravak oteenih
dijelova apside, popravak dijelova romanikog zvonika, ruenje obrambenih zidova
nad pobonim zidovima crkve, otvaranje zavojitih stuba u trijemu, uklanjanje glavnog,
baroknog oltara i smjetanje u sakristiju, jer je nametljivou izgleda i veliine mijenjao
izvorni izgled romanike crkve, prikrivao prozor apside i ometao miran raspored
trodijelnog svetita.
U okviru poduzetih i ostvarenih istraivanja benediktinske crkve i samostana sv.
Marije na Mljetu, akademik Fiskovi svoja je zapaanja i saznanja detaljno zabiljeio, a
to je jo vanije, uoio kvalitete i znaaj kompleksa, te ih valorizirao. Bio je to prvi
6
Maja Nodari, Intervencije na graditeljskoj batini na otoiu Svete Marije, Dubrovaki horizonti, br. 39, Zagreb,
37
 Dani Cvita Fiskovia / MAJA NODARI Dani Cvita Fiskovia / MAJA NODARI

znanstveno-povijesni i konzervatorski pristup benediktinskom samostanskom sklopu

i crkvi mljetske sv. Marije na Jezeru, koji je urodio istraivakim i konzervatorskim
intervencijama u svrhu zatite od daljnjeg propadanja tog izuzetno vrijednog i lijepog,
dotad neprouenog spomenika dubrovake graditeljsko-umjetnike batine. Nije uza-
lud akademik Fiskovi u nekoliko navrata tih godina zabiljeio kako svakako treba
nastaviti zapoeti popravak, svjestan koliko je detalja ostalo neosvijetljeno, koliko
radova na spomeniku neokonano. Unato sretnijim oekivanjima konzervatora C.
Fiskovia, kao i Akademijinog nauma preureenja samostanskog benediktinskog kom-
pleksa za svoje znanstvene potrebe, taj se, za ono doba smio pothvat nije ostvario.
Ostvarila se i 1960. dogodila adaptacija, prenamjena samostana u hotelski kapacitet,
pa ostaje tek jed onodobnog nadlenog konzervatora, ali i Fiskovievo konzervatorsko
postignue uvaenih i prihvaenih kompromisnih rjeenja na vanjskoj fizionomiji
zdanja pri prenamjeni samostana.7
Iste, 1960. godine dvojac akademika Branimir Gui i Cvito Fiskovi inicirao je i ost-
vario ideju osnivanja Nacionalnog parka Mljet, kada je zapadna treina otoka stavljena
pod posebnu zatitu u kategoriji nacionalnog parka ukazom Sabora Narodne
Republike Hrvatske.
Pola stoljea nakon toga ina iznova se izrie zahvalnost uvaenim akademicima, koji Na mljetskim putima
su ne samo prepoznali, ve dijelu Mljeta podarili naslov prvog naeg zatienog nacion- 1956.
alnog parka na otocima, s intencijom dvojakog ouvanja prirodnog i kulturnog blaga.
Ideja i ostvarenje temeljili su se na podastrtoj ukorienoj literaturi, naime: Branimir kao sjajni eko sustav - pripovijedaju o visokoj kulturi ivota na dalekom dubrovakom
Gui i Cvito Fiskovi autori su omanje zlatne Akademijine knjige OTOK MLJET otoku. Biljei gospar Cvito povorku mjesnih crkvica, raskrivajui im povijesnost,
na novi nacionalni park - Antropogeografski pregled i kulturno historijski spomenici, razmilja na ruevinama Fratrove kue i Sotnice, bavi se mljetskim kamenolomima,
tiskane u Zagrebu 1958. godine.8 plodnim Babinim Poljem, spominje se uenih mljetskih opata Mavra avia
Vetranovia, Mavra Orbinija i Ignjata urevia, no nisu mu manje vane prie mljet-
Dvojica zaljubljenika i istraivaa Mljeta ostavili su nemali trag u kulturnoj povijesti
skih seljaka, biljeenje naziva mjesta ili podatak da je zidar imun Nikoli iz Orebia 1542.
tog otoka, zaduili ga s relevantnim prikazom dobara koje posjeduje.
godine izgradio kuu stanovitom gazdi Jurju u Okuklju. Otkriem bronanog raspela za
Akademik Cvito Fiskovi monografski je predstavio spomenike otoka, prepliui procesije ili pogrebe, skovanog u romanikom stilu 13. stoljea, potvrdila se dragocjenost
materijalno i duhovno nasljee okom poznavatelja. Jednakim arom i akribijom benediktinskog podrijetla u rukama otoana kakvih drugdje na naoj obali nema.
obrauje mjestopis i vremenopis kapitalaca, primjerice analizu benediktinske posto-
Mnogoznanost autorovih istraivanja, smiono i umjeno zalaenje u bitne probleme
jbine, u rasponu od arheolokog do epigrafskog (ulazei u trag razasutim inkunabula-
razvoja, raskriva mnoge do tada slabo uoene putanje, koje Fiskovi literarnim darom,
ma iz negdanje samostanske knjinice), ali i najskrovitije otoke kutke Proure,
ali i smislom za viestrana sagledavanja smisleno zapisuje i tumai.
Okuklja, Korita, istiui ljepotu malene mjere unutar velike dubrovake matrice.
Primjeri kule u Prouri, pukarnicama utvrena kua kapi, vodozahvat na jezerima Rijeju, na moderni strukovni nain, koji tei semiotikom poimanju umjetnikog
djela kao sloenog nositelja poruka i znaenja, Cvito Fiskovi i nakon pola stoljea
7
Iz pisma akademika Grge Novaka od 11. veljae 1959., razvidan je trud i nastojanje zatite benediktinskog kom- svojim djelom potvruje da nije dovoljno samo gledati, ve treba i mnogo znati, znati
pleksa, tovie, akademici Branimir Gui i Cvito Fiskovi svoje su teze o zatiti crkve i samostana na Mljetu ela- usporeivati, tragati, ispravljati sebe i druge, strpljivo i rigorozno graditi plodnu inter-
borirali i na predavanjima odranim u JAZU 1957. godine, odnosno 1958. kada se tiska i Akademijina publikaci-
ja Otok Mljet na novi nacionalni park, navedenog autorskog dvojca, dokumentacija Uprave za zatitu kulturne
pretaciju. Ne samo da je utemeljitelj nacionalne povijesno umjetnike topografije, ve
batine, Konzervatorski odjel u Dubrovniku. svojim djelom poruuje kako je povijest umjetnosti poodavno prerasla u kulturoloku
8
Knjiga JAZU, svezak 17., iz ciklusa Predavanja odrana u Jugoslavenskoj akademiji, urednik akademik disciplinu.
Branimir Gui.

38 39
 Dani Cvita Fiskovia / MAJA NODARI

DANI CVITA FISKOVIA

U proteklih pedesetak godina, o otoku Mljetu, njegovoj materijalnoj i nematerijalnoj
kulturi objavljeno je vie razliitih naslova, razliitih autora i struka, kao i niz Mljet 2010
publicistikih i turistikih izdanja. Ujedno, skree se pozornost i na svestranije
izdavake poduhvate zaokupljene poglavito svetopavlovskim brodolomom, to spada
u domenu knjievno - kulturne povijesti.9 eljko Poljak:
Kadto se meu tim naslovima dade pronai i onih koji se dotiu spomenika otoka
Mljeta, posebno otoia sred Jezera. Kada je rije o iznimnoj koncentraciji naslijea u
samostanu sv. Marije - nema novih objavljenih rezultata, premda je u svrhu obnove
ivot i djela Branimira Guia
velikog i sloenog kompleksa, sukladno provedenim arheolokim istraivanjima

ogranienog opsega, od strane konzervatorske slube iz Dubrovnika izraen cjeloviti
elaborat dokumentacije (2010. godine), koji se zasniva i na Fiskovievu djelu.
Stoga do danas nije nadiena knjiga Spomenici otoka Mljeta, kojom je Cvito Fiskovi
poloio mljetski historiografsko - kulturoloki kamen temeljac, iznosei irinu svojih
stavova i promiljanja utemeljenih po mjeri humanistikog doivljaja svijeta.
I stoga su iz njegova pera mogli nastati mjestopisi srca.
Maja Nodari
9
Navode se tek neki od naslova objavljenih nakon 1958. godine:
Ivan Marovi, Nekoliko nalaza iz halstatskog perioda u Dalmaciji, VAHD LXIII-LXIV, Split, 1961-1962., 53-137;
Nada Klai, Mljetski falsifikati, Zagreb, 1967., Ljuba Cvetkovi, Ilija ivanovi, Mljet nacionalni park, Zagreb,
1986., Ivo Dabeli, Mljet povijest otoka od najstarijeg vremena do 15. st., Dubrovnik, 1987., Zbornik otoka Mljeta,
razni autori, ur. Ivo Dabeli, Dubrovnik, 1989., Tonko Vojvoda, Mljet Odisejev otok, Zagreb, 1999., Trpimir Macan,
Mljetopis, u Kolo 9, Zagreb, 1999., Maja Nodari, Intervencije na graditeljskoj batini na otoiu svete Marije,
Dubrovaki horizonti 39, Zagreb, 1999., 177-202. , Josip Stoi, Posjet naputenom samostanu, Nacionalni park
Mljet, 1998. , Josip Stoi, Benediktinski samostan Sv. Marije na Mljetu, u: Radovi IPU, 22, Zagreb 1998., 7-21.
Slukan Alti, Kartografski izvori otoka Mljeta, u: Graa i prilozi za povijest Dalmacije, 17, Split, 2001., 299-325.,
Mljetski statut, preveli i uredili Ante Marinovi i Ivo Veseli, Split-Dubrovnik, 2002., Ivo Dabeli, Mljet zeleni otok,
Zagreb, 2004., Podzemni svijet otoka Mljeta (Bilandija, Jali, Bedek, Draina, Luki, Miculini, Pavlek, Perki),
deplijan izlobe, Kastav, 2008., Brodolom sv. Pavla u vodama hrvatskog otoka Mljeta, zbornik radova, razni autori,
ur. Miho Demovi, Zagreb, 2009., Ignjat urevi, Sveti Pavao apostol brodolomac, s uvodnom studijom dr. Mihe
Demovia - Ignjat urevi i dubrovaka tradicija o svetopavlovskom brodolomu, prijevod na hrvatski i engleski jezik,
Zagreb, 2008., Katalog izlobe Mljet 1960.-2010., razni autori, ur. Marin Perki, Zagreb, 2010.
A
kademik Branimir Gui bio je markantna linost
hrvatskoga javnog ivota u 20. stoljeu, osoba koja
je svojom dinamikom i nemirom, emotivnou i
upornou stalno djelovala na svoju okolinu, primo-
ravajui je na razmiljanje, zakljuivanje i akciju, encik-
lopedist iroka formata kakvim ne obiluje naa kulturna
povijest. O njegovu radu i djelovanju, kao to se vidi iz
priloga na kraju ovoga lanka, esto je i mnogo pisano,
tako da bi se prikupljenoj faktografiji malo toga jo
moglo dodati. Uostalom, on je svojim pisanim djelima
zapravo sam rekao o sebi sve to je bitno. Ono to
moda ipak nedostaje, jest prikaz Guia kao osobe,
prijatelja i pretpostavljenoga, na radnome mjestu i pri- 1. Branimir Gui 1901-1975 g.
vatno, na putovanjima i u svakodnevnom ivotu, dakle, njegov psihogram. Pokuat
u to nadoknaditi kao jedan od posljednjih Guievih ivuih suradnika koji je bio
s njim u vezi poevi od 1950. godine pa do kraja njegova ivota, na osnovi osobnih
zapaanja i putnog dnevnika u koji sam biljeio sva naa zajednika putovanja.
Upoznao sam ga najprije kao uitelja, zatim kao suputnika na putovanjima, kao
planinara i kao efa na klinici. Na moj vlastiti ivotni put utjecao je vie nego itko
drugi. Stoga sam, dakako, svjestan da se u takvom prikazu, koji je donekle memoar-
skoga karaktera, ne moe izbjei stanovita subjektivnost.
Ljeti 1950. godine, 14. rujna, iskrcao sam se iz broda koji je doplovio iz Dubrovnika
u Polae na otoku Mljetu i ostao zauvijek oaran tim otokom. U tri dana propjeaio
sam uzdu cijelog otoka, preko Saplunare sve do Blaca na istonom kraju, zavirio u
njegove skrivene kutke, uspeo se na vrhove, pomagao mjetanima u berbi i ribolovu,
a po povratku objavio u asopisu Nae planine (1950., 187) oduevljeni putopis
ilustriran fotografijama to sam ih putem snimio. Zahvaljujui tom otoku uskoro je
bila zapeaena moja ivotna sudbina. Moj lanak sluajno je proitao drugi ljubitelj
otoka Mljeta, akademik Branimir Gui, predstojnik Klinike za bolesti uha, nosa i
grla u Zagrebu, i preko urednika asopisa pozvao me da ga posjetim jer je elio

40 41
 Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK
upoznati pisca koji s njim dijeli istu ljubav. Tako sam upoznao Guia i moj je ivot
ostao s njim povezan do kraja njegova ivota 1975. godine.
Te ugodne veeri Gui je saznao ne samo da smo planinarski istomiljenici, nego i
da sam student medicine, te mi predloio da se nakon zavrenog studija zaposlim na
njegovoj Klinici. Tako je i bilo. Najprije sam bio njegov uenik, a zatim stalni surad-
nik na polju medicine (otorinolaringologija), planinarstva, terenskih istraivanja,
zatite prirode i publicistike. Izabrao me iz vrlo racionalnih pobuda; za suradnike na
Klinici traio je ljude koji znaju misliti i pisati, i koji vole prirodu, a moja je prednost
bila to sam se intenzivno bavio planinarstvom te mu mogao biti suputnikom na
istraivanjima dinarskih planina, koja su zahtijevala fiziku izdrljivost i spremnost
na teak terenski ivot, esto na arkom suncu ili u planinskim olujama.
Na Guiev poticaj, 1958. proveo sam sa svojom enom dio medenog mjeseca na
mljetskom Velikom jezeru u kui Straii. Zahvaljujui Guiu i njegovim
istomiljenicima, dvije godine poslije toga osnovan je Nacionalni park Mljet.
etrdesetak godina nakon toga pozvao me tadanji ravnatelj Parka, prof. Marin
Perkovi, da s ekipom planinara trasiram i markiram planinarske staze po zapadnom
dijelu otoka, a 60 godina nakon moga prvog posjeta Mljetu Perkovi me ponovno
pozvao, ovaj put da sudjelujem s predavanjem o Guiu na Drugim danima
Branimira Guia, znanstvenom simpoziju koji je odran u hotelu Odisej. Sljedei tj. kako uivati ivot i istovremeno iz uloenoga napora izvui viestruku korist. No,
reci zapravo su proireno izlaganje o tom velikanu hrvatske znanosti i kulture.
Nastojat u svestrano osvijetliti Guievu linost, posebno ocrtati njegov psiholoki
profil, te dodati izvod iz njegovoga curriculuma vitae, koji sam zajedno s koautorima
objavio u Hrvatskom biografskom leksikonu.
Gui je viestrukom djelatnou i raznolikim djelima nehotice oteao svojim biografima
posao jer veina misli da se treba usmjeriti na jednu njegovu djelatnost. Slikovito reeno,
o njemu se moe napisati nekoliko strunih biografija jer se njegov ivot stalno i istovre-
meno kretao na tri glavna kolosijeka: medicinskom, geografskom i antropolokom. Svaki
od njih imao je jo nekoliko sporednih kolosijeka, pa tako nosogeografiju (medicinsku
geografiju), povijest, etnografiju, ekologiju, zatitu prirode, planinarstvo, publicistiku te
film i fotografiju. Znam da bi se Gui na svoj tipian vehementan nain usprotivio
takvoj podjeli svoga rada, i imao bi pravo, jer je upravo on dokazao kako meu svim tim
podrujima nema otre granice. Cijelim je svojim ivotom nastojao dokazati upravo
suprotno: kako se sve te naoko razliite struke itekako mogu povezati u smisleno jedin-
stvo ako im se ne prilazi na zanatski, nego na intelektualni nain. Njegovo uvjerenje da se
znanosti najvie moe pridonijeti upravo na graninom podruju izmeu dviju naoko
razliitih struka pokazalo se vrlo tonim, pa, vodei se njegovim primjerom, tome i ja
imam zahvaliti gotovo sve svoje strune uspjehe.
Planinarei s njim po Dinaridima nauio me kako se moe istovremeno uivati u plan-
inarenju, prouavati prirodne osobitosti, skupljati etnografsku grau, proniknuti u
42
Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK
2. . Poljak i B. Gui
na Bjelanici 5. travnja
1955.
zdravstvene probleme stanovnitva, planirati i organizirati istraivanja te usput
zavoljeti istraivaki posao i stjecati prijatelje, a nakon povratka s terena publicirati
radove kakve nisu mogli napisati ni najbolji znanstvenici kabinetskoga tipa. Drugim
rijeima, bio je enciklopedist i ujedno majstor u tome kako spojiti korisno s ugodnim,
kao to je dunost svakoga biografa, najprije neizbjean, makar i kratak faktografski
curriculum vitae.
Guiev ivotopis ukratko
Branimir Gui rodio se 1. travnja 1901. u Zagrebu i u tom gradu umro 6. srpnja
1975. godine. U Zagrebu je 1920. zavrio klasinu gimnaziju. Ve kao srednjokolac
zanimao se za zoologiju, volontirao u Zoolokom muzeju i 1917. kao
sedamnaestogodinjak! - objavio svoj prvi istraivaki rad. Kako nije mogao otii u
Jenu na studij biologije, upisao je medicinu u Zagrebu, ali je istodobno studirao
povijest i geografiju na Filozofskom fakultetu. Kao student poeo je volontirati na
Klinici za bolesti uha, nosa i grla kod svoga uitelja Dragutina Maeka (1866.-
1956.), i na njoj je ostao stalno sve do svoga umirovljenja, osim u ratnom razdoblju
koje je proveo dijelom u zatvoru, dijelom u internaciji.
Godine 1926. zavrio je Medicinski, a 1929. i Filozofski fakultet antropogeograf-
skom disertacijom, radom koji je ne samo etnografski, nego i povijesno-geografski.
Godine 1927. zaposlio se kao asistent na zagrebakoj Unoj klinici (tonije: Klinici
za bolesti uha, nosa i grla Medicinskog fakulteta u zagrebu, alata) i zapoeo speci-
jalizaciju iz otorinolaringologije, te je nastavio u Pragu i Beu. Kao antifaist bio je
1941. uklonjen s Klinike, 1942. uhien, nakon 11 mjeseci zatvora otpremljen na
43
 Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK
prisilni rad u Njemaku i potom interniran kao lijenik gradske poliklinike u Beu.
Odmah poslije rata, 1945. postaje redovitim profesorom, predstojnikom Une
klinike i dekanom Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Dekan je bio dva puta i na tom
se poloaju isticao svojom doktrinom o nedjeljivosti nastavnikog i znanstvenog
rada. Kao predstojnik Klinike obnovio ju je i reorganizirao, osnovao djeji odjel,
histoloki laboratorij, audioloki centar i fonijatrijski odjel. Redovnim lanom
JAZU postao je 1945. i obnaao razne funkcije, meu ostalima prvog poslijeratnog
glavnog tajnika i predsjednika Odbora za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, a bio
je suosniva Komisije za prouavanje kra i Etnolokog zavoda, lan Predsjednitva i
mnogih Akademijinih institucija. Isticao se originalnim idejama, a u doba kada je
bio generalni tajnik (1947.-1950.) provoenjem mnogih novih osnova, kao to su
npr. novi zavodi, osobito u primorskoj Hrvatskoj.
Kao predsjednik Odbora za narodni ivot i obiaje bio je urednik 40-43. knjige
Zbornika za narodni ivot i obiaje Junih Slavena te urednik 54-55. knjige
Ljetopisa JAZU. Umirovljen je 1971., umro 6. srpnja 1975. godine. Objavio je
preko 300 radova s najraznovrsnijom tematikom.
Iako po osnovnom zanimanju lijenik, po svojim je sklonostima bio u prvom redu
prirodoslovac. Jo u osnovnoj koli zavolio je prirodu i u zajednici s tadanjim grad-
skim senatorom K. Taborskym poeo skupljati leptire po zagrebakoj okolici, Samo
boru i Turopolju. Kao srednjokolac volontirao je u zagrebakom Zoolokom muzeju
i tada objavio svoj prvi struni rad. elio je studirati biologiju u Jeni, tada najugledni-
jem biolokom institutu kontinentalne Europe, kod poznatog darwinista Ernesta
Haeckela, ali mu to materijalne prilike nisu dozvoljavale. Zato se upisao na Medicinski
fakultet, koji je upravo poeo djelovati u Zagrebu, u namjeri da e tu studirati biolog-
iju kod prof. Zarnika, uenika samoga Haeckela. Nakon ispita iz biologije pokuao je
raditi na institutu kod Zarnika, ali je naiao na nerazumijevanje i zatvorena vrata. Ovo
iskustvo vraa ga studiju medicine. Poslije zavretka studija specijalizirao je bolesti uha,
nosa i grla i postao asistent kod prof. Maeka na Unoj klinici u Zagrebu. Godine
1938. habilitirao se za docenta, a 1940. trebao je biti izabran za profesora na
Medicinskom fakultetu u Zagrebu, ali je zbog neslaganja s vladajuim stavovima bio u
tome onemoguen. U svome radu nailazio je na stalan otpor: bile su mu zatvorene
stranice znanstvenih asopisa, JAZU je odbio tiskanje njegovih strunih radova,
Ministarstvo prosvjete zabranilo je prikazivanje njegovog filma Durmitor, a etnograf-
ski materijal koji je skupljao veinom je zavravao u muzejskim skladitima. U to doba
stekao je vie priznanja u inozemstvu nego kod kue, naroito u ekoj.
Izmeu dva svjetska rata nije neposredno ulazio u politiki ivot, ali je 1941. radio
na osnivanju prve elije NOP-a na Medicinskom fakultetu. Godine 1942. je uhien
i nakon 11 mjeseci tamnovanja i nakon prijekog suda otpremljen zajedno sa
suprugom Marijanom na prisilan rad u Njemaku. U poetku je radio kao smetlar
44
Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK
na bekim ulicama, dok ga sluajno na tom poslu nije sreo njegov znanac, ef beke
poliklinike, kojemu je uspjelo osloboditi ga manualnog rada i namjestiti kod sebe u
Mariannengasse broj 10 kao lijenika. Guiev boravak u toj poliklinici nedavno je
u arhivi provjerio sadanji duobrinik te ustanove, vl. Jerko Mato, prije upnik na
otoku Mljetu. Gui je u Beu sudjelovao u ilegalnom radu slovenskog NOP-a do
dolaska Crvene armije, a onda se polovicom travnja 1945. vraa u Beograd, a nakon
mjesec dana i u Zagreb. Iste godine postaje predstojnik Une klinike u Zagrebu, nakon
to je dotadanji predstojnik prof. Ante ercer smijenjen i osuen na prisilni rad.
Godine 1945. Gui je postao prvi poslijeratni dekan Medicinskog fakulteta.
Prigodom reorganizacije JAZU u Zagrebu izabran je za redovnog lana u razredu za
prirodne i medicinske nauke, a na prvoj skuptini za njezinoga glavnog tajnika. Za
vrijeme njegova rada u Akademiji postavljeni su temelji za njezin daljnji razvitak,
osnovani su novi instituti i prilo se ureivanju umjetnikih zbirki, arhiva i bibli-
oteka. Osim toga, bio je izabran za organizacijskog sekretara Strunog savjeta pri
Komitetu za narodno zdravlje vlade u Beogradu, za koju je izradio niz referata, te za
sekretara Akademijskog savjeta Jugoslavije. Objavio je oko 300 radova, od kojih su
mnogi tiskani i u najuglednijim inozemnim strunim asopisima. Za svoj rad odlik-
ovan je brojnim visokim priznanjima, pa tako ordenom rada I. reda, ordenom brat-
stva i jedinstva II. reda, ordenom zasluga za narod III. reda, Nagradom grada
Zagreba 1948., Nagradom Republike Hrvatske za ivotno djelo 1969. i Nagradom
AVNOJ-a 1972., a bio je poasni lan ekog, poljskog, austrijskog, amerikog,
bugarskog i grkog otorinolaringolokog drutva i Hrvatskog lijenikog zbora.
Osim toga, bio je dopisni lan Srpske, Slovenske, Bosansko-hercegovake akademije
znanosti te Naunog drutva Crne Gore.
Istraivanje Dinarida
Pored intenzivnog medicinskog i organizacijskog rada, Gui se nikad nije prestao
zanimati za prirodne znanosti. U mladosti se bavio lepidopterologijom; kao
dvadesetogodinjak je 1921. opisao leptire iz Lorkovieve zbirke i pritom uoio
poseban oblik, koji je poslije opisan kao nova vrsta Artogeia (Pieris) balcana. S
Lorkoviem je u mladosti esto zajedno planinario i ostali su dobri prijatelji do kraja
ivota. Takoer je opisao nove aberacije roda Melitaea (1922.). Njegova entomoloka
zbirka od 2500 determiniranih primjeraka nalazi se u Zoolokom muzeju u Zagrebu.
Studirajui, kao lijenik, rasprostranjenost nekih bolesti u naem narodu, doao je
do spoznaje da znaajnu ulogu mogu imati socijalni i ekonomski faktori neke
geografske sredine. Da bi se u tome to bolje educirao, upisao se na Filozofski
fakultet i 1928. doktorirao iz antropogeografije. Na taj je nain stekao i formalnu
legitimaciju za rad na podruju geografije i mogao je kao lijenik geografskim
temama prilaziti na posve originalan nain, s biolokog gledita.
45
 Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK
Sa suprugom Marijanom, etnologinjom i poslije ravnateljicom Etnografskog muzeja
u Zagrebu, istraivao je dinarske planine, osobito Durmitor i Prokletije, prouavajui
antropogeografiju (ivot ovjeka u krasu) te prikupljajui etnografski materijal.
Posebice su ga zaokupljali ivot gortaka stoara u krakim podrujima, sezonske
migracije i etnogeneza. Skupio je bogatu fototeku o Dinaridima, napisao niz lanaka
o njima i odrao mnoga predavanja.
Putujui sa suprugom Marijanom, sustavno prouava antropogeografske i etnograf-
ske prilike balkanskih planina. Nastavlja s pohodima u dalmatinske planine, zatim u
bosansko-hercegovake (Vlai, ator, Prenj, vrsnica, Vele, Lelija) i na dotad vrlo u Poljskoj i u Lijenikom vjesniku u Zagrebu. Zanimao se za povijest, napose za
slabo poznate planine Magli, Volujak, Bio i Durmitor. Niz godina prouava
Rudinjske katune na Volujaku, Tovarnici i Biou, a naroito na Durmitoru. Rezultat
tih putovanja bila su brojna predavanja s dijapozitivima u Zagrebu, Beogradu,
Ljubljani, Suaku, Splitu, Gracu, Beu, Pragu, Bratislavi, te izlobe fotografija
(zajedno s bekim snimateljem Karlom Koranekom Blumensteinom) u Zagrebu,
Beogradu, Suaku i Pragu. S Marijanom osniva Durmitorsku zbirku u etnografskim
muzejima u Zagrebu i Pragu. Guii su zajedno s Koranekom ostvarili prvi na
dugometrani dokumentarni antropogeografsko-planinarski film Durmitor, koji
se prikazivao kod nas i u inozemstvu (Be, Prag, Mnchen, Zrich). Time su zapra-
vo otvorili Durmitor i Magli turizmu, a njihova je velika zasluga bila i izgradnja
ceste Pljevlja - abljak avnik, koja je otvorila neko nepristupano podruje Istraujui prirodu, on ju je ne samo dobro upoznao, nego i zavolio. Stoga je postao
turistikom prometu. Gui se u Durmitoru prvi uspinje na Bezimeni vrh iz
Alinice, kojemu daje i ime, te grebenom Bezimeni vrh - Bobotov kuk. S Koranekom,
Marijanom, Duanom Jakiem (1898.-1975.), Dragutinom Pauliem (1892.-
1977.) i Maksimilijanom Mandlom (1894.-1927.) penje prvenstvene smjerove u
stijeni Bobotovog kuka te u sjevernoj stijeni Grude i Prutaa. Poslije Drugog svjet-
skog rata posjeuje sa mnom planine Gorskog kotara, Velebit, Morake planine,
Bjelasicu, Komove, Kuke planine, Bjeli, Treskavicu, Bjelanicu, Bihor, Sandak,
Golemi Korab u Makedoniji, Olimp u Grkoj i naroito Prokletije. Prouavao je i
oblast Zatrijepa, a sa svojom Marijanom skadarsku krajinu i estane. Putujui tako
pola stoljea Balkanskim poluotokom, Gui ga je upoznao sustavno i temeljito.
Putovali smo najvie pjeice i to polagano, gledajui i fotografirajui. Nikad mu nije
bilo teko pjeaiti pa se i pod stare dane penjao do najviih planinskih vrhova.
Njegovim suputnicima imponirao je iskustvom u kretanju po tekom terenu, nainu
komunikacije sa stanovnitvom i dobrom tjelesnom kondicijom. Sa 62 godine vodio
je skupinu kroz najneprohodniji dio Prokletija, pa iako je bio najstariji lan ekipe,
napore je podnosio tako dobro da je iduega dana mogao opet krenuti na novi
naporni put, dok su ostali lanovi oekivali dan odmora.
Glavno podruje Guieva interesa i ljubavi bili su Dinaridi. Ovdje on nije tedio
truda ni vremena da proui kras i ovjeka u njemu. Stoga je za ivota bez sumnje
46
Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK
postao najbolji poznavatelj dinarskog ovjeka i njegova naina ivota. Nekoliko je
desetljea studirao stoarske migracije i odnos dinarskog ovjeka prema krasu.
Rezultati takvoga dugogodinjeg rada bila su brojna originalna znanstvena djela
trajne vrijednosti. Neki njegovi radovi smatraju se kapitalnima u meunarodnim
razmjerima i ni do danas nisu izgubili vrijednost. Njegov rad Utjecaj geografske
sredine na razvitak otolaringolokih oboljenja u Jugoslaviji, tiskan u Jeruzalemu
1936., pionirsko je djelo po svojoj biolokoj metodici i biolokom gledanju, a isto
tako i rad Bioloko-medicinski problemi naeg planinskog sela, tiskan iste godine
prolost Like, Ravnih kotara i Primorja. Prouavao ih je multidisciplinarno i zato
mogao o tim temama objaviti originalne radove. Meu njima se istiu Nae pri-
morje. Historijsko-geografska studija (1962.) i Naseljenje oko Velebita do Turaka
(1969.).
Guieva je najmilija tema bio odnos ovjeka prema krasu. Taj antropogeografski
problem uspio je zahvatiti duboko, kompleksno i originalno. Kao plod biolokog
gledanja i kao rezultat brojnih putovanja, skupljenog materijala i poznavanja litera-
ture, JAZU (danas HAZU) objavila je njegov kapitalni rad ovjek i kras, kojim je
prikazao povijesni proces postanka kra kao posljedice prekomjerne eksploatacije
biljnog pokrivaa na krakom podruju.
gorljivi pobornik njezine zatite, a kao predsjednik Republikog savjeta za zatitu
prirode i Odbora za nacionalne parkove, postigao je da ta misao o zatiti dobije i
zakonske oblike. Na njegov poticaj JAZU predlae, a Sabor donosi odluku o
proglaenju Velike Paklenice nacionalnim parkom. Njegovom su zaslugom Roanski
i Hajduki kukovi na Velebitu zatieni kao strogi prirodni rezervat.
Nekoliko desetljea bavio se prouavanjem antropogeografskih prilika otoka
Mljeta. U nizu lanaka i predavanja upoznao je iroku javnost s ovim naim
najljepim otokom, objavljivao o njemu znanstvene rasprave i zalagao se da se dio
otoka proglasi nacionalnim parkom, u emu je konano i uspio.
Doprinos planinarstvu
Podijeliti Guieva putovanja na planinarska i na znanstvena nije mogue jer je bio
tipian predstavnik one planinarske struje koja je planinarstvo stavila u slubu zna-
nosti i tako dala planinarstvu osobito vrijedan sadraj i dublji smisao. Jo prije Prvog
svjetskog rata, kao srednjokolac, poeo je pohaati planine Hrvatskog zagorja i
Gorskog kotara, gdje su mu prvi uitelji bili planinari prof. Josip Pasari (1860.-1937.),
gradski inovnik Hafner i eljezniki inovnik Maks Drobac. Poeo je s usponima na
Klek, Bitoraj, Vievicu i Risnjak, zatim obilazi izvor Kupe i Liku Pljeivicu. Tada je
47
 Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK

poeo i skijati s Dragutinom Pauliem (1892.-1977.), svojim kasnijim viegodinjim

planinarskim drugom, s kojim se penjao i u slovenske Alpe. Tamo se upoznao sa slov-
enskim planinarom, Ljubljananinom, Rudolfom Badjurom (1881.-1963.) i njegovom
skupinom Drenovci, s kojima je dugo ostao u prijateljskim odnosima.
Gui je strastveno planinario jo od studentskih dana. Poslije Prvog svjetskog rata
sudjeluje u obnovi Hrvatskog planinarskog drutva (HPD) i ulazi u njegov odbor
zajedno s Mladima. Jedan je od glavnih pokretaa javnih planinarskih predavanja i
organiziranja velike planinarske izlobe u Zagrebu 1922. godine (Hrvatski plani-
nar 1922., 6 i 18). Zajedno s Pauliem i jo nekim mlaim lanovima odbora
pokree osnivanje Saveza planinarskih drutava Jugoslavije i pokuava osnovati
zajedniko planinarsko glasilo za cijelu dravu kao glasilo toga Saveza. U drutvu s
geologom Josipom Poljakom i prof. Veeslavom Henebergom, bratom svoje budue
ene, detaljno upoznaje Liku i Velebit sve do izvora Zrmanje. U to doba poinje se
baviti penjakim usponima. Penje se u stijeni Kleka i obiju Kleica (supenja: Maks
Drobac, Drago Pauli i Sreko Bonjakovi), na iljke Bijelih, Samarskih i
Kolovratskih stijena, u Velebitu na Hajduke i Roanske kukove te na Tulove grede,
u Julijskim Alpama na Martuljkovu skupinu, krlaticu, Stenar, Cmir, Prisojnik i kroz
Sjevernu triglavsku sjevernu stijenu. 3. Blaca na Mljetu (. Poljak, 1950.)
Godine 1924. bio je suosniva Hrvatskoga turistikoga kluba Sljeme i neko vri-
jeme njegov predsjednik. Sljeme je dalo snaan impuls razvitku alpinizma u Rodope, Rilu i Pirin u Bugarskoj. U meuvremenu posjeuje Karpate, Tatre, Istone i
Hrvatskoj, u vrijeme kada se vodei HPD tome opirao kao opasnoj djelatnosti. Centralne Alpe. Rezultat svih tih ekskurzija bili su brojni lanci u Hrvatskom plani-
Stoga je uglavnom njegova zasluga planinarsko otkrie stijena na Durmitoru. Na naru, Planinskom vestniku, Osterreichische Alpenzeitungu itd.
njima je 1930. snimio ve spomenuti prvi hrvatski (i jugoslavenski) dugometrani Golem i teko pristupaan masiv Prokletija s nae i albanske strane imali su u Guiu
planinarski film Durmitor, koji usto ima i osobitu etnografsku vrijednost jer je u najboljeg poznavatelja, o emu svjedoi niz tiskanih radova. Vjerojatno je prvi plani-
njemu dokumentirao stanje koje danas pripada povijesti. Nakon Drugog svjetskog nar koji zalazi u Bjeli i uspinje se na Maja Miju, Maja Kolatz i Maja Rosit. On i
rata bio je prvi predsjednik Planinarskog saveza Hrvatske i Planinarskog drutva Marijana prvi prodiru i preko dravne granice na najvie vrhove Prokletija. Penju se na
Zagreb, najbrojnijeg u Hrvatskoj, no ne dugo, jer se morao posvetiti zaduenjima Mali Popluks, gdje se uspinju i na najvii vrh Prokletija, na Maja Jezerce. Oni ulaze i u
na Sveuilitu, Akademiji i na Klinici. Kao lan planinarske organizacije usmjeravao dolinu Valbone, u podruje muslimanskog albanskog plemena Krasnia, te prvi ulaze
ju je na borbu za zatitu prirode i ovjekove okoline. Na Prvom kongresu planinara u Krasnike planine: Maja Cet Ha-rues, Gruik e Hapt i na Maja Hekuravet. No i
Jugoslavije 1955. godine dobio je, meu prvima u dravi, Zlatnu znaku. poslije Drugog svjetskog rata Gui ne naputa Prokletije. Godine 1947. organizira
Kao jedan od osnivaa Ski-kluba Zagreb izvodio je prve skijake uspone na Zavian (s znanstveno-alpinistiku jugoslavensku ekskurziju u albanske Prokletije. lanovi su bili
Marijanom Gui) i na Risnjak (sa Srekom Bonjakoviem i prijateljima). Prouava prof. Josip Rogli (1906.-1987.) iz Zagreba, te prof. Andrej Oton upani (1916.-
Medvednicu i u svojoj 24. godini (!) pie prvi vodi po toj planini (1924. u izdanju 2007.) i Joa op (1893.-1975.) iz Slovenije. S njima posjeuje i skupinu Skilzena, te
HTK Sljeme). U Hrvatskom planinaru objavljuje prvi kratki vodi uzdu Velebita planine zapadno od Pekog puta. S ovog putovanja donosi bogatu zbirku etnografskih
pod naslovom Du sjevernog i srednjeg Velebita (1926., 71). Od tada ga na putovan- predmeta u Etnografski muzej u Zagrebu. Gui je pola stoljea putovao, najvie
jima i izletima prati supruga Marijana, s kojom sustavno prouava antropogeografske i pjeice, i to polagano, gledajui, biljeei, fotografirajui, i tako je bez sumnje postao
etnografske prilike balkanskih planina. najbolji poznavatelj dinarskog ovjeka i krake problematike.
Istraivanje Dinarida proiruje s Marijanom na Komove i Prokletije s ove i one strane Meu planinarima Gui je bio najvie poznat kao planinarski pisac iji su lanci
granice, na ar-planinu i Korab, a izvan bive drave na Pind i Olimp u Grkoj, te esto imali pionirsko znaenje. Takav je bio ve njegov prvi planinarski lanak

48 49
 Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK
Lika Pljeivica (Planinski vestnik, 1921., 98). No, on je i jedan od naih najis- se nai u spomenicama koje sam uredio prigodom 60. i 80. godinjice rada ORL
taknutijih planinarskih recenzenata. Od velikog broja njegovih prikaza te vrste treba
naroito istaknuti recenziju prve topografske karte Vojnogeografskog instituta stare
Jugoslavije, sekcije abljak (Narodna starina, 20, 1929., str. 213) te prikaz nove
planinarske karte Julijskih Alpa (Nae planine, 1952., 347), knjige Zgaga -
Gropuzzo Kroz visoke planine (Nae planine, 1953., 51) i brojnih Badjurinih
turistikih publikacija.
Postao je poznat i kao vrhunski fotoamater svojim snimkama iz malo poznatih
planina. Njegova planinarska fototeka bila je bez sumnje meu najbogatijima u
cijeloj dravi, a zbirka od 10.000 kolor-dijapozitiva predstavljala je jedinstvenu drag-
ocjenost. Nikada nije putovao bez fotoaparata, a svoje snimke prikazivao je na pre-
davanjima, izlobama, tiskom i na filmu. Za njegove je snimke znaajna ne samo
estetska vrijednost, nego osobit smisao za dokumentarnost.
Gui kao lijenik
U medicini se Gui posvetio prvenstveno nacionalnoj patologiji prouavajui
sklerom, ozenu, patofiziologiju dinog puta, epidemiologiju opeklina jednjaka,
ozljede prednje lubanjske baze, karcinom i uzroke endemske guavosti. Zahvaljujui
originalnim radovima, koje je objavljivao u znanstvenoj literaturi, postao je istak-
nuti predstavnik zagrebake otorinolaringoloke kole.
Njegova rasprava Utjecaj geografske sredine na razvitak otolaringolokih oboljenja
u Jugoslaviji, tiskana u Jeruzalemu 1936., pionirsko je djelo po svojoj biolokoj
metodici i biolokom gledanju, a isto tako i rasprava Bioloko-medicinski problemi
naeg planinskog sela, koja je tiskana iste godine u Poljskoj i u Lijenikom vjes-
niku. Izmeu dvaju svjetskih ratova sudjelovao je u terenskim istraivanjima u
Bosni, na Kosovu i Sandaku, prouavajui osobito pojavu endemskog sifilisa.
Godine 1945. organizirao je studentsku ekskurziju u Makedoniju, a 1958. u Dabre,
tada jo naseljenih sela srednjeg Velebita. Zatim je nekoliko godina prouavao
pojavu guavosti i u tu svrhu sa svojim suradnicima istraio Plavsko-gusinjsku
dolinu, srednje i gornje Polimlje, Bihor, Roaje i ekular u Crnoj Gori. Plod je bio
niz radova iz medicinske geografije (o odnosu geografske okoline na patologiju u
pojedinim regijama) te je tako postao osnivaem nae nosogeografije.
Njegovo poznavanje ivota naih naroda u prolosti i sadanjosti bilo je upravo
enciklopedijsko. Veliki ugled koji je time stekao i izvan nae zemlje dokazuje
injenica to ga je najuglednije meunarodno drutvo otorinolaringologa Collegium
Otorhinolaryngologicum Amicitiae Sacrum izabralo ne samo za svojega lana, nego je
pod njegovim predsjednitvom odralo 1955. u Zagrebu i svoj sastanak.
Vie o Guievom medicinskom, posebno o otorinolaringolokom djelovanju moe
50
Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK
klinike. Prva nosi naslov Graa za povijest otorinolaringologije u Hrvatskoj
(Zagreb, 1981.), a druga Otorinolaringologija u Hrvatskoj (Zagreb, 2001.). O
njemu su pisala u svojim autobiografijama i tri Guieva uenika: Zvonimir Krajina,
eljko Poljak i Ranko Mladina, u zajednikoj knjizi Tri rinologa (Zagreb, 2003.).
Graa za Guiev psihogram
Kao Guiev uenik i suradnik, esto boravei s njim po 24 sata dnevno kao suput-
nik, upoznao sam ga bolje od mnogih suvremenika, pa mogu iznoenjem svojih
dojmova pridonijeti stvaranju psihograma te neobine linosti naega znanstvenog i
kulturnog ivota.
Gui je stvarao na sebi svojstven nain, radei na nekoliko tema usporedno,
zahvaajui istodobno nekoliko razliitih struka. To je zapravo i bio njegov nain
odmora. Odmarajui se od jednoga posla, radio je drugi. Svojim je ivotom i radom
dokazao pogrenost shvaanja da je uvjet kreativnosti samo uska specijaliziranost i
posvemanje predavanje cijeloga sebe jednoj struci ili problemu. Naprotiv, dokazao
je kako ba povezivanje naoko razliitih znanstvenih disciplina oplouje ljudsko
znanje i djelovanje, ali ga mnogi ugledni strunjaci nisu mogli lako shvatiti ni
dostatno cijeniti. On je npr. u rjeavanje medicinskih problema unosio antropoge-
ografske metode, a slino tome je s biolokog aspekta stvarao originalne etnografske
i povijesne studije. Samo je na taj nain mogao postati svjetski priznati strunjak i u
otorinolaringologiji, i akademik po liniji antropogeografije, i samo tako je mogue
shvatiti da njegov opus od 300 znanstvenih i strunih radova zasijeca u mnotvo
razliitih struka, obogaujui nau znanost i kulturu novim, esto i neobinim
spoznajama. Ono to je jednom stavio na papir mogao je kako je esto savjetovao
svojim uenicima i suradnicima potpisati i poslije pedeset godina. Znanstvena
istina bila je za njega postulat od kojega nije odstupao ni pod koju cijenu, ali je to bio
i uzrok nemalom broju konfrontacija u njegovu ivotu.
Nekoliko rijei o njegovu temperamentu. Premda bi se od znanstvenika takvog formata
kao to je bio Gui, oekivala stroga razboritost i hladno rezoniranje, bio je, naprotiv,
vrlo temperamentan, gotovo sangvinik, i toliko emotivan da se koji put nije znao obuz-
dati niti prikriti svoje osjeaje. esto se znao razljutiti zbog sitnice i povisiti ton, pri emu
bi pocrvenio, kosa bi mu se nakostruila, a svoju bi rtvu proglasio fakinom, to je po
njegovu poimanju bila najnia kategorija na vrijednosnoj ljestvici. I naprotiv! Njegova
sklonost romantici dolazila je do izraaja kad mu se netko sviao, jer ga je znao gotovo
nekritiki hvaliti. Njegovi suradnici zapazili su da na Klinici nikada nije javno kritizirao
nijednog lana tada vladajue stranke, iako nije bio pod partijskom disciplinom, ali je,
zaudo, znao kritizirati najvie predstavnike vlasti (!?). Primjerice, kad je jednom Edvard
Kardelj (1910.-1979.), lan jugoslavenske vrhuke, bio na proputovanju kroz Zagreb, bio
51
 Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK

sam prisutan Guievom telefonskom razgovoru s Kardeljevim sekretarom. Taj je zamo-

lio Guia da primi Kardelja na pregled. Gui je toga dana bio ljut na neku zdravstvenu
odluku vlasti, pa mu je ljutito rekao: Moe doi, ali neka sa sobom donese uputnicu za
pregled! Nakon neke sekretarove reenice, koju nisam uo, Gui je odbrusio: Ne, ne
alim se, pa nisam ja izmislio te glupe uputnice, nego on, pa neka ih se onda sam
pridrava. Naravno, Kardelj nije doao na pregled.
Za razliku od veine ljudi koja je sklona poniznosti pred onima gore i bahatosti
prema onima dolje, izgleda da je kod Guia bilo obratno. Na nekom strunom
sastanku estoko se oborio na njemu nepoudan referat: To je shvaanje protiv
kojeg se svim silama treba boriti. Ali, profesore, predava je poetnik, vidite da se
sav trese od treme apnuo sam mu. Gui mi je na to poluglasno rekao: Boe, to
sam uinio! - i svoju raspravu okrenuo naglavce otprilike ovim rijeima: Zapravo,
na mladi kolega zasluio je da ga pohvalimo jer mu valja priznati da se o tom
pitanju miljenja razilaze. Naime, u to je doba bilo nepisano pravilo da svaki deb-
itant zasluuje pljesak i da se o njegovom predavanju ne raspravlja.
Kao izvrstan poznavalac i neumoljiv uvar kulturnog nasljea, Gui je bio i beskom-
promisan borac za zatitu prirode na mnogim drutvenim funkcijama, meu ostalim
i kao predsjednik Republikog savjeta za zatitu prirode. Dakako da je u takvu radu 4. Uvala Blaci na Mljetu (Branimir Gui 1925.)
neminovno bilo i sukoba, ali su njegove pobude bile uvijek iste i jasne, pa su ga zbog
Ishodite roda Guii su Ravni kotari, odakle su se proirili na Liku, zatim se pod
toga i protivnici potivali. Tome je pridonosio njegov osobni arm, simpatina emo-
navalom Turaka rasprili po svijetu. Jedan se Gui ak i poturio i njegov se poto-
tivnost, a i umjenost u postupanju s ljudima. Drim da je time postizao vie negoli
mak susreo sa zagrebakim ogrankom kad je za vrijeme Prvog svjetskog rata proao
udarcem ake po stolu. I njegovim bliskim suradnicima ostala je u neku ruku tajno-
kroz Zagreb u diplomatskoj misiji. Zagrebaki Guii potjeu od ogranka te pov-
vita sposobnost da ve pri prvom susretu s nekom osobom, sa svega nekoliko jednos-
tavnih rijei, stekne puno povjerenje i simpatije. Ponekad je bila dovoljna tek jedna ijesne obitelji koji je imao sjedite u Pokuplju (Mahino?). Gui je tragao za svojom
reenica, smijeak ili pogled oi u oi. Jednom sam nekog bolesnika bezuspjeno genealokom prolou i pretpostavljao da su njegovi daleki preci doli za vrijeme
danima uporno nagovarao na operaciju raka kao jedino sredstvo spasa. Sluajno je seobe naroda kao ratnici s dalekih azijskih stepa, koji su u pravilu imali jednoslona
naiao Gui i nakon razgovora od svega jedne minute bolesnikov otpor je nestao. imena, te da je prvotno ime roda bilo Gus. Time je tumaio i svoj esti san da juri
konjem po nepreglednoj ravnici, premda nikad u ivotu nije jahao.
Iako je Gui bio ljeviar i simpatizer NOP-a, ak je kao takav za vrijeme NDH bio
osuen na smrt, nije skrivao (ali niti isticao) da pripada plemstvu koje je Kao ljeviar, Gui nije podnosio klerikalce, ali ga to nije omelo da u kleru prepozna
komunistikom reimu bilo zazorno. Uostalom, spasila mu je ivot titula barona, vrijedne pojedince i s njima prijateljuje. Osobito je cijenio asne sestre zbog njihove
koju je njegovoj obitelji priznao beki dvor na temelju (dvojbene) tvrdnje da su portvovnosti, pouzdanosti na radu i discipline. Za razliku od Bolnice milosrdnih
Guii potomci plemena Gusia, jednog od onih koja su potpisala (dvojbena) Pacta sestara u Vinogradskoj, odakle su one poslije 1945. bile istjerane, u potkrovlju
conventa. Komandant Wermachta za Jugoistonu Europu, general i austrijski Guieve klinike imale su svoj samostan koji je on titio do kraja ivota. Bio je
plemi Glaise von Horstenau (1882.-1946.), izvukao je Guia iz ustakog zatvora i osobni prijatelj trogirskog upnika i povjesniara Mihe Barade (1889.-1957.), pa je
on je rat zavrio na prisilnom radu u Beu. Kad smo Gui i ja jednom putovali tako zaposlio na svojoj klinici Baradinog neaka koji je kao ak ivio s Baradom, a
Likom, on gotovo s nostalgijom primijeti: Vidite li na onom brijegu iznad Likog na terenskim putovanjima esto bi nam neki upni ured posluio kao konaite.
Lea Gusia gradinu? Tu su vladali moji preci prije pet stoljea. Odgovorio sam Jedanput smo bili nekoliko dana gosti upnika Albanca u upnom domu Sv. Jurja
mu: Vidite li, profesore, kako se povijest ponavlja: prije pet stoljea moji su preci u (ent er) na obali rijeke Bojane, na samoj albanskoj granici (prema mojem
Likom Leu bili kmetovi Guia, a danas je opet jedan Gui meni ef. putnom dnevniku bilo je to od 29. kolovoza do 1. rujna 1961.). Njih dvojica su

52 53
 Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK

mirno i nairoko raspravljali o albanolokim pitanjima pod puanim mecima koji-

ma su se zabavljali Enver Hodini graniari sa suprotne obale Bojane.
Gui je osobito cijenio Albance i Crnogorce gledajui u njihovom arhainom
nainu ivota i patrijarhalnom ureenju tragove etike i materijalne vrijednosti
homerskog doba. Cijenio je kod njih, kao i u ostalih dinarskih gortaka, strogi moral
patrijarhalnog plemenskog ureenja, gostoljubivost i osjeaj asti. S Albancima se
prvi put susreo koncem Prvoga svjetskog rata kao pripadnik vojne jedinice koja je
ognjem i maem pacificirala podruje naseljeno Albancima na ar-planini, zavolio
ih i poslije meu njima stekao brojne prijatelje i potovatelje jer nije podlegao
slubenom negativnom stavu prema toj nacionalnoj manjini u bivoj dravi.
Zanimljiv je bio i Guiev stil znanstvene edukacije. Izazivao je rasprave u kojima se
nije skanjivao otrine i polemike. Svaki suradnik s njegove Klinike morao je postati
majstor za raspravu, a to je postao treniranjem na redovitim tjednim kunim sastan-
cima, pri emu je glavno oruje bila stroga logika. Zbog toga su lijenici njegove
Klinike na strunim sastancima ulijevali respekt, donekle i strah. Nerijetko se
dogaalo da je neiju naoko dobro postavljenu tezu Gui, ili neki od njegovih
uenika, sruio kao kulu od karata. Guieva je neprocjenjiva zasluga to je odgojio
nebrojene uenike, a odgajao ih je ne samo ex katedra i tiskanim radovima, nego, u 5. Blatina kod Sobre na Mljetu (Branimir Gui 1925.)
prvom redu, osobnim kontaktom i primjerom.
redovito donio poneki etnografski vrijedan predmet te ga poklonio zagrebakom
Kao ef bio je vrlo zahtjevan. Traio je od svojih suradnika beskompromisnu tonost,
Etnografskom muzeju, kojem je njegova supruga Marijana dugo godina bila na elu.
loginost i savjesnost, pa je u tom duhu i mene odgajao. U poetku nije bilo lako, ali je
Na jednome putovanju po Makedoniji zapelo mu je za oko neko drveno ralo,
kao dobar pedagog svakome svojski pomagao da se razvije. Premda je na radnome
dugako skoro etiri metra. Ralo je zavrilo na krovu naeg automobila i vozili smo
mjestu djelovao vrlo autoritativno, privatno je bio emotivna osoba. Volio je dobro jelo
i visok komfor, ali je bez sustezanja bio spreman na terenu prenoiti pod atorom, jesti ga tisuu kilometara, sve do Zagreba.
na livadi na planinarski nain, druiti se s priprostim svijetom i usput ga prouavati. Na Obinom ovjeku moda je teko shvatiti odakle ta silna Guieva energija, kako je
putovanjima po Dinaridima traio je da pri susretima s gortacima na diskretan nain, uspio da puna posveenost jednoj temi ne ide na tetu druge. Vjerojatno je tajna
okrenut leima, biljeim kazivanja, osobito lokalnu terminologiju. njegova ivotnog uspjeha ba u tome to je sva tri glavna podruja s kojima se bavio
Njegova planinska putovanja, uvijek s fotoaparatom u ruci jer ga je smatrao vrlo vrijed- znao uskladiti, nai im zajedniki nazivnik i izabrati uvijek takvu temu za istraivanje
nim znanstvenim dokazom snano su utjecala i na planinarski pokret u Hrvatskoj. s kojom je mogao istodobno pridonositi raznim strunim podrujima. Lijep primjer
Nastojao je planinarski rad obogatiti i osmisliti time to ga je usmjeravao na istraivanje kako je spojio svoju planinarsku djelatnost s istraivakim radom te tako ujedinio
naih manje poznatih podruja. Bio je pravi majstor kako uskladiti ugodno s korisnim. korisno s ugodnim, bilo je prouavanje endemske guavosti u Polimlju. Rezultat toga
Tako je jedino i bilo mogue da nikad nije bio na godinjem odmoru na obian graanski terenskog prouavanja, koje je po vanjskom obiljeju imalo planinarski karakter, bio je
nain. Putovanja su mu bila osobita strast, a putovao je uvijek s notesom, odreenim doprinos poznavanju uzroka te udne medicinske nepoznanice s gledita nosoge-
planom i svrhom, klonei se utabanih putova. Nije mu bilo teko pjeaiti po brdima, ografije (u nas tada gotovo nepoznat pojam!), zatim arheoloki i antropogeografski
stanovati u pastirskim kolibama i pod atorom sve do svojih starih dana. U tom pogledu nalazi te prva planinarska obrada tajnovitog masiva Brade u Prokletijama.
idealno se udruio sa svojom Marijanom; njihova se suradnja pokazala vrlo korisnom i U Guievu ivotu vanu je ulogu imao prof. Ante ercer (1896.-1968.), inae
njezin su plod brojni znanstveni radovi o ivotu i problemima dinarskog podruja. veliko ime u povijesti hrvatske medicine, koji je do 1945. bio ef Une klinike i
Najvie je volio posjeivati ljetne pastirske stanove u Dinaridima, gdje se ivjelo na Guiu pretpostavljen. Nisu se slagali jer su bili posve suprotni tipovi. ercer se sav
polunomadski nain kao u pretpovijesna, homerska vremena. S takvih je putovanja posvetio medicini i ona mu je praktiki bila jedini ivotni sadraj: brinuo se da

54 55
 Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK
Klinika postigne svjetski ugled, a ostao je znamenit i po Medicinskoj enciklopediji
kojoj je bio glavni urednik. Gui je, naprotiv, imao raznolike interese, poevi od
antropolokih pa do etnografskih, zbog ega je esto traio izvanredni dopust, a
ercer mu ih je rado odobravao, po Guievu miljenju zato da kao njegov takmac
bude to dalje. Gui se uspio habilitirati na Medicinskom fakultetu u Zagrebu za
docenta, ali je ercer uoi Drugog svjetskog rata osujetio njegov pokuaj da ga
Fakultet izabere za profesora.
Kad se Gui 1945. vratio iz progonstva, odmah je postao ne samo profesor, nego i
dekan Fakulteta, a usto i predstojnik Une klinike, nakon to je ercer, navodno
zbog kolaboracije s ustaama (na dan proglaenja NDH obukao je ustaku unifor-
mu), bio osuen na prisilni rad i maknut s Klinike. U tom delikatnom pitanju ni
danas nije jasna Guieva uloga. Dok su ercerovi pristae tvrdili da mu je Gui ak
radio o glavi, Gui je, naprotiv, tvrdio da mu je spasio ivot jer je trebao biti
pogubljen zbog toga to je navodno denuncirao svog asistenta Jurja Bocaka kao
ljeviara, a koji je zbog toga bio pogubljen. Posljedica odnosa Gui-ercer bio je
polustoljetni rat izmeu Guieve klinike na alati i ercerove klinike u
Vinogradskoj kojoj je ercer u meuvremenu doao na elo. Zanimljivo je da je taj
animozitet izmeu dva brijega imao jednu pozitivnu posljedicu: stalno natjecanje
koja e klinika biti bolja i u svijetu stei vei ugled, tako da je zagrebaka otori-
nolaringologija u cjelini stvarno dosegla svjetsku razinu.
Politiki su se Gui i ercer razlikovali. Dok je ercer malo mario za politiku i sav
se posvetio medicini, Gui je bio sklon ljevici i na trosmajerovski nain bio je jugo-
slavenski orijentiran. Za ilustraciju: 1924. se sa skupinom istomiljenika odvojio od
HPD-a i osnovao jugoslavenski orijentirani Hrvatski turistiki klub Sljeme.
Godine 1945. postao je persona grata komunistikog reima, ali je zbog sukoba s
jednom monom osobom, partijske nediscipline i opiranja direktivama odozgo
s vremenom izgubio simpatije na ljevici. Iako je do kraja ostao ljeviar, znao se i
kolebati, naroito za vrijeme Hrvatskog proljea i poslije njega, kad se pokazalo da
hrvatsku ideju ipak pretpostavlja jugoslavenskoj. No, zbog njegovih osobnih kval-
iteta reim ga je ne samo podnosio, nego se i sluio njegovim uslugama. Tako je
Jovanka Broz dola iz Beograda k njemu u Zagreb radi operacije tonzila, a Guievoj
supruzi Marijani povjerena je briga o rodnoj kui Josipa Broza u Kumrovcu.
Jovanka Broz najprije je otila uglednom otolaringologu Ruediju u Zrich, koji ju je
pitao zato dolazi k njemu, kad e ju to sigurno kotati, a u Zagrebu ima Guia.
Guiu bi se, za razliku od ercera, moglo primijetiti da nije ostavio za sobom ono
to se popularno naziva ivotnim djelom. ercer je objavio monumentalne
udbenike i Medicinsku enciklopediju u sedam tomova, a Gui iji su interesi
bili raspreni ostavio je za sobom samo niz vrijednih, ali opsegom malih bisera, s
razliitih podruja. Nije bio tip ovjeka koji bi danima i mjesecima sjedio uz radni
56
Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK
stol. Uostalom, takva je sudbina mnogih enciklopedistiki usmjerenih velikana. Kad
sam jednom o tome s njim razgovarao, poalio se da je njegovo ivotno djelo bio
rukopis ivot ovjeka u dinarskim planinama koji je dovrio uoi Drugog svjet-
skog rata, ali je prije tiskanja zavrio u ustakoj tamnici zbog ilegalnog rada. Kad se
poslije rata vratio u svoju kuu, u njoj nita nije nedostajalo, nestao je samo taj ruko-
pis (!?). Zbog brojnih funkcija kojima je otad bio optereen nije vie imao vremena
ponovno ga napisati.
Kad ve usporeujemo Guia i ercera, spomenimo da obojica imaju u Zagrebu
svoju ulicu: ercer kod bolnice u Vinogradskoj, a Gui kod bolnice u Vrapu. Ni
jednom od njih nije bio mrzak kult vlastite linosti, pa je tako Gui jo za svoga
ivota dao na svojoj Klinici sebi postaviti spomenik u obliku biste, a u sobi predsto-
jnika svoj portret u obliku velikog ulja na platnu koje je izradila poznata hrvatska
slikarica i Guieva sestrina Anka Krizmani (1896.-1987.). Izradu ovih djela Gui
je brino pratio i s njima bio vrlo zadovoljan. Bista i sada stoji na istome mjestu, na
drugom katu zgrade alata broj 4, makar je Una klinika preseljena sa alate na
Rebro. Jo nije rijeeno pitanje gdje e biti ubudue smjetena jer ispranjenim pros-
torijama jo nije odreena nova namjena.
I Gui i ercer zavrili su ivot na slian nain: nakon modanog udara dugo su
leali nepokretni. Kad sam posjetio Guia u razdoblju kad zbog paralize nije mogao
ni govoriti, te mu pokazao novi broj planinarskog asopisa kojem sam bio urednik,
potekle su mu suze niz obraz. Sjetio se onih divnih dana s dinarskih planina koje su
za njega postale nepovratna prolost.
Poslije njihove smrti, o erceru je objavljena opirna monografija koju je napisao
njegov uenik, akademik Ivo Padovan (1922.-2010.), a zagrebaka izdavaka kua
Golden marketing imala je, pak, u planu tiskanje monografije o Guiu, ak je ta
knjiga bila navedena i u katalogu te tvrtke s reprodukcijom naslovne stranice, no jo
uvijek nije objavljena, a u dananjim prilikama teko je povjerovati da bi komerci-
jalno bila uspjena.
O Guiu se esto pisalo za njegova ivota. On je to volio i nije patio od lane skrom-
nosti. Svojim je biografima sam davao gradivo, a tekstove je prije tiska pregledavao i
dopunjavao, tako da se neki od njih gotovo mogu smatrati autobiografijama premda
su pisane u treem licu. Tako sam i ja pisao o njemu, preteno kao o lijeniku i plani-
naru, u asopisima Oko, Povijest sporta, Kaj, Nae planine, Hrvatski planinar,
Lijenike novine, Geografski glasnik, u Senjskom zborniku, u nekim medicin-
skim zbornicima te u raznim biografskim leksikonima. Temeljitu biografiju s etnograf-
skog i povijesnoga gledita objavio je akademik Mirko Markovi u Zborniku za nar-
odni ivot i obiaje junih Slavena ( JAZU, knj. 45, 1971.), koji je posveen
70-godinjici ivota branoga para Gui. Biografijama je dodana potpuna bibliograf-
ija radova koju je briljivo sastavio sam Gui. Guievom planinarskom autobiografi-
57
 Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK
jom mogu se smatrati Uspomene jednoga planinara, koje sam objavio kao uvodni
lanak u Naim planinama (1974., 3), a antropolokom autobiografijom lanak
Kroz Prokletije kroz pola stoljea. Tiskan je tek poslije njegove smrti, na irilici,
negdje u Srbiji, i nema ga ni u jednoj Guievoj bibliografiji.
Nakon Guieve smrti, urednik asopisa Kaj, Stjepan Dragani (1923.-1983.) prire-
dio je poseban omaan broj (1975., broj 8) posveen Guiu, u kojem je pretiskano 36
njegovih radova po izboru njegove udovice, te tri nekrologa, sve bogato ilustrirano
Guievim fotografijama. JAZU je, kao to je tada bio obiaj, tiskao in memoriam
posebno izdanje posveeno pokojnom akademiku i u njemu najpotpuniju pokojniko-
vu bibliografiju (Branimir Gui, 1901.-1975.; Zagreb, 1980.). Tko eli nastaviti
istraivanje njegova plodna ivota morat e zaviriti u Hrvatski dravni arhiv gdje su
pohranjene kutije s razliitom dokumentacijom obitelji Gui.
Bilo bi nepravedno kad ne bismo istaknuli da Gui ne bi postao ono to je bio bez
ivotne druice Marijane Gui, ro. Henneberg (1901.-1987.), povjesniarke i
ravnateljice Etnografskog muzeja u Zagrebu, s kojom se uzajamno mogao pomagati
u svakom podruju djelovanja. Gui je intimno priznavao da njegov ivot bez nje
ne bi bio tako plodan. Bili su vrnjaci i imali mnoge zajednike interese, da spomen-
emo samo planinarstvo, povijest i etnografiju. Marijana je bila prva ena u Hrvatskoj
koja se bavila penjanjem u stijenama (Slovenski smjer u Sjevernoj triglavskoj stijeni,
1922.-1924.). Bila je bez sumnje jedna od naih najinteligentnijih ena prologa
stoljea i stoga Guiu ivotnim uzorom, to je on i sam priznavao. Odlikovala se
autoritarnim ponaanjem i nije lako prihvaala protivna miljenja (moda nasljedna
osobina po ocu, austrijskom generalu Hennebergu). Ta njezina osobina imala je
negativne posljedice u starijoj dobi: nesporazumi u obitelji, raspreno nasljedstvo,
pa i negativne kritike kasnijih njezinih radova. Jednom mi je s oduevljenjem poka-
zala izrezbarenu drvenu au tvrdei da je to nalaz iz nekog ilirskog tumula i da e o
tome objaviti senzacionalno djelo. Posumnjao sam da bi se drvena aa sauvala u
kamenom tumulu dvije tisue godina, kad se u takvim uvjetima ni kosti ne sauvaju,
ali prigovor nije prihvatila. Rad je ipak objavila i doivjela otru i neugodnu kritiku,
ak i grubo izrugivanje povjesniara Stjepana Gunjae (1909.-1981.). Marijana je
nadivjela supruga, ali je potkraj ivota poela donositi neke teko razumljive
odluke, tako da svom jedinom nasljedniku, sinu geologu i paleontologu, akademiku
Ivanu Guiu (roen 1938. u Zagrebu), doslovno nije ostavila nita.
Sudbina ostavtine obitelji Gui
Guii su za vrijeme ivota stekli prilian imetak. Imali su lijepu vilu u Mallinovoj ulici, s
bogatom knjinicom i vrlo vrijednim inventarom. Tu su kuu dobili poslije Drugog
svjetskog rata od vlasti zamjenom za vilu u Samoboru, koju je Gui sagradio prije rata po
nacrtima svoga brata arhitekta i namijenio je iroj obitelji. Knjige i predmete skupljao je
58
Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK
cijeloga ivota, a isto se tako brinuo i za knjinicu na Klinici, koja je bila uzorno
voena. Udovica je nakon Guieve smrti medicinski dio obiteljske knjinice dala
kamionom odvesti na Unu kliniku na alatu kao poklon. Novi ef Klinike naredio je
selekciju: knjige koje nisu starije od deset godina imaju se uvrstiti u knjinicu, sve
ostalo odbaciti u loionicu centralnoga grijanja. U toj odbaenoj hrpi naao sam neko-
liko neobino vrijednih knjiga, meu ostalim unikatnu rukopisnu ljekaruu iz 1603.
godine, koju je poslije HAZU objavio kao pretisak, s mojim komentarom (Karlobake
ljekarue, Zagreb, 2009.). Unato upornom traganju, dosad se nije moglo utvrditi
kako je ljekarua dola u Guiev posjed.
Drugi dio knjinice udovica je poklonila JAZU-u i, kako mi je sama rekla, umjesto
zahvale poslan joj je raun za kamion kojim su knjige bile odvezene (!?). Dio pok-
lonjene knjinice bio je otuen i zavrio u privatnoj svojini. Nakon Guieve smrti
protuzakonito je unitena i arhiva Klinike s povijestima bolesti od njezina osnutka,
meu njima i povijest bolesti bl. Ivana Merza (1896.-1928.), koji je na Klinici umro
od posljedice operacije na etmoidalnim sinusima (rinogeni meningitis). Vodstvo
Klinike odbilo je dati na uvid tu povijest bolesti isusovcima koji su vodili postupak
Merzove beatifikacije, a poslije je ta relikvija zavrila u peima loionice. Sreom,
prije unitenja dao sam tu dokumentaciju potajno isusovcima na uvid za vrijeme
jednoga mog nonog deurstva.
Guieva planinarska fototeka bez sumnje je spadala meu najbogatije privatne
fototeke. Naalost, poslije smrti njegove udovice Marijane izgubio joj je svaki trag,
no moda taj gubitak i nije tako velik kako bi se pomislilo u prvi tren. Naime, Gui
svoje negative i dijapozitive nije signirao i stoga se za veliku veinu toga slikovnoga
blaga ne bi moglo utvrditi gdje je, to i kada snimljeno. Gui je tvrdio da to nije
potrebno jer on moe po sjeanju svaki motiv identificirati. Zbog toga je za Guieve
nasljednike izgubila vrijednost i njegova fototeka i zbirka od desetak tisua dijapoz-
itiva. Tako sam odgovorio i ovjeku koji je doao u njihov posjed i jednom mi tele-
fonski ponudio na otkup Guievo slikovno blago.
No, najvanije je da nam je akademik Gui ostavio bogatu duhovnu batinu: tisue
napisanih stranica i razne institucije koje je ili osnovao ili im je bio duhovni zaetnik,
tako da plodovi njegova uma i duha i danas ive s nama.
Kratak ivotni kurikulum Branimira Guia
Rodio se u Zagrebu 6. travnja 1901. godine. Klasina gimnazija i Medicinski fakultet
(1926.) u Zagrebu. Doktorat znanosti 1929. na Filozofskom fakultetu. Od 1927. je
asistent na zagrebakoj ORL klinici, gdje se i specijalizira. Docent 1938. godine.
Uhien 1942. i zatim interniran u Beu. Od 1945. do umirovljenja 1971. profesor
na ORL klinici alata, njezin predstojnik, dva puta dekan Medicinskog fakulteta. U
HAZU-u je bio redoviti lan, glavni tajnik, predsjednik Odbora za narodni ivot i
59
 Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK
obiaje, osniva Komisije za prouavanje kra i Etnolokog zavoda. Nagrada Grada Glavni antropogeografski i prirodoslovni radovi do 1960. godine
Zagreba 1948., Nagrada Republike Hrvatske za ivotno djelo 1969., Nagrada
AVNOJ-a 1972. godine. Umro je 6. srpnja 1975. u Zagrebu.
Zahvala
Zahvaljujem se Guievom sinu, akademiku Ivanu Guiu, koji je ovaj rukopis ne XXXIII, 1921.
samo ispravio, nego i dodao pojedinosti za koje nisam znao.
Iz bibliografije Guievih radova
Radove je objavljivao u ovim asopisima:
Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog drutva (1917.-18., 1921., 1938.), Planinski vestnik
(Ljubljana 1921., 1932., 1935.), Verhandlungen der zoologisch-geologischen Gesellschaft (Be,
1921.), Hrvatski planinar (1922.-26., 1928., 1932.), Zeitschrift der wissenschaftlichen
Insektenbiologie (Berlin, 1922.), Otolaryngologia Slavica (Prag, 1929.-1939.), Narodna sta-
rina (1930., 1933.), Lijeniki vjesnik (1931.-33., 1935., 1937.-39., 1941., 1950.-51., 1955.,
1957., 1965., 1967.-69.), Medicinski pregled (1931., 1933., 1949.), Zeitschrift fr Hals,
Nasen, Ohrenheilkunde (Berlin, 1932.), Graevinski vjesnik (1934.-1935.), Polski przeglad
otolaryngologiczni (Vilnus, 1934.), Folia oto-laryngologica orientalia ( Jeruzalem, 1936.),
Archivio italiano per malattie della trachea (Firenca, 1937.), Folia stomatologica (1937.),
Bronchoscopia-oesophagoscopia (Pariz, 1938.), Priroda (1939., 1946., 1966., 1969., 1971.),
Srpski arhiv za celokupno lekarstvo (Breograd, 1948., 1952.), Zbornik radova Otorinolaringoloke
klinike u Zagrebu (1948.), Geografski glasnik (1950.), Revue de laryngologie (Bordeaux,
1951., 1960., 1964.), Monatschrift der Ohrenheilkunde (Be, 1952.-53., 1955., 1958., 1961.,
1963., 1965., 1967.-68., 1970.), Acta otolaryngologica (Stockholm, 1953., 1956., 1959.,
1963.-64., 1967., 1969.-70.), Journal of Laryngology (London, 1953.), Nae planine (1953.,
1956., 1964., 1966., 1969.), Rad JAZU (1953., 298; 1964., 336; 1967., 346), Radovi
Medicinskog fakulteta u Zagrebu (1953.-54., 1959., 1967., 1969.), Bulletin der Schweizerischen
Akademie der medizinischer Wissenschaften (Basel, 1954.), Vojnosanitetski pregled (Beograd,
1954., 1956.), Medicinski glasnik (Beograd, 1955., 1961., 1963., 1970.), Chirurgia maxillo-
facialis & plastica (1956., 1959., 1961., 1966.), Practica otorhinolaryngologica (Basel, 1956.),
Kr Jugoslavije (1957., 1960., 1969., 1971.), Acta otorhinolaryngologica belgica (Bruxelles,
1958.), Otolaryngologia polska (Varava, 1960.), Journal franaise d oto-rhino-laryngologie
(Lyon, 1961.), Ljetopis JAZU (1962., 66; 1963., 68), Zbornik za narodni ivot i obiaje
Junih Slavena (1962., 40; 1964., 42), Arhiv za higijenu rada i toksikologiju (1963.),
International Rhinology (Leiden, 1963., 1969., 1971.), Hortikultura (1966.-67., 1970.,
1972.), Radovi Instituta JAZU u Zadru (1969., 16-17; 1971., 18).
60
Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK
- Ein Beitrag zur Schmetterlingsfauna Kroatiens. Glasnik Hrv. prirod. drutva, Zagreb, god.
XXIX, str. 290, 1917.
- Nova nalazita Primulae auriculae L. u Hrvatskoj. Glasnik Hrv. prirod. drutva, Zagreb, god.
XXX, str. 157, 1918.
- Ein Beitrag zur Rophalocerecfauna Sloveniens. Glasnik Hrv. prirod. drutva, Zagreb, god.
- Smuevska tura na Vel. planinu. Planinski vestnik, Ljubljana, god. XXI, str. 156, 1921.
- Lika Pleivica. Planinski vestnik, Ljubljana, god. XXI, str. 59, 1921.
- Na smuima po Medvednici. Planinski vestnik, Ljubljana, god. XXI, str. 156, 1921.
- Ein Beitrag zur Rophalocerenfauna Serbiens. Verhandlungen der zoologisch-botanischen
Gesellschaft, Wien, str. 11, 1921.
- Proljee u Karavankama. Hrvatski planinar, Zagreb, god. XVIII, str. 34, 1922.
- Proljetni uspon na Grintovec (2558 m). Hrvatski planinar, Zagreb, god. XVIII, str. 77, 1922.
- Du junoga Velebita. Hrvatski planinar, Zagreb, god. XIX, str. 49-81, 1923.
- Medvednica. Planinarski kalendar za god. 1924, Zagreb I, str. 41, 1923.
- Samoborske gore. Planinarski kalendar za god. 1925, Zagreb II, str. 47, 1924.
- Dabri. Hrvatski planinar, Zagreb, god. XX, str. 75, 1924.
- Medvednica planinarski vodi, Zagreb, 1924.
- Sa skijama na Risnjaku. Hrvatski planinar, Zagreb, god. XXI, str. 37, 1925.
- Samarske i Kolovratske stijene. Hrvatski planinar, Zagreb, god. XXII, str. 1, 1926.
- Du sjevernoga i srednjega Velebita. Hrvatski planinar, Zagreb, god. XXII, str. 71, 1926.
- Pogledi na Durmitor. Svijet, Zagreb, god. II, str. 430, 1927.
- Foa. Hrvatski planinar, Zagreb, god. XXIV, str. 4, 1928.
- Vratnice. Hrvatski planinar, Zagreb, god. XXIV, str. 89, 1928.
- U hercegovakim planinama (In memoriam Maksimu Mandlu, Uskrs 1927), Jutarnji list,
Zagreb, 7. 4. 1928.
- Orue mljetskih ribara. Lovako-ribarski vjesnik, Zagreb, 1928.
- Durmitorska zbirka Etnografskog muzeja u Zagrebu. Svijet, Zagreb, god. V, str. 631, 1930.
- Durmitor. ivljenje in svet, Ljubljana, knj. 7, t. 25, str. 544, 1930.
- Starinsko ruho na otoku Mljetu. Narodna starina, Zagreb, knj. 21, str. 53, 1930.
- Antropogeografski osnovi u razvitku Zagreba. Zbornik radova na III. kongresu slovenskih
geografa i etnografa u Jugoslaviji, Beograd, str. 23, 1930.
- Kako je Mljet pripao Dubrovakoj Republici. Iz Dubrovake prolosti. Zbornik u ast M.
Reetara, Dubrovnik, str. 47, 1935.
- Mljet. Antropogeografska ispitivanja. Etnoloka biblioteka, Zagreb, sv. 14, 1931.
- U caru Bioa, Maglia i Volujaka. Hrvatski planinar, Zagreb, god. XXIII, str. 76, 1932.
- Dinarske planine. Planinski vestnik, Ljubljana, str. 47, 1932.
- Na ostrove Mljetu. Narodni Listy, Praha, 29 ervna, ro. 72, islo 179, 1932.
- Dve zajimava dinarska horstva (Prokletije a Durmitor). ehoslovako-jugoslavenska revija,
br. 9-10, str. 375, 1932.
- Mljet, biser Jadrana. Jadranska straa, god. X, str. 162 i 197, 1932.
- In der Pruta Nordwand. Oesterreichische Alpenzeitung, Wien, Folge 1122, str. 188, 1932.
61
 Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK

- O geografskoj terminologiji. Odgovor g. dr. I. Krajau na lanak Planinarsko nazivlje, Iz literature o Guiu
tiskan u Hrvatskom planinaru. Novosti, Zagreb, 8. 4., br. 98, 9. 4., br. 99, 10. 4., br. 100, i
Branimir Gui. Ljetopis JAZU 1949, 54, str. 166-169. Akademik prof. Branimir Gui.
12. 4., br. 102, 1933.
Medicinar, 10 (1959.) 1, str. 47-48. B. Femeni: Akademik prof. dr. Branimir Gui (s bibli-
- Gusle i lijerica na Mljetu. Narodna starina, knj. XI, sv. 27, str. 67, 1933.
ografijom ). Radovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu, 9 (1961.), 2, str. 115-124. . Poljak:
- Danas je Durmitor otvorena zemlja. Monografija o Durmitoru i okolini, Beograd, str. 5, 1934.
Prof. dr. Branimir Gui. Nae planine, 14 (1962.) , str. 3-8. Branimir Gui, dopisni lan.
- Z Prokletiji - Bjekat e Nemuna. Sbornik eko-slovenske spolenosti zemepisne, Praha, ro
Godinjak SANU (Beograd) 69 (1962.), str. 439-448; 70 (1963.), str. 405-406. Branimir
XXXX, str. 1-2 a 3-4, 1934.
Gui. Letopis SAZU (Ljubljana), 15 (1965.), str. 41. (U prigodi 70. obljetnice ivota): M.
- Geneza i elementi mljetske seoske kue. Graevinski vjesnik, Zagreb, str. 161, 1934., i 16, 1935.
Markovi: Priroda 58 (1971.), 6, str. 161-164. Isti, Planinski vestnik (Ljubljana), 71 (1971.),
- Ze stare Hercegoviny na Durmitor. ehoslovensko jihoslovenska Revue, Praha, 1935.
4, str. 145-146. Isti, Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, 1971., 45, str. 7-15,
- O alpinizmu u Zetskoj banovini. Durmitor, njegove ljepote i prirodno bogatstvo, Niki, str. 30, 1935.
23-29. Isti, Nae planine, 23 (1971.), 5/6, str. 81-84. P. Matkovi, Hortikultura, 38 (1971.),
- U Bjeliu. Planinski vestnik, Ljubljana, str. 146 i 172, 1935.
4, str. 110. Symposia otorhinolaryngologica Iugoslavica, 5 (1971.) str. V-VII. . Poljak:
- Na Bijeu. Jadranski dnevnik, Split, 24. decembra, god. III, str. 320, 1935.
Akademik Branimir Gui, dobitnik nagrade AVNOJ-a, Povijest sporta 4 (1973.), 1170-1172
- In the mountains of Yugoslavia. Jugoslovenski rotar, Suak, March, str. 18, 1936.
- Zbornik lijenika Hrvatske 1874-1974. Zagreb 1974., 403-404. . Poljak: Branimir Gui
- Jablanica na Neretvi, Jadranski dnevnik, Split, god. III, 11. aprila, 1936.
- kako ga upoznao i postao njegovim uenikom, Lijenike novine 1 (2001.), 1, str. 50-52. Z.
- Dananja Hercegovina. Nova Evropa, knj. XXIX, str. 202, 1936.
Dugaki, . Poljak i B. Britvec: Gui, Branimir (Gusshich), Hrvatski biografski leksikon,
- Raseljavanje planina u Bugarskoj. Nova Evropa, knj. XXIX, str. 356, 1936.
2009. - (Nekrolozi): Priroda i ovjek, Kaj 8 (1975.), 8, str. 1-125. V. Kambi, Zdravstveni
- Na Norilju. Jadranski dnevnik, Split, god. III, br. 240, 24, dec. 1936.
vestnik (Ljubljana), 44 (1975.), 10, str. 552. Z. Krajina, Lijeniki vjesnik, 97 (1975.), 8, str.
- Brusnik. Jadranski dnevnik, Split, god. IV, 24. dec. 1937.
483-484. . Poljak, OKO, 3 (1975.), 88, str. 17. Z. Lorkovi, Acta entomologica Iugoslavica,
- Kako se kod nas pie istorija (Posmatrai s Kalemegdana). Nova Evropa, knj. XXXI, str. 210, 1938.
12 (1976.), 172, str. 125. I. upar i M. Markovi, Ljetopis JAZU, 1979., 79, str. 676-681. .
- Durmitor (s B. Ceroviem). Turistiki vo. Beograd 1938.
Poljak: Akademik Branimir Gui (1901.-1975.). Symposia otorhinolaryngologica Iugoslavica,
- Prilog morfologiji Prokletija. Glasnik Hrv. prirod. drutva, Zagreb, god. XLIX-L, str. 116, 1938.
15 (1980.), 2/3, str. 238-239. Spomenica preminulim akademicima, svezak 3, JAZU 1980. -
- Iz istonih Prokletija. Priroda, Zagreb, god. XXIX, br. 5, str. 143, 1939.
Graa za povijest otorinolaringologije u Hrvatskoj. Zagreb, 1981., 59-64. . Poljak: Uspomene
- kolj Jabuka. Priroda, Zagreb, god. XXIX, knj. 10, str. 289, 1939.
na prof. Branimira Guia. Lijeniki vjesnik, 103 (1981.), 8, str. 367-368. Medicinski fakultet
- Sv. Ivan na Gori u Lici. Liki kalendar za 1941, Zagreb, 1941.
Sveuilita u Zagrebu. Zagreb 1985., 308. D. Pejnovi: Akademik Branimir Gui. Doprinos
- Iz Albanije. Kalendar Prosvjete za 1948, Zagreb, str. 159, 1947.
poznavanju i odrivom razvoju otoka Mljeta, u: Zbornik radova simpozija Dani Branimira
- Nauna ekskurzija u sjevernoalbanske planine. Ljetopis JAZU, knj. 55, 1949, 93.
- Dr. Julius Kugy i Trenta. Nae planine, god. V, str. 71, 1953. Guia - Nove spoznaje iz prirodoslovlja otoka Mljeta. Zagreb, 2011., str. 19-57.
- Prije etrdeset godina. Nae planine, god. VIII, str. 74, 1956.
- LHomme et la cte yougoslave adriatique. Congres International dHvdroclimatisme, Istraivaka putovanja s Guiem
Opatija, 1954, Beograd, vol. I, str. 27, 1956.
- ovjek i kras. Kr Jugoslavije, Zagreb, knj. X, str. 23, 1957.
(Izvod iz moga putnog dnevnika)
- Otok Mljet, na novi nacionalni park. Predavanja u JAZU, Zagreb, sv. 17, 1958. - Bosna, 30. 4. do 10. 5. 1955.: Turovo, Treskavica, Hojta, Bjelanica, Ilida.
- Dabri, antropogeografski prikaz. Dabri i susjedna sela Srednjega Velebita. Institut za - Nacionalni park Risnjak, 25 do 30. 11. 1955.
medicinska istraivanja JAZU, Zagreb, str. 15, 1959. - Crna Gora, 21. 6. - 15. 7. 1955.: istraivanje Polimlja i okolnih podruja, od Bijelog Polja
- Kras ili kr (s M. Gui). Kr Jugoslavije, Zagreb, god. 2, str. 5, 1960. do Komova.
- Nacionalni park Velika Paklenica i mogunost njegove drutvene funkcije (s B. Kesiem). - Crna Gora 9. - 29. 6. 1956.: istraivanje gornjeg Polimlja od Berana do Prokletija (Brada,
Ljetopis JAZU, Zagreb, str. 333, 1960. Bjeli, Trojan, Ropojani).
Najpotpunija Guieva bibliografija objavljena je u spomen-spisu koji je JAZU objavila u - Sjeverni Velebit (B. Gui, B. Kesi i B. Fui) 18. - 25. 5. 1957.: Jablanac, Kosinj, tirovaa,
povodu njegove smrti (Branimir Gui, 1901.-1975.; Zagreb, 1980.). Lubenovac, Lom, Zavian, Roanski kukovi, Kozjak, Senj.
- Velebit 23. 6. - 29. 7. 1957.: istraivanje Dabara, s logorom u Bai dulibi.
- 14. - 15. 6. 1959. Klek.
- Crna Gora 10. 7 - 8. 8. 1959.: istraivanje Bihora i Roaja sa sjeditem u Beranama.
- Crna Gora 16. 7. - 10. 8. 1960.: istraivanje podruja od Novog Pazara u Sandaku do Pei
na Kosovu.

62 63
 Dani Cvita Fiskovia / ELJKO POLJAK
- Makedonija 25. 6. - 14. 7. 1961. Antropogeografsko i etnografsko istraivanje Gornje reke
od Mavrova do Koraba.
- Crna Gora 7. 8. - 4. 9. 1961.: istraivanje Prokletija, Roaja i obale rijeke Bojane.
- Crna Gora 22. 7. - 9. 8. 1963.: istraivanje gusinjskih Prokletija i rekognosciranje ibarskih
manastira.
- Sjeverni Velebit 15. - 27. 9. 1965. Antropogeografsko rekognosciranje.
- Grka 26. 5. - 6. 6. 1966. s usponom na vrh Olimpa.
- Sjeverni Velebit 25. - 29. 8. 1967. B. Gui i Vanja Radau s obiteljima na Roanskim kuko-
vima.
- Juni Velebit 28. 11. - 1. 12. 1970. Posjet Paklenici i Tulovim gredama.
6. Zapadna bazilika u Polaama (Darko Bavoljak 1997.)
64
Cvito Fiskovi Days / ELJKO POLJAK
Saetak
Akademik Branimir Gui bio je markantna linost hrvatskoga javnog ivota u 20.
stoljeu, osoba koja je svojom dinamikom i nemirom, emotivnou i upornou stalno
uzbuivala svoju okolinu, primoravajui je na razmiljanje, zakljuivanje i akciju,
enciklopedist iroka formata kakvim ne obiluje naa kulturna povijest. O njegovu radu
i djelovanju esto je i mnogo pisano, tako da bi se prikupljenoj faktografiji malo toga
jo moglo dodati. Uostalom, on je svojim pisanim djelima zapravo sam posvjedoio o
sebi sve to je bitno. Ono to moda ipak nedostaje, to je prikaz Guia kao osobe,
prijatelja i pretpostavljenoga, na radnome mjestu i privatno, na putovanjima i u sva-
kodnevnom ivotu, dakle, njegov psihogram. Ovim radom to pokuava nadoknaditi
jedan od posljednjih Guievih ivuih suradnika koji je bio s njim u vezi od 1950.
godine pa do kraja njegova ivota. Autor ga je upoznao najprije kao uitelja, zatim kao
suputnika na putovanjima, kao planinara i kao efa na klinici. Na autorov ivotni put
utjecao je vie nego itko drugi i stoga se u ovom prikazu Guieve linosti, pisanomna
osnovi osobnih zapaanja i putnog dnevnika u kojem su biljeena putovanja s
Guiem,nije mogla izbjei odreena subjektivnost.
Summary
The Life and Work of Branimir Gui
Academician Branimir Gui was a person of striking personality in Croatian pub-
lic life of the 20th century, who, with his dynamics and restless spirit, his emotional-
ism and persistence kept stirring up people around him, compelling them to think,
to draw conclusions and to act. He was also one of the outstanding encyclopaedists
who are rarely to be found in our cultural history. A lot has been written about his
work and activities, so that not much can be added to the already gathered factogra-
phy. After all, he gave us the important information himself in his written work.
However, what may be missing is an account of Gui as a person, a friend and ones
superior, a presentation of him at his workplace and in private, travelling or in eve-
ryday life, in other words his psychogram. One of his last living associates, who
knew him from 1950 till the end of his life, has tried to compensate for that lack of
information about him by writting this work. The author had the privilege to have
him as a teacher, later on to know him as a travel companion, a mountain climber
and the head of clinic. Since this relationship left a distinguishing mark on the
authors life, and bearing in mind that this work is based on personal observations
and a travel journal, it was impossible to avoid a certain subjectivity.
65
 DANI CVITA FISKOVIA
Mljet 2010
Lucija Frani Novak:

Etnoloki aspekti rada i djela

Marijane i Branimira Guia

N e tako davne 1971. godine, u povodu jubilarne 50. obljetnice plodnog i nadasve
svestranog rada branog para Gui, izaao je poseban broj (br. 45) Zbornika za
narodni ivot i obiaje Junih Slavena Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u
Zagrebu, u formi spomenice s brojnim prilozima njihovih suradnika, uenika i znan-
stvenih nastavljaa njihova djela od pera dr. Mirka Markovia. Bogata bibliografija
radova Branimira i Marijane, nizovi, stranice potpisanih brojnih naslova u zasebnoj
jedinici, donose zanimljiv spoj razliitih tema i preokupacija ovih priznatih strunjaka
na polju znanstvenih istraivanja gotovo nepoznatih i neistraenih tema. Iz navedenog
se iitava da je glavna preokupacija istraivanja, posebno Branimira Guia ovjek,
ponajprije onaj mali, siromani, stoar, ribar ili poljoprivrednik u svojim naslijeenim
kulturolokim okolnostima, ali i geografsko-povijesnoj danosti, njegov ivot u skladu
s navedenim, njegov nain ivota i prilagodba uvjetima.
Branimir Gui bio je po struci biolog, doktor medicine, otorinolaringolog, uz to
strastveni planinar i alpinist. Od rane se mladosti razvija u vrsnog istraivaa antropo-
geografa i povjesniara, paralelno sa studijem medicine, to uspjeno spaja i vjeto
nadopunjuje u svojim radovima i studijama. Kao mladi upoznaje krajolike surovih
planina, ali i nain ivota planinskog ovjeka gortaka na Velebitu, Dinarskom gorju,
na Triglavu, Alpama, potom na Balkanskom gorju od Tatra, Prokletija, opskih
planina, Epira do sredozemnih uzvisina. Tada ve objavljuje Planinarski vodi
Medvednice, gdje se prvi put prikazuju i opisuju naselja podno zagrebake gore. U
planinarenju po terenima koji su do tada gotovo neistraeni, pridruuje mu se budua
ivotna suputnica Marijana, po struci povjesniarka, a zvanje etnologa stekla je svojim
doktorskim radom. Iako je Branimir Gui kolovani prirodnjak, u poslu je humanist,
s posebnim senzibilitetom za novu znanost, etnologiju, koja je u to doba bila dio pov-
ijesnih znanosti, jo uvijek nesamostalna. Suvremeni pristup u metodologiji njegova
rada posebno je primijeen u antropoloko-geografskoj i kulturnoj antropologiji te
kulturno-povijesnim istraivanjima etnolokih fenomena. Uei i suraujui s tada
vodeim znanstvenicima poput Jovana Cvijia, razvija se u znanstvenika i istraivaa

66 67
 Dani Cvita Fiskovia / LUCIJA FRANI NOVAK Dani Cvita Fiskovia / LUCIJA FRANI NOVAK

specijaliziranog za dinarske planine. Temeljitom analizom svojih zapaanja u terenskom

radu, pritom koristei velika znanja iz povijesti i arheologije te snalaenje u arhivskoj
grai, Branimir Gui istrauje kulturni identitet ovjeka s Velebita, ili Balkanskoga
gorja, ili pak iz nekog do tada naoj etnologiji nepoznatoga kraja. Antropogeografska
istraivanja objavljuje u Starohrvatskom naselju kod Nina, pie rasprave na istu temu u
znanstvenim lancima ovjek i kras i Nae primorje, a 1928. na Filozofskom je fakultetu
obranio drugu doktorsku disertaciju pod naslovom Geneza i elementi mljetske seljake
kue. Objavio je 90 biografskih jedinica u antropogeografskim i publicistikim izdanji-
ma, 11 radova iz medicinske geografije, 17 recenzija, nekrologe i dr.
Iako esto puta u nemoguim uvjetima putovanja i istraivanja, pridruuje mu se supruga,
to nije bio fiziki napor, radi zajednike nepresune elje za otkrivanjem novog i 2. Tradicionalna nonja u rasponu generacija
neistraenog. Brojni sakupljeni primjerci etnoloke materijalne kulture, tada sveprisutni u istraivanja paralelno istrauje malog ovjeka i njegov nain ivota. Posebna su vrijednost
nainu ivota ljudi koje su istraivali i s kojima su bili u doticaju, postali su osnova buduih njegovih etnolokih istraivanja naselja i mljetska kua u knjizi Mljet antropogeografska
muzejskih zbirki ili zaviajnih muzeja, te budueg Etnografskog muzeja u Zagrebu, gdje je istraivanja, izdanoj 1931. godine u Etnolokoj biblioteci, gdje istrauje potankosti prolosti,
ova vrijedna znanstvenica pedesetih godina dvadesetog stoljea bila ravnateljica. prirodne uvjete, nain gradnje, materijale, ali i ivot u kui mljetskog teaka ili ribara.
U daljnjem etnolokom radu Marijana e se vie zaokupljati istraivanjima rijetkih Idue vrijedno etnoloko istraivanje je Starinsko ruho na otoku Mljetu, u izdanju
primjeraka ouvanoga starog tekstila, posebno Narodne starine iz 1930., s velikim smislom za detalje, ali i povijesnim znanjima, uz
raritetnih dalmatinskih ipki, bijelog veza i tek- veliko kopanje po spisima Dubrovakog arhiva, ali i kancelarijskim zapisima od doba
stilnih vjetina, koje su ve tada bile zaboravljene. Dubrovake Republike, pronaenim u upnim dvorovima i privatnim kuama na
O tome svjedoe brojne rasprave, studije, znan- otoku Mljetu. U suradnji sa slikaricom Zdenkom Serti ostavlja neiscrpno istraivanje
stveni radovi, katalozi izlobi, ali i vrijedni popisi mukog i enskog tradicijskog ruha kako u tekstu, tako u vjernom crteu i skicama, koji
i fotografije grae Etnografskog muzeja u Zagrebu su jedini i prvi zapis tradicijske narodne nonje otoka Mljeta.
i Splitu. Poseban smisao za detalje i rijetke
primjerke jedva ouvane u privatnim i samostan- Idui doprinos etnografskom istraivanju otoka Mljeta je njegova kratka, ali nadasve
skim zbirkama tadanjeg vremena, nemjerljiva je vrijedna studija posveena arhainim tradicijskim glazbalima pod naslovom Gusle i
vrijednost njezina znanstvenog rada. Zapaen je lijerica na Mljetu, u izdanju Narodne starine iz 1933. godine. Gui opisuje slinosti i
broj bibliografskih jedinica lanaka i studija (86), razliitosti, podrijetlo ovih glazbala, te navodi preostale ivue svirae gusli i lijerica s
etnografskih izlobi (20), te rukopisnih kataloga otoka, to je popraeno crteima. Nije ostao suzdran ni u istraivanju orua mljetskih
u arhivu Odbora JAZU (4). Iako je tada brani ribara, gdje je potanko istraio orue i sprave koje su se tada jo izraivale u okviru
par Gui svojim naprednim idejama bio kune radinosti na otoku, te upotrebljavale u ribolovu.
neshvaen u drutvu, njihovo se djelo moe vred-
novati kao napredno i suvremeno, zasluujui
veliku pomo i pozornost u daljnjim etnolokim
istraivanjima.
U srednjem ivotnom razdoblju Branimir Gui
postaje ravnatelj, ali i inicijator buduega nacional- 1. Tradicionalna nonja
nog parka na Mljetu, jedinstvenog u jadranskom
arhipelagu, nastavljajui svoja etnoloka istraivanja, obogaena njegovim prirodnjakim
interesom, ali i znanstvenim postupcima. Sklonost prema etnolokoj znanosti opet ga i u
ovom razdoblju ivota tjera, a u isto vrijeme privlai, te on uz prirodnjaka znanstvena 3. Djevojaka kapa pocijelica i ??????????????????????

68 69
 Dani Cvita Fiskovia / LUCIJA FRANI NOVAK Dani Cvita Fiskovia / LUCIJA FRANI NOVAK

Saetak
Rad i djelo znanstvenih humanista Marijane i Branimira Guia ostavlja iznimno velik
doprinos u hrvatskoj etnologiji i antropologiji u drugoj polovici dvadesetog stoljea.
Obilan je njihov rad na terenu, posebno onaj koji se odnosi na balkanski kulturni krug,
s iznimnim doprinosom na razvoj etnoloke misli i rada u istraivanjima na brojnim
lokalitetima Lijepe nae, a koji su provodili zajedno, dakle multidisciplinarno.
Na sreu onih koji su nastavili rad ondje gdje su nai istraivai stali, posebno u
dijelu osnivanja zaviajnih muzeja, muzejskih postupaka, procesa ouvanja, zatite i
restauracije grae s terena, mnogo je znaila tada objavljena znanstvena istina, uz to
publicirana, ak i u rukopisu, te ona brojnija, sauvana u muzejskim zbirkama
zagrebakih muzeja, ali i brojnih samostanskih.
4. Mljetska stara krinja Posebno blago kriju etnografska istraivanja ovoga branog para, koji su tada ve bili
etnoloki suvremenici, otkrivi bogatstvo etnografske grae na terenu, tada svepris-
utnog tradicijskog naina ivota otoka Mljeta, njegovih stanovnika, koji su im pos-
tali velika znanstvenoistraivaka preokupacija. Zanimljivo je da je upravo prirodn-
jak i osniva Nacionalnog parka Mljet, po struci prirodnjak i lijenik otorinolarin-
golog, veliki humanist iznimne znanstvene fizionomije, akademik Branimir Gui,
u svoja etnografska istraivanja stavljao ovjeka na prvo mjesto, pa tek onda njegovu
lokalnu sredinu i nain ivota. Njegov golem doprinos je, meu ostalim, prouavanje
narodne nonje ili starinskog ruha otoka Mljeta, pri emu se koristio povijesno-
komparativnom metodom. Orue mljetskih ribara njegov su daljnji etnografski
doprinos, da bi nastavio rad zapisavi istraivanja o tradicijskim glazbalima, guslama
i lijerici, na otoku, ali i multidisciplinarno dao odgovore na koji nain etnografski
elementi utjeu na zdravstveno stanje naroda ili razmatrao etnogenezu i elemente
mljetske kue. Sve to do dananjih dana postaje i ostaje osnova, bogatstvo podataka
5. Stari mljetski alati svima koji se bave etnolokim ili folkloristikim prouavanjima tradicijskog naina
ivota mljetskog ovjeka.
Njegova supruga, prof. Marijana Gui, povjesniarka i geografkinja, u diplomskom
radu kree u srodno podruje humanistike znanosti, u etnologiju, nakon ega
postaje jedna od osnivaica i dugogodinja ravnateljica Etnografskog muzeja u
Zagrebu te lanica Odbora za narodni ivot i obiaje Jugoslavenske akademije od
1949. godine. Ona daje jednako velik doprinos u terenskom istraivakom radu te
na podruju rada u muzeju, s posebnim senzibilitetom i kapacitetom znanja, kojim
je mogla obuhvatiti i proniknuti u raznolika podruja etnolokih istraivanja, bavei
se posebno starim tekstilom i ipkama, u emu je postigla zavidan uspjeh pronaavi
unikatne predmete hrvatske etnoloke batine.

6. Mljetska vra i demiona

70 71
 Cvito Fiskovi Days / LUCIJA FRANI NOVAK

DANI CVITA FISKOVIA

Summary
The ethnological aspetcs of the work of Marijana and Branimir Gui
Mljet 2010
The work of the scientific humanists Marijana and Branimir Gui presents an excep-
tionally large contribution to Croatian ethnology and anthropology in the second half Tin Turkovi:
of the twentieth century. An abundant field work, especially the one dealing with the
Balkan cultural circle, along with an extraordinary contribution to the development of
the ethnological thought and research work along numerous sites in Our Lovely
Kasnoantika palaa u Polaama
nove spoznaje
Croatia, they did it together, that is multidisciplinary.
Luckily for those who continued the work of our researchers, especially in the found-
ing of heritage museums, museum procedures, processes of preservation, protection
and restauration of the field material, the publication of scientific truth, even in manu-
script form, and the items kept in museum collections in Zagreb and in numerous
monasteries, were of considerable importance. K asnoantiki sklop u uvali Polae spomenik je zbog kojega bi otok Mljet morao pro-
nai svoje mjesto na gotovo svakoj arheolokoj karti kasnoantikog ladanjskog pej-
zaa (slika 1). No, unato jedinstvenosti sklopa, a posebice njegove sredinje graevine
The ethnographic research done by this married couple, who were already then abreast
koja se karakteristikama i dimenzijama istie ak i unutar ue skupine najraskonijih
of the times in ethnology, conceals an important treasure since it reveals the richness
kasnoantikih ladanjskih zdanja, suvremeni pregledi ovoga tipa kasnoantike arhitekture
of the ethnographic material collected during their fieldwork, the omnipresent tradi-
gotovo su u potpunosti zaobili Mljet, ba kao to su i sustavna arheoloka istraivanja
tional way of life on the island of Mljet, and its inhabitants, which all became the focus
zaobila uvalu Polae. Meutim, ve na prvi pogled postaje jasno, kada se u vidu imaju
of their scientific and research work. It is interesting that this founder of Mljet
sva ili barem veina istraenih kasnoantikih ladanjskih zdanja irom rimskoga svijeta, da
National Park, a doctor of otoryngology by training and a naturalist, a great humanist
sredinja graevina sklopa u Polaama predstavlja izvanrednu i iznimno dragocjenu rijet-
of exceptional scientific personality, academician Branimir Gui would always put
kost kojoj e u budunosti biti nuno posvetiti punu pozornost.
people in front of their local environment and their way of life. His great contribution
is the study of traditional costumes or ancient attire of the island of Mljet, using the
historical comparative method. Along with this, he studied fishermen tools on Mljet,
researched the traditional musical instruments of the island, the gusle and the lijerica,
but he also answered, in multidisciplinary manner, the question of how ethongraphic
elements influenced the health of the people, and dealt with the ethnogenesis and the
elements of the houses on Mljet. All this has become a rich database for those who are
concerned with the ethnological or folkloristic research of the traditional way of life
on Mljet.
On the other hand, his spouse, Professor Marijana Gui, a historian and geographer,
with her graduation thesis, had started working in a related field of humanistic science-
ethnology, and later became a long-standing director and one of the founders of the
Ethnographic Museum in Zagreb, but also a member of the Committee for Folk Life
and Customs of the Yugoslav Academy since 1949. She made an equally significant
contribution both to the work of field research and to the work in the museum, with
an exceptional sensitivity and capacity of knowledge which enabled her to discern the
diversity of ethnological researches, being concerned particularly with old textile fab-
rics and lace, where she achieved enviable success by discovering unique items belong- 1.Ostaci proelja sredinjeg zdanja u Polaama ( foto Turkovi)
ing to Croatian ethnological heritage.

72 73
 Dani Cvita Fiskovia / TIN TURKOVI
2. Hipotetska rekonstrukcija sredinje graevine u Polaama (Dyggve 1959.)
Znanstvene pozornosti, pak, nije nedostajalo kroz proteklih stotinu godina. Poevi
od don Frane Bulia, preko K. Prijatelja, Lj. Karamana, E. Dyggvea, pa sve do aka-
demika I. Fiskovia, Polae su privlaile pozornost niza uglednih hrvatskih i inoze-
mnih znanstvenika. Predloena su razliita tumaenja vremena i razloga nastanka
ovoga neobino prostranog i raskonog sklopa koji se zatekao u geografskom okru-
enju ija antika povijest ne prua mnogo tragova koji bi rasvijetlili njegov posta-
nak. Proteklo stoljee svjedoilo je lutanjima u dataciji, pa ak i otrim suprotstavlja-
njima po tom pitanju. Lutalo se od sredine 3. stoljea pa sve do sredine 6. stoljea, a
neka su razjanjenja razloga nastanka, poput onoga to ga je ponudio Cagiano de
Azevedo, graniila s fantastinim.1 U razmatranja datacije unoeni su i mnogi
neznanstveni argumenti, kontaminirajui istraivanje gotovo sve do dananjeg doba,
a pogrena su itanja dokumenata - posebice Odoakrove darovnice iz 18. travnja
489. godine, u kojoj se spominje komesu Pijeriju ve darovani mljetski posjed - izi-
skivala pomno demontiranje hipoteza proisteklih iz povrnog zakljuivanja.
Naposljetku, I. Nikolajevi, a posebice I. Fiskovi, ispravili su smjer istraivanja koji je E.
1
De Azevedov sluaj je izvrstan primjer suprotstavljenih miljenja. De Azevedova je proizvoljnost u tumaenju
Odoakrove darovnice iz 489. godine unijela prilinu pomutnju u raspravu o zdanju u Polaama. Unato tomu to
su i I. Nikolajevi i I. Fiskovi jasno ukazali na oite nedostatke njegovih teza o dataciji sredinjeg zdanja, ak i danas
osjeaju se posljedice pomutnje ponikle iz romantinih, ali nipoto opravdanih, De Azevedovih zamisli o komesu
Pijeriju. Meutim, otrina se ponajvie osjea u Duvalom osvrtu na Dyggveove teze o Polaama, ali i u Karamanovim
osvrtima na teze K. Prijatelja i E. Dyggvea. Vidi Michelangelo Cagiano de Azevedo, Ville rustiche tardoantiche e
instalazioni agricole altomedievali, C. D. Fonseca, D. Adamesteanu, F. dAndria (ur.), Casa, citt e campagna nel
tardo antico e nellalto medioevo, Archeologia s storia, Galantina: Universit di Lecce, 1986.: 314-344; Michelangelo
Cagiano de Azevedo, Il Palatium di porto Palazzo a Meleda, Atti del Convegno internazionale sul tema: Tardo
antico e alto Medioevo, La forma artistica nel passagio dell'antichita al medioevo, Accademia Nazionale dei Lincei:
Rim, 1968.; Ljubo Karaman, O rimskom zaseoku na otoku Mljetu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku
LVI-LIX/1954-1957.: 102-107.
74
Dani Cvita Fiskovia / TIN TURKOVI
Dyggve odvukao u posve suprotnom smjeru (slika 2).2 Unato tomu to Dyggveovi
zakljuci i dan-danas snano odjekuju u dijelu znanstvene javnosti relativno nesklonom
preispitivanju uvrijeenih teza, oni zasigurno ne bi trebali biti ni podvrgavani neprimje-
renoj i preotroj kritici kakvu je svojedobno iznio N. Duval.3 No, injenica jest da suvre-
mena istraivanja usporednog materijala o koji se Dyggve oslonio, a to je prvenstveno tzv.
Teodorikova palaa u Raveni, pokazuju da Dyggve nije bio u pravu datirajui sredinju
graevinu u Polaama u 6. stoljee, na temelju formalnih slinosti sa slavnim ravenskim
zdanjem. Jednako tako, istraivanja povijesno-geografske difuzije pojedinih konstruktiv-
nih rjeenja, pogotovo poligonalne apside, jasno dovode u pitanje logiku koju je Dyggve
primijenio na sredinju graevinu u Polaama. Meutim, njegove zakljuke valja procje-
njivati imajui na umu vrijeme kada su nastali, a to je bilo doba koje jo nije znalo da su
osnovni obrisi Teodorikove palae nastali tijekom 4. i poetkom 5. stoljea, a ne u
Teodorikovo doba.4 To je ujedno bilo i doba kada su jo uvijek bila snana zamiljanja
graditeljskog doprinosa gotskih vladara razvoju palatinske i ladanjske arhitekture, koja su
pak urodila romantinim predodbama o raskonim lovakim kuama gotskih vladara i
plemia. Meu njih se, naravno, uklopilo i sredinje zdanje u Polaama.5
Konani i argumentirani odmak od Dyggveovih zakljuaka dogodio se s radovima
akademika I. Fiskovia, koji se prvi upustio u temeljitu analizu karakteristika sklopa
i predloio dataciju u puno 5. stoljee, dakle u doba prije no to se otok naao u
Pijerijevom posjedu. Ostavljajui otvorenim pitanje precizne datacije, I. Fiskovi je
zacrtao mogui kronoloki okvir gradnje drei da bi ju se moglo povezati s najutje-
cajnijim Dalmatincima 5. stoljea, napose komesom Marcelinom. Time je I. Fiskovi
naeo niz pitanja esencijalnih za razumijevanje i datiranje sklopa u Polaama, koja
dotad nisu bila pomnije razmatrana. Primjerice, tko je mogao biti graditelj takvog
prostranog sklopa ili barem njegove sredinje graevine? Odakle su izvedena finan-
cijska sredstava za gradnju ove jedinstvene graevine na prostoru provincije
Dalmacije? Koje je etape gradnje mogue prepoznati iz vidljivih ostataka graevina
to su inile sklop? Uzimajui u obzir zakljuke istaknutih istraivaa ikonografije
arhitekture, Fiskovi je istaknuo da se u sluaju sredinje graevine u Polaama radi
o zdanju nedvojbeno graenom za neku od najutjecajnijih i najbogatijih linosti u
provinciji Dalmaciji, navodei Marcelina kao izglednog kandidata.
2
Ejnar Dyggve, Palaa na otoku Mljetu s novog gledita, Zbornik za umetnosno zgodovino V/VI, Ljubljana, 1959.,
str. 79-90; Ivanka Nikolajevi, Veliki posed u Dalmaciji u V i VI veku u svetlosti arheolokih nalaza, Zbornik
radova Vizantolokog instituta 13, Beograd, 1971.: 284-292; Igor Fiskovi, Jesu li Polae na Mljetu bile sijelo vlada-
ra Dalmacije?, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol 13-14/1996-1997., Zagreb, 1999.: 61-82.
3
Nol Duval, Hommage Ejnar et Ingrid Dyggve. La thorie du palais du Bas-Empire et les fouilles de
Thessalonique, Antiquit tardive 11-2003, Brepols, 2003.: 273-300.
4
Vidi, primjerice, Andrea Augenti, The palace of Theodoric at Ravenna: A new analysis of the complex, L.
Lavan, L. Ozgenel, A. C. Sarantis (ur.), Housing in late antiquity: from palaces to shops, Leiden: Brill, 2007.: 425-
453.
5
Vidi biljeku 23.
75
 Dani Cvita Fiskovia / TIN TURKOVI
3. Primjeri dvotoranjskih proelja kroz prva tri stoljea n. e. (Porta Caesarea u Saloni, novac iz doba
Septimija Severa kovan u Anhijalu u Trakiji, gradska vrata u Nimesu) (SMITH 1956.)
Upravo na temelju smjernica koje je zacrtao I. Fiskovi, nastalo je i izlaganje odrano
u Pomeni 2010. na XII. Danima Cvita Fiskovia iji je cilj bio predstaviti zaklju-
ke proizale iz opsene formalne analize palae.6 Naime, osim to je revizijom tlo-
crta ostvaren osnovni preduvjet za daljnja razmatranja sredinje graevine u
Polaama, novija istraivanja kasnoantike ladanjske arhitekture, s gotovo svih stra-
na Europe, urodila su tipolokim sistematizacijama koje, pak, omoguavaju irok
raspon usporedbi, a time i precizniju dataciju pojedinih vila. Slijedei metodu pri-
mijenjenu na niz italskih, hispanskih i inih kasnoantikih vila, zdanje u Polaama
podvrgnuto je analizi iji su rezultati predstavljeni kako na skupu Dani Cvita
Fiskovia, tako i u iscrpnijem obliku u posljednjem broju znanstvenog asopisa
Hortus Artium Medievalium.7
Pri pristupnim razmatranjima nametnula se elementarna terminoloka dvojba.
Nametnulo se, naime, pitanje to je u biti predmet istraivanja. Radi li se u sluaju
Polaa o palatinskoj arhitekturi kako sugerira naziv za sredinje zdanje koriten u goto-
vo svim dosadanjim radovima, ili se radi o raskonoj vili nekog pripadnika najviih
drutvenih krugova? Radi li se o ladanjskom sklopu namijenjenom povremenom
boravku ili upravnoj graevini, pretoriju, kako bi ju Paladije i Kasiodor nazvali u svoje
doba? Nadalje, je li ona funkcionalno mogla sluiti kao carev comitatus, kako bi ju
6
Josip Stoi, Ivan Tenek, Ivana Valjato-Vrus, Ivica ile, Ispravljeni tlocrt kasnoantike palae na otoku Mljetu,
Obavijesti HAD-a, br. 3, godina XXXIV, Zagreb, 2002.: 98-105.
7 10
Tin Turkovi, The Late Antique Palace in Polae Bay (Mljet) Tetrarchic Palace, Hortus Artium
Medievalium, Vol. 17, Zagreb-Motovun, 2011.: 211-233.
76
Dani Cvita Fiskovia / TIN TURKOVI
4. Hipotetska
rekonstrukcija proelja
(Turkovi 2011.)
nazvao F. Millar?8 Iz ove terminoloke dvojbe naelno proizlaze sva ostala pitanja veza-
na za graevinu, a nju je bilo mogue razrijeiti upravo formalnom analizom.
Iako se istraivai kasnoantike palatinske arhitekture ne slau oko tone kombinacije
obiljeja koja ju definiraju, posve je jasno da prisutnost odreenih arhitektonskih
motiva specifinih semantikih vrijednosti razotkriva carski karakter pojedinih grae-
vina. Meutim, u sluaju kasnoantike palatinske arhitekture valja biti posebno opre-
zan budui se upravo krajem 3. i poetkom 4. stoljea dogodila svojevrsna proliferacija
motiva dotad prvenstveno vezanih uz carsku arhitekturu, a koji e od tada biti nairo-
ko koriteni kao oznaitelji sprege izmeu novonastale administrativne aristokracije i
cara, posebice u onim dijelovima Carstva koji su u to doba proli kroz fazu drutveno-
ekonomskih reformi. Manifestacije toga procesa uoljive su podjednako na vilama
veleposjednika s podruja Balkana, kao i onih s hispanijskih prostora.
Motiv dvotoranjskog proelja s galerijom na prvom katu jedan je od najpotentnijih
motiva koji je kroz prva tri stoljea sluio kao jednoznaan oznaitelj spone izmeu
cara i pojedine sredine, poevi od Augustova vremena i novca kovanog u Augusti
Emeriti, pa sve do Dioklecijanova doba (slika 3).9 Upravo je taj motiv utisnut u
proelje sredinje graevine u Polaama i to na vrlo specifian nain (slika 4).10
Naime, dva tornja palae u Polaama svojim oblikom predstavljaju svojevrsnu
anomaliju unutar cjelokupnog korpusa antike i kasnoantike fortifikacijske arhi-
8
Vidi Fergus Millar, The Roman Emperor in the Roman World, Duckworth, London, 2001.: 41-53.
9
Uz opasku da su tornjevita proelja krasila i odreene vile republikanskog doba te da su ona i tada imala slinu seman-
tiku vrijednost. Vidi: Earl Baldwin Smith, Architectural Symbolism of Imperial Rome and the Middle Ages, Princeton
University Press, 1956.; Karl Maria Swoboda, Rmische und romanische Palste, H. Bhlau Nachf, Vienna, 1969.; Karl
Maria Swoboda, The Problem of the Iconography of Late Antique and Early Mediaeval Palaces, The Journal of the
Society of Architectural Historians, Vol. 20, No. 2, 1961.: 78-89; Slobodan uri, Late-Antique Palaces: The Meaning
of Urban Context, Ars Orientalis, Vol. 23, 1993.: 67-90; Annalisa Marzano, Roman villas in central Italy: a social and
economic history, Brill, 2007.: 22-25; Stephen L. Dyson, The Excavations at Le Colonne and the Villa Culture of the
Ager Cosanus, Memoirs of the American Academy in Rome, Vol. 47, 2002.: 212.
Vidi i rekonstrukciju proelja palae koju je izradio . Pekovi. Vidi u Ante Miloevi, Predromaniki zvonici u
Dalmaciji i ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Studia Mediteranea Archaeologica 5, Dubrovnik-Split, 2011.: 130, sl. 146.
77
 Dani Cvita Fiskovia / TIN TURKOVI Dani Cvita Fiskovia / TIN TURKOVI

tekture, vojne i civilne. Tornjevi u Polaama bili su zasnovani na etrnaesterostra-

nom planu s dvjema stranama utopljenima u spoj s ulaznim trijemom to ih je
povezivao.11 Zahvaljujui Johnsonovim, von Petrikovitzovim i Reddovim studija-
ma danas znamo da su tornjevi ovakvog specifinog viestraninog oblika izrazita
anomalija u antici i kasnoj antici.12 Krune, osmerostrane, pravokutne, potkoviaste,
trapezoidne i tornjeve u obliku slova U uestalo zatiemo na kasnoantikim fortifi-
kacijama, no mljetski su tornjevi usporedivi s tek dva primjera s itavog kasnoanti-
kog rimskog zapada.
Prvi je primjer kasniji (drugi) fortifikacijski
prsten Galerijeve carske palae u Gamzigradu 6. Plan palae u
(slika 5). Projektanti ovog neobinog fortifi- Gamzigradu
(Srejovi, Lalovi 1989.)
kacijskog sustava, sastavljenog od ak dva-
deset gusto rasporeenih i snano istaknu-
tih tornjeva, posegnuli su za posve original-
nim rjeenjem koje je oblikom i dimenzija-
ma tornjeva, nainom na koji su istaknuti i
sljubljeni s perimetralnim zidom, predstav-
ljalo oitu novinu u fortifikacijskoj arhitek-
turi (slika 6).13 Nema sumnje da je ovaj
drugi fortifikacijski prsten bio prvenstveno
zamiljen kao uprizorenje Galerijeve carske
moi steene po Dioklecijanovoj abdikaciji
te da je bio proizvod elje da se zasjene
5. Palaa u Gamzigradu, rekonstrukcija ulaza Dioklecijanove palae. On je po svim svo-
(uri 1993.)
jim karakteristikama nesumnjivo predstav- 7. Plan palae u arkamenu
ljao pomno smiljeni odmak od uobiajenih fortifikacijskih rjeenja tetrarhijskog (Srejovi, Tomovi, Vasi
razdoblja, prepoznatljivih u prvim gamzigradskim zidinama, palai u arkamenu i 1996.)
Dioklecijanovoj palai u Splitu (slika 7).14 Valja takoer imati na umu da su gamzi-
gradski arhitekti i inae, a ne samo u sluaju tornjeva, pokazivali izrazitu sklonost
prema vrlo inovativnoj upotrebi poligonalnih oblika.
Tako, primjerice, oblik Mauzoleja 2 predstavlja zanimljiv sluaj budui da se radi o

11
U biti s jednom cijelom i polovicama jo dviju strana, ostavljajui tako vidljivima jedanaest cjelovitih faseta i dvije polovine.
12
Harald von Petrikovits, Fortifications in the North-Western Roman Empire from the Third to the Fifth
Centuries AD, The Journal of Roman Studies, Vol. 61, 1971.:178-218; Stephen Johnson, Late Roman Fortifications,
London, 1983.; Michel Redd, Diocltien et les fortifications militaires de l'antiquit tardive. Quelques considra-
tions de method, Antiquit Tardive 3, Brepols, 1995.: 91-124.
13
Vidi: edomir Vasi,Chronological Relations of Palaces and Fortification System of Gamzigrad, D. Srejovi
(ur.),The Age of Tetrarchs. A Symposium Held from the 4th to the 9th October 1993,Beograd 1995.: 313-323.
14
O njihovoj srodnosti vidi u Goran Niki, Dioklecijanova palaa od projekta do izvedbe (Diocletian's palace
from design to execution), (ur.) N. Cambi, J. Belamari, T. Marasovi, Dioklecijan, tetrarhija i Dioklecijanova 8. Dodekagonalni mauzolej 2
palaa o 1700. obljetnici postojanja (Diocletian, Tetrarchy and Diocletian's palace - on the 1700th anniversary of kraj palae u Gamzigradu
existence), Split: Knjievni krug, 2009.: 124-125. (Srejovi, Vasi 1994.)

78 79
 Dani Cvita Fiskovia / TIN TURKOVI
jedinom kasnoantikom mauzoleju koji je izvana bio dodekagonalnog oblika, a
iznutra jednostavnog krunog.15 ini se, tovie, da je upravo kombiniranje poligo-
nalne vanjtine i krune unutranjosti jedan od zatitnih znakova gamzigradskih
arhitekata (slika 8).
Iako su druge gamzigradske zidine i kule oito posluile kao uzor pri gradnji gole-
mih fortifikacijskih sustava u Keszthely-Fenkpuszti, Alshetnypuszti i Sgvr-
Tricciani, mahom nastalih u prvoj polovici ili sredinom 4. stoljea, karakteristina i
zahtijevana poligonalnost gamzigradskih tornjeva bit e ponovljena poetkom 4.
stoljea tek na drugoj strani Europe, u Yorku. Dugo se smatralo da su gamzigradski
tornjevi jedinstveni u svojoj bogatoj viestraninosti. No, u posljednje doba postalo
je jasno da im se uz bok valja pridruiti i osam etrnaesterostranih tornjeva s proelja
utvrde (carske rezidencije) u Yorku (slika 9).16 Upravo poput najbliih im srodnika
u Gamzigradu i tornjevi na proelju utvrde u Yorku, iako znatno skromnijih dimen-
zija (ugaoni tornjevi su imali promjer 13,7 metara, a ostali 9,4 metra), bili su jasni
oznaitelji carskog karaktera utvrde. Engleski su istraivai, uvaavajui njihovu
oblikovnu jedinstvenost u okviru kasnoantike Britanije, tornjeve opravdano pove-
zali s gamzigradskim arhitektima i njihovim arhitektonskim zamislima, te su pred-
loili dataciju u Konstancijevo ili, jo vjerojatnije, Konstantinovo doba.
Tornjevi u Yorku i Gamzigradu zasad su jedini prepoznati predstavnici svoga tipa.
ini se da njihova bogata i neuobiajena viestraninost nije bila ponovljena niti na
jednom objektu tijekom kasnoantikog doba, osim na sredinjem zdanju u Polaama
(slika 4). S ova tri primjera oito zavrava jedna kratkotrajna epizoda u povijesti
razvoja kasnoantike fortifikacijske arhitekture.
Mljetski tornjevi su bez sumnje srodni dvama navedenim primjerima. Poput gamzi-
9. Rekonstrukcija
sjeverozapadnog
bedema utvrde u Yorku
(Bidwell et al. 2009.)
15
Vidi Dragutin Srejovi, edomir Vasi, Emperor Galerius's buildings in Romuliana (Gamzigrad, Eastern
Serbia), Antiquit Tardive 2, Brepols, 1994.: 123-141; Mark J. Johnson, The Roman Imperial Mausoleum in Late
Antiquity, Cambridge University Press, 2009.: 76-82.
16
Paul Bidwell, Elisabeth Hartley, Simon Corcoran, Constantine at York, Ni & Vizantija VII, Ni, 2009.: 51.
80
Dani Cvita Fiskovia / TIN TURKOVI
gradskih tornjeva, i oni su poligonalni izvana, a kruni iznutra. Njihove su dimenzi-
je prenabujale (promjer je 11,8 metara), ba kao i u sluaju dvostruko veih gamzi-
gradskih tornjeva (promjera 22,8 metara). Nain na koji su tornjevi u Polaama
povezani s ostatkom graevine uvelike podsjea na tornjeve Romulijane. Meutim,
jorkirski tornjevi podjednako su bliski mljetskima svojim etrnaesterostranim obli-
kom. tovie, mljetski i jorkirski tornjevi usamljeni su primjerci svoje vrste s obzi-
rom na broj stranica.
Oblikovne slinosti izmeu ovih triju primjera nemogue je zanemariti, ba kao to se
ne moe zanemariti i injenica da kasnija stoljea ne poznaju nita njima slino.17 Time
dolazi u pitanje i opravdanost datiranja sredinjeg zdanja u Polaama u 5. stoljee.
Uzevi u obzir navedene usporedbe teko je zamisliti da je izmeu gradnje mljetskih
tornjeva i najbliih i jedinih im srodnika zjapio jaz od otprilike stotinu i pedeset godi-
na. Pri tome valja voditi rauna i o tome da mljetski tornjevi po nainu na koji su
zamiljeni i graeni nisu tek blijedi odjek niti imitacija nekog davnanjeg uzora ili
graevinske prakse, nego originalni i visoko kvalitetni proizvod posve specifinih
estetskih preferencija. Stoga ih valja vremenski smjestiti onamo kamo pripadaju i
zakljuiti da su po svemu sudei nastali kad i njihovi srodnici, poetkom 4. stoljea.
Takva, pak, datacija tornjeva nalazi niz potvrda i na ostalim dijelovima sredinjeg
zdanja. Primjerice, cjelokupno oblikovanje proelja u savrenom je skladu s rjeenji-
ma karakteristinima upravo za kraj 3. i prvu polovinu 4. stoljea, odnosno za zlatno
doba gradnje raskonih vila i pseudopalatinskih zdanja. Upravo u to doba, naime,
nie nova i luksuzna architettura di potenza na tragu drutvenih i administrativnih
promjena koje su urodile nastankom novog administrativnog plemstva, koje je svoju
mo crpilo iz uske povezanosti s carskim dvorom i iz politike okrupnjavanja posjeda,
posvjedoene od Dunava do bogate Hispanije. Oito je tim putem i motiv dvoto-
ranjskog proelja bio ukljuen u arhitekturu pretorija 4. stoljea, monumentalnih
zdanja iz kojih se upravljalo veleposjedima, ali i administrativnim jedinicama
Carstva.18 Prisutan je bio na nizu zdanja ovog tipa, poevi od iznimno raskone vile
u Cercadilli, preko vila u La Olmedi, El Valu, tetrarhijskim palaama i nizu zdanja u
17
Valja takoer istaknuti da i sam oblik tornjeva dokida Dyggveovo datiranje graevine u 6. stoljee, a jednako tako
i bilo kakvu primisao da bi zdanje u Polaama moglo biti djelom ranobizantske fortifikacijske arhitekture na isto-
noj obali Jadrana. Dovoljno je ve letimino pregledati zabiljeene primjere ranobizantskih utvrda na Jadranu kako
bi se uvidjelo da taj tip arhitekture ne poznaje niti priblino sline tornjeve, poevi od njihova oblika, pa sve do
impostacije. Vidi, primjerice, eljko Tomii, Arheoloka svjedoanstva o ranobizantskom vojnom graditeljstvu
na sjevernojadranskim otocima, Prilozi 5/6 (1988/1989.), Zagreb, 1990.: 29-53; eljko Tomii, Auf der Spur
der Reconquista Iustiniana: sptantike Befestigungsanlagen an der Nordkste Kratiens, Prilozi Instituta za arhe-
ologiju u Zagrebu, 10/1993, Zagreb, 1996.: 103-116; Bartul iljeg, Vojna arhitektura Justinijanovog doba na sjever-
nom hrvatskom primorju, magistarski rad, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2001. Nita slino ne moe se
pronai niti u irim geografskim razmjerima. Vidi: Clive Foss, David Winfield, Byzantine Fortifications: An
Introduction, University of South Africa, Praetoria, 1986.
18
Vidi Peter Sarris, Rehabilitating the Great Estate: Aristocratic property and Economic Growth in the Late
Antique West, (ur.) W. Bowden, L. Lavan, C. Machado, Recent research on the late antique countryside, Leiden:
Brill, 2004.: 55-72.
81
 Dani Cvita Fiskovia / TIN TURKOVI Dani Cvita Fiskovia / TIN TURKOVI

dio vile sadravao i omanji toranj, no on niti

po obliku, niti po poloaju, niti po dimenzija-
ma ne nalikuje golemim poligonalnim tornje-
vima u Polaama, niti je imao istu funkciju.
Jednako se tako Polae ne mogu usporeivati
ni s drugim talijanskim fortificiranim vilama
5. stoljea te onima s poetka 6. stoljea,
poput, primjerice, onih u San Vicenzo al
Volturno, Polazzuolu ili Galeati.22 Monu-
10. Prikazi vila s kasnoantikih sjevernoafrikih mentalno rjeenje proelja s dvama snano
i hispanskih mozaika (Blasquez Martinez 1994.) istaknutim poligonalnim tornjevima ne zati-
emo niti na jednoj od talijanskih vila toga
doba, pa se u tom pogledu usporedbe s
balkanskoj regiji. tovie, ista idealna pre-
Polaama ine potpuno neopravdanima.
dodba vile s kraja 3. i poetka 4. stoljea
ak i na razini tlocrta Polae nisu usporedive
prikazana je i na sjevernoafrikim mozaicima
s navedenim vilama. Tako je, primjerice, sre-
na koje je upozorio i K. Prijatelj, ali i niz
dinje zdanje tzv. Teodorikove palae u
inozemnih znanstvenika koji su prodrli
Galeati oito nastalo po uzoru na sjevernja-
duboko u pitanje ikonografije kasnoantike
ke vile s ugaonim rizalitima i izduenim sre- 12. Plan Teodorikove palae u Galeati
palatinske arhitekture (slika 10).19 U svome
dinjim portikom uz koje se niu primae i (Sfameni 2006.)
pregledu kasnoantikih vila s podruja
ine prostorije (slika 12).23 Vila u San Giovanni
Balkana i Podunavlja, L. Mulvin je bila prva
koja je Polaama pridijelila tipoloku ozna- odgovarala dataciji tree faze vile iz San Giovanni di Ruoti. Meutim, gotovo sve usporedbe dvaju zdanja su proma-
ku, svrstavajui sredinje zdanje u kategoriju ene, kao to je promaena i de Azevedova datacija. Apsida aule u San Giovanni di Ruoti jest poligonalna, ali samo
pseudo fortificiranih vila ija su dvotoranjska izvana, za razliku od mljetske. Imala je sedam faseta za razliku od mljetske koja je imala neobinih devet faseta.
Nadalje, ni oblik tornjeva, ali i cjelokupnih graevina nemaju gotovo nita zajedniko. Kako su i sami istraivai
proelja mahom nastala upravo izmeu sre- zakljuili, ova lukanijska vila bila je prilagoena nekom specifinom, neklasinom duhu u nizu elemenata. To se,
dine 3. i sredine 4. stoljea.20 pak, ne moe rei za sklop u Polaama. Teza ovog istraivakog dvojca iskrsnula je i u domaoj literaturi. Vidi:
Naposljetku, valja napomenuti da je u neko- Alistair M. Small, Robert J. Buck, The Excavations of San Giovanni di Ruoti, Volume I. The Villas and thir
Environment, University of Toronto Press, 1994.: 42; Vlasta Begovi-Dvorak, Plovni put prema Neretvi i Naroni
11. Plan vile u San Giovanni di Ruoti (Small, liko navrata iznesena usporedba palae u kasnoantiki lokaliteti na otoku Mljetu, u Arheoloka istraivanja u Naroni i dolini Neretve, Izdanja HAD-a,
Buck 1994.)
Polaama sa znamenitom junotalijanskom Zagreb-Metkovi-Split, 2003.: 289-304.
22
vilom iz San Giovanni di Ruoti, ije razvojne faze donekle rasvjetljavaju proces preo- Vidi Carla Sfameni, Ville residenziali nell'Italia tardoantica, Bari: Edipuglia, 2006.: 215-243.
23
Sluaj palae u Galeati zahtijeva nekoliko dodatnih objanjenja s obzirom da su upravo zakljuci njemake ekipe
brazbe vila na podruju june Italije, ali relativno malo govore o opem razvoju ladanj- istraivaa, koja je 1942. godine istraivala sklop u Galeati, unijeli znatnu pomutnju u opi nain sagledavanja
ske arhitekture budui je Lukanija tijekom druge polovine 5. i prvih desetljea 6. sto- ladanjske arhitekture u Italiji s kraja 5. i poetka 6. stoljea. Ponajprije, F. Krischen i S. Fuchs su otkrili tek sredinju
ljea ipak uivala posebne uvjete razvitka (slika 11).21 injenica je da je sjeveroistoni graevinu znatno veeg sklopa. Ponudili su hipotetsku rekonstrukciju te graevine koja se u posljednje doba, otka-
ko su zapoela sustavna istraivanja sklopa, nala na udaru kritike talijanskih istraivaa koji ih smatraju posve
neuvjerljivima. No, to je jo znaajnije, i teza njemake ekipe o izvornoj namjeni vile, koja je po njima sagraena
kako bi Teodoriku sluila kao lovaka kua, jednako je neutemeljena. Naime, zasnovana je na navodu iz ivota
19
Pogotovo E. B. Smith. Vidi gore. svetog Hilarija, hagiografskom djelu nastalom u 8. stoljeu, koje ne bi trebalo biti smatrano pouzdanim osloncem
20
Lynda Mulvin, Late Roman Villas in the Danube-Balkan Region, Bar International Series, Oxford, 2002.: 50-51; ak ni za spekulacije o izvornoj namjeni sklopa. Kako je objasnio S. de Maria, voditelj recentnih istraivanja, posve
Lynda Mulvin, Late Roman Villa Plans: The Danube-Balkan Region, (ur.) W. Bowden, L. Lavan, C. Machado, je oito da su Krischen i Fuchs pristupili interpretaciji rezultata iznimno tendenciozno pokuavajui u ratnim okol-
Recent research on the late antique countryside, Leiden: Brill, 2004.: 379-381. nostima umjetno konstruirati vrstu tradiciju gotske kasnoantike arhitekture Na alost, ostatke njihovog kon-
21
A. M. Small i R. J. Buck, istraivai vile u San Giovanni di Ruoti, drali su da je San Giovanni di Ruoti usporediv strukta mogue je pronai i u radovima niza kasnijih istraivaa kasnoantike arhitekture, kao to je to, primjerice,
i sa sredinjim zdanjem u Polaama zbog poligonalnosti apsida obaju zdanja, ali i zbog poligonalnosti mljetskih ve spominjani De Azevedo koji je slijedei trendove i u Polaama prepoznao lovaku kuu gotskog plemenitaa.
tornjeva. Dodatno, oito ih je zavela i de Azevedova datacija mljetske graevine koja bi, kada bi bila tona, ugrubo No, Polae i Galeata nisu usamljeni sluajevi jer su sljedbenici ovoga naina sagledavanja ladanjske arhitekture 5. i

82 83
 Dani Cvita Fiskovia / TIN TURKOVI
13. Tri razvojne faze Teodorikove palae u Raveni (Augenti 2007.)
di Ruoti je, pak, kompaktnog i zatvorenog plana, s asimetrino postavljenom prima-
om dvoranom i nizom improvizacija nastalih u pregradnji.24 Isto se moe zakljuiti i
u sluaju vile u Polazzuolu iji kastrumski oblik onemoguuje ozbiljnu usporedbu.
Meutim, kada se pozornost obrati na vile 4. stoljea ne nedostaje usporednog mate-
rijala s gotovo svih strana rimskoga svijeta. Primjerice, oblikom i dimenzijama mljet-
ska se aula (dugaka 26,17 metara i iroka oko 12,2 metara) svrstava uz bok najra-
skonijih ladanjskih zdanja 4. stoljea, snano obiljeenih upravo prisutnou gole-
mih primaih dvorana. Na prostoru provincije Dalmacije veliinom ju je nadmai-
vala jedino aula Dioklecijanove palae. U iroj regiji mogue je pronai tek dva pri-
mjera veih aula, a u sluaju jedne od tih dviju graevina nije niti posve jasno radi li
se o vili. Mljetska aula ima gotovo identine dimenzije kao i ona u Medijani (26,5
metara), a ona je najvjerojatnije bila dijelom carske vile. Ona je znatno vea od aule
Galerijeve palae u Gamzigradu i gotovo jednako velika kao aula Teodorikove palae
u Raveni nakon njenog produljenja poetkom 5. stoljea (27 metara) (slika 13).
Nadalje, dimenzijama je bila tek neto skromnija od aule u Piazzi Armerini (30 meta-
ra) ili one u raskonoj vili u Centocelleu kraj Rima (30 metara).25 Kako se iz ovih
6. stoljea istu namjenu pripisivali gotovo svakoj vili za koju su drali da je graena ili dograivana krajem 5. i poet-
kom 6. stoljea. Vidi Sigfried Fuchs, Der Palast des Theodorich in Galeata bei Forli, Germanien 15, 1943., 109-118,
i Friedrich Krischen, Die Ausgrabung d. Theodorichpalast bei Galeata, Jahrbuch des deutschen archolog. Instituts,
58, Berlin, 1943.: 459-472. O rezultatima recentnih istraivanja vile u Galeati vidi Riccardo Villicich, Nuove ricer-
che archeologiche nellarea del Palazzo di Teoderico a Galeata (campagne di scavo 1998-2001), Ocnus 9-10, 2001-
2002., 251-257.; Riccardo Villicich, Maria Letizia Carra, La villa di Teoderico a Galeata (FC): nuovi dati dalle
campagne di scavo 2006-2008, Ocnus 17, 2009., 184-186. O prvim kampanjama istraivanja zapoetog 1998. god-
ine vidi Sandro de Maria, Nuove ricerche e scavi nellarea della villa di Teodorico a Galeata, Atti della giornata di
studio (Ravenna 26 marzo 2002), Studie e scavi, Bologna, 2004.
24
U svojoj treoj fazi (400-550. g.).
25
Ovu posljednju je ve L. Mulvin usporedila s Balkanskim i podunavskim vilama i palaama te je zakljuila da ih
ona sve nadilazi. Kao najbliu usporedbu Mulvin je navela tek vilu u Medijani. Meutim, aula u Medijani je velii-
nom gotovo istovjetna mljetskom zdanju, a obje su aule pak manje od one u Dioklecijanovoj palai. I inae je
Mulvin uinila niz pogreaka pri izradi pregleda kasnoantike ladanjske arhitekture na Balkanu i to ne samo vezanih
84
Dani Cvita Fiskovia / TIN TURKOVI
14. Rekonstrukcija vile
u El Valu
usporedbi moe zakljuiti, mljetska aula imala je gotovo carske proporcije, nadmau-
jui niz carskih gradnji.26 Naposljetku, kada se govori o primaim dvoranama 4. stolje-
a, valja imati na umu da su njihove dimenzije bile jedno od najznaajnijih sredstava
iskazivanja bogatstva i moi vlasnika. Dovoljno je obratiti pozornost na dimenzije aula
u Cercadilli (48 metara) ili Trieru (67 metara) kako bi se uvidio znaaj dimenzija. U
tom smislu, veliina mljetske aule nainje niz pitanja o njenome izvornom vlasniku.
Tlocrtno je, pak, mljetska graevina takoer u suglasju s rjeenjima karakteristini-
ma za 4. stoljee. Aksijalni razmjetaj aule, ulaznog trijema, bonih prostorija i
simetrinost proelja naelno slijede formulu koja je s varijacijama ponovljena niz
puta tijekom 4. stoljea. tovie, u sluaju dimenzijama znatno skromnijeg sredinjeg
zdanja u El Valu mogue je govoriti o gotovo istovjetnoj arhitektonskoj zamisli
(slika 14). Ba kao u Polaama, u El Valu se zatie graevina kompaktnog tlocrta s
izostavljenim dvoritem izmeu ulaznog trijema i aule. Slinosti meu dvjema gra-
evinama uistinu su iznimne, poevi od predimenzioniranih tornjeva koji flankira-
ju proelje, preko izravne povezanosti ulaznog trijema, do asimetrinog rasporeda
bonih prostorija.27 Meutim, isti je tlocrt s manjim odstupanjima i varijacijama
ponovljen niz puta tijekom 4. stoljea, pa tako i sluaju Teodorikove palae u
Raveni koja je Dyggveu posluila kao jedan od oslonaca za dataciju mljetske palae
za Polae koje je u kratkim crtama pokuala prikazati i uvrstiti u svoju tipoloku razradu. Meutim, oigledno je da
joj je bila nedostupna relevantna literatura. Vidi Lynda Mulvin, Tor Marancia and Centocelle: a comparative
context, (ur.) B. Santillo Frizell, A. Klynne, Roman Villas around the Urbs. Interaction with Landscape and
Environment, Proceedings of Conference at the Swedish Institute in Rome, September 2004., Rim, 2005.: 68-78;
Mulvin, Late Roman Villas: 101.
26
Pa i iznimna visina zidova mljetske aule, danas mjestimino sauvanih i do13 metara, savreno je u skladu s nai-
nom na koji su bile proporcionirane aule 4. stoljea. Tako, primjerice, visina zidova do krovita u sluaju aula u
Trieru, Cercadilli ili u sluaju Maksencijeve bazilike u Rimu iznosi tono koliko i polovica duljine (identino irini)
aule.
27
Antonio Mendez Madriaga, Sebastin Rascn Marqus, La villa romana de El Val (Alcal de Henares), Revista
de Arqueloga 101, Madrid, 1989.: 50-58.
85
 Dani Cvita Fiskovia / TIN TURKOVI
u 6. stoljee. No, kako je reeno, osnovni oblik palae bio je zacrtan ve u 4. stoljeu,
a ne u Teodorikovo doba, kako se smatralo u Dyggveovo doba. Kao i u sluaju mljet-
ske palae, ravenska je palaa bila samo varijacija na istu temu. Raspored bonih
prostorija u Raveni i njihova izravna povezanost sa sredinjom aulom, tripartitnost
ulaza, uvelike su nalik onome to se zatie na Mljetu. Pa i u sljedeoj fazi pregradnje
ravenskog zdanja ono e nalikovati mljetskome. Produena aula zadobit e poet-
kom 5. stoljea dimenzije koje nalikuju mljetskima. Meutim, istodobno e barem
dvije bone prostorije izgubiti svoju dotadanju ulogu u ceremonijalu i bit e zazi-
dane to, ini se, nije bio sluaj na Mljetu. Naposljetku, upravo e intervencije s kraja
5. ili prve polovine 6. stoljea razbiti koherentnost cjeline sjevernog dijela ravenske
palae dodavanjem triklinija.28
Ono to razlikuje mljetsku palau od mnotva vila 4. stoljea, a to je ujedno i naj-
znaajnija razlika, izostanak je dvorita koje bi prethodilo ulazu u aulu. Meutim,
mljetsko zdanje ipak nije u tomu posve usamljen sluaj. Uostalom, dvorite je izosta-
lo i u El Valu, Budakalaszu, Majdanu, Montani i nizu drugih srodnih graevina 4.
stoljea. No, valja imati na umu i poloaj palae stijenjene meu padinama brijega
i obale mora, koji nije ostavio dovoljno prostora za puni tlocrtni razvoj palae, te
da je sredinje zdanje, ako je vjerovati oskudnim podacima, bilo prigraeno u blizini
ve postojeeg zdanja iji su ostaci i danas vidljivi. Naposljetku, sceninost proelja
okrenutog prema moru bila bi naruena posve nepotrebnim umetanjem dvorita
pred ulazni prostor.
Naposljetku, valja zakljuiti da su proelje palae s dvama tornjevima i galerijom na
prvome katu i iznimne dimenzije aule znaajno svjedoanstvo arhitektonskog egzi-
bicionizma s kraja 3. stoljea i prve polovine 4. stojea, kako je taj fenomen nazvala
S. Scott interpretirajui val gradnje raskonih sredinjih zdanja na imanjima admini-
strativne i veleposjednike elite. Tlocrt mljetske palae kroz usporedbe sa zname-
nitim palaama i vilama tek dodatno pojanjava kada je graevina nastala.
Meutim, jedno pitanje vezano za aulu oito je izazvalo poprilinu pomutnju u
dataciji i interpretaciji mljetskog sklopa. Naime, na visini od otprilike 7,5 metara, u
auli i bonim prostorijama, i dalje su mjestimino vidljivi utori u koje su moda bile
utisnute grede prvoga kata. Neki su istraivai palae u Polaama zaobili ovo
pitanje, drugi su se, pak, poput Karamana, jasno odredili smatrajui da je aula doista
imala prvi kat. Gotovo svi suvremeni istraivai kasnoantike arhitekture pri spome-
nu prvog kata odmah bi donijeli zakljuak da se radi o graevini s kraja 5. ili prve
polovice 6. stoljea kada se razvio tzv. novi plan vila i palaa. No, indicija da je
postojao prvi kat u Polaama zasad je samo to to jest, sve dok se ne izradi cjeloviti
arhitektonski snimak svih dijelova graevine. Na koncu, sve ostale karakteristike
zdanja jasno ukazuju na njegov znatno raniji nastanak. Stoga se namee zakljuak da
28
Augenti, The palace of Theodoric: 425-453.
86
Dani Cvita Fiskovia / TIN TURKOVI
ako i jest postojao prvi kat, on je vrlo vjerojatno bio rezultat znatno kasnije interven-
cije.29 To se moe zakljuiti i po mjestimino vrlo neurednim intervencijama u
plohu zida, koje su u posvemanjem neskladu s pedantnom gradnjom zida i uredno
izraenim rupama za skele.
Kada se, pak, govori o graevinskoj tehnici upotrijebljenoj u Polaama ponovno
smo primorani vratiti se u 4. stoljee. Ve je Dyggve primijetio da se radi o prilino
neobinoj tehnici koja uvelike nalikuje na nain gradnje u opeci te je zakljuio da su
oito graditelji na Mljet stigli iz nekog od centara gdje se njegovala takva tradicija
gradnje.30 Stoga je predloio Ravenu kao taj centar. S druge strane, Karaman se otro
obruio na Dyggveovu tezu da se iz tehnike gradnje moe ita zakljuiti o vremenu
nastanka graevine.31 U biti, teko se sloiti ili ne sloiti s obojicom po ovom pita-
nju. Ponajprije, posve je pogreno smatrati da graevinska tehnika ne govori nita o
dataciji, posebice s obzirom da se uistinu radi o jedinstvenoj tehnici na istonoj obali
Jadrana. Lake je, pak, sloiti se s Dyggveovim zapaanjem da upotrijebljena tehnika
doista nalikuje na imitaciju gradnje u opeci koja je u mljetskom sluaju zamijenjena
tankim kamenim ploama paljivo slaganim u nizove kombinirane s nizovima
masivnijih i grubo, ali ujednaeno lomljenih kamenova (slika 14). Sveukupno, teh-
nika doista nalikuje na nain slaganja redova kojem bi pribjegao graditelj navikao
izvoditi opus mixtum. Jo je lake sloiti se s Karamanom, koji je istaknuo da slina
tehnika nije koritena niti na jednoj graevini 5. i 6. stoljea u Dalmaciji i Istri te da
se u potpunosti moe iskljuiti mogunost da su zidovi mljetskog zdanja graeni u
tim stoljeima. Bez obzira na kasnije Dyggveovo povlaenje vlastitih teza, preostaje
injenica da je Karaman doista bio u pravu oko toga da je upotrijebljena tehnika
svojstvena ranijim stoljeima. I bez obzira to je dataciju palae elio nagurati u 3.
stoljee, ini se da nije mnogo pogrijeio. Jedini propust koji je uinio bio je taj to
nije postavio isto pitanje kao i Dyggve. Odakle su stigli graditelji? To zasigurno nije
bila Ravena s kraja 3. ili poetka 4. stoljea. S obzirom na dimenzije, elaboriranost
zdanja, pa i oitu zahtjevnost izvedbe tornjeva, graditelji mljetskog zdanja mogli su
stii tek iz neke od iskusnijih radionica uposlenih na izvedbi raskonih palaa i vila
s okolnih podruja. Kada se, pak, prisjetimo srodnosti mljetskih i gamzigradskih
tornjeva odgovor se sam namee, a i nalazi potvrdu u povijesnim okolnostima s
poetka 4. stoljea. Vei dijelovi gamzigradskog sklopa graeni su dosljedno u opeci
29
U biti, postoji niz argumenata koji govore protiv postojanja prvog kata u izvornom projektu. Osim to 4. stoljee
ne poznaje takva rjeenja jer bi ona bila u potpunosti suprotna dojmu prostora i ceremonijalu kojem su cjelokupna
zdanja ovog tipa bila podreena, ne postoji niti jedan valjani razlog zbog kojeg bi visina supstrukcija iznosila ak 7,5
metara, to bi ih inilo viima od reprezentativne dvorane na prvome katu. Nadalje, proelje mljetske palae
sadri i reprezentativni trodijelni ulaz koji jasno naznauje mjesto.
30
Ejnar Dyggve, Palaa na otoku Mljetu s novog gledita, in Ejnar Dyggve, (ur.) N. Cambi, T. Marasovi, Izabrani
spisi, Split: Knjievni krug, 1989.: 168.
31
Ljubo Karaman, Razgovori o nekim problemima domae historije, arheologije i historije umjetnosti II, Peristil
5, 1962.: 126-127.
87
 Dani Cvita Fiskovia / TIN TURKOVI Dani Cvita Fiskovia / TIN TURKOVI

i kamenu, no mjestimino, kao na primjer na dijelovima gamzigradske aule, opeka da je teko zamisliti da bi ijedan namjesnik u tetrarhijsko doba dao podii palau
biva izostavljena, iako se tehnika slaganja ne mijenja s obzirom na uobiajenu praksu koja svojim dimenzijama nadmauje Galerijevu palau u Solunu, Maksimijanovu u
radionice. U tom dijelu tehnika postaje iznimno slina onoj upotrijebljenoj na Milanu i Maksencijevu kraj Rima.35 Osim to dijeli niz osnovnih obiljeja s
Mljetu. U svjetlu ostalih poveznica, ini se posve opravdanim zakljuiti da je centar Maksimijanovom palaom u Milanu, kako istie Hayley, postoje jasne naznake da je
iz kojeg su stigli graditelji bila Romuliana Felix, a ne neko drugo sredite. tovie, cjelokupna palaa graena u kratkom vremenskom roku i u urbi koja je rezultirala
upravo za arhitekte i graditelje Romulijane moemo pretpostaviti da su sudjelovali nizom improvizacija, posebice u graevnoj tehnici.
na niz drugih gradnji, poput palae u arkamenu i Yorku. Napomenimo i da je teh- Sluaj sredinjeg zdanja u Polaama u mnogim detaljima udnovato podsjea na
nika na Mljetu oito pustila korijene budui je i zapadna crkva bila izraena u izvje- Cercadillu (slika 15). Poevi od neuobiajene veliine aule u uem geografskom
snoj imitaciji tehnike upotrijebljene na palai. S istonim kranskim sklopom okviru, preko karakteristine prostorne organizacije, formalnih veza s drugim car-
tradicija njene upotrebe oito se ve izgubila. skim palaama, improvizirane tehnike gradnje, pa sve do najvjerojatnije nedovreno-
Na koncu, ini se nunim osvrnuti se i na posljednji argument kojim je Dyggve sti mljetskog zdanja ija je gradnja moebitno naprasno prekinuta u odreenom
podupro svoju dataciju, a on se tie izvanjske poligonalnosti apside. Dyggveovu tezu trenutku, postoje brojne slinosti meu dvjema palaama. Istodobno, u oba je
da je poligonalnost mljetske apside rezultat ravenskih utjecaja ve je demantiralo niz sluaja izrazito teko razrijeiti pitanje
znanstvenika, pa valja pridodati samo jo dvije opaske na tu temu. Ponajprije, mljet- naruitelja. No, Arce i Millar su znatno
ska apsida oito je imala ak devet faseta, broj koji se ne zatie niti na jednoj raven- unaprijedili spoznaje o namjeni i razlozima
skoj crkvi s kojima je Dyggve posve neopravdano usporeivao mljetsku palau.32 I nastanka slinih zdanja irom rimskog svi-
dok poligonalnost apside u kombinaciji s unutranjim polukrunim profilom i nije jeta, te su ukazali na razliite karaktere
jasan indikator ravenskog utjecaja, ve se lako moe objasniti uvrijeenim konstruk- mjesta koja su sluila kao stanice na car-
tivnim rjeenjem koritenim u jednoj radionici, zidni istaci pred apsidom ponovno skim putovanjima od kraja 3. stoljea nada-
nas vraaju u poetak 4. stoljea, i to opet u Romulijanu. lje. Iz njihova tumaenja proizlazi da su
Formalna obiljeja mljetskog zdanja, dakle, uvelike razjanjavaju vrijeme nastanka carevi 2. i 3. stoljea koristili svu prikladnu
graevine koja po svemu sudei treba biti zvana palaom. Nema sumnje da je pro- i dostupnu infrastrukturu koja je inae pri-
storna organizacija sredinjeg zdanja bila prilagoena njegovoj funkciji upravljakog padala provincijskim upraviteljima ili naj-
centra, nalik nizu palaa i raskonih vila s poetka 4. stoljea. tovie, neke od tih vioj provincijskoj upravnoj eliti.
palaa dijele i suvremene nedoumice oko njihovih naruitelja. Izvrstan je primjer I dok je u sluaju Cercadille iznimno teko
impozantna graevina u Cercadilli koja zapanjuje dimenzijama glavne aule, koja je ustanoviti je li za gradnju palae zasluan
veliinom nadmauje i aule pojedinih tetrarhijskih palaa, poput onih u Milanu ili upravo netko od careva, u sluaju Mljeta
Gamzigradu. Iako ne manjka nalaza koji potvruju da je palaa nastala upravo neg- bar znamo da se palaa nalazila na posjedu
dje u drugoj polovici 3. ili poetkom 4. stoljea, i dalje ostaje nejasno za koga je koji je bio u carskom vlasnitvu od Augu-
tono graeno tako golemo i elaborirano zdanje. Istraivai sklopa smatrali su da je stova doba.36 Apijanov turi opis osvajanja
ona s obzirom na svoje karakteristike najvjerojatnije bila graena za Maksimijana Mljeta i Korule ostavlja malo sumnje kod 15. Zapadni zid palae u Polaama,
Herkula tijekom njegovih kampanja na i uokolo Iberskog poluotoka izmeu 296. i upuenih u osnove rimskog prava oko toga unutarnje lice ( foto Turkovi)
298. godine.33 Arce je, pak, opravdano iskljuio mogunost da je Maksimijan bio to se dogodilo sa zemljinim posjedima na
naruitelj te je iznio pretpostavku da se radilo o palai nekog visokog dunosnika, dvama otocima po Augustovom osvajanju.37 Kao bona damnatorum ili kao bona
namjesnika, plemia ili biskupa.34 Meutim, kako je istaknuo E. Hayley, injenica je
35
Evan W. Hayley, A palace of Maximianus Herculius at Corduba?, Zeitschrift fur Papyrologie und Epigraphik 101,
1994.: 208-214.
32
Vidi Deborah Mauskopf Deliyannis, Ravenna in Late Antiquity, Cambridge University Press, 2009. 36
Vidi Marjeta ael Kos, Appian and Illyricum, Narodni muzej Slovenije, Ljubljana, 2005.: 67.
33
Rafael Hidalgo Prieto and Pedro Marfil Ruiz, El yacimiento arqueolgico de Cercadilla: avance de resultados, 37
Po Apijanovom opisu presude izreene nad stanovnicima Mljeta i Korule, mogue je zakljuiti jedino da su oba
Anales de arqueologa Cordobesa 3, 1992.: 277-308. otoka postala bona damnatorum ili bona vacantia, dakle posjedi koji su postali dravnim vlasnitvom ili kao bivi
34
Javier Arce, Emperadores, palacios y villas (A propsito de la villa romana de Cercadilla, Crdoba), Antiquit posjedi osuenika osuenih za zloin protiv drave ili kao ispranjeni posjedi. Po Augustovoj razdiobi provincija
Tardive, vol. 5, 1997.: 293-302. takvi su se posjedi po definiciji nali pod upravljanjem carske administracije. O tome vidi P. A. Brunt, The 'Fiscus'

88 89
 Dani Cvita Fiskovia / TIN TURKOVI Dani Cvita Fiskovia / TIN TURKOVI

vacantia, otok se zasigurno prvo zatekao u dravnom vlasnitvu, a potom u carskom. Sve navedene opaske zasad su samo indicije koje e potvrditi ili opovrgnuti budua
Dakle, u sluaju Polaa postoje tek dvije mogunosti u vezi naruitelja gradnje. Prva, istraivanja. Meutim, formalne odlike mljetskog zdanja ne moraju ekati ta budua
manje izvjesna, jest da je naruitelj zdanja bio neki conductor imanja s poetka 4. sto- istraivanja, one jasno upuuju na vrijeme nastanka sredinjeg zdanja. Po pitanju
ljea kada se Mljet zatekao u poziciji jedne od najjunijih pomorskih i najvjerojatnije identiteta naruitelja, mogue je dodati tek jo jednu znakovitu crticu, a ona se tie
portorijskih (carinskih) postaja u Dalmaciji, o emu svjedoi i bogatstvo pomorskih etimologije imena susjednog otoka Jakljan ije je izvorno ime u kasnoantiko doba
nalaza pronaenih u zaljevu.38 Meutim, protiv nje govore i formalne karakteristike bilo Insula Liciniana.41
graevine i injenica da povijesni izvori zasad ne biljee toliko utjecajnog i bogatog
najmoprimca takovog posjeda, a dodajmo k tomu i da upravo od kraja 2. stoljea por-
torijski uredi bivaju vraeni pod izravno upravljanje carske administracije.39 Stoga je
znatno vjerojatnije da je poticaj za gradnju mljetskog zdanja potekao sa samoga vrha,
odnosno od nekog od careva. S obzirom na formalne poveznice izmeu Romulijane i
Polaa, nameu se tek dva imena Galerije i Licinije. Dok je prvog argumentima rela-
tivno lako iskljuiti, drugi umnogome navodi na pomisao da se radi o naruitelju
mljetskog zdanja. Ponajprije, Licinije je imao i prilike i mogunosti i razloge za gradnju
mljetskog zdanja. Od Galerijeve smrti do 317. godine, Licinije je bio vladar triju dije-
ceza kojih je i Dalmacija bila dijelom, pa tako i Mljet.40 Njegov okraj s Konstantinom
kulminirao je razmiricom oko Italije do koje je put iz unutranjosti Balkana neminov-
no vodio preko Mljeta. Po Galerijevoj smrti, kako je zabiljeio Laktancije, Licinije je
ulagao znatne napore da se domogne Galerijevih posjeda. Ostaje nejasno je li se radilo
o carskim ili carevim posjedima. Po Galerijevoj smrti, Licinije je bio taj koji je na ras-
polaganju imao arhitekte i graditelje Romulijane ija gradnja prestaje po smrti pokoj-
nog cara. Upravo je Licinije imao vrlo malo vremena za bilo koju gradnju, a nasluuje-
mo da je nasljedovao sklonost prema gradnji od svojih prethodnika. Nedovrenost
mljetske palae u koju su utisnute mnoge znaajke carske arhitekture s poetka 4. sto-
ljea lako je razjasniti brzim okonanjem Licinijeve vladavine nad Dalmacijom, koja je 16. Polae fotografija s poetka 20. stoljea
zajedno s cjelokupnim dijecezama Panonije i Mezije predana Konstantinu na upravlja-
nje kao obeteenje za dogaaje iz 316. godine.

and Its Development, The Journal of Roman Studies, Vol. 56, 1966.: 75-91; A. H. M. Jones, The Aerarium and
the Fiscus, The Journal of Roman Studies, Vol. 40, 1950.: 22-29; Fergus Millar, The Fiscus in the First Two
Centuries, The Journal of Roman Studies, Vol. 53, 1963.: 29-42; C. H. V. Sutherland, Aerarium and Fiscus during
the Early Empire, The American Journal of Philology, Vol. 66, br. 2,1945.: 151-170.
38
Naposljetku, Brusievi podmorski nalazi upravo svjedoe o tome da je uvala bila najposjeenija upravo u 4. i 5.
stoljeu. Najbrojniji, pak, podmorski nalazi potjeu s poetka 4. stoljea (Konstantinovog doba) kada se Mljet ve
nekoliko desetljea nalazio na provincijskoj mei izmeu Dalmacije i novoosnovane Prevalitane, ali i dalje na
pomorskom autoputu uzdu istone obale Jadrana. Vidi Zdenko Brusi, Antika luka u Polaama na otoku
Mljetu, Izdanja HAD-a 12, Zagreb, 1988.: 139-151.
39
Sigfried J. de Laet, Portorium: tude sur l'oganisation douanire chez les Romains, sourtout a l'epoque du Haut-
Empire, surtout l'poque du Haut-Empire, Ayer Publishing, 1949.: 403-415.
40
Vidi Carl Matson Odahl, Constantine and the Christian empire, Routledge, 2004.: 143-146; Timothy David
Barnes, Constantine and Eusebius, Harvard University Press, 1981.: 63-80; Nenad Cambi, Dioklecijanova ena
41
Prisca i kerka Valeria, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razred za drutvene znanosti 42, Zagreb, Jakljan = Lichignana = Licinianum = Insula Liciniana. Vidi Petar Skok, Pojave vulgarno-latinskog jezika na
2003.: 1-18; Nenad Cambi, Laktancije. O smrti progoniteljima (Lucii Caecilii Firmiani Lactantii. De mortibus per- natpisima rimske provincije Dalmacije, Djela JAZU, Zagreb, 1915.:2; Petar imunovi, Istonojadranska toponimija,
secutorum), Knjievni krug, Split, 2005. Logos, Split, 1986.

90 91
 Cvito Fiskovi Days / TIN TURKOVI
Saetak
Sredinja je graevina kasnoantikog sklopa u Polaama na otoku Mljetu, sudei
prema njenim osobitostima, izuzetna unutar cjelokupne kasnoantike ladanjske grad-
nje. Privukla je pozornost mnogih istraivaa, iako je do danas ostala uvelike
neistraena. Meutim, i prije no to budu provedena neka budua arheoloka
istraivanja te izraen cjeloviti arheoloki snimak ostataka graevine, mogue je
izvesti odreene zakljuke o vremenu gradnje palae i prepoznati njenu namjenu.
Dosad je, primjerice, ostao neprepoznat znaaj specifinog oblikovanja proelja flan-
kiranog predimenzioniranim poligonalnim tornjevima koji se oblikom svrstavaju
meu malobrojne iznimke toga tipa, usporedive tek s tornjevima carske palae u
Gamzigradu i carske rezidencije u Yorku. Sudei prema ovim usporedbama, mogue je
doi do zakljuka da je i proelje mljetske palae oblikovano u priblino isto doba
kada su graena i dva navedena carska zdanja. tovie, mogue je takoer zakljuiti,
slijedei logiku rimskih pravnih rjeenja vezanih za vlasnitvo nad zemljitem, da je
palaa u Polaama bila izgraena upravo na carskom posjedu koji je takvim postao
ve u Augustovo doba, pa se ne moe iskljuiti ni mogunost da se i u Polaama radi o
carskoj gradnji. U radu je kao izgledni graditelj predloen car Licinije. No, i po ostalim
znaajkama, mljetsko se zdanje jasno svrstava meu raskone vile s kraja 3. i prve polo-
vine 4. stoljea, te ga se moe usporediti s nizom aulikih zdanja graenih irom zapad-
noga dijela Carstva.
Summary
Central building of the spatious Late Antique complex situated in Polae bay on the
island of Mljet has been the subject of numerous studies. However, although it has
attracted the attention of many researchers, it remained unexplored in many respects.
Still, even before the future archaeological explorations of the site and before the pro-
duction of a comprehensive architectural survey of the central building, some conclu-
sions about the date of its building and its original purpose can be reached. For exam-
ple, in the light of relatively recent studies of the imperial palace in Gamzigrad and the
imperial praetorium in York it has become obvious that the towers in Polae dated
from approximately the same period the beginning of the 4th century. Furthermore,
in the light of legal regulations related to the private and imperial property, it can be
concluded that the palace was built on an estate which became imperial property in
the time of Augustus. This conclusion and the previous one further strengthen the
hypothesis that the palace was an imperial establishment. Emperor Licinius is pro-
posed as a potential matre duvre.
92
DANI CVITA FISKOVIA
Mljet 2010
Ana Marinkovi:
Hagiotopografija dubrovake vlasti:
sv. Vlaho i sv. Pankracije na Mljetu
P itanje odnosa mljetskih svetaca zatitnika i dubrovake vlasti dio je ireg problema
implementacije dubrovakih slubenih gradskih, odnosno dravnih kultova na
podruju dubrovake komune, kasnije Republike.1 U ovome radu usredotoit emo se
na mljetske primjere, te pokuati ukazati na njihova odstupanja od ope prakse koju je
dubrovaka vlast slijedila irom svojih, kako djedovinskih, tako i novosteenih teritorija.
Kako bismo mogli definirati ta odstupanja, te postaviti okvir za promatranje dubrovakih
kultova na Mljetu, potrebno je najprije ukratko objasniti dubrovaku hagiotopografsku
praksu, koja postaje lako raspoznatljivom pomou karte rasprostranjenosti crkava
posveenih svecima s posebno jakim kultom na dubrovakom podruju.
Rije je o dva hagiotopografska obrasca, u razvojnome slijedu, prema kojima se smjetaj
crkava posveenih ranim dubrovakim patronima (do 14. stoljea), bitno razlikuje od
onih kasnijih, posveenih iskljuivo sv. Vlahu, glavnom dubrovakom zatitniku u doba
Republike (u 14. i 15. stoljeu). Crkve posveene starijim dubrovakim zatitnicima,
ponajprije Pankraciju, Nereju i Ahileju, ali i Sru i Tripunu, najee se smjetaju na sam
rub teritorija kao svojevrsni defenzivni pokuaji definiranja nestalnih granica s okolnim
lokalnim vladarima, dok nakon konsolidacije i uvoenja diplomatsko-ofenzivne poli-
tike otkupljivanja teritorija od istih tih vladara, crkve sv. Vlaha bivaju usaivane u
novoustrojena sjedita vlasti kneija i kapetanija Dubrovake Republike, najee kao
nove upne crkve u prostornoj simbiozi s kneevim dvorom. I sam izbor kultova govori
o promjeni dravne strategije: umjesto vojnikih kultova mladenakih martira sv.
Nereja i Ahileja ili sv. Sra i Bakha (a nuno je napomenuti da ni sv. Pankracije ni sv.
1
Analiza hagiotopografskih obrazaca dubrovakih kultova zatitnika prvotno je objavljena u: Ana Marinkovi,
Teritorijalno irenje dubrovake komune/Republike i crkve njezinih svetaca zatitnika, Anali Zavoda za povijesne
znanosti HAZU u Dubrovniku 45 (2007): 219-234, a ovdje je usmjerena na znatno proirenu razradu problema koji
se tiu otoka Mljeta. O kultu sv. Vlaha i ranijih gradskih zatitnika u Dubrovniku takoer vidi: Anelko Badurina,
Motivi izbora sv. Vlaha za patrona grada Dubrovnika, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21 (1980.): 142-148;
Ivica Prlender, Dubrovako posvajanje svetoga Vlaha, Dubrovnik 5/5 (1994.): 9-21; Joko Belamari, Sveti Vlaho
i dubrovaka obitelj svetaca zatitnika, u: Studije iz srednjovjekovne i renesansne umjetnosti na Jadranu (Split:
Knjievni krug, 2001.), 165-190.
93
 Dani Cvita Fiskovia / ANA MARINKOVI
1. Crkve Sv. Pankracija i
ostalih ranih zatitnika na
podruju dubrovake Astareje
Tripun nisu doivjeli zrelost), sredinji kult Republike postaje kult sjedobradoga biskupa.
Kult sv. Pankracija najraniji je zajameni kult relikvija u Dubrovniku: ve polovicom 10.
stoljea Konstantin Porfirogenet navodi da u ovome gradu lei sveti Pankracij, u crkvi
sv. Stjepana koja je u sredini grada,2 a Milecije pie da se u istoj crkvi uvaju tijela Nereja,
Ahileja, Domitile i Petronile, grupe rimskih muenika i muenica kojoj pripada i sv.
Pankracije. Usporedbom ovih dvaju izvora te Dukljanina i Tome Arhiakona, R.
Katii doao je do rekonstrukcije najstarijega teksta, vjerojatno dijela ranosrednjovje-
kovnog kataloga dubrovakih biskupa, koji potvruje rani kult sv. Pankracija u
Dubrovniku (In eadem civitate iacet beatus Pancratius).3 I nakon prihvaanja sv. Vlaha
za poglavitog zatitnika, jo u 14. stoljeu kult sv. Pankracija, Nereja i Ahileja nalazi se
meu najznaajnijima u Dubrovniku: u odredbi iz 1378. godine meu blagdanima koje
gradska vlast nalae slaviti, nalazi se i festum sanctorum Nerei, Archilei et Pangracii,4 a sve
do potresa 1667. godine, gruka je upna crkva, iji najraniji spomen potjee iz 1329.
godine, bila posveena sv. Pankraciju.5 Crkve posveene sv. Pankraciju, Nereju i Ahileju
nalazimo i na irem dubrovakom teritoriju: na Obodu kod Cavtata, u Kurilu sjeverno
od Rijeke dubrovake te u Luci ipanskoj, a izvan neposredne dubrovake vlasti u
Babinom Polju te ari (kod dananjih Korita) na Mljetu.
2
Konstantin Porfirogenet, O upravljanju carstvom, prev. i prir. Nikola Tomai, Gyula Moravcsik i Romilly Jenkins
(Zagreb: Dom i svijet, 2003.), 71.
3
Radoslav Katii, Aedificaverunt Ragusium et habitaverunt in eo, u: Uz poetke hrvatskih poetaka (Split: dijelom Konavala.
Knjievni krug, 1993.), 157, i passim. U relikvijaru dubrovake katedrale nalaze se brojne relikvije ovih pet rimskih
svetaca, a likovi sv. Nereja i Ahileja nalaze se i na medaljonu relikvijara ruke sv. Vlaha iz 12. stoljea; Belamari,
Sveti Vlaho i dubrovaka obitelj svetaca zatitnika, 185.
4
Aleksandar Solovjev, ur., Dubrovaki zakoni i uredbe, Istorijsko-pravni spomenici, sv. 1 (Beograd: SKA, 1936.), cap.
XV, 105-106.
5
Lui, Prolost dubrovake Astareje (Dubrovnik: Matica hrvatska, 1970.), 20.
94
Dani Cvita Fiskovia / ANA MARINKOVI
2. Crkve Sv. Vlaha na podruju
Dubrovake Republike
***
O znaenju kulta sv. Pankracija za dubrovaku komunu najrjeitije svjedoi smjetaj
njemu posveenih crkava na trima krajnjim tokama dubrovake Astareje. Prve dvije
se nalaze na mjestima koja se redovito spominju u opisima granica starog dubrovakog
teritorija. Rije je o crkvi sv. Pankracija (ili Pokrata) na Obodu, sjeverno od Cavtata,
na istonoj granici dubrovake djedine, kako je opisana u ugovoru Dubrovana s
bugarskim carem Mihajlom Asjenom protiv srpskog kralja Stjepana Uroa iz 1253.
godine.6 U ugovoru se izrijekom spominje crkva sv. Pankracija (Pokrata) s kojom
treba povezati i toponim suth Pocrath naveden u podjeli Oboda iz 1427. godine.7
Druga je crkva sv. Nereja, Ahileja i Pankracija u Kurilu sjeverno od Rijeke
dubrovake, odnosno na sjeverozapadnoj kopnenoj granici Astareje, spomenutoj u
podjeli Primorja iz 1399. godine.8 Granicu vrh Kurila, premda ne i samu crkvu,
spominje ve ugovor s Mihajlom Asjenom te stoga - sukladno sa situacijom na
istonoj granici Astareje - treba pretpostaviti postojanje crkve u Kurilu ve u 13.
stoljeu, a vjerojatno i ranije. Za osnutak crkve mogla bi se ak predloiti datacija u
6
Codex diplomaticus IV, ur. Tadija Smiiklas (Zagreb: JAZU, 1906.), 531. Cavtat je ulazio u sastav Astareje do
1302., kada ga je osvojio srpski kralj Uro II. Milutin. Vraen je Dubrovniku 1426. godine zajedno sa zapadnim
7
DAD, Libro Rosso - nunc Matica sed non recte dictus, ser. 12 (Cathasticum), sv. 4, 361v-362r.
8
In Curilla sanctorum Nerei Archilei et Panchratii, Libro Rosso, 286r; Josip Lui, Stjecanje, dioba i borba za
ouvanje dubrovakog Primorja 1399.-1405., Arhivski vjesnik 11-12 (1968.-1969.): 180. Kurilo se spominje kao
granica i u ugovoru sa Stefanom Nemanjom iz 1186. (u drugom primjerku ugovora), u povelji Uroa IV. iz 1357.,
u Viegradskom ugovoru iz 1358., u izvjeu Velikom vijeu iz 1362. te Ostojinoj ispravi iz 1399. i odredbama
donesenim neposredno po akviziciji Primorja.
95
 Dani Cvita Fiskovia / ANA MARINKOVI Dani Cvita Fiskovia / ANA MARINKOVI

sam kraj 12. stoljea, nakon to je Dubrovnik 1186. od Stefana Nemanje dobio
potvrdu posjeda Roata i Kurila, pa ak i jo ranije, u razdoblje prije nego to su
zapoeli napadi Raana, a moda i prije dukljanske ekspanzije.9 Tree mjesto pojav-
ljivanja hagionima sv. Pankracija krajnja je zapadna toka Astareje - Luka ipanska.
Ugovorom iz 1252. godine lokrumski benediktinski samostan daje u zakup zemlju
que est in inferiori capite insule Jupane ad sanctum Pancratium.10 Crkva je ubicirana
na potezu zapadno od Luke ipanske, blizu najzapadnije toke otoka, na toponimu
Supokra, gdje su pronaeni i ostaci graevine.11
Na Mljetu crkve posveene ovoj svetakoj grupi nalazimo u dva srednjovjekovna
upna sjedita, Babinom Polju (sv. Pankracije) i ari (sv. Nerej i Ahilej), koja su
3. Ostaci crkve Sv. Pankracija 4. Ostaci crkve Sv. Nereja i Ahileja
tijekom srednjega vijeka pokrivala itav otok.12 O ukorijenjenosti ovih kultova na u Babinom Polju (Sv. Petra i Pavla) u ari
otoku Mljetu govori i injenica da su obje upne crkve posveene istoj grupi svetaca,
a iji se blagdan slavi istoga dana. Arhitektura danas ruevne dvotravejne crkve sv. samostana na babinopoljske posjede, povlai i vrlo sloeno pitanje tzv. lokrumskih
Pankracija u Babinom Polju svojim ranoromanikim karakteristikama ukazuje na falsifikata, tj. njihove grupe koja se odnosi na crkvu sv. Pankracija. Budui da je
iri okvir postanka crkve tijekom 12. ili 13. stoljea.13 Isto tako, arhitektonski ele- falsifikat Ljutovitove darovnice iz 1039. godine u novijoj literaturi datiran u 12.
menti (prvenstveno troapsidalnost i dvotravejnost) crkve u ari ukazuju na pos- stoljee, odnosno u starijoj u poetak 13. stoljea, te da godina osnutka lokrumskog
tanak okvirno istovremen babinopoljskoj crkvi.14 Premda o samim poecima ovih samostana ostaje nesigurna, kao i njegovo vlasnitvo nad posjedima crkve sv.
kultova na Mljetu pisani izvori ne govore gotovo nita, arhitektonska obiljeja dviju Pankracija, jo uvijek moemo samo nagaati o okolnostima dolaska kulta sv.
crkava upuuju na njihovu gradnju u razdoblju jaanja dubrovakog utjecaja na Pankracija na Mljet.15 Izvjesno je, u svakom sluaju, da se on proirio iz Dubrovnika,
otoku, jaanja koje je vezano uz posrednitvo lokrumskog samostana. Budui da je i mogue s dolaskom lokrumskih benediktinaca, a izuzetno je vano ukazati i na pro-
ipanska crkva, posveena sv. Pankraciju, vezana uz posjede lokrumskoga samostana, gramatsku posvetu obje mljetske upne crkve grupi svetaca oko sv. Pankracija.
a na Mljetu se pojava njegovog kulta poklapa s pojavom lokrumskih, odnosno
dubrovakih interesa, upravo bi uloga benediktinaca s Lokruma mogla biti pov-
eznica prema ovom izrazito jakom centru kulta sv. Pankracija izvan tadanjih * * *
granica dubrovakog teritorija.
No, pitanje utemeljenja ovih crkava u kontekstu pretenzija mljetskog i lokrumskog
9
Premda je ve 1345. posredstvom lokrumskih benediktinaca i samostana sv. Marije
V. Foreti je analizom teksta ugovora ispravio dotadanje miljenje da je on iskljuivao Roat i Kurilo; Vinko
Foreti, Ugovor Dubrovnika sa srpskim velikim upanom Stefanom Nemanjom i stara dubrovaka djedina, Rad na Otoku doao pod nominalnu upravu Dubrovnika, Mljet je tek 1410. godine
JAZU 283 (1951.): 68-72. umjesto dotadanjeg upravitelja opata mljetskoga samostana - dospio pod apso-
10
Codex diplomaticus IV, 514; Josip Lui, Prolost elafitskog otoka ipana (do 1300. godine), Starohrvatska
prosvjeta 10 (1968.): 119-120.
lutnu jurisdikciju ipanskog ladanjskog kneza, odnosno konano doao pod
11
Samuilo Puhiera, Srednjovjekovne crkvice na otoku ipanu, Starinar 5-6 (1954.-1955.): 237. U ugovoru iz neposrednu vlast Dubrovake Republike. No, trebalo je ekati do kraja stoljea da
1283. pie: in Juppana ad punctam sancti Pancracii, DAD, Diversa Cancellariae, sv. 1, 126r; Monumenta historica Mljet postane zasebna kneija unutar Republike budui da je funkcija mljetskoga
ragusina Spisi dubrovake kancelarije, sv. 2, ur. Josip Lui (Zagreb: JAZU, 1984.), 255.
12
Ivo Dabeli, Arhivska graa za povijest otoka Mljeta (Dubrovnik: vlastita naklada), 155. kneza ustanovljena tek 1499. (a odredba o njegovom dvoru donesena 1543.
13
Ivica ile, Zatitni radovi na spomenicima kulture izvedeni u 1998. g., Uprava za zatitu kulturne batine -
Konzervatorski odjel u Dubrovniku, 1999.; idem, Predromaniko crkveno graditeljstvo otoka Koloepa (Dubrovnik: 15
Codex diplomaticus I, ur. Jakov Stipii i Miljen amalovi (Zagreb: JAZU, 1967.), 71-73. F. ii datira falsifikat
Matica hrvatska Dubrovnik, 2003.), 38-39. darovnice u drugo desetljee 13. stoljea; Letopis popa Dukljanina, SKA Posebna izdanja, knj. 67, ur. Ferdo ii
14
ile, Predromaniko crkveno graditeljstvo otoka Koloepa, 39-40; idem, Starohrvatska crkva Sv. Petra i Pavla na (Beograd i Zagreb: SKA, 1928.), 207-209, 215-227; J. Stipii u poetak 12. st.; Jakov Stipii, Pomone povijesne
lokalitetu Crkvine otok Mljet, Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva 2 (1996.): 31-34. Usporedi ranoromani- znanosti u teoriji i praksi (Zagreb: kolska knjiga, 1972.), 72; V. Brown u 12. stoljee; Virginia Brown, A second
ke troapsidalne dvotravejne crkve na irem dubrovakom podruju u: Igor Fiskovi, Tri srednjovjekovne crkvice na new list of Beneventan manuscripts (IV), Medieval Studies 61 (1999.): 341-342. Vidi i Nada Klai, Mljetski fal-
Peljecu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 19 (1972.): 24-40. sifikati, Arhivski vjesnik 10 (1967.): 229-231.

96 97
 Dani Cvita Fiskovia / ANA MARINKOVI Dani Cvita Fiskovia / ANA MARINKOVI

godine).16 Meutim, odmah po dolasku dubrovake vlasti 1345. godine usvojen je

Statut mljetske opine, preko ijih je odredaba i naknadnih reformacija mogue
pratiti daljnji razvoj mljetskih svetakih kultova slubenoga statusa.
Najoigledniji simbolini potez nove vlasti predstavlja uvoenje odredbe o imu-
nitetu dunika tri dana uoi i nakon blagdana sv. Vlaha (uz napomenu como si fa a
Ragussa).17 Ova odredba, poznata kao sloboda sv. Vlaha ili franchisia sancti Blasii,
bila je u identinoj formi unesena i u Lastovski statut 1363. godine.18 U prvoj redak-
ciji Mljetskoga statuta nalazimo i dvije odredbe o davanju etvrtine svega naenoga
u moru crkvi sv. Pankracija, to ukazuje na sredinju ulogu ove crkve u javnom
ivotu otoka.19 I nakon 1410. u mljetskom sanktoralu koegzistiraju oba zatitnika,
stari i novi, ali svaki s jasno definiranim opsegom patrocinija, pa se tako u reforma-
ciji Statuta iz 1417. godine zazivaju sv. Vlaho, stjegonoa grada Dubrovnika
5. Crkva Sv. Vlaha u
(sancto Biasgio, confalon dela cita de Ragusga) i sv. Pankracije, zatitnik naeg otoka Babinom Polju
Mljeta (sancto Pangratio, protector de nostra isula de Meleda).20
tradicije kultno-administrativnoga mjesta, sagraena je u neposrednoj blizini
Premda je vlast nad Mljetom uvodila sporo i postupno, Dubrovaka Republika nakon
dotadanje upne crkve sv. Pankracija, udaljene tek nekoliko desetaka metara.
konanog pripojenja bez odgaanja uvodi dravni kult u vidu gradnje nove upne crkve
Meutim, i nakon izgradnje crkve sv. Vlaha, stara upna crkva ostala je u funkciji, a o
u otokom administrativnom sjeditu, Babinom Polju. Nova babinopoljska upna
tome svjedoe oporuke Mljeana koji barem do 1457. godine ostavljaju legate objema
crkva, posveena sv. Vlahu, podignuta je neposredno nakon 1410. godine, o emu
crkvama.23 injenice da su se jo 1549. sastanci otokog Zbora, kneza i sudaca
svjedoe legati u testamentima tijekom treeg desetljea 15. stoljea, poevi od 1420.
odravali pred crkvom sv. Pankracija, mljetskoga zatitnika (conphalon di Melita),24
godine. Njezin najraniji spomen nalazimo u oporuci mljetske stanovnice Dobrice, keri
kao i zadravanje likova sv. Pankracija, Nereja i Ahileja na peatu mljetske zajednice
Velice, od 4. oujka 1420., kojom Dobrica ostavlja svijeu crkvi sv. Vlaha (a sancto Blasio
barem do 16. stoljea,25 govore o tekom i sporom naputanju starih kultova i posva-
candela una).21 U kontekstu otklona od gore opisanih obrazaca, treba naglasiti znako-
janju novoga. I premda se novi, dravni kult na Mljet uvodi bez odgode, njegova
vitu injenicu da je upnik Sv. Pankracija vrio funkciju mljetskoga notara i kancelara,22
simbolika uloga zatitnika otoke lokalne samouprave formirat e se dugo i pos-
to znai da je crkva sv. Pankracija igrala vanu upravno-politiku ulogu ve od sredine
tupno, te e odraavati postupnost strukturiranja dubrovake vlasti nad otokom.
14. stoljea, tj. ve od prve, posredne dubrovake vlasti na Mljetu. Smjetaj tzv. sot-
nice, upravno-gospodarske zgrade, u neposrednoj blizini crkve sv. Pankracija samo
podcrtava povezanost ove crkve s upravno-administrativnim funkcijama.
Crkva posveena sv. Vlahi, oigledno radi bezbolnijeg prijenosa vlasti i odravanja ***

16
Da je doista rije o pod-obrascu, uvjetovanom specifinim politikim kontekstom,
O povijesti Mljeta u srednjem vijeku vidi: Ivo Dabeli, Povijest otoka Mljeta od najstarijeg vremena do 15. stoljea
(Dubrovnik: vlastita naklada, 1987.), s navedenom literaturom; Ante Marinovi, Lokalna samoupravna vlast na odnosno hibridnom rjeenju usaivanja kulta dubrovakog sveca zatitnika u sjedita
Mljetu (po Statutu) u doba dubrovake komune/Republike, u: Mljetski statut, ur. Ante Marinovi i Ivo Veseli novosteenih teritorija, dokazuje i slinost mljetske situacije s onom lastovskom.
(Split i Dubrovnik: Knjievni krug i Zaviajni klub Mljet, 2002.).
17
Upravo zbog posebnoga statusa ove dvije zajednice (universitates) unutar Dubrovake
Mljetski statut, cap. XXXVI, 80-81.
18
Libro delli ordinamenti e delle usance della universitade et dello commun della isola de Lagusta (Knjiga o uredbama Republike, a stoga i posebnog statusa njihovih starih prava koja ukljuuju i zadravanje
i obiajima skuptine i obine otoka Lastova), ur. Frano Radi (Zagreb: MHJSM, sv. 8, JAZU, 1901.), cap. XXXXVI,
20-1; Lastovski statut, ur. Antun Cvitani (Split: Knjievni krug, 1994.), 224; usp. idem, Lastovsko statutarno 23
Dabeli, Arhivska graa za povijest otoka Mljeta, 64-104.
pravo, u: Lastovski statut, 166-167. 24
Mljetski statut, 128-129; vidi i 114-115. (1428.).
19
Mljetski statut, cap. LVI, 90-93; cap. LXI, 94-95. 25
Premda postoji miljenje da se uz lik sv. Pankracija na starom peatu mljetske Zajednice nalaze likovi sv. Vlaha i
20
Mljetski statut, 110-111 (Capitulo per vin). sv. Mihovila (vidi Marinovi, Lokalna samoupravna vlast na Mljetu, 51-51, n. 87), s obzirom na nepostojanje
21
Dabeli, Arhivska graa za povijest otoka Mljeta, 17. tipinih atributa, vjerojatnije je rije o sv. Nereju i Ahileju; vidi DAD, Diplomata et Acta, 16. stoljee, br. 450-j/3 iz
22
Dabeli, Povijest otoka Mljeta, 81. 1571., i dalje.

98 99
 Dani Cvita Fiskovia / ANA MARINKOVI Dani Cvita Fiskovia / ANA MARINKOVI

Fiskovi crkvu je datirao u sredinu 14.

stoljea.28 Njezin bi se osnutak eventualno
mogao pomaknuti i ranije, te vezati uz
trenutak potpadanja pod dubrovaku
vlast, no gradnja crkve posveene dubro-
vakom zatitniku u svakom sluaju pred-
stavlja jasan znak prihvaanja ili pot-
vrivanja nove vlasti.29
Unato tome, usaivanje dubrovakog
dravnog kulta u lastovsku sredinu nije
razvilo duboke korijene. Tome svjedoi i
injenica da je uobiajena simbioza crkve
sv. Vlaha i kneevog dvora u lastovskom
primjeru razbijena: kneev dvor, poput
crkve sv. Vlaha, smjeten je na obronku
pri vrhu naselja, ali na suprotnoj strani
(njegov najraniji spomen kao domus
6. Testament Dobrice (1420) DAD, Diversa de Meleda, sv. 1, 24r
domini comitis datira iz 1347. godine).30 7. Peat mljetske opine (1571) DAD, Diplomata
et Acta, 16. st., br. 450-j/3
prvobitnih svetaca zatitnika, crkve sv. Vlaha se na Mljetu i Lastovu pojavljuju u Uoljivo je i znakovito da se slian otklon
poneto variranoj konstelaciji.26 od obrasca graenja crkve sv. Vlaha i kneevog dvora u neposrednoj blizini pojav-
ljuje i na Mljetu; babinopoljski kneev dvor udaljen je od crkve sv. Vlaha nekoliko
Pod vlau dubrovake komune od 1252. godine, Lastovo je, kao universitas sa znat-
stotina metara, ne pokuavajui ponoviti nekadanju simbiozu crkve sv. Pankracija
nom razinom autonomije, u razdoblju prihvaanja dubrovake vlasti imalo ve duboko sa sotnicom.31 Ovo sinkopiranje unutar hagiotopografskih i urbanistikih obrazaca
ukorijenjen kult zatitnika, sv. Kuzme i Damjana, patrona lastovske upne crkve. O ukazuje na specifine okolnosti inkorporiranja ovih dvaju otoka u politiki sustav
tome rjeito govori zadravanje likova ove dvojice svetaca na peatu lastovske opine. Dubrovake Republike, okolnosti vezane uz visok stupanj autonomije otokih
tovie, dubrovaka se vlast obavezala u velikoj mjeri potovati simbole lastovske opina i sporo uvoenje novih upravnih oblika.
autonomnosti, o emu svjedoi i odredba Lastovskoga statuta, donesena 1486. godine,
kojom dubrovaka vlada nalae lastovskom knezu da se ne uplie u koritenje staroga ***
lastovskog peata.27
U skladu s transformacijom hagiografskog aspekta strategije irenja dubrovakog
Lastovska crkva sv. Vlaha smjetena je na obronku brda iznad mjesta Lastova i nadg-
teritorija, crkve sv. Pankracija, Nereja i Ahileja, sv. Tripuna i sv. Sra, smjetane su
leda (simboliki i doslovno) itavo naselje, istovremeno konkurirajui crkvi sv. prema ili na samoj granici teritorija pod dubrovakom vlau, kao kontrolne toke
Kuzme i Damjana, koja zadrava status upne crkve. Analizom stilskih elemenata na uzvisinama s dobrim pregledom ireg okolnog podruja, ili kao simbolini
lastovske crkve sv. Vlaha (rije je o neizrazitom stilu, no s jasnim stilsko-konstruk-
tivnim elementom prelomljenoga luka), te povezivanjem sa Zadarskim mirom i 28
Cvito Fiskovi, Lastovski spomenici, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 16 (1966.): 42. Lastovci su se 1358.
odmetnuli od Dubrovnika i privremeno neposredno podvrgnuli Ludoviku.
potrebom za ponovnim potvrivanjem dubrovakog suvereniteta na Lastovu, C. 29
Zadarski mir neupitno nalazi svoj odjek u irenju kulta dubrovakog patrona: u Lastovskom statutu usvojenom
1310. godine, dodana je 1363. godine odredba o slobodi sv. Vlaha, vidi bilj. 17.
26
O poziciji mljetske i lastovske universitas, vidi: Marinovi, Lokalna samoupravna vlast na Mljetu, 18-32; idem, 30
Codex diplomaticus VIII, ur. Tadija Smiiklas (Zagreb: JAZU, 1910.), 370; Fiskovi, Lastovski spomenici, 91.
Lopudska universitas - Pravni poloaj otoka Lopuda u Dubrovakoj Republici, Anali Historijskog instituta u 31
Podatak da su 1581. godine Babinopoljci odbili urediti put od Dvora do crkve sv. Vlaha, te za to bili kanjeni od
Dubrovniku 3 (1954.): 181-235. strane dubrovakoga kneza, govori o previranjima oko koritenja prostora vezanih uz slubenu prisutnost dubrova-
27
Libro delli ordinamenti, cap. XC, 51-52; hrvatski prijevod u: Lastovski statut, 253-254. ke vlasti na otoku; Mljetski statut, 142-143.

100 101
 Cvito Fiskovi Days / ANA MARINKOVI Cvito Fiskovi Days / ANA MARINKOVI

granini kamenovi izmeu dubrovake djedine i teritorija okolnih slavenskih administrative centres, that is, the seats of the counties of the Ragusan Republic,
drava. Nasuprot tome, crkve sv. Vlaha doslovce su usaivane u novoosnovane appearing almost regularly as parish churches in symbiotic form with the local
upravne centre, tj. sjedita kneija koje je Dubrovaka Republika ustrojila proirivi counts palace. Albeit following these patterns in general lines, the islands of Mljet
se na nove teritorije, dolazei najee u simbiozi s kneevim dvorom. and Lastovo do not comply to them entirely, given the older insular cults tight ties
Premda ih u generalnim crtama slijede, Mljet i Lastovo ne uklapaju se u potpunosti to the centres of local government, and thus the introduction of the cult of St Blaise
u ove obrasce, jer uvoenje kulta sv. Vlaha kao da ometaju stariji otoki kultovi. was interfered by the strong cults of the original patrons SS Pancras, Nereus and
Sporo i stupnjevito uvoenje vlasti, te u skladu s time i visok nivo autonomije koju Achilleus on Mljet, and SS Cosmas and Damian on Lastovo. The similarities in
su ova dva otoka dugo uivala, odrazili su se u sporom i stupnjevitom uvoenju positioning and functions of the two insular churches dedicated to St Blaise are
dravnoga kulta, te zadravanjem tradicija ranijih zatitnika, pa bili oni takoer confirming the existence of a subpattern, or a hybrid form of pattern of implanting
dubrovaki, kao u sluaju sv. Pankracija na Mljetu. the cult of the Ragusan patron in the centres of the purchased territories. This sub-
pattern is determined by the specific political context, that is, the particular status
of the two insular communities within the Ragusan Republic, and therefore also the
distinct status of their old privileges which include preserving the traditions of the
Summary original patron saints. The slow and gradual introduction of the Ragusan govern-
ment, and, accordingly, the high level of the autonomy enjoyed by the two islands,
Hagiotopography of the Ragusan Government: reflected in the slow and gradual introduction of the Ragusan official civic cult, and
St Blaise and St Pancras on the Island of Mljet preservation of the earlier hagiographic traditions, even if Ragusan too, as in the
The question of the patron saints of Mljet and its relation to the Ragusan govern- case of St Pancras on Mljet.
ment is a part of a more complex problem of implementation of the Ragusan civic
cults on the territory of the commune, later the Republic of Dubrovnik. The paper
is focusing on the Melitan examples of the churches dedicated to St Blaise and St
Pancras in Babino Polje, and SS Nereus and Achilleus in ara, as well as to some
other reflections of the islands patrons cults (such as their representation on the
communal seal, the Statutes regulations, testamentary legations, or their relation to
the governing and administrative functions). In order to establish a hagiotopo-
graphical pattern, the use of the patron saints cults on Mljet is compared to that of
Lastovo, another island featuring similar development of Ragusan governing forms,
and the points of their deviation from the common practice followed by the
Ragusan government both in its ancestral and the newly-acquired territories is
underlined.
The framework for scrutinising the Ragusan cults on Mljet is made of two hagi-
otopographical patterns applied throughout the Ragusan territory, according to
which the positioning of the churches dedicated to the early patrons significantly
differs from the later ones, dedicated exclusively to St Blaise, the major patron of the
Ragusan Republic. The churches of SS Pancras, Nereus and Achilleus were located
at the very edge of the territory controlled by Dubrovnik as defensive efforts to
define the unstable borders to the neighbouring Slavic states, as a sort of checkpoint
on the hilltops or symbolic boundary stones. Contrary to that, after the consolida-
tion and introduction of the expansionist policy of the large-scale land purchase, the
churches dedicated to St Blaise became litteraly implanted in the newly-established

102 103
 DANI CVITA FISKOVIA
Mljet 2010
Ivana Tomas:

Crkva sv. Marije na otoku Mljetu*

Uvod

C rkva sv. Marije, nekadanjeg benediktinskog samostana na otoiu sred Velikog

jezera na zapadnom dijelu otoka Mljeta, znaajan je spomenik romanikog
sakralnog graditeljstva na istonoj obali Jadrana. U razdoblju od 1948. do 1951.
poduzeti su konzervatorsko-restauratorski radovi, koje je vodio C. Fiskovi, tadanji
ravnatelj Konzervatorskog zavoda za Dalmaciju.1 Tada su otkriveni izvorni romaniki
dijelovi crkve i ranijeg samostana.2 Spomenuta istraivanja doprinijela su dotadanjim
spoznajama o romanikoj crkvi, no istovremeno su otvorila niz pitanja i problema u
interpretaciji njezine arhitekture, napose graditeljskih etapa predvorja i zvonika.
Zanimanje istraivaa mljetskog spomenika osobito je bilo usmjereno interpretaciji
graditeljskih utjecaja. Tako se arhitektura mljetske crkve povezivala s romanikom
arhitekturom junotalijanske regije Apulije,3 s najranijim spomenicima rake gra-
diteljske kole,4 te s tzv. junodalmatinskim jednobrodnim kupolnim tipom,5 dok se njez-
ina arhitektonska plastika povezivala s romanikom skulpturom Apulije i Abruzza.6 U
novije vrijeme J. Stoi doveo je u pitanje i izvornu funkciju mljetske crkve, pretpostavivi
da je izvorno bila zamiljena kao privatna zavjetna crkva, a da je tek kasnije dolaskom
benediktinaca krajem XIII. ili poetkom XIV. st. pretvorena u redovniku crkvu.7
Namjera rada je prikazati dosadanje rezultate istraivanja romanike crkve sv. Marije
na otoku Mljetu, te ukazati na niz otvorenih pitanja i problema u interpretaciji njezine
arhitekture, graditeljskih etapa predvorja i zvonika te arhitektonske plastike.

1
Fiskovi, 1949.: 19-29; 1951.: 176-177; 1952.: 152-153.
2
Istraivanjem je dokazano da romanika graevina nije bila krinoga tlocrta, kako se prethodno mislilo, ve da su
pretpostavljeni krakovi patuljastog transepta zapravo dograene kapele iz razdoblja baroka: Fiskovi, 1949.: 23-24;
1951.: 177.
3
Fiskovi, 1949.: 19-29; 1952.: 154; 1958.: 1-14; 1958a: 39-64.
4
Karaman, 1934.: 113; 1952.: 36-37; 1954.: 23-25; 1959.: 67-70; Kora, 1963.: 213-226; anak-Medi, 1984.:
59-64; 1989.: 145-178.
5
Fiskovi, 1949.: 28-29; 1958: 6.; Stoi: 1998.: 7-21.
6
Fiskovi, 1958.: 4, 8; Cal Mariani, 1984.: 57-59.
7
Stoi, 1998.: 7-9. Slinog miljenja bio je i M. Jurkovi: Jurkovi, 2002.: 210-217.
* lanak je vezan za odrano izlaganje na znanstvenom skupu XII. Dani Cvita Fiskovia pod nazivom Benediktinska
crkva sv. Marije na otoku Mljetu (30. 9. - 3. 10. 2010., Pomena, otok Mljet).

104 105
 Dani Cvita Fiskovia / IVANA TOMAS Dani Cvita Fiskovia / IVANA TOMAS

Osnivanje samostana na Mljetu

1. Crkva sv. Marije na otoku
Mljetu, tlocrt (prema J. Stoiu,
nacrt I. Tenek).
IZVOR: Jurkovi, 2002.: 210.
O osnivanju benediktinskog samostana na Mljetu te o njegovoj povezanosti s opati-
jom S. Maria u Pulsanu u sjevernoj Apuliji, svjedoe povijesni izvori. Meutim,
povjesniari nisu suglasni oko njihove autentinosti. Jedini pouzdani izvor je bula
pape Aleksandra III. iz 1177., u kojoj se uz ostale crkve i samostane benediktinske
opatije u Pulsanu, navodi i ecclesiam sancti Michaelis in Meleta.8 U dosadanjoj lit-
eraturi ova je crkva bilo razliito interpretirana te je teko sa sigurnou tvrditi o
kojoj je tono mljetskoj crkvi rije.
Najraniji povijesni izvori u kojima se spominje crkva sv. Marije su bula pape
Inocencija III. iz 1198., te darovnica Stefana Prvovjenanog iz prve polovine XIII.
stoljea. Meutim, oba povijesna izvora sauvana su u kasnijim prijepisima iz XIV.
st. te se stoga dovodi u pitanje njihova autentinost.9 Za sada se na temelju povijes-
nih izvora ne moe sa sigurnou utvrditi vrijeme izgradnje crkve sv. Marije. U
dosadanjoj literaturi je na temelju analize njezine arhitekture i analogija sa srodnim
spomenicima, crkva datirana u relativno ire vremensko razdoblje od druge polovine
XII. do poetka XIII. stoljea.

Crkva Sv. Marije

2. Crkva sv. Marije
na otoku Mljetu, Romanika crkva sv. Marije jednobrodna je nadsvedena trotravejna graevina, s
uzduni presjek kroz
crkvu s pogledom
monumentalnom kupolom nad sredinjim dijelom te trodijelnim sloenim svetitem.
prema jugu Jednobrodna crkva proirena je tijekom XVII. st., kada su uz sjeverni i juni zid
(stanje 1998.). sredinjeg traveja dograene barokne kapele.10 Crkva je na zapadnoj strani povezana
IZVOR: Stoi,
1998.: 19. s predvorjem, na junoj sa samostanskim sklopom iz XVI. st., dok je istoni dio
crkve uklopljen u kasniji obrambeni zid iz XVII. i XVIII. st.11
Jednobrodna romanika crkva razmjerno je malih dimenzija, a zidana je obraenim
kamenim blokovima nejednaka i duguljasta oblika sloenim u pravilne vodoravne
redove. U crkvi je sauvano izvorno kameno poploenje, izvedeno od pravilno
obraenih ploa nejednake veliine,12 dok su jednostavno profilirani romaniki
vijenci sauvani u podnoju svih vanijih dijelova gornje konstrukcije: kod lukova,
svodova, konhi apside i kaloti kupole.
8
Cavallini, 2002.: 178.
9
Klai, 1967.: 200-207.
10
Podatak da su obje barokne kapele izgraene u XVII. st., u svom je izlaganju pod nazivom Prilog poznavanju
samostana Mljetske kongregacije i crkve sv. Marije na Mljetu u XVII. st., iznijela T. Trka Mikloi na znanstvenom
skupu XII. Dani Cvita Fiskovia (30. 9. - 3. 10. 2010., Pomena, otok Mljet).
11
Obrambeni zid bio je podignut i nad bonim zidovima crkve, a uklonjen je tijekom konzervatorskih radova
3. Crkva sv. Marije na otoku Mljetu, 1948.-51. godine. Tada je uklonjena i loa iz XIX. st., podignuta nad junom stranom crkve iznad sakristije i skla-
pogled u svetite s naglaenim trostrukim dita: Fiskovi, 1949.: 20; 1951.: 177.
lunim otvorom. 12
U ulaznom traveju kamene ploe ocrtavaju oblik romanike bifore, dok je u sredinjem kvadratnom traveju ispod
IZVOR: Jurkovi, 2002.: 211. kupole oblikovana rozeta.

106 107
 Dani Cvita Fiskovia / IVANA TOMAS
4. Crkva sv. Marije na
otoku Mljetu, kupola,
juna strana
( foto: I. Tomas, 2010.).
Trodijelno nadsvedeno svetite, s jednom istaknutom polukrunom apsidom i dva
bona aneksa, odvojeno je od sredinjeg kupolnog prostora trostrukim lunim otvo-
rom, otkrivenim prilikom istraivanja crkve sredinom XX. st. Na junom zidu
svetita otkrivena su i jednostavno oblikovana vrata s nadvratnikom iznad kojeg je
izveden polukruni luk s lunetom, dok su dovratnici graeni zajedno sa zidom.
Vrata su jednako oblikovana na unutranjoj i vanjskoj strani, a povezana su s kasnije
podignutom renesansnom sakristijom. Svi dosadanji istraivai smatrali su da je
rije o romanikim vratima, a jedino je J. Stoi pretpostavio da su vrata naknadno
probijena tijekom XIII. ili poetkom XIV. st.13
Tijekom istih istraivanja otkrivena su i dva romanika bona portala uz ugaona
ojaanja kupole na sjevernoj i junoj strani sredinjeg traveja, od kojih je onaj na junoj
strani bio znatno veih dimenzija od sjevernog. Dvoja romanika vrata u potkupol-
nom prostoru oblikovana su na isti nain kao i spomenuta vrata na junom zidu
svetita. Obzirom da su sva tri bona portala oblikovana na jednak nain, te da kod
vrata na junom zidu svetita nisu uoene nikakve naznake naknadnih intervencija,
ini se vjerojatnim da je romanika crkva izvorno imala tri bona portala, od kojih
jedan na sjevernoj i dva na junoj strani, na kojoj se i nalazio raniji samostan. Meutim,
bez dodatnih istraivanja junog zida svetita teko je donositi sigurne zakljuke.
Iznad sredinjeg traveja kvadratne osnove uzdie se monumentalna kupola na panda-
tivima, oslonjena na etiri pojasna luka blago srpastog oblika. Ugaoni oslonci kupole
pojaani su unutranjim pilastrima i vanjskim lezenama, a u tamburu se nalaze mali
kruni prozori. Monumentalno vanjsko etvrtasto tijelo kupole najupeatljiviji je dio
mljetske crkve, te u potpunosti dominira njezinim volumenom. Ralanjeno je ugaonim
13
Stoi, 1998.: 8.
108
Dani Cvita Fiskovia / IVANA TOMAS
lezenama te nizom jednostrukih viseih lukova na trbuastim konzolama, a pod strehom
piramidalnog krova izveden je i motiv pilinih zubaca. Zabati se nalaze na sve etiri strane
vanjskog tijela kupole. Na istonom i zapadnom zabatu izvedeni su jednostruki visei
lukovi, dok su na sjevernom i junom oni dvostruko oblikovani.
Boni zidovi crkve ralanjeni su lezenama na tri polja, to je u skladu s unutranjim
rasporedom prostora, a pod strehom su izvedeni dvostruko oblikovani visei lukovi.
Apsida crkve je tijekom poduzetih konzervatorskih radova 1949. - 1951. u potpunosti
obnovljena. Njezina povrina ralanjena je s etiri uske lezene koje se izdiu iz iroko
profiliranog sokla, a pri vrhu se nadovezuju na potkrovni vijenac jednostrukih viseih
lukova. U sredinjem polju nalazi se razmjerno velik polukruni prozor.
Zapadno proelje mljetske crkve danas je zaklonjeno predvorjem, a podijeljeno je lezena-
ma na tri nejednako iroka polja. U sredinjem polju nalazi se kameni portal s profi-
liranim i istaknutim nadvratnikom te snanim, grubo obraenim dovratnicama istaknu-
tim od ravnine zida. Ovakvo predimenzionirano oblikovanje portala u potpunosti je u
suprotnosti s nainom obrade te skladnim proporcijama svih izvedenih graditeljskih
dijelova mljetske crkve, te je, po svemu sudei, rije o jednoj kasnijoj intervenciji, a ne o
izvorno zamiljenom romanikom portalu, kako se prethodno mislilo. Iznad nadvratni-
ka spomenutog portala izveden je romaniki mramorni luk s neznatno istaknutom
lunetom. U irini portala, plitke lezene presijecaju krajeve toga luka i produuju se do
potkrovnog vijenca. Za ovakav neobian spoj lezena i luka portala za sada nisu pronaene
analogije, te se ini malo vjerojatnim da je kao takvo izvorno zamiljeno. U gornjem
5. Crkva sv. Marije na otoku
Mljetu, juna vrata potkupolnog
prostora, unutranji zid crkve
( foto: I. Tomas, 2010.).
6. Crkva sv. Marije na otoku
Mljetu, vrata svetita, vanjski
juni zid crkve
( foto: P. Markovi, 2010.).
109
 Dani Cvita Fiskovia / IVANA TOMAS Dani Cvita Fiskovia / IVANA TOMAS

desnom uglu, iznad luka portala, nalazi se latinski natpis, obrubljen ornamentalnom sudei, zamiljeni istovremeno. Juni boni
bordurom. Natpis je oteen kasnijim premazivanjem te je sauvano tek nekoliko rijei iz ulaz predvorja istovremeno je i ulaz na prvoj
kojih se ne moe razaznati sadraj. Ostaci potkrovnog vijenca zapadnog proelja crkve, razini zvonika. U prizemlju su otkriveni i
odnosno niz jednostrukih viseih lukova na trbuastim konzolama otkriveni su sredinom ostaci arhitektonske plastike, koji dodatno
XX. st. na polukatu istonog zida predvorja. Iako neki istraivai ukazuju i na njihov oteavaju problem interpretacije graditeljskih
mogui kasniji nastanak,14 spomenuti lukovi oblikovani su na isti nain kao i ostali etapa predvorja i zvonika. Polukat predvorja
izvorno sauvani lukovi na bonim zidovima crkve i kupoli te, po svemu sudei, pri- ima tek irinu polovice prizemlja. Tijekom istih
padaju izvornom romanikom proelju crkve. Tijekom istih istraivanja otkrivene su i istraivanja na polukatu su otkriveni ve
ugaone lezene romanikog proelja. spomenuti ostaci potkrovnog vijenca zapadnog
Sloenim rjeenjem svetita, kao i svojom monumentalnom kupolom, romanika proelja romanike crkve. Trea razina je obram-
crkva sv. Marije predstavlja iznimku meu sauvanim benediktinskim spomenicima bena kula, tzv. Gundulieva kula, koju najvjero-
na istonoj obali Jadrana, ali i meu tipoloki srodnim romanikim crkvama na jatnije podie mljetski opat Brnje Gunduli
podruju sredinje Apulije i istone obale Jadrana.15 U dosadanjoj literaturi, sloeno krajem XV. st.17 Tijekom istih radova u
trodijelno svetite mljetske crkve veina istraivaa objanjavala je slinim primjeri- jugoistonom uglu otkriveni su ostaci ranijeg
ma svetita bizantskih crkava XII. i XIII. st., a bizantsko iskustvo u oblikovanju zvonika. Od zvonika su sauvani donji dio
bogoslunog prostora navelo je J. Stoia na pretpostavku da je crkva izvorno bifore i dva vijenca od kojih jedan s motivom
zamiljena kao privatna zavjetna crkva, te da je tek kasnije dolaskom benediktinaca 7. Crkva sv. Marije na otoku Mljetu, ahovskog polja, a drugi s pilinim zupcima.
popreni presjek kroz predvorje s pogledom Ispred predvorja je u prvoj polovini XVI. st.,
tijekom XIII. ili poetkom XIV. st. pretvorena u samostansku crkvu.16 Za sada prema zapadu
pitanje funkcije svetita mljetske crkve nije u potpunosti rijeeno, a valja ukazati na (prema anak-Medi, 1984.). istovremeno s izgradnjom novog samostanskog
to da panja dosadanjih istraivaa pri interpretaciji mljetskog svetita nikada nije sklopa, podignut renesansni trijem.
bila usmjerena na prouavanje benediktinske liturgije i benediktinske kupolne Dosadanji istraivai razliito su interpretirali graditeljske etape predvorja i zvonika.
arhitekture na podruju sjeverne i sredinje Apulije, to bi svakako trebalo istraiti. C. Fiskovi smatrao je da je predvorje izgraeno neto kasnije od crkve i zvonika, no
Po svemu sudei, romanika crkva izvorno je imala tri bona portala, od kojih jedan da uglavnom pokazuje isti romaniki stil 18 kao crkva.19 Za zvonik je pretpostavio da je
na sjevernoj i dva na junoj strani na kojoj se i nalazio raniji samostan. Iako je bez rije o naem najranijem primjeru otvorenog zvonika na preslicu, asimetrino postav-
dodatnih istraivanja zapadnog proelja mljetske crkve teko donositi sigurne ljenog uz jugozapadni ugao crkve koji nastaje gotovo istovremeno s crkvom.20
zakljuke, ini se vjerojatnim da su otkriveni ostaci potkrovnog vijenca pripadali Osamdesetih godina XX. st. o predvorju i zvoniku mljetske crkve podrobnije je pisala
izvornom romanikom proelju, a da trodijelna podjela zapadnog proelja plitkim i M. anak-Medi.21 Spomenuta autorica dokazala je da je rije o ugaonom zvoniku, a
lezenama, kao i dananji oblik glavnog portala, nisu izvorna romanika rjeenja kako ne o zvoniku na preslicu kako je to prethodno mislio C. Fiskovi. Meutim, u namjeri
se prethodno mislilo, ve jedna naknadna intervencija. da dokae povezanost mljetske crkve s rakim spomenicima, anak-Medi je u svojim
radovima isticala da je s crkvom izvorno zamiljena i priprata s dva zvonika.22 Prema J.
Problem graditeljskih etapa predvorja i zvonika Stoiu, zvonik i predvorje nisu bili izgraeni istovremeno s crkvom, naime, autor je
smatrao da je uz crkvu u XIII. st. prvo prigraen zvonik, koji je tijekom XIV. st. zami-
Dananji oblik trokatnog predvorja mljetske crkve rezultat je brojnih pregradnji
jenjen predvorjem.23
koje su se dogaale tijekom stoljea te je iznimno teko sa sigurnou razlikovati
njegove graevinske i stilsko-razvojne etape. Prilikom istraivanja prizemlja pred- 17
Fiskovi, 1949.: 24; 1958a: 50.
vorja sredinom XX. st., otkriveno je da su uz glavni zapadni ulaz postojali i boni 18
Fiskovi, 1949.: 21.
ulazi. Oba bona ulaza oblikovana su na isti nain srpastim lukom, te su, po svemu 19
Fiskovi, 1949.: 21; 1958a: 45.
20
Fiskovi, 1949.: 21-22; 1958a: 45, 47.
14 21
anak-Medi, 1984.: 62; 1989.: 154. anak-Medi, 1984.: 59-64; 1989.: 151-154.
15 22
Usp. anak-Medi, 1989.: 119-138, 179-295, 203-233; Belli D'Elia, 2003.: 195-198, 278, 284-290. anak-Medi, 1984.: 62.
16 23
Stoi, 1998.: 7-8. Slinog miljenja bio je i M. Jurkovi: Jurkovi, 2002.: 211-212. Stoi 1998.: 7-8.

110 111
 Dani Cvita Fiskovia / IVANA TOMAS Dani Cvita Fiskovia / IVANA TOMAS

Arhitektonska plastika
Poseban problem u interpretaciji mljetskog spomenika predstavljaju i sauvani
ostaci arhitektonske plastike u prizemlju predvorja. Dvije figurativne skulpture uzi-
dane su nad sredinjim lukom ulaza u predvorje. S lijeve strane nalazi se skulptura
Ivana Krstitelja, a s desne anela s kadionicom. Obje skulpture jednako su obraene,
to je osobito vidljivo kod jednako stiliziranih nabora odjee, kod obrade kose i lica,
a napose kod iroko rastvorenih oiju olovnih zjenica. Takoer, skulpture su blago
povijene to ukazuje na to da su i izvorno bile smjetene uz luk portala, no za sada je
otvoreno pitanje gdje su se tono nalazile. Trea skulptura, danas izgubljena, bila je
uzidana nad podrumskim vratima samostana.26 C. Fiskovi bio je miljenja kako je
rije o anelu s dugom peteljkom ljiljana u sceni Navjetenja, dok je J. Stoi smatrao
da je rije o anelu koji rastee rukama tkaninu u sceni Kristova krtenja.27 Meutim,
ini se vjerojatnijim da je ovdje rije o sv. Mihovilu, jer dugaki tap koji dijagonalno
8. Crkva sv. Marije na otoku Mljetu, sauvani ostaci zapadnog proelja crkve na polukatu predvorja dri s obje ruke vie bi odgovarao koplju negoli ljiljanu ili pak tkanini. Sve tri skulp-
( foto: P. Markovi, 2010.). ture nastale su istovremeno, pretpostavlja se krajem XII. st., a u dosadanjoj litera-
Na temelju nedavno provedenih arheolokih i konzervatorskih istraivanja mljetskog turi povezivale su s romanikom skulpturom sjeverne Apulije i Abruzza.28
samostana, . Pekovi smatra da su graditelji osmislili crkvu s dva zvonika na proelju, Od ostale arhitektonske plastike u predvorju sauvana su dva kapitela i etiri vijenca.
a u svojoj nedavno objavljenoj knjizi donosi i prijedlog grafike rekonstrukcije Dva velika kapitela bila su postavljena na
proeljnih zvonika mljetskog spomenika.24 Valja konstatirati da je rije o iznimno antike mramorne stupove i baze, a podravali
neobinom izgledu proelja za koje je teko nai analogije meu srednjovjekovnim su svod nad sredinjim lukom predvorja.
spomenicima. U spomenutoj rekonstrukciji uoljivo je da masivni zvonici u potpu- Kapiteli imaju iste osnovne mjere, ali im je
nosti dominiraju proeljem mljetske crkve, ostavljajui tek iznimno uski prostor za izbor klesanih motiva razliit. Na jednom
kapitelu je stranja strana slabije obraena, to
portal i biforu u njegovom sredinjem dijelu.25
ukazuje na mogunost da se ovdje nije izvorno
Bez dodatnih istraivanja teko je sa sigurnou odrediti graevinske i stilsko-razvojne etape nalazio. Obzirom na zamjetne meusobne
predvorja i zvonika, a dodatni problem predstavljaju i sauvani ostaci potkrovnog vijenca stilsko-morfoloke razlike, pitanje je nastaju li
zapadnog proelja crkve. Za sada se ini loginim pretpostaviti da je prvo izgraeno zapadno spomenuti kapiteli istovremeno, te gdje su se
proelje crkve, a tek kasnije zvonik. Po svemu sudei, zvonik i boni ulazi u predvorje, od izvorno nalazili. Dosadanji istraivai su ih
kojih je juni istovremeno i ulaz na prvoj razini zvonika, nastaju istovremeno. Obzirom na uglavnom povezivali s romanikim kapitelima
slinosti u nainu zidanja bonih zidova predvorja i zvonika s crkvom, kao i u oblikovanju XII. i XIII. st. u Apuliji, no bez preciznijeg
vijenaca bifore s onima izvedenim na kupoli, ini se da je njihova izgradnja uslijedila u rela- objanjenja.29
tivno kraem vremenskom razdoblju nakon izgradnje crkve. Mogue se, stoga, sloiti s U podnoju lukova i svodova predvorja nalaze
konstatacijom C. Fiskovia, da predvorje, ali i zvonik uglavnom pokazuju isti romaniki stil se etiri reljefno obraena kratka vijenca
kao i crkva. Na temelju, pak, sauvane samo jedne bifore u istonom dijelu zvonika, teko je 10. Crkva sv. Marije na otoku Mljetu,
razliitih motiva, od kojih jedan na sjevernoj, glavni portal
sa sigurnou govoriti o njegovu izvornom izgledu. Dodatni problem u rekonstrukciji mljet- a tri na junoj strani. U dosadanjoj literaturi ( foto: I. Tomas, 2010.).
skog zvonika predstavlja i injenica da zbog razornih potresa na podruju junog dijela
istone i zapadne obale Jadrana nema sauvanih srednjovjekovnih zvonika. 26
Skulptura je ukradena 1969. godine.
27
Fiskovi, 1958.: 4; Stoi, 1998.: 8.
24 28
Pekovi, 2010.: 69-70. Fiskovi, 1949.: 22; 1958.: 4; 1958a: 46; 1961.: 1223; Cal Mariani, 1984.: 57; anak-Medi, 1989.: 161-162.
25 29
Pekovi, 2010.: 69. Fiskovi, 1949.: 21; 1958a: 45; anak-Medi, 1989.: 161.

112 113
 Dani Cvita Fiskovia / IVANA TOMAS Cvito Fiskovi Days / IVANA TOMAS

nije im se posveivala vea panja, te su bez Poseban problem u interpretaciji mljetskog spomenika predstavljaju i sauvani
preciznijeg objanjenja interpretirani kao ostaci arhitektonske plastike u prizemlju predvorja. Skulpture Ivana Krstitelja i
romaniki.30 U novije je vrijeme J. Stoi uka- anela s kadionicom uzidane su nad sredinjim lukom ulaza u predvorje, a danas
zao na mogunost da su se vijenci nalazili na izgubljena, trea skulptura, vjerojatno je predstavljala sv. Mihovila, a ne anela s
ugaonom zvoniku te da su naknadno tijekom ljiljanom ili tkaninom kako se prethodno mislilo. Od ostale arhitektonske plastike u
XIV. st. ugraeni u predvorje.31 Meutim, bez predvorju sauvana su dva kapitela i etiri vijenca. Obzirom na zamjetne meusobne
podrobnije obrade teko je govoriti o tome stilsko-morfoloke razlike, pitanje je nastaju li oba kapitela istovremeno te gdje su se
kada vijenci nastaju, nastaju li istovremeno, te izvorno nalazili, a bez podrobnije obrade teko je iznositi i sigurnije zakljuke o
je li ovo njihovo izvorno mjesto ili su ovdje etiri reljefno obraena vijenaca razliitih motiva.
naknadno ugraeni.
Saetak
Zakljuak
Crkva sv. Marije, nekadanjeg benediktinskog samostana na otoiu sred Velikog jezera
Romanika crkva sv. Marije jednobrodna je na zapadnom dijelu otoka Mljeta, znaajan je spomenik romanikog sakralnog gra-
nadsvedena trotravejna graevina, s monu- diteljstva na istonoj obali Jadrana. Autorica u lanku iznosi dosadanje rezultate
11. Crkva sv. Marije na otoku Mljetu,
mentalnom kupolom nad sredinjim dijelom istraivanja crkve sv. Marije na otoku Mljetu, te ukazuje na niz otvorenih pitanja i
rekonstrukcija proeljnih zvonika te trodijelnim sloenim svetitem. Sloenim problema u interpretaciji njezine arhitekture, graditeljskih etapa predvorja i zvonika te
(prema . Pekoviu, 2010.). rjeenjem svetita, kao i svojom monumentalnom
IZVOR: Pekovi, 2010.: 69. arhitektonske plastike.
kupolom, mljetska crkva predstavlja iznimku
meu sauvanim benediktinskim spomenicima na istonoj obali Jadrana, a odvaja se
i od ostalih tipoloki srodnih romanikih jednobrodnih crkava s kupolom sauvanih
na podruju sredinje Apulije i istone obale Jadrana. Za sada pitanje funkcije Summary
svetita mljetske crkve nije u potpunosti rijeeno, a valja ukazati na to da panja
Romanesque church of St. Mary in the island of Mljet
dosadanjih istraivaa pri interpretaciji mljetskog svetita nikada nije bila usmjerena
na prouavanje benediktinske liturgije i benediktinske kupolne arhitekture na The church of St. Mary, formerly belonging to the Benedictine monastery on the
podruju sjeverne i sredinje Apulije, to bi svakako trebalo istraiti. Precizniju islet in the middle of the Great Lake on the island of Mljet, is a significant
dataciju mljetske crkve nije mogue odrediti, osim to se moe zakljuiti da nastaje Romanesque religious monument on the eastern Adriatic coast. Conservation and
najranije krajem XII. st. Na temelju dosadanjih saznanja ini se da je crkva imala tri restoration work headed by C. Fiskovic, then director of the Conservation Institute
bona portala, od kojih jedan na sjevernoj i dva na junoj strani na kojoj se i nalazio for Dalmatia, which was carried out on the church led to the discovery of
raniji samostan. Takoer, ini se vjerojatnim da su otkriveni ostaci potkrovnog Romanesque parts of the church and the former monastery. That research both
vijenca zapadnog proelja crkve pripadali izvornom romanikom proelju, a da contributed to the knowledge on the Romanesque church and raised numerous
trodijelna podjela zapadnog proelja plitkim lezenama, kao i dananji oblik glavnog issues on the interpretation of its architecture, most of all the construction stages of
portala nisu izvorna romanika rjeenja, kako se prethodno mislilo, ve jedna its vestibule and belfries. The interest of the research team working on the church
naknadna intervencija. Po svemu sudei, zvonik i boni ulazi u predvorje nastaju was centred on interpretations of architectural influences. This paper aims to show
naknadno, odnosno nakon izgradnje zapadnog proelja romanike crkve. Obzirom their research results and to point to issues concerning interpretations of the church
na slinosti u nainu zidanja bonih zidova predvorja i zvonika s crkvom, kao i u architecture and architectural sculpture, and stages in the construction of the bel-
oblikovanju vijenaca bifore s onima izvedenim na kupoli, ini se da je njihova izgrad- fries and vestibule.
nja uslijedila u relativno kraem vremenskom razdoblju nakon izgradnje crkve. The Romanesque church of St. Mary is a singlenave, three-bay vaulted building with
a tripartite chancel and a monumental dome over the central bay of the church. Such
30
Fiskovi, 1949.: 22; 1958a: 46; anak-Medi, 1989.: 160-161. a complex construction of chancel, together with a monumental dome make this
31
Stoi, 1998.: 8. church on Mljet an exception among the surviving Benedictine monuments on the

114 115
 Cvito Fiskovi Days / IVANA TOMAS
eastern Adriatic coast, and differentiates it from other singlenave domed churches
preserved in Central Apulia and the eastern Adriatic coast. An analysis of its archi-
tecture and established analogies with similar monuments cannot provide a precise
date of its construction date but can lead to the conclusion that the earliest period
in which it could have been built was the end of the 12th century. Research hereto-
fore conducted indicates that the church had three lateral portals, one of which was
on the north and two of which were on the south side of the church where an ear-
lier monastery used to stand. It also seems likely that the discovered remains of the
roof cornice on the west faade of the church belonged to the original Romanesque
faade, and that the tripartite organization of the west faade articulated with shal-
low lesenes, as well as the present shape of the main portal were not original
Romanesque in design as was previously held, but later remodelling. It also seems
probable that the belfry and the lateral entrances into the vestibule were added after
the west faade of the church had already been built. The similarity in the construc-
tion methods between the lateral walls of the vestibule and belfry and the church in
general, as well as the design of the cornice over the two-mullion windows and the
dome cornices, indicates that these elements were built shortly after the church had
been erected. A special issue concerning the church is the interpretation of the sur-
viving remains of architectural sculpture on the ground floor of the vestibule. The
sculptures of St. John the Baptist and an angel holding a censer were built in above
the central arch of the vestibule. The third sculpture which has not survived to this
day probably represented St. Michael and not an angel with a lily or a piece of cloth
as was held before. Other surviving items of architectural sculpture from the vesti-
bule include two capitals and four differently patterned moulded cornices.
116
DANI CVITA FISKOVIA
Mljet 2010
Tanja Trka Mikloi:
Prilog poznavanju samostana mljetske
kongregacije i crkve sv. Marije na Mljetu
u XVII. stoljeu
U radu se na temelju arhivskih izvora preciznije odreuje vrijeme prigradnje bonih
kapela u nekadanjoj benediktinskoj crkvi sv. Marije na Jezeru na otoku Mljetu, uz
pregled naknadnih ureenja njezine unutranjosti u razdoblju baroka. Takoer se
donose podaci o samostanima Mljetske kongregacije i njezinoj upravi u XVII. stoljeu.
S klop nekadanjeg benediktinskog samostana s crkvom sv. Marije na Mljetu (sl. 1)
uao je u potpuno novu fazu svoje povijesno-umjetnike interpretacije otkriem
da dvije bone kapele prigraene samostanskoj crkvi ne predstavljaju dio njezine
izvorne romanike strukture, nego su naknadne barokne prigradnje. Do te je
znaajne spoznaje doao Cvito Fiskovi prilikom obnove samostanskoga sklopa i
crkve zapoete 1948., zakljuivi na temelju godine 1706., tada jo uvijek upisane na
oltarnoj pali june kapele, da su obje kapele prigraene poetkom XVIII. stoljea.1
U ranim povijesno-umjetnikim raspravama onima koje su prethodile obnovi
sredinom XX. stoljea krini tlocrt mljetske crkve tumaen je i kao renesansni,2 a
u XIX. ju je stoljeu, premda neutemeljeno, Lorenzo Vitelleschi ak odredio kao
1
Ovaj prilog iznesen je u saetom obliku na znanstvenom skupu XII. Dani Cvita Fiskovia: Metamorfoze mita
(Pomena, 30. rujna 3. listopada 2010.). Cjelovit tekst rada pod naslovom Obnove i ureenja crkve sv. Marije na
Mljetu u XVII. i XVIII. stoljeu prihvaen je za objavljivanje u asopisu Prostor: znanstveni asopis za arhitekturu
i urbanizam (vol. 19, 2011., br. 2/42.).
Usp. Cvito Fiskovi, Popravak benediktinske crkve na otoku Mljetu, u: Ljetopis JAZU, knj. 55 (poseban otisak),
Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1949., 20.
2
Kao renesansnu graevinu mljetsku je crkvu odredio Alessandro Dudan. Za kritiki osvrt na ranija tumaenja
tlocrtne dispozicije i datacije mljetske crkve, uz iscrpne popise literature, usp. Josip Stoi, Benediktinski samostan
Sv. Marije na Mljetu, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti 22 (1998.), 20-21, n. 2, te recentnije Ivana Tomas,
Crkva sv. Marije na otoku Mljetu i njezina povezanost s romanikim spomenicima Apulije, u: Prostor: znanstve-
ni asopis za arhitekturu i urbanizam (2011., u tisku).
117
 Dani Cvita Fiskovia / Tanja Trka Mikloi Dani Cvita Fiskovia / Tanja Trka Mikloi

1. Nekadanji benediktinski samostan sv. Marije na Mljetu. 2. Crkva sv.

Marije na
gotiku.3 U novije je vrijeme interes istraivaa usmjeren prvenstveno na ranija razdo- Mljetu, svetite.
blja, tonije na znaaj crkve sv. Marije na Mljetu unutar korpusa romanike arhitekture godinom, nudi drugaiju sliku barokne obnove crkve. Rije je o izvjetaju mljet-
na naim prostorima i mogue utjecaje, te tako baroknom preureenju crkve nije skoga opata i predsjednika Mljetske kongregacije Girolama Giorgija ( Jeronima
posveena posebna pozornost. tovie, ono se nerijetko spominjalo u negativnom urevia) od 21. travnja 1648. godine,6 u kojemu opisuje organizaciju i stanje
kontekstu, jer je smatrano da je naruilo jednostavnost srednjovjekovne crkve. samostana Mljetske kongregacije, osnovane 1527. godine. Izvjetaj je pisan na kraju
Izvorni oblik romanike crkve, izgraene krajem XII. ili u prvoj polovici XIII. njegovog prvog petogodinjeg mandata, vjerojatno s namjerom da iskae dobar
stoljea, ini jednobrodna struktura s predvorjem, trodijelnim svetitem i nain upravljanja posjedima Kongregacije i tako moda osigura svoj reizbor, doista
polukrunom apsidom te kupolom na pandantivima unutar sredinjeg etvrtastog potvren tri mjeseca poslije.7 Zapoinje ga imenovanjem etiriju samostana Mljetske
tambura (sl. 2). Prve znaajnije izmjene i proirenja samostanskoga sklopa izvedene kongregacije: Sv. Marije na Mljetu, Sv. Jakova na Vinjici i Sv. Mihovila na ipanu,
su u XV. i XVI. stoljeu,4 no one su zahvatile prvenstveno samostansko zdanje, a koji imaju status i privilegije opatija, te Sv. Andrije na puini sa statusom priorata, pa
sama je crkva sv. Marije temeljite preinake doivjela tek u razdoblju baroka. nastavlja kraim opisom svakog pojedinog samostana i pripadajue mu crkve.
Najopsenija intervencija na crkvenome zdanju bila je prigradnja bonih kapela s Samostan sv. Jakova na Vinjici navodi kao prostran, velianstveno izgraen, s
obje strane sredinjeg, kupolom nadvienog traveja, za koje se smatralo da su crkvom elegantne strukture s lijepim oltarima i kapelama te prikladnom liturgijskom
prigraene istovremeno poetkom XVIII. stoljea. Taj se podatak redovito ponav- opremom; ipanski je samostan potrebno obnoviti, a crkva je malena i nedovoljno
ljao u kasnijoj literaturi, uz izuzetak monumentalnog djela Ivana Ostojia o pov- opremljena; samostan i crkva sv. Andrije na puini prikladno su graeni s obzirom
ijesti benediktinskoga reda u Hrvatskoj, gdje se prema osamnaestostoljetnom na nemirno more koje ih okruuje. Meutim, Giorgijev izvjetaj najzanimljivije i
rukopisu Zibaldone Ivana Matijaevia Matteija bez poblie datacije kratko navodi najiscrpnije podatke donosi za crkvu i samostan sv. Marije na Mljetu, najznaajniju
da su dvije pokrajnje kapele ureene [] u novom vijeku pod opatom Jankoviem.5 opatiju Mljetske kongregacije po kojoj je i dobila ime.
Meutim, dokument sauvan u Dravnom arhivu u Dubrovniku datiran 1648. U opisu smjetaja mljetskoga samostanskog sklopa, Girolamo Giorgi istie prirodne
ljepote otoia na Jezeru, navodei da mjesto na kojemu se nalazi izvanredno
3
Usp. Lorenzo Vitelleschi, Povijesne i statistike biljeke o dubrovakom okrugu = Notizie storiche e statistiche del
circolo di Ragusa, (uvodna studija i biljeke) Vinicije B. Lupis, Dubrovnik: Matica hrvatska Dubrovnik; Dravni
ublaava neugode samoe, i djeluje kao da ga je priroda sama nainila upravo za
arhiv u Dubrovniku, 2002., 104-106.
4 6
Usp. Fiskovi, Popravak, bilj. 1, 24; Isti, Spomenici otoka Mljeta, u: Branimir Gui, Cvito Fiskovi, Otok Dravni arhiv u Dubrovniku (dalje DAD), Diplomata et acta, 17. st., sv. 11, br. 1254/2, ff. 69v-70r. Usp. prijepis
Mljet: na novi nacionalni park, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1958., 64-68. dokumenta u prilogu.
5 7
Ivan Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim naim krajevima. II: Benediktinci u Dalmaciji, Split: Benediktinski Vie o Girolamu Giorgiju i opatima Mljetske kongregacije u: Tanja Trka Mikloi, Obnove i ureenja crkve sv. Marije
priorat Tkon, 1964., 448. na Mljetu u XVII. i XVIII. stoljeu, u: Prostor: znanstveni asopis za arhitekturu i urbanizam, 2011. (u tisku).

118 119
 Dani Cvita Fiskovia / Tanja Trka Mikloi Dani Cvita Fiskovia / Tanja Trka Mikloi

anakoretski i samotan ivot. Za samostan navodi samo da je elegantno graen i (1713. 1791.) donosi prijepis dvaju nadgrob-
prostran, a u svom kratkom opisu vie pozornosti posveuje samostanskoj crkvi, nih natpisa koji su preneseni u samostansku
donosei vrijedne podatke o njezinom izgledu u petom desetljeu XVII. stoljea: knjinicu iz crkve nakon to su u njoj podig-
Crkva je posveena sv. Mariji, i u njoj se nalazi jedna kapela Bogorodice slavne zbog nute dvije bone kapele u vrijeme uprave
drevnoga aenja i hodoaa oblinjega puka, posebice na blagdan Marije opata Iaocovicha.11 Iz tog je podatka bilo
Uznesene, kojoj je zapravo posveena ova crkva. Prikladno je opremljena liturgi- mogue zakljuiti da su bone kapele podig-
jskim predmetima, a pokoji vrijedan komad namjetaja koji su zaloili prethodnici nute u doba opata Jankovia (kojemu Mattei
ja sam otkupio naplatom pozamanih dugova, zbog ega se odluilo obnoviti mnoge zna samo prezime Iaocovich),12 koji, prema
dijelove samostana i crkve te istu ukrasiti jednom kapelom izgraenom iznova Ostojievom popisu opata na Mljetu, upravlja
posveenoj sv. Jeronimu, posebnom zagovorniku slavenskoga naroda. samostanom poetkom XVII. stoljea, vjero-
Spomen dviju kapela u unutranjosti mljetske crkve govori da su te, 1648. godine, jatno izmeu 1602. i 1607. godine.13 Meutim,
kada je napisan izvjetaj, obje ve postojale. No pisac izvjetaja razlikuje vrijeme izvjetaj Girolama Giorgija iz 1648. godine
njihova nastanka: kapela posveena Bogorodici sjeverna postojala je i prije jasno ukazuje da je kapela posveena
Giorgijeva vremena, a druga je njegovom zaslugom iznova izgraena fatta di Bogorodici starija od one posveene sv.
nuovo i posveena sv. Jeronimu. Time je nastavljen kontinuitet aenja sveca Jeronimu, za koju Giorgi navodi da je u 4. Crkva sv. Marije na Mljetu, juna
njegovo vrijeme izgraena iznova. Mogue je, kapela.
imenjaka opata Girolama Giorgija: u mljetskoj su crkvi, kako doznajemo iz
sauvanog popisa samostanske imovine iz 1458. godine, ve polovicom XV. stoljea dakle, da je sjevernu kapelu (sl. 3) u kojoj su se nalazili natpisi koje navodi Mattei
postojala tri oltara, od kojih je jedan bio dao podii opat Jankovi poetkom XVII. stoljea, a junu (sl. 4) Girolamo Giorgi
posveen upravo sv. Jeronimu.8 Stari prikaz etrdesetak godina poslije, vjerojatno izmeu 1643. i 1648. godine, tijekom svog
Bogorodice u sjevernoj kapeli koji se, kako prvog petogodinjeg mandata na mjestu predsjednika Mljetske kongregacije.
navodi Giorgi, odavna astio, zasigurno je Barokne su kapele, dakle, mljetskoj crkvi sv. Marije prigraene svakako prije poetka
upravo ikona Gospe od Jezera, odnosno njez- XVIII. stoljea, kako se to do sada navodilo.
ina kasnija kopija s vrijednim srebrnim oko- O razliitom vremenu nastanka dviju bonih kapela mljetske crkve govori i njihova
vom. Na to upuuje i plitka nia, odnosno tlocrtna dispozicija. Debljinom zida i poloajem bonih zidova sjeverna se kapela
udubljenje u zaelnom zidu kapele u koji je, razlikuje od june, okrenute samostanu: zidovi june kapele znatno su tanji, a njezin
vjerojatno u pripadajuem okviru, mogla biti je oblik pravilniji u odnosu na stariju sjevernu. Sjeverna je kapela, ona ranija, ujedno
umetnuta spomenuta ikona.9 Osim toga, tu i dio vanjskoga plata samostanskog sklopa, s morske strane ojaanog dvjema kulama
pretpostavku ohrabruje i nevjet latinski nat- sjeverozapadnom nad predvorjem crkve i sjeveroistonom uz apsidu. Vremenu
pis ispisan na vijencu sjeverne kapele, koji bi u opata Jankovia, koji bi bio zasluan za podizanje sjeverne, Bogorodiine kapele,
slobodnom prijevodu glasio: Kojigod dolazi prethodi napad osmanskih snaga na Mljet 1571. godine, u kojemu je opljakan
pozdravi roditeljicu majku.10 samostan.14 U tom se razdoblju samostan zbog stalne opasnosti od Osmanlija i
Malobrojni su izvori koji spominju bone gusara utvruje, podiu se obrambene kule na sjevernoj strani samostanskoga
3. Crkva sv. Marije na Mljetu, sjeverna
kapele mljetske crkve: u kratkoj biljeci ruko-
kapela. pisa Zibaldone, Ivan Matijaevi Mattei
11
Ivan Marija Matijaevi (Mattei), Zibaldone, sv. III, rkp. 435, u Knjinici samostana Male brae u Dubrovniku, 437. Na digitalnim
snimkama stranica ovoga rukopisa najsrdanije zahvaljujem fra Stipi Nosiu, gvardijanu samostana Male brae u Dubrovniku.
8 12
Altare sancti Jeronimi Usp. Fiskovi, Spomenici, bilj. 4, 51. Usp. bilj. 5.
9 13
Nia dimenzija 90 x 70 cm danas je sakrivena oltarnom palom Uznesenja Marijina koja je samo prislonjena na U popisu opata benediktinskih samostana Ostoji, ne navodei godine slube, smjeta opata Jankovia izmeu
strukturu drvenoga oltara u sjevernoj kapeli. opata Ivana, za kojega je zabiljeena godina 1602., i Josipa Vecchija, koji stupa na dunost 1607. godine. Usp. Ivan
10
Slabo vidljiv natpis nije cjelovit, nego je urezan na nasuprotnim stranama vijenca sjeverne kapele: QVICVMQVE Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim naim krajevima, III, Split: Benediktinski priorat Tkon, 1965., 309.
14
VENIS GENITRICIS na istonoj, a MATER AVE na zapadnoj strani. Prijepis natpisa donosi Fiskovi, Usp. Ivan Ostoji, Turska najezda i benediktinski spomenici u naim stranama, u: Prilozi povijesti umjetnosti u
Popravak, bilj. 1, 26. Dalmaciji, 13 (1961.), 141; Isti, Benediktinci u Hrvatskoj, II, bilj. 5, 446.

120 121
 Dani Cvita Fiskovia / Tanja Trka Mikloi Dani Cvita Fiskovia / Tanja Trka Mikloi

5. Samostanski klaustar prije obnove, s loom neko prigraenom junoj kapeli crkve. Ministarstvo kul-
ture Republike Hrvatske, Konzervatorski odjel u Splitu, fototeka (inv. br. 5334, snimljeno 1949. godine).

6. Sjeverna kapela
prije obnove.
Ministarstvo kulture
Republike Hrvatske,
Konzervatorski odjel u
Splitu, fototeka (inv.
br. 5335, snimljeno
1949. godine).

dvorita,15 a tijekom XVII. i XVIII. stoljea uz rubove krova crkve diu se i obrambeni
zidovi, zatvaraju prozori te otvaraju dodatne pukarnice (sl. 5, 6).16 Poloaj sjeverne
kapele posveene Bogorodici iji se poseban zagovor traio u obrani protiv osmanske
opasnosti izmeu dviju obrambenih kula utvrenoga sklopa sugerira simboliku 7. Neznani majstor, ikona Gospe od Jezera (XV. st.).
izmjenu fizike i duhovne zatite benediktinskoga samostana i njegovih redovnika,
Kao vaan dio dugotrajne lokalne tradicije, udotvorna ikona Gospe od Jezera, neko
toliko potrebne u nemirnim vremenima osmanskih ratova i gusarskih najezda.
smjetena u sjevernoj kapeli s natpisom Kojigod dolazi pozdravi roditeljicu majku,
lako se prilagodila poslijetridentskim shvaanjima Bogorodiine univerzalne posredni-
15
Usp. Josip Stoi, Benediktinski samostan, bilj. 2, 10. Ostoji navodi da je samostan sv. Marije na Mljetu bio jedan ke uloge:17 u XVII. je stoljeu svoju zatitniku ulogu zasigurno morala proiriti i na
od onih koji su bili utvreni po uputama vojnikih strunjaka Ivan Ostoji, Turska najezda, bilj. 14, 142.
16
Na pomoi pri pronalaenju fotografija mljetskoga samostana i crkve prije obnove najljepe zahvaljujem Sandi
17
Bulimbai iz Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture RH u Splitu. Kako ju na drugim primjerima definira Zoraida Demori-Stanii, Uvod u posttridentsku zavjetnu sliku u

122 123
 Dani Cvita Fiskovia / Tanja Trka Mikloi
8. Neznani slikar, Uznesenje Blaene Djevice Marije (prema B. Litteriniju), XVIII. st.,
ulje na platnu, 249 x 151 cm. Mljet, crkva sv. Marije, sjeverna kapela.
124
Dani Cvita Fiskovia / Tanja Trka Mikloi
obranu od opasnosti s mora, srodno protuosmanskim zatitnicama Mariji Pomonici
i Gospi od Ruarija, u to vrijeme iznimno aenima u drugim, ratom ugroenim
krajevima. Njezin se znaaj tijekom stoljea ogleda i u djelima starijih pisaca: Mauro
Orbini (1601.),18 Giacomo di Pietro Luccari (1605.),19 Ignjat urevi (1730.)20 i
Francesco Maria Appendini (1802.)21 ikonu Gospe od Jezera istiu kao jednu od
najveih vrijednosti mljetske crkve (sl. 7), kako ju u svom izvjetaju navodi i
Girolamo Giorgi.22
Danas se u bonim kapelama crkve sv. Marije nalaze barokni polikromirani drveni
oltari s oltarnim palama XVIII. stoljea. U sjevernoj je smjetena oltarna slika
neznanoga majstora23 s prikazom Uznesenja Blaene Djevice Marije, kopija slike iste
teme na stropu crkve Gospe od Karmena u Dubrovniku venecijanskoga slikara
Bartolomea Litterinija (Venecija, 1669. 1748.); njezina mljetska kopija vjerojatno
je djelo kasnoga XVIII. stoljea (sl. 8).24 U junoj kapeli nalazi se pala Sv. Benedikta
pripisana Petru Matteiju (Matej, Matijaevi, Matejevi; Dubrovnik, 1670. 1726.),
Dalmaciji uz prijedlog za Sante Perandu, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 33 (1992.) = Prijateljev zbornik
II, 192.
18
[] la Madonna di Meleda, che si trova nella Chiesa de' Padri dell'ordine di San Benedetto, imagine antichissi-
ma, e ne' tempi andati in gran veneratione, e specialmente da Bosnesi [] Mauro Orbini, Il regno degli Slavi
hoggi corrottamente detti Schiavoni, Pesaro: Appresso Girolamo Concordia, 1601., 369-370. (faksimilno izdanje
uredili Sima irkovi i Peter Rehder, Mnchen: Verlag Otto Sagner, 1985.). Usp. i hrvatski prijevod: Mavro Orbini,
Kraljevstvo Slavena, (prev.) Snjeana Husi, (prir.) Franjo anjek, Zagreb: Golden marketing, Narodne novine,
Zagreb, 1999., 431.
19
[] la Madonna dell'Isola di Meleda, gi tanto celebre & famosa nel Regno di Bosna, & quello di Rassia per li
miracoli che del continuo faceva. Giacomo di Pietro Luccari, Copioso ristretto degli annali di Ravsa, Venetia: Ad
instantia di Antonio Leonardi, 1605., 17.
20
U samostanskom hramu tuje se slika Bogorodice, poznate po zadivljujuim dobroinstvima, koju tuju ne samo
u Dalmaciji nego i u cijeloj Srbiji, Rai (dok su se pokoravali kranskim kraljevima). Na poseban nain pobono ju
je tovalo mnotvo vjernika. Ignjat urevi, Sveti Pavao apostol brodolomac, (prev.) Jozo Marevi, Dubrovnik:
Biskupija dubrovaka, Dubrovake knjinice; Mljet: Opina, 2008. [1730.], 39.
21
Nella Chiesa di questo Monastero vi un'immagine della Santissima Vergine, che nei tempi antichi era visitata
con grande concorso dagli Slavi, Dalmatini, e Ragusei. Francesco Maria Appendini, Notizie istorico-critiche sulle
antichita, storia e letteratura de Ragusei, I, Ragusa: dalle stampe di Antonio Martecchini, 1802., 263.
22
Izgubljena ikona je zamijenjena kasnijom kopijom; na reprodukcijama slikarskih djela iz crkve sv. Marije na
Mljetu zahvaljujem Igoru Trogrliu iz Zaklade svete Marije. O sauvanom srebrnom okovu (danas u upnom uredu
u Babinom Polju) usp. Vinicije Lupis, Liturgijsko srebro otoka Mljeta od XII. do XVII. stoljea, u: Simpozij
Prirodne znaajke i drutvena valorizacija otoka Mljeta: zbornik radova, (ur.) Paula Durbei, Adam Benovi,
Zagreb: Hrvatsko ekoloko drutvo, Dravna uprava za zatitu kulturne i prirodne batine, Nacionalni park Mljet,
1995., 646-647; Isti, Nove spoznaje o starijem dubrovakom zlatarstvu, u: Peristil 48 (2005.), 37, 39; Isti,
Benediktinci i njihova batina na dubrovakom podruju, u: Benediktinci na podruju Dubrovake nadbiskupije:
zbornik radova, (ur.) elimir Pulji, Marijan Sivri, Dubrovnik: Dubrovaka biskupija, 2010., 330-332.
23
Oltarnu palu Uznesenja Marijina Cvito Fiskovi je pripisao takoer Petru Matteiju usp. Fiskovi, Spomenici,
bilj. 4, 56. Radoslav Tomi spominje mogunost da bi kopist kompozicije iz dubrovake crkve Gospe od Karmena
mogao biti dubrovaki slikar druge polovice XVIII. stoljea Andrea Pugliesi, za to smatra da bi jo trebalo nai
arhivske ili likovne potvrde usp. Radoslav Tomi, O slikama u crkvi Gospe od Karmena u Dubrovniku, u:
Restaurirane slike iz crkve Gospe od Karmena u Dubrovniku, (ur.) Neda Kuzek, Zagreb: Hrvatski restauratorski
zavod, 2007., 9.
24
Usp. Radoslav Tomi, Djela Bartolomea Litterinija u Dalmaciji, u: Peristil 47 (2004.), 50.
125
 Dani Cvita Fiskovia / Tanja Trka Mikloi
9. Petar Mattei, Pala sv. Bernarda, 1706.,
ulje na platnu, 237 x 141 cm. Mljet, crkva sv. Marije, juna kapela.
126
Dani Cvita Fiskovia / Tanja Trka Mikloi
ocijenjena osrednjim radom ovog dubrovakog baroknog slikara,25 koja prikazuje
sveca pred Bogorodicom s Djetetom okruenom anelima, s prizorom Maur spaava
Placida od utapanja u pozadini (sl. 9).26 Rije je o dogaaju iz sveeva ivotopisa koji
je u drugoj knjizi svojih Dijaloga zapisao Grgur Veliki, a koji ilustrira jedno od
temeljnih pravila sv. Benedikta, pravilo o poslunosti.27 U desnom donjem kutu pale
Sv. Benedikta naslikan je cartellino s natpisom ANNO DOMINI, a ispod njega je
jo sredinom stoljea (kada ju je zabiljeio Cvito Fiskovi) bila upisana godina 1706.,
koja je posluila kao terminus ante quem za dataciju baroknih kapela.28
Sedamnaestostoljetni izvjetaj Girolama Giorgija doprinosi rekonstrukciji kronologije
baroknoga preureenja mljetske crkve, koje je, dakle, imalo nekoliko faza: nakon pri-
gradnji bonih kapela sjeverne vjerojatno poetkom XVII., te june u etrdesetim
godinama toga stoljea tijekom XVIII. stoljea uslijedilo je njihovo opremanje
oltarima i slikanim retablima te konano i velikim baroknim glavnim oltarom koji je
10. Svetite crkve sv.
Marije na Mljetu prije
obnove. Ministarstvo
kulture Republike
Hrvatske,
Konzervatorski odjel u
Splitu, fototeka (inv.
br. 5331, snimljeno
1949. godine).
25
Usp. Kruno Prijatelj, Umjetnost XVII. i XVIII. stoljea u Dalmaciji, Zagreb: Matica hrvatska, 1956., 77; Isti,
Barok u Dalmaciji, u: Anela Horvat, Radmila Mateji, Kruno Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb: Sveuilina
naklada Liber, 1982., 848. O slikaru Petru Mattei usp. i Radoslav Tomi, Dubrovaki slikari Benedikt (Benko)
Stay i Petar Mattei dokumenti i prijedlozi za nova djela, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti 31 (2007.),
111-120 (s ranijom literaturom).
26
Cvito Fiskovi taj prizor navodi kao benediktinac, koji spasava djevojku iz bunara. Usp. Cvito Fiskovi,
Spomenici, bilj. 4, 57.
27
Usp. Anzelmo Lentini, ivot sv. Benedikta zatitnika Evrope, Rijeka: Benediktinski samostan okovac Tkon,
1980., 22. Dijalozi Grgura Velikoga sauvani su i u hrvatskom rukopisnom prijevodu iz razdoblja renesanse, gdje je
zapisana i pripovijest o spaavanju Placida. Usp. Dijalozi Grgura Velikoga u prijevodu iz godine 1513., (prir.) Josip
Hamm, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1978., 31. Za pravilo sv. Benedikta o poslunosti
usp. Pravilo svetog Benedikta, (prev.) Martin Kirigin, u: Redovnika pravila, (prir.) Hadrijan Borak, Zagreb:
Kranska sadanjost, 2005., 259-260.
28
Oltarnu palu Sv. Benedikta restaurirao je 2000. godine Hrvatski restauratorski zavod, Restauratorski odjel u
Dubrovniku; u trenutku preuzimanja slike taj je dio slikanog sloja ve bio izgubljen te spomenuta godina
MDCCVI nije bila vidljiva. Na podacima zahvaljujem Nedi Kuzek, konzervatoru-restauratoru savjetniku iz
Restauratorskog odjela Dubrovnik.
127
 Dani Cvita Fiskovia / Tanja Trka Mikloi Dani Cvita Fiskovia / Tanja Trka Mikloi

postavljen 1772. godine (sl. 10).29 U ansambl

glavnoga oltara mljetske crkve bila je ukljuena
i ikona Gospe od Jezera pod srebrnim oko-
vom, uklonjena iz sjeverne, Bogorodiine
kapele i ugraena u zid apside, odakle je
uklonjena u okviru obnove crkve sredinom
prologa stoljea (sl. 11).30 U novom bonom
oltaru sjeverne kapele slavnu je ikonu zamije-
nila spomenuta pala s prikazom Uznesenja
Marijina, i danas na istome mjestu.
O izgledu samostana i crkve sv. Marije na Jezeru
u XVIII. stoljeu, tonije o namjeni pojedinih
prostora unutar samostanskoga sklopa, svjedoi
i nevjet crte sauvan u rukopisnoj grai za
Illyricum Sacrum u Knjinici biskupskoga
sjemenita (Biblioteca del Seminario Vescovile)
11. Nekadanji glavni oltar crkve sv. Marije u Padovi (sl. 12). Neznani je crta prikazao
31

na Mljetu. Ministarstvo kulture Republike samostanski sklop gledan sa sjeverozapada te
Hrvatske, Konzervatorski odjel u Splitu, slovima oznaio pojedine njegove dijelove. Na
fototeka (inv. br. 602).
njemu je slovom E oznaena sjeverna kapela
posveena Uznesenoj Bogorodici (Capella laterale intitolata lAssunta), kako ju u svom
izvjetaju spominje i Girolamo Giorgi. Crte je dio grae za monumentalno djelo
Illyricum Sacrum koje je zapoeo Filippo Riceputi, a nastavili njegov suradnik Daniele
Farlati te zatim Iacopo Coleti. Premda je VI. svezak, u kojemu se obrauje crkvena pov-
ijest Dubrovake (tada) nadbiskupije objavljen tek 1800. godine, za njega se graa saku-
pljala gotovo stoljee ranije, za to je u velikoj mjeri zasluan inicijator itavoga projekta
Riceputi i njegov suradnik Pacifik Bizza, kasnije rapski biskup.32 Prvi pothvat sakupljanja
grae u dalmatinskim gradovima Riceputi je poduzeo tijekom svog misionarskog borav-
ka u Dalmaciji izmeu 1709. i 1716., te zatim jedan jo uspjeniji 1720. i 1721. godine,
kada Riceputi i Bizza putuju cijelim Ilirikom u potrazi za izvornim dokumentima, ali i
suradnicima koji bi za njih nastavili sakupljanje grae.33 Premda veina naknadno
uvezenih pojedinanih dokumenata padovanskoga rukopisa koji prethode ili slijede list
29
Usp. Fiskovi, Spomenici, bilj. 4, 60.
30
Usp. Fiskovi, Popravak, bilj. 1, 27; Isti, Spomenici, bilj. 4, 60-61.
31
Padova, Biblioteca del Seminario Vescovile, Ms. 715, vol. II, f. 266v. Crte spominje Ostoji, Benediktinci u
Hrvatskoj, II, bilj. 5, 448, n. 48 (premda ga navodi na listu 12 padovanskoga rukopisa), te, prema Ostojiu, Stoi,
Benediktinski samostan, bilj. 2, 10.
32
Usp. Miroslav Vanino, Illyricum Sacrum i Filip Riceputi, u: Croatia sacra: arkiv za crkvenu povijest Hrvata, 1 (1931.),
259-292; Josip Lui, Daniele Farlati (1690 1773), u: Historijski zbornik 25-26 (1972./1973.), 231-234.
33
O sauvanoj grai usp. i Josip Kolanovi, Graa za Illyricum Sacrum, u: Croatica Christiana Periodica, 4
(1980.), br. 5, 141-154.
12. Prikaz samostana sv. Marije na Mljetu u XVIII. stoljeu. Padova, Biblioteca del Seminario Vescovile.
s crteom mljetskoga samostana, ne sadre podatke nakon drugoga desetljea XVIII.
stoljea, teko bi bilo suditi o tonom vremenu nastanka ovoga crtea. On svakako
pokazuje mljetsku crkvu i samostan u trenutku kada su se ve dogodile barokne
promjene njezine unutranjosti, te predstavlja zanimljiv vizualni dokument tada jo
uvijek ivoga samostana.
Prilog
Izvjetaj mljetskoga opata i predsjednika Mljetske kongregacije Girolama Giorgija
( Jeronima urevia), 21. travnja 1648. godine. Dravni arhiv u Dubrovniku,
Diplomata et acta, 17. st., sv. 11, br. 1254/2, ff. 69v-70r.
Beatissimo Padre
La Congregazione Melitense delli Monaci dellOrdine di S. Benedetto nello Stato di Ragusa
composta di quattro Conventi, e sono di S. Maria di Meleda, di S. Iacomo di Viscgniza, e di S.
Michele di Giupana, che godono il Titolo, e privilegij dAbbatie, e di S. Andrea nello scoglio del
medesimo cognome con titolo di Priorato. Queste anticamente ad esempio dellaltre della
Christianit si governavano ognuna da se, n altra connessione vi era fr loro che lidentit
della Regola di S. Benedetto, e perch era difficile, che in tal modo si mantenesse nel suo vigore
losservanza Religiosa sono stati in essecutione de Sacri Canoni, e di diverse provisioni Speciali
dalla S. Sede Apostolica uniti i detti monasterij in un corpo sotto nome di Congregazione ad
imitatione della Cassinense, dalla quale anco hanno appreso li stili, et il modo di governarsi con
haver in varij tempi fatti venire diversi soggetti della medesima. Lesempio, e glammaestramenti
de quali servissero per accrescer il Culto di Dio, e la Disciplina monastica tr di loro mediante

128 129
 Dani Cvita Fiskovia / Tanja Trka Mikloi
dunque questunione si radunano ognAnno li monaci, che secondo la dispositione de Sacri
Canoni hanno voce nella Religione in Capitolo Generale nel quale si spediscono glaffari pi
importanti della Congregazione, e seleggono canonicamente il Priore, e i tre Abbati, che sebene
durano un Anno solo godono nondimeno Privilegij di perpetui, et in specie circa luso di
Pontificali valendosene nelle feste pi solenni de monasterij. Li monaci vivono religiosamente
impiegandosi nelluso continuo del Choro, et altri essercitij convenienti alla loro professione. Si
procura di mantenere la concordia, e charit fraterna tr di loro, nel che Iddio mi h fatto
gratia di veder qualche frutto delle diligenze, e fatiche da me impiegate in cosi santo fine,
essendo cessati molti dispareri, che di frequente nascevano per il passato. Come anco che siano
li medesimi monaci pi assidui nel Choro, e nella Cella che prima non erano, il che serve per
ledificatione delli Secolari, appresso i quali ho stimato, che concilij la retiratezza sopra ognaltra
cosa credito, veneratione alli monaci.
in assai verde osservanza la Regola di Nostro Padre S. Benedetto et me riuscito con aiuto
del Signore dincontrare assai pronta obedienza in tutte le ordinationi, che in tempo della mia
presidenza mi sono occorse di fare. Si attende, che li monaci giovani sapplicano allo studio delle
lettere, et in questo godono della charit di questi Padri di S. Domenico le scuole particolari, ne
quali procuro, che frequentino. Facendo anco communicar per mezzo delle Conferenze private
soggetti pi rozzi le virt, e buone arti, che li pi ingegnosi hanno acquistato.
S usata cura particolare per la conservatione della puntual osservanza del voto di povert, non
solo con lessortationi, e visite opportune, m anco con sottrar alli monaci loccasione, e necessit
di pensar alla propriet per mezzo della congrua somministratione delle cose loro necessarie, il
qual fine, acci pi facilmente si potesse conseguire h atteso allaccrescimento dellentrate per
quanto le presenti angustie, e li debiti fatti da miei Antecessori mhanno permesso. Questopera
del megliorar lentrate necessaria non solo per il fine Nostro m anco per accrescer di soggetti
la Congregazione e per consequenza render pi conservabile in essa la disciplina monastica, e
per gratia di Dio i beni della medesima Congregazione. Sono capaci di meglioramento consid-
erabile, et in specie quelli dellAbbatia di Meleda, come si dir di sotto.
Il governo naturale di questa Congregazione risiede nel Presidente, che si elegge ognAnno com
h detto [69v] di sopra nel Capitolo generale m per render pi venerabile appresso i sudditi la
persona del superiore, e con tal mezzo pi facile il maneggio spirituale del loro governo, et anco
per sopir diverse controversie che potrebbono nascere, stato in uso di ottenere di quando in
quando dalla sede Apostolica le facolt di Visitator Apostolico in persona ben vista a Sua
Beatudine. Lultimo di questi stato la bona memoria di D. Mauro da Perugia, il quale hebbe
il Breve per cinque Anni, che li f poi prolungato per altri tre. Avanti che passasse questo tempo,
il detto Padre D. Mauro passo meglior vita, che diede occasione alla Congregazione di rac-
cogliersi nel Capitolo generale, in cui io hebbi lhonore desser creato Presidente, dopo di che la
Santit di Nostro Signore Papa Urbano di felice memoria mi fece successore delle facolt godute
dal sudetto Padre D. Mauro per cinque Anni li quali stanno hora per spirare. tanto posso dir
allEccellenza Vostra in torno allo stato della Congregazione Melitense in genere, vengo hora
quello delli monasterij particolari.
Il primo di questi lAbbatia Melitense dalla quale prende il nome tutta la Congregazione.
Questa situata nella parte Occidentale dellIsola di Meleda lontano 60: miglia dalla Citt di
Ragusa in una Isoletta posta in mezzo un lago formato dal mare, che per stretti meati
sinsinua nelle parti pi basse dellIsola maggiore. Luogo, che tempera mirabilmente
glincommodi della solitudine, e pare fatto dalla Natura stessa per uso della vita anacoritica, e
solitaria. Il Monasterio di fabrica ben elegante, spatioso, e capace di buon numero di soggetti,
de quali per al presente non vi sono pi di dieci. La Chiesa sotto lInvocatione di S. Maria, e
130
Dani Cvita Fiskovia / Tanja Trka Mikloi
h dentro una Cappella della Madonna celebre per antica devotione, e concorso de Popoli
vicini, massime il di dellAssumpta, che titolo particolare di essa Chiesa. provista competen-
temente delle Supellettili Sacre, e qualche mobile pretioso stato impegnato da Antecessori stato
da me ricuperato con essersi pagati debiti di somma considerabile, e per questo si lasciato di
rifarcir in molte parti la fabricha del Monasterio e della Chiesa e di ornar la medesima con una
Cappella fatta di nuovo S. Girolamo avocato particolare della natione Illirica. Lentrate di
questo Monasterio sono di ducati 400. in circa, consistono n livelli, ne vini, e legna per la com-
modit, che queste somministra la qualit del Paese. Buona parte dei Terreni dellIsola di
Meleda compresi i livelli, di ragione di questo Monasterio m il Paese sterile quasi tutto per
altra cultura, che quella de Pascoli lindustria de quali io h pensato dintrodurre benefitio
delli monaci con far allenar Bestiami, che quando seguitino daugmentarsi, come h comincia-
to si potr sperar frutto tale, che con aiuto di Dio potremo pensar allaccrescimento notabile di
suggetti con speranza di poterli commodamente mantenere. Impiega questo Convento le sue
entrate non solo nel mantenimento di proprij figlioli, m anco in soccorrer glaltri monasterij
pi poveri, e gloccorrere in oltre qualche spesa neglhospitij, alla frequenza de quali lobbliga la
curiosit sudetta del sito in cui posto lopportunit di molti Ponti di mare, che li sono vicini.
Seguita il Monasterio di S. Iacomo posto un miglia lontano dalla Citt in sito buono, e ben
spatioso, fabricato magnificamente, e con tutte le commodit ricercate alla vita Religiosa. La
Chiesa di struttura elegante, grande di mole provista sufficientemente delle Supellettili sacre
col suo spartimento ben inteso per luso del Choro, la cui frequenza maggiore che per il passato
stata da me introdotta. ornata di beglAltari [70r] e Cappelle, et in tutte le sue parti cor-
risponde al concorso del Popolo, dal quale continuamente honorata quanto comporta la lon-
tananza dellhabitato in cui posta. Lentrate di questo monasterio non arrivano ducati 300.
consistono ne vini, e livelli, e di poco meglioramento capaci sono, e mantiene sei soggetti sola-
mente.
Il Convento di Giupana posta [sic] nellIsola di medesimo Cognome 25 miglia di Ragusa
stretto e scommodo, et h bisogno di fabrica per ridurlo in forma pi atta alla clausura
Religiosa. La quale per h trovata non troppo ben osservata, alche h procurato di rimediare
con ordini, e decreti opportuni. La Chiesa similmente piccola poco provista delle cose neces-
sarie, al che si v rimediando al possibile. Le sue entrate sono di 200 ducati in circa essistenti in
vini, e livelli. Ne mantiene pi di 4 monaci.
Nellultimo luogo vi il Priorato di S. Andrea posto in un Scoglio, che gode il nome del medes-
imo santo lontano parecchi miglia da Terra ferma. Questo Luogo proprio di penitenza per
lhorridezza, e vastit che rende ivi il mare, che gran spatio. La circonda h 80 ducati
dentrata consistente ne Terreni dellIsole vicine. La fabrica del monasterio rispetta allangustie
del luogo comportabile, come anco quella della Chiesa la quale dalli 3. monaci, che ivi per
ordinario dimorano continuamente offitiata. Per inanzi il Priore si pigliava facilmente
licenza di non risedervi, m questo si provisto con fargli constar il suo debito di non abban-
donar quelo Romitorio venerabile per i voti dei Naviganti, che spesso scorrono i pericoli delle
fortune in quei mari.
Che quanto posso dir allEccellenza Vostra in torno allo stato intiero di questa
Congregazione.
Di Ragusa li 21 Aprile 1648.
Io D. Girolamo Giorgi Abbate di S. Maria di Meleda Presidente e Visitatore Apostolico della
Congregazione melitense.
Affermo quanto di sopra.
131
 Cvito Fiskovi Days / Tanja Trka Mikloi
Summary
A Contribution to the Study of the Benedictine Congregation of Mljet and the
Church of St Mary in 17th and 18th Century
The paper discusses the Baroque phase of the Benedictine church of St Mary on the
island of Mljet, especially its architectural transformations during the 17th and 18th
century. The archival records preserved in the Dubrovnik State Archives reveal that
the construction of lateral chapels did not occur simultaneously, but that the northern
chapel dedicated to the Assumption of Virgin Mary was erected between 1643 and
1648 at the time of Girolamo Giorgi, the then president of the Congregatione
Melitense. The southern chapel was erected somewhat later, in the early 18th century,
and the Baroque transformations of the church interior, which included the 18th-
century altarpieces in lateral chapels, were completed in 1772 with the new Baroque
main altar.
132
DANI CVITA FISKOVIA
Mljet 2010
Zlatko Kara:
Graditeljske regule, zgrade i prostori u
srednjovjekovnom Mljetskom statutu
Uvod1
U korpusu spomenike batine otoka Mljeta gdje se valorizacijski istiu antiki
kompleks u Polaama (rimska villa rustica, 1. st.; utvrena gotska palaa, V. st.;
starokranske bazilike, 5.-6. st.; katel, 5. st.), zatim romanika crkva sv. Marije (12.-
13. st.) s renesansnim benediktinskim samostanom na Velikom jezeru, te vie
seoskih crkava i kapela s vrijednim inventarom, nastalih od predromanike do baroka
(Babino Polje, Maranovii, Proura, Korita) - kao najvrjedniji pisani spomenik
medijevalnoga Mljeta izdvaja se rukopisni kodeks Mljetskoga statuta kodificiran
1345.2
Meu srednjovjekovnim statutima kojih je u jadranskoj Hrvatskoj nastalo pedese-
tak3, posebno mjesto zauzima upravo mljetski, po starosti sedmi od svih poznatih
gradskih i komunalnih pravnih knjiga na naim prostorima4. Iako relativno rane
datacije, Mljetski statut zapravo je zbornik znatno starijega obiajnog prava koje je
1345. u obliku pisane knjige Statuta samo formalno kodificirano. Sastavljen je u
vrijeme kada je benediktinski samostan sv. Marije na mljetskome jezeru otoane
organizirane u slobodnu komunu (Universitas) razrijeio feudalnih obveza, a prije
konane uspostave dubrovake vlasti koja se postupno formirala tijekom druge pol.
14. st., s definitivnom jurisdikcijom Republike od 1410.
1
Ovaj je rad prezentiran kao plenarno izlaganje u uvodnom bloku priopenja na znanstvenom skupu Dani Cvita
Fiskovia, na Mljetu - Pomena, 30. 9. - 3. 10. 2010. [organizacija: Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakul-
teta Sveuilita u Zagrebu].
2
Pojam statut u naslovu suvremena je struna atribucija. U najstarijem povijesnom rukopisu iz 15. st. stoji: Liber de
ordinamenti e delle usance della universitade del comun de Melida, a tek se u kasnijem prijepisu iz 18. st. u naslovu
navodi: Statuto sia le leggi dell' universita dell' Isola di Meleda (opirnije v.: Ante Marinovi, Ivo Veseli, Predgovor,
Mljetski statut, Split - Dubrovnik: Splitski knjievni krug, Zaviajni klub Mljet, 2002., 5-13.).
3
Ivan Strohal, Statuti primorskih gradova i opina. Bibliografiki nacrt, Zagreb: JAZU, 1911.
4
Od Mljetskog statuta stariji su samo: Korulanski (1214.-1265.), Dubrovaki (1272.), Braki (1305.), Lastovski
(1310.), Splitski (1312.) i Trogirski (1322.) (Marinovi, Veseli, Predgovor, bilj. 2, 5).
133
 Dani Cvita Fiskovia / ZLATKO KARA Dani Cvita Fiskovia / ZLATKO KARA

Rukopisi i izvornici Statuta. Original arhivski primjerak (18. st.)9, te zadar-

Statuta iz vremena njegove kodifikacije nije ski primjerak u prijepisu franjevca
sauvan, no postoji pet kasnijih manuskript- Sebastijana Frankovia (1834.)10.
nih prijepisa, ne posve identinog sadraja.
Objave i interpretacije Statuta. Kodeks
Najraniji je tzv. beki primjerak iz 15. st. Mljetskog statuta rano je izazvao histori-
(danas se uva u dubrovakom arhivu)5, ografski interes pa je do sada publiciran
pisan arhainim talijanskim jezikom s dosta ak pet puta, iz razliitih izvornika, s
lokalizama, kaligrafskom goticom (mini- neuje-dnaenom tonou i sadrajnom
skulom), s primjetnim razlikama u ruko- potpu-nou. Te su objave priredili: G.
pisu, to govori o vie prepisivaa i biljenika Wenzel (Be, 1851.)11, M. Puci/M. Ban
koji su tijekom nekoliko stoljea u knjigu (Zagreb,1852.)12, I. Dabeli (Dubrovnik,
dodavali novelacije. Opsega je 79 listova 1987.)13, urednitvo Zbornika otoka
pergamene (70 paginiranih i 9 n.p.). Mljeta (Dubrovnik, 1989.) 14, te A.
Nevelikog je formata 22 x 15 cm (Sl. 1, 2). Marinovi, I. Veseli (Split, 2002.)15.
Izvorni tekst Statuta sadri samo 68 numer- Posljednje izdanje je sadrajno potpuno,
iranih glava, nakon kojih slijede novelacije i oslanja se na najstariji rukopis (beki
odluke dubrovakog kneza i Vijea (ukupno primjerak), ali s dopunama iz drugih
52), sukcesivno dopisivane od 1417. do izvornika, te je doneseno u usporednom
1. Mljetski statut, manuskript izvornih 1803. godine. U pravnoj praksi otoka svih talijanskom izvorniku i suvremenom
regula (beki primjerak, prijepis, 15. st.)
[DADu] 120 upisa primjenjivalo se kao obligatni hrvatskom prijevodu, s popratnim 2. Mljetski statut, manuskript novelacija i dopisa
cjeloviti Statut.6 Regule nisu sistematizirane kritikim komentarima i uvodnom studi- (beki primjerak, prijepis, 15. st.) [DADu].
po pravnoj problematici pa se redoslijed glava doima sluajnim. Zanimljivo je jom.16
da je prvih 27 mljetskih glava gotovo identino onima iz starijeg, Lastovskog
statuta,7 to jasno potvruje da se mljetsko pravo oslanja na znatno starije
obiajne regule primjenjivane i prije njihove pisane formalizacije, svakako na 9
DADU, Leggi e istruzioni, r. br. 30, l. 138-160. Ovaj primjerak, identificiran tek u novije vrijeme, spominju:
Zvonimir Straii, Statut srednjovjekovne opine otoka Mljeta (Mljetski statut), Zbornik otoka Mljeta, I, 1989.:
irem prostoru od samoga otoka. 151-166.; Ante Marinovi, Ivo Veseli, Uvod lokalna samoupravna vlast na Mljetu (po Statutu) u doba dubro-
Osim spomenutoga bekog primjerka na kojemu se temelji recentna kritika vake komunalne republike, Mljetski statut, Split - Dubrovnik: Splitski knjievni krug, Zaviajni klub Mljet, 2002.,
15-58.
objava, postoje jo i noviji prijepisi: dvodijelni dubrovaki franjevaki primjer- 10
Biblioteka c.-kr. prizivnog sudita, Zadar (dalje BPSZ), sig 774. M. 276. (prema: Strohal, Statuti, bilj. 3, 94.;
ak u biblioteci samostana Male brae u Dubrovniku (18. st.)8, dubrovaki Marinovi, Veseli, Predgovor, bilj. 2, 9.). Opirnije v. u prikazu Milivoja Maurovia, Ljetopis JAZU, 21, 1907.:
107-108.
11
5
Gustav Wenzel, Liber de ordinamenti et delle usance, der Insel Meleda [uvodna studija: Beitrge zur
Rukopis su sve do 1815. uvali otoki suci u Babinom Polju, kada ga austrijske vojne vlasti odnose u Be. Do 1978. Quellenkunde der Dalmatinischen Rechtsgeschichte], Archiv fr Kunde sterreichischer Geschichtsquellen, II/2-1,
nalazio se u Biblioteci c.-kr. vrhovnog sudita u Beu, nakon toga je vraen u Zagreb, a od 1995. je pohranjen u 1849. (1851.): 9-35. Wenzelova objava oslanja se na beki primjerak.
Dravnom arhivu u Dubrovniku (dalje DADU), (Marinovi, Veseli, Predgovor, bilj. 2, 6-8.). 12
6
Medo Puci (Matija Ban), Statut oli Zakoni od Universitati Otoka od Mljeta u naki prepisani na nain kako je
Smatra se da je to primjerak kojim se sluio mljetski knez, odnosno dubrovako inovnitvo na otoku (Strohal, obiaj na dan dananji govoriti, Dubrovnik cvt narodnoga knjitva za godinu 1851., III, 1852.: 193-218.
Statuti, bilj. 3, 93-95., pogl. XVII. Otok Mljet. A. Talijanski tekst statuta, B. Hrvatski tekst statuta; Vid Vuleti-
Vukasovi, Narodni sud, sudije itd. na ostrvu Mljetu s poetkom XV. vijeka, Spomenik SAN, XLIX, 1910.; Bernar
13
Ivo Dabeli, Mljet. Povijest otoka od najstarijih vremena do XV stoljea, Dubrovnik: nakl.
Stulli, Zbirka dubrovakih propisa za otok Mljet iz godine 1791., Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, autora, 1987., 95-106. [Prilog I: Statut oli zakoni od otoka Mljeta].
14
45, 1971.: 663-678.) . Medo Puci, Statut oli zakoni od otoka Mljeta, Zbornik otoka Mljeta, I, 1989.: 137-148. [pretisak objave iz
7
Antun Cvitani (prir.), Lastovski statut, Split: Splitski knjievni krug, 1994. 1852.].
15
8
Biblioteka samostana Male brae, Dubrovnik (dalje BSMB), Statuto o sia le keggi dell' universitta dell' Isola di Meleda, Ante Marinovi, Ivo Veseli (prir.), Mljetski statut, Split - Dubrovnik: Splitski knjievni krug, Zaviajni klub
sig. 1658 (stara sig. 951); Consulta a Meleda e diverse, sig. 928 (prema: Strohal, Statuti, bilj. 3, 94.; Marinovi, Veseli, Mljet, 2002., 59-215.; prikaz ovog izdanja objavila je Zdravka Jelaska Marijan, Mljetski statut, Croatica christia-
Predgovor, bilj. 2, 8-9, 13.). Opirnije v. Vikentij Vasil'evi Makuev, Izslijedovanija ob istorieskih pamjatnikah byto- na periodica, 26 (51), 2003.: 215-216.
16
pisateljah Dubrovnika, Sanktpeterburg: V Imperatorskoj Akademii Nauk, Zapiski IAN, 9/5, 1867., 178. Marinovi, Veseli, Uvod, bilj. 9.

134 135
 Dani Cvita Fiskovia / ZLATKO KARA
Regule Statuta o zgradama i prostorima17
S obzirom da na Mljetu nikada nije formirano naselje urbanih odlika, u Statutu
nema izriitih urbanistikih regula, inae uobiajenih u gradskim statutima (npr.
Dubrovakome). Malo je i graditeljskih odredbi, a znatno je vie pravila o koritenju
i zatiti prostora, posebice kultiviranoga agrarnog krajolika. Za naselja koja se u
Statutu spominju s nekim atributom uvijek se izriito navodi odrednica selo [46,
65, n-1540, n-1547], a spominju se i zaseoci [69, n-1524].
Zatita okolia. U Statutu se izrijekom spominju panjaci, polja, vinogradi i ume.
Panjacima se smatraju neobraene povrine, a ureeno je da svi panjaci na
otoku Mljetu moraju biti zajedniki svim stanovnicima [17]. Panjaci su se uvali i
ograniavanjem broja grla stoke pa nitko od Mljeana nije smio drati vie od 100
koza [57], a bilo je zabranjeno uzimati na ispau stoku stranaca [49]. Propisana je i
obveza izvedbe torova ili ograivanja panjaka (koarama) svakome tko je drao
stoku [z-14]. Strogo se kanjavala ispaa ili ulazak ivotinja u itna polja [60,
n-1546, n-1618, z-15], takoer i u vinograde [18], te nedoputena sjea loze.
Sankcionirala se i kraa voa [45].
Zaprijeeno je krenje ili sjea ume bez odobrenja vlasnika [17, 43], osobito hrasta i
bora, koje Statut osobito titi (kazna za sjeenje hrasta je peterostruka u odnosu na druga
stabla [43], a bora dvostruka [47]). Isto se odnosilo i na dravne ume [z-11, z-23].
Zbog ouvanja uma bila je zabranjena prodaja drva izvan otoka, kasnije izvan drave
[z-25], a radi zatite tla nije bilo doputeno upanje korijena sruenih stabala [z-25].
Neobraeno zemljite moglo je bez naknade pripasti prvom susjedu (vlasniku sus-
jednog vinograda) ako bi ga kultivirao [48]. Novelacija iz 1498. utvruje porez na
neobraeno zemljite, a za neplaeni porez zemlja se oduzimala i pripajala samost-
anu ili komuni [71]. Posjede zajednice koje bi netko od otoana iskrio i oistio
(osobito od kamena) te obraivao, mogao je povlateno i koristiti [z-22].
Nekretnine. Zemljita, pa tako i graevne nekretnine na Mljetu, bila su u
vlasnitvu: a) samostana, b) zajednice - komune (Comuna Uniuersitade da
Melida), i c) privatna. Statutom se ureuju pitanja stjecanja nekretnina (kupoproda-
jom, darovanjem, nasljeivanjem, mirazom).
Prodaje kua i zemljita morale su biti javno oglaene i provedene na drabi, pri
emu je ostavljen rok za prigovor od osam dana nakon oglasa, a mjesec dana onome
tko je bio izvan otoka [24, 32]. Izrijekom se navodi: ako bi netko htio prodati
kuu, zemlju, vinograd ili koju drugu nekretninu tu prodaju mora oglasiti dvornik
17
Za interpretaciju odredbi Statuta koritena je najnovija objava: Marinovi, Veseli, Mljetski statut, bilj. 15. Uputnice
na dijelove Statuta oznaene su neposredno u tekstu, brojem 'glave' u uglatoj zagradi, a radi praktinosti umjesto rim-
skih koritene su arapske brojke. Novelacije koje nemaju numerirane glave oznaene su indeksom n- i godinom, a
odluke Mljetskog zbora to su dopisane glavnoj knjizi Statuta, oznaene su indeksom z- i brojem lanka.
136
Dani Cvita Fiskovia / ZLATKO KARA
na javnom mjestu [24], a prijenos vlasnitva se mora izvriti notarskom ispra-
vom bez notarske isprave, neka uope ne vrijedi [12, 24]; uz to sve prodaje,
darovnice, neki sporazum ili ugovor koji se nau zapisani u opinskoj knjizi na
Mljetu, neka budu vrsti i valjani [25], takoer i sve isprave, koje budu napisane
rukom sveenika koji bude na Mljetu, neka budu valjane [26]. U jednoj gotovo
rodovski arhainoj odredbi stoji da: nitko s otoka Mljeta ne moe prodati imanja,
ni zemljita, ni vinograde, ni kuu (nekome) izvan otoka Mljeta takoer ne moe
darovati nekretnine (nekome) izvan otoka [30]. Na taj se nain uvala vlasnika
ekskluzivnost Mljeana, a za prekraj je odreena kazna od ak 100 perpera, najvia
od svih kazni koje Statut uope propisuje (radi usporedbe, vrijednost krave je tada
bila 2 perpera!). U bliskoj vezi s prethodnom regulom je i pravo prvokupa roaka
[30] s naknadnim rokom od 3 mjeseca, ako je zainteresirani roak bio izvan otoka
[32]. Zemljita, vinograde, kue i gradilita djeca nisu mogla otuiti bez privole
roditelja, a kupac koji bi se upustio u takvo ugovaranje gubio je kupljeno [n-1439],
jer otac je vlasnik svih dobara [35].
Prilikom nasljeivanja nekretnina ker koja je dobila miraz ne sudjeluje u nasljedstvu,
dok neudanoj pripada isto koliko i sinovima [13]. Miraz se daje samo uz ispravu notara
ili sveenika [27]. Muu koji na mirazu svoje ene zasadi vinograd ili izgradi kuu
pripada pola te nekretnine [31]. Nekretnine silovatelja dobiva silovana ena [15].
Stjecanje nekretnine oporukom moe se realizirati u roku od mjesec dana [37], s tim
da su ene imale bitna ogranienja kod oporuivanja imovine [38]. Udovica koja bi
se preudala gubila je pravo na nasljedstvo [14].
Javne graevine i prostori. Na vie mjesta u Statutu spominju se razne javne
graevine i prostori, to daje zanimljivu sliku funkcija u srednjovjekovnim ruralnim
naseljima.
Tako je postojala sudnica na otvorenom ...ispred kue redovnika [n-1557], ali i
zatvoreni prostor koji koristi sudac dok sudi u sudnici [42]. Vie se puta spom-
inje zatvor, na nekim mjestima u obliku eufemizma okovi [41, 52, 54, n-1581, z-2,
z-3, z-4, z-7, z-21, z-29]. U jednoj reguli opisuje se kanjavanje glavom u procjepu
[65], drugdje pritegnutim jezikom u procjepu [z-4], spominje se i stratite, to je
sve vjerojatno povezano s funkcijom otokog zatvora.
Sredite civilne vlasti bio je kneev dvor. Isprva je propisano da samo podknez mora
stanovati i obavljati ili vriti i voditi svoju slubu u Babinom Polju [n-1485.]; od 1500.
i mljetski knez stalno boravi na otoku, pa se utvruje da se knezu na troak nae
Opine odredi jedna prikladna kua za njegovo stanovanje [n-1543], a od 1554. on
ima i novoizgraeni dvor u Babinom Polju, gdje kneeva renesansna prizemnica i
danas stoji. Dvor i njegova oprema spominju se i u kasnijim novelacijama [n-1619,
n-1654, z-4, z-6, z-7]. Uz kneev dvor treba locirati i prostorije mljetske kancelarije
[n-1496]. Meu javnim prostorima vano je i oglasno mjesto za koje se ponegdje u
137
 Dani Cvita Fiskovia / ZLATKO KARA
Statutu kae: javno je oglaeno u Lui [71], zatim javno je oglaeno na
uobiajenim mjestima [n-1417], ili tek da je neto potrebno javno oglasiti [n-1498].
Mogue je da je oglasno mjesto bilo na prostoru komunalnog zborita pred Sv.
Pankracijem [n-1428, n-1549], kasnije pred Sv. Vlahom. Statut odreuje mjesta
straarnica - dnevne su Sobra i Grad (!), none Sobra, Prag i Obod [n-1618].
Od sakralnih graevina zabiljeeni su: benediktinski samostan s romanikom
crkvom sv. Marije na Jezeru [66, n-1496], predromanika crkva sv. Pankracija (Sl. 3)
[56, 62, n-1417, n-1428, n-1549] i sv. Vlaha u Babinom Polju [n-1449]; ponegdje
se neodreeno spominje upna crkva [z-1, z-3, z-4].
Na otoku je bilo i krmi [67] te dvije mesnice [69, n-1547] u kojima je iskljuivo bilo
doputeno prodavati meso. Nalazile su se povie kue Antuna Novaia i na
Brijegu i hoemo da su ova dva mjesta zauvijek odreena za mesnicu [n-1447];
drugdje pie da se meso mora staviti na prodaju na uobiajenim mjestima klanja
[z-18]. Odredba o mesnicama je standardna regula iz domene komunalne higijene,
meutim, karakteristina je za gradove, a neobina za statut ruralne komune.
Od sela, zaselaka i uope prostornih toponima te naziva mjesta zanimljivih za
studiranje geneze naseobinske mree na otoku zabiljeeni su: Ropa, ara, Vrhmljee,
Krii, Luka Sobra, Krvara, Blato, Babino Polje, Korita, Grad (!), Prag, Obod,
Glogovac
Javni i komunalni red. Statutom je, kako smo vidjeli, utvren institut javnog
oglaavanja i drabe. Meu javnim obvezama posebno je mjesto zauzimalo dranje
strae - dnevno na dva mjesta, nono na tri [n-1750, n-1618]. Spominje se i nain
okupljanja mljetske zajednice na uobiajenu zvonjavu [n-1417], pri emu se
Zbor sazivao na uobiajenom mjestu [n-1540]. Zbor otoana se, primjerice,
okupljao da poprave i preurede stotinu svojih teta i ruevina na reenom otoku
[n-1417]. U Statutu je zabiljeena obveza ureivanja javnih putova, osobito onoga
izmeu kneeva dvora i crkve sv. Vlaha u Babinom Polju [n-1581] (ta je crkva nakon
to je naputen sv. Pankracije bila i sjedite otokog Zbora). Pri spominjanju
ruevina vjerojatno se misli na obvezu popravka derutnih kua, a moda i pone-
koga javnog objekta. Sredstva za obnovu kneeva dvora namicala su se iz naplate
kazni [z-4, z-6, z-8, z-9]. uvala se nepovredivost kue i strogo su se kanjavale krae
i provale [33]. Na otok je bio zabranjen pristup podmetaima poara koji su bili
izjednaeni s ubojicama [36]. U selu je bilo zabranjeno nositi oruje i nije bilo
doputeno ii nou po kuama [46]. Za prodaju sira, mesa ili vina postojale su
slubene starinske mljetske mjere [63, 64, 66, n-1447].
Napokon, Statut je dragocjeni izvor za poznavanje mljetskih kolektivnih i profesion-
alnih institucija, zvanja i zanimanja kojih je izrijekom zabiljeeno dvadesetak.18
18
Od kolektivnih institucija spominju se: opina, zajednica (comuna), kapitul (vijee), zbor i benediktinska opatija.
138
Dani Cvita Fiskovia / ZLATKO KARA
Preliminarni zakljuci
Mljetski statut - iako nevelikoga opsega, heterogenog sadraja i formalno neureene
pravne strukture koju je teko usporeivati s razvijenim gradskim statutima - prvo-
razredan je dokument gotike komunalne kulture i ureenja ruralnoga otokog
prostora na dalmatinskom jugu. Odredbe Statuta itelje obavezuju na brigu o javn-
im putovima, utvruju mjesta za vane javne funkcije (sudite, zbor, mesnice),
ureeno je koritenje i ouvanje agrarnih te umskih prostora, regulirano je stje-
canje i ouvanje nekretnina u vlasnitvu otoana, a putem zabiljeenih toponima, od
kojih se veina odrala do danas, dokumentirano je i postojanje mree srednjovjeko-
vnih naselja.
Vanost odredbi Mljetskoga statuta u daljnjim bi istraivanjima trebalo promotriti
komparativno, u odnosu na statute drugih otokih ruralnih zajednica (posebno
Lastova i Braa), ali i susjednih otoka koji su formirali urbana sredita s razvijenijom
regulacijom (Korula, Hvar).
Saetak
Meu 50 srednjovjekovnih statuta nastalih u jadranskoj Hrvatskoj je i Mljetski
statut iz 1345. godine. Sauvan je u pet rukopisnih prijepisa, a najraniji je tzv. beki
primjerak iz 15. st., pisan arhainim talijanskim jezikom, goticom, na 79 listova
pergamene. Izvorni tekst sadri 68 glava, a potom slijede 52 novelacije, tj. odluke
dubrovakog kneza i Vijea (dopisivane 1417.-1803.). S obzirom da na Mljetu nije
formirano naselje urbanih odlika, u Statutu je malo graditeljskih regula, a znatno je
vie odredbi o koritenju i zatiti kultiviranoga agrarnog krajolika i prostora.
Ureuju se i pitanja stjecanja, prodaje i nasljeivanja nekretnina, popravka putova i
ruevina. Na otoku je bio zabranjen pristup podmetaima poara. Na vie mjesta
spominju se razne javne graevine i prostori, a od sela, zaselaka i prostornih toponi-
ma zanimljivih za studiranje naseobinske geneze na otoku zabiljeeno je 13 izvornih
naziva.
Od zvanja navedeni su: opat ili prior samostana, redovnici, seoski upnik, sveenik, kapelan, kapetan, dvornik,
straari, knez, podknez, suci, notar, kancelar, slubenik opine, uvari, pudari polja i vinograda, procjenitelji polja,
mesari, krmari, sluge.
139
 Cvito Fiskovi Days / ZLATKO KARA

DANI CVITA FISKOVIA

Summary
Construction regulations, buildings and space in the medieval statute of Mljet
Mljet 2010
The Statute of Mljet from 1345 is one among 50 other medieval statutes written in the
Adriatic part of Croatia. What has been preserved from it are five manuscript copies, Marin Perkovi:
the earliest being the so-called Viennese copy from the 15th century, written in
archaic Italian, in Gothic script, on 79 sheets of parchment. The original text is made
of 68 chapters, followed by 52 amendments, that is decisions made by the Rector od
Akademici Branimir Gui i Cvito Fiskovi
Dubrovnik and the Council (written between 1417-1803). Given that the settlements
with urban features were not established on the island of Mljet, there are not many kao utemeljitelji strunog rada na zatiti
construction regulations in the Statute, but there is a considerably large number of
provisions for the exploitation and protection of the cultivated agrarian landscape and Nacionalnog parka Mljet
space.The issues of acquiring, selling and inheriting immovable property, and of
mending pathways and restoring ruins were dealt with as well. The island was off lim- Tragom Dnevnika putovanja Marijane Gui i suradnika
its to arsonists. The text mentions various public buildings and spaces several times, Mljet Dubrovnik Zadar, 3. 30. VIII. 1948. godine
and 13 original names of villages, hamlets and other local toponyms interesting for the
study of the genesis of settlements on the island are noted.
O zatiti prirode, zatitarskoj slubi u odrivom razvoju zatite okolia
Definicija zatite prirode, zatienog podruja nacionalnog parka odreuje se zakonskim
putem:
- Zakon o zatiti prirode Narodne novine br.:70 od 08.06.2005.
- Zakon o zatiti prirode Narodne novine br.:162 od 15.10.2003.
- Zakon o zatiti prirode Narodne novine br.:30 od 15.04.1994.
Ovi navedeni zakoni nemaju sagledanu istu - suvremenu a posebno povijesno/inter-
esnu definiciju raznoliko zatienih dravnih prirodnih podruja (u Egiptu,
Grkoj, Rimu). Posebno se to odnosi na legitimitet zatitnog djelovanja moderne
postmoderne, kroz proceduru u ZOOPK (zatita, odravanje, ouvanje, promi-
canje, koritenje) zatienog podruja prirode industrijske civilizacije, ukupnosti
sadraja Zakona o zatiti prirode, posebno, spram zakona iz XIX XX stoljea.
Vlasnik svoje vlasnitvo prikazuje kao vrijednosni/vlasniki/vladajui - upravljaki
legitimitet i titi dravnim interesima dok ga u isto vrijeme vlastitim tetnim djelovan-
jem ugroava, tetama unitava. Stoga se neprovediva zatita ogleda u utopijskom kon-
tekstu kljunog, golog ekonomskog vlasnikog odnosa prema tetnim djelovanjima
socijalne dinamike drutvenog razvoja na nezdravu, bolesnu, tetnu, derogiranu pri-
rodu svedenu na gradski, ljudski okoli i Zakon o (profitnoj) zatiti okolia.
Budui da u ljudskom drutvenom svijetu/civilizaciji, ivotu u kome je ovjek mjera
svih tetnih stvari, samo tetna (pro)mijena stalna jest - jo od grkih vremena (ali i
prije), ne preostaje nam, realno drugo, nego odrivi razvoj socijalno ekolokih a ne
prirodnih parkova za ivot uvesti kao stvarnost.

140 141
 Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI
Razvoj posebnih zatita i zatitarskih djelatnosti posljedino je nuan po svim
postojeim oblicima zatite, od intelektualnog vlasnitva, zdravlja, fizike i tehnike
zatite, unutarnje i vanjske zatite reda i mira, obitelji, ena, djece, spomenika kul-
ture a posebno prirode u odnosu na okoli. Reforma zatite prirode u tom smislu je
nuna sa svakog aspekta i sadraja, formi, oblika, naina zatite. Sretni trenuci,
sretne okolnosti opstanka ivota, zdravlja nakon katastrofa proisteklih iz sociolokih
aspekata hazarda, rizika ne mogu biti preputeni prividu volje za mo drutvene
sigurnosti, utopijske zatite prirode.
Stoga moramo mijenjati izvorne definicije prirode, zatienih podruja prirode,
spomenika kulture, tradicionalnog naina ivota, ouvanja batine na konkretne
zakonske, struno-znanstvene naine svekolikih, povijesnih, arheolokih, etnolokih,
informacijskih znanosti. Muzeji IN SITU / IN VIVO, etno i eko sela, arhivi, bibli-
oteke, knjinice, galerije, itd. Moraju se registrirati na tetu prirode cijelog planeta
Zemlja i civilizacije kroz/kao kretanje, progres, razvoj, napredak usprkos raspona svih
teta koje se kvalitativno-kvantitativno umnoavaju, poveavaju na oigled svih nas.
Tako se razne, sve drukije, novije-sloenije, usko strunije, masovnije-globalnije plane-
tarne Konvencije, Deklaracije, Rezolucije, Manifesti, Strategije, drava, zajednica drava,
svjetskih organizacija od UIAA-IMCF, UN-a (UNESCO-UN MAP), IUCN, WWF-
a, itd. iskazuju kao, Dj vu dokumenti. Iskaz su raznih-raznolikih, povijesno tetnih
sadraja, formi, oblika promjena vladarskog vrijednosnog znaaja stanja-odnosa prema
sebi, svom vlastitom posjedu, vlasnitvu, vladanju, ukupnom parcijalnom djelovanju.
Sukus definicije zatienog podruja prirode, nacionalne razine iskazuje se od 2005.
godine kao: ...prostrano, preteno neizmijenjeno podruje kopna i/ili mora iznim-
nih i viestrukih prirodnih vrijednosti (eko-sistema), obuhvaa jedan ili vie
sauvanih ili neznatno izmijenjenih ekolokih sustava, a prvenstveno je namijenjen
ouvanju izvornih prirodnih vrijednosti. (ustupak je tzv. odrivom razvoju,
drutvenom-gradskom OKOLIU - sic). Sva post moderna ekoloka terminologija
ustupak je promjenama, tetama kojima je i dalje otvoren put kroz novo stvoreno
pravo okolia te sveukupne profitne turistike djelatnosti u korist vlastite tete soci-
jalno ekoloke utopije.
Zakonska odredba kako su u nacionalnom parku doputene (drutvene, ljudske
ivotne djelatnosti) kojima se ne ugroava izvornost prirode U nacionalnom parku
je zabranjena gospodarska uporaba prirodnih dobara. Turistiko-rekreacijske djelat-
nosti moraju biti u ulozi posjeivanja i razgledavanja koje je dozvoljeno svima pod
istim uvjetima. iskazuju naputenost ideje socijalne pravde, jednakosti. ( Usporedi
NN Zakon o zatiti prirode od 1994. 2003/2005. godina posebno s obzirom na
GMO genetski modificirane organizme).
Tako nas svakodnevnica zatienog podruja koja istie RAZLIKU SPRAM
ZAKONSKIH ODREENJA ZATITE PRIRODE vodi ka zatiti neodrivog
142
Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI
1. Cvito Fiskovi 2. Marijana i Branimir Gui
razvoja ivota stanovnitva bez obzira to Nacionalni park ima znanstvenu, kultur-
nu, odgojno-obrazovnu i rekreativnu namjenu.
Stoga se u nacionalnom parku obavljaju svi sadraji i oblici ugostiteljsko-turistikih i
rekreacijskih djelatnosti koje su u ulozi profitnog, tetnog posjeivanja i razgledavanja,
te bavljenje poljoprivredom, ribolovom, sjeom ume i obrtom na moderni a ne tradi-
cionalan nain, sukladno svakodnevnici zatite a protivno odredbama Zakona o zatiti
prirode i definiciji zatite prirodnih podruja koliinom i ne/kvalitetom djelovanja.
Djelatnosti profitnog turizma koje se mogu neprofitno, bez teta profilirati,
ograniiti radi ouvanja izvornosti prirode nacionalnog parka ne provode se zbog
brojnih vrijednosno-vlasnikih interesa.
Umjesto da se potuju pravila tradicionalnog stanovanja, rada, ivljenja, boravka,
posjeivanja i obilaenja, ponaanja svojstvena svakoj gradskoj pravnoj osobnosti od
stambene zgrade, prijevoznog sredstva, muzeja, itd., zatiena podruja prirode kao
vrhunska turistika ponuda nalikuju na sportske stadione o kojima selektivno ne-
bruje mediji, odgojno-obrazovne, znanstvene, politike ustanove, institucije.
Tako, ugroenost ivota posee za holizmom, otvara sva pitanja, sveukupnosti sta-
nja, mogunost prirode drutva i kazuje nam kako smo otili u crvotoinu pot-
prostor teorije relativiteta. Zenonovo kretanje koje to nije, sa primjerima tzv. aporija
strijele, kornjae, ilustracija je kojoj se ne da protivurijeiti, jer je drutveni vrijedno-
sni razvoj vidljiv u neutemeljenim injenicama fisisa.
Zatita prirode je formalna, fiktivna i faktiki aktualna jer vie nije u pitanju
ZOOPK vlasnikog sistema u kome vidljiv svaki naslov Frommovih radova, a
posebno knjiga o zatiti okolia s kraja XX stoljea, u kojima je vidljivo posustajanje
budunosti jedne opljakane planete.
Dali je posljedina zatita mogua, ako su vlasnici nemoni, nesposobni, nevoljni
otkloniti uzroke vlastitih i opih teta, nestajanja?
143
 Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI

Uvod
Dnevnik putovanja izvjetaj o slubenom putu, etnologinje Marijane Gui
pronaao sam u Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu, tijekom mojih istraivanja
2003.-2008. Godine. Radio sam u sklopu priprema za izlobenu djelatnost, uspostavu
strunih zbirki muzejsko, dokumentacijsko- arhivske djelatnosti Strune slube JU NP
Mljet kao i obiljeavanja 50 godina od osnivanja Nacionalnog parka Mljet.
Nepotpuna dokumentacija Branimira Guia i Marijane Gui nalaze se u HAD u
Zagrebu, kao posebni materijal iz dijela njihove ostavtine.
Dnevnik putovanja Marijane Gui, koji analiziram i koji je dio argumenata za
razlog tadanjim preporukama za provedbu uspostave zatienog podruja NP
Mljet, trajao je od 03. 30. VIII 1948. godine. Izvjetaj ukazuje u cjelini te poseb-
no u segmentu boravka i rada na Mljetu od 05. 11. VIII 1948. godine, uz
Dodatak Izvjetaju o slubenom putu, na struna miljenja i napore grupe znan-
stvenika za utemeljenjem holistikog pristupa zatiti prirode, spomenicima kulture,
sveukupnog drutvenog ivota stanovnika u zatienom podruju prirode.
Zemaljski zavod za zatitu prirodnih rijetkosti, Narodne republike Hrvatske je 27.II
1948. godine pod rednim brojem 220/48 donio je odluku o proglaenju zatienom
prirodnom rijetkou jezera sa okolicom na otoku Mljet.
Rad mnogih dravnih institucija od Etnografskog muzeja, Konzervatorskog zavoda,
Urbanistikog zavoda, Instituta za turizam, JAZU koji je, nakon 1948. godine,
rezultirao posebnim zakonom koji je donio sabor RH 11. XI 1960. godine, na taj je
nain omoguio uspostavu zatienog podruja, razvoju sveukupne prirodne i kul-
turne zatite otoka Mljeta i njegovog sjeverozapadnog dijela posebno.
Vano je istaknuti kako je slijedom svih navedenih aktivnosti 31. V 1961. godine
Opina Mljet pod rednim brojem 868/61. donijela Rjeenje o osnivanju Uprave
Nacionalnog parka Mljet koji je poeo sa radom 01. VI iste godine.
Otok Mljet kao cjelina a posebno k.o. Goveari sa upom Velike Gospe tijekom
povijesti obiljeio je totalno izolirani, posebnim carskim redovnikim statusom
zatieni nain ivota. Ilirsko - grki, rimski, benediktinski te austrijski doprinos
takvom nainu drutvenog ivota usklaenog sa prirodom nestaje. ivot nakon
europske industrijske revolucije, pada Dubrovake republike, mijenja se od ivota
podreenog prirodi sa podreivanjem prirode ovjeku. Razvoj znanosti sa industri-
jsko-urbanim promjenama naina drutvenog ivota doveo je do posljedine
nunosti unutarnje i vanjske zatite prirode, uvjetovanog tetnim posljedicama raz-
voja industrije, gradskog naina ivota te posljedica naina prijevoza roba i putnika.
Marijana Gui tako posjeujui, radei, obilazei, planinarei sa suradnicima po
Mljetu ali i ire, uila je stanovnitvo, studente, svekoliku drutvenu javnost kako se
moe istovremeno tradicionalno raditi, stanovati, odmarati, ivjeti. Drukije reeno,

144 145
 Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI
uivati u planinarenju, prouavanju prirodnih osobitosti, uvanju tradicionalnog
naina ivota, skupljanju etnografske grae, opisa narodnih obiaja, naina rada,
stanovanja, revitalizaciji povijesno kulturnih spomenika, uspostavi strunih zbirki
muzejske djelatnosti.
Drugim rijeima, bila je dio interdisciplinarne, holistiki planirane strune djelatnosti
koja je poela sa zajednikim istraivanjima etnologa, povjesniara umjetnosti, antropo-
geografa, medicinara, konzervatora. Na taj je nain stekla mogunosti da etnografskom
i etnolokom djelovanju sa pozicije muzejske djelatnosti doda konzervatorske elemente
koji su ukazivali na mogunost uspostave etno sela Goveari, uz obnovu arheolokog
lokaliteta Polae, ilirske gradine, obnovu samostanskog kompleksa na otoiu sv.
Marije, obnovi Velikog mosta sa mlinicom, malog mosta, stare pjeake staze za kre-
tanje oko Velikog jezera, oko samostanskog kompleksa na otoiu sv. Marije, od
Pristanita do palae i luke u Polaama te tek pred 200 godina uspostavljene staze
Goveari-Sobra. Svatko od njenih suradnika imao je i formalnu i stvarnu legitimaciju
za rad na podruju ue i ire problematike etnografije, zatite spomenika kulture,
zatite prirode te su mogli - i kao geografi, lijenici, povjesniari, konzervatori, ekono-
misti, prostorni planeri temama ivota i rada stanovnitva, zatite prirode, turizma, -
prilaziti na posve originalan, holistiki osebujan osobni nain, u rasponu od biolokog
do socijalnog gledita.
Marijana Gui etnologinja, direktorica Etnografskog muzeja u Zagrebu, svojim
Dnevnikom putovanja dokumentirala je upravo ovaj pristup ivotu, radu koji su
kao strunjaci trebali uspostaviti ne samo u gradskim muzejima Hrvatske ve i u
buduem zatienom podruju Nacionalnog parka Mljet.
Prouavajui sa antropogeografskog rakursa (ivot ovjeka u kru) te prikupljajui etno-
grafski materijal seoskog stanovnitva, obnavljajui spomenike kulture, itd. osmiljavali
su te provodili zatitarsku doktrinu u skladu sa djelovanjem UIAA, IUCN, ICOM,
UNESCO-a, a stvarajui podloge za budui rad UNEP MAP-a, WWF-a, itd.
Nekoliko su desetljea Branimir Gui, Cvito Fiskovi, Marijana Gui sa suradnicima
(Ante Premui, Dragutin Alfier, Ratko Kevo, Ante Marinovi-Uzelac, Eynar Digvee, Beba
Beriti, Jelka Vesenjak-Hirjan, Nikola Straii-Musi, Ivo Dabeli-Grmuko, itd.) bavili se
upoznavanjem Mljeta, njegovog stanovnitva, prouavanjem antropogeografskih
prilika otoka Mljeta te su u nizu strunih lanaka i predavanja upoznali iroku
Jugoslavensku, Hrvatsku, Europsku javnost s ovim naim najljepim otokom.
Zalagali su se da se najljepi, najvrijedniji sjeverozapadni dio otoka Mljeta, zadnje bora-
vite sredozemne medvjedice, glavate elve, koljaka, jastoga, eleonorinog sokola,
kompleksa rimske kraljevske palae, benediktinaca, mosta sa mlinom koji melje sna-
gom plime i oseke proglasi nacionalnim parkom, u emu su konano i uspjeli.
Slijed vanosti zatite prirodnog podruja posebnih nacionalnih vrijednosti crpili su
ne samo povijesnim injenicama antike, benediktinskog naina ivota, posebno
146
Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI
zatitom Austrije iz 1910. godine, ve i
injeninim stanjem podruja. Kao izvrstan
tim poznavatelja otoka Mljeta i neumoljivi
uvari kulturnog nasljea iskazali su se kao
beskompromisni provoditelji zatite etnoloke
batine, prirodnih vrijednosti, spomenika kul-
ture, zdravstvenih i ekolokih prilika posebno
na podruju budueg NP Mljet. Radili su to
i na mnogim drutvenim funkcijama koje su
obnaali na nivou Hrvatske i ire.
Bilo bi nepravedno kad ne bismo istaknuli da
su svi oni svaki za sebe u svom podruju rada
kao i ivotnih, obiteljskih stanja i odnosa bili
kolege i prijatelji te su usko suraivali i uza-
jamno se pomagali u svakom drugom
podruju na razini struno-drutvenog dje-
lovanja za otok Mljet.
Najvanije je da su nam svi oni a posebno dva
akademika ostavili bogatu duhovnu batinu o 3. Mljetske ene u tradicionalnim nonjama
zatiti prirodnog podruja i ivota u njemu;
stotine napisanih lanaka, strunih radova uz razne institucije koje su ili osnovali ili
su im bili duhovni zaetnici pa tako plodovi njihova rada, ivota, zalaganja uma,
duha i dan danas ive s nama. Spomenik akademicima Branimiru Guiu, Cvitu
Fiskoviu, na Pristanitu gdje se ukrcavaju posjetitelji na brodove za otoi sv.
Marije, napravljen u suhozidu sa dvije nie, u kojima su njihova poprsja, kreirao je
akademik Ivan Koari 1998. godine. Na otvorenju su uz Upravu JU NP Mljet,
Opinu Mljet, njihove sinove takoer akademike Ivana Guia i Igora Fiskovia,
nazoili Tonko Maroevi, Jaka Fiamengo, i mnogi drugi uzvanici o emu je
izvjetavala dnevna novina Slobodna Dalmacija.
Analiza radnog, putnog izvjea Marijane Gui
U skladu sa planom svog strunog putovanja, Marijana Gui izvjetajno dokumen-
tira dolazak na otok Mljet, dananji Nacionalni park Mljet, u Polae (Austrija je
sagradila rivu) sa brodom Porer sa Korule 05. VIII 1948. godine. Put do
Goveara prolazi se pjeke jer drugih prometnica nema. Smjeteni su kod
stanovnitva, hrane se, ive kao i oni.
Put u Soline odvija se 06. VIII a masovni sastanak s referatom: O prikupljanju i
uvanju etnografskih spomenika sa stanovnitvom Goveara provodi se 07. VIII.
iste godine.
147
 Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI
Obilazak otoia sv. Marije sa njegovim
samostanskim kompleksom u drutvu sa
Cvitom Fiskoviem, u kome sa ostalim sudio-
nicima strunog putovanja, analizira sadraje
i sveukupno stanje samostanskog kompleksa
dogodio se 08. VIII.
Sutradan, 09. VIII cijela ekipa ide na planina-
renje te prolazi seoskim putem Goveari
Ropa Knee Polje- Ivanj Do i nazad.
Ponovni obilazak Solina je 10. VIII sa Cvitom
Fiskoviem a ostatak suradnika spominje se
prigodno, minimalno posebno nazonost
Branimira Guia.
Odlazak sa Mljeta je 11. VIII u nepovoljnim
vremenskim uvjetima.
U dijelu Izvjetaja sa terenskog rada istie se
4. Mljetska ena u tradicionalnoj nonji
zadatak preuzimanja: crvene nonje za
Etnografski muzej u Splitu; varijantu crne nonje za Etnografski muzej u Zagrebu; sa
Cvitom Fiskoviem pregledati votivne darove i nakit u crkvi sv. Marije od Jezera, iznai
to se dogodilo s nakitom iz XVIII stoljea Uelini-kopieve, koji je prije bio u crkvici
sv. Marije od Brda (crkvici sv. Marije od Brijega kod Korita).
Sve navedeno ukazuje na poznavanje i dugogodinje boravljenje Marijane Gui na
Mljetu, to je jasno razvidno iz njenog ivota sa Branimirom Guiem koji je 1928.
godine doktorirao na temu otoka Mljeta a kome je prethodio njihov dolazak,
istraivanje otoka Mljeta vjerojatno ve od 1924. godine. Njihovi bibliografski te bio-
grafski elementi ukazuju na to makar nema podataka koji su ih motivi odredili ba
prema otoku Mljetu, obiteljski (Anka Krizmani), znanstveni, planinarski. Stalno
odlaenje na planinsko podruje Sandaka, Kosova, Crne Gore, Makedonije, o kome
izvjetavaju oni sami, a posebno, jo i danas eljko Poljak njihov dugogodinji surad-
nik, planinar ukazuje na mogunost povezivanja njihovih sveukupnih interesa rada i
planinarstva u kojima je Mljet imao i prometni znaaj, utjecaj.
O poetku njenog dolaska na Mljet te provedenom vremenu sa rasponima dolazaka
na Mljet svjedoe njeni navodi:
- na stranici 1. Izvjea u kome ukazujemo na odnosno da nakon proteklih godi-
na, otkako nijesam bila ovdje,
- dok na stranici 2. navedenog Izvjea kae ni traga onom nekadanjem nakitu,
to sam ga tamo nala 1930. Na istoj stranici nastavlja o mljetskoj nonji to sam
ga za muzej u Zagrebu nabavila jo godine 1928.!
148
Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI
- U nastavku Izvjea na stranici 3 navodi kao onaj to sam ga pred mnogo godina
donijela iz Babinog Polja u muzej u Zagrebu, pa u nastavku precizira o tome
imam biljeke jo iz 1929. godine.
- Dodatak Izvjeu koji govori o nabavljenoj mljetskoj nonji istie: Tako znam,
da u moje dobre znanice ive Dabeli u Babinom Polju ima jedna krasna krpa,
pokriva za glavu, navezena ipkama, ali je ona ni pred 20 godina, a ni sada ne
preputa meni za muzej, nego je sebi sprema za pokop. Dakle, lako je izraunati
kako je od 1928. do 1948. godine prolo punih 20 godina.
No, ostaje za dokumentirati njen boravak na Mljetu i prije obrane doktorskog rada
Branimira Guia, o emu svjedoe najstariji stanovnici, djelatnici NP Mljet:
Nikola Hajdi Bulo, Augustin Sren, Nikola Hajdi ako, Petar Vojvoda
Kero, Nikola Nodilo Bigunac, Nikola Hajdi Pio.
- O kolegi Cvitu Fiskoviu govori sa aspekata rada te ukrcavanja na brod Porer na
str. 1 Izvjea s Fiskoviem pregledam sliku Madone ove crkve, (crkva sv. Marije
od Jezera, op. M.P.) te nastavlja Tom smo prigodom konstatovali, da je dodue
Madonina slika u drvu noviji rad, vjerojatno XVIII. stoljee, ali izraen besumnje
prema ranijoj, bit e od vremena upropatenoj slici i u istoj maniri.
- Marijana Gui temi votivnih darova i nakitu posveuje cijelu stranu br. 2 te dio
stranice br. 3.
- Na stranici 10. Izvjea koji govori o boravku na Koruli istie: meu ostalim
navratila sam i do upnika i iznenadila se, jer sam u zrelom ovjeku prosijedih kosa
nala nekadanjeg znanca sa Mljeta, koji je onda jo u Babinom polju bio mladi.
- Nakon obilaska ostalih destinacija radnog boravka u skladu sa Izvjeem o radu,
posebno boravku na otoku Lastovu, stranica 11. istie povratak na Mljet Konano
smo oko 11 sati u 90 stupnjeva zaokrenuli uz Dno od Mljeta (Vrh Mljeta je
jugoistoni dio Mljeta, op. M.P.) i zbog mina pridravajui se tono rute, izmeu
Sparonog rata i malog kojia ija, obiavi uvalu Lastovsku, uli u malu mljetsku
luku Pomenu.
I makar stvarnost strunog rada u zatienom podruju NP Mljet ne pokazuje
ostvarenje napora osnivaa zatienih podruja prirode, spomenika kulture, smisao
zatitarskog djelovanja postaje jai.
149
 Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI

150 151
 Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI
Naznake, nastavka potrebne strune djelatnosti u NP Mljet
Navedeno Izvjee o radu i boravku Marijane Gui, nesporno spominje Cvita
Fiskovia, Branimira Guia, koje ovom prigodom spominjem kako bi dokumenti-
rali timski rad raznorodnih strunjaka, koji su ostvarili stoljetnu tenju za zatitom
prirode, autentinog ivota, povijesno-kulturnih spomenika na otoku koji je
nainom ivota kroz povijest bio oduvijek posebno tretiran te u posebnom,
zatienom reimu vlastitog ivota podreenog prirodi.
Status te rezultati rada akademika Cvita Fiskovia i Branimira Guia te njihova preda-
vanja u JAZU kojima je data struna podloga za osnivanje Nacionalnog parka Mljet
dalo nam je daljnju obvezu osmiljavanja strunog rada u Javnoj ustanovi Nacionalni
park Mljet posebno jer je 1995. godine ustrojena Struna sluba te Struni voditelj.
Temeljna pozicija rada u zatiti prirode, tradicijskog ivljenja, itd. trai strunjake koji
ive i rade u zatienom podruju prirode, koji bi bi trebali osmiljavati i provoditi
zatitu nacionalno vrijednog podruja po osnovi I V L J E N E ZOOPK.
Time se zatita - prirode, spomenika kulture, etnografskih elemenata tradicijskog
ivota stanovnitva, provedbe neprofitne turistike djelatnosti, zatite od poara, zatite
okolia kao sastavnog dijela ljudskog prirodnog a ne drutvenog ivota - ostvaruje, radi
zdrave ukupnosti ivotne provedbe definicije zatienog podruja prirode.
Zatita nacionalnog parka, dakle, ne odvija se bitno u gradu, na gradski, institucion-
alizirani konzervatorski nain, a podloga strunog rada nuno se mora upotpuniti sa
muzejskom strunom djelatnou IN SITU te IN VIVO, te ostalim aspektima sas-
tavnica ukupnosti informacijskih znanosti ali na bazi drutvenog stila ivota koji ne
teti prirodi ni iznutra ni izvana.
Uloga i mjesto, nain ivota stanovnitva, broj posjetitelja uz propisani nain
posjeivanja i obilaenja zatienog podruja, kljuni su za provedbu ZOOPK
zatienog podruja prirode, jednako kako su to radili stoljeima benediktinci, koji
su nam u naslijee ostavili molitvu i rad, nain ljudskog, drutvenog ivota u sveu-
kupnosti njegove sloenosti bez tetnih posljedica na prirodu i ovjeka.
Naalost, stanovnitvo je u neprirodnoj spontanoj, proizvoljnoj poziciji pruanja
turistike usluge koju formira profitni turizam. Formira se turistika ponuda zatienog
podruja po mijenama industrijske revolucije i turistike ponude -potranje grada a ne
po ukupnosti prirodnih znaajki i zatitarske drutvene valorizacije prirode. Suradnja
i proetost zatitara prirode, upravljaa zatienim podrujem sa stanovnitvom regu-
lira se tako, stihijnim sezonskim, svakodnevnim gradskim nainom ivota i rada.
Profitna djelatnost koju slijede svi davatelji usluga i posjetitelji, bez obzira na porijeklo
hrane, izvore i enormna poveanja oblika i koliina energije, vode, smrad fekalija, nain
kretanja, prometovanja i sve to iz betonizacije i apartmanizacije slijedi kao povijesno
iskustvo, dio je obmane, opsjenarstva odrivog razvoja spram utopije zatite.
152
Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI
Naalost ivot u skladu s prirodom, na prirodan nain, sadrajno i oblikovno, koji je
bilo mogue doivjeti u zatienom podruju kao cjelovit, najisplativiji, najsigurniji
iskazuje prisutnost ovisnosti o svekolikom, sveukupnom vanjskom, drutvenom,
ekonomskom ivotu grada, sveukupnosti urbane civilizacije.
Posebno to kritiki postmoderni odnos prema svijetu i ivotu istie nedostatnost,
tetnost virtualnog, posredovanog svijeta te nunost boravaka u prirodi na osnovu
potivanja prirodnih zakona, mijena, stanja podruja.
Autarkinost prostora ljudi - rada koji ovise samo o sebi, svom radu, u prirodi,
klimatskom podruju u kojem jesu, koja naprosto omoguava ivot uz ivotni napor
bez teta, vezuje se uz eksteritorijalnost zatienog podruja prirode spram urbane
civilizacije i njenog materijalnog i duhovnog stila ivota.
Stoga je zorna nastava, istraivanje, djelovanje za sve organizirane grupe uenika, stude-
nata uenje IN SITU, tamo gdje se to to uimo IN VIVO dogaa, ivi, radi, stanuje,
obitava, raste - osnova odgojno-obrazovnog rada u zatienom podruju prirode.
Zatita prirode na nain postojeeg ivota u zatienom podruju, bez vanjskih
tetnih utjecaja, prirodnih i drutvenih promjena, smanjenja vrsta, koliina biljaka i
ivotinja do nestanka, istrebljenja, teme su i sadraji o kojima treba uiti ne ex kate-
dra ve zorno, tamo gdje se u prirodi boravi, ivi, tamo gdje se priroda titi.
Odmori i rekreacija, odgojno-obrazovna funkcija, struni rad i znanstvena
istraivanja dio su vaee definicije Nacionalnog parka u kome ima mjesta za sve
umjetnosti i znanosti bez kojih zatite prirode ne bi bilo.
Provedba svekolikih Manifesta, Deklaracija, Rezolucija, Konvencija, Strategija,
Ustava, Zakona, Prostornih planova NP Mljet, Pravilnika o unutarnjem redu
pitanje su zatite vlasnitva, vlasnika, vladara, postojanja-opstanka Planeta Zemlja
uope te smisao zatite treba vratiti izvornoj postavci vlasniki ustrojenog drutva.
Zamjena teza, mijeanje uzroka, povoda, posljedica dio je tog svjesnog zaborava,
neznanja, nemoi odupiranja ljudskim slabostima, grekama od misli, rijei, djelo-
vanja, propusta.
Uz ostale dokumenate, upravljaa vlasnitvom u ime vlasnika, vladara, kojima se regu-
lira ivot i rad NP Mljet Javne ustanove NP Mljet, tako pitanja spektra zatite od
teta postaju stvarno pitanje sveukupnosti civilizacije a ne samo same Ustanove koja za
njega mora biti - a nije decenijski - svekoliko kadrovski, materijalno-tehniki, organi-
zaciono te financijski osposobljena, kompetentna i nadlena.
Razvoj drutva uope, civilizacijski globalni trendovi i stanja prirode - i kada ta i
takva restriktivna zatita funkcionira u svojoj osnovi, - drutvena zakonodavna, sud-
ska i izvrna vlast je ne podrava, ne omoguava a posteriorni tetni, unitavajui
nain promjena, progresa napretka, razvoja. Zagaiva ne plaa ni na jedan efikasan
a priorni ili a posteriorni uzrono-posljedini nain.
153
 Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI
Uostalom, javna ustanova Nacionalni park Mljet je ustanova nacionalne razine
koju je osnovao posebnim zakonom Sabor RH te skrbi za ZOOPK nacionalnih
vrijednosti. Njeno isticanje nacionalne irine, vanosti djelovanja u odnosu na ostale
djelatnosti lokalne, gradske, upanijske razine opravdano je konkretnou ustroja
poslova i zadataka Ustanove.
Provedba Pravilnika o arhivskom i dokumentarnom gradivu dio je strune djelatno-
sti kako bi se od unitenja i zaborava sauvali dokumenti o stanju, strunom radu
ustanove te predmeti koji svjedoe o vremenu i prostoru nacionalno zatienog
podruja u kome je priroda ve sve dala na ljepotu, zadovoljstvo ivota stanovnika i
posjetitelja.
Ka zakljucima
Suradnja nacionalno uspostavljenih muzeja, galerija, arhiva, biblioteka, instituta u
kojima se uva u strunim zbirkama mljetska povijesna graa sa javnom ustanovom
tako dobiva svoje opravdanje vidljivo iz intencija Marijane Gui, Cvita Fiskovia,
Branimira Guia i njihovih decenijskih suradnika. U mreu strunog rada
zatitarskih organizacija mora se ukljuiti Nacionalni park a njegova dislociranost
od centara moi, gradskih sredita nije razlog za isticanje perifernog znaaja zatite u
svakom smislu.
Stoga plediramo da se osim stroge konzervatorske djelatnosti po osnovama IUCN
ICOM-a, WWF-a, UNEP MAP-a, UIAA zatita provodi na nain strune muz-
ejske djelatnosti i planinarskog posjeivanje, boravljenja u prirodi. U autentinosti
memorijalnog podruja vie nema mjesta zatiti koja prenosi predmete u muzeje
velikih gradova, ve sve vrste istraivanja, zatite, odravanja, ouvanja, promicanja,
koritenja vraaju tamo odakle su navedeni predmeti uzeti, gdje su nastali i gdje
najbolje mogu poluiti odgojno-obrazovne ciljeve zatite prirode.
Komunikacija sa posjetiteljima najbolje se provodi IN SITU na onim lokalitetima
gdje se sama povijest podruja pisala. Povratak artefakata na Mljet jedna je od
loginih konzekvenci svakog smislenog zatitarskog rada u skladu sa definicijom
zatienog podruja.
Nain ivota kojim je stanovnitvo ivjelo do osnutka NP Mljet od stanovanja,
rada, kretanja uz stanje podruja trebala bi biti ta nemogua misija odgojno-obrazo-
vnog rada za kolu ivot u prirodi koju planinari mogu ostvarivati.
Kako obznaniti vrline zatienog podruja u globalno upravljanom svijetu, nego sve
vie na svaki slikovni - video nain, direktnim prijenosima, posebnim emisijama
iskazivati cjelinu sveukupnih arheolokih lokaliteta, kulturno-povijesnih spomeni-
ka, kao eko i etno sela. Izvorni, tradicionalni nain ivota, mir, tiina, koji je u povi-
154
Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI
jesti ostao bitno odreen sukobom Voltairea i J.J. Rousseaua, mora biti dostupan
barem u zatienom podruju. Tako bi izbjegli stare zidine gradova, fasade kua u
kojima su ugraeni svi tehnoloki naini drutvenog a ne prirodnog ivota. ivot u
zatienom podruju prirode, mora biti podreen prirodi, klimatskim karakteristi-
kama u kome vlastitim radom, danas moemo ostvarivati plemenite ciljeve zatite
ovjeanstva koji ponekad slie utopiji, nedostinom idealu ka kome moramo teiti.
Izvorni fisis, originalno, naturalno, naravno, prirodno, ivo, slobodno, nepromijen-
jeno, isto, zdravo, pojmovi su ka kojima moramo teiti jer zatita prirode upravo to
jeste u formi muzeja IN SITU te IN VIVO.
Moderni kibernetiki muzej, suvremena koncepcija muzeologije, opa teorija zatite
batine sa vizijom totalnog svjetskog muzeja ivota u zatienoj prirodi, onaj je dio infor-
macija koji svima to televizijskim prijenosom, emisijama na TV-u, putem kompjutera
moemo dati svima pod istim uvjetima, kao i virtualni doivljaj stvarnog boravka u
prirodi kakva jest a ne okoliu mega gradova.
Budui da prirodni prostor, posebno zatieno podruje prirode jest nositelj
pamenja ivota, neminovno je muzej IN SITU te muzeje na otvorenom aplicirati
u nacionalni park u kome svi trebaju boraviti na nain koji je povijesno uvjetovan a
ne mijenja, teti postojeem stanju. Nain rada, stanovanja, vrste jela, kretanje obve-
zatno je za sve i osnova su razlikovanja od ostalih turistikih mjesta i masovne
turistike ponude.
Turistika atrakcijska osnova blia je robinzonskom, seoskom turizmu nego hotel-
skom a planinarstvo je najbolji nain posjeivanja i obilaenja zatienog podruja
prirode u kome planinari rade na poslovima zatite u najboljem smislu neprofitne,
volonterske djelatnosti uz djelatnike NP Mljet i lokalno stanovnitvo koje mora
preuzeti svoje zatitarske funkcije od poara, ribarstva, poljoprivrede, umskih
poslova, stanovanja, itd.
Kako je mogue misliti zatiena podruja prirode Planeta Zemlja, nego na globalan
planetarni nain u kome evidentno 10-15% zatienog svjetskog podruja kopna i mora,
nije dovoljno za prirodni ivot. Treba u prirodnoj geografskoj a ne drutvenoj prometnoj
mrei sveukupnog ljudskog drutvenog ali i ivotinjskog ivljenja, kretanja riba, ptica,
klimatskih obiljeja omoguiti prirodno kretanje, a ne nadvonjacima preko prometnica,
svesti gradove kao i zatiena podruja na zooloke vrtove, rezervate bez prirodnih
dimenzija realnog ivota. Tako se hommo duplex raspoluuje na strah od divljine, divlja-
ka, divljai nasuprot strahu, nevoljama, bolestima od gradskog ivota. Postoji li
mogunost izbora izmeu zdravog drutva i anatomije ljudske destruktivnosti?
Drutvena dioba prirodnog prostora iz kojeg nastaju gradovi, sela, svekolike kopne-
ne zrane prometnice, luke za ukrcaj iskrcaj ljudi i industrijskih roba, mora
ugraditi u svoj ustroj jednaku ansu za opstanak zatienih podruja od ekolokih
teta preko promjena stanja prirode do njegove derogacije u okoli. Naravno, s
155
 Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI

ekolokim kao preduvjetom prirodnog neuspjeha zatite prirode, tada bismo se opet
vratili staroj muzejskoj, arhivskoj zatiti u gradovima u kojima uvamo u hladnim
pogonima tragove naeg propalog tetnog ivota osuenog na posebnu, izvanjsku
zatitu od koje nema prirodne ivotne koristi.
Sva socijalna pravda, nejednakost, problemi teritorijalizacije etniciteta i socijalne inte-
gracije zdravog drutva svesti e se opet na urbano uljepavanje, koncept golog
ovjeka, usamljene gomile i stanovanja. Anatomija ljudske destruktivnosti ponoviti e
se na najgori mogui nain i to nestankom zadnjih oaza zatiene prirode koja ve sada
jest na rubu utopije i neostvarivog ideala ljudskog ivota u skladu sa prirodom.
Vraajui ivot u zatiena podruja prirode oivljavamo prolost, povijest putem
metode interpretacije kulturnog turizma iskonske prirode.
Drutveni prostor iza kulisa grada, prometnica, industrijskih zona mora imati svekoliku
perspektivu. Mora moi ostvariti svoje zatitarsko poslanje pa e kua pored mora i
ivot na rubu movare imati ansu nakon povijesnog Dj vu.
Marijana Gui i njeno Izvjee o radu na Mljetu, uz Vodi etnografske batine Hrvatske
te rad na etno selu Kumrovec ukazuje na stoljetnu intenciju strunog rada na Mljetu, koji
jest uvrten u Prostorni plan podruja posebnih obiljeja (posebne namjene) NP Mljet
ali koji treba provesti u ivot.
Etno selo Goveari, mljetski muzej u zatvorenom prostoru (hladni muzej), muzej na
otvorenom u Polaama (arheoloki lokalitet kraljevske palae), Veliki most sa mlinom koji
melje snagom plime i oseke, Ilirske gradine, podmorski muzej dio su strunog zatitarskog
rada za koji vie nema odlaganja. Posebno stoga, jer su i obini turisti eljni takvih prirodnih,
svakodnevnih, ivotnih sadraja koji ine normalnu opu turistiku ponudu a u carstvu
mira, tiine, nacionalno lijepih vidika kopna i mora, sinteza ukupnosti zatitarske djelat-
nosti ZOOPK mora imati punou ostvarivanja u skladu sa proklamiranim.

Budui muzej, prezentacijski centar, muzejsko-dokumentacijski centar ili bilo koji

drugi struno-znanstveni oblik djelatnosti trebao bi nositi ime Marijane Gui za
etnologiju, Cvita Fiskovia za povijest umjetnosti tj. drutvene znanosti a po istoj
osnovi Branimira Guia za prirodne znanosti. Uostalom, 1997. godine na mani-
festaciji Mljet Zagrebu 1997., koju je organizirala JU NP Mljet, odranoj u
Klovievim dvorima odrani su prvi Dani Branimira Guia, a 1998. godine na Mljetu
su odrani Dani Cvita Fiskovia kojom prigodom je i predstavljen spomenik dvojici
velikana zaslunih za sveukupnu, svekoliku zatitu podruja NP Mljet.
Prostor na podruju bive vojarne Kulijer na rtu Goli, dobiven 2000. godine idealan
je za navedenu strunu djelatnost uz privoenje ZOOPK svrsi arheolokih lokal-
iteta Polae, Velikog mosta s mlinom, otoia sv. Marije, etno sela Goveari,
uvrtenih u Prostorni plan podruja posebne namjene NP Mljet.
Znanstveni simpozij odran od 30. IX 06. X 2010. godine povodom 50. godina od

156 157
 Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI
osnutka Nacionalnog parka Mljet, odvijao se u dva dijela. Prvi dio simpozija vezan na
kulturno-povijesne teme Dani Cvita Fiskovia odran je od 30. IX - 03.X na temu
ivota i rada Cvita Fiskovia, Marijane te Branimira Guia, a Dani Branimira Guia
od 03. X 06. X i tretirali su podruja znanstveno-istraivakog rada na Mljetu od
Branimira Guia do novijih prirodoslovnih istraivanja. Smatramo kako su stvoreni
svi potrebni preduvjeti za uspostavu kontinuiranog znanstveno-strunog djelovanja od
monitoringa do sporadinih istraivanja, konzervatorsko-restauratorskog, muzejskog
djelovanja u cjelini informacijskih znanosti kibernetikog doba postmoderne.
Zatitari su do sada samo drukije tumaili prirodu i drutvo, radi se o tome da se u
zatienom podruju uspostavi zorni ivot koji nije tetan nikome u podruju
nacionalne vrijednosti i izvan njega.
Popis literature:
V. BEGOVI-DVORAK, Plovni put prema Neretvi i Naroni kasnoantiki lokaliteti na otoku
Mljetu. Hrvatsko arheoloko drutvo, 22, Zagreb, 2003., 289-296.
A. BENOVI/P. DURBEI, Prirodne znaajke i drutvena valorizacija otoka Mljeta, Hrvatsko
ekoloko drutvo, Zagreb, 1995.
S. BLAGOVI, Ekologija kao etnoloki diskurs na primjeru Zaviajnog parka Istre, Muzeologija,
34: Zagreb, 1997., 195-201.
I. BRALI, Parkovi za ivot, Dravna uprava za zatitu kulturne i prirodne batine, Zagreb,
1996.
Z. BRUSI, Antika luka u Polaama na otoku Mljetu. Hrvatsko arheoloko drutvo, 12, 1987.,
139-151.
J. APO-MEGA, Etnologija i/ili (socio) kulturna antropologija. Studio. Ethnol. Croat., 5,
Zagreb, 1993., 11-25.
G. CEDRENIUS, Suvremena dokumentacija ne samo predmeti, ve i ljudska bia. Informatica
museologica, 1-4, 1994., 63-66.
I. CIFRI, Zatita okoline u kontekstu konflikata aktera. Socijalna ekologija, 4, 1992., 513-535.
I. CIFRI, Percepcija drutva i okolia: desetljee poslije. Nekoliko usporednih pokazatelja
istraivanja 1986. i 1998. Socijalna ekologija, 3, 1999., 193-225.
I CIFRI, Ruralni metabolizam. Socijalna ekologija, 1-2: 2001. (27-43).
I. CIFRI, Prilog tradicijskog iskustva paradigmi odrivog razvoja. Socijalna ekologija, 4: 2002.
(297-317).
M. CSERI, Trideset godina rada Maarskog muzeja na otvorenom u Szentenderu (rezultati i
iskustva), Muzeologija, 34: 1997. (36-40).
O. ALDAROVI, Marine u podruju jadranske obale i njihove socijalno-ekoloke posljedice.
Socijalna ekologija, 1: 1992. (51-63).
I. DABELI, Mljeani u Americi. Dubrovnik, 1993., Izdanje autora.
I. DABELI, Komuna Mljet, Dubrovnik, 2004., Izdanje autora.
I. DABELI, Arhivska graa za povijest otoka Mljeta. Dubrovnik, 2000., Izdanje autora.
I. DABELI, Zbornik Dubrovakih muzeja. Dubrovnik, 2004., Dubrovaki muzeji.
I. DABELI, Nastanak i razvoj otonih naselja od antike do danas. Prirodne znaajke i drutvena
valorizacija otoka Mljeta, Hrvatsko ekoloko drutvo, Zagreb, 1995., 617-629.
158
Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI
R. DEELI, 55 godina kontinuiranog djelovanja zatite prirode u Hrvatskoj. Okoli 111: 2002.
(20-21).
R. DEELI/L. ELEZ/G. KOLAKO, Nacionalni parkovi i parkovi prirode Republike
Hrvatske. Zagreb, 2003., Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja.
J-C. DUCLOS, Mjesto ekomuzeja u razvoju muzeolokog promiljanja. Informatica museologica,
1-4: 1994. (57-63).
T. FABIJANI, Junojadranska inaica pojasnih kopi tipa Bologna/Balgota: Priopenje na znan-
stvenom skupu u Dubrovniku 2005.
C. FISKOVI, Samostan i crkva sred jezera na Mljetu. Zagreb, 1958., JAZU, Bulletin instituta za
povijest umjetnosti br. 1.
I. FISKOVI, Jesu li Polae na Mljetu bile sijelo vladara Dalmacije. Prilozi Instituta za arheologiju,
13-14: 1998. (61-82).
D. FRLAN, NET-europska mrea etnografskih i muzeja na otvorenom. Muzeologija 34: 1997.
(209-212).
T. GAMULIN, Za jedan bolji pristup istraivanju mora. Drugi kongres ekologa Jugoslavije.
Zagreb, 1979., Savez drutava ekologa Jugoslavije (93-103).
J. GLUSBERG, Hladni i Vrui muzeji. Zagreb, 1983., MDC.
B. GUI, Orue mljetskih ribara. Lovako-ribarski vjesnik, Zagreb, 1928.
B. GUI, Starinsko ruho na otoku Mljetu. Narodna starina, Zagreb, knj. 21, str. 53, 1930.
B. GUI, Kako je Mljet pripao Dubrovakoj Republici. Iz Dubrovake prolosti. Zbornik u
ast M. Reetara, Dubrovnik, 1935., 47.
B. GUI, Mljet. Antropogeografska ispitivanja. Etnoloka biblioteka, Zagreb, sv. 14, 1931.
B. GUI B. Gui, Na ostrove Mljetu. Narodni Listy, Praha, 29 ervna, ro. 72, islo 179, 1932.
B. GUI, Mljet, biser Jadrana. Jadranska straa, god. X, 1932., 162 i 197.
B. GUI, Gusle i lijerica na Mljetu. Narodna starina, knj. XI, sv. 27, 1933., 67.
B. GUI, Na Bijeu. Jadranski dnevnik, Split, 24. decembra, god. III, 1935., 320.
B. GUI, Otok Mljet, na novi nacionalni park. Predavanja u JAZU, Zagreb, sv. 17, 1958.
V. JADREI, Ekoloki konflikti i posljedice u turizmu. Socijalna ekologija, 1-2: 2001. (77- 91).
M. JURII, Zatitno istraivanje antikog brodoloma na Mljetu. HAD, 3: 1988. (41-42).
M. JURII, Zatitno istraivanje antikog brodoloma na Mljetu (druga sezona). HAD, 3: 1989.
(50-51).
M. JURII, Istraivanja podmorskih arheolokih lokaliteta u Hrvatskoj tijekom 1991. godine.
HAD, 3: 1991. (57-58).
M. JURII, Novija podmorska arheoloka istraivanja u dubrovakom akvatoriju. Priopenje na
znanstvenom skupu u Dubrovniku, 2005.
M. JURKOVI, Mljetski tribeloni tradicija aulike arhitekture kasne antike u srednjem vijeku.
Zbornik Tomislava Marasovia, 2002. (210-217).
M. KAMENAROVI, Historijat zatite prirode u Hrvatskoj. Zagreb, 1961., Zavod za zatitu
prirode: (7-18).
I. KATAVI, Mjesto i uloga nacionalnih parkova u zatiti bioloke raznolikosti prirodnih popu-
lacija u moru. Prirodne znaajke i drutvena valorizacija otoka Mljeta. Zagreb, Hrvatsko
ekoloko drutvo. 1995. (567-577).
B. KESI/J. VESENJAK-HIRJAN, 1989., Otok Mljet - ekoloke i zdravstvene prilike. Zagreb,
JAZU.
A. KISI, Rezultati podmorskih rekognisciranja i istraivanja na dubrovakom podruju. HAD
159
 Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI
12: (153- 167).
T. KOLAK, Etno-park kao injekcija ivota i zatite u Lici. Muzeologija, 34: 1997. (32-36).
KREILINGER, Muzeji na otvorenom stanje i problemi. Muzeologija, 34: 1997. (40-54).
KREILINGER, uvanje spomenika vjerojatno najvei problem muzeja na otvorenom.
Muzeologija, 34: 1997. (68-74).
D. KUAN/D. NEMETH-ERLICH, Arheoloki park Andautonija u itarjevu. Informatica
museologica, 1-4: 1994. (30-35).
E KUEN, Turistika atrakcijska osnova. Zagreb, 2002., Institut za turizam.
. LASZLO, Etno-muzeji na otvorenom i zatita spomenika kulture. Muzeologija, 34: 1997. (14-20).
V. LUPIS, Liturgijsko srebro otoka Mljeta od XII do XVII stoljea. Prirodne znaajke i drutvena
valorizacija otoka Mljeta. Zagreb, 1995. Hrvatsko ekoloko drutvo (641-653).
B. MADER, Naturschutzpark Meleda, Anzeiger der philosophischer-historischen klasse, 140.
Jahrgang, Wien, 2005., 5-21.
A. MARINOVI/I. VESELI, Mljetski statut, Statut otoka Mljeta iz 1345. godine, Split, 2002.,
Knjievni krug.
T. MARKUS, Ekologija moderne i postmoderne: Ili kako se ovjek (ne) mora pretvoriti u
lemniga. Socijalna ekologija, 4: 1999. (317-335).
T. MARKUS, Od skupljanja plodova do imperiuma humanuma. Ekoloki aspekti uspona i
propadanja ljudske vrste. Socijalna ekologija, 4: 2000. (335-353).
T. MARKUS, Vie-nego-ljudski-svijet. Dubinska ekologija kao ekoloka filozofija. Socijalna
ekologija, 3-4: 2003. (143-165).
I. MAROEVI, Uvod u muzeologiju. Zagreb, 1993., Zavod za informacijske znanosti.
I. MAROEVI, Identiteti povijesnog grada: Sustavski pristup vrednovanju naslijeene
urbane strukture. Socijalna ekologija, 1: 1996. (65-73).
I. MAROEVI, Muzeji na otvorenom hrvatska ansa. Muzeologija, 34: 1997. (7-14).
I. MAROEVI, Izazovi etnografskih muzeja i muzeja socijalne povijesti u osvitu treeg
milenija. Socijalna ekologija, 1-2: 1999. (57-67).
I. MAROEVI, Upravljanje promjenama: novi teoretski pristup muzejskoj praksi.
Informatica museologica, 1-2: 2002. (73-78).
I. MAROEVI, Prostor kao nositelj memorije, Autentinost i memorijalna mjesta: proble-
mi, potencijali, izazovi, Kumrovec, 2005., str. 16.
B. MARTINOVI-VUKOVI, Prostorni aspekti i zatita okolia otoka Mljeta smjernice
za izradu projekata kompleksne zatite okolia otoka Mljeta. Prirodne znaajke i
drutvena valorizacija otoka Mljeta. Zagreb, 1995., Hrvatsko ekoloko drutvo. (733-
741).
A. MLINAR/Z. IVKOVI, Hrvatski etno-muzeji na otvorenom. Muzeologija, 34: 1997. (94-127).
A. MOHOROVII, Prilog poznavanju razvoja arhitekture na otoku Mljetu. Beritiev
zbornik, 1960. (25-32).
K. NIKODEM, iji su to svjetovi iza nas? Virtualna stvarnost i ljudski entiteti. Socijalna
ekologija, 3-4: 2003. (211-231).
I. OSTOJI, Benediktinci u Hrvatskoj. Split, 1964., BIC Vindobone.
I. PEDERIN, Jadranska Hrvatska u austrijskim i njemakim putopisima, Zagreb, 1991.,
247-248; 362.
M. PERKOVI, Predgovor, Turistiki vodi Mljet, Turistika naklada d.o.o., Zagreb,
1996. Biblioteka turizam i batina.
160
Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI
M. PERKOVI (ur.), Predgovor katalogu foto-izlobe Mljet 1997. fotografa Darka
Bavoljaka, JU NP Mljet, 1997., 1996. Biblioteka turizam i batina.
M. PERKOVI (ur.), Predgovor katalogu foto-izlobe Mljet 1997. fotografkinje Marije
Braut, JU NP Mljet, 1998.
M. PERKOVI, Struni prilog za HRT - emisiju Meu nama o demografskoj, emigraci-
jskoj situaciji na otoku Mljetu i u NP Mljet, 15. 10. 1997.
M. PERKOVI, Struni prilog za HRT - emisiju Sa svrhom i razlogom Demografski
trenutak Hrvatske i migracije, 12. 12. 1997.
M. PERKOVI, Sudjelovanje u studiju HRT-a, emisija Sa svrhom i razlogom elementa-
rne nepogode - vapaj dekade, 10. 5. 1998.
M. PERKOVI (ur.), Tekst prezentacijskog prospekta Mljet 1998., JU NP Mljet, 1998.
M. PERKOVI (ur.), Josip Stoi za katalog foto-izlobe Posjet naputenom samostanu,
nacrti: Ivana Valjato-Vrus, Ivan Tenek, fotografije: Darko Bavoljak, JU NP Mljet,
1998.
M. PERKOVI (ur.), Predgovor katalogu foto-izlobe Mljet 1998. fotografa Mire
Andria, tekst: Nevenka Neki, Nikola Tvrtkovi, JU NP Mljet, 1998.
M. PERKOVI (ur.), Predgovor katalogu likovne izlobe Mljet 1999. akademskog slikara
Nenada Opaia, JU NP Mljet, 1999.
M. PERKOVI, scenarist dvije emisije na HRT-u: Hrvatsko podmorje, Mljet i
Nacionalni park Mljet, emitirane 24. 11. i 1. 12. 2003.
M. PERKOVI, Izlaganje na znanstvenom skupu Hrvatskog arheolokog drutva, listopad
2005., Dubrovnik lanak u Arheolokim istraivanjima Dubrovako-neretvanske
upanije, Hrvatsko arheoloko drutvo (ur. Domagoj Perki), Vol. XXIV, Zagreb, 2009.
M. PERKOVI, Izlaganje na znanstvenom skupu Hrvatska sociologija: Izazovi Bolonjskog
procesa, Zagreb, 2006. lanak u zborniku radova Hrvatska sociologija razvoj i
perspektive, Hrvatsko socioloko drutvo (ur. Denisa Krbec), Zagreb, 2008.
M. PERKOVI, Izlaganje na Drugoj meunarodnoj konferenciji o vodama u zatienim
podrujima, Dubrovnik, 2007. lanak u zborniku radova Second International
Conferences on Waters in Protected Areas, Croatian Water Pollution Control Society,
Zagreb 2007.
M. PERKOVI, Mljet 1929. 1960., Katalog Izlobe u HAD Sponza, Dubrovnik, 2009.
M. PERKOVI, Arheoloki lokaliteti otoka Mljeta Arheoloka batina NP Mljet,
Katalog izlobe u HAD Sponza, Dubrovnik, 2010.
M. PERKOVI, Suze Marunkove. Grafika mapa Hrvoja ercara. Katalog izlobe u ben-
ediktinskom samostanu sred Velikog jezera. Dubrovnik, 2010.
M. PERKOVI, Dani Cvita Fiskovia. Zbornik radova sa simpozija posveenog 50.
godinjici osnivanja NP Mljet. Dubrovnik, 2010. (u tisku).
M. PERKOVI, Mljet Nacionalni park 1960. 2010. Katalog izlobe u HAD Zagreb i
Gliptoteka HAZU Zagreb, Dubrovnik, 2010.
M. PERKOVI, Park prirode Meleda, Naturschutzpark Meleda, Anzeiger der philoso-
phischer-historischen klasse, 140. Jahrgang, Wien, 2005., 5-21. Dubrovnik, 2010.
J. POSARI, Speleoloki objekti otoka Mljeta u promicanju Republike Hrvatske kao zemlje
klasinog krasa. Prirodne znaajke i drutvena valorizacija otoka Mljeta. Zagreb, 1995.,
Hrvatsko ekoloko drutvo, 85-87.
Z. RUDE, Pripreme za izradu prostornog plana opine Mljet. Prirodne znaajke i drutvena
valorizacija otoka Mljeta. Zagreb, 1995., Hrvatsko ekoloko drutvo, 683-691.
N. STARC, Nacionalni program razvitka hrvatskih otoka i osnov metodologije izrade raz-
161
 Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI
vojnog programa otoka Mljeta. Prirodne znaajke i drutvena valorizacija otoka Mljeta.
Zagreb, 1995., Hrvatsko ekoloko drutvo, 721-733.
J. STEPI, Prirodna arita ljudskih i ivotinjskih zaraza na Mljetu. Otok Mljet- ekoloke i
zdravstvene prilike. Zagreb, 1989., JAZU.
J. STOI/I. TENEK/I. VALJATO-VRUS/I. ILE, Ispravljeni tlocrt kasnoantike
palae na otoku Mljetu. Obavijesti, 3: 2002. (98-105).
J. STOI, Otok-palaa-samostan. Prirodne znaajke i drutvena valorizacija otoka Mljeta.
Zagreb, 1995., Hrvatsko ekoloko drutvo, 653-663.
I. ESTAN, Prilog diskusiji o hrvatskom Muzeju na otvorenom. Muzeologija, 34: 1997. (215-221).
T. OLA, Marketing u muzejima. Zagreb, 2001., Hrvatsko muzejsko drutvo.
T.OLA, Eseji o muzejima i njihovoj teoriji: prema kibernetikom muzeju. Zagreb, 2003.,
Hrvatski nacionalni komitet ICOM-a.
Z. OI/B. KESI/R. MEDVED/V. PAVII-MEDVED/. PREBEG/. OI, nu, praktinu i teorijsku utemeljenost strunog zatitarskog rada u zatienom podruju
Neke ivotne navike stanovnika Mljeta, Otok Mljet - ekoloke i zdravstvene prilike.
Zagreb, 1989., JAZU.
B. PREM LOVRI, Od Memorijalnog muzeja do Muzeja na otvorenom, Autentinost i
memorijalna mjesta: problemi, potencijali, izazovi, Kumrovec, 2005., 30.
Lj. TROMAR, Ornitoloke osobitosti otoka Mljeta. Otok Mljet - ekoloke i zdravstvene
prilike. Zagreb, 1989., JAZU.
A UNDALI, Selo i grad kao socio-kulturni okviri shvaanja upe. Socijalna ekologija, 1:
1996. (73-83).
S. TADEJ, Prijedlog rekonstrukcije i revitalizacije kompleksa franjevakog samostana na
Lopudu, magistarski rad, Zagreb, 2002., 5.
M. VEJVODA, Revitalizacija spomenika kulture Pustinja Blaca na otoku Brau, disertacija,
Zagreb 1992., 102-110.
P. VIDAKOVI, Nacionalni parkovi i turizam. Zagreb, 1989., Zavod za zatitu prirode SR
Hrvatske i Institut za turizam.
P. VIDAKOVI, Nacionalni parkovi i zatiena podruja u Hrvatskoj. Zagreb, 2003., Fond
za stipendiranje mladih za zatitu prirode i turizam.
T. VINAK, Etnologija-ekologija, karika koja nedostaje. Studia ecologica, 2. 1990.
. VUJI, Batina ulazi na mala vrata. Informatica museologica, 1-4: 1994. (74-75).
M. ZANINOVI, Podruje Neretve i srednjojadransko otoje. HAD 22: 2003. (277-285).
V. ZGAGA, Idejni prijedlog Etno muzeja Konavle. Muzeologija, 34: 1997. (201-209).
I. ILE, Predromanika skulptura otoka Mljeta. Prirodne znaajke i drutvena valorizacija
otoka Mljeta. Zagreb, 1995., Hrvatsko ekoloko drutvo, 629-641.
I. ILE, Dubrovaka sluba zatite spomenika od statuta do konzervatorskog odjela. 2005.,
Katalog izlobe.
I. ILE, Spolia i ostali nalazi skulpture i plastike u Dubrovniku do pojave romanike. HAD
12: 1987. (175-187).
I. ILE, Pregled arheolokih istraivanja od potresa 1979. do godine 2005. na dubrovakom
podruju. HAD 2: 14. 2005.
I. ILE/M. SANADER/M. NODARI, Dubrovaka sluba zatite spomenika od Statuta do
Konzervatorskog odjela. HAD 2: 2005. (135-141).
162
Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI
Saetak
Zatitarska (ZOOPK) kulturna, odgojno-obrazovna, rekreativna, struno-znanstvena
baza postojanja - djelovanja Javne ustanove NP Mljet u zatienom podruju prirode/
spomenika kulture - per definitionem, odreena je stanjem vrijednosti konkretnog
vlasnitva i voljom vlasnika, vladara. Mnoinu specijalnosti parcijalnosti prikazivanja
- djelovanja u holistikom sagledavanju svijeta nije mogue vie izrijekom navoditi, stoga
molim razumijevanje intencije prirodne ivotne cjelovitosti drutvenog iskaza stanja o
kome moramo zatitniki govoriti djelovati.
U civilizacijskom stanju drutva, gdje se planet Zemlja, njegova priroda stoljeima
povlai pred vlasnikim ustrojem ivota svijeta, cilj rada je ukazati na svekoliku povijes-
prirode.
Zatitarsko djelovanje Nacionalnog parka Mljet treba se odvijati u sklopu Strune slube
Javne ustanove NP Mljet, koju su utemeljili Marijana Gui, Cvito Fiskovi, Branimir
Gui i suradnici.
Suradnja konkretne, provedbene djelatnosti JU NP Mljet s konzervatorima, restaura-
torima, prostornim planerima, ekonomistima turizma, muzealcima, arhivistima, bibli-
otekarima, galeristima te stanovnitvom, upravo u radu Marijane i Branimira Guia te
Cvita Fiskovia ima svoje struno, povijesno, paradigmatsko utemeljenje specifine
zatitarske struke u Nacionalnom parku.
Definicija te stanje zatienih podruja prirode danas su dovedeni u pitanje u svakom
svom segmentu pa je planetarni industrijski nain gradskog ivota, propisivanja standarda
posjeivanja i obilaenja na gradski turistiki nain, sveo nacionalni park na zatitu okolia,
posebno u kontekstu odrivog razvoja Parkova za ivot, a ne na zatitu prirode.
Zatita Nacionalnog parka Mljet od sveukupnih tetnih unutarnjih zagaenja, promjena
stanja podruja kao i vanjskih teta putem drutvenih emisija, utjecaja na promjenu
sadraja - naina ivota stanovnitva, posjeivanja turista do posljedinih naplavina otpada
koji zapljuskuje zrakom, morem i kopnom nacionalno vrijedno zatieno podruje pri-
rode, trai preispitivanje svog strunog postojanja, provedbenog djelovanja zatite,
odravanja, ouvanja, promicanja, koritenja/ZOOPK, po volji vladara, vlasti, vlasnika.
Utemeljenje konkretne konzervatorske, restauratorske, muzejsko-dokumentacijske,
planinarske strune, znanstveno-strune djelatnosti posljedini je conditio sine qua non
razvoja - opstanka tzv. zatitarske struke Javne ustanove NP Mljet. Zatitarska struka
mora slijediti svoju zakonski definiranu ulogu sveukupnog, odreujueg upravljaa
zatienim podrujem na osnovi zateenih stanja prirodnih vrijednosti i drutvene
povijesno-kulturne valorizacije stanja ivota u njemu.
Promatranje na terenu, ondje gdje se ivi, gdje su stanovnici odreenog podruja,
odreenih drutvenih zajednica, grupa uspostavili civilizacijske, kulturne dosege, kljuni
je dio posla etnografa. Spoznaje kao i materijalni artefakti koji ih prate iz prve ruke, uz
izravno promatranje svakodnevnog ponaanja, kljuni su element zatite, ouvanja,
163
 Dani Cvita Fiskovia / MARIN PERKOVI
prezentiranja etnografske batine, ivota kakav je postojao i kakav treba ostati sauvan.
Ukljuivanje etnografa u sudioniko promatranje tj. ivljenje ivota koji promatra, sa i
bez djelovanja, najvii je doseg smisla zatite prirode, spomenika kulture, djelovanja
ljudi, a da ne teti ivotnim uvjetima.
Etnografija kao opisni (deskriptivni) dio etnologije, znanosti koja opisuje i prouava
materijalnu, drutvenu i duhovnu kulturu (ivot, obiaje, vjerovanja i dr.) bio je ivotni
odabir Marijane Gui, u kojemu je otok Mljet imao iznimno mjesto.
Aspekti socijalne geografije kojom se bavio Branimir Gui, konzervatorski rad Cvita
Fiskovia, iskazuju ve tada pristajanje na drutvene dosege ivota, kretanje, stanovanje
i rad u uvjetima koji postoje i koje svojom postojanou, vrijednou treba valorizirati s
obzirom na vrijednost prirodnog podruja.
Dakle, njena se etnografija odnosila na kvalitativni opis pojava ljudskog drutva
utemeljen na terenskom radu u kome je svojim ukazivanjima razvijala svijest o potrebi
zatite vlastitih vrijednosti, po kojima jesu to to jesu. Takva njena holistika metoda
istraivanja zasnovana na ideji da se svojstva sustava ne mogu nuno razumjeti na
pouzdan nain neovisno jedna o drugima, imala je potporu u timskom radu. Etnografija
povijesnog postojanja ivota na Mljetu, koja ima i formalnu i povijesnu povezanost s
putopisanjem i ostalim slubenim izvjeima, ne moe zanemariti raspon ivota od Ilira,
grko-rimskih vremena, benediktinskog reda, te pojave stanovnitva.
Kako bi se moglo profesionalno upravljati podrujem, ivjeti i raditi u skladu s definici-
jom zatienog podruja prirode, potrebno je ukljuiti, uz etnologe, i kulturne soci-
jalne antropologe kao izraz potrebe praenja tumaenja promjena u svijetu, razvoja
drutvenih stanja i odnosa, napredaka u znanostima i umjetnostima, jednom rijeju
napretka koji tetno utjee, djeluje i trai zatitu.
to se due ostane tako, vie se naui i razumije u zatienom podruju. Ostanak preko
godine dana doputa ponavljanje dogaaja i procesa koji su se moda propustili zbog
poetnog nepoznavanja te kulturnog oka. Takav ivot - terenski rad omoguuje
procjenu posebno zatiene kulture, drutva ili zajednice zatienog podruja, osvjeuje Thus, the establishment of the specific expert activities which are to deal with conserva-
ivot te omoguava prenoenje ivotom uspostavljenih netetnih vrijednosti. On obino
podrazumijeva ivot s lokalnim ljudima i uenje o njihovim nainima ivota, a to je
vrijednost rada Marijane Gui, i njenih kolega i prijatelja, koja je preko 40 godina dola-
zila i radila na Mljetu.
Prvom knjigom Mljetskog zbornika smatra se knjiga Otok Mljet na novi nacionalni
park u kojoj je Uprava nacionalnog parka Mljet tiskala 1980. predavanja Branimira
Guia i Cvita Fiskovia u JAZU, koja su posluila kao struna podloga za proglaenje
NP Mljet. Drugom knjigom smatra se Zbornik radova JAZU iz 1990. Otok Mljet
ekoloke i zdravstvene prilike, treom knjigom smatra se Zbornik radova sa simpozija
Prirodne znaajke i drutvena valorizacija otoka Mljeta iz 1995., etvrtom knjigom
smatra se Zbornik radova sa simpozija Dani Branimira Guia iz 2010. a petom, knjiga
koju drite ispred sebe.
164
Cvito Fiskovi Days / MARIN PERKOVI
Summary
Academicians Branimir Gui and Cvito Fiskovi as founders of the expert
work on conservation in Mljet National Parket
The existence of the Mljet National Park Public Institution and its activities in this protected
natural and cultural area dealing with conservation, culture, upbringing and education, lei-
sure and expert scientific work are determined, per definitionem, by the value of a specific
area, and depend on the will of its owner, that is, the one who rules it.
In the contemporary civilisation, where our planet Earth is retreating from the dominating
effects of cosumerism, the aim of this work is to point out the overall historical, practical
and theoretical basis of the expert work on conservation in the protected area of nature.
The conservation activities in Mljet National Park should be governed by the Mljet
National Park Expert Department for which we can say it was established by Marijana
Gui, Cvito Fiskovi, Branimir Gui and associates.
The cooperation between the Mljet National Park Public Institution and conservators,
restorers, economists working in the field of tourism, museum workers, archivists, librari-
ans, gallerists and the inhabitants of the island was initiated precisely in the work of
Marijana and Branimir Gui and Cvito Fiskovi, who suggested the expert, historical and
paradigmatic basis of this relation.
The definition of protected areas of nature and their conditions are today being challenged
in all segments, especially in the light of sustainable development of Parks for Life, since the
industrial way of urban life and the proscribed standards for tourist visits have reduced the
national park to environment protection only, without any regard to nature conservation .
Bearing in mind all kinds of pollution which damage the area and change the way of life
on the island and which are caused by tourist visits and the waste coming either from the
air, sea or land, the conservation and protection role of Mljet National Park needs to be
re-examined.
tion, restoration and documetation is a conditio sine qua non for further development and
survival of our work in the Mljet National Park Public Institution. Finally, the line of work
concerned with conservation has to follow its legally defined role by which it manages the
protected area on the basis of what is found in that given area and in what condition, in
terms of nature, history or culture.
Observation of the environment where people live, where inhabitants of certain areas,
members of certain social communities and groups have reached civilizational, cultural
levels, is the key work of an ethnographer. Comprehension and material artefacts that
closely follow them, along with the direct observation of everyday behaviour are a crucial
element of protection, preservation and presentation of ethnographic heritage, of life as it
once was and which should remain preserved. To include ethnographers as participants in
observation, i.e. to live the life you observe, with or without intervening, is the main point
165
 Cvito Fiskovi Days / MARIN PERKOVI

in the protection of nature, cultural monuments, peoples activities, without causing dam-
age to life conditions. Marijana Gui
Ethnography, as a descriptive part of ethnology, a science which describes and examines
material, social and spiritual culture (life, customs, beliefs etc.) was a life choice of Marijana
Gui, for whom the island of Mljet had a special role.
The apects of social geography that Branimir Gui pursued, the conservation work of
Cvito Fiskovi, already then expressed commitment to social attitudes, to the movement,
residence and work within the given conditions, whose consistency and value should be
valorized with regard to the value of the natural area.
Marijana Guis ethnography referred to qualitative description of processes in the human
society. She based it on the field work through which she called attention to the need of
protecting ones own values. Her holistic method of research was founded on the idea that
systems characteristics cannot necessarily be understood in a reliable way independently of
each other, and this was supported by the team work. The ethnography of historical exist-
ence of life on Mljet, which is formally and historically associated with travelogues and
Izvjetaj o terenskom radu
na putu u Dalmaciji 1948. godine
other official reports, cannot neglect the life span that began with the Illyrians, continued
through Greek and Roman times, the Benedictines, to the rise of population.
Cultural and social anthropologists, as well as ethnologists need to be included in order to
professionally supervise the area, to live and work according to the definition of the pro-
tected natural area. They are an expression of a need to follow and interpret changes in the
world, the development of social conditions and relations, the progress in arts and sci-
ences a progress that has damaging effects and calls for protection.
The longer one keeps acting in this way, the more one learns and understands in the
protected area. To reside there for over a year allows a repetition of the events and proc-
esses which might have been omitted due to the lack of knowledge and the cultural
shock. This kind of life field work, enables an assessment of a specifically protected
culture, society or community of the protected area, it raises awareness of life and ena-
bles transmission of unharmful values. Usually it implies living with local people and
learning about their ways of life, and it is precisely in this that we see the value of the
work done by Marijana Gui and her colleagues and friends, who over a period of forty
years used to come and work on Mljet.
The first book of the Proceedings is the book The Island of Mljet, our new national
park, in which the administration of Mljet National Park gathered and published the
lectures of Branimir Gui and Cvito Fiskovi in the Yugoslav Academy of Sciences and
Arts ( JAZU), and which served as an expert basis for the proclamation of the national
park. The second book is The Island of Mljet- ecology and health conditions, the third
one is the Proceedings of the Symposium Natural features and social valorisation of the
island of Mljet, the fourth one is the Proceedings of the Symposium Branimir Gui
Days, and finally, the fifth one is the one in your hands.

166 167
 Dani Cvita Fiskovia / MARIJANA GUI Dani Cvita Fiskovia / MARIJANA GUI

168 169
 Dani Cvita Fiskovia / MARIJANA GUI Dani Cvita Fiskovia / MARIJANA GUI

170 171
 Dani Cvita Fiskovia / MARIJANA GUI Dani Cvita Fiskovia / MARIJANA GUI

172 173
 Dani Cvita Fiskovia / MARIJANA GUI Dani Cvita Fiskovia / MARIJANA GUI

174 175
 Dani Cvita Fiskovia / MARIJANA GUI Dani Cvita Fiskovia / MARIJANA GUI

176 177
 Dani Cvita Fiskovia / MARIJANA GUI Dani Cvita Fiskovia / MARIJANA GUI

178 179
 Dani Cvita Fiskovia / MARIJANA GUI

Novinski lanci

180 181
 Dani Cvita Fiskovia / NOVINSKI LANCI Dani Cvita Fiskovia / NOVINSKI LANCI

182 183
 DANI CVITA FISKOVIA
Mljet 2010

Fotogalerija

184 185
 Dani Cvita Fiskovia / RADNI DIO Dani Cvita Fiskovia / RADNI DIO

186 187
 Dani Cvita Fiskovia / RADNA PAUZA Dani Cvita Fiskovia / RADNI OBJED

188 189
 Dani Cvita Fiskovia / RADNI POSJET

Kompleks samostana na otoiu sv. Marije

190 191
 Klaustar samostana na otoiu sv. Marije

192