Goldstain I Funkcija Jadrana U Bizantsko Ostrogotskom Ratu 535 555 PDF

RADOVI 37
ZAVODA ZA HRVATSKU POVIJEST FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEU^ILITA U ZAGREBU
0-NULTI ARAK - ZHP-37.pmd 1 25.10.2005, 21:17

RADOVI ZAVODA ZA HRVATSKU POVIJEST
FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUÈILITA U ZAGREBU
Knjiga 37
Izdavaè
Zavod za hrvatsku povijest
Filozofskoga fakulteta Sveuèilita u Zagrebu
FF-press
Za izdavaèa
Miljenko Jurkoviæ
Glavni urednik
Borislav Grgin
Urednitvo
Ivo Goldstein
Boris Olujiæ
Mario Strecha
Boena Vranje-oljan
Tajnik urednitva
Hrvoje Graèanin
Adresa urednitva
Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet Zagreb,
Ivana Luèiæa 3, HR-10 000, Zagreb
Tel. ++385 (0)1 6120 150, 6120 158, faks ++385 (0)1 6156 879
Èasopis izlazi jedanput godinje
Ovi su Radovi tiskani uz financijsku potporu
Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske

FILOZOFSKI FAKULTET SVEU^ILITA U ZAGREBU
ZAVOD ZA HRVATSKU POVIJEST
INSTITUTE OF CROATIAN HISTORY
INSTITUT FÜR KROATISCHE GESCHICHTE
RADOVI
37
U SPOMEN IGORU KARAMANU
ZAVOD ZA HRVATSKU POVIJEST

FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUÈILITA U ZAGREBU
ZAGREB 2005.

Naslovna stranica
Iva Mandiæ
Raèunalni slog
Boris Bui
Lektura i korektura
Ivan Botica
Tisak
Tiskara Rotim i Market, Lukavec
Tiskanje dovreno u listopadu 2005. godine
Naklada
400 primjeraka

Sadraj
Uvodna rijeè
BORISLAV GRGIN, UREDNIK RADOVA
U spomen Igoru Karamanu ................................................................................. 9
BOENA VRANJE-OLJAN
ivot i djelo Igora Karamana ............................................................................ 11
Èlanci i rasprave
PETAR SELEM
Integrativni èimbenici u mitraièkoj religiji (Izvorni znanstveni èlanak) .......... 17
IVO GOLDSTEIN
Funkcija Jadrana u ratu Bizantskog Carstva protiv
Ostrogota 535-555. godine (Izvorni znanstveni èlanak) ................................... 23
IVAN BOTICA
Prilog istraivanju najstarijega spomena vlakoga imena
u hrvatskoj historiografiji (Izvorni znanstveni èlanak) ..................................... 35
SABINE FLORENCE FABIJANEC
Multidisciplinarno prouèavanje trgovine kao dijela ekonomske
povijesti srednjega vijeka u Dalmaciji (Pregledni èlanak) ............................... 47
IVICA PRLENDER
Mediteranska trgovaèka republika Dubrovnik
pred izazovom oceana (Izvorni znanstveni èlanak) .......................................... 55
SABINE FLORENCE FABIJANEC
Bilanca (rimanenze) u glavnoj raèunovodskoj knjizi
Ivana i Lukrecije Detrico (1520-1533) (Izvorni znanstveni èlanak) ................ 63
HRVOJE PETRIÆ
«Kuhinjska sela» Koprivnièko vlastelinstvo pod upravom
krajikih kapetana (Izvorni znanstveni èlanak) ................................................. 89
IVAN JURIIÆ
Lika i Krbava od velikog rata za osloboðenje do inkorporacije
u Karlovaèki generalat (1683-1712) (Izvorni znanstveni èlanak) .................. 101
FILIP POTREBICA
Tri stoljeæa poeke Gimnazije (Izvorni znanstveni èlanak) .......................... 111

Sadraj
LJILJANA DOBROVAK
Emancipacija idova u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji
i Dalmaciji u 19. stoljeæu (Izvorni znanstveni èlanak) ................................... 125
DANIJEL VOJAK
Zakonsko reguliranje poloaja romskog stanovnitva na podruèju
banske Hrvatske 1873-1918. (Izvorni znanstveni èlanak) .............................. 145
MARIO STRECHA
Profiliranje i pozicioniranje skupine oko «Hrvatstva» na sceni
banske Hrvatske (Izvorni znanstveni èlanak) ................................................. 163
BOENA VRANJE-OLJAN
T. G. Masaryk i nova Europa nakon Prvoga
svjetskog rata (Izvorni znanstveni èlanak) ...................................................... 213
HRVOJE VOLNER
«Plug» novine za zatitu seljaèkih interesa (Prethodno priopæenje) ........... 233
IVICA UTE
Put za Donji Lapac. Ili kako je Banska Vlast postupala
sa spekulantima u Banovini Hrvatskoj (Izvorni znanstveni èlanak) .............. 255
GORAN HUTINEC
List «Muraköz Megyimurje» kao organ okupacijske vlasti
u Meðimurju (Izvorni znanstveni èlanak) ....................................................... 283
ELJKA KRIE
Diplomatski odnosi Nezavisne Drave Hrvatske
i Japana (Izvorni znanstveni èlanak) ............................................................... 311
FILIP KILJAN
«Akcija Crkveni Bok» (Izvorni znanstveni èlanak) ........................................ 325
ALAN LABUS
Saveznici u tisku NDH 1943-1945. (Izvorni znanstveni èlanak) ................... 343
MIRA KOLAR
O povijesnim kolskim atlasima u Hrvatskoj (Struèni èlanak) ...................... 361
ALICA WERTHEIMER-BALETIÆ
Razmatranja o posttranzicijskoj etapi
razvoja stanovnitva (Izvorni znanstveni èlanak) ........................................... 377
Graða
SLAVEN BERTOA
Tri oporuke barbanskih plemiæa (16. i 17. stoljeæe) ....................................... 391

Sadraj
Recenzije i prikazi (1994-2004)
LIONEL CASSON, Travel in the Ancient World, drugo izmijenjeno i
proireno izdanje, Baltimore i London 1994, 392 str. (Mladen Tomorad) ........ 401
CHARLES FREEMAN, Egypt, Greece and Rome Civilizations of the
Ancient Mediterranean, Oxford Univesity Press, 1996. (Mladen Tomorad) .... 402
DAVID FRANKFURTER, Religion in Roman Egypt Assimilation and
resistance, New Jersey 1998, 316 str. (Mladen Tomorad) ................................ 404
Anali 42, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku,
Dubrovnik 2000, 371 str. (Nikola Anuiæ) .......................................................... 406
Prilozi 29, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo 2000, 478 str. (Dejan Zadro) ... 408
MIKO TRIPALO, Hrvatsko proljeæe, urednici: Vlaho Bogiiæ, Vesna Pusiæ,
Slaven Ravliæ, treæe dopunjeno izdanje, Zagreb 2001. (Domagoj tefanèiæ) ... 411
GÜNTHER HÖLBL, A history of the Ptolemaic Empire,
London & New York, 2001, 380 str. (Mladen Tomorad) .................................. 412
KSENOFONT, Grèka povijest, Zagreb 2001, 311 str.; Lukijan, Djela,
Zagreb 2002, 487 str.; Marko Tulije Ciceron, O govorniku, Zagreb 2002,
331 str. (Hrvoje Graèanin) ................................................................................. 415
The Witchcraft Reader, edited by Darren Oldridge, London and
New York 2002, XIII + 448 str. (eljka Krie) .................................................. 418
NIKOLA ANIÆ, Njemaèka vojska u Hrvatskoj 1941. 1945.,
Zagreb 2002. (Goran Hutinec) ........................................................................... 421
J. M. ROBERTS, Povijest Europe, Zagreb, 2002, 710 str. (eljka Krie) ........ 425
PUBLIJE FLAVIJE VEGECIJE RENAT, Saetak vojne vjetine,
Zagreb 2002, 239 str. (Hrvoje Graèanin) ........................................................... 429
IGOR URANIÆ, Stari Egipat povijest, knjievnost i umjetnost
drevnih Egipæana, Zagreb 2002, 284 str. (Mladen Tomorad) ........................... 432
Kamena noæ smrt i sjeæanje u Rusiji dvadesetoga stoljeæa;
CATHERINE MERRIDALE, Night of Stone, Death and Memory
in Twentieth-Century Russia, London 2002. (Mirjana Gross) ........................... 435
BORISLAV GRGIN, Poèeci rasapa. Kralj Matija Korvin
i srednjovjekovna Hrvatska, Zagreb 2002, 285 str. (Hrvoje Graèanin) ............ 440
KAREN JOLLY CATHERINA RAUDVERE EDWARD PETERS,
Witchcraft and Magic in Europe. The Middle Ages, Volume 3,
London 2002, XIV + 280 str. (eljka Krie) ...................................................... 442

Sadraj
Meðunarodna znanstvena konferencija: Povijesna istraivanja studij
povijesti i informatizacija, Zagreb, od 10. do 12. prosinca 2002.
(Hrvoje Graèanin i Mladen Tomorad) ............................................................. 447
HARM VON SEGGERN, Herrschermedien im Spätmittelalter:
Studien zur Informationsübermittlung im burgundischen Staat
unter Karl dem Kühnen, Ostfildern 2003, 557 str. (Miroslav Barun) ................ 448
Meðunarodna znanstvena konferencija: .hist 2003. Geschichte und
neue Medien / History and new Media, Berlin od 9. do 11. travnja 2003.
(Hrvoje Graèanin i Mladen Tomorad) ............................................................. 453
JOSIP GALJIÆ, Pet stoljeæa hrvatske nafte, Rijeka 2003, 174 str.
(Tomislav Galoviæ) .............................................................................................. 455
FRIEDRICH LOTTER, Völkerverschiebungen im Ostalpen-
Mitteldonau-Raum zwischen Antike und Mittelalter (375-600),
Berlin - New York 2003, 282 str. (Hrvoje Graèanin) ........................................ 458
DAVOR DUKIÆ, Sultanova djeca: predodbe Turaka u hrvatskoj
knjievnosti ranog novovjekovlja, Zadar 2004, 275 str. (Ivan Botica) ............... 463
SREÆKO M. DAJA, Politièka realnost jugoslavenstva (1918.-1991.),
Sarajevo Zagreb 2004, 367 str. (Goran Hutinec) ............................................ 466
DRAGO ROKSANDIÆ, Etnos, konfesija, tolerancija,
Zagreb 2004, 480 str. (Hrvoje Petriæ) ................................................................. 468
Spomenica Filipa Potrebice, ur. Mirjana Matijeviæ Sokol,
Zagreb 2004, 524 str. (Ivan Botica) .................................................................... 470

UVODNA RIJEÈ
Svezak Radova Zavoda za hrvatsku povijest, koji je pred vama, posveæen je

uspomeni na naega potovanog profesora i istaknutoga znanstvenika dr. Igora
Karamana (1927-1995) povodom desete obljetnice njegove smrti. Profesor Kara-
man bio je jedan od vodeæih hrvatskih povjesnièara, a njegovi radovi i mono-
grafije o hrvatskoj povijesti, napose oni o 18. i 19. stoljeæu, i danas su metodoloki
i sadrajno uzorna i poticajna djela. Njima je profesor Karaman otvarao u hrvat-
skoj historiografiji niz novih tema i podruèja istraivanja te njegovim tragom i
danas idu mnogi njegovi mlaði kolege i studenti, posebice oni okupljeni oko
Odsjeka za povijest i Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagre-
bu. Za ivota je profesor Karaman zbog svojih uvjerenja, interpretacija i znanstve-
ne nepotkupljivosti bio nezaslueno prozivan, dijelom i potisnut u pozadinu.
No, kao to to obièno biva, vlastitim je znanstvenim i moralnim integritetom
nadivio sve tekoæe, pa i tadanje razdoblje ogranièene slobode, da bi se tek
danas moglo u potpunosti vrednovati i razumjeti svu vanost njegova opusa za
razvoj hrvatske historiografije. Zbog svega navedenoga, osjeæajuæi se svi i pomalo
dunima naemu potovanom prethodniku, Urednitvo Radova odluèilo je u
cijelosti mu posvetiti ovaj broj.
Bili smo obvezni ovako postupiti i zbog jo jednoga razloga. Ubrzo nakon
smrti prof. Karamana pokrenuta je inicijativa za objavljivanje Karamanova zbor-
nika. Spletom objektivnih i subjektivnih okolnosti do realizacije navedenoga
pothvata do danas nije dolo, ali je veæ znatno prije prikupljen odreðen broj
tekstova namijenjenih objavljivanju. Ljubaznoæu urednice spomenutog zbornika
prof. dr. Mire Kolar-Dimitrijeviæ i kolege mr. Hrvoja Petriæa svi su navedeni
tekstovi ustupljeni naem urednitvu te se ovdje objavljuju, na èemu im srdaèno
zahvaljujemo. Objavljivanjem ovoga broja Radova nadamo se da æemo se barem
djelomice oduiti potovanom pokojnom kolegi i uèitelju.
U ime Urednitva
Borislav Grgin
glavni i odgovorni urednik Radova

slika

BOENA VRANJE-OLJAN
IGOR KARAMAN*
Igor Karaman, povjesnièar (Split, 20. VII. 1927. Rijeka, 13. X. 1995.). Osnov-
nu kolu i niu klasiènu gimnaziju zavrio je u Splitu. Godine 1941. s obitelji
seli u Zagreb gdje nastavlja kolovanje. Zapoèeo je studij ekonomije na Eko-
nomskom fakultetu u Zagrebu, ali se potom odluèuje za studij povijesti na
Filozofskom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu koji zavrava 1952. Jo kao stu-
dent zapoljava se u Muzeju revolucije, a od 1949. do 1959. kao arhivist u
Arhivu Hrvatske. Godine 1960. obranio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
doktorsku disertaciju pod naslovom Razvitak uprave gospodarstva na vlaste-
linstvu Valpovo 1721.-1945. Rukopis disertacije tiskan je 1962. pod naslovom
Valpovaèko vlastelinstvo. Ekonomsko-historijska analiza, s predgovorom Mije
Mirkoviæa, u izdanju Graðe JAZU kao 13. svezak.
Desetogodinji arhivski rad Igora Karamana bio je vie nego plodan. U
tom je razdoblju sredio arhivski fond valpovaèkog i èabarskog vlastelinstva
te objavio studiju Komorska gospotija Èabar 1787-1798. godine (Historijski
zbornik 11-12, 1958-59). Takoðer, sredio je, popisao i objavio matiène knjige
roðenih, umrlih i vjenèanih, preuzetih iz crkvenih upa s podruèja Hrvatske.
Osvijetlio je rad i znaèenje nekolicine istaknutih arhivista (I. Kukuljeviæa, A.
trige, F. Poglediæa, J. Mikatoviæa) te objavio zbirke povijesne graðe s opir-
nim komentarima u domaæim arhivskim publikacijama.
Od 1959. pa do umirovljenja 1987. radio je na Odsjeku za povijest Filozof-
skog fakulteta u Zagrebu. Za docenta je izabran 1962, a za redovitog profesora
1973. Na Katedri za Opæu povijest novoga vijeka predavao je ekonomsku
povijest na dodiplomskom studiju. Predavao je i na poslijediplomskom znan-
stvenom studiju povijesti kao jedan od njegovih voditelja. Od 1974. do 1977.
predstojnik je Instituta (Zavoda) za hrvatsku povijest, a od 1978. do 1983.
voditelj je Zavoda za povijesne znanosti JAZU (HAZU) u Zagrebu.
Autor je desetak knjiga, brojnih studija, rasprava i èlanaka, enciklopedijskih
jedinica, struènih i prijevodnih radova koje je objavio u domaæim i inozemnim
znanstvenim i struènim èasopisima i publikacijama. Sudjelovao je na brojnim
znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Jedan je od utemeljitelja Insti-
tuta za hrvatsku povijest (danas Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakul-
teta u Zagrebu) i meðunarodnog kulturnopovijesnog simpozija «Mogersdorf».
* Prilog je napisan 2004. za Hrvatski biografski leksikon i objavljuje se s manjim preinakama u

Radovima ZHP s doputenjem autorice, Urednitva i nakladnika Leksikografskog zavoda
Miroslav Krlea.

Inicirao je mnoge znanstvene i struène projekte, bio urednik razlièitih izda-
vaèkih pothvata, predsjednik Arhivskog savjeta Hrvatske, metar povijesti
«Braæe hrvatskog zmaja», èlan «Matice hrvatske». Dobitnik je republièke na-
grade za znanstveni rad te visokog dravnog odlikovanja Republike Austrije.
Znanstveni interes Igora Karamana od poèetka je bio usmjeren na gospo-
darsku povijest, u okviru koje je posebno prouèavao agrarne odnose, promet,
trgovinu i manufakturu u doba kasnog feudalizma, gospodarski razvoj gradova
te genezu i razvoj graðanskog drutva i privrednih odnosa u hrvatskim zemlja-
ma u 19. stoljeæu. Do 1959. objavio je desetak studija u kojima je nastojao
osvijetliti neka relevantna pitanja koritenja arhivske graðe u gospodarskoj
povijesti Hrvatske. Zatim je zapoèeo istraivati problematiku kasnofeudalnih
gospodarskih odnosa u Slavoniji i uoj Hrvatskoj od 18. do sredine 19. stoljeæa,
urbarijalne odnose, kretanje trgovinskog prometa prema lukama sjevernog
Jadrana, ulogu vanih gradskih sredita u razdoblju oblikovanja graðanskog
kapitalistièkog sustava 1848-1941. Obraðivao je djelatnost istaknutih pojedi-
naca iz poduzetnièkih krugova od razdoblja kameralizma do Prvog svjetskog
rata, nastojeæi valorizirati njihovu ulogu u pokretanju i uvoðenju modernijih
oblika u razlièitim podruèjima gospodarskog ivota. Bavio se prouèavanjem
razdoblja inicijalne tranzicije stanovnitva u Hrvatskoj te drugih sastavnica
procesa modernizacije Hrvatske do Prvog svjetskog rata. O spomenutim tema-
ma napisao je vie od 150 rasprava koje su objavljene u svim relevantnim
domaæim povijesnim èasopisima te u mnogim stranim publikacijama u Austriji,
Maðarskoj, Njemaèkoj, Èekoj, Rusiji.
Nakon objavljene disertacije (1962) Igor Karaman priao je sustavnom istra-
ivanju hrvatske gospodarske povijesti u razdoblju oblikovanja graðanskog
drutva. Rezultate istraivanja iznio je zajedno s grupom autora (1966) u knjizi
Povijest hrvatskog naroda 1860.-1914. To djelo oznaèeno je u historiografiji
kao prvi cjeloviti pokuaj izrade sinteze hrvatske povijesti za odreðeno raz-
doblje. Predmetom njegova prouèavanja bile su gotovo sve relevantne teme
hrvatske gospodarske povijesti. Utvrdio je mnoge vane èinjenice iz povijesti
hrvatskih gradova: Vukovara, Osijeka, Poege, Broda, Koprivnice, Zagreba,
Karlovca, Siska, Rijeke, Senja, ibenika, Splita. Zbirku rasprava posveæenu
gospodarskom i drutvenom razvoju u 19. stoljeæu objavio je u knjizi Privreda
i drutvo Hrvatske u 19. stoljeæu (1972) gdje je osvijetlio pretvorbu kasnofeu-
dalnog sustava u moderno graðansko drutvo u pojedinim povijesnim hrvat-
skim pokrajinama.
Igor Karaman napisao je velik broj rasprava posveæenih materijalnoj djelat-
nosti u najirem smislu, pri èemu se oslanjao na razlièitu izvornu graðu. U
tumaèenju gospodarsko-socijalnih uvjeta analizirao je aktivnosti i djelatnost
razlièitih èimbenika oko unapreðenja trgovinskog prometa, funkcioniranje
komorskog zemljinog posjeda, ekonomiku kasnofeudalnih vlastelinstava,

oblike i vrste feudalnih renta. Rezultate tih istraivanja objavio je u djelu
Privredni ivot Banske Hrvatske 1700.-1850. (1989). Izuèavao je bitne sastav-
nice procesa modernizacije u hrvatskim pokrajinama u 19. stoljeæu do propasti
Habsburke Monarhije u nekim studijama protegnuo je istraivanja i do
Drugog svjetskog rata. Istraivao je ulogu trgovaèkih komora i liènosti koje
su ih predstavljale, projekte za izgradnju eljeznica, oblike industrijskog i
trgovaèkog poduzetnitva, demografske procese. Vrijednost spomenutih raspra-
va nije samo u autorovu osvjetljavanju èinjeniènog stanja, veæ u postavljanju
periodizacije kojom je utvrdio i objasnio strukturu i razvojne posebnosti dru-
tvenih silnica u pojedinim etapama hrvatske povijesti. Utvrðivao je uzroke
poleta, krize ili stagnacije u razvoju domaæeg kapitalistièkog poduzetnitva u
hrvatskim pokrajinama, utjecaj unutarnjih i vanjskih èinitelja u oblikovanju
moderne kapitalistièke ekonomike, to je sintetizirao u djelu Industrijalizacija
graðanske Hrvatske 1800.-1941. (1991).
Posebnu istraivaèku panju Karaman je posvetio izuèavanju hrvatskog
priobalja. Jedan je od rijetkih hrvatskih povjesnièara koji je shvatio potrebu
sustavnog prouèavanja socijalno-gospodarskog razvoja i povezanosti priobalja
s kontinentskom Hrvatskom. U djelu Jadranske studije (1992) objelodanio je
vie temeljnih priloga o gospodarsko-socijalnoj povijesti Rijeke, Hrvatskog
primorja i Dalmacije od 18. do 20. stoljeæa. U toj historiografskoj cjelini ukazao
je na podlogu na kojoj su poèivali trgovinski tokovi, aktivnosti i ovisnost
primorskih emporija sa zaleðem u unutranjosti.
Veliku panju posveæivao je ilustrativnim prilozima. Statistièki podaci,
dokumentarna graða, ilustracije, povijesni zemljovidi, slike, fotografije ili
vedute sve to pomno je odabirao da bi osnovni tekst dobio na preglednosti,
jasnoæi i zornosti. Znalaèki je konstruirao kvantitativne podatke, pazeæi da ne
budu suhoparni veæ u funkciji teksta, pridonoseæi njegovoj potpunosti i preciz-
nosti. Rezultat takvog rada je monografija Tisuæljetni Zagreb koju je izradio
zajedno s Ivanom Kampuem. Prvo izdanje objavljeno je 1975., a do danas je
tiskano nekoliko proirenih izdanja na hrvatskom, engleskom i njemaèkom
jeziku. Ova monografija, po ocjeni mnogih povjesnièara, nae je ponajbolje
djelo posveæeno Zagrebu.
Igor Karaman djelovao je kao urednik mnogih povijesnih izdanja, izdavaèkih
serija, enciklopedija i povijesnih atlasa. Bio je urednik izdavaèke serije «Ras-
prave i prilozi» Instituta za hrvatsku povijest, kao glavni urednik koncipirao
je, redigirao te napisao vie samostalnih priloga u Enciklopediji hrvatske povi-
jesti i kulture, tiskane u povodu 25. obljetnice «kolske knjige» (1980). U
nakladnièkoj kuæi «Naprijed» bio je urednik izdavaèke serije «Povijest i histo-
rija» u okviru koje je objavio nekoliko vanih projekata, izmeðu ostalih i
djelo maðarskih povjesnièara I. Bibóa, T. Huszára i J. Szücza Regije evropske
povijesti. Neke priloge iz ovoga djela preveo je s maðarskog jezika. Uredio je

Spomenicu Josipa Matasoviæa (1972) i zbornik Kroz povijest gradiæanskih
Hrvata (1977), a mnogi su predgovori i pogovori koje je napisao prave znan-
stvene studije, kakav je Uvod pretiska Disertatiae iliti razgovora grofa Janka
Drakoviæa (1991). Godine 1993. objavljena je pod njegovim urednitvom i
suautorstvom monografija Vukovar vjekovni hrvatski grad na Dunavu te
samostalno djelo Nutar i njegovo iteljstvo tijekom stoljeæa (1993).
Igor Karaman bio je uspjean inicijator i organizator meðunarodnih znan-
stvenih projekata kao to je projekt «Povijest i kultura gradiæanskih Hrvata»,
ili kulturnopovijesnog simpozija «Mogersdorf» koji je za cilj imao poredbena
istraivanja razlièitih povijesnih i kulturnih fenomena u panonskom prostoru
od ranoga srednjeg vijeka do suvremenosti.

Rasprave i èlanci

Petar Selem
ISSN 0353-295X UDK 94(37)˝01/02˝:25

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 254.8(37)˝01/02˝
Vol. 37, Zagreb 2005. Izvorni znanstveni rad
Integrativni èimbenici u mitraièkoj religiji

Autor govori o integrativnm èimbenicima u mitraizmu koji se u I. stoljeæu pojavio u
Rimskome Carstvu i obiljeio njegova tri stoljeæa. Kao i mnoge druge istoènjaèke
religije, mitraizam je vaan integrativni psiholoki, socijalni, religijski, spolni
èimbenik u socijalnom, duhovnom i politièkom prostoru Rimskoga Carstva.
Kljuène rijeèi: Mitraizam, Rimsko Carstvo, religijska povijest.
Meðu religijama koje su se proirile po helenistièko-rimskom prostoru prva

koja donosi snanu univerzalistièku nakanu je bez sumnje mitraizam. Proirio se
po Carstvu u I., II. i III. st. po Kristu, i to od njegovih istoènih do zapadnih meða,
ireæi zalog bratstva. Zacijelo, i rimski carski kult ima univerzalistièke znaèajke,
ali su one posve ogranièene na politièku razinu: oko divinizirane carske osobe
okupljaju se, da tako kaem, svi itelji Carstva, ali na toj politièkoj èinjenici
prestaje univerzalnost jer ona ne sadri ni socijalnu, ni psiholoku, ni kulturalnu
sastavnicu.
I neki drugi kultovi to se u to vrijeme ire po Carstvu, a podrijetlom su s
Istoka, imaju univerzalistièke znaèajke. U prvom redu izidinski kult, zatim kult
Kibele, Velike Majke Bogova, pa i drugi. Izidinski kult je ipak snano obiljeen
egipatskim podrijetlom. On se èak i poziva na njega. Poziva se na mistièna znanja
Egipta, poziva se na tajnu to ga sam pojam te drevne zemlje u sebi nosi. Kibela
i njezin mit takoðer su obiljeeni, èak i topografski, maloazijskim ishoditem, pa
su neka zbivanja kulta zemljovidno locirana: brdo Ida, rijeka Sangarij u kojoj
prebiva nimfa Sagaritis.
Mithra jest, kako se kae, iranskog podrijetla. Ali u mitraizmu rimskog doba
taj iranizam nije zapravo ni po èemu zorno nazoèan. Religija se u rimsko doba
toliko udaljila od iranskog ishodita da neki znanstvenici u mitraizmu vide posve
novu vjeru koja se tek oslanja na iransko nazivlje i na neke posve veæ izmijenjene
mitologijske strukture. Bez obzira kako je, kojim putem, kojim preobrazbama
Mithra stigao do Rima, neporecivo je da se ne oslanja ni na kakav geografski ili
etnièki background, veæ da postoji kao religija in se i per se.
Stoga se zaista moe ustvrditi da je mitraizam prva velika kozmopolitska religija
staroga svijeta. Prva prije kræanstva. U toj kozmopolitskoj naravi, nalaze se i
snani zalozi integrativnosti. Navest æemo ih kroz nekoliko teza.
17
1-SELEM - ZHP-37.PMD 17 25.10.2005, 21:17

RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 37, 2005. str. 17-21
1. Mitraizam kao psiholoki integrativni èimbenik
U ljudskoj konici, koju stvara helenistièko-rimski svijet, pojedinac izlazi iz

sigurnosti grèkog polisa i biva baèen na vjetrometinu golemih prostora Carstva.
Fluktuacije ljudskog materijala jedno su od glavnih obiljeja tog prostora i
vremena. Po nalogu profesija bilo vojne, bilo trgovaèke, bilo pomorske, bilo
dunosnièke, bilo carinske itd. ljudi su izbaèeni na velika prometita te putuju s
jednog kraja Carstva na drugi postajuæi ono to se obiljeava rijeèju deraciné
iskorijenjen.
Takvim ljudima, izgubljenih vezita, mitraizam prua novo zajednitvo. Nudi
im integriranje u mitraièke zajednice, u kojima su svi fratres braæa, i u kojima
se moe naæi nova duhovna domovina i nova duhovna obitelj. U tom je smislu
mitraizam izrazito integrativan. Gdje god da se naðe na prostorima Carstva, mitraist
æe naæi svoju zajednicu, naæi æe svoju braæu, pa i oca, jer predstojnik zajednice,
to je i najvii stupanj inicijacije, nosi naziv pater otac.1
Toj integrativnosti samo naizgled proturjeèi èinjenica da su mitraièke zajednice
po definiciji male, da nema velikih mitreja, a tamo gdje su vjernici brojni Ostia,
Poetovio, Salona, Carnuntum nastaje vie mitreja. Kaem samo naizgled, jer
upravo ta malenost jedne mitraièke zajednice osigurava njezinu èvrstu koheziju,
dobru povezanost njezinih èlanova, njezinu, dakle, narav nove duhovne obitelji.
Èlanovi jedne mitraièke zajednice zaista su u njoj èvrsto integrirani.
2. Mitraizam kao socijalni integrativni èimbenik
Jedno od temeljnih obiljeja mitraizma jest njegova socijalna integrativnost.

Dugo se vremena dralo da je mitraizam posebice vezan uz vojni stale, tj. da
predstavlja vjeru vojnika. Ta se pretpostavka pokazala pogrenom. Postoje zacijelo
razdoblja kad u onomastici mitraièkih vjernika prevladavaju pripadnici jednoga
ili drugoga profesionalnog stalea. Tako, primjerice, u Ptuju u prvom i drugom
mitreju (u II. i poèetkom III. stoljeæa) prevladavaju osloboðenici ili neslobodni
ljudi slubenici uglavnom carinskih ureda (portorium Illyrici) dok je u treæem
(odmaklo III. st.) snanije nazoèan vojni stale.2
Ali, kaem, to su fluktuacije uvjetovane povijesnim okolnostima. U cjelini,
1
Za funkciju pater vidi: M. J.Vermaseren, Mithra, ce dieu mystérieux, Paris - Bruxelles 1960,
126; R. Turcan, Mithra et le Mythraisme, Paris 1993, 90. Pojave naslova pater patrum otac
oèeva upuæuje ili na postojanje vie iniciranih najvieg stupnja u okviru iste zajednice od koji
jedan vri dunost prvog sveæenika ili je moda to dunost prvosveæenika vie bliskih zajednica.
2
P. Selem, Les Religions orientales dans la Pannonie romaine, EPRO 88, Leiden 1980, 98-166.
18
1-SELEM - ZHP-37.PMD 18 25.10.2005, 21:17

PETAR SELEM - Integrativni èimbenici u mitraièkoj religiji
mitraièki su vjernici od poèetka pripadnici svih stalea. U istoj zajednici nalazimo

ljude i neslobodna statusa (namjerno ne kaem robove, jer za èesto bogate i socijalno
ugledne pripadnike carinskih slubi rijeè nije nipoto prilièna) i ljude s vrha drutvene
ljestvice. U Ptuju, na primjer, uza sve Eutychese, Hyacinthuse, Prudense nalazimo
i osobu visoka stalea Aurelius Iustinianus, vir perfectissimus, dux.3
Neporecivo je da su unutar mitraièke zajednice svi oni fratres. Mitraizam, dakle,
vri za to vrijeme fascinantnu socijalnu integrativnost.
3. Mitraizam kao religijski integrativni èimbenik
Mitraizam je izrazito tolerantna religija. Iako je proces inicijacije prijelaza

kroz sedam stupnjeva (spoznaje) vrlo rigorozan i strog, mitraizam ne gaji nikakve
antagonistièke naboje prema drugim religijama. Tako je vjernik iz Ptuja imenom
Gaj Ulpije Aurelije Gajan, inaèe predstojnik za promet, podigao rtvenik Izidi i
Serapisu, a u Mediolanu (Milano) i Virunu (Zollfeld) posvetio natpise Invicto
Patrio Mithri. Spomenik iz Viruna s posvetom Mithri nosio je i kip egipatskog
Serapisa.4
U mitrejima u Meridi, u Walbrooku, u St. Prisca u Rimu nalaze se kipovi
Serapisa, pa se R. Turcan s pravom pita kakvo je «teoloko ili kultno znaèenje
Serapisa za mitraiste». Uz sve ostalo, Turcan upozorava da su klasovi to izbijaju
iz Serapisova kalathosa zapravo istovjetni onim to izbijaju iz repa bika na nekim
prikazima mitraièkih tauroktonija.5
Ne uputajuæi se ovdje u dalje teoloke rasprave, htio sam tek upozoriti na
tolerantnost i integrativnost mitraizma u odnosu na druge religije.
Nije naodmet spomenuti i jednu topografsku èinjenicu da su mitreji, pa je tako
i u Ptuju, èesto locirani u blizini svetita drugih kultova, posebice egipatskih.
4. Gozba kao figura mitraièke integrativnosti
U ikonografiji kulta Mithre gozba ima posebnu vrijednost. Rijeè je ponajprije

o prizoru koji se tumaèi kao gozba Mithre i Sola iako teoloko znaèenje tog
prizora nije dokraja razjanjeno i posebice, o prizoru takozvane thrapeze to
3
Selem 1980, 142, no. 111. Spomenik se datira vjerojatno u doba Dioklecijana (konac III. stoljeæa).
4
Gaj Ulpije obavljao je i dunost suca u Aleksandriji (iuridicus Alexandreia) (Selem 1980, 13,
no 17; G. J. F. Kater - Sibbes, Preliminary cataloque of Serapis monuments, EPRO 36, Leiden
1973, 171. no 869; P. Selem, Izidin trag, Split 1997, 130-131, no 8. 9). Za veze Mithre sa
Serapisom u Italiji vidi: M. F. Squarciapino, Culti orientali a Ostia, EPRO 3, Leiden 1962, 23;
M. Malaise, Les conditions de pénétration et diffusion des cultes égyptiens en Italie, EPRO 22,
Leiden 1972, 464-467.
5
R. Turcan, Sérapis chez Mithra, Hommages Jean Leclant, 3, BdE 106/3, 475-483.
19
1-SELEM - ZHP-37.PMD 19 25.10.2005, 21:17

jest kolektivne gozbe gdje skupina ljudi ponekad oznaèena pojedinim stupnjevima
inicijacije zajedno blaguje za stolom. U tom je smislu posebice vrijedan mitraièki
reljef iz Konjica.6
Dri se takoðer da ta dva prizora imaju zapravo isti smisao, odnosno da je prvi pars
pro toto u odnosu na drugi. Mithra i Sol blaguju potvrðujuæi svoje zajednitvo, kao to
ga potvrðuju i vjernici blagujuæi za thrapezom. Turcan govori o «sakramentalnom
obroku, koji potvrðuje solidarnost vjernika meðusobno, kao i sa njihovim bogom».7
Razvidno je, dakle, da gozba donosi najzorniju figuru mitraièke integrativnosti.
Ona je zapravo njezino otjelovljenje.
Prema R. Merckelbachu, èija je teza samo teza, ali zanimljiva, u izvoritima Mithrina
kulta nalazi se savez lovaca koji stvaraju èvrste skupine u znaku solidarnosti i koji,
nakon uspjeno obavljena lova, zajedno blaguju potvrðujuæi tako svoje zajednitvo.
Ta se figura prenosi kasnije u figuru èvrstog zajednitva vjernika meðusobno, a to je
ujedno i zajednitvo s Mithrom.
5. Spolna segregacija u mitraizmu
Jedini èinilac razdiobe u mitraistièkoj kultnoj praksi jest iskljuèenje ene.

Èlanovi vjerske zajednice mogu biti samo mukarci, jedino su oni priputeni po-
stupku inicijacije, jedino se oni na spomenicima izjanjavaju kao poklonici Mithre.8
Vojnièki aspekt, koji nijeèemo kao preteiti u pitanju stalekog sastava pastve,
nazoèan je u strukturi kulta. Nije nevano da je treæi stupanj inicijacije oznaèen
nazivom miles, dakle vojnik. U kultnu se hijerarhiju, dakle, ulazi kao vojnik, kao
borac za boansku istinu. Upravo je taj vojnièki aspekt u poimanju vjernika kao
boraca zacijelo doprinio iskljuèenju ena iz kulta i vjernièke zajednice.
Ipak, èini se da je drugi, veæ spominjani èinilac mitraièke integrativnosti a to
je vjerska tolerantnost pa i sukladnost uvjetovao samo transfer ena prema drugim
vjerama, posebice izidinskoj. U izidinskom kultu ne samo da su ene poeljne
6
CIMRM II 1895-899; Lj. Zotoviæ, Mitraizam na tlu Jugoslavije, Beograd 1973, 29, no 35.
7
Turan 1993, 78. Takoðer je metaforièki nazivao mitraièki spelaeum «blagovaonicom zajednice»
(salle á manger communautaire); Isti, 92. Turan jo kae da mistièka solidarnost obroka uèvræuje
jedinstvo Mithrinih «vojnika».
8
Stanovite natuknice u antièkih su autora pruile povod da se posumnja u iskljuèenost ene iz
mitraièke liturgije. To su Porfirije (De Abstinentia IV, 16) i Tertulijan (De Praeser. haer. 40,5).
Ali ti su tekstovi ili dvojbeni, ili je njihovo tumaèenje upitno, tako da ih se ne moe prihvatiti
kao ozbiljan argument. Jednako pojava naziva lea lavica za ensku osobu imenom Aelia
Arisuth na natpisu iz Olae (dananja Guigariche blizu Tripolija), teko se moe dovesti u svezu
s èetvrtim stupnjem mitraièke inicijacije leo, lav. Istina, i suprug Aelius Magnus, pokopan u
istome grobu, nosi naziv leo, a uz sarkofag oslikane su figure lava i lavice. Nikakav drugi
podatak ne govori o njihovoj pripadnosti mitraistima, a na reèenom lokalitetu uopæe nema
tragova da se tu tovao Mithra (M. J. Vermaseren 1960, 134-135).
20
1-SELEM - ZHP-37.PMD 20 25.10.2005, 21:17

PETAR SELEM - Integrativni èimbenici u mitraièkoj religiji
veæ taj kult u mnogoèemu nosi enska obiljeja. Za pretpostaviti je, dakle, da su
ene, iskljuèene iz mitraizma, pristajale i nalazile zadovoljenje sukladnih vjerskih
potreba meðu tovateljicama Izide.
Ta je pretpostavka jo vjerojatnija ako se ima na umu spomenuta topografska
blizina mitreja i izeja. Blizina kultnih zdanja, posvjedoèena u Ostiji, u Ptuju i
drugdje, samo je aspekt konvergentnosti tih religija.9 Dakle, ono to se izgubilo
spolnom segregacijom, iskljuèenjem ena iz kulta, nadoknadilo se u stanovitom
smislu religijskom integrativnoæu.
Prema svemu to je kazano, mitraizam je u cjelini vaan integrativni èimbenik
u socijalnome, duhovnome i politièkome prostoru Rimskoga Carstva.
Summary
The Integrative Factors in the Mithraic Cult
In this paper the author analyses the integrative factors inside the Mithraic cult
that developed during the 1st century AD in the Roman Empire and marked its
next three centuries. As was the case with many other eastern cults, the Mithraism
became a significant integrative factor in psychological, social, and religious as-
pects all over the social, political and spiritual space of the Roman Empire.
Key words: Mitraic cult, Roman Empire, religious history.
9
Selem 1980, 174. U Ptuju se mitreji i, vjerojatno, hramovi Izide i Kybele nalaze u istome
«Hajdinskom trokutu».
21
1-SELEM - ZHP-37.PMD 21 25.10.2005, 21:17

22
1-SELEM - ZHP-37.PMD 22 25.10.2005, 21:17

Ivo Goldstein
ISSN 0353-295X UDK 94(495.02)˝535/555˝:355.48

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 355.48(262)˝535/555˝
Funkcija Jadrana u ratu Bizantskog carstva protiv

Ostrogota 535-555. godine
Autor nastoji analizirati na koji su naèin Bizantinci koristili Jadransko more u
ostrogotskom ratu. Zakljuèuje da su u planiranju i u konkretnoj provedbi pomorskih
ekspedicija znali iskoristiti prednosti neosporne vlasti nad morem, to je znaèajno
pridonijelo njihovoj konaènoj pobjedi.
Kljuène rijeèi: Bizantsko ostrogotski rat (6. stoljeæe), funkcija Jadrana u ratovanju,
vojna povijest.
More je imalo vanu ulogu u odravanju bizantske vlasti nad udaljenim preko-
morskim posjedima: Bizant je bio neosporni gospodar Sredozemlja u 6. i dijelom
u 7. stoljeæu, odnosno nad tim je prostorom odravao svoju talasokraciju.1 No,
èini se da je posebno zanimljivo kako su Bizantinci koristili more da bi organizirali
ratovodstvo. Rat protiv Ostrogota u Italiji afirmirao je ulogu istoènojadranske
obale i Jadranskog mora u cjelini.
Vladavina bizantskog cara Justinijana I. (527-565) bila je obiljeena opsenim
ratovima i velikim graditeljskim naporima: cilj je, izmeðu ostalih, bio da se Carstvu
povrati sjaj i opseg kakvo je imalo u klasièno doba rimske povijesti.2
U suvremenom izvoru poznatom pod nazivom «Excerpta Valesiana» vrlo je
lijepim rijeèima opisana vladavina ostrogotskog kralja Teodorika (471-526).3
Meðutim, prilike su se pogorale pri kraju njegove vladavine, pogotovo otkako
1
H. Ahrweiler, Byzance et le mer, Paris 1966, 11; Vidi takoðer: H. Antoniades-Bibicou, Etudes
dhistoire maritime de Byzance, Paris 1966.
2
O tom razdoblju: L. Bréhier, Vie et mort de Byzance, Paris 1969, 30-42; Cambridge Medieval
History IV, part I: Byzantium and its Neighbours, Cambridge 1975; A. A. Vasiliev, Histoire de
lEmpire byzantin, 324-1081, t. 1, Paris 1932; J. B. Bury, History of the Later Roman Empire
from the Death of Theodosius to the Death of Justinian (395-565), 2 vol., London 1923; E.
Stein, Histoire du Bas Empire 476-565, t. II, Paris 1949; A. H. M. Jones, The Later Roman
Empire I-II, Cambridge 1964; G. Ostrogorski, Istorija Vizantije, Beograd 1959; G. Ostrogorski,
Povijest Bizanta, Zagreb 2001; Déjiny Byzance, Praha 1992, 63-74. O razdoblju Justinijanove
vladavine: Ch. Diehl, Justinien et la civilisation byzantine au VIe siècle, Paris 1901; B. Rubin,
Zeitalters Justinians, München 1960; R. Browning, Justinian and Theodora, London 1971. Za
Dalmaciju i Jadran u Justinijanovo doba: J. Ferluga, Vizantijska uprava u Dalmaciji, Beograd
1957; J. Ferluga, Lamministrazione bizantina in Dalmazia, Venezia 1978, 35-86.
3
Excerpta Valesiana, recensuit J. Moreau, Lipsiae 1961, 17-21.
23
2-GOLDSTEIN - ZHP-37.pmd 23 25.10.2005, 21:17

su 524. ubijeni Rimljani Simah i Boecije.4 Zbog toga je raslo nezadovoljstvo

italorimskoga stanovnitva zbog ostrogotske vladavine, to je Carstvu bila solidna
osnova da se krene u rat. Meðutim, za to je trebao formalan povod. Kad je Teodat
535. ubio ostrogotsku kraljicu Amalasvintu, Carstvo se postavilo kao zastupnik
legitimnosti vladarskog nasljeðivanja.5 Tako je dogaðaje prikazivao i najzapaeniji
kronièar ostrogotskog rata, tada jo Justinijanu izrazito naklonjeni, Prokopije iz
Cezareje: «Teodat je ... ubio Amalasvintu, èin koji je jako razgnjevio Italce kao i
Gote».6 Justinijan je po svom izaslaniku Petru obavijestio Teodata i Gote da æe
«zbog ovog podlog èina bez odgaðanja doæi do rata izmeðu njih i cara».7 I nastav-
ljaè kronike komesa Marcelina tvrdi da je Justinijana razbjesnilo umorstvo Amala-
svinte.8
Tada, sredinom tridesetih, osim formalnog povoda, Carstvo je imalo vrlo dobru
situaciju i na drugim poljima: punu carsku blagajnu, skrene potencijalne elje za
unutarnjom pobunom (nakon krvavog guenja pobune Nika u Carigradu 532.
godine), sklopljen «vjeèni mir» s Perzijskim (Sasanidskim) Carstvom, pobjeda u
ratu 533-534. protiv Vandala u sjevernoj Africi.9
No, Justinijan nije odmah udario na sredite ostrogotske drave na Apeninskom
poluotoku i na glavninu ostrogotskih snaga pod vodstvom Teodata. Oèigledno
uvaavajuæi strateke premise za pripremu napada na Italiju, car je prvo naredio
vojskovoði Mundu, strategu Ilirika, «da ode u Dalmaciju, koju su podvlastili
Goti, i preuzme nadzor nad Salonom».10 Poto su se Mund i njegovi odredi sukobili
«s Gotima koji su ih tamo presreli, pobijedili su ih u bici i zaposjeli Salonu».11
Istovremeno je istaknuti vojskovoða Belizar s vojskom krenuo na Siciliju, zauzeo
nekoliko gradova, a konaèno je cijeli otok zaposjeo osvajanjem Sirakuze. Namjera
4
O tome opæenito: H. Wolfram, Geschichte der Goten von den Anfängen bis zur Mitte des sechsten
Jahrhunderts, Entwurf einer historischen Ethnographie, München 1980, 353-411.
5
Isto je tako bilo i godinu-dvije ranije, kada je u vandalskoj dravi u sjevernoj Africi Gelimer
preoteo vlast Hilderiku.
6
O evoluciji Prokopijevih stavova o Justinijanu vidi: I. Goldstein, Historiografski kriteriji
Prokopija iz Cezareje, Zbornik radova Vizantolokog instituta (ZRVI) 24-25, Beograd 1986,
25-101.
7
Procopius of Caesarea, III, The Gothic War (BG) (books V-VI. 15), Loeb Classical Library,
London 1968 (èetiri knjige o Gotskom ratu citirane su pod brojevima od pet (V) do osam
(VIII), Procopius, V, 4, 27-30.
8
«Quo tempore Theodahadus rex Gothorum Amalasuentham reginam creatricem suam de regno
pulsam in insula laci Vulsinensis occidit. Cuius mortem imperator Iustinianus ut doluit, sic est
ultus» Marcellini comitis chronicae, Marcellini comiti chronicom, ed. Th. Mommsen, MGH
AA XI, Berlin 1894, 104-108.
9
Detaljnije, Ostrogorski, Istorija, 87 i d.
10
Procopius, V, 5, 2.
11
Procopius, V, 5, 11.
24

IVO GOLDSTEIN - Funkcija Jadrana u ratu Bizantskog carstva protiv Ostrogota 535-555.
Carstva bila je jasna: da bi izbjegli bilo kakva iznenaðenja s bokova, prvo je

trebalo dobro osigurati pozadinu, a tek onda udariti na Apeninski poluotok. Zato
su kronologija i naèini osvajanja bili vrlo logièni i gotovo da nisu imali alterna-
tive prvo je 533-534. godine ratom protiv Vandala zauzeta sjeverna Afrika,
potom i Sicilija, a u Mundovoj ekspediciji i Salona, strateki vana toèka na
istoènojadranskoj obali te glavni grad nekadanje rimske provincije Dalmacije.
Time je sredinje podruèje ostrogotske drave postalo lako dohvatljivo i s juga i
sa sjevera i s istoka Goti su praktièno bili priklijeteni.
Sudeæi po Prokopijevu izvjetaju, Mund je u ekspediciji na Salonu koristio
iskljuèivo kopnene odrede, ali je zauzeæem Salone Carstvo ostvarilo znaèajnu
prednost prvenstveno na moru. Naime, funkcija istoène obale Jadrana bila je tije-
kom dvadesetogodinjeg rata od presudne vanosti. Za razliku od sjeverne Afrike
i Sicilije, koje su kao pozadinska baza bile do krajnosti iskoristive tek u vrijeme
kada je linija bizantsko-ostrogotskog sukoba bila na samom jugu Italije ili na
obalama Tirenskog mora, s istoène obale Jadrana mogla se vrlo lako dosegnuti
svaka toèka na italskoj obali. Pogotovo je vlast nad istoènim Jadranom bila vana
kada su se borbe primakle Ravenni, dolini rijeke Po i sjeveru Italije: ti su se
prostori teko mogli dosegnuti s obala Tirenskog mora.
Vanost transjadranskih komunikacija lei i u tome to je prijevoz morem bio
neusporedivo bri Prokopije tvrdi da se od Epidamnusa (danas Draè u Albaniji)
do Rima kroz Mesinski tjesnac uz povoljan vjetar moglo stiæi za 5 dana, ali je
vojska morala pjeaèiti du jadranskih obala, odnosno obilaziti Jadran punih 40
dana.12 Usto, trgovaèki su brodovi vjerojatno plovili sigurnijim putovima, zastajuæi
i trgujuæi po primorskim naseljima, dok su ratni brodovi (ili brodovi ukljuèeni u
ratne operacije) birali najkraæe i najbre putove.13
Naalost, detaljnijih vijesti o dogaðajima na istoènoj jadranskoj obali nema:
iako su osvajanje Salone i zbivanja oko nje u stratekom pogledu isto toliko vana
koliko i Belizarovo zaposjedanje Sicilije, praktièno jedini izvor o tim dogaðajima,
Prokopije iz Cezareje, te dogaðaje razlièito vrednuje. Njemu su, kao Belizarovu
savjetniku, daleko vaniji pohodi i djela njegova efa. Èini se da je znaèaj koji su
istoènojadranska uporita imala èetrdesetih godina, u razdoblju ostrogotske protu-
ofenzive, u Prokopijevu tekstu opet bio podcijenjen: naime, u tim operacijama
Belizar vie ne sudjeluje.14 Istoèna obala Jadrana i Jadransko more opet æe se
spominjati poèetkom pedesetih godina, kada su Belizar i njemu podvrgnuti voj-
skovoðe tim putem odlazili za Italiju.
12
Procopius of Caesarea, V, The Gothic War (BG) (books VII.36 -VIII), Loeb Classical Library,
London 1978, Procopius, VIII, 18, 4.
13
Ahrweiler, Mer, 11.
14
O Prokopijevu subjektivnom prikazivanju Belizara: Goldstein, Prokopije, op. cit. Iscrpna
bibliografija o Prokopiju: I. Goldstein, Historiografija o Prokopiju iz Cezareje, Historijski zbornik
38, Zagreb 1985, 167-90.
25

Bez obzira na Prokopijevu subjektivnost, u analizi ratnih operacija ne preostaje

nam nita drugo nego osloniti se na njegova djela, jer je on uglavnom jedini i
opisao bizantsko-ostrogotski rat. I Prokopijeve informacije o broju vojnika èini
se da su poneto preuvelièane.15 Kako bilo da bilo, za nae istraivanje o funkciji
Jadrana u ratu, te dvojbe nisu od presudne vanosti.16
Ako su Ostrogoti i prepustili Carstvu Siciliju bez borbe, nisu smjeli to dozvoliti
u sluèaju Dalmacije. Zato je na taj prostor «poslana velika vojska pod vodstvom
Asinarija, Gripe i nekih drugih».17 Oèito se radilo o kopnenoj ekspediciji, to
ukazuje i èinjenica da su Bizantinci veæ tada gospodarili Jadranskim morem ili
barem znaèajno ugroavali transjadranske komunikacije. U neposrednoj blizini
Salone dolo je do sraza izmeðu bizantske izvidnice i Ostrogota u kojem su Ostro-
goti pobijedili. Potom se i glavnina bizantskih snaga sukobila s Ostrogotima:
bitka je zavrila bez odluke, a poginuo je i vojskovoða Mund. Obje su vojske
napustile poprite borbe, ali u Salonu nije ula nijedna.18 Èini se da su Ostrogoti
zadrali neka uporita u blizini Salone «preuzeli su kontrolu nad uporitima u
neposrednoj okolici vjerojatno se radilo o Klisu koji dominira salonitanskim
agerom i kontrolira komunikacije u neposrednom zaleðu.19 Bizantinci su se
vjerojatno povukli prema istoku.
No, èim je Justinijan èuo to se dogodilo u Dalmaciji, naredio je vojskovoði
Konstancijanu da «sakupi vojsku u Iliriku i napadne Salonu, na svaki moguæi
naèin».20 Nije sluèajno da je istovremeno Belizaru naredio da «svom silom uðe u
Italiju». Konstancijan je sakupio vojsku u Epidamnu te s mornaricom (to je prvi
put da je Prokopije izrièito spominje) ulazi u Jadran. Usidrio se kod Epidaura
(dananji Cavtat), a prati ga i neka kopnena vojska. Nije posve jasno da li se
uistinu radilo tom prilikom o Epidauru Cavtatu ili je to veæ bio Rausij (dananji
Dubrovnik), èiji je znaèaj osobito porastao ba u 6. stoljeæu.21
15
K. Hannestad, Les forces militaires daprès la guerre gothique de Procope, Classica et Medievalia,
Revue Danoise de Philologie et dhistoire, vol. 21, fasc. 1-2, Copenhague 1960, 136-183.
16
Za sam tok rata: L. M. Hartmann, Untersuchungen zur Geschichte der Byzantinischen Verwaltung
im Italien 540-750, Leipzig 1889; Z. V. Udaljcova, Italija i Vizantija v VI veke, Moskva 1959;
Za istoènojadransku obalu: F. iiæ, Povijest Hrvata u doba narodnih vladara, II. izdanje, Zagreb
1990, 172-174; M. Suiæ, Povijest Zadra I, Zadar u antici, Zadar 1980, 340-2.
17
Procopius, V, 7, 1.
18
Procopius, V, 7, 2-10.
19
Da je u pitanju Klis, smatra i N. Nodilo, Historija srednjega vijeka za narod hrvatski i srpski,
knj. III, Zagreb 1905, 379. O stratekoj vanosti Klisa za Bizant, ali u 12. stoljeæu vidi: Ioannis
Cinnami Epitome, rec. A. Meineke, Bonnae 1836, 170, 248-9, koji govori o «slavnom gradu
Klisu» detaljnije u: I. Goldstein, Bizantska vlast u Dalmaciji od 1165. do 1180. godine, Radovi
ZHP 30, Zagreb 1997, 9-28. O drugim moguæim ostrogotskim uporitima: I. Babiæ, Gradine i
gomile izmeðu Trogira i Splita u odnosu na prirodne puteve, Materijali 16, Peæ 1978, 61-67.
20
21
Objanjenje o postanku Dubrovnika jo od srednjega vijeka temeljilo se na legendi koju je
prenio Konstantin Porfirogenet (Gy. Moravcsik - R. J. H. Jenkins, Constantine Porphirogenitus
De administrando imperio (DAI), Dumbarton Oaks 1967, 29/217-236), u kronici «Historia
26

Krenuvi iz Epidaura, Konstancijan se «zadrao na Lisini, otoku koji se nalazi

u zaljevu» (Prokopije Jadransko more naziva «Jonskim zaljevom» kîlpoV
op. I. G.).22 iiæ je «Lisina» bez dodatnog komentara preveo kao «Vis»,23 dok u
izdanju Loeb Classical Library stoji da se radi o Lesini/Ljeu/Lisu u dananjoj
Albaniji.24 Najvjerojatnije se radi o otoku Hvaru, za koji se mislilo da je ime
«Lijesno» dobio u vrijeme doseljavanja Slavena odnosno Hrvata,25 ali je, èini se,
previðan ovaj Prokopijev podatak. Konstancijan je vjerojatno pristao u uvalu
dananjeg grada Hvara, gdje su na breuljku Sv. Mikule koji dominira nad zaljevom
(odnosno hvarskom lukom) ba u kasnoj antici postojala utvrda i naselje.26 Ovo
je prvi podatak o naèinu na koji je bizantska mornarica plovila du jadranskih
obala i koristila obalnu magistralu ili istoènojadranski pomorski limes, odnosno
«limes maritimus»: Epidamnus - Epidaur - Hvar - Salona.
Taj je «limes maritimus» bio niz od moda stotinjak pa i vie utvrda koji se
protezao od Bokokotorskog zaljeva, du obale i otoka sve do zapadnoistarske
obale. Radi se tek o dijelu obalnog limesa koji se protezao od Carigrada preko
Egejskog i Jonskog mora sve do Venecije i Ravenne i dalje, u luku, uz jadransku
obalu Italije sve do Otranta. Sustav se poèeo izgraðivati vjerojatno u 4. i 5. stoljeæu,
a kompletiran je u doba Justinijana I.27
Konaèno je Konstancijan uao u Salonu. Kada su Ostrogoti doznali za dolazak
neprijatelja, povlaèe se iz Salone prema sjeverozapadu, u Skardonu (Skárdwn -
dananji Skradin), potom i u Ravennu, pa su Bizantinci bez borbe povlastili èitavu
Dalmaciju i Liburniju.28 Bilo je to potkraj 536. godine i neko vrijeme dogaðaji na
Jadranu i na njegovim obalama zamiru, jer se Ostrogoti bore protiv bizantskih
saveznika Franaka u sjevernoj Italiji. Istodobno Belizar s juga forsira prodor prema
salonitana» Tome Arhiðakona (Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, Monumenta spec-

tantia historiam Slavorum meridionalium 26, digessit F. Raèki, Zagreb 1894, 30) i u Ljetopisu
Popa Dukljanina iz 12. stoljeæa (Letopis popa Dukljanina, ed. F. iiæ, Beograd-Zagreb 1928,
318 ff.). Godine 1979. otkriveni su ostaci bazilike iz 6. stoljeæa Goldstein, Bizant, 35-39; R.
Katièiæ, Uz poèetke hrvatskih poèetaka, Split 1993, 147; I. Goldstein, Hrvatski rani srednji
vijek, Zagreb 1995, 65-66; I. Prlender, Totius gentis metropolim, Historijski zbornik 51, Zagreb
1998, 1-16.
22
23
iiæ, Povijest Hrvata, 172.
24
Vidi komentar uz Bellum Gothicum I, 7, 32, Loeb Classical Library. Vizantijski izvori za istoriju
naroda Jugoslavije I, Beograd 1955, 33. donose tu vijest, ali je ne komentiraju.
25
J. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima I, Zagreb 1950, 183.
26
Detaljnija analiza: I. Goldstein, Bizant na Jadranu, Zagreb 1992, 22.
27
. Rapaniæ, La costa orientale dellAdriatico nellalto medioevo, Settimane Spoleto 30, 1983,
831-869; Goldstein, Bizant, 32-59; Idem, Byzantine Presence on the Eastern Adriatic Coast 6th
- 12th Century, Byzantinoslavica 57, 2, Prag 1996, 257-264; Idem, O naravi bizantske prisutnosti
na istoènojadranskoj obali, Radovi ZHP 24, 1991, 5-13.
28
Procopius, V, 31-6.
27

Napulju i Rimu; potom zauzima i Spoleto i Perugiu.29 Prema tome, fronta se

polagano pribliavala jadranskoj obali. Ostrogotski kralj Vitigis u tom trenutku
povlaèi na prvi pogled nerazuman potez: umjesto da sve snage èuva za sukob s
Belizarovom vojskom, «poslao je veliku vojsku pod vodstvom Asinarija i Uligisala
u Dalmaciju, kako bi je ponovno podvrgnuo gotskoj vlasti».30 Naime, Vitigis je
dobro procijenio da mu prijetnja s dvije strane iz pravca Tirenskog mora i iz
Dalmacije, odnosno s Jadrana donosi velike neprilike. Stoga je elio ponovno
zaposjesti istoènojadransku obalu. Naredio je vojskovoðama da u «zemlji Saviji»,
odnosno «na podruèju oko rijeke Save» (Souabåan cwråon), «sakupi vojsku
sastavljenu od barbara».31
Asinarije je krenuo u Saviju, a Uligisal je direktno doao kopnom u «Libur-
niju».32 U meðuvremenu je stiglo i «mnogo ostrogotskih ratnih brodova, kako bi
mogli opsjesti Salonu istovremeno i s kopna i s mora».33 Uligisalova prethodnica
pretrpjela je poraz blizu Skardone. Tada su se povukli do grada Burnuma (Bou ¨rnon
}
pîlin rimskoga grada kod Ivoevaca, u blizini Kistanja u Bukovici), u ièeki-
vanju da stignu odredi pod vodstvom Asinarija. Kada su se dvije ostrogotske
vojske spojile, krenule su na Salonu.34 Oèekujuæi napad, u Saloni je Konstancijan
koncentrirao vojnike iz «svih tvrðava» (froæria) koje su vjerojatno funkcionirale
du kopnenih i pomorskih komunikacija. Zapodjenula se teka bitka i Ostrogoti
su opsjeli grad s kopna i s mora. Za vrijeme bitke Bizantinci su «iznenada izveli
napad na neprijateljske brodove i natjerali ih na bijeg, i mnogi od njih su potonuli».
Iako su, dakle, Bizantinci stekli premoæ na moru, «Goti nisu prekinuli opsadu,
veæ su nastavili estoko napadati».35 Konaèno, Goti su se morali povuæi i time
barem privremeno napustili planove o ponovnom zauzimanju Dalmacije.
29
Procopius, V, 16.
30
31
Procopius, V, 16, 9; V, 16, 12. Izdanja Prokopijevih djela u Loeb Classical Library i njemaèko
izdanje Tusculum (Prokop, Gotenkriege, München 1978, 127) bez ikakva komentara prevode to
mjesto kao «zemlja Sveva», odnosno «Suebenland». O tome su problemu pisali: J. ael, Antiqui
Barbari. Zur Besiedlungsgeschichte Ostnoricums und Pannonien im 5. und 6. Jahrhundert nach der
Schriftquellen, Opera selecta, Ljubljana 1992, 746-760; H. Castritius, Barbari Antiqui Barbari: k
poselitveni zgodovini jugovzhodnega Norika in june Panonije u pozni antiki (od konca 4. do srede
6. stoletja), Zgodovinski èasopis 48/2, Ljubljana 1994, 137-147. govore o nazivu tog prostora
Suabia (Suavia) u antièkim izvorima. Zakljuèili su da je naziv doao otuda to su u pokrajini
Saviji bili naseljeni Svevi (= Markomani), a u sjeverozapadnoj Hispaniji su Svevi (= Kvadi). Èini se
da su Ostrogoti novaèili vojnike iz porjeèja rijeke Save od Emone (dananje Ljubljane) prema
Panonskoj nizini, prostora koji su veæ tada nastavali razlièiti barbarski narodi eljni vojnog angamana.
32
Radi se o antièkoj Liburniji, podruèju Hrvatskog primorja i sjeverne Dalmacije i na jugu do
porjeèja rijeke Krke.
33
34
35
28

Daljnji slijed dogaðaja pokazuje koliko su istoèna jadranska obala i samo

Jadransko more bili vani, iako sa na tom prostoru vie ne odvijaju bitke: fronta
se pomièe antièkom cestom «Via Flaminia» od Rima prema Jadranu, odnosno
prema Anconi, Ravenni i dolini rijeke Po. Bizantinci su osvojili Rimini, pa ga
Goti opsjedaju: u opkoljenom Riminiju bizantski zapovjednik Ivan obraæa se
vojnicima i tvrdi da «mi nikada nismo mogli oèekivati da æemo biti opsjednuti na
priobalnom podruèju, jer Rimljani (misli se na Bizantince, koji sami sebe uvijek
zovu «Rimljani» op. I. G.) tako dominiraju morem, niti je itko mogao pret-
postaviti da æe nas carska vojska tako zanemarivati...».36 Nakon velikih napora
bizantske vojske, opet je spas stigao morem: u blizinu opsjednutog grada jaki su
bizantski odredi stigli morem. Ostatak vojske «marirao je du obale, ostajuæi u
blizini ovih brodova...».37 Ostrogoti su opkolili i napali bizantsku posadu u Anconi,
a brod koji dovodi neke vojnike stigao je u vrijeme opsade.38 Kako su akcije
Bizantinaca na kopnu i moru bile usklaðene, èinilo se tada, a bilo je to 538/539.
godine, da je i konaèna pobjeda vrlo blizu. Naime, ubrzo je potom s vojskom iz
Dalmacije stigao i Vitalije te se angairao u operacijama oko rijeke,39 a nakon
njega isti je put prevalila i vojska pod zapovjednitvom Konstancijana, te se anga-
irala na podruèju Ravenne.40 Dalmacija je opæenito bila i odmorite i pribjeite
bizantske vojske jer je, primjerice, vojskovoða Vergentin iz opsjednutog Milana
«pobjegao kroz zemlju Veneta i drugih naroda na tom podruèju... te stigao sa
svojim ljudima u Dalmaciju».41 Jadran je tada bio iskljuèivo bizantski: «do tog
vremena barbari su veæ poèeli osjeæati nedostatak provijanta. Naime, nisu mogli
nita dopremiti Jonskim zaljevom, jer je neprijatelj posvuda kontrolirao more...».42
Godine 540. izgledalo je da je rat zavren: Ostrogoti su drali samo podruèje
sjeverno od Poa,43 pa nisu imali neposredan pristup Jadranu. Malo je vjerojatno,
kako su pretpostavljali neki istraivaèi, da su jo i tada, pa sve do pedesetih godina,
drali Liburniju i Istru.44 U to je doba i ostrogotski kralj Vitigis zavrio u bizantskom
zarobljenitvu te je otpremljen u Carigrad, gdje je zatoèen i umro.45
36
Procopius, VI, 11, 21; VI, 12, 1-22.
37
Procopius, VI, 16-17.
38
Procopius, VI, 13, 5; VI, 13, 15.
39
Procopius, VI, 28, 2.
40
41
42
43
Procopius, VII, 2, 16.
44
S. Antoljak, Da li je Istra upravo 539. potpala pod Bizant, Zadarska revija VI 4, 1956, 31-45; S.
Antoljak, Zadar unter ostgottischer Herrschaft, Diadora 6, Zadar 1973, 207-220; J. Medini,
Provincia Liburnia, Diadora 9, Zadar 1980, 363-435; Za suprotno miljenje: Goldstein, Bizant,
25-27.
45
Procopius, VI, 30, 21; VII, 1, 2.
29

Jo od tridesetih godina u Bizantu se osjeæala teka drutvena i financijska

kriza: uèestale gladi, potresi, a od 540. godine Carstvo je zahvatila i najstranija
epidemija kuge kasnoantièkih stoljeæa.46 Stoga je nastavljaè komesa Marcelina
mogao 543. godine zapisati: «teki je pomor unitio italske zemlje, Orijent i Ilirik
isto su tako bili pogoðeni».47
Tada su Ostrogoti izabrali za kralja Totilu.48 Otada se situacija na ratitu ubrzano
mijenja, a i simpatije dijela stanovnitva Italije priklanjaju se gotskoj strani.49 Od
ljeta 541., pa 542. i 543. godine, Totila se na èelu ostrogotske vojske pobjedonosno
kreæe od Pavije na sjeveru i stie sve do Napulja. U tome naletu odrale su se
neke bizantske uporine toèke na italskoj obali Jadrana. Po svemu sudeæi, cijela
je Dalmacija ostala izvan domaaja te ostrogotske ofenzive,50 pa je veæ 544. godine
glavnina bizantskih snaga, predvoðena Belizarom i Vitalijem, zapovjednikom
Ilirika, mogla pokrenuti prvu znaèajniju protuofenzivu: bila je to najava novih
bizantskih akcija koje æe u sljedeæim godinama uspjeti suzbiti ostrogotsku ofenzivu
i konaèno ih, tijekom pedesetih, potpuno poraziti. Te 544. godine, Bizantinci su
novaèili vojnike po Iliriku, dolaze do Salone i iz nje planiraju nastaviti put prema
talijanskom ratitu: tako Belizar odlazi s vojskom do Pule, tamo se zadrava kraæe
vrijeme i konaèno putuje za Ravennu. Kasnije se iz Ravenne vraæa preko Dalmacije
u Epidamnus.51 Prema tome, bizantska flota gospodari Jadranom i to joj umnogome
pomae da odri ravnoteu na ratitu. Goti æe sljedeæih godina gubiti inicijativu u
ratovanju: najvaniji razlog je naravno neusporedivo veæe i gospodarski jaèe
Carstvo, a na taktièkom je planu najvanije to to Ostrogoti nisu mogli koristiti
Jadran i nisu mogli sprijeèiti Bizantince da se njime koriste.
Bizantska mornarica uspijevala je pomagati i odravati bizantske mostobrane
i enklave na talijanskom kopnu. Doktrina bizantskog ratovanja bila je prilagoðena
èinjenici da Carstvo ima prevlast na moru: mnogo su puta Bizantinci s malim
odredom uspjeli uæi u neko utvrðeno primorsko mjesto (ili u neko u blizini mora)
i odupirati se mnogostruko nadmoænijem neprijatelju. Uvijek je bilo predviðeno
da im opskrba i pomoæ stignu morem. Da su u tome uglavnom uspijevali, vidi se
u veæ opisanoj opsadi Riminija. Nasuprot tomu, Bizantinci nisu krajem 545. godine
uspjeli zadrati Auksim (Osimo) koji se nalazi petnaestak kilometara od jadranske
46
Stein, Histoire, II, 547-622; G. Downey, Earthquakes at Constantinople and Vicinity, AD 342-
1454, Speculum 30, 1955, 596-600; J. N. Biraben - J. Le Goff, La peste dans le Haut Moyen
Age, Annales, Economies, Societes, Civilisation, n. 6, Paris 1969, 1489-1498.
47
Marcellini comitis chronicae, Marcellini comiti chronicom, ed. Th. Mommsen, MGH AA XI,
Berlin 1894, 107.
48
Procopius, VII, 2, 18; VII, 3, 1.
49
Vidi: J. Moorhead, Italian Loyalities During Justinians Gothic War, Byzantion 53, 1983, 575-
596; O ovom razdoblju: Bréhier, Vie, 38-39.
50
Suprotno onome to misli Udaljcova, Italija, 355.
51
Procopius, VII, 10, 1-13; VII, 11, 1; VII, 13, 19.
30

obale u blizini Ancone. Dodue, u tom se trenutku nisu uspjeli obraniti ni u neda-
lekim primorskim mjestima. Meðutim, vaan dogaðaj u slamanju bizantskog ot-
pora u Auksimu i na irem prostoru bio je prepad Ostrogota na bizantsku jedinicu
koja je opsjednutima dopremala pomoæ: ubili su dvije stotine bizantskih vojnika,
neki su od njih uspjeli izmaknuti i stiæi do Arimina, ali su Goti pohvatali sve
tovarne ivotinje.52
Sve su komunikacije 546. godine u unutranjosti Italije kontrolirali Ostrogoti,
pa je Belizar tek vrativi se iz Ravenne mogao tek u Epidamnusu s potpunom
sigurnoæu nastaviti put za Rim.53 No, praktièki u isto vrijeme, Jadranom gospodari
bizantska flota to se vidi i u primjeru kada su Goti bezuspjeno pokuavali zauzeti
s kopna Hidrunt/Drius (Otranto), grad u Kalabriji, a nisu uspjeli jer je Valentin
bez problema zamijenio s mora umornu posadu i uspjeno se vratio u Solun.54
Da bi ugrozio bizantsku prevlast nad morem i prekinuo bizantske komunikacije,
Totila je 547. godine sakupio vojsku na jadranskoj obali, u blizini Monte Gargana,55
ali nije postigao eljeni rezultat. Osim to nije uspio osvojiti veæinu bizantskih
enklava, ubrzo je nakon poèetka akcije krenula velika bizantska flota s juga Italije,
iz Otranta, i uspjela pod vodstvom Valerijana mirno otploviti sve do Ancone
(dodue, kod Crotonea jedva se izvukla od Totilinih odreda).56
Konaèno je Totila 549. godine poslao Indulfa «s velikom vojskom i flotom u
Dalmaciju».57 On je stigao do priobalnog mjesta Mouikoæron, vjerojatno do
dananje Makarske. Uao je u mjesto na prijevaru i tada «ubio sve ljude koje je
zatekao, a vrijednosti uzeo kao plijen». Potom je «otiao do jo jedne utvrde na
obali, koju Rimljani zovu Laureate (Laureáth). Uao je u grad i pobio one koji
su mu bili na putu».58 Koje god mjesto bilo, Laureáth ili Mouikoæron, svakako
nije imalo nikakvu strateku vanost. Da su Ostrogoti htjeli ozbiljnije nakoditi
bizantskim opskrbnim komunikacijama, napali bi samu Salonu: po Prokopijevu
izvjetaju oni to nisu niti pokuali. Bio je to tipièan pljaèkaki pohod koji je izbje-
gavao veæa mjesta i veæe koncentracije bizantske vojske. No, na vijest o
52
Procopius, VII, 11, 28-31.
53
54
55
56
57
Procopius VII, 35, 25.
58
Procopius VII, 35, 27-8. Nije do danas rijeena ubikacija mjesta Laureate. Ipak, izgleda da je
ono identièno s mjestom Laureati koje se od 12. do 14. stoljeæa spominje u dokumentima. Za
taj se srednjovjekovni lokalitet pretpostavlja da je bio u blizini Splita (Vizantijski izvori za
istoriju naroda Jugoslavije I, Beograd 1955, 41; C. Jireèek, Die Romanen in den Städten
Dalmatiens während des Mittelalters I-II, Wien 1901, B. I, 61). Kako je Laureate vrlo teko
identificirati, prihvatljiva mi se èini i pretpostavka da se radi o Omiu (Vizantijski izvori I, 41;
N. Nodilo, Historija srednjega vijeka za narod hrvatski i srpski II, Zagreb 1899, 450).
31

ostrogotskom napadu na Laureate, Klaudijan, zapovjednik u Saloni, poslao je

«dromone» protiv Ostrogota koji su pretrpjeli teak poraz. Tako su se Indulf i
Goti vratili Totili sa svime to su popljaèkali.59
Ubrzo po okonèanju Indulfove ekspedicije u Dalmaciji, Totila s istim stratekim
namjerama kreæe u napad na Siciliju. Sicilija, ba kao i Dalmacija, znaèajan je
izvor opskrbe za Rim, èitavu Italiju i bizantske odrede na tom podruèju.60 Bizantski
garnizon u Reggiu Calabriji predao se Ostrogotima koji su potom opljaèkali èitavu
Siciliju.61 Meðutim, u trenutku kada je na otok poèela stizati bizantska flota, Totila
je odmah povukao svoju vojsku s otoka.62
Oko 550. godine oèigledno su obje zaraæene strane bile posve iscrpljene. Stoga
se i prijevoz Jadranom odvijao uz veæe probleme negoli ranije. Bizantska vojska
trebala je 550. godine otiæi u Italiju, ali je morala prezimiti u Saloni jer se nisu
mogli probiti niz obalu zbog vremenskih tekoæa, a nisu mogli niti otploviti jer
nije bilo brodovlja.63
U kritiènom trenutku rata 551. godine, bizantska je mornarica jo jednom
pokazala snagu. Tada su Ancona i Ravenna «bili jedini gradovi koji su preostali
pod bizantskom vlaæu sve do juga zaljeva» (misli se na italsku obalu Jadranskoga
mora). Stoga je opkoljenoj bizantskoj posadi u Anconi u pomoæ stigla flota od 38
ratnih brodova. Ona se usidrila ispred nedaleke Senigallije. Kada su Ostrogoti to
saznali, ukrcali su «istaknute Gote na 47 ratnih brodova». Ubrzo je dolo do
estoke bitke, prve veæeg opsega na moru u punih 16 godina ratovanja: ubrzo se
pokazalo da su Ostrogoti nedovoljno iskusni jer su dopustili Bizantincima da im
neke brodove posve izdvoje i izoliraju ili da ih ostave u skupinama pa da moæ
brodovlja ne moe doæi do izraaja. Èak su se ostrogotski brodovi i meðusobno
sudarali: kako su «bili zaokupljeni tekoæama koje su imali jedni s drugima, tako
su sami postali glavni uzrok neprijateljske pobjede...».64 S druge strane, bizantski
su brodovi bili usklaðeni u nadiranju, a kada bi tijekom bitke primijetili da je u
neprijateljskim redovima dolo do pomutnje, svoj bi napad odmah usmjerili u
tom pravcu. Naposljetku, Ostrogoti su poèeli «kukavièki bjeati». Jedanaest je
brodova uspjelo pobjeæi, a ostali su pali u ruke neprijatelja: mnoge su vojnike
Rimljani ubili vlastitim rukama, a drugi su stradali prilikom brodoloma. Raspad
ostrogotske flote oznaèio je i propast opsade Ancone, pa je bizantska vojska ula
u naputeni neprijateljski tabor.
59
60
Vidi, Procopius, VI, 24, 14; VII, 6 15; VII, 13, 7; VII, 16, 20; VII, 19, 13.
61
Procopius, VII, 37, 18; VII, 39, 2; VII, 40, 9.
62
Procopius, VII, 39, 6-8; VII, 40, 24-29.
63
64
Procopius, VIII, 23, 4-34.
32

Bilo je to jo doba kad je Totila mislio da æe Bizantinci imati samo onoliko
brodova koliko bi im bilo potrebno da prebace svoju vojsku u Italiju u manjim
skupinama koje bi onda Ostrogoti mogli ili unititi ili blokirati. Podizao je stoga
obrambeni tit oko nekih sjevernoitalskih gradova, pripremajuæi se za presudnu
obranu. Nadao se da bizantska vojska neæe moæi prodrijeti na taj prostor «jer je
tamo mnogo plovnih rijeka koje u potpunosti spreèavaju prolazak».66
Istovremeno, ovaj je pomorski poraz najavio i konaèan slom Gota. Iako se rat
vodio gotovo u potpunosti na kopnu, jednim je dijelom odluèen na moru jer su
Bizantinci veæ godinama imali potpunu pomorsku prevlast. U zakljuènim ope-
racijama koje slijede, Bizantinci se koncentriraju na potpuno zaposjedanje naj-
dostupnijih teritorija juga Italije (do Napulja i Rima), te sjevernijih dijelova,
odnosno sjeverozapadne obale Jadrana i doline Poa. Upravo je tada, poèetkom
553. godine, bizantska flota pod vodstvom Narzesa isplovila s velikom vojskom
iz Salone prema podruèju Venecija. Ne spominje se broj rimskih vojnika, ali je
bilo 2500 Langobarda, 3000 Erula konjanika, 400 Gepida, «mnogo Huna» i jo
nekoliko drugih barbarskih vojskovoða zajedno sa svojom vojskom. I sve je njih,
izgleda, bez veæih problema bizantska mornarica prebacila na drugu obalu
Jadrana.67
Inicijativa je bila na strani Carstva, a agresivni pokuaji Ostrogota u pravcu
Sardinije i Korzike, te prema Crotoneu na jugu Italije zavravali su neuspjeno.68
Ostrogotski poraz kod Busta Gallorum i Totilina smrt 552. godine bili su samo
logièan nastavak tih zbivanja. U sljedeæe dvije godine, Ostrogoti su definitivno
pobijeðeni. Ipak, Italija je konaèno ujedinjena pod carskom upravom tek 563.
godine, kada su bizantski vojnici istisnuli Franke iz Veneta.69
Jadran u vrijeme bizantsko-ostrogotskog rata bio je vaan prostor za voðenje
rata, ali je istovremeno bio i prostor po kojem su putovali graditelji da bi gradili
utvrde, majstori da bi oslikavali crkve ili izraðivali u njima mozaike, trgovci da bi
trgovali. Bilo je to vrijeme vrlo bogato dogaðajima, ali je ogranièeni prostor
dozvolio oslikati samo ono to se ticalo ratovanja.70
66
Procopius, VIII, 26, 22-23.
67
Procopius, VIII, 26, 12-13. Pavao Ðakon tvrdi da su Langobardi bili prebaèeni u Italiju s
istoènojadranske obale: Pauli Diaconi historia Langobardorum, Scriptores rerum germanicarum
ex MGH, Hannoverae 1878, II, 1.
68
Procopius, VIII, 24, 31-37; VIII, 25, 24-26.
69
R. Cessi, Storia di Venezia, Milano 1957, 26-27.
70
Detaljnije vidi: Goldstein, Bizant na Jadranu.
33

Summary
How did the Byzantines use the Adriatic Sea in their War against
the Ostrogoths AD 535-555?
The author has tried to analyze the ways in which the Byzantines used the
Adriatic Sea in their war against the Ostrogoths. While planning and executing
the naval expeditions, the Byzantines knew how to take advantage of their undis-
puted supremacy over the seas. This was particularly true for the Adriatic and its
eastern coast. Unlike the Northern Africa and Sicily, which were fully useful as
basis to Byzantium only in the case when the conflict line between Byzantium
and the Ostrogoths spread across southern Italy, or across the shores of the
Tyrrhenian Sea, they could easily reach any point on the Italian coast from the
eastern Adriatic. The control over the eastern Adriatic became particularly im-
portant after the conflicts reached the regions of Ravenna, the Po River valley
and northern Italy.
The Byzantine navy managed to help and maintain the Byzantine strongholds,
key posts, and enclaves on the Italian soil. The Byzantine war doctrine was ad-
justed to the fact that the empire prevailed on the sea; there were many cases in
which the Byzantines managed to enter in a certain fortified place on the coast-
line even with less numerous forces, and to resist significantly superior (in num-
ber) hostile forces. The logistics of Byzantine troops always counted on naval
supply, and this was in most cases achieved.
Key words: War between Byzantium and Ostrogoths, the role of Adriatic in
the war, military history.
34

Ivan Botica
ISSN 0353-295X UDK 930(497.5)

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 316.346(497.58)˝13˝
Prilog istraivanju najstarijega spomena vlakoga

imena u hrvatskoj historiografiji
Autor rekonstruira zaèetke identiteta srednjovjekovnih Vlaha u Hrvatskoj. Na temelju
dogaðaja iz 1322. godine, razotkriva na prostoru jedne mikroregije vlaki svijet u
novome svjetlu: naznaèuje da su ljudi susjednih ali razlièitih gospodarskih i kulturnih
krajolika skloni uvuæi stereotipne nadimke u javni izrièaj koji postaju
opæeprihvaæenim. Pritom «vlako» ime moe biti objektom obmane nacionalnim
ideologijama i, naravno, historiografiji, napose onoj pripovjednoga tipa.
Kljuène rijeèi: Vlasi (Morlaci), Miha Madijev de Barbazanis, dalmatinsko zaleðe,
stereotipi, nadimci.
U kasnome srednjovjekovlju, unutar hrvatskoga etnièkog prostora uspio se na

prostoru jedne mikroregije izdvojiti poseban «sociokulturni» identitet, poglavito
zbog svojstvena naèina ivljenja. U povijesnoj je batini ostao zabiljeen pod
imenom Vlasi.1 Zasebnost te skupine stanovnitva, koja je najveæim dijelom po-
sljedica geografsko-kulturne izoliranosti, djelovala je poticajno nacionalnim ideo-
logijama s ovih prostora, pa se, shodno ideolokim interpretacijama, preoblièivala
dostupna povijesna dokumentacija od druge polovice 19. stoljeæa naovamo kako
bi se srednjovjekovni vlaki etnik proglasio iskljuèivim sastavnim dijelom ili
hrvatskoga ili srpskoga etnièkog korpusa.2 Pritom se zanemarivala èinjenica da
1
Bez obzira to vlako (i/ili morlaèko) ime uglavnom naznaèuje pravni ili socijalni poloaj u
drutvu, pisat æemo ga, radi preglednosti rada i uvaavanja historiografske tradicije, velikim
slovom. Razlièiti su naèini biljeenja imena Vlaha: Vlachi, Olachi, Morlachi, Morolaci, Vallachi,
Murlachi, Volachi, itd. (Usp. V. KLAIÆ, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka
XIX stoljeæa, knj. 2, Zagreb 1901, 16)
2
Samo najveæi deskriptivni rjeènici hrvatskoga (ili srpskoga) jezika (P. SKOK, Etimologijski
rjeènik hrvatskoga ili srpskoga jezika, sv. 3, Zagreb 1973, 606-609. i Rjeènik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, sv. 21, JAZU, Zagreb 1973-1974, 168-171) donose desetke razlièitih tumaèenja
pojave i povijesnoga razvoja imena Vlah te njegovu ne/integraciju u neku od recentnih balkanskih
nacionalnih ideologija. Vrlo zanimljivu enciklopedijsku natuknicu o Vlasima, napose o pojavi
vlakoga imena u Europi, dao je lingvist A. Kovaèec: «Samo ime u svezi je s imenom keltskog
naroda koji je u III. st. sudjelovao u keltskoj seobi prema Grèkoj i Maloj Aziji. Slaveni naziv
preuzimaju od Germana u obliku Walch, Welsch sa znaèenjem stanovnitva romanskog odnosno
stranog podrijetla (polazite za govor o stereotipovima ist. I. B.). Do X/XI. st. ima etnièko
znaèenje, da bi poslije postao sinonim (ist. I. B.) nomadskih, odnosno polunomadskih
35
3-BOTICA - ZHP-37.pmd 35 25.10.2005, 21:17

se i u dananjim dravama kriju razlièiti kulturni krajobrazi, zasebne mikroregije,

u kojima se specificiranjem povijesne zbilje srednjovjekovnoga razdoblja iznalaze
sasvim razlièita viðenja. Stoga æemo pokazati strukturnu rekonstrukciju vlakoga
etnonima u jednoj od njezinih varijanata na primjeru iz splitsko-trogirskoga
zaleða iz kraja «priko brda» koji se odvajkada zove Dalmatinska zagora i to u
vremenima najstarije pisane pojave vlakoga imena u hrvatskoj povijesti. Rasprava,
kao rezultat interpretativne modifikacije dostupna materijala, imat æe u zakljuèku
vie karikirani nego znanstveni odgovor, to na kraju krajeva jest svrsishodno, jer
se povjesnièari veæ desetljeæima zaokupljaju istom stvari dajuæi s razlièitim
uspjehom to uvjerljivije, napose, pripovjedne konstrukte.
Vlasi se u hrvatskoj historiografiji prvi put spominju na prostoru splitsko-
trogirske (srednjodalmatinske) mikroregije u politièkoj epizodi pada hrvatskoga
bana Mladina II. Bribirskoga pod anuvinsku supremaciju. Diskurs se svih
hrvatskih historiografskih tekstova pritom poklapa s izvjetajem koji je u svojoj
kronici zapisao Miha Madijev.3 Kao emancipirani patriot splitske komune on s
oduevljenjem biljei da je 1322. godine propao «tiranin»4 iz splitskoga zaleða u
bitci kod Bliske. Poraz je Bribircu u ime ugarskoga kralja nanio slavonski ban
Ivan Baboniæ, a vojnu su mu pomoæ kako kae Madijev «pruili Poljièani i
Vlasi».5 Istaknuvi sve loe strane omraena mu bana nizom retorièkih pitanja i
uzvicima, Madijev napominje da je «poremeæeni èovjek» (atribut za Bribirca
ist. I. B.) «uvijek prianjao uz prijateljstvo Vlaha».6 Madijevo je svjedoèanstvo
posluilo historiografiji kao prvorazredna dokumentacija za kronoloku dopunu
hrvatske politièke povijesti, otvorilo razlièita nagaðanja o mjestu odigravanja
toboe znaèajne bitke7 te, konaèno, omoguæilo etimoloku raspravu o vlakome
stoèarskih socijalnih zajednica bez obzira na to s kojim etnokulturalnim cjelinama ive»

(Hrvatski leksikon 2, Zagreb 1997, 655).
3
M. MADIJEV DE BARBAZANIS, Historija, Legende i kronike, Split 1977, 151-184.
4
Atribut je «tiranina» Mladin II. nosio zahvaljujuæi Madijevu i Luèiæu, koji je izdao njegovu
kroniku, do prvih nacionalno tendencioznih historièara poput Klaiæa i iiæa. Otada se on vie-
manje prikazuje kao «svijetli lik» nae nacionalne povijesti. Njegovo je djelovanje najobjektivnije
ocijenjeno u radovima N. Klaiæ (usp. N. KLAIÆ, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku,
Zagreb 1976, 427-450).
5
M. MADIJEV DE BARBAZANIS, Historija, 174; usp. F. IIÆ, Ïàä Ìëàäåíà Øóáèà, áàíà
õðâàòñêîãà è áîñàíñêîãà, Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, knj. 14, Sarajevo
1902, 29.
6
ISTI, n. dj., 174.
7
Povjesnièari vie od stotinu godina pokuavaju ubicirati srednjovjekovni lokalitet Blisku, kako ga
je zapisao Madijev, a sva moguæa nagaðanja veu uz prostor Dalmatinske zagore. Miljenja
eminentnih povjesnièara donesena su samo s godinom izlaska njihovih najpoznatijih sinteza. V.
Klaiæ (1901) daje geografsku odrednicu da se «Bliska nalazila negdje izmeðu Trogira i Splita». N.
Klaiæ (1976) nadopunjuje tu biljeku pretpostavkom da je srednjovjekovna Bliska dananja Blizna,
nedaleko od Trogira. iiæ (1902), pak, na temelju zapisa operacije i neposrednih dogaðaja nakon
bitke, ubicira Blisku u dananje Bisko, na granici Cetinske krajine i Poljica. Katiæ (1938) upozorava
36
3-BOTICA - ZHP-37.pmd 36 25.10.2005, 21:17

IVAN BOTICA - Prilog istraivanju najstarijega spomena vlakoga imena u hrvatskoj historiografiji
imenu, njegovoj pojavi i drutvenoj ulozi za buduæa stoljeæa. Prije sustavnoga

razmatranja, vano je napomenuti da je na hrvatskim povijesnim prostorima naj-
starija do danas znana potvrda vlakoga imena iako je poprilièno sumnjiva
zabiljeena 1070. godine u pakoj toponomastici villa Vlasiçi8 a nije na odmet
opaska N. Klaiæ u kojoj kae da se «veæ u 10. stoljeæu mogu pronaæi imena vlakoga
podrijetla po zadarskim listinama».9
U najstarijoj studiji o hrvatskim srednjovjekovnim Vlasima povjesnièara F.
Raèkoga «Hrvatska prije XII. vieka glede na zemljini opseg i narod», koju je
«èitao na sjednici filologièko-historièkoga razreda Jugoslavenske akademije zna-
nosti i umjetnosti dne 12. srpnja 1879», autor se vie bavi etimolokom raèlambom
vlakoga imena nego «dogodovtinom» koju bismo u naslovu moda i oèekivali.10
Raèki u dijelu studije o Vlasima nastoji odrati èitateljevu panju s tadanjem
vremenu primjerenim «vanjskim» okolnostima (vlako pitanje kao ire balkanski
lingvistièko-politièki problem), a ne s «unutarnjim» odnosima (vlako pitanje
kao mikroregionalni socioloko-mentalitetni problem). Madijevi su mu akteri samo
okvir za stvaranje lakopamtljive «dogaðajne» prièe.11 Raèkomu senzacionalnim
jest otkriæe da je na balkanskome, a analogijom i na hrvatskome povijesnom
prostoru ivio «tajanstveni rimski narod» u srednjem vijeku koji «nije nestao»
pod pritiskom «velikih seoba» naroda na prijelazu iz kasne antike u rani srednji
vijek. Zanimljivo je da se pritom prema Vlasima/Morlacima odnosi na jednak
naèin kao i Madijev jer njihovu tobonju povijest rekonstruira iz dokumentacije
to su je ostavile dalmatinske komune ili bolje reèeno grafijske sredine koje su
zbog svojih ekonomskih i drutvenih razloga Vlasima/Morlacima/Vlajima redovito
pristupale s razlièitim stereotipima. U deifriranju srednjovjekovne mentalitetne
slike splitsko-trogirske mikroregije gdje se stanovnitvo opæenito razlikuje po
na Bliznu u Dugopolju, a Raukar (1997) je trai u blizini Poljica. Gunjaèa (1960) je nalazi u
dicmanjskome zaseoku Liski ostavivi otvorenim i moguænost da se bitka odigrala u Biskom.
Prvi je o problemu ubikacije Bliske progovorio Josip Ante SOLDO, Cetina srednjovjekovna
upanija i knetvo Nelipiæa, Sinjska spomenica 1715-1965, Sinj 1965, 75.
8
F. RAÈKI, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia, Zagreb 1877, 88;
usp. P. SKOK, Èç ðóìóíñêå ëèòåðàòóðå î áàëêàíñêèì Âëàñèìà, Glasnik skopskog nauènog
drutva, sv. 3, Skopje 1927-1928, 607; usp. M. SUIÆ, Glose uz «Slavenstvo i romanstvo na
jadranskim otocima» Petra Skoka. Iz toponomastike otoka Paga, Radovi zavoda za povijesne
znanosti u Zadru JAZU, sv. 31, Zadar 1989, 12.
9
N. KLAIÆ, Diskusija na simpozijumu: Vlasi u XV i XVI vijeku, Radovi ANU BiH, knj. 73,
Odjeljenje drutvenih nauka, sv. 22, Sarajevo 1983, 173.
10
F. RAÈKI, Hrvatska prije XII. vieka glede na zemljini opseg i narod, Rad JAZU, knj. 57,
Zagreb 1881, 138-149. Studija u dijelu o Vlasima temelji se na dotadanjim Mikloiæevim
rezultatima objavljenim 1861. godine.
11
ISTI, n. dj., 138. «Èim su se u prvih stoljeæih srednjega vieka dravni i narodni odnoaji
poluotoka jugo-iztoène Europe, koji su stvaranjem novih drava poremeæeni bili, njekoliko
ustalili: izlaze na povrinu ostanci rimskih naselbina u razlièitih priedjelih grèko-bizantske
carevine i na zemljitu onih slovenskih drava, ovdje u veæem ondje u manjem broju».
37
3-BOTICA - ZHP-37.pmd 37 25.10.2005, 21:17

privrednom dosegu nije se otilo predaleko ni u suvremenoj hrvatskoj histo-

riografiji.12 I Ivan Luèiæ Trogiranin uspijevao je iz srednjovjekovnih vrela rekon-
struirati dva razlièita etnokulturalna mentaliteta pa je u svojem kraju podrazu-
mijevao etnièku razliku izmeðu Hrvata i Vlaha,13 ali je to je znakovito nije
primjeæivao u svojem vremenu kad je vlako ili, mletaèki kazano, morlaèko ime
bilo apelativ za svakoga Hrvata iz mletaèke istoènojadranske steèevine.14
Uvaavajuæi zapisano od autoriteta, hrvatska historiografija podlijee identitet-
skoj distinkciji Hrvata i Vlaha na naèin da nam potonje stanovnitvo najèeæe
predstavlja pod sintagmom romanskoga relikta. Pritom se olako prelazi preko
tvrdnja da je romanizacija bila sveprisutna pojava u gradovima koji su veæ u
antici dominirali naim priobaljem, a za razliku od prostora unutranjosti gdje
nam veæ arheoloki ostatci zorno pokazuju rijetku romansku prisutnost, posebno
izvan komunikacijskih pravaca.15 U potrazi za romanskim korijenima svih Vlaha
neki su ili do samih krajnosti. U jednome konstruktu pokualo se povezati rasna
s jeziènim obiljejima, pa je nastao nevjerojatan zakljuèak po kojem bi «praroditelji
Vlaha» bili «neka potpuna ili napola crna rasa», to bi izgleda trebalo odgovarati
fizièkomu izgledu srednjovjekovnih Vlaha. Tobonju je potvrdu povjesnièar pro-
naao u nekim antièkim zapisima u kojima se spominju rimski legionari na Kar-
patima koji su bili regrutirani iz sjeverne Afrike, a navodno su ostavili potomstvo
i vulgarni latinski jezik na brdovitim prostorima Balkana.16
Mnogo uvjerljivije izgledaju historiografski tekstovi migracijske teorije Vlaha
u predosmanskome razdoblju hrvatske povijesti, a ona je izgleda plod Klaiæeva
dosjetljivoga pripovijedanja koji je konstatirao da su Vlasi «poèeli u 14. stoljeæu
jatomice grnuti u Hrvatsku i Dalmaciju» kao «doseljenici s Balkanskoga
12
Usp. T. RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje, 139. «Tek nakon stoljetnih procesa prilagodbe
i postupne preobrazbe, o njima nita ne znamo jer ih vrela ne zabiljeie, romanski iveri [stereotip
etnièke iskljuèivosti i posebnosti - I. B.] odjednom izbijaju na povrinu povijesti. O njihovu,
dotad nezasvjedoèenu, postojanju u Hrvatskoj izmeðu Zrmanje i Cetine prvu obavijest donosi
splitski kronièar Miha Madijev»; Zef Mirdita, Vlasi u jugoslavenskoj historiografiji, Èasopis
za suvremenu povijest, br. 1, Zagreb 2002, 212. i sl. Vlahe iskljuèivo promatra s etnièkoga/
separatnoga karaktera.
13
Usp. I. LUÈIÆ, Povijesna svjedoèanstva o Trogiru, knj. 1, Split 1979, 623.
14
G. NOVAK, Morlaci (Vlasi) gledani s mletaèke strane, Zbornik za narodni ivot i obièaje, knj.
45, Zagreb 1971, 596.
15
Zahvaljujem na informaciji prof. Borislavu Grginu. Povijest se u tome sluèaju uistinu nevjerojatno
poigrala jer, primjerice, na srednjovjekovnome geopolitièkom prostoru Hrvatske nije zabiljeen
romanski jezièni otpor prema slavenskome jeziku (osim nekih nepristupaènih geografskih
enklava), za razliku od podruèja u «istoènijim zemljama» Rumunjska, Bugarska, Srbija,
Makedonija i Grèka (usp. M. GYÓNI, La transhumance des Vlaques balkaniques au Moyen
Age, Byzantinoslavica, knj. 12, Prag 1951, 29-42 i sl.).
16
D. MANDIÆ, Postanak Vlaha. Nova povjesna istraivanja, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske
povijesti, Rim 1963, 518-567.
38
3-BOTICA - ZHP-37.pmd 38 25.10.2005, 21:17

poluotoka».17 Pobornici te teze kazuju da je vlakoj doseobi prethodila «crna smrt»

(kuga) koja je pomorila dalmatinsko stanovnitvo sredinom 14. stoljeæa pa se u
rijetko naseljenom podruèju otvorila moguænost za ispau vlake stoke i za
kolonizaciju irokih prostora dalmatinskoga zaleða.18 Krajnji se argument mi-
gracijskoj teoriji temelji na materijalnome ostatku grobova brdsko-stoèarskih kra-
jeva poznatijim kao steæci koji se uistinu masovno pojavljuju u kasnosrednjo-
vjekovnome razdoblju, a predstavljali bi religiozno-kulturnu posebnost Vlaha u
odnosu na ostale brdske identitete (ako uopæe postoje).19 Dekoracija, velièina i
posebnost kasnosrednjovjekovnoga steæka zbilja moe odvuæi na razmiljanja o
zasebnome sociokulturnom identitetu kojemu je zagrobni ivot bio od velike
vanosti, ali se ne smije izvlaèiti iz povijesnoga konteksta u kojem je stoèar doivio
znatan materijalni prosperitet, pa mu je «kameni spavaè» jedan od pokazatelja
gospodarske moæi i ugleda u njegovoj zajednici a i ire.
Posebno se intrigantnim èine vlaki jezièni ostatci koji su prisutni na èitavome
Balkanu, negdje u veæoj, negdje u manjoj mjeri. U drugim mikroregijama oni su
od temeljnoga znaèaja za identifikaciju vlakoga etnosa u odnosu na eventualne
druge identitete, ali je premalo saznanja da su Vlasi iz srednjodalmatinskoga zaleða
u 14. stoljeæu, kad se pojavljuju, govorili nekakvim vlakim jezikom drukèijim
od slavenskoga.20 Onima kojima su vlaki jezièni ostatci bitnom znaèajkom u
argumentiranju teza oèite karakterizacije drugoga (hrvatski/slavenski jezik vlaki/
romanski jezik), konstrukti su obièno popraæeni pripovjednim diskursom da su
Vlasi «samo koje stoljeæe ranije» jo uvijek «govorili posebnim jezikom» i to
(obavezno) romanske varijante.21 Meðutim, jezikoslovni rezultati gotovo uvijek
pokazuju da izgraðeni jezièni sustav posebno ako je standardiziran i ako na
17
V. KLAIÆ, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX stoljeæa, 17. «Veæ u 10.
stoljeæu spominju se i u Macedoniji paèe u bugarskim zemljama; a u 12. stoljeæu sele i u srpske
pokrajine, te prodiru poslije kroz Bosnu u Hum do Dubrovnika i Hrvatske, a napokon dolaze
sve na otoke Rab i Krk, pa i u samu Istru»; Æ. Truhelka smatra da je vlaka seoba dobila
maha kad su Turci sredinom 14. stoljeæa preselili nomadske Juruke na panjake Makedonije i
Trakije i time potisnuli Vlahe prema sjeveru (Æ. TRUHELKA, Studije o podrijetlu. Etnoloka
razmatranja iz Bosne i Hercegovine, Zagreb 1992, 30). Migracijska teorija dala je balkanistici
izvrsne rezultate napose za ranonovovjekovlje, a temelji se na Cvijiæevim «metanastatièkim»
kretanjima stanovnitva.
18
E. HERAK, Panoptikum migracijâ Hrvati, hrvatski prostor i Evropa, Migracijske teme, god.
9, br. 3-4, Zagreb 1993, 242.
19
A. MILOEVIÆ, Steæci i Vlasi. Steæci i vlake migracije 14. i 15. stoljeæa u Dalmaciji i
jugozapadnoj Bosni, Split 1991, 6-7.
20
Vlakih onomastièkih rijeèi ima u gotovo svim krajevima hrvatskih srednjovjekovnih prostora.
Primjera radi, u cetinskom su kraju prisutna toponomastièka imena: katun (balkanizam u irem
znaèenju imenice ator ili pastirski stan), naziv je ojkonima Katuni koji se nalazi juno od
srednjovjekovne utvrde Èaèvine; brünzü (vlaki sir u arumunjskim varijantama brenca ili
brindza), moda je naziv ojkonima Brnaze koji se nalazi juno od Sinja.
21
Usp. E. HERAK, Panoptikum migracijâ, 242. i sl.
39
3-BOTICA - ZHP-37.pmd 39 25.10.2005, 21:17

njega ne utjeèe kakva vanjska kataklizma ne moe olako nestati, pa je proces

transformacije iz jednoga jeziènog sustava u drugi polagan i on moe trajati
stoljeæima, tisuæljeæima.22 Naravno, uvijek se otvorenom mora ostaviti moguænost
postojanja razlièitih jeziènih enklava na hrvatskim prostorima koje su izvan
okvira naega istraivanja ali one ne smiju postati obmanom za zakljuèke da bi
se specifièan jezik jedne mikroregije (primjerice predjeli Velebita, Æiæarija i sl.)
morao govoriti i u drugim podruèjima sliène ekonomske konjunkture.23 Pobor-
nicima «migracijske teorije» moe u prilog iæi i navodno svjedoèanstvo izvjes-
noga Domenika Negrija u literaturi je «suvremenik cetinskih Vlaha» koji je
zapazio da «Vlasi u Cetini govore pokvarenim latinskim jezikom».24 Dokumenti
pak svjedoèe da su «dobri» Vlasi Cetinske upe25 govorili teènim èakavskim,
ikavskim narjeèjem jednako kao i «vsi dobri Vlasi svete krune kralevstva Ugar-
skoga v Hrvatih» iz Like26 jeziènom tekovinom hrvatskoga naroda. Konaèno,
na nadgrobnim spomenicima steæcima koji nisu javni dokumenti, nego su biljeg
intimne obiteljske povijesti napisi i poruke su na slavenskom/hrvatskom, a ne
na nekome vlakom (tuðem) jeziku. Uporaba je razlièitih jezika u govornoj praksi
to je na samim ranosrednjovjekovnim poèetcima mogla supostojati zasigurno
dobrano oplemenjivala hrvatsku narodnu kulturu, ali bi se daljnjim semantièkim
nijansiranjem hipoteza samo podlijegalo èarima pripovijedanja.
Ipak, jednostavno se ne moe pobjeæi od interpretacije teksta/povijesnoga
materijala i njegova «samouokvirivanja». Tako æemo pretpostaviti da se u 14.
stoljeæu u dalmatinski (i/ili ugarski) javni izrièaj uvukao etnonim Vlah i/ili Morlak
postavi imenom za svakoga stoèara na posredan naèin kazano i za seljaka iz
22
Usp. D. BROZOVIÆ, Standardni jezik, Zagreb 1970, 29-33.
23
P. SKOK, Èç ðóìóíñêå ëèòåðàòóðå î áàëêàíñêèì Âëàñèìà, 299. P. Skok, primjerice,
romanskomu jeziènom sustavu priznaje samo ostatke rumunjskoga brojenja koji su potvrðeni
na Velebitu, ali naglaava da je stoèarska terminologija Vlaha u Hrvatskoj uglavnom slavenska;
usp. F. NIMAC, Èobanovanje. ivot i tradicije pastira dalmatinske Zagore na bosanskim
planinama, Etnografska istraivanja i graða, sv. 2, Zagreb 1940, 7-10. U predgovoru pretiska,
koji je 1996. godine izaao u Benkovcu, V. Belaj pie: «Saèuvano je brojenje ovaca parnim
brojevima: do (2), pato (4), asto (6), opæi (8), zeæi (10), itd., prema dakorumunjskome brojenju
doi, patru, ºase, opt, zece». Rijeè je o ravnokotarskome kraju koji je ljetne pastirske stanove
drao u Lici, na Velebitu. Takvi su podaci najèeæe zamke za historiografiju pripovjednoga tipa
jer se rabe kao opæe reference dotiènoga vremena.
24
P. SKOK, 298.
25
Usp. R. LOPAIÆ, Zakon za hrvatske Vlahe upanije Cetinske od g. 1436., Hrvatski urbari, sv.
1, Zagreb 1894, 8-11. Antroponimi svih 16 zapisanih katunara slavenskoga/hrvatskoga su
podrijetla kao i sav jezièni iskaz isprave koja se dri prvorazrednim izvorom emancipacije
srednjovjekovnoga vlakog stanovnitva unutar feudalnoga posjeda hrvatskoga plemiæa.
26
J. VONÈINA, Èetiri glagoljske listine iz Like, Radovi Staroslavenskog instituta, sv. 2, Zagreb
1955, 213-230. U ispravi iz 1433. godine destinatari se nazivaju «mi braæa hrvatski Vlasi», a
vlaki im je apelativ samo naznaka njihova zanimanja. Primjera se moe pronaæi i u drugim
srednjovjekovnim hrvatskim, uvjetno kazano, etnièkim krajevima.
40
3-BOTICA - ZHP-37.pmd 40 25.10.2005, 21:17

neposredna dalmatinskoga zaleða. On je u nau dokumentaciju mogao doæi komu-

nikacijskom razmjenom informacija, pri èemu je prenositelj prvotnoga bizantskog
oèitovanja imena bila ili mletaèka ili ugarska ili dubrovaèka ili srpska srednjo-
vjekovna pisana tradicija.27
Hrvatski su Vlasi dalmatinskoga zaleða u bitnome obiljeeni geopolitièkom
funkcijom srednjovjekovne hrvatske teritorijalno-politièke cjeline, a ona pak nije
geografski jedinstvena veæ je dvojni teritorij, sastavljen od niskoga mediteransko/
submediteranskog primorja te visokoga dinarsko-krkoga planinskog prostora.
To su podruèja razlièitih gospodarskih i kulturnih krajolika koja su sklona, sasvim
razumljivo, svakojakim obostranim nadimcima.28 U kasnosrednjovjekovnom su
razdoblju stanovnici zaleða prihvatili sebi svojstven vlaki naziv koji je zasigurno
doao iz primorja istaknuvi time svoju drutvenu i prostornu prepoznatljivost
(posebno u novovjekovnome razdoblju),29 ali nisu i morlaèko (neto mlaðe) sino-
nimno ime jer nije stigla od primorskoga èovjeka nego od stranca, Mleèanina
koji ju je «sklepao» iz knjiga.30
U opisima prolaska kriara kroz «slavensku zemlju» (Rajmund od Agilesa) i/
ili «Dalmaciju» (Vilim Tirski) 1096. godine ostavljeno je svjedoèanstvo o svako-
dnevici ljudi srednjodalmatinskoga podruèja. Vilim Tirski navodi da je zemlja
kojom su se probijali bila «brdovita, puna uma, rijeènih tokova i moèvarna, a
zrak maglovit».31 Kriari su najvjerojatnije dijelom slijedili dalmatinsku obalu, a
dijelom zalazili u unutranjost, pri èemu su zaobili dalmatinske gradove jer ih ne
27
Unutar geopolitièkih prostora germanskih naroda postoje etnièke enklave (Wallon, Welsh itd.) s
korijenom relevantne odrednice koja u germanskim jezicima semantièki upuæuje na znaèenje imenice
«stranac» (usp. T. J. Winnifrith, The Vlachs: the history of a Balkan poeple, London 1987, 1).
28
Neto kasnije pojavit æe se etnik Bodul, za stanovnika s jadranskog otoèja kao i iz primorskoga
kraja. Samo pak ime, slièno kao i vlako, pokriva vie etimolokih znaèenja (usp. M. SUIÆ, Bodul
prilog antroponimiji i toponimiji istoènojadranskog podruèja, Onomastica Jugoslavica, knj. 13,
Zagreb 1989, 21-27). Zanimljivu je puèku etimoloku raèlambu zabiljeio u 18. stoljeæu Ivan
Lovriæ, èovjek iz morlaèkoga/vlakoga kraja: «Ime Bodoli ne moe odgovarati neèemu drugome
osim glagolu bost. Ilirski se kae Boduli, a taj naziv, naglaavan razlièito, odgovara talijanskom:
pugnono essi? (bodu li?) » (I. LOVRIÆ, Biljeke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa,
Zagreb 1948, 60). Lovriæu je ta referenca bitna da se naruga susjednomu sociokulturnom identitetu,
ali mu pritom nije ni na kraj pameti govor o njihovoj moebitnoj etnièkoj distinkciji.
29
Usp. V. STEFANOVIÆ KARADIÆ, Ñðïñêè ð¼å÷íèê èñòóìà÷åí åìà÷êè¼åì è ëàòèíñêè¼åì
ðè¼å÷èìà, Beograd 1898, 70. U Dalmaciji graðani i varoani i ostrvljani zovu Vlahom svakoga
seljaka sa suhe zemlje, koje mu drago vjere, a to se naijem jezikom onamo zove Vlah, ono se
talijanskijem i po ovome njemaèkijem zove Morlak, Morlacco. Rijeè ova Vlah onamo nije
nikakva poruga, jer i sami Vlasi za sebe reku na primjer kad se kakav pravda da kakvoga
gospodina nije doèekao ili ugostio kao to treba: Oprostite, gospodine, mi smo Vlasi, u vlakijem
kuæama ovako se ivi.
30
P. SKOK, Èç ðóìóíñêå ëèòåðàòóðå î áàëêàíñêèì Âëàñèìà, 296. Naziv je nastao direktnim
prijenosom bizantske sloenice MauroblácoV u mletaèki javni izrièaj.
31
F. RAÈKI, Documenta, 462; usp. T. RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje, 58.
41
3-BOTICA - ZHP-37.pmd 41 25.10.2005, 21:17

spominju. Osim «negostoljubivosti zemlje i ljudi» isti putopisac upozorava i na

razliku izmeðu onih kojih «ive u brdovitom zaleðu i govore slavenskim jezikom»,
a glavno im je zanimanje «timarenje stoke», te drugih koji su «nastanjeni uz
morsku obalu i govore latinskim jezikom» i imaju «posebne obièaje».32 Dakle, iz
navedene etnografske zabiljeke èitamo iz prve ruke obavijest da su stanovnici
dalmatinskoga zaleða zanimanjem stoèari i da govore slavenskim jezikom, za
razliku od ljudi iz primorja gdje se u 11. stoljeæu jo ponegdje govorilo dalmatskim
romanskim jezikom.
Ekonomska podloga, koja je od bitnoga znaèaja u oblikovanju identiteta ljudi
srednjega vijeka, temeljila se u dalmatinskome zaleðu na stoènome fondu koji se
u kasnosrednjovjekovnome razdoblju prema zapisanome poveæavao izazvavi
tako i stihijski otpor pa i zavist u dalmatinskoga graðanina jer je navikao na eko-
nomsku/kulturnu dominaciju nad svojim prvim/vlakim susjedom. I oku je Mihe
Madijeva zapelo stoèno bogatstvo ubiæevih Vlaha, pa napominje da im je sla-
vonski velika, nakon spomenute bitke, «zarobio ne malu kolièinu stoke i klju-
sadi».33 Konfrontacija izmeðu graðanina i seljaka/stoèara supostojala je od pamti-
vijeka i na srednjodalmatinskom je podruèju prvenstveno plod ekonomske naravi.
Zahvaljujuæi pravovremenoj valorizaciji brdskih i planinskih prostora u korist
panjaèkih zona, gospodarski se krajolik dalmatinskoga zaleða od neolitskoga
razdoblja nije u bitnome do danas promijenio, pa je stoèarska komponenta oduvijek
dominantna u dalmatinskome zaleðu, posebno tip ekstenzivne sitnostoèarske eko-
nomike s kozama i ovcama.34 U dalmatinskome zaleðu transhumantno je stoèar-
stvo, kao prevladavajuæa grana tradicionalnoga stoèarstva, od pamtivijeka imalo
jedinstveno socijalno/kulturno znaèenje: poticalo je irinu i spoznavanje prostora,
sposobnost orijentacije za viednevna kretanja, organizaciju i ratnièke vjetine,
to su konaèno u kasnosrednjovjekovnome vremenu prepoznali hrvatski velikai
i ugarsko-hrvatski kralj. Gorski i planinski reljef unutranje Dalmacije s visokim
ljetnim ispaama omoguæavao je i stoci najpovoljnije uvjete za prirodnu reproduk-
ciju. Nastupom zimske hladnoæe i snijega, ona bi se potjerala u nii reljefni pojas
krkih i flinih pobrða te jadranske zaravni gdje nema stalnoga snjenog pokrivaèa
ni velikih hladnoæa, ali opet ima kakve-takve vegetacije.35 Stoga je stanovnitvo
32
ISTI, n. dj., 462. «montibus et sylvis, magnis quoque fluminibus, pascuis etiam longe
laeteque diffusis occupata penitus ita, ut rarum tabeat agrorum culturam, locorum incolis in
gregibus et armentis omnem vivendi habentibus fiduciam; exceptis paucis, qui in oris maritimis
habitant, qui ab aliis et moribus in lingua dissimiles latinum habent idioma reliquis sclavonico
sermone utentibus et habitu barbarorum».
33
M. MADIJEV DE BARBAZANIS, Historija, 175.
34
Usp. M. MARKOVIÆ, Sezonska stoèarska naselja na dinarskim planinama, Zbornik za narodni
ivot i obièaje Junih Slavena, knj. 46, Zagreb 1975, 253-296; usp. F. NIMAC, Èobanovanje,
12-40.
35
D. MAGA, Osnove geografije Hrvatske, Zadar 1998, 71.
42
3-BOTICA - ZHP-37.pmd 42 25.10.2005, 21:17

u dalmatinskome zaleðu, prilagoðeno klimatsko-reljefnim okolnostima, razvilo

bisesilan naèin stanovanja36 pa je «za èitavu centralno-planinsku zonu dinarskog
stoèarstva» karakteristièna «mala udaljenost izmeðu matiènoga gazdinstva»
(obièno negdje u niim prostorima, u krakim poljima, izmeðu Cetine i Zrmanje)
i «korespondentnih planinskih stanova» (na Kamenici, Prologu, Troglavu, atoru
i Dinari).37 Zato se ne moe prihvatiti poimanja da je u dalmatinskome zaleðu
stoèarstvo bilo slobodnoga nomadskoga, odnosno migracijskoga karaktera kao
ni pretpostavke da se olako prelazilo preko tradicionalno uglavljenih panjaèkih
zona.
U kasnome srednjovjekovlju dalmatinska komuna intenzivno ekonomski jaèa,
pa se periodièno kretanje stoèara iz zaleða po stoljetnim istim rutama vidljivo
èini tetnim za njezinu gospodarsku zonu.38 Gradske vlasti nastoje zatititi svoja
poljoprivredna dobra koja su direktno ugroena naletom vlake stoke, ali i svoju
komunalnu stoèarsku proizvodnju koja je sasvim sigurno postojala. Mleèani,
postupni vladari dalmatinskih komuna, pristupat æe fleksibilnije tom problemu
jer su vlaki stoèarski proizvodi brojniji time i jeftiniji pa æe im uz zahtjev
plaæanja travarine davati pasita u najam èak i unutar komunalnih zona. Naravno,
gnjev i nezadovoljstvo dalmatinskoga graðanstva bili su neminovni kako prema
Mleèanima tako jo vie prema susjedima iz zaleða, to nam je potvrdio i Spliæanin
Madijev.
Pravni je status srednjovjekovnih Vlaha, dakle, nuno obiljeen ekonomskom
podlogom koja nadilazi sva pomiljanja o ulozi etnosa kao dominantnoga faktora
u stvaranju njihova identiteta. Stoèarska ekonomska komponenta dalmatinskoga
zaleða nuno pretpostavlja ivu trgovinu s jadranskom obalom od onih vremena
otkad je sol proizvoðena u tolikoj mjeri da je mogla iæi i u unutranjost. Vlah (ili
stoèar uopæe) ne moe ivjeti bez soli u zaleðu pa je nabavlja u primorskome
gradu donoseæi istovremeno obali svoje stoèarske proizvode. U jednome mletaè-
kom itineraru iz sredine 16. stoljeæa pie da Morlaci dovoze u Zadar, uz meso i
ito, jo i vunu, kordovane, vunene pokrivaèe (schiavine), med, crveni vosak te
sir.39 Istodobno, maritimna trina orijentacija nudi stoèarskomu zaobalju uz sol i
podui niz sekundarnih proizvoda: vunenu èohu, eæer, ulje, vino, bijeli vosak te
36
Etnoloka studija F. Nimca svjedoèi da se takvim naèinom ivota ivjelo do sredine 20. stoljeæa.
37
M. MARKOVIÆ, Sezonska stoèarska naselja na dinarskim planinama, 273.
38
Izrazito negativne ocjene o vlakome srednjovjekovnom ekonomskom gospodarenju nalazimo
i danas u suvremenim povijesnim sintezama. U «sintetskoj» povijesti Dalmatinske zagore u
okviru njezine ekonomike K. Kuiæ pie: «Vie od svih moguæih vojski koje su prolazile
Zagorom, najvie tete nanijeli su joj vlasi [istaknuo I. B.] Kako su se ti vlasi gotovo iskljuèivo
bavili stoèarstvom, bili su prisiljeni, u potrazi za boljom ispaom, poduzimati sezonske seobe,
pa su prelazeæi preko podruèja zagorskih sela, nanosili tete seljaèkim imanjima.» (K. KUIÆ,
Povijest Dalmatinske zagore, Split 1997, 70-71).
39
G. NOVAK, Morlaci (Vlasi) gledani s mletaèke strane, 588.
43
3-BOTICA - ZHP-37.pmd 43 25.10.2005, 21:17

razne vrste mirodija. Ako pretpostavimo da se ta ekonomska razmjena odvijala u

dugome vremenskom trajanju, zato se onda tek u 14. stoljeæu pojavljuje vlako
ime, ili bolje kazano, zato stoèari dalmatinskoga zaobalja stjeèu pravni status
tek u 14. stoljeæu kad ulaze u notarske knjige? Shodno evolutivnome putu kodifi-
ciranja dalmatinskih gradskih statuta, èiji proces traje kojih stotinjak godina do
prve polovice 14. stoljeæa, u ivot dalmatinskih komuna postupno ulaze i mnoge
pismene uredbe obièajnoga prava koji se usmenim putem prenosio s koljena na
koljeno. Tako se uvodi komunalna potreba biljeenja kupoprodajnih ugovora u
vrijednosti veæoj od 10 libara.40 Zadarski je notarijat primjenjivao ovu odredbu
od 1307. godine, a tako priblino i ostale dalmatinske komune. Vlako ime postaje
sveprisutnim u dalmatinskome notarijatu upravo po toj odredbi, posebno od kraja
14. stoljeæa kad je konaèno zaivjela takva (ili slièna) pismena fiksacija, a najèeæe
u kontekstu poreznih prijestupa koji u notarsku biljenicu uvlaèe i pregrt novih
stereotipa.
Viestoljetna stoèarska konjunktura nauèila je vlako stanovnitvo da se orga-
nizira izrazito vojnièki radi obrane i èuvanja svojih katuna, tj. toèno odreðenih
porodiènih prostora za sezonsku ispau.41 Stoèarski oblikovano drutvo, èiji se
katun brani «na koni æitomü i s maèem ali strilami i s maèemü»,42 u ovome
vremenu prua izvrsne moguænosti upoljavanja u hrvatskoga plemstva, a njegove
ratnièke sposobnosti prva je na ovim prostorima iskoristila bribirska kuæa. Poslije
æe je slijediti ostale plemiæke obitelji (Nelipiæi, Frankapani, Talovci, Neoriæi itd.),
jaki pojedinci i sam ugarsko-hrvatski vladar kojem æe u kasnome srednjovjekovlju
jedino i preostati konaèno pokoravanje «brdâ i njegovih stoèara» da bi se «sa
sigurnoæu mogao smatrati pobjednikom nad teritorijem srednjovjekovne upe».43
Od toga vremena Vlasi, ili stanovnici dalmatinskoga stoèarskog zaobalja, funkcio-
niraju kao poseban drutveni stale koji se dobrano koristi privilegijama kojima
ih vladar i plemiæke obitelji obasipaju. Iako dobivaju nove posjede, pokretna i
nepokretna sredstva, vlaki katunari i starjeine stjeèuæi bogatstvo izdvajaju se iz
40
N. KLAIÆ, Poloaj Vlaha u XIV i XV stoljeæu u hrvatskim zemljama, Radovi ANU BiH, 78,
Odjeljenje drutvenih nauka, 22, Sarajevo 1983, 172.
41
U jednome od najstarijih zabiljeenih dogaðaja glede kraðe stoke u dalmatinskome zaleðu pie
da je 1267. godine neki Sovica nepravomoæno zatvoren u Trogiru pod optubom da je krao
stoku u staji Trogiranina Silvestra Ursa kod Cetine, to je optueni poricao navodeæi da je
neduan dobio batine od Trogiraninovih pastira u Cetini kod vlastite staje (Trogirski spomenici.
Monumenta Traguriensia, II/1, ur. M. Barada, Monumenta spectantia historiam Slavorum
Meridionalium JAZU, knj. 46, Zagreb 1951, 33-34 i 39-40). U drugome sluèaju rijeè je o pravoj
pljaèki koju su 1371. godine razbojnici izveli u okolici cetinskoga grada Èaèvine opljaèkavi
bosanske trgovce koji su se vraæali kuæi sa solju i drugom robom iz Splita (V. RISMONDO,
Pomorski Split druge polovice XIV. st. Notarske imbrevijature, Split 1954, 20-22).
42
R. LOPAIÆ, Zakon za hrvatske Vlahe upanije Cetinske od g. 1436., 9.
43
N. KLAIÆ, Drutvo u srednjovjekovnoj Hrvatskoj s posebnim osvrtom na njegov razvitak u
Cetinskoj krajini, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, sv. 8, Split 1984, 266.
44
3-BOTICA - ZHP-37.pmd 44 25.10.2005, 21:17

svojeg drutva «jednakih». Oni æe u utrci za privilegijama i bogatstvom polagano

uruavati dotad kompaktno stoèarsko drutvo jer æe naputanjem dotadanjeg
naèina ivljenja po brdima i krakim poljima, odlaskom u urbane sredine pobrða
ili primorja poticati i mnoge druge da prihvate drukèiji naèin privreðivanja/ivlje-
nja.44 Konaèno, takva uruena zajednica nije mogla odoljeti naletima osmanlijskih
akindija u 15. i 16. stoljeæu, pa se prvom zgodom stoèarsko stanovnitvo iseljavalo
u sigurnije krajeve. Stanovnitvo splitsko-trogirskoga zaleða sklanjalo se na otoke
i u Hrvatsko primorje.45
Zakljuèno govoreæi stoèar je dugo odolijevao vanjskim/pisanim drutvenim
utjecajima sve do kasnoga srednjovjekovlja, uspijevajuæi odrati zatvorenost i
odijeljenost svojega katuna. Stoga ga nema ni u dokumentima ni u literaturi. Uslijed
ekonomske konjunkture stoèar od poèetka 14. stoljeæa igra vanu ulogu u
srednjovjekovnome drutvu na hrvatskim povijesnim podruèjima. A imena i/ili
nadimci, koji su samo dio materijaliziranoga biljega njegova identiteta Vlasi/
Morlaci/Vlaji kojim æe ga susjedi grafijskoga drutva imenovati i to æe na
koncu postati predmetom dugotrajnih (ne)znanstvenih rasprava, u djelokrugu
njegova ivljenja èinili su mu se uistinu nebitnim!
Résumé
Contribution à l’étude de la première attestation ud nom ‘Valaque’

dans l’historiographie Croate
L’auteur analyse les controverses portant sur ‘la question valaque/morlaque’

dans le Moyen âge croate. À partir d’un événement avenu sur un micro-territoire
dans les environs de l’actuelle Split en l’an 1322, il reconstruit l’origine de l’identité
valaque/morlaque. Il souligne que les différents paysages économiques et culturels
sont enclins à introduire un signifiant ethnique comme stéréotype dans la com-
munication publique, de sorte qu’avec le temps ce signifiant finit par être accepté
44
N. KLAIÆ, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, 607-610. Tako se u jednome primjeru
vlaki prvak u dalmatinskome gradu pretvara u trgovca na veliko, ne ustruèavajuæi se zatraiti
i ruku patricijske djevojke.
45
Najstarije listine iz Cetinske krajine èuvaju se u franjevaèkom samostanu na Trsatu gdje se s
franjevcima doselio i dio stanovnitva Cetinske krajine. Vjerojatno su se tada neki naselili na
Æiæariji jer o tome ima zabiljeenih svjedoèanstava. Na Olibu se s koljena na koljeno prenosi
predaja da su podrijetlom iz Cetinske krajine (I. MILÈETIÆ, Arkeologièno-istoriène crtice s
hrvatskih otoka, Vjesnik Hrvatskog arkeolokog drutva, sv. 6, Zagreb 1884, 105-116).
45
3-BOTICA - ZHP-37.pmd 45 25.10.2005, 21:17

par ceux qui ont été nommés de cette manière. L’auteur remarque la slavisation/
croatisation de la langue chez les Vlaques, ainsi qu’une corrélation entre l’essor
de l’élevage et quelques spécificités dans le développement du notariat. L’idée
centrale de l’auteur étant que le signifiant ‘valaque’ sur ce territoire relève bien
plus de l’ordre de la catégorie sociale que celui de la catégorie ‘ethnique’.
Mot clés: Valaques (Morlaques), Miha Madii de Barbazanis, les environs de
Split, stéréotypes, surnoms.
46
3-BOTICA - ZHP-37.pmd 46 25.10.2005, 21:17

Sabine Florence Fabijanec
ISSN 0353-295X UDK 94(497.58) ˝04/14˝:33

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 339(497.58)˝04/14˝
Vol. 37, Zagreb 2005. Pregledni rad
Multidisciplinarno prouèavanje trgovine kao dijela

ekonomske povijesti srednjega vijeka u Dalmaciji
Autorica na temelju vlastitog iskustva i globalizacijskih pokazatelja govori o potrebi
vraæanja predmeta Gospodarska povijest na studij povijesti Filozofskoga fakulteta
u Zagrebu.
Kljuène rijeèi: trgovina, ekonomska povijest, srednji vijek, Dalmacija.
U svijetu se odvija proces globalizacije ekonomije, a Europa æe uskoro prijeæi

na jedinstveni monetarni sustav (valuta euro). Nijedan od ta dva procesa se ne
odvija bez muke i potekoæa, meðu ostalim zbog naslijeðenih nacionalnih tradicija
koje se teko mijenjaju i straha od nepoznatog. No, upravo se u vrijeme velikih
izazova i preokreta na hrvatskim sveuèilitima ukidaju predavanja iz jedne zasebne
grane povijesne znanosti, a to je ekonomska povijest. Ona moe u mnogoèemu
razjasniti temelje sadanjih ekonomskih trendova, batinu u znanju i spoznaji te
razmotriti odgovore na poneke nedoumice. Iako se time gubi dublje razmiljanje
o samoj ekonomiji, nije mi ovdje cilj polemizirati o takvoj «politièkoj» odluci,
nego pokazati kako se baviti ekonomskom povijeæu, odnosno kako se baviti
interakcijom s ostalim znanostima.
Ekonomija je kljuè za razumijevanje svih ostalih motivacija drutvenog i
politièkog kretanja. Naalost, njoj se èesto pristupa kao suhoparnoj disciplini
punoj statistièkih podataka sloenih po nekom egzaktnom redoslijedu. Kao kljuèni
pokretaè ostalih svjetskih zbivanja, ekonomija moe biti vrlo iva znanost. Bilo
da crpi elemente za izradu statistièkih grafikona ili da slui kao dokazni materijal
za pokrjepljivanje nekog miljenja, ona se, u svakom sluèaju, nuno otvara prema
svim oblicima ljudskog stvaranja. Kao povjesnièarki ekonomije, elja mi je
pokazati kako ekonomija, na temelju konkretnog primjera, moe povezati razlièite
znanosti odatle i dolazi naslov moga rada.
U istraivanju trgovaèkog razvoja Zadra i Splita u XV. i XVI. stoljeæu nailazimo
na brojne izvore koje su neizravno (notarski spisi i spisi gradskih knezova te
gradskih sudova poput sudita, Curia Consulum et Maris) ili izravno vezane uz
trgovinu (Contraliterre). Trgovina je, kao dio ekonomske povijesti, najèeæe samo
djelomièno prouèavana, uglavnom s aspekta neke odreðene robe. Tako nailazimo
47
4-FABIJANEC - ZHP-37.pmd 47 25.10.2005, 21:17

na detaljne radove o trgovini soli autora Tomislava Raukara1 i Jean Claudea

Hocqueta2, o trgovini itom na Jadranu od Mauricea Aymarda3, o trgovini koom
od Roberta Delorta4 i N. Beziæ-Boaniæ5, o trgovini robljem od Charlesa Verlin-
dena6, V. Vinavera7 i Jacquesa Heersa8 i drugih, ili opsenije studije, to je blie
naoj tematici, o ibenskoj trgovini autora Josipa Kolanoviæa9 i o ekonomskoj
povijesti Zadra autora Tomislava Raukara10.
Meðutim, trgovina je tema koja se otvara prema raznim oblicima ekonomskog,
drutvenog i politièkog ivota jednog prostora. Zbog toga je nuna multidisciplinar-
nost, pogotovo za razdoblje srednjega vijeka. Ponajprije je dobrodola suradnja s
onim povjesnièarima koji su po svom kolovanju i ekonomisti, kao to je Vladimir
Stipetiæ,11 zbog upoznavanja specifiènoga ekonomskog rjeènika i boljeg razumije-
vanja novèarsko-bankarskog sustava. U tom smislu, zahvaljujuæi interesu za knjigu
Benka Kotruljeviæa,12 dubrovaèkog trgovca iz XV. stoljeæa, nailazimo na zanimljiv
skup radova o bankarstvu i financijama na podruèju Dalmacije i ire u tom razdob-
lju. Posebno se istièu sloeni radovi o knjigovodstvu i financijskim tritima Iva-
na Lovrinoviæa13, Miroslava Buzadiæa14, Vinka Belaka15 i drugih, te o razumije-
1
Zadarska trgovina solju u XIV. i XV. st., Radovi filozofskog fakulteta, sv. 7-8, Zagreb 1969-
1970, 19-79.
2
Le sel et la fortune de Venise, sv. 1, Lille 1978. i Métrologie du sel et histoire comparée en
Méditerranée, Zbornik historijskog instituta JAZU, sv. 7, Zagreb 1974, 175-215.
3
Venise, Raguse et le commerce du blé pendant la seconde moitié du XVIe siècle, Paris 1966.
4
Le commerce des fourrures en Occident à la fin du Moyen Age (vers 1300-1450), sv. 2, Rome 1978.
5
Nekoliko podataka o tekstilnom i koarskom obrtu od XIII. i XIV. st. u Splitu, Kulturna Batina,
sv. 7, br. 11-12, Split 1981, 69-76.
6
Contributo allo studio degli schiavi levantini e balcanici a Venezia (1388-1398), Dubrovnik,
Italy and the Balkans in the late Middle Ages, London 1980, 379-394; Le recrutement des
esclaves à Venise aux XIVe-XVe siècles, Bulletin historique de l’Institut belge de Rome, sv. 39,
Rome 1976, 83-202; Patarins ou Bogomiles réduits en esclavage, Studi in onore di Alberto
Pincherle, Studi e materiali di storia delle religioni, sv. 38, Rome 1967, 683-700. i L’esclavage
sur la côte dalmate au bas moyen âge, Bulletin de l’institut historique belge de Rome, sv. 41,
Bruxelles-Rome 1970, 57-140.
7
Ropstvo u starom Dubrovniku (1250-1650), Istoriski pregled, sv. 1, Beograd 1954, 37-39.
8
Esclaves et domestiques au Moyen Age dans le monde méditerranéen, Paris 1981.
9
Trgovina i pomorstvo ibenika u prvoj polovici XV st., doktorska disertacija Sveuèilita u
Zagrebu, 1989. i J. Kolanoviæ, ibenik u kasnome srednjem vijeku, Zagreb 1995.
10
Zadar u XV. stoljeæu, ekonomski razvoj i drutveni odnosi, Zagreb 1977.
11
Povijest hrvatske ekonomske misli, Zagreb 2001.
12
O trgovini i o savrenom trgovcu, pr. R. Radièeviæ i . Muljaèiæ, Zagreb 1985.
13
Financijsko trite na Mediteranu u 15. stoljeæu u djelu Benedikta Kotruljeviæa, Dubrovèanin
Benedikt Kotruljeviæ, hrvatski i svjetski ekonomist XV. stoljeæa (dalje: Dubrovèanin), Zagreb
1996, 135-143.
14
Utjecaj djela Bena Kotruljeviæa na suvremene raèunovodske postupke, Dubrovèanin, 325-340.
15
Kotruljeviæeva utemeljenja pravila upisivanja na kontima dvostavnog knjigovodstva, Dubrov-
èanin, 303-320.
48

SABINE FLORENCE FABIJANEC - Multidisciplinarno prouèavanje trgovine kao dijela ekonomske povijesti ...
vanju ekonomske znanosti veæ spomenutog Vladimira Stipetiæa16. Uistinu, trgovac

Kotruljeviæ je pobudio veliku panju jer je kao istaknuta liènost popunio praznine
nastale u izvornoj graði za evidentiranje ekonomske prakse. Ipak, valja naglasiti
da su vrela vrlo tura u vezi s tom tematikom, ali literature vezane uz povijest
financija ne nedostaje. To pokazuju i radovi Halila Inalcika17, H. Van der Weea18,
Petera Spufforda19, kao i kolektivni rad o bankama20.
Buduæi da u istraivanju susreæem brojne razlièite mjere i utege koji su temeljni
elementi za ocjenjivanje opsega nekog trgovaèkog prometa, dragocjenu struènu
pomoæ za bolje poznavanje metrolokog sustava u razdoblju koje prouèavam
nalazim u radovima Jean-Claudea Hocqueta21, Zlatka Herkova22 te Marije Zanino-
viæ-Rumora23.
Valja dodati da i sami sudionici trgovaèkog prometa èine vaan predmet moga
prouèavanja. Za razliku od Vladimira Rismonda-Berketa,24 koji je objavio nekoliko
radova o dalmatinskim mornarima u srednjem vijeku, i od studija drugih autora
posveæenih obrtnicima s istih prostora (primjerice radovi o bratovtinama Dragana
Rollera25 i Irene Benynovsky26), bavim se prozopografskom studijom o zadarskim
trgovcima s vie aspekata likovi, poslovanje, podrijetlo, stale, drutveno-vjersko
ponaanje i drugo. Rad Jakova Stipiiæa27 o inventaru suknara Mihovila pok. Petra
iz XIV. stoljeæa jedan je od hvalevrijednih pokuaja ocrtavanja osobnosti tih
poslovnih ljudi s kulturolokog aspekta. Stipiiæev je doprinos jedan od rijetkih u
Hrvatskoj. Za susjednu je Italiju analiza trgovaèkih liènosti odavno prisutna u
16
Doprinos B. Kotruljeviæa u razvoju ekonomske znanosti, Dubrovèanin, str. 211-238.
17
Stvaranje kapitala u Osmanskom carstvu, Acta historico-oeconomica, sv. 16, Zagreb 1989,
167-196.
18
Banque en Occident (la), ur. H. Wan der Wee, Paris 1992.
19
Handbook of Medieval Exchange, London 1986.
20
Banchi publici, banchi privati e Monti di pietà nell’Europa preindustriale, Atti del Convegno
Genova, ottobre 1990, Società ligure di Storia patria, Genova 1991.
21
Anciens systèmes de poids et mesures en Occident, London 1992.
22
Prinosi za upoznavanje naih starih mjera za duinu i povrinu, Zbornik historijskog zavoda
JAZU sv. 8, Zagreb 1977, 143-215.
23
Stare mjere i utezi zadarskog podruèja u razdoblju mletaèke vladavine (1409-1797), Zadar
1993. i Stare mjere za tekuæine, Radovi zavoda povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 39, Zadar
1996, 183-192.
24
Pomorski Split druge polovine XIV. st : notarske imbreviature, Split 1954; Novi prilozi izuèavanja
splitskog srednjovjekovnog pomorstva, Pomorski zbornik, sv. 16, Rijeka 1978. i Podaci o
pomorskom ivotu u Split od 1494 do 1497 god., Adrias, sv. 1, Split 1987.
25
Dubrovaèki zanati u XV. i XVI. st., Zagreb 1951.
26
Bratovtine na hrvatskim prostorima, Croatica Christiana periodica, br. 41, god. 22, Zagreb
1998, 137-159.
27
Inventar dobara Mihovila suknara pokojnog Petra iz godine 1385., Zadar 2000.
49

radovima Yves Renouarda28 i Armanda Saporija29, koji su te mercatores opisivali

kao glavne pokretaèe promjena ekonomskih i kulturnih prilika te razvoja
renesansnog mentaliteta. Stipiiæ je o takvoj njihovoj drutvenoj ulozi zakljuèio
na osnovi istraivanja samo jednog trgovca u Zadru u XIV. stoljeæu.
Nadalje, moj metodoloki pristup prouèavanju trgovine podrazumijeva
istraivanje svih èimbenika koji vie ili manje utjeèu na ekonomski razvoj jednoga
grada, od poljoprivrede i brodogradnje preko radova o drutvenim poremeæajima
poput razbojnitva do zdravstvenih prilika, geopolitièkih okolnosti i drutvene
organizacije. U svezi s tim kontaktirala sam dr. Velimira Salomona, profesora na
Fakultetu strojarstva i brodogradnje, radi literature o raznovrsnim brodovima toga
razdoblja, unutar koje valja spomenuti djela Jadransko brodovlje Stjepana
Vekariæa30, Le glossaire nautique A. Jala31, Dubrovaèki jedrenjaci Jakova Luetiæa32
i djelo Francisa Ch. Lanea33. Valja poznavati i plovidbene prilike pa se oslanjam
na radove Z. Brusiæa34, N. Èolaka35, L. Danèeviæa36, na kolektivni rad koji je
nastao pod ravnanjem Mauricea Mollata,37 na Peljar38 i dakako Pomorsku
enciklopediju. Za poznavanje pak kopnenih putova na balkanskom prostoru
najopsenije je istraivanje obavila Lovorka Èoraliæ39, uz jo dragocjen doprinos
Petra Matkoviæa40 s objavljenim putopisima na balkanskom prostoru te jedan rad
Midhata amiæa41.
Vezano uz prijetnje koje oteavaju razvoj trgovine i koji nastaju na prije spome-
nutim pomorskim i kopnenim putovanjima, dobar oslonac pruaju radovi Miro-
28
Les hommes daffaires italiens au Moyen Age, Paris 1968.
29
Le marchand italien au Moyen Age, Paris 1952.
30
Nai jedrenjaci za dugu plovidbu kroz stoljeæa, Pomorski Zbornik povodom 20 god. mornarice
i pomorstvo Jugoslavije (1942-1962), sv. 1, Zagreb 1962.
31
Nouveau glossaire nautique, Paris 1970.
32
Pomorci i jedrenjaci Republike Dubrovaèke, Zagreb 1984.
33
Navires et constructeurs à Venise pendant la Renaissance, Paris 1965.
34
Pomorstvo Loinja i Cresa, neki problemi plovidbe Kvarneriæem, Mali Loinj 1980.
35
Pomorstvo zadarske komune, Pomorstvo grada Zadra, Zagreb 1963, 7-47.
36
Maritimno politièke prilike na Jadranu poèetkom XVI stoljeæa, Radovi instituta za Hrvatsku
povijest, sv. 10, Zagreb 1977, 179-202.
37
Le navire et l’Economie Maritime du Moyen Age au XVIIIe siècle principalement en Médi-
terranée, ur. Mollat (M.), Sevpen Paris 1958, 37-45.
38
Peljar po Jadranu: Istoèna obala, Idrografski institut jugoslavenske ratne mornarice, Split 1952.
39
Put, putnici, putovanja - Ceste i putovi u srednjovjekovnim zemljama, Zagreb 1997.
40
Putovanja po balkanskom poluotoku za srednjega vijeka, Rad JAZU, sv. 42, Zagreb 1878, 56-
184. i Putovanja po balkanskom poluotoku u XVI. st., Rad JAZU, sv. 46, 56, 62, 71, 84, 124,
136, Zagreb 1879-1898.
41
Opis putovanja Pjera Leskalopjea kroz nae zemlje 1574 god., Glasnik arhiva i drutva arhivista
BiH, god. 3, sv. 3, Sarajevo 1963, 329-356.
50

slava Bertoe42, Catherine W. Bracewell43, Minuccia Minucija44 i Alberta Tenen-

tija45.
Za poznavanje migracijskih kretanja splitskog i zadarskog stanovnitva istièem
istraivanja L. Èoraliæ o hrvatskim iseljenicima u Italiji.46 U tom smislu vaan je
i rad Alaina Ducelliera i njegovih kolega47 o izbjeglicama s balkanskog prostora
na Zapadu. Takoðer mi je dragocjena bila pomoæ Josipa Vrandeèiæa48 pri upozna-
vanju geopolitièkih prilika na granici izmeðu njegovih «dviju Dalmacija», turske
i mletaèke, kao i djela knjievnih povjesnièara primjerice Nikice Kolumbiæa,49
koja su mi pomogla pri razumijevanju onodobnog mentaliteta vezanog uz turske
navale.
Neizbjeno je promatrati i sam gradski prostor i njegove ustanove usko vezane
uz ekonomsku dinamiku. Zato se oslanjam na rad povjesnièara umjetnosti Ive
Petriciolija50, kao i na istraivanja Renza Pacija51 i Viktora Morpurga52. Razmi-
ljanje o splitskoj skali nameæe takoðer potrebu poznavanja higijenskih prilika
(kune zaraze i slièno) koje su meðu ostalim obradili Cvito Fiskoviæ53 i Geuter B.
Risse54.
***
Kada se trgovina promatra kroz multidisciplinarnu prizmu, sve upotrijebljene

vanjske discipline sustavno prikazuju konstrukciju ekonomskih prilika jednog
42
Zlikovci i prognanici (socijalno razbojnitvo u Istri u XVII. i XVIII. stoljeæu), Pula 1989.
43
The Uskoks of Senj : piracy, banditry and holy war in the XVI century Adriatic, London 1992.
44
Historiam degli Uscocchi continuate dal SARPI (P. M. P.), Venezia 1677.
45
Naufrages, corsaires et assurances maritimes à Venise 1592-1609, Paris 1959. i Venezia e i
corsari 1580-1615, Bari 1961.
46
Hrvati u Mlecima, doktorska disertacija Sveuèilita u Zadru, 1998.
47
A. Ducellier, B.Doumerc, B. Imhaus i J. de Miceli, Les chemins de l’exil, bouleversements de
l’est européen et migrations vers l’ouest à la fin du Moyen Age, Paris 1992.
48
Dvije Dalmacije za vrijeme osmanskih ratova u XVI. st., magistarski rad, Dubrovnik 1993.
49
Jedna hrvatska srednovjekovna osmeraèka «Molitva protiv Turaka», Radovi Instituta JAZU u
Zadru, sv. 9, Zadar 1962, 379-388.
50
Urbanistièki razvoj zadarske luke, Pomorstvo grada Zadra, Zagreb 1963, 99-102.
51
La scala di Spalato e il commercio veneziano nei Balcani fra Cinque et Seicento, Deputazione
per la storia patria per le Venezie, Miscellanea di studi e memorie, sv. 14, Venise 1971.
52
Daniel Rodriguez i osnivanje splitske skale u XVI st., Starine, sv. 52, Zagreb 1962, 185-248.
53
Splitski lazaret i leprozorij, Acta historica medicinae, pharmaciae, veterinae, br. 1-2, Zagreb
1963, str. 5-25.
54
Mending bodies, saving soul!, A history of Hospitals, Oxford University Press, 1999, Chapter 4
Hospitals as segregation and confinement tools.
51

podruèja u jednom vremenskom razdoblju. Dakle, ukupno promatrano, osim agrara

koji je prilièno obraðen i tema koje sam navela, ekonomska povijest kasnoga
srednjovjekovlja na prostoru Dalmacije u hrvatskoj je historiografiji u cjelini jo
nedostatno istraena. Ipak, ona nudi brojne moguænosti suradnje s razlièitim
struènjacima drugih disciplina i s povjesnièarima srodnih tematika. Zbog toga,
ovaj komplementarni pristup unutar ekonomske povijesti ukazuje da prije
navedeno ukinuæe tog predmeta u hrvatskim sveuèilitima nije nikako mogao
nastati zbog pomanjkanja kompetentnih kadrova, nego zbog nepoznavanja i
smanjenog zanimanja za tu plodnu i interaktivnu disciplinu.
S moje strane, nastojat æu se i dalje baviti trgovinom na podruèju Dalmacije,
koristeæi se multidisciplinarnim pristupom kao svojevrsnim naèinom èitanja
postojeæe arhivske graðe.
Résumé
Recherche multidisciplinaire sur léconomie médiévale de la

Dalmatie
A l’heure de la mondialisation économique et du passage, en Europe, au système

monétaire de l’euro, paradoxalement, l’enseignement de l’histoire économique
est retiré de toutes les universités en Croatie. Est-ce parce que l’économie elle
même est souvent abordée comme une discipline aride, pleine de données
statistiques et sans charme, ou bien par manque d’intérêt pour une matière, l’histoire
économique, qui explique pourtant en profondeur les changements actuels des
courants économiques? Sans vouloir faire de polémique sur cette suppression
injustifiée, je tiens brièvement à présenter mon travail de recherche sur l’économie
médiévale de la Dalmatie. Pour traiter du commerce, branche de l’économie, des
communes dalmates, il est nécessaire de s’appuyer sur de nombreuses autres dis-
ciplines et sphères d’étude: la métrologie, l’économie contemporaine, la con-
struction maritime et les voies de communications (modes de transport terrestres
et maritimes, tracés des voies de circulation), les courants migratoires, les corps
de métiers, les dangers (piraterie et brigandage, épidémies, la nature hostile),
l’évolution urbanistique et sanitaire, la mentalité de l’époque et bien d’autres
aspects qui influencent directement ou indirectement le bon fonctionnement de
tout négoce.
Grâce à une telle approche multidisciplinaire, l’histoire économique devient
non seulement une discipline interactive ouverte sur les multiples manifestations
52

de la créativité humaine, mais un fondement important pour la compréhension

des difficultés rencontrées actuellement face à la mise en place d’un système
économique et fiscal à l’échelle internationale, en raison des traditions et des
habitudes économiques de chaque entité géopolitique du globe.
Mot clés: la commerce, l’histoire économique, Moyen Age, Dalmatie.
53

54

Ivica Prlender
ISSN 0353-295X UDK 94(497.584Dubrovnik)˝17/18˝:33

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 339(497.584Dubrovnik)˝17/18˝
Mediteranska trgovaèka republika Dubrovnik

pred izazovom oceana
U radu autor traga za strukturama zbog kojih mediteranske trgovaèke republike, a
meðu njima i Dubrovnik, nisu uspjele odgovoriti izazovu novootkrivenih oceana i
kontinenata. Zakljuèuje da je unutarnja struktura trgovine (i drutva) bila zasnovana
na zastarjelom srednjovjekovnom obrascu i meðusobnoj netrepeljivosti to je
Mediteran od ranoga novovjekovlja uèinilo trajno marginaliziranim dijelom svijeta.
Ipak, iznenaðujuæe je da su Dubrovnik i ostale mediteranske republike cijelo vrijeme
bile ugledne europske drave, a Dubrovaèka Republika k tomu i jedino kontinuirano
pribjeite hrvatske kulture.
Kljuène rijeèi: Dubrovaèka Republika, Mediteran, geografska otkriæa, rani novi vijek.
Unatoè dvadesetostoljetnim metodolokim mijenama u povijesnoj znanosti, te

pomaku znanstvenog interesa od kljuènih dogaðaja prema istraivanju procesa
dugog trajanja, jo uvijek se 1492. godina godina u kojoj je zapravo jedan
fantast dojedrio do novog svijeta a da pritom nije niti znao gdje se zapravo iskrcava
dri ishodinom toèkom novog, modernog svijeta!1
Stoljeæe koje slijedi u hrvatskoj je povijesti omeðeno dvama sudbonosnim
dogaðajima: krbavskom bitkom 1493. te bitkom kod Siska 1593. Dakle, s jedne
strane srazom kasnosrednjovjekovne, jo od Andrije II., viteke Hrvatske s turskim
imperijem koji je koristeæi se podatnim tlom to su ga u balkanskim carstvima
priredili dezintegracijski drutveni procesi, stupio na prag sredinje Europe te s
druge strane, sisaèkom bitkom kojom je konaèno zaustavljeno tursko napredovanje
hrvatskim prostorom.2
Tijekom tog stoljeæa, dok su se sretniji europski narodi nastojali prilagoditi
uvjetima to ih je nametala novouspostavljena, jedinstvena povijest svijeta, Hrvatsko
je Kraljevstvo pod akindijskim navalama gubilo vlastito biæe, koje je nepovratno
otjecalo rijekama prognanika. Tada je na razruenim i popaljenim domovima zaèet
fatalni, meki trbuh Hrvatske.
1
Saetak ovog rada proèitan je na znanstvenom skupu odranom prosinca 1993. u Dubrovniku,
koji je tada jo uvijek bio pod opsadom, u povodu 500. obljetnice Kolumbovog putovanja.
2
Vidi: T. Raukar, Turci i hrvatsko kasnosrednjovjekovno drutvo, Historijski zbornik XXXVII
(1984), 247-254.
55
5-PRLENDER - ZHP-37.pmd 55 25.10.2005, 21:17

Istodobno posvemanoj dezintegraciji srednjovjekovne Hrvatske, dalmatinske

komune iz razdoblja razvojnog zastoja, to je obiljeio posljednje tri èetvrtine
XV. stoljeæa u sudbonosnom zagrljaju gospodarice laguna, ulaze u viestoljetni
proces potpune gospodarske i kulturne marginalizacije.3 Jedina je od svih hrvatskih
zemalja Dubrovaèka Republika, saèuvavi politièki subjektivitet, makar naèelno
bila u prilici odgovoriti velikomu povijesnom izazovu oceana. Taj odgovor
omoguæuje, ali naravno i zadaje, ukupnost njezina dotadanjeg razvitka.
Nas ovdje poglavito zanima onaj odgovor to ga je ponudila Republika kao
povijesni kolektivitet, a moguæe ga je odèitati jedino iz razvojnih procesa, imajuæi
pritom èitavo vrijeme na umu tipologiju njezinoga drutva, kojega valja komparirati
sa usporedivim drutvima suvremene Europe.4
Iz tmue ranosrednjovjekovnog nepoznavanja Dubrovnik nam izranja kao
tipièna mediteranska komuna koja u krilu Istoènog Carstva, a na antièkoj batini,
postupno izgraðuje svoje institucije s lako prepoznatljivim ciljem: U povoljnom
se trenutku otrgnuti od suverena i zaivjeti vlastiti politièki san! Gospodarsku
podlogu ovakve koncepcije osigurava zarana dobro organizirana posrednièka
trgovina. Meðutim Venecija, tipoloka posestrima odnjihana u krilu istoga carstva,
zahvaljujuæi svojoj idealnoj ukotvljenosti pred pragom sredinje i zapadne Eu-
rope, uspijeva poèetkom XIII. stoljeæa preuzeti nadzor nad èitavim Jadranom, te
na razvalinama Bizanta izrasti u presudnu silu onodobnog svijeta. Ta je prekretna
politièka promjena, uzevi u cjelini, uspjela usporiti, ali oèito ne i zaustaviti zacrtani
program dubrovaèke komune. Naime, u protivnom ne bismo mogli objasniti kako
Dubrovnik tako spremno, s izgraðenim institucijama, zamanim gospodarskim
resursima, kao i s dravnièkom samosvijeæu doèekuje zadarski mir 1358., kojim
kao sastavni dio Kraljevine Dalmacije ulazi u sklop Hrvatsko-Ugarske drave.5
Uslijedit æe, unatoè povremenim oscilacijama zavisnim od trenutne suverenove
moæi, ponovno ubrzavanje procesa politièke emancipacije, gospodarskog rasta
osloboðenog politièkih stega, te potpune kulturne afirmacije Dubrovnika.6
Temelj je takvoga gospodarskog rasta bila fino i strpljivo otkana mrea
trgovaèkih emporija-kolonija kojom je Dubrovnik premreio i praktièki zarobio
zemlje balkanskog mu zaleða, nametnuvi im, sasvim usporedivo mletaèkom
modelu, svoju luku kao nezaobilazno mjesto razmjene. Ipak, sve to ne bi bilo
3
Vidi. T. Raukar, Komunalna drutva u Dalmaciji u XV. st. i u prvoj polovini XVI. st., Historijski
zbornik XXXV (1982), 43-118.
4
Zbog gotovo nepregledne literature ovdje æe uglavnom biti citirani samo oni radovi koji znan-
stvenim aparatom sumiraju dotadanje znanstvene diskusije ili nude posve nove okvire
sagledavanja problema.
5
V. Foretiæ, Povijest Dubrovnika do 1808., sv. 1, Zagreb 1980, 59-80. Donosi najiscrpniji
prikaz odnosa Mletaka i Dubrovnika u razdoblju od 1204. do 1358. godine. Naglasiti je kako se
taj prikaz, kao i ostali, koncepcijski oslanja na davne radove . Ljubiæa.
6
I. Prlender, u: Zlatno doba Dubrovnika, Zagreb 1987, 274-276.
56
5-PRLENDER - ZHP-37.pmd 56 25.10.2005, 21:17

IVICA PRLENDER - Mediteranska trgovaèka republika Dubrovnik pred izazovom oceana
dostatno za izlazak na veliku scenu svjetske povijesti da Dubrovnik nije, vie od

stoljeæa prije Kolumba, otkrio Ameriku nadohvat ruke! Naime, ako Braudel dri
uputnim pribaltièke prostore, to su bogatstvom sirovina koje iznose na sjeverno-
europska trita imali presudnu ulogu za uspon Antwerpena ili Amsterdama,
nazvati Amerikom na dohvat ruke, 7 onda mi s jo mnogo vie opravdanja moemo
tako nazvati neprijeporno dubrovaèko gospodstvo nad tada otkrivenim rudnim
bogatstvom balkanskih zemalja. Srebro, bijelu kovinu èije istraivanje, organiza-
ciju iskoritavanja, nerijetko i samo vlasnitvo nad jamama, potom izvoz, pa èak
i dravne carine, karavanski prijenos do Jadrana te izvoz na prekomorska trita,
uz ogromnu dobit dravne joj kovnice, ljubomorno monopolistièki dri u svojim
rukama dubrovaèka drava. Stupanj ushiæenosti balkanskih zemalja moda naj-
bolje izraava èinjenica da im Dubrovnik sasvim iznimno preputa i maloprodaju
po njihovim trgovitima.8 Za sve pokuaje balkanskih vladara da se oslobode
dubrovaèkoga ekonomskoga gospodstva Republika je uvijek znala pronaæi efika-
san odgovor.9
Raspolauæi stalnim dotokom bijele kovine u svoj glavni grad, u za tadanju
Europu spektakularnim kolièinama, Dubrovaèka se Republika mogla nametnuti
kao istinska gospodarska velesila. Tako su naime stjecani kapitali kojima se moglo,
uz dovoljnu kolièinu gotovoga novca, kupiti ba ona trgovaèka roba to je u
svjetskoj razmjeni obeæavala najvie profite. Kolika je tada potranja za novcem,
moda najbolje svjedoèi podatak da kad bi prebogati Mleci opremali brodove na
Levant, to su im trebali donijeti proizvode za plasiranje na zapadna trita, u
gradu bi na lagunama nedostajalo novca za svakodnevnu razmjenu meðu puèan-
stvom. Sve do povratka galija!10 (Reèeno, naravno svjedoèi i o pokretljivosti trgo-
vaèkog kapitala, okupljenog iz svih drutvenih slojeva, jedne mediteranske trgo-
vaèke republike u osvit novoga vijeka). Iz tog je vremena i onaj toliko poznati
citat kako se katalonska vuna tada jedna od najtraenijih sirovina za manufak-
turnu proizvodnju kupuje balkanskim srebrom, kako bi se u Dubrovniku mogle
proizvesti najfinije tkanine za levantska i sve zahtjevnija balkanska trita.11 Jasno
je da æe profiti iz ovakvih dalekosenih poslovnih aranmana silno utjecati na
rast dubrovaèkog brodarstva i svega onoga to uz njega ide, a sve u cilju da se
unutar monopolizma trgovaèke republike zatvori potpun reprodukcijski tok. Bijela
kovina i na njezinoj vrijednosti uzrasla pomorska snaga Dubrovnika uèinit æe ga,
ako ne ravnopravnim, a ono nedvojbeno respektabilnim konkurentom Mletaka i
otvoriti mu dotad nedostupna trita.
7
F. Braudel, Vrijeme svijeta, Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od XV. do XVIII.
stoljeæa, Zagreb 1992, 235. itd. (dalje: Vrijeme svijeta).
8
Istorija srpskog naroda, sv. 1, Beograd 1982, 268-277 (D. Kovaèeviæ-Kojiæ).
9
I. Prlender, All Sieges of Dubrovnik - Sve opsade Dubrovnika, Zagreb - Dubrovnik 1993, 13-20.
10
F. Braudel, Vrijeme svijeta, 140-141.
11
B. Stulli u: Zlatno doba Dubrovnika, Zagreb 1987, 19.
57
5-PRLENDER - ZHP-37.pmd 57 25.10.2005, 21:17

No, doskoranja æe pojava Turaka na Levantu i u jugoistoènoj Europi uzdrmati

ovaj veæ uhodani sustav.12 Nedugo zatim uruit æe se zbog gubitka izvorinih
toèaka rudnika.13 Iako æe Republika, zahvaljujuæi koliko svojoj legendarnoj
diplomatskoj vjetini toliko i stvarnim potrebama golemog carstva u nastajanju,
uspjeti pronaæi modus vivendi s Visokom Portom, te gotovo u cijelosti saèuvati
sustav svojih trgovaèkih povlastica na prostorima nekadanjih balkanskih carstava,
srebrna je rijeka zauvijek bila zaustavljena!14 Nemoguænost eksploatacije Novog
Brda i Srebrenice, samo najslavnijih iz niza dragocjenih, ali gotovo iscrpljenih
rudita, vraæa dubrovaèku posrednièku trgovinu na poziciju iz prethodne povijesne
etape. Ponovno se moe vriti tek skromna razmjena sa zaleðem, izuzevi jedino
neizbjenu trgovinu solju. S proizvodima balkanskog mu zaleða, Dubrovnik vie
nema to traiti na velikim svjetskim tritima.15 Republika ostaje bez svoje srebrne
osi to ju je uspela na veliku scenu svjetske povijesti istodobno kada se mletaèka
os ozbiljno uzdrmala. (Vano je naglasiti da se sve to zbiva prije velikih geografskih
otkriæa!). To je ona os to je preko Beèa i Augsburga ila do sjevernih luka dijeleæi
Europu na dvije zone. Na margini jedne od njih jo uvijek su se krili doskoranji
veliki, ali i relativno kratkotrajni, protagonisti panjolska i Portugal. Ta muko-
trpno graðena, i takoðer ljubomorno branjena, mletaèka os nastavljala se obalom
istoènog Jadrana sve do Levanta.16 Sada je i ona bila dovedena u pitanje zbog
burnog izdizanja teritorijalnih drava kojima je bilo je sve oèitije pripadala
buduænost. I to se sve zbiva prije Kolumbova poastja!
Osmanlijsko opkoljavanje istoènog Mediterana i pad Carigrada uzrokovali su
nestabilan dotok mirodija kroz vojnièki imperij na obale Levanta stavljajuæi trgovaèke
republike i Mletke i Genovu i Dubrovnik pred gotovo nesavladiv ivotni problem.
Rjeavat æe ga razlièito!
Genova, u skladu sa svojom tradicijom, nastoji kondotijerskim akcijama parirati
Visokoj Porti, ali ubrzo, posebice nakon pada Hiosa, postupno poèinje odustajati
te oduvijek sklonija modernizacijskim zahvatima, nastoji pronaæi kompenzaciju
na jo ekonomski pritajenom zapadnom Sredozemlju, i ne sluteæi kako upravo
polae temelje za jo jedan svoj, doskoranji, zlatni vijek.
Mleci, sa svojih i inaèe èvræih pozicija na Levantu, ulaze u jedan viestoljetni
odnos uzajamnog iscrpljivanja s golemim carstvom, vjerujuæi kako æe kombinira-
njem oèuvanja monopolistièkih pozicija i povremenim vojnim suèeljavanjem, a
12
V. Foretiæ, Povijest Dubrovnika sv. 1, 201-216.
13
Ovoj prijelomnici, to je naloila prestrukturiranje dubrovaèkog gospodarstva, dosada ne samo
da nije posveæena dovoljna istraivaèka panja, nego nije niti uoèen njezin presudni znaèaj.
14
I. Prlender, Sve opsade Dubrovnika, 18-20.
15
O odlikama posrednièke trgovine prije uspona rudarstva vidi: B. Stulli, Povijest Dubrovaèke
Republike, Dubrovnik - Zagreb 1989, 19-22.
16
58
5-PRLENDER - ZHP-37.pmd 58 25.10.2005, 21:17

pouzdajuæi se u, vjeruju, nedostinu premoæ na moru, ponoviti svoj najveæi uspjeh

i likovati nad jo jednim sunovraæenim carstvom. Dugoroèno ovo æe se rjeenje
pokazati pogubnim. Istina, Venecija je uspjela zamoriti, pa i iscrpiti imperij, ali
se i sama pritom skrila. Uostalom, nije imala ni snage ni volje poput Genove
istraivati posve nova rjeenja, veæ je, u maniri umornih kolektiviteta pred zalazom,
tvrdoglavo ustrajavala na prastarom, u sutini srednjovjekovnom obrascu. Dodue,
donekle æe se okrenuti terrafermi, steèenoj neposredno pred kraj zlatnoga doba,
zemljinom posjedu i industrijalizaciji, ali i vjerojatno najkobnijem rjeenju
petrificiranju trgovaèkog kapitala u vlastitoj ljepoti. Jer upravo se tada, vrlo naglo,
uz potronju dostojnu klasiènih carstava, izgraðuje onaj èudesni grad na lagunama
koji postaje mjestom jedinstvenoga, neponovljivog udavljenja.17
Dubrovnik je sukladno vlastitoj tradiciji traio svoj put. Nije imao genoveke
hrabrosti, ali ni mletaèke tvrdoglavosti i ukotvljenosti. Razvlateni gospar
balkanskoga srebra, s akumuliranim zavidnim kapitalima, nije mogao u svom
skuèenom dravnom teritoriju traiti izlaza. Zato se okreæe moru na kojemu ima
dugostoljetno iskustvo i sjajnu pomorsku tradiciju. Tako æe se oni zavidni kapitali,
nekoæ ostvareni uzdu srebrne osi, pretvarati u nove i nove kare brodskog prostora,
namijenjenog ponajprije slobodnoj plovidbi. Jer saèuvana monopolistièka pozicija
u balkanskom zaleðu vie ne daje dovoljno robe ni za od ranije postojeæu trgovaèku
flotu.18 Tada su se poèele ispisivati one toliko omiljene stranice dubrovaèke
povjesnice kada zastava svetoga Vlaha uspostavlja veze meðu najudaljenijim
odreditima, a brodovi dubrovaèkih patrona i kapetana godinama ni ne zalaze u
matiènu luku. Obièno se kae kako je tadanja trgovaèka flota nae trgovaèke
republike po nosivosti bila gotovo ravna mletaèkoj, ili da ju je èak i premaivala.19
I doista, Dubrovnik nije nikada ni prije ni poslije ovog povijesnog trenutka
raspolagao brojnijim brodovljem. Ali koliko je stvarne snage od toga dobivala
dubrovaèka drava? S kakvim je drutvenim posljedicama sada valjalo raèunati?
Je li to doista bio sretno uloen trgovaèki kapital i je li podatak o najviem postig-
nutom stupnju uspona trgovaèke mornarice bio dovoljan da odmah to vrijeme
uvrstimo u zlatno doba Dubrovnika? (Neka nas ne zavaraju kulturne prilike XVI.
stoljeæa, poglavito njegove prve polovine. Jer, nije li mletaèka Dalmacija upravo
u stoljeæu kada je dospjela pod dudevu vlast i slijedom toga u stanje potpunog
gospodarskog zastoja, hrvatskoj kulturi podarila najznatnije prinose!?). Na ovako
postavljeno pitanje najtoènije i najneposrednije odgovara ponaanje onodobnih
poslovnih ljudi u Dubrovniku, kao i mjere to æe ih poduzimati vlada Republike.
17
Isti, 177-199.
18
O razvitku dubrovaèke trgovaèke flote, kao i o njezinu znaèaju za gospodarsku i opæu povijest
vidi: V. Foretiæ, Povijest Dubrovnika, sv. 1 i 2.
19
Pred historiografijom tek stoji zamaan zadatak sustavnih kvantifikacijskih istraivanja povijesti
dubrovaèke trgovaèke flote.
59
5-PRLENDER - ZHP-37.pmd 59 25.10.2005, 21:17

Iako se na hirovitu tritu ratne i ine konjunkture posebice za rata Prve lige
(1538-1540), kada su se s Turcima suèelili Papa, Austrija i Mleci postiu veliki
uspjesi, pa se dobit iz vozarina poveæava za tri do èetiri puta u odnosu na
mirnodopske prilike, a za rata Druge lige (1570-1573) za èak est do sedam puta.
Veæ je 1575. Dubrovaèka Republika prisiljena udariti 20% poreza na prihode
svojih graðana steèene kamatom na glavnice poloene u strane banke! Moemo
biti sigurni kako se radi o vladinoj reakciji na poodavno zapoèeti bijeg kapitala
preko dravnih granica. Meðutim, ni tako visoka stopa nije uspjela zaustavit opæi
trend, pa veæ 1640., prema objavljenom proraèunu, dravljani Republike u stranim
bankama imaju poloenih 680.000 dukata. A to je veæi iznos od tada ukupne
svote uloene u pomorstvo i trgovinu.20 Pa ni sama drava nije znala umaæi istoj
zamci. Jer i ona vlastita sredstva polae u strane novèarske zavode umjesto da
ustraje u pokuajima aktiviranja trgovaèkog kapitala.21
Redovite smjene konjunktura i kriza uvlaèit æe cijelo drutvo u nestabilnost,
buduæi se naglim ulaganjem u razvoj trgovaèke mornarice uvuklo najire slojeve
puèanstva u gotovo avanturistièke pothvate kratkoga daha, pretvarajuæi mnoge u
gospodarske izgnanike, a u samom gradu i dravi izgraðujuæi infrastrukturu
brodogradilita i popratne djelatnosti koja je bila i suvie izloena hirovitosti
meðunarodnog trita.22 Znaèajan je i odljev trgovaèkog kapitala kroz upravo
tada najintenzivniju izgradnju ladanjskih objekata. (Zamislite koliko je karavana
moralo siæi do mora kako bi se namaknulo dovoljno novca za podizanje samo
jednog ljetnikovca, primjerice onog Petra Sorkoèeviæa u Lapadu!). Kao da je za
to doba ispisana reèenica: «Jo ivemo, æerce, od ljepote onijeh dana!»23
Neophodno nam je razrijeiti jo jedno pitanje: Je li jo uvijek odriva tvrdnja
kako su velika geografska otkriæa, sama po sebi, uvela Mediteran u stanje duboke
recesije? Najprije razgranièimo: za stanje na Mediteranu, toènije na Levantu,
kudikamo je presudniji portugalski pothvat otkriæe morskog puta do Indije
nego panjolsko otkriæe Indija (Amerika). Jer mirodije su jo uvijek, uz bijelu
kovinu, najtraenija roba. Devet od deset potroaèa ivi na sjeveru Europe, a veæ
1504. mletaèke galije u Aleksandriji ne mogu pronaæi niti jedne jedine vreæe
papra. Novi gospodar mirodija je portugalski kralj-trgovac, koji ih izravno, novim
putem, alje u Antwerpen. Tako se Veneciji odsijeca moguænost stjecanja bijele
kovine kljuèa levantske trgovine.24
20
J. Luèiæ, Drutveni odnosi u Dubrovaèkoj Republici od XVI. do XIX. stoljeæa, Drutveni razvoj
u Hrvatskoj od XVI. do poèetka XX. stoljeæa, Zagreb 1981, 153-173.
21
Dodue, Republika je pokuavala nizom upravnih mjera smanjiti trokove i uveæati prihode, te
se tako suprotstaviti sve oèitijoj depresiji. Meðutim, svi su ti pothvati tek donekle ublaavali
problem, ali ga - naravno - nisu mogli rijeiti.
22
J. Tadiæ, Organizacija dubrovaèkog pomorstva u XVI. veku, Istorijski èasopis 1 (1948) prua
temeljne podatke.
23
I. Vojnoviæ, Dubrovaèka trilogija, Zagreb 1902, 69.
24
60
5-PRLENDER - ZHP-37.pmd 60 25.10.2005, 21:17

Ali jo prije nego to se u Europi poènu osjeæati prve gospodarske posljedice
velikih geografskih otkriæa, na Mediteranu se javlja, iz poèetka nenametljiva ali
sve poduzetnija, konkurencija trgovaèkog brodovlja to ga grade veæ osovljena
gospodarstva teritorijalnih drava, koje æe unutar novog rasporeda snaga «kapitu-
lacijama» postupno uèiniti gotovo bezvrijednim povlastice to ih na Levantu jo
uvijek uivaju drevne trgovaèke republike. Sjetimo se samo koliko je Dubrovnik
uloio energije u sukob s Francuskim Kraljevstvom, koje tada tek skromno partici-
pira u ekonomskim blagodatima otkriæa novoga svijeta, a nije uspio unatoè povla-
tenu poloaju sultanovog haraèara?!25
Valja naglasiti kako su novija istraivanja jasno pokazala da su i zemlje poput
Nizozemske ili Engleske presudne kapitale za izgradnju kolonijalnih imperija
stekle upravo poslujuæi na istoènom Sredozemlju.26 A Elizabetina je Engleska
tek na uporno inzistiranje Levantinske kompanije, koja pristaje snositi sve trokove,
odluèila u Tursku poslati svoga prvoga stalnoga diplomatskog predstavnika.27
Naravno, sasvim moderne kompanije, poput spomenute, to su zasnovane na dio-
nièkom kapitalu, u starim srednjovjekovnim trgovaèkim drutvima ne nalaze
doraslog suparnika. Jer i Mleci i Dubrovnik æe ustrajati na tradicijskom pristupu
organizacije trgovine.
Da s geografskim otkriæima centri moæi nuno i po svaku cijenu ne sele na
sjever Europe ili na atlantske obale, divno porièe genoveki izuzetak. Kao to je
veæ spomenuto, ova se republika jo prije otkriæa okreæe zapadnom Sredozemlju,
ali i brino izgraðuje najmoderniju financijsku infrastrukturu onodobnog svijeta.
Kad se uslijed panjolsko-engleskih zapletaja i carske politike slome Fuggeri te
doðe do njihova potpunog financijskog sloma (1557) Genova je spremna preuzeti
njihovu ulogu! Filipov politièki novac iz Indija ubuduæe neæe ploviti preko Seville
nesigurnim Engleskim kanalom. Nego na sjever dospijeva starim mediteranskim
putem do Genove, a odatle se sve dalje obavlja mjenicama! Narednim æe periodom
od gotovo jednog stoljeæa, kako je s mnogo razloga reèeno, Europom diskretno
vladati Genova, to starodavno mediteransko sredite. Tek potom doæi æe do svjet-
skog uspona Amsterdama pa Londona, koji konaèno uspijeva uspostaviti istinsko
nacionalno trite, taj posve novi instrument ekonomske supremacije.28
Dubrovnik, koji je u to doba mogao ponuditi samo zamanu kolièinu slobodnog
brodskog prostora, neutralnu zastavu i glasovite pomorce, ne moe se u tim prije-
lomnim vremenima, kao drava, odrati na velikoj sceni svjetske povijesti. Iako
je odrana najznaèajnije novèarsko trite istoènog Jadrana (s povremeno vrlo
unosnim poslovima pomorskog osiguranja), ne uspijeva zadrati ni kapitale svojih
25
V. Foretiæ, Povijest Dubrovnika II, 92 i d.
26
F. Braudel, Vrijeme svijeta, 240.
27
O vezama Dubrovnika i Engleske vidi: V. Foretiæ, Povijest Dubrovnika, sv. 2, 64-71.
28
F. Braudel, Vrijeme svijeta, 185; 200-306.
61
5-PRLENDER - ZHP-37.pmd 61 25.10.2005, 21:17

graðana, a kamoli poput Genove pridobivati strane èak i mletaèke.29 Bez novo-
vjekih rjeenja, a ustrajuæi sve do svoje politièke smrti na davno ispisanom srednjo-
vjekovnom obrascu, zadanom kako tipologijom drutva, tako i prirodom kapitala,
pa i stanovitim prepoznatljivim konzervativizmom nekoæ uspjenih kolektiviteta,
Dubrovnik nuno klizi prema margini europskog razvoja.
Ali uz sve to njemu tek predstoji herojsko doba estokog suèeljavanja s
vladaricom Jadrana, koja takoðer ne nalazeæi novih rjeenja biva upuæena na
bespotednu borbu s davnim konkurentom oko siromanih balkanskih trita, to
ih je nekad bahatoæu velike sile olako preputala.30 Obje su republike priliku
propustile jo na Mediteranu. Obje æe nestati u prvom krupnijem poremeæaju
europske politièke ravnotee. No taj usud, èak i uz manje stila, neæe mimoiæi ni
Genovu.31 U meðuvremenu zaèudni je i neponovljivi Dubrovnik ugledna europska
drava i jedino kontinuirano pribjeite hrvatske kulture.
Summary
Dubrovnik A Mediterranean Trade Republic Facing

the Challenges of the Oceans
The author has tried to detect the reasons why the Mediterranean trade repub-
lics, such as Dubrovnik, could not successfully face the challenge of newly dis-
covered oceans and continents. He concludes that their structure and system of
trade were essentially medieval, and these republics were constantly in mutual
conflict. Therefore, starting with the Early Modern Age, the Mediterranean area
became a marginalized area of the world. Despite that, Dubrovnik and other re-
publics had kept their high reputation in Europe throughout the following period.
Along with that, Dubrovnik remained a single permanent refuge of Croatian cul-
ture at that time.
Key words: Republic of Dubrovnik, Mediterranean, great discoveries, Early
Modern Age.
29
Vidi bilj. 20.
30
I. Prlender, Sve opsade Dubrovnika, 25-26; V. Foretiæ, Povijest Dubrovnika, sv. 2, 79-84; 95-
97.
31
Vidi: L. Vojnoviæ, Pad Dubrovnika I, Zagreb 1908, 28.
62
5-PRLENDER - ZHP-37.pmd 62 25.10.2005, 21:17

Sabine Florence Fabijanec
ISSN 0353-295X UDK 94(497.581.1Zadar)˝15˝:657

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 657.3(497.581.1Zadar)˝15˝
Bilanca (rimanenze) u glavnoj raèunovodskoj knjizi

Ivana i Lukrecije Detrico (1520-1533)
U èlanku autorica raèlanjuje i objavljuje raèunovodsku knjigu poslovnog braènog
para Detrico iz prve polovice XVI. stoljeæa. Viestruki je znaèaj tog izvora. Prvo,
original je rijetki primjerak gospodarskog teksta koji izravno daje uvid u metode
voðenja raèunovodstva u vremenu kad je u Europi taj naèin dvostavnog knjienja
bio tek u zaèecima. Nadalje, podaci iz knjige daju uvid u ekonomske prilike u Zadru
tijekom mletaèke vladavine kroz pregled poslovanja jedne ugledne zadarske obitelji.
Kljuène rijeèi: Ivan i Lukrecija Detrico, Zadar u 16. stoljeæu, raèunovodska knjiga,
gospodarska povijest.
Raèunska knjiga obitelji Detrico i njezin povijesni kontekst
Dokument koji se objavljuje privatna je raèunska knjiga Ivana i Lukrecije

Detrico. Sastavljen je od 13 araka uvezanih u svenjiæ. Pojedinaèni list je formata
32,5x10 cm. Svenjiæ je uloen u sveanj (busta) notara Augustina Martija koji
se èuva u Dravnom arhivu u Zadru pod signaturom: Spisi zadarskih biljenika,
Augustinus Martius (1533-1552), br. I (Instrumentorum liber primus). Osim njega,
u istu je bustu umetnut slobodan list pisan istim rukopisom s podacima koji se
nalaze na foliji dvanaestog svenjiæa.
Podatke moemo pratiti kroz 14 godina, od 20. studenog 1520. do 23. oujka
1533. godine. Naèin raèunanja vremena u dokumentu je svojevrstan: prijelaz u
novu godinu pada na 15. oujka, pa se time razlikuje i od mletaèkog naèina (mos
Venetus) èija godina poèinje s 1. oujka te od «stila utjelovljenja» (stilus incar-
nationis) s 25. oujka kao poèetkom godine. Rukopis je pisan kurzivnom huma-
nistikom.
Papir na kojem je svenjiæ pisan sadri vodeni znak u obliku sirene s dva repa,
krunom i dojkama. Lik se nalazi u krunom okviru, a iznad njegove glave, izvan
okvira, smjetena je estokraka zvijezda.
Prije samog objavljivanja izvornog teksta, osvrnut æemo se na nekoliko èinjenica
vezanih za kontekst u kojemu je nastao ovaj spis. U prvom redu, govorit æe se o
opæim politièkim i gospodarskim prilikama prve polovine XVI. stoljeæa u Zadru
i u irem podruèju, a potom o obitelji Detrico i njihovu poloaju u zadarskom
63
6-FABIJANEC-2 - ZHP-37.pmd 63 25.10.2005, 21:17

drutvu, te konaèno o nekim djelatnicima Detricova trgovaèkog drutva s kojima

su èlanovi obitelji Detrico poslovali. Posljednji dio uvoda govori o naèinu poslo-
vanja, odnosno o voðenju raèunovodstvenih knjiga, napose o tipu zvanom bilanca
kojem i pripada ovaj izvor. U prilogu se daje rjeènik termina iz teksta te prijevod
na hrvatski i francuski.
1) Politièke prilike u Zadru za vrijeme Detricova podsjetnika

Podsjetnik Ivana i Lukrecije Detrico nastao je izmeðu dva krizna razdoblja
zadarske prolosti XVI. stoljeæa. Naime, iako je 1502. potpisan mir izmeðu Osman-
skog Carstva i Mletaèke Republike, Zadar je redovno bio na udaru turskih provala
do 1525. godine. Zadarsko je zaleðe konstantno pustoeno. Vrhunac turskih haranja
zbio se oko 1520. godine.1 Prema dnevniku mletaèkog patricija Markantonija
Michiela, 31. sijeènja 1521. Turci su provalili do Zadra i odveli sa sobom 150
ljudi u zarobljenitvo.2 Jedan dio zadarskog puèanstva razbjeao se prema otocima
i Italiji. Zadarski kapetan Zuane Moro 1525. primjeæuje da su brojni stanovnici
zadarskog zaleða izbjegli na otoke koji su zbog toga bili prenaseljeni, ali i izloeni
stalnoj opasnosti od napada osmanske flote. Samim time i prihodi komune bili su
osjetno smanjeni.3 No, iste godine zapaaju se i prvi znakovi oporavljanja po
èitavoj Dalmaciji. Naalost, ovaj period smirivanja zavrava se veæ s novim mle-
taèko-turskim ratom koji se vodio od 1537. do 1540. godine.4
Politièko upravljanje grada u istom razdoblju unutar same komune bilo je pod
kontrolom mletaèke vlade. Iako Republika nije znatno promijenila upravno ustroj-
stvo grada, sva je stvarna vlast bila u rukama mletaèkih rektora i knezova èime je
bitno ogranièeno podruèje djelovanja komunalnih organa. Venecija je vrila centra-
lizaciju unutarnje i vanjske politike Zadra kao i ostalih dalmatinskih komuna.5 Stoga,
vrijedno je propitati kako se ta politika reflektirala na gospodarski ivot grada.
2) Gospodarske prilike
Zadarsko je gospodarstvo od 1409. podvrgnuto mletaèkim interesima. Detricov
svenjiæ, nastao stoljeæe kasnije, jasno pokazuje posljedice mletaèkog utjecaja.
Da bi se u to vrijeme razumjela situacija u Zadru, neophodno je osvrnuti se na
1
Tomislav Raukar, Ivo Petricioli, Franjo velec, ime Perièiæ, Zadar pod mletaèkom upravom
1409-1797, Zadar 1987, 188-189.
2
Diarii di Marcantonio Michiel, Commissione et relationes venetae (ime Ljubiæ), sv. 6, Zagreb
1876, 142.
3
Relatio viri nobili ser Joannis Mauro, qui fuit capitaneus Jadre, Commissione et relationes
venetae (ime Ljubiæ), sv. 6, Zagreb 1876, 173.
4
T. Raukar, Komunalna drutva u Dalmaciji u XV. i 1. polovini XVI. stoljeæa, Historijski zbornik,
god/br. 35/1, 43-118.
5
Isto.
64

SABINE FLORENCE FABIJANEC - Bilanca (rimanenze) u glavnoj raèunovodskoj knjizi Ivana i Lukrecije Detrico...
gospodarsko stanje u samoj Republici. Naime, upravo je izmeðu 1500. i 1560.

gospodarstvo Venecije obiljeeno stagnacijom za koju su odgovorna tri faktora:
Republika je ukljuèena u protuturske ratove, otvara se golemo atlantsko trite
izvan njezine kontrolne sfere, a sjeverne europske drave gospodarski zamjetno
prodiru na mediteranski prostor. Meðutim, unatoè navedenim geopolitièkim pro-
mjenama, Mleèani, uz Firentince i Genoveane, i dalje ostaju nosioci svjetskog
bankarstva.6 S obzirom na ovakav razvoj mletaèkog poslovanja, postaje zanimljivo
zapitati se kako se to odraava na zadarsko gospodarstvo?
Mletaèka ekonomska politika spram dalmatinskih komuna oslanjala se na dva
glavna naèela: osiguranje ekonomske podloge putem usmjeravanja trgovaèkog
prometa prema Veneciji, te odravanje fiskalne ekonomije i redovite visine prihoda
nametanjem monopola na sol i uspostavljanjem sustava kontrole i oporezivanja
izvozno-uvoznog toka trgovaèke robe (contraliterre). U tom svjetlu Zadar, a i
ostale dalmatinske komune, izgleda poput periferne postaje mletaèkih prekomor-
skih posjeda.7
Posebno mjesto koje je zadarska komuna imala u mletaèkom upravljanju rezul-
tiralo je time da je bila sputavana u gospodarskom razvoju zbog nametnutog mle-
taèkog monopola na proizvodnju pake soli. Nasuprot tomu, veæina obrta i zemlji-
no-stoèarska proizvodnja bila je izvan mletaèkog nadzora. No, u prvoj èetvrtini
XVI. stoljeæa turska su prodiranja posebno razorno djelovala na agrarnu privredu
kontinentalnog dijela zadarskog teritorija, pa se 1526. uoèava da su zadarski porezi
umanjeni èak za 33,66% spram 1465. godine.8
Uopæeno gledano, u ovom se razdoblju gospodarstvo dalmatinskih komuna od
1525., odnosno od 1530., znatno oporavlja i tijekom prve polovine XVI. stoljeæa
opseg njihova robnog prometa redovito raste. U samom Zadru trgovaèki promet
postaje takoðer dinamièan veæ od 1526. makar je Venecija i dalje zabranjivala
izvoz robe prema pojedinim regijama na zapadnoj obali Jadrana kako bi prven-
stveno usmjeravala promet prema sebi.9 Za tu dinamiku zasluni su mnogi zadarski
graðani, kako plemiæi tako i puèani. Uz aktivne poslovne ljude i trgovaèke obitelji
meðu kojima se posebno istièu obitelj Venturini i Lazar de Pontremolo, patricijat
je takoðer aktivno nazoèan u svim granama gospodarstva.10 Meðu patricijskim
obiteljima, koje se ukljuèuju u ekonomski sustav, nalazi se i jedan iz mnogobrojne
i razgranate obitelji Detrico.
6
Fernand Braudel, La vie économique à Venise au XVIe siècle, Les écrits de Fernand Braudel,
sv. I, Autour de la Méditerranée, Paris 1996, 391-405.
7
T. Raukar, Komunalna ...
8
Raukar-Petricioli-velec-Perièiæ, 242. i 244.
9
T. Raukar, Komunalna... ; Raukar-Petricioli-velec-Perièiæ, 257-258.
10
Isto, 264.
65

3) Patricijska obitelj Detrico

Prema popisu iz 1527. ime Detrico spada meðu dvadeset zadarskih plemiækih
rodova.11 Detrico ili Tetrico je, naime, stara zadarska plemiæka obitelj koja se po-
javljuje veæ u XIII. stoljeæu. Njezini su èlanovi poznati kao politièki aktivni vele-
posjednici. U razdoblju nakon 1409. obitelj je podravala uspostavu mletaèke vlasti,
pa od 1414. kao nagradu za vjernost potomci imuna Detrico dobivaju od mletaèke
vlade stalni godinji prihod, a od 1428. postaju i prokuratori relikvije sv. imuna.
Jedan od imunovih pet sinova, Grgur, bio je izmeðu 1443. i 1474. dvadeset
puta izabran za kneeva savjetnika. Sa sinom Ivanom sudjelovao je 1469. u pre-
govorima o graniènim razmiricama Mletaèke Republike s Hrvatskom. Ivan je
1473. te od 1502. do 1504. bio je soprakomit zadarske galije te je ratovao po
Jadranskom moru i po Levantu. Isti je 1509. postao zapovjednik hrvatskog konja-
nitva u mletaèkoj vojsci, te je 1513. i 1514. ratovao protiv Turaka na zadarskom
podruèju. Sudjelovao je takoðer 1520. u organiziranju obrane protiv Turaka u
Dalmaciji i Krbavi. Bio je i naèelnik talijanskog grada Ancone.12 Zakupnik je kod
dudeve komore otoèiæa Scurosi (preko puta sela Tukljaèa).13 Umro je 1546.
godine. Njegov brat Detrico sudjelovao je skupa s njim 1500. u postupku dokazi-
vanja plemstva B. Gallellija u Zadru. Taj je umro 1515. godine. Zabiljeeni su
takoðer njihovi suvremenici Alvise i Zoilo koji je 1510. predao Mletaèkoj Repu-
blici 200 dukata u ime zadarske komune za gradnju utvrda u Padovi zbog ratne
opasnosti od Cambraiske lige.
Unatoè turskim osvajanjima i gubitku posjeda u zadarskom zaleðu, obitelj je u
XVI. stoljeæu imala vano mjesto u gospodarskom i javnom ivotu grada. Na
poèetku stoljeæa, 1515. godine, posjeduju zemljite na otoku Iu na podruèju
Malog Ia gdje su mletaèki sindici procijenili godinji prihod do 700 dukata.
Obitelj je uivala zapaeni drutveni utjecaj koji se najbolje oèitovao u obnaanju
gradskih magistratura. Franjo (umro 2. V. 1540), sin Detrica, bio je deset puta
savjetnik zadarskog kneza u razdoblju od 1522. do 1540. godine. U prvoj polovici
XVI. stoljeæa kao zapovjednici hrvatskog konjanitva ratovali su na zadarskom
podruèju braæa Lombardin (spominje se 1521-1553) i Nikola (spominje se 1527-
1553). Lombardin se 1528. borio na èelu plaæenika i u Lombardiji. Njihov brat
Alvise je 1553. optuen za izazivanje nereda u gradu, dok u tom istom izvjetaju
zadarski kapetan Paolo Justiniani izrièe pohvale njegovoj braæi Nikoli, Lombardinu
i Ivanu Krstitelju (Battista) koji je vjerojatno istovjetan s istoimenim latinskim
pjesnikom.14 Dok je veæina èlanova obitelji Detrico bila politièki angairana, 1559.
11
Isto, 261.
12
Tatjana Radau i Josip Vrandeèiæ, Detrico, Hrvatski biografski leksikon, sv. 3, Zagreb 1993,
338-340.
13
DAZd., Atti del conte di Zara Pietro Marcello, knj. II, fol. 206v, 10. IX. 1520.
14
Tatjana Radau i Josip Vrandeèiæ, Detrico, Hrvatski biografski leksikon, sv. 3, Zagreb 1993,
338-340.
66

pojavio se i jedan trgovac, Julio de Detrico, kao jamac trgovaèkog ugovora izmeðu
Lazara Grimano i Julije, udovice Petra Karavina.15
U popisu stanovnitva iz 1527. godine, rod broji èetiri obitelji s 39 èlanova:
obitelj Grgura Detrica (11 èlanova),16 obitelj Ivana Detrica (4 èlana),17 obitelj
Alvizea (17 èlanova)18 te Nikolota Detrica (7 èlanova).19
U dokumentu koji se ovdje objavljuje navedena su imena sedmero èlanova
obitelji Detrico. Unutar najueg kruga obitelji, pokojni Petar Detrico bio je otac
poslovnog èovjeka Ivana. Lukrecija je Ivanova ena. Alvize je njegov brat, a
Nikola njegov sin. Postoji jo jedan Ivan, pokojnog imuna Lovrina, koji se spo-
minje kao Ivanov neæak, kao i neki Ivan Krstitelj koji je takoðer naveden kao
Ivanov neæak. Moe biti da je rijeè upravo o gore navedenom umjetniku.
Iako su u dokumentu navedeni neki osobni podaci, odnosno rodbinske veze,
teko je sa sigurnoæu potvrditi identitet tih ljudi kao i njihov ivotni vijek. S
obzirom da je Ivanova ena Lukrecija u potpunosti preuzela poslovanje u prosincu
1523., moe se pretpostaviti da je Ivan oslabio te najvjerojatnije umro oko 1527.
kada se u popisu jo spominje. Izgleda da je 1527. godine Alvize umro s obzirom
da zadarska komora isplaæuje te godine njegovim batinicima 496 libara.20
Meðutim, 1553. jedan, oèito drugi Alvize oslovljen je kao gentilhomo di Zara, a
iste su godine Nikola i Lombardino Detrico zapovijedali èetrdeset i sedmorici
hrvatskih konjanika.21 Prema jednome notarskom spisu iz 1533. ispada da je taj
Alvize bio posjednik zemljita u Dolcu, selu novigradskog distrikta.22
Po ovim je primjerima vidljivo koliko je teko uspostaviti sa sigurnoæu obitelj-
ske grane. Za vrijeme mletaèko-turskog rata, Nikola se redovito bavi preproda-
vanjem i posredovanjem u otkupu turskih zatoèenika oko proljeæa 1539. godine.
Oslovljen je kao kapetan Hrvata.23
15
DAZd., Johannes de Morea, b. I, sv. I/4, fol. 186.
16
1527 del mese de april. Description de le anime de la terra, et prima alla porta de terra firma, In
citadella, Commissiones et relationes venetae (ime Ljubiæ), sv. 6, Zagreb 1876, 209. dalje:
Popis 1527.
17
Isto, 209.
18
Isto, 216
19
Isto, 216.
20
Relatio viri nobilis ser Zacharie Vallaresso, qui fuit capitaneus Jadere. Presentata die 10
septembris 1527, Commissiones et relationes venetae (ime Ljubiæ), sv. 6, Zagreb 1876, 199.
21
Itinerario de Giovanni Battista Giustinianno, Commissiones et relationes venetae (ime Ljubiæ),
sv. 8, Zagreb 1877, 196.
22
DAZd, Notarius Augustinus Martius, Carta conventionis inter Aloysus Tetriko et villicos villa
Dolinci, b. I, fasc. I, fol. 7v.
23
Isto, fol. 38 (11. V. 1539.) i fol. 44 (27. VI. 1539.).
67

4) Poslovni partneri
Uz èlanove obitelji Detrico, u raèunskoj knjizi navedeno je jo 37 osoba. Unutar
Ivanova domaæinstva, nalaze se trojica sluga (Andrija, Nikola i Juraj) i èetvorica
momaka (Ludovik, Martin, Toma i Ivan).
Trgovac Matija Zapiæ zauzeo je posebno mjesto s obzirom da je dokument
zapisan u njegovo ime kod notara. Naalost, teko ga je identificirati. Osim u
ovom izvoru, nisam naila na druge spomene njegova imena. Meðutim, obitelj
Zapiæ je tada prisutna u zadarskom drutvu. Godine 1510. navodi se Jakov Zapiæ
kao trgovac i graðanin Zadra.24 Nadalje, u popisu iz 1527. postoje dvije obitelji
Zapiæ: Jakov, pokojnoga Vida Zapiæa, èije se kuæanstvo sastojalo od dvoje ljudi,25
te imun Zapiæ sa 17 èlanova obitelji.26 Kako pak objasniti ulogu Matije u pod-
sjetniku Ivana Detrica? Osvrnemo li se na povijest financijskog poslovanja, vidljivo
je da je sredinom XVI. stoljeæa doputena moguænost da trgovac ne mora voditi
sam poslovne knjige, veæ to moe za njega voditi druga osoba - knjigovoða. Raz-
dvajaju se funkcije poduzetnika koji vodi poslove i knjigovoðe koji vodi poslovne
knjige.27 Postoji, dakle, velika vjerojatnost da je Matija bio knjigovoða Ivana
Detrica i da je zapisao sve poslove u njegovo i u Lukrecijino ime.
Meðu najistaknutijim imenima u Detricovu zapisniku, zacijelo je Andrea
Ciuran, to jest Andrija Civran, glavni providur za cijelu Dalmaciju 1524. i 1526.
godine.28 Njegova prisutnost u dokumentu potvrðuje jo jednom da je obitelj bila
i dalje u krugu visokog drutva.
Ostala imena su, u naèelu, imena nepoznatih ljudi, odnosno ona koja nisu
pripadala uglednim graðanskim ili patricijskim obiteljima. Navedeno je nekoliko
obrtnika: drvodjelac Gapar, drvodjelac Ivan Gerèiæ te krojaè Donat Manoli koji
bio glava osmeroèlane obitelji,29 a uz njega je dodatno naveden i messer Manoli
Clada per piu famiglie s 37 prijavljenih èlanova,30 koji je 1523. bio zapovjednik
50 konjanika u nadinskoj tvrðavi te Lombardin Detrico pok. Ivana koji je vodio
30 konjanika.31 U tekstu se nalazi i neki Radiæ Rupeviæ. Dodue, u popisu iz
24
S. Gunjaèa, Repertorium actuum domini Antonii de Zandonatis olim publici et iurati notarii
Jadre, Starine, sv. 42, Zagreb 1949, 261-347, (344).
25
Popis 1527, 215.
26
Isto, 217.
27
Miroslav Buzadiæ, Utjecaj djela Benedikta Kotruljeviæa na suvremene raèunovodstvene
postupke, Dubrovèanin Benedikt Kotruljeviæ Hrvatski i svjetski ekonomist XV. stoljeæa, HAZU
1996, 325-340. Dalje: Dubrovèanin.
28
Comissiones... (ime Ljubiæ), sv. 6, Zagreb 1876, 174. i 198.
29
Popis 1527, 203.
30
Isto, 216.
31
Relatio viri nobilis ser Joannis Mauro qui fuit capitaneus Jadre, Commissiones (ime Ljubiæ),
sv. 6, Zagreb 1876, 175.
68

1527. spominje se jedan zemljoradnik po imenu Radiæ s petero èlanova obitelji,

ali nije sigurno radi li se o istoj osobi. U popisu se dalo identificirati jo i Bernardina
de Pritici s osmero èlanova obitelji,32 te troje èlanova obitelji Tekojeviæ.33 Tee je
utvrditi vezu izmeðu Nikole Raditiæa, navedenog u dokumentu, i Vidoja Radièiæa
koji se navodi 1527. s dvoje èlanova obitelji.34
Èetiri su osobe oznaèene prema njihovu podrijetlu. Spominje se neki Gaiæ de
Miziascha, to jest iz sela Miljacka iz zadarskog distrikta u okolici Suhovara koje
je veæ od XV. stoljeæa bilo u posjedu imuna de Detrico.35 Prema popisu iz 1527.
to je selo imalo 57 stanovnika.36 Postoji takoðer jedan Marko iz Ostrovice, utvrde
u Luèkoj upaniji, dok se u popisu navodi samo neki Ivan iz Ostrovice s petero
èlanova obitelji.37 Treæa je osoba Nikola Sichovo iz sela Sikova u zadarskom
distriktu koje je pripadalo rogovskoj opatiji Sv. Kuzme i Damjana kraj Biograda,38
a u popisu je imalo 73 stanovnika.39 Uz njih se navodi i imun iz Vira koji se u
izvorima spominje kao mjesto prikladno za uzgoj stoke.40
Unatoè provedenim istraivanjima, mnoge liènosti su mi ostale nepoznate, poput
braæe Luke i imuna Kerstuliæa, braæe imuna i Luke Usiæa, kancelara grada
Antuna, èesto navedenog Perhata i mnogih drugih.
Bez obzira na to to se mnogi ne mogu identificirati, moemo uoèiti kako Ivan
i Lukrecija Detrico posluju s pripadnicima raznovrsnih slojeva drutva i nosiocima
razlièitih zanimanja, od najistaknutijih ljudi do slugu i teaka. Ova konstatacija
poveæava u tolikoj mjeri i nae zanimanje za vrstu poslovanja kojim su se mogli
baviti.
5) Uobièajeno voðenje raèunovodske knjige

Sistem voðenja dvostavnog knjigovodstva nastao je sredinom XIV. stoljeæa u
Genovi i Firenci, a u Dubrovniku se pojavio u prvoj polovini XV. stoljeæa.41
Meðutim, Beno Kotruljeviæ je 1458. prvi opisao pravila upisivanja na kontima
32
Popis 1527, 209.
33
Isto, 209.
34
Isto, 214.
35
Tomislav Raukar, Zadar u XV. stoljeæu. Ekononski razvoj i drutveni odnosi, Zagreb 1977. Za
vrstu zemljinog iskoritavanja vidi na str. 175.
36
Popis 1527, 219.
37
Isto, 222.
38
T. Raukar, Zadar u XV. st. ..., 120-122.
39
Popis 1527, 219.
40
S. Gunjaèa, Repertorium ..., 295 (6. V. 1506).
41
Vladimir Stipetiæ, Doprinos B. Kotruljeviæa razvoju ekonomske znanosti, Dubrovèanin , 211-
238 (237).
69

dvostavnog knjigovodstva u rukopisu svoje knjige Della mercatura et del mercante

perfetto, djela koje æe biti tiskano tek 1573. godine.42
Za bolje poslovanje, trgovcima je nuno voditi najmanje tri knjige: glavnu
knjigu, dnevnik i podsjetnik. Mogu se koristiti s jo dvije pomoæne knjige, jednom
za prepisivanje raèuna koji se alju vani i drugom za prepisivanje pisama te konaèno
za bilancu.43 Dakle, glavne su knjige bile:
a) Podsjetnik. U podsjetniku se vode sve vrste obveza i pregovora glede same
trgovine ili drugih poslova (kupoprodaje, trokova, mjenica, doznaka itd.) vezanih
uz kuæanstvo koje su se uvodile istog dana nakon to je trgovac prethodno biljeio
reèene stvari u depnu knjiicu. Podaci iz podsjetnika dalje se prenose u dnevnik
te konaèno u glavnu knjigu.
b) Dnevnik. U ovu uvezanu knjigu unose se kronolokim redom svi poslovni
dogaðaji. Sve je napisano u jednoj stavci i ne moraju se unositi svote nego samo
datumi, opis poslovnih dostignuæa i nazivi konta glavne knjige.
c) Glavna knjiga. Takoðer je i ona jedna uvezana knjiga s oznaèenim brojevima
stranica. Ako je postojalo vie glavnih knjiga, bile su redom oznaèavane po
abecedi, kao i njihovi dnevnici i podsjetnici. Sama je glavna knjiga morala imati
svoj abecedar. Ona ima i dva stupca za upisivanje novèanih iznosa organiziranih
na taj naèin da jedan slui kao predstupac, a drugi kao glavni stupac. Datumi se
nalaze iznad svake poslovne promjene. U toj su se knjizi konti upisivali prema
nazivu konta i po redoslijedu kako su otvarani. Konti su bili identificirani prema
njihovu nazivu i broju stranice na koju su bili otvoreni. Na jednom listu glavne
knjige moglo se otvoriti vie konta.
d) Bilanca. Na koncu je potrebno utvrditi rezultate poslovanja (gubici i/ili
dobici). Prema Kotruljeviæevim opisima, vidi se da æe saldo dobitaka biti knjien
na kontu zaliha robe dugovno, a gubitak æe se knjiiti na kontu potrano. Trokovi
se knjie dugovno na posebnim kontima da bi se na kraju obraèunskog razdoblja
prenijeli na konto dobici radi utvrðivanja konaènog rezultata poslovanja. Na isti
naèin treba i sve gubitke od prodaje robe prenijeti na dugovnu stranu konta dobici.
Kotruljeviæ naglaava da se svi gubici i dobici prenose na raèun glavnice tako da
gubici umanjuju glavnicu a dobici je poveæavaju. Glavna se knjiga na jednak
naèin zakljuèuje pri izradi bilance na kraju obraèunskog razdoblja. Prilikom izrade
bilance takoðer se dugovni i potrani saldo otvorenih konta imovine i obveze
izvlaèe na posljednji konto koji se moe nazvati saldom otvorenih konta imovine
i obveza (rimanenze). Saldo tog konta predstavlja neto imovinu koja se prenosi u
bilancu na dugovnu stranu. U toj se bilanci na dugovnoj strani knjiila samo neto
aktiva, tj. imovina minus obveze. Na potranoj strani bilance knjiile su se saldo
42
Vinko Belak, Kotruljeviæeva utemeljenja pravila upisivanja na kontima dvostavnog knjigovod-
stva, Dubrovèanin, 303-320.
43
Isto.
70

glavnice na poèetku razdoblja i gubici ili dobici iz poslovanja koji su se prikljuèivali

glavnici. Bilanca je imala oblik konta s dugovnom (dare) i potranom (avere)
stranom.
Poslovni rezultat i bilanca utvrðivali su se na kraju svake godine. Meðutim,
potpuni zakljuèak knjiga radio se tek nakon est godina.44
6) Saznanja iz bilance obitelji Detrico

Na temelju opisa Vinka Belaka o Kotruljeviæevoj knjizi moe se zakljuèiti da
je na dokument saldo otvorenih konta imovine i obveza. Naime, postoje dvije
kolone uz koju je jedna, na lijevoj strani, posveæena svemu to se die dar (treba
dati), a druga, na desnoj strani, to se die auer (treba dobiti). Total je dugovanja
prvo uveden na dnu kolone potronje, a zatim prenesen na gornji dio desne kolone
za primitke. Prije iznoenja iznosa uredno se poziva na stranicu konta iz glavne
knjige (a carte ...).
Razlièiti alati i predmeti navedeni u knjizi upuæuju na moguænost da su Ivan i
Lukrecija drali tekstilnu radionicu. Par ulae u razne stolarske i tesarske alate
(èavli razlièitih velièina, konopi, vapno, eljezo i olovo, malj, daske i grede, kamene
ploèe) prikladni za gradnju ili proirenje jedne radionice u kojoj bi mogla biti
zaposlena prije spomenuta èetvorica momaka. S obzirom da se spominju glagol
valjati i pojam valjaonica, ta bi se radionica odnosila na tekstilnu radionicu.
U tom pravcu upuæuje i druga roba koju oni nabavljaju jer se spominju razni
odjevni predmeti (kape, konci, rupci, gumbi, remeni, èizme, haljine, razlièite
tkanine arenih boja). Takoðer se spominje i vosak, svijeæe, nakit, staklo, koe,
tamjan, papar, brodski dijelovi, sedla, loj, drvene baève, koare i jo drugi
neidentificirani predmeti.
S druge strane, jedini redoviti prihod u ovoj poslovnici je najam, dan upravo za
jednu bojadisaonicu. Glede toga, poslovanje izgleda redovito u gubitku. Naime,
prosjek potronje vrti se oko 122 libre (to jest 20 dukata), dok su im prosjeèni
prihodi oko 88 libara. No, u tim raèunima izostaju prihodi iz pretpostavljene radio-
nice, kao to izostaju i plaæe njezinih radnika (osim spominjanja odjevnih predmeta
nabavljenih za njihova èetiri momka). Uz to, svako poslovanje biljeilo se u druge
knjige, a sama je obitelj Detrico bila imuæna i politièki osigurana. Stoga, ovi
konti daju nam tek jedan dio slike o cjelokupnom poslovanju i o svakodnevnim
investicijama koje zacijelo uzimaju veæi zamah.
Braèni je par (knjiga je najprije upisana u ime Ivana, a zatim Lukrecije) naj-
vjerojatnije ulagao u jednu tekstilnu radionicu, s izradom i bojanjem tekstila, a
uèestala bi nabava èavala mogla èak uputiti i na izradu tapiserija. Ovo poduzeæe
navodi se u razdoblju politièki smirenijeg vremena (nakon pustoeæih turskih
upada, a prije ponovnog rata Venecije s Osmanlijama 1537).
44
Isto.
71

Ovaj jedinstveni izvor pokazuje vie stvari. Prvo, nailazi se na polet zadarskog
poduzetnitva, i to kod predstavnika plemiækih obitelji. Dakle, zadarsko se drutvo
brzo oporavlja od prolih valova nasilja. Drugo, ene odnosno udovice, sasvim
se primjereno mogu ukljuèiti u poslovni svijet i uspjeno naslijediti mua. Treæe,
svjedoci smo da je dranje dvostavne raèunovodske knjige prisutno ne samo u
Dubrovniku nego i na ostalim podruèjima Dalmacije, kao to je veæ bilo i na
Apeninskom poluotoku.
Transkripcija
s. f.
Jesus Maria apar in libro a carte 47
Misser Zuanne Tetricho fo de misser Piero in Zara die dar a di 20 noembrio 1520 per resto et
calculo fessimo dele partide si sue come de madona Lucretia Tetricha fessimo conto, et calculassimo
insembre restano debitori L 47 depanando ogni altri conti et cusi el dito misser Zuane se sottoscriuera
in zorna L
................................................................................................................................................ L 47 s
a di 5 decembrio 1520 die dar per dui cadene da bracho, et tella da teler, et ponti ............ L 2 s 18
a di 7 dito die dar per agudi da peso ....................................................................................... L 1 s 4
a di 14 dito die dar per tella seda haue Aluixe ....................................................................... L 1 s 8
a di 21 dito die dar per braza 4 panno festechin basso ........................................................ L 3 s 14
a di 6 zener 1520 die dar per braza 4 1/2 panno festechin haue Nicolo ............................... L 5 s 4
a di 14 dito die dar per pera 16 bretuelle (!) a misella et per uno migier agudi per ........... L 7 s 10
a di 26 dito die dar per un capello haue Zorzi suo famegio ................................................. L - s 18
a di 30 dito die dar braza 1 1/2 panno basso rosso, et agudi haue Simon Usich ................. L 1 s 11
a di 2 feurer 1520 die dar per lire una filado haue Gasparo, et per braza 1 1/2 biancheta haue Piero
.................................................................................................................................................. L 2 s 8
a di X feurer 1520 die dar per 1 migier agudi, et per 100 brocha (!) 12 bertuelle picole per 4
bertuele a misella et azal ......................................................................................................... L 5 s 5
a di 15 marzo 1521 die dar per braza 4 1/4 panno rosso basso haue Radich Rupeneuici .... L 4 s -
a di dito die dar per braza 1 1/4 panno zalo haue Aluise et uno capello ............................... L 2 s 2
a di 25 dito die dar bertuelle a misella ..................................................................................... L - s 9
a di 24 april 1521 die dar per sartia tella aze magiete haue lui .............................................. L 6 s -
a di 18 zugno 1521 die dar brazo 1 panno russo (!) basso ................................................... L - s 18
a di 23 dito die dar per L 7 pionbo et per una lama stagnada .............................................. L 1 s 13
a di 11 septembris 1521 die dar per corda spago .................................................................... L 1 s -
a di 13 dito die dar per tello et corda haue Gasparo ............................................................... L 1 s -
a di 15 dito die dar per vno capello haue Nicolo Tetricho .................................................... L - s 18
a di primo octobrio 1521 die dar per cera lauorada haue Radichio ..................................... L - s 12
a di 3 dito die dar per vno petoral da cavalo haue lui ............................................................. L 2 s -
72

a di 8 dito die dar per braza 3 panno negro basso haue Aluise ........................................... L 2 s 17
_________
L 101 s 10
fol. 1
Jesus Maria
misser Zuanne Tetricho questo die hauer a di 20 decembrio 1520 per parte me consegno per debitor
ser Mathio Bogafcici tentor e habitador in Zara ................................................................ L 24 s 16
a di 14 zener 1520 die hauer per parte per altri tanti me promessi ser Mathio Bogafcici tentor
diquel el fazo debitor ........................................................................................................... L 14 s 16
_________
L 39 s 12
a di 11 octobrio 1521 die hauer per resto e saldo della questa partida se fa debitor auanti a carte 67
.............................................................................................................................................. L 61 s 19
fol. 1
Misser Zuanne Tetricho fo de misser Piero in Zara die dar a di 11 octobrio 1521 per resto de una
sua rason apar in questo a driedo a carte 47 ....................................................................... L 61 s 19
a di dito die dar per braza 4 1/4 panno basso paonazo et per braza vn 1/2 panno zalo basso haue
Aluise per certi famegi .......................................................................................................... L 5 s 18
a di 18 dito die dar per agudi et bertuelle a misella ............................................................... L 2 s 4
a di dito die dar per braza 10 caresia rossa disi tor per dui so famegi ................................. L 36 s -
a di 10 noembrio 1521 die dar per sartia ............................................................................... L - s 13
a di 14 dito die dar per L 17 pionbo et agudi urinal haue lui .............................................. L 4 s 18
a di 21 dito die dar per braza 10 sarafel haue Nicolo ............................................................. L 2 s -
a di 23 dito die dar per braza 1 1/2 panno et vna sacheta sartia haue dito ............................ L 2 s 7
a di 8 decembrio 1521 die dar per braza 2 1/2 panno negro basso sartia haue misser Zuanne L 3 s
- e die dar per braza 6 tella costanza haue Nicolo L 2 s 8 appar ........................................... L 5 s 8
a di 9 dito die dar per brazo 1 panno et vna centura ............................................................ L 1 s 10
a di 17 dito die dar per botoni haue Aluise ........................................................................... L - s 12
a di 19 dito die dar per pevere, incenso, candelle haue Andrea suo famegio ..................... L 1 s 10
a di 27 dito die dar per botoni haue Aluise ........................................................................... L - s 18
a di 18 zener 1521 die dar per dui strie, et sartia ................................................................. L 1 s 14
a di 22 dito die dar per 3 cadene da bracho ......................................................................... L 1 s 16
a di 25 dito die dar per vna beretta con ganello et linazzo et panno e carisia ................. L 18 s 19
_________
L 148 s 6
fol. 2
Misser Zuanne Tetricho questo die hauer a di 8 decembrio 1521 contadi lui mando per Perchat
................................................................................................................................................. L 31 s -
73

a di 22 zener 1521 die hauer per altri tanti me fese far boni in camera sul datio della tentoria L 34
s 10 ma per che lui me promessi se nago in pena de L 25 lui pagara la pena et alio ...... L 32 s 10
a di 27 ditto die hauer per affito dila casa di tentoria per lanno 1521 ............................ L 49 s 12
a di ditto die hauer per resto e saldo fazo debitor in questo auanti appar a carte 77 ......... L 35 s 4
fol. 2
Jesus Maria 1521
Misser Zuanne Tetricho fo de misser Piero in Zara die dar a di 27 zener 1521 per resto de una sua
rason in questo a dredo (!) a carte 67 .................................................................................. L 35 s 4
a di dito die dar per dui lume haue el ragazo .......................................................................... L - s 7
a di 9 feurer 1521 die dar per vna centura da chatalana et per meza lira spago sotel haue el ragazo
per altra centura di chatalana haue Nicolo ........................................................................... L 1 s 13
a di 14 dito die dar per 200 agudi pizoli haui Techoeuici ..................................................... L - s 16
a di dito die dar per altri tanti lui me promesse per mistro Domenego Opach marangon appar ala
sua partida .............................................................................................................................. L 3 s 10
a di 21 dito die dar per braza 2 tello costanza haue Radichio .............................................. L - s 16
a di dito die dar per braza 3 tella haue ragazo ........................................................................ L 1 s 4
a di 27 dito die dar per 100 agudi picoli haue ragazo ............................................................. L - s 8
a di 7 marzo 1521 die dar per 100 agudi, candelle haue ragazo .......................................... L - s 13
a di 8 dito die dar per braza tella 1 sangallo et una fersora .................................................... L 2 s -
a di X dito die dar per 100 agudi picoli haue ragazo .............................................................. L - s 8
a di 19 dito die dar per agudi et sartia ................................................................................... L - s 10
a di 22 dito die dar per mel et agudi haue Techoevici ........................................................... L 1 s 4
a di 26 dito die dar per 300 agudi picoli haue so fante .......................................................... L 1 s 4
a di 27 dito die dar per agudi 1000 picoli 2 centure di chatalana e 2 cesindelli cadene raganello
.................................................................................................................................................. L 6 s 4
a di dito die dar per bertuele picole haue Thomaso ragazo .................................................. L - s 10
a di 28 dito die dar per 200 agudi picoli et per 2 starichi mel ............................................. L 2 s 16
a di 30 dito die dar per vn per cisme stachtia negre haue Nicolo ........................................... L 4 s -
a di 2 april 1522 die dar per 100 agudi picoli ......................................................................... L - s 8
a di 4 dito die dar per vna centura haue Perchat ................................................................... L - s 15
a di 9 dito die dar per braza 2 panno negro haue Andrea .................................................... L 1 s 18
a di 16 dito die dar per braza 5 1/2 panno di dui colori haui (!) Nicolo et per braza 1 1/2 panno haue
Giurich ................................................................................................................................... L 6 s 13
_________
................................................................................................................................................ L 73 s 1
fol. 3
Jesus Maria
Misser Zuanne questo die hauer a di 17 april 1522 per esser posto per debitor in questo auanti a
carte 83 ................................................................................................................................... L 73 s 1
_________
74

fol. 2
Misser Zuane Tetricho in Zara die dar a di 17 april 1522 per vna so rason in questo a dredo a carte
77 ............................................................................................................................................ L 73 s 1
a di 26 dito die dar per altri tanti lui me promesse pagar per Simon Usich del isola Chucliza apar (!)
a so conto fato creditor ........................................................................................................... L 10 s -
a di 16 marzo 1522 die dar per corda haue misser Zuanne .................................................... L - s 4
a di dito die dar per contadi a ser Antonio cancelier della comunitad L 5 s - e die dar contar a Simon
caporal L 7 s 11 contar ali fanti de camera per liberar di lana L 1 s 4 e die dar per seda haue misser
Zuanne s 6 et al L 13 s 1 in conto di questi haui per retratto vno calatro lana io uendeti al caualier
L 3 li qual denari 10 deti quando me havena la seda la lana, et un formazo resta dar ....... L 10 s 1
a di 26 dito die dar per sartia haue Simon Usici ................................................................... L - s 19
_________
................................................................................................................................................ L 94 s 5
fol. 3
Misser Zuanne Tetricho questo die hauer per resto di formazi lui fese dar ala botega nostra del
1520 et ne fe dado per so ordene a piu persone notroma (?) se in le man mie calatri 11 a s 15 el
calatro
.................................................................................................................................................. L 8 s 5
a di 26 april 1522 die hauer per resto e saldo se porta per debitor in questo auanti apar (!) a carte 84
................................................................................................................................................. L 86 s -
fol. 3
Misser Zuanne Tetricho fo de misser Piero in Zara die dar a di 26 april 1522 per resto e saldo di una
sua rason fato creditor in questo a dredo carte 83 ................................................................. L 86 s -
a di dito die dar per sartia haue dito ....................................................................................... L 2 s 11
a di 27 dito die dar per sartia haue suo famegio ................................................................... L - s 12
a di 16 mazo die dar per sartia et vn capello haue Nicolo de Sichovo ................................. L 1 s 2
a di 29 dito die dar per agudi haue Simon Usich .................................................................... L - s 4
a di dito die dar per 100 agudi picoli haue ragazo .................................................................. L - s 8
a di 3 zugno die dar per brazo 1 tella haue misser Nicolo ...................................................... L - s 8
a di 4 dito die dar per cordella haue dito misser Nicolo et per panno fin appar ................. L 2 s 12
a di 6 zugno die dar per braza 6 panno basso di dui colori haui Perchat ............................ L 5 s 10
a di dito die dar per stopa agudi haue Simon Usich .............................................................. L 2 s 11
a di 9 dito die dar per stopa agudi haui dito Simon ............................................................... L 2 s 5
a di 12 dito die dar per braza 4 1/2 panno et braza 6 fustanio et braza 2 tella tenta fese dare ad
Andrea Braichovici .................................................................................................................. L 9 s 5
a di dito die dar per agudi haue Simon Usich ......................................................................... L - s 7
_________
............................................................................................................................................ L 113 s 15
75

fol. 4
Misser Zuanne Tetricho questo die hauer a di 12 luio 1522 per fito di la tentoria ouer sua casa io tegno
ad affitto posta in Zara per lanno presente douera finir a di marzo 1522 ducati 8 .............. L 49 s 12
a di dito die hauer per resto e saldo della questa fazo debitor in questo auanti apar (!) a carte 88
................................................................................................................................................ L 64 s 3
fol. 4
Jesus Maria 1522
misser Zuanne Tetricho fo de misser Piero in Zara die dar a di 12 luio 1522 per resto de una sua
rason in questo a driedo fato creditor a carte 84 .................................................................. L 64 s 3
se nota come lho fato creditor per la caxa del el anno 1522
a di 13 dito die dar per braza 3 tella costanza azi haue Andrea Braichouici ........................ L 1 s 8
a di 20 dito die dar per agudi et braza 4 tella costanza et brazo 1 panno et vno per coreci haue
Zuanne suo ragazo ................................................................................................................... L 3 s 3
a di 3 luio die dar per dui centure per 2 capei vno di foza per Zorzi negro s 25 et laltro per Marco
di Ostrouiza ............................................................................................................................ L 2 s 13
a di 8 dito die dar per dui lanze .............................................................................................. L - s 10
a di X dito die dar per braza 5 tella costanza haue Aluise e per braza 2 3/4 fustagno negro et per
altritanti spesi per conzar dui altarie in la tentoria et per tentina de uno chavezo rassa .... L 10 s 8
a di 18 dito die dar per botoni di curame haue Aluise ............................................................ L - s 8
a di 28 dito die dar per una lanza haue Perchat e per sartia haui Andrea e per braza 3 posta negra
haui misser Nicolo e per cur della haue Simon Usich ........................................................... L 2 s 8
a di 24 auosto 1522 die dar per braza 9 1/2 panno mezeto rosso a L 3 el brazo disse tor per Nicolo
e Zorzi suo famegi e die dar per braza 2 1/4 panno mezetto dissi tor per ditto Zorzi ........ L 35 s 5
a di 18 dito die dar per L 8 stopa e per 400 agudi haui Simon Cherstulich .......................... L 3 s 4
a di 20 dito die dar per vn urinal dupio haui suo ragazo ........................................................ L - s 7
a di 23 dito die dar per braza 17 1/2 tella uerde et braza 2 tella haue mistro Donado Manoli
.................................................................................................................................................. L 7 s 1
a di 2° dito die dar per 22 biancharelle et done quintano de charta ....................................... L - s 7
a di primo septembrio 1522 die dar per lire 8 1/2 stopa et per 100 agudi da mager et agudi gondolini
.................................................................................................................................................. L 2 s 3
a di dito die dar per agudi haui Zorzi so famegio ................................................................... L - s 4
a di 4 dito die dar per uno per spironi haui so ragazo ............................................................. L 1 s -
a di 12 dito die dar per lire 6 3/4 ferro haui Zorzi ................................................................. L - s 17
a di 16 dito die dar per braza 3 1/2 tella haui misser Nicolo ................................................. L 1 s 8
a di 20 dito die dar per vno cisindello et cadenella haui Perchat ........................................... L - s 5
a di dito die dar per candelle de seuo tanestra et candele di cera haui so ragazo ................. L 1 s 9
a di dito die dar per agudi ....................................................................................................... L - s 18
a di 9 octobrio 1522 die dar per contadi al buter per aconzar el tinazo et cerchi agudi tolti per casa
sua ............................................................................................................................................ L - s 18
a di 3 noembrio 1522 die dar per braza 2 panno biancho basso haui ragazo per parte de madona
Lugretia (!) ............................................................................................................................. L 1 s 19
76

a di 12 dito die dar per una lira candelle di cera haui ragazzo per parte de madona Lucretia ..L - s 19
a di 18 dito die dar per vn per spironi haui suo ragazo Ludouicho ..................................... L 1 s 10
a di 21 dito die dar per braza 6 panno et tella haui Radich ................................................... L 6 s 5
_________
L 151 s 15
fol. 5
Jesus Maria misser Zuanne questo die hauer a di primo septembrio 1522 per altri tanti lui fese boni
in camera cioe in raspa la condanason de Zuanne quondam ser Simon de Lorenzo L 19 s 16 di qual
io fazo debitrice mia sosera, et madre di esso Zuanne ........................................................ L 19 s 6
a di 26 septembrio 1522 per moza 1 1/2 calcina a s 15 la corba ............................................ L 9 s -
a di 27 octobrio 1522 die hauer per corbe 4 chalcina (!) a s 15 ............................................. L 3 s -
a di 18 noembrio 1522 die hauer per corbe 8 chalcina (!) a s 15 ........................................... L 6 s -
a di 25 dito die hauer per resto e saldo se fa debitor in questo auanti appar a carte 99 ...... L 114 s 10
fol. 5
Misser Zuanne Tetricho in Zara die dar a di 25 nouembrio 1522 per resto di una sua rason in questo
a driedo a carte 88 .............................................................................................................. L 114 s 10
a di dito die dar per braza 2 panno rosso basso et agudi ........................................................ L 2 s -
a di 27 dito die dar per vn cisindello per so grippo ................................................................. L - s 3
a di 4 decembrio 1522 die dar per agudi haui ragazo ............................................................. L - s 4
a di 20 dito die dar per braza 2 panno zalo basso et candelle incense penere ...................... L 4 s 9
a di dito die dar per brazo 1 panno passo (!) di dui colori, per braza 3 panno zalo et per braza 7 tella
costanza haui misser Nicolo et Radich ................................................................................. L 6 s 12
a di 21 dito die dar per dui braza panno zalo haue Andrea s 38 et per agudi haui ragazo s 4L 2 s 2
a di 27 dito die dar per corda haui lui .................................................................................... L - s 16
a di X zener 1522 die dar per braza 2 1/2 panno zalo haui lui .............................................. L 2 s 7
a di dito die dar per braza 2 1/2 panno basso beretin haui lui ............................................. L 2 s 10
a di 11 dito die dar per hauer fato un parer in la tentoria et agudi magistro pani bertuelle L 5 s 12
a di 15 dito die dar per uno per spironi et vn capello haui cossa .......................................... L 2 s 7
a di 17 dito die dar per vna brena con cadena haui lui ........................................................... L 6 s -
a di 24 dito die dar per dui pera schartazi .............................................................................. L 3 s 2
________
L 151 s 14
fol. 6
Misser Zuanne questo die hauer a di 25 zener 1522 per esser posto auanti per debitor in questo
appar a carte 104 ................................................................................................................ L 151 s 14
_________
77

fol. 5
Jesus Maria 1522
Misser Zuanne Tetricho in Zara die dar a di 25 zener 1522 per una so rason in questo a dredo a
carte 99 ............................................................................................................................... L 151 s 14
a di dito die dar per vno capello tolsi per so ragazo ............................................................. L - s 18
a di 18 feurer 1522 die dar per una centura di cattalana haui Aluise ................................... L - s 16
a di 26 dito die dar per braza 4 1/2 tella dissi torla per Uerbasici e per panno per ditto .... L 1 s 17
a di 14 marzo 1522 die dar per agudi stopa ............................................................................ L - s 4
a di 4 april 1523 die dar per tentura di uno chauezzo rassa di n° 95 .................................... L 1 s 9
a di 26 marzo 1523 die dar per braza 2 biancheta ............................................................... L 1 s 18
a di 16 aprili 1523 die dar per braza 1 1/8 panno biancho alto ............................................. L 8 s 7
a di 19 dito die dar per braza 4 tella costanza e per braza 1 1/2 panno rosso e per agudi e per
cordella haui lui ....................................................................................................................... L 4 s 6
a di 20 april die dar per braza 2 tella haui mistro Dona Manolli ......................................... L - s 16
a di 17 mazo 1523 die dar per braza 1 1/4 panno basso dissi tior (!) per ragazo ................. L 1 s 3
a di 3 zugno 1523 die dar per altritanti foi spesi in conzar la tina ....................................... L - s 10
a di 23 zugno 1523 die dar per sartia haui lui ....................................................................... L - s 11
a di 26 dito die dar per braza 4 panno basso mando tor madona Lucretia ......................... L 3 s 16
a di 14 luio 1523 die dar per braza 2 3/4 panno basso mando tor madona* ........................ L 3 s 11
a di 7 auosto 1523 die dar per cento agudi da mager ............................................................ L - s 13
a di dito die dar per agudi di peso ............................................................................................ L - s 6
a di 11 dito die dar per braza 4 tella costanza ...................................................................... L 1 s 12
a di X septembrio 1523 die dar per altritanti io spesi in schalle ala tentoria et per 3 traui e dui tauole
agudi de peso e traueselli ...................................................................................................... L 3 s 18
a di 11 dito die dar per 7 capei haui Perchat dissi tor per si et altri famegi per coruto de dito misser
Zuanne ...................................................................................................................................... L 6 s 6
a di 15 octobrio 1523 die dar per corda haui Andrea so seruidor ....................................... L 1 s - 5
a di 11 decembrio 1523 die dar per altritanti scossi (!) suprascripto misser Zuanne li zorni pasadi
da mia sosera a conto di quelli lui haue fati boni in camera ........................................... L 185 s 10
fol. 6
Misser Zuanne Tetricho questo die hauer a di 15 marzo 1522 per fitto della caza dove tegno la
tentoria per lanno 1523 ...................................................................................................... L 49 s 12
a di 28 die hauer per vna chorba chalcina appar a carte 64 .................................................. L - s 16
a di 25 zugno 1523 die hauer per dui moza chalcina me fece dar madona Lucretia .......... L 12 s -
a di 24 septembrio 1523 die hauer per quarte 2 cesere rossa ................................................. L 2 s -
_________
L 64 s 8
*
Lucretia (ime precrtano).
78

a di 11 decembrio 1523 die hauer per resto e saldo fazo debitrice madona Lucretia Tetricha in
questo auanti appar a carte 123 ......................................................................................... L 150 s 19
fol. 6
Madona Lucretia Tetricha in Zara die dar a di 11 decembrio 1523 per resto di una rason scrita in
nome de misser Zuanne Detricho (!) tunc tempore steua con ditta madona Lucretia la qua promessi
a mi di pagar me el nostro credito in questo a dredo apar (!) a carte 104 ....................... L 150 s 19
a di dito die dar per lire 4 1/2 stopa da chalchar ................................................................... L - s 18
a di dito die dar per lire 3 1/2 stopa ....................................................................................... L - s 14
a di 18 april 1524 die dar per altritanti spesi in far la seradura al mangano ........................ L - s 18
a di 22 april 1524 die dar per uno capel haue misser Nicolo ............................................... L - s 18
a di 18 mazo 1524 die dar per tella cordella haue Nicolo ..................................................... L 1 s 6
a di 19 zugno 1524 die dar per braza 2 panno basso di dui colori ...................................... L 1 s 18
a di 29 dito die dar per uno per cisme haue misser Nicolo so fiol ......................................... L 4 s -
a di 24 luio die dar per uno capello haui Andrea per Giaich de Miziascha ......................... L - s 18
a di 14 octobrio 1524 die dar per un per cisme haui misser Nicolo ....................................... L 4 s -
a di 6 dito die dar per cerchi uenchi et pagai mistro chonzo la tina .................................... L 1 s 12
a di 19 dito die dar per stringe candelle haui misser Nicolo ................................................ L - s 19
a di dito die dar per vna centura et un crinelo haui mamula ................................................ L - s 12
a di primo nouembrio 1524 die dar per agudi haue Andrea .................................................. L 3 s 5
a di 4 dito die dar per panno haui mamula ............................................................................ L - s 14
a di 6 dito die dar per uno capel haui Lucha di ordene de Andrea ....................................... L - s 18
a di 20 decembrio 1524 die dar per 2 centure e panno haui sua mamula ............................ L 1 s 11
a di 25 zener 1525 die dar per braza 1 1/2 panno basso zalo per Zorzi e per braza 1 panno uerde per
nena li qual pani haue per auanti per ditto suo L 2 s 5 lisse abate s 16 denari 2 charatti doro fo suo
resto .......................................................................................................................................... L 1 s 9
________
L 176 s 19
fol. 7
Madonna Lucretia Tetricha in Zara die hauer a di 16 feurer 1523 per mozo un chalcina tolto ala
marina ........................................................................................................................................ L 6 s -
a di 7 octobrio 1524 die hauer per fitto di tentoria per lanno 1524 ................................... L 49 s 12
a di 21 zener 1524 die hauer per resto e saldo se fa debitor in questo auanti a carte 151 .... L 122 s 16
fol. 7
Madona Lucretia Tetricha in Zara die dar a di 21 zener 1524 per resto di vna sua rason in questo a
dreto (!) fatto creditor appar a carte 123 .......................................................................... L 122 s 16
79

a di dito die dar per altri tanti spesi Andrea tentor in serar di piere chette uno buso sopra la porta di
mangano et fesi meter dui pezi de taola sora la schalla vano in soler ................................. L - s 11
a di 27 april 1525 die dar per un capel et dui sariche per sella ............................................. L 1 s 3
a di 2 zugno 1525 die dar per un capel haue Radichio ......................................................... L - s 18
a di 2 auosto 1525 die dar per braza 4 1/2 panno basso haui misser Nicolo per Radich ..... L 4 s 6
a di 21 dito die dar per braza 1 3/4 panno basso haui dito Radich ...................................... L 1 s 12
a di 20 septembrio 1525 die dar per brazo 1 panno zalo haui so mamula ........................... L - s 18
a di 23 decembrio 1525 die dar per un capel haui Marcho di ordine di Aluise .................. L - s 18
a di 19 feurer 1525 die dar per cento agudi da Cesena e per 300 pro aui (!) mamula .......... L 2 s -
a di 7 marzo 1525 die dar per tentura di un chauezo rassa .................................................... L 1 s 4
a di 17 april 1526 die dar per stopa agudi haue misser Aluixe (!) ...................................... L 1 s 13
a di 18 dito die dar per agudi stopa haui dito misser Aluixe (!) ............................................ L 3 s 4
a di 19 dito die dar per braza 3 1/2 panno basso haui dito .................................................... L 3 s 6
a di 24 dito die dar per agudi et vn capel haui Nicolo suo famegio ...................................... L 1 s 6
a di 8 mazo 1526 die dar per un capel haui Andrea .............................................................. L - s 18
a di 4 luio 1526 die dar per lire 17 1/4 stoppa et per 450 agudi da mager et per lire 3 1/2 agudi
cinquetini haui Simon da Ponta dura .................................................................................... L 6 s 13
a di 24 zener 1526 die dar per braza 1 1/2 tella costanza haui Martin ragazo ..................... L - s 15
a di 30 dito die dar per panno haui misser Aluixe .................................................................. L - s 9
a di 14 feurer 1526 die dar per 200 agudi da mager haui Luca Ussich ................................ L 1 s 8
a di 22 dito die dar per 200 agudi da mager haui dito ........................................................... L 1 s 8
a di 11 april 1527 die dar per tentura di braza 12 lira rassa di n°1182 ................................ L 1 s 17
_________
L 159 s 3
fol. 8
Madona Lucretia Tetricha questa die hauer a di ... marzo 1525 per fitto della tentoria per lanno
1525 ...................................................................................................................................... L 49 s 12
a di 1 marzo 1526 die hauer per fito della dita tentoria per lanno 1526 .......................... L 49 s 12
a di 11 april 1527 die hauer per resto et saldo se reporta per debitor in questo auanti a carte 204
.............................................................................................................................................. L 59 s 19
_________
fol. 7
Madona Lucretia Tetricha in Zara die dar a di 11 april 1527 per resto de una soa rason in questo a
dredo fato per credidor (!) appar a carte 151 ..................................................................... L 59 s 19
a di 29 mazo 1527 die dar per braza 3 tella costanza haui misser Aluise ........................... L 1 s 10
a di 21 zugno 1527 die dar per cordella haui Aluise .............................................................. L - s 7
a di 4 luio 1527 die dar per mezo brazo de chapenichio haui so mamola ............................ L 1 s 5
a di 18 dito die dar per braza 3 1/2 tella costanza haui so mamola ..................................... L 1 s 15
80

a di 11 septembrio 1527 die dar per altri tanti fazo boni aconto de mistro Nicolo Cervarici dissi lui
hauer speso in mendar la caxa et conzar seradura et chaenaci? et al mistro ...................... L 3 s 12
a di 30 dito die dar per un per spironi et un feltrin haui Aluise .......................................... L 2 s 12
a di 16 dito die dar per un capel haui misser Aluise ............................................................. L - s 18
a di primo novembrio 1527 die dar 50 agudi de Cesena ........................................................ L - s 8
a di 16 decembrio 1527 die dar per braza 1 1/3 panno negro haui mamula ......................... L 1 s 4
a di 8 feurer 1527 die dar per contadi al remer per traveseli 17 et per condutura di quelli per conzar
la tina ........................................................................................................................................ L 6 s 2
a di 3 marzo 1527 die dar per agudi haue Baptista ............................................................... L - s 10
a di 19 zugno 1528 die dar per altri tanti sono spesi in conzar la tina .............................. L 10 s 10
a di 9 luio 1528 die dar per un capel haue misser Nicolo ..................................................... L - s 18
a di 10 dito die dar per 2 tanestre haue Ualerio ..................................................................... L 1 s 4
_________
L 92 s 14
fol. 8
Madonna Lucretia Tetricha questa die hauer a di 15 april 1527 per fitto della so casa et tentoria
tegnimo al affitto per el anno presente di 1527 .................................................................... L 49 s 2
a di X decembrio 1528 die hauer per fitto della dita casa et tentoria per lanno 1528 ...... L 49 s 12
Posta a carte 244
fol. 8
Madona Lucretia Tetricha questa die dar a di 10 decembrio 1528 per altri tanti promessi suo fiol
misser Aluise per la heredita del condam magnifico misser Andrea Cuiran fo provedador ... L 9 s 15
a di 23 zener 1528 per altri tanti me promessi so nepote per ser Bernardin Pritici L 43 s 1 appar in
questo a dredo fato creditor ditto ser Bernardin a carte 226 e die dar per stara 2 orzo haue ser Zuane
Rimondo di ordene de suo fiol ser Aluise la qual promessa me fese per auanti L 14 s 8 summaL 57 s
9
a di 24 ditto (!) die dar conti a mistro Zuanne Gercici marangon per hauer menda la tentoria L - s 16
a di 10 feurer 1528 die dar per sartia haue misser Batista .................................................... L - s 12
a di 17 dito die dar per resto di braza 4 ueludo haue Batista ................................................ L 10 s -
a di 20 dito die dar per 4 feltrini haue misser Batista ............................................................ L 2 s 8
a di 21 april 1529 die dar per sartia haue Batista .................................................................... L 1 s -
a di 8 zugno 1529 die dar per braza 1 1/2 costanza haue ragazo ......................................... L - s 14
a di X dito die dar per vna stria di canal et sartia ................................................................... L 1 s 1
a di 11 dito die dar per braza 3 1/2 costanza haue ragazo ..................................................... L 1 s 4
a di 15 luio 1529 die dar per spago .......................................................................................... L - s 8
a di 20 dito die dar per otto cerchi dadi a mistro Nicolo Ceruarich per conzar la tina in tentoria
.................................................................................................................................................. L 1 s 4
a di 6 octobrio 1529 die dar per un gomer haue misser Baptista ........................................ L 2 s 10
81

a di 12 novembrio 1529 die dar per braza 2 3/4 panno basso ............................................. L 2 s 12
a di V° decembrio 1529 die dar per altri tanti sono spesi in chonzar la tina ........................ L 7 s 1
a di 18 zener 1529 die dar per agudi haui misser Batista ...................................................... L 1 s 4
a di 18 feurer 1529 die dar per agudi et tella costanza ........................................................ L 3 s 15
a di 20 ditto die dar per un petoral con sonagi et sartia ....................................................... L 10 s 8
________
L 114 s 1
fol. 9
Madona Lucretia Tetricha in Zara die hauer per resto de una sua rason facta creditrice in questo a
dredo appar a carte 204 ....................................................................................................... L 6 s 10
a di 23 zener 1528 die hauer per altri tanti me fesi far boni in camera misser Zuane Batista suo
nepote a conto da incanto Vrana .......................................................................................... L 57 s 9
a di marzo 1529 die hauer per fitto della so tentoria per mi dada a Ceruarici per anno presente .... L 49 s 12
a di marzo 1530 die hauer per fitto della questa tentoria per anno presente ..................... L 49 s 12
posta auanti a carte

274 fata creditrice per
resto L 49 s 2
*
L[anno] 1530 a die 6 zener
Madona Luchresia Tettricha die dar per altri tanti sono spexi in consar la so caxa siue tentoria in
Zara prima a li 2 magistri marangoni per 11 lomando L 11 s - e per 450 agudi per L 1 s 16 e per 200
agudi da sexina L 3 s 1 e per 20 fegagissi in 13 L 13 s - e per 5 traui L 12 s - e per fero fatti i pironi
L 2 s 9 e per 4 pesi de traui nece per i schalini s 33 e per agudi cinquantini s 8 e per 150 copi L 2 s
2 e per 5 pesi de traui fatti saprilli L 50 e per un pezo di trauo meso al mangano L 1 s 10 e per fachini
aportar dite robe s 12 ........................................................................................................... L 58 s 4
item per prie pesi di tauolo asserar lo dui porto di que horto fino messi per auanti a tento chordi
vechi sono robadi spesi con el mistro ..................................................................................... L 3 s -
fol. 9
Madona Lucretia Tetricha in Zara questa die dar per sartia haui Lucha Cherstulici .............. L 2 s -
a di 9 marzo 1529 die dar per 200 agudi haui misser Aluise ............................................... L - s 16
a di 26 septembrio 1530 die dar per 2 capei haui ditto ........................................................... L 2 s -
a di 13 decembrio 1530 die dar per corda suorcina haui misser Aluise ............................... L - s 12
a di 6 zener 1530 die dar per conto a mistro Gasparo marangon a bon conto dila so mercede siue so
zornale die star a conzar la caxa ala tentoria s 20 e per 300 agudi picoli e per 150 agudi di Sesena L
2 s 8 tolti per essa tentoria ..................................................................................................... L 3 s 8
a di 9 dito die dar contadi al ditto mistro Gasparo e suo compagno ..................................... L 3 s 4
*
Drugi rukopis
82

a di 12 feurer 1530 die dar per altri tanti sono spesi per mistro Nicolo Raditich tentor in conzar la
casa sua di tentoria prima in 20 segaici L 13 s - per travi 5 L 12 s - per fachini s 8 per ferro fesi pironi
L 2 s 9 per fachini aportar ditti traui tolti in prestido s 4 e per 4 pezi di traui s 33 per agudi per 15
chalini s 8 copi 150 L 2 s 2 alle magistri per resto di zornade 11 L 7 s 16 .......................... L 40 s -
a di ditto spesi so in pezi cinque di pauamenti sono fati li zapuli s 50 et per un pezo di travo fato
pontel nel mangano s 30 e per agudi tolti per conzar ditta caxa s 16 .................................. L 4 s 16
a di dito die dar per altri tanti so spesi in far serar le due porte sono nel orto per hauer i lari porta le
vechie porte mie del mistro .................................................................................................... L 3 s -
a di 23 feurer 1530 die dar per altri tanti so spesi in dui peci legno per laltaria ................... L 1 s 5
a di 15 zugno 1531 die dar per un par tarochi haue ser Alouixe (!) ..................................... L - s 13
a di 10 decembrio 1531 die dar per sartia fese dar misser Aluise al fiol de Simon Usich .... L 1 s 2
a di 13 marzo die dar per 13 lanze haue misser Aluise questo carneual rempe in piaza con certi
compagni et me haveria dado per pegno vn anello doro qual gelo reso uidrio in questo zorno val s
12 luna .................................................................................................................................. L 8 s 6
1533 a di 23 marzo die dar per spese de una termination fatta a di dito come apar in cancelleria in
contraditorio lo misser Aluixe suo fiol s 24 et per avochato L 3 val .................................... L 4 s 4
a di ... die dar per spese fate per mistro Nicolo tentor ouer Radotich in altaria in casa dela tentoria
per destender li panni ........................................................................................................ L 23 s 13
fol. 10
Madonna Lucretia Tetricha in Zara die hauer a di 26 feurer 1529 per resto de una so partida in
questo adredo L 51 s 6 per so la fazo creditrice di el fitto fenisse 1530 a carte 244 ........... L 49 s 2
Ego Augustinus Martius notarius publicus imperiali auctoritate et Jadre iuratus antescripta computa
ex libris apothece ser Mathei Zapici ciuis et mercatoris Jadre fideliter exemplaui et in fidem me
subscripsi etc. die 26 mensis martii 1534 a nativitate.
Rjeènik Detricove raèunovodske knjige
- agudi: èavli (clous)

- asserar (asserir): tvrditi, uvjeravati (affirmer, convaincre)
- beretta: kapa (béret)
- beretin: sivo (gris)
- bertuello: arka (joint, jointure)
- biancherelle (biancheria): rublje (linge)
- botega: duæan (magazin, boutique)
- botoni: dugme (bouton)
- braza: lakat, mletaèka mjera za duinu 0,633 m (coudée)
- brena (briglia): uzde (rennes)
- buso (buco): rupica (petit trou)
- cadene da bracho: narukvica (bracelet)
83

- cadenella: lanèiæ (chaîne de cou)

- candella: svijeæa (chandelle)
- capello: kapa (chapeau)
- carisia: tkanina naèinjena od otpada i ostataka svile (kersey/carisé : tissu fait à
partir de déchets de soie)
- casello - casella: razdjeljak, pregrada (cloison, haie)
- cavezo: kupon, uzorak (coupon, échantillon)
- centura: remen (ceinture)
- cera: vosak (cire)
- cerchi: obruèi (cercles de tonneaux)
- cesindello (cesendelo): lampica (petit lampe)
- chalchar: valjati, stisnuti (fouler, tasser, enfoncer, calquer)
- chaenaci (choenicium): klijeta za èupati (pinces pour arracher)
- chalcina: kreè (mort, malter)
- cisme: èime (bottes)
- charato: baèva (tonneau)
- chette (chetare?): tijetiti, pokriti, smiriti (couvrir, calmer)
- contado (contare: raèunati/in contate: u gotovu): raèun/gotovina (compte,
comptant)
- copa (coppa): èaa, pehar (verre, coupe)
- corda: konop (corde)
- coreci (corredo): brodska oprema (équipement de navire)
- crinelo (crinolina): krinolina (soutane)
- curame (corame): koa (cuir)
- fachino: nosaè (porteur)
- famegio: sluga, egrt (serviteur, apprenti)
- fante: momak (garçon de course)
- feltrin (feltro): ogrtaè iz pusta (feutre)
- ferro: eljezo (fer)
- fersora (fersoura): tava (poëlle)
- filado (fila/filare/filo): pleten podstavljen; red, niz/presti/konac (ourlé; rang/filer/
fil)
- fito: zakup, najam (bail, location)
- formazo: sir (fromage)
- foza (fosca?): gotovo crna boja (couleur presque noire)
84

- ganello (gonella): vrsta odjeæe, plat (type de vêtement, robe)

- gelo: led, mraz (glace, gel)
- gondolino: dio brodiæa (partie de navire)
- (h)orto: vrt (jardin)
- incanto: draba (enchères)
- incenso: tamjan (encens)
- lanna: vuna (laine)
- lanza: hitac, koplje (lance)
- linazzo: laneno (en lin)
- lume: svjetiljka (luminaire)
- mager: malj (marteau)
- mamula: dadilja (nourrice)
- marangon: drvodjelac (charpentier)
- mel: med (miel)
- mezetto: list papira za izradu kartona (feuille de papier pour faire du carton)
- mighier (uno): mjerna jedinica, tisuèje (mier : unité de compte, millième)
- misella: mjeavina, smjesa (mélange, pâte)
- mozo: jedinica kapaciteta (muid : mesure creuse de capacité)
- negro: crno (noir)
- paonazo: sivo (gris)
- parer (parete): zid, stijenka (mur, parroie)
- pauamento (pauimento): ploènik (pavement)
- pegno: zalog (gage)
- penere (penerata): konac za porub i ukrase (fil pour les ourlets et les ornements)
- petoral da cavallo: trbuna zatita za konje (pectoral pour cheval)
- pevere: papar (poivre)
- pionbo: olovo (plomb)
- pontel (pontile): vrsta drvenog mosta (type de pont en bois)
- quarta: mjera za suhe sitne stvari, te za tekuæine (mesure creuse/mesure pour
les liquides)
- quintano (quintaza?): potvrda o isplati, namira (attestation de paiement)
- raganello (ragana?): vrsta prostije odjeæe (type de vêtement fruste)
- ragazzo: djeèak, momak (garçon, gamin)
- rassa: raa (rasse)
- rosso: crveno (rouge)
85

- remer (remaio): veslar (fabriquant de rames)

- rempe (rempinpin): ravnalo sa èuperkom (règle avec une touffe)
- sangallo (sangola): noæna vasa (pot-de-chambre)
- sarafel (sarafo): zlatna novèanica kovana 1425. godine od egipatskog sultana
al-Malika-al-Achraf Barsbaya (monnaie d’or frappée en 1425 par le sultan
d’Egypte)
- sartia: konop, brodska uad (corde, amarre)
- schalle (schalaun?): vrsta pokrivaèa (type de couverture)
- schartazo (scartaccio): kesica od papira, èahura (boîte en carton)
- sella: sedlo (selle)
- serar: zatvoriti (fermer)
- sevo: loj (suif)
- soler (solere/solerare): poploèiti (paver)
- sonago (sonaglio): zvonce (grelot)
- sotel (sotile): tanko, lagano (fin, léger)
- spago: ue (corde)
- spirone (speroni): ostruga (éperon)
- stagnada: od lima (en fer-blanc)
- steua (steura?): daæa (taxe)
- stopa (stuppa): valjaonica za sukno (foulon)
- strie (stria?): lijeb, pruga (strie, gouttière)
- stringe (stringa): vrpca za stezanje (ruban pour tirer)
- suorcina (suocera?): punica (belle-mère)
- tanestra (canestro): koara (panier)
- tarochi: kartaka igra Tarot (jeu de Tarot)
- tauola: daska (planche)
- tella constanza: platno iz Konstance; kestenasto smeðe (toile de Constance;
couleur chatain)
- tella da teler: platno za rezati (toile à la coupe)
- tella seda: svileno platno (drap en soie)
- tentor: bojadisar (teinturier)
- tinazo: drveni sud, baèva (tonneau)
- tina: drvena posuda, baèva (coupe en bois, tonneau)
- tor (tuor): uzeti (prendre)
86

- tolsi: donijeti (apporter)

- trauesello (trauesellus, trabessella): gredica, mali balvan (poutre porteuse)
- traue: greda (poutre)
- urinal: noæna posuda (pot-de-chambre)
- uenchi (venco): vrbova iba (verge en saule)
- verde: zeleno (vert)
- zalo: uto (jaune)
- zapuli (sapolo/imbono): brodski dio (pièce de navire)
- zornale: dnevnik raèuna, raèunska knjiga (journal des comptes)
Résumé
Le bilan (rimanenze) du livre principal de compte

de Jean et Lucrèce Detrico (1520-1533)
Dans les archives de Zadar, se trouve un document exceptionnel parce que

rare. Il s’agit du livre des bilans d’un couple d’entrepreneurs zadarois, Jean et
Lucrèce Detrico, daté de 1520 à 1533. Les Detrico figurent parmi les vingt lignées
nobiliaires de Zadar. C’est une ancienne famille zadaroise dont la généalogie
remonte au XIIIe siècle. Ses membres sont connus pour être des hommes politiques
actifs et de grands propriétaires terriens. Ils détiennent de nombreuses charges
grâce à leur fidélité à la Sérénissime.
Dans ce livre de comptes, on relève les noms de trente-sept personnes : trois
serviteurs, quatre apprentis, et des partenaires commerciaux. Parmi ceux-ci fig-
ure le marchand Mathieu Zapiæ. Tout porte à croire qu’il est le comptable du
couple. On assisterait donc, au XVIe siècle à une évolution dans la tenue des
livres de comptes. Les marchands ne sont plus obligés de reporter seuls leurs
transactions, mais ils peuvent en donner la responsabilité à un homme de confiance.
Cela est vrai également à Dubrovnik. On y distingue la fonction de l’entrepreneur
qui mène les affaires et du comptable qui mène les livres de comptes. Parmi les
noms qui apparaissent dans ce bilan, le plus illustre est celui d’André Civran,
provéditeur principal de la Dalmatie entre 1524 et 1526. De sorte que la famille
Detrico jouit toujours d’appuis politiques solides. Les autres partenaires sont variés:
des artisans, des paysans du district et des nobles, propriétaires terriens, de l’arrière-
pays croate.
87

Chaque feuillet est consacré à une année, éventuellement deux. Chaque page
est divisée en deux colonnes. Sur la colonne de gauche figurent tous les “die dar”
et sur celle de droite les “die auer”. Le total des dettes est une première fois noté
au bas de la colonne des dépenses, puis reporté en haut de la colonne des reçus.
Tous les montants avancés sont rattachés à la page du livre principal qui les
concerne (“a carte…”).
Le vocabulaire employé dans ce bilan semble se rapporter à une activité
industrielle de textile. On trouve en effet des instruments de menuiserie et de
charpenterie (clous de tailles diverses, cordelle, corde, chaux, fer et plomb, maillet,
planches et poutres de traverse ou de soutien, plaques de pierre), des parois de
séparations sont mentionnées, le verbe fouler et le pilon à fouler y figurent. Parmi
les articles cités, ceux de type vestimentaire dominent (bonnet, fils, rubans, boutons,
ceinture, bottes, robes, nombreuses pièces de tissus de couleurs variées, dont du
feutre et de la soie, de la laine, de la rasse). On relève encore de la cire et des
bougies, des bijoux, des verres, des peaux, de l’encens, du poivre, des pièces de
navire, des selles, des caisses, du suif, des grelots, des tonneaux en bois, des
paniers, sans compter le vocabulaire qui n’a pas encore été déchiffré.
Le couple (le livre est d’abord au nom de Jean, puis à celui de Lucrèce),
investirait donc dans l’aménagement d’une boutique de toiles, d’un atelier de
fabrication et de teinte de textiles ou encore, de tapisserie. Son entreprise se situe
durant la période d’accalmie politique (après avoir été exsangue du fait des incur-
sions turques, en 1521, Zadar entre dans une phase de reprise qui se poursuit
jusqu’en 1537, date d’entrée en guerre avec l’Empire ottoman).
Cet unique exemple montre deux choses. D’une part, on assiste à la vivacité de
l’entreprise économique de la population zadaroise qui se ressaisit aussitôt les
grandes vagues de violence passées. D’autre part, on a le témoignage que la pra-
tique de la tenue dans le livre de compte en partie double est bien présente, non
seulement à Dubrovnik, grand centre commercial, mais aussi sur le reste du
territoire dalmate, dont les centres sont plus modestes.
Mot clés: Jean et Lucrèce Detrico, Zadar au 16è siècle, livre des bilans, histoire
économique.
88

Hrvoje Petriæ
ISSN 0353-295X UDK 94(497.525.1Koprivnica)˝15/16˝:33

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 338(497.525.1Koprivnica)˝15/16˝
«Kuhinjska sela» Koprivnièko vlastelinstvo

pod upravom krajikih kapetana
Koprivnièki zapovjednici upravljali su Koprivnièkim vlastelinstvom od sredine 16.
stoljeæa. U selima na vlastelinstvu tijekom 17. stoljeæa odvijao se intenzivni proces
demografske i gospodarske obnove. Za sada je moguæe pokazati da su na vlastelinstvu
ivjele tri skupine zavisnih seljaka: kmetovi, slobodnjaci i eliri (inkvilini). Na
Koprivnièkom vlastelinstvu opstala su samo ona sela koja su bila smjetena naj-
zapadnije (Kunovec, Pustakovec, Ivanec i Peteranec), a izbjeglice su uz pridravske
moèvare i otoke formirali nova sela (Drnje i Sigetec) koja su takoðer funkcionirala
kao sastavni dio vlastelinstva. Dio tih sela funkcionirao je kao «kuhinjska sela»
koprivnièkih kapetana koji su upravljali vlastelinstvom, a prihode upotrebljavali za
osobne potrebe. U Virju, Drnju i Sigecu formirane su vojnokrajike utvrde, a dio je
stanovnika bio u plaæenoj vojnoj slubi. Izgleda da je u drugoj polovici 16. ili
najkasnije poèetkom 17. stoljeæa dolo do objedinjavanja Koprivnièkog i Ðurðe-
veèkog vlastelinstva, kojemu je pripadao i dio spomenutih sela. Koprivnièko vlaste-
linstvo prestalo je postojati u drugoj polovici 18. stoljeæa kada je dio podlonika bio
ukljuèen u krajiki sustav, a dio koji je ostao u tzv. Provincijalu izdvojen je iz sastava
Koprivnièkog vlastelinstva.
Kljuène rijeèi: Koprivnièko vlastelinstvo, Ðurðeveèko vlastelinstvo, Vojna krajina,
16-17. stoljeæe, «kuhinjska sela», lokalna povijest, gospodarska povijest.
Od sredine 16. stoljeæa, prelaskom Èazme i Virovitice u sustav Osmanskog

Carstva 1552., Koprivnièko vlastelinstvo postalo je pogranièno na granici habs-
burkoga i osmanskoga imperijalnog sustava. Pograniènost Koprivnièkog vlaste-
linstva bila je dodatno izraena nakon ulaska Kanie i prekodravskih ugarskih
prostora u osmanski imperijalni sustav 1600. godine. Ovakvo stanje je potrajalo
do potkraj 17. stoljeæa, a potvrðeno je Karlovaèkim mirom 1699. kada je formi-
rana nova osmansko-habsburka imperijalna granica koja je bila pomaknuta dalje
od ovog prostora.
Srednjovjekovno Koprivnièko vlastelinstvo1 bilo je 1547. vraæeno Ugarskoj
dvorskoj komori, a na njemu je 1548. bilo svega 25 inkvilinskih obitelji2; «neki
1
O srednjovjekovnim Koprivnièkom i Ðurðeveèkom vlastelinstvu usporedi: R. Pavle,
Koprivnièko i ðurðeveèko vlastelinstvo. Povijest, topografija, organizacija, Koprivnica 2001.
2
Prema Josipu Adamèeku, kategorija zavisnih seljaka poznata pod nazivom inkvilini ili eliri u
16. je stoljeæu «nastala naseljavanjem novih podlonika i raslojavanjem velikih seljaèkih porodica
89
7-PETRIC - ZHP-37.pmd 89 25.10.2005, 21:17

od njih bili su u vrijeme mira kmetovi vlastelinstva, a drugi su doli s raznih

strana kao bjegunci; ne posjeduju seline zemlje a ipak ih primoravaju na tlaku za
grad». Zabiljeeno je i 7 kmetskih obitelji koje su imale selita u Ivancu. Uz njih
je 10 ljudi ivjelo na malom otoku na Dravi zvanom Drnje, a ranije su bili kmetovi
u Proderijancu (Peterancu ili Prodaviæu tj. kasnijem Virju). Nisu posjedovali selita,
a davali su tlaku. Na otoku nazvanom Nart i ispod njega na obali Drave u suèiji
Struga ivjelo je 20 vrlo bijednih ljudi, od kojih su neki bili kmetovi na Ðurðe-
veèkom vlastelinstvu, a drugi su doli s raznih strana kao bjegunci. U Ðurðevcu
je ivjelo 36 inkvilina. K tome je na dravskim otocima obitavalo jo najmanje 44,
a u trgovitu Prodaviæ (kasnije Virje) 11 bjegunaca.3
Spomenuti bjegunci su najvjerojatnije bili inkvilini.4 Zanimljivo je da je veæina
izbjeglih zavisnih seljaka bila iz neposredne okolice, to ukazuje da bijeg pred
Osmanlijama u podravskom sluèaju nije bio samo u udaljenije krajeve nego se
provodio svega nekoliko kilometara podalje od glavnih komunikacija, uz zadra-
vanje na vlastelinstvu kojega su bili podlonici. Kako su Koprivnièko i Ðurðeveèko
vlastelinstvo imali jedine «zatiæenije» krajeve uz teko pristupaène terene rijeke
Drave, izbjegli su se stanovnici u pravili skrivali na tim mjestima. «Domaæim»
izbjeglicama su se pridruivali bjegunci s raznih strana, najvjerojatnije iz istoènijih
dijelova Slavonije. Prevladavanje podravskog govora kajkavskog jezika, koji je
vrlo vjerojatno imao kontinuitet od srednjega vijeka5, jasno govori o tome da
brojnost «domaæih» izbjeglica nije bila mala, odnosno da su oni morali biti brojniji
od bjegunaca «s raznih strana». Moguæe je i da svi zavisni seljaci nisu bili obuhva-
æeni izvjeæem iz 1548. godine, tj. njihov je broj, barem teoretski, mogao biti
neto veæi.
na vlastelinstvima» (J. Adamèek, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII

stoljeæa, Zagreb 1980, 422), no isti na 706. stranici pie da su inkvilini «bili draoci sitnih
zemljinih posjeda, koji se èesto nisu raèunali selinim dravinama».
3
KAZ, ALC, ser. I, Litt. P, br. 504; Opis gospodarskog stanja vlastelinstva Ðurðevca, Prodaviæa
i Koprivnice, preveo M. Pandiæ, priredio J. Adamèek, Kaj, god. 2, br. 6, Zagreb 1969, 25-27;
Izvor je u elektronièkom obliku objavljen na stranici http://www.podravina.net/pdf/
radhist001f.pdf, a pristup je ostvaren 15. IX. 2004. u 20:15 sati.
4
Prema Zlatku Herkovu, inkvilin je «onaj koji nema vlastitog posjeda, elir, eljar, hiar». Z.
Herkov, Graða za financijsko-pravni rjeènik feudalne epohe Hrvatske, sv. 1, Zagreb 1956, 525.
U koprivnièkom sluèaju, kada se govori o kmetovima i inkvilinima moguæe je da se podaci
odnose na njihov status prije nego su bili prisiljeni napustiti svoje domove. Èinjenica je da su
1548. «pravi» kmetovi bili jedino oni koji su imali selita u Ivancu. Prema ovom spisu izgleda
da ostali nisu imali ne samo selita nego ni kuæe. To je bilo moguæe jer Vladimir Mauraniæ
pie da je inkvilin «podlonik, koji ima samo kuæu i podkuænicu, ili paèe ne ima nita svojega,
nego je na stanu» (V. Mauraniæ, Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rjeènik, 1. dio (A-O),
Zagreb 1908-1922. (pretisak iz 1975), 437).
5
M. Lonèariæ, Jezièni odnosi u Podravini, Arheoloka istraivanja u Podravini i kalnièko-
bilogorskoj regiji, Zagreb 1990, 181-195.
90
7-PETRIC - ZHP-37.pmd 90 25.10.2005, 21:17

HRVOJE PETRIÆ - «Kuhinjska sela» - Koprivnièko vlastelinstvo pod upravom krajikih kapetana
Izvjeæe o vlastelinstvima iz 1548. istièe da «sva druga sela koja postoje na

podruèju vlastelinstva (katela) posve su opustoili Osmanlije. Ti se ljudi, kao i
preostali graðani Koprivnice, ne usuðuju izlaziti ni na kakav rad niti u polje niti u
vinograde zbog straha pred Osmanlijama. Tek kada najprije konjanici i pjeaci
pretrae polja i vinogradarska pribreja, onda odlaze na tlaku odasvud zatiæeni i
èuvani pod dobrom vojnièkom straom».6 Prema ovim podacima, na Koprivniè-
kom i Ðurðeveèkom vlastelinstvu su tada ivjele samo 37 kmetskih i 116 inkvi-
linskih obitelji, tj. 153 obitelji. Kmetova je bilo manje od èetvrtine, to govori o
izuzetnom osiromaenju zavisnih seljaka. Zbog velikog siromatva te kako bi
potaknuo povratak odbjeglih kmetova, kralj je 28. oujka 1549. oslobodio pod-
lonike od svih davanja na dvije godine.7
Dragutin Feletar je zapisao: «Valjalo je prehraniti veliku ratnièku posadu kopriv-
nièke i drugih okolnih utvrda, a uz to valjalo je unovaèiti to vie mladiæa u
vojsku. Tako i Kunovec, Ivanec, Pustakovec i druga okolna sela postaju izravno
vojno leno, odnosno posjedi koprivnièkih kapetana i vojnih vlasti».8
Prema Ranku Pavleu, smanjenje broja podlonika na vlastelinstvu æe se
nastaviti jer zbjegovi koji nisu dobili zatitu u obliku utvrde nestaju u provalama
Osmanlija. Preostao je samo zbjeg kmetova na podruèju biveg vesnikata Struge
kao jezgra buduæeg sela Sigetec (istoèno od Koprivnice). Izgleda da su kmetovi
iz Ivanca, koji su ranije bili u Ðurðeveèkom vlastelinstvu, u drugoj polovici 16.
stoljeæa preli u sastav Koprivnièkog vlastelinstva, a moguæe je da se slièno
dogodilo sa kmetovima u Sigecu.9 Isti autor dri da æe opustoeni dijelovi vlaste-
linstva posluiti «za naseljavanje novog stanovnitva koje æe imati sasvim drugaèiji
status od onog kakav su imali odbjegli kmetovi, a preostali podlonici vlastelinstva,
uglavnom sklonjeni u pridravske moèvare, ostati æe u kmetskom statusu».10
Kmetovi Ðurðeveèkog vlastelinstva spominju se izrijekom jo 1556. godine.11
Karl Kaser je miljenja da su preostala sela vlastelinstva, tj. Kunovec, Pustako-
vec, Ivanec i Peteranec, imala poseban status. Ona su po njemu bila prolazno nase-
ljena «jer za razliku od drugih mjesta tog vlastelinstva ova sela nisu bila naseljena
Vlasima i ostala su pod jurisdikcijom dvorske komore».12 Kaser u svojoj knjizi nije
jasno argumentirao «prolaznu naseljenost» pa to ostaje otvorenim pitanjem.
6
J. Adamèek, Opis gospodarskog stanja, 26-27.
7
R. Horvat, Prilozi za povijest Podravine 1538.-1591. godine, Vjesnik Zemaljskog arkiva, god.
15, Zagreb 1913, 18-19.
8
D. Feletar, Povijest Kunovca, U povodu 90. obljetnice Kunoveèke bune, Kunovec-Koprivnica
1993-1994, 30.
9
R. Pavle, Koprivnièko i ðurðeveèko vlastelinstvo, 147.
10
R. Pavle, Koprivnièko i ðurðeveèko vlastelinstvo, 27.
11
R. Horvat, Koprivnièke listine XVI. vijeka, Vjesnik Zemaljskog arkiva, god. 16, Zagreb 1914, 274.
12
K. Kaser, Slobodan seljak i vojnik 1, Zagreb 1997, 103.
91
7-PETRIC - ZHP-37.pmd 91 25.10.2005, 21:17

Na ostatke Koprivnièkog vlastelinstva u drugoj polovici 16. stoljeæa poèeli su

se naseljavati novi doseljenici. Koprivnièki kapetan Ivan Globyczer13 nove je do-
seljenike pretvarao u kmetove. Isto je radio kapetan Albin Grasswein.14 Fedor
Moaèanin je u svojim istraivanjima ukazao kako se 1569. u Saboru tuilo «da
koprivnièki kapetan upotrebljava koprivnièke kmetove za osobne potrebe, umjesto
za utvrðivanje grada, da se ne pokorava propisima o ubiranju poreza od imanja te
utvrde i da vrijeða podupane i plemiæke suce. Te i sliène optube ponavlja iduæih
godina, ali se stanje ne mijenja».15
Izgleda da broj novih doseljenika nije bio mali. Koprivnièko je vlastelinstvo
1570. imalo 150 kmetskih obitelji.16 Ranije sam donio podatak o postojanju 37
kmetskih obitelji, ali i 116 elirskih (inkvilinskih) 1548. godine. Poveæanje kmet-
skih obitelji s 37 na 150 govori o znaèajnijem popravljanju gospodarske moæi
vlastelinstva, ali i vrlo vjerojatno o poboljanju gospodarskog poloaja zavisnih
seljaka jer je na vlastelinstvu uèetverostruèen broj kmetova. Iz svega nije jasno
to se u meðuvremenu zbivalo s elirima odnosno izbjeglicama. Vjerojatno je da
je barem dio njih s vremenom pretvoren u kmetove. Ako bi se ova pretpostavka
pokazala toènom, ona bi se gotovo idealno uklopila s moguænoæu poboljanja
gospodarskog poloaja zavisnih seljaka vlastelinstva, kao to sam ranije iznio.
Godinu dana kasnije, 1571. broj je kmetskih obitelji na vlastelinstvu porastao
na 200,17 to moda nije ba najpouzdaniji pokazatelj toènosti brojka, ali ako
nita drugo onda barem jasno govori o pozitivnom demografskom trendu meðu
zavisnim seljacima u kmetskom statusu. Godine 1582. u zapisnicima Hrvatsko-
slavonskog sabora se spominje da kmetova ima puno i da su u dobrom stanju.
Koprivnièki kapetan imao je vlastiti alodij, a kmetovi su morali davati tlaku na
alodiju.18 Na osnovi iznesenoga moguæe je pretpostaviti da je gospodarski poloaj
zavisnih seljaka «dotaknuo dno» oko 1548. godine i da se on u iduæih tridesetak
godina popravio. To potvrðuju saborski zapisnici koji ih navode u «dobrom stanju»,
13
A. E. Brliæ, Ivan Globiczer, Veliki kapetan koprivnièki (1572. - 1581.), Zbornik Muzeja grada
Koprivnice 4, Koprivnica 1947, 57-58.
14
A. E. Brliæ, Tri Grassweina, vel. kapetani Koprivnièki, Zbornik Muzeja grada Koprivnice 6,
Koprivnica 1947, 84-86.
15
F. Moaèanin, Vojna krajina do kantonskog ureðenja 1787., 31. Isti autor upozorava: «Ipak
jedva bi se moglo reæi da arogancija vojnih zapovjednika prelazi za ono doba uobièajenu mjeru.
Tube zbog nasilja koje podnose hrvatski feudalci jedan protiv drugoga, ne zaostaju ni brojem
ni sadrajem za tubama protiv krajike vojske. Ne nasilja sama po sebi, uobièajena kod vojske
onog vremena, nego tendencija vojnih zapovjednika da osiguraju sebi nesmetanu pljaèku
proirenjem svoje a samim tim i svojih pretpostavljenih jurisdikcije preko ogranièenog
kruga vojnièkih odnosa daje njihovim samodovoljnim postupcima posebno politièko znaèenje».
16
F. iiæ, Hrvatski saborski spisi (dalje: HSS), knj. 3, str. 290; R. Pavle, Koprivnièko i ðurðeveèko
vlastelinstvo, 28.
17
HSS, knj. 3, 332; R. Pavle, Koprivnièko i ðurðeveèko vlastelinstvo, 28.
18
HSS, knj. 4, 56-59; R. Pavle, Koprivnièko i ðurðeveèko vlastelinstvo, 28.
92
7-PETRIC - ZHP-37.pmd 92 25.10.2005, 21:17

a to znaèi da su u punom smislu mogli ispunjavati svoje obveze prema zemaljskom

gospodaru, to nije bio sluèaj tridesetak godina ranije.
Oko naseljavanja je bilo i problema jer se Hrvatsko-slavonski sabor 1580. alio
to kapetan nije dopustio podvrgavanje kmetova plaæanju poreza i obavljanju
javnih radova.19 Kapetan Ivan Globyczer je uz to zauzeo oblinje posjede oko
Rasinje, zapadno od Koprivnice i neto udaljenije posjede oko Martijanca (Vara-
dinska upanija).20
S vremenom su koprivnièki kapetani Koprivnièko vlastelinstvo, odnosno
njegove ostatke, pretvorili u vlastite feudalne posjede od kojih su imali nemale
koristi. Oni su ostatkom koprivnièkog vlastelinstva, odnosno tzv. «kuhinjskim
selima» kako su ih izvori nazivali u 18. stoljeæu upravljali kao feudalni gospo-
dari,21 a dohodak ovih sela je 1648. godine iznosio preko 1000 rajnskih forinta.22
U jednom spisu iz 1656. godine navodi se da su spomenuta sela 1648. i 1649.
godine nosila prihode od 1200 rajnskih forinta.23 Ti su dohoci bili iznimni jer su
koprivnièki kapetani imali svoje redovite prihode, tj. primali su plaæu. Osim toga,
kapetani su «kuhinjska sela» izuzeli od vlasti Hrvatsko-slavonskog sabora i bana.
Na saborskom zasjedanju 1604. stalei su se alili da je kapetan Albin Grasswein
(Grayszwein) na ostatku Koprivnièkog vlastelinstva zabranio popisivanje i na-
platu poreza.24 Ti su postupci zapravo znaèili izdvajanje Koprivnièkog vlastelinstva
iz vlasti Hrvatsko-slavonskog sabora.25
Koprivnièki kapetani su otpoèetka, pored svoje plaæe, uivali ukupne prihode
s Koprivnièkog vlastelinstva. Oni su za to sami morali namjetati nadstojnike,
straare i pukare (èuvare).26 Zavisni seljaci bili su isprva u kmetskom i elirskom
(inkvilinskom), a sredinom 17. stoljeæa i u slobodnjaèkom statusu.27 Moda je
pojavu slobodnjaka moguæe promatrati kao dio procesa ponovnog naseljavanja
vlastelinstva. Sliène primjere pojave slobodnjaka kao povlatene skupine zavisnih
seljaka u prvoj polovici i sredinom 17. stoljeæa nalazimo na velikom dijelu vlaste-
linstava koja su granièila s vojnokrajikim podruèjima.28
19
HSS, knj. 4, 53-54; J. Adamèek, Bune i otpori, Zagreb 1986, 19.
20
J. Adamèek, Agrarni odnosi, 505.
21
tajerski zemaljski arhiv Graz (dalje: STLA), Militaria, Sch. 175.
22
K. Kaser, Slobodan seljak i vojnik 1, 86, 103-104.
23
STLA, Militaria, Sch. 199.
24
HSS, knj. 5, 632-633; SHKR, knj. 1, 324-326; J. Adamèek, Bune i otpori, 19.
25
J. Adamèek, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeæa, 505.
26
K. Kaser, Slobodan seljak i vojnik, 86, 103
27
Primjerice 1658. i 1659. spominje se slobodnjak Andrija Hus iz Drnja. Usp. J. Andritsch, Die
Matrikeln der Universität Graz 2, 207, 213.
28
J. Adamèek, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeæa, 697-701. Prema
J. Adamèeku: «U drugoj polovici XVI. st. pojavile su se prve grupe slobodnjaka s trajnim i
93
7-PETRIC - ZHP-37.pmd 93 25.10.2005, 21:17

Izgleda da se i vlako stanovnitvo naselilo na dijelu Koprivnièkog vlastelinstva,

na to ukazuje pismo kralja Rudolfa od 8. listopada 1604. u kojem poziva nadvoj-
vodu Ferdinanda da udovolji molbama Hrvatsko-slavonskog sabora zbog vlakih
naseljenika kao koprivnièkih podlonika.29 I nadvojvoda Matija se u Beèu 13.
svibnja 1605. oèitovao nadvojvodi Ferdinandu oko ove tube.30
Moguæe je da se prethodna obavijest odnosi na vlako stanovnitvo iz Muène
koji su 1605. molili da ih se oslobodi rabote i sliènih zahtjeva,31 ali se ne spominje
tko je postavljao te zahtjeve.32 Izgleda da su zahtjeve prema njima imali koprivnièki
kapetani koji su vjerojatno nastojali postavljati se za upravitelje Koprivnièkog
vlastelinstva. Prema biljeci iz 1607., vlaki naseljenici iz Muène alili su se na
koprivnièkog kapetana Schrottenbacha, ali se ne kae zbog èega.33 Spis je bio
dostavljen kapetanu radi podnoenja izvjetaja i otklanjanja razloga tubi.34 Aleksa
Iviæ je, pozivajuæi se na spomenute biljeke, smatrao da su 1605. «od Srba u
Muènoj kod Koprivnice okolni plemiæi zahtevali, da im obavljaju kmetovsku
slubu», a 1607. spominje sukob s koprivnièkim kapetanom Schrottenbachom.35
Fedor Moaèanin je o tome zapisao: «Ako poveemo te dvije biljeke, a Iviæ to i
èini, onda bi jedino moglo ispasti da je koprivnièki kapetan tjerao vlahe na rabotu,
a ne hrvatski plemiæ».36 Nakon to je kapetan Schrottenbach dao izvjetaj Dvor-
skom ratnom vijeæu u Grazu, ono mu je naloilo da vlako stanovnitvo u Muènoj
ostavi na miru dok ne stigne zapovjednik Slavonske krajine. Po Aleksi Iviæu
stanovnici u Muènoj ovu su odluku pogreno protumaèili te ih je u oujku 1608.
Dvorsko ratno vijeæe ukorilo radi neposlunosti, a u svibnju 1608. povjerilo zapo-
vjedniku Slavonske krajine Sigismundu Fridrichu Trautmansdorfu zadatak da se
rijei spor izmeðu vlakog stanovnitva i koprivnièkog kapetana Schrottenbacha.37
Iz iznesenih podataka moguæe je zakljuèiti da su koprivnièki vlastelini poèetkom
17. stoljeæa vlake naseljenike u Muènoj pokuavali drati podlonicima Kopriv-
nièkog vlastelinstva. Izgleda da se situacija nije promijenila ni 1640. kada je zagre-
nasljednim slobodnjaèkim statusom. Slobodnjaci toga tipa pojavljuju se u velikom broju

poèetkom XVII st. na vlastelinstvima koja su se naseljavala nakon perioda turskih pustoenja.
Postala su, dakle, posebna kategorija kolonista na novonaseljenim vlastelinstvima».
29
HSS, sv. 5, 634-635.
30
HSS, knj. 5, 646.
31
Ratni arhiv, Beè (dalje: KA), IÖHKR, Vindica, Prot. Juli 1605.
32
F. Moaèanin, Pokuaji sporazumijevanja izmeðu hrvatskog plemstva i vlaha Varadinskog
generalata u 17. stoljeæu, Vojna krajina (Povijesni pregled historiografija rasprave), Zagreb
1984, 280.
33
KA, IÖHKR, Vindica, Prot. Dezember 1607.
34
F. Moaèanin, Pokuaji sporazumijevanja izmeðu hrvatskog plemstva i vlaha, 280.
35
A. Iviæ, Migracije Srba u Slavoniju tokom 16., 17. i 18. stoleæa, Naselja i poreklo stanovnitva
po arhivskim dokumentima, knj. 21, Srpski etnografski zbornik, knj. 36, Subotica 1926, 25.
36
F. Moaèanin, Pokuaji sporazumijevanja izmeðu hrvatskog plemstva i vlaha, 281.
37
KA, IÖHKR, Vindica, Prot. März 1608.; Prot. Mai 1608.
94
7-PETRIC - ZHP-37.pmd 94 25.10.2005, 21:17

baèki biskup Benedikt Vinkoviæ spomenuo kako je koprivnièki kapetan imao

300 podlonika meðu vlakim stanovnitvom «in Territorio Presidii Caproncensi»,
«koje je bez ikakve javne koristi iskoritavao».38
Hrvatsko-slavonskim staleima, koji su bili svjesni postupka izdvajanja
Koprivnièkog vlastelinstva od njihove vlasti, nije preostajalo drugo nego se neus-
pjeno aliti na Koprivnièko vlastelinstvo zbog neplaæanja poreza, kao primjerice
1613. godine. Tek je 1618. Ugarski sabor donio zakljuèak kojim se Koprivnièko
vlastelinstvo pod upravom koprivnièkog kapetana moralo podvrgnuti ne samo
plaæanju poreza i javnim radovima nego i plaæanju crkvene desetine. Kralj je taj
zakljuèak potvrdio, ali on nikada nije bio proveden u praksu.39 Hrvatsko-slavonski
sabor je nakon 1604. i 1613. te 1618. godine vie puta (1624, 1634, 1637,
1642, 1649. i 1687) uzaludno traio da se Koprivnièko vlastelinstvo, odnosno
posjedi oko Koprivnice, podvrgnu pod njegovu vlast te da podlonici plaæaju
poreze.40 Kapetani su podlonike vlastelinstva èuvali od plaæanja desetine, dike i
davanja tlake prigodom izgradnje utvrda èime su njihovi stanovnici, koji su se
nali izvan utjecaja vaeæih zakona, «osjeæali sve pozitivne i negativne strane
svojih gospodara».41
No, za razliku od tumaèenja Karla Kasera, osim spomenutih sela (Kunovec,
Pustakovec, Ivanec i Peteranec) jo su neka bila sastavni dio vlastelinstva. Iz
godine 1635. saèuvana je alba kmetova Drnja i Sigeca protiv koprivnièkog kape-
tana zbog samovoljnog udvostruèavanja njihovih kmetskih obveza. Radi toga se
sastalo posebno povjerenstvo koje je dalo detaljan izvjetaj o tim obvezama. Osim
sudjelovanja u obrani protiv Osmanlija, kmetovi su odravali mlinove na Dravi i
davali druga podavanja.42
Uz to se kod Drnja 1635. godine spominje prijelaz preko Drave.43 Dravu se
prelazilo brodom (skelom), a na drugoj je strani bilo Osmansko Carstvo. Nakon
to su Osmanlije 1690. napustile Kaniu i prekodravske ugarske krajeve ovaj
prijelaz dobiva na znaèenju, no i dalje je djelomièno bio upotrebljavan u vojne
svrhe. Tako se 1693. godine spominje u odredbama danim vojsci povodom odlaska
iz zimskog tabora, te u spisima kojima je posebnim izaslanicima bilo naloeno
poduzeti sve potrebno kako bi se olakao prijelaz vojske.44 Saborski zakljuèci od
38
Z. Kudeliæ, Izvjeæe zagrebaèkog biskupa Benedikta Vinkoviæa apostolskom nunciju Casparu
Mattheiju o Marèanskoj biskupiji i Vlasima iz 1640., Povijesni prilozi 19, Zagreb 2000, 177.
39
HSS, knj. 5, 85, 187-188; J. Adamèek, Bune i otpori, 19.
40
HSS, knj. 5, 85, 632-633, 671; Zakljuèci Hrvatskog sabora (dalje: ZHS), knj. 1, Zagreb
1958, 45, 106, 500; J. Adamèek, Agrarni odnosi, 505.
41
K. Kaser, Slobodan seljak i vojnik 1, 104.
42
Hrvatski dravni arhiv, Zagreb (dalje: HDA), Ujedinjena bansko-varadinsko-karlovaèka
generalkomanda, Uvezeni spisi Varadinskog generalata (dalje: USVG), knj. 1, fol. 61-65.
43
HDA, Generalkomanda, USVG, knj. 1, fol. 61-65.
44
ZHS, knj. 1, 565, 573.
95
7-PETRIC - ZHP-37.pmd 95 25.10.2005, 21:17

14. studenog 1695. govore o ovom prijelazu preko Drave.45 Isti je zabiljeen u
saborskim zakljuècima od 12. srpnja 1704. godine.46 Intenzivirani promet ometala
je prijevoznina (brodarina). Ona je bila previsoka te je od Krievaèke upanije 5.
rujna 1716. zatraeno da prijevoznici ne budu preskupi.47
Godine 1635. traeno je da dobra Koprivnièkog i Ðurðeveèkog vlastelinstva,
tj. sela Peteranec, Drnje, Ivanec, Sigetec, Kunovec, Pustakovec i Virje te pustose-
line Izdenèine i Petrovci budu doznaèeni fisku.48 Prema ovom podatku, na Kopriv-
nièkom i Ðurðeveèkom vlastelinstvu je u 17. stoljeæu preostalo samo sedam naselja.
Sela Kunovec, Pustakovec i Ivanec (Kunovicz, Pustakouicz, Ivanicz) su bila
smjetena sjeverno, Peteranec (Petrinianicz) i Drnje sjeveroistoèno, a Sigetec i
Virje istoèno od Koprivnice. Kralj Ferdinand III. je 7. lipnja 1647. èetiri od sedam
sela vlastelinstva darovao podbanu i kraljevom personalu Tomi Mikuliæu. To su
bila sela Kunovec, Pustakovec, Ivanec i Peteranec.49 Tome se usprotivio kopriv-
nièki kapetan jer bi mu tim gubitkom bili izravno ugroeni nemali prihodi. Zanim-
ljivo je usputno spomenuti da je Tomo Mikuliæ bio oenjen Katarinom, kæerkom
nekadanjeg koprivnièkog kapetana Ivana Wilchelma Globiczera, te je preko te
enidbe dobio posjede zapadno od Koprivnice Mali i Veliki Karlovec (Krievaè-
ka upanija) i Martijanec (Varadinska upanija).50
Koprivnièki zapovjednik pukovnik Ehrenreich Trautmansdorf je 19. lipnja 1647.
molio krievaèkog zapovjednika Ivana Jakova Gallera, kao namjesnika generala,
da se sprijeèi moguæa kraljeva odluka o izluèenju tzv. «Slavonaca i Predavaca od
Vlaha». Trautmansdorf je mislio da bi kralj, na molbu Tome Mikuliæa i slavonskih
stalea, mogao dati izvriti zakljuèke Varadinske komisije od 1635. godine glede
izdvajanja tzv. «Slavonaca i Predavaca od Vlaha». Razlog sprjeèavanju ove odluke
je bio u tome da bi se izluèivanjem gore navedenih unitila krajina, a vlaki
naseljenici bi se ili pobunili ili se odselili u Osmansko Carstvo. Kralja Ferdinanda
su tajerski stalei i unutarnjoaustrijsko ratno vijeæe zamolili da se Kunovec, Pusta-
kovec, Ivanec i Peteranec ne izruèe Tomi Mikuliæu. Kao razlog su naveli èinjenicu
da su ta sela od uvijek spadala Koprivnièkom vlastelinstvu odnosno koprivnièkoj
utvrdi kojom je upravljao zapovjednik tamonje krajine. Zapovjedniku su ta sela
bila nuna za uzdravanje. Dana 22. studenoga 1647. odluèeno je da se ta sela ne
izruèuju Tomi Mikuliæu te je zapovjedniku Slavonske krajine preporuèeno nagovo-
riti Tomu Mikuliæa na dragovoljno odstupanje od darovanih sela koja su mu se
trebala nadoknaditi drugim dobrima.51
45
ZHS, knj. 2, 63.
46
ZHS, knj. 2, 274.
47
Hrvatske kraljevinske konferencije (HKK), knj. 1, Zagreb 1985, 389.
48
HDA, Generalkomanda, USVG, knj. 1, fol. 101-102.
49
KA, IÖHKR, Vindica, fasc. 56, Juni 1647.
50
J. Adamèek, Agrarni odnosi, 513; Isti, Ludbreg i okolica, Monografija Ludbreg, Ludbreg 1984, 92.
51
R. Lopaiæ, Spomenici Hrvatske krajine (dalje: SHKR), knj. 2, Zagreb 1885, 279.
96
7-PETRIC - ZHP-37.pmd 96 25.10.2005, 21:17

Kralj Ferdinand III. je u Pragu, 21. veljaèe 1648. dao naputak u kojem je,
izmeðu ostaloga, komentirao «glede kmetova, pripadajuæih Koprivnici, mislili
su prijanji èlanovi povjerenstva, da bi isti imali plaæati i nadalje porez kraljevini
i da budu potèinjeni njenoj jurisdikciji, a tako neka ostane i u buduæe. Nakon toga
darovani su bili ti kmetovi personalu (Tomi Mikuliæu), a èlanovi povjerenstva
imaju nastojati, da ih dobiju s dobra od personala i saèuvaju za kapetaniju; ako
pak to nije moguæe, neka ostanu personalu».52 Kada je èlan povjerenstva Sigismund
Trautmansdorf 12. svibnja 1648. boravio u Varadinu, doao je na objed k predsjed-
niku ratnog vijeæa koprivnièki kapetan Ehrenreich Trautmansdof te su mu pokazali
posljednju rezoluciju o èetiri sela Koprivnièkog vlastelinstva. Dana 13. svibnja
kapetan Ehrenreich Trautmansdorf je pohodio Sigismunda Trautmansdorfa i zatim
je otputovao. Radi spomenuta èetiri sela pisao je kralju u Prag. Iduæeg je dana
kod predsjednika ratnog vijeæa i personala bila voðena nedovrena rasprava radi
koprivnièkih kmetova. Rasprava je nastavljena 19. svibnja 1648., a uspjeh joj je
bio da je dogovoreno da kmetovi ostanu pod upravom nadkapetanije, uz uvjet da
se daje naknada za njih, a u meðuvremenu da se plaæa zakupnina 1200 forinti
godinje. Kapetan Ehrenreich Trautmansdorf je trebao pustiti one kmetove koje
je ranije uhvatio. Dana 21. svibnja Sigismund Trautmansdorf je zapisao kako je
dao miljenje da 1200 forinti nije previe za zakupninu. Na raspravi odranoj u
Varadinu 26. svibnja Tomo Mikuliæ je priopæio «da ako bude kapetan Ehrenreich
Trautmansdof pucao na kmetove u Koprivnici, da æe se isti Turkom predati».
Najvjerojatnije je istoga dana popodne zbog navedenih razloga Sigismund Traut-
mansdorf otputovao u Koprivnicu. Tamo mu je kapetan Ehrenreich Trautmansdorf
pripovjedao «o tumultu kmetova kapetanije, a da je to sve uèinjeno bez njegova
znanja». Sigismund Trautmansdorf spominje i to da se u Varadinu 5. lipnja 1648.
raspravljalo «o smutnjama u Koprivnici i o jednom prebjeglom kmetu».53 U arhivu
HAZU èuva se nedatirani prijepis podneska kralju deputacije Sabora kraljevina
Hrvatske i Slavonije o odnosu koprivnièkih kmetova prema tamonjem kapetanu,
u kojem je ponovljen zahtjev za stavljanje Koprivnièkog vlastelinstva pod saborsku
jurisdikciju.54
Tomo Mikuliæ je svakako elio stupiti u posjed èetiri sela. Kapetan Ehrenreich
Trautmansdorf se Mikuliæevu preuzimanju suprotstavio orujem. Tomo Mikuliæ
je bio ustrajan te je 1649. uspio stupiti u posjed spomenutih sela. No, za stupanje
u posjed na svoju stranu trebao je pridobiti koprivnièkog kapetana, to mu nije
bilo nimalo jednostavno. Naposljetku je Mikuliæ kapetanu ponudio godinji iznos
od 1200 rajnskih forinta zakupa za kmetove iz sela Koprivnièkog vlastelinstva:
52
SHKR, knj. 2, 280.
53
SHKR, knj. 2, 283-284.
54
Arhiv HAZU, Lopaiæeva zbirka, Prijepisi latinskih, njemaèkih i talijanskih isprava i pisama,
br. 83.
97
7-PETRIC - ZHP-37.pmd 97 25.10.2005, 21:17

Kunovca, Pustakovca, Ivanca i Peteranca.55 Kralj Ferdinand III. je u Pounu 12.

travnja 1649. potvrdio ugovor, sklopljen izmeðu koprivnièkog kapetana Ehren-
reicha Trautmansdorfa i personala Tome Mikuliæa, radi plaæanja zakupa za ranije
spomenute kmetove. Ta se godinja odteta, odnosno zakupnina imala tako dugo
plaæati dok se Tomi Mikuliæu i njegovim nasljednicima ne naðu odgovarajuæa
dobra na drugom mjestu.56
Odgovarajuæa zamjena nije bila pronaðena pa su ovim selima nastavili upravljati
Mikuliæi. Zbog toga to je pitanje uivanja nad Kunovcem, Pustakovcem, Ivancem
i Peterancem bilo rijeeno na ranije izneseni naèin, logièno je da Tomo Mikuliæ u
svojoj oporuci iz 1649. ne spominje ova sela. Tomo Mikuliæ je imao sinove Ladi-
slava i Aleksandra. Ladislav je umro dvije godine nakon oca, pa je sve obiteljske
posjede preuzeo Aleksandar. Koprivnièko zapovjednitvo je 30. listopada 1656.
poslalo u Graz dopis kojim je zahtijevalo da se sela vlastelinstva vrate pod kape-
tanovu upravu.57 No, iz pisma koprivnièkog fiskusa Dorotiæa od 15. srpnja 1657.
vidi se da je tada Aleksandar Mikuliæ jo uvijek upravljao spomenutim selima.58
Dana 15. kolovoza 1657. ban Nikola Zrinski je svjedoèio da je koprivnièki fiskus
Petar Dorotiæ prosvjedovao protiv prisvajanja posjeda koprivnièkih graðana od tamo-
njih vojnih zapovjednika, a radilo se o prostorima Ivanca, Peteranca i Kunovca.59
Problem je nastao 1657. kada je izbio skandal jer su se proirili glasovi o Alek-
sandrovoj seksualnoj nastranosti i nasiljima. Zbog toga je morao pobjeæi u Bosnu,
ali je 1658. u odsutnosti bio osuðen na smrt uz zapljenu svih posjeda.60 Time je
prestao i ranije dogovoreni zakup za «kuhinjska sela» koji se odnosio na Tomu
Mikuliæa i njegove nasljednike.
Ovim je selima 1659. ponovno upravljao koprivnièki kapetan. O stanovnicima
upe Ivanec, koja je osim sela Ivanec, Kunovec i Pustakovec obuhvaæala Botino-
vec, Gorièko i Cenkovec,61 u zapisniku kanonskog pohoda od 1. travnja 1659.
ukratko je opisan njihov mentalitet, odnosno veæine «kuhinjskih sela»: «Narod je
u toj upi surov, nemaran i nepoboan. Ne brine se za propovijed i za svetu misu,
a nepokoran je upniku i drugim crkvenim ljudima. Silom eli oteti crkvena dobra.
Prije nekoliko godina nije se nekoliko njih acalo, da vlastitoga svoga upnika is-
tjeraju, udarivi ga pet puta batinom. Pa i sada upravo se javno bune protiv kopriv-
nièkog kapetana, koji je njihov vlastelin».62
55
HDA, Neoregestrata acta (dalje: NRA), sv. 661, br. 26; sv. 661, br. 27; sv. 661, br. 28; sv. 661,
br. 29; Arhiv HAZU, D-LXVI-145; J. Adamèek, Bune i otpori, 19.
56
SHKR, knj. 2, 284-285; primjerak i u Arhivu HAZU, D-LXVI-145.
57
STLA, Militaria, Sch. 199.
58
Arhiv HAZU, D-LXXII-48.
59
HDA, Grad Koprivnica (GK), kut. 7, br. 3.
60
HDA, NRA, sv. 726, br. 29, 49; sv. 728, br. 21; J. Adamèek, Ludbreg i okolica, 93.
61
upni ured Koprivnièki Ivanec, Spomenica upe Koprivnièki Ivanec.
62
Nadbiskupski arhiv, Zagreb, Kanonske vizitacije (NAZ, KV), Prot. 89/Ia, str. 224-225.; R.
Horvat, upe u Hrvatskoj Podravini, Hrvatska prolost, knj. 2, Zagreb 1941, 25.
98
7-PETRIC - ZHP-37.pmd 98 25.10.2005, 21:17

Koprivnièki kapetan i vicegeneral Slavonske krajine Ehrenreich Trautmansdorf

regulirao je 1. oujka 1661. odnose s podlonim seljacima u Peterancu, te sklopio
urbar, odnosno sporazum iz kojeg se vidi da su Peteranèani istovremeno imali
obveze kao obièni podlonici, tj. kmetovi i ujedno kao povlateni krajinici.
Sporazum donosimo u cijelosti: «Dajemo na znanje svim onima, kojih se tièe, da
smo u poboljanju ove koprivnièke granice u prisutnosti mnogih valjanih mueva
sa podèinjenima u selu Peteranec, a s kojima smo se sporazumjeli i ako na nau
tetu, no ipak za bolju korist i uzdravanje ove granice pod takvim uvjetima mi
smo popustili i ublaili svoje prihode i odredili poslove te drugo, èime su do sada
morali sluiti koprivnièkim kapetanima, a sada moraju spomenuti podlonici iz
Peteranca sluiti 80 dana nama svake godine i sa 300 dana rada godinje i radom
kroz èitav dan. Isto tako moraju nam od prihoda svakog mlina na Dravi davati
jednu forintu te da su sa svime i na svakoj granici duni vriti sliènu slubu, kao
i drugi granièari, kamo æemo ih uputiti mi ili drugi nai èasnici te svoju slubu
vriti i u pomoæi biti onim granièarima gdje æe takva sluba biti potrebna i da je
svako oboruan te da je spreman na svaku potrebu granice. Obeæajemo da æemo
njihov sporazum s nama odrati tako dugo dok æemo ostati u Koprivnici».63
Iduæe 1662. godine, u saborskim se zakljuècima spominje izaslanstvo kopriv-
nièkog zapovjednika koje je trebalo regulirati stanje u Drnju jer je dolo do nezako-
nitog ubiranja kmetskih podavanja.64 Drugih podataka o ovome nema, ali moemo
pretpostaviti da je izaslanstvo trebalo regulirati odnose po uzoru na Peteranec.
Drnje je bilo vrlo vano zbog svog smjetaja u blizini prijelaza preko rijeke Drave
te trgovaèkog znaèaja. Na ovom prostoru je postupno dolo do irenja trgovine
solju.65 Moguæe je da je veæ 1648. u Drnju postojalo skladite soli,66 no o drnjanskoj
solani vie podataka imamo tek u 18. stoljeæu.67
Na Hrvatsko-slavonskom saboru jo je 1681. godine bilo rijeèi o imanjima oko
Koprivnice to su ih drali krajiki èasnici, no nije jasno odnosi li se taj podatak
i na Koprivnièko vlastelinstvo. Dana 15. travnja 1681. Hrvatsko-slavonski sabor
je svojim izaslanicima, upuæen im na saborsko zasjedanje u Sopronu, dao upute
kako bi posjede oko Koprivnice koje su drali krajiki zapovjednici trebalo vratiti
pod vlast Kraljevine.68
63
SHKR, knj. 2, 312.
64
ZHS, knj. 1, 253, 254.
65
A. Wissert, Biljeke o nekim varadinskim kuæama, Spomenica varadinskog muzeja 1925-
1935, Varadin 1935, 38.
66
L. Dobroniæ, Koprivnièki gradski zapisnici, Podravski zbornik 14, Koprivnica 1988, 148.
Spominje se «Holi Mihal na derniu ztoiecshi kamene zoli».
67
Dravni arhiv Varadin, Arhiv grada Koprivnice (dalje: DAV, AGK), spis od 9. veljaèe 1731;
H. Petriæ, Opæina i upa Drnje, Drnje 2000, 87.
68
ZHS, knj. 1, 399, 419.
99
7-PETRIC - ZHP-37.pmd 99 25.10.2005, 21:17

Osim ranije spomenutih kmetova i slobodnjaka na vlastelinstvu su vjerojatno

postojale i druge skupine zavisnih seljaka poput elira ili inkvilina koji su posje-
dovali samo kuæu i vrlo mali dio selita. U zapisnicima koprivnièkoga gradskog
poglavarstva iz 1677. saèuvana je jedna biljeka da je Ferdinand Zehetner, zapo-
vjednik Koprivnièke krajine, pustio iz okova elira ili inkvilina Stjepana Orloviæa.69
Kako je ova biljeka krnja, treba biti oprezan jer je moguæe da spomenuti elir
nije bio podlonik ovog vlastelinstva.
Kada je 1770. povuèena crta razgranièenja izmeðu civilnog i vojnog podruèja,
dolo je do razmjene nekih sela. Kunovec, Pustakovec i Ivanec izdvojeni su iz
krajikog podruèja, dok su Peteranec, Drnje, Sigetec i Virje ostali dio Vojne kra-
jine.70 Tim je èinom Koprivnièko vlastelinstvo prestalo postojati.
Summary
The So Called Kitchen Villages The Koprivnica Feudal

Possession Under the Administration of the Military Border Captains
The Koprivnica military commanders administered the Koprivnica manor from

the middle of the 16th century onwards. The villages on the manor passed through
a period of demographic and economic renewal during the 17th century. There
were three groups of dependent tenants living on the manor: the serfs, free ten-
ants, and the so called inquilini. During this period only the villages in the most
western parts of the manor still existed, while at the same time the refugees even
created some new villages near the Drava River. A part of those villages were
functioning as the so called kitchen villages of the Koprivnica captains who
governed the manor, and used the income of these villages for their own needs.
The military fortresses were erected in the villages of Virje, Drnje and Sigetec,
and a part of their inhabitants were obliged to military service. It seems that the
manors of Koprivnica and Ðurðevac merged together in the second half of the
16th or, at the latest, in the first half of the 17th centuries. The feudal possession of
Koprivnica ceased to exist in the second half of the 18th century, when one part of
its subjects were incorporated in the Military Border system, and the others, who
remained under the jurisdiction of the Croatian feudal diet (Sabor), were sepa-
rated from the Koprivnica feudal possession.
Key words: Manor of Koprivnica, manor of Ðurðevac, Military Border, 16th
and 17th centuries, kitchen villages, local history, economic history.
69
DAV, AGK, Zapisnici poglavarstva grada Koprivnice 1676-1687, spis od 24. prosinca 1677.
70
K. Kaser, Slobodan seljak i vojnik 2, 224, bilj. 52.
100
7-PETRIC - ZHP-37.pmd 100 25.10.2005, 21:17

Ivan Juriiæ
ISSN 0353-295X UDK 94(497.562)˝1683/1712˝

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest Izvorni znanstveni rad
Vol. 37, Zagreb 2005.
Lika i Krbava od Velikog rata za osloboðenje

do inkorporacije u Karlovaèki generalat (1683-1712)
Na temelju relevantne arhivske graðe i dostupne literature autor daje prikaz zbivanja
u vezi s Likom i Krbavom u vrijeme nedoumica beèkog dvora oko buduænosti krajikog
sustava, pri èemu su upravo tamonja zbivanja u mnogoèemu bila prethodnica
preustroja Karlovaèkog generalata polovicom 18. stoljeæa. Gledano ire, u lièkim
su dogaðanjima uoèljivi i prvi oblici kasnije sustavno provedenog preustroja èitave
hrvatske Vojne krajine. Pored politièkih zbivanja, ovaj se prilog dotièe i financiranja
Like i Krbave u spomenutom razdoblju, kao i nekih problema vezanih za tamonje
stanovnitvo, bilo da se ra di o starosjediocima ili o novonaseljenim obiteljima.
Kljuène rijeèi: Lika, Krbava, Vojna krajina, Karlovaèki generalat, 17-18. stoljeæe.
Nerijeeni osmanlijsko austrijski odnosi (borba za Ugarsku) doveli su 1683.

do njihova meðusobnog sukoba i do tzv. Velikog turskog rata (1683-1699) u kojem
su na stranu Austrije stale jo neke zemlje (Mletaèka Republika, Poljska i Rusija)
organizirane od 1684. i uz potporu pape Inocenta XI. u tzv. «Svetu ligu». Velika
osmanlijska vojska kreæe prema Beèu. Nakon duge i neuspjele opsade (1683),
Osmanlije trpe neuspjehe u dugotrajnom ratu.
Nakon to su Osmanlije protjerani iz Ugarske, njihova je moæ naglo opala
tijekom uspjenog protuudara postrojba Habsburke Monarhije. Krajike postrojbe
znatno su doprinijele uspjesima carske vojske u Ugarskoj i na ostalim podruèjima
Monarhije, od Drave do mora. Sudjelovale su u velikim bitkama unutar carskih
armija i samostalno prodirale, u manjim ili veæim napadima, sve dublje u osman-
lijsko podruèje.
Katastrofom osmanlijske vojske pod Beèom 1683. oslabio je pritisak na Hrvat-
sku i Slavoniju. Stoga su krajinici mogli veæ 1684/85. na irokom bojitu prijeæi
u protunapad. Poèinje oslobaðanje, odnosno ponovno osvajanje velikog dijela
nekadanjih upanija Like i Krbave, nakon to su stoljeæe i pol pripadale Osman-
skom Carstvu. Ciljanim su udarima prodirali u Liku i Krbavu i tako poharali
zemlju da su se osmanlijske posade jedva mogle odrati i u onim utvrdama koje
krajinici jo nisu bili osvojili. Krajinici su svu raspoloivu penicu i stoku odnijeli
sa sobom kao ratni plijen, a sela i kuæe spalili.1
1
Amstadt, 1969, 126.
101
8-JURISIC - ZHP-37.pmd 101 25.10.2005, 21:17

U nekoliko godina, postrojbe krajinika, regrutirane od dragovoljaca, uspjele

su prisiliti Osmanlije na uzmak iz Like i Krbave te 1689. osvojiti posljednje neprija-
teljske utvrde. Osmanlijske posade utvrda morale su se konaèno i zauvijek povuæi
iz Like. Pored toga to je na taj naèin ponovno osvojena veæina mjesta koja su
izgubljena jo 1522., proiren je i Karlovaèki generalat prema jugu, uz porast
teritorija i ljudstva.
Na spomenute bojne aktivnosti tamonje je krajinike veæ desetljeæima, pored
ostaloga, silila sasvim odreðena nevolja. Prenaseljenost mnogih podruèja mogla
se rijeiti samo proirenjem na teritorij koji su Osmanlije osvojili, tim vie to su
ratne operacije 1683-1699. pokrenule veliki val izbjeglica iz Like i Krbave. Mno-
tvo je njih dolo na podruèje oko Otoèca i Korane u razdoblju od 1685. do 1686.
No, buduæi da su uskoro mnoga mjesta u Lici bila «oèiæena» od Osmanlija,
bojovnike osobito one iz Primorske krajine slijedile su njihove obitelji i naselile
se ondje.
Nestankom osmanlijske opasnosti i njihovim protjerivanjem iz Ugarske, napose
iz Like, poèelo se ponovno postavljati pitanje o buduæoj zadaæi krajike institucije,
o njezinoj svrsishodnosti u Lici i na irem prostoru. Ponovno dolaze, dakle, do
izraaja one snage koje ele posve okonèati s krajikim ureðenjem ne eleæi ga na
podruèju Like, ali i one koje ga ele u promijenjenom obliku, drukèijeg od onog
u Karlovaèkom generalatu, posebno glede financiranja.
Posljedica je toga bila da u razdoblju gotovo pola stoljeæa stalnih napetosti,
nemira i smutnja zbog ojaèanih sukoba izmeðu interesa hrvatskih stalea, unu-
tarnjeaustrijskih zemalja, carskih vlasti i krajikog stanovnitva krajike institu-
cije u Lici i u cijelom Karlovaèkom (i Varadinskom) generalatu, nisu mogle uæi
u mirno razdoblje.
Stoga nakon ponovnog osvajanja ovog podruèja poèinju dvadesetogodinje
nesuglasice oko buduænosti Like izmeðu samih stanovnika Like, Dvorske komore
u Grazu i Beèu te krajikih vlasti. Obnovljene su i rasprave oko ponovnog pripa-
janja Like Kraljevini Hrvatskoj, iako nije bilo izgleda da se to i ostvari. Takoðer
nije moglo doæi ni do povrata ovog teritorija nekadanjoj zemaljskoj gospodi, jer
su Zrinski i Frankopani, kao jedini tamonji veliki posjednici, bili uklonjeni 1671.
nakon «magnatske» zavjere, tj. neuspjelog pokuaja otpora hrvatskih i maðarskih
velikaa beèkom centralizmu.
Zapovjednitvo Karlovaèkog generalata umijealo se veæ 1690. u tada jo
neureðene odnose u Lici i Krbavi te je zapovjednik Otoèca imenovan za privre-
menog zapovjednika cijelog podruèja sa zadaæom da ondje organizira vojnokrajiki
sustav.2 Istovremeno je poslan povjerenik (komesar) da nadgleda daljnje naselja-
vanje te da osniva seoske opæine u Lici. Najznaèajnije utvrde i mjesta Bilaj,
Novi, Ribnik, Vrebac, Budak, iroka Kula i Peruiæ u Lici i Udbina u Krbavi
2
Isto, 129.
102
8-JURISIC - ZHP-37.pmd 102 25.10.2005, 21:17

IVAN JURIIÆ - Lika i Krbava od Velikog rata za osloboðenje do inkorporacije u Karlovaèki generalat...
zaposjeli su plaæeni i neplaæeni krajinici iz natkapetanije Senj i kapetanije Otoèac.

Lika je privremeno prikljuèena Karlovaèkom generalatu.3
No veæ sljedeæe, 1691. godine, ovdje je formalno obnovljena posebna upanija
te su imenovani veliki upan i podupan Lièko-krbavske upanije. Ona ipak nije
vraæena pod jurisdikciju Hrvatskog sabora i bana jer je vlasnik zemalja steèenih u
ratu bila Dvorska komora u Beèu.
S obzirom da su gospodarski problemi Like bili jednako teki kao i oni u ostalim
dijelovima Karlovaèkog generalata, da bi se to vie smanjili trokovi njezina
izdravanja, pokualo se promijeniti sam naèin financiranja i napraviti ga uèinko-
vitijim.
Kako je Komora to podruèje smatrala novosteèevinom, namjeravala je njome
raspolagati u suglasnosti s carem a ne s unutarnjeaustrijskim staleima, prodala
je 1692. Liku, Krbavu i Karlobag grofu Adolfu von Sinzendorfu za 80 000 guldena.
Ovaj su kupoprodajni ugovor otro odbili vojni zapovjednici i narod Like. Uslijedit
æe cijeli niz upravnih problema koji su konaèno doveli do inkorporacije Like u
Karlovaèki generalat 1712. godine.
Vojne vlasti Karlovaèkog generalata protivile su se prodaji Like civilnoj osobi
smatrajuæi je opasnim za sigurnost Krajine jer je Lika granièila s Osmanskim
Carstvom i Mletaèkom Republikom. Sami Lièani nisu eljeli postati podlonici
grofa Sinzendorfa ili Dvorske komore i biti obvezni na razna davanja i tlaku,
smatrajuæi se krajinicima, a ne seljacima, kmetovima. Sinzendorf je, naime, uza
sav otpor krajinika i njihovih èasnika, pokuao prisvojiti njihove legitimno steèene
zemljine posjede, tj. uæi u posjed njihovih zemljita. To mu je uspjelo putem pri-
vatne parnice jedino u Karlobagu.
Ali, kad je Sinzendorfov upravitelj 1693. poèeo utjerivati desetinu, odnosi sa
stanovnitvom toliko su se zaotrili da je postojala stalna prijetnja da nezadovolj-
stvo naroda preraste u otvoreni ustanak. Buduæi da su i vojne vlasti i Dvorska
komora eljele sprijeèiti nemire u tom istaknutom dijelu Krajine, potakli su Sinzen-
dorfa da odustane od daljnjeg zaposjedanja Like. Buduæi da je prihvatio njihov
prijedlog, ugovor o kupnji je razvrgnut. Sinzendorf je, zapravo, Liku prodao natrag
Dvorskoj komori i iz toga izvukao znatnu financijsku dobit. Lika je predana na
upravu unutarnjeaustrijskoj Dvorskoj komori u Grazu. Ona je 1694. za upravitelja,
odnosno zapovjednika Like, imenovala velikog kapetana Senja, grofa Antonia
Coroninia.4
Uz vojne zapovjednike i narod, protiv spomenutoga kupoprodajnog ugovora pro-
svjedovali su i unutarnjeaustrijski stalei te su takoðer traili da se ugovor raskine,
iako Lika, prema «Brukom Libelu» iz 1578., nije spadala pod njihovu nadlenost.
3
Isto.
4
Kaser, 1997, 164-165.
103
8-JURISIC - ZHP-37.pmd 103 25.10.2005, 21:17

Nakon to je stekla Liku i Krbavu, Komora u Grazu pokuala je ondje uvesti
civilnu upravu. Kad je komorski èasnik, spomenuti grof Coronini pokuao, po
naredbi, i vojno osoblje u Lici nasilno podloiti komorskoj upravi (da bi se ukinula
dvojna vlast, tzv. imperium mixtum), naiao je na odluèan otpor velikog kapetana
(Oberhauptman) Senja, Rudolfa, grofa od Edlinga, koji je na tom podruèju bio
postavljen za upravitelja generalova ureda.
Iz njegovih izvjeæa, koje je slao u Karlovaèki generalat, vidljivo je kako su
mu se tamonji krajiki èasnici alili da su mjere komorskog ureda u Lici potpuno
poremetile, dapaèe, rastrojile funkcioniranje vojnog sustava u Lici i Krbavi, dok
su se neredi i neraspoloenje, koji su do dolaska komorske vlasti onamo bili
prigueni i tek tinjali, sada poèeli raspirivati u otvoreni ustanak.
Da bi uspostavio mir na tom prostoru i sredio zamreno stanje nastalo uslijed
ispreplitanja ove dvije vlasti u Lici, car Leopold I. (1657-1705) je u lipnju 1696.
zapovjedio Dvorskom ratnom vijeæu u Beèu da, u suglasnosti s unutarnjeaus-
trijskom komorom u Grazu, provede vojnu, crkvenu, upravnu (administrativnu) i
privrednu reorganizaciju tog podruèja. No, nadlene su vlasti odugovlaèile s provo-
ðenjem propisanih mjera, dok su ih krajiki èasnici odbili zbog opasnosti koja je
prijetila od Bihaæa.
Tek nakon Karlovaèkog mira (1699) mogao se napraviti konkretan plan po
kojem je Dvorska komora u Grazu trebala dobiti podruèje s one strane Kapele
(dakle i dio Karlovaèkog generalata) i zadrati veliki dio Like da bi uvela civilnu
upravu. Krbava i gornja Lika te Primorska krajina, dakle, podruèja uz samu granicu,
trebale su se prikljuèiti natkapetaniji Senj, a krajinike iz mjesta koja su trebala
doæi pod komorsku upravu, premjestiti u Krbavu. Pritom se irenjem Krajine na
dijelove Like eljelo ne prouzroèiti dodatne trokove, kao i to da Dvorska komora,
zbog odvajanja dijela Like za buduæe krajiko podruèje, pretrpi to manje tete.
Zbog toga je èak bilo u planu cijelo podruèje Karlovaèkog generalata, koje se
vie nije nalazilo neposredno uz tursku granicu, zamijeniti s Dvorskom komorom
za one dijelove Like koji su se nalazili uz osmanlijsku granicu. Time bi se oslobo-
dilo i dio plaæenih postrojba iz Karlovaèkog generalata i premjestilo u Liku. Da je
taj plan ostvaren, Karlovaèki bi generalat bio gotovo potpuno rasputen.5
Spomenuti je projekt propao veæ pri prvim pokuajima njegova provoðenja. S
jedne strane, narod nije htio odseliti iz svojih sela, a s druge, nije se htio podèiniti
omraenoj civilnoj (komorskoj) upravi.
Èesto je dolazilo do napetosti, èak i do estokih sukoba izmeðu naseljenika-
starosjedilaca (dijelom i Hrvata koji su preli s islama na kræanstvo) i novonase-
ljenih krajinika, doseljenika iz Generalata. Domaæi je svijet naime bio povrijeðen
u svom prastarom pravnom shvaæanju o nièijoj (opasnoj) zemlji, koja treba dopasti
domaæim ljudima a ne strancima, osobito nakon popisivanja zemljinog fonda
5
Kaser, 1997, 165.
104
8-JURISIC - ZHP-37.pmd 104 25.10.2005, 21:17

osloboðenog podruèja, koje je nakon Karlovaèkog mira, a po nalogu beèkog dvora,

obavljeno 1702. godine. Uèinjeno je prilièno zlonamjerno (tendenciozno) jer se
namjerno stalno ponavljalo pitanje je li poznat vlasnik pojedinog zemljita iz
razdoblja prije negoli je dospjelo pod vlast Osmanlija. Naravno, uvijek je uslijedio
negativni odgovor. Tako je austrijska komora dobila na raspolaganje stare hrvatske
posjede, koje je podijelila strancima. Najmirnije je bilo u krajevima Like èije je
puèanstvo dolaskom Osmanlija prelo na islam, a nakon njihova oslobaðanja vra-
tilo se na katolièanstvo (sveæenik Marko Mesiæ priveo je natrag katolièanstvu
cijelu okolicu Peruiæa), jer su tu imovinske prilike ostale nepromijenjene. No,
unatoè svim meðusobnim nesporazumima, ujedinjavala ih je mrnja protiv svake
vrste civilne uprave i zajedno su istupali protiv komorskih slubenika, tim vie
to su ovi bez iznimke gledali samo da iz Like izvuku to veæu osobnu materijalnu
dobit i korist, ne obaziruæi se pritom na interese i potrebe tamonjeg naroda.
Stoga u svim onim mjestima u kojima je komora provodila novo naseljavanje
dolazi do tekih gospodarsko-socijalnih kriza. Otpor krajinika bio je toliko jak
da se komorska uprava u Lici odravala i mogla djelovati tek uz stalnu prisutnost
regularnih carskih postrojba. Nekoliko carskih komisija uzaludno je pokuavalo
srediti stanje u Lici i umiriti stanovnitvo. Njihov otpor bio je stalan i uporan,
kulminirajuæi 1702. otvorenom pobunom gotovo cjelokupnoga tamonjeg stanov-
nitva protiv Coroninija, starog upravitelja Like (protiv kojeg su, zbog njegova
loeg postupanja, bile podignute mnoge tube, pa je neko vrijeme bio i opozvan s
ove dunosti), i novoga, turanjskog kapetana Jakoba Rambschüssela (koji je tako-
ðer ubrzo navukao na sebe gnjev lièkog puèanstva). Kada ih je Coronini (koji se
ponovno vratio u Liku) elio prisiliti na pokornost bezobzirnom strogoæu i brutal-
nom silom, izazvao je takvu ogorèenost Lièana da su napali sjedite komorske
uprave u Ribniku.
Kad su Coronini i Rambschüssel poli izvidjeti uzroke bune, razjareni ih je
narod ubio pred samim oltarom ribnièke crkve koja se tada nalazila na otoèiæu
usred rijeke Like, a svi su se ostali komorski slubenici (èasnici) morali spaavati
bijegom iz Like. Time je prvi put onemoguæena provedba spomenutog projekta.6
Da bi se i dalje zadrao privid civilne uprave u Lici, komora je godinu dana
nakon toga (1703) angairala novog upravitelja za Liku, baruna Andreasa Obers-
burga. No i on je doivio sliènu sudbinu kao i dvojica prethodnika te je zajedno s
upravnim osobljem Komore protjeran iz Like. Privremenu upravu preuzeo je veliki
kapetan Senja. Time je ponovno onemoguæena provedba plana.
Unatoè ovakvom ponaanju prema komorskom osoblju, stanovnici su Like
neprestano isticali svoju vjernost caru i ponavljali staru molbu da ele biti krajinici.
Car Josip I. (1705-1711) bio je voljan ispuniti im elju jer se u tom trenutku elja
poklopila s vladarskim interesima Habsburgovaca: teili su istomu suprotstaviti
6
Isto, 166.
105
8-JURISIC - ZHP-37.pmd 105 25.10.2005, 21:17

se nemiloj nasilnosti zemaljskih stalea. Buduæi da su postali njegovo oruðe za

nadzor unutarnjeaustrijskih zemalja, krajinici su dobili podrku cara.7 Lika je
bila prvi prostor u cijeloj Krajini u kojem stalei nisu imali velikog utjecaja kao u
Varadinskom i Karlovaèkom generalatu, a novèano su ga uzdravali. Poèinje se
tada koristiti i kao instrument suzbijanja utjecaja zemaljskih stalea Koruke,
Kranjske i tajerske koji je steèen putem privilegija na sumnjiv naèin. Moguænost
da se zemaljski stalei putem Krajine suprotstave centralnoj vlasti na prelasku iz
dvorskog u prosvijeæeni apsolutizam, bila je prijetnja uspostavi potpune centrali-
zacije vlasti te je car, potaknut i time to u Karlovaèkom i Varadinskom generalatu
nije bilo vie utjecaja ostalih stalea (npr. hrvatskih i ugarskih), odluèio prvo
pokrenuti preustroj Vojne krajine, to je bilo moguæe tim vie to ni u ostalim
krajinama (osim u Banskoj krajini) utjecaj stalea nije bio toliko jak kao u civilnim
dijelovima Monarhije. Ovim je, naravno, projekt smanjivanja Karlovaèkog genera-
lata definitivno naputen. Ostao je u dotadanjem opsegu, tovie i cijela je Lika
postala njegovim dijelom, tj. dio Krajine.8
Godine 1711. osnovano je dvorsko vojno povjerenstvo koje je trebalo pripremiti
uspostavu vojne uprave u Lici. U drugoj polovici 1712. povjerenstvo je poduzelo
sve potrebne mjere oko preuzimanja upravne vlasti.
Lièki je distrikt dobio u Karlovaèkom generalatu poseban upravni status. Zapo-
vjednik je imao funkciju velikog kapetana. Stanovnici Like dobili su ista prava i
obveze kao i ostali krajinici. Iako je bilo podreðeno Karlovaèkom generalatu, po-
druèje Like i Krbave dobilo je svoje vlastito krajiko sudstvo. Dakle, bio je usta-
novljen zaseban vojni sud s jurisdikcijom nad 12 kapetanija. U kazneno-pravnim
poslovima sud je bio podèinjen pukovnijskom sudu u Karlovcu (koji je morao po-
tvrditi svaku presudu lièkog suda), dok je u civilnim poslovima mogao djelovati
samostalno. Unutarnjeaustrijsko Dvorsko ratno vijeæe bilo je druga i posljednja
instancija, a u kazneno-pravnim poslovima treæa instancija. Sud se sastojao od 14
èlanova. Predsjednik je uvijek bio slubujuæi kapetan lièkog zapovjednitva. Uz
njega je bio sudski pisar i 12 sudskih prisjednika (porotnika), od kojih je 8 bilo
nadleno za civilne, a 4 za kazneno-pravne poslove. Glavari sela (knezovi) imali su
dotada funkcije na svim sudbenim instancijama. Uvoðenjem vojnog suda one su
im ukinute.
U kolovozu 1712. dovrena je upravna (administrativna) podjela lièkog distrikta
na kapetanije i porkulabije.9 U Krbavi su bile uvedene tri kapetanije i jedna por-
kulabija, a u Lici devet kapetanija i tri porkulabije.10
7
Amstadt, 1969, 132.
8
Kaser, 1997, 166.
9
Porkulabijom je upravljao èasnik porkulab, zapovjednik utvrde.
10
Kaser, 1977, 167-168. U Krbavi su bile slijedeæe tri kapetanije: a) Buniæ, sa selima Buniæ i
Korenica, b) Udbina, sa selima Udbina, Mutiliæ, Visuæ, Srednja gora, Bruvno i Mazin te c)
Podlapac, sa selima Joane, Mekinjar, Pisaæ, Peæane i Podlapac. Ovamo je pripadala i porkulabija
106
8-JURISIC - ZHP-37.pmd 106 25.10.2005, 21:17

Inkorporiranjem Like i Krbave u Karlovaèki generalat bili su prije svega (barem

trenutno) uklonjeni uzroci nemira i nezadovoljstva tamonjeg stanovnitva, a iz
dva desetljeæa borbe izmeðu vlasti unutranjeaustrijskih zemalja i interesa Krajine,
odnosno njezinih stanovnika, kao pobjednici izali su krajinici. Krajika se insti-
tucija ovime teritorijalno proirila i na dio sjevernojadranske obale. Austrijski su
zapovjednici tako grupirali vojne snage i tako organizirali kapetaniju Liku da je
nadmoæna pozicija kljuène turske utvrde Bihaæa ponovno bila ponitena. Dakle,
snage su bile izjednaèene tim bolje to je napadna snaga Osmanlija nakon poraza
pod Beèom 1683. znatno oslabila.
Financiranje
Buduæi da unutarnjeaustrijski stalei nisu vie dolazili u obzir za izdravanje

Like (nakon to je propao plan iz 1700. godine), morala je tu obvezu na sebe
preuzeti Beèka dvorska komora. O tom se problemu veæ tada puno raspravljalo
na relaciji Dvorsko ratno vijeæe u Beèu i Dvorska komora. Buduæi da je bilo
dovoljno neplaæenih vojnika, anakronizam je bio izdravanje veæeg broja plaæenih
postrojba. Zbog toga je u razgovorima zakljuèeno da æe u Lici biti plaæeni samo
zapovjedni stoer i tjelesna straa velikog kapetana.11 Svi ostali èasnici (kapetani-
satnici, porkulabi, zastavnici, knezovi) i doèasnici nisu bili plaæeni, nego su umjesto
plaæe dobivali zemlju, kao i pjeatvo i husari. Izdravali su se njezinim plodovima
jednako kao i plaæeni èasnici i doèasnici.
Ovaj prvi korak u smanjivanju financijskih potreba u Lièkoj krajini mogao je
biti proveden, dok se drugi koji je zahtijevao da se ovakve smanjene financijske
potrebe pokrivaju potpuno ili najveæim dijelom davanjima krajikih obitelji i
èasnika, èime bi se lièki distrikt zapravo samofinancirao tada pokazao proma-
enim. Prihodi od raznih taksa (zakupnine i sudske kazne), uvedeni u tu svrhu,
bili su daleko manji od oèekivanih i dostatni samo za plaæanje zapovjednika Like
(plaæa mu je iznosila 1500 guldena).
Komiæ koja je bila pod kapetanijom Udbina. Lika je bila podijeljena na 9 kapetanija i 3
porkulabije: a) Zvonigrad na Zrmanji sa selima Zvonigrad i Popina, b) Graèac (sastojala se
samo od istoimenog sela), c) Lovinac, sa selima Lovinac, Ploèa i Raduè, d) Bilaj, sa selima
Bilaj i Ostrovica, e) Peruiæ, sa selima Peruiæ, Kaluðerovica, Mualuk i Budak, f) Novi, sa
selima Divoselo i Novi, g) Ribnik, sa selima Poèitelj i Ribnik, h) Vrebac, sa selima Mogoriæ i
Vrebac, i) Medak (sastojala se samo od istoimenog sela) te porkulabije: a) Smiljan, b) Pazarite
(obje u sastavu kapetanije Novi) i c) iroka Kula (u sastavu kapetanije Peruiæ).
11
KA, HKR, KZLA, VII, 349, 1, 52, 784 Godine 1737. stoeru su pripadali: zapovjednik (veliki
kapetan), poruènik, narednik, dva desetnika, èetiri razvodnika, dva bubnjara, trideset vojnika
tjelesne strae i pomoæno (nevojnièko) osoblje (vojni kapelan, vojni ranarnik, dva èasnièka
podvornika, zemaljski tuitelj i topnik). Ukupno je bilo 47 plaæenih osoba.
107
8-JURISIC - ZHP-37.pmd 107 25.10.2005, 21:17

Unatoè tim poèetnim potekoæama, ovaj je sustav samofinanciranja postupno

uveden u cijeloj Vojnoj krajini. Posjedovanje zemlje postat æe temeljem krajikog
sustava i zamijenit æe plaæu. Time æe nastati i zemljini posjedi osloboðeni davanja
jer æe umjesto davanja krajinici biti obvezni obavljati vojnu slubu.
Meðutim, bilo je potrebno utvrditi i koliko uopæe ima ljudi u Lici i kakva je
bila struktura zemljita pri ulasku Like u Karlovaèki generalat. Da bi se dobio
popis obitelji koje su se veæ naselile na tom podruèju, njihovih zemljinih posjeda
i raspoloiv broj za vojnu slubu sposobnih osoba, obavljen je popis stanovnitva.
Zapoèeo je vjerojatno 20. rujna u Korenici, a zavrio 30. listopada 1712. u No-
vom.12 To je prvi popis na irem podruèju Krajine i jedini saèuvani do pojedinosti.
Iz njega se jasno vidi struktura zemljinih i obiteljskih odnosa.
Stanovnitvo
Ratni sukobi koji su od 1685. do 1689. trajali u Lici gotovo su je potpuno

ispraznili jer je stanovnitvo masovno bjealo. U sljedeæa dva desetljeæa, Lika je
ponovno naseljena. Buduæi da je ostalo vrlo malo dotadanjeg stanovnitva, dolas-
kom novih obitelji puèanstvo se Like u ta dva desetljeæa potpuno promijenilo.
Najvie novog stanovnitva dolazi iz Primorske krajine koja je bila prenapuèena
veæ polovicom 17. stoljeæa. Ponovno je naseljavanje zavreno velikim dijelom
oko 1712. godine. Do 1746. broj stanovnika nije vie znatno rastao i sveo se
gotovo iskljuèivo na prirodni prirast koji je godinje iznosio 242,2 osobe.
Usporedno s ponovnim naseljavanjem dogaðalo se i uzimanje zemlje u posjed.
Veæ nakon 1701. velik dio zemlje, koju se dalo kultivirati, ponovno je bio obraðen.
Zemlju su naseljenici mogli steæi, tj. postati njezini posjednici ili kupnjom (to se
dogaðalo rijetko) ili dobivanjem u batinu od uprave Beèke dvorske komore (uz
tzv. konfirmacijsku potvrdu o uvoðenju u posjed) ili pak sabljom (tj. uzurpacijom,
kako su je nazivale vojne vlasti Like). Na taj je naèin zemlju steklo najvie nase-
ljenih obitelji, ali se smatrao donekle ilegalnim jer za razliku od prva dva naèina
nije bio organiziran i u njemu nije sudjelovala uprava Dvorske komore. Dakle,
naseljavanje i podjela zemljinih posjeda bila je uglavnom provedena neregularno.
Obitelji koje pri naseljavanju nisu stekle zemlju do 1712., kada Lika ulazi u sastav
Generalata, dobile su status bezemljaa (preszemlacken)13 i njihove se èlanove
nije pozivalo u vojnu slubu. Naime, zemljini su posjedi 1712. veæ do te mjere
bili razdijeljeni da novi doseljenici nisu mogli dobiti kolièinu zemlje dovoljnu za
izdravanje obitelji. Poèinju sporovi oko meða, a i iseljavanje stanovnitva nezado-
voljnog prvenstveno politièkom situacijom. Ovo je nezadovoljstvo donekle stiano
12
Kaser, 1977, 169.
13
KA, HKR, KZLA, VII, 349, 2, 89, 403.
108
8-JURISIC - ZHP-37.pmd 108 25.10.2005, 21:17

inkorporiranjem cjelokupne Like u Karlovaèki generalat. Kasnija iseljavanja bila

su motivirana, s jedne strane, loom zemljom, odnosno opæim nedostatkom zemlje
i glaðu, a s druge, pogoravanjem ivotnih uvjeta zbog loeg ponaanja lokalnih
krajikih èasnika prema tamonjem stanovnitvu.
Zakljuèak
Zbivanja u Lici u mnogoèemu su prethodnica preustroja generalata polovicom

18. stoljeæa. Nakon poèetnog lutanja i smjenjivanja vie institucija u upravi, po-
kualo se vlast u Lici, a osobito njezino izdravanje, organizirati na nov, drukèiji
naèin, ali je prodajom njezina teritorija pojedincu, civilnoj osobi izazvalo
otpor vojnokrajikih vlasti, unutranjeaustrijskih vlasti i, konaèno, samog stanov-
nitva Like. Nakon pokuaja Komore u Grazu da ondje uèvrsti civilnu upravu,
to je izazvalo sveopæe nezadovoljstvo i reakciju, Leopold I. odreðuje da se u
Lici provede mnogostruki preustroj, ali ga niti jedna institucija vlasti nije bila
voljna provesti jer je svaka strana eljela zadrati barem onu poziciju koju je
dotada ondje stekla.
Pred izazovom da u Lici doðe do uèvræenja moæi unutarnjeaustrijske dvorske
komore uz drastièno smanjenje teritorija Karlovaèkog generalata i uz ogromno
neraspoloenje tamonjega krajikog stanovnitva koje je odbijalo svaku pomisao
da bude podlono nekome a ne caru i vojnim zapovjednicima (zbog èega je èak
prijetila moguænost otvorene pobune stanovnitva) vladar je odluèio Liku inkor-
porirati u Karlovaèki generalat iz dva razloga. Prvi i osnovni bio je taj je da je u
Lièanima vidio kao uostalom i u drugim krajinicima iz Karlovaèkog i Vara-
dinskog generalata koji su bili smjeteni uz unutarnjeaustrijske pokrajine moæan
instrument za nadzor pokrajina Kranjske, Koruke i tajerske, ali tek onda ako i
kada budu ustrojeni po novim principima. Drugi je razlog proizlazio iz èinjenice
da se takvo razmiljanje uklapalo veæ tada u ranu fazu izgradnje apsolutistièkog
sustava vlasti u Monarhiji, jer je upravljanju iz jednog centra smetao upravo parti-
kularizam teritorija i posebnost stalea koji su kroz odreðena steèena prava u
upravljanju Karlovaèkim i Varadinskim generalatom imali znatan stupanj neovis-
nosti o Beèu. Pritom je, dakako, shodno promjeni funkcije Like i velikog dijela
Karlovaèkog i u potpunosti Varadinskog generalata (buduæi da ta podruèja nisu
vie bila granièila s Osmanskim Carstvom), njihovu strukturu trebalo uskladiti s
novonastalom situacijom i preustrojem, a njihova podruèja pretvoriti u vojne baze
moæi Habsburgovaca, tj. jeftinu zalihu dobre i brojne vojske. Dakle, i Krajina je
trebala odigrati veliku i vanu ulogu u stvaranju centralistièki upravljane drave.
Stoga su upravo u Lici uoèljivi prvi oblici kasnije sustavno provedenog pre-
ustroja Krajine. Upravo u Lici seoski kneevi gube jednu od svojih dotadanjih
funkcija u sudstvu. Ondje se zatim po prvi put pokuava uvesti samofinanciranje
109
8-JURISIC - ZHP-37.pmd 109 25.10.2005, 21:17

Krajine: u cilju smanjivanja trokova izdravanja krajinika, postrojbe se baziraju

na neplaæenu ljudstvu. Tako æe posjedovanje zemlje postati temeljem krajikog
sustava i zamijenit æe plaæe. Vojnici koji su ivjeli izvan Krajine, a nisu ondje
imali nikakvo zemljite i za slubu ih je trebalo plaæati, uoèeni su veæ tada u Lici
kao dio anakronizma, tim vie to je bilo dovoljno domaæeg ljudstva za krajike
vojnike koji su se trebali izdravati od svojih zemljinih posjeda. Konaèno, da bi
se dobila stvarna slika ljudstva Like, provodi se prvi popis stanovnitva.
Popis arhivske graðe i literature

1. KA, HKR, KZLA, VII, 349, 1-2: Kriegsarchiv, Hofkriegsrat, Kanzleiarchiv. Jo-
seph Friedrich. H. zu Sachsen, Beitrag zur Geschichte der Warasdiner und
Karlstädter Grenz Verfassung mit 112. Beylagen, Wien 1781. (Ratni arhiv, Dvorsko
ratno vijeæe, Arhiv dvorske kancelarije. Josip Fridrih, vojvoda od Saske, Prilog
povijesti ustroja Varadinske i Karlovaèke krajine sa 112 priloga, Beè 1781).
2. J. Amstadt, Die k. k. Militärgrenze 1522-1881., Würzburg 1969.
3. K. Kaser, Slobodni seljak i vojnik, Zagreb 1997. (naslov izvornika: K. Kaser,
Freier Bauer und Soldat, Böhlau Verlag, Wien-Köln, Weimar 1996).
Summary
The Counties of Lika and Krbava from the Great Vienna War till
Their Incorporation in the Karlovac Generalate (1683-1712)
Based on the relevant archival material and literature available to him, the
author has tried to reconstruct the sequence of events connected with the counties
of Lika and Krbava, during the period in which the Court in Vienna had not
finally decided about the future of the Military Border system in Croatia. The
events taking place in the above-mentioned two counties were in many ways
announcing the reorganization of the Karlovac Generalate in the middle of the
18th century. The events in Lika paved the way for the first forms of future recon-
struction of the entire Military Border system, which would take place later. Be-
sides the political events, the text deals also with financing of Lika and Krbava in
that period, as well as with certain problems connected with local inhabitants,
both indigenous and newly settled population.
Key words: Lika, Krbava, Military Border, Karlovac Generalate, 17th-18th cen-
turies.
110
8-JURISIC - ZHP-37.pmd 110 25.10.2005, 21:17

Filip Potrebica
ISSN 0353-295X UDK 94(497.541Požega)˝17/19˝:37

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 373.542(497.541Požega)˝17/19˝
Tri stoljeæa Poeke gimnazije*

U radu se govori o Poekoj gimnaziji koja je kroz protekla tri stoljeæa pridonijela
razvoju hrvatske kulture, znanosti, umjetnosti, gospodarskom razvoju te nacionalnom
buðenju u Hrvata. U Poekoj su gimnaziji stjecali znanja uèenici od Budimpete do
Dubrovnika, a za istoènu je Hrvatsku/Slavoniju bila i ostala vaan odgojno-obrazovni
zavod i najbolji izvor za akademsko stjecanje znanja. Tomu su najbolji dokaz poeki
gimnazijalci koji su se istaknuli u znanosti, umjetnosti, kulturi i gospodarstvu, kako u
prolosti, tako i u sadanjosti.
Kljuène rijeèi: Poeka gimnazija, Poega, Slavonija, kolstvo, povijest kolstva.
Nakon osloboðenja od osmanlijske vlasti narod u Slavoniji bio je ne samo

materijalno siromaan veæ i kulturno zaostao, odnosno «zaputen i zaraen turskim
obièajima».1 U prosvjetnom radu istièu se franjevci i isusovci koji su potkraj 17.
stoljeæa poèeli iriti svoj utjecaj, a Poega je postala sjedite djelovanja isusovaca
u Slavoniji.
Da bi isusovci mogli djelovati u Poegi, bila im je vana materijalna osnova
koju je u poèetku priskrbio Josip Babiæ, kanonik i lektor stolne crkve zagrebaèke
i generalni vikar s potpunom jurisdikcijom za podruèje izmeðu Save i Drave.2
Babiæ je dobio od cara Leopolda I. za posebne zasluge opatiju «de Gotho» (1689),
tj. vlastelinstvo Kutjevo, koje æe ustupiti isusovcima s nakanom da se nastane u
Poegi i da poènu s misionarskim i prosvjetnim radom. Tu je Babiæevu odluku
1700. godine potvrdio car i kralj Leopold I. (1657-1705). Prihodi s vlastelinstva u
Kutjevu omoguæili su osnivanje gimnazije u Poegi.
Babiæeva nastojanja glede razvijanja prosvjete bila su poznata i prije. On je
suraðivao s mnogim istaknutim liènostima kako bi isusovcima omoguæio
misionarski i prosvjetni rad u Poegi. Tomo Matiæ tvrdi kako se milju da ustupi
«dobra kutjevaèke opatije za prosvjetne svrhe bavio Babiæ veæ mnogo prije, nego
to je zamolio kralja Leopolda I., da odobri donaciju. Najprije se obratio na kardi-
nala Leopolda Koloniæa, nadbiskupa ostrogonskog, s molbom da uznastoji, da se
*
Rad je s manjim preinakama uzet iz knjige pokojnoga profesora dr. sc. Filipa Potrebice Tri
stoljeæa Poeke gimnazije (Jastrebarsko 1994).
1
Tomo Matiæ, Isusovaèke kole u Poegi (1698.-1773.). Vrela i prinosi, Zbornik za povijest
isusovaèkog reda u Hrvatskim krajevima, posebni otisak sveska 5, Sarajevo 1932, 6.
111
9-POTREBICA - ZHP-37.pmd 111 25.10.2005, 21:17

u Poegi osnuje isusovaèka misija, s druge je strane zamolio rektora zagrebaèkog

isusovaèkog kolegija, neka dopusti, da o. Marko Struèiæ, profesor moralke u zagre-
baèkoj isusovaèkoj akademiji, poðe s njim u kutjevaèku opatiju da se uvjeri o
velikoj potrebi misionarskog rada u narodu zaputenom i zaraenom turskim obi-
èajima. Tako je 1695. Babiæ sa Struèiæem otputovao u Slavoniju».3
Prema dosada poznatim vrelima u Poegu je potkraj 1698. godine, uz Struèiæa,
doao i Franjo Grundler koji je bio zaduen za duhovnièku slubu kod njemaèke
posade u Poegi. Oni su doli kao misionari, ali s obzirom da su mogli upotrijebiti
prihode s vlastelinstva u Kutjevu, odmah su poèeli pripreme za osnivanje kole.
Isusovci su se nastanili kraj Kamenitih vrata (danas na mjestu Vatrogasnog
doma), a veæ 1699. godine preselili su se na mjesto sadanje zgrade Poeke
biskupije uz crkvu sv. Lovre. U studenom 1698. godine obnovljene su pripreme
za otvaranje kole, a u prosincu je osnovan i pripravni razred. Prvi je razred otvoren
1699. godine kao prvi gramatièki razred (infima gramatices classis), u koji se
upisalo vie od trideset uèenika iz svih drutvenih slojeva. Na desetoj stranici
rukopisa Historia domus Poseganae4 spominje se 1699. godina kao godina osnutka
kole, te toèan opis osnivanja i poèetka djelovanja.
Sustav isusovaèkog odgoja obrazloen je u Ratio studiorum (1584), a zasniva
se na tradicionalnoj katolièkoj pedagogiji. U prvim dvjema godinama rada u
poekoj isusovaèkoj gramatièkoj koli sve je dunosti profesora obavljao Struèiæ,
a u treæoj je godini doao u Poegu Melhior Omersa, prvi profesor koji se iskljuèivo
bavio obrazovanjem ðaka. Otada pa sve do 1926. godine imala je ta gramatièka
kola samo jednoga isusovca koji je pouèavao sintaksu i gramatiku. Uvijek je to
bio potpuno kolovani isusovac, tj. koji je zavrio teologiju i filozofiju, a samo je
1710. godine kola bila povjerena svjetovnom sveæeniku iz Bakra Tomi uvièiæu.
Tijekom prvih 25 godina postojanja poeka je gimnazija gramatièka kola s
èetiri razreda parvistae, principistae, gramatistae i syntaxistae i dva uèitelja,
jednoga za principiste i parviste, a drugoga za gramatiste i sintaksiste. Samo oni
uèenici koji bi stekli dobro predznanje u pripremnom razredu mogli su nastaviti
kolovanje u gramatièkoj koli. To je u stvari bila nia gimnazija (latinska kola),
s pripremnim razredom i tri gimnazijska razreda.
Godine 1726. poeka kola prerasta u viu gimnaziju, jer je osnovana huma-
niora, a namjeta se i treæi uèitelj koji je predavao retoriku i poeziju. Otvara se i
èetvrti razred (poetae), a veæ slijedeæe godine i peti razred (rhetores). Takva je
podjela trajala sve do 1757., a otada do ukinuæa isusovaèkog reda (1773) prvi se
razred ne dijeli jer su postojale osnovne kole u kojima se stjecalo predznanje.
Meðutim, podjela na razrede nije se mijenjala od 1727. do 1761. godine, kada se
2
Ivan Josip Babiæ, izborni biskup skradinski, postaje potkraj 17. stoljeæa i opat kutjevaèki.
3
Tomo Matiæ, Isusovaèke kole u Poegi (1698.-1773.), 6.
4
Hrvatski dravni arhiv u Zagrebu, Arhiv Nadbiskupije.
112

FILIP POTREBICA - Tri stoljeæa Poeke gimnazije
uvodi logika s metafizikom. Prema tome, gimnazija dobiva svoj potpuni oblik
1726., kada je iskljuèivo gramatièka kola pretvorena u potpunu gimnaziju. Iste
godine podignuta je i jednokatna zgrada gimnazije (danas zgrada samostana Sestara
milosrdnica sv. Vinka Paulskog).
U svibnju 1739. u Poegi je izbila epidemija kuge. Stoga je kola od 1. lipnja
1739. do 4. oujka 1740. godine bila zatvorena. Iz matiène knjige umrlih saznajemo
da je tada u gradu umrlo 798 osoba te jo 171 osoba u pet okolnih sela (Seoci - 69,
Vidovci - 56, Vrhovci - 30, Drkovci - 28 i Emovci Gornji - 8), dakle, ukupno 969
osoba. Stoga je sasvim razumljivo da se broj uèenika smanjio toliko da su se u
sintaksu i gramatiku upisala samo èetiri uèenika, a za poeziju (peti razred) se nije
javio niti jedan uèenik. Stoga je 1741. godine gimnazija bila reducirana na gra-
matièku kolu, ali samo zakratko jer se veæ 1742. godine radi u svim razredima.
U poekoj gimnaziji prouèavala se crkvena kultura i filozofija. Stoga je veæ
1735. godine kola osnovala knjinicu, zajedno s èitaonicom u kojoj su uèenici
mogli uèiti. Knjinica je obilovala vrijednim djelima, a prilikom ukidanja isuso-
vaèkog reda imala je 1141 naslov s oko 2000 svezaka.5 Pedagoki i didaktièki
postupak bio je detaljno razraðen i s uèenicima se postupalo strogo. U posljednjim
godinama isusovaèke kole u niim se razredima uèi i matematika, a nastavni
jezik je latinski. Od 1726. godine moguæe je pratiti broj uèenika svih razreda i
profesora koji su ih pouèavali prema Matricula studiosorum,6 u kojoj su navedena
imena svih uèenika po razredima od 1725. do 1838. godine. Gimnaziju su mogla
polaziti djeca svih drutvenih slojeva, pa i mnogo siromane djece o èijoj su se
prehrani i smjetaju skrbili isusovci, uz pomoæ graðana. Èesto su im davali i
obuæu, odjeæu i pomagali im u uèenju. Unatoè tomu uèenici su èesto prosjaèili,
jer im isusovci nisu uspijevali uvijek osigurati sve potrebno za kolovanje i ivot.
Zbog njihova prosjaèenja 1732. godine sukobili su se uèenici i obrtnici, pa je
iz Osijeka morala doæi redovna vojska da ih umiri. O nemirima Tomo Matiæ pie:
«Ojaðeni tim postupkom djeca su sutradan nekim od tih napadaèa javno na trgu
vratili milo za drago. Time su dakako svoje protivnike jo vie raspalili, i oni su
poèeli ðake svuda po gradu hvatati i tuæi, tako da se od stranih ðaka nije ni jedan
usudio vratiti u svoj stan (...) Kada domaæe vlasti nisu uèinile reda, rektor kolegija
Jakob Pejaèeviæ (direktor gimnazije od 1731. do 1734) poalio se osjeèkom gene-
ralu, koji je poslao u Poegu kapetana i zastavnika s vie od ezdeset vojnika.
Vojska je pohvatala glavne krivce i ostala u Poegi punih est dana na gradski
5
Inventar isusovaèke knjinice Gimnazije u Poegi, Nadbiskupski arhiv u Zagrebu, Eclesiastica
63, Societas Iesu, Poega 23.
6
Matricula studiosorum, èuva se u Dravnom arhivu Slavonski Brod Odjel u Poegi (Fond -
Gimnazija). Sadri podatke o broju uèenika od 1725/26. do 1737/38. Nedostaju podaci za godine
1735., 1743., 1744. i 1811. Na poèetku svakog godita navedena su imena profesora i direktora
kole. Od godine 1756. nalazimo i ocjene iz vladanja i opæeg uspjeha, a od 1773. navedeno je i
mjesto, stale i domovina svakog uèenika.
113

troak, a otila je tek onda, kada su graðani svojim potpisom zajamèili, da æe biti
red i mir».7
Strogi isusovaèki odgoj ublaavao se samo kada su uèenici u svojim zahtjevima
bili jedinstveni. Isusovci bi tada poputali, to dokazuju dogaðaji iz 1732. i 1748.
godine i kasnije. Meðu uèenicima bilo je i odraslih ljudi, zareðenih sveæenika èije
obrazovanje nije bilo dovoljno, oenjenih ljudi i onih koji su obraæeni s islama.
Utjecaj kole na poeku sredinu bio je znaèajan i raznovrstan. U kulturnom
ivotu grada gimnazija je bila arite muziciranja, vjerskog uèenja i obreda te
kazalinih predstava, drama i komedija vjerskog i dugog sadraja. Posebno su
mjesto u tom pregnuæu imale godinje priredbe koje se u gimnaziji odravaju od
1715. godine.
Djelovanje gimnazije osobito je vano sedamdesetih godina 18. stoljeæa. Za
rektorovanja o. Andrije Szalaya (1761) osnovana je Akademija za studij filozofije
i moralne teologije, nazvana Academia Posegana. Upravo te 1761. godine dodana
je vioj ili potpunoj gimnaziji filozofija, a 1763. i teologija. Prve dvije godine
1761. i 1762. poèela se uèiti filozofija, a druge dvije godine 1763. i 1764. moralna
teologija. U prvoj godini filozofije pouèavala se logika i metafizika, a u drugoj
godini opæa i posebna fizika (phisica generalis et particularis). Predavali su isu-
sovci Ignacije Marek i Martin Naboloviæ. U prvom i drugom teèaju teolokog
fakulteta uèila se moralna teologija (theologia moralis). Uz estorazrednu gim-
naziju, od 1761. do 1776. godine postoji Akademija s filozofskim i teolokim
fakultetom. Svaki je fakultet imao po dva teèaja. Time se Poega svrstala u red
sveuèilinih gradova u kome Akademija djeluje punih 16 godina. U poèetku su
profesori pratili svoje studente sve do èetvrte godine, odnosno teèaja, a od 1764.
uvode se katedre na filozofskom i teolokom fakultetu. Istaknuti profesori Akade-
mije bili su: Ignacije Marek, Martin Naboloviæ, Andrija Blakoviæ, Fr. Borgija
Pozia, Antun Kaniliæ, Ignacije Kampus, Franjo Ksaver Pejaèeviæ, Franjo Sekuliæ,
Antun Hohenwarth, Emerik Mihaly, Antun Ustia, Stjepan Plaèko, Ivan Galjuff.
Nastava se odvijala u zgradi gimnazije. Prve godine Akademija je imala 19
sluaèa, a kasnije od 25 do 40. Kada je ukinut isusovaèki red, dola je akademija
u teku situaciju. Vid Doen, knjievnik i upnik iz Dubovika, nije uspio organi-
zirati nastavak rada Akademije, a carica Marija Terezija ju je 1776. godine ukinula.
Bogata isusovaèka knjinica omoguæavala je uspjeno studiranje filozofije i teo-
logije.8
7
Tomo Matiæ, n. dj., 30-31.
8
Opirnije o isusovaèkoj knjinici: Tomo Matiæ, Knjinica zagrebaèkog, varadinskog i poekog
kolegija i osjeèke misije. Vrela i prinosi, Zbornik za povijest isusovaèkog reda u Hrvatskim
krajevima, br. 11, Sarajevo 1940, 47-67; usporedi: Filip Potrebica, Povijest knjinica Poeke
kotline, Zagreb 1976, 85-122. i drugo izdanje u Nakladi Slap Jastrebarsko, 1995.
114

Za vrijeme isusovaca (1699-1773) gimnaziju je zavrilo oko 900 uèenika.

Tijekom 16 godina djelovanja Akademije poeka je gimnazija imala potpunu
gramatièku kolu, humaniora, filozofiju i moralnu teologiju. Uz zagrebaèku Aka-
demiju bila je tada jedina isusovaèka via kola u Hrvatskoj.
Nakon to je ukinut isusovaèki red gimnaziju su preuzeli pavlini. Godine 1777.
uvedena je nova nauèna osnova, nova podjela na razrede i novi nazivi. Gimnazija
se dijelila na niu gramatikalnu (tri razreda) i viu humanistièku (dva razreda).
Nakon ukidanja pavlinskog reda (1786) pavlini su se sekularizirali, pa su se zadrali
kao profesori sve do 1834, kada su kolu preuzeli franjevci. Godine 1806. kola
je ponovno imala èetiri nia razreda te postala estorazredna kola, a takva je
ostala sve do 1852. godine.
U tom razdoblju vie se pozornosti posveæuje prirodnim znanostima, ureðuje
se zbirka za biologiju i fiziku, a uz latinski vie se njeguje i hrvatski jezik. Nastoja-
nja su usmjerena na unapreðenje nastave. Uvedeno je naèelo zornosti i eksperiment.
Odgojno i obrazovno djelovanje nije se bitno mijenjalo sve do 1850. godine,
kada je Leo Thun proveo reformu kolstva. Zbivanja 1848. godine u Hrvatskoj
uvelike su se odrazila na prilike u Poegi, pa je i meðu uèenicima gimnazije bilo
nemira.9 kolske godine 1848/49. uveden je hrvatski jezik kao nastavni jezik
umjesto latinskog, ali ne zadugo, jer je za Bachova neoapsolutizma (1851-1860)
nastavni jezik bio njemaèki. Zbog brojnih tekoæa, godine 1852. kola postaje
nia gimnazija s èetiri razreda (ukinuti su peti i esti razred). To je bio i najveæi
pad od osnutka, jer kao èetverorazredna kola djeluje punih 18 godina (do 1870).
Ipak je za to vrijeme uvedeno nekoliko predmeta, npr. krasopis, crtanje i muzika,
ali su uèenici snosili trokove pouèavanja. Godine 1854. uprava kole osnovala
je Drutvo za potporu dobrih ali siromanih uèenika, koje je s manjim prekidima
djelovalo punih 90 godina (do 1944).10
Meðu profesorima su se isticali Silvestar Vögyi kao rektor. On je prvi 1776.
godine poèeo pisati povijest kole (Historia memorabilia in gymnasio Posegano
exibens), koja see do 1820. godine. Zatim se Ðuro Fekete od 1813. do 1830.
istaknuo kao profesor i direktor, a bila mu je povjerena i bogata kolska knjinica.
Sesvetski upnik Ivan vear bio je profesor od 1813. do 1818, a bio je poznat i
kao povjesnièar (djelo Ogledalo Iliriuma). Kajo Agjiæ, gvardijan franjevaèkog
samostana i direktor Gimnazije od 1848. do 1852, rodom iz Pleternice, istakao se
kao narodnjak knjievnim i kulturnim radom.
Listopadskom diplomom od 20. listopada 1860. austrijskim je zemljama vraæena
ustavnost, to ubrzava dolazak profesora svjetovnjaka. Meðu prvim profesorima
9
Opirnije o nemirima vidi èlanak: Filip Potrebica, Doprinos Poeke gimnazije narodnom pokretu
u Poegi 1848., Èetvrti znanstveni sabor Slavonije i Baranje, Osijek 1984, 178-188.
10
Filip Potrebica, Devedeset godina djelovanja Drutva za potporu siromanih uèenika Gimnazije
u Poegi, Almanah Gimnazije u Poegi, Poega 1970, 21-30.
115

svjetovnjacima istakli su se Josip Pavièiæ, Eugen Kovaèeviæ i Antun Mazek.

Hrvatski jezik opet postaje nastavni. Svjetovnjaci preuzimaju upravu kole 1864.
godine, a u kolskoj godini 1870/71. dobivaju odobrenje da postupno, svake go-
dine, uvedu po jedan vii razred. Tako je Gimnazija kolske godine 1873/74.
imala svih osam razreda, te je odran prvi ispit zrelosti.11 Tada je direktor gimnazije
postao Antun Mazek, koji je njome upravljao punu 31 godinu (do 1905) i znatno
je pridonio njezinu razvoju. Predavao je latinski, grèki i njemaèki jezik.
Broj uèenika u kolskoj godini 1873/74. po razredima je slijedeæi: I. 32, II. 27,
III. 26, IV. 23, V. 13, VI. 12, VII. 10 i VIII. 5. Ukupno 148 uèenika. Trideset
godina kasnije, 1905. godine broj uèenika vie se nego udvostruèio i popeo se na
314, po razredima: I. 59, II. 46, III. 63, IV. 34, V. 34, VI. 31, VII. 27 i VIII. 20.
Veæi dio uèenika stanuje u Nadbiskupskom sirotitu,12 uz naknadu ili besplatno.
Oni koji nisu plaæali boravak, obvezali su se da æe nakon estog razreda otiæi u
zagrebaèko sjemenite. Nastava se odravala prijepodne (tri sata) i poslijepodne
(dva sata). kola je redovno na kraju svake kolske godine tiskala godinje iz-
vjeæe,13 u kojima je vrlo iscrpno prikazan rad kole. Profesori su u njima objav-
ljivali struène i znanstvene èlanke, to se kao tradicija zadralo sve do danas, s
manjim prekidima.
Na javno djelovanje kole potkraj 19. i na poèetku 20. stoljeæa snano je utjecao
graðanski sloj Poege. Uèenici i profesori suprotstavljali su se maðarizaciji i vodili
borbu protiv Austro-Ugarske. Kulminacija nezadovoljstva bio je ðaèki trajk 14.
oujka 1912. koji je bio uperen protiv Cuvaja i policijskog nasilja. Uèenici su
prekinuli nastavu i u povorci mirno proli gradskim ulicama zahtijevajuæi slobodu.
Glavni ðaèki zbor odran je na Gradu (breuljak iza zgrade gimnazije na kojem
je u srednjem vijeku bila tvrða i sjedite Poeke upanije), a nastave nije bio od
16. oujka do 10. travnja 1912.14
U vrijeme Prvoga svjetskoga rata bila su rasputena ðaèka drutva, u zgradi
gimnazije je potkraj 1914. bila smjetena vojna bolnica, kolski praznici su
skraæeni, a drutvo za potporu siromanih uèenika ima sve manje novca. Tekoæe
nisu prestale ni po zavretku rata. U prvim godinama postojanja Kraljevstva SHS
stvaraju se ðaèka vijeæa, koja zajedno s roditeljima i nastavnicima upravljaju
kolom, ali je njihov rad bio kratkog vijeka.
11
Antun Petkoviæ, Devedeset maturantskih generacija, Godinje izvjeæe poeke Gimnazije,
kolska godina 1963/64, 19-30.
12
O radu i razvoju sirotita vidi: Ðuro Kuntariæ, Poeka kolegija, Spomenica o stogodinjici
1835.-1935., Poega 1935.
13
Filip Potrebica, Godinji izvjetaji Poeke gimnazije, Godinji izvjetaj poeke Gimnazije
kolske godine 1963/64, Poega 1964, 37-84.
14
Branimir Kempf, Ðaèki trajk u Slav. Poegi, Godinji izvjetaj poeke Gimnazije, kolska
godina 1963/64., 13-17.
116

Od 1874. do 1925. gimnazija je bila humanistièkog smjera, u kojoj su se grèki

i latinski jezik morali polagati na maturi. Osim tih predmeta, predavali su se:
nauk vjere (od treæeg razreda dalje), povijest, zemljopis, matematika, prirodopis,
fizika, kemija, biologija (u sedmom i osmom razredu), a gimnastika tek od poèetka
20. stoljeæa. Fakultativno su se uèili francuski, talijanski i grèki jezik, crtanje,
pjevanje i stenografija.
Nova nauèna osnova godine 1925. omoguæila je pretvaranje Poeke gimnazije
u realnu, pa se u niim razredima nisu uèili ni grèki ni latinski jezik, a od ivih se
jezika uèio francuski od drugog razreda, umjesto njemaèkog jezika. Tada se uvodi
obvezna nastava crtanja i gimnastike.
Nakon uspostave estojanuarske diktature polovicom 1929. godine pokrenuta
je inicijativa da se Poeka gimnazija svede na niu s èetiri razreda. Deputacija
grada Poege uspjela je u Beogradu sprijeèiti tu nakanu koja je bila nelogièna jer
se iz godine u godinu poveæavao broj uèenika. To je, uostalom, u konaènici rezul-
tiralo i proirenjem kolskog prostora nadogradnjom drugog kata postojeæe gimna-
zijske zgrade na Trgu sv. Terezije. Ova nadogradnja uspjeno je zavrena uz veliko
zalaganje direktora Pavla Rogiæa. Tijekom dogradnje, rad kole bio je poremeæen,
pa je nastava odravana u nekoliko zgrada: u Djevojaèkoj puèkoj koli, obrtnièkom,
Sokolskom i Vatrogasnom domu.
Broj uèenika na poèetku 20. stoljeæa oscilira, a kreæe se od 298 (1900. godine)
do 322 (1919. godine). U razdoblju izmeðu dvaju ratova ubrzano se poveæava:
392 (1920. godine), 485 (1927. godine), 500 (1931. godine). Neposredno prije
rata 1939. godine broj je uèenika bio 626. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata broj
uèenika se neto smanjio i 1944. godine gimnazija je brojila 552 uèenika.
Razvoj i djelovanje kole od 1941. do 1945. moemo podijeliti na dva razdoblja.
Prvo je ustrojstvo kolskog sustava u NDH, a drugo rad partizanske gimnazije.
S poèetkom rata nastupile su brojne tekoæe glede organizacije i djelovanja
kole. Ustrojem Nezavisne Drave Hrvatske sve se jasnije oèituje polarizacija
meðu profesorima i uèenicima. Dio profesora bio je osumnjièen zbog neprijatelj-
stva prema reimu, to je dovelo do represivnih mjera. Unatoè naredbi profesorima
da se ne udaljavaju iz Poege, nastavnièko se vijeæe smanjivalo. Smanjio se i broj
uèenika u odnosu na 1939. godinu (za 90), to æe varirati u narednim ratnim
godinama. Iz popisa uèenika bili su brisani uèenici idovi. Uèenicima je zabranjeno
sudjelovanje u izvankolskim drutvima, sakupljanje u grupama na ulici te napu-
tanje grada bez posebne dozvole. Ratne neprilike su u prvim mjesecima postojanja
NDH unijele nemir u kolu, stoga je zavretak kolske godine 1940/41. bio znatno
poremeæen. Nije tiskano godinje izvjeæe kole, a svi uèenici koji su imali manje
od èetiri negativne ocjene zavrili su razred i dobili godinje svjedodbe. Tako su
mnogi uèenici bez velikih tekoæa zavrili razred.
U kolskoj 1941/42. godini upisano je 559 uèenika u èetrnaest odjela. Nastava
je odravana prije podne u svim odjelima. U godini 1943. nedostajala je polovica
117

nastavnika (deset) i rijetko su se odravale struène sjednice, a nastava je èesto

prekidana uzbunama. Unatoè brojnim ratnim neprilikama, 1944. godine tiskano
je godinje izvjeæe za nastavnu 1941/42., 1942/43. i 1943/44. godinu.
Od 12. rujna 1944. do 21. travnja 1945. u Poegi se nekoliko puta izmjenjivala
vlast NDH i partizana, stoga kolske 1944/45. godine nastava nije bila redovna.
Nastava se odvijala prema dvama razlièitim nastavnim programima koji su se
realizirali uz velike tekoæe. Zbog èestih ratnih operacija nastava je prekidana, a
èesto su se mijenjali nastavnici i predmeti. U tri su navrata nastavu organizirali
organi partizanske vlasti. Pretean dio nastave odvijao se u partizanskoj gimnaziji
(110 radnih dana), a samo 28 radnih dana za vrijeme vlasti NDH. Dio profesora u
dva navrata se povukao s partizanima u Papuk i u zbjegu ostao kraæe vrijeme.
Tijekom kolske 1944/45. godine dio je uèenika VI, VII. i VIII. razreda mobili-
ziran u partizansku vojsku, tj. u VI. udarni korpus. Njih oko ezdeset ukljuèilo se
bez pripreme u borbe, a veæ su u prvim danima poginula estorica. Uèenici VII. i
VIII. razreda su 17. listopada 1944. pozvani na vojnu dunost. U razred su doli
predstavnici NOVJ-a i odveli djeèake u poeku vojarnu, dok su u razredima
ostale djevojèice koje su njihove knjige poslije nastave ponijeli njihovim rodite-
ljima. Nakon zavretka rata mnogi æe se vratiti u kolu.15
Nakon Drugoga svjetskog rata, 21. travnja 1945., obuka je nastavljena uz velike
tekoæe. Novi ustroj vlasti odmah uvodi socijalistièki odgoj i obrazovanje. Uklo-
njeno je iz ranijeg programa sve ono to nije bilo u skladu s komunistièkim nazorom
na svijet. Njemaèki i talijanski jezik zamijenjeni su ruskim i engleskim, istodobno
se mijenjaju odnosi izmeðu uèenika i nastavnika. Mnogi se uèenici vraæaju u
klupe neposredno s bojita. Dolazi do pada kvalitete nastave i discipline. Uèenici
zajedno s nastavnicima sudjeluju u brojnim radnim akcijama, od lokalnih do savez-
nih. Postupno se uspostavlja suradnja izmeðu roditelja i kole te je 2. oujka
1947. stvorena Zajednica doma i kole. Ona prestaje djelovati 1954. godine kada
se uvodi drutveno samoupravljanje koje je uvelike pridonijelo padu kvalitete
odgoja i obrazovanja.
Nakon rata uèenice Graðanske kole prikljuèene su uèenicima gimnazije. Gim-
nazija je do kolske 1955/56. godine bila osmerorazredna i uèenici su na kraju
kolovanja polagali zavrni ispit, maturu, a tada prelazi u èetverorazrednu, kakva
je i danas, takoðer sa zavrnim ispitom. U kolskoj 1945/46. godini uvedeno je
polaganje nieg ispita (mala matura) nakon èetiri razreda, a kolske godine 1947/
48. nakon tri razreda. Taj je ispit ukinut kolske 1950/51. godine.
Broj uèenika 1946. je 714, ali se iz godine u godinu poveæava i veæ 1948/49.
broji 1040, da bi veæ iduæe kolske godine gimnazija dosegla najveæi broj uèenika
u svojoj povijesti 1197 (m. 694 i . 503). Kao èetverorazredna gimnazija dobiva
15
Vladimir Vugrinec, Doprinos uèenika Gimnazije narodnooslobodilaèkoj borbi, Godinji izvjetaj
poeke Gimnazije, kolska godina 1963/64., 7-12; usporedi: Filip Potrebica, Poeka gimnazija
u vrtlogu II. svjetskog rata, Traenja, god. 1 i 2, br. 2 i 3, Poega 1969. i 1970.
118

odreðenije mjesto u obrazovanju na drugom stupnju obrazovanja, pa se interes

poveæava te iz godine u godinu broj uèenika raste: 1956/57. broji 380 uèenika, a
1969/70. upisan je dotada najveæi broj uèenika 711 u 21 odjel.
S obzirom na to da nije bilo dovoljno uèiteljskog kadra u vrlo intenzivnoj po-
ratnoj ekspanziji kolstva, otvorena je 1951. pri gimnaziji Uèiteljska kola, koju
je osnovalo Ministarstvo prosvjete Narodne Republike Hrvatske. kolu je vodio
profesor Ljuboslav Kuntariæ koji je u tom poslu imao veliko iskustvo radeæi na
Uèiteljskoj koli u Èakovcu. Uèiteljska kola nije bila dugog vijeka, radila je
samo dvije godine. Kad je 1952. godine zatvorena, uèenici su bili razmjeteni u
druge uèiteljske kole.
Novi plan i program donesen 1954/55. trebao je omoguæiti suvremeniju i moder-
niju nastavu. No, to se dogaðalo vrlo teko, jer su programski sadraji bilo izrazito
ideologizirani. Taj se program primjenjivao od 1956. godine, kada su se nii razredi
odvojili od viih i od njih je osnovana Prva osmogodinja kola, a vii razredi èi-
nili su novu reformiranu gimnaziju s novim programom.
Godine 1959. mijenja se struktura gimnazije i obuhvaæa nastavu, proizvodni
rad i slobodne aktivnosti. U drugom razredu provodi se bifurkacija u dva smjera,
drutveno-jezièni i matematièko-prirodoslovni, radi prilagoðavanja nastave dru-
tvenim potrebama, a 1968. godine prelazi se na jedinstveni program za gimnazije
opæeg smjera, koji je poekoj sredini najvie odgovarao. Godine 1959. Antun
Petkoviæ, direktor kole (1957-1973), ponovo pokreæe izdavanje godinjih izvjeæa,
te poèinje i dovrava akciju na gradnji fiskulturne dvorane. Godine 1969. odrana
je i vana proslava, 270. obljetnica postojanja i djelovanja gimnazije, i tom je
prigodom kola izdala Almanah u kojem su radovi profesora i bivih uèenika koji
su tada djelovali u javnom, kulturnom i politièkom ivotu. Ova je publikacija
zaèetak ideje o stvaranju zbornika radova profesora i uèenika Poeke gimnazije
kroz protekla tri stoljeæa.
kolske godine 1975/76. poèela se provoditi nova reforma usmjerenog obrazo-
vanja drugog stupnja u SR Hrvatskoj. Tada se osniva Opæa srednja kola koja ima
jedinstveni program i plan za sve srednje kole u SR Hrvatskoj, a time se provodi
radikalna promjena srednjeg obrazovanja, posebno u gimnaziji. Uèenici koji su
se u kolskoj godini 1975/76. upisali u prvi razred gimnazije rade po programu i
planu za opæu srednju kolu, a time je ukinut dosadanji oblik gimnazijskog kolo-
vanja. Po programu i planu za gimnazije rade samo jo drugi, treæi i èetvrti razred,
a njihovim zavravanjem formira se nova kola i novi odgojno-obrazovni sustav,
i to upravo nakon 275 godina neprekinutog djelovanja poeke gimnazije.
Reforma odgoja i obrazovanja provedena je sredinom 80-tih godina bez
pristanka i konzultiranja najveæeg dijela prosvjetnih radnika i graðana. Reformu
je praktièki oktroirao Republièki sekretarijat za prosvjetu i kulturu tada pod
vodstvom tadanjeg ministra Stipe uvara. Dala je negativne rezultate. Kritièka
ocjena reforme javnosti bila je poznata jo u vrijeme njezine provedbe, pa se ni
dvadeset godina kasnije nema razloga mijenjati taj stav.
119

Svi argumentirani razlozi protiv takve reforme bili su a priori odbijeni. to se
tièe Poeke gimnazije isticano je, s pravom, da je to kola koja jo uvijek daje
kvalitetno iroko opæe obrazovanje, da ima svoju bogatu prolost (peta gimnazija
u Hrvatskoj, a prva u Slavoniji), da je dobro strukturirana itd. Mnogi u Poegi,
najèeæe roditelji i profesori gimnazije (ne svi), koji su imali takav pristup, progla-
avani su zastupnicima i braniteljima konzervativizma i neutralne kole, a time,
dakako, i protivnicima reforme i socijalistièkog drutva u cjelini. Neugodnosti i
negativne oznake nisu bile male niti su bile bezopasne.
Reformatori su mehanièkim ujednaèavanjem uvjeta odgoja i obrazovanja una-
zadili odgoj i obrazovanje. Uèenici su pretvoreni u puke brojeve, a rezultat je
njihova rada izraavan brojevima u obliku srednje ocjene. Ruene su mnoge indi-
vidualne vrijednosti uèenika, stvoren je uniformni kolektivizam. Uniformna centro-
manija u èitavoj je dravi bila geslo «reformatora», a naredbodavci su bili autorita-
tivni i nepopustljivi, pa i onda kada su argumentima bili razuvjereni u ispravnost
svojih postupaka.
Tada nekoliko vrijednih poekih srednjih kola, meðu njima je posebno gimna-
zija svedena na niu razinu i utopila se u sivilu niih vrijednosti obrazovanja, pa
je 1978. s posljednjim maturantima prestala postojati. To je bio jo jedan njezin
pad u viestoljetnoj povijesti. Prekid rada trajao je punih dvanaest godina.
Sve poeke srednje kole nasilno su ukljuèene novoosnovanu mamut-kolu
Centar za usmjereno obrazovanje s brojnim zanimanjima u kojoj je 1979. bilo
3.357 uèenika rasporeðenih u 106 odjela. Pouèavalo ih je 125 profesora i nastav-
nika, to je tek 51 % svih zaposlenih radnika, meðu kojima je bio 31 nastavnik
bez potrebne i propisane struène spreme. U nastavi je sudjelovalo i 75 vanjskih
suradnika ili 30,5% svih zaposlenih radnika koji nisu imali potpuno pedagoko,
psihologijsko i didaktièko-metodièko obrazovanje. Ako vanjskim suradnicima
dodamo nastavnike s nepotpunim struènim obrazovanjem, onda je u Centru za
usmjereno obrazovanje u Poegi u nastavi sudjelovalo 106 osoba s nepotpunim
struènim ili pedagokim, psihologijskim i didaktièko-metodièkim obrazovanjem,
to je 49,5% svih nastavnika. Znaèi da 50% sudionika u nastavi nije udovoljavalo
propisima za izvoðenje nastave u srednjem usmjerenom obrazovanju.
Posebno treba naglasiti da se nastava odvijala u vie zgrada koje su jedna od
druge bile znatno udaljene, to je stvaralo brojne tekoæe. Osnovno je da se nastav-
nici nisu dovoljno meðusobno poznavali, mada su èinili isto nastavnièko vijeæe.
Nastavnici su èesto mijenjali razrede, a da uèenika nisu dospjeli dovoljno upoznati.
Tijekom jedne godine u nekim se razredima promijenilo do sedam nastavnika iz
jednog predmeta.16 Rezultati su bili poraavajuæi, stoga se, kako su govorili «refor-
matori», moralo mnogo toga mijenjati u hodu.
16
Filip Potrebica, Tri stoljeæa Poeke gimnazije, 329-331.
120

Gimnaziju je tada polazilo 733 uèenika rasporeðenih u 21 odjel i raspolagala je

s vlastitom zgradom i fiskulturnom dvoranom u kojoj su maturirale sve generacije
poekih gimnazijalaca. Osim toga, gimnazija je unijela u centar dvije bogate
knjinice (profesorsku i uèenièku) s oko 30.000 knjiga, te neto skromniju knjinicu
kolskih udbenika. Zatim dobro opremljene praktikume sa zbirkama uèila za
fiziku, kemiju, biologiju, tehnièko obrazovanje, te posebnim zbirkama nastavnih
sredstava i pomagala za likovnu i muzièku umjetnost, povijest, zemljopis,
matematiku; razvijenu izvannastavnu djelatnost kroz Omladinsko kulturno
umjetnièko drutvo sa sekcijama: literarna, likovna, dramska, recitatorska i
glazbena (tamburaki zbor), slobodnim aktivnostima uèenika u slijedeæim
znanstvenim grupama: grupa za informatiku, biologiju, kemiju, matematiku,
zemljopis, meteorologiju, filozofiju, povijest, astronomiju, fiziku, jezike (engleski,
francuski, talijanski), foto i kino-klub «Gimnazija», te kolsko drutvo za fizièku
kulturu «Polet» s nizom sekcija. Posebno je bio razvijen pokret «Nauka mladima».
Nastavne je poslove obavljalo 28 nastavnika, od toga 26 profesora ili 92,85 %
svih nastavnika i dva nastavnika ili 7,15%. Nastava je u cijelosti bila struèno
zastupljena. Ostale poslove obavljala su dva slubenika i est pomoænih radnika.
Struèna zastupljenost u izvoðenju nastavnog programa bila je na zavidnoj visini.
Uèenici gimnazije uivali su znaèajan ugled na viim kolama i fakultetima.
Ako ovo usporedimo sa navedenim stanjem u Centru u koji je nasilno ukljuèena
gimnazija, uoèljiv je pad i nazadovanje u svakom pogledu. Dolo je do pada
kvalitete u odgoju i obrazovanju, to su «reformatori» brzo uoèili ne eleæi to
javno priznati. Parcijalne promjene nisu mogle zaustaviti eroziju u odgoju i
obrazovanju. Povjerenje uèenika i roditelja, te ostale javnosti u takav se odgojno-
obrazovni sustav sasvim poljuljalo. U Centru je programski najslabije prisutno
ranije gimnazijsko obrazovanje, koje se javlja samo u segmentima kulturolokog
i matematièko-informatièkog usmjerenja.
Hrvatski sabor je 1990. godine donio Prijedlog nove koncepcije odgojno-
obrazovnog ustrojstva u Republici Hrvatskoj. Vraæeno je gimnazijsko obrazovanje
i ubrzo je odreðena mrea gimnazija; dakako, da je dolo i do obnavljanja Poeke
gimnazije. Ona zapoèinje svoju djelatnost u nastavnoj godini 1991/92. najprije u
okviru Centra, a od 1. oujka 1992. kao samostalna kola u vlastitoj zgradi na
Trgu sv. Terezije. Od onoga to je unijela u Centar malo je vraæeno. Tijekom dva-
naest godina bez traga su nestala brojna nastavna pomagala i sredstva pa i neke
zbirke, uz to je razoreno ranije ustrojstvo kole, raspreni su profesori i duh kole.
Istina, saèuvane su obje knjinice uz manja oteæenja, a vraæena su i neka uèila
koja imaju za ovu kolu muzeoloku vrijednost. Ponovnim ustrojstvom gimnazije
obradovani su roditelji, uèenici i javnost opæenito, a posebice njezini bivi uèenici
i neki profesori. Istodobno s vraæanjem gimnazijskog obrazovanja zapoèela je
aktivnost oko obiljeavanja 300. obljetnice osnutka Poeke gimnazije (1699) s
121

ciljem potpunog afirmiranja gimnazijskog obrazovanja i drugih vrijednosti koje

je gimnazija ostvarila kroz protekla tri stoljeæa.
U proteklih deset godina od 1992. do 2002. Poeka je gimnazija uspjela vratiti
raniji sjaj i uklopiti se u suvremeni moderni sustav obrazovanja i odgoja. Od
obnove je paljivo usmjeravan njezin rad u skladu sa zakonom i naèelima razvijanja
nacionalnog identiteta, povijesnosti, humanizma i antropocentrizma, inovativnosti,
demokratiènosti, otvorenosti i slobode stvaranja, pribliavanja odgojnoj i obra-
zovnoj praksi razvijenih demokracija. kola se razvija «po mjeri uèenika», stoga
se razvija uèenièka samostalnost, suradnja uèenika i nastavnika, nastavnièka stva-
ralaèka odgovornost, timski rad, roditeljska suodgovornost, vii kolski i pedagoki
standard, informatizacija i samostalnost uèenika u nastavi. Tenja je da uèenik
postane subjekt u nastavnom procesu.
Tei se za povezivanjem kole s ostalim odgojno-obrazovnim, kulturnim i dugim
institucijama, te njezino otvaranje prema sredini da se s njome to potpunije
integrira. Afirmira se javnost rada i suradnje u uoj i iroj sredini to omoguæava
ostvarivanje postavljenih ciljeva. Postignuæa su znaèajna i stoga neka od njih
elim naznaèiti. kola je uspjela dio profesorske knjinice (260 knjiga) zatititi
kao spomenièku batinu, dakako, uz pomoæ Zavoda za zatitu spomenika kulture
iz Osijeka i uz suradnju Nacionalne i sveuèiline knjinice u Zagrebu, koja je
vratila 100 knjiga koje su od 1948. bile deponirane u njezinu fondu. U suradnji s
Hrvatskim kolskim muzejom pokrenuto je ureðenje kolskog muzeja gimnazije
u Poegi. Dio je materijala obraðen i nastavlja se prikupljanje dokumenata i uèila.
Godine 1997. zapoèele su pripreme za izgradnju nove gimnazijske zgrade na
lokaciji atletskog stadiona i izgradnja je zapoèela 2000. godine i planira se za tri
do èetiri godine izgraditi. Dana 6. rujna 1997. zavrena je obnova postojeæe gim-
nazijske zgrade te je kupljena nova oprema koja zadovoljava minimalni suvremeni
pedagoki standard. Najveæi napredak je uèinjen glede informatizacije kole.
Kupljena je 1999. godina oprema u vrijednosti 300.000 kuna. Potom je nabavljen
novi biblioteèno-informacijski centar. Informatièkom su opremom znatnije oprem-
ljeni i pojedini kabineti/specijalizirane uèionice. kola je stalnim vodom priklju-
èena na Internet 1999. godine, a potom, u sklopu prikljuèenja svih kola, i na
ISDN prikljuèkom u knjinici i upravnom dijelu kole, kako bi Internet bio to
dostupniji veæem broju uèenika.
Tijekom 1999. godine obiljeena je i 300. obljetnica Gimnazije u Poegi
obiljeena sa 36 raznih manifestacija (predavanja uvaenih struènjaka do sjednice
Predsjednitva HAZU, odrane prvi puta u njezinoj povijesti izvan Zagreba).
Danas gimnazija ima opæi i prirodoslovno-matematièki smjer. Uèenici pokazuju
visoku prolaznost i to potvrðuju svojim nastavkom kolovanja na viim kolama
i fakultetima. Studij upisuje 92% uèenika. Uèenici su uz redovitu nastavu aktivno
sudjeluju u nizu drugih projekata i ostvaruju zapaene rezultate na dravnoj,
meðudravnoj i svjetskoj razini. Za uspjean rad gimnazija je dobila niz priznanja
122

od kojih su znaèajnija: Kolektivna nagrada grada Poege u 1999. godini, ministrovo

Priznanje u povodu Dana uèitelja za 2000. godinu, Povelju Republike Hrvatske
koju je dodijelio Predsjednik Republike Hrvatske za 2000. godinu. Svakako je to
plod savjesnog rada nastavnika i uèenika kole na èelu s ravnateljem Pavlom
Buciæem (ravnatelj je od 18. svibnja 1992). Vana je i podrka grada Poege,
roditelja te kolskih vlasti u Poeko-slavonskoj upaniji i Republici Hrvatskoj.
Poega bi bez Gimnazije u protekla tri stoljeæa bila siromana, a s njom je
postala sredite prosvjetnog i kulturnog ivota istoène Hrvatske, osobito u 18. i
19. stoljeæu. Znatno je pridonijela u 18. stoljeæu da grad Poega postane sjedite
obnovljene Poeke upanije (1745), te da Poega bude proglaena slobodnim
kraljevskim gradom (1765) u kojem upravo u tom vremenu djeluju dva fakulteta
u okviru Academiae Poseganae. Dakle, Poega je bila sveuèilini grad. To je i
potvrðeno i osnivanjem Veleuèilita u Poegi 1999. godine koje ima svoju upravu
u sadanjoj zgradi gimnazije i svojim je djelovanjem prisno povezano s njom.
Gimnazija je kroz protekla tri stoljeæa pridonijela razvoju kulture, znanosti,
umjetnosti, gospodarskom razvoju, te nacionalnom buðenju. U Poekoj gimnaziji
stjecali su znanja uèenici od Budimpete do Dubrovnika, a za istoènu je Hrvatsku/
Slavoniju bila i ostala vaan odgojno-obrazovni zavod. Ovo nae vrijeme uz vie
rada zahtijeva i veæu stvaralaèku sposobnost. Dosad je gimnazija bila preteno
izvor kandidata za studij i bila je najpogodniji put za ukljuèivanje na sve fakultete.
Pruala je iroko obrazovanje bez kojeg nema solidnog struènog obrazovanja.
Obavljajuæi svoju odgojnu i obrazovnu funkciju u vrlo razlièitim povijesnim
razdobljima i okolnostima, gimnazija je postala dio kulturne prolosti i sadanjosti
Poege i cijele Hrvatske. Najbolji dokaz su poeki gimnazijalci koji su se posvetili
razlièitim zvanjima, a mnogi su se istaknuli u znanosti, umjetnosti, kulturi i
gospodarstvu, kako u prolosti, tako i u sadanjosti. Tome treba dodati stvaralatvo
velikog broja uglednih profesora koji su pouèavali na ovoj koli. Stoga je zajednièki
rad uèenika i profesora pridonio da je gimnazija dala veliki doprinos hrvatskom
gospodarskom, znanstvenom, kulturnom, drutvenom i politièkom ivotu.
Summary
Three Centuries of Gymnasium in Poega
In this paper the author deals with the Gymnasium in Poega which has sig-
nificantly contributed to the development of culture, science, arts and economy,
as well to the rise of national consciousness in the region of Poega. Some stu-
123

dents came from distant places like Budapest and Dubrovnik, and, for decades,
this Gymnasium has remained the best place of education in the region of Slavonia.
The best proof of this fact is a large number of distinguished scholars, artists,
economists, etc. coming from this Gymnasium.
Key words: Gymnasium of Poega, Poega, Slavonia, scholarly system, his-
tory of schools.
124

Ljiljana Dobrovak
ISSN 0353-295X UDK 94(=411.16)(497.5)˝18˝

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 316.423.6(=411.16)(497.5)˝18˝
Emancipacija idova u Kraljevini Hrvatskoj,

Slavoniji i Dalmaciji u 19. stoljeæu
Autorica donosi kronoloki zakonske akte po kojima su idovi u Habsburkoj
Monarhiji, s time i u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji dobivali eman-
cipaciju. Emancipacija je podijeljena u tri perioda; prvi tzv. predemancipacijski
(1740-1789), drugi tzv. emancipacijski (1789-1878) i treæi period ili kasna eman-
cipacija (1878-1933). Emancipacija idova u Hrvatskoj vrlo je slièna emancipaci-
jama idova u zapadnoj i srednjoj Europi, no zbog politièke razdijeljenosti hrvatskog
prostora, emancipacija je idova u samoj Hrvatskoj razlièita jer je ovisila o podruèju
na kojem su ivjeli idovi, odnosno o pravnom sustavu koji se provodio na odreðenom
teritoriju.
Kljuène rijeèi: Emancipacija idova, Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija,
19. stoljeæe.
Ravnopravnost ili emancipacija prema novijim hrvatskim rjeènicima dolazi

od latinske rijeèi emancipatio te oznaèava osloboðenje od zavisnosti, potèinjenosti
i ugnjetavanja. Emancipacija oznaèava i osamostaljivanje ljudi od zakonskih,
socijalnih i drugih ogranièenja, irenje podruèja slobode te oslobaðanje od pred-
rasuda.1 S druge strane, emancipacija se moe okarakterizirati i kao dobivanje
ravnopravnosti, a oznaèava onoga koji je po pravima izjednaèen s drugima, koji
ima ista prava kao i drugi narodi i graðani.2 Prema Encylopaedii Judaici emanci-
pacija idova u svijetu moe se podijeliti u tri perioda.3 Prvi period ili «predemanci-
pacija» obuhvaæa vremensko razdoblje od 50 godina prije poèetka Francuske
revolucije (1740-1789). U ovom periodu idovima su davane razne olakice u
naseljavanju odreðenih prostora, gradova te im se u nekim europskim zemljama
dozvoljavalo baviti nekim zanatima i zanimanjima koja su im od srednjeg vijeka
bila zabranjena. Jedan od prvih emancipacijskih akata donesen u Habsburkoj
1
V. ANIÆ - I. GOLDSTEIN, Rjeènik stranih rijeèi, Zagreb 1999, 373; Rjeènik hrvatskog jezika,
ur. Jure onje, Zagreb 2000, 243-244.
2
Rjeènik hrvatskog jezika, 1046.
3
Encylopaedia Judaica, sv. 6, Jeruzalem 1971; Emancipation, 698-699.
125
10-DOBROVSAK - ZHP-37.pmd 125 25.10.2005, 21:17

Monarhiji u ovom je periodu tolerancijski edikt cara Josipa II. Drugi period ili
«emancipacijski» obuhvaæa vremenski raspon od devedeset godina, a zapoèinje
Francuskom revolucijom i traje do Berlinskog kongresa (1789-1878) te se oèituje
u emancipaciji idova u zapadnoj i centralnoj Europi. Tijekom ovog perioda u
veæini je europskih zemalja (Francuska, Nizozemska, Belgija, Njemaèka, Italija)
te Habsburkoj Monarhiji èiji je dio i Hrvatska dobivanje emancipacije politièki
i zakonski èin uglavnom reguliran posebnim zakonima koji se odnose na idove.
Tijekom revolucionarnih godina 1789-1791., 1830-1831. i 1848-1849. pokuali
su se donijeti zakoni koji bi ubrzali emancipaciju idova no zbog nepovezanosti
s drutvenim promjenama unutar drava i ti su zakoni uglavnom ostali «mrtvo
slovo na papiru» jer nisu provedeni kao zakonski èin. Sredinom 70-tih godina 19.
stoljeæa i kasnije dolazi do drutvenih promjena u strukturi nekih europskih zemalja
(ujedinjavanje, nezavisnost), pa dolazi i do promjene unutar zakonodavstva posto-
jeæeg poretka koji izglasava emancipaciju idova. I na kraju, treæi period ili «kasna
emancipacija», koji se protee od odluka Berlinskog kongresa do buðenja nacizma
(1878-1933), uglavnom je oznaèen emancipacijom idova u zemljama istoène
Europe (Bugarska, Rumunjska), Rusiji, balkanskim (Srbija, Bosna i Hercegovina)
i baltièkim zemljama (Finska, Estonija, Latvija i Litva).4
ivot idova u habsburkim zemljama austrijske loze razlikovao se od zemlje
do zemlje. U austrijskim nasljednim zemljama (grofovija Tirol, Gornja i Donja
Austrija, Vojvodstvo Koruka, tajerska, Kranjska i Istra, kasnije i Dalmacija)
proces emancipacije zapoèinje ranije negoli u zemljama Krune sv. Stjepana (Ugar-
ska, Kraljevina Hrvatska i Slavonija te Transilvanija) kao i u Kraljevstvu Èekoj,
Moravskoj i leskoj. Proces emancipacije slièan je u zemljama Krune sv. Stjepana,
u kojem Maðarska (u Maðarskoj se nalaze Rijeka, Meðimurje i jedan dio Baranje-
Darda) slijedi austrijski dio, pa se dodjeljivanje emancipacije dogaða ranije negoli
u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji i Transilvaniji.
Na prostoru dananje Hrvatske proces emancipacije ovisio je o podruèju na
kojem su ivjeli ili se doseljavali idovi. idovske zajednice, èiji se kontinuitet
moe pratiti od najstarijih vremena, nalazimo u Dalmaciji (prvenstveno u Splitu
i Dubrovniku), dok je u ostalim dalmatinskim gradovima zabiljeena samo
privremena prisutnost nekog idovskog trgovca. Poloaj idova u Splitu i dalmatin-
skim gradovima do 1808. godine odreðen je zakonima koji su se donosili u Veneciji,
dok su njihov poloaj u Dubrovniku odreðivali zakoni i propisi Republike.5 Du-
brovaèka je Republika idovima davala odreðeni pogodan poloaj i moguænost
poslovanja, ali njihov poloaj nije nikada precizirala zakonskim normama veæ
samo regulacijom nekih pitanja, kao to je reim stanovanja te neka trgovaèka,
porezna i carinska pitanja.6 U Dubrovniku, idovi su bolje tretirani od 18. sto-
4
Encylopaedia Judaica, sv. 6, Jeruzalem, 1971; Emancipation, 698-711.
5
Katalog izlobe, idovi na tlu Jugoslavije, Zagreb 1988, 113-119.
6
B. STULLI, idovi u Dubrovniku, Zagreb 1989, 55.
126

LJILJANA DOBROVAK - Emancipacija idova u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji u 19. stoljeæu
ljeæa, iako su i nadalje bili podvrgnuti raznim zabranama i naredbama i plaæanju

posebnih taksi. Buduæi da su se bavili tranzitnom trgovinom, bili su vrlo cijenjeni
pa se u putovnicama pojavljuju kao «graðani Dubrovnika» i na kraju kao «dra-
vljani Dubrovnika».7 Iako je poloaj idova u dalmatinskim gradovima slièan
onome u Dubrovaèkoj Republici, on je ipak za nijansu nepovoljniji. Mletaèka je
vlast za razliku od Dubrovnika vrlo iscrpno normirala status i ivot idova u
Veneciji kao i ostalim dravnim podruèjima meðu koje spadaju dalmatinski gra-
dovi. Godine 1788. stupila je na snagu u osvojenim dijelovima Dalmacije uredba
Sopra la ricondota degli Ebrei, objavljena u Veneciji veæ 1737/38. godine, a koja
je sadravala prava i dunosti idova u mletaèkoj dravi. Ovom je uredbom
idovima bila zajamèena sloboda vjeroispovijesti, sloboda trgovanja, u stanovitoj
mjeri ravnopravnost pred zakonom, a s druge strane propisano im je bilo ograni-
èenje glede odijevanja i bavljenja nekim zanatima. Jo je uvijek bila na snazi
zabrana dranja nekretnina, zabrana izdavanja knjiga te stalnog boravka i odredba
po kojoj su morali stanovati u getu. Jedina znanost kojom su se smjeli baviti bila
je medicina.8 Dok je raniji poloaj idova u Mletaèkoj Republici bio povoljniji,
on se osjetno pogorava krajem 18. stoljeæa i traje sve do sloma drave kada su je
okupirale francuske trupe 1797. godine. Francuska je vojska 1806. zauzela Split,
a Dubrovaèku Republiku 1808. godine ponitivi pritom sve zabrane koje su se
odnosile na idove. Ovakva je odluka izazvala u Dubrovniku brojne napade na
idove, jer su se graðani zbog ukinuæa raznih odredaba bojali trgovaèke konku-
rencije. Vrlo brzo Dalmacija se nala u Austriji 1814. godine pod kojom je ostala
do 1918. godine. Ona je vratila ranije donesene stare zabrane9 i ukinula donekle
privilegiran poloaj idova koji su stekli pod francuskom upravom. Godine 1825.
donesena je naredba kojom su vrata geta morala biti zakljuèana od veèeri do jutra
te se idovima zabranilo uzimanje u slubu dojilja kræanskih konfesija. Za svako
sklapanje braka idovi su morali dobiti doputenje od dravnih vlasti. Reforme
iz 1848. donijele su idovima Austrije, pa tako i Dalmacije, proklamiranu emanci-
paciju koja je kasnije opozvana. Usprkos stalnim ogranièenjima, u drugoj su
polovini 19. st. splitski, dubrovaèki i dalmatinski idovi oivjeli gradsku trgovinu
i zanatstvo, osobito kada su nakon 21. prosinca 1867. stekli sva graðanska prava
i punu ravnopravnost na podruèju austrijskog dijela Monarhije. Tim novim Usta-
vom ukinuta su ogranièenja boravka, posjedovanje zemlje te izbor profesije. Otada
7
idovi na tlu Jugoslavije, 113-119.
8
Isto, 117.
9
B. STULLI, idovi u Dubrovniku, 61. Odredbom od 22. 12. 1814. ponovno je na snagu stupila
naredba o zabrani idovima da trguju itaricama, a 1821. zabranjeno im je u Dalmaciji da dre
kræansku poslugu. Carskim rjeenjem iz 1826. idovskim je uèiteljima odreðeno da idovsku
djecu poduèavaju privatno i odvojeno u kuæama roditelja. Odredbom iz 1827. nevaeæim su
proglaeni brakovi sklopljeni meðu idovima bez odobrenja dravne vlasti, odnosno okrunog
kapetanata.
127

su idovi poèeli nesmetano pohaðati kole i sveuèilita te zauzimati razne javne

slube, da bi na kraju bili birani i u parlament.10 Donoenjem Zakona o organizaciji
idovske vjerske zajednice 1890. u Austrijskoj Monarhiji, reguliran je i poloaj
idova u Dalmaciji naredbom od 8. veljaèe 1892. koja odreðuje svega dvije
idovske vjerske opæine u Dalmaciji i to u Splitu (tu su spadali idovi iz kotara
Metkoviæ, Split, ibenik i Zadar) i u Dubrovniku (Dubrovnik, Korèula i Kotor).11
Na podruèje sjeverne Hrvatske i Slavonije idovi su se poèeli doseljavati veæ
u prvim stoljeæima nae ere, dok su im rimski zakoni jo doputali slobodno
kretanje svim provincijama diljem Carstva.12 Vrlo su rijetki podaci o idovima u
srednjem vijeku i ne zna se je li bilo trajnijeg naseljavanja na ovim prostorima. U
saèuvanim odredbama ugarskih vladara Arpadoviæa iz 12. i 13. st. spominju se
neka ogranièenja i neka prava za idove. U sudskim spisima grada Zagreba u 14.
i 15. st. (sudske isprave 1444. i 1459) idovi se povremeno spominju poimenièno
kao sudionici u parnicama, pa je oèigledno da su tu bili naseljeni ili se bavili
trgovinom. U dokumentima iz 16. i 17. st. nema podataka o stalno naseljenim
idovima u sjevernoj Hrvatskoj, no ipak moemo sa sigurnoæu tvrditi da su
idovi privremeno dolazili u ove krajeve kao trgovci13 ili da su boravili ovdje kao
izaslanici kraljeva u pregovorima s Turcima.14 Pretpostavlja se da je razlog tog
malog broja idova u Hrvatskoj bila vjerska netolerancija prvih habsburkih vla-
dara, kasnija protureformacija, koja je svim nekatolicima zabranila boravak u
banskoj Hrvatskoj. S druge strane u Habsburkoj Monarhiji idovi su bili religijska
i etnièka zajednica izdvojena pod razlièitim okolnostima iz opæevaeæih pravnih
i drutvenih normi i podvrgnuta posebnim propisima s ciljem da joj se ogranièi
broj, odredi zanimanje kojim se smiju baviti te ih se prisili na to vie izravnih
davanja nametnutih iskljuèivo njima. Do prvih tolerancijskih zakona, idovi nisu
smjeli posjedovati nekretnine, bili su iskljuèeni iz cehova, nisu se smjeli baviti
poljoprivredom niti obrtom. titeæi se od stranaca Hrvatsko-ugarski sabor je 1697.
10
D. KEÈKEMET idovi u povijesti Splita, Split 1971, 127, 159; D. KEÈKEMET idovi u
Splitu, Dva stoljeæa povijesti i kulture idova u Zagrebu i Hrvatskoj, Zagreb 1998, 316-332.
11
B. STULLI, idovi u Dubrovniku, 62.
12
J. DIAMANT, Najstarija idovska opæina u Hrvatskoj, Jevrejski almanah, 1925-1926, Vrac
1925.
13
. BRESZTYENSZKY, Izraeliæani, 4. Dokazujuæi da su idovi bili na ovim prostorima veæ od
srednjeg vijeka, autor to potvrðuje Verböczyevim Tripartitumom iz 1514. koji u svojim zakonima
definira sudbenu prisegu za idove «sasvim toèno po propisima njihove vjere» koja je vaila na
ovim prostorima, to po njemu ukazuje na to da su idovi ipak bili prisutni i kretali se po
ugarskim i hrvatskim zemljama; M. LONÈARIÆ, Tragom idovske povijesti i kulture u
Varadinu, Varadin 2003, 7; Zakljuèci hrvatskog sabora (1631-1693), sv. 1, Zagreb 1958, 511.
Hrvatski je sabor 1689. ukorio varadinsku varoku opæinu to dozvoljava idovima naseljavanje
i gradnju kuæa u varadinskoj varoi.
14
MagyarZsidó Oklevéltár-Monumenta Hungarie Judaica, XVI. kötet, ur. Sándor Scheiber,
Budapest 1974, 388-394.
128

donio zakljuèak po kojem u cijeloj Hrvatskoj ne mogu imati imanje one osobe
koje nisu rimokatolièke vjere.15 Taj zakon je u prvom redu bio uperen protiv
protestanta, mada su se njegove odredbe protezale i na idove. Na prostorima
Habsburke Monarhije do kraja 18. stoljeæa idovi su se mogli baviti trgovinom
robe koja nije bila obuhvaæena cehovskim propisima: stokom, itom, proizvodima
seoskog zanata, rabljenim stvarima.16
Poèetkom 17. st. nekolicina idova dolazi iz Maðarske, Èeke, Moravske i
Austrije na ove prostore i kao putujuæi trgovci posjeæuju sajmove prvo u Varadinu,
Virovitici, Ðurðevcu, Krievcima, Poegi, Osijeku, Koprivnici, Bjelovaru, a
kasnije u Zagrebu, Sisku, Karlovcu i drugdje.17 Ti putujuæi idovski trgovci bili
su bolje tretirani, nisu ih vie progonili po selima, jer su otkupljivali ono to nitko
ne bi kupio («dronjke» i «plodine») te su do samog praga nosili robu iz cijele
Europe kakvu jo nitko nije nudio. Pojedine obitelji su se pokuavale trajno naseliti
na prostore sjeverne Hrvatske, pa je Hrvatski sabor èlankom 19. iz 1729. godine18
potvrdio zabranu trajnog naseljavanja idova u Hrvatskoj s iznimkom da je
gradovima i upanijama po vlastitom nahoðenju odreðeno da dopuste ili ne dopuste
privremena zadravanja idova na njihovom podruèju.19 Neke upanije i gradovi
nisu potovali odredbe ovog zakona, jer su ipak doputali manjem broju idova
da privremeno borave na prostorima upanije kao trgovci te da dolaze na sajmove.20
Ponovno je Ugarski sabor, na zahtjev Hrvatskog sabora donio zakljuèak 41. (1741)
po kojem je potvrdio da na prostoru Hrvatske mogu ivjeti samo katolici, 21 no to
i dalje nije prijeèilo idove da dolaze u ove krajeve kao trgovci. Pojedini gradovi,
15
M. LONÈARIÆ, Tragom idovske povijesti i kulture, 7.
16
M. GROSS, idovi u Habsburkoj Monarhiji u 19. stoljeæu, Gordogan, 23-24, Zagreb 1987, 25.
17
idovi na tlu Jugoslavije, 136; M. VOB, C. BRÈIÆ, S. PODGORELEC, idovi u Hrvatskoj,
Migracijske teme 10, Zagreb 1994, 1-56.
18
. BRESZTYENSZKY, Izraeliæani i vrenje patronatskog prava, Zagreb 1890; èlanak 19/1729.
glasi «Singularem Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae et Ordines, de praesenti quoque Suae
Majestatis Sacratissimae experti clementiam; quod Judaeos, in Confinium S. Georgii non ita pridem
admissos, tam inde, quam et allis praerecensitorum Regnorum ex locis clementer sit dignata: § 1. Pro
qua altememoratae Suae majestatis Clementia iidem Status et Ordines immortales reponunt gratias».
19
M. VOB, idovi u Hrvatskoj- idovske zajednice I, drugo nadopunjeno izdanje, Zagreb 2004,
33. Kao primjer navodi se Zagrebaèka upanija koja je do 1770. zabranjivala boravak idova
rijeèima: «po muncipalnom pravu ove zemlje ova vrsta ljudi svojim prevarama opæenito opasna,
te se iz ove kraljevine smatra proskribiranom i podnipoto tolerira. Ako se pak koji usudi doæi
u ovu upaniju i to kradom uulja, odreðeno je da takvog odmah uhvate i glasom zemlje iz ove
jurisdikcije izgone».
20
M. VOB, idovi u Hrvatskoj I, 33.
21
G. DIAMANT, Povijest idova u Hrvatskoj do ravnopravnosti, rukopis teksta bez godine;
Zakljuèci hrvatskog sabora sv. I, Zagreb 1958; sv. II, Zagreb 1958; sv. IV, Zagreb 1964. Potvrdu
da je katolièka vjera jedina priznata u Hrvatskoj i da se ne naseljavaju inovjernici trailo se
1634, 1637, 1642, 1681, 1682, 1728. i 1743.
129

kao to je Virovitica (1745) traili su da se idovima zabrani stalno naseljavanje

ali i privremeni dolazak na sajmove pozivajuæi se na èlanak 19. (1729), jer «nanose
tetu lokalnom stanovnitvu», no njihova je molba od bana odbijena.22 Za neke
gradove donosila se carska dozvola za naseljavanje, pa je tako npr. carica Marija
Terezija 1746. izdala posebnu dozvolu dvjema idovskim obiteljima s 11 èlanova
(poimenièno navedenim), u kojoj je dozvolila da se privremeno nasele u donjem
Osijeku, s moguænoæu produetka dozvole.23 Posebna dozvola boravka u nekom
gradu ili upaniji nije znaèila da idovi smiju tamo posjedovati kuæu ili druge
nekretnine, niti da se smiju baviti svim poslovima i obrtima,24 te su za sve morali
plaæati takse i uvijek su strahovali od iznenadnog protjerivanja.25 Do donoenja
patenta o toleranciji u veæini gradova (Krievci, Koprivnica, Bjelovar, Osijek i
dr.) idovima je bilo doputeno jednodnevno ili trodnevno zadravanje na
sajmovima, uz plaæanje tolerancijske takse od 1 do 2 forinte po danu.26 U Varadinu
i Poegi nisu plaæali nikakvu pristojbu za vrijeme odravanja sajmova, nego tek
kada bi doli izvan odravanja sajmova. Na zagrebaèki sajam do 1771. nisu imali
pristupa, jer su bili navodno «iteljstvu pogibljeni svojim prevarama».27 To to
nisu imali pravo stalnog boravka veæ privremenoga bilo je iz razloga to je carica
22
M. FREJDERBERG, idovi na Balkanu na isteku srednjeg vijeka, Zagreb 2000, 186; G.
SCHWARZ, Prilozi k povijesti idova u Hrvatskoj u XVIII. stoljeæu, Vjesnik Kraljevskog
hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva, III, Zagreb 1901, 13-14. Stalii i redovi
Virovitièke upanije traili su od bana da idove istjera rijeèima «ako je idovima u zemlji
stalan boravak zabranjen, ne smiju tu ni prolazno trgovati, jer bi time nakodili domaæim ljudima,
a napokon oni su pogibelj za rimo-katolièku vjeru».
23
T. ALIÆ, idovi u Vinkovcima i okolici, Osijek 2002, 18. Autor navodi da su to bile dvije
obitelji Benedikta i Jakova Hirschla s 11 èlanova, a dozvolu je izdao grof Pállfy po nalogu
Carice; L. GLESINGER, Iz povijesti Jevreja u Hrvatskoj, Jevrejski almanah, 1954, 60-67. Isto
potvrðuje, ali i navodi podatak da su nakon par godina obje idovske obitelji iz Osijeka istjerane.
idovi se u Osijek vraæaju 1776. godine.
24
M. VOB, idovi u Hrvatskoj I, 34.
25
G. SCHWARZ, Prilozi k povijesti idova u Hrvatskoj u XVIII. stoljeæu, 191. Do 1771. godine
idovi su dolazili nesmetano na sajmove u Varadin. Kako je neki Josip Plantak primio idove
kao stanare u svoju kuæu te su oni stalno boravili i trgovali suknom, tkaninom, vunom, platnom,
srebrom i zlatnom robom, na tu odluku su se pobunili graðani 1771. godine traeæi da se idovima
zabrani trgovanje i da ih se istjera, a imovina zapijeni, pozivajuæi se na èlanak 41/1741 u kojem
je samo rimokatolicima dozvoljeno prebivalite u zemlji. Na temelju kr. naredbe br. 3/1756 da
idovi izvan sajmova ne smiju trgovati, poglavarstvo je grada donijelo odluku po kojoj je
idovima dozvoljen trodnevni boravak jedanput mjeseèno u gradu.
26
G. SCHWARZ, Prilozi k povijesti idova u Hrvatskoj, Tolerancijalna taksa u zagrebaèkoj
upaniji, Vjesnik Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva, IV, Zagreb
1902, 189-192.
27
I. GOLDSTEIN, idovi na Gradecu od 14. stoljeæa do 1848. godine, Zagrebaèki Gradec 1242-
1850., Zagreb 1994, 293-303. G. SCHWARZ, Povijest zagrebaèke idovske opæine od osnutka
do 50-tih godina 19. stoljeæa, Zagreb 1939. Zagrebaèka upanija je 1771. donijela odluku da se
idovima doputa tri dana boravka «u svrhu trgovanja», a 20. rujna iste godine «da mogu na
godinji sajam dolaziti i svoju robu na prodaju izlagati».
130

Marija Terezija podravala predrasude i netoleranciju prema idovima, mada su

za njezina vladanja idovi ipak poèeli dolaziti u ove krajeve. Iako nisu imali
pristupa u neke gradove zbog ekonomskih razloga i potreba, sve je vie upanija,
a i gradova otvaralo vrata idovima.28 Zbog voðenja dugotrajnih ratova Marija
Terezija uvela je poseban porez za idove, tzv. tolerancijsku taksu 1749. godine
(njome se plaæala dozvola boravka, dolazak na sajam, enidba), a sveukupno je
ugarsko idovstvo u prvoj godini uvoðenja 1749. godine plaæalo 20 000 forinti, s
time da se taksa iz godine u godinu poveæavala pa je 1778. iznosila 80 000 forinti.29
Zbog odreðenih davanja koja su davali prilikom dolaska na sajmove u gradove
hrvatskih upanija (od 1 do 4 forinte za svaki dan i od svake glave, ovisno o
upaniji) i veæ nametnute tolerancijske takse, zaladski idovi prituili su se
upanijskoj vlasti, a tolnavski i baèki kraljici da su im nameti u Hrvatskoj jako
«tegobni», jer svugdje u Monarhiji trguju bez tih davanja. Po ovom pitanju i
nalogu kraljevske kancelarije u Varadinu provela se istraga 1770/71. godine.
Ona je povjerena grofu Franji Pataèiæu koji je na temelju nje napisao elaborat u
kojem je traio da se dopusti idovima trajno naseljavanje u Hrvatskoj te da im
se ukinu zakoni koji im prijeèe dolazak, a njihovu prisutnost pravdao je rijeèima:
«stanovite gospodarstveno: oni su veæinom trgovci, a trgovinom cvatu gradovi.
Oni æe veæe «poreze plaæati, podizati tvornice, trgovinu sa rukotvornom robom;
neæe li robu dovaati iz inozemstva, nego domaæe proizvode izvaati i tako novaca
u zemlju donesti».30
Prve odredbe o trajnom naseljavanju idova u sjevernoj Hrvatskoj ozakonjene
su tek «Ediktom o toleranciji» i njegovim aneksom «Systematica Gentis Judaicae
Regulatio» (1781-1783) cara Josipa II., koji se primjenjivao od 31. oujka 1783.
godine za Ugarsku i Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, a od 19. listopada 1781. za
Èeku i od 2. sijeènja 1782. za nasljedne austrijske zemlje. Tim se ediktom
poboljao poloaj idova, zajamèena im je sloboda kretanja i naseljavanja, sloboda
vjeroispovijesti, ravnopravnost u kolovanju (mogli su osnivati svoje kole, a
dozvoljeno im je pohaðanje visokih kola i akademija umjetnosti), no nadalje su
na snazi ostala neka kruta ogranièenja u izboru zvanja te zabrana da se ne smiju
baviti nijednim cehovski zatiæenim obrtom niti trgovati proizvodima tih obrta, a
najstroe im je bilo zabranjeno posjedovati kuæu ili zemljite. Djelomièno je
ediktom bilo doputeno bavljenje obrtom i poljodjelstvom (uz neka ogranièenja),
zatim naseljavanje uz dozvole, doputen im je pristup u kole, zabranjeni su izgredi,
a ako su eljeli kupiti zemljita i zgrade za svoje opæine, hramove i groblja morali
28
idovi na tlu Jugoslavije, 136.
29
G. SCHWARZ, Tolerancijalna taksa u zagrebaèkoj upaniji, 189. Tolerancijska je taksa u
Hrvatskoj bila ogromna jer se odmjeravala za cjelokupno idovstvo. Cijela bi se svota razdijelila
prema broju puèanstva na pojedine upanije.
30
G. SCHWARZ, Prilozi k povijesti idova u Hrvatskoj u XVIII. st., 189-190.
131

su nabaviti posebnu carsku dozvolu i sl.31 Edikt je donio neka poboljanja, no

olakice su se odnosile samo na glavu obitelji i èlanove koje je uzdravao, a ne na
sve sinove i kæeri (kada se oene) ili na nove, doseljene idove. Prema tome, kæi
ili udovica koja se eljela udati za idova koji nije bio pod zatitom tolerancijskog
zakona morala je napustiti grad u kojem je ivjela.32 Zbog drutveno-ekonomske,
pravne i politièke raznolikosti zemalja Habsburke Monarhije postupak prema
idovima nije bio svugdje jednak. Edikt koji je prvo proglaen u Austriji nije se
odmah odrazio na Ugarsku i Hrvatsku. Kada je edikt bio proglaen u hrvatskim
upanijama (1783.), svi su èlanovi upanijskih skuptina morali biti s njim upoznati,
jer je do tada po zakonu idovima bio «uopæe» zabranjen boravak u civilnoj
Hrvatskoj i Slavoniji uz neke iznimke.33 Tim ediktom idovi su bili «tèrpljeni», a
u prijevodu to nije znaèilo potpunu ravnopravnost.34 No, olakice i promjene u
naèinu ivota vidjele su se na svakom koraku tako da je nadrabin iz Varadina
Rudolf Glück pisao: «idovi nisu vie morali nositi posebne oznake ili nonju.
Mogli su èak i sablju nositi. U dane katolièkih blagdana i u nedjelju nisu vie
trebali ostati u kuæama do 12 sati i nisu se trebali ukloniti kada su susretali pro-
cesiju. Nisu vie plaæali maltarinu koja se za idove i goveda plaæala».35 Uspr-
kos tolerancijskom patentu idovi u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji nisu bili
zakonom priznata religijska zajednica (u Hrvatskoj i Slavoniji to nisu bili ni prote-
stanti). Jedan od jako tekih tereta koji je pritiskao idove unutar Habsburke
Monarhije bio je tzv. Familiantengesetz, zakon u Èekoj, koji je regulirao njihovu
enidbu. Po njemu, iz svake idovske obitelji enidba je bila dozvoljena samo
jednom mukarcu. Taj zakon elio je regulirati njihovu enidbu, a idovi su ga
izbjegavali tajnim enidbama ili preseljavanjem u inozemstvo, najèeæe u maðarske
upanije, a iz nje u ostale ugarske pridruene zemlje.36
31
M. VOB, C. BRÈIÆ, S. PODGORELEC, idovi u Hrvatskoj, 57.
32
M. VOB, idovi u Hrvatskoj I, 25, 33.
33
Magyar Országos Levèltár (MOL), Departamentum Judaeorum, kutija 63/1784. Sve hrvatske
upanije morale su potvrditi da su proèitale patent Gens Judaicu te da su njihovi èlanovi upoznati
s patentom. Tako su Poeka i Krievaèka upanija poslale dopis u kojem potvrðuju da su na
upanijskoj sjednici obavijestili sve prisutne o ediktu te da sa na njihovu teritoriju ne nalazi
nijedan stalno prebivajuæi idov.
34
M. GROSS, Poèeci moderne Hrvatske Neoapsolutizam u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji 1850-
1860, Zagreb 1985, 361; M. VOB, idovi u Hrvatskoj I, 33. Na poèetku patenta je pisalo:
«Nije naa najvia volja da se idovima dozvoli u pogledu vanjskog trpljenja kakovo proirenje
dosadanjih prava, nego da i ubuduæe ostaje kod toga da ne smiju osnivati svoje posebne opæine
na èelu s proèelnikom njihove nacije, te ostaje kao i do sada da svaka pojedina njihova obitelj
po trpljenju izdatom od nae vlade pod zatitom zemaljskih zakona; nadalje ne smiju odravati
javno bogosluje i imati javne sinagoge. Nije takoðer naa namjera ovom naom odredbom
poveæati broj idova u naim zemljama, ili privuæi strane idove, kad nema za to naroèitih
razloga ili ako dotièni nemaju osobitih zasluga».
35
Melita VOB, idovi u Hrvatskoj I, 33.
36
P. HANÁK, Tipovi idovske asimilacije u Habsburkoj monarhiji, Zbornik Mirjane Gross,
Zagreb 1999, 210.
132

Usprkos tim krutim ogranièenjima idovi se krajem 18. st. poèinju trajno nase-
ljavati u Hrvatskoj. Veæina ih dolazi iz maðarskih upanija (zaladska, tolnavska,
opronska, baèka) posebice iz onih uz granicu za Kraljevinom, najvie iz Gradiæa-
Soprona, a neki iz udaljene Moravske i Galicije.37 Zbog doseljavanja i po nekoliko
obitelji, te prve idovske obitelji u gradovima koji su im to doputali osnivaju
svoje opæine, pa se meðu prvima osniva opæina u Varadinu (1777) i Zagrebu
(1806). Gradovi koji su im doputali boravak uglavnom su izdavali posebne do-
zvole za naseljavanje u kojima su bili navedeni i uvjeti kojih su se idovi morali
pridravati (Dekret o naseljavanju idova u Varadinu s 5 poglavlja i 72 paragrafa).
Stalnim popisivanjem osoba koje plaæaju tolerancijsku taksu te raznim odredbama
i zakonima idovi su nadzirani stroe, a kanjavani su zbog nepridravanja propisa.
Osobito su bile teke kazne za neprijavljivanje pridolog idova ili nekog tko bi
se prienio u obitelji. Rabina i obitelj kaznilo bi se prvi put globom od 20 dukata,
drugi put zatvorom od mjesec dana, a treæi put izgonom.38 Tijekom vladanja kralja
Franje I (1792-1835) nekoliko je zabrana ponovno nametnuto, no tolerancijski
edikt nije opozvan.39 Oèito je da su se idovi pokuavali naseliti i u Vojnu krajinu,
pa je Zapovjednitvo Vojne krajine 31. listopada 1825. donijelo odluku kojom
potvrðuje raniju zabranu boravka idova u Vojnoj krajini, no ona se nije strogo
provodila.40 Odluka o zabrani naseljavanja nije zabranjivala idovima da opskrb-
ljuju austrijsku vojsku stacioniranu u Vojnoj krajini municijom, barutom, konjskom
opremom, hranom, rakijom, pa su tako idovi ovdje dolazili kao trgovci. Dapaèe,
vojne su im vlasti po svom nahoðenju u nekim gradovima Vojne krajine omoguæile
i otvaranje gostionica, ali i naseljavanje (Varadin, Koprivnica, Bjelovar).41
Nakon smrti Josipa II. (1790) mnogi slobodni gradovi u Ugarskoj i Hrvatskoj
pobunili su se, jer je po «tolerancijskom ediktu» u gradove bilo dozvoljeno naselja-
vanje idova te su traili da se nastanjeni idove protjeraju i da im se oduzme
dozvola trgovanja. Kako bi izbjegli protjerivanje, ugarski idovi su se obratili
Saboru molbom u kojoj su traili «da u zemlji (Maðarskoj) i u pridruenim dijelo-
vima (partes adnexae) svuda mogu slobodno polaziti i nastaniti se, i da bi imali
pravo steæi kuæu i zemljite». Ova se zamolba ugarskih idova raspravljala u
Ugarskom saboru zajedno s pritubom idova pristiglom iz mjesta Cirkvene iz
Varadinske upanije. Prema prijedlogu biskupa iz Vácza, Ugarski je sabor donio
zakonski èlanak 38. koji je prozvan «de Judaeis» i koji je potvrðen od cara 10.
37
Nakon podjele Poljske krajem 18. stoljeæa poveæao se broj idova u ugarskim upanijama, jer
su u maðarskim zemljama prilike prema idovima bile puno povoljnije nego u Galiciji.
38
M. VOB, idovi u Hrvatskoj I, 34-35.
39
T. D. KRAMER, From Emancipation to catastrophe-The rise and Holocaust of Hungarian
Jewry, Boston - Oxford 2000, 3.
40
Z. BRDARIÆ, idovi u Naicama, Naice 1996, 6; T. ALIÆ, idovi u Vinkovcima, 17.
41
M. FREJDENBERG, idovi na Balkanu, 186; G. SCHWARZ, idovi u Krajini, Vjesnik
Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva, IV, Zagreb 1902, 128-129.
133

sijeènja 1791. a odreðuje: «da bude skrbljeno za stanje idova, dok æe se o

njihovom poloaju u svezi sa povlastima slobodnih kraljevskih gradova vijeæati
na temelju prijedloga zemaljskog odbora, koji se imade buduæemu Saboru po-
dastrijeti, odluèili su Stalii i Redovi odobrenjem Nj. Velièanstva da idovi
stanujuæi unutar granica Ugarske i pridruenih dijelova ostaju u svim slobodnim
kr. gradovima i u drugim mjestima (izuzev gorske gradove) u onom poloaju u
kojem su bili do 1. sijeènja 1790., a ako su moda izgnani, da se onamo smiju
povratiti». Zakonski èlanak «de Judaies» za Hrvatsku nije bio od praktiène vri-
jednosti jer u Hrvatskoj u to vrijeme nije naseljen veliki broj idova, ali je pridonio
kasnijem naseljavanju idova u gradove Kraljevine Hrvatske i Slavonije.42 Usprkos
stalnim zabranama i odlukama o protjerivanju (1790, 1791, 1792, 1794, 1795),
koje su sve opozvane, idovi su sve èeæe dobivali dozvole stalnog boravka u
hrvatskim gradovima (Krievci 1770, Osijek 1776, Zagreb 1806).43
Tijekom perioda 1830-1848. «idovsko pitanje» postalo je jedan od vanih
predmeta diskusije unutar ugarskog parlamenta i javnosti koja je o njemu ras-
pravljala u novinama svaki dan. Tako je grof F. Szechenyi 1830. odrao govor u
parlamentu, braneæi graðanska prava idova.44 Zbog sve veæeg doseljavanja u
ugarske upanije a i ire te zbog velikog utjecaja na razvoj trgovine i gospodarstva,
idovi su pomalo poèeli postajati vaan element u maðarskom drutvu, pa su
vodeæi maðarski politièari kao to je Lajos Kossuth traili punu emancipaciju za
idove u Ugarskoj.45 Zbog toga je 1840. Ugarski sabor donio èlanak 29. zvan «de
Israelitis» kojim su idovima ukinuta neka ogranièenja; njime su dobili pravo na
zanat, a smjeli su drati samo idovske kalfe i egrte. Doputeno im je naseljavanje
u svim gradovima osim u rudarskim naseljima i stjecanje zemljoposjeda, ali samo
tamo gdje im je dotada bilo moguæe bavljenje svim trgovaèkim poslovima. Taj
zakon ipak nije u cijelosti vaio za Hrvatsku i Slavoniju gdje je jo uvijek bio na
snazi èlanak 19. iz 1729. prema kojem je idovima bilo uskraæeno stalno
naseljavanje. Pogotovo im je uskraæeno pravo posìdovanja negibivog imetka, a s
iznimkom im je doputeno jedino pravo tèrgovanja.46 Da ne bi bio u suprotnosti
s donesenim zakonima u Ugarskoj, Hrvatski je sabor 1840. donio zakljuèak
(nadopunjavajuæi odluku Ugarskog sabora), kojim je zakljuèio da idovima treba
postepeno dati punu ravnopravnost i time omoguæio stalno naseljavanje idova
42
G. SCHWARZ, Prilozi k povijesti idova u Hrvatskoj- Krvna osveta i drugi podaci, Vjesnik
Kraljevskog hrvatsko-slavonskog-dalmatinskog zemaljskog arhiva, X, 1908, 37-40.
43
M. FREJDENBERG, idovi na Balkanu, 187.
44
T. GRÜNER, Prisutnost i poloaj idova u Kraljevini Maðarskoj, Novi Omanut, 2. studeni 1993.
45
T. D. KRAMER, From Emancipation to catastrophe, 3-4; R. PATAI, The Jews of Hungary,
History, Culture, Psychology, Detroit 1996.
46
M. GROSS A. SZABO, Prema hrvatskom graðanskom drutvu, 418; M. GROSS, Poèeci
moderne Hrvatske, 362.
134

u Hrvatsku i Slavoniju.47 Donoenjem ovog zakljuèka omoguæeno je i osnivanje

idovskih kola, pa se tako u Zagrebu veæ 1841. osniva osnovna kola pri idovskoj
opæini.48 U ponovnom zasjedanju Sabora 1843. zagrebaèka idovska opæina za-
traila je od Hrvatskog sabora da se zauzme za idove, pa je zajedno s drugim
opæinama (varadinskom, krievaèkom, karlovaèkom i sisaèkom) razdijelila tri
primjerka spisa «emancipacija idova», velikom upanu, gradskom sucu i bis-
kupskom katelanu, u kojem trae da mogu drati pomoænike bez razlike na njihovu
vjeru, da mogu svoju djecu dati na nauk kræanskim obrtnicima, da mogu stjecati
graðanska i seoska dobra te da zakonito mogu postati graðani ove zemlje.49 Ova
peticija nije imala uspjeha, no ipak je 1843. ugarskim idovima (time i hrvatskim)
znatno proiren krug zanimanja kojim su se mogli baviti, a 1846. omoguæeno im
je da se jednokratnim otkupom oslobode poniavajuæe tolerancijske takse.50 Hrvat-
ski je sabor pak smatrao da su idovima u èlanku 29. iz 1840. podijeljena dovoljna
prava i opirao se daljem proirenju tih prava.51
Tijekom revolucionarnih zbivanja austrijskim je idovima 1848. zajamèena
graðanska ravnopravnost, pravo na posjedovanje i sloboda slube Boje, ukinute
su im zasebne takse, ali to nije znaèilo i promjenu njihova stanja u Ugarskoj i
Hrvatskoj.52 Na kraju je revolucije maðarski krnji revolucionarni sabor, neposredno
prije sloma 28. srpnja 1849., izglasao emancipaciju idova, koja je bila emanci-
pacija na papiru i nije donijela nikakve ustupke. Sljedeæa odredba, koja im je
donijela olakice u poloaju, naredbe su austrijskog Ustava od 26. travnja 1848.,
te neke naredbe 1848/49. koje su austrijskim idovima zajamèile graðansku ravno-
pravnost, pravo posjedovanja nekretnina i slobodu slube Boje. Ukinute su im
zasebne idovske takse, pa su tom prilikom idovi izjednaèeni s kræanima u
porezu. Za vrijeme revolucionarnih zbivanja 1848/49. zagrebaèki idovi podnijeli
47
idovi na tlu Jugoslavije, 137-138; Zakljuèci Hrvatskog sabora (1836-1847), sv. 12, Zagreb
1980, 98. «Recursu Iudaeorum circa meliorandam sortem suam Inclytis Dominis Statibus et
Ordinibus porrecto et ad Deputationem hanc relegato, in trutinium assumpto, in illam obivit
opinionem Deputatio, quod, dum occasione pertrectationis operatorum systematicorum de sorte
quoque Iudaeorum actum fuerit, illis, quae regnicolariter conclusa iam sunt, inhaerendum veniat
serieque praemissorum se munere suo defunctam censet».
48
M VOB, idovi u Hrvatskoj, 34. U Varadinu je idovska kola osnovana veæ 1826. godine.
49
G. SCHWARZ, Prilozi k povijesti idova u Hrvatskoj - Iz starina zagrebaèke opæine (1806-
1845), Vjesnik Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva V, Zagreb, 1903,
102-103.
50
idovi na tlu Jugoslavije, 138; G. SCHWARZ, Tolerancijalna taksa u zagrebaèkoj upaniji,
190-192. Petanska zemaljska skuptina (1846) podnijela je u ime cjelokupnoga ugarskog-
hrvatskog idovstva molbu kralju za ukinuæem takse, pri èemu je dolo do sporazuma 1846. i
ustanovljena je otkupnina od 1,200.000 forinta u roku od 10 godina, a na Zagrebaèku je upaniju
koju je zastupao Josip Epstein otpalo 8 105 forinta.
51
G. SCHWARZ, Iz starina zagrebaèke opæine (1806-1845), 103.
52
M. GROSS, idovi u Habsburkoj Monarhiji u 19. stoljeæu, 25-38.
135

su 4. srpnja 1848. molbu odboru Hrvatskog sabora u kojoj su traili graðansku

ravnopravnost.53 Iako im je obeæavana ravnopravnost, molba nije ispunjena jer se
Hrvatski sabor oslonio na odluku Ugarskog sabora, koji je donio zakljuèak da
odgaða emancipaciju idova.54
Oktroiranim ustavom od 4. oujka 1849. idovi cijele Carevine proglaeni su
jednaki s kræanima u svim graðanskim pravima, no on nije bio na snazi u ostalim
zemljama austrijske carevine, dok je Silvestarski patent od 31. prosinca 1850.
utio u tom pogledu i nije potvrdio prije donesene odluke. Te odredbe nisu bile
pravno ureðene i izazvale su goleme potekoæe u interpretaciji njihove sposobnosti
posjedovanja nekretnina. Zbog toga to je idovima na podruèje Slavonske vojne
krajine, izdvojene pod neposrednom upravom Beèa, sve do 1860. bilo zabranjeno
stalno naseljavanje, donesen je novi zakon o kuæarenju. idovi su do tog Zakona
u Vojnoj krajini trgovali s posebnom dozvolom i pod nadzorom, a boravak im je
bio ogranièen na 24 sata. Ulazili su ponekad na podruèje Vojne krajine protuzako-
nito i bavili se torbarenjem po selima, to je bilo strogo zabranjeno,55 pa je Patentom
od 4. rujna 1852. regulirano kuæarenje u cijeloj Carevini (osim Vojne krajine,
gdje je i dalje zabranjeno dolaenje idova pokuæaraca). Kuæarenje je tada bio
najraireniji oblik trgovine i èesto zanimanje idova, a zadrao se u zabaèenim
krajevima gdje su bile loe prometnice.56 Te je godine patentom od 26. studenog
1852. godine regulirano osnivanje idovskih opæina. Nakon donoenja, opæine su
morale izraditi svoja pravila, jer je dotada za osnivanje opæine bilo dovoljno
prijaviti se kod mjesnih oblasnih organa.57
Carska odluka od 2. listopada 1853. ponovno je uvela ogranièenje, tj. zabranu
posjedovanja nekretnina za idove i to prema razlièitim propisima u pojedinim
zemljama Carevine, npr. oni koji su kupili nekretnine izmeðu 1848. i 1853. smjeli
su ih zadrati.58
Carskim patentom od 18. veljaèe 1860. idovima je doputeno posjedovanje
nekretnina na podruèju Monarhije, uz ostalo i zemljita ako ih obraðuju u vlastitoj
reiji (to je vrijedilo za Hrvatsku i Slavoniju, ali ne za sve zemlje Carevine).
53
HDA, Sabor HSD, kut. 77, sv. 108, 1848. «U ovoj domovini mi nikako nijesmo tudjani, a
zato da nas ona za takove smatra, ne dajuæi nam drugoga gradjanskoga prava nikakova do
jedino to nas tù tèrpe? Ako i jesmo drugog zakona, to ipak ne moe biti danas uzrok tomu
da budemo od svih dèravljanskih pravah izkljuèeni, buduæi da zakon na die kao i ostali
duhom prave boanske æudorednosti i posve nita neuzdèri to bi i najmanje protivno bilo
izpunjavanju, makar koje dunosti dèravljanske Izkljuèenjem nas iz javnog ivota gradjan-
skoga otima se dravi mnoga duhovna snaga i sposobnost».
54
LJ. DOBROVAK, idovi u hrvatskim zemljama 1848./1849., Radovi 30, Zagreb 1997, 86.
55
T. ALIÆ, idovi u Vinkovcima, 20.
56
M. VOB, C. BRÈIÆ, S. PODGORELEC, idovi u Hrvatskoj, 57.
57
M. VOB, idovi u Hrvatskoj, 25, 168.
58
M. GROSS, Poèeci moderne Hrvatske, 361.
136

Postupno se kasnije ukidaju neke odredbe: oblasno odobrenje braka, ogranièenje

sposobnosti svjedoèenja na sudu, iskljuèenje iz odreðenih obrta, zabrana naselja-
vanja u rudarskim naseljima.59 Ovaj je patent promijenio i odnos idova prema
ulaganjima, pa idovi u Hrvatskoj ulau u izgradnju i otvaranje tvornica. Ti novo-
stvoreni uvjeti potaknuli su novi val doseljavanja idova u Hrvatsku, pa se njihov
broj uveæao na podruèju civilne Hrvatske i Slavonije za 66,62%, uraèunavi tu
dakako i Srijem koji je u to vrijeme pripojen civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji.60
Tek je Austrijski temeljni dravni zakon od 21. prosinca 1867. a tjedan dana
kasnije i ugarski zakon otvorio vrata zakonskom proglaenju graðanske ravno-
pravnosti idova. Tim zakonima uklonjena su ogranièenja koja su idovima
formalno prijeèila da budu ravnopravni graðani.61 Austrijskom temeljnom zakonu
pridruili su se drugi zakoni sve do posljednjega zakona iz 1890. «O vanjsko
pravnim okolnostima izraelitskih religijskih zajednica».62 Taj zakon je propisivao
da: «idovska vjerska zajednica èini jedinstvenu zajednicu na cijelom podruèju
Monarhije, bez obzira na suprotnosti ortodoksa i reformiranih; svaki idovski
vjernik mora pripadati jednoj vjerskoj opæini, a ne predviðaju se vjerska udruenja
vieg ranga od opæine; unutar tih granica ne smije se zabranjivati slobodno ostva-
renje vjerskih uvjerenja i u ritualnim odnosima, osobito u razlièitim oblicima
vjerskih opæina; drava postavlja odreðene personalne zahtjeve za osobe vjerskih
duobrinika, a isto tako i svoj utjecaj na oporezivanje stanovnika u vjerske svrhe».
U okviru zakona koji su regulirali poloaj vjerskih zajednica u Austro-Ugarskoj
donesen je i propis kojim je vjerskim zajednicama povjereno voðenje tzv. matiènih
knjiga (roðenih, vjenèanih, umrlih), a za idove je 10. srpnja 1868. odreðeno da
æe dravna vlast a ne vjerska zajednica imenovati voditelje matiènih knjiga, s
time da vlast moe odrediti rabina kao voditelja.63 Iako su nakon 1867. austrijski
idovi kao pojedinci postali ravnopravni graðani, to nije znaèilo da istovremeno
postaju ravnopravni i u ostalim krunovinama Monarhije u kojima su na snazi bili
stariji zakoni, pa su tako idovi u Ugarskoj dobili graðansku ravnopravnost
zakonom od 28. prosinca 1867., a njihova je emancipacija u konfesionalnom po-
gledu provedena tek 1895. godine.64
Prema Hrvatsko-ugarskoj nagodbi (1868) bogotovlje, tj. vjersko-crkveni
poslovi (§ 47. i §. 48.), pripadali su djelokrugu hrvatske autonomije, tj. zakono-
davstvu Hrvatskog sabora i to Odjelu za bogotovlje i nastavu Zemaljske vlade,
59
Ista, 362.
60
M. KOLAR, Gospodarska politika u Hrvatskoj za vrijeme bana Josipa okèeviæa, Zbornik
radova Hrvatski ban Josip okèeviæ, Zagreb-Vinkovci 2000, 165.
61
M. GROSS A. SZABO, Prema hrvatskom graðanskom drutvu, 419.
62
M. GROSS, idovi u Habsburkoj Monarhiji u 19. stoljeæu, 27.
63
B. STULLI, idovi u Dubrovniku, 62.
64
M. GROSS, idovi u Habsburkoj Monarhiji u 19. stoljeæu, 26- 27.
137

pa je zakonsko proglaenje ravnopravnosti idova dolo na red u vrijeme politièkog

kaosa u postnagodbenim godinama. Maðarsko ministarsko vijeæe odobrilo je tek
11. prosinca 1870. da se vladaru Franji Josipu predloi na predsankciju Osnova
zakona o ravnopravnosti Izraeliæana. Taj je zakon ban Levin Rauch predao Saboru
tek 1871. uoèi njegova rasputanja kada se vie o tome nije moglo raspravljati,
iako se prijedlog naao u saborskoj proceduri 1870. godine. Tomu se usprotivio
varadinski zastupnik Dragutin Pust koji je zastupao brojnu idovsku zajednicu u
Varadinu, optuujuæi Rauchovu vladu da nije ozbiljno mislila kada je raspravljala
o ozakonjenju ravnopravnosti Izraeliæana, nego da je samo htjela pridobiti viak
idovskih glasova u predstojeæem saboru. S tim u vezi Pust trai da se izvede
naèelo jednakosti svih dravljana pred zakonom, jer se bez toga èini nepravda
Izraeliæanima koji nose dravne terete i dobro ele ovoj zemlji.65 Zahtjev petnaes-
torice zastupnika, saborska veæina je prihvatila, no on je na dnevni red stavljen
tek godinu dana kasnije jer Hrvatski sabor zbog napete politièke situacije neko
vrijeme nije smio zasjedati. Tek je 19. rujna 1873. Sabor usvojio Osnovu zakona
o ravnopravnosti Izraeliæana, a zakon je 21. listopada dobio kraljevu sankciju.
Zakonom se u prvom èlanku istièe da se «sliedbenici izraelitièke vjere»66 priznaju:
«u pogledu slobodnog izvravanja vjerozakona, kano i u pogledu uivanja pravah
politièkih i gradjanskih ravnopravnim sa sliedbenici ostalih u Hrvatskoj i Slavoniji
zakonom primljenih vjeroizpoviesti».67 U drugom èlanku, propisano je da se tim
istim zakonom ukidaju «svi toj ravnopravnosti protivni propisi». Time je zakon,
65
Ista, 27.
66
M. SMREKAR, Ustavno zakonoslovje, sbirka ustavnih zakona i propisa valjanih u Kraljevini
Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1888, 142.
67
M. GROSS, idovi u Habsburkoj Monarhiji u 19. stoljeæu, 28; M. STRECHA, «To je na svaki
naèin pravi kandal», Zbornik Mirjane Gross, Zagreb 1999, 219-236; M. SMREKAR, Ustavno
zakonoslovje, 142; HDA-BiNZV, kut. 30/1892; (2281/1870, 3643/1870, 4179/1873; 4649/1873).
Predsjednitvo zemaljske vlade 20. studenog 1870. naloilo je da se predloi Zakonska osnova
o emancipaciji idova, a osnova nije naila ni na protivljenje kraljevskoga vladinog odjela za
pravosuðe koji je smatrao da je s graðansko-pravnog gledita legalna. Godine 1870. predsjednik
zemaljske vlade Rauch pie: «Hrvatsko-slavonski sabor zemaljski povodom predstavke upanije
sriemske pozvao je priloenim dopisom svojim preporukama slavonskoj vladi zemaljskoj da
mu podnese osnovu zakonsku o emancipaciji Izraeliæanah. Duh vremena u obæe, a napose
naèelo ravnopravnosti vjerozakonah, zavladae u Kraljevinah i zemljah Naega Velièanstva,
zahtijevaju da budu sljedbenici Izraelitièke vjere tako u pogledu slobodnog izvravanja
vjerozakona kano i u pogledu uivanja pravah politièkih i graðanskih jednaki sa sljedbenicima
ostalih u Hrvatskoj i Slavoniji zakonom priznatih vjeroispovijesti i zato to je sastavljena,
usuðujem se moliti da osnovu smijem podnijeti Saboru » (3643/1870). Veæ je na 58. sjednici
Sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, odrane 15. listopada 1869., upuæena molba
opæine Vukovar i upanije srijemske za emancipaciju idova i primljen je prijedlog odbora koji
se trebao uputiti na zemaljsku vladu (4179/1873). Hrvatski sabor je tek 1873. dostavio zakonski
èlanak kojim se ustanovljuje ravnopravnost Izraeliæana (4649/1873). U prilogu je donesen
zakonski èlanak na 23. saborskoj sjednici, odranoj 19. rujna 1873., kojim se ustanovljuje
ravnopravnost Izraeliæana:
138

dodue samo na papiru, dopustio i moguænost prijelaza na idovstvo, ali u praksi

to nije bilo primjenjivo. Proglaavanje konfesionalne emancipacije idova legisla-
tivnim izjednaèenjem idovstva s kræanstvom naruavalo je privilegiran poloaj
Katolièke crkve u banskoj Hrvatskoj te je stavljao izvan snage sve propise koji su
se protivili proklamiranoj ravnopravnosti idova, pa tako i dokidanje svih odredaba
utemeljenih na konkordatu iz 1855. godine (koji je ukinut na razini Monarhije
1870., ali su njegovi zakoni i propisi ostali na snazi u banskoj Hrvatskoj).68 Dono-
enje zakona o emancipaciji svjedoèi nam kako je predlagatelj bio inspiriran libe-
ralnim uèenjem da su sve religije jednako vrijedne u jednakosti pred zakonom, a
doputanje promjene konfesije, eljom da se primijeni klasièno liberalno naèelo
o slobodi savjesti.69 Iako je Zakon o ravnopravnosti Izraeliæana otvarao vrata nji-
hovoj integraciji u hrvatsko drutvo, odijeljenost idovskih zajednica odraavala
se i dalje, jer predrasude i stereotipe nije bilo lako ukloniti pravnim normama te
je zbog toga taj zakon u javnosti proao nezapaeno. No, nedugo nakon donoenja
Zakona o ravnopravnosti idova u Hrvatskom saboru, na dnevni red u Ugarskom
saboru dola je rasprava o idovsko-kræanskom braku.
U Ugarskoj su nastojali stvoriti uvjete za legalizaciju idovsko-kræanskih izvan-
braènih veza, pa je po tom pitanju maðarska vlada u studenom 1883. uputila Sa-
boru prijedlog zakona kojim bi se dopustilo sklapanje civilnog braka izmeðu osobe
koja pripada idovskoj vjeri s osobom koja pripada nekoj od kræanskih konfesija.
Velikom veæinom usvojio je Donji dom Ugarskog sabora, nakon dugotrajne ras-
prave vladin prijedlog, no Gornji dom ga je odbacio. Intervencijom cara Franje
Josipa prijedlog o civilno idovsko-kræanskom braku povuèen je «do zgodnijeg
vremena», tj. do kraja stoljeæa, toènije do 1. listopada 1895. kada je u Ugarskoj
ipak uveden civilni brak sa tri glasa protiv.70 Usporedno s ugarskim raspravama o
civilnom braku razvila se i polemika unutar hrvatskog drutva i Hrvatskog sabora,
pa je hrvatska autonomna vlada 1884. potvrdila da ne postoji niti jedan vaeæi
pravni propis koji bi branio prijelaz iz kræanstva na idovstvo. Zbog otpora kato-
lièke hijerarhije naredba je povuèena izrijekom da se ne brani prijelaz na idovstvo,
ali da postoje propisi koji zabranjuju sklapanje braka izmeðu idova i kræana,
1. Sljedbenici izraelitièke vjere priznaju se tako u pogledu slobodnog izvravanja vjerozakona

i u pogledu uivanja pravah politièkih i graðanskih ravnopravni sa sljedbenicima ostalih u
Hrvatskoj i Slavoniji zakonom primljenih vjeroispovijesti.
2. Propisi protivni ustanovi ovoj ukidaju se.
3. U pogledu bogotovnih poslovah izraelitièkih priuzdrano ostaje dravi pripadajuæe joj
pravo vrhovnoga nadzora, a isto tako ostaje nestegnut njezin zakoniti upliv u nastavne
poslove izraelitièke.
4. Izvrba ovog zakona povierava se banu Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
68
M. STRECHA «To je na svaki naèin kandal», 221.
69
Isti, 220.
70
Isti, 222.
139

odnosno koji kanjavaju poticanje na naputanje kræanske konfesije. Vlada u

Hrvatskoj, nastojeæi izbjeæi sukob s Katolièkom crkvom, najavila je da æe se prob-
lem prijelaza iz kræanstva na idovstvo regulirati posebnim propisima, no u praksi
je ipak prijelaz bio zabranjen te je zabrana prijelaza na idovstvo ozakonjena
1906. godine.71 Prvi civilni brak u Ugarskoj sklopljen je 1. listopada 1895., a
istoga je datuma sklopljen drugi u Rijeci koja je potpadala pod Ugarsku.72 to se
tièe konfesionalnog odgoja djece u civilnom-mjeovitom braku dogovoreno je
da se djeca odgajaju po meðusobnom dogovoru roditelja, a ne kao do sada da su
muka djeca slijedila vjeru oèeva, a enska majke. Katolièka crkva naravno taj
zakon u Hrvatskoj i Slavoniji nije priznavala, pa se svatko tko je elio da se nje-
gov brak smatra valjanim morao oeniti i po crkvenom ritualu. Politièki krugovi
u Hrvatskoj isto su manipulirali s moguænoæu donoenja novog zakona o braku
u Maðarskoj jer su iri slojevi o civilnom voðenju matiènih knjiga vjenèanih
smatrali da se time s ustanove braka skida njegov sakramentalni znaèaj te su
prilikom izbornog nadmetanja o graðanskom braku govorili kao o nekræanskoj
pojavi i ozakonjenom konkubinatu i predstavniku protukatolièke politike koja bi
se od strane Maðara mogla provoditi i u Hrvatskoj i Slavoniji.73 Iako se nakon
uvoðenja civilnog braka u Ugarskoj poèelo o njegovoj potrebitosti raspravljati i u
Hrvatskom saboru, do uvoðenja ipak nije dolo, u prvom redu zbog striktnog
protivljenja Crkve. Naime, crkveni su se krugovi u Hrvatskoj bojali uvoðenja
civilnog braka jer bi se njime rijeilo pitanje prelazaka iz kræanstva u idovstvo
koje je prema katolièkom zakonu bilo nemoguæe. Kako je Hrvatska u to vrijeme
bila pravno raznolika (Rijeka, Meðimurje i dio Baranje spadali su pod ugarski, a
Dalmacija pod austrijski pravni sustav i odredbe Opæeg graðanskog zakonika),
zavièajnici Hrvatske nali su se u nedoumici kada bi odluèili sklopiti brak ili s
ugarskim ili s austrijskim (cislatavskim) zavièajnikom koji je imao drugo braèno
pravo. Sklapanje braka izmeðu katolika i idova nije bilo moguæe u Kraljevini
Hrvatskoj i Slavoniji, osim u sluèaju da osoba idovske vjeroispovijesti u trenutku
sklapanja braka preðe na katolièku vjeru. Takvi brakovi i prijelaz na idovstvo
bili su odobravani u austrijskom dijelu carevine po zakonu od 25. svibnja 1868.
koji je uredio interkonfesionalne odnoaje austrijskih dravljana i u ugarskom
dijelu od 1. listopada 1895. godine. Po tome je pripadnik katolièke vjere, ako se
elio oeniti sa osobom idovske vjeroispovijesti, mogao u Beèu ili Budimpeti
napustiti svoju vjeru i preæi na idovstvo, to nije bilo moguæe u hrvatskim krajevima.
71
Isti, 235-236; M. STRECHA, Razvoj politièkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj uoèi Prvog
svjetskog rata (1904-1910), doktorska disertacija, Zagreb 2002, 253.
72
Narodne novine, 213/1895. U Ugarskoj je sklopljen brak izmeðu glumca Julija Haberfelda i
glumice Hedvige Maryot, a u Rijeci izmeðu Marije Ferlati i Mihajla vekla.
73
M. STRECHA, Sve za vjeru i domovinu - idejna strujanja u katolicizmu u banskoj Hrvatskoj
potkraj XIX. stoljeæa, Croatica Christiana periodica 38, Zagreb 1995, 73-132.
140

Ukoliko su hrvatski zavièajnici razlièite vjeroispovijesti (uglavnom katolik i idov)

eljeli sklopiti brak u Hrvatskoj kako bi izbjegli pravnu zavrzlamu pribjegavali
su drugim sredstvima, sklapanjem brakova u inozemstvu i preuzimanjem druge
zavièajnosti, uglavnom ugarske. Moe se reæi da mjeoviti brakovi «de jure» u
Hrvatskoj nisu bili moguæi, ali su se «de facto» dogaðali jer slubena vlast nije
tako strogo pazila na slovo zakona, niti su lokalni sveæenici bili tako strogi u
provoðenju crkvenog zakona.74 U svrhu sklapanja civilnog braka traila se potvrda
zavièajnosti koja se dobivala ako se provede est nedjelja u kotaru u kojem se eli
sklopiti brak te ako se kupi odreðena nekretnina. Prije negoli bi se oenili, zaruènici
bi promijenili mjesto stanovanja i nastanili se na najmanje est nedjelja u Ugarskoj
ili najbliem gradu do banske Hrvatske, gdje su mjeoviti brakovi bili dozvoljeni
(Darda, Èakovec). Time bi stekli ugarsku zavièajnost i tamo se graðanski oenili
te bi se nakon toga vratili u Hrvatsku, jer je po ugarskom pravu za njih vrijedio
zakon Locus Regit actum naèelo braka da se prosuðuje po pravu zemlje u kojoj
je on sklopljen. Po ovom se naèelu brak svakog graðanina cislatavske i ugarske
zavièajnosti sklopljen pred graðanskom oblasti u inozemstvu priznaje kao valjani,
dok je Katolièka crkva to odbijala.75 Iako je Nadbiskupski stol u Hrvatskoj odbijao
priznati ovakve sklopljene brakove dok ih je Odjel za bogotovlje i nastavu
priznavao, na kraju je ugarski ministar donio odluku da se valjanost braka to
ga ugarski zavièajnici sklapaju izvan Hrvatske i Slavonije u zemljama gdje postoji
civilni brak priznaje i u Hrvatskoj po naèelu «locus regit actum», dakle bez
obzira na crkvene zakone one konfesije kojoj braèni drugovi pripadaju.76
Kako odnosi meðu vjeroispovijestima nisu u banskoj Hrvatskoj i Slavoniji bili
rijeeni u svakodnevnom ivotu, posebice porastom mjeovitih brakova, stvorili
su se brojni problemi koje su nadlene vlasti sve tee rjeavale. Nastojeæi taj
problem rijeiti, hrvatska je vlada na sjednici Hrvatskog sabora od 10. studenog
1905. predloila saboru Zakon o vjeroispovjednim odnosima i Zakon o ureðenju
izraelitskih bogotovnih opæina koji je stupio na snagu 7. veljaèe 1906. godine.77
Osnova Interkonfesionalnog zakona pojavila se pred Hrvatskim saborom 13.
prosinca 1905., a temeljila se na naèelu konfesionalizma prema kojem svaki
dravljanin mora pripadati jednoj od zakonom priznatih konfesija. Zakonska
osnova o vjerskim odnosima je svakoj priznatoj «vjerozakonskoj zajednici»
priznavala i jamèila pravo na javno ispovijedanje svoga vjerskog uèenja, to je u
74
HDA - BINZV; kutije 164/1895; 242/1896; 245/1896; 365/1898; 417/1899.
75
E. LOVRIÆ, Konfesionalna enidba i enidba normirana u II. poglavlju opæeg Austrijskog
graðanskog zakonika o enidbenom pravu, Zagreb 1905.
76
HDA-BINZV; kutija 245/1896; (3140/1896); Narodne novine, 8/1903. Naredba Kraljevskog
ugarskog ministarstva od 1903.
77
I. VALENÈIÆ, Zakon od 17. sijeènja 1906. o vjeroispovjednim odnosima, Zagreb 1908; M.
VOB, idovi u Hrvatskoj, 169.
141

osnovi znaèilo i stjecanje sljedbenika.78 Posebnom skupinom paragrafa zakon je

regulirao pitanje prijelaza iz jedne konfesije u drugu, no u osnovi je i nadalje
ostalo nedoreèeno dozvoljava li prijelaz na idovstvo. Kao iz ranijeg perioda
Zakon o vjeroispovjednim odnosima nije poznavao bezvjerstvo niti je priznavao
sklapanje braka izmeðu kræana i nekræana, u ovom sluèaju kræana i idova,
dok je s druge strane vrlo precizno regulirao sklapanje mjeovitih brakova za
osobe koje pripadaju jednoj od kræanskih konfesija.79 Zakonska osnova o vjero-
ispovjednim odnosima izglasana je 14. prosinca s deset glasova protiv. Zajedno s
ovim zakonom stupio je na snagu i Zakon o ureðenju izraelitskih bogotovnih
opæina koji je prema èl. 1. opæinama dao da samostalno ureðuju svoje bogotovne,
nastavne, dobrotvorne i zakladne ustanove te da sami upravljaju njima, a ustrojstvo
same opæine preputa se opæinskom statutu. Svaka opæina sama izdaje statut, no
njegovu valjanost potvrðuje vlada.80 Time bi se moglo reæi da je zavrio proces
ravnopravnosti u Hrvatskoj, no zbog nedozvoljavanja prijelaza katolika na idov-
stvo i nepriznavanja mjeovitih brakova zakon je diskriminirao idovske pripad-
nike te nije bio u skladu s naèelima o jednakosti i ravnopravnosti svih priznatih
konfesija.
Na kraju moemo zakljuèiti da je emancipacija idova bila dugotrajan proces,
koji se u veæini europskih zemalja razlièito vremenski odvijao te je podijeljen na
prvi i drugi, kod nekih i treæi period. Proces priznavanja graðanskih prava idovima
1791. u Francuskoj sporo se odrazio na ostale europske zemlje, posebice balkanske
i baltièke. U Hrvatskoj je emancipacija idova ovisila o podruèju na kojem su
ivjeli jer je Hrvatska politièki i pravno bila razdijeljena zemlja. U Dalmaciji su
graðanska prava idovima priznata za vrijeme francuske okupacije 1806. (Split)
i 1808. (Dubrovnik), ali su trajala samo do austrijske okupacije 1814. kada su
ponovno vraæene sve dotadanje zabrane. Ponovna je emancipacija dobivena 1868.
godine. U Hrvatskoj i Slavoniji iako su bili ugnjetavani raznim ogranièenjima i
zabranjivao im se dolazak, idovi su prisutni veæ od sredine 17. stoljeæa iako
samo privremeno. U 18. stoljeæu poèeli su se doseljavati pojedinci koji su u 19.
stoljeæu dosegli punu afirmaciju. Moemo reæi da je emancipacija, koja je u cijeloj
Habsburkoj Monarhiji zapoèela ediktom Josipa II. 1782. godine, dosegla vrhu-
nac u Austriji i Ugarskoj 1868., a u Hrvatskoj 1873. kada je ban Ivan Mauraniæ
napokon potpisao odluku o punoj ravnopravnosti idova u Hrvatskoj. Ipak, eman-
cipacija se produila sve do 1906. kada je izglasan u Hrvatskom saboru Zakon o
vjeroispovjednim odnosima i Zakon o ureðenju izraelitskih bogotovnih opæina.
78
M. STRECHA, Razvoj politièkog katolicizma, 257.
79
Isti, 258.
80
Godinjak izraelske bogotovne opæine zagrebaèke, god. I, Zagreb 1927/1928.
142

Summary
Emancipation of Jews in the 19th Century Kingdom of Croatia,

Slavonia and Dalmatia
In this text, the author chronologically quotes legislative acts by which the
Jews in Habsburg Monarchy, and with that in Kingdom of Croatia, Slavonia and
Dalmatia gained their emancipation. Emancipation is divided in three periods;
the first so-called heralding emancipation (1740-1789), the second so-called
emancipation (1789-1878) and the third late emancipation (1878-1933). Jewish
emancipation in Croatia is similar to other Jewish emancipations in western and
central Europe, but because of political split of Croatian territory, Jewish emanci-
pation in Croatia is different which is depending on territory on which they lived
and on legal system which was valid on certain territory.
Key words: Jewish emancipation, Kingdom of Croatia, Slavonia and Dalmatia,
19th century.
143

144

Danijel Vojak
ISSN 0353-295X UDK 94(=214.58)(497.5)˝1873/1918˝

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 316.423.6(=214.58)(497.5)˝1873/1918˝
Zakonsko reguliranje poloaja romskog stanovnitva

na podruèju banske Hrvatske 1873-1918.
U radu se analiziraju propisi koje je donijela zemaljska vlada u Zagrebu, a koji se
odnose na reguliranje poloaja romskog stanovnitva u razdoblju od druge polovine
XIX. stoljeæa do 1918. godine. Navedeni propisi dijelom su sakupljeni u zbornicima
zakona Milivoja Veiæa i Milana Smrekara, a za potrebe ovoga rada analizirani su
arhivski fondovi Odjela za unutarnje poslove zemaljske vlade koji se èuvaju u Hrvat-
skom dravnom arhivu. Doneseni propisi imali su primarna dva cilja: sprijeèiti ulazak
i kretanje stranih nomadskih Roma i prisilno kolonizirati domaæe romsko stanovnitvo.
Sama uspjenost u provoðenju propisa vrlo je dvojbena jer su dijelovi romskog stanov-
nitva zadrali i dalje nomadski naèin ivota. Neuspjenost navedenih propisa moe
se shvatiti zbog toga jer se prilikom njihova donoenja posezalo za silom (npr. uhi-
æenjima, protjerivanjem).
Kljuène rijeèi: Romi, zakoni, kolonizacija, banska Hrvatska.
Romsko stanovnitvo naselilo se na podruèje Hrvatske u drugoj polovini XIV.

stoljeæa, a institucije vlasti morale su, ponajprije zbog njegova nomadskog naèina
ivota, zakonski regulirati njegov poloaj. U radu analizirat æu zakone koje je
donio Odjel za unutarnje poslove zemaljske vlade (dalje Odjel op. D. V.) u
razdoblju od druge polovine XIX. stoljeæa do 1918., a koji se odnose na reguliranje
poloaja Roma.1 Arhivska graða Odjela relativno je dobro oèuvana i za nju je
izraðen inventar graðe.2 Potrebno je napomenuti kako su unutar Odjela u odre-
ðenim razdobljima postojali posebni spisi koji su se odnosili na Rome. Analiza
propisa ponajprije æe biti usmjerena na istraivanje razloga i motiva donoenja
1
Navedeni zakone nalaze se u djelu Milivoja Veiæa, Pomoænik za javnu upravu: sbirka najvanijih
zakonah i naredbah o javnoj sigurnosti, obæem zdravlju i o narodno-gospodarskoj prigledbi u
kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji s pripojenom bivom hrv.-slav. Krajinom (prvi svezak, Zagreb
1884); u djelu Milana Smrekara, Priruènik za politièku upravnu slubu u kraljevinah Hrvatskoj
i Slavoniji (treæi svezak, Zagreb 1902) i u slubenim Narodnim novinama (Naredba bana
kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 23. kolovoza 1916. broj 69.270 o popisu cigana
skitalaca i o stalnomu nadzoru nad njima, Narodne novine, 15. 9. 1916, br. 211, 2-3). U Veiæevu
djelu nalaze se zakoni o Romima doneseni u razdoblju od 1873. do 1880., dok se u Smrekarovu
djelu nalaze zakoni koji su doneseni u razdoblju od 1873. do 1896. godine.
2
Vie o arhivskoj graði Odjela za unutarnje poslove vidi u: J. I. Vidmar, Registratura Odjela za
unutarnje poslove zemaljske vlade u Zagrebu 1869.-1918., Arhivski vjesnik, 1 (1958) 1, 411-445.
145
11-VOJAK - ZHP-37.pmd 145 25.10.2005, 21:17

Tablica 1. Broj Roma na podruèju banske Hrvatske 1880-1910.
1880. 1890. 1900. 1910.

upanija Lika-Krbava
Kotari 13 6 5 9
Ukupno 13 6 5 9
upanija Modru-Rijeka
Kotari 63 112 69 229
Ukupno 63 112 69 229
upanija Zagreb
Kotari 317 531 540 1419
Gradovi 37 43 60 191
Ukupno 354 574 601 1610
Glavni grad Zagreb 1 13 4 16
upanija Srijem
Kotari 2002 2737 2953 4983
Gradovi 10 21 48 60
Ukupno 2012 2758 3001 5043
Grad Zemun 27 42 1 40
upanija Varadin
Kotari 38 24 150 316
Ukupno 38 24 150 316
Grad Varadin 3 29 11
upanija Bjelovar-Krievci
Kotari 75 103 1122 1732
Gradovi 4 2 20
Ukupno 79 105 1122 1752
upanija Poega
Kotari 211 205 183 260
Gradovi 1 6 14
Ukupno 212 211 183 274
upanija Virovitica
Kotari 677 1019 2053 2961
Ukupno 677 1019 2053 2961
Grad Osijek 3 7 17
upanija Varadin
Kotari 38 24 150 316
Ukupno 38 24 150 316
Ukupno Kotari 3396 4737 7075 11.909
Ukupno Gradovi 86 156 132 358
Ukupno Kotari i Gradovi 3482 4893 7207 12.267
Statistièki godinjak kraljevine Hrvatske i Slavonije, sv. I, 24-35; Statistièki godinjak kraljevine
Hrvatske i Slavonije, sv. II, 23-24.
146
11-VOJAK - ZHP-37.pmd 146 25.10.2005, 21:17

DANIJEL VOJAK - Zakonsko reguliranje poloaja romskog stanovnitva na podruèju banske Hrvatske...
propisa te na uspjenost njihova provoðenja. Cilj je rada spoznavanje naèina na

koji su se dravne i lokalne vlasti odnosile prema romskom stanovnitvu, a time
i kvalitetnijeg razumijevanja povijesti ove manjine na prostoru Hrvatske u tom
razdoblju.
Poloaj Roma na podruèju banske Hrvatske 1873-1918.
Prema provedenim popisima stanovnitva, broj Roma kretao se izmeðu 3.482

(1880) i 12.267 (1910), a u ukupnom broju je stanovnitva bio u prosjeku 0,3%
od cjelokupnog stanovnitva banske Hrvatske.3 Statistièki podaci pokazuju kako
je broj Roma na podruèju banske Hrvatske èinio izmeðu 4,23% (1880) i 18,01%
od ukupnog broja Roma u Ugarskoj, tj. podruèje banske Hrvatske bilo je slabije
naseljeno romskim stanovnitvom.4 Najveæi broj romskog stanovnitva nalazio
se na podruèju Srijemske i Virovitièke upanije, a najmanji broj u Modruko-
rijeèkoj i Lièko-krbavskoj upaniji.5 Razlog tomu moe se naæi u tome to su
navedene upanije granièile s Ugarskom gdje se nalazio veæi broj Roma. Istaknuo
bih kako je romsko stanovnitvo veæinom bilo mlado, nepismeno te pravoslavne
vjere.6
U analiziranom je razdoblju na podruèju banske Hrvatske ivjelo nekoliko
romskih plemenskih skupina. O njima 1912. pie Franjo Fancev7 u Narodnim
novinama razlikujuæi: Kolompare (nomadsko pleme, govore ciganskim jezikom
s oèuvanim indijskim narjeèjem, bave se popravkom kotlova, trgovinom konja i
pronjom), Koritare (sjedilaèko pleme, govore rumunjskim jezikom), Drobne
3
D. Vojak, Romsko stanovnitvo u popisima stanovnitva u Hrvatskoj i Slavoniji u razdoblju
1850.-1910., Èasopis za suvremenu povijest 36 (2004) 2, 720-721; Popis iteljstva od 31. XII.
1910. u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1914, 52.
4
Potrebno je napomenuti da je nuan oprez prilikom koritenja popisnih podataka zbog izraenih
metodolokih propusta u popisivanju Roma. O tome vie: D. Vojak, nav. dj., 718-719.
5
Vidi: Tablica I. Broj Roma na podruèju banske Hrvatske od 1880. do 1910.
6
Vie o demografskim obiljejima romskog stanovnitva na podruèju Hrvatske vidi: D. Vojak,
Romi u popisima stanovnitva iz 1921. i 1931. na podruèju Hrvatske, Migracijske i etnièke
teme 20 (2004) 4, 447-476; N. Hrvatiæ, Romi u interkulturalnom okruju, Drutvena istraivanja
5 (1996) 5-6 (25-26), 913-933.
7
Knjievni povjesnièar, filolog (Virje, 24. 9. 1882 - Zagreb, 31. 3. 1943). Studirao slavensku i
romansku filologiju u Zagrebu a zatim u Beèu, gdje je doktorirao. Radio je kao profesor u
Bjelovaru te kao knjinièar i ravnatelj Sveuèiline knjinice u Zagrebu. Od 1922. radi kao
profesor starije hrvatske knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1925. èlan je
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i urednik Graðe za povijest knjievnosti hrvatske.
Istraivao je kajkavski dijalekt, jezik hrvatskih protestantskih pisaca, ilirski pokret. U studenom
1912. u Narodnim novinama objavio je èetiri èlanka «Iz prolosti i sadanjosti cigana» te je u
njima neuspjeno traio potporu za ire znanstveno istraivanje povijesti Roma u Hrvatskoj
(Hrvatski leksikon 1 (A-K), Zagreb 1996, 338).
147
11-VOJAK - ZHP-37.pmd 147 25.10.2005, 21:17

kovaèe ili Joeke (sjedilaèko pleme, ive u kuæama, bave se trgovinom konja i
glazbom, govore umjetnim «gegavaèkim» jezikom).8
Romsko se stanovnitvo u ovome razdoblju bavilo trgovinom (npr. konjima,
svinjama) i sitnim obrtom (obradom metala i drveta), a potrebno je istaknuti njihovo
sviranje i proricanje. Josip Lovretiæ,9 opisujuæi narodni ivot i obièaje iz slavon-
skoga sela Otok (okolica Vinkovaca), zabiljeio je krajem XIX. stoljeæa èime su
se sve Romi bavili. Lovretiæ pie kako «cigani idu na nadnicu i idu mazat kuæe
i druge zgrade; dre konje i kola, pa idu u kiriju. Ciganke trikaju èarape ili èalam-
pure, idu na nadnicu, u ribu, pomau ljudima kod mazanja zgrada, idu u majstorske
kuæe koulje prat, a starije znadu i prosital najvoli cigo, kad moe uzeti egede
u ruke, pa malo sviratiroðen je trgovac s konjima, pa to mu je uz sviranje
najmiliji poso».10 Prosjaèenje kao dio romskih zanimanja izazivao je kod domi-
cilnog stanovnitva negativan odnos i reakcije prema Romima. O tome pie Juraj
Boièeviæ istièuæi kako «…kad dôjde-ciganica u kuæi, onda joj da jalicu, grebene,
rogle, popeèak, sikiru ili èa drugo, da ti to ñèzin èovik popravi. Kè su potene i kè
se u napridak skrbidu, sve to lipo donesu, ali ji ima nepoteni, pak to ostane kod
ñi na uvike. ene jim se odgraadu: Nego, neka ju neka, vrag ju dal ciganski,
neka mi dôjde u kuæu: ja æu se s ñôm pognat: hiïadu ãu joj lopatu dat! Takova
ciganica ne dodi u kuæu jedno vrime, ali itako kañe dôjde; planinka ju opota, a
ona se prièa, da je zaboravila i da æe donest, pa tako ostane na uvik.».11 Romi su
svoja zanimanja prilagoðavali potrebama domicilnog (seoskog) stanovnitva, npr.
8
F. Fancev, Iz prolosti i sadanjosti cigana, Narodne novine, 18. 11. 1912, br. 267, 3/ 19. 11.
1912, br. 268, 3. Ovdje je potrebno istaknuti kako danas u Hrvatskoj prema nekima postoje
dvije glavne skupine Roma: Bajai i Romi koji govore indoeuropski jezik «romani chib». Bajai
vuku podrijetlo iz Rumunjske i Maðarske i govore «ljimba d baja» (bajaki dijalekt staro-
rumunjskog jezika), a bavili su se obraðivanjem drva (npr. koritarstvom). Drugoj skupini Roma
pripadaju druga plemena, npr. Lovari, Kanjari, Kaloperi, Hakalije, Kalderaikoji se bave
trgovinom, obradom metala i glazbom. Iz navedenoga moe se zakljuèiti da dananji Romi-
Bajai vuku podrijetlo od Koritara, a jedan dio dananjih Roma koji govore «romano chib»
vuku dijelom svoje podrijetlo od Kolompara (Z. Pongrac, Gjelem, gjelem: zbirka ciganskih ili
romskih pjesama i melodija (s pregledom povijesti i glazbe Roma), Zagreb 2003, 83-84; I.
Rumbak, Potrebe/ problemi romske populacije u Republici Hrvatskoj: integracija bez asimilacije,
Zagreb 2003, 74-75).
9
Sveæenik (Otok, 30 .6. 1865 - Èardak, 27. 10. 1948). Pohaða gimnazije u Zagrebu i Vinkovcima,
a zatim bogosloviju u Ðakovu gdje je 1888. zareðen. Kao sveæenik slubuje u upanji i Vrpolju,
od 1890. radi kao ravnatelj biskupske tiskare u Ðakovu. Od 1902. upnik je u Graditu kod
Vinkovaca, a za vrijeme Prvoga svjetskog rata umirovljen. Autor je mnogobrojnih etnografsko-
knjievnih radova (M. Ðidara, Josip Lovretiæ sveæenik, Prilozi sa Znanstvenog kolokvija
1998. odranog u sklopu 10. Pjesnièkih susreta Drenovci, 6. i 7. studenog 1998, Otok 1998, 63-
66; V. Deeliæ, Lovretiæ, Josip, Znameniti i zasluni Hrvati, Zagreb 1925 (reprint 1990),
165).
10
J. Lovretiæ, Otok, Zbornik za narodni ivot i obièaje junih Slavena, sv. 2, Zagreb 1897, 371.
11
J. Boièeviæ, Narodni ivot u uñevu selu i Èakovcu. Zbornik za narodni ivot i obièaje junih
Slavena, sv. 11, Zagreb 1906, 209.
148
11-VOJAK - ZHP-37.pmd 148 25.10.2005, 21:17

izraðujuæi eljezne i drvene predmete za seljake poput korita, kotlova, sjekira,

svrdla i lanaca. No, jedan je dio njihovih zanimanja domicilno stanovnitvo nega-
tivno percipiralo i u skladu s time odnosilo se prema njima.12
Domaæe stanovnitvo negativno je percipiralo Rome kao lukave varalice i lo-
pove, a takva percepcija posebno je uoèljiva u mnogobrojnim novinskim èlancima.
Istaknut æu samo jedan primjer, pismo «jednog Goranina» koje je u sijeènju 1901.
objavljeno u Rijeèkom novom listu. Autor pisma zalae se za iskorjenjivanje Roma
predlauæi da «svako diete koje Ciganka porodi imalo bi odmah redarstvenim
putem smjestiti u prvo pohranilite, tako da ni mater nebi znala gdje je diete, niti
diete èije je. Stara generacija (Cigana op. D. V.) bi s vremenom izumrla, a mladjeg
narataja ne bi bilo i tako odoe Cigani bez traga».13 Ovakve ideje mogu se
pronaæi i u drugim listovima, a sugeriraju «napet» odnos izmeðu domaæeg i rom-
skog stanovnitva.14
Zakonsko reguliranje poloaja romskog stanovnitva u banskoj Hrvatskoj 1873-1918.
Prvi podaci o romskom naseljavanju na podruèju Hrvatske su iz druge polovine

XIV. stoljeæa, a dva stoljeæa kasnije mogu se pronaæi prvi podaci o zakonima koji
se odnose na romsko stanovnitvo. Zakone koji se donose na romsko stanovnitvo
spominje Emilij Laszowski 1894. u èlanku «Povijesna crtica o ciganima» u Narod-
nim novinama. Laszowski pie kako je Hrvatski sabor u travnju 1593. na zasjedanju
u Zagrebu odredio «da svaki ciganin, gdje god se koji uhvati, duan podavati u
zemaljske svrhe 12 denarah».15 Laszowski zatim navodi da je hrvatski ban
Josip Esterhazi 1738. u Glini donio posebnu naredbu o Romima kojim je odredio
njihovo podvrgavanje «ciganskom» kapetanu i plaæanje poreza.16 Josip Matasoviæ
spominje u èlanku «Cigani u doba terezijanstva i josefinizma» (Narodna starina,
1928) kako je Hrvatski sabor u prvoj polovini XVII. stoljeæa donio odredbu o
protjerivanju romskog stanovnitva.17 Laszowski i Matasoviæ spominju niz odredbi
o Romima koje su donijeli carica Marija Terezija i car Josip II. u drugoj polovini
XVIII. stoljeæa. Navedene odredbe odnosile su se na odvajanje romske djece od
12
Vie o romskim zanimanjima vidi: D. Vojak, Odnos izmeðu seoskog i romskog stanovnitva na
podruèju Hrvatske i Slavonije, 1900.-1910, Sociologija sela 42 (2004) (165/166), 369-372.
13
Proti ciganima, Rijeèki novi list, 15. 1. 1901, br. 12, 2.
14
Èlanci sliène tematike bili su èesti u tom razdoblju, a izdvojio bih samo neke: Naseljavanje
ciganah, Hrvatska straa, 25. 2. 1888, br. 8, 2-3; O kolonizaciji ciganah, Narodne novine, 1. 3.
1889, br. 50, 1; J. Benakoviæ, Cigansko pitanje, Narodna obrana, 11. 8. 1907, br. 186, 5; Cigani,
Hrvatski narod, 8. 12. 1910, br. 49, 2-3.
15
E. Laszowski, Povijesna crtica o ciganima, Narodne novine, 15. 9. 1894, br. 211, 4.
16
Isto, 4-5.
17
J. Matasoviæ, Cigani u doba terezijanstva i josefinizma, Narodna starina, 8 (1928) 17, 200.
149
11-VOJAK - ZHP-37.pmd 149 25.10.2005, 21:17

njihovih obitelji i smjetanje u seljaèke obitelji, zabranu meðusobne enidbe i

prakticiranja romskih obièaja, uporabu romskog jezika te ogranièavanje i nad-
ziranje romskog kretanja.18 Sedamdesetak godina kasnije, banska vlada u Zagrebu
je u lipnju 1851. donijela propis da se «ciganske èete, kao i pojedini cigani,
makar i putnim listovi providjeni, imadu se u svoja rodna mjesta odpraviti, ako bi
se bez stanovite svrhe ili zasluge klatarili».19 Iz navedenih je podataka vidljivo
da su hrvatske vlasti pokuavale zakonima od XVI. stoljeæa sprijeèiti (ogranièiti)
nomadsko kretanje romskog stanovnitva te ih prisiliti na kolonizaciju s konaènim
ciljem njihove asimilacije. No, u tome nisu imali znaèajnijeg uspjeha jer je i dalje
znatan dio romskog stanovnitva odravao nomadski naèin ivota. Postupci hrvat-
skih vlasti mogu se promatrati u irem europskom kontekstu, jer su brojne europske
drave na slièan naèin pokuavale rijeiti romsko pitanje. Neke su drave koristile
iznimno otre mjere, pa je na podruèju panjolske, Nizozemske, Francuske bilo
dozvoljeno ubijati Rome s ciljem njihovog istrebljenja.20 Unatoè svim mjerama,
romsko je stanovnitvo uspijevalo zadrati svoj naèin ivota, a razvojem modernog
graðanskog drutva oni ponovno dolaze pod poveæalom institucija vlasti koje
nastoje to preciznije regulirati njihov zakonski poloaj.
Odjel je 5. 7. 1873. donio naredbu (broj 8936) kojom se zabranjuje romskim
nomadskim skupinama skitanje i boravak u mjestu koje im nije zavièajno te se
propisuje da ih orunièki i politièki (lokalni) organi protjeraju. Milan Smrekar21
kao obrazloenje toj naredbi navodi sluèaj romske nomadske skupine iz Ugarske
koja je tek na podruèju Rijeèke upanije zaustavljena te preko Kranjske vraæena
u Ugarsku.22 Dva mjeseca kasnije, Odjel donosi sljedeæu naredbu (20. 9. 1873,
broj 12.712.) u kojoj stoji kako «jo uvijek vidjaju se ciganske drube, dolazeæe
ponajvie iz susjedne Ugarske tumarati do mjesta do mjesta po Hrvatskoj i Sla-
voniji» te se «upuæuju pograniène oblasti, da takove ciganske drube odmah
u svojem podruèju zaustaviti i natrag krenuti nastoje, da ne prodiru u udaljenije
nutarnje kotare, i na taj naèin, da se ne zadravaju dulje u zemlji, jer to dulje
18
E. Laszowski, nav. dj., 5; Matasoviæ, nav. dj., 201.
19
M. Veiæ, nav. dj., 93.
20
B. Bernard, Tolerancija i progon: Romi u razdoblju prosvjetiteljstva, Svesci: Comunio, 29 (1995)
95, 54-62; D. Kalember, Kolektivna osuda skitnièkog naroda Roma, Nae teme, 28 (1984) 7-8,
1305-1308.
21
Dravni slubenik (Zagreb, 29. 1. 1856 Zagreb, 12. 10. 1908). Zavrio je Upravnu kolu u
Zagrebu, a od 1879. radi kao pristav u Petrinji. Kao perovoða Rijeèke upanije radi u Ogulinu
(1886-1891), od 1891. radi u Odjelu za unutarnje poslove banske vlade u Zagrebu (1892-1898.
kao vladin tajnik, od 1898. kao odsjeèni savjetnik). Autor je nekoliko djela pravne tematike (V.
Deeliæ, Milan Smrekar, Znameniti i zasluni Hrvati, Zagreb 1925 (reprint 1990), 242).
22
M. Smrekar, Priruènik za politièku upravnu slubu u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, sv. III,
Zagreb 1902, 323-324; M. Veiæ, Pomoænik za javnu upravu: sbirka najvanijih zakonah i
naredbah o javnoj sigurnosti, obæem zdravlju i o narodno-gospodarskoj prigledbi u kraljevinah
Hrvatskoj i Slavoniji s pripojenom bivom hrv.-slav. Krajinom, sv. I, Zagreb 1884, 93.
150
11-VOJAK - ZHP-37.pmd 150 25.10.2005, 21:17

borave tu, time vie tete mogu nanieti svakovrsnim tatbinama ovozemnomu pu-
èanstvu».23 Ubrzo Odjel donosi novu naredbu (19. 1. 1874, broj 16.658), ko-
jom se propisuje da se strani romski nomadi zbog èestih kraða konja moraju uz
pomoæ orunitva zaustaviti i otpraviti u njihovo zavièajno mjesto.24 Lokalne
vlasti u lipnju iste godine alju upit Odjelu traeæi precizno reguliranje odnosa
prema domaæim i stranim romskim skupinama. Odjel odgovara donoseæi naredbu
od 21. 6. 1874. (broj 9625, u kojoj «razjasnjuje se, da se s tuzemnim ciganima,
koji su prigodom puèkog popisa kao domaæi stanovnici to jest pripadnici kraljevina
Hrvatske i Slavonije s nadlenoæu u kojoj obæini ove zemlje popisani, ima po-
stupati, kao i sa ostalim tuzemnim stanovniètvom. Samo strani cigani dolazeæi iz
vana, poimence obilazeæe ciganske èerge, ne smiju se u smislu ovdanje naredbe
od 19. sijeènja 1874 broj 16,658 iz 1873 u zemlju trpiti».25 Iz navedenog je
vidljiv otriji pristup prema romskim nomadskim skupinama, èije je zavièajno
mjesto izvan banske Hrvatske, a u usporedbi s domaæim romskim skupinama
koji su bili zakonski izjednaèeni s ostalim domicilnim stanovnitvom.
Pitanje kontrole nomadskih Roma bilo je shvaæeno kao vaan problem te je zbog
toga Odjel donio naredbu od 11. 3. 1876. (broj 4632) kojom «opominje sve pod-
upanije, gradska poglavarstva i vanjske obæine pak i oruniètvo da ne proputaju
kroz svoje podruèje izvanjskih cigana, veæ da, kad se gdje zateku, odmah s njima
postupaju u smislu gori pozvane ovdanje naredbe», a zatim i posebno upozorio
pograniène opæine na spreèavanje ulaska Roma.26 Ova je naredba donesena i upuæena
lokalnim vlastima zbog reagiranja rijeèkih upanijskih vlasti poèetkom oujka 1876.
Tada je veliki upan rijeèki poslao zemaljskoj vladi dopis da se «dne 16. veljaèe
t.g. ukae se u srid sela Krasnica èopor madjarskih ciganah od 22 osobah. Poto je
mogao taj èopor unatoè naredbi vis. zem. Vlade od 19. sijeènja br. 16658 toèka II tj.
do primorja doprieti - slui dokazom, kako se slabo mari od niekih oblasti za strogo
obdravanje te naredbe».27 Uoèljivo je kako je u navedenim naredbama zakono-
davac naglaavao potrebu kvalitetnijeg provoðenja propisa na lokalnoj razini, a to
na odreðeni naèin sugerira potekoæe u provoðenju propisa. Èeste optube lokalnih
organa za nelegalne aktivnosti romskog stanovnitva samo su poticale vlasti na
«strogo provoðenje» donesene naredbe.28
S namjerom kvalitetnijeg provoðenja postojeæih propisa, Odjel 31. 1. 1878.
donosi naredbu (broj 21.615) kojom se naglaava kako «najstroijim nadzorom,
23
M. Smrekar, nav. dj., 324.
24
Isti, 324; M. Veiæ, nav. dj., 93.
25
Isti, 324; Isti, 93.
26
Isti, 324-325.
27
HDA , sign. 79, UOZV, kut. 247, 1876. g., br. 4632, 13-16.
28
Usporedi: HDA, sign. 79, UOZV, kut. 234, 1875. g., br. 15346, 14-16; HDA, sign. 79, UOZV,
kut. 234, 1875. g., br. 3804, 14-16.
151
11-VOJAK - ZHP-37.pmd 151 25.10.2005, 21:17

koga da obæine vre nad ciganima, usliedit æe nedvojbeno najbolje sredstvo, da

se, ako ne svemu, a ono sigurno mnogomu zlu, koga cigani èine, stane na put
samo neka upravne oblasti i obæinska poglavarstva sa svojom energijom i sdu-
noæu o njezinom udjelotvorenju nastoje; jer to koristi i najbolje pisana naredba,
ako se ona po nadlenih organah u ivot ne privadja. S toga se podupanije i
gradska poglavarstva svom ozbiljnoæu pozivlju i opominju, da u pogledu cigana
sa svom strogoæu u smislu postojeæih propisa, a i polag sada ovdje iztaknutih
odredaba postupaju U ovoj odredbi se ujedno i ovozemno orunièko zapovjed-
niètvo ubavieæuje pozivom, da orunièkim postajam u tom obziru shodan nalog
i naputak dade podupanije i gradska poglavarstva neka pogledom na ove
odredbe shodno i dotiène upnike pozovu i upute, da i oni sa svoje strane u pogledu
vjenèanja i krtenja, ter pokapanja udomljenih cigana strogo paze, i naukom nastoje
pripomoæi, da se ovi cigani redovitom ivljenju priuèe».29 U ovoj je naredbi
uoèljivo da Odjel poziva sve razine lokalne vlasti (politièke organe, orunitvo,
upnike) na meðusobnu suradnju s ciljem provoðenja propisa o kontroli romskog
stanovnitva. Takva se kontrola ponajprije odnosi na romsko kretanje, ali i na
precizno biljeenje njihovih vjenèanja, krtenja i pogreba, tj. omoguæavanje drav-
nim i lokalnim vlastima stalnu kontrolu broja i kretanja romskog stanovnitva.
Èetiri godine kasnije,30 Odjel donosi novi propis (naredba od 9. 12. 1882., broj
25.094) u kojem upozorava «da je skitanje cigana toli mah preotelo, da je otud
nesigurnost i pogibelj tudjemu vlasniètvu zavladala, iz èega se zakljuèuje, da se
posvuda ne upotrebljavaju mjere, kojima se moe tome kripko na put statitim
povodom upuæuju se oblasti, da nad tim bdiju, kako æe se toènim i svestranim
obdravanjem propisa reèene naredbe (od 31. 1. 1878, broj 21.615 op. D. V.)
predusresti posljedicam skitanja cigana, pa da mogu prema potrebi podruènim
obæinskim poglavarstvom izdavanje propustnica za cigane u obæe zabraniti. Ako
oblasti budu strogo bdile, da se po obæinskih organah spomenuta ovdanja naredba
u svemu toèno provadja, stati æe se i tom neredu na kraj, zato neka upravne oblasti
obæinske organe osbiljno odgovornima uèine za svaki proputaj obdravanja
iste».31 Posebnost ove naredbe je u tome to sam Odjel priznaje «nered» u
provoðenju propisa o kontroli kretanja Roma i to sugerira ozbiljne tekoæe u
provoðenju same naredbe na terenu. Nedovoljno provoðenje ove naredbe dovelo
je do nekontroliranog «skitanja» Roma, ali i odreðenu nesigurnost lokalnog
stanovnitva.
29
M. Smrekar, nav. dj., 325-326.
30
Potrebno je istaknuti kako je Odjel krajem 1880. donio «Razpis» (od 14. 11. 1880., broj 24.856)
kojim je upozoravao redarstvene organe na nuno pridravanje naredbe od sijeènja 1874., jer
«u novije doba, po glasu izvjetajah kr. podupanijah iz raznih krajevah zemlje proizlazi, da
su opet po svuda zaredala razna zla i kanjiva djela (Roma op. D. V.)» (M. Veiæ, nav. dj.,
95).
31
152
11-VOJAK - ZHP-37.pmd 152 25.10.2005, 21:17

Prikljuèenje podruèja Vojne krajine u bansku Hrvatsku dovelo je i do zakon-

skog ujednaèavanja postojeæih propisa glede romskog stanovnitva.32 Na prijedlog
Kraljevskog zemaljskog Orunièkog zapovjednitva u Zagrebu, Odjel je donio
posebnu naredbu 9. 12. 1882. (br. 25.094) kojom se postojeæe naredbe iz prosinca
1874. i sijeènja 1878. moraju provoditi i na podruèju bive Vojne krajine.33 Neto
vie od pola godine kasnije ta je naredba primijenjena u sluèaju uhiæenja 21 ma-
ðarskog nomadskog Roma na podruèju Rueva koje se nalazilo na podruèju neka-
danje Vojne krajine.34
Romske nomadske skupine mogle su se legalno baviti obrtom i to sve do trenutka
dok nisu poduzele nelegalne radnje poput kraða i varanja domicilnog stanovnitva.
U tom je sluèaju Odjel mogao oduzeti dozvolu, a njihovo kretanje i radnje dodatno
ogranièiti ili zabraniti. Slièno se dogodilo romskom nomadskom plemenu Gomani
koje su imalo dozvolu za krpanje kotlova, ali im je Odjel, zbog prijave seljatva
da su varali i krali, oduzeo dozvolu izdavanjem posebne naredbe (8. 2. 1891.,
broj 570).35 Slièan primjer dogodio se desetak godina ranije na podruèju Bjelovara
kada su tamonje podupanijske vlasti zabranile romskom plemenu Kolomparima
«polazah varoah u protenjah» i to zbog «da su se u dvie noæi prije vaarah,
koji su se u ovoj obæini ovdravali, triuh gospodarstvah konji pokradeni, a to ili
neposredno ili pomoèju ciganah».36
Vie od deset godina trebalo je Odjelu za donoenje novog propisa koji se
odnosio na romsko stanovnitvo. U donoenju novog propisa znaèajnu je ulogu
imalo Hrvatsko-slavonsko gospodarsko drutvo (dalje Drutvo op. D. V.), èiji
je cilj bio potaknuti gospodarski razvoj banske Hrvatske, a okupljalo je èlanove
iz svih drutvenih slojeva (plemiæe, graðanstvo, kler i seljatvo). Drutvo je krajem
1883. okupljalo vie od 4100 èlanova u 29 podrunica.37 Na inicijativu zagrebaèke
32
Neki znanstvenici navode kako su veæina Roma, koja se naselila u Vojnoj krajini, bili izbjeglice
iz Osmanskog Carstva te su se bavili tradicionalnim romskim zanimanjima, npr. sitnim obrtom,
trgovinom, sviranjem i prosjaèenjem. Jedan su dio Roma bili krajinici. U XVIII. stoljeæu plaæali
su jednim dijelom posebni porez «ciganski porez» i birali svoje predstavnike koje je vojna
vlast potvrðivala. Zatim je vlast naredila uklanjanje svih nomadskih Roma. No, u XIX. stoljeæu
Romima je bio dozvoljen boravak u Vojnoj krajini pod uvjetom da imaju potrebne isprave.
Istaknuo bih da je veæina Roma na navedenom podruèju bila pravoslavne vjere; A. Buczynski,
Gradovi Vojne krajine, knj. 1, Zagreb 1997, 261.; Isti, nav. dj., knj. II, 113, 182, 244; K. Tkalac,
Babogredska kompanija u sastavu brodske graniène regimente, upanja 1970, 118-119.
33
HDA, sign. 79, UOZV, kut. 704, 1883. g., br. 21932, 13-16
34
HDA, sign. 79, UOZV, kut. 704, 1883. g., br. 21932/ 272, 13-16
35
Isto, 326; Romska nomadska obitelj Goman uhiæena je poèetkom 1879. na podruèju valpovaèke
opæine te im je zbog lanih dokumenata zabranjeno da borave u navedenoj opæini. Navedeno
na odreðeni naèin potvrðuje konstantnost u prisustvu romskih nomadskih skupina na podruèju
banske Hrvatske (HDA, sign. 79, UOZV, kut. 460, br. 15273, 13-16).
36
HDA, sign. 79, UOZV, kut. 460, 1879. g., br. 13471, 13-16.
37
Vie o tome: F. Kurlat, Rad hrv.-slav. gospodarskog drutva i njegov razvitak od godine 1841.-
1883, Zagreb 1884; M. Despot, Osvrt na tampanu graðu i literaturu o gospodarskoj povijesti
Hrvatske od 1850. do 1918. (separat iz knjige Prilozi za ekonomsku povijest Hrvatske, Zagreb
1967), Zagreb 1967, 304-309.
153
11-VOJAK - ZHP-37.pmd 153 25.10.2005, 21:17

i pakraèke podrunice pokrenuta je rasprava unutar Drutva za rjeavanje «cigan-

skog pitanja», a sa svrhom da «æe njihov, mnoinom glasova pojaèan vapaj
bre doprti i snanije djelovati na kompetentnom mjestu, ne bi li se naao naèin,
da se to èovjeèjega imena nedostojno pleme stegne u granice zakona, ako ne
moda toliko, da od tuda samo crpi uvjete dostojnijoj egzistenciji a to barem
toliko, da ne bude nevoljom za ostali kulturni sviet».38 Unutar Drutva osnovan
je posebni odbor sastavljen od èlanova iz podrunica u kojima je romski problem
bio najizraeniji. Ovaj je odbor ubrzo donio prijedloge u sedam toèaka kako bi se
rijeio navedeni problem. Prijedlozi su se sastojali od zabrane «skitanja» («klata-
renja») romskih nomadskih i domaæih skupina, ogranièavanja njihova trgovanja
konjima i kuæarenja, te nadziranja romskih glazbenika, poticanja stalnog nase-
ljavanja pribavljanjem zemljita Romima preko dravnih zajmova.39 Navedeni
prijedlozi upuæeni su zemaljskoj vladi koja je zatim zatraila miljenje upanijskih
skuptina.40 Nakon dobivenoga jednoglasnog miljenja, Odjel je 27. 6. 1893. donio
naredbu (broj 12.628). Upravo je ta naredba bila najizravnija u zakonskoj regulaciji
poloaja romskog stanovnitva. Naredba se sastoji od èetiriju toèka. U prvoj toèci
zabranjuje se romsko bezrazlono «klatarenje», dok se u drugoj toèci istièe da
«skitajuæim ciganima, osobito onim, koji u drubah i sa cielim obiteljima pro-
laze, i koji su u obæini, kamo dojdu, strani, ne smije se pod nikoji uvjet dozvoliti
boravaljenje tamo, veæ se imadu namah makar i uz pripomoæ oruniètva u svoje
zavièajno mjesto odpraviti».41 U treæoj toèci dozvoljava se domaæim («ovozem-
nim») Romima kretanje i bavljenje zanatima, samo uz dozvole i besprijekorno
vladanje. Posljednja toèka je i najvanija jer sadri propise o zaustavljanju i
spreèavanju dolaska stranih Roma i propise o prisilnoj kolonizaciji domaæih Roma.
U navedenoj naredbi stoji da «to se pako stranih skitajuæih cigana, dolazeæih
iz drugih zemalja tièe, od kojih je poznato, da se rado tatbinom, a osobito kradjom
konja bave, to se imadu takovi cigani (ciganske èerge) gdje se zateku, odmah
zaustaviti i nakon provedene razprave i kontatovane tudje nadlenosti formalnom
odlukom te uz obaviest dotiène tudje nadlene oblasti, preko granice u svoj zavièaj
odpraviti, bez obzira na to, imadu li ili neimadu li putnih izkaznica, da li se bave
ili ne bave kakovim zanatom».42 U nastavku dijela naredbe, koja se odnosi na
strane Rome, upozorava se na potrebu zaustavljanja na meðudravnim i
meðupokrajinskim granicama. Posebno je zanimljiv dio naredbe o «prisilnom
38
I. J-æ (pseudonim: Ivan Jagiæ), Cigansko pitanje, Gospodarski list, br. 22, 20. 11. 1888, 169.
39
O kolonizaciji cigana, Gospodarski list, 5. 1. 1890, br.1, 7; Utjecaj Hrvatsko-slavonskoga
gospodarskog drutva na donoenje propisa o romskom stanovnitvu krajem 1880-ih znaèajan
je, no zbog teme i opsega ovoga rada neæu ulaziti u daljnju analizu.
40
M. Smrekar, nav. dj., 328; I. J-æ, nav.dj., 169.
41
Isti, 327.
42
Isti, 327.
154
11-VOJAK - ZHP-37.pmd 154 25.10.2005, 21:17

naseljavanju domaæih cigana» koja se sastoji od èetiri toèke. U tim toèkama

predviðena je izrada popisa svih Roma, ustanovljenje njihovih zavièajnih prava,
pribavljanje osnovnih dokumenata (npr. krsni, vjenèani i smrtni listovi) te jedno-
godinji pregled stanja romskog stanovnitva na podruèju jedne opæine.43 Lokalnim
je vlastima ova naredba omoguæavala pojaèano kontroliranje Roma, posebno nad
njihovim kretanjem. Potrebno je napomenuti kako istovremeno s hrvatskim
vlastima i ugarske vlasti na inicijativu ugarskog ministra unutarnjih poslova Karla
Hieronyomija provode sliènu politiku kolonizacije. Radi toga je 1893. proveden
obuhvatan popis romskog stanovnitva na podruèju Ugarske. U tom je popisu
popisano 274.940 Roma: neto manje od 90 % bilo je stalno naseljeno (243.432),
20.000 ih je povremenih nomada, a tek ih je 9.000 vodilo nomadski ivot.44 Sliène
zakonske mjere ugarske su vlasti provele poèetkom XX. stoljeæa, a njihov je cilj
bio prisilna kolonizacija romskog stanovnitva.45 Ovi podaci sugeriraju na uskla-
ðenost politike ugarskih i hrvatskih vlasti prema romskom stanovnitvu na kraju
XIX. stoljeæa kad su obje politike imale isti cilj: prisilnu kolonizaciju Roma i
potiskivanje romske kulture i obièaja (npr. romski jezik, enidbene veze).
Na temelju donesene naredbe iz lipnja 1893., koja se moe smatrati zakonskom
podlogom za provoðenje kolonizacije Roma, pojaèan je rad orunièkih snaga na
podruèju cijele banske Hrvatske, to je uoèljivo u mnogobrojnim izvjetajima
koje su slali Odjelu prilikom uhiæenja romskog stanovnitva. Najèeæe su bili
zaustavljani maðarski i slovenski Romi i to na pograniènim krajevima. Tako «stra-
metar» Lonèareviæ u ime postaje u Podsusedu izvjetava poèetkom travnja 1897.
orunièko zapovjednitvo u Zagrebu da su «juèer zatoèeni kod sela Galici po
strametru Marku Lunariæu i oruniku Milanu Rajkoviæu cigani Albert Pasen,
rodom iz Celja u tajerskoj te Josip Rithart, Julijana Verona, Adela Brajdiæ sa
jednim dietetom rodom iz Rudolfova u Kranjskoj koji su uhiæeni i obæinskom
poglavarstvu u Sv. Nedjelji predani».46 Zanimljiv je primjer iz veljaèe 1898.
kada su vukovarski upanijski organi traili provedbu istrage o nelegalnom pre-
lasku maðarskih Roma skelom preko Dunava. Oni su bili uhiæeni na putu prema
sajmu u Mitrovici, a nadleni kotarski organi nisu uspjeli saznati mjesto gdje su
se prebacili Romi na podruèje banske Hrvatske.47
43
HDA, sign. 79, UOZV, kut. 1551, 1894. g., br. 12681, 13-16; M. Smrekar, nav. dj., 327.
44
Képek a Magyarországi Cigányság 20. századi történetébõl, (Pictures of the History of Gipsies
in Hungary in the 20th century), Budapest 1993, 345-349; V. iftar, Cigani: minulost v sedanjosti,
Murska Subota 1970, 63-65; F. Fancev, Iz prolosti i sadanjosti cigana,. Narodne novine, br.
270, 21. 11. 1912, 3.
45
Mjere proti putujuæim ciganima, Novi list, br. 9, 11. 1. 1901, 2; Zakon proti cigana, Obzor, br.
115, 26. 4. 1908, 3.
46
47
HDA sign. 79, UOZV, kut. 3043, 1898. g, br. 17628, XIII. 1898/143.
155
11-VOJAK - ZHP-37.pmd 155 25.10.2005, 21:17

Romi su zbog tekoga ekonomskog poloaja èesto bili prisiljeni i na konzu-

maciju strvina te su zbog toga ponekad bili isticani kao nosioci razlièitih epidemija.
Iz sliènih su razloga upanijske vlasti na podruèju Bjelovara u rujnu 1895. donijele
odluku o zadravanju Roma u vrijeme trajanja «svinjske kuge». Takvo zadravanje
ukljuèivalo je zapljenjivanje konja i kola radi sprjeèavanja irenja epidemije.48 Iz
navedenog je vidljivo kako je zemaljska vlada ovom naredbom pokuala najizrav-
nije rijeiti problem s romskim stanovnitvom, a rjeenje je vidjela u pojaèanoj
kontroli nad dolaskom stranih Roma i prisilnoj kolonizaciji domaæih Roma. Odjel
je ponovno isticao potrebu pojaèanog nadziranja pograniènih i ostalih orunièkih
slubi nad kretanjem stranih romskih nomadskih skupina. Prilikom provoðenja
kolonizacije naglaen je njezin prisilni karakter koji je ukljuèivao voðenje toène
evidencije Roma, a u skladu s time i provoðenje prisilnih krtenja i vjenèanja.
Za romski nomadski ivot karakteristièno je konstantno prelaenje granica poje-
dinih drava, pokrajina, upanija, kotara ili opæina. Razvoj dravnih i lokalnih
institucija donosio je pojaèanu kontrolu granica, to je oteavalo nomadsko kretanja
romskog stanovnitva. Odjel je sredinom 1880-ih donio naredbu o zabrani prije-
laza romskog stanovnitva s njegova na podruèje Bavarske (naredba od 6. 12.
1886., broj 50.695).49 Zanimljivo je spomenuti kako je prilikom donoenja ove
naredbe Ministarstvo unutarnjih poslova u Budimpeti poslalo dopis zemaljskoj
vladi u Zagrebu poèetkom studenoga, a mjesec dana kasnije, Odjel je objavio
navedenu naredbu.50 Slièna naredba donesena je i za podruèje Srbije (naredba od
8. 4. 1894., broj 14.434).51 Nekoliko mjeseci prije donoenja ove naredbe, Odjel
je dopisom traio od upanijskih vlasti da u roku od osam dana izvijeste «da li
i u kojem broju cigani iz podruèja upanije - Vaoj upravi povjerene - prelaze u
Srbiju, da li isti u tu svrhu trae i dobivaju putnice, te èime se ovi cigani bave u
inozemstvu.».52 upanijske vlasti izvijestile su kako na njihovu podruèju Romi
48
HDA, sign. 79, UOZV, kut. 1551, 1895. g., br. 51047, 13-16; Istaknuo bih èlanak krievaèkog
lijeènika i veterinara Frana Gundruma u kojem se zalae za kvalitetniju zdravstvenu kontrolu
nad romskim stanovnitvom u cilju spreèavanja nastanka i irenja epidemija. Pie kako «svatko
znade, da cigani nijesu ba nikakvi prijatelji èistoæe, a kako inaèe ive vrlo neuredno i padaju u
ralje alkoholizma, gube svaku otpornu snagu tijela, pa se lako mogu razboljeti od zaraznih
bolestiivo sam uvjeren, da se cigani, koji rijetko kad pribjegnu lijeènièkoj pomoæi, koji su
puni praznovjerni, imadu u naoj domovini smatrati vanim raznosiocima razlièitih zaraznih
bolestipotsjeæam na epidemiju variole pred par godina u Slavoniji, koju su k nam unijeli i
kod nas irili cigani pribjegli iz Bosne» (Fran Gundrum, Cigani i inostranci nestalna boravitva,
Lijeènièki vjesnik, 36 (1914) 5, 265-266). Slièan problem oko romskoga nehigijenskog naèina
ivota bio je aktualan 1930-ih u Kraljevini Jugoslaviji, to sugerira na teak ekonomski poloaj
Roma koji su bili prisiljeni konzumirati strvine pa su time bili potencijalni iritelji epidemija
(A. Petroviæ, O jedenju strvina kod Cigana, Glasnik centralnog higijenskog zavoda, 19 (1936)
1, 165-173).
49
50
51
156
11-VOJAK - ZHP-37.pmd 156 25.10.2005, 21:17

ne trae dokumente za prijelaz na podruèje Srbije. Navedene meðunarodne ugovore

moe se objasniti i u okviru provoðenja ugarske i hrvatske politike kolonizacije
Roma jer su one usklaðene s njezinim bitnim obiljejima, npr. sprjeèavanje
romskoga nomadskog kretanja. Zanimljiv je sluèaj dolaska dviju romskih obitelji
s podruèja Italije na podruèje Rijeke krajem rujna 1910., a njihov je dolazak
izazvao diplomatski problem. Naime, izgnani Romi iz Italije radi neposjedovanja
potrebnih dokumenata izazvali su svojevrsni meðunarodni incident. Upravo, zbog
neposjedovanja ispravnih dokumenta suaèki orunici nisu dopustili prolaz preko
njihova podruèja na podruèje Bosne i Hercegovine, gdje su ih usmjerile talijanske
vlasti. Istodobno, ih nisu pustile ni austrijske vlasti na podruèje Istre. Situacija je
postala u toj mjeri diplomatski napeta da su se u diplomatske pregovore ukljuèile
austrijska i talijanska vlada te ugarska i talijanska vlada. Sami Romi htjeli su
natrag u Italiju, no prema dogovoru pregovaraèkih strana utvrðena im je nadlenost
u Bosni i Hercegovini. Zatim su «suaèke oblasti, prije nego su ciganima dozvo-
lile prelazak kroz suaèki teritorij, dale su ih lijeènièki pregledati, da ne bi donieli
iz Italije koleru Dobivi i tu slobodan prolazak, cigani su proslijedili svoj put u
Bosnu, gdje su i nadleni».53 Zbog posebnoga dravnopravnog poloaja Rijeke
romsko je neposjedovanje potrebnih dokumenata stvorilo meðudravni problem
u kojem su sve strane pokuavale sprijeèiti romsku prisutnost na podruèju svoje
zemlje. Iz pisanja Rijeèkog novog lista moe se shvatiti da su Romi tek objekt
meðudravnih pregovora i ta èinjenica sugerira njihov iznimno marginalan poloaj.
Navedeni primjeri meðudravne suradnje na sprjeèavanju prelaska nomadskih
Roma izmeðu pojedinih drava naglaava meðunarodni karakter u rjeavanju
«ciganskog problema».
Koliko mi je poznato, posljednji propis koji se odnosio na romsko stanovnitvo
u banskoj Hrvatskoj do 1918. donio je ban Ivan krlec 23. 8. 1916. (broj 69.270).
Navedeni je propis naslovljen «O popisu cigana skitalaca i o stalnom nadzoru
nad njima», a iz samog je naslova vidljiva svrha propisa.54 Potrebno je napomenuti
kako se navedeni propis odnosio samo na nomadske («skitalaèke») Rome. Propis
èine 27 èlanaka u kojima se zabranjuje Romima «uobièajeno skitanje» te se
propisuje upravnim tijelima da u svrhu njihova nadziranja provesti popis («oèe-
vidnik») u rujnu 1916. Pri provoðenju popisa predviðeno je Romima «oduzeti
sve isprave, oruje, kao i ine za oruje uporabive predmete, nadalje novac i novèane
52
53
Ciganski pohodi, Rijeèki novi list, br. 245, 13. 10. 1910, 2. Vidi i ostale èlanke glede ovoga
sluèaja: Ciganski pohodi, Rijeèki novi list, br. 234, 30. 9. 1910, 2; Ciganska afera na Rieci,
Rijeèki novi list, br. 239, 6. 10. 1910, 2.
54
Naredba bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 23. kolovoza 1916. broj 69.270 o
popisu cigana skitalaca i o stalnomu nadzoru nad njima, Narodne novine, br. 211, 15. 9. 1916,
2-3; Ovim putem zahvalio bih kolegici Vijoleti Herman Kauriæ na pomoæi pri pronalasku nave-
dene naredbe.
157
11-VOJAK - ZHP-37.pmd 157 25.10.2005, 21:17

vrijednosti, ter sve to pohraniti. Isto tako valja i oduzeti konje, mazge, magarce,
drjebad i kola».55 Nakon popisa nomadskih Roma predviðeno je razmjetanje
dijela Roma u vojsku, cijepljenje i medicinska kontrola, izdavanje iskaznice te
im je ogranièeno kretanje, obvezatno vjenèanje i zapoljavanje. U istom broju
Narodnih novina, u kojem je objavljen navedeni propis o Romima, nalazi se èlanak
anonimnog autora «Naseljavanje ciganah» u kojem se navode razlozi donoenja
navedenog propisa. U èlanku se istièe kako je «obæe poznato, da su cigani
skitalci na teret ljudskomu drutvu te da zadavaju brigu puèanstvu i oblastima.
Nebrojene su prevare i kraðe, koje su oni poèinili sa jo brojnije svagdanje tete,
to ih èine na tuðem dobru. Kad doðu, osjeæaju se kod kuæe, smjetavaju se na
tuðem posjedu bez znanja i privole vlastnika, pasu konje po tuðem zemljitu,
sijeku drvo i loe vatru, kidaju plotove, kradu povræe i haraèe po tuðem imetku.
Da budu sigurniji, putuju uvijek u veæem drutvu, pa nije nita neobièno vidjeti
pet do est atora i vie razapetih na jednom mjestu. Doðe li vlasnik zemljita, da
ih potjera, ustanu svi kao jedan na odpor, pa nisu riedkosti, da se uzprotive i
redarstvenim organima, dapaèe i orunicima. Svojim bolesnim konjima zarazuju
panjake privatnika i zemljitnih zajednica cigani skitalci svojom osobom ne
koriste ni dravi, ni zemlji, ni obæini».56 Navedeni citat vidljivo govori o veli-
kome nepovjerenju vlasti prema romskom stanovnitvu koje se odralo sve do
kraja Austro-Ugarske. Imajuæi na umu da je ban krlec donio taj propis u vrijeme
Prvoga svjetskog rata, moe se objasniti i odreðena «otrina» u propisanim èlan-
cima. Hrvatske vlasti pokuale su primorati nomadske Rome na sjedilaèki naèin
ivota i iskoristiti ih za ratne potrebe, npr. kao vojnike ili kao radnu snagu u
pozadini te pojaèanom kontrolom sprijeèiti njihove kriminalne aktivnosti.
Iz mnogobrojnih navedenih propisa nameæe se pitanje njihove uspjenosti, tj.
neuspjenosti u provoðenju. Ne postoje statistièki podaci kojim bi se moglo vidjeti
koliki je dio romskog nomadskog stanovnitva preao na sjedilaèki naèin ivota u
razdoblju od druge polovine XIX. stoljeæa do 1918. Zanimljivo je da se broj Roma
konstantno poveæavao prema rezultatima popisa stanovnitva, no to je vjerojatno
bila posljedica usavravanja popisne metodologije57 i intenzivnijega zakonskog regu-
liranja njihova poloaja. Zasigurno se moe ustvrditi da romski problem nije uspjeno
55
Isto, 2.
56
Naseljavanje ciganah, Narodne novine br. 211, 15. 9. 1916, 5; Navedeni propis 1929. spominje
Ljubomir Metroviæ u Domu te istièe kako je «tom odredbom postigla vlada u vrijeme rata
barem to, da se jedan dio cigana odrekao skitanja, te se je dao na obraðivanje zemljita. U
nekim krajevima Slavonije cigani su stvorili èitave naseobine (Lj. Metroviæ, Kako bi cigani
postali radie?, Dom, br. 25, 8. 5. 1929, 5); Zanimljivo je naglasiti kako je ovaj zakon ostao na
snazi do 1929., kada autor pie taj rad, to sugerira na to da je problem sa «skitajuæim ciganima»
ostao nerijeen u Hrvatskoj.
57
Milovan Zorièiæ je kao Upravitelj Statistièkog ureda u Zagrebu prilikom objavljivanja rezultata
popisa iteljstva od 31. prosinca 1880. istaknuo tekoæe u popisivanju romskog stanovnitva te
158
11-VOJAK - ZHP-37.pmd 158 25.10.2005, 21:17

rijeen donoenjem i provoðenjem propisa u ovome razdoblju jer je i nakon 1918.

odreðeni dio romske populacije zadrao nomadski naèin ivota te su i same vlasti
priznavale teinu ove problematike i nastojale rijeiti navedeni problem.58
Zakljuèak
Izrazito nepovjerenje prema Romima bio je jedan od znaèajnih razloga za

donoenje mnogobrojnih propisa kojim se pokuavalo zaustaviti dolazak i kretanje
stranih nomadskih Roma na podruèje banske Hrvatske. Drugi cilj propisa bio je
prisilno kolonizirati domaæe romsko stanovnitvo, davanjem zemljinih posjeda
u zajam, provoðenjem otrije kontrole nad njihovim kretanjem te je predviðeno
ureðenje sustava evidencije (matice krtenih, vjenèanih i umrlih). Konstantno
pozivanje na pridravanje postojeæih propisa jasno sugerira mnogobrojne propuste
lokalnih vlasti koje su morale na terenu provesti donijete propise. Uspjenost u
provoðenju propisa vrlo je dvojbena jer su dijelovi romskog stanovnitva zadravali
i dalje nomadski naèin ivota. Neuspjenost navedenih propisa moe se shvatiti
zbog toga jer se prilikom njihova donoenja posezalo za silom (npr. uhiæenjima,
protjerivanjem), a ne za kompromisnim rjeenjima u suradnji s romskim stanov-
nitvom. Ureðenje romskog poloaja i danas je aktualno te je nakana ovog rada
bila tek omoguæiti kvalitetnije sagledavanje prolosti romskog stanovnitva i naèina
na koje su vlasti u banskoj Hrvatskoj u analiziranom razdoblju pokuavale zakonski
rijeiti njihov poloaj.
pie kako «podatci o ciganih nemogu sluiti nikakvu iztraivanju, jer se za popisa kako se
kome svidjelo, jednomu naznaèio materinjski jezik ciganski, drugome magjarski itd. te se
pogreke nisu dale ni naknadno izpraviti» (M. Zorièiæ, Popis iteljstva i stoke od 31. prosinca
1880. u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1883, 63); Zorièiæ 1914. pie kako «kod sva èetiri
popisa iteljstva bio je kod mnogih itelja cigana materinskim jezikom iskazan rumunjski prema
nazivu, to ga narod u mnogim krajevima daje ciganskom jeziku. Za izradbe popisne graðe za
gg. 1880. i 1890. ovakvi su se itelji ubrojili meðu Rumunje, godine pako 1900. i 1910. uzeti
su, kako se èinilo ispravnijim, samo oni izmeðu njih Rumunja, koji su bili porijeklom iz
rumunjskih krajeva. Ostali pribrojeni su iteljima ciganskog mater. Jezika. Odatle u statistici
godine 1900. i 1910. broj cigana znatno veæim, a broj ostalih, u kojima su sadrani i Rumunji,
manjim nego li godina 1880. i 1890» (M. Zorièiæ, Popis iteljstva od 31. XII. 1910. u Kraljevini
Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1914, 52); Slièno primjeæuje Fancev 1912. u Narodnom novinama
gdje istièe da «podatci naeg statistièkog ureda o broju cigana nijesu dosta pouzdani, to se
priznaje i u naim publikacijama.mijeati cigane s Rumunjima radi istog jezika ne drim
nikako opravdanim, jer za karakteristiku cigana nije glavno kojim jezikom govore, ne njihov
materinji jezik, nego naèin njihova ivota vaan je za dravu» (F. Fancev, Iz prolosti i
sadanjosti cigana, Narodne novine, br. 270, 21. 11. 1912, 3).
58
Upozorio bih na neke znaèajne radove koji govore o pokuajima rjeavanja romskog problema u
meðuratnom razdoblju na podruèju Hrvatske: I. Esih, Banovina Hrvatska i problem cigana, Jutarnji
list, br. 10250, 7. 8. 1940, 12; I Hrvatska banovina rjeava cigansko pitanje, Novi Balkan, br. 3, 2.
7. 1940, 2; I. Zatluha, Ciganski problem, Podravske novine, br. 35, 3. 9. 1938, 2.
159
11-VOJAK - ZHP-37.pmd 159 25.10.2005, 21:17

Izvori:
1. HDA, sign. 79, OUZV, kutije: 234, 247, 460, 704, 859, 1551, 1955, 3043.
2. Naredba bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 23. kolovoza 1916
broj 69.270 o popisu cigana skitalaca i o stalnomu nadzoru nad njima, Narodne
novine, 15. 9. 1916, br. 211, 2-3.
3. Obzor, 1908.
4. Popis iteljstva od 31. prosinca 1910. u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji,
Zagreb 1914.
5. Rijeèki novi list, 1901, 1910.
6. Smrekar, Milan. Priruènik za politièku upravnu slubu u kraljevinah Hrvatskoj
i Slavoniji. Sv. 3, Zagreb 1902, 323-330.
7. Statistièki godinjak Kraljevine Hrvatske i Slavonije, sv. 1 (1905), Zagreb 1913.
8. Statistièki godinjak Kraljevine Hrvatske i Slavonije, sv. 2 (1906-1910), Zagreb
1917.
9. Veiæ, Milivoj. Pomoænik za javnu upravu: sbirka najvanijih zakonah i
naredbah o javnoj sigurnosti, obæem zdravlju i o narodno-gospodarskoj
prigledbi u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji s pripojenom bivom hrv.-slav.
Krajinom, sv. 1, Zagreb 1884, 93-95, 782.
10.Zorièiæ, Popis iteljstva i stoke od 31. prosinca 1880. u Hrvatskoj i Slavoniji,
Zagreb 1883.
11.Zorièiæ, Milovan. Popis iteljstva od 31. XII. 1910. u Kraljevini Hrvatskoj i
Slavoniji, Zagreb 1914.
Literatura:
1. Benakoviæ, Josip, Cigansko pitanje, Narodna obrana, br. 186, 11. 8. 1907, 5.
2. Bernard, Bruno. Tolerancija i progon: Romi u razdoblju prosvjetiteljstva,
Svesci: Comunio, 29 (1995) 95, 54-62.
3. Buczynski, Alexander. Gradovi Vojne Krajine 1 i 2, Zagreb 1997.
4. Cigani, Hrvatski narod, br. 49, 8. 12. 1910, 2-3.
5. Despot, Miroslava. Osvrt na tampanu graðu i literaturu o gospodarskoj
povijesti Hrvatske od 1850. do 1918. (separat iz knjige Prilozi za ekonomsku
povijest Hrvatske, Zagreb 1967), Zagreb 1967, 304-309.
6. Ðidara, Marko. Josip Lovretiæ - sveæenik, Prilozi sa Znanstvenog kolokvija
1998. odranog u sklopu 10. Pjesnièkih susreta Drenovci, 6. i 7. studenog
1998., Otok 1998.
160
11-VOJAK - ZHP-37.pmd 160 25.10.2005, 21:17

7. Esih, Ivan. Banovina Hrvatska i problem cigana, Jutarnji list, br. 10250, 7. 8.
1940, 12.
8. Fancev, Franjo. Iz prolosti i sadanjosti cigana, Narodne novine, br. 267, 18.
11. 1912, 3 / 19. 11. 1912, br. 268, br. 270, 3 / 21. 11. 1912, 3.
9. Grujuèiæ, Milan M. I Hrvatska banovina rjeava cigansko pitanje, Novi Balkan,
br. 3, 2. 7. 1940, 2.
10.Gundrum, Fran S. Cigani i inostranci nestalna boravita, Lijeènièki vjesnik, 36
(1914) 5, 262-266.
11.Hrvatiæ, Neven. Romi u interkulturalnom okruju, Drutvena istraivanja 5
(1996) 5-6 (25-26), 913-933.
12.Hrvatski leksikon, sv. 1 (A-K), Zagreb 1996.
13.I. J-æ (pseudonim, Ivan Jagiæ), Cigansko pitanje, Gospodarski list, br. 22, 20.
11. 1888, 169.
14.Kalember, Dragica. Kolektivna osuda skitnièkog naroda Roma, Nae teme,
28 (1984) 7-8, 1305-1308.
15.Képek a Magyarországi Cigányság 20. századi történetébõl, (Pictures of the
History of Gipsies in Hungary in the 20th century), Budapest 1993.
16.Kurlat, Franjo. Rad hrv.-slav. gospodarskog drutva i njegov razvitak od godine
1841.-1883., Zagreb 1884.
17.Laszowski, Emilij. Povijesna crtica o ciganima, Narodne novine, br. 211, 15. 9.
1894, 4.
18.Lovretiæ, Josip. Otok, Zbornik za narodni ivot i obièaje junih Slavena. Zagreb,
knj. 2, 1897, 370- 371.
19.Matasoviæ, Josip. Cigani u doba terezijanstva i josefinizma, Narodna starina,
8 (1928) 17, 200-201.
20.Metroviæ, Ljubomir. Kako bi cigani postali radie?, Dom, br. 25, 8. 5. 1929,
4-5.
21.Naseljavanje ciganah, Hrvatska straa, br. 8, 25. 2. 1888, 2-3.
22.O kolonizaciji cigana, Gospodarski list, br. 1, 5. 1. 1890, 7.
23.O kolonizaciji ciganah, Narodne novine, br. 50, 1. 3. 1889, 1.
24.Petroviæ, Aleksandar. O jedenju strvina kod Cigana, Glasnik centralnog
higijenskog zavoda 19 (1936) 1, 165-173.
25.Pongrac, Zvonimir. Gjelem, gjelem: zbirka ciganskih ili romskih pjesama i
melodija (s pregledom povijesti i glazbe Roma), Zagreb 2003.
26.Rumbak, Ivan. Potrebe / problemi romske populacije u Republici Hrvatskoj:
integracija bez asimilacije, Zagreb 2003.
27.iftar, Vanek. Cigani: minulost v sedanjosti, Murska Subota 1970.
161
11-VOJAK - ZHP-37.pmd 161 25.10.2005, 21:17

29.Tkalac, Krunoslav. Babogredska kompanija u sastavu brodske graniène

regimente, upanja 1970.
30.Vidmar, Josip I. Registratura Odjela za unutarnje poslove zemaljske vlade u
Zagrebu 1869.-1918., Arhivski vjesnik, 1 (1958) 1, 411-445.
31.Vojak, Danijel. Romsko stanovnitvo u popisima stanovnitva u Hrvatskoj i
Slavoniji u razdoblju 1850.-1910., Èasopis za suvremenu povijest 36 (2004)
2, 701-728.
32.Vojak, Danijel, Romi u popisima stanovnitva iz 1921. i 1931. na podruèju
Hrvatske, Migracijske i etnièke teme 20 (2004) 4, 447-476.
33.Vojak, Danijel, Odnos izmeðu seoskog i romskog stanovnitva na podruèju Hrvatske
i Slavonije, 1900.-1910., Sociologija sela 42 (2004) (165/166), 363-383.
34.Zatluha, Ivan. Ciganski problem, Podravske novine, br. 35, 3. 9. 1938, 2.
35.Znameniti i zasluni Hrvati : te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od
925-1925 (Josip Lovretiæ i Milan Smrekar), Zagreb 1925 (reprint 1990).
Summary
The Legal Regulation of the Roma Population Status on the

Territory of Banal Croatia 1873-1918
In this paper I have analyzed the legal regulation of the position of Romany
population in Croatia between 1873. and 1918. Croatian government in Zagreb
enacted several regulations with which it intended to prevent the migration of
foreign Romany population by creating a more efficient police service in border-
ing areas. Beside preventing the entering of foreign Romany population into Cro-
atia, Croatian government tried to forcefully colonize the domestic Romany popu-
lation by legal regulations. In spite of existence of a dozen of legal regulations in
this period, the Romany problem remained unresolved, mostly because of the
inadequate organisation of local authorities which were supposed to enforce those
regulations.
Key words: Romany, laws, colonization, civil Croatia.
162
11-VOJAK - ZHP-37.pmd 162 25.10.2005, 21:17

Mario Strecha
ISSN 0353-295X UDK 94(497.5)˝1904˝:329

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 329(497.5)˝1904˝
Profiliranje i pozicioniranje skupine oko

«Hrvatstva» na sceni banske Hrvatske
Autor govori o novinskim polemikama oko politièkih pozicija stranaka u banskoj
Hrvatskoj. Izdvaja skupinu katolièkih pravaa okupljenih 1904. godine oko lista
Hrvatstvo i prati njihova miljenja i ideje koje su se uvelike slagale s onima kod
frankovaca i reimske Narodne stranke. Polemike koje je skupina oko Hrvatstva
vodila s politièkim neistomiljenicima iz oporbenih listova Obzora, Novog Lista,
Doma, Pokreta i Hrvatske misli ukazuju na arolik politièki dijapazon nastao nakon
slamanja Khuen Hedervaryjeva reima.
Kljuène rijeèi: Banska Hrvatska, Hrvatstvo, poèetak 20. stoljeæa, novinstvo, katolièko
pravatvo, politièke stranke, politièka povijest.
Iz programa s kojim je skupina oko Hrvatstva poèetkom svibnja 1904. zakoraèila

u politièki ivot, moglo se, dakako, samo naslutiti na koji æe se naèin nastojati
pozicionirati u politièkom prostoru banske Hrvatske. Naime, polemike u koje se
urednitvo upustilo na poèetku izlaenja lista uglavnom su bile vezane uz pokuaj
opravdanja politièkog katolicizma i svjedoèile su, prije svega, o njezinu borbenom
katolièkom ekskluzivizmu. No, ipak, veæ prvi brojevi Hrvatstva pruali su neke
sasvim jasne naznake o politièkom profilu skupine oko Hrvatstva i njezinu odnosu
prema ostalim politièkim grupacijama na politièkoj pozornici banske Hrvatske.
Prije svega, bilo je indikativno da Hrvatstvo, pojavivi se, nije uputilo niti
jednu ozbiljniju kritiku na raèun Hrvatskog Prava, to je ukazivalo na buduæu
bliskost politièkih gledita pristalica katolièkog pravatva sa stajalitima Starèe-
viæeve hrvatske stranke prava. Jednako tako, bilo je oèito da u vehementno pisanim
uvodnicima i prilozima u prvim brojevima Hrvatstva nije izreèena ni rijeè kritike
na raèun Narodne stranke, odnosno autonomne vlade. Nije stoga sluèajno da su
se u opozicijskim listovima s tim u vezi ubrzo mogle proèitati ocjene da skupina
oko Hrvatstva slui Franku i reimu, odnosno, da pokuava igrati ulogu posrednika
izmeðu reima i frankovaca.1
S druge strane, èinjenica da se Hrvatstvo od prvog broja upustilo u otru
polemiku prije svega s Obzorom, to jest s Hrvatskom strankom prava, opravdala
je predviðanja da se skupina pobornika katolièkog pravatva oblikovala kao
1
OB 134, 137 (1904); NL 132 (1904).
163
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 163 25.10.2005, 21:17

svojevrsni kontrapunkt Hrvatskoj stranci prava.2 Uostalom, to Hrvatstvo i nije

krilo. Naime, veæ u svome prvom broju, list je istaknuo da Hrvatska stranka prava
zbog «vjerskog indiferentizma» ne moe reprezentirati politièka stajalita hrvatskih
katolika, a jo manje politièko miljenje hrvatskog sveæenstva.3 Osim s Obzorom,
odnosno s Hrvatskom strankom prava, Hrvatstvo se, odmah nakon to se pojavilo
kao to se, uostalom, moglo i oèekivati stalo obraèunavati i s ostalim politièkim
skupinama koje su se suprotstavljale politièkom katolicizmu.4 U vezi s polemikama
koje je Hrvatstvo vodilo s Obzorom, Novim Listom, Domom, Pokretom i Hrvatskom
misli valja reæi da se zapravo radilo o tekstovima koje je samo uvjetno moguæe
nazvati polemièkim. Skupina oko Hrvatstva, napose kad je rijeè o pitanju vezanom
uz problem drutvene uloge katolicizma, najèeæe zapravo uopæe nije polemizirala
sa stajalitima svojih politièkih neistomiljenika, nego ih je naprosto, bez ikakve
argumentirane kritike, odbacivala nastojeæi ih difamirati u javnosti.
Iako je Hrvatstvo kritiziralo sve opozicijske politièke grupacije i struje u banskoj
Hrvatskoj osim Starèeviæeve hrvatske stranke prava, u prvi je plan odmah po
pojavi lista izbio njegov neprijateljski odnos prema Hrvatskoj stranci prava. Stoga
je posve razumljivo da je listom odmah poèela dominirati polemika s Obzorom,
kojoj je ulje na vatru dodala protestna akcija koju je Hrvatska stranka prava pri-
redila u povodu pojave prvog broja Hrvatstva.
Naime, odmah nakon izlaska prvog broja lista, u Zagrebu je, na inicijativu
Hrvatske stranke prava, odrana protestna skuptina, kojoj je prisustvovao velik
broj sveæenstva protiveæi se konceptu rekristijanizacije drutva na naèelu «diobe
duhova». Glavni pokretaè te, oèito unaprijed planirane akcije bio je Stjepan Kore-
niæ, koji je neposredno prije toga, zbog javno iskazanog protivljenja da se, zbog
«...moda neznatnih zabluda postojeæih politièkih listova...», osnuje katolièki poli-
tièki dnevnik bio prisiljen povuæi se s mjesta glavnog urednika Katolièkog lista.5
Iako je upravo Koreniæ bio taj koji je krajem devedesetih godina u banskoj
Hrvatskoj promovirao politièki katolicizam, on je, ostajuæi djelomièno vjeran
trosmajerskoj tradiciji, ostao vezan uz Hrvatsku stranku prava, premda se u mnogo
èemu zacijelo nije slagao s njezinim odnosom prema vjersko-crkvenoj problema-
tici. Koreniæeva inicijativa da u ime sveæenstva naklonjenog Hrvatskoj stranci
prava preuzme vodstvo opozicije protiv skupine oko Hrvatstva odgovarala je i
«mladima», koji su bili poznati kao estoki protivnici politièkog katolicizma, ali
i starijim politièarima. Naime, i naprednjaci i staro stranaèko vodstvo vidjeli su u
pojavi Hrvatstva potencijalnu opasnost da Hrvatsku stranku prava s vremenom
napusti sveæenstvo, napose ono mlaðe, radikalnije. U poèetku se, èini se, doista
2
OB 133, 134, 135 (1904).
3
HRV 1 (1904).
4
HRV 2, 3, 4 (1904).
5
HRV 4 (1904).
164
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 164 25.10.2005, 21:17

MARIO STRECHA - Profiliranje i pozicioniranje skupine oko «Hrvatstva» na sceni banske Hrvatske
nije moglo znati neæe li se kler banske Hrvatske, povodeæi se za biskupima, s

vremenom ipak prikljuèiti grupi oko Hrvatstva. No, to pitanje, prema svemu sudeæi,
nije muèilo samo Hrvatsku stranku prava, uz koju je stajala veæina sveæenstva,
nego i Franka. Pojava skupine oko Hrvatstva dovela je prema tome do svojevrsne
borbe za opredjeljenje hrvatskog sveæenstva, u kojoj je glavnu rijeè vodila Hrvatska
stranka prava, u okviru koje je u ime sveæenstva vodstvo opozicije preuzeo Koreniæ,
kojemu se ubrzo potom prikljuèio i Stjepan Ilijaeviæ, upnik crkve Sv. Petra u
Zagrebu.6 Neto kasnije, njima se prikljuèio i Stjepan Zagorac.7
Otvarajuæi protestnu skuptinu, na kojoj su bili i predstavnici drugih opozicijskih
grupacija, Koreniæ se u svom govoru usprotivio katolièkom ekskluzivizmu i radi-
kalizmu, zagovarajuæi pomirljivost, obzirnost i taktiènost pri unoenju vjerskih
naèela u drutvenu praksu, ponavljajuæi pritom u osnovi stajalita za koja se zalagao
i kao urednik Katolièkog lista, a koja je branio i na prvome hrvatskom katolièkom
kongresu.8 Posebno estoko Koreniæ se usprotivio najavi skupine Hrvatstva da
æe se, ukae li se potreba, konstituirati kao politièka stranka. S tim u vezi izjavio
je da pojavu katolièke stranke smatra «nedopustivom», optuivi pritom skupinu
oko Hrvatstva da æe stranka koju kane osnovati svojom pojavom i svojom taktikom
dovesti u pitanje ionako krhku «hrvatsku slogu».9 Protivljenje «diobi duhova» i
pojavi katolièke stranke u Hrvatskoj bilo je potpuno u skladu s modelom katolièkog
pokreta za kojeg se sustavno zalagao od 1897. pa nadalje. No, taj model, kao to
smo vidjeli, jednostavno vie nije mogao funkcionirati.10 Koreniæev istup na skup-
tini organiziranoj protiv Hrvatstva, odnosno sama skuptina, na kojoj se prosvje-
dovalo protiv varijante politièkog katolicizma koju je promovirao Mahniæ, a za
koju se zalagala i skupina oko Hrvatstva, bila je dobro primljena u redovima
opozicije, to je moralo priznati i Hrvatstvo.11 U ocjeni dogaðaja suzdranost je,
kao to se moglo i oèekivati, pokazala samo Starèeviæeva hrvatska stranka prava.12
Izvjeæujuæi èitateljstvo o skuptini, Hrvatstvo je, razumije se, iskoristilo priliku
da se obori na Koreniæev toboe liberalni, «indirektni katolicizam», smatrajuæi
ga neprimjerenim za hrvatske uvjete. S tim u vezi list je razdoblje ureðivanja
Katolièkog lista, a napose posljednje godine, u kojima se Koreniæ afirmirao kao
glavni promotor ideje o katolièkom pokretu s hrvatskim nacionalnim obiljejem,
ocijenio izrazito negativno. Prema pisanju Hrvatstva, Katolièki list jednostavno
vie nema snage da «kontrolira» svih sedam dnevnika koji izlaze u Hrvatskoj, a
6
HRV 115 (1904).
7
Lovrenèiæ 1972.
8
Strecha 1997, 130-133.
9
HRV 3 (1904).
10
Strecha 1997, 210-215.
11
HRV 3 (1904).
12
HRV 2 (1904).
165
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 165 25.10.2005, 21:17

nije je niti imao, o èemu toboe svjedoèi naèin na koji je svjetovnjak svojedobno
pratio svetojeronimsku aferu, ton kojim je pisao o sarajevskom nadbiskupu Josipu
Stadleru tijekom njegove afere glede pokrtenja muslimanke Sale, o crkveno-
politièkim prilikama u Francuskoj i tako dalje. S tim u vezi Hrvatstvo je izrazilo
spremnost da preuzme kontrolu nad hrvatskim svjetovnim tiskom. Svoj inaèe
ironièno intonirani obraèun s Koreniæem i njegovim modelom politièkog katoli-
cizma, Hrvatstvo je zavrilo u Mahniæevu stilu, opravdavajuæi u potpunosti pret-
postavke svojih protivnika da se opredijelilo za katolièki ekskluzivizam i s tim u
vezi za «diobu duhova»: «Hrvati katolici, ako vjerujete u mene, (tj. u Boga, odnos-
no u Isusa Krista op. M. S.) povucite konsekvencije, po meni udesite va ivot
u svemu, u privatnom, u javnom ivotu, u obitelji, u kuæi, na ulici, u koli, u
obæini, u saboru, u novinstvu rijeèju u svemu i svagda». To je pravo i dunost
katolika i oni ostvarenje toga prava moraju traiti izravno i krajnje odluèno, a ne
«uvijeno», obzirno kao to bi to elio Koreniæ isticalo je Hrvatstvo.13
S obzirom na to da je pojava Hrvatstva Hrvatskoj stranci prava nametnula
bitku za politièko opredjeljenje hrvatskoga katolièkog sveæenstva, razumljivo je
da je u sadrajnom smislu u sreditu polemike skupine oko Hrvatstva s Obzorom
u kojem mu se u ime sveæenstva suprotstavljao Stjepan Koreniæ, a u ime laika
ime Mazzura bilo pitanje politizacije katolicizma, pitanje osnutka katolièke
stranke i njezina poloaja u odnosu prema hijerarhiji, pitanje odnosa Crkve i
drave kao i odnos katolika prema liberalizmu i liberalnom katolicizmu.
Svakako je zanimljivo primijetiti da je skupina oko Hrvatstva, raspravljajuæi o
politizaciji katolicizma, vrlo precizno definirala u èemu je sutina spora izmeðu
nje i Hrvatske stranke prava, kao i ostalih njezinih protivnika. S tim u vezi Hrvat-
stvo je pisalo da sukob proizlazi iz razlike u odgovoru na pitanje «...da li religija
ima socijalni znaèaj, ili nema. Na jednu stranu stupaju oni koji kau, da uredjeni
drutveni ivot nije moguæ bez religije, na drugu stranu pak oni, koji pripisuju
religiji samo neku privatnu vanost». Skupina oko Hrvatstva bila je, dakle, naèisto
s tim da je politièki katolicizam u osnovi proizvod nastojanja da se religiji saèuva
i osigura uloga ne samo bitnoga, nego upravo odluèujuæega èimbenika ukupnog
drutvenog kretanja, koje se nuno konfrontira s miljenjima da u modernom
drutvu, uslijed njegove sloenosti, religija vie ne moe biti okvir unutar kojega
æe se traiti rjeenje na sva pitanja i da, sukladno tome, ona jednostavno vie ne
moe imati onakvu socijalnu funkciju koju je imala u tradicionalnom, feudalnom
drutvu, to jest prije nego to je drutveni razvoj potaknuo proces sustavne podjele
na svjetovno i duhovno podruèje. Braneæi svoje stajalite da vjersko uèenje mora
zadrati izravnu, a ne samo posrednu ulogu u reguliranju drutvenog kretanja kao
jedino ispravno, Hrvatstvo je isticalo da je vjersko pitanje u sutini primarno
13
HRV 3 (1904).
166
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 166 25.10.2005, 21:17

drutveno, a samim tim i politièko pitanje, te da je, sukladno tome, politièki

angaman u ime religije ne samo dopustiv, nego i nuan, napose s obzirom na
aktualne hrvatske drutvene okolnosti, u kojima se sve jasnije oèitava tendencija
za korjenitom promjenom drutvene funkcije religioznog uèenja.14 No, pritom je
svakako zanimljivo istaknuti da je skupina oko Hrvatstva odbijala upotrebu pojma
«klerikalizma» kojim su se sluili ne samo u Obzoru nego i u drugim listovima
suprotstavljali su se politièkom katolicizmu. Pojam «klerikalizam», u interpre-
taciji Hrvatstva, bio je, naime, shvaæen u smislu neprijateljstva prema bilo kakvoj
akciji katolika, a ne samo prema njihovu pokuaju izravnoga politièkog angairanja
s ciljem ureðenja drutvenoga ivota na temelju katolièkih vjerskih naèela.15
to se tièe pitanja osnutka katolièke stranke, Hrvatstvo je u svom prvom broju
istaknulo da je stranaèko organiziranje hrvatskih katolika stvar bliske buduænosti,
potvrdivi tako procjene protivnika politièkog katolicizma da je osnutak kato-
lièkoga politièkog lista samo prvi korak u procesu utemeljenja katolièke stranke.16
Opravdavajuæi potrebu njezina osnutka, list je isticao da u svim «katolièkim
narodima» veæ odavno postoje katolièke stranke i da je, prema tome, prirodno da
se takva stranka osnuje i u Hrvatskoj, tim vie to praksa postojeæih stranaka,
odnosno pisanje njihovih listova a napose Hrvatske stranke prava i Obzora, unazad
nekog vremena svjedoèi o odstupanju od «pravog» katolicizma. Stoga je, prema
ocjeni Hrvatstva, nuno «...da se rtvenik i politièka tribina udrue...», i to to
prije, kako bi se na vrijeme otklonile negativne posljedice koje nanose hrvatskom
drutvu otklon od katolicizma, za to su ponajprije krivi «realisti» koji su izrazito
neprijateljski raspoloeni i prema vjeri i prema Katolièkoj crkvi.17
Najavljujuæi osnutak stranke i opravdavajuæi njezinu potrebu, Hrvatstvo je,
dakako, samo izraavalo miljenje hrvatskih biskupa koji su bili jednoduni u
ocjeni da je katolièka stranka u banskoj Hrvatskoj nuna i da je svakako treba
osnovati. Uostalom, za njezin su osnutak dobili u oujku 1904. izrièito odobrenje
od Svete Stolice.18
Pitanje moe li i u kojoj mjeri pojava katolièke stranke doprinijeti produbljivanju
sukoba na opozicijskom dijelu hrvatske politièke scene i tako pridonijeti slabljenju
opozicije, a s time i izglede za rjeenje hrvatskog pitanja, takoðer je bilo u samom
sreditu spora izmeðu pobornika i protivnika politièkog katolicizma.19 Stoga je
razumljivo da je ono zauzimalo vano mjesto i u suèeljavanjima Hrvatstva s
dijelom opozicijskog tiska. Hrvatstvo je, razumije se, tvrdilo kako je prigovor da
14
HRV 2, 3, 6, (1904).
15
HRV 3 (1904).
16
HRV 1 (1904).
17
HRV 2 (1904).
18
HS 1904, 328.
19
HRV 5, 7 (1904).
167
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 167 25.10.2005, 21:17

bi katolièka stranka mogla izazvati dodatni razdor u redovima hrvatske opozicije

potpuno neosnovan. S tim u vezi skupina oko Hrvatstva isticala je da njezin list,
kao jezgra buduæe stranke, zagovara hrvatske interese, to jest pravo hrvatskog
naroda koje mu pripada na osnovi povijesnoga, ali i prirodnoga prava i koje mu,
uostalom, jamèi i Hrvatsko-ugarska nagodba. Prema tome, nacionalno-politièka
stajalita grupe oko Hrvatstva ne mogu odgovarati samo onima koji ne vode raèuna
o nacionalnim interesima, onima koji su «...pomutili pojmove, tako, da veæ mnogi
èlan hrvatskog naroda ne zna, je li Hrvat, Srbin ili jugoslaven ili to je...».20 Tvrdnje
protivnika politièkog katolicizma da æe, ukoliko se osnuje, katolièka stranka
izazvati samo daljnju podjelu u okviru opozicije i da æe tako jo vie oteati
postizanje eventualnoga politièkog konsenzusa kao bitnog preduvjeta za uspjenu
nacionalnu politiku, i to u prijelomnim trenucima s obzirom na krizu dualizma,
zabrinjavale su donekle i samog Posiloviæa, koji je navodno u privatnim kontaktima
davao umirujuæe izjave da skupina oko Hrvatstva ne predstavlja u tom pogledu
nikakvu opasnost.21
Osim to je kategorièki tvrdio da nacionalni program nije ono to smeta protiv-
nicima grupe oko Hrvatstva, list je pokuao odbaciti i primjedbe da æe svojim
krutim stajalitima o vjersko-crkvenim pitanjima pridonijeti podjeli izmeðu sveæen-
stva i laika. S tim je u vezi Hrvatstvo, dodue, moralo priznati da æe njegovo
odluèno, beskompromisno «katolitvo» zacijelo naiæi na otpor, no, prema miljenju
lista, to za «katolièkog Hrvata» ne bi zapravo smjelo biti sporno. Hrvatstvo, naime,
toboe samo «bistri pojmove», a odrjeitost s kojom pritom nastupa moe biti
samo «na diku», tovie, ona svakom «pravom» katoliku mora imponirati. Pritom
je list ujedno izrazio èuðenje to protiv njegova stila, odnosno tona s kojim se
obraæa svojim protivnicima negoduje upravo Hrvatska stranka prava koja se smatra
katolièkom.22
Predmet rasprave Hrvatstva s Obzorom bilo je i pitanje drutvenog poloaja
Katolièke crkve, odnosno pitanje njezina odnosa prema dravi. Pomalo nespretno,
Koreniæ je s tim u vezi u Obzoru optuio grupu oko Hrvatstva da se ona zapravo
zalae za odvajanje Crkve od drave, to, razumije se, nije bilo toèno. Spomenuta
Koreniæeva tvrdnja proizlazila je iz krivog tumaèenja nejasne programske formula-
cije grupe oko Hrvatstva da æe se boriti za «samostojnost» Katolièke crkve. Razu-
mijevajuæi pojam «samostojnost» u smislu samostalnosti, odnosno odvojenosti
Crkve od drave, Koreniæ je u Obzoru brzopleto okrivio grupu oko Hrvatstva i za
nastojanje oko ukidanja konkordata, to njoj nije bilo ni na kraj pameti, premda je
drala da konkordat nije najbolje rjeenje odnosa izmeðu Crkve i drave, jer na
20
HRV 5 (1904).
21
HRV 5 (1904).
22
HRV 5, 6 (1904)
168
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 168 25.10.2005, 21:17

odreðeni naèin ipak omeðuje njezino drutveno djelovanje. Skupini oko Hrvatstva
ideal je, naime, bio potpuno neogranièeno djelovanje Crkve i to na svim razinama.23
Polemika s Obzorom, ali i s drugim listovima, vodila se u poèetku i oko pitanja
samostalnosti djelovanja katolika na politièkoj razini s obzirom na èinjenicu da
su u suvremenom shvaæanju Crkve prema kojemu je ona bila strogo podijeljena
na laike i klerike i prema kojoj su prvi potpuno zavisili od sveæenstva gotovo
bez ikakve moguænosti samostalnog djelovanja.24 Problem je otvorio Mazzura,
koji je u jednom od uvodnika u Obzoru pokuao tvrditi suprotno, to jest dokazati
da se katolici, kad je rijeè o politièkom djelovanju, ne moraju bespogovorno
podvrgavati hijerarhiji, ukljuèujuæi i papinstvo, navodeæi pritom kao primjer Irsku,
gdje su se katolici usprotivili papinu zahtjevu da se pokore engleskoj vladi.25
Mazzurin je èlanak bio, dakako, usmjeren protiv nastojanja skupine oko Hrvat-
stva da se sveæenstvo banske Hrvatske, slijedeæi obavezu poslunosti, i u politièkim
pitanjima opredjeljuje ovisno o uputama episkopata. S obzirom na tenju da
politièki ujedini sveæenstvo, skupina oko Hrvatstva, razumije se, nije se mogla
sloiti s Mazzurinim miljenjem, premda nije bila spremna niti otvoreno izjaviti
da je u politièkom ivotu spremna potpuno slijediti hijerarhiju u njezinim politièkim
gleditima.26 Svoju neovisnost o Vatikanu u pogledu nacionalno-politièkog
programa Hrvatstvo je branilo tvrdnjom da bi se, s dunim potovanjem, i samo
oprlo Svetoj Stolici ukoliko bi ona, to je malo vjerojatno, traila promjenu njezina
politièkog programa. No, istovremeno je list naglasilo da Sveta Stolica toboe
rijetko kada daje politièke savjete, a kada to uèini, tada za to toboe uvijek postoje
iznimno ozbiljni razlozi i tada je to uvijek u interesu i Crkve i dotiènog naroda, pa
se stoga takvi savjeti ipak ne mogu olako i napreèac odbaciti, to je, dakako,
relativiziralo izjavu o spremnosti da u ime nacionalno-politièkih ciljeva prui
otpor papinstvu.27
Skupini oko Hrvatstva to je, naime, bilo vano da bi se lake mogla obraniti od
kritike da je potpuno nesamostalna u djelovanju i u oblikovanju politièkog
miljenja, odnosno da zapravo samo izraava politièko stajalite hrvatskog
episkopata, to je Hrvatstvo odluèno pobijalo, opetujuæi tvrdnju da je osnovano s
ciljem da bude «...list svih Hrvata pravih katolika...» i da je posve samostalno.28
No, naglaavajuæi svoju samostalnost, bilo je kontradiktorno jer ne samo da je
istovremeno isticalo podrku episkopata i zagrebaèkog nadbiskupa nego je
23
HRV 3, 4 (1904).
24
HRV 3 (1904).
25
HRV 5 (1904).
26
HRV 5 (1904).
27
HRV 1, 5 (1904).
28
HRV 1, 6, 21 (1904).
169
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 169 25.10.2005, 21:17

viekratno ponavljalo da se skupina oko Hrvatstva okupila oko svog metropolita.29

Uostalom, samo je Hrvatstvo posredno priznalo da je negiranjem svoje povezanosti
sa zagrebaèkim nadbiskupom i hrvatskim biskupima zapravo eljelo zatititi
biskupe neugodnosti kritike zbog izravnog uplitanja u politiku, kojoj su bili izloeni
otkako se proèulo da biskupi osnivaju katolièki politièki list.30
Ustrajno pobijanje tvrdnji protivnika politièkog katolicizma da je Hrvatstvo
glasilo hrvatskih biskupa bilo je vano i iz drugih razloga. Prije svega, na taj je
naèin skupina oko Hrvatstva eljela otkloniti moguænost da vrhovi Monarhije
optue hrvatske biskupe kako se izravno mijeaju u politiku. Grupi oko Hrvatstva,
ali i hrvatskim biskupima, oèito je jo uvijek bilo u ivom sjeæanju sluèaj
sarajevskog nadbiskupa Stadlera, koji je nakon prvoga hrvatskoga katolièkog
sastanka zaradio vladarev ukor zbog izjave o pripadnosti Bosne i Hercegovine
Hrvatskoj.31 S obzirom na to da je slubeni program skupine oko Hrvatstva bio u
funkciji promocije katolièkog pravatva kao politièke opcije prihvatljive i
vrhovima Monarhije i reimu u Hrvatskoj i da stoga nije izraavao njihovo stvarno
politièko uvjerenje, bilo je za oèekivati da bi biskupi zbog pisanja lista mogli biti
ukoreni od beèkoga, odnosno budimpetanskoga sredita. S druge strane, skupina
oko Hrvatstva imala je u vidu èinjenicu da ni nie sveæenstvo u banskoj Hrvatskoj,
a ni laièka javnost kad je rijeè o politièkim pitanjima nije navikla slijediti
miljenje katolièke hijerarhije, imajuæi na umu njezinu relativnu zavisnost o vrhu
Monarhije. Bilo bi, dakle, nepopularno pozivati sveæenstvo da se politièki opre-
djeljuje kao i episkopat. Naèelno, faktor opredjeljenja sveæenstva za katolièko
pravatvo trebalo je biti iskljuèivo odnos Hrvatstva prema katolicizmu, a ne
njegovo politièko gledite.
Èini se da je Hrvatska stranka prava, suprotstavljajuæi se skupini oko Hrvatstva,
doista ozbiljno raèunala na tradicionalne razlike u politièkim stajalitima izmeðu
vieg sveæenstva, koje je dijelom bilo proreimski usmjereno, i nieg sveæenstva,
koje se uglavnom opredjeljivalo za opoziciju. tovie, ima indicija da ih je nastojala
produbiti i tako barem uza se zadrati nie sveæenstvo. Zato je Obzor razmjerno
uèestalo kritièki pisao o hrvatskom episkopatu, napose o zagrebaèkom nadbiskupu
Posiloviæu, pri èemu mu se napose predbacivao osnutak Hrvatstva, odnosno politi-
zacija katolicizma.32 Opravdavajuæi postupak hrvatskih biskupa na èelu sa zagre-
baèkim nadbiskupom, Hrvatstvo je ukazalo na to da je hrvatski episkopat izrazito
nezadovoljan politièkim strankama u banskoj Hrvatskoj, da u njima vie ne vidi sa-
veznika u svojim antisekularizacijskim nastojanjima, to je, dakako, bilo posve toèno.33
29
HRV 1 (1904).
30
HRV 21 (1904).
31
Strecha 1997, 157-167.
32
HRV 19, 21 (1904).
33
HRV 21 (1904).
170
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 170 25.10.2005, 21:17

U poèetku je samo dio slavonskog sveæenstva na èelu s biskupom Vorakom,

vikarom Ðakovaèko-srijemske biskupije, sa simpatijama prihvatio skupinu oko
Hrvatstva.34 Komentirajuæi politièki program s kojim se predstavila javnosti,
Glasnik biskupije sriemske je, dodue, primijetio da je grupa oko Hrvatstva
naglasila svoje dualistièko i nagodbeno stajalite, no, prema tumaèenju Glasnika,
rijeè je samo o poèetnim pozicijama u borbi za punu politièku slobodu hrvatskog
naroda. Oèito je, dakle, da je Glasnik bio dobro upoznat s namjerom skupine oko
Hrvatstva da navlaèenjem nagodbene i dualistièke maske katolièkom pravatvu
pribave status za vlast podobne opozicijske opcije. Ocjenjujuæi stoga da se pro-
gram skupine oko Hrvatstva, osim u nekim nijansama, zapravo ni po èemu bitno
ne razlikuje od programa ostalih opozicijskih stranka, ukljuèujuæi i Hrvatsku
stranku prava, list je poticao slavonsko i uopæe hrvatsko sveæenstvo da prihvati
Hrvatstvo kao svoje glasilo, pri èemu je i on podvlaèio da sveæenstvo, usprkos
programskoj bliskosti Hrvatske stranke prava i skupine oko Hrvatstva, vie ne
moe slijediti politièku grupaciju u koju su se infiltrirali «mladi», koji svjesno a
ne iz neznanja odbacuju kræanski svjetonazor.35
Razumije se da je Hrvatstvo sa zadovoljstvom registriralo i prokomentiralo
povoljnu ocjenu Glasnika, premda je obzirno odbilo prihvatiti njegovu, uostalom,
posve toènu konstataciju o pronagodbenom i produalistièkom znaèaju svoga
slubenoga politièkog programa.36 Meðutim, odnosi sa slavonskim sveæenstvom
koje se, èini se, dobrim dijelom razoèaralo u Hrvatsku stranku prava, i koje je,
suoèeno s jaèanjem socijalistièkog pokreta u Slavoniji i u Srijemu, trailo njezin
odluèniji angaman u isticanju drutvene vanosti kræanskih, odnosno katolièkih
naèela, nisu dugo ostali idilièni.
Unatoè svojoj antiklerikalnoj tradiciji, unatoè èinjenici da je svojedobno bila
protivnik katolièkog hrvatstva i Koreniæeva nastojanja da se organizira katolièki
pokret s jasno izraenim nacionalnim obiljejem, ali i unatoè èinjenici da je najveæi
dio sveæenstva nije simpatizirao zbog Frankova idovskog podrijetla, Starèeviæeva
hrvatska stranka prava, kao to smo veæ istaknuli, nije se nala na meti skupine
oko Hrvatstva, to je, razumije se, odmah moralo upasti u oèi. U poèetku, u prvim
brojevima, Hrvatstvo je dodue, bilo zamjerilo Hrvatskom Pravu naèin na koji je
svojedobno kritiziralo hrvatski episkopat, napose naèin na koji je pisalo o sarajev-
skom nadbiskupu Josipu Stadleru na svretku svetojeronimske afere, no pritom,
zaèudo, nije isticalo da je rijeè o kriticizmu koji je u biti jasno prepoznatljiv znak
prikrivenog napada na katolicizam, to je inaèe redovito radilo polemizirajuæi sa
protivnicima katolièkog pravatva.37 Osim toga, od hrvatskih opozicijskih listova
34
HRV 5 (1904).
35
HRV 17 (1904).
36
HRV 17 (1904).
37
HRV 1, 2 (1904).
171
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 171 25.10.2005, 21:17

jedino se Hrvatsko Pravo nije nalo u prvim danima èesto objavljivanim popisima
toboe protuvjerskih listova, koje bi «pravi» katolici trebali izbjegavati, tovie,
protiv kojih bi se trebali boriti. Naprotiv, Hrvatstvo je sa zadovoljstvom konstatiralo
da je Hrvatsko Pravo razmjerno pozitivno prokomentiralo njegov vjersko-politièki
program, zaboravljajuæi pritom na svojedobnu Frankovu tvrdnju da je njegova
pojava u osnovi suvina.38
Osim iz èinjenice da Hrvatstvo na adresu Hrvatskog Prava nije uputilo niti
rijeè kritike, buduæi odnosi izmeðu dviju grupacija mogle su se naslutiti i iz naèina
na koji je list komemorirao smrt Eugena Kumièiæa, predsjednika Starèeviæeve
hrvatske stranke prava, koji je umro netom nakon to je list poèeo izlaziti. U
prigodno pisanom uvodniku Hrvatstvo je o Kumièiæu, biranim rijeèima, pisalo
kao o odluènom, portvovnom politièaru, istovremeno istièuæi da je rijeè o
markantnoj liènosti u novijoj hrvatskoj knjievnosti. No, to jo ne bi samo po
sebi bilo indikativno, da pritom, osvræuæi se ukratko na njegova najvanija djela,
u vezi s romanom «Kraljica Lepa» autor uvodnika nije napisao sljedeæe: «...mi
ba posve i ne odobravamo svih nazora, to ih je osobito u ovoj potonjoj velikoj
pripoviesti razvio».39 Valja, naime, znati da je Kumièiæeva «Kraljica Lepa», koja
je nastala nakon svretka svetojeronimske afere, a za koju pretpostavljam da je i
inspirirala autora, bila roman s izrazito antiklerikalnom porukom. Ako je Hrvatstvo
i vodilo raèuna o tome da u trenutku Kumièiæeve smrti bude obazrivo prema
njemu, ocjena je ipak isuvie blaga, a da ne bi bila znakovita za glasilo koje je u
svom prvom broju, u skladu s lozinkom o «diobi duhova», najavilo beskompro-
misni sukob sa svima koji u bilo èemu i na bilo koji naèin odstupaju od katolièkog
uèenja! Bio je to prvi jasan signal da je skupina oko Hrvatstva, kad su u pitanju
politièki razlozi, itekako spremna odstupiti od svoga ekskluzivnog, borbenog
katolicizma, ali i jasan pokazatelj da joj je itekako stalo do dobrih odnosa s frankov-
cima.
U okviru polemike s Obzorom, koja je, kao to smo veæ istaknuli, bila izraz
borbe izmeðu Hrvatske stranke prava i skupine oko Hrvatstva za politièko opredje-
ljenje hrvatskog sveæenstva, posebno je mjesto imalo pitanje je li svojim potpisom
na proglas Katolièkog tiskovnog drutva Strossmayer dao suglasnost za osnutak
katolièkoga politièkog dnevnika, odnosno za osnutak katolièke stranke, ili je bio
obmanut. O znaèenju Strossmayerova potpisa na proglas o utemeljenju Katoliè-
koga tiskovnog drutva raspravljalo se u javnosti veæ prije pojave Hrvatstva. Uoèi
izlaska lista poèele su kolati informacije da je biskup obmanut da se ne slae s
osnutkom Hrvatstva te da se protivi ideji o pokretanju stranke.40 Zato je veæ u
prvom broju list to demantirao, nijeèuæi Koreniæevu tvrdnju da je Matija Seiger-
38
HRV 4 (1904).
39
HRV 10 (1904).
40
HRV 9 (1904).
172
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 172 25.10.2005, 21:17

schmied, koji je u oujku 1904. posjetio Strossmayera s namjerom da ga upozna

o odluci o utemeljenju Katolièkoga tiskovnog drutva i zamoli za podrku, zapravo
obmanuo biskupa. U izjavi objavljenoj u Hrvatstvu Seigerschmied je rekao da je
biskup, nakon to mu je proèitao tekst proglasa, svoj potpis na njega stavio potpuno
svjestan o èemu se radi, a dodao je i to da je prije toga o osnutku Katolièkoga
tiskovnog drutva obavijestio i biskupova tajnika Anðelka Voraka koji je na-
knadno takoðer potpisao proglas.41
Meðutim, u svojoj izjavi Seigerschmied nije rekao je li biskupa obavijestio i o
namjeri da katolièki politièki list ima namjeru biti sredite iz kojega æe izrasti
katolièka stranka. Prema svemu sudeæi, nije to uradio. Seigerschmied je, naime,
mogao oèekivati kakva bi mogla biti biskupova reakcija, pa je namjeru o osnutku
katolièkog lista i katolièke stranke preutio. Strossmayer je, dakle, bio obavijeten
samo o tome da se osniva tiskovno drutvo s ciljem da izdaje publikacije vjerskog
sadraja, pa je logièno da se tomu nije usprotivio i da je potpisao proglas, ne
sluteæi da bi njegovo ime moglo biti iskoriteno kao mamac sveæenstvu da podri
skupinu oko Hrvatstva. Strossmayer je, naime, bio ivi simbol obzorakog sve-
æenstva.
Uostalom, Koreniæ je u Obzoru objavio uvodnik iz kojega je razvidno da biskup
doista nije bio upoznat s planom o osnutku Hrvatstva, kao ni s namjerom hrvatskog
episkopata da osnuje katolièku stranku. O tome su ga informirali Koreniæ i Smièi-
klas, koji su ga naknadno posjetili. U svom uvodniku Koreniæ je, osim toga, prenio
i biskupovu izjavu da se «...sa ustrajanjem takve stranke ne slae i da na to nikad
nije privolio...», tovie, da mu je potpis na proglas o osnutku Katolièkoga tiskov-
nog drutva, buduæi da nije bio cjelovito obavijeten o njegovoj zadaæi, zapravo
izmamljen «furtim», to jest na prevaru, te da duboko ali to je to uradio.42 Iako
su ga Smièiklas i Koreniæ zacijelo nagovarali da povuèe potpis, Strossmayer to
nije uradio. Nakon Koreniæeva uvodnika, Hrvatstvo nije vie negiralo da biskup
u trenutku potpisivanja proglasa o osnutku Katolièkoga tiskovnog drutva nije
bio informiran o èemu se radi. Drugim rijeèima, priznalo je biskupovu tvrdnju da
je bio obmanut.43 To je pridonijelo tomu da se otada u politièkom argonu njezinih
protivnika za skupinu oko Hrvatstva redovito upotrebljavao pojam «furtimai»
koji se postupno toliko uvrijeio da se poèeo opæenito koristiti kao sinonim za
pobornike politièkog katolicizma.
Preteno zaokupljeno polemièkim tekstovima u vezi s ekskluzivno katolièkim
obiljejem lista i militantnim napadima na protivnike politizacije katolicizma koji
su dolazili iz razlièitih politièkih struja, skupina oko Hrvatstva u prvim danima
svoga javnog djelovanja nije imala ni dovoljno vremena, niti dovoljno prostora u
41
HRV 1 (1904).
42
OB 122 (1904).
43
HRV 6 (1904).
173
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 173 25.10.2005, 21:17

svom listu da preciznije i cjelovitije izrazi svoja stajalita u vezi s rjeenjem

hrvatskog pitanja. Prvu priliku da o tome izrazi svoje stajalite pruio joj je
Schwartz-Gelb, konzervativni beèki list velikoaustrijske orijentacije, koji je
otprilike godinu dana kasnije, nakon to se prije toga transformirao u glasilo
velikoaustrijski opredijeljene austro-njemaèke omladine, postao jedinim od
nekoliko sredinjih glasila velikoaustrijskog kruga.
Sredinom svibnja 1904. list je objavio opiran èlanak pod nazivom «Buduænost
Hrvatske». Podsjeæajuæi austrijsku javnost na zasluge Hrvata za Austriju i za
dinastiju tijekom povijesti i visoko ih pritom vrednujuæi, Schwartz-Gelb je, uz
ostalo, upozoravao Hrvate kako neprestano moraju imati na umu to da buduænost
Hrvatske lei samo u njihovu vjernom vezivanju uz «...zastave Austrije i
Habsburke kuæe...». Kao katolici i kao narod provjereno odan katolièkoj dinastiji,
Hrvati su na jugu Monarhije, na Balkanu, poput Poljaka na sjeveru, nosioci
«...jedne velike misije...». Oni, naime, imaju zadaæu pomoæi austrijskoj politici
da na Balkanu savlada «...iznimno vane probleme...», èijim rjeavanjem Austrija
ne osigurava samo svoje vitalne interese nego istovremeno «...otvara hrvatskom
narodu nove horizonte...». Ispuni li hrvatski narod svoju povijesnu zadaæu, to jest
ako se stavi u slubu austrijskih interesa na Balkanu, ostane li nepokolebljivo
vjeran caru i carstvu, moraju mu se priznati njegova prava, i to u njihovu punom
opsegu, jer je to u interesu i dinastije i cjelokupne Monarhije, isticao je Schwartz-
Gelb, obraæajuæi se izravno skupini oko Hrvatstva i nudeæi joj pritom veliko-
austrijski mamac.
Schwartz-Gelb se, naime, pohvalno izrazio o Hrvatstvu, piuæi o njemu kao o
glasilu nove politièke struje u Hrvatskoj, koja pod vodstvom hrvatskog episkopata
izlazi na politièku pozornicu i koja, prema njegovim ocjenama, pritom nailazi na
snanu podrku u hrvatskom sveæenstvu, uslijed èega sve postojeæe hrvatske
stranke poèinju osjeæati ugroenima, jer im ta nova, «jedva roðena» politièka
grupacija, s tako moænom podrkom i jednako tako moænim zaleðem, ozbiljno
prijeti da uskoro budu posve marginalizirane.44
Obavijesti s kojima je raspolagao Schwartz-Gelb nisu, meðutim, bile toène.
Proboj Hrvatstva na hrvatsku politièku scenu bio je muèan zbog snanog otpora
brojnih protivnika politièkog katolicizma, a podrka sveæenstva gotovo nikakva,
osim, èini se, u Slavoniji. Skupina koja se okupljala oko lista bila je zapravo
malobrojna i bez obzira na doista moæno zaleðe katolièke hijerarhije na èelu sa
zagrebaèkim nadbiskupom usamljena u svojim nastojanjima oko promocije
katolièkog pravatva. Dodue, bila je tek na poèetku svog djelovanja u politièkom
ivotu i mogla se nadati promjeni situacije, meðutim, poèetna iskustva nisu bila
nimalo ohrabrujuæa. No, moguæe je pretpostaviti da je to skupini oko Schwartz-
44
SG 12 (1904).
174
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 174 25.10.2005, 21:17

Gelba bilo poznato i da je list svojim pisanjem o snazi katolièko pravake struje
nastojao samo ohrabriti pristalice politièkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj.
Uostalom, buduæi da joj je javno nudio suradnju, Schwartz-Gelb o skupini oko
Hrvatstva doista nije mogao pisati kao o marginalnoj politièkoj struji.
Skupini oko Hrvatstva, koja je, kao to æe se kasnije vidjeti, od poèetka vrlo
pomno pratila pisanje velikoastrijskog tiska, èlanak lista Schwartz-Gelb o Hrvat-
skoj i njezinoj svijetloj buduænosti, uz uvjet da se njezina politika stavi u slubu
velikoaustrijske ideje, zacijelo nije mogao promaknuti. Stoga se redakcija Hrvat-
stva potrudila da na njega opirno odgovori, koristeæi ujedno priliku da po prvi
put javnosti prezentira kako pobornici katolièkog pravatva vide rjeenje hrvatskog
pitanja u kontekstu krize dualizma.
Odgovarajuæi listu Schwartz-Gelb uvodnicima koji su, to je svakako znakovito,
bili objavljeni pod naslovom koji je glasio «Buduænost Hrvatske», èime se oèito
eljelo naglasiti da je rijeè o dijalogu, skupina oko Hrvatstva izrazila je veliko
zadovoljstvo zbog toga to je list posvetio panju Hrvatskoj i to je pritom pokazao
«puno razumijevanje» za vanost koju ona ima za Monarhiju, poruèujuæi mu da
bi takva stajalita bilo neobièno vano nastaviti sustavno iriti u «beèkim kru-
govima», koji su dosada u vezi s rjeenjem hrvatskog pitanja, s obzirom na nje-
govu vanost za Monarhiju, pokazivali «...upravo samoubojstvenu kratkovid-
nost...». eleæi se toboe poblie predstaviti beèkoj i austrijskoj javnosti, a zapravo
koristeæi priliku da se napokon serioznije predstavi hrvatskoj politièkoj javnosti,
skupina oko Hrvatstva naglasila je da nisu samo unutranje politièke prilike bile
razlogom to se oformila. Jednaku je vanost imala i aktualna situacija u Monarhiji.
Prema njezinu viðenju i s obzirom na kontinuiranu ustavnu krizu uvjetovanu èeko-
njemaèkim sukobom, stanje u austrijskom dijelu drave je «...neka vrst provi-
zorija...», koji se dugoroèno ne moe odrati. Prije ili kasnije mora doæi do odgo-
varajuæe «promjene ustava», to je vano ne samo za stabilnost Austrije nego i
Ugarske, u kojoj austrijska kriza svakog èasa moe izazvati ponovnu destabilizaciju
prilika.45
to se tièe odnosa izmeðu Austrije i Ugarske, Hrvatstvo je ocijenilo da meðu
dvjema saveznim dravama trenutno vlada «neki interim». Kriza koja je u Ugarskoj
izbila 1903. pokazuje, naime, da maðarski politièki krugovi dualizam opæenito
shvaæaju samo prolaznom etapom na putu do konaènog osamostaljenja zemlje. U
kontekstu krize Monarhije koja æe se, nasuprot ocjeni autora, iznova razbuktati
a koja prije ili kasnije mora zavriti njezinim preureðenjem zadaæa je Hrvatstva
i skupine oko njega «... da narod tako pripravimo, da on na dan obraèunavanja
podnese na eskompte ne samo svoj sadanji conto, veæ i prijanje kupone, kojih
nije dospio kod prijanjih likvidacija unovèiti». S tim u vezi autor je, slauæi se s
45
HRV 12 (1904).
175
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 175 25.10.2005, 21:17

miljenjem lista Schwartz-Gelb o vanosti Hrvatske za Monarhiju zbog izlaska

na Jadran i zbog èinjenice da put na Balkan vodi preko njezina teritorija, izrazio
uvjerenje da æe zbog iznimne geostrateke vanosti hrvatskog prostora izmeðu
austrijskih i ugarskih vladajuæih èimbenika biti prije postignut sporazum o svim
ostalim pitanjima, negoli o pitanju Hrvatske, jer onaj dio Monarhije u èijem æe
sastavu biti Hrvatska «ostaje velevlast», dok drugi postaje tek «drugotna dra-
vica».46
S tim u vezi Hrvatstvo je upozorilo velikoaustrijance oko lista Schwartz-Gelb
na to da su Hrvati tijekom svoje povijesti bezbroj puta dokazali svoju vjernost
dinastiji, ispunjavajuæi pritom «bilateralne» ugovore to su ih s njome sklopili
1527. i 1712., dodajuæi tomu da su joj oni i nadalje spremni iskazivati lojalnost i
to iz razloga to «...na zastavi Habsburgovaca mi vidimo onu krunu, koju smo im
po dva puta stavili na glavu». Prema tome, podrka Hrvata vladajuæoj dinastiji je
bezuvjetna, a proizlazi iz osjeæaja lojalnosti prema austrijskom caru kao hrvatskom
kralju. No, stvar stoji sasvim drukèije kad je u pitanju odnos prema Austriji koji
nipoto ne moe biti bezuvjetan, tim vie to su se u nedavnoj prolosti Beè i
Peta dogovorili ne vodeæi raèuna o hrvatskim interesima, to se vie ne smije
ponoviti. Stoga se autor zaloio da se podrka Austriji uvjetuje preciznim dogo-
vorom o eventualnom buduæem dravnopravnom odnosu izmeðu Austrije i Hrvat-
ske, kako se ne bi ponovila situacija iz prolosti «...kada je Hrvatska prisegla
vjernost samo previnjoj dinastiji, a Austrija je mislila, da smo time postali njezina
okupirana provincija». Iako se toboe radilo samo o «personalnoj uniji», Austrija
je, prema autoru, Hrvatsku samovoljno komadala, a narod denacionalizirala, nano-
seæi mu u nacionalnom i politièkom smislu vie tete nego petostoljetna vladavina
Turaka. Prema tome, vie ne dolazi u obzir to da se Hrvati bez èvrstih garancija
stavljaju u bilo èiju slubu. U obzir dolazi samo «...koordinacija hrvatske zastave
uz austrijsku...». No, pritom autor je podvukao da je okvir Monarhije za Hrvatsku
neupitan, ali uz uvjet da Austrija najprije popravi sve ono zlo koje joj je nanijela,
konkretno da omoguæe da «...nam se raztrgana domovina ujedini i pogaen a
prava uzkrise».47
Iako se u cijelosti sloio s vanoæu hrvatskog pitanja za Monarhiju i za njezin
poloaj kao velike sile, uvodnièar Hrvatstva bio je kritièan prema tvrdnji Schwartz-
gelba da Austrija svojom intervencijom na Balkanu otvara Hrvatskoj «nove hori-
zonte». S tim u vezi tvrdio je da stvar stoji upravo suprotno, naime, da je Hrvatska
ta koja ih otvara Austriji. Osim toga, izjavio je da nema samo Hrvatska «misiju»
za koju bi se morala pripremati, nego da je ima i Austrija, a ona æe se, prema
njemu, sastojati u promjeni politike prema potlaèenim narodima. Austrija mora
znati da nikada nije bila drava, nego monarhijska zajednica, a danas vie nije
46
HRV 12 (1904).
47
HRV 13 (1904).
176
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 176 25.10.2005, 21:17

niti to, veæ je samo «psiholoka predstava». Da bi to prestala biti, to jest da bi od

besadrajnog pojma postala dravom, ona mora prihvatiti èinjenicu da se u osnovi
sastoji od skupine zemalja koje su se svojedobno dobrovoljno okupile oko jednoga
vladara s ciljem da udruenim snagama brane i promièu parcijalne interese svake
pojedine zemlje. Drugim rijeèima, Austrija, da bi mogla opstati i funkcionirati
kao drava, mora se federalizirati na naèelu ravnopravnosti i jednakosti. To je
zadaæa i smisao Austrije, kojoj se ona iznevjerila, i koju treba «...na pravi put
svesti...». Zakljuèujuæi, uvodnièar je, dodue, naglasivi pritom slaganje s milje-
njem da je rjeenje hrvatskog pitanja u interesu dinastije i Monarhije, no istaknuo
je da æe Hrvati o tim interesima najbolje voditi raèuna tako da ponajprije povedu
brigu o sebi.48
Iz ovog samosvjesno pisanog teksta, èiji je autor najvjerojatnije bio Harambaiæ,
jasno proizlazi odbijanje skupine oko Hrvatstva da prihvati mamac velikoaustrijske
politike, koja je u osnovi ila za stvaranjem snane, centralizirane drave s njemaè-
kim obiljejem. No, jasno je i to da skupina oko Hrvatstva, unatoè ultimativnom
i odrjeitom tonu kojim je odgovorila Schwartz-Gelbu, nije eljela definitivno
jednom zauvijek odbiti suradnju s velikoaustrijskim krugovima. Pokazala je,
tovie, da je ona moguæa, uz uvjet cjelovitog rjeenja hrvatskog pitanja, to jest
uz ostvarenja hrvatske teritorijalne cjelovitosti i dravnosti i prethodnoga preciznog
utvrðivanja austrijsko-hrvatskih dravnopravnih odnosa, kao i uz uvjet da se ona
preobrazi u saveznu, na federalistièkom principu ustrojenu dravu.
Ambiciozno, odluèno postavljene zahtjeve koje je u vezi s moguæom suradnjom
skupina oko Hrvatstva uputila na adresu lista Schwartz-gelb valja razumjeti i kao
poziv velikoaustrijskim politièkim krugovima da se konaèno izjasne to podrazu-
mijevaju pod «Velikom Austrijom» za koju je zalau. Valja, naime, uzeti u obzir
da su koncepti s kojima su pobornici velikoaustrijske politike u to vrijeme baratali
paljivo izbjegavali poblie definirati za kakvo se preureðenje monarhije zalau.
S druge strane, potrebno je voditi raèuna o tome da je stvarna snaga velikoaustrij-
skih grupacija iz kojih æe se na èelu s beèkim kræanskim socijalistima u jesen
1905. oblikovati tzv. velikoaustrijski krug bila velika nepoznanica.49 Razumljivo
je, dakle, da je prvi poziv velikoaustrijskog kruga to je skupini oko Hrvatstva
stigao iz grupe oko lista Schwartz-Gelba ostao neuslian.
No zahtjevi to ih je skupina oko Hrvatstva postavila listu Schwartz-Gelb,
odnosno beèkoj i austrijskoj javnosti, bili su namijenjeni i maðarskim politièkim
snagama, napose maðarskoj opoziciji. S druge strane, izreèeni su i zbog domaæe
javnosti, koja se veæinom usprotivila katolièkom pravatvu skupine oko Hrvatstva,
koju je veæ prije pojave njezina glasila optuivala kao sluinèad «beèke kamarile»,
to je ona, dakako, pobijala ne skrivajuæi pritom svoje simpatije za buduæega
48
HRV 13 (1904).
49
Gross 1970, 14-15.
177
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 177 25.10.2005, 21:17

vladara, velikoaustrijski usmjerenog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, jer

je bio «...gorljiv, zanesen, oduevljen katolik».50 Bilo je, dakle, vie razloga za
odluèan, odrijeit ton, koji je nespojiv s nekim tko je spreman pokorno sluiti.
Usprkos odbijanju ponuðene suradnje, list Schwartz-Gelb je tijekom svibnja
nastavio povremeno pisati o Hrvatskoj i njezinoj vanosti za dinastiju i Monarhiju,
prelazeæi prilièno benevolentno preko ultimativnog tona to ga je Hrvatstvo upo-
trijebilo odgovarajuæi mu na sugestiju da prihvati poziv na suradnju s velikoaus-
trijskom politikom. Piuæi o Hrvatskoj, o njezinu dravnopravnom poloaju u
okviru Ugarske, kao i o njezinim problemima s maðarskim nacionalizmom, list
«korienitih Austrijanaca» poigravao se pritom s Kossuthovim sloganom «...Ugar-
ske (to jest Maðarske op. M. S.) jo nema Ugarske æe biti...», pretvarajuæi ga
u slogan «...Hrvatske jo nema Hrvatske æe biti...», poruèujuæi time skupini oko
Hrvatstva da bi se velikoaustrijska politika mogla zaloiti za oivotvorenje hrvat-
skoga dravnog prava.51 No, razvijajuæi koncept o «Velikoj Austriji» list je i dalje
ostao neprecizan i nejasan u pogledu pitanja za kakvo se preustrojstvo Monarhije
zalae, to, razumije se, nije bilo nimalo sluèajno. Stoga je razumljivo da se na
pisanje lista Schwartz-Gelba o Hrvatskoj Hrvatstvo nije vie opirnije osvrtalo.
Uradilo je to svega jo jednom, osvrnuvi se na èlanak kojim je list komemorirao
godinjicu smrti bana Jelaèiæa, slaveæi ga kao «inkarnaciju» odanosti hrvatskog
naroda prema Monarhiji i dinastiji.
Pisanje lista Schwartz-Gelb o Jelaèiæu kao spasitelju Monarhije bio je dobar
povod da skupina oko Hrvatstva iznova podsjeti na ponaanje Austrije prema
Hrvatima. S tim u vezi Hrvatstvo je istaknulo da nakon 1849. ona nita nije uèinila
zbog èega bi joj Hrvati mogli biti zahvalni. Pritom je uvodnièar, koji ovaj put nije
bio onaj isti koji je zapoèeo raspravu s listom Schwartz-Gelb, potpuno preao
preko razdoblja neoapsolutizma kako bi izbjegao izravno optuiti dinastiju za
njegovo uvoðenje. Stajalite skupine oko Hrvatstva oèito je bilo da valja pokazivati
potpunu lojalnost kruni i da je zato ne treba podsjeæati na postupke koji bi mogli
dovesti u pitanje zasadu o bezuvjetnoj lojalnosti hrvatskog naroda Habsburgov-
cima, odnosno ideju o njihovu snanom dinastièkom osjeæaju. No, kad je rijeè o
austrijskoj politici, autor je nije tedio. Spoèitavao joj je, prije svega, protuslaven-
sku i uopæe protuhrvatsku nacionalnu politiku u Istri i u Dalmaciji, gospodarsko
zapostavljanje tih hrvatskih pokrajina kao i sprjeèavanje njihova sjedinjenja s
banskom Hrvatskom. Osim toga, uvodnièar joj je predbacio nametanje Hrvatsko-
ugarske nagodbe, za koju je naglasio da ne moe biti podloga za rjeenje hrvatskog
pitanja jer je «...negacija ugovora od 1527. i 1712. izmedju Hrvatske i previnje
habsburke dinastije...». Optuujuæi za nametanje Hrvatsko-ugarske nagodbe aus-
trijsku politiku, a ne krunu ili jo gore aktualnog vladara, autor je, dakako, branio
50
HRV 1 (1904).
51
SG 17 (1904).
178
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 178 25.10.2005, 21:17

ideoloku zasadu skupine oko Hrvatstva prema kojoj je za sve hrvatske probleme
zapravo kriva austrijska politika, a ne politika krune. Da bi amnestirao krunu od
odgovornosti za tekoæe u kojima se Hrvatska nala nakon uspostave dualizma,
odnosno nakon nametanja Hrvatsko-ugarske nagodbe, autor je ustvrdio da je prije
sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe Hrvatska toboe bila «...pravno suverena
drava stojeæi koli sa Austrijom, toli sa Ugarskom u personalnoj uniji». Dodue,
«...znademo, da je Austrija od te personalne unije uèinila tekom vremena krpu,
ali pravno odnoaja promienila nije.» Tek je nagodba iz 1868. «...suverenu
kraljevinu Hrvatsku, pretvorila u nuzzemlju Ugarske».52
Odbacujuæi Hrvatsko-ugarsku nagodbu kao apsolutno neodgovarajuæu podlogu
za rjeenje hrvatskog pitanja, uvodnièar Hrvatstva elio je s jedne strane poruèiti
listu Schwartz-Gelb da se eventualni buduæi odnos izmeðu Austrije i Hrvatske ne
moe urediti po istom modelu na kojemu poèiva aktualni dravnopravni odnos
izmeðu Hrvatske i Ugarske. Drugim rijeèima, naglasio je da za Hrvatsku ne dolazi
u obzir nikakva varijanta Austro-ugarske nagodbe.
Meðutim, pitanje novoga dravnopravnog poloaja Hrvatske uvodnièar Hr-
vatstva ipak nije elio vezati samo uz kontekst njezinih moguæih buduæih dogovora
s Austrijom, nego ga je vezao uz pitanje preobrazbe cijele Habsburke monarhije,
dakle, i njezina ugarskog dijela. Zato u svom tekstu nije govorio iskljuèivo o
federalizaciji Austrije, nego cijele Monarhije, i to na naèelu pune ravnopravnosti
svih njezinih naroda i zemalja. Dodue, iz èinjenice da se u tekstu izrièito inzistira
na federalizaciji Austrije, koja bi, prema autoru, trebala biti uvod u federalizaciju
cijele Monarhije, a da se pritom posebno ne inzistira i na federalizaciji Ugarske,
moe se naslutiti da je Hrvatstvo moglo zamisliti i Monarhiju bez njezina ugarskog
dijela, dakle, da bi bilo spremno na rjeenje hrvatskog pitanja u okviru jedne
reducirane, ali u svakom sluèaju federalistièki ureðene Habsburke monarhije.
No, u kontekstu pitanja o preureðenje drave uvodnièar je preteno ipak baratao
pojmom Monarhije kao cjeline, to znaèi da je ovom prilikom Hrvatstvo indi-
rektno, ne eleæi konfrontaciju s maðarskom politikom, zatrailo i federalizaciju
njezina ugarskog dijela, raèunajuæi s njom kao s jednom od moguænosti rjeenja
krize dualizma. U okviru federalistièki ureðene Monarhije, pisalo je Hrvatstvo,
hrvatski narod mogao bi realizirati svoje dravno pravo i sjedinjen sa Slovencima
«...u najtjesnjoj vezi...» uivati puni suverenitet i slobodu.53
Osim o gleditima pristalica katolièkog pravatva dijalog izmeðu skupine oko
Hrvatstva i velikoaustrijske grupe oko lista Schwartz-Gelb, u kojem je skupina
oko Hrvatstva kao to smo vidjeli cjelovito iznijela svoje stajalite u vezi s
moguæim rjeenjem hrvatskog pitanja u kontekstu krize dualizma, svjedoèi o tome
da je slubeni program pristalica katolièkog pravatva doista bio samo paravan
52
HRV 27 (1904).
53
HRV 27 (1904).
179
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 179 25.10.2005, 21:17

koji je imao zadaæu prikriti njezino stvarno politièko miljenje, koje je bilo ne
samo protunagodbeno, odnosno protudualistièko. Kao i sve ostale politièke snage
u Hrvatskoj, i skupina oko Hrvatstva bila je, naime, naèisto s tim da je hrvatsko
pitanje nemoguæe rijeiti u okviru dualizma. Vjerujuæi u njegov slom, ona je stoga
rjeenje traila u federaliziranoj Habsburkoj monarhiji, predviðajuæi moguænost
da se ona, u sluèaju osamostaljenja, reducira na prostor koji bi njezinu austrijsku
polovicu, kojoj bi se pridruile hrvatske zemlje, a u sklopu kojih je, premda to iz
razumljivih razloga nije navodila, vidjela i Bosnu i Hercegovinu. Njezino je staja-
lite bilo, dakle, prilièno jasno: cjelovitost i dravnost Hrvatske moguæa je samo
u okviru federalizirane Habsburke monarhije, neovisno o tome kolika ona bila.
O tome kako bi na federalistièkom naèelu preureðena Monarhija doista izgledala,
to jest o pitanju stupnja autonomije jedinica od kojih bi se sastojala, skupina oko
Hrvatstva, kao to smo vidjeli, nije se izjanjavala, no odbacujuæi moguænost da
Hrvatsko-ugarska nagodba bude model za reguliranje hrvatsko-austrijskih drav-
nopravnih odnosa jasno je dala do znanja da prieljkuje to je moguæe iru hrvatsku
autonomiju. Inzistirajuæi prilièno odluèno na federalistièkom preustrojstvu Monar-
hije i pozivajuæi se pritom, u skladu s historijskim, ali i prirodnima pravom, na
naèelo pune ravnopravnosti njezinih naroda i zemalja, skupina oko Hrvatstva
pokazala je da zapravo nije sklona ni trijalizmu, ni subdualizmu. Prema tome,
odmah je na poèetku iznevjerila i program hrvatske opozicije iz 1894., na kojega
se svako toliko pozivala.
S druge strane, uvodnici upuæeni na adresu lista Schwartz-gelb pruaju nam
prilièno dobar uvid u znaèaj pravatva skupine oko Hrvatstva. Pobornici katolièkog
pravatva zadrali su od izvornog pravatva hrvatsku dravnopravnu ideologiju,
koja je, uz prirodno pravo, trebala biti osnovom za postignuæe to ire hrvatske
autonomije, no pritom su, u skladu sa shvaæanjima modernoga pravatva, isticali
da je ona moguæa samo u okviru Habsburke monarhije. Slijedeæi izvorno Starèe-
viæevo uèenje, za politièku sudbinu hrvatskog naroda u Monarhiji krivili su Austri-
ju, no odbacili su interpretaciju izvornog pravatva o vjerolomnoj habsburkoj
dinastiji, koja je takoðer, premda u manjoj mjeri, za nju odgovorna. Za razliku od
Starèeviæeva pravatva, koje nije pratalo Habsburgovcima raskid ugovora to ih
je suvereni hrvatski narod s njima 1527. i 1712. sklopio, a prema kojima se dinastija
obavezala da æe ne samo tititi nego i jaèati hrvatsku dravnost, katolièko je pra-
vatvo u tom pogledu potpuno amnestiralo dinastiju, istièuæi iskljuèivo odanost
hrvatskog naroda prema Habsburgovcima kao hrvatskim kraljevima, eleæi time
ne samo izbjeæi konfrontaciju s krunom, koja se u tom trenutku nalazila u prilièno
nezavidnoj situaciji s obzirom na krizu dualizma, nego i naglasiti ideju o punom
suverenitetu hrvatskog naroda. Pritom, za razliku od izvornog pravatva, katolièko
pravatvo u trenutku svoje pojave nije inzistiralo na zahtjevu da o svom poloaju
Hrvati, kao suvereni narod, mogu raspravljati iskljuèivo s vladarom. Prema svemu
180
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 180 25.10.2005, 21:17

sudeæi, na taj se naèin eljelo izbjeæi bilo kakvu sumnju u eventualno odbijanje
Monarhije kao okvira za uspostavu hrvatske dravnosti.54
Ideja o slavenskoj solidarnosti, koja je, kao i ideja o Habsburkoj monarhiji
kao federaciji, preuzeta iz izvornog jugoslavizma, takoðer je bila sastavni dio
ideologije katolièkog pravatva, a dola je do izraaja u èlancima koji su se bavili
pitanjem preureðenja austrijskog dijela Monarhije. Naime, u vezi s pitanjem preob-
razbe austrijskog dijela Monarhije u saveznu dravu ravnopravnih zemalja i naroda
Hrvatstvo je isticalo da bi u tome kljuènu ulogu mogli i morali odigrati njezini
slavenski narodi, ponajprije Slovenci, Hrvati i Èesi. S tim u vezi ono je isprva
dodue prilièno obazrivo, a s vremenom sve odluènije, pisalo o potrebi da se
napokon sloe i zajednièki istupe s politièkim programom koji bi uvaavao interese
svakoga pojedinog naroda. Za poèetak predlagalo je zajednièku akciju oko zahtjeva
za reformom izbornog zakona.55 S tim u vezi Hrvatstvo je izraavalo vrlo otru
kritiku na raèun politike «mladoèeha», predbacujuæi joj da vodi raèuna samo o
èekim nacionalnim interesima, a da pritom zanemaruje nacionalno-politièke zah-
tjeve ostalih austrijskih Slavena. U tome je ujedno vidjelo i glavni razlog za dosa-
danje neuspjehe èeke nacionalne politike u borbi za ravnopravnost.56
Neslogu meðu slavenskim narodima austrijskog dijela Monarhije ali i opæenito,
Hrvatstvo je interpretiralo kao glavni uzrok njemaèke ekspanzije prema istoku,
odnosno kao glavni razlog za uspostavu dualizama koji se isticalo da je koristio
samo Maðarima i Nijemcima, omoguæivi im poziciju «gospodujuæe narodnosti»
i to unatoè tomu to je rijeè o narodima koji su manjina u dijelovima drave
kojima vladaju. Nadajuæi se da bi proces federalizacije austrijskog dijela mogao
potaknuti proces preureðenja cijele Monarhije na naèelu ravnopravnosti njezinih
naroda i zemalja, skupina oko Hrvatstva posebno je isticala slavenski znaèaj Au-
strije, to jest èinjenicu da Slaveni èine veæinu njezina stanovnitva. S tim u vezi
Hrvatstvo je austrijskim Slavenima preporuèilo da, osim sa zajednièki formuli-
ranim zahtjevom za promjenom izbornog zakona, istupe i sa zahtjevom da se
austrijski dio monarhije federalizira, upuæujuæi ih pritom na èlan 19. temeljnoga
austrijskoga dravnog zakona koji propisuje jednakopravnost naroda. «Mi Slaveni,
ako imamo i zrno soli u glavi moramo na majoritet upotriebiti onamo, da naa
monarhija postane najjaèim bedemom proti Germaniji i njezinom drangu na jug i
iztok».57
Iako se u vezi s pitanjem preureðenja austrijskog dijela Monarhije odluèno zalagalo
za uspostavu uske politièke suradnje njezinih slavenskih naroda, nadajuæi se da bi
ona mogla potaknuti proces federalizacije Austrije, a potom i cijele Monarhije,
54
Gross 2000, 86-142.
55
HRV 8 (1904).
56
HRV 36, 37 (1904).
57
HRV 71 (1904).
181
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 181 25.10.2005, 21:17

Hrvatstvo je izbjegavalo pisati o moguænosti suradnje Hrvata s nemaðarskim

narodima u okviru Ugarske na poticanju njezine preobrazbe u federaciju. Razlog
tomu, s jedne strane, svakako treba traiti u èinjenici da bi se pozivom na zajednièku
politiku nemaðarskih naroda odvie zamjerilo i reimu u Hrvatskoj i maðarskim
vladajuæim èimbenicima, a napose maðarskoj opoziciji, a to, oèito je, skupina
oko Hrvatstva, s obzirom na okolnosti, nije drala oportunim. Bilo je, prema
tome, mnogo sigurnije zagovarati ideju slavenske solidarnosti u austrijskom dijelu
drave i time pokuati krèiti put prema federalizaciji najprije jednog, a potom,
neminovno, i drugog dijela Monarhije. S druge strane, eventualna suradnja s nema-
ðarskim narodima teko da je za Hrvatstvo mogla doæi u obzir zbog njegova
ekskluzivnog katolicizma koji je odbijao prije svega Srbe, ali i druge nekatolièke
narode u izrazito multikonfesionalnoj Ugarskoj. Napokon, treba imati na umu da
skupini oko Hrvatstva federalistièko preureðenje Habsburke monarhije kao cjeline
nipoto nije bio glavni cilj. U njemu je ona tada, kao to smo uostalom i vidjeli,
gledala samo jedan, ali ne i jedini naèin za ostvarenje hrvatskih nacionalno-
politièkih ciljeva. Raèunala je, naime, i to vrlo ozbiljno s moguænoæu da kriza
dualizma zavri i s personalnom unijom, to jest s potpunim osamostaljenjem Ugar-
ske, pa bi se u tom sluèaju Hrvatska svakako trebala prikljuèiti federalistièki
ureðenom ostatku Monarhije.
Inzistiranje na zajednièkoj politici austrijskih Slavena za skupinu oko Hrvatstva
bio je, dakle, najpovoljniji naèin za poticanje procesa federalizacije Habsburke
monarhije kao cjeline. Raèunalo se, naime, s tim da se nakon federalizacije Austrije,
pri èemu je skupina oko Hrvatstva velike nade polagala u izbornu reformu u smislu
uvoðenja opæeg i jednakog prava glasa, i u Ugarskoj naprosto mora uvesti federa-
lizam. Stoga je Hrvatstvo toliko i inzistiralo na pitanju preobrazbe austrijskog dijela
drave, zahtijevajuæi od austrijskih vlada, koje je list prilièno uèestalo otro kritizirao
zbog izrazito protuslavenske politike, da oslonac potrae u slavenskim narodima,
pri èemu ih je upozoravao da je uvjet za to ispunjenje njihovih nacionalnih zahtjeva.58
U slavenskim narodima austrijskog dijela Monarhije beèke bi vlade, pisalo je Hrvat-
stvo, trebale vidjeti «tabor Radeckijev». U protivnom, budu li se one nastavile osla-
njati na Talijane i Nijemce, koji tee povezivanju sa svojim matiènim dravama,
Habsburka monarhija u dogledno æe se vrijeme sasvim sigurno raspasti.59
Zalauæi se svesrdno za suradnju austrijskih Slavena, Hrvatstvo je istovremeno
nastojalo otvoriti prema suradnji sa Slovencima, konkretno sa slovenskom Narod-
nom strankom koja je takoðer zastupala naèela politièkog katolicizma. Njezino
glasilo Slovenec, uostalom, toplo je pozdravilo pojavu Hrvatstva, ocijenivi ga
vanim dogaðajem u ivotu «...bratskog hrvatskog naroda...», pri èemu je list
naglasio istovjetnost politièkih stajalita skupine oko Hrvatstva i slovenske Narod-
58
HRV 65, 71 (1904).
59
HRV 65 (1904).
182
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 182 25.10.2005, 21:18

ne stranke.60 Pokuavajuæi obnoviti prekinute hrvatske veze sa slovenskom politi-

kom, skupina oko Hrvatstva odmah se u poèetku obratila Slovencima, uvjeravajuæi
ih da jedino katolièka vjerska ideja moe biti podloga za njihovo povezivanje.
Dakako, vana je i «srodnost plemenska», no ona sam po sebi ipak nije dovoljna
da omoguæi trajnu suradnju i sprijeèi da se ona zbog «vremenitih interesa» prekine.
Samo «...vez religijski, osobito ako k njemu pridodje jo i vez krvi, jest nerazrjeiv,
jer je vez na podlozi vrhunaravnoj, vjeènoj, nepromjenljivoj».61 Meðutim, valja
reæi da osim povremenih, prilièno rijetkih kontakata, skupini oko Hrvatstva u
poèetku nije polo za rukom ostvariti planiranu vezu sa slovenskom Narodnom
strankom.
Zbog bliskosti stajalita koje su evidentne usprkos nekim razlikama, Starèe-
viæeva hrvatska stranka prava s tihim je odobravanjem pratila pisanje Hrvatstva
jer ga je uz ostalo odobravalo sveæenstvo koje je bilo izravno vezano uz stranku.62
Dodue, malo je vjerojatno da ga je naroèito oduevljavao katolièki ekskluzivizam
Hrvatstva. Prije æe biti da su u skupini koja se oko njega okupljala vidjeli politièku
grupaciju koja bi Starèeviæevoj hrvatskoj stranci prava barem posredno otvorilo
put do onog dijela sveæenstva koje se distanciralo od Hrvatske stranke prava, jer
je prema njoj bilo skeptièno, ali koje se ipak nije eljelo izravno povezati s
frankovcima. Èini se da je slièno razmiljao i Frank kojemu je, kao to smo rekli,
bilo itekako stalo da za svoje aktualne politièke kombinacije dobije makar i po-
srednu potporu klera, prije svega hrvatskog episkopata. Uostalom, javljajuæi se
prvi put u Hrvatstvu kao predstavnik onog dijela sveæenstva koje je izravno bilo
povezano s Starèeviæevom hrvatskom strankom prava, poneto je natuknuo Josip
Tomac o njezinim aktualnim kombinacijama u vezi s grupom oko Hrvatstva.
U èlanku u kojem je pozdravio osnutak lista, on je, istaknuvi da se veæ prije
petnaestak godina zalagao za pokretanje katolièkoga politièkog dnevnika pravake
orijentacije, izjavio da ga u vezi s pripadnicima islamske vjeroispovijesti nimalo
ne brine katolièko obiljeje lista, to je za Franka i dio vodstva Starèeviæeve
hrvatske stranke prava zacijelo bilo problematièno. Ono je, prema njegovu mi-
ljenju, vano nacionalno-politièko usmjerenje i ne moe biti odbojno ni «najuvje-
renijem muslimanu». Osim toga, Tomac je bio miljenja da se Hrvatska stranka
prava, odnosno Obzor, ne suprotstavljaju Hrvatstvu zbog njegova izrazito katoliè-
kog obiljeja nego zbog njegova politièkog programa. Obzor, pisao je Tomac,
«...dobro zna, da Hrvatsko Pravo ne koraca iz poznatih uzroka u dosta katolièkih
kuæa po Hrvatskoj, a po tom biva zastupanje èiste hrvatske ideje u Hrvatskom
Pravu mnogima nepristupaèno, a eto, dolo je Hrvatstvo, koje zastupajuæi èisto
60
HRV 4 (1904).
61
HRV 6 (1904).
62
HRV 11 (1904).
183
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 183 25.10.2005, 21:18

hrvatstvo (omine et nomine) uniæi æe u mnoge katolièke kuæe, a time mrsiti

srbofilske kolobare druine, koja se kupi oko Obzora i njegova podmlatka».63
U vrijeme kad je Tomac prvi put odluèio istupiti u Hrvatstvu, ono je, naime,
veæ posve definiralo svoj politièki profil koji nije ostavljao ni najmanje sumnje
da se, neovisno o odreðenim razlikama, radi u osnovi o katolièkoj varijanti Hrvat-
skog Prava. S tim u vezi moguæe je postaviti pitanje nije li i Frank, odnosno
netko drugi iz vodstva Starèeviæeve hrvatske stranke prava bio meðu onima koji
su bilo izravno, bilo neizravno poticali skupinu mlaðega zagrebaèkog sveæen-
stva na to da u odgovarajuæem trenutku izvri pritisak na zagrebaèkog nadbiskupa
kako bi napokon pristao na realizaciju ideje o osnutku katolièkoga politièkog
lista koji bi mogao posluiti kao most izmeðu hrvatskog sveæenstva, episkopata i
konzervativnih katolika i frankovaca? Raspoloivi podaci doputaju da se na to
pitanje odgovori samo u obliku pretpostavke, kojoj u prilog uz ostalo govori i
èinjenica da je upravo Tomac neto kasnije u Hrvatstvu istupio i s idejom o osnutku
posebnoga saborskoga katolièkog kluba utemeljena iskljuèivo na principu kon-
fesionalne pripadnosti, a ne na osnovi politièkog opredjeljenja koji bi «...malo
po malo doveo (...) zastupnike katolike do jedinstvenog rada na jednom te istom
politièkom programu...», to se takoðer moe dovesti u kontekst nastojanja franko-
vaca da uz pomoæ skupine oko Hrvatstva otvore prostor za irenjem «...èiste
hrvatske ideje».64
Iako je svojedobno zacijelo pomiljao i na moguænost da se protagonisti kato-
lièkog pravatva u buduænosti pridrue Starèeviæevoj hrvatskoj stranci prava, Frank
prema svemu sudeæi nije s tim uopæe raèunao, zadovoljivi se time to skupina
oko Hrvatstva pokuava funkcionirati paralelno sa Starèeviæevom hrvatskom
strankom prava. No, pritom mu je, èini se, bilo stalo do toga da ona u politièkom
ivotu nastavi funkcionirati kao nezavisna skupina. Naime, imajuæi u vidu èinjenicu
da veæina sveæenstva u banskoj Hrvatskoj a posebno hrvatski biskupi nemaju
simpatija ni prema njemu osobno a samim time ni prema Starèeviæevoj hrvatskoj
stranci prava, Frank je zacijelo bio naèisto s tim da, barem zasada, ne postoje
nikakve anse da bi sveæenstvo na èelu s katolièkom hijerarhijom moglo otvoreno
stati uz njega, iako je u samoj skupini oko Hrvatstva, kao i meðu njegovim simpa-
tizerima, bilo i onih koji su na to pomiljali. Prema tome, poèetne, premda pomalo
neodreðene, izjave Hrvatstva da bi se skupina koja se okupljala oko lista u dogledno
vrijeme mogla organizirati kao katolièka stranka, nisu ga mogle obradovati, a
zasigurno se nije slagao ni s pokuajima skupine oko Hrvatstva da sustavnim
pritiskom na Hrvatsku stranku prava iznudi njezinu preobrazbu u katolièku stranku.
Ni fuzija sa skupinom oko Hrvatstva ili s eventualnom katolièkom strankom
nije mu se, zasada, mogla èiniti povoljnim rjeenjem. Frank, naime, nije niti
63
HRV 24 (1904).
64
HRV 80 (1904).
184
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 184 25.10.2005, 21:18

pomiljao na to da bi se prepustio vodstvu episkopata. Ono to je njemu bilo

potrebno i za èim je teio bila je podrka sveæenstva i katolièke hijerarhije, a ne
njezino vodstvo. Osim toga, èak i kad bi mu hrvatski episkopat potpuno prepustio
vodstvo stranaèke politike s izrazito katolièkim obiljejem to je, naravno, u
praksi bilo posve nemoguæe Frank to zacijelo ne bi prihvatio ni zbog svojih
nacionalnih shvaæanja, niti zbog ambicije da od Starèeviæeve hrvatske stranke
prava napravi opæehrvatsku opozicijsku stranku zbog katolièkog ekskluzivizma s
kojim je skupina oko Hrvatstva nastupila premda ga nije manifestirala ni izdaleka
onako sustavno i dosljedno kao to je to, primjerice, èinila Mahniæeva Hrvatska
straa. Meðutim, kao èimbenik koji usmjerava kler prema njegovu konceptu rje-
enja hrvatskog pitanja i osigurava barem neizravnu podrku hrvatskih biskupa,
Hrvatstvo i skupina oko njega bila mu je dobrodola.
Sustavno izbjegavajuæi kritièki pisati o potezima autonomne vlade, odnosno
vladajuæe Narodne stranke, skupina oko Hrvatstva nastojala je da ne uðe u sukob
s reimom u banskoj Hrvatskoj. Njezino protudulistièko stajalite, izneseno u
kontekstu prijedloga za rjeenje hrvatskog pitanja za koje se zalagala, kao i poneka
aoka koju je tu i tamo, onako usput, znalo uputiti na raèun aktualne maðarske
politike prema Hrvatskoj, nije, razumije se, moglo naiæi na simpatije reima u
Hrvatskoj. Unatoè tomu, reim je odluèio tolerirati pisanje Hrvatstva, smatrajuæi
ga zapravo dobrodolim i korisnim pritiskom na protudualistièku politiku maðarske
opozicije. Zato se Narodne novine nisu kritièki osvrtale na pisanje Hrvatstva, to
je protivnicima politièkog katolicizma, odnosno katolièkog pravatva sluilo kao
argument za tvrdnje da skupina oko Hrvatstva zapravo djeluje kao «...opozicija
protiv opozicije...».65
Uostalom, o odnosu izmeðu reima i skupine oko Hrvatstva najbolje svjedoèi
jedna epizoda iz lipnja 1904. Naime, poèetkom mjeseca, u razdoblju intenzivnih
pregovora kraljevinskih odbora oko obnove Hrvatsko-ugarske financijske nagodbe,
a uoèi pregovora za obnovu Austro-ugarske financijske nagodbe, u Hrvatstvu su
se pojavila dva opirna èlanaka pod naslovom «Ugledajmo se u Magjare». Istièuæi
vanost Hrvatske za Ugarsku, koja, prema autorovu miljenju, bez Hrvatske ne
bi mogla voditi ofenzivnu politiku prema beèkom sreditu, odnosno prema kruni,
Hrvatstvo je u prvom od njih iznijelo procjenu da æe upravo maðarska politika u
buduænosti nastojati Hrvatsku èvrsto drati u «svojim akama», tovie, da æe
njezin pritisak na Hrvatsku rasti s produbljivanjem krize dualizma. Maðari æe,
pisalo je Hrvatstvo, sve snanije inzistirati na «absorpciji» Hrvatske. Ukazujuæi
na opasnost koja neposredno prijeti hrvatskoj autonomiji, list je isticao da bi nacio-
nalna borba koju æe Hrvati u tim uvjetima biti prisiljeni voditi bila uspjenija ako
bi se temeljila i na «pametnoj» gospodarskoj politici, to jest ako bi i Hrvatska,
65
HRV 13, 15, 16 (1904).
185
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 185 25.10.2005, 21:18

slijedeæi Maðare, povela bitku za svoje gospodarsko osamostaljenje. Autor èlanka

bio je, naime, uvjeren da je politièka autonomija neodriva bez gospodarske auto-
nomije. «...Ovo hermafroditsko dravnopravno-gospodarsko uredjenje: politièka
autonomija bez gospodarske autonomije moe biti kratkotrajni fantastièni ekspe-
riment dravnika, ali nipoto ivotni uredjaj naroda...», pisalo je Hrvatstvo, ukazu-
juæi istovremeno na dobre perspektive Hrvatske u skorijoj buduænosti: «...u federa-
listièki uredjenoj habsburkoj monarhiji mi æemo postati pravno jednaki sa svakim
drugim narodom u toj monarhiji. Ali ujedinjenjem svih dijelova hrvatskoga kraljev-
stva i sjedinjeni sa braæom Slovencima, mi æemo postati i fizièki premci i najjaèim
elementima u monarhiji».66
U drugom èlanku Hrvatstvo je potaknuto prijedlogom maðarskoga industrijskog
i trgovaèkog saveza da se nakon isteka Austro-ugarske financijske nagodbe Ugarska
u gospodarskom smislu potpuno odvoji od Austrije upozoravalo da bi to isto u
najskorije vrijeme morala uraditi i Hrvatska. Hrvatska ne smije doèekati gospodarsko
i carinsko osamostaljenje Ugarske u ekonomskom i financijskom pogledu potpuno
o njoj ovisna, jer bi je to toliko tijesno vezalo uz Ugarsku da se ona ne bi mogla
«...spasiti bez krvi od konaènoga izmodenja...». Osim toga, gospodarskim osamo-
staljenjem Ugarske hrvatsko bi gospodarstvo izgubilo prikljuèak i s Austrijom i s
inozemstvom, a hrvatska bi privreda bila optereæena carinama koje bi bile krojene
u interesu maðarske privrede to bi je dodatno unitavalo. S tim u vezi Hrvatstvo je
iznova naglasilo da je od ivotne vanosti za Hrvatsku «...svim silama raditi, da
hrvatske zemlje postanu jedinstveno gospodarsko i financijsko podruèje».67
Navedeni èlanci kao i nedavne izjave Hrvatstva o Hrvatsko-ugarskoj nagodbi
i uopæe hrvatsko-maðarskim odnosima potaknule su Stjepana Kovaèeviæa da sredi-
nom lipnja na zasjedanju zajednièkog sabora otro napadne zagrebaèkog nadbi-
skupa i ostale hrvatske biskupe zbog protumaðarske politike koju je, prema
njegovoj ocjeni, sada poèelo slijediti i hrvatsko sveæenstvo. Pritom se Kovaèeviæ
pozvao na spomenute èlanke u Hrvatstvu i uopæe na pisanje lista, koji se po njemu
sustavno zalae za odcjepljenje Hrvatske.68
Na Kovaèeviæev istup Hrvatstvo je, kao to se moglo i oèekivati, reagiralo
tekstom u kojem je odluèno demantiralo Kovaèeviæeve navode braneæi pritom
nadbiskupa. U zajednièkom saboru u obranu zagrebaèkog nadbiskupa i uopæe
hrvatskog sveæenstva istupio je bivi hrvatski ban Khuen Hedervary, koji je tom
prilikom izjavio da su Kovaèeviæeve optube na raèun Posiloviæa i ostalih hrvatskih
biskupa zbog protumaðarskih stajalita «...veæim dielom nepravedne...». Dranje
hrvatskih biskupa, rekao je tom prilikom Khuen, nije ni protumaðarsko ali ni
66
HRV 22 (1904).
67
HRV 23 (1904).
68
HRV 48 (1904).
186
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 186 25.10.2005, 21:18

promaðarsko, ono je «samo lojalno».69 Posiloviæ se, u svoje ime i u ime hrvatskih
biskupa, nakon toga zahvalio Khuenu na obrani, na to mu je on odgovorio pismom
iz kojega jasno proizlazi da je obranu hrvatskog klera u zajednièkom saboru izrekao
motiviran iskljuèivo politièkim razlozima, a ne osobnim uvjerenjem. U pismu
Posiloviæu Khuen je, naime, najprije podsjetio zagrebaèkog nadbiskupa da se on
za vrijeme svog banovanja uvijek prema episkopatu i sveæenstvu ponaao korektno,
ali da je unatoè tomu sveæenstvo uvijek bilo protiv njega, ukljuèujuæi i Posiloviæa,
da bi potom istaknuo kako se biskupi, podravajuæi list koji se suprotstavlja svakoj
maðarskoj politici i koji se otvoreno izjanjava za odcjepljenje Hrvatske, prema
maðarskoj vladi ponaaju doista nelojalno.70
Khuenov ukor Posiloviæu svjedoèi i o nastojanju maðarskih dualistièkih
èimbenika da se skupinom oko Hrvatstva poslue kao sredstvom pritiska na
maðarsku opoziciju. Petanski dualistièki krugovi oèito su smatrali da ofenzivnu
akciju maðarske opozicije, izmeðu ostaloga, mogu pokuati zauzdati i diskretnom
prijetnjom o moguæoj aktualizaciji hrvatskog pitanja, pa su stoga tolerirali akciju
hrvatskog episkopata. S tim kombinacijama zacijelo je morao biti upoznat i reim
u Hrvatskoj. No, u politièkim kombinacijama maðarskih dualistièkih krugova
oèito je vladalo uvjerenje da akciju hrvatskog episkopata treba kontrolirati, to
jest, da je treba nastojati zadrati u odreðenim granicama. Skupina oko Hrvatstva
mogla bi, naime, istupati protiv politike maðarske opozicije i protiv ideje o perso-
nalnoj uniji, ali ne i protiv «svake» maðarske politike. Meðutim, evidentno je da
skupinu oko Hrvatstva nije uvijek bilo jednostavno zadrati u eljenim okvirima.
Dakako, upozorenje da se pridrava doputenog nije se moglo izreæi javno, pa je
zato Khuen to uradio u privatnom pismu Posiloviæu, podsjeæajuæi ga da je dopu-
teno istupati samo protiv odreðene, protudualistièke, ali ne i dualistièke maðarske
politike.
Od Kovaèeviæevih optubi u zajednièkom saboru u obranu hrvatskog episkopata
i sveæenstva ustao je beèki kræansko-socijalni list Vaterland, ali i maðarsko
katolièko glasilo Alkotmany, koje je izraavalo stajalita onog dijela maðarskog
katolicizma koji je simpatizirao s velikoastrijskim politièkim krugovima.71 Alkot-
many je, dodue, opovrgnuo Kovaèeviæeve navode u zajednièkom saboru, ali
pritom nije poricao da su hrvatski biskupi skloni opoziciji, istièuæi da je to zapravo
konstantna pojava u Hrvatskoj. List je pokazao i razumijevanje za Hrvatstvo.
Naglasivi da ono nije glasilo hrvatskog episkopata, on je pisao da su takve novine
Hrvatskoj bile potrebne, a program s kojim su istupile posve razumljiv, jer da nije
takav, nitko ih u Hrvatskoj ne bi èitao.72 Beèki Vaterland mogao si je dopustiti da
69
HRV 49 (1904).
70
HRV 168 (1904).
71
HRV 167, 168 (1904).
72
HRV 53 (1904).
187
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 187 25.10.2005, 21:18

bude neto odrjeitiji u obrani hrvatskog episkopata. Naglaavajuæi njihovo lojalno

dranje prema maðarskoj vladi, list je pisao da to to je ponekad neki hrvatski
biskup javno ustao protiv «...zloporaba zajednièkih ili autonomnih organa...»
nipoto ne dokazuje da bi takav istup bio usmjeren protiv maðarske drave odnosno
protiv Maðara.73 Buduæi da je Kovaèeviæ svoje izjave u zajednièkom saboru po-
novio i u intervjuu to ga je dao slubenom glasilu Pester Lloyd, potkrijepivi ih
i ovoga puta pisanjem Hrvatstva ali i nekim drugim primjerima, Alkotmany je jo
jednom, ovaj put mnogo odluènije, ustao u obranu hrvatskog episkopata. List je
sada tvrdio da stajalita skupine oko Hrvatstva nipoto nisu protumaðarske, da
nije toèno da hrvatski biskupi progone sveæenike lojalne maðarskoj vladi, da su
netoène informacije da æe se skupina oko Hrvatstva organizirati kao katolièka
stranka na protumaðarskom programu, dodajuæi tome kako dri da bi katolièka
stranka u Hrvatskoj bila itekako potrebna.74
Osjeæajuæi se razmjerno zatiæenom tolerancijom reima u Hrvatskoj, skupina
oko Hrvatstva nije se posebno uzbuðivala zbog Kovaèeviæevih optuba i polemika
u tisku koje su nakon toga uslijedile. Ni zagrebaèki nadbiskup nije se osvrtao na
Khuenov ukor. Zato je Hrvatstvo nastavilo objavljivati èlanke usmjerene protiv
Hrvatsko-ugarske nagodbe, u kojima je pozivalo hrvatsku opoziciju da uzor potrai
u maðarskoj politici, koja, polako ali sigurno, vodi osamostaljenju Ugarske i na
gospodarskom i na politièkom planu.75 No, pritom se skupina oko Hrvatstva i
dalje paljivo klonila kritike reima u Hrvatskoj i njegovih postupaka. Meðutim,
to je nije sprijeèilo da prui podrku zajednièkoj skuptinskoj akciji hrvatske
opozicije u borbi za financijsku samostalnost.76
Iako je od samog poèetka uèestalo i otro polemiziralo s Obzorom, zanimljivo
je primijetiti da predmet tih polemika sve do sredine srpnja 1904. zapravo nije
bila politièka orijentacija Hrvatske stranke prava. Skupina oko Hrvatstva dotada
je, naime, ukazivala samo na njezin nemar za drutveni poloaj katolicizma i
Katolièke crkve, odnosno na neka njezina toboe neprihvatljiva vjersko-crkvena
gledita, za koja su, kao to se moglo i oèekivati, okrivljavani «realisti» odnosno
naprednjaci. Tek je poèetkom ljeta 1904. Hrvatstvo po prvi put izravno optuilo
Hrvatsku stranku prava da je napustila «èisto pravatvo» te da je i zbog toga, a ne
samo zbog svoga vjerskog indiferentizma, postala neprihvatljiva sveæenstvu i
«pravim» katolicima. Za naputanje dravnopravne politike skupina oko Hrvatstva
okrivila je, dakako, «mlade», koji su joj se zduno protivili, nazivajuæi je zastar-
jelom i neefikasnom. No glavnu je odgovornost Hrvatstvo ipak svalilo na leða
starije generacije politièara, predbacivi im naprosto neshvatljivu popustljivost
73
HRV 54 (1904).
74
HRV 72 (1904).
75
HRV 56, 59 (1904).
76
HRV 58, 59 (1904).
188
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 188 25.10.2005, 21:18

prema politièkoj filozofiji naprednjaka.77 Prema tome, u borbu za opredjeljenje

hrvatskog sveæenstva, koja se izmeðu skupine oko Hrvatstva i Hrvatske stranke
prava vodila otpoèetka, Hrvatstvo je odluèilo uvesti i pitanje odnosa prema
hrvatskom dravnom pravu, dreæi da bi ono moglo postati jo jednim vanim
faktorom privlaèenja klera. Na to je zacijelo utjecala i èinjenica da isticanje vjer-
skog indiferentizma Hrvatske stranke prava nije ba dalo velike rezultate, zbog
èega je nakon dvomjeseènog truda Hrvatstvo i dalje moglo raèunati s uskim kru-
gom simpatizera, to je i samo od vremena do vremena bilo sklono posredno
priznati, ne gubeæi, meðutim, nadu u to da æe se to u skorijoj buduænosti izmijeniti.78
Kao neposredan povod za dodatno zaotravanje odnosa s Hrvatskom strankom
prava grupi oko Hrvatstva posluio je jedan tekst objavljen u osjeèkoj Narodnoj
Obrani potkraj lipnja 1904., a u kojem je autor, Ivan Lorkoviæ, jedan od prvaka
mlade generacije hrvatskih graðanskih politièara, spekulirao sa skorim krahom
Hrvatstva, navodeæi pritom kao glavni razlog èinjenicu da list ne prihvaæa veæina
sveæenstva u banskoj Hrvatskoj. Piuæi o Hrvatstvu i o njegovoj buduænosti, Lor-
koviæ je, uz ostalo, izjavio da postoje jasni dokazi o tome da je pri konstituiranju
grupe oko Hrvatstva sudjelovao i ban Pejaèeviæ, kojemu je kao i Franku itekako
bilo stalo da se u Hrvatskoj stvori «...opozicija protiv opozicije...». Uvjerenje da
je skupina oko Hrvatstva saveznik Frankove Starèeviæeve hrvatske stranke prava
i da nastupa u korist maðarona, Lorkoviæ je argumentirao analizom njezina pro-
grama, za kojega je konstatirao da je u osnovi nagodbenjaèki, kao i konstatacijom
da se Hrvatstvo razraèunava iskljuèivo s Pokretom, Obzorom i Novim listom,
ostavljajuæi na miru Hrvatsko Pravo i reimska glasila.79 Osjetivi se duboko
pogoðenom Lorkoviæevim tekstom, koji je uostalom iznio posve toènu interpre-
taciju pozicije to ju je skupina oko Hrvatstva zauzela u politièkom prostoru,
Hrvatstvo je reagiralo vehementno, odbacujuæi dakako sve Lorkoviæeve tvrdnje.
Pritom je napose, ne navodeæi nikakve konkretne dokaze, inzistiralo da je njegov
program identièan s programom hrvatske opozicije iz 1894., tovie, istièuæi da
je program skupine oko Hrvatstva jasnije artikuliran nego program iz 1894. godine.
Ako je Hrvatstvo opozicija hrvatskoj opoziciji, onda je to samo u vjerskome ali
ne i u politièkom smislu pisao je list tvrdeæi pritom, kao i obièno, da samo
brani svoja vjersko-crkvena naèela.80
U svakom sluèaju, Lorkoviæev je èlanak u Narodnoj Obrani bio samo formalni
povod za sukob s Hrvatskom strankom prava oko pitanja tko zapravo zastupa
«pravo» pravako stajalite. Stvarni povod bio je Harambaiæev spor s vodstvom
Hrvatske stranke prava. Naime, iako se neprestano sukobljavala s Hrvatskom
77
HRV 64 (1904).
78
HRV 53, 62, 76 (1904).
79
HRV 50 (1904).
80
HRV 50 (1904).
189
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 189 25.10.2005, 21:18

strankom prava, skupini oko Hrvatstva bilo je otpoèetka stalo do toga da bude
povezana s njezinim vodstvom. Na taj je naèin skupina oko Hrvatstva pokuavala
izravno utjecati na politiku Hrvatske stranke prava. Buduæi da je Bresztyenszky
umro veæ poèetkom svibnja, vezu skupine oko Hrvatstva s vodstvom Hrvatske
stranke prava osiguravao je Harambaiæ, koji je i nakon to joj se prikljuèio,
ostao èlan njezinog saborskog kluba i i èlan njezinog sredinjeg odbora. Pridruivi
se skupini oko Hrvatstva, Harambaiæ je, kao to smo rekli, prihvatio i ponudu da
bude i glavni urednik lista. Meðutim, ocijenivi da bi to moglo isprovocirati vodstvo
Hrvatske stranke prava, odbio je da bude imenovan glavnim urednikom, no pristao
je list ureðivati anonimno. Zbog toga ga je sredinji odbor Hrvatske stranke prava
pozvao na odgovornost, pozvavi ga da se opredijeli. Nakon toga, Harambaiæ,
koji se zbog odavno zategnutih odnosa s «mladima» nije elio povuæi iz skupine
oko Hrvatstva, odluèio je istupiti iz sredinjeg odbora. Izjavu o tome objavio je u
Hrvatstvu, istièuæi da to èini iskljuèivo zbog svog uvjerenja da je vodstvo stranke
gotovo posve napustilo pravaki program. No, istovremeno je rekao da ne namje-
rava istupiti iz Hrvatske stranke prava, odnosno iz njezina saborskog kluba.81
Harambaiæev potez jedno je od svjedoèanstava da je skupina oko Hrvatstva,
izmeðu ostaloga, osnovana i zato da bi bila punkt s kojega æe biti moguæe vriti
pritisak na Hrvatsku stranku prava s ciljem da se ona opredijeli za katolièko pra-
vatvo. Uostalom, u prilog tome govori i podatak da se upravo Harambaiæ snano
protivio tomu da se skupina oko Hrvatstva odmah organizira kao katolièka stranka.
U svom nastojanju da Hrvatska stranka prava prihvati katolièko pravatvo, Haram-
baiæ u skupini oko Hrvatstva zacijelo nije bio usamljen. Raèunajuæi s neminovnom
smjenom generacija, dio mlaðeg sveæenstva koje je bilo vezano uz redakciju
Hrvatstva takoðer je, èini se, vjerovalo da bi se Hrvatska stranka prava mogla
klerikalizirati. Lako je moguæe da je u tom pravcu razmiljao i Posiloviæ, koji je,
utemeljujuæi katolièki politièki list, izmeðu ostaloga, nastojao sprijeèiti da se dio
sveæenstva, napose nieg klera, eventualno ne vee uz frankovce. Nemoguæe je
zasada utvrditi kako su na to gledali ostali hrvatski biskupi, no sigurno je da ni
Mahniæ a ni Stadler nisu bili skloni takvim planovima i da su u tome i oni zacijelo
imali istomiljenike unutar skupine oko Hrvatstva.
Tijekom srpnja 1904. nastavila se borba za politièko opredjeljenje hrvatskog
sveæenstva, koju je skupina oko Hrvatstva intenzivirala nakon sukoba sredinjeg
odbora Hrvatske stranke prava s Harambaiæem. Sredinom mjeseca Obzor je pla-
sirao informaciju da je Masim Reliæ, sveæenik koji je donedavno bio u kombinaciji
da preuzme urednitvo Hrvatstva, od toga definitivno odustao, objasnivi u Zastavi,
listu amerièkih Hrvata, da ga je na to navela spoznaja o opasnosti koju projekt
stvaranja katolièke stranke predstavlja za hrvatsku opoziciju.82 Navedena infor-
81
HRV 39 (1904).
82
HRV 63 (1904).
190
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 190 25.10.2005, 21:18

macija ne bi bila vrijedna panje da ne ukazuje na nastojanja Hrvatske stranke

prava da uvjeri hrvatsko sveæenstvo u to da se Hrvatstva odrièe i sveæenstvo koje
ga je svojedobno podravalo.
Na pisanje Obzora skupina oko Hrvatstva uzvratila je odgovorom u kojemu
je, optuivi Hrvatsku stranku prava za odustajanje od pravatva otrije nego
ikada prije, otvoreno pozvala stariju generaciju politièara na secesiju, prizivajuæi
time raskol u stranci koja je ionako bila prilièno heterogena. Poputajuæi «mla-
dima», Hrvatska stranka prava naprosto se odrekla hrvatskog dravnog prava,
zbog èega je, kao i zbog svog nemara prema interesima katolicizma, postala nepri-
hvatljiva ne samo sveæenstvu, nego i starijim politièarima, od kojih neki jo uvijek
djeluju u njezinim redovima, unatoè èinjenici da su kao «iskreni pravai» gotovo
posve marginalizirani zbog tenje «mladih» da potpuno ovladaju strankom.
«Mladi», isticalo je Hrvatstvo, nisu ni pravai a ni obzorai, njima je «...idealna i
visoka politika, koju je vodila starija generacija, naprosto smijena». Oni se zalau
iskljuèivo za «...realnu i sitnu politiku...», koja æe stranku upropastiti. Pritom je
Hrvatstvo otvoreno pozvalo Grgu Tukana i preostale domovinake politièare
starije generacije da razmisle mogu li, «...ako su jo uviek barem kakovi takovi
pravai...», ostati u takvom okruenju.83
Pozivajuæi Tukana da zajedno sa preostalim krilom nekadanjeg domovinakog
dijela hrvatske opozicije napusti stranku, skupina oko Hrvatstva zaboravila je da
se upravo Tukan u svom Sisaèkom glasu svojedobno estoko usprotivio katoliè-
kom pravatvu i pokuajima u vezi s osnutkom katolièkog politièkog dnevnika,
kao i to da je kritizirao pisanje Hrvatstva.84 Meðutim, potièuæi Tukana i domovi-
nako krilo na izlazak iz Hrvatske stranke prava, skupina oko Hrvatstva raèunala
je s tim da bi oni, ako veæ nisu napustili stranku zbog toga to su se protivili
politièkom katolicizmu, sada to mogli uèiniti u ime odanosti «èistom» pravatvu.
Nije, prema tome, sluèajno da je upravo nakon Harambaiæeva sukoba sa sredi-
njom odborom Hrvatske stranke prava odnos prema hrvatskom dravnom pravu
od skupine oko Hrvatstva uveden kao moguæi motiv za privlaèenje i sveæenstva i
konzervativnijih politièara starije generacije, prije svega bivih domovinaa, koji
su bili neskloniji «mladima» od dijela politièara koji su svojedobno pripadali
Neodvisnoj narodnoj stranci.85
estoka borba za naklonost hrvatskog sveæenstva to ju je Hrvatstvo u lipnju
1906. zapoèelo voditi s Hrvatskom strankom prava bila je svakako uvjetovana
èinjenicom da su se poèetne procjene hrvatskih biskupa da æe hrvatsko sveæenstvo
razmjerno brzo stranci okrenuti leða i vezati se uz skupinu oko Hrvatstva pokazale
pogrenima. Odvajanje klera od Hrvatske stranke prava s ciljem njezina slabljenja
83
HRV 64 (1904).
84
HRV 65 (1904).
85
Lovrenèiæ 1972, 180.
191
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 191 25.10.2005, 21:18

i eventualne preobrazbe u katolièku stranku, odnosno planovi skupine oko Hr-

vatstva da se okupljanjem cjelokupnog klera banske Hrvatske i konzervativnih
skupina utemelji nova katolièka stranka, morali su stoga biti odgoðeni, a u meðu-
vremenu je valjalo ofenzivu protiv Hrvatske stranke prava pojaèati ubacivanjem
pitanja o njezinu odnosu prema pravatvu. Buduæi da se isticanje nezainteresira-
nosti Hrvatske stranke prava za pitanje buduænosti drutvene uloge katolicizma
pokazalo kao oèito nedostatan razlog da se sveæenstvo uvjeri da stranka zbog
toga ne moe reprezentirati politièka stajalita hrvatskog klera i da bi se stoga
valjalo opredijeliti za skupinu oko Hrvatstva, u bitku za potporu sveæenstva uba-
èeno je pitanje nacionalno-politièkog znaèaja. Smatralo se zacijelo da bi isticanje
odustajanja Hrvatske stranke prava od dravnopravne politike, a to znaèi i od
same ideje o hrvatskom dravnom pravu, na kojoj se tradicionalno temeljila hrvat-
ska politika, uz istovremeno sustavno nastavljanje problematiziranja njezina vjer-
sko-politièkog stajalita, moglo pospjeiti secesiju sveæenstva i konzervativnijeg
dijela èlanstva i tako stvoriti uvjete za stvaranje katolièke stranke.
Privremeno odustajanje hrvatskog episkopata, odnosno skupine oko Hrvatstva
od stranaèkog organiziranja moglo se zamijetiti i u pisanju Mahniæeve Hrvatske
strae i u pisanju Hrvatstva. U lipnju 1904., dakle, samo mjesec dana nakon
pojave Hrvatstva, Mahniæeva Hrvatska straa izala je s opirnim, iznimno ambi-
cioznim i u naèelnom smislu vrlo precizno razraðenim programom katolièkog
pokreta u Hrvatskoj.86 Koncept katolièkog pokreta to ga je Mahniæ tom prilikom
iznio bio je zamiljen tako da doista pokua pokriti sva podruèja drutvenoga
ivota koja je on smatrao bitnima za realizaciju projekta sustavne rekristijanizacije
hrvatskog drutva, a podrazumijevao je i aktivno, organizirano ukljuèivanje kato-
lika u politièki ivot. S tim u vezi u svom programu katolièke akcije on je nagla-
avao nunost osnutka puèkih katolièkih politièkih glasila, uz sredinje, koje veæ
postoji, a rijeè je dakako bila o Hrvatstvu. No, u dijelu Mahniæeva programa koji
govori o akciji katolika u politièkoj praksi, to je znakovito, ne spominje se vie
uopæe nunost osnutka katolièke stranke. Dodue, ideja nije odbaèena, no izraava
se miljenje da bi s njezinim osnutkom, s obzirom na okolnosti, moda trebalo
ipak malo prièekati.87
S druge strane, skupina oko Hrvatstva tijekom lipnja 1904. poèela je tvrditi da
pojava njezina lista nije prvi korak prema stranaèkom organiziranju hrvatskih
katolika. Pokretanje katolièkog dnevnika Hrvatstvo je pritom objanjavalo prven-
stveno kao ostvarenje zamisli otprije tridesetak godina, iz razdoblja kad se grupa
sveæenstva na èelu s Posiloviæem, tadanjim urednikom Katolièkog lista, i Mihovi-
lom Pavlinoviæem bavila milju da osnuje katolièki politièki list, aludirajuæi pritom
na razdoblje provoðenja liberalnih reformi za Mauraniæeva banovanja kada je
86
HS 1904, 480-488.
87
HS 1904, 486.
192
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 192 25.10.2005, 21:18

dio sveæenstva koji se prije svega estoko usprotivio kolskom zakonu, koji je
dekonfesionalizirao upravu puèkih kola, ali i osnutku sveuèilita nad kojim Crkva
nije imala nikakve moguænosti izravne kontrole pomiljao na samostalnu
organizaciju i kad se s tim u vezi razmiljalo i o osnutku katolièkoga politièkog
lista. Dodue, ni Hrvatstvo kao ni Mahniæeva Hrvatska stara nisu posve odustajali
od ideje o katolièkoj stranci.88
Nema sumnje da su ne samo iznimno slaba podrka nego i otpor najveæeg
dijela sveæenstva s kojom se skupina oko Hrvatstva suoèila bili glavni razlozi za
privremeno odustajanje episkopata od ideje oko osnutka katolièke stranke. To to
je Hrvatstvo, na razoèaranje hrvatskog episkopata a napose Mahniæa, prihvatila
samo uska skupina sveæenstva svakako treba pripisati bojovnom katolicizmu i
niskom stupnju tolerancije, koji oèito nije odgovarao najveæem dijelu klera u
banskoj Hrvatskoj. S druge strane, veæina sveæenstva zacijelo je pojavu skupinu
oko Hrvatstva doivjela kao kamen smutnje u opozicijskim redovima, èemu su
zasigurno bitno doprinjeli njezini sukobi s Hrvatskom strankom prava. Osim toga,
veæini sveæenstva oèito nije bila prihvatljiva bliskost skupine oko Hrvatstva s
frankovcima, kao niti njegova, u osnovi, proreimska orijentacija. Najveæi dio
sveæenstva oèito je, naime, bio sklon miljenju kojim su protivnici politièkog
katolicizma odpoèetka argumentirali svoje protivljenje osnutku katolièke stranke,
naime, da stranka, iza koje stoji episkopat, koji je ovisan ne samo o vrhovima
Monarhije, nego i o Vatikanu, naprosto ne moe biti «narodna», jer nema moguæ-
nost samostalnog definiranja svog politièkog programa, pri èemu su ukazivali na
povezanost biskupa s «beèkom kamarilom», odnosno s visokim austrijskim crkve-
nim krugovima. Najposlije, opravdano je pretpostaviti da najveæi dio sveæenstva
ni sada kao ni ranije zapravo nije vidio neke posebne razloge za izravni politièki
angaman Crkve s obzirom da se njezin poloaj u drutvu, napose u legislativnom
smislu, uopæe nije izmijenio.
Meðutim, kad je rijeè o privremenom odustajanju hrvatskog episkopata od
osnutka katolièke stranke, treba ukazati na jo neke momente koji su tome zacijelo
pridonijeli. Prije svega, odbijanjem da u politièkom opredjeljivanju slijedi biskupe
najveæi dio hrvatskog sveæenstva pokazao je tenju za slobodom izbora politièkog
opredjeljenja. Odbivi slijediti hijerarhiju u politièkom ivotu, kler ne samo da je
branio vlastitu autonomiju u domeni politike nego je na taj naèin zapravo iskazao
bliskost miljenju o autonomiji politièkog ivota uopæe, a time i stajalite da u
osnovi ne podrava pokuaj izravne, neposredne intervencije Crkve kao institucije
u politièki ivot, to je uostalom bilo posve u skladu s gleditima liberalnoga
katolicizma, odnosno s politièkom tradicijom hrvatskog sveæenstva koje je, do-
due, aktivno sudjelovalo u politièkom ivotu, ali koje u njemu nije participiralo
88
HRV 33, 50 (1904).
89
HRV 160 (1904).
193
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 193 25.10.2005, 21:18

predstavljajuæi Crkvu kao ustanovu. Osim toga, odbivi podrati skupinu oko Hrvat-
stva, odnosno ideju o katolièkoj stranci, veæina sveæenstva u banskoj Hrvatskoj
pokazala je protivljenje biskupima, to je u episkopatu moralo probuditi odreðenu
bojazan da bi uporno inzistiranje na osnutku katolièke stranke moglo izolirati
crkveni vrh, to bi se zacijelo opæenito moglo negativno odraziti i na unutarcrkvene
odnose. Na kraju, valjalo je voditi raèuna i o pitanju u kojoj bi mjeri osnutak
katolièke stranke mogao dovesti u pitanje ugled sveæenstva. Ne bi, naime, trebalo
zaboraviti da su protivnici politièkog katolicizma, uz ostalo isticali da je Hrvatstvo
zametak biskupske, odnosno «popovske» stranke, koja se nastoji osnovati isklju-
èivo s ciljem da vlast u Hrvatskoj preuzme katolièka hijerarhija. Uostalom, i samo
je Hrvatstvo odgodu osnutka stranke pravdalo strahom od gubitka ugleda sveæen-
stva u masama, koje su, èini se, prihvaæale antipropagandu protivnika katolièkog
pravatva koji su ideju o osnutku katolièke stranke tumaèili «...kao èenju sveæen-
stva za vladom gdje æe sveæenici od jutra do mraka obilaziti ulicama i selima s
korbaèem u ruci, da gone ljude u crkvu».89
No, èak i da su se okupljanjem sveæenstva i konzervativnih skupina i pojedinaca
oko skupine oko Hrvatstva i uspjeli stvoriti uvjeti za osnutak katolièke stranke,
on bi bio otean time to meðu hrvatskim biskupima nije vladalo jedinstveno
miljenje o tome kakva bi to stranka zapravo imala biti.90 Kad je rijeè o njezinu
nacionalno-politièkom programu, biskupi su, dodue, bili jednoduni u stajalitu
da bi katolièka stranka, kao to je to naveo Mahniæ u svojoj Hrvatskoj strai,
trebala biti «opæehrvatska», to znaèi da bi se, kako je to predoèeno Svetoj Stolici
u oujku 1904., zalagala za punu «...politièku slobodu i samosvojnost hrvatskog
naroda...».91 Bilo je to, uostalom, posve u skladu s uvjerenjem hrvatskih biskupa,
odnosno pobornika politièkog katolicizma da je restauracija «kræanskog drutva»
put koji ne samo da sigurno vodi prema nacionalno-politièkom osloboðenju hrvat-
skog naroda, nego je zapravo nuan uvjet da bi se ono postiglo. Miljenja hrvatskih
biskupa nisu se, oèito razlikovala ni u pogledu ocjene da bi to trebala biti sredinja
stranka, kojoj æe se u cijelosti odreðivati «...buduænost hrvatskog naroda...».92 Me-
ðutim, kad je rijeè o pitanju koju bi katolièku drutvenu ideologiju stranka trebala
promicati, miljenja biskupa su se razlikovala. Mahniæ, koji je uz Stadlera jedan od
najodluènijih zagovornika osnutka katolièke stranke, bio je èvrsto uvjeren da bi
stranka trebala slijediti naèela kræanske-demokracije. Uostalom, u tom smislu pred-
stavio je buduæu stranku i Piu X., traeæi odobrenje za njezin osnutak.93
Iako je tom prilikom u Vatikanu boravio kao izaslanik svih hrvatskih biskupa i
premda je papi rekao kako su biskupi jednoduni u odluci da se stranka osnuje,
90
HS 1905, 324.
91
HS 1904, 328.
92
HS 212-213.
93
HS 1904, 328; HRV (1904).
194
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 194 25.10.2005, 21:18

èini se da mu je preutio podatak da o tome treba li stranka imati kræansko demo-

kratski ili konzervativni profil meðu hrvatskim biskupima postoje razlièita milje-
nja. No, moguæe je pretpostaviti i to da u tom momentu meðu biskupima jo nije
bilo ozbiljnijeg razmimoilaenja oko pitanja profila buduæe katolièke stranke, da
su se razlike meðu njima pokazale kasnije te da Mahniæ, koji je bio glavni inicijator
i katolièkog pokreta i osnutka katolièke stranke, nije smatrao potrebnim o tome
informirati papu. No, bilo kako bilo, razlike su postojale i one su se s vremenom
produbile, i to, prema svemu sudeæi, ozbiljno.94
U dijelu hrvatskog episkopata, najvjerojatnije kod veæine hrvatskih biskupa
ukljuèujuæi i zagrebaèkog nadbiskupa, postojao je oèito vrlo snaan zazor od
demokratskih shvaæanja, pa bila ona i kræanski obojena.95 Ideja pune graðanske
jednakosti kao sredinja demokratska zasada opæenito se teko probijala u Crkvi,
instituciji koja je bila ustrojena kao apsolutna monarhija i u kojoj su se odnosi
strogo temeljili na hijerarhijskom modelu. S druge strane, njezinu recepciju u
crkvenim krugovima oteavala je i èinjenica da su je osim liberalno-demokratskih
snaga zagovarali i socijalni demokrati, povezujuæi je s idejom socijalne pravde
koja je ila za preraspodjelom materijalnih dobara u korist najirih slojeva. U
svom otporu prema svim pa tako i prema demokratskim strujanjima u okviru
katolicizma, hrvatski episkopat nije, dakle, bio nikakav izuzetak.
Nastojeæi razbiti nepovjerenje hrvatskog episkopata prema kræanskoj demo-
kraciji, Mahniæ je tijekom 1904. u Hrvatskoj strai objavio seriju opirnih èlanaka
posveæenih pitanju kræanske demokracije, trudeæi se pokazati da ona nije ni za
Crkvu ni za projekt uspostave «kræanskog drutva» nikakva opasnost, naprotiv.
Pozivajuæi se u prvom redu na Motuproprio Pia X. iz prosinca 1903., koji je bio
posveæen kræanskoj demokraciji u Italiji, i koji joj je pokuao dati osnovne
smjernice, Mahniæ se trudio pokazati da ona ne tei uspostavi drutvene jednakosti
koja je nemoguæa s obzirom na razlike meðu ljudima i koja se upravo zato izraava
iskljuèivo u ideji da su svi ljudi Boja djeca. S tim u vezi istaknuo je da kræanska
demokracija potuje pravo na privatno vlasnitvo, tovie da ga smatra nedo-
dirljivim, s obzirom na to da ono spada meðu prirodna ljudska prava. Njezina
temeljna ideja, dakle, nije izjednaèavanje ljudi u materijalnom smislu, nego sklad
meðu drutvenim «staleima», koji se meðusobno moraju pomagati buduæi da su
zdrueni vezom kræanske ljubavi.96
Prema tome, kræanska demokracija tei drutvenoj ravnotei i to u smislu
postizanja ravnotee izmeðu pojedinih drutvenih slojeva odnosno klasa, ali
istovremeno i ravnotei u odnosima izmeðu pojedinca i zajednice. Pojedinac
94
HS 1905, 71.
95
KL 14 (1898).
96
HS 1904, 291-294.
195
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 195 25.10.2005, 21:18

se, naime, ne smije nametnuti zajednici, drutvu jer je drutvo u osnovi zbir poje-
dinaca.97 U ime ideje o «kræanskoj ljubavi» koju kræanska demokracija afirmira
kao jednu od temeljnih drutvenih moralnih norma, konkretno ona se zalae za to
da bogati pomau siromane, da se uspostavi skladan odnos izmeðu svijeta rada
i svijeta kapitala pri èemu i radnitvo i poslodavci trebaju voditi raèuna o svojim
meðusobnim obavezama i pravima.98 Dakako, kræanska demokracija tei i odreðe-
nim socijalnim, ekonomskim i politièkim reformama, no buduæi da znaèaj tih
reformi odreðuje religija koja joj je ishodina toèka, one se na drutvo mogu
odraziti iskljuèivo u pozitivnom, nipoto u negativnom smislu. «U jezgri ta nauka
kræanske demokracije i nije drugo, nego moral crkve crpen iz evangjeoske
kræanske mudrosti...», istaknuo je Mahniæ, podvlaèeæi kako je rijeè o sasvim
suprotnom konceptu od onoga to ga zagovara socijalna demokracija.99 Dakako,
s obzirom na nepovjerenje to ga je izazivao sam pojam «demokracija», Mahniæ
je napose isticao da djelovanje kræanskih demokrata mora biti odobreno i usmje-
ravano od biskupa odnosno od Katolièke crkve. S tim u vezi podvlaèio je obavezu
potpune poslunosti katolièkoj hijerarhiji,100 to pokazuje da Mahniæ zapravo nije
bio pobornik kræanske demokracije, nego da je pod tim pojmom zapravo oznaèa-
vao socijalnu aktivnost u osnovi konzervativnog katolicizma.101
Opisujuæi kræansku demokraciju, Mahniæ je progovorio i o odnosu Crkve i
drutva, odnosno Crkve i drave, poistovjetivi pritom Crkvu s drutvom odnosno
s dravom, koju je shvaæao kao «...veliku drutvenu zajednicu...». Mahniæ je,
naime, drao da je drava, s obzirom da je nastala na osnovi «naravi ljudske
razumne» koju je stvorio Bog, takoðer Boje djelo, te da je u skladu s tim Bog
«...izvor svake vlasti i svakoga prava u ljudskom zadrunom ivotu...». to se
tièe Crkve, ona je Bogom ustanovljena vidljiva zajednica njegovih pristalica na
zemlji, a njezini su èlanovi istovremeno i èlanovi dravne zajednice. Zato nije
moguæe strogo luèiti njihovu djelatnost kao èlanova drutva, odnosno drave od
njihove djelatnosti kao èlanova Crkve. Iz te koncepcije, naravno, proizlazi da je
Crkvi namijenjena uloga da usmjerava ukupni ivot koji, razumije se, mora biti
organiziran strogo u skladu s religijskim naèelima.102
Tekoæu u recepciji kræanske demokracije hrvatskim biskupima zacijelo nije
predstavljalo samo nepoznavanje njezinih naèela, nego i nejasna stajalita vrha
Katolièke crkve glede njezina politièkog angamana, koja su dola do izraaja
najprije u Motupropriu Pia X. iz prosinca 1903., a potom i u njegovoj okrunici iz
97
HS 1904, 437-438.
98
HS 1904, 441-443.
99
HS 1904, 441-442.
100
HS 1904, 440.
101
HS 1904, 295-296, Gross 1994, 156.
102
HS 1904, 433-437.
196
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 196 25.10.2005, 21:18

srpnja 1904. Dodue, oba su dokumenta nastala kao Papin odgovor na aktualne
prilike u talijanskom katolicizmu i bili su namijenjeni talijanskim biskupima, a
zbog univerzalnosti papinstva kao institucije imala su opæe znaèenje kao i sva
papinska pisma, odnosno okrunice.103
Motuproprio Pia X. iz prosinca 1903. bio je namijenjen talijanskim biskupima,
odnosno talijanskim kræanskim demokratima, koji su pokazivali tenju za
osamostaljenjem od katolièke hijerarhije i za aktivni ulazak u politièki ivot uspr-
kos èinjenici da je jo uvijek bio na snazi «Non expedit» Pia IX. iz 1870. koji je
talijanskim katolicima branio politièku akciju, odnosno suradnju u okvirima insti-
tucija koje je izgradila moderna talijanska drava.104 Stoga je papa u svom Motu-
propriu izrijekom naloio talijanskoj kræanskoj demokraciji apstinenciju od poli-
tièkog djelovanja, naglaavajuæi da je jedini zadatak kræanske demokracije
«...blagotvorno djelovanje u korist puka, to se osniva na naravnom pravu i evan-
gjeoskim zakonima...».105
Problem u recepciji kræanske demokracije, ali i u interpretaciji katolièke akcije
na planu politike opæenito, kod hrvatske katolièke hijerarhije dijelom je zacijelo
izazvala i okrunica Pia X. od 28. srpnja 1904. Okrunica je ponovno bila namije-
njena talijanskim biskupima, a potaknuo ju je problem daljnje tendencije osamosta-
ljivanja talijanskih kræanskih demokrata pod vodstvom Romula Murrija, koji su
najavili samostalni istup u politièkom ivotu, dreæi da Crkva ne moe diktirati
odnosno kontrolirati ono to katolici poduzimaju na svjetovnom podruèju, veæ da
iskljuèivo moe biti nadlena za njihova vjerska i moralna shvaæanja.106 U spome-
nutoj okrunici papa je pred talijansku katolièku akciju postavio zadaæu da izravno
kao produena ruka Crkve, koja ju je osnovala i koja usmjerava njezino djelovanje,
sudjeluje u procesu rekristijanizacije drutva, pri èemu je izrièito naglasio da je
podruèje njezina djelovanja ne samo socijalno nego i politièko. Buduæi da se
ukupna djelatnost katolièke akcije temelji na naèelima kræanskog nauka i kræan-
skog morala, ona ni u kom sluèaju ne moe biti neovisna o Crkvi. Dodao je,
meðutim, da katolièka akcija ipak mora imati odreðenu slobodu, ali je rekao i to
da njezin okvir mora odrediti Crkva.107 U tom dijelu okrunica, dakako, nije mogla
ostaviti nikakvih nedoumica. No, u drugom je dijelu mogla proizvesti dojam da
se papa opæenito zalae za apstinenciju klera od politièke prakse.
Nesporazum je, naime, proizveo onaj dio okrunice u kojemu je papa istaknuo
da sveæenstvo samo iznimno, uz specijalnu dozvolu svog biskupa, moe sudjelovati
kao aktivni èlan katolièke akcije, pri èemu je uputio poziv sveæenstvu da se ponaj-
103
Lonne 1986, 238-240.
104
Lonne 1986, 239.
105
HS II, 1904, 294-295.
106
Lonne 1986, 243-244.
107
HS III, 1905, 497-498.
197
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 197 25.10.2005, 21:18

prije posveti duhovnoj slubi, a da podruèje socijalne, odnosno politièke djelatnosti

prepusti laicima. eleæi izbjeæi izravno sudjelovanje klera u drutvenom, odnosno
politièkom ivotu i preputajuæi ta podruèja laicima, Pio X. nastojao je Crkvu,
odnosno sveæenstvo potedjeti od prigovora da se kler upleæe u pitanja za koja, u
profesionalnom smislu, nije kompetentan.108 Okrunica je, prema tome, otklonila
sumnju da se Vatikan protivi osnutku katolièkih stranaka, ali je svojim zahtjevom
da sveæenstvo samo iznimno u njima sudjeluje otvorila nejasnoæu u vezi s njegovim
stajalitem o izravnom djelovanju klera u politièkim strankama. Osim toga, prepu-
tajuæi katolièki pokret, odnosno katolièku stranku laicima, okrunica je u hrvatskih
biskupa morala samo pojaèati bojazan da se katolièka stranka ne otrgne kontroli.
Pitanje kako oèuvati nadzor Crkve nad katolièkom strankom nije bilo nevano, i
ono se praktièki nije skidalo s dnevnog reda otkako su se katolièke stranke poèele
formirati.109 Talijanski kræanski demokrati, koji su se usprkos upozorenjima Sv.
Stolice i dalje uporno zalagali za punu autonomiju katolièke akcije na svjetovnom
podruèju, samo su pridonosili njegovoj aktualizaciji.110
Uostalom, i sam Mahniæ priznao je javno neuspjeh svojih nastojanja da ublai
politièki konzervativizam hrvatskog episkopata. Vraæajuæi se u sijeènju 1905. u
okviru jednog svog èlanka ponovno na temu kræanske demokracije, on je, obzirno
ali jasno, poruèio svojim kolegama da od «demokracije» ako se ona razumije u
kræanskoj, a to je za Mahniæa, dakako, znaèilo u konzervativnoj interpretaciji
nema razloga strahovati. tovie, rekao je, kako mu se èini da «...nita vie ne
odgovara duhu evangjelja, nego dobro shvaæena demokracija...».111 No dodao je
da se usprkos tomu mnogi «...ne mogu oteti utjecaju tradicija, megju kojima su
uzrasli, veæ pred imenom demokracija ginu od straha».112 Dakako, tom je prilikom
Mahniæ iznova naglasio da se kræanska demokracija mora temeljiti na osnovama
katolièke vjere i morala, te da nema drugog naèina njezina djelovanja nego «...pod
nadzorom, u ovisnosti i po naputcima crkve tj. rimskog pape i biskupa...».113 No,
unatoè tomu, hrvatski se episkopat, ukljuèujuæi i Posiloviæa, teko mirio s demo-
kratskim nastojanjima u okviru katolicizma, o èemu svjedoèi i èinjenica da Hrvat-
stvo kræansko-demokratskim, odnosno kræansko-socijalnim strujama u banskoj
Hrvatskoj nije poklanjalo gotovo nikakvu panju.
estoki sukob izmeðu skupine oko Hrvatstva i Hrvatske stranke prava, koji se
rasplamsao u lipnju otvaranjem pitanja o odnosu Hrvatske stranke prava prema
ideji hrvatskog dravnog prava, a time i pitanje prema ukupnoj hrvatskoj politièkoj
108
HS III, 1905, 499.
109
Lonne 1986, 273-275.
110
Lonne 1986, 275-276.
111
HS 1905, 71.
112
HS 1905, 71.
113
HS 1905, 77.
198
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 198 25.10.2005, 21:18

tradiciji, u kolovozu se poèeo stiavati. Naime, poèetkom kolovoza ime Mazzura

je u Obzoru objavio uvodnik pod naslovom «Hrvati i Austrija», u kojem je, izmeðu
ostaloga, upozorio Maðare da æe u Hrvatskoj, tako dugo dok ne prevlada uvjerenje
da je u hrvatskom interesu povezati se s maðarskom politikom, uvijek postojati
moguænost da se hrvatska politika okrene prema Beèu. Pritom je dao naslutiti da
bi se u tom sluèaju u èasu preureðenja Monarhije, u Hrvatskoj ponovno mogla
pojaviti proaustrijski orijentirana stranka. Prema tome, o maðarskoj politici ovisi
kakvo æe stajalite u trenutku preustrojstva Monarhije zauzeti hrvatska politika,
odnosno Hrvatska stranka prava.114 S obzirom na njezinu u osnovi probeèku ali
ne i velikoaustrijsku orijentaciju, skupina oko Hrvatstva s panjom je ièitala
Mazzurin èlanak u Obzoru, ocijenivi ga kao «novu evoluciju» u politièkoj liniji
Hrvatske stranke prava, to jest kao najavu njezina moguæeg zaokreta prema pro-
austrijskoj politici. S tim u vezi Hrvatstvo je izjavilo da se slae s najavljenom
moguæom promjenom politike Hrvatske stranke prava, no upozorilo je Mazzuru
da je eventualni savez s Austrijom moguæ samo na temelju hrvatskog dravnog
prava.115 U svom uvodniku Mazzura je, naime, izjavio da se hrvatska politika u
momentu preobrazbe Habsburke monarhije vie ne bi trebala pozivati na hrvatsko
dravno pravo, nego bi se trebala temeljiti na «novim savezima» pri èemu nije
preciznije pojasnio to pod tim pojmom podrazumijeva. No, iz konteksta nedvoj-
beno proizlazi da je mislio na moguæu suradnju s Beèom koja bi poèivala na
dogovoru koji se ne bi oslanjao na hrvatsku dravnopravnu tradiciju.116
S odbijanjem dravnopravne politike Hrvatstvo se, dakako, nije moglo sloiti.
Zamjerajuæi Mazzuri da je spreman odbaciti hrvatsko dravno pravo, premda je
Mazzura u svom tekstu i sam istaknuo da se ono tijekom povijesti pokazalo pa-
ladijem nacionalne opstojnosti i hrvatske politièke individualnosti, Hrvatstvo
ga je upozoravalo da u eventualni savez s austrijskom polovicom Monarhije valja
stupiti iskljuèivo na osnovi hrvatskog dravnog prava, na èijem su temelju Hrvati
«...u prolosti birali kraljeve i sklapali saveze posve neodvisno od Ugarske...».
Pritom se Hrvatstvo suprotstavilo Mazzurinu miljenju da iskljuèivo dravno-
pravna politika u osnovi sputava slobodu Hrvatske da se u novim okolnostima, u
trenutku eventualnih pregovora o preureðenju Monarhije, posve slobodno, neo-
visno o ugovorima i savezima iz prolosti, opredijeli za ono rjeenje koje æe pruiti
garanciju za povoljniji poloaj Hrvatske u okviru Monarhije. Kao argument da je
dravnopravna politika neodgovarajuæa i zapravo zastarjela Mazzura je, izmeðu
ostaloga, ukazivao i na Hrvatsko-ugarsku nagodbu, koja nije omoguæila afirmaciju
hrvatske dravnosti. Hrvatstvo se, dakako, nije slagalo s njegovom interpretacijom
Nagodbe. Za skupinu oko Hrvatstva ona je bila izraz negacije, a ne afirmacije
114
HRV 77 (1904).
115
HRV 79 (1904).
116
HRV 78 (1904).
199
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 199 25.10.2005, 21:18

hrvatskog dravnog prava. U interpretaciji lista Nagodba je, naime, iskljuèivo

proizala iz ugarskoga, a ne iz hrvatskoga dravnog prava. Pritom je Hrvatstvo
upozoravalo na èinjenicu da je Nagodba iz 1868. nastala na osnovi Austro-ugarske
nagodbe, koja se temelji na ugarskoj pragmatièkoj sankciji, a prema kojoj je
Hrvatska sastavni dio Ugarske.117
Nadajuæi se da bi se Hrvatska stranka prava, ukoliko je ubrzo napuste «mladi»
ili barem veæina njih, mogla opredijeliti za proaustrijsku politiku, skupina oko
Hrvatstva je u ime «pravake sloge» odluèila ostati, koliko je god to moguæe,
izvan prilièno estoke polemike u vezi s pitanjem glagoljice, koja se upravo u to
vrijeme poèela iznova voditi izmeðu Obzora, Novog lista i Narodne Obrane s
jedne, i Katolièkog lista s druge strane.118 Hrvatstvo ju je, razumije se pratilo, no
o njoj je izvjetavalo razmjerno rijetko, a svoja je stajalita formuliralo vrlo paljivo
i krajnje obazrivo. Iako se u okviru te polemike napadalo papinstvo da iz nacio-
nalno-politièkih razloga ne doputa upotrebu glagoljice, to je Katolièki list ocijenio
kao neèuvenu drskost, Hrvatstvo, nije odmah ustalo u obranu Sv. Stolice kao
neprikosnovenoga sredinjeg autoriteta Katolièke crkve, premda bi to bilo posve
u skladu s najavljenom beskompromisnom obranom vjerskih naèela. Dodue,
piuæi o sukobima u hrvatskom tisku u vezi s pitanjem glagoljice, izjavilo je,
dodue, da se priklanja stajalitima Katolièkog lista, no pritom nije izreklo ni
rijeè kritike na raèun Hrvatske stranke prava zbog njezinih toboe protukatolièkih
stajalita, koja se, kad je rijeè o skupini oko Hrvatstva i njezinu proklamiranom
naèelu o «diobi duhova», mogla oèekivati.119
Svakako je zanimljivo primijetiti da ni kasnije, kad se polemika oko glagoljice
zahuktala, Hrvatstvo nije izravno optuilo ni Obzor, ali ni ostale u polemiku invol-
virane listove za neprijateljstvo prema katolicizmu i njegovim temeljnim prin-
cipima. Ono je, dodue, u vie navrata isticalo potrebu apsolutne poslunosti papin-
stvu, i to ne samo u vjersko-moralnim nego i u svjetovnim pitanjima, istièuæi da
je svaka, a napose javna kritika Sv. Stolice i uopæe episkopata od laika nedopustiva.
Upozoravalo je i na to da rasprava o glagoljici toboe ima za cilj odvajanje od
Rima, ocjenjujuæi to kao pokuaj uvlaèenja Hrvata u shizmu, no uradilo je to
razmjerno obazrivo, bez estokih rijeèi, izljeva mrnje i otrih napada, kakvi, kad
je u pitanju Hrvatstvo, nisu bili neuobièajeni.120 Iako se drala izvan polemike o
glagoljici, skupina oko Hrvatstva iskoristila je, dakako, priliku da jo jednom
progovori o svom viðenju uloge katolicizma i Katolièke crkve kao temeljnih èim-
benika u usmjeravanju ukupnoga drutvenog kretanja, no svoju obranu politièkog
katolicizma iznijela je tom prilikom u obliku uvodnika u kojima je objanjavala
117
HRV 84 (1904).
118
HRV 72, 74, 77, 80 (1904).
119
HRV 81 (1904).
120
HRV 105, 108, 115 (1904).
200
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 200 25.10.2005, 21:18

pojedina njegova naèela, ne konfrontirajuæi se pritom sa stajalitima njegovih

protivnika.121 Samo jednom, apostrofirala je Ilijaeviæa, upnika crkve Sv. Petra,
koji je o problemu glagoljice u Obzoru pisao pod pseudonimom «selski pop»,
spoèitavajuæi mu izmeðu ostaloga da u svom upnom dvoru okuplja sveæenstvo
koje je u opoziciji prema skupini oko Hrvatstva.122
Sugestiju Hrvatskoj stranci prava da se konaèno opredijeli za proaustrijsku
politiku grupa oko Hrvatstva u to je vrijeme izrazila i u obliku jednog uvodnika,
u kojemu je iznijela svoje stajalite o situaciji u Monarhiji koji je vaan s obzirom
na to da svjedoèi o promjeni njezinih poèetnih stajalita u vezi s raspletom krize
i rjeenjem hrvatskog pitanja. U tekstu naslovljenom «Magjari i Hrvati spram
dravnog prava» skupina oko Hrvatstva istaknula je kako je okvir monarhije za
Maðare vaan dok ne izgrade svoju vojsku, uz pomoæ koje æe biti u stanju drati
pod nadzorom nemaðarske narode. Izlazak Maðara iz Monarhije zasad ne dolazi
u obzir jer bi u tom sluèaju Ugarska zavrila ili u graðanskom ratu, koji bi doveo
do njezinog raspada, ili bi se federalizirala, to maðarska politika nikad ne bi
dopustila, jer u tom sluèaju Maðari ne bi bili njezini apsolutni gospodari. Meðutim,
i nakon to Maðari stvore svoju vojsku, pitanje je, pisalo je Hrvatstvo, hoæe li
napustiti okvir Monarhije, ukazujuæi na moguænost da bi se Maðari, uz pomoæ
vlastite vojne sile, mogli poeljeti nametnuti cijeloj Monarhiji, sprjeèavajuæi da
se ona od njih ne «emancipira». Prema tome, da bi se sprijeèila dominacija Maðara
u Monarhiji, valja se to prije okrenuti Beèu i zauzeti jasno proaustrijsko stajalite,
zahtijevajuæi pritom oivotvorenje hrvatskog dravnog prava. S tim u vezi Hrvat-
stvo je isticalo da se uspjesi to su ih Maðari u Monarhiji postigli od 1861. naovamo
mogu pripisati prvenstveno tomu to su svoju politiku dosljedno temeljili inzisti-
rajuæi na oivotvorenju svoga dravnog prava, u to bi se trebali ugledati i Hrvati
ukoliko im je stalo do ostvarenja svojih nacionalno-politièkih tenja. Pritom je
Hrvatstvo iznova naglasilo da je hrvatsko dravno pravo ostvarivo samo u okviru
Monarhije, koja Hrvatskoj garantira moguænost da postane «megjunarodni indi-
viduum». Izvan okvira Monarhije, pisao je list, Hrvatska teko moe saèuvati
svoju individualnost s obzirom na aspiracije Srba, Talijana, Nijemaca i Maðara.123
Upozoravajuæi na vanost okvira Monarhije za rjeenje hrvatskog pitanja, Hrvat-
stvo je prestalo isticati moguænost da se kriza dualistièkog ureðenja rijei njezinom
preobrazbom u federaciju. Skupina oko «Hrvatsva» u meðuvremenu je, naime,
oèito shvatila da zahtjev za federalizacijom Monarhije negativno moe dojmiti i
krune i slubene austrijske politike, kao i velikoaustrijskih krugova. Zato se tijekom
ljeta 1904. u Hrvatstvu vie ne spominje ni pitanje preobrazbe austrijskog dijela
drave na naèelu ravnopravnosti i jednakosti njezinih naroda, na èemu je u poèetku,
121
HRV 105, 110 (1904).
122
HRV 115 (1904).
123
HRV 101 (1904).
201
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 201 25.10.2005, 21:18

kao to smo vidjeli, Hrvatstvo odluèno inzistiralo. Umjesto toga, list je sada isticao
samo to da Hrvati svoju buduænost trebaju vezati uz Monarhiju, u èijoj moæi oni
vide i svoju moæ. S tim u vezi poèela se izrièito naglaavati i vanost Hrvata za
dinastiju. U poèetku Hrvatstvo je, dodue, iskazivalo lojalnost prema vladajuæoj
kuæi, ali nije bilo spremno hrvatske interese vezati uz interese dinastije i obrnuto.
Sada je, to meðutim, poèelo otvoreno èiniti. «Mi smo dakle prema centrumu
(dinastiji) gravitirajuæi elemenat, pa odatle sliedi, da èim mi bivamo jaèi, tim biva
i dinastija i monarhija jaèa iliti drugim rieèima: zdrava politika dinastije i monarhije
uvidjet æe, da, za koliko god je monarhija ojaèala Hrvatsku i hrvatski narod, za
toliko je ojaèala monarhiju i dinastiju. Odatle sliedi, da je ujedinjenje hrvatskih
zemalja, da je oivotvorenje hrvatskoga dravnoga prava isto toliko na korist
previnje dinastije i monarhije koliko i hrvatskomu narodu». Monarhija i dinastija
morale bi se, dakle, osloniti na Hrvate a ne na Srbe, èija narodnost, «iztoèna»
vjera i «iztoèna» kultura vuku podrijetlo izvan Monarhije.124 Takvim stajalitima
grupa oko Hrvatstva jo se vie pribliila Frankovoj Hrvatskoj stranci prava, iz
koje je a to svakako vrijedi istaknuti upravo u to vrijeme doao veæ spomenuti
Tomèev prijedlog o osnutku saborskoga katolièkog kluba koji bi bio nadstranaèki,
ali u funkciji postupnog povezivanja pravakih grupacija.125
Najava moguæeg zaokreta u politici Hrvatske stranke prava koja se dotada
drala neutralno prema krizi u Monarhiji, prateæi je ali ne iznoseæi gledita kako je
eventualno iskoristiti za rjeavanje hrvatskog pitanja, kao i prijedlog o osnutku
katolièkog kluba koji je u formi Tomèeva prijedloga stigao iz Starèeviæeve hrvat-
ske stranke prava u skupini oko Hrvatstva pobudili su nadu da æe se ostvariti
njezina tenja da usmjerava proces ujedinjenja pravakih grupacija. U tome ju je
ohrabrio i poticaj koji joj poèetkom kolovoza stigao iz Beèa od beèkih kræanskih
socijala. Poèetkom kolovoza, upravo u razdoblju stiavanja sukoba izmeðu skupine
oko Hrvatstva i Hrvatske stranke prava, Reichspost, list beèkih kræanskih socijala,
prvi se put izravno obratio skupini oko Hrvatstva, potièuæi osnutak katolièke stranke.
U èlanku objavljenom pod nazivom «Katolièki pokret u Hrvatskoj», Reichspost je,
naime, hvalio hrvatski katolièki pokret i njegov napredak, izraavajuæi se povoljno
o Hrvatstvu koje je, prema njegovoj ocjeni, u kratkom roku postalo izvrsno ureðivani
dnevnik, èiji èitateljski krug kao i krug simpatizera iz dana u dan raste na raèun
Obzora, koji sve vie pokazuje svoje liberalno i slobodarsko lice, zbog èega Hrvatsku
stranku prava naputaju njezine dugogodinje pristalice, priklanjajuæi se skupini
oko Hrvatstva. S tim u vezi izrazio je miljenje da bi se skupina oko Hrvatstva to
prije trebala dati na osnivanje stranke koja æe okupljati «...jo zdrave i sposobne sile
hrvatskog naroda...» i omoguæiti mu put k «pravom» napretku.126
124
HRV 90 (1904).
125
HRV 79 (1904).
126
HRV 76 (1904).
202
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 202 25.10.2005, 21:18

Pokuavajuæi igrati ulogu svojevrsnog medijatora izmeðu Starèeviæeve i

Hrvatske stranke prava, grupa oko Hrvatstva upustila se poèetkom rujna i u disku-
siju s Pokretom, koja je vie lièila na dijalog, na raspravu o stajalitima, nego na
polemiku, posebno ne na tip polemike koji je u listu dotada bio uobièajen. Koncem
kolovoza Novi Srbobran iznio je, naime, zahtjeve odnosno uvjete srpske opozicije
za suradnju s hrvatskom opozicijom, koje je Pokret veæim dijelom ocijenio kao
neprihvatljive, to se svakako moralo dojmiti grupu oko Hrvatstva, koja ne samo
da nije vjerovala u moguænost hrvatsko-srpske suradnje nego joj se i protivila
zbog uvjerenja da se vrhovi Monarhije trebaju osloniti iskljuèivo na Hrvate. Osim
toga, stajalita to ih je Pokret iznio u vezi sa srpskim zahtjevima ukazivala su i
na moguæe stiavanje razmirica izmeðu starije i mlaðe generacije politièara u
Hrvatskoj stranci prava, to se Hrvatstvu s obzirom na nedavnu Mazzurinu
izjavu o moguæem opredjeljenju stranke za proaustrijsku politiku èinilo vanim
utoliko to je stvaralo dojam da bi i naprednjaci mogli na nju pristati. Trebalo im
se, dakle, ovaj put obratiti vrlo paljivo, odmjereno, to je Hrvatstvo i uèinilo.
Piuæi o njihovim gleditima u vezi sa srpskim zahtjevima, Hrvatstvo se u
osnovi pohvalno izrazilo o stajalitu «mladih». tovie, istaknulo je da se dobrim
dijelom slae s onim zahtjevima koje su naprednjaci bili spremni prihvatiti, to
jest sa zahtjevom da se ozakoni ravnopravnost pravoslavne s rimokatolièkom
vjeroispovijesti, te da se zakonski uvede naziv «iztoèno-pravoslavna» vjeroispo-
vijest. Nisu se, meðutim, mogli sloiti s miljenjem naprednjaka da bi se u naziv
Pravoslavne crkve u Hrvatskoj moglo unijeti srpsko nacionalno ime, izjasnivi se
da on treba glasiti «...iztoèno-pravoslavna crkva u Hrvatskoj...» ili «...crkva iztoè-
no-pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj...». Protivljenje skupine oko Hrvatstva
da se u naziv crkve unese srpsko nacionalno ime proizlazilo je, dakako, iz njihova
stajalita da u osnovi srpstvo u Hrvatskoj ne postoji. Meðutim, zanimljivo je da to
ovom prilikom nisu posebno istaknuli oèito ne eleæi otvarati polemiku s Pokretom
o srpskom pitanju. Umjesto toga, predbacili su naprednjacima da oni toboe pri-
staju na zahtjev da se srpsko nacionalno ime unese u naziv Pravoslavne crkve
zbog toga to im nije stalo do vjersko-crkvenih pitanja.127
Rasprava s Pokretom, koja je sada po prvi put imala obiljeje dijaloga, kao i
izbjegavanje polemike u vezi s glagoljicom, jasno je pokazalo da je skupina oko
Hrvatstva u ime politièkih ciljeva, barem privremeno, bila spremna odustati od
militantnoga vjerskog ekskluzivizma i dosljedne bitke za dominantnu drutvenu
poziciju katolicizma i Katolièke crkve. Pristajanje na zakonsko izjednaèavanje
pravoslavlja s katolicizmom bilo je, naime, u suprotnosti s idejom o katolicizmu
kao jedinoj «pravoj» kræanskoj vjeri i Katolièkoj crkvi kao jedinoj «pravoj»
kræanskoj crkvi, koju Hrvatstvo nije, dodue, posebno naglaavalo, ali koja je
127
HRV 107 (1904).
203
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 203 25.10.2005, 21:18

neprestano bila prisutna u pozadini svih njegovih stajalita o pitanju drutvene

uloge katolicizma i Katolièke crkve.
Hrvatstvo je diskusiju s Pokretom u povodu srpskih zahtjeva iskoristilo da
skrene «mladima» panju kako se i u politici prema Srbima valja oslanjati na
dravnopravnu ideologiju, to jest da je suradnja s njima moguæa samo ako je oni
prihvate, a to znaèi ako prihvate da u Hrvatskoj, u politièkom smislu postoji samo
hrvatski narod, odnosno da su oni u tom pogledu Hrvati.128 S tim u vezi Hrvatstvo
je prigovorilo Pokretu, i to vrlo obazrivo, na tome to inzistira na ideji o Hrvatima
i Srbima kao jednom narodu. Za skupinu oko Hrvatstva to je bilo neprihvatljivo
iz razloga to je u suprotnosti s «dravnopravnom znanosti», koja pod pojmom
narod podrazumijeva «...cjelokupnost puèanstva, nosioca jedne dravne ideje i
jednoga dravnog prava. Ako je to puèanstvo u svojoj cijelosti ili u velikom dijelu
jedne narodnosti, jednoga jezika, onda je to jedinstvena narodna drava; ako se
pak jedna drutvena grupa, jedan dio toga cjelokupnoga naroda jezikom razlikuje
od onoga «dravnu narodnost» predstavljajuæega naroda, onda je to plemenska
narodnost, koja moe da postoji etnografski, ali ne moe obstojati dravno-
pravno».129 Prema tome, srpstvo bi se u Hrvatskoj, eventualno, moglo prihvatiti
samo kao «plemenska» narodnost. Skupina oko Hrvatstva, kao i ostale grupacije
koje su podravale ideju o jednom «politièkom narodu», negirajuæi pritom posto-
janje srpstva na prostoru hrvatskog dravnog prava, ili pak doputajuæi da ono
postoji, ali samo kao «plemenska» narodnost nisu, meðutim, vodile raèuna o tome
da je teza o samo jednom «politièkom narodu» zapravo samo varijanta tvrdnje da
su Srbi i Hrvati u biti jedan narod.
Svakako je vano istaknuti, i to kao jo jedan primjer njezine spremnosti na
odstupanje od proklamiranih stajalita o beskompromisnoj borbi za afirmaciju
vjerskih naèela u drutvenoj praksi, da je skupina oko Hrvatstva tom prilikom
podrala Pokret u odbijanju srpskog zahtjeva za konfesionalnim kolstvom. tovie,
Hrvatstvo je tom prilikom iskazalo razumijevanje za sekularizacijom kolstva,
istièuæi kako je ona u funkciji nastojanja moderne drave «...da si odgoji jedinstveni
politièki narod, tj. da udovolji principu jedinstvene narodne drave...». Nije, meðutim,
prihvatilo tumaèenje Pokreta kako je sekularizacija kolstva prvenstveno izraz
nastojanja da se odvoji svjetovno od duhovnoga, kojem se, to je takoðer indikativno,
ovom prilikom nije usprotivila. Grupa oko Hrvatstva isticala je kako je to u svakom
sluèaju drugorazredni motiv, upozoravajuæi na èinjenicu da moderna drava vjeru
svojih dravljana ionako dri privatnom stvari svakog pojedinca, a crkvu privatnom
drutvenom organizacijom jednog dijela drutva, te da, prema tome, njezinoj kolskoj
politici antiklerikalizam ne moe biti jedini razlog.130
128
HRV 109 (1904).
129
HRV 111 (1904).
130
HRV 111 (1904).
204
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 204 25.10.2005, 21:18

Navedeno stajalite kojim je skupina oko Hrvatstva vodeæi toga èasa prven-
stveno raèuna o interesima hrvatske «dravne ideje», zapravo neizravno odobrila
ideju o sekularizaciji kolstva doista nema nita zajednièkog s inaèe ustrajno
isticanim zahtjevom skupine oko Hrvatstva da katolicizam i Katolièka crkva
moraju zadrati ne samo bitnu nego upravo odluèujuæu drutvenu ulogu, kao ni
sa stajalitem da su kræanske religijske vrijednosti iznad svih ostalih vrijednosti
i da ih upravo stoga treba ugraditi u sve sfere javnoga ivota. Razumijevanje,
tovie, svojevrsno opravdanje kolske politike inspirirane liberalizmom bilo je,
dakako, suta suprotnost «pravom» katolicizmu. No, bio je to samo jedan od
pokazatelja da bi u ime nacionalnih interesa grupa oko Hrvatstva bila spremna u
praksi prihvatiti i odreðena naèela liberalizma kao drutvene ideologije koju je
inaèe smatrala izrazito protukræanskom.
U rujnu 1904. odrana je u Beogradu krunidba Petra I. Karaðorðeviæa, kojoj je
u velikom broju prisustvovala i omladina iz Slovenije i Hrvatske. Beogradske
krunidbene sveèanosti skupina oko Hrvatstva shvatila je kao jo jednu priliku da
se pokua pribliiti ne samo «mladima» nego i starijim politièarima Hrvatske
stranke prava. Pritom je, to je zanimljivo posegnula za jugoslavizmom.
U prvom od niza èlanaka u kojima je opisivalo dogaðaj, objavljenom pod na-
slovom «Biogradske sveèanosti», Hrvatstvo je toplo pozdravilo odlazak omladine
na krunidbu u Srbiju, ocijenivi to kao veliko «...kulturno slavlje junih Slavena...».
Podsjetivi Srbe da su im svojim prisustvovanjem Hrvati i Slovenci uèinili veliku
uslugu jer su prekinuli izolaciju u kojoj se zemlja nala nakon nasilne promjene
vladajuæe dinastije, Hrvatstvo je izrazilo elju da taj odlazak «mladih» u Beograd
oznaèi poèetak novih odnosa izmeðu hrvatskog i srpskog naroda, izmeðu Hrvatske
i Srbije. Zalauæi se za suradnju izmeðu Hrvatske i Srbije, Hrvatstvo je naglaavalo
da jaka i sigurna Hrvatska znaèi i jaku i sigurnu Srbiju, i obrnuto. Stoga je izrazilo
uvjerenje kako æe srpski narod shvatiti da je «...Hrvatska sa svojim dravnim
pravom najjaèi (...) bedem, koji æe i Srbiju èuvati proti poplavi germanskoga,
romanskoga itd. mora». Srbi bi morali znati da je hrvatska politika uvjetovana
njihovim odnosom prema hrvatskim nacionalno-politièkim tenjama, pa, ukoliko
se taj odnos promijeni, Hrvati neæe vie traèati «...u naruèaj...» protivnika Srbije.
Dobri odnosi izmeðu dviju zemalja moguæi su, dakle, ako Srbija pod novom dina-
stijom pomogne ostvariti hrvatsko dravno pravo u okviru Austro-Ugarske, to je
u krajnjoj liniji i u njezinu interesu. «Oivotvorenje hrvatskoga dravnoga prava
u okviru habsburke monarhije jest bedem proti germanstvu i romanstvu, jer padne
li Hrvatska, tad ste vi, braæo Srbi, prvi na redu». Ukoliko Srbija svojom politikom
pomogne stvaranje hrvatske drave u okviru Monarhije, nestat æe svi razlozi za
hrvatsko-srpske sukobe.131 S tim u vezi Hrvatstvo je pozvalo novu srpsku dinastiju
131
HRV 114 (1904).
205
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 205 25.10.2005, 21:18

i novu srpsku vladu da prestane novèano pomagati protuhrvatsku srpsku politiku

u Hrvatskoj.132
Opisujuæi razlièite manifestacije koje su pratile sveèanost krunidbe, Hrvatstvo
je posebnu panju posvetilo otvaranju prve Jugoslavenske izlobe, na kojoj su
svoje radove izloili predstavnici Srba, Hrvata, Bugara i Slovenaca. U tom je
kontekstu list, i to bez ikakve ograde, citirao i rijeèi to ih je predsjednik Srpskog
sveuèilinog drutva izgovorio na otvorenju, a koje su bile inspirirane jugosla-
vizmom kao kulturnim ali i kao politièkim projektom. Uz ostalo, on je, naime,
izlobu ocijenio kao «...prvi i odluèni korak, kojim koraknue junoslavenske
narodnosti, da jedna stupi blie k drugoj. To je polarna toèka k velikom cilju -
kulturnom zblienju junih Slavena i njihovom uvidjanju, da jedni drugima
pripadaju i po krvnoj srodnosti i po zajednici zadaæe njihove, koja ih oèekuje i
koju treba da prihvate, ako hoæe smjelo da podju napried. Ova izloba je grandiozna
manifestacija ideje, u kojoj je spas svih slavena, to na jugu ive...».133 Izlet grupe
oko Hrvatstva u jugoslavizam bio je, meðutim, doista samo prigodan. No, olak-
avala ga je èinjenica da je grupa oko Hrvatstva Slovence i Hrvate drala jednim
narodom.134
Premda je u svom programu istaknulo da æe se zalagati za sjedinjenje banske
Hrvatske s Dalmacijom, Hrvatstvo se isprva uopæe nije bavilo ni dalmatinskim
temama niti je pratilo kretanja na dalmatinskoj politièkoj sceni. U poèetku za
skupinu oko Hrvatstva Dalmacija jednostavno nije postojala. Prvi, i to prilièno
skromni izvjetaj o dalmatinskim prilikama Hrvatstvo je objavilo tek krajem rujna
1904. uoèi otvaranja Dalmatinskog sabora. U njemu se, to je svakako zanimljivo,
koncept politike «novoga kursa» ne osuðuje, tovie, on se izravno niti ne spominje,
ali se zato izraava duboka nevjerica da bi se mogla ostvariti sloga s Talijanima i
Srbima. Prema autoru dopisa, ona ne samo da nije jo donijela nikakvih konkretnih
rezultata nego slabi hrvatski nacionalni pokret.135
Uskoro je potom Hrvatstvo ukratko obavijestilo svoje èitatelje o aferi vezanoj
uz jeziènu politiku prvog dalmatinskog civilnog namjesnika baruna Handela,
iskoristivi to kao priliku za konstataciju da dalmatinsko stanovnitvo pokazuje
izrazito nepovjerenje prema beèkoj vladi i prema caru, napose zbog njegove reakci-
je na dalmatinsku delegaciju koja mu se uputila 1903. s namjerom da prosvjeduje
protiv dogaðaja u banskoj Hrvatskoj.136 Iduæi izvjetaj o dalmatinskim prilikama
pojavio se tek u studenome u povodu sukoba izmeðu protivnika i pristalica politike
«novoga kursa», to jest hrvatsko-srpske suradnje u Dubrovniku. S tim u vezi
132
HRV 111 (1904).
133
HRV 117 (1904).
134
HRV 116 (1904).
135
HRV 119 (1904).
136
HRV 120 (1904).
206
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 206 25.10.2005, 21:18

«Hrvatstvo» je po prvi put izjavilo kako uviða da ideja o hrvatsko srpskoj suradnji
u Dubrovniku ima mnogo pristalica «...jer smo za slogu svi...», ali ne za bilo
kakvu, nego za «pravu» slogu, za slogu za kakvu se sa Srbima zalagao svojedobno
Pavlinoviæ. Sloga sa Srbima koji svojataju Bosnu i Hercegovinu kao iskljuèivo
srpsku zemlju i koji cijelu junu Dalmaciju proglaavaju srpskom ne dolazi u
obzir jer je to sloga bez prethodno raèiæenih raèuna, a upravo se za takvu slogu,
prema miljenju Hrvatstva, zalau pobornici «novoga kursa». Stoga je ona za
skupinu oko Hrvatstva naprosto neprihvatljiva. 137 O Bosni i Hercegovini
«Hrvatstvo» je pisalo jo manje nego o Dalmaciji. Tijekom 1904. posvetilo joj je
svega jedan èlanak.
utnja Hrvatstva o Dalmaciji i o Bosni i Hercegovini svakako je zanimljiva s
obzirom da je rijeè o pokrajinama na koje je hrvatska dravnopravna tradicija
polagala pravo raèunajuæi na njihovo sjedinjenje s Hrvatskom i Slavonijom. Iako
se skupina oko Hrvatstva zacijelo zanimala i za hrvatsku politiku u Bosni i
Hercegovini i za hrvatsku politiku u Dalmaciji izbjegavala je naèinjati spomenute
teme zacijelo zato da se ne zamjeri dualistièkim èimbenicima. Naèelno zalaganje
za proaustrijsku orijentaciju hrvatske politike, pa i zahtjev za federalizacijom
Austrije, odnosno federalizacijom Monarhije, uvijek se moglo tumaèiti kao taktièki
pritisak na Maðare, odnosno na maðarsku opoziciju No, pisanje o prilikama u
Bosni i Hercegovini i Dalmaciji, koje teko da bi moglo proæi bez izjanjavanja
za njihovo sjedinjenje s Hrvatskom i Slavonijom na temelju hrvatskog dravnog
prava, moglo je krajnje negativno odjeknuti u vrhovima Monarhije. Sjeæanje na
posljedice koje je sarajevski nadbiskup Stadler 1901. snosio zbog svoje izjave o
sjedinjenju Bosne i Hercegovine s Hrvatskom, kao i sjeæanje na nedavnu izjavu
Franje Josipa dalmatinskoj delegaciji u vezi s pokretom u Hrvatskoj, oèito je
skupinu oko Hrvatstva poticalo na snaan oprez.138 Bosanskohercegovaèke i
dalmatinske prilike bila su neuralgièna pitanja i nije ih se smjelo dirati. Valjalo je,
dakle, drati se iskljuèivo naèelnih izjava o oivotvorenju hrvatskog dravnog
prava, no pritom izbjegavati bilo kakvu konkretnu izjavu o tome to bi to zapravo
imalo znaèiti u teritorijalnom, odnosno u politièkom smislu.
Hrvatstvo je, dakako, upotrebljavalo svaku priliku da kritizira nezainteresiranost
vladajuæih dualistièkih krugova za rjeavanje hrvatskog pitanja s obzirom na
njegovu vanost za Monarhiju i njezine vanjskopolitièke ambicije na Balkanu. S
tim u vezi upozoravalo ih je da su Hrvati jedini most koji vodi prema Balkanu.139
Istovremeno, izraavalo je simpatije prema onim politièkim grupacijama koje su
ukazivale na nepotrebnu i za Monarhiju tetnu popustljivost austrijskih politièara
prema Maðarima i njihovim zahtjevima. Kad je u lipnju 1904., nakon tekih
137
HRV 163 (1904).
138
HRV 165 (1904).
139
HRV 14 (1904).
207
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 207 25.10.2005, 21:18

pregovora, napokon zakljuèena Austro-ugarska financijska nagodba èije je

donoenje predstavljalo svojevrsni oblik testiranja sposobnosti Tiszine vlade i
maðarske Liberalne stranke da smiri situaciju u Ugarskoj i Hrvatstvo im se
pridruilo s konstatacijom da je rijeè o golemoj rtvi Austrije za oèuvanje dualizma,
koja u krajnjoj liniji, dugoroèno gledano, ipak neæe dati rezultata. Dualistièka
politika, pisao je list, samo pothranjuje maðarske pretenzije, a na kraju ona æe
dovesti do toga da æe svi austrijski narodi jednom ustati protiv dualizma, koji
koristi samo Maðarima. Izraavajuæi zadovoljstvo to su se i meðu samim nosio-
cima dualizma u novije vrijeme poèele javljati pritube u vezi s tobonjom domina-
cijom Maðara u Monarhiji, Hrvatstvo nije krilo zadovoljstvo «..to smo napokon
doivili vrieme, da se na prevlast Magjara tue i oni, koji su im tu prevlast iz puke
mrnje na Slavene sami u ake dali. A to su gospoda Niemci...». S tim u vezi
skupina oko Hrvatstva bila je èvrsto uvjerena da «...u Hrvatskoj nitko pametan i
patriotièan ne æe proliti ni jedne suze, ako gospoda Austrijanci podkopaju i sretno
srue dualizam. Uredila se habsburka monarhija poslije toga, kako mu drago,
nama ne æe i ne moe biti gore, nego to je sada. Zato posve mirno i pouzdano
gledamo u bolju buduænost».140
Razumljiva je tenja Hrvatstva, koju su uostalom dijelile i ostale opozicijske
grupacije u Hrvatskoj, da se to prije srui dualizam, koji je potpuno blokirao
rjeenje hrvatskog pitanja. Nije potrebno posebno naglaavati da su takve izjave
skupine oko Hrvatstva dobro zvuèale velikoaustrijski orijentiranim politièkim
grupacijama, koje su se sve èeæe u svom tisku bavile idejom o Hrvatskoj kao
potencijalnom savezniku. Meðutim, izlet u jugoslavizam to ga je skupina oko
Hrvatstva bila poduzela u razdoblju pokuaja pribliavanja Hrvatskoj stranci prava
u vezi s njezinom izjavom o moguæem proaustrijskom usmjerenju njezine politike
negativno ih se dojmio. Napose su zacijelo bili razoèarani beèki kræanski socijali,
koji su prisustvu hrvatske delegacije na krunidbi kralja Petra I. Karaðorðeviæa
pripisali «...krivovjeru u junoslavenskim listovima...».141 Za velikoaustrijske poli-
tièke grupacije jugoslavizam u bilo kojoj formi bio je potencijalno golema opasnost
s obzirom na njihove planove. Opravdano je, dakle, pretpostaviti da ih se projugo-
slavenska nota u Hrvatstvu neugodno dojmila, premda je nisu eljeli posebno
komentirati.
Potkraj listopada 1904. skupina oko Hrvatstva ponovno se poèela estoko
sukobljavati sa svim politièkim subjektima na hrvatskoj politièkoj sceni, osim,
kao to se moglo i oèekivati, sa Starèeviæevom hrvatskom strankom prava. Uvod
u tu novu fazu izrazito zaotrenih odnosa sa svima koji su se protivili katolièkom
pravatvu, oznaèila je polemika s ðakovaèkim Glasnikom biskupije sriemske, koji
je skupini oko Hrvatstva zamjerio bliskost s frankovcima. Naime, u èlanku objav-
140
HRV 37 (1904).
141
RP 227 (1904).
208
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 208 25.10.2005, 21:18

ljenom pod naslovom «Za novi katolièki sastanak», Svetozar Ritig je, ne krijuæi
da je pojava Hrvatstva isprva bila razmjerno dobro primljena meðu slavonskim
sveæenstvom, uz ostalo, konstatirao da je zbog izrazite bliskosti politièkih stajalita
Starèeviæeve hrvatske stranke prava i skupine oko Hrvatstva njezino glasilo nepri-
hvatljivo za najveæi dio sveæenstva, koje, vjerno tradiciji, Starèeviæevu hrvatsku
stranku prava ne prihvaæa.142
U svom odgovoru, objavljenom u dva opirna uvodnika pod naslovom «Na
smjer», skupina oko Hrvatstva prvi je put otvoreno priznala svoju bliskost s fran-
kovcima. «Mi ne tajimo, da naa politika teèe paralelno sa politikom stanovite
stranke, jer to drugaèije ne moe da bude dok u politici tvrdo stojimo na svom
programu, koji se ne razlikuje od programa od g. 1894., kojega se dri ta stanovita
stranka». Opravdavajuæi svoj paralelizam sa Starèeviæevom hrvatskom strankom
prava svojom vjernoæu politici hrvatskog dravnog prava, koju, kako je podvukla,
podrava najveæi dio hrvatske inteligencije, sveæenstva i naroda, skupina oko
Hrvatstva posredno je izrazila uvjerenje da ju je Hrvatska stranka prava napustila,
to je nuno dovelo do prekida kratkotrajnog primirja to ga je s Hrvatskom
strankom prava uspostavila poèetkom kolovoza. Braneæi hrvatsko dravno pravo
kao temelj hrvatske politièke filozofije, Hrvatstvo je iznova naglasio da je sada, s
obzirom na krizu dualizma, kad «...naemu narodu pod izvjestno predstoji u
razmjernoj blizoj buduænosti, da proivi jedno, moda najopasnije brodolomlje,
to ih je ikada proivio...», ustrajanje na dravnopravnoj politici zapravo nunije
nego ikada prije.143
Razvoj politièke krize u Monarhiji i to u oba njezina dijela, pisalo je Hrvatstvo,
pokazuje da se dualizam neæe odrati. Ugarska, prema procjeni lista, «punim
jedrima» plovi prema personalnoj uniji, koja bi se mogla realizirati veæ za desetak
godina, nakon to se osiguraju uvjeti za njezino puno gospodarsko i vojno osamo-
staljenje. S druge strane, politièko kretanje u austrijskom dijelu Monarhije pokazuje
da æe Austrija zavriti u federalizmu. No, prema miljenju Hrvatstva, najvanije
je imati na umu da æe se pri raspravi o personalnoj uniji glavna bitka izmeðu
Pete i Beèa voditi u vezi s izlazom na more i geostratekom prostoru koji otvara
put na Balkan, dakle, upravo o hrvatskom prostoru. Pritom æe Austrija, u kojoj æe
moda upravo tada na dnevnom redu biti uvoðenje federalizma, u svojem vlastitom
interesu, morati pokazati volju da rijei hrvatsko pitanje. Ona, naime, zacijelo
neæe htjeti ojaèati Ugarsku tako da joj u cijelosti prepusti Hrvatsku, premda æe se
za nju Maðari odluèno boriti, pozivajuæi se na svoje dravno pravo. No, moglo bi
se desiti da Austrija, stjecajem okolnosti, ipak bude prisiljena prepustiti Hrvatsku
Ugarskoj, ili pak pristati na njezinu eventualnu podjelu, kao to je to, uostalom,
uèinila i 1867. godine. U sluèaju osamostaljenja Ugarske, razdvajanje hrvatskih
142
HRV 144 (1904).
143
HRV 146 (1904).
209
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 209 25.10.2005, 21:18

zemalja bilo bi upravo kobno jer bi bilo definitivno, to se ne smije dopustiti.
Zato Hrvatska mora spremna doèekati poèetak konaènog raspleta situacije, kako
on ne bi ovisio samo o odnosu snaga u vrhovima Monarhije nego i o Hrvatskoj. S
tim u vezi hrvatski narod se mora okupiti oko ideje oivotvorenja hrvatskog
dravnog prava s kojom æe se tada «...lahko sprijateljiti federalistièka ili oko
oivotvorenja federalizma radeæa Cislajtanija». Drugim rijeèima, zadaæa je hrvat-
ske politike da u meðuvremenu politièki porazi snage koje bi mogle zagovarati
savez s Ugarskom, koja æe se s osamostaljenjem preobraziti u maðarsku nacionalnu
dravu. Te snage mogle bi, naime, prihvatiti ili definitivnu podjelu hrvatskog
prostora, ili, to bi bilo jo gore, njegovo preputanje Maðarima.144
Polemizirajuæi s Glasnikom biskupije sriemske, Hrvatstvo se kritièki osvrnulo
na situaciju na hrvatskoj politièkoj sceni, na kojoj, prema njegovoj ocjeni, u po-
sljednje vrijeme, vlada potpuni «kaos», nesnalaenje. Naime, veæ gotovo pune
dvije godine trai se odgovor na pitanje oko kojega zapravo uopæe ne bi smjelo
biti dileme, to jest na pitanje da li se odgovarajuæa nacionalna politika sastoji u
«sitnom radu», ili u «tridesetogodinjem deklamovanju». Razlog toj «konfuziji»
su «mladi», koji su, prikljuèivi se Hrvatskoj stranci prava, prekinuli s dravno-
pravnom politikom i tako je onemoguæili da ispuni zadaæu zbog koje je i bila
osnovana. Hrvatska stranka prava trebala je, naime, okupiti sve politièke grupacije
koje se zalau za oivotvorenje hrvatskog dravnog prava. No, umjesto da djeluje
kao kohezivni èimbenik, umjesto da provede oèekivano udruivanje hrvatske opo-
zicije, ona se okrenula stranaèkoj politici, pokazujuæi toboe iskljuèivo tenju da
se to prije domogne vlasti. Zato je, s jedne strane, poèela poputati Maðarima, a
s druge Srbima, uz èije glasove na sljedeæim izborima kani pobijediti, ili barem
osigurati status respektabilne opozicije. Meðutim, ta «srbofilska politika», koju
su Hrvatskoj stranci prava nametnuli «mladi», zapravo je stranku dovela na rub
propasti. U stranci se, naime, u meðuvremenu desio raskol izmeðu bivih domovi-
naa i obzoraa, a podijelili su se i sami «realisti», tako da ona postoji jo samo
formalno. S tim u vezi Hrvatstvo je istaknulo kako svoju ulogu vidi u tome da
meðu hrvatskim «rodoljubima» iznova afirmira ideju o hrvatskom dravnom pravu,
odluèno negirajuæi Ritigovu tvrdnju da mu je namjera usmjeriti sveæenstvo prema
Starèeviæevoj hrvatskoj stranci prava.145
Gotovo istovjetne optube na raèun «mladih» i Hrvatske stranke prava, ali i
ostalih politièkih grupacija, skupina oko Hrvatstva ponovila je zatim i u «Pismu
prijatelju», u tekstu koji je, prema svemu sudeæi, napisao Mahniæ.146 Prema tome,
u listopadu 1904. skupina oko Hrvatstva otvoreno se je svrstala uz bok frankov-
cima, nagovijestivi istovremeno rat Hrvatskoj stranci prava kao nagodbenjaèkoj
144
HRV 146 (1904).
145
HRV 149 (1904).
146
HRV 160 (1904).
210
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 210 25.10.2005, 21:18

i toboe promaðarski orijentiranoj i kao takvoj, prema njezinu shvaæanju, krajnje

opasnoj politièkoj grupaciji, koja bi hrvatski narod, s obzirom na situaciju u
Monarhiji, u bliskoj buduænosti hrvatski narod mogla gurnuti u propast. Sve do
konca godine skupina oko Hrvatstva ostala je u sukobu sa svim politièkim grupa-
cijama, osim, dakako, sa Starèeviæevom hrvatskom strankom prava i reimskom
Narodnom strankom.
Kratice izvora:
OB = Obzor
HRV = Hrvatstvo
Lovrenèiæ 1972 = R. Lovrenèiæ, Geneza politike «novoga kursa», Zagreb, 1972.
Strecha 1997 = M. Strecha, Katolièko hrvatstvo. Poèeci politièkog katolicizma u
banskoj Hrvatskoj (1897-1904), Zagreb, 1997.
HS = Hrvatska straa
SG = Schwartz Gelb
Gross 1970 = M. Gross, Hrvatska politika velikoaustrijskog kruga oko prijestolo-
nasljednika Franje Ferdinanda, Èasopis za suvremenu povijest, II, 1970, 9-75.
Gross 2000 = M. Gross, Izvorno pravatvo. Ideologija, agitacija, pokret, Zagreb,
2000.
KL = Katolièki list
Lonne 1986 = K.E. Lonne, Il cattolicesimo politico nell XIX e XX secolo, Bolo-
gna, 1986.
RP = Reichspost
Summary
Positioning of the Political Group Around the Newspaper

Hrvatstvo on the Croatian Political Scene
The author deals with the newspaper polemics and discussions among the po-
litical parties in Croatia at the beginning of the 20th century. He puts a particular
emphasis on a group of the Party of Right politicians, with Catholic orientation,
gathered in 1904 around the newspaper Hrvatstvo. He analyses their ideas and
211
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 211 25.10.2005, 21:18

opinions that were to a large extent similar or identical with the ones of the so
called Frankovci group and the regime of the Peoples Party. The polemics that
the group around Hrvatstvo newspaper had with their opponents from the oppo-
sition press clearly show a great variety of political ideas and programs that
emerged on the scene after the collapse of the regime of the Croatian ban Khuen
Hedervary.
Key words: banal Croatia, newspaper Hrvatstvo, beginning of the 20th century,
press, catholic Party of Right ideology, political parties, political history.
212
12-STRECHA - ZHP-37.pmd 212 25.10.2005, 21:18

Boena Vranje-oljan
ISSN 0353-295X UDK 94(4)˝1900/1950˝

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 929Masaryk.T.G.
T. G. Masaryk i nova Europa nakon Prvoga

svjetskog rata
Autorica u radu govori o Tomau Garrigueu Masaryku koji je kao èehoslovaèki
predsjednik utjecao na razvoj meðunarodnih odnosa na podruèju Srednje i
Jugoistoène Europe i otkriva mnoga kontroverzna pitanja glede hrvatsko-èekih
odnosa izmeðu dva svjetska rata.
Kljuène rijeèi: Srednja i Jugoistoèna Europa, Toma Garrigue Masaryk, hrvatsko-
èeki odnosi, prva polovica 20. stoljeæa, geopolitika.
U europskoj politièkoj povijesti prve treæine 20. stoljeæa Toma Garrigue Masa-
ryk je zacijelo jedan od najutjecajnijih politièara. Vanu ulogu odigrao je u prije-
lomnim trenucima 1918. kada se odreðivala sudbina srednjoeuropskih drava i
naroda iz Austro-Ugarske, kao i u razdoblju izmeðu dva svjetska rata kada je kao
predsjednik Republike Èehoslovaèke utjecao na razvoj meðunarodnih odnosa,
osobito na podruèju Srednje i Jugoistoène Europe.
Javni rad Tomaa Garriguea Masaryka1 uvjetno se moe podijeliti u tri razdoblja.
U prvom razdoblju, od osamdesetih godina 19. stoljeæa pa do poèetka Prvog svjet-
skog rata, Masaryk djeluje kao sveuèilini profesor filozofije, logike i sociologije
na Filozofskom fakultetu Prakog sveuèilita.2 Pokretanjem znanstvenih èasopisa
Atheneum i Nae doba unio je u èeki kulturni ivot nove poticaje, povezujuæi ga
sa suvremenim misaonim razvojem u Europi, oslobaðajuæi ga time od njemaèke
kulturne ovisnosti. Poèetkom devedesetih godina 19. stoljeæa Masaryk ulazi u
aktivni politièki ivot.3 Godine 1900. osniva Èeku puèku stranku (od 1905. pod
nazivom Èeka napredna ili realistièka stranka) koja, dodue, nije postigla veæi
politièki uspjeh, ali je Masaryk svojom koncepcijom realne politike utjecao na
1
T. G. Masaryk (1850-1937) studirao je filozofiju na Beèkom sveuèilitu. Godine 1879. postaje
privatni docent na Beèkom sveuèilitu, a od 1888. izvanredni profesor na èekom Sveuèilitu u
Pragu. O tome usp. u: T. G. Masarik, ur. zbornika Dragutin Prohaska, Beograd Praha 1927,
169-175.
2
Usp. V. Doubek, Mezi slovanstvím a èestvím. Univerzitní kompromisy, T. G. Masaryk a èeská
slovanská politiká 1882-1910, Praha 1999, 27.
3
Masaryk je bio zastupnik u beèkom parlamentu u tri mandata: 1891., 1907. i 1911. O tome usp.
D. Agièiæ, Hrvatsko-èeki odnosi na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeæe, Zagreb 2000, 222-223.
213
13-VRANJES-SOLJAN - ZHP-37.pmd 213 25.10.2005, 21:18

znatan dio èeke inteligencije. Masaryk ustaje protiv dravnopravne politike

mladoèeha, tada najjaèe politièke grupacije, kritizira njihovu romantièku inter-
pretaciju èeke prolosti te im suprotstavlja umjerenu opoziciju koja nudi nov
politièki program. Umjesto domoljubnih fraza Masaryk nudi realnost i tzv. sitni
rad, èije je osnovno obiljeje u povezivanju djelatnosti graðanske politike s po-
trebama irih slojeva naroda. Svojim idejnim shvaæanjima i snanom liènoæu
postat æe uèiteljem mnogim naratajima studenata,4 meðu kojima æe biti i hrvatski
sveuèilitarci, protjerani sa Zagrebaèkog sveuèilita nakon poznatih protuma-
ðarskih dogaðaja 1895. godine u Zagrebu. Oni dolaze na studij u vrijeme kad
èeko-njemaèki sukob postaje glavni problem u Monarhiji. U okviru zahuktaloga
prakoga politièkog ivota, Masarykove ideje ostavljaju na zagrebaèke studente
dubok dojam jer uoèavaju da se radi o shvaæanjima vrlo primjenjivim na prilike u
Hrvatskoj. U Masaryku zagrebaèki studenti vide politièara koji otvoreno kritizira
vladajuæe strukture u Monarhiji, premda jo tada zastupa stajalite o nunosti
opstanka Austro-Ugarske Monarhije kao zajednice slobodnih naroda. Svojim je
stavovima pomogao prevladavanju zastarjelih svjetonazora o drutvenom,
politièkom i kulturnom ivotu pa je i socijalni reformizam koji je zagovarao bio
povezan s njegovim opæim pristupom politici.
Nazvani «masarykovcima» ili «realistima» po èekom primjeru, ti su studenti
èinili osnovicu politièkom pokretu koji je poèetkom 20. stoljeæa obiljeio razvoj
u hrvatskim zemljama. Teeæi da hrvatski politièki ivot oslobode sterilnih
dravnopravnih iluzija i proire mu drutvenu osnovu, naprednjaci kako su se
sami prozvali, opet po èekom uzoru postat æe poèetkom 20. stoljeæa jezgrom
Hrvatsko-srpske koalicije koja æe u svom programu zagovarati narodno jedinstvo.
Veæ u samom postanku Hrvatsko-srpske koalicije jedna od njezinih bitnih
sastavnica bila je suradnja èekih i junoslavenskih politièara kojoj je Masaryk
utisnuo jak peèat. U veliku politiku Masaryk ulazi kritikom Kallayeva reima u
Bosni i Hercegovini, a okupaciju te pokrajine Masaryk je u Carevinskom vijeæu
oznaèio kao ozbiljan problem opstanka Monarhije i poèetak procesa njezina
raspada.5 Posebnu panju posveæivao je politièkim prilikama na jugu Monarhije
te je utjecao na rjeavanje mnogih pitanja koja su se u tom vremenu pojavljivala.6
Najznaèajniji politièki dogaðaji u kojima se neposredno angairao bili su vele-
izdajnièki proces protiv Srba u Zagrebu te tzv. Friedjungov veleizdajnièki proces
1909. u Beèu protiv Frana Supila, èelnika Hrvatsko-srpske koalicije. Za prvog
4
O odnosu Masaryka i hrvatskih studenata u Pragu usp. R. Lovrenèiæ, Geneza politike novoga
kursa, Zagreb 1972; T. Ganza-Aras, Stav T. G. Masaryka prema hrvatskom i jugoslavenskom
pitanju od kraja 19. stoljeæa do 1918, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 21 (1995), 199-
219; D. Agièiæ, 2000.
5
M. Kuèera, O. T. G. Masarykovi a rakousko-nìmecké politice, T. Masaryk, Èei a Nìmci 1882-
1937, ur. zbornika Koloman Gajan, Praha 1997, 20.
6
V. Doubek, Slovanská jednota a Masarykùv neoslavismus, nav. dj., 111-141.
214

BOENA VRANJE-OLJAN - T. G. Masaryk i nova Europa nakon Prvoga svjetskog rata
procesa Masaryk je osobno doputovao u Zagreb kako bi na licu mjesta prouèio

problem, a u Friedjungovu se procesu zauzeo za lano oklevetanog Supila, javno
osudivi nepravdu koja je bila nanesena tom istaknutom hrvatskom politièaru.
Istupom u Austrijskom parlamentu Masaryk taj proces pretvara u europski skandal
te tako razotkriva pozadinu namjetenoga politièkog procesa kojim je bio
kompromitiran sam vrh Monarhije.7 Uoèi Prvoga svjetskog rata Masaryk je bezus-
pjeno pokuavao posredovati u napetim politièkim odnosima izmeðu Monarhije
i Kraljevine Srbije.
U godinama koje su prethodile Prvom svjetskom ratu, a koje su bile obiljeene
brojnim meðunarodnim krizama i unutranjim sukobima, produbljivale su se
meðusobne veze Èeha i Junih Slavena. Po uzoru na Slovake i Srbe koji su u
Ugarskom parlamentu formirali Narodni klub, u Beèkom je parlamentu 1909.
osnovana Slavenska zajednica, a obuhvaæala je sve slavenske zastupnike osim
Poljaka. Njezin je cilj bio ostvarenje naèela slavenske uzajamnosti na podlozi
neoslavizma koji su propagirali èeki graðanski politièari. Tako su se stvarali
preduvjeti za suradnju tijekom Prvog svjetskog rata. Ta je suradnja pomogla
oblikovanju nacionalnih drava na ruevinama Austro-Ugarske Monarhije.
U drugom razdoblju, koje æe se poklopiti s trajanjem Prvoga svjetskog rata,
Masaryk æe boraviti u emigraciji8 gdje æe organizirati, razviti i voditi snanu
diplomatsku aktivnost pokuavajuæi uvjeriti sile Antante da je razbijanje Monarhije
nuno kako bi se malim narodima pruila ansa da formiraju vlastite nacionalne
drave. U toj djelatnosti pridruio mu se i Edvard Bene,9 a znaèajnu pomoæ
pruio mu je i Slovak Milan tefánik.10 Poèetak je rata doèekao u Njemaèkoj
odakle je namjeravao otiæi u Pariz i London jer je, kako je sam izjavio, «naivno
vjerovao da æe se monarsi i njihovi ministri prenuti radi uasne odgovornosti».
Kad se nakon neuspjele diplomatske misije poèetkom kolovoza 1914. vratio u
Prag, spoznao je da je politièki ivot paraliziran te da tajna policija nadgleda
javne djelatnike. Duboko su ga se dojmile i protuaustrijske demonstracije u èekoj
vojsci. Tada je odluèio napustiti program pomirbe s Austrijom koji je preuzeo od
Frantieka Palackoga11 te pred Saveznicima pokuati razloiti zahtjev za obnovu
7
idak-Gross-Karaman-epiæ, Povijest hrvatskog naroda 1860-1914., Zagreb 1968, 245-251.
8
E. Bene, Konspiraèní èinuost a psichologie emigrace, Svtová válka a nae revoluce, Praha
1994, 26-28.
9
Edvard Bene (1854-1948), èeki politièar, ministar vanjskih poslova Èehoslovaèke.
10
Milan Rastislav tefánik (1880-1919), slovaèki politièar, ministar rata u prvoj èehoslovaèkoj
vladi.
11
Frantiek Palacký (1798-1876), politièar, povjesnièar i èeki preporoditelj. U svom djelu Povijest
èekog naroda iznio je naèelo o polarnosti u povijesti. Smatrao je da je glavni sadraj i temeljni
znaèaj èeke povijesti èeko-njemaèki savez i sukob iz kojega je proizala borba za duhovne vrijed-
nosti koje su bile temelj za moguænost identifikacije èeke nacije. Usp. S. Wandycz, Cijena slobode,
Povijest Srednjoistoène Europe od srednjega vijeka do danas, Zagreb 2004, 179-181; T. Cipek,
Ideja Srednje Europe Frantieka Palackog. Èasopis za suvremenu povijest 2 (2004), 597-607.
215

samostalne èeke drave.12 Njegov put po zapadnoeuropskim zemljama, Rusiji i

Sjedinjenim Amerièkim Dravama imao je za cilj uvjeriti Saveznike da Èesi mo-
raju postati vaan èimbenik u rjeavanju austrougarskog pitanja, i to ne samo radi
pravednosti te narodnoga i povijesnog prava, koja daju èekom narodu pravo na
vlastitu dravu, nego i radi interesa samih Saveznika.
Na èeko pitanje europske su velesile poèetkom rata gledale kao na unutranji
problem Austro-Ugarske, pa je bilo kakva misao o njezinu ruenju smatrana tek
kao jedno od programatskih pitanja unutar parlamentarnog sustava. Veæina èekih
politièkih stranaka provodila je prohabsburku politiku i nije priznavala Masa-
rykovu djelatnost u inozemstvu. Dok je Masaryk s Beneem i tefánikom vodio
pokret tzv. inozemne borbe, istodobno je politièar Kramaø13 okupljao pristae
pokreta «borbe u domovini» koja je buduæu Èeku trebala vezati uz Rusiju. Razlika
izmeðu tih dviju koncepcija bila je uglavnom u stavljanju naglaska na Zapad ili
Rusiju, to nije sprjeèavalo njihovu suradnju u politièkoj skupini pod nazivom
Mafija.14 Tek kad je prijetnja njemaèke dominacije postala oèita, saveznici su
ozbiljno stali razmiljati o zamjeni Austro-Ugarske Monarhije «novom» Srednjo-
istoènom Europom.
U tu je svrhu Masaryk prigodom boravka u Rusiji 1918. napisao rad pod
naslovom Nova Europa slavensko stajalite u kojemu je iznio svoje viðenje
buduæe Europe. U posveti djela istièe: «Razlaem tu na narodni program, kako
poimamo rat, njegovo znaèenje i to od njega oèekujemo potpunu nezavisnost
naega naroda i obnovu èeskih zemalja sa Slovaèkom. Zahtijevamo da se razdijeli
Austro-Ugarska Naa samostalnost ima da bude dio politièke i socijalne organi-
zacije cijele Evrope i èovjeèanstva. Pitanje Èeske i Slovaèke jest pitanje svjetsko».15
Djelo je tijekom rata izazvalo veliku pozornost politièke javnosti i doivjelo neko-
liko izdanja na glavnim svjetskim jezicima.
Masarykov program, izloen u Novoj Europi, znaèajan je izvor za razumijevanje
njegova doprinosa pokuaju oblikovanja Europe nakon Prvog svjetskog rata i to
u duhu liberalnih graðanskih ideja i prava naroda na samoodreðenje. Djelo takoðer
sublimira ukupni ideoloki sklop u okviru kojega je Masaryk razmiljao. Govoreæi
tako o narodnosnom naèelu analizirao je problem federacija malih naroda koje æe
«nastati tek onda, kad narodi budu slobodni i sami se udrue. Na to smjera razvitak
Evrope Slobodni i osloboðeni narodi organizirat æe se prema potrebi u veæe
cjeline».16 Da je pritom mislio na ujedinjenje èekih zemalja i Slovaèke, pokazao
12
Taj je program Masaryk razloio u svojoj knjizi Borba za samoodreðenje naroda. Nova Evropa
sa slavenskog stajalita, drugo izdanje, Zagreb 1920, 3-5.
13
Karel Kramaø (1860-1937), èeki politièar, voða mladoèeha, premijer Èehoslovaèke.
14
P. S. Wandycz, nav. dj., 243.
15
T. G. Masaryk, nav. dj., 4.
16
Isto, 49.
216

je u posebnom poglavlju17 svoga djela, gdje je postojanje èehoslovaèke drave

prikazao kao logiènu i krajnju posljedicu tisuægodinjega razvoja. «Èehoslovaèka
drava» istièe Masaryk «bez sumnje æe biti republika. Mi smo se vjekovima
odvikli da imamo kralja, Habsburgovci su nam vazda bili tuði».18
Ni neodreðena izjava Saveznika o «oslobaðanju Èehoslovaka od strane pre-
vlasti», a ni Wilsonova deseta toèka mirovnog programa o «slobodnom auto-
nomnom razvitku naroda Austro-Ugarske» izreèena u amerièkom Kongresu u
sijeènju 1918. nisu mogli skrenuti veæ poodmakli proces stvaranja Èehoslovaèke.
Naime, veæ je 1916. Masaryk formirao u Parizu Èehoslovaèko narodno vijeæe te
je tim èinom kod Saveznika stvorio bolje izglede za priznavanjem pune neza-
visnosti buduæe drave. Dvije godine poslije, u listopadu 1918. osnovana je èeho-
slovaèka vlada s Masarykom na èelu koja u Washingtonu objavljuje Deklaraciju
o buduæem upravljanju zemljom. U Pragu je 28. listopada 1918. proglaena
nezavisnost, a dva dana poslije u Turèinskom Svetom Martinu Slovaci su se izja-
snili za èehoslovaèku dravu i raskid s Ugarskom.
ansu za sklapanje pravednoga mira nakon Prvog svjetskog rata Masaryk je
vidio u zahtjevu Saveznika za potivanje naèela narodnosti koje se temeljilo na
«istinskoj jednakosti naroda i dobrovoljnom suverenitetu». Ipak, bio je duboko
svjestan i vanosti odreðivanja odnosa narodnosti i drave s obzirom na brojne
sluèajeve gotovo nerazmrsive etnièke pomijeanosti, osobito na podruèju Srednje
Europe. Nasuprot pangermanskom naèelu tumaèi Masaryk koji dravu stavlja
iznad narodnosti, on je narod i narodnost smatrao «ciljem drutvenog nastojanja,
a dravu njezinim sredstvom, jer, tumaèio je, «svaki samosvjestan narod tei za
svojom vlastitom dravom». Kako je u Europi bilo dvostruko vie naroda nego
drava, Masaryk je snano podupirao stav da se pri oblikovanju novih drava u
Europi prizna narodnost za vie, vrednije naèelo nego to je to drava. Zbog toga
je izloio prijedlog radikalne rekonstrukcije Europe na narodnosnoj osnovi, pri
èemu je vanu komponentu vidio u rjeavanju manjinskog pitanja. Smatrao je da
æe i u obnovljenoj Europi ostati narodne manjine, dakle etnièki mjeovite drave,
ali manjinski problemi neæe optereæivati Europu ukoliko manjine budu to manje
i zatiæene u svojim graðanskim pravima.19
Masaryk je diobu Austro-Ugarske kao «umjetne drave» drao glavnim ciljem
rata. Buduæi da ju je èinilo devet naroda koji jo od 18. stoljeæa tee za slobodom
i samostalnoæu te da Monarhija reprezentira staru dinastièku dravu koja se u
praksi oslanjala uglavnom na njemaèku ili maðarsku narodnost te da je «cijelim
svojim bivstvom, svojom historijom, zemljopisom i etnografijom negacija moderne
drave Evropa i Amerika imaju da biraju izmeðu degenerirane dinastije i slobode
17
Poglavlje nosi naslov «Znaèenje èehoslovaèke drave za oslobodjenje Evrope» (str. 85-102).
18
Isto, 101.
19
Isto, 54-55.
217

devet naroda».20 Istièuæi Bismarckovu misao «da je gospodar Èeke gospodar

Evrope», Masaryk je Èekoj i Slovaèkoj namijenio u toj novoj Europi sredinje
mjesto. «Èesi su najzapadniji izbojak u pojasu malih naroda na istoku uopæe»,
istièe Masaryk, «Èehe ne zadovoljava koncesija narodne autonomije, pa ni austrijska
federacijaOni imaju pravo na samostalnost èekih zemalja (Èeke, Moravske,
lezije), imaju pravo na dravnu samostalnost. Osim toga imaju prirodno i historijsko
pravo da se zdrue sa Slovaèkom, koju Madari brutalno ugnjetavaju».21
Izlauæi svoje miljenje o nunosti pravedno ureðenih teritorijalnih pitanja,
Masaryk je isticao da je preureðenje Istoène Europe glavni zadatak Saveznika na
Mirovnoj konferenciji. S tim u vezi iznio je konkretne prijedloge i rjeenja za
pojedine narode. Primjerice, Maðari bi imali samostalnu dravu; Rumunji u
Austriji, Ugarskoj i Rusiji bi se ujedinili s Rumunjskom; Albanija æe moda ostati
slobodna ili æe se zdruiti u personalnu uniju sa Srbijom ili Grèkom; Bugarskoj bi
se priznale prijeratne granice, s tim da æe moda dobiti i dio turskog podruèja;
Grèkoj bi se mogli vratiti grèki gradovi i podruèja u Maloj Aziji, no ne bi bilo
nepravedno da joj pripadnu Carigrad i Dardanele; Rusija æe se organizirati u fede-
raciju; Ukrajina bi bila autonomni dio Rusije. Poljski narod zdruit æe se u samo-
stalnu dravu koja æe imati vlastiti pristup moru, premda æe se Nijemci opirati da
se Gdanjsk prizna Poljskoj. Zanimljivo je da je Masaryk smatrao kako Italija ne
bi trebala dobiti Dalmaciju koja bi, dodue, za Italiju bila opasna kad bi bila u
rukama Austrije, ali naglaava Masaryk neæe biti opasna u rukama Srbije i
Jugoslavena. Zato Italiji za supremaciju jedino treba dati Trst i Pulu.22
U procesu temeljnog razgraðivanja Monarhije i pokuaja stvaranja novoga
europskog poretka, Masaryk je junoslavenskim narodima namijenio posebnu
ulogu i istièe: «Jugoslaveni tvorit æe samostalnu federaciju, koju æe politièki voditi
Srbija. Crna Gora izjavit æe se preko parlamenta, hoæe li se spojiti sa Srbijom
Jugoslaveni su na jugu ono, to su Èehoslovaci i Poljaci na sjeveru bedem
protiv njemaèke i maðarske agresije. Slovaci ne granièe sada s Jugoslavenima;
sada dopiru samo slovaèke oaze sve do Srba, a ima èekih kolonija i u Hrvatskoj.
Premda Èesi i Slovaci nisu susjedi s Jugoslavenima, njihova je politièka i kulturna
uzajamnost intimna, a i do politièke suradnje dolazilo je u zajednièkom parlamentu.
Jugoslaveni su dobro shvatili, da je samostalna èekoslovaèka drava i za njih
ivotno pitanje».23
U posljednjem poglavlju svoje knjige, koje je ujedno i svojevrsni zakljuèak
prethodnih razmiljanja,24 ponovo se dotièe Junih Slavena i iznosi ideju o spajanju
20
Isto, 68.
21
Isto, 86-92.
22
Isto, 128-129.
23
Isto, 103-104.
24
Poglavlje nosi naslov «Demokratski mir i njegovi uvjeti» (str. 121-132).
218

buduæe Èehoslovaèke i Jugoslavije koridorom «koji bi poèinjao kod Bratislave i

protezao se uz donjoaustrijsku i tajersku granicu sve do rijeke Mure Taj bi se
koridor, ako ne bude dan Èekoslovaèkoj ili Jugoslavenskoj dravi, mogao interna-
cionalizirati».25
Misao o teritorijalnom povezivanju dviju buduæih drava javila se veæ nepo-
sredno prije rata u tajnim diplomatskim akcijama, spojenim s imenom Karela
Kramaøa26 i ruskog novinara V. Svatkovskog, dopisnika lista Novoe vremja u
Beèu, te povjerenika ruskog Ministarstva vanjskih poslova za vezu s èekim i
junoslavenskim emigrantima. Iako geneza toga projekta nije u cijelosti rasvije-
tljena,27 s tom je idejom Masaryk 1914. otputovao u inozemstvo, a s potrebnim ga
je podacima s hrvatske strane opskrbio Ivan Lorkoviæ, èlan hrvatsko-srpske
koalicije kojega je Masaryk pozvao u Prag neposredno pred odlazak u emigraciju.28
Navodno je i veæina èlanova hrvatskog dijela Jugoslavenskog odbora, osim Ante
Trumbiæa, izrazila pozitivno miljenje o teritorijalnom povezivanju kad ih je Masa-
ryk o tome informirao u Rimu. Trumbiæ je na izlaganju na pretkonferenciji u
Parizu odbacio ideju o koridoru s motivacijom da se taj prijedlog protivi naèelu
samoodreðenja naroda i da se stoga ne smije, radi 70.000 Slavena, anektirati
podruèje na kojemu ivi 600.000 Nijemaca.29 No, u Memorandumu, koji je na
Parikoj mirovnoj konferenciji iznio Eduard Bene, izrijekom se govori «o teri-
torijalnim zahtjevima Èehoslovaèke» koji ukljuèuju spajanje Èehoslovaèke s
Jugoslavijom. Koridor bi odijelio Austriju od Maðarske, s tim da bi jedna polovica
pripala Èehoslovaèkoj, a druga Jugoslaviji.30 Unatoè svemu, ideja o stvaranju
koridora, koliko god da je bila «fantomska», nije zamrla ni nakon svretka Prvog
25
Isto, 128.
26
Karel Kramaø (1860-1937), voða mladoèeha, premijer Èehoslovaèke 1918-1919.
27
O projektu tzv. koridora usp. E. Bene, Svjetski rat i naa revolucija, Zagreb 1938; Krizman,
Gradiæe na Parikoj mirovnoj konferenciji 1919-1920. Nastava povijesti 4 (1974), 30; B.
Vranje-oljan, Pitanje takozvanog gradiæanskog koridora hrvatsko gledite, Radovi Zavoda
za hrvatsku povijest 25 (1992), 73-84.
28
Godine 1924. Masaryk je preko svoga tajnika Vladimira Kuèere zamolio Ivana Lorkoviæa da
mu poalje reprodukciju razgovora iz Praga, «makar po sjeæanju», to je Lorkoviæ uèinio. U
tekstu se spominje Masarykova inicijativa «za hrvatske nasobine u Austriji i Ugarskoj radi
koridora sa Èesko-Slovaèkom. Kod Pouna, istièe Lorkoviæ, imali bi se sastati Hrvati i Èeho-
Slovaci. Poto sam se i ja tom milju bavio, prikazao sam dosta toèno stanje hrvatskih naseobina
s toga gledita, a profesor Masaryk zamolio me je, da mu dam izraditi kartu naih naseobina i
statistièke podatke» (citat iz Hrvatske revije 11 (1938), 571).
29
U svom djelu Svjetska revolucija Masaryk iznosi tvrdnju da «plan o koridoru izmeðu Jugoslavena
i nas nije bio moj plan, ali mnogi od naih i Jugoslavena za stvar su se zagrijali. Uski, 200 km
dugi koridor izmeðu Madara i Austrijanaca, koji bi Madare potpuno izolirao, nije mi izgledao
ostvarljiv». Usp. T. g. Masaryk, Svjetska revolucija. Ratne uspomene i razmatranja 1914.-
1918. Svedoèanstva, Beograd 1935, 48-49.
30
R. Kuèera, Beneova Memoranda na Paøíske mírové konferenci, E. Bene, A Støední Evropa.
Sborník pøednáek a statí, Praha 1994, 16.
219

svjetskog rata. Njezini pobornici ostaju politièari koji su odravali veze s èekim
politièarima, meðu kojima je bio i Stjepan Radiæ. Bilo kako bilo, èinjenica je da
je ta ideja digla na noge zapadnougarske Hrvate jer su se bojali da æe koridor
razdvojiti stotinjak hrvatskih sela uzdu austrijsko-maðarske granice koju su oni
naselili jo u 16. stoljeæu.31
Kao èelnik Narodnog vijeæa Masaryk je u inozemstvu organizirao djelatnost
èeke i slovaèke emigracije po uzoru na Jugoslavenski odbor koji je kao organi-
zacija junoslavenskih graðanskih politièara s podruèja Austro-Ugarske djelovao
veæ od sredine 1914., premda je formalno osnovan 1915. godine. Masarykova
djelatnost u inozemstvu bila je uèinkovitija od djelatnosti Jugoslavenskog odbora
koji je radio u neusporedivo teim uvjetima, osobito pod pritiskom Londonskoga
tajnog ugovora iz 1915. godine. Upravo je Londonski ugovor, kojim je Antanta
Italiji priznavala dijelove hrvatskih zemalja, prisilio Hrvate u emigraciji na posve
odreðen smjer njihove borbe: osujeæenje, odnosno ponitenje toga ugovora. Èeka
emigracija, naprotiv, mogla je razmiljati o barem dvjema opcijama: podupirati
plan o preureðenju Monarhije (kao federacije ili konfederacije) ili je sruiti kako
bi se dobila moguænost ostvarenja nacionalne drave. Suradnja èlanova Jugosla-
venskog odbora i Masaryka u razdoblju trajanja Prvog svjetskog rata bila je doka-
zana, premda ne uvijek i skladna. Masaryk je Srbiju smatrao «politièkim i kristali-
zacionim centrom» te je u svakoj prilici isticao da nacionalno jugoslavensko
jedinstvo zamilja pod politièkim vodstvom Srbije.32 U nekim se vanim pitanjima
s èlanovima Jugoslavenskog odbora èesto i nije slagao. Poznato je, primjerice, da
nije odobravao hrvatskim politièarima protivljenje Londonskom ugovoru. Kad je
Supilo u Petrogradu doznao za Londonski ugovor te upotrijebio sve svoje snage
kako bi kod europskih velesila ishodio da se taj, za Hrvate tetan ugovor poniti,33
Masaryk je tu Supilovu politièku akciju komentirao sljedeæim rijeèima: «Supilo
ima u naèelu pravo, ali ja mu ne odobravam njegovu otru taktiku, jer on time ne
izazivlje samo Petrograd protiv sebe i Hrvata, veæ poveæava i opreke izmeðu
Hrvata i Srba».34
Masarykovim zalaganjem uspostavljena je veza Jugoslavenskog odbora s po-
litièkim èimbenicima u zemlji. Tu je vezu odravala tajna politièka skupina, veæ
navedena Mafija koja je tijekom rata svojim utjecajem na politièki ivot usmje-
ravala unutranji razvoj u pravcu potpunog osloboðenja.
31
B. Vranje-oljan, nav. dj., 76-80.
32
T. G. Masaryk zbornik, nav. dj., 46.
33
Londonski ugovor zakljuèen je 26. 4. 1915. izmeðu Italije, Velike Britanije, Francuske i Rusije.
Po njemu je Italija, izmeðu ostaloga, imala dobiti Istru, Dalmaciju i otoke (èlan 5.) kao kompen-
zaciju za stupanje u rat na strani Antante. Za odredbe ugovora saznalo se tek nakon objavljivanja
tajnih diplomatskih dokumenata od strane boljevièkih vlasti. O tome usp. M. Marjanoviæ,
Londonski ugovor iz godine 1915, Zagreb 1960.
34
Usp. F. Lukas, Masaryk prema Hrvatima, Hrvatska revija, 11 (1938), 578.
220

Jugoslavenski je odbor od samog poèetka nailazio na zapreke koje su mu svojim

postupcima s jedne strane èinili Nikola Paiæ i srpska vlada, a s druge strane
Saveznici buduæi da njihov cilj tada jo nije bio ruenje Monarhije. Upuæen u
zakulisne politièke igre, Paiæ je bio skeptièan prema neodreðenim obeæanjima
Saveznika za ujedinjenje hrvatskih zemalja s Kraljevinom Srbijom. Koncepcija
Saveznika nije bila sukladna s njegovim pogledima pa je on Srbiji, nezadovoljnoj
zbog moguæeg gubitka dijelova Makedonije na raèun Bugarske, ishodio kompen-
zaciju u formi kontrole nad Bosnom i Hercegovinom, Slavonijom, Baèkom, dijelo-
vima Dalmacije koji nisu bili zahvaæeni Londonskim ugovorom te dijelovima
sjeverne Albanije.35 Paiæ je od Jugoslavenskog odbora nastojao sakriti ova poga-
ðanja, no ona su ipak procurila u javnost. Uvjeren da Hrvatsku namjeravaju dijeliti
izmeðu Italije i Srbije,36 Supilo je bio sve spremniji prihvatiti nezavisnu dravnost
za Hrvatsku, kao alternativu njezinu neravnopravnom poloaju unutar planirane
Jugoslavije. Vjerovao je da samo konfederacija ravnopravnih naroda moe sprije-
èiti hegemonistièke tendencije u bilo kojemu od njih. Nakon to je Jugoslavenski
odbor odbacio njegov pristup, on je 1916. odstupio iz njega. Njegova su razmi-
ljanja tada bila na tragu ideje dijela hrvatske politièke elite o samostalnoj hrvatskoj
dravi, to je potvrdio i sam Masaryk rijeèima: «Bojao sam se, da stara ogorèenja
izmeðu Hrvata i Srba ne postanu jo dublja, jer Beè i Peta æe u tome smjeru
mnogo raditi. Iz referata dr. Lorkoviæa saznao sam, da u Hrvatskoj ima dosta
ljudi, koji pomiljaju na moguænost samostalne hrvatske drave Hrvatska bi
bila spojena s Dalmacijom, Istrom i Meðimurjem Ja sam bio za najpotpunije
ujedinjenje Jugoslavena, teritorijalno i politièki».37
U vrijeme pregovora za separatni mir s Austro-Ugarskom, Masaryk i Bene
poduzeli su u zemljama Antante uspjenu diplomatsku akciju te se njihovim nasto-
janjem u odgovoru Saveznika na Wilsonovu notu naao tekst o «osloboðenju
Èehoslovaka». No, putu do stvaranja drave stajale su jo mnoge prepreke. Tako
je u britanskom parlamentu grupa politièara vodila kampanju protiv ruenja
Monarhije jer bi u sluèaju njezina ruenja, kako su izjavljivali, to znaèilo «poruiti
ravnoteu velikih sila Zato je dovoljna samouprava Èeha a spajanje Èeha i
Slovaka je san samo maloga skupa teoretièara».38 U akciju demaskiranja Monarhije
i stvaranja ozraèja za potrebu njezina ruenja sudjelovali su i èlanovi Jugoslaven-
skog odbora. Informativna sluba Novinskog ureda u enevi izdavala je izvode
iz junoslavenskog tiska kao i dokumentaciju iz glasila Jugoslavenskog odbora, a
reprezentirali su ih Jugoslav Bulletin i Bulletin yougoslave. Takoðer, na zajednièkoj
35
M. Marjanoviæ, nav. dj., 143.
36
Supilo je imao indicije da je pogodbi s Italijom pridonijela Rusija pod pritiskom Francuske i
Velike Britanije. Usp. M. Marjanoviæ, nav. dj., 157-161.
37
T. G. Masaryk, Svjetska revolucija, 48-49.
38
M. Marjanoviæ, nav. dj., 405.
221

sjednici junoslavenskih i èekih zastupnika u Carevinskom vijeæu u svibnju 1917.

posebnom se deklaracijom prosvjedovalo «protiv pravnog nasilja» nad narodima
koji ele samoodreðenje. «Zastupnici èekog i jugoslovenskog naroda» stoji u
deklaraciji «ne priznaju nikakvog oktroja niti ikakovu jednostranu administra-
tivnu odredbune preuzimaju nikakove odgovornosti za dalji razvitak prilika te
da se neæe nikakvom silom dati zastraiti, nego da æe solidarno ustrajati u borbi
protiv apsolutizma te za gospodstvo demokratske slobode, prava samoodreðenja
i politièke samostalnosti».39
Zajednièko nastojanje èeke i junoslavenske politièke emigracije da se Habs-
burka Monarhija srui bilo je praæeno snanim manifestacijama i tijekom 1918.
godine. Na velikoj skuptini u Londonu u srpnju 1918. pred zastupnicima britanske
vlade (Arthur James Balfour, Jan Malcolm i dr.), diplomatskim zborom, zastup-
nicima britanskih dominiona i zastupnicima Srpskog drutva u Velikoj Britaniji
(Arthur Evans, Wickham Steed, Seton-Watson i dr.) dana je nedvosmislena podrka
«srpskim ratnim ciljevima», ujedinjenju junoslavenskih naroda sa Srbijom i surad-
nji «Èeha i Jugoslavena».40 Bene je u svom istupu na skuptini istaknuo da se
«èeki narod bori ne samo za svoju slobodu, nego i za slobodu Evrope. To je
misao naeg saveza s Jugoslovenima, a tu sam èvrstu odluku Èeha i Jugoslovena
danas doao ovdje da izreèem».41
Dok je na kraju Prvog svjetskog rata bilo veæ posve izvjesno osnivanje Èeho-
slovaèke, zahvaljujuæi prije svega aktivnom zalaganju èekih politièara na èelu s
Masarykom, stvaranje zajednièke drave junoslavenskih naroda nije do svretka
rata ozbiljno ulazilo u zajednièke ciljeve Saveznika. Èak tovie, prema miljenju
veæine povjesnièara, nitko u vrhovima velesila nije zapravo htio Jugoslaviju izvan
okvira Monarhije!42 Takvo je stajalite pogotovo zastupala Italija, braneæi odredbe
Londonskog ugovora u kojemu se predviðalo smanjenje, no ne i ruenje Austro-
Ugarske. Pa i predsjednik Wilson, u svom programu od 14. toèaka, objavljenom
8. sijeènja 1918., nije za narode Monarhije predviðao samostalan razvoj, veæ
«najslobodniju moguænost autonomnog razvitka» unutar njezina okvira.
No, u ozraèju euforije narodnosnog priznanja i potrebe ruenja Austro-Ugarske,
junoslavenski su politièari formirali Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba
koje 29. listopada 1918. proglaava samostalnu «Dravu SHS na cijelom etnograf-
skom podruèju toga naroda bez obzira na ma koje teritorijalne i dravne granice
u kojima narod Slovenaca, Hrvata i Srba danas ivi».43 Meðu politièarima koji su
se zalagali za ujedinjenje bilo je i Masarykovih bivih studenata i sljedbenika,
39
F. iiæ, Dokumenti, 135-136.
40
F. iiæ, Dokumenti, 142-155.
41
Isto, 151.
42
B. Krizman, Vanjska politika jugoslavenske drave 1918-1941., Zagreb 1975, 5.
43
F. iiæ, nav. dj., 196.
222

meðu kojima i Stjepan Radiæ. On se na planu ujedinjenja djelatno angairao odla-

zeæi tijekom 1918. nekoliko puta u Prag kako bi Masaryka i èeke politièare
informirao o politièkoj situaciji u Hrvatskoj. No, u meðuvremenu, spoznavi da
narod ne vjeruje unitaristièkim idealima graðanskih intelektualaca, postupno se
sve vie udaljavao od programa Narodnog vijeæa traeæi «u jugoslavenskom jedin-
stvu svoju hrvatsku dravu». Radiæ je bio jedini èlan Sredinjeg odbora Narodnog
vijeæa koji je glasao protiv prijedloga za ujedinjenje. U svom znamenitom govoru
u Hrvatskom saboru suprotstavio se nepromiljenosti bezuvjetnog ujedinjenja
koje je, kako je sam izjavio, poduzeto protiv volje velike veæine hrvatskoga naroda.
Ujedinjenje nije zadovoljilo one politièare koji su teili federativnom dravnom
ustroju. Jedva mjesec dana nakon svretka njihove dugotrajne veze s Monarhijom,
Hrvati su se nali u granicama unitarne drave. Od svoga nastajanja, poloaj Kraljev-
stva SHS bio je nestabilan i proet dubokom unutranjom i vanjskopolitièkom krizom.
U zavrnom èinu razgradnje Austro-Ugarske gotovo istodobno (u listopadu
1918.) i Èesi su osnovali svoje Narodno vijeæe koje su Saveznici priznali kao
privremenu vladu s Masarykom na èelu. U Washingtonu ono objavljuje deklaraciju
o buduæem upravljanju zemljom, a 28. listopada u Pragu Èehoslovaèki narodni
odbor preuzima svu vlast i proglaava prekid odnosa s Austrijom. Dva dana poslije
i Slovaèki narodni savjet u Turèinskom Svetom Martinu izjanjava se za èeho-
slovaèku dravu i raskidanje veza s Ugarskom. U studenome 1918. Narodna skup-
tina potvrdila je svrgnuæe Habsburgovaca i proglasila neovisnu Èehoslovaèku
Republiku s Masarykom kao privremenim, a od 1920. stalnim predsjednikom
Èehoslovaèke Republike. Osnivanje samostalne èehoslovaèke drave bila je kruna
Masarykova politièkog uspjeha.
Kao predsjednik Èehoslovaèke Masaryk ostaje na toj dunosti do povlaèenja
zbog bolesti 1935. godine. U tom æe razdoblju njegov utjecaj na meðunarodne
odnose biti razmjerno velik, osobito u poèetku, u radu Mirovne konferencije 1919.
te pri formiranju Male Antante, politièkog saveza Èehoslovaèke, Rumunjske i
Jugoslavije 1920/21. godine. Masaryk je u Wilsonovu naèelu samoodreðenja,
koje je deklarativno dominiralo na Mirovnoj konferenciji, vidio ansu za uspjeh
svog projekta utvrðivanje granica Èehoslovaèke koju su Saveznici veæ priznali.
Poput drugih dravnika, ustrajavao je na èekim nacionalnim interesima, dok je
obranu zajednièkih, europskih ciljeva nastojao prepustiti velikim silama. No, u
praksi naèelo samoodreðenja nije bilo moguæe u cijelosti provesti, posebno se to
odnosilo na zemlje sljednice Monarhije, a najbolje se moglo vidjeti upravo na
primjeru Èehoslovaèke: od 15 milijuna stanovnika, ta je drava imala 3 milijuna
Nijemaca, milijun Maðara i pola milijuna Poljaka. Oko treæinu ukupnog stanov-
nitva Èehoslovaèke nisu èinili Èesi i Slovaci, odnosno gledajuæi u cjelini, prevla-
davala je brojèana veæina neèeha.44 Realizacija Masarykove dravne koncepcije
44
R. Kuèera, nav. dj., 18-19.
223

iznjedrila je i neke oèite slabosti koje æe u konaènici dovesti do njezine razgradnje

1938. godine od njemaèkog Reicha. Problem Èehoslovaèke i njezinih granica
prema Njemaèkoj, Poljskoj i Maðarskoj ostao je kao meðunarodni problem u
gotovo èitavom meðuratnom razdoblju, unatoè njezinoj demokraciji i saveznitvi-
ma koje je sklapala s raznim dravama. Pravi su Èehoslovaci, naime, bili Èesi
koji su pod tim pojmom razumijevali centraliziranu dravu u kojoj dominiraju
Èesi. Snana opozicija Slovaka protiv Èeha dijelom je bila poticana od Maðara,
a dijelom protiv èekih metoda vladanja.45
Masaryku je ideal bila drava u «kojoj nema militarizma, tajne diplomacije i u
kojoj unutranja i vanjska politika pada pod kritiku i upravu parlamenta».46 Doista,
Èehoslovaèka je od svih novostvorenih drava bila najsliènija zemljama zapadne
demokracije. Masaryk je isticao da su demokratskim dravama strane dinastije,
tovie i ustavnu je monarhiju smatrao prijelaznom formom. Dok je djelovao kao
predsjednik drave, Masaryk je imao znatne ovlasti kojima je gotovo svojevoljno
mogao postavljati ili smjenjivati premijere pa se njegova vladavina opisivala kao
«diktatura, temeljena na potovanju».47
Za Kraljevstvo SHS moglo se reæi da je, dodue, ostvarilo tenje junoslavenskih
intelektualaca, no èinjenica je da Hrvatska i Srbija nikada u svojoj povijesti nisu
pripadale istoj politièkoj cjelini. Uslijed nerijeenih problema u dravi mnogi su se
politièari postupno poèeli udaljavati od centralistièke i unitarne politike srpskih
vlastodraca. Tako je i Radiæ, distanciravi se od proglaenja, ujedinjenja i stvaranja
Kraljevstva SHS, poao svojim putem, shvativi da æe Hrvatska puèka seljaèka stranka,
kojoj je bio na èelu, u buduænosti igrati ulogu vanoga politièkog èimbenika. No,
Radiæ je bio u zabludi kada je za takvu politiku traio Masarykovo razumijevanje.
Njegov pokuaj da Masaryka osobno informira o stanju u dravi te da mu on pomogne
da na temelju prava narodnog samoodreðenja bude pozvan na Mirovnu konferenciju
u Pariz ostao je bez uspjeha.48 Bezuspjean je bio i njegov boravak u Londonu 1923.,49
gdje je namjeravao informirati Britance koji su pokazivali interes za Balkan i
jugoslavenske prilike i koji «ni pod kakvim izgovorom ne odobravaju metode tlaèenja,
tiranije i pljaèke». Raèunao je prije svih na pomoæ R. W. Seton-Watsona kojega je
smatrao osvjedoèenim prijateljem junoslavenskih naroda.
45
U svojoj raspravi pod naslovom Poljsko pitanje i preustroj Srednje Europe Roman Dmowski
istièe kako spram Slovaka «Èesi ne postupaju uvijek taktièki i nemaju meku ruku te da se ne
moe svaku opoziciju smatrati dokazom da im ta zemlja ne smije pripadati». Usp. Jacques Le
Rider, Mitteleuropa, Zagreb 1998, 141.
46
T. G. Masaryk, Borba za samoodreðenje, 123.
47
P. S. Wandicz, nav. dj., 271.
48
S. Radiæ je predsjedniku Wilsonu na Mirovnoj konferenciji u Parizu uputio memorandum,
traeæi samoodreðenje hrvatskog naroda. Usp. J. Horvat, Politièka povijest Hrvatske 2, Zagreb
1990, 160-161.
49
R. W. Seton-Watson i Jugoslaveni, Korespondencija II, Zagreb London 1976, 401.
224

Kako je s vremenom versajski poredak gubio svoju geopolitièku osnovu, drav-

nici su se èesto morali pozivati na svoje osobne odnose ne bi li ga odrali. Persona-
lizacija odnosa bila je tijekom Mirovne konferencije, a i poslije, trend u europskoj
diplomaciji. U tom je smislu za Masaryka od velikog znaèenja bila suradnja s R.
W. Seton-Watsonom,50 britanskim publicistom i povjesnièarom, savjetnikom u
britanskom Foreign Officeu, jednim od ponajboljih struènjaka za slavensku, po-
sebno junoslavensku problematiku, autora djela Junoslavensko pitanje. Njihova
je suradnja bila osobito intenzivna tijekom i neposredno nakon rata. Naime, Se-
ton-Watson je svojim utjecajem na britansku politiku pomagao èekim i juno-
slavenskim politièarima u procesu priznanja njihovih drava od strane Saveznika.51
Nakon to je prestao raditi kao savjetnik u Foreign Officeu, Seton-Watson je
1916. poèeo izdavati tjednik The New Europe. Tjednik je na naslovnoj stranici
sadravao moto «Pour la Victoire Intégrale», a namjera mu je bila vriti pritisak
izvana na politiku britanske vlade. Tjednik je objavljivao priloge pisaca iz savez-
nièkih i neutralnih zemalja. Zanimljivo je da ga je u poèetku Masaryk materijalno
pomagao uz pomoæ Amerikanaca èekog porijekla. Zbog financijskih potekoæa
list je prestao izlaziti 1920. Suradnja se ipak nastavila osnivanjem Masarykove
katedre za povijest Centralne Europe na Londonskom sveuèilitu, a financirala ju
je èehoslovaèka vlada. Kao prvi ef katedre imenovan je Seton-Watson. Obojica
politièara su podravala ideju junoslavenskog ujedinjenja, no za razliku od Se-
ton-Watsona koji je uoèio problem sukoba Srba i Hrvata i razumijevao ga kao
sukob centralistièke i federalistièke koncepcije, Masaryk tom problemu nije pri-
davao posebnu pozornost, tovie, èini se da ga je svjesno zanemarivao. Na temelju
brojnih izvora moe se reæi da je Masaryk od samog poèetka zapostavljao na neki
naèin uu hrvatsku problematiku, to mu je jo daleke 1896. zamjerio i Stjepan
Radiæ. To je i sam konstatirao 1926. izjavivi da je nacionalno jedinstvo jugosla-
venskih naroda zamiljao u vrijeme rata «pod politièkim vodstvom Srbije, kao
plod promiljene, postepene administrativne unifikacije razlièitih jugoslavenskih
zemalja».
Za ocjenu sveukupnoga politièkog ozraèja oko stvaranja neovisne Èehoslovaè-
ke, potrebno je ipak ukazati na neke dodatne, ali bitne èinjenice. Dok je, naime,
projekt nove drave u èekoj javnosti bio relativno dobro pripremljen, a njezin se
nastanak anticipirao u èekoj narodnoj svijesti, dotle slovaèki narod nije bio za
nju pripremljen jer se spajanju s Èekom pristupilo u kabinetskim diplomatskim
pregovorima. Osloboðenje od maðarske dominacije zamijenila je èeka koja,
dodue, ni izdaleka nije bila tako kruta jer je Èehoslovaèka po mnogo èemu bila
drava stabilne demokracije, no slovaèko je pitanje bilo ustvari ustavni problem
50
O ivotu i djelovanju R. W. Seton-Watsona, usp. Hugh i Christopher Seton-Watson, R. W. Seton-
Watson i Jugoslaveni, Uvodna studija, Korespondencija I, Zagreb London, 1976, 11-39.
51
Usp. R. W. Seton-Watson, Masaryk in England, Cambridge at the University Press, 1943.
225

jer je Republika formalno bila drava Èeha i Slovaka, ali je u stvarnosti slovaèko
pitanje tretirano kao manjinsko. Isti su tretman imali i Nijemci premda su se od
poèetka drali autohtonima, stoljeæima njegujuæi uz njemaèku i bohemsku svijest.
Unatoè tomu, Masaryk je sudetske Nijemce nazivao «doseljenicima».52 U svakom
sluèaju manjinsko je pitanje optereæivalo Èehoslovaèku, a njezine vladajuæe struk-
ture nisu uspijevale rijeiti taj problem iako je njemaèka manjina kao jedina u
Srednjoj Europi uivala povlasticu da ima svoje predstavnike u vladi. Odnos prema
manjinskom pitanju urodio je mnogim konfliktnim situacijama i najmanje dvama
snanim nacionalnim pokretima na zapadu i istoku Èehoslovaèke. Rijeè je o
njemaèkom pokretu koji se na kraju pripojio Reichu i o slovaèkom pokretu koji
se priklonio autonomiji.53 Njemaèki je pokret odraavao svu zamanost èehoslo-
vaèko-njemaèkog sukoba u kojemu se Hitler njemaèkom manjinom posluio kao
oruðem za unitenje Èehoslovaèke.54
Masaryk je bio idejni zaèetnik stvaranja politièkog saveza izmeðu Èehoslovaèke,
Kraljevstva SHS i Rumunjske, iako je formalni prijedlog dao Edvard Bene, èeho-
slovaèki ministar vanjskih poslova. Veæ se na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919.
pojavila ideja o obrambenom savezu drava pobjednica protiv revanistièkih namjera
poraenih, prije svega Maðarske. Savez je trebao tititi postojeæe granice tih drava,
a uivao je svesrdnu pomoæ Francuske. No te drave nisu bile kadre preuzeti ulogu
nekadanje europske velesile kao to je bila Austro-Ugarska jer su bile preslabe,
razdirane unutranjim sukobima i suparnitvima. Napokon, èini se da je velikim silama
postojanje Male Antante bilo presudno prije svega za njezinu ulogu tzv. cordon
sanitaire-a s ciljem sprjeèavanja prodora socijalistièke revolucije iz Rusije, zbog èega
je Mala Antanta optuivana da igra ulogu predstrae komunizma.
Ugovor o savezu i uzajamnoj pomoæi izmeðu Èehoslovaèke i Kraljevstva SHS
iz 1920. bio je tek jedan u nizu meðusobnih ugovora u sklopu Male Antante.55 Iako
æe dvije drave svoje odnose podiæi na razinu pravoga politièkog i vojnog saveza
koji je ukljuèivao i privrednu, trgovaèku i kulturnu suradnju, njegov æe krajnji
domaaj biti ipak ogranièen. Osim toga, pojedinaèni interesi Èehoslovaèke i
Jugoslavije bili su jaèi od njihovih proklamiranih zajednièkih ciljeva. Èehoslovaèkoj,
primjerice, nije bilo u interesu braniti Jugoslaviju od teritorijalnih aspiracija Bugarske
ili Italije; jednako tako Jugoslavija nije htjela preuzeti obvezu zatite Èehoslovaèke
od Njemaèke ili posredovati u teritorijalnom sporu Èehoslovaèke s Poljskom. Èlanice
Male Antante poèet æe se sve vie udaljavati jedna od druge kako bude rasla spirala
njemaèkih teritorijalnih zahtjeva u Srednjoj i Jugoistoènoj Europi. Na kraju se
pokazalo da je Mala Antanta, kao politièki savez kolektivne sigurnosti, zapravo
52
53
M. Kusy, Slovaèki fenomen, u: J. Le Rider, Mitteleuropa, Zagreb 1998, 237-245.
54
55
B. Krizman, nav. dj., 156.
226

bila iluzija. To se najbolje moglo vidjeti upravo na primjeru Èehoslovaèke: agresija

Njemaèke na Èehoslovaèku 1938. bolno je razotkrila pasivnost njezinih saveznica,
ali je u njezinoj razgradnji bio presudan diktat velikih sila u Münchenu. Zapadne su
sile eljele izbjeæi rat, a Bene, koji je naslijedio Masaryka na mjestu predsjednika
drave, takoðer nije elio odgovornost za izbijanje rata (usput, Bene nije imao
njegov ugled i borbeni duh).56 Njemaèkom aneksijom Sudeta, gubitkom Tìina
(prikljuèen Poljskoj) i junih dijelova Slovaèke koji su Prvom beèkom odlukom
vraæeni Maðarskoj, privremeno je nastala Druga Republika Èeko-Slovaèka od
koje se uskoro 1939. pod pritiskom Njemaèke odvojila Slovaèka. Prikarpatska Ukra-
jina takoðer æe proglasiti nezavisnost, a ulaskom njemaèkih trupa u Prag, Èehoslo-
vaèka kao samostalna drava vie nije postojala.
Za razliku od Èehoslovaèke, Jugoslavija je bila unitarna, pseudoparlamentarna
monarhija kojoj je vojska bila bitan oslonac vlasti. Zbog svojih motiva u vanjskoj
i unutranjoj politici, interes Èehoslovaèke u odnosu na Jugoslaviju bio je njezina
unutranja, posebno vojna stabilnost koju je osiguravao kralj Aleksandar uz pomoæ
represivnoga dravnog aparata. Dobri odnosi dviju zemalja nisu bili ozbiljnije
narueni niti kad je Aleksandar uveo estosjeèanjsku diktaturu 1929. godine. Prem-
da je diktatura za Masaryka bila vie nego neprihvatljiva forma vladanja te u
dubokoj suprotnosti s njegovim vlastitim politièkim naèelima, Masaryk nikada
javno nije osudio diktaturu u Jugoslaviji premda su ga èelnici oporbe na razlièite
naèine upozoravali da Èehoslovaèka mora uskratiti podrku kralju. Takvo je
miljenje zastupao i Svetozar Pribiæeviæ, istièuæi da bi «Èesi morali voditi raèuna
da je Jugoslavija njezin saveznik, a oni meðutim iz petnih ila pomau diktaturu».57
Pribiæeviæ je nastojao uvjeriti velike sile kako Mala Antanta slui kralju kao oslonac
za njegov reim i kako mu pomae u uèvræenju poloaja u unutranjoj politici te
se zbog toga pisao je «u naem narodu razvija veliko razoèaranje protiv Èeha,
koje æe uskoro eksplodirati. Èehe na narod smatra kao neprijatelje nae slobode,
koji rade na tom, da ostanemo u ovom paklu u koji je pretvorena naa zemlja».58
Koliko je Masaryk odbijao upletati se u unutranjopolitièke odnose u Jugoslaviji,
pokazuje upravo sluèaj Svetozara Pribiæeviæa, politièara koji je iznimno pridonio
stvaranju jugoslavenske drave, uèvræenju centralistièkog ureðenja i kraljevske
vlasti te koji je kao Masarykov prijatelj i suradnik doèekivan u Èehoslovaèkoj s
najviim poèastima. Kad je Pribiæeviæ postao rtvom Aleksandrove diktature,
Masaryk je odbio intervenirati za njegovo putanje iz zatvora iako ga je za pomoæ
zamolio sam Pribiæeviæ i njegova obitelj.59 Nakon trajka glaðu i mnogobrojnih
56
57
Usp. Lj. Boban, Svetozar Pribiæeviæ u opoziciji (1928-1936), Zagreb 1973, 65.
58
Lj. Boban, 177.
59
M. Lipovac, Proslava 80. roðendana Tomáa Masaryka, Èasopis za suvremenu povijest 2 (2003),
602-603.
227

intervencija izvana, vlada je donijela odluku o putanju na slobodu te je 1931.

otputovao u Prag,60 gdje je boravio u dva navrata, i gdje je i 1936. umro, no
nijednom se nije uspio susresti sa svojim nekadanjim prijateljem Masarykom.
Svoje poglede na politièke odnose u Jugoslaviji Masaryk je iznosio tek u pri-
vatnim razgovorima. Tako je u jednom razgovoru s Ivanom Metroviæem, izmeðu
ostaloga, rekao kako se nadao «da æe se Srbi debalkanizirati u zajednici, meðutim
æe oni, èini mi se, cijelu zajednicu balkanizirati, pa æe tako i one svoje dobre
kvalitete kompromitirati. Mi smo nemoæni da vam pomognemo. Kad bismo imali
zajednièke granice s Hrvatima onda bi bilo neto sasvim drugo Makar da inaèe
volim Hrvate koliko i Srbe, a u mnogome Srbe vie cijenim, ipak ne bih pustio da
se s Hrvatima ovako postupa, pa makar tako pokvario odnose sa Srbima, to jest
sa ovakvim Srbima kakvi su na vlasti».61
Gledajuæi u cjelini, Masarykov utjecaj na stvaranje novog poretka u Europi bio
je nedvojbeno velik, bez obzira to je trajanje neovisnosti Èehoslovaèke Republike
bilo razmjerno kratko. Na meðunarodnom planu njegova su odreðenja bila
diktirana stavovima, formiranim davno prije Prvog svjetskog rata. Glavnu prepreku
slobodnom razvoju malih naroda vidio je u Njemaèkoj i Austro-Ugarskoj koje su
svojim germanizmom, kako je smatrao, ugroavale njihovo prirodno i povijesno
pravo. Bio je iskreni pobornik graðanske demokracije.
Suvremeni tisak veæinom je pozitivno ocjenjivao Masarykov lik i djelo. Poèet-
kom 20. stoljeæa u Hrvatskoj je Masaryk percipiran «kao demokrat i protivnik
svake sile» i zasluan za «obranu narodne stvari Srba i Hrvata». Kritièki tonovi
bili su vrlo rijetki, a ako ih je bilo, dolazili su od frankovaca i nekih pojedinaca iz
knjievnih krugova. U povodu Masarykova boravka u Zagrebu 1909. kad je odrao
predavanje na temu narodnosti te o tome iznio svoj stav, list Hrvatsko pravo
objavio je tekst pod naslovom «Drzovitost prof. Masaryka», nazvavi ga «bankroti-
ranim politièarom» i «veleizdajnikom vlastitog naroda».62 Kritiku u istom listu
uputio mu je i Antun Gustav Mato ironièno dodavi kako «Hrvatska ima boljih
prozora u Evropu no to je Èeska» i kako ga (Matoa op. B. V. .) «u èeskom
duhu zanimaju pemski nosovi, klarineti i nita, absolutno nita drugo».63
Osim tih, tek pojedinaènih kritièkih tonova, u Rijeci se 1909. godine pojavila
knjiica koju je objavio Fran Potoènjak.64 U knjiici autor polemizira s Masarykom
da ga je na sjednici Carevinskog vijeæa, a u povodu veleizdajnièkog procesa 1909.,
apostrofirao kao «raukovca i frankovca koji se raziao s drugovima iz koalicije
jer je protiv njihove volje htio uæi u zemaljsku vladu». Potoènjak objavljuje sadraje
60
Lj. Boban, nav. dj., 65.
61
I. Metroviæ, Uspomene na politièke ljude i dogaðaje, Zagreb 1969, 156.
62
D. Agièiæ, nav. dj., 228-229.
63
Isto, 230.
64
F. Potoènjak, Dr. T. G. Masaryk i istina, Rijeka 1909.
228

pisama koje je uputio Masaryku kako bi demantirao iznesene objede, tvrdeæi da

se «od 1908. povukao iz javnoga polja, a da se Masaryk posluio orudjem i sred-
stvima hrvatsko-srpske koalicije te se svojom rabotom i sam prometnuo u njezino
oruðe i sredstvo».65 U knjiici Potoènjak iznosi svoje ogorèenje to ga je oklevetao
nitko drugi nego «uèenjak svjetskog glasa, vidjeni èlan beèkog parlamenta i
profesor prakog univerziteta».66
Historiografija o Masaryku u razdoblju izmeðu dva svjetska rata bila je pod
utjecajem represije politièkog reima s naglaenom cenzurom pa je bilo razumljivo
da se o Masaryku nije pisalo u kritièkim tonovima, veæ kao o èovjeku «velièan-
stvene filozofske, politièke, socijalne i moralne akcije», zaslunom za stvaranje
junoslavenske drave. Jugoslavensko-èehoslovaèka liga u Beogradu priredila je
Zbornik radova u povodu njegova 75. roðendana. Zbornik je posveæen Masarykovu
ivotu i djelu, njegovoj ulozi u rjeavanju junoslavenskog pitanja, filozofskim
stavovima, zaslugama u stvaranju Èehoslovaèke, sve do zasluga za irenje sport-
skog pokreta sokolskog saveza.67
Masaryk je u oèima vladajuæe politièke elite bio smatran jednim od najzaslu-
nijih politièara za potporu pri osnivanju Jugoslavije. To se moglo vidjeti 1930. u
prigodi proslave njegova 80. roðendana. Osim u Èehoslovaèkoj, gdje je proslava
imala opæenacionalno znaèenje, njegov je roðendan proslavljen i u Kraljevini
Jugoslaviji, posebno u krajevima koji su nekad bili dijelom Austro-Ugarske. Masa-
rykov roðendan proslavljen je u gotovo svim hrvatskim gradovima, a posebno u
Zagrebu, gdje su proslavu organizirale vodeæe kulturne institucije. Poèast Masa-
ryku prva je odala JAZU koja ga je na svojoj izvanrednoj glavnoj skuptini pro-
glasila svojim poèasnim èlanom, a zatim je u Puèkom sveuèilitu otvoren Masa-
rykov tjedan u sklopu kojega je odrano niz predavanja o njegovu ivotu i djelu.68
Kao zavrni èin proslave Masarykova 80. roðendana bilo je davanje njegova imena
dotadanjoj Marovskoj ulici u Zagrebu.
Tek su 1938., a u povodu Münchenskog sporazuma i tragiènog sloma Èehoslo-
vaèke, u Hrvatskoj reviji objavljena tri priloga posveæena Masaryku.69 Prvi prilog
«Dvije politièke sinteze» je napisao Ivan Krajaè, a drugi «Razgovor Lorkoviæa s
Masarykom 1914.» Mile Starèeviæ (mlaði op. B. V. .). Oba su priloga na tragu
davne pravake kritike Masaryka i njegove politike prema Hrvatima iz razdoblja
Austro-Ugarske. Prvi prilog nastoji «na temelju realiziranog historijskog iskustva
kroz dvadeset godina postojanja Èeko-Slovaèke republike»70 dati uglavnom
65
F. Potoènjak, nav. dj., 17.
66
Isto, 18.
67
T. G. Masarik. Zbornik, nav. dj., 5-8.
68
M. Lipovac, nav. dj., 607-621.
69
Hrvatska revija, 11 (1938), 561-573.
70
Isto, 563.
229

negativnu ocjenu Masarykove ideje, koncepcije i dravnu realizaciju, a drugi

nastoji pokazati kako je Masaryk zanijekao neke vane èinjenice oko ideje kori-
dora, prebacivi odgovornost na Ivana Lorkoviæa, premda je, kako se iz dokume-
nata vidi, ideja izvorno bila Masarykova. Èini se da je u èlanku bilo jo vanije
nastojanje autora da se Lorkoviæ, koji je u poèetku podravao program hrvatsko-
srpske koalicije, u javnosti prikae kao politièar koji se «poèeo razilaziti s veæinom
svojih stranaèkih drugova». Autor zavrava prilog rijeèima: «Mi se danas ne bismo
mogli sloiti sa svim onim, to je Lorkoviæ iznio u razgovoru s Masarykom 1914
ali ga donesosmo kao zanimljiv dokument jednog hrvatskog miljenja prije rata i
kao mali primjer slavenske uzajamnosti, za koju je tako uspjeno nekada Masaryk
oduevljavao Lorkoviæevu ðaèku generaciju».71
Treæi prilog pod naslovom «Masaryk prema Hrvatima»72 napisao je Filip Lukas,
predsjednik Matice hrvatske, u kojemu je otroj kritici podvrgnuo tobonje Masa-
rykove zasluge za hrvatski narod. Postavljajuæi pitanje èime je Masaryk stekao
pravo na toliko priznanje «da nema gotovo ni jednoga hrvatskoga grada, u kojemu
ne bi bila ulica ili trg prozvan njegovim imenom», u èlanku je pokuao sruiti
opæeprihvaæeni mit o Masaryku kao prijatelju Hrvata. Suprotno, smatrao ga je
hrvatskim protivnikom koji se «neprijateljski drao spram njegovih prava i zahtje-
va». Zamjerio je Masaryku to nije uvaavao geopolitièke zakone jer «ni jedan
narod bive Monarhije nije imao manje razloga da eli propast Austrije nego ba
Èesi, jer su gotovo svi ostali narodi imali na periferiji, preko granica, svoje sunarod-
njake, na koje su se u sluèaju rata i raspada Monarhije mogli osloniti».73 Lukas je
osudio èeku javnost to nije «u ime demokratskih principa, niti u ime slavenske
solidarnosti, za koju su se Èesi smatrali prvoborcima, nikada digla glas u obranu
Hrvata, kada su im u doba diktature bila oduzeta sva narodna i gotovo sva ljudska
prava».74
Taj Lukasov, poneto sugestivno-kritièki vrednovan stav o Masarykovu radu i
djelu upuæuje na zakljuèak kako jo uvijek postoje mnoga otvorena pitanja iz
Masarykova misaonog i politièkog ivota koja æe trebati istraiti, bilo u okviru
hrvatsko-èekih odnosa, ili irih tema u okviru poredbenog istraivanja srednjo-
istoène europske povijesti 20. stoljeæa.
71
Isto, 573.
72
F. Lukas, Masaryk prema Hrvatima, Hrvatska revija, 11 (1938), 574-581.
73
Isto, 580.
74
Isto, 578.
230

Summary
T. G. Masaryk and New Europe after the World War I
The author deals with a former Czechoslovakian president T. G. Masaryk who

significantly contributed to the development of international relations in the re-
gions of Central and Southeast Europe during the inter-war period. She also ana-
lyzes and explains numerous controversial issues regarding the Croatian-Czech
relations during the same period.
Key words: Central and Southeast Europe, Toma Garrigue Masaryk, Croatian-
Czech relations, the first half of the 20th century, geopolitics.
231

232

Hrvoje Volner
ISSN 0353-295X UDK 94(497.541)˝1925/1926˝:070

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 070.15:329.15(497.541)˝1925/1926˝
Vol. 37, Zagreb 2005. Prethodno priopćenje
«Plug» novine za zatitu seljaèkih interesa

U radu se govori o Plugu, glasilu Komunistièke partije, koji je po rijeèima urednika
Milana Vinkoviæa postigao dosta zapaen uspjeh na podruèju kotara Naice,
prvenstveno, zbog drvne industrije gdje je radilo dosta radnika sklonih akcijama
komunistièkih sindikata. Glasilo je djelovalo kao svojevrsna sindikalna organizacija
i kao pravni savjetnik glede rjeavanja malverzacija oko agrarne reforme. Gledalo
je, to je delikatno, kako rijeiti hrvatsko nacionalno pitanje i jedino se rjeenje
nudilo da se stvori federacija slobodnih naroda na Balkanu. Pokazivalo je takoðer i
naklonost prema seljatvu, pa je posebno zanimljiv diskurs kojim se Plug oborio na
Radiæevo prihvaæanje Vidovdanskog ustava i ulazak u koalicijsku vladu s radikalima.
List je ugaen 1926. voljom reima kad je æirilièkim izdanjem pokuao prijeæi okvire
lokalnoga naièkog kraja.
Kljuène rijeèi: glasilo Plug, Komunistièka partija Jugoslavije, HSS, Naice, sindikat,
tisak, cenzura.
Uvod
Borba za politièka prava radnièke klase dobiva svoj novi okvir u sklopu versajske
Europe. Svuda je pobijedilo naèelo opæeg prava glasa, koje u isti mah nije znaèilo i
pobjedu demokratskih snaga. U okviru takve situacije vladajuæe strukture, a pod
tim se moe misliti jedino na bankare i industrijalce, kao izuzetnu prijetnju uviðaju
komunistièki prevrat u feudalnoj Rusiji. Za politièki prevrat u njihovim dravama
bio bi dovoljan jedan povoljan trenutak. Lenjin je, osvræuæi se na poslijeratnu situaciju
u Italiji, primjerice izjavio da se tu vlast kotrlja na ulici. U Italiji je pobijedio faizam
i upravo zbog moguæeg prevrata dolazi do sprege krupnog kapitala, koji osigurava
monopolistièki poloaj u dravi, i populistièkog lidera koji osigurava svoju diktaturu
stabilnim financijskim zaleðem. Na taj je naèin demokracija skrenula ka populizmu
koji se oèituje gubitkom liberalnih ideja koje su velièale prava pojedinaca, a koja su
se temeljila na slobodarskim idejama koje jamèe Ustavi. Populistièki pokreti bit æe
poznati po iskoritavanju parlamentarne procedure kojom su doli na vlast, a potom
æe populistièkog voðu suponirati kao izvor prava. Bogati slojevi drutva æe nekritièki
promatrati totalitarne pokrete, a zbog veoma jednostavnog naèina razraèunavanja s
komunistièkim strankama, podravat æe i njihove programe.
Monopolistièki poloaj krupnog kapitala u drutvu imat æe svoje zaleðe u
javnosti koja je takoðer odreðena krupnim kapitalom pa æe èitav privredni sustav
233
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 233 25.10.2005, 21:18

biti podreðen ideologiji zatite domaæe industrije, zapravo gospodarstva. Na takav

naèin, indoktrinacijom koja se postie putem masovnih medija, dolazi do gubitka
vrijednosti koje bi trebao imati pojedinac glasaè. Drutvo gubi svoju struktu-
riranost,1 racionalni pojedinac postaje èovjek mase koji nije pripadnik nikakve
socijalne grupe, veæ je potreban materijal, onoliko koliko je ukljuèen u masovno
ludilo oko njega.2 Gubeæi smisao za vlastiti politièki angaman u sklopu klase
kao njegove primarne grupe, subjekt postaje pripadnikom mase koja je po definiciji
nepolitièna.
Ono to æe propovijedati teoretièari «lijevog» opredjeljenja jest da se socija-
listièke stranke u borbi protiv faistièkih stranaka moraju ponaati reakcionarno,
misleæi pod tim da se te stranke moraju boriti za demokratske strukture funkcio-
niranja vlasti, to znaèi da im je u interesu osigurati opstanak Ustavima i opæim
pravima èovjeka i graðanina. Ovo razdoblje je razdoblje monopolistièkog kapita-
lizma u kojem se gube i jednaka prava graðana, kao ekonomskih subjekata trita
u sklopu funkcioniranja nacionalnih ekonomija. Za zakljuèiti je da æe komunisti
morati nastojati na argumentima legalnosti, dakle, ako se u dravi favorizira mono-
pol, tada se treba boriti za jednaka prava na tritu. Nacionalno pitanje ne treba
ignorirati, veæ mu treba pristupiti iz njegove sadrajne strukture zato to nacio-
nalizam pretpostavlja stvaranje nove politièke zajednice kojoj æe komunistièke
stranke dati pravilan ideoloki sadraj.
Ideoloka podloga «Pluga»
U Naicama 1. studenog 1925. godine poèinju izlaziti novine Plug, koje su

danas malo poznate, zanimljive po sadraju, no jo zanimljivije po pozadini kojom
se eljelo postiæi odreðeni politièki cilj, odnosno pokrenuti politièku akciju. Radi
se o glasilu Komunistièke partije koja je u ovo vrijeme u ilegali. Podnaslov èasopisa
glasi Novine za zatitu seljaèkih interesa, a kako sam autor govori, vladajuæa
buroazija Jugoslavije nastoji da na to koherentniji naèin uèvrsti svoje pozicije
na raèun ivotnih interesa radnih masa. «Razumijevanje politièkih i ekonomskih
problema biti æe putokaz radnom narodu na putu ka boljoj buduænosti», tako
da urednitvo tei i prosvjeæivanju irokih radnih masa. Urednitvo Pluga tei
klasno osvijetenom èitateljstvu koje æe s vremenom prerasti u «Savez za zatitu
seljaèkih interesa», odnosno svojevrstan sindikat.
1
A. O. Hirschman, Retorika reakcije, Zagreb 1998, 31. «Le Bon je utemeljio teoriju na otro
razgranièenoj podjeli izmeðu pojedinca i masepojedinac je racionalan, moda kultiviran i
proraèunat; masa je iracionalna, lako povodljiva, nesposobna razluèiti za i protiv, sklona
bezumnom oduevljavanju».
2
H. Arendt, Totalitarizam, Zagreb 1996, 28.
234
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 234 25.10.2005, 21:18

HRVOJE VOLNER - «Plug» novine za zatitu seljaèkih interesa
Ta èinjenica ne govori nam mnogo ako se donekle ne upoznamo s biografijom

glavnog urednika èasopisa Plug, Milana Wollnera (kasnije mijenja prezime u
Vinkoviæ). Milan Wollner Vinkoviæ roðen je 19. veljaèe 1901. u Naicama u
obitelji veletrgovaca.3 Do 1925. bio je uvelike poznat i vlastima i simpatizerima
kao uvjereni aktivist komunistièke partije (SRPJ k). Od 1919. je njezin èlan.
Sudionik je afere Diamantstein i tada suraðuje s Vladimirom Æopiæem. Za vrijeme
Obznane 1920. kao sekretar omladine u Zagrebu, zajedno s Jankom Miiæem,
tefekom Cvijiæem i Zwergerom, izdaje èasopis Crvena Zvijezda. Tada prvi put
zavrava u zatvoru na nekoliko mjeseci. Nakon odsluene kazne Vinkoviæ je pro-
tjeran iz Zagreba u Naice, a iz Naica odlazi u Nachod u Èeku, gdje zavrava
tkalaèku kolu, no u isto vrijeme radi i kao agitator. Nakon kolovanja u Èekoj
eli nastaviti s politièkim radom u tvornici tkanja i predenja u Dugoj Resi, ali je
odbijen kao nepoeljan «boljevik». Tada Vinkoviæ odlazi na univerzitet u Frank-
furt N/M gdje nastavlja kolovanje. Tamo stupa u vezu s komunistima (veza mu
je bio Sima Milju) i aktivno sudjeluje na organiziranju oruanog prevrata u
pokrajini HessenNassau 1923. godine.4 Iz Njemaèke Vinkoviæ prelazi preko vi-
carske u Francusku, u Pariz, gdje je po nalogu partije radio dvije godine na orga-
nizaciji æelija po tvornicama. Izdao je i prve tvornièke novine u Francuskoj uopæe,
Letincelle, u prijevodu Iskra, u tvornici Thompson. Poslije zavrenih studija dolazi
u Naice, gdje poèinje s izdavanjem seljaèkih novina Plug. Cilj ovih novina bio
je u javnosti stvoriti odbojnost prema sporazumu Radiæ Paiæ, no kako je Plug
ostvario veoma veliki uspjeh, rukovodstvo Seljaèke internacionale Plug prima u
èlanstvo, a efovi partijske organizacije u Beogradu (dr. Sima Markoviæ) zalau
se da Plug poène izlaziti i na æirilici. Nakon dvanaest brojeva koji su bili posveæeni
korupciji unutar vlade, trinaesti broj tiskan i na æirilici bio je zabranjen, a autor
zatvoren u Osijeku i osuðen na dvije godine po «tamparskoj krivici».
Ovim bih radom elio upoznati èitateljstvo s ovim listom, o kojem se govori i
u autobiografiji, a sam ga je urednik prije smrti pohranio i to u obliku fotografija,
u Naièki muzej.
3
Gospoða Vera Vinkoviæ, kæi Milana Vinkoviæa, ustupila mi je oèevu autobiografiju koju je
napisao 20. travnja 1946. godine.
4
Iz autobiografije, «Prvi mitraljez za tamonji proletarijat nabavio sam ja i zato primio priznanje
Vilima Picka dananjeg voðe njemaèkog proletarijata. Oruane akcije vodio sam tamo sa drugom
Steigerwaldom i Kellerom, a od Jugoslavena suraðivali su Moma Djordjeviæ, koji je poslije
sjedio 10 godina sa Moom u Mitrovici, Oton Krstanoviæ streljanom u Beogradu po Nijemcima
i Stamenko Radojkoviæ iz Æuprije. Doèim sam stalno bio u drutvu sa ideolozima partije Witt-
fogelom i spisateljicom Hermina zu Muhlen. Odraavao sam veze i sa drugom Lendle iz Mann-
heima koga sam snabdijevao sa dinamitom za dizanje velikog mosta koji spaja Mannheim sa
Ludwigshafenom, gdje su bili Francuzi, jer se htjelo sprijeèiti dolaenje u pomoæ francuskih
trupa njemaèkoj reakciji konaèno je izdaja vodstva na èelu sa Brandelom dovela do puèa
generala Seckta».
235
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 235 25.10.2005, 21:18

Plug Novine za zatitu seljaèkih interesa
Novine se dijele u nekoliko tematskih cjelina: Internacionalni pogled, Eko-

nomski pogled, Socijalni pogled. Uz ove tematske odrednice nalaze se i seljaèki
dopisi, popisi sajmova, reklame itd. Novine su izlazile jedanput tjedno po cijeni
od 1,50 dinara. Glasilo je tiskano u Prvoj hrvatskoj dionièkoj tiskari u Osijeku
kod ravnatelja Rudolfa Svedla. Buduæi da je opseg ovog materijala velik, nastojat
æu obraditi najzanimljivije teme iz novina.
U podnaslovu prvog broja novina urednitvo Pluga objanjava to je cilj
objavljivanja novina. Urednitvo objanjava da im je krajnji cilj to bolje infor-
miranje seljaka o politièkoj i gospodarskoj situaciji, no u isto vrijeme eli seljacima
objasniti koje zahtjeve i koje teze trebaju postaviti u borbi za obranu vlastitih
interesa. «Ako za vrijeme raspravljanja izmeðu samih seljaka, i za vrijeme
doticaja izmeðu seljaka i radnika, mi uspijemo uvjeriti seljake o potrebi uskog
saveza izmeðu radnog naroda varoi i sela, mi smo uèinili jedan odluèni korak na
putu k pobjedi èitave radnièke klase».5
Vidljivo je iz samog uvoda da urednitvo ideoloki nastoji seljake pridobiti na
zajednièku akciju, s ciljem osnivanja «Saveza za zatitu seljaèkih interesa» koji
bi kao centar za okupljanje istomiljenika okupljao simpatizere, organizirane
èlanove saveza. Pitanje koje si moemo postaviti jest, je li Vinkoviæ imao u Nai-
cama bazu za stvaranje ovog Saveza, je li ovo bila njegova inicijativa ili ju je
podupirao obiteljskim kapitalom, jesu li za njegovu politièku akciju postojali
simpatizeri ili je glavnu rijeè odigrao njegov novac? Da bismo mogli dobiti barem
pribline odgovore, potrebno je uoèiti neke propuste koje èini Komunistièka partija
u svojem djelovanju u Hrvatskoj i Slavoniji od konstituiranja Kraljevstva SHS.
Do dolaska Josipa Broza na èelo Komunistièke partije,6 a to je bilo tek 1937.
godine, Partija je bila razjedinjena u svojem politièkom djelovanju. Najveæi pro-
blem koji se nameæe partiji jest njezino specifièno gledanje na nacionalno pitanje.
Naime, veæ je Vukovarski kongres 1920. usvojio zakljuèke Treæe internacionale
koja u svojem sadraju zahtijeva od èlanica Partije suradnju s nacionalistièkim
strankama u borbi za komunistièke ciljeve zbog revolucionarnog potencijala
nacionalnog pitanja, no frakcijske struje unutar KPJ uèinile su Partiju neprijatelj-
skom prema tzv. nacionalistièkim ideologijama.7 Predstavnici srpskih komunista
5
Arhivski fond Zavièajnog muzeja u Naicama, Plug, br. 1, 01. 11. 1925.
6
Ivan Jeliæ, Komunisti i revolucija, Zagreb 1977, 22. «glavni zadaci su mu bili: reorganizacija
Partije (rjeavanje frakcija, op.a.), formiranje jednog dijela rukovodstva, poto je drugi dio bio
u Parizu, mobilizacija boraca za pomoæ republikanskoj panjolskoj».
7
Ivan Jeliæ, Komunistièka partija Hrvatske 1937.1941., Zagreb 1972, 73. « Knjiga srpskog
marksiste Sime Markoviæa Nacionalno pitanje u svjetlosti marksizma on tvrdi da su
nacionalne borbe u osnovi samo konkurentske borbe izmeðu buroazija raznih nacija». Sima
Markoviæ bio je istaknuti èlan KPJ, a na Vukovarskom je kongresu uz Filipa Filipoviæa
izabran za sekretara KPJ.
236
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 236 25.10.2005, 21:18

nastavljaju politiku koju su vodili u nacionalno homogenoj dravi prije rata, dok
su hrvatski komunisti bili predstavnici naroda koji su i unutar Austro-Ugarske
drali kako je vano odrediti se i prema nacionalnom pitanju. S druge strane, jo
za vrijeme Austro-Ugarske javlja se u Hrvatskoj «revolucionarna nacionalistièka
omladina, koja se isticala revolucionarnim i beskompromisnim stavovima o
jugoslavenskom integralizmu».8 (Banac ih zove «lijevi pribiæeviæevci»). Ova
æe grupa biti okosnica buduæih komunistièkih aktivista iz Hrvatske, a nastojanjem
prema takvoj nacionalnoj integraciji izazvat æe HSS i ostale graðanske stranke u
Hrvatskoj koji æe se prema Komunistièkoj partiji odnositi vrlo negativno. U
dokumentima Vukovarskog kongresa istièe se ideja nacionalnog jedinstva i
ravnopravnosti sviju nacionalnosti u zemlji.9 Ipak, priliku da se poveu s masama
seljaka pobunjenih u Hrvatskoj 1920. komunisti nisu iskoristili, pa je i prilika za
suradnju s grupama bliskima HSS-ovoj ideologiji propala. «KPJ nije uspjela
shvatiti vanost nacionalnih i seljaèkih gibanja te je izgubila priliku da se nametne
buntovnim seljacima».10 Zanimljivo je, s druge strane, za uoèiti da je na podruèju
kotara Naice KPJ na izborima 28. studenog 1920. dobio preko 20% glasova, to
je s obzirom na prosjek Hrvatske i Slavonije od 7,13% respektabilan postotak.11
U Naicama i okolici postoje komunistièki simpatizeri, a o tome svjedoèi i veoma
visok rast eksploatacije uma na podruèju grada Naica. Naime, jo 1900. drvna
je industrija porasla za 100% u odnosu na druge industrije u okolici.12 Dionièko
drutvo Neuschlossove naièke tvornice tanina i propila naseljava za svoje po-
trebe stanovnitvo u naselje Ðurðenovac pored Naica, a simpatizeri komunista u
pravilu dolaze iz radnièkih sredina organizirani unutar sindikalnih organizacija.
KP nastojat æe poboljati nepovoljan poloaj koji je stekla u Hrvatskoj. Naravno,
socijalni bunt i centar politièke akcije protiv reima u Hrvatskoj bit æe HSS, a KP
kao konkurentska i za rjeavanje seljaèkog pitanja zainteresirana strana usmjerit
æe svoje djelovanje na slabljenje HSS-ova utjecaja meðu seljacima. S druge strane,
HSS pokuava iskoristiti opadanje revolucionarnog naboja meðu radnicima u
Hrvatskoj te suzbiti utjecaj komunistièkih sindikata meðu radnicima,13 «pogotovo
8
Ivo Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Zagreb 1984, 312. «Ðuro Cvijiæ, Kamilo Horva-
tin, August Cesarec, Lovro Klemenèiæ, Miroslav Krlea i drugi», a neke od ovih aktivista spo-
minje i Milan Vinkoviæ u svojoj autobiografiji.
9
Isti, 311.
10
Isti, 309.
11
Isti, 308. i 310. (Karta 3.4. Snage Komunistièke partije na izborima 28. studenog 1920.).
12
Domagoj Waller, Gospodarenje umama kotara Naice poèetkom XX. Stoljeæa, Naièki zbornik,
br. 5, Naice 1999, 151.
13
Bosiljka Janjatoviæ, Politika HSS prema radnièkoj klasi, Zagreb 1981, 190. «Na skuptini HRS
u Zagrebu 1. svibnja 1922. HRS se javlja kao nezavisan faktor uz predstavnike HSS-a
predsjednik Trnjar je na toj sjednici uzviknuo ivjela Rusija! On je tada govorio i o
potrebi sloge radnika i seljaka, te nunosti realizacije seljaèke i radnièke republike, s tim to
radnici djeluju i kao internacionalno svjesni i kao svjesni Hrvati» itd. Na 196. stranici: «Odjek
237
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 237 25.10.2005, 21:18

u razdoblju nakon 1925. kada ovaj sukob izmeðu HSS-ovih i komunistièkih sindi-
kata postaje naroèito izraen».14
Vinkoviæ, kao to æe biti pokazano, nastoji u uvjetima promjene politièkih odno-
sa u Hrvatskoj, nakon priznanja Vidovdanskog ustava od vodstva HSS-a, ojaèati
poloaj KP-a meðu hrvatskim seljacima i radnicima, kao to i nalau zahtjevi
Treæe internacionale i Vukovarskog kongresa. Iako æe se èiniti da je njegovo
djelovanje moda posredovano partijskom organizacijom, èini mi se da se ovdje
radi o jednom entuzijastu koji je svjestan partijske linije, ali je s druge strane
daleko od partijske hijerarhije. Vinkoviæ je par excellence primjer revolucionarne
omladine iz vremena «prevrata» 1918. koji je iz ideolokih razloga pristupio
Komunistièkoj partiji.
U prvom broju Pluga autor u rubrici «Internacionalni pregled» donosi u èlanku
svoje viðenje «Konferencije u Lokarnu». Pritom govori kao o aktu kojim se eli
osigurati nepravedno politièko stanje u versajskoj Europi. Ligu naroda karakterizira
kao ekspozituru pobjednièkih naroda, prije svega Francuske i Engleske, da preko
tog Saveza dri u pokornosti male i slabe narode. Autor istièe da je Rusija otvoreni
protivnik tog saveza, a navodi i dalje kako je krajnji cilj konferencije u Lokarnu
sustav jamstava koji osiguravaju mir na rijeci Rajni (izmeðu Francuske, Belgije i
Njemaèke), osigurava englesku prevlast u svijetu i na kraju pripravlja kapitalistièke
zemlje za rat protiv SSSR-a. Da bi se stvorio dojam kako je ovaj sustav jamstava
isprovociran jedino interesima krupnih kapitalistièkih drava oèito prije svega
Velike Britanije pod ovim se èlankom nalazi i èlanak «Poslije Lokarna». Tu
nepotpisani autor informira èitateljstvo kako je nekoliko dana nakon potpisivanja
«garancijskog pakta» dolo do pograniènog sukoba izmeðu Bugarske i Grèke
(10. 11. 1925). Time autor eli naglasiti kako je sukob meðu èlanicama versajske
Europe doputen, ako on ne dira u interese velikih imperijalistièkih sila. «Rusija
kao otvoreni protivnik Lokarna i Lige naroda u ovim imperijalistièkim i nasilnièkim
radnjama ne sudjeluje».
Odmah pored ovog èlanka stoji rubrika «Ekonomski pogled» i èlanak «Agrarna
kriza». Autor èlanka analizira pad cijene ita i ostalih agrarnih proizvoda od 1912.
godine naovamo, pa kae: «1912. za cijenu 1 kg penice moglo se kupiti 8 10
kutija ibica, danas 1 kg penice vrijedi neto vie od dva paketa ibica». Ured-
nitvo objanjava da je pad cijene penice internacionalna pojava uzrokovana
dobrom etvom i uvozom jeftinije ruske penice koja je 1925. prvi put u znatnim
kolièinama dola u promet na tritu. No postavlja i pitanje, zato pad cijena
agrarnih proizvoda ne prati i pad cijena industrijskih proizvoda? Za autora èlanka
primjene Obznane doveo je do toga da se HRS koncentrira samo na konkurentsku borbu izmeðu
ORS-a i drugih komunistièkih sindikata andarmerija HRS-ove akcije percipira kao produenu
ruku HSS-a pred skuptinske izbore».
14
Ista, 249.
238
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 238 25.10.2005, 21:18

to bi bila jedna prirodna pojava koja bi utjecala na pojeftinjenje ivota uopæe.

Agrarna kriza pogaða seljaèko stanovnitvo, ali ni radnici nisu profitirali od po-
jeftinjenja agrarnih proizvoda, pa isti navodi primjer iz Ðurðenovca gdje su, pod
izgovorom manjih trokova ivota, poslodavci smanjili radnièke plaæe. Na ovaj
se èlanak nadovezuje naslov «Nova carinska tarifa nova pljaèka potroaèa»,
pod kojim se raspravlja kako utjecaji tvornièara u dravi, pod izgovorom dravne
privredne politike, dovode do varanja potroaèa. Da bi se osigurala prodaja
domaæih industrijskih proizvoda, postavljaju se visoke uvozne carine koje jeftinije
strane proizvode pretvaraju u skuplje, a razliku plaæa potroaè. Autor pojanjava:
« za uvezeni gospodarski stroj (teak 66 kg) plaæala se carina od 146 dinara,
sada 290 dinara vralice, sijalice, poskupjele su povienjem carina do 25%.
Isto tako plaæa se i izvozna carina, na ito i stoku, pa se ovim proizvodima sniava
cijena npr. na 100 kg penice 14 dinara, na grah 22 dinara to to znaèi
danas kada je cijena itu pala na polovicu i kad se nae ito ne moe izvoziti u
inozemstvo to ne zna èini se ni nova Seljaèka vlada».15 Politika carinskih tarifa
gubi svoj znaèaj nakon Drugoga svjetskog rata,16 no u ovo je vrijeme to oèito
standardni postupak politièke volje u ulozi uskog dijela domaæe elite. Autor
objanjava: «Industrija u Jugoslaviji nalazi se u krizi i zato industrijalci trae to
jaèu carinsku zatitu, kao da je to sredstvo za izlaz iz krize Na taj naèin se
postie to da se sav teret dananje krize prebaci na leða potroaèkih masa». Da
bi ovoj politici dao globalan znaèaj, u narednom broju Pluga donosi vijest kako
je i vicarska uvela privremenu zatitnu carinsku tarifu.17 Plug zakljuèuje, seljaci
da bi se spasili od potpune propasti, moraju se organizirati u Savez za zatitu
seljaèkih interesa. Valja napomenuti da je likvidacija agrarne reforme mnoge sitne
seljake dovela u teak poloaj, a pad cijene ita doveo je i u pitanje otplatu zemlje
krupnih zemljoposjednika koju su zaposjeli siromani seljaci.18 Ono to se posebno
15
Plug, br. 1, 01. 11. 1925.
16
Ekonomski leksikon, Zagreb 1995, 81. «Carine su pokatkad korisno sredstvo za stvaranje uvjeta
zatite i razvoja domaæe proizvodnje «u povojima», ali se smatra da na dulji rok tete globalnoj
produktivnosti».
17
Razne vijesti, Plug, br. 4, 22. 11. 1925.
18
Zdenka imonèiæ-Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj, Zagreb 1997, 224.
«u godini 1924. ... Deflacijska monetarna politika nanijela je veliku tetu izvozu, osobito
itarica Pogoðeni su i seljaci, jer su morali vraæati dugove, nastale u prethodnom razdoblju,
prema realnim cijenama kamate su dostizale 60% i vie» itd. Na 263. stranici: «radi
kupnje veleposjednièke zemlje seljaci su se zaduivali kod privatnih osoba i banaka kada su
se zaduivali seljaci su se nadali blagoj inflaciji, ali umjesto toga vrlo visoka vrijednost
dinara u agrarnoj krizi nestaica novca». O tome i èlanak: Vladina financijska politika,
Plug, br. 6. «od 12 milijardi dinara budeta za 1926. 1927. godinu 1,5 milijarda se prikupila
od neposrednih poreza, dok sve ostale dravne prihode saèinjavaju posredni porezi! A posredne
poreze plaæa radnièka i seljaèka raja (potroaèi). A « to se poveæanje budeta i za ovu i za
nastupajuæu budetsku godinu vri u vremenu kada je dinar porastao na meðunarodnom tritu
za 42%, to znaèi, da su budeti za ove dvije godine stvarno udvostruèeni».
239
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 239 25.10.2005, 21:18

nastoji istaknuti jest pitanje kako sve ove mjere koje uveæavaju cijene uvoznih
proizvoda proizlaze iz vladine politike oporezivanja u kojoj je najvanija stavka
posredno oporezivanje koje se posebno odraava na standard graðana? Odnosno,
« kapitalistièka klasa izumila je posredne poreze zato, da ona ne bi plaæala i
izdravala dravu iz svog bogatstva».19 U istom èlanku nastavlja da «ni takse
nisu za sve jednake Tako se kod takse za sudbene parnice plaæa u sporovima do
500 dinara taksa od 30 din., do 1500 din. plaæa se taksa od 50 din., do 10000 din
od 70 din., u sporovima do 50000 din plaæa se taksa od 150 din. to se sve
taksira svi ugovori o slubi, putnice za inozemstvo, za promjenu prezimena, za
uvjerenje o roðenju, za uvjerenje o smrti, o kolskim stvarima, razne opæinske
takse Sirotinja, koja se obièno parnièi sa 100, 200 ili 1000 dinara, plaæa raz-
mjerno daleko veæu taksu nego oni bogatai, koji se parnièe za 50, 100 hiljada ili
milione».
Nasuprot negativnim ocjenama domaæe i svjetske ekonomske politike kapitali-
stièkih drava koje stvaraju neimatinu, autor u èlanku «Socijalna politika u So-
vjetskoj Rusiji» (u rubrici «Socijalni pogledi») navodi «pozitivne socijalne mjere
kojima sovjetska vlast u Rusiji pokuava urediti pravedne odnose u drutvu».
Navodi i mjere vezane za osmosatno radno vrijeme. Za tee i po zdravlje tetne
poslove predlae radno vrijeme od 6 sati, a za mlade radnike u proizvodnji 4 6
sati. Osim toga, spominje razne socijalne mjere vezane za porodiljne naknade,
porodiljni dopust, socijalnu pomoæ u sluèaju oboljenja radnika itd. Uz ovaj se
nalazi i èlanak «Kongres privrednika» u kojem se usporeðuje poloaj i uloga
malog èovjeka s onim u sovjetskom drutvu te navode zahtjevi domaæih privred-
nika za to veæim poreznim odtereæenjem. Naime, autor pie o kongresu na kojem
privrednici konstatiraju da je zemlja u velikoj privrednoj i agrarnoj krizi. Na selu
su male anse za izvoz poljoprivrednih proizvoda zbog izuzetno dobre etve u
svijetu, a povienje carina utjeèe na povienje industrijskih proizvoda iako se
konstatira kako novca ima u bankama, pa «privrednici zakljuèuju da bi se odlièni
rezultati mogli postiæi u restrikciji radnièkih prava i veæim porezima a odtereæenju
kapitalista».20 Iz usporedbe prvoga èlanka s drugim vidljivo je da autor velièa
socijalni program sovjetske Rusije, prvenstveno zbog nastojanja da se pobolja
ivot radnog èovjeka.
U narednim izdanjima Pluga dosta je panje posveæeno agrarnoj reformi. Èitava
se prièa svodi na pasivnost seljaèkih masa u uvjetima nastanka drave. «Krivi su
19
Uveæavanje pljaèke naroda posrednim porezima, Plug, br. 8, 26. 12. 1925, 1.
20
Revolucija pod okriljem Kominterne, Izabrani spisi Milana Gorkiæa, Beograd 1987, 125. «ne-
siguran kurs valute, koji se, stalnim manipulacijama ministarstva financija, koji sada vodi politiku
financijskog kapitala i velikih banaka, umjetno povisuje dovodi do zaotravanja odnosa
izmeðu financijskog i industrijskog kapitala» itd. «Sve je to izazvalo zaotravanje antisocijalne
politike RR i ubrzalo pogoranje poloaja radnog stanovnitva» (Stanje u Jugoslaviji, 30.
sijeènja 1926).
240
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 240 25.10.2005, 21:18

za to sami seljaci. Za vrijeme prevrata 1918. godine siromani seljaci su ostavili

da njihovu sudbinu rjeavaju gospoda po narodnim Vijeæima jer jo je Dositej
rekao: nije lud onaj koji pojede dvije pogaèe, nego onaj koji mu daje». Prebacuje
im se njihova klasna neosvijetenost jer su mirne ruke predali oruje koje su
donijeli s ratita, a sada umjesto da gospodare vlastitom zemljom meta su ucjena
razlièitih politika. Plug u èlanku «Kako upropatavaju vojvoðanskog seljaka»21
objanjava kako je u Vojvodini agrarna reforma imala za cilj oduzeti veleposjede
maðarskim «spahijama» i dati ga u ruke «novopeèenim srpskim spahijama».
Napadi radikalskog reima nastavljaju se na veleposjede, a svi oni koji bi se
pobunili proglasili bi se antidravnim elementima. Sitni seljaci i dobrovoljci koji
su neto zemlje i dobili postaju rtvom velikih politièkih stranaka navodi se u
èlanku jer vlasti putaju seljake da zemlju uzoru i zasiju, a nakon toga je dodijele
nekom drugom koji je na izborima glasao za radikale (izbori su bili javni). Ista
stvar spominje se u rubrici «Seljaèki dopisi» u kojoj se kritizira tzv. likvidacija
agrarne reforme, zato to seljaci nisu u moguænosti isplatiti iznose za zemlju
veleposjednicima. Cijene agrarnih proizvoda su niske, a drava nema sluha za
probleme najsiromanijih. «Bilo bi dobro da nam drava izaðe toliko u susret da
nam da toliko moguænosti da doðemo na jeftin naèin do poljoprivrednih sprava
da nas oslobodi carine koja nam prijeèi da doðemo do pluga i brnjaèe».
Zakljuèak koji, upuæenom èitaocu, Plug sugerira jest: ako se spusti uvozna carina
na poljoprivredne proizvode, tada drava ne ubire dovoljno poreza od seljaka, a
ako ne ubere dovoljno poreza od seljaka, tada porez mora uzeti od kapitalista.
Buduæi da je drava zastupnik kapitalistièkih interesa, ona nikada neæe sniziti
uvoznu carinu na strane industrijske proizvode. Dravi je profitabilnije uvoziti
potrebne strojeve nego subvencionirati vlastitu proizvodnju poljoprivrednih stro-
jeva, èime u isto vrijeme titi domaæe gospodarstvenike, ali i unitava domaæu
privredu. Za ovo razdoblje karakteristièno je prodavanje zemlje veleposjednika.
Buduæi da drava ne potièe poljoprivrednu proizvodnju, veleposjednici zbog
nestaice novca, strojeva i radne snage nastoje likvidirati svoja gospodarstva.
Najveæu korist od svega toga imalo je Ministarstvo za agrarnu reformu koje je od
svake prodaje veleposjeda zaradilo, po Pravilniku o naplaæivanju, knjienju i
utroku 10% prinosa od kupovine velikih posjeda».22 U Plugu o ovim problemima
najvie se pie u rubrici «Seljaèki dopisi». Èesto ti èlanci nisu potpisani imenom
i prezimenom veæ nadimcima, pa je vjerojatno da urednitvo Pluga doraðuje
tekstove seljaka (to se osjeæa u njihovu ideolokom suzvuèju) koji su uglavnom
po sadraju pritube.
Po pitanju agrarne reforme paradigmatski je èlanak iz br. 6. od 6. 12. 1925., u
kojem «Seljaèki dopisnik» pie o problemima koje ima novonaseljeno selo «Bokiæ
21
Plug, br. 4. 22. 11. 1925.
22
Zdenka imonèiæ-Bobetko, nav. dj., 259.
241
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 241 25.10.2005, 21:18

Lug». Tamo je na zemlji veleposjednika Fodora (nadimak Crni), koji je za

vrijeme prevrata pobjegao u Maðarsku, stanovnitvo naseljavao odvjetnik Zvoni-
mir Hadija po 2000 dinara za katastarsko jutro. Kada je zapoèela likvidacija
agrarne reforme ministra Pavla Radiæa, ispadalo je da je selo jo uvijek duno
novac veleposjedniku. Urednitvo Pluga javlja se ispod ovog dopisa s jednom
opaskom, koja pokazuje kakvu ulogu bi «Savez» na sebe preuzeo: «Opaska
urednitva: Mi æemo poduzeti akciju da se stane na put gazdovanju gospodina
Hadije. Odrat æemo zborove i protestne skuptine. Nadalje æemo traiti kontrolu
njegova rada. Zato molimo sve povjerenike po selima da nam materijal u stvari
advokata gospodina Hadije to prije dostave».23 Nastavak ove prièe zavrava
dopisom seljaèkog dopisnika, sada potpisanog Mije Beraiæa,24 koji govori kako
je nakon tube na Ministarstvo agrarne reforme dobio od naèelnika za agrarnu
reformu dopis u kojem pie da je èitavo selo prevareno od gore navedenog advokata
jer se nijedan komad zemlje ne moe prodati bez ministarskog odobrenja. Dakle,
na stvari je bila prevara. Ima sluèajeva gdje se seljaci ale na korupciju èinovnika
agrarnog ureda u Osijeku.25 Seljani imaju pritube na nepravednu reviziju agrarne
reforme jo od 1922. kada vlasti zapoèinju s naseljavanjem kolonista dobrovoljaca.
Ovdje su najvie zaraðivali èinovnici koji su vrili izmjere pustare Novo Selo, a
mjerili su u korist «Krndije d.d. i Naièke tvornice tanina i propila d.d., posjed
koji su po agrarnoj reformi trebali dobiti seljani iz Seone, Donje Motièine, Pribi-
evaca, Velimirovca». Seljaèki dopis u ovom èlanku kritizira i èitav sustav funkcio-
niranja dravnog aparata, ali se na nejednak tretman koji oni kao katolici imaju,
po njegovu uvjerenju, naspram pravoslavnog stanovnitva nekih sela, pa nastavlja:
«Doèim je zemlja sela Gornje Motièine ostala netaknuta i u miru su seljaci
svoju ljetinu sakupili a to je uzrok tomu? To je zato to je selo Gornja Motièina
pravoslavno». Seljaèki dopisnik u nastavku svoga èlanka donosi sadraj odluke
slubenog dokumenta po kojem su gore navedena sela trebala zbog socijalne
nude dobiti zemlju s gore spomenute pustare nedaleko Ðurðenovca.
U èlanku «Gladovanje radnika u 1924. godini», urednitvo kritizira izvjetaj
Ministarstva socijalne politike u kojim se usporeðivalo radnièke plaæe u veæim
gradovima s cijenama ivenih namirnica. «Gospoda iz ministarstva (kojem je pod-
sekretar radiæevac Krnjeviæ) ele poloaj radnitva prikazati boljim nego to je
raèunaju da jedan radnik treba mjeseèno slijedeæu hranu prema proraèunu radnik
je za tu hranu trebao izdvojiti 351,50 Din., dok je prosjeèna nadnica iznosila 1043
23
Plug, br. 6, 6. 12. 1925.
24
Plug, br. 8, 23. 12. 1925.
25
Z. imonèiæ-Bobetko, nav. dj., 239. «od 10. veljaèe 1924. upanijski agrarni ured odgovara
direkciji u Novom Sadu, koja ima sjedite u Beogradu, razlog tomu je nastojanje beogradskih
vlasti da zadri to èvræi nadzor nad provedbom agrarne reforme», no malverzacija je na
planu agrarne reforme bilo i dok je istoimeni ured imao sjedite u Zagrebu.
242
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 242 25.10.2005, 21:18

dinara ako se podaci ministarstva razmotre kritièki uz èinjenicu da je veæina

radnika oenjena, onda se i iz tako tendenciozno sastavljenih izvjetaja vlade vidi
sva strahota poloaja u kojem se nalaze radnici u ovoj zemlji Srpski i hrvatski
buruji slono u duhu narodnog sporazuma nemilosrdno pljaèkaju i izrabljuju
radnitvo, a razne ute organizacije kao Hrvatski radnièki savez pomau tu pljaèku,
varajuæi i obmanjujuæi radnitvo sa licemjernim patriotskim frazama».26 U ovome
èlanku moemo uoèiti neke aktere i pojmove kojima æe se list koristiti u kritici
novonastalog stanja u Kraljevstvu SHS nakon to je HSS priznao Vidovdanski ustav.
Odnos prema HSS-u i «RR» vladi
Posebnu ulogu novine Plug, po navodima iz biografije Milana Vinkoviæa, imale

su u kompromitiranju i kritiziranju vlade RR. Veæ je bilo spomena u prvom broju
«Pluga», u kojem se razmatrala politika carinskih tarifa, da o tom pitanju «...nova
Seljaèka vlada ne zna izlaz». U sljedeæem broju (fond Muzeja: br. 4. od 22.
11. 1925) ton i napadi na Radiæa su se promijenili. U èlanku «Unutranja situacija»,
predsjednika HSS-a urednitvo naziva «Stevanom Radiæem», a dodaje mu se i da
je besavjesni politièki pekulant i varalica. «Ulazak Radiæa u vladu nije nikakav
njegov uspjeh prema Paiæu, to je samo uspjeh beogradskih militarista organi-
ziranih u bijeloj ruci kada im vie ne bude potreban Radiæa æe odbaciti kao
staru, dobro imikanu krpu».27
U promatranju odnosa Pluga prema HSS-u treba uzeti u obzir èlanke koji se
time bave i smisao kritike upuæenu Radiæu.
Po tom pitanju zanimljiv je èlanak «Skrb RR vlade za besposlene radnike» iz br.
5 od 29. 11. 1925. Naime, èlanak se bavi problemom nezaposlenih radnika u gradu
Zagrebu koji, ako su uhiæeni tijekom policijskih racija kao «skitnice», tada ih se
osuðuje na viegodinji izgon iz Zagreba. Èlanak osuðuje policiju to onemoguæava
siromanim seljacima da u gradu pronaðu ikakav posao. Druge strane, ti ljudi,
jedanput uhiæeni, postaju moguæi kriminalci jer je svako legalno zaposlenje, koje bi
nakon toga moglo uslijediti, po dananjem poimanju pravnog sustava bilo nemoguæe.
Tako policija graðane tjera u kriminal. «I umjesto da se cijeli taj srednjovjekovni
sistem policijskih izgona likvidira, pogotovo jer se po ustavu, nikoga ne moe izgnati
bez sudske presude. RR vlada èini neto, èega bi se stidjela svaka druga drava...».28
Po naputku vlade, kako govori Vinkoviæ, zagrebaèka policija nije vie tzv. «izgonae»
slala kotarskom sudu, koji bi ih slao u zatvor na nekoliko dana, veæ automatski
26
Plug, br. 4, 22. 11. 1925.
27
Plug, br. 4, 22. 11. 1925.
28
Plug, br. 5, 29. 11. 1925, 2.
243
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 243 25.10.2005, 21:18

predaje sudbenom stolu da im se sudi po èlanku 6 Zakona o zatiti drave. Po tom

Zakonu «mogu se, naime, oni koji nemaju stalnoga zanimanja i ne mogu iskazati
od èega ive, osuditi na viegodinji prisilni rad». Vinkoviæ objanjava da je ovaj
zakon sastavila vlada demokrata i radikala, no zbog osude svjetske javnosti ovaj je
Zakon tzv. vlada PP nije primjenjivala u praksi. No, kako nastavlja u svojem izla-
ganju, RR vlada je, «uz potporu onih koji im jo vjeruju», naredila zagrebaèkoj
policiji «da kalvarijski put na prisilan rad otvori sa jednim transportom radnica,
koje je veæ ranije policijska praksa nagnala na prostituciju, pred zagrebaèki
Sudbeni stol, a potom na trogodinji rad u kaznionici u Novoj Gradiki».29 Veæ je
prije bilo rijeèi da je vladina deflacijska politika dovela do siromaenja velikog
broja seljaka. Ona u isto vrijeme iskljuèuje iz trine ekonomije sve one koji ne
sudjeluju u stvaranju nacionalnog dohotka.30 Proizvodi se i uvozi onoliko koliko je
dovoljno za funkcioniranje deflacijom suenog trita.
Vinkoviæ u ovom èlanku kritizira èinjenicu da svatko moe po ovom Zakonu
biti osuðen kao protudravni element odnosno skitnica tko bi zbog politièkih
razloga bio otjeran s posla. On je u èinjenici da se moglo dobiti otkaz zbog politike
vidio dokaz nefunkcioniranja ustavne drave.
Zanimljiv èlanak koji se razraèunava s ideologijom stranaka koje su u funkciji
kapitala nalazi se u Plugu br. 6. Naime, autor pod naslovom «Banke vode politiku»
govori kako ni HSS ni radikali nisu osnovali banke, no dok je danas veæ svima
poznato da su radikali «jedna druba za eksploatiranje i pljaèkanje drave».
Radiæevci pak, koji su dotada regrutirani iz redova srednjeg graðanstva i bogatog
seljatva, u prilici su da postanu «izrabljivaèi i gulikoe». Autor se poziva na
èlanak koji je iz Slobodnih Novina prenesen u br. 5 Pluga o postavljanju HSS-ova
istaknutog èlana Stjepana Koutiæa na mjesto ravnateljstva tvrtke «Virbo d.d. za
eksploataciju drveta».31 «Èlanak 97. Zakona o èinovnicima i ostalim dravnim
slubenicima graðanskog reda glasi Dravni slubenici ne mogu biti èlanovi
upravnog ili nadzornog odbora privrednih udruenja ili zadruga za uzajamno poma-
ganje Izvan svake je sumnje da zakon zabranjuje spomenutoj gospodi biti u
upravi takvog poduzeæa. Usprkos takvoj zabrani njihov ef, ministar uma i
rada, Nikiæ, inaèe èlan i poslanik HSS-a, im to doputa».32 Postavlja si pitanje
29
Isto.
30
Zdenka imonèiæ-Bobetko, nav. dj., 261. «Deflacijska monetarna i kreditna politika drave,
uza smanjenje kupovne moæi stanovnitva tijekom 1924. i 1925. propala su mnoga nesolidna
poduzeæa, i tvrtke koje nisu nale investitora, buduæi da Narodna banka prestaje usmjeravati
novac prema Hrvatskoj».
31
Plug, br. 5, 29. 11. 1925. Èlanak donosi popis svih èlanova upravnog odbora ove tvrtke, koji su
bili u sukobu interesa: Bogoslav Kosoviæ, pomoænik ministra uma i rada, Lujo Novak, naèelnik
u istom ministarstvu i Mijo Frkoviæ, ef kabineta istog ministarstva. Zatim Ðorðe Jeliniæ, istaknuti
radikal i u isto vrijeme knjievnik, i na kraju advokat Stjepan Koutiæ.
32
Plug, br. 5, 29. 11. 1925.
244
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 244 25.10.2005, 21:18

kako to da jedna stranka (misli se na HSS op. H. V.), koja je dotad zastupala
stav da se bogatstva kao to su ume, rudnici, itd. ne smiju se dati na eksploatiranje
kapitalistima veæ trebaju ostati u vlasnitvu drave ili opæine, sada u upravne
odbore postavlja svoje poslanike. Nastavlja da je do ovakvog preokreta dolo u
Radiæevoj politici i po elji hrvatskih banaka koje su u sporazumu s radikalima
htjeli «sporazum» sa srpskim kapitalistima i vlastodrcima. «Mi smo veæ prije
nekoliko godina upozoravali hrvatski radni narod u gradu i na selu, da æe ga
Radiæevci izdati zbog interesa i po elji hrvatskih kapitalista, bogataa i banaka.
To se evo i dogodilo». U istom èlanku konstatira se kako Jutarnji list hvali i
oduevljeno prihvaæa Radiæevu politiku «sporazuma», no nakon toga povezuje
vlasnièku strukturu ovog lista s velikim tamparskim poduzeæem «Tipografija»,
koja je u vlasnitvu najveæe bankarske kuæe u Hrvatskoj. Naime, Hrvatske eskomptna
banka, koja «ima kapital i rezerve 190 milijuna dinara i dri u svojim rukama,
odnosno kontrolira veliki dio industrije i trgovine u Hrvatskoj ako se Eskomptna
banka oduevljava sporazumom, tada hrvatsko radnitvo i seljatvo ima puno razloga,
da se itekako boji sporazuma». Stjepan Radiæ, konstatira pisac èlanka, ne vodi
politiku hrvatskog naroda, veæ hrvatskih banaka koje su velikim dijelom i u stranom
vlasnitvu.33 «Naime uz hrvatske kapitaliste upravljaju u bankama i engleski kapi-
talisti, koji predstavljaju Anglo-Austrian Bank», pri èemu ni to nije problem. Prob-
lem je taj to, iako se u dravi sukobljavaju konkurentske buroazije koje svoj
politièki izraz dobivaju preko nacionalistièkih i populistièkih stranaka, drava ne
vodi politiku u interesu drutva, veæ u interesu bogatih i monarhijskih struktura
koje (monarhijske strukture) Plug naziva «bijelom rukom».
U èlanku «O nacionalnom pitanju» iz 13. prosinca 1925. Plug objanjava svoje
viðenje politike nacionalistièkih stranaka i zato je tim strankama svojstveno
sukobljavanje s konkurentskim nacionalizmima, pa kae «Jedan od naèina
zaluðivanja radnika i seljaka, i pomraèivanja njihove klasne svijesti jest nacionalno
hukanje, kojim buroazija mudro rukovodi u korist svojih interesa».34 Èlanak se
po urednièkoj koncepciji naao na prvoj stranici novina. Ima uvodni karakter i
nastoji jednostavnim rijeèima èitaocu pokazati kako je sirotinja, sirotinja gdje
god se nalazila i koje god rase bila. Naravno, u suprotnosti prema njima stoje
kapitalisti, koji su svuda u svijetu kapitalisti samo s jednim interesom, a to je
«interes», tako da ovdje pojam nacije i nacionalizma poprima negativno lice.
Nacionalnom pitanju Plug eli dati jedan drugi smisao. Seljaci i radnici koji su
zavedeni i koji ne vide to je njihov klasni interes moraju uoèiti da je njihov
33
Zdenka imonèiæ-Bobetko, nav. dj., 224. «Od 1920. do 1924. na podruèju Hrvatske i Slavonije
otprilike je 50% privatnog kapitala svih banaka u zemlji, a od ukupne vrijednosti stranog kapitala
to je od 1923. do 1925. investiran u industriju u Hrvatskoj, dolo je 30% iz Austrije, a 10 % iz
Maðarske».
34
O nacionalnom pitanju, Plug, br. 7, 13. 12. 1925.
245
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 245 25.10.2005, 21:18

poloaj u kapitalistièkoj dravi odreðen poloajem koji kao zaposlenici imaju u

ukupnoj drutvenoj proizvodnji. Naravno, uvodnik je sastavljen s ciljem da prisjeti
èitateljstvo na Radiæev rjeènik prije «sporazuma» i priznanja Vidovdanskog ustava
i njegove koncepcije o «troimenom narodu»: «Sada kada su se Radiæ i radikali
udruili u zajednièku vladu pronalaze nove narode za optuivanje, radikalima su
za probleme u dravi krivi Grci (aspiracije na Solun), a Radiæ se odjedanput
pretvara u velikog dravotvorca i monarhistu i zastupa izgradnju jake mornarice
naspram Italije».35 U istom èlanku kritizira se vladajuæa struktura Jugoslavije
prije sporazuma. Jasno je na se temelju povijesnih okolnosti, u kojima je nastala
Jugoslavija, ne moe odrati zajednica, koja je stvorena u ratu, tek pukim pozi-
vanjem na floskulu o «troimenom narodu», pa kae: «Jugoslavija nije plod
borbe njezinih naroda za ujedinjenjem u jednu dravu, veæ je sporedni produkt
imperijalistièkog svjetskog rata i tako zvanih mirovnih ugovora. Donoenjem
Vidovdanskog ustava, koji je uperen ne samo protiv radnitva i seljatva, veæ i
protiv svih nacionalnih manjina i nesrpskih nacija, postigla je srpska buroazija
ozakonjenje svoje povlatenosti u dravi sva politika unutranja i vanjska vodi
se u interesu prvenstveno srpske buroazije». Nacionalna, kapitalistièka drava
favorizira jedino vlastitu nacionalnost. U kapitalistièkom svijetu vladaju «fair
play» odnosi meðu konkurentskim snagama, no nacionalizam ovoj konkurentskoj
borbi daje poseban sadraj, misli se u Plugu, tako da je i politika priznavanja
«sporazuma» dovela do preformuliranja partikularnih nacionalizama u Jugoslaviji
na neto opæenitiji nacionalizam «troimenog naroda». Èlanak zakljuèuje da
«sporazum» Radiæa i radikala vodi zaotravanju odnosa s Italijom. Buduæi da je
taj sporazum u duhu kapitalistièki, on ne moe stvoriti realnu platformu na temelju
koje bi se strasti izmeðu imperijalistièkih politika smirile. Da je taj «sporazum»
stvar naroda, tada bi ovdje bio uspostavljen «Savez Slobodnih Federativnih
Republika Balkana» koji bi u duhu interesa radnitva uspostavio pravedne odnose
i smanjio nacionalne sukobe i ispade. Ovaj zahtjev za preureðenjem Jugoslavije,
po nacionalnom kljuèu, javlja se i ranije u 7. broju Pluga, gdje se u èlanku «Za
Balkansku federaciju» govori o stranim prilikama koje vladaju u diktaturi Can-
kova u Bugarskoj. Èlanak zavrava s nadom da æe progresivne snage na Balkanu
uvidjeti kako je jedini izlaz u stvaranju balkanske federacije.36
Ovdje bi se trebalo posebno naznaèiti princip po kojem bi funkcionirao «spora-
zum» nakon priznavanja Vidovdanskog ustava. Jasna je stvar da tek po priznanju
ustava moemo govoriti o poèetku funkcioniranja drave na ovim prostorima.
Ako pogledamo unazad, jasno je da HSS kao najjaèa opozicijska stranka tei u
35
Jugoslavija na Balkanu, Plug, br. 8, 26. 12. 1925.
36
Èlanak potpisuje neki Beograðanin, a svjedoèi o posjetu èlanova Internacionale prosvjetnih
radnika Beogradu. Autor govori i o tome kako je razgovoru s èlanovima Intrenacionale
prisustvovao i «popularni voða» dr. Sima Markoviæ.
246
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 246 25.10.2005, 21:18

svojem politièkom programu stvaranju nove zajednice, pozivajuæi se s punim

pravom na Wilsonova naèela, prava malih naroda na samoodreðenje. Konsenzus
politièkih stranaka koje su okupljale tzv. preèane o pitanju preureðenja monarhije,
dogodit æe se tek 1932. kada je Pribiæeviæev SDS poèeo usvajati naèela federa-
lizma.37 SDK ili tzv. preèanski front nije bio jedinstven u pitanju preureðenja
monarhije sve do navedene godine. Ne elim davati nikakvu ocjenu politièkih
stajalita, elim samo naglasiti da Kraljevstvo SHS ili kasnije Kraljevina Jugo-
slavija nije nikada profunkcionirala kao politièka zajednica.38 Plug podvlaèi da je
«Jugoslavija» produkt okolnosti u kojoj se graðani te zajednice39 vide tek kao
«sredstvo vlastitih sebiènih ciljeva».40 Takva zajednica nije u stanju da proizvede
nekakav princip pravednosti ili barem moralnu obvezu da bi se pojedinac «bri-
nuo o pravednosti i praviènosti prema blinjim èlanovima njihove vlastite zajed-
nice».41 U kritici nacionalistièkih stranaka funkcionira jednako kao i u kritici
Komunistièke partije. Obje grupe Jugoslaviju vide kao nesretnu tvorevinu: jedni
kao tamnicu naroda, a drugi kao kapitalistièku tvorevinu koja postoji jedino zbog
bogaæenja bogatih. Jasno je s obje strane da ako politièka zajednica, koja eli biti
legitimna, ne proizvede nekakav integrativni element koji bi tu cjelinu povezivao,
tada, èak i u idealnim uvjetima, takva zajednica nema uporite u svojem nukleusu.
Kad je Radiæeva stranka priznala ustav monarhije, Plug preuzima isti kritièki mane-
var koji je Radiæ upotrebljavao dotada. Naime, otvoren je prostor da Plug kritizira,
napose s osnove nerijeenoga nacionalnog pitanja i kritike kapitalistièkog poretka.
Dakle, nacionalno pitanje poprima u Vinkoviæevoj politièkoj akciji status jednog
od temeljnih pitanja. Kako je Radiæ kao moguæi politièki saveznik «promijenio
dres», sada se ponovno javlja prostor za povezivanje nacionalno ugnjetenih i politièki
i ekonomski obespravljenih, i to na platformi balkanske federacije.
U èlanku pod naslovom «Znaèajne godinjice» iz 7. broja Pluga govori se o
trima datuma koja se trebaju obiljeiti u prosincu.42 Èlanak nastavlja u tonu kritike
37
Ivan Jeliæ, Komunistièka partija Hrvatske, 23.
38
Ronald Dworkin, Legitimnost demokratske vlasti. Integritet, Zagreb 1996, 204. «Pretpostavljamo
da imamo osobite interese i obaveze spram drugih èlanova nae zajednice Amerikanci svoje
politièke apele, svoje zahtjeve, vizije i ideale prije svega upuæuju drugim Amerikancima
Zajednicu tretiramo tako da ima prvenstvo pred pravednoæu i u tom smislu mi tretiramo
politièke zajednice kao istinski asocijativne zajednice».
39
Isti, 205. «Oni mogu (èlanovi zajednice) razraditi neku diobu rada, i svaki se moe drati
sporazuma dokle god misli da mu to ide u korist, ali ne i preko te toèke, niti iz nekog drugog
razloga».
40
Isti, 207.
41
Isti, 207.
42
Znaèajne godinjice, Plug, br. 7. «Prvih dana ovog mjeseca padaju tri veoma znaèajne godinjice.
1. decembar 1918., zatim 5. decembar 1918. i 8. decembar 1920. Sva, ta tri datuma znaèe vane
politièke dogaðaje u ovoj dravi i u ivotu hrvatskog seljatva i radnitva».
247
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 247 25.10.2005, 21:18

Radiæevih, predsporazumskih akcija. Kako je veæ prije bilo govora, HSS se mobili-
zirao iz niih slojeva hrvatskog drutva. I samo ime stranke, koje je èesto mijenjano,
svjedoèi o promjeni politièkog angamana: od puèko-seljaèke, preko republikan-
sko-seljaèke, do opæe seljaèke stranke. Plug insistira na tezi da HSS zastupa interese
hrvatske buroazije i nastavlja: «dok se cijela drava pripremala proslaviti 1.
prosinac 1918. Dan ujedinjenja, dotle (pogotovo nakon sporazuma) se ova druga
dva datuma (5. 12. 1918. i 8. 12. 1920. op. H. V.) nastoje preutiti».43 Kao to je
veæ bilo govora, nacionalno pitanje postaje jedno od najvanijih pitanja èijom
eksploatacijom drava eli pridobiti to vie simpatizera i smanjiti utjecaj HSS-a.
Plug æe ovom pitanju pristupiti polazeæi od kritike hrvatske buroazije. «Jer 1.
prosinca je hrvatska buroazija bez pitanja naroda i bez ovlasti hrvatskog sabora
predala vrhovnu dravnu vlast u ruke beogradskih vlastodraca, koje je veæ prije
zvala da sa svojom vojskom doðu praviti red u Hrvatskoj i ostalim zemljama»
i nastavlja kako je neovisno o zakljuècima Sabora od 29. listopada 1918. proglasila
u Beogradu ujedinjenje. Zanimljivo je kako autor kroz ovaj èlanak provlaèi toèno
one politièke ideje koje su 2. 12. 1918. iznijeli predstavnici HSP-a u tzv. «Prvom
prosvjedu protiv ujedinjenja i naèina ujedinjenja ili manifest protiv ujedinjenja».44
Je li HSP bila ona nacionalistièka stranka s kojom bi se komunisti u Hrvatskoj
povezivali u borbi protiv monarhistièkih struktura, odnosno je li ih Plug vidi kao
alternativu HSS-u? Po tom je pitanju zanimljiva «afera Diamantstein» iz srpnja
1919. godine. Naime, Vladimir Æopiæ nekadanji frankovac, a od 1919. jedan
istaknutijih voða KP-a u Hrvatskoj radi na povezivanju s reimom Bele Khuna
zbog predrevolucionarne situacije u Hrvatskoj, nastale zbog nezadovoljstva ujedi-
njenjem. Nakon veæ spomenute kvalifikacije Jugoslavije kao versajske tvorevine,
Vinkoviæ nas podsjeæa na pokuaj HSP-a, radikalne i donekle marginalne politièke
stranke, koja je meðu prvima pozivala na samostalan put Hrvatske. Ova teko
branjiva teza zbog èinjenica koje znamo o stavu KP-a o nacionalnom pitanju
postaje zanimljivija ako zanemarimo èinjenicu da se u ovom èlanku radilo o
jednostavnom prisjeæanju autora novije povijesti s ciljem da kritizira HSS.
U tom bi sluèaju Vinkoviæev Plug bio odmak od politike KP-a po nacionalnom
pitanju, koja je jo od predratnog razdoblja optereæena sukobima unutar Druge
internacionale,45 Naèela internacionalizma izdana su pred Prvi svjetski rat surad-
njom socijaldemokrata s nacionalistièkim strankama. Lenjin je pak stvarajuæi Treæu
internacionalu iznio vlastita iskustva kako ostvariti revoluciju, a meðu njima je
43
Datum kada je na masovnom skupu na sajmitu u Zagrebu Stjepan Radiæ s istaknutim èlanovima
svoje stranke prisegnuo Hrvatskoj Republici. Osobno je tada privukao mnoge pristae da ne
priseu na Vidovdanski ustav.
44
Ivo Banac, nav. dj., 248.
45
Tièe se saveza lijevih stranaka sa desnim strankama, a posebno oko izglasavanja ratnih kredita.
O tome vidi: Herman Gorter, Otvoreno pismo drugu Lenjinu, Revolucija nije partijska stvar,
Beograd 1987, 47. i Rosa Luxemburg, Ruska revolucija, nav. dj., 23.
248
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 248 25.10.2005, 21:18

bila i eventualna suradnja s nacionalistièkim strankama.46 Kako su u vrijeme Vuko-

varskog kongresa jo uvijek ive razmirice izmeðu nekadanjih suradnika u Drugoj
internacionali, vjerojatno je da su èlanovi KPJ nacionalno pitanje, kao jedno od
vanijih, usvojili po miljenju Kominterne u vlastitom programu predrevolucio-
narnog djelovanja. Dakle, najprije iz pragmatiènih razloga usvojili, a potom od-
bacili. Vinkoviæev Plug prihvaæa stavove Kominterne, ali otvoreno govori o hrvat-
skoj dravnosti. Zanimljivo je ipak da nacionalno pitanje vee s legitimnoæu
dravnog aparata.47 Srodnost nekih pravakih ideja s komunistièkom vidljiva je i
u ufflayevoj ideji o samostalnoj Hrvatskoj koja bi bila u labavom savezu s Srbi-
jom, Crnom Gorom i Bugarskom.48 Valja napomenuti da je KPJ tek po dolasku
Josipa Broza na èelo prihvatila ideju federalistièkog ustrojstva komunistièke Ju-
goslavije na osnovi nacionalne ravnopravnosti. Dakle, nedvojbeno moemo za
Plug tvrditi da je afirmativno gledao na nacionalno pitanje i da mu je dao jedan
novi sadraj: federacija Balkana. Znakovito je da je rijeè o 1925. godini.
U istom broju u èlanku «Prisega rezervista» urednitvo pojanjava da je u svim
hrvatskim krajevima provoðena prisega vojnih obveznika. To je Radiæevo djelo,
kae se, jer su svi seljaci i radnici, koje je Radiæ jo 1920. obvezao na prisegu
Hrvatskoj Republici, prisegnuli vidovdanskoj monarhiji. « Stevan je mogao da
zasjedne na mekani ministarski fotelj na kojem æe moæi da puni depove svoje».
U ovom èlanku vidljivo je da autor aludira na populistièku simboliku kojom se
Radiæ, moda tada u uvjerenju, obavezao hrvatskom narodu. Karikira istim nacio-
nalnim nabojem ili ikonografijom kojom nacionalistièke stranke «trguju» u borbi
za prikupljanje to masovnijeg auditorija. «Tada je Stipa Radiæ (onda jo nije
bio Stevan) traio od njih da prisegnu za hrvatsku republiku i sam je Radiæ sa
svojim zastupnicima prisegao. Sada opet Radiæ je traio od tih seljaka i radnika
da prisegnu protivno onoj svojoj prijanjoj prisezi. Samo je ovaj put na pozivnici
pisalo, da svakog onog, koji ne prisegne èekaju zakonske posljedice».49 Autor
èlanka navodi kako je povodom prisege rezervista bilo dosta albi èitatelja, no
zbog zakona o cenzuri nisu u moguænosti objaviti niti jedan. Plugu se jedino
moe zamjeriti manjak osjeæaja za populizam. Nacionalnom pitanju ne pristupa
jednako kao nacionalistièke stranke. Zadatak je na novi naèin definirati naciju i
neovisno o najjaèoj nacionalistièkoj stranci ponuditi rjeenja koja æe «narod»
prihvatiti uviðajuæi svoje klasne jednako kao i nacionalne interese. A da je Plug
svjestan vanosti HSS-a, o tome nam govori èlanak koji je izaao 10. sijeènja
46
arko Puhovski, Socijalistièka konstrukcija zbilje, Zagreb 1990, 14. «Lenjin teorijski
tekstovi raðeni po naèelu da im je temeljna zadaæa rjeavanje posve praktièkih problema pred
kojima se Lenjin kao politièar i revolucionar nalazi».
47
Znaèajne godinjice, Plug, br. 7.
48
Banac, 252.
49
Plug, br. 7, 3.
249
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 249 25.10.2005, 21:18

1926. u 10. broju Pluga. U èlanku pod naslovom «Radnici i seljaci sviju zemalja
ujedinite se!» pie da je u «studenom 1923. u Moskvi odrana prva internacionalna
konferencija radnih seljaka». U èlanku se govori i o ukljuèivanju HSS-a u Meðu-
narodni seljaèki savjet: «Hrvatska republikanska seljaèka stranka raspolagala
je snagom koju nikada nitko i nièim nije mogao oboriti», ali u nastavku nastavlja
o izdaji interesa hrvatskih seljaka i radnika. Oèito se ne eli stvoriti dojam da je
vodstvo Kominterne raèunalo na HRSS, na stranku, kako se i kae u èlanku, koja
je u stanju uzdrmati Jugoslaviju, koja s Rumunjskom i Èehoslovaèkom eli suzbiti
i biti brana komunistièkom nadiranju. Nastavlja u nadi da æe seljaci i radnici
uvidjeti da je u sluèaju Radiæa ovdje rijeè o jednom izdajstvu i da æe sami preuzeti
kontrolu preuzimanjem vlasti u dravi.
Zadnji je broj Pluga koji je trebao izaæi i na æirilici zaplijenjen. To ide u prilog
tezi da su radikali podmetali tijekom koalicijskog sporazuma HSS-u jer se reim
nije bunio dok je u jednim pokrajinskim novinama otvoreno blaæen njegov koali-
cijski partner. Osim toga, moe se samo nagaðati koliki bi potencijal Plug ostvario
da se njegova naklada proirila èitateljstvom æiriliènoga pisma.
Zakljuèak
Glasilo KP-a Plug, po rijeèima urednika Milana Vinkoviæa, postigao je dosta

zapaen uspjeh na podruèju kotara Naice zbog drvne industrije gdje je radilo
dosta radnika koji su bili skloni akcijama komunistièkih sindikata. O tome svjedoèi
i natprosjeèan broj glasova koje je KPJ 1920. osvojio na podruèju kotara Naice
u odnosu na ostali dio Hrvatske. Ono to moemo tvrditi za okolicu Naica, ne
moemo garantirati i za podruèje samog grada. U Naicama je sredite kotara,
uvijek je bilo dosta zaposlenog stanovnitva u administraciji, u trgovini i u raznim
obrtima.50 Industrijski razvoj grada Naica u tom je razdoblju podreðen osnovnim
potrebama stanovnika koji ive u gradu. Osim veletrgovine, koju u tom razdoblju
izmeðu ostalih dri i Vinkoviæev otac, u Naicama se na razini uslunih djelatnosti
proizvodi pivo. Tu je bila i «Munjara», razvijena je bila mlinarska industrija,
Ribnjaèarstvo Naice d.d. itd. Sve ti industrijski pogoni nisu se mogli brojem
zaposlenih nositi s proizvodnim kapacitetima drvno-preraðivaèke industrije koja
je podignuta u okolici zbog eksploatacije nizinskih uma i uma na planini Krndija.
Buduæi nisu zapoljavale puno radnika, sindikalne su aktivnosti mogle biti sprije-
èene akcijom poslodavca, koji se èesto paternalistièki postavlja nad svoje zapo-
50
Josip Waller, Naièko obrtnièko radnièko drutvo od 1876. do 1941., Naièki zbornik, br. 5,
Naice 1999, 231. «Veoma malo je bilo iskljuèivih poljoprivrednika. U tu kategoriju nisu
ulazili obrtnici koji su uz obrt posjedovali i poljoprivredno zemljite».
250
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 250 25.10.2005, 21:18

slene. Upravo je zbog toga rubrika «Seoski dopisnik» imala najvie svojih novinara
iz ovoga nizinskog dijela naièkog kotara: iz Ðurðenovca, Grudnjaka, Zokova
Gaja, Gutmanovaca, Bankovaca itd. Naselja i sela bila su zemljoradnièka i kiri-
jaka, unatoè tomu to je bilo mjesta nastalih radi eksploatacije ume i daljnje
prerade drva (Ðurðenovac) ili kolonizacijom u agrarnoj reformi (solunai u Jova-
novcu). Osim navedenoga, ovaj je nizinski kraj poznat i po svojim revolucionarnim
akcijama. Selo Slavonske Bare bile su 1919. centar akcija «Zelenog kadra» i u to
su vrijeme operirali i do Naica. Èak je i grof Pejaèeviæ posebnim vlakom pobjegao
pred Kaderaima u Maðarsku, a iz tog je sela i èuveni Jovo Stanisavljeviæ Èa-
ruga. Ovaj nizinski dio povezivala je Gutthmannova eljeznièka pruga. Dio je
stanovnitva iseljavan radi to bolje eksploatacije zemlje u druga mjesta (npr.
Zokov Gaj), a na njihovu je mjestu nastala velika ekonomija «Ciganua». Radi
eksploatacije ribnjaka, Gutthmann naseljava selo Grudnjak, nedaleko pustare
Gutmanovci napravivi kolonu kuæa u koje je naseljavao zaposlenike. Stanovnitvu
ovoga kraja potrebna je zemlja da bi zadovoljili svoje elementarne potrebe, panjaci
da bi uzgojili stoku i, naposljetku, ogrjev iz okolnih uma. Ovaj je kraj i socijalno
i ekonomski bio pogodan za agitaciju i prikupljanje komunistièkih simpatizera, i
u ovom kraju Plug prikuplja vlastite simpatizere.
Dakle, po svom politièkom angamanu Plug ostvaruje svoje akcije neposredno
djelujuæi kao svojevrsna sindikalna organizacija, zatim kao pravni savjetnik u
sluèaju rjeavanja malverzacija oko agrarne reforme. KP kao ilegalna organizacija
nema nikakva interesa u agrarnoj reformi, osim u aktivnom djelovanju prema
zainteresiranim stranama kako bi ih u to veæem broju obrazovali za vlastite inte-
rese. U tom smislu Plug je imao jednu pozitivnu ulogu, a èini se vjerojatnim da je
upravo zbog svoje orijentacije ka sindikalnim aktivnostima imao zapaenu ulogu.
S druge strane, odnos prema nacionalnom pitanju zanimljiv je zbog nekih speci-
fiènosti.
Pozitivno gledanje na nacionalno pitanje moe se promatrati kao jedan od
zahtjeva Kominterne svojim èlanicama. S druge strane, posebna je kritika upuæena
HSS-u. HRSS stupanjem u vladu jedne versajske drave prekida ivu suradnju s
Moskvom i «Seljaèkom internacionalom». Rekonstrukcija i redefiniranje Jugosla-
vije tema je o kojoj raspravljaju sve politièke stranke koje u svojim programima
imaju zastupljeno nacionalno pitanje, pa se ova tema razvlaèi od ideja o preureðenju
monarhije po nacionalnom kljuèu do ideja o ureðenju cjelokupne regije Jugoistoène
Europe kao federacije slobodnih naroda. Federacija slobodnih naroda Balkana
èini se kao jedan od monstruoznih paketa kojim se eli reorganizirati Balkan, no
buduæi da Plug tom pitanju daje za hrvatske prilike jedan tradicionalan pravaki
izrièaj, moe se s punim pravom govoriti o jednom pragmatiènom stavu, realnom
u sklopu opæeg djelovanja Kominterne u irenju komunistièke revolucije, to joj
je primarno i bio cilj.
251
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 251 25.10.2005, 21:18

Dakle, u administrativnom sreditu kotara Naice smjeteno je i sredite Pluga,

a valja napomenuti da je i nakon 1926. godine iz Naica slana pravna, a u sluèaju
organizacije trajkova protiv Naièke d.d., i materijalna pomoæ, komunistima,
radnicima i seljacima. Kako je Vinkoviæ u svojoj autobiografiji napisao, pomoæ
je bila slana i panjolskim dobrovoljcima za vrijeme njihova graðanskog rata.
Zaèuðujuæa je èinjenica da je centar komunistièke agitacije i sindikalnih aktivnosti
u Naicama bila kuæa veletrgovaèke obitelji Wollner, a isto tako valja napomenuti
da je jedno vrijeme kao poslovoða u Wollnerovoj trgovini radio i Matija Salaj.
Izvori i literatura
1. Herman Gorter, Otvoreno pismo drugu Lenjinu, Revolucija nije partijska stvar,
Beograd 1987.
2. Rosa Luxemburg, Ruska revolucija, Revolucija nije partijska stvar, Beograd
1987.
3. Ivan Jeliæ, Komunistièka partija Hrvatske 1937. 1941., Zagreb 1972.
4. arko Puhovski, Socijalistièka konstrukcija zbilje, Zagreb 1990.
5. Ekonomski leksikon, Zagreb 1995.
6. Revolucija pod okriljem Kominterne, Izabrani spisi Milana Gorkiæa, Beograd
1987.
7. Bosiljka Janjatoviæ, Politika HSS prema radnièkoj klasi, Zagreb 1983.
8. Ivo ariniæ, Ideologija hrvatskog seljaèkog pokreta, Zagreb 1935.
9. Ivo Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Zagreb 1984.
10.Zdenka imonèiæ-Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj, Zagreb
1997.
11.Legitimnost demokratske vlasti Izbor radova, Zagreb 1996.
12.Naièki zbornik br. 5, Naice 1999.
13.Stamenko Radojkoviæ, S rudarima u Ruru, Èetrdeset godina Zbornik sjeæanja
aktivista jugoslavenskog revolucionarnog radnièkog pokreta 1917. 1929.,
Beograd 1960.
14.A. O. Hirschman «Retorika reakcije», Zagreb 1998
15.H. Arendt, Totalitarizam, Zagreb 1996.
16.Arhivski fond, Zavièajni muzej Naice, èasopis Plug, br. 1, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10,
11, 12.
17.Biografija Milana Wollnera-Vinkoviæa, ustupila ju je gospoða Vera Vinkoviæ.
252
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 252 25.10.2005, 21:18

Summary
Plug A Newspaper For the Protection of Peasants Interests
The author deals with the newspaper Plug, a bulletin of the Communist Party.
According to its editor Milan Vinkoviæ, it was rather successful on the territory of
the Naice district in Slavonia. This was mainly due to the fact that there were
many workers in the wood industry, inclined to the actions of the communist
oriented trade unions. The paper functioned as a sort of a trade union organiza-
tion and legal adviser for the victims of the abuses connected with the land re-
form in royal Yugoslavia. The paper was dealing even with the Croatian national
question, and it supported the idea of the federation of free nations on the Balkans.
The paper promoted solidarity between workers and peasants as well. Therefore,
it is particularly interesting to note the extensive and strongly negative commen-
taries of Stjepan Radiæs (leader of the Croatian Peasant Party) acceptance of the
Yugoslav royal constitution, and his entering in the Beograd government in 1926.
The regime suppressed the newspaper in that very same year, when the editors
tried to bring the newspaper out from the local on the wider public scene, by
publishing it in Cyrillic script.
Key words: newspaper Plug, Communist Party of Yugoslavia, Croatian Peas-
ant Party, Naice, trade unions, press, censorship.
253
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 253 25.10.2005, 21:18

254
14-VOLNER - ZHP-37.pmd 254 25.10.2005, 21:18

Ivica ute
ISSN 0353-295X UDK 94(497.5)˝1939/1941˝:33

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 338.532(497.5) )˝1939/1941˝
Put za Donji Lapac

Ili kako je Banska Vlast postupala sa spekulantima u Banovini Hrvatskoj
Na primjeru tzv. nesavjesnih spekulanata autor analizira sadraj i uèinke interventnih

mjera Banske Vlasti u gospodarskom i socijalnom ivotu predratne Hrvatske (1939-
1941). Pritom odgovara na pitanja: koji su bili uzroci, a koje, pak, manifestacije
spekulacija, tko su bili spekulanti i kojem su drutvenoj sloju pripadali, èime su
spekulirali te, na koncu, kakva je bila sudbina tih hrvatskih spekulanata? Upravo na
njihovu primjeru nastoji se zakljuèiti kakva je bila uèinkovitost gospodarsko-
socijalnih mjera Banske Vlasti.
Kljuène rijeèi: Banovina Hrvatska, Donji Lapac, Udbina, Prozor, prinudni boravak,
prehrana, kretanje cijena, malverzacije cijenama, gospodarska povijest.
«Skrivanje ita u svrhu pekulacije, dok narod u drugim krajevima gladuje,

znaèi veleizdaju nad tim narodom, a veleizdaju bi trebalo nagraditi strojnim
pukama ili u najmanju ruku koncentracionim logorima. Sve pekulante trebalo
bi poslati u koncentracione logore, ili na javne radove» izjava ravnatelja
Gospodarske sloge prof. Ljudevita Tomaiæa o spekulaciji s kruhom u Banovini
Hrvatskoj (Gospodarska sloga, Zagreb 1. 9. 1940, 3).
1. Uvod
Gospodarske prilike u Banovini Hrvatskoj u velikoj su mjeri ovisile o razvoju

ratne ekonomije u Europi jer je, uslijed ratnih okolnosti, nastalo konstantno jaèanje
potranje za onom hrvatskom robom koja je bila potrebna inozemnoj prije svega
njemaèkoj i talijanskoj ratnoj industriji: rudama i metalima, itom i mlinskim
proizvodima, stokom i stoènim proizvodima, drvom itd. Buduæi da su to bili glavni
hrvatski izvozni artikli, povukli su za sobom i ostalu robu te, na koncu, doveli do
opæeg porasta cijena na èitavom podruèju Banovine.
Pored opæeg porasta cijena robe dolazi i do nestaice pojedinih artikala, koja je
time bila osjetljivija, kad se radilo o sirovinama, polupreraðevinama i sredstvima
proizvodnje potrebnim domaæoj industriji (vunena i pamuèna prediva, metalne
preraðevine, nafta, benzin, maziva ulja, boje itd.), jer se time smanjio proizvodni
255
15-SUTE-bez priloga - ZHP-37.pmd 255 25.10.2005, 21:18

kapacitet industrije, umanjila radinost i, ujedno, oborila kupovna moæ radnika i

namjetenika.1 S druge strane, pomorska blokada, koju je koncem lipnja 1940.
proglasila Velika Britanija, onemoguæila je prekomorsku trgovinu i uvoz kolo-
nijalne robe.
Sve je to dovelo do poremeæaja na unutarnjem tritu te je primoralo Bansku
Vlast na poduzimanje nunih interventnih mjera. Cilj je intervencija bio omoguæiti
redovitu opskrbu stanovnitva najpotrebnijom robom, odrediti cijenu robe i
racionalizirati potronju. U tom su smislu tijekom 1940. glavne ivene namirnice
stavljene pod reim nadzora cijena, dok je racionalizacija potronje izvrena kod
petroleja, benzina, jestivog ulja, sapuna itd. Meðutim, uspjeh navedenih mjera po-
najvie se ogledao u uèinkovitosti Banske Vlasti u obuzdavanju dvaju kljuènih
problema: galopirajuæeg rasta cijena i irenja spekulacije. Upravo iz tog razloga,
kao i zahvaljujuæi èinjenici da se pojava spekulacija neminovno vezivala uz rairenu
tendenciju poskupljenja, najprije æe biti rijeèi o intervencijama na podruèju cijena.
2. Europski primjeri
Ovakva vrsta neposrednih intervencija vlasti u gospodarski ivot nije bila

izolirani sluèaj. Moe se, dapaèe, reæi kako Banska Vlast u tom smislu slijedi veæ
poduzete korake mnogih europskih vlada, koje su uslijed ratnih prilika u Europi
koncem 1939. godine odluèile povuæi niz kontrolnih mjera na podruèju cijena.
U Velikoj Britaniji je tamonje Ministarstvo opskrbe jo prije poèetka rata uvelo
kontrolu sirovina zbog jeftinije opskrbe vojske te su u tu svrhu sastavljeni posebni
odbori od predstavnika industrije, dravnih vlasti i potroaèa, koji su vrili kontrolu
nad pojedinim sirovinama i odreðivali njihove cijene.2 Veæ u okviru mirnodopske
organizacije poljoprivrede, cijene veæine ivenih namirnica bile su maksimirane.
Od poèetka rata Ministarstvo je za prehranu preuzelo na sebe kontrolu uvoza,
stokova, podiobe i cijena ivenih namirnica, a tek postupno utvrðene su posebnim
uredbama i cijene pojedinih namirnica. Krajem listopada 1939. engleska je vlada
zatraila odobrenje Parlamenta za Uredbu o kontroli cijena industrijskih proizvoda
(Prices od Goods Bill), prema kojoj se cijena sastojala iz dva elementa: a) iz
cijene koja je vladala do 1. kolovoza 1933. i b) dodatka koji opravdava porast
proizvodnih i prodajnih trokova.3 Trokove su, pak, prema istoj uredbi saèinjavali:
sirovine, proizvodni trokovi, plaæe i nadnice, osiguranje, prijevoz i reklama, a
utvrðene su cijene morale prema odredbama ministarstva biti istaknute na vidnom
1
Godinjak Banske Vlasti Banovine Hrvatske, Zagreb 1940, 139.
2
Milan FITER, Kretanje cijena u Engleskoj, Ekonomist mjeseènik za savremena ekonomska
i socijalna pitanja (Zagreb), god. V, br. 12, prosinac 1939, 539.
3
Isto.
256

IVICA UTE - Put za Donji Lapac
mjestu u svim trgovinama. Pritube potroaèa zbog eventualnih prekraja imale

su se uputiti mjesnim odborima za cijene,4 koji onda o njima referiraju Sredinjem
odboru za cijene, ukoliko smatraju da je prekraj uistinu poèinjen. Ako se Sredinji
odbor usuglasi, bilo je predviðeno da se od ministarstva zatrai provedba postupka
protiv prekritelja. U sluèaju da mjesni odbor presporo rjeava pristigle pritube,
doputalo se da se ista prituba moe uputiti redovnim sudskim putem. Prekritelja
se moglo kazniti novèano ili zabranom daljnjeg trgovanja.5 Uredba je takoðer
predviðala i teke kazne za sluèajeve nagomilavanja robe i spekulacije.
U Italiji su cijene regulirane veæ 1936. godine, tj. u vrijeme dok su na snazi bile
sankcije.6 Zakonskim dekretom od 5. listopada 1936. bilo je zabranjeno prodavati
bilo kakvu robu po cijenama viim od onih koje su za prodaju na veliko i malo
odredili Centralni odbor za nadzor nad cijenama i intersindikalni odbor.7 Nadzor
nad cijenama povjeren je Centralnom odboru koji je prikljuèen Direkciji faistièke
stranke, a predsjedao mu je sekretar stranke ili osoba koja je delegirana po njemu.8
Centralnom su odboru bili podreðeni Intersindikalni odbori uspostavljeni u svakoj
talijanskoj pokrajini. Zakonskim dekretom od 28. travnja 1937. funkcije Centralnog
odbora za nadzor nad cijenama i Intersindikalnih pokrajinskih odbora za nadzor
nad cijenama prenesene su na Centralni korporativni odbor (CKO), na korporacije
i na Pokrajinski savez korporacija.9 Prema odredbama zakonskog dekreta od 16.
lipnja 1938., CKO kao vrhovni organ kojemu je povjeren nadzor nad cijenama
bio je ovlaten izdavati normativne odredbe kojima su se maksimirale cijene.
Pokrajinski savjeti korporacija, kao izvrni organi CKO-a, brinuli su se za kontrolu
cijena na podruèju svih talijanskih pokrajina te su periodièno sastavljali popis
maksimiranih cijena za prodaju na veliko trgovcima i za prodaju na malo potroa-
èima. Pokrajinskim savjetima bilo je stavljeno u dunost redovito objavljivanje
dnevnih cijena u Slubenom vjesniku, uz napomenu da u niti jednom sluèaju ne
smiju biti objavljene veæe cijene od onih koje je ustanovio CKO.10 To je u kon-
kretnom sluèaju znaèilo da cijene odreðene po Pokrajinskim savjetima korporacije
4
Sastojali su se od predstavnika proizvoðaèa, trgovaca, dravne vlasti i potroaèa.
5
FITER, Kretanje cijena, 540.
6
Rijeè je o sankcijama Drutva naroda zbog talijanske agresije na Etiopiju 1935. godine.
7
Bogoslav BON, Kontrola cijena u Italiji, Ekonomist mjeseènik za ekonomska i socijalna pitanja
(Zagreb), br. 12, prosinac 1939, 540.
8
Odbor su èinili po jedan predstavnik ministarstva unutarnjih poslova, korporacija, poljoprivrede,
financija, prometa, tiska i propagande, od tajnika za valute i vrednote, sredinjeg statistièkog
instituta i od svake faistièke konfederacije poljoprivrednika, industrijalaca, trgovaca,
industrijskih, trgovaèkih i poljodjelskih radnika, kreditnih i osiguravajuæih institucija i od
Nacionalnog saveza korporacija.
9
CKO-u je predsjedavao ministar predsjednik ili ministar korporacija, a sastojao se od ministara
unutarnjih poslova, pravde, financija, narodne kulture, javnih radova, poljoprivrede i uma,
prometa, tajnika faistièke stranke i 22 predstavnika korporacija.
10
Vidi bilj. 7.
257

u pojedinim pokrajinama mogu meðusobno varirati, ali da nipoto ne smiju prelaziti

maksimalnu cijenu odreðenu po CKO-u. Maksimirane cijene odreðene po Pokra-
jinskom savjetu korporacije vrijedile su za podruèje one opæine u kojima se nalazilo
glavno mjesto pokrajine, a za ostale opæine odnosno pokrajine vrijedile su cijene
koje su odreðene po njihovim naèelnicima. Prema tome, cijene su se u pojedinim
opæinama u Italiji meðusobno razlikovale, no u nijednom sluèaju nisu mogle prijeæi
maksimum koji je odredio Pokrajinski savjet korporacija. Osim toga, kako bi se
onemoguæili svaki poremeæaji normalnog gospodarskog razvoja, zabranjena je i
potpuno onemoguæena privredna akcija èisto spekulativnog karaktera, a naroèito
suvino nagomilavanje robe koje nije opravdano objektivnom privrednom potre-
bom.
U neutralnoj vicarskoj, Federalni je savjet bio primoran poèetkom rujna 1939.
pribjeæi strogim mjerama na podruèju nadzora cijena. Naredbom od 1. rujna 1939.,
koja se tièe trokova ivota i zatite trita, odobreno je departmentu (tj. odjelu
op. I. ) za javnu ekonomiju da moe izdati propise za cijene robe, stanarine i
zakupnine, kao i tarife svih vrsta izuzevi one transportnih poduzeæa te da poduzme
sve potrebne mjere koje æe osigurati opskrbu trita.11 Cilj je te naredbe bio sprje-
èavanje da se u proizvodnju i podjelu dobara ne uvuku novi posrednici, to bi
imalo za posljedicu povienje cijena i trokova ivota. Pod izrazom «zatititi pot-
punu opskrbu trita» oèito se htio izbjeæi sukob s vojnim vlastima, tj. utjecati na
to da izvrni organi nemaju dunost osiguravanja neprekidne opskrbe trita na
naèin vojnog opskrbljivanja zemlje najpotrebnijim dobrima. Naprotiv, oni su trebali
nadzirati podjelu tih dobara i sprjeèavati da podjela ne bude ometana nepravilnom
trgovinom ili pretjeranim skladitenjem, tj. spekulacijom. Ta je, dakle, naredba
podrazumijevala protezanje slubenog nadzora nad tarifama svih vrsta. To je vjero-
jatno odreðeno da se ne bi prouzroèilo nepravedno povienje trokova ivota
uslijed povienja ostalih tarifa, naroèito onih u industrijskih i obrtnih poduzeæa.
Rezultat je ovakvih poteza vicarske vlade bio taj da je od kolovoza 1939. do
sijeènja 1940. indeks trokova ivota porastao za svega 5%.12
Prema svemu navedenom, vidljivo je da su veæ na poèetku rata pojedine europ-
ske vlade promptno i opseno pristupile uvoðenju kontrolnih mjera na unutarnjem
tritu. Neke su od njih (talijanska vlada npr.) jo prije rata pristupile reguliranju
cijena te su na taj naèin pripremile domaæe gospodarstvo za moguæe poremeæaje
u ratno doba. Kontrola cijena podrazumijevala je i kontrolu nad zalihama robe
industrijskog i poljoprivrednog podrijetla, kao i sankcioniranje prekritelja inter-
ventnih mjera u gospodarstvima navedenih zemalja. Provedbom svih zakono-
davnih akata i njihovom institucionalizacijom stvoreni su preduvjeti za oèuvanje
11
Bogoslav BON, Kontrola cijena na poèetku sadanjeg rata, Ekonomist mjeseènik za ekonomska
i socijalna pitanja (Zagreb), br. 4-5, Zagreb, travanj-svibanj 1940, 199.
12
Isto, 201.
258

stabilnog trita te je kreiran zakonski okvir za obraèun sa svim oblicima nelegalne

trgovine i spekulacije. No, koliko je u tom smislu navedene europske primjere
slijedila Banska Vlast te kakvi su bili uèinci njenih interventnih mjera?
3. «Galopirajuæe» cijene i pokuaj njihova nadzora
Na podruèju Banovine Hrvatske, kao i u ostalim krajevima Kraljevine Jugo-

slavije, cijene ivotnih namirnica od listopada 1939. bile su u stalnom porastu. U
odnosu na posljednji prijeratni mjesec, dakle kolovoz 1939., najveæi je porast
cijena do polovice 1940. zabiljeen kod seljaèkih proizvoda. U tom je razdoblju
u Banovini Hrvatskoj u godini dana (od kolovoza 1939. do kolovoza 1940)
poskupjela penica za 55%, kukuruz 56%, svinjetina 43%, sijeno 73%, sir 36%,
mlijeko 35%, jaja 31%, krumpir 69%, grah 58%.13 Nasuprot tomu, znatno je manji
porast cijena zabiljeen kod kolonijalnih proizvoda (èaj, kava, ria itd.) jer se
raspolagalo s relativno mnogo veæim zalihama nego to su bile realne potrebe za
njima. Osim toga, nije postojao ni pritisak da ih se kupuje jer je kupovna moæ u to
vrijeme naglo padala. Cijene su kolonijalnim proizvodima bile poveæavane ne
toliko zbog pojaèanog rizika njegova uvoza i viih nabavnih cijena koliko zbog
poveæanja reijskih trokova.
Razloge skoku cijena agrarnih proizvoda treba dijelom traiti u njihovu
pretjeranu izvozu jer se «u zamjenu za relativno bezvrijednu robu (igraèke, sitna
tehnièka roba) iz zemlje izvozilo ito, kukuruz» i iva stoka.14 Posljedica takve
politike ogledala se u èinjenici da je u prvoj godini autonomnog ivota Banovine
cijena hrane porasla za 40.2%, dok su cijene odijela i obuæe porasle za 63.40%, a
ogrjeva i rasvjete za 14.18%. tovie, cijene hrane prekoraèile su veæ koncem
srpnja 1940. nivo cijena iz 1929. godine, najskuplje godine od svretka Prvoga
svjetskog rata (...), za 2.22%.15 Ovakav se porast cijena odrazio i na ukupne
trokove ivota koji su u navedenoj godini porasli za èak 36.35% (vidi tablicu).
13
Milan FITER, Problem cijena i njihovo kretanje u banovini Hrvatskoj, Ekonomist (Zagreb),
br. 7-8-9, srpanj-kolovoz-rujan 1940, 274.
14
Mira KOLAR-DIMITRIJEVIÆ, Privredne prilike i poloaj radnitva u Hrvatskoj u vrijeme
odravanja Pete zemaljske konferencije KPJ, Peta zemaljska konferencija KPJ, Zagreb 1972,
237; Ivica UTE, Poloaj i obiljeje trgovine u Banovini Hrvatskoj (1939.-1941.), (neobjavljeni
magistarski rad), Zagreb 2002, 218-226.
15
Godinjak Banske Vlasti, 233.
259

Tablica I. Mjeseèno kretanje trokova ivota (kolovoz 1939. srpanj 1940.)
Period Porast (+) odnosno pad (-) prema kolovozu 1939. godine
Hrana Odijelo i obuæa Stan Ogrijev Ukupni trokovi
i rasvjeta ivota
1939. kolovoz - - - -
Rujan -0.90 +1.40 -0.70 bez promjene
Listopad +4.75 +7.15 -2.33 +3.77
Studeni +16.82 +21.80 +1.55 +13.64
Prosinac +17.01 +22.16 +2.32 +13.88
1940. sijeèanj +21.48 +25.88 Bez promjene16 +0.66 +16.77
Veljaèa +30.04 +37.09 +8.76 +24.39
Oujak +30.89 +42.46 +11.50 +26.40
Travanj +34.41 +46.89 +11.50 +29.13
Svibanj +41.44 +53.97 +11.50 +34.27
Lipanj +37.83 +56.25 +11.50 +33.15
Srpanj +40.20 +63.40 +14.18 +36.35
Izvor: Godinjak Banske Vlasti Banovine Hrvatske, Zagreb 1940, 233.
Buduæi da Banovina Hrvatska nije bila jedinstveno ekonomsko trite, bilo je

velikih razlika u cijenama po pojedinim podruèjima. Naime, kod vie standardizi-
ranih proizvoda, kao to su npr. itarice ili kolonijalni proizvodi (mast, brano,
petrolej, ulje, kava), disperzije cijena redovito su male, dok su kod proizvoda s
izrazito lokalnih trita (sir, grah, jaja, mlijeko) disperzije bile èesto mnogo veæe i
dosezale èak 50% srednje vrijednosti proizvoda.17 Uzroci tome zasigurno lee i u
stvaranju lokalnih trita s monopolistièkim tendencijama odreðivanja cijena, ali i
u spekulaciji. U odnosu na listopad 1939. cijene su u Zagrebu porasle za 42.6%, a u
Splitu za 36.3%.18 U Zagrebu su najveæi porast cijena pokazivali brano Og, sapun,
sir i mlijeko, dok je u Splitu najvie poskupjelo brano jer su zbog oskudice i
transportnih trokova cijene itne hrane ionako bile najvie u pasivnim krajevima.
Uslijed takvih prilika na podruèju cijena, Banska je Vlast bila primorana donijeti
Naredbu od 22. 12. 1939. kojom je protegnuta Uredba o suzbijanju skupoæe i
nesavjesne spekulacije od 12. 9. 1939. na podruèje Banovine Hrvatske.19 Spome-
16
Jedino je cijena stana ostala ista kakva je bila jo u sijeènju 1938. Njezina je stalnost jo dodatno
uèvræena zabranom podizanja najamnine u banovoj Naredbi o suzbijanju skupoæe i nesavjesne
spekulacije.
17
FITER, Problem cijena, 276.
18
Poljoprivredni proizvodi uzrok skupoæe i u oktobru, Narodno blagostanje (Beograd), 16. 11.
1940, 728.
19
Narodne novine (Zagreb), 27. 12. 1939. Ovom je Uredbom sa zakonskom snagom o suzbijanju
skupoæe i nesavjesne spekulacije prestao vrijediti Zakon o suzbijanju skupoæe ivotnih namirnica i
nesavjesne spekulacije od 30. 12. 1921. i Pravilnik za izvrenje ovog Zakona od 7. 9. 1922., izuzev
èl. 2 tog Pravilnika koji predviða prijavu ivotnih namirnica policijskim, odnosno opæinskim vlastima.
260

nutom su Uredbom bili obuhvaæeni svi predmeti potrebni u svakidanjem ivotu,

osim luksuznih predmeta i seljaèkih proizvoda.20 Posebnom odredbom iz Uredbe,
kojom se nalae izlaganje robe na prodaju, nastojalo se osujetiti eventualno po-
vlaèenje robe iz prometa, gomilanje zaliha i umjetno stvaranje nestaica na doma-
æem tritu u spekulativne svrhe. Osim toga, ovom je Uredbom bilo zabranjeno
viestruko preprodavanje (tzv. verina trgovina)21 te svaka druga spekulativna
kupoprodaja ivenih namirnica. Da bi potroaèi mogli donekle kontrolirati cijene,
predviðeno je da se cijene prodajnim predmetima u duæanu, na trgu kao i u gostio-
nicama za jelo i piæe moraju izvjesiti na vidljivu mjestu. Takoðer su se u svim
mjestima morali osnovati uredi za suzbijanje skupoæe sa zadatkom da svojim
savjetima pomau rad prvostupanjskih opæih upravnih vlasti u sprjeèavanju ne-
osnovanog povienja cijena.
Radi djelotvornijeg nadzora nad cijenama donesena je 5. veljaèe 1940. Uredba
o kontroli cijena, koja je na podruèje Banovine proirena Naredbom o nadzoru
cijena od 22. 3. 1940.22 Istoga su dana Rjeenjem bana ubaiæa taksativno nave-
deni predmeti koji su stavljeni pod nadzor cijena.23 Naredbom o nadzoru cijena
osnovan je i Ured za nadzor cijena kod Odjela za obrt, industriju i trgovinu s
èetiri pripadajuæa Oblasna nadzornitva, i to u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Dubrov-
niku. Teritorijalna nadlenost navedenih nadzornitava podudarala se s podruèjem
privrednih komora u tim mjestima. Prema odredbama Naredbe, trgovci vie nisu
mogli slobodno povisivati cijene prodajnim predmetima, veæ su bili obvezani da
to posebnom molbom zatrae od nadlenog Oblasnog nadzornitva. Podnesenu
je molbu bilo potrebno opravdati dokazima za traeno povienje, a kao osnovni i
20
Pod ivotnim namirnicama u ovoj su se Uredbi podrazumijevali: ljudska hrana jelo i piæe
stoèna hrana, odijelo i obuæa, ogrjev i rasvjeta, a pod odredbe spomenute Uredbe jo su spadali:
poljoprivredne sprave, alati, pogonski i graðevni materijal, stanovi, lokali te predmeti prijeko
potrebni za obrt i industriju, kao i materijali za njihovu izradu.
21
Verina trgovina (nazvana po verigi, tj. lancu) je «meðutrgovina» koja se uklapa u distributivni
proces, produujuæi put robi izmeðu proizvoðaèa i potroaèa te poskupljujuæi njenu cijenu na
tetu narodnog gospodarstva. Verinu trgovinu pretpostavlja niz meðutrgovaca koji na putu
robe od proizvoðaèa do potroaèa ne vre nikakve gospodarske zadaæe, nego dijeljenjem i
gomilanjem pojedinaènih dobitaka nastoje izigrati mjere o suzbijanju skupoæe i spekulacije u
cilju vlastitoga bogaæenja. Ovaj naèin trgovanja osobito je probitaèan u doba smanjenja
vrijednosti novca (inflacije), kada nastaje prevelika razlika izmeðu prvotne (proizvoðaèke) cijene
i trine cijene, te u vrijeme pomanjkanja robe.
22
Narodne novine (Zagreb), 29. 3. 1940.
23
To su bili: kruh, brano (izuzev 0, 0g, 0gg), mekinje, domaæa tjestenina, ria, kava i njeni surogati,
èaj, jestivo ulje (osim u bocama i kantama do 5 kg), mast, svjee meso, sapuni (osim luksuznih),
svijeæe, parafin, drvo za gorivo, ugljen, molino amerikan tri vrste: 75 do 80 cm/ I. II. III.; 90 cm/
I. II. III., 145 do 150 cm/ I., 180 cm/ I. II. III. , 200 cm/ I. II. III., domaæe platno dvije vrste: 42-45
cm, platno pamuèno, bijeljeno: irina od 70 do 200 cm, plavi (modri) gradl, dvije najjeftinije
vrste: Ia i Iia, cic (kreton) dvije najjeftinije vrste Ia i IIa, pamuèna prediva, konac od 200 do 1.000
jardi svih vrsta osim svilenog, flanel i parhet za haljine, ajak i sukno, vuna i vunica za pletenje i
vez, sjekire, lopate, tihaèe (aovi), kose, srpovi, motike, modra galica.
261

glavni dokaz trebala je posluiti nabavna cijena na temelju originalne fakture. U

tu su cijenu raèunati jo i reijski trokovi, dravni porezi, gradske i opæinske
daæe, trokovi prijevoza itd., te èista zarada. Odobrenje povienja cijena rjeavala
su Oblasna nadzornitva, dok je uloga Ureda bila kontrolne naravi, tj. ispitivanje
kretanja cijena i uzroka njihovih promjena. Èista dobit koja se odobravala kretala
se izmeðu 3 i 10%, a kod nekih predmeta od 12 do 15%, ovisno o tome da li se
radilo o robi koja se brzo prodaje ili ne. Kod veæine predmeta odobrena je meðutim
èista dobit oko 5-8%.24 No, problem je bio u tome to je trgovac ili industrijalac
kalkulirao cijene novih proizvoda iskljuèivo prema cijenama na tritu koje su
neprestano rasle, a ne prema cijeni sirovine iz koje je bila izraðena, te je tako
Uredu za kontrolu preostalo samo potvrditi novu cijenu.
Na temelju rjeenja bana ubaiæa broj predmeta, odnosno vrsta roba od osobite
vanosti za iroke slojeve potroaèa, postupno se do konca kolovoza 1940. poveæao
od poèetnih 32 do ukupno 66 predmeta.25 Meðutim, velik broj artikala ipak je
ostavljen izvan kontrole, posebice oni poljoprivrednog podrijetla. Upravo su iz
tih razloga donesena za podruèje cijele Banovine posebna rjeenja o maksimiranju
cijena pojedinih poljoprivrednih proizvoda. Odreðivanjem maksimirane visine
cijena za penicu i kukuruz, ali i za gorivo drvo, parafin, modru galicu itd.,26
nastojala se postiæi jedinstvena cijena za èitavo podruèje Hrvatske, kao i za grad
Zagreb kao najjaèe potroaèko mjesto. Osim toga, formiranjem jedinstvenih cijena
za Banovinu mislilo se izbjeæi svako spekuliranje «maksimiranim» predmetima,
prenoenjem istih iz jednog podruèja Banovine u drugo, kao i iz jednog kotara ili
grada u drugi kotar odnosno grad i sl.
4. Pripreme za obraèun
Tijekom prvih ratnih mjeseci nisu se u Kraljevini Jugoslaviji osjeæale znatne

oskudice u robi, veæ se taj trend pojavljuje tek u drugoj polovici 1940. godine kao
posljedica forsiranja izvoza i nebrige oko stvaranja prièuva hrane u sluèaju izbijanja
rata. Ogranièen uvoz pojedinih industrijskih sirovina, pad poljoprivredne
24
Fedor LABO, Uèinak nadzora cijena u banovini Hrvatskoj, Ekonomist (Zagreb), srpanj-
kolovoz-rujan 1940, 284.
25
Rjeenjem bana od 9. 4. 1940. stavljene su pod nadzor: opeka (cigla i crijep), vapno, cement,
drveni graðevni materijal, betonsko eljezo, a Rjeenjem od 16. 4. iste godine jo i sva
suhomesnata roba te salo i slanina u svjeem stanju.
26
Penica i kukuruz: Naredba bana od 27. 6. 1940., gorivo drvo: Rjeenje bana od 9. 7. 1940.,
parafin: Rjeenje bana od 26. 6. 1940., liko: Rjeenje bana od 26. 6. 1940., modra galica:
Rjeenje bana od 16. 4. 1940., cigla i crijep: Rjeenje bana od 4. 6. 1940. Makismirane cijene
na podruèju grada Zagreba za kruh, brano, jestivo ulje i parafinske svijeæe donesene su
Rjeenjem bana od 12. 6. 1940.
262

proizvodnje te nagli skok cijena, presudno su utjecali na postupno nestajanje

pojedinih artikala s trita, kao i na promjene na podruèju proizvodnje i prometa.
Skupoæa, te problem opskrbe stanovnitva hranom, imali su snaan psiholoki
efekt koji se ogledao u pretjeranom i neracionalnom prikupljanju prièuva hrane
ali i u tendencioznom zadravanju robe u oèekivanju viih cijena. Takav naèin
sakrivanja zaliha robe i nabijanja cijena doveo je do osjetljive pojave spekulacije
u predratnoj Hrvatskoj. to je zapravo spekulacija i koja je njezina svrha?
Postoje dvije usvojene definicije, odnosno manifestacije spekulacija. Prema
jednoj definiciji svrha je spekulacije poravnavanje, od danas na sutra, neznatnih
poremeæaja izmeðu ponude i potranje (to je funkcija burze), pa je u tom smislu
spekulacija ekonomski normalna i prihvatljiva pojava. Meðutim, postoji i druga
vrsta spekulacije koja nastaje u sluèajevima kada zbog izvjesnih krupnih i
nepredvidivih poremeæaja u ekonomskom sustavu, bilo na strani ponude, bilo na
strani potranje (etve unitene poplavom, blokada u ratu itd.), spekulacija obuhvati
cijelo trite, poèevi od proizvoðaèa do samog potroaèa. U tom obliku spekulacija
postaje ekonomski abnormalna, a politièki i socijalno i izvanredno opasna pojava.27
Takav se oblik spekulacije pojavio u Banovini Hrvatskoj, a na njenu su pojavu
upuæivale dvije vane èinjenice: poveæanje opsega unutarnje trgovine uslijed
nepromijenjenog opsega potronje i poveæanje dispariteta cijena tijekom prve
godine rata. Karakteriziralo ju je smanjenje opticaja i pojaèana tezaurizacija robe,28
kao posljedica sve veæe nesigurnosti o buduæem oèekivanom kretanju cijena.
Kako bi doskoèila problemu spekulacija, Banska je Vlast donijela, kako je to
gore veæ navedeno, Uredbu o kontroli cijena te niz rjeenja kojima su maksimirane
cijene najpotrebnijih ivenih namirnica. U svibnju 1940. donio je ban Naredbu
o upuæivanju nesavjesnih spekulanata na prisilni boravak i prinudni rad, kojom je
zapravo bila protegnuta na podruèje Hrvatske prethodna Uredba Ministarskog
Vijeæa od 16. 5. 1940.29 Prema toj Naredbi upravne su vlasti prvog stupnja dobile
ovlatenje i obvezu upuæivanja na prisilni boravak proizvoðaèe, posrednike i
prodavaèe koji: (a) podiu cijene namirnicama i ostaloj robi preko granica
dozvoljenim odredbama Uredbe o suzbijanju skupoæe i nesavjesne spekulacije i
Uredbe o kontroli cijena, te (b) nagomilavaju ivotne namirnice ili drugu robu u
27
FITER, Problem cijena, 271.
28
Povlaèenje robe iz prometa u cilju stvaranja privatnih zaliha.
29
Narodne novine (Zagreb), 22. 5. 1940. Prema jednoj izjavi ravnatelja Gospodarske sloge prof.
Ljudevita Tomaiæa, proizlazi da je inicijativa za donoenje ove mjere protiv spekulanata potekla
od dr. Vlatka Maèeka koji je, navodno, predloio banu ubaiæu (ne navodi toèan datum kada)
«da se zakon o zatiti drave, koga su nekadanji beogradski reimi donijeli protiv Hrvata, upotrebi
sada protiv pekulanata. Po tome zakonu moglo se svakog Hrvata, ako su vlasti drale, da je
opasan po javni red i mir, bez suda internirati u koje god mjesto. Na osnovu toga zakona internirali
su predsjednika Maèeka 1933. u Èajnièe» (ta se govori o prehrani i spekulantima, Seljaèki
Dom (Zagreb), 19. 9. 1940, 3).
263

svrhu da se namirnice ili roba povuku iz prometa i time povisi njihova cijena.
Prinudni boravak nije mogao trajati due od est mjeseci, a u drugom sluèaju
due od godinu dana. Prvostupanjska je upravna vlast podruèja, kamo su spome-
nuta lica bila upuæena, bila duna odrediti mjesto gdje æe spekulant, pod nadzorom
lokalne vlasti, stanovati tijekom izdravanja kazne. Za mjesta u koja æe spekulanti
biti upuæeni na prinudni boravak odreðena su najzabitija podruèja pasivnih krajeva
Banovine: kotarevi Donji Lapac i Udbina30, te kotar Prozor31 za spekulante s
podruèja banovinske Ispostave u Splitu «kako bi pekulanti jedanput imali prilike
da se lièno uvjere kako ivi na siromani narod».32
S obzirom na pravne propise na temelju kojih je ta Naredba donesena, odluka
bana o upuæivanju spekulanata na prisilni boravak izazivala je niz pravnih
kontroverza. Naime, kao zakonska osnova za protjerivanje u Donji Lapac posluila
su dva propisa: èlanak 12a Zakona o zatiti javne sigurnosti i poretka u dravi, u
kojemu se odreðuje da upravno-redarstvene vlasti prvog stupnja «mogu uputiti
na prisilan boravak u koje drugo mjesto lica koje remete red i mir», te veæ spome-
nuta Naredba od 22. 5. 1940. Kako je banska Naredba specijalan propis za toèno
odreðeni prekraj (nesavjesna spekulacija), a èl. 12a sasvim opæi propis, pozivanje
na èlanak Zakona pri zakonskom sankcioniranju nesavjesnih spekulanta u biti je
derogirao bansku Naredbu i izazivao niz drugih pitanja. Glavni problem sastojao
se u tome to je praksa usvojila oba pravna propisa kao alternativna, ostavivi
upravnim vlastima na volju koja æe od oba propisa primijeniti u konkretnom sluèaju
nesavjesne spekulacije. Posljedice takvog postupanja ogledale su se u èinjenici
da su upravne vlasti mogle svojevoljno izabrati hoæe li biti kontrolirane po sudskoj
vlasti ili neæe. Ako, naime, primjene èl. 12a Zakona o zatiti javne sigurnosti i
poretka u dravi, onda je iskljuèen daljnji sudski postupak; primjene li pak Naredbu
bana od 22. 5. 1940., onda se stvar upuæuje dalje sudu koji preispituje upravno
30
Prema popisu stanovnitva iz 1931., Donji je Lapac (9.742 stanovnika) bio sredite istoimenog
kotara, povrine 535 km2, na kojem je ivjelo 16.554 stanovnika, od kojih je 1.500 bilo rimokato-
lika, te 15.047 pravoslavnih. Osim Lapca, veæe je mjesto bilo Srb sa 6.812 stanovnika. Udbina,
naselje na junom rubu Krbavskog polja, bilo je sredite kotara Udbina u kojemu je, na 473
km2, ivjelo oko 12.000 stanovnika (3.077 rimokatolika i 8.897 pravoslavaca). Uz Udbinu (7.197)
veæe je mjesto bilo Podlapac s 4.779 itelja i u to je mjesto bio upuæen odreðen broj spekulanata.
31
Prozor, gradiæ u podnoju Makljen-Sedla, na putu iz doline Vrbasa u dolinu Neretve, bio je sjedi-
te prozorskog kotara. Na povrini od 613 km2 ivjelo je 14.713 stanovnika, od èega 9.578 rimo-
katolika, 5.067 muslimana, 61 pravoslavne i petero idovske vjere. Uz Prozor (5.245 stanovnika)
opæinsko je mjesto bilo Gornja Rama s 5.245 itelja. Kao izvor brojèanih i administrativnih podataka
za kotareve D. Lapac, Udbinu i Prozor upotrebljavan je popis stanovnitva od 31. 3. 1931. koji je
objavljen u: Definitivni rezultati popisa stanovnitva od 31. 3. 1931. godine, Beograd 1938.
32
pekulanti idu na prisilni boravak, Gospodarska sloga (Zagreb), 15. 9. 1940, 3. Ljudevit
Tomaiæ bio je po tom pitanju jo jasniji: «Ta su tri kotara odabrana zato, jer u njima narod
najtee i najbjednije ivi, pa æe gospoda pekulanti imati moguænost da vide i da se na svome
ivotu tamo sami osvjedoèe o tome, kako teko narod bez kruha ivi» (ta se govori..., Seljaèki
Dom (Zagreb), 19. 9. 1940, 3).
264

rjeenje tijekom kojega moe «nesretnog», nesavjesnog spekulanta osloboditi

kazne, odnosno Donjeg Lapca.33 Upravo je ova dvostrukost ili sloboda prosudbe
izazivala bojazan da Donji Lapac, namijenjen pravim krivcima, moe sustiæi i
onoga tko nije kriv. No, to nije bio i jedini problem. Naime, prema odredbama
banske Naredbe prijavljeni se spekulant odmah liavao slobode, a najdulje u roku
od tri dana morao je biti upuæen na prisilni boravak. alba protiv odluke upuæivanja
na prisilni boravak nije imala odgodne moæi, to je zapravo znaèilo da je uhiæenik,
i unatoè podnesenoj albi, morao u roku od tri dana krenuti put Like. Prema
tome, èak i onda kad su upravne vlasti iz spomenute alternative izabrale postupak
koji je sudu pruao moguænost da ga preispita, njihovo je rjeenje moglo osuðenom
zadati materijalnu i moralnu tetu jednostavno iz razloga jer je izvreno odmah i
neovisno o buduæem sudskom pravorijeku. Takvih je sluèajeva, pokazat æe se,
bio nemali broj.
Kako bi pojaèala uèinkovitost prethodnih intervencija na podruèju cijena i
spekulacija, donijela je Banska Vlast poèetkom rujna 1940. Naredbu o obvezatnom
prijavljivanju zaliha robe.34 Ovom se naredbom nastojalo «istjerati» sakrivenu
robu na trite, te sprijeèiti njeno gomilanje u spekulativne svrhe. Ujedno su nave-
denom naredbom svi vlasnici i upravitelji kuæa, ostalih nastanjenih i nenastanjenih
zgrada i zemljita bili duni u roku od pet dana prijaviti kotarskom, odnosno
gradskom poglavarstvu, sve zalihe predmeta za koje je odreðen nadzor cijena.
Trebalo je prijaviti i sve one zalihe koje su se nalazile u privatnim stanovima ako
oni slue u skladine svrhe, te svi vikovi zaliha, ivenih namirnica itd., ukoliko
su premaivale «uobièajne potrebe urednog kuæanstva» u vremenu od est mjeseci.
Pritom su se morale prijaviti: kolièina predmeta, ime osobe koja ih je pohranila i
vrijeme otkad su zalihe pohranjene.35 Uredivi tako naredbenim putem pitanje
cijena i zaliha robe otvorila si je Banska Vlast zakonski okvir za obraèun sa speku-
lantima.
5. Prvi zagrebaèki spekulanti
Neposredno po objavljivanju naredbe krenula je iroka akcija uhiæivanja speku-

lanata. Te su akcije imale velik odjek u javnosti i u poèetku zadobile su svojevrsni
oblik senzacionalizma. Razlog tomu zasigurno lei u èinjenici to su spekulanti
33
Donji Lapac, Trgovaèki vjesnik (Zagreb), 14. 12. 1940, 3.
34
Narodne novine (Zagreb), 11. 9. 1940.
35
Takoðer je bilo propisano da u sluèaju sumnje da se na nekim mjestima skrivaju zalihe, kotarska,
tj. gradska poglavarstva imaju ovlatenje izvriti pregled istih i zaplijeniti svu pronaðenu robu.
Kao kazna za povredu ove Naredbe predviðen je zatvor do est mjeseci i novèana kazna do
50.000 dinara, te upuæivanje na prisilni boravak.
265

bili javno prokazivani u dnevnom tisku jer je veæ u Naredbi napomenuto kako æe
«svako upuæivanje spekulanata na prisilni boravak proglasiti Banska Vlast putem
novinstva». Na taj se naèin eljela u javnosti nametnuti slika efikasnosti Banske
Vlasti u provoðenju vlastitih mjera ali i socijalne pravde u Hrvatskoj. Osim to su
imena i «grijesi» domaæih trgovaca objavljivani na naslovnim stranicama dnevnih
i tjednih novina, znaèajan je prostor posveæen i njihovom javnom ismijavanju i
ironiziranju sudbine «donjolapaèkih uznika». U «Zagrebaèkom listu», u posebnoj
rubrici «Zagrebulje», gotovo se u svakom broju nalazila poneka pogrdna pjesmica
o Donjem Lapcu i zagrebaèkim spekulantima, primjerice pjesma «Lapacanije»
od nepoznatog autora koja je objavljena 17. 11. 1940. na 14. stranici:
Ako nita Donji Lapac

Zahvalna je tema,
to je Lapca (i Udbine!)
Toga vie nema
Na okupu tuj se nali
Ljudi sviju struka
Od predugog ljetovanja
Nekima je muka...
Nekoji su odsluili
«pekulantski rok»
Vratili se kuæi
Dosta im je tog
Ima takvih koji nisu
Jo za Lapac zreli,
«Svaka doðe na tapet»
Narodna nam veli...
Svaki gost je dobro doo
Bilo ljeto, zima,
Za svakog spekulanta
Lapac mjesta ima
Donji Lapac (i Udbina)
Ostat æe u modi,
Dok se ovaj spekulantski
Svijet ne preporodi».
Prvi spekulanti upuæeni na prisilni boravak u Liku bili su poznati zagrebaèki

trgovci: Vilim Kardo, Vjekoslav Gostl i Julio Hochsinger. Kardo, koji je imao
trgovinu u Ilici 73, uhiæen je pod optubom da kupcima nije htio prodavati brano,
a provedena je istraga utvrdila da je posjedovao èitavo skladite rezervi brana. Iz
sliènih je razloga uhiæen i Gostl, vlasnik trgovine u Vlakoj 33, dok je Josip
266

Hochsinger prodavao tjesteninu uz vie cijene i bez prethodnog odobrenja Obla-

snog nadzornitva za cijene. Prilikom pregleda koji je izvren u njegovoj trgovini
u Vlakoj 21, pronaðeno je u skladinim prostorijama 113 neprijavljenih vreæa
brana.36
Samo dan poslije, uhiæen je i Ivan Supanc, mlinar s Ksaverske ceste, koji je
kilogram kukuruznog brana prodavao za dva dinara skuplje nego to je bilo
dozvoljeno.37 Ova je «èetvorka» nakon uhiæenja od gradskog redarstva poèetkom
rujna 1940. privedena u redarstveni zatvor,38 odakle je u smislu Naredbe o upu-
æivanju spekulanata na prisilni boravak i neovisno od sudskog postupka upuæena
u zabitna i najpasivnija sela podno Velebita. Uhiæenju tih prvih spekulanta dan je
veliki publicitet u javnosti, pa je njihovo upuæivanje u Donji Lapac izazvalo veliku
znatielju meðu Zagrepèanima.39 Treæi dan po uhiæenju upuæeni su Gostl, Kardo
i Hochsinger u Donji Lapac, a Supanc u Udbinu.
Njihov dolazak u Liku popraæen je s ogromnim zanimanjem u Donjem Lapcu
i okolici. Do tada slabo poznato kotarsko sredite, postalo je gotovo preko noæi
sredite interesa u èitavoj Banovini. Prve vijesti o odluci bana ubaiæa o internira-
nju spekulanata bile su u ovom kraju prava senzacija za domaæe stanovnitvo.
Sve su zagrebaèke novine bile smjesta rasprodane, a dolazak spekulanata danima
je bio predmetom razgovora meðu mjetanima Donjeg Lapca i stanovnitvom
36
Prilikom pretresa Hochsinger je nagovarao èinovnika Oblasnog nadzornitva da ne prijavi
otkriveno brano, obeæavi mu za tu uslugu dobru nagradu (Odluèna akcija protiv spekulanata
u punom toku), Hrvatski dnevnik (Zagreb), 12. 9. 1940, 5).
37
Supanc je 10. rujna prodao Eduardu Golubu 30 kg kukuruznog brana po 5,90 din. i 30 kg
kukuruzne krupice po 6 din. Time je «nabio» cijenu jer je sa strane Oblasnog nadzornitva za
cijene bila maksimirana cijena kukuruznom branu po 3 din., a kukuruznoj krupici na 3,50
dinara (Jo jedna osuda radi spekulacije i nabijanja cijena, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 20. 9.
1940, 7).
38
S neskrivenom dozom ironije aludirajuæi na prehranu spekulanata novinar «Zagrebaèkog lista»
pie: «to se tièe zdravlja uhiæenih, prema izjavama upuæenih, oni se u zatvoru vrlo dobro
osjeæaju. Ondje ima kruha, zelja, repe i svega onoga to oni nisu prodavali. Stoga je zabranjeno
uhiæenicima bilo to donijeti izvana, pa su oni na taj naèin prisiljeni jesti isto ono to i ostali
uhiæenici. Da se pritom ne radi o unki, siru i drugim gurmanskim delikatesama to je svakome
jasno» (12. 9. 1940, 4).
39
O njihovu putu iz Zagreba u Donji Lapac, kao i o prijemu u novoj sredini, zagrebaèko je novinstvo
izvjetavalo opirno i gotovo svakodnevno. Tako je u «Zagrebaèkom listu» vrlo detaljno i
dramatièno opisan njihov transport, pa npr. novinar izvjetava da se ujutro, prije odlaska u
pravcu Splita, na zagrebaèkom Glavnom kolodvoru okupio velik broj graðana koji su htjeli
«ispratiti» svoje «spekulantske» sugraðane. Meðutim, umjesto vlakom spekulanti su uz snanu
redarstvenu pratnju otputovali u Lapac luksuznim automobilom jednog od uhiæenika J.
Hochsingera: «Sva trojica su blijedi poput krpe. Prije odlaska oprostili su se sa svojom najbliom
rodbinom. Bilo je i malo plaèa, ali ne za dugo, jer veæ neto poslije 6 sati automobil je krenuo
praæen sitnom kiom put Savskog mosta, pa dalje lièkom cestom prema Donjem Lapcu. Vonja
je dosta duga, jer treba do Lapca neto manje nego pet sati, a stigli su onamo toèno u odreðeno
vrijeme. Na osuðenicima primjetilo se jo veæe blijedilo» (Uz zavijanje vukova provodit æe
pekulanti dane u Donjem Lapcu, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 15. 9. 1940, 8).
267

udaljenih zaselaka. U grad su èesto navraæali seljaci iz okolice raspitujuæi se za

dolazak prvih spekulanata, a «veæ je na prvu vijest dola veæa skupina seljaka da
vide ove spekulante, a naroèito zanimajuæi se da li æe sa sobom donijeti kakvu
prtljagu i kakva æe biti pratnja».40
Gostl, Kardo i Hochsinger stigli su 14. 9. u Donji Lapac gdje ih je doèekao
kotarski naèelnik i odmah uputio u zabitno selo Dnopolje koje je od Donjeg Lapca
udaljeno 7 km u pravcu Korenice. Meðutim, brzo su bili vraæeni u Donji Lapac
jer im u Dnopolju nisu mogli pronaæi kuæe u kojoj bi se mogli nastaniti te su tako
prvu noæ proveli u stanu nekog gostionièara Mileusniæa.41 Drugi dan dao je kotarski
naèelnik isprazniti jednu ruevnu kuæicu u Dnopolju u kojoj im je odredio boravak.
Od hrane im je dano na raspolaganje kukuruzno brano za gance, neto graha i
dnevno jedno do dva jajeta. Glede rasvjete, stajala im je na raspolaganju domaæa
nepatvorena luè, a kuæa u kojoj su boravili nije imala drvenog poda, veæ se u njoj
nalazila obièna nabijena zemlja.42
Drugi iz skupine prvih zagrebaèkih spekulanata Ivan Supanc doputovao je
15. 9. u pratnji drugog spekulanta, pekarskog obrtnika Milivoja Èorka iz Nove
ceste br. 43,43 na eljeznièku stanicu u Lovincu. Odatle su pjeice i uz redarstvenu
pratnju morali prevaliti 26 km do zaseoka Podlapac koje je prethodno odreðeno
za njihov prisilni boravak.
Nekoliko dana po upuæivanju prve skupine spekulanata, zapoèeo je pred zagre-
baèkim kotarskim sudom proces u kojemu je trebalo utvrditi njihovu krivicu ili
eventualnu nevinost. Sudski se proces vodio u odsutnosti svih optuenika jer su
se oni, kako je prethodno navedeno, veæ nalazili na prisilnom boravku u Lici. Veæ
24. 9. 1940. izreèena je presuda V. Gostlu i J. Hochsingeru kojom se ova dvojica
proglaena krivim zbog povienja cijena ivenih namirnica. Hochsinger je osuðen
na mjesec dana zatvora i 6.000 din novèane kazne, pretvorivo u tri mjeseca zatvora
(odnosno boravka u Dnopolju), zatim na 1.000 din. na ime pauala jer je prodavao
tjesteninu uz poviene cijene za koju nije imao odobrenje mjerodavnog Ureda za
kontrolu cijena i jer nije izdao raèune za prodano brano, te 60 din. za objavu ove
osude u «Narodnim novinama». Gostl je, pak, bio osuðen na 20 dana zatvora i
5.000 din. novèane kazne pretvorivo u tri mjeseca zatvora (prisilnog boravka u
40
U oèekivanju spekulanata, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 16. 9. 1940, 8.
41
Gostl je pri povratku u Lapac doivio srèani napad, a Hochsinger se pokuao ubiti. U
gostionièarevoj su kuæi sva trojica bili prisiljeni spavati na dva slamnata kreveta. Uhiæeni se
Gostl tuio neprestano na bolove i pokuavao od kotarskog naèelnika isposlovati da jedini
ostane u Lapcu.
42
Èorko i Supanc otpremljeni su na prisilni boravak u udbinski kotar, Zagrebaèki List, 16. 9.
1940, 1.
43
Èorko je prijavio Trnom odsjeku u Zagrebu da obustavlja s daljnjim peèenjem kruha jer da mu
je ponestalo brana. Meðutim, nakon pretrage koje su izvrili redarstveni organi, pronaðeno je
devet sakrivenih vreæa brana koje su smjesta zaplijenjene (Pekaru Èorku odreðen boravak u
Udbini, Zagrebaèki List, 13. 9. 1940, 1).
268

Dnopolju), te 500 din. paualne kazne i 60 din. za objavu osude u «Narodnim

novinama», jer je dokazano da je uskratio prodaju brana u dva sluèaja, te da nije
izdao raèune za prodanu robu.44 Za razliku od njih dvojice, sluèaj trgovca Kardoa
bio je neto sloeniji. Rasprava se u njegovu sluèaju produila do polovice listopada
uz velik broj svjedoka. Na temelju provedenog dokaznog postupka raspravni sudac
nije se mogao uvjeriti je li Vilko Kardo uskraæivao prodaju brana kupcima ili
ga je skrivao, pa je na temelju provedenih dokaza «utvrdio da je optueni Kardo
prijavio zalihu robe nadlenim vlastima, a novu robu da je djelomièno prodao
nekim trgovcima pod uvjetom da naknadno plate cijenu koju æe odrediti Banska
Vlast».45 Na koncu je Kardo u pomanjkanju dokaza osloboðen svake krivnje te
mu je ukinut prisilni boravak u Dnopolju iako je veæ proveo mjesec dana u
svojevrsnom zatoèenitvu i pod «krimenom» spekulanta.46
Poèetkom prosinca 1940. voðen je u Zagrebu proces protiv zasigurno jednog
od najveæih trgovaca-grosista u Jugoslaviji, Mojse D. Saloma. Taj je veletrgovac
tekstilnom robom osim veletrgovine i skladita na Trgu kralja Petra I.47 br. 2 u
Zagrebu, posjedovao i veletrgovinu manufakturne robe u Sarajevu na vinjete sa
starom cijenom nalijepio nove vinjete sa znatno povienom cijenom. Ujedno je
stavljao i krive signature, pa je mnogo loiju robu prodavao kao novu i uz viu
cijenu. S obzirom na sumnju da je uskraæivao prodaju nekih vrsta roba, provedenom
je istragom utvrðeno da je u skladitu imao 174 vreæa raznolike i neprijavljene
robe. Oblasno je nadzornitvo zaplijenilo Salomovu robu u vrijednosti od èak
1,500.000 din., dok je èitavo skladite vrijedilo oko 20 milijuna dinara. Salom je
bio osuðen na deset i pol mjeseci zatvora i 1,200.000 din. globe.48 U isto je vrijeme
na prisilni boravak u Donji Lapac osuðen i trgovac Avram Löwy,49 a zbog povienja
44
Petnaest optuenih radi povienja cijena, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 21. 9. 1940, 7.
45
Trgovac Vilko Kardo osloboðen, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 15. 10. 1940, 3.
46
Meðutim, tek to se vratio iz Donjeg Lapca i nastavio voditi svoju zagrebaèku trgovinu, Kardoa
je zadesila sudbina veæine idovskih trgovaca kada su im uredbom od 9. 10. 1940. likvidirane
radnje i zabranjeno voðenje trgovine ivenim namirnicama. Tako je i njegova nadaleko poznata
trgovaèka radnja «Kolonialna i ivena roba», utemeljena 1901. godine, prisilno zatvorena,
dok je èitav njen inventar predan u ruke «Naproze» (Nabavno prodajne i potroaèke zadruge),
zadruge Sloge Hrvata Privrednika s.o.j u Zagrebu. Kardo je, kao na koncu i Gostl te Hochsinger,
uhiæen veæ tijekom ljeta 1941., u prvim valovima hapenja zagrebaèkih idova. Sva su trojica
1941. i 1942. skonèala u Jasenovcu, a istu je sudbinu doivio i Kardoev brat Zlatko, dok su
njegovi roditelji Zlata i Ernest Kardo stradali kasnije na «nepoznatom mjestu», vjerojatno u
deportacijama u kolovozu 1942. ili u svibnju 1943. Vie u: Ivo GOLDSTEIN, Holokaust u
Zagrebu, Zagreb 2001, na raznim mj.; Isti, idovi u Zagrebu, Zagreb 2004, 504.
47
Danas Trg rtava faizma.
48
Veletrgovac Mojse Salom otpremljen na prisilni boravak, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 28. 11.
1940, 9. i Mojse D. Salom osuðen, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 3. 12. 1940, 7.
49
Löwyjev je sluèaj bio pomalo bizaran. Zajedno s njim bio je osuðen i njegov postolarski pomoænik
Ivan Radotiæ. Obojica su osuðeni na temelju prijave kuæne pomoænice Jagice Pavloviæ kojoj je
Löwy, u svojoj trgovini u Vlakoj 63, prodao za 180 din. cipele s kojih su veæ nakon pola sata
otpale potplate. Cipele je za Löwyja izradio postolarski pomoænik Radotiæ. Obojica su osuðeni
269

cijena manufakturne robe osuðeni su jo i Bela Büchler, Ljudevit Präger-Previæ i

Aladar Fleischmann.50
Banska Vlast posebnu je pozornost obraæala suzbijanju tzv. verine trgovine
unutar koje je bio ukljuèen èitav lanac spekulanata. Zbog nedoputene verine
prodaje brana u Zagrebu se koncem 1940. vodio proces protiv pekarskog obrtnika
Dragutina Domitroviæa, biveg pekarskog poslovoðe Milana Baiæa, te trgovaca
Bele Wolffa i Geze Wollnera. Njih su èetvorica razvili pravi mali lanac preproda-
vaèa èiji su èlanovi izvlaèili znatan profit na raèun preplate brana. Na poèetku
lanca nalazio se Milan Baiæ koji je kupio 120 vreæa 0g brana, tj. jedan vagon iz
Panèevaèkog mlina. To je brano prodao Domitroviæu po 4,25 din. po kg, a ovaj
je to isto brano prodao Weissu po 6,50 dinara. Weiss je pak preprodao brano
tvrtki Wolff i Wollner po 7,25 dinara. Da nisu bili uhiæeni, veletrgovina Wolff i
Wollner prodala bi to brano sa zaradom u maloprodajnu mreu, a maloprodavaèi
bi opet uz neku zaradu prodali brano potroaèima. Iz ovog se lanca jasno vidi
sustav spekulantske verine trgovine u kojoj jedan proizvod prolazi preko desetak
preprodavaèa, a tek onda dolazi potroaèima koji konaèno pre/plaæaju ove speku-
lacije. Sva su èetvorica bili osuðeni na dvomjeseène kazne zatvora i na visoke
novèane kazne.51 Takoðer je bio znaèajan broj onih trgovaca koji su neovlateno
podizali cijene robi. Jedan od njih bio je i zagrebaèki trgovac Jovo Èolakoviæ koji
je zbog prodaje ivenih namirnica po viim cijenama od doputenih po Oblasnom
nadzornitvu upuæen na prisilni boravak u kotar Prozor. Njegov kolega Ivan Prpiæ
iz istog je razloga upuæen u Udbinu, dok je Marija Bossek, vlasnica Gradskog
magazina, kanjena s 2.000 din. novèane kazne i osam dana zatvora jer nije u
trgovinama naznaèila cijene izloenoj robi.52 U oblinjem su Stupniku zbog neprija-
vljenog gomilanja brana i ita uhiæena i u Donji Lapac upuæena dvojica mlinara
Tomo Kavur i Dragutin Ljubiæ.
na prisilni boravak u Donji Lapac (Osuðeni nesavjesni spekulanti na prisilni boravak u D.

Lapac, Zagrebaèki List, 20. 11. 1940, 4).
50
Kazneni postupak protiv trgovaca manufakturnom robom, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 23. 11.
1940, 8; Ljudevit Präger-Previæ osuðen na 2 mjeseca zatvora i 20.000 din., Hrvatski dnevnik
(Zagreb), 30. 11. 1940, 6.
51
Osuðeni spekulanti, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 15. 9. 1940, 7. Prema izvjetaju kotarskog
naèelnika u Donjem Lapcu upuæenom Kabinetu bana od 22. 12. 1940. Geza Wollner i Bela
Wolff puteni su na slobodu 20. 12. 1940; Hrvatski dravni arhiv u Zagrebu, fond: Banska
Vlast Banovine Hrvatske, Kabinet bana (dalje: HDA-BVBH/KB), Dopis Kotarskog naèelstva
u Donjem Lapcu Kabinetu bana, 22. 12. 1940. br. 9543/40, kut. 58.
52
Osuðeni spekulanti, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 15. 9. 1940, 7.
270

6. Akcija se iri
U meðuvremenu, uhiæeno je i upuæeno na prisilni boravak jo nekoliko trgovaca,

idova i neidova, dijelom iz Zagreba, dijelom iz drugih gradova (Karlovac, Èako-
vec itd.).53 tovie, akcija protiv spekulanata nije zahvatila samo Zagreb veæ se
radijalno irila diljem cijele Banovine Hrvatske. Dodatan joj je zamah dao zakon
vlade Cvetkoviæ-Maèek od 5. listopada 1940. godine. Rijeè je o «Uredbi o merama
koje se odnose na Jevreje u pogledu obavljanja radnja s predmetima ljudske
ishrane» kojim je «praktièki zabranjeno poslovanje svim veletrgovcima ivenih
namirnica kojima su vlasnici ili suvlasnici bili idovi».54 U tom pogledu iznimno
je zanimljiv sluèaj karlovaèkih trgovaca koji se odvijao neposredno uoèi i tijekom
donoenja navedenog zakona. Naime, u gradu Karlovcu se kroz due vrijeme
osjeæala nestaica ivenih namirnica, iako se vjerovalo da pojedini trgovci raspo-
lau s dostatnim kolièinama potrebnim za opskrbu gradskog stanovnitva. Iz tog
je razloga u Karlovac upuæen posebni izaslanik Banske Vlasti sa zadatkom da
istrai razloge oskudica i da kontrolira cijene ivei. Nedugo nakon njegova do-
laska uslijedila su uhiæenja poznatih karlovaèkih veletrgovaca: Ernesta Eizlera,
Pavla Becka i Guida Hanna. Kod G. Hanna pronaðene su veæe kolièine neprija-
vljene robe, ponajvie kukuruza i ita, dok su Beck i Eisler nedoputeno povisivali
cijene robi, pa su smjesta sva trojica upuæena na prisilni boravak u Liku.55
Meðutim, sluèaj te trojice trgovaca nije proao nezapaeno jer se radilo o
istaknutim liènostima iz karlovaèkog javnog i gospodarskog ivota. Njihov odlazak
na prisilni boravak izazvao je niz reakcija meðu èlanovima lokalnog trgovaèkog
udruenja ali i meðu obiènim graðanima Karlovca kod kojih su Beck i Eisler
uivali znatan ugled. Kao bogatiji stanovnici predratnog Karlovca sudjelovali su
vrlo aktivno i u drutvenom ivotu grada, a meðu njima se posebno isticao pede-
setogodinji Pavao Beck, «koji je u Karlovcu poznat kao èovjek koji rado pomae
svakoga, a napose Hrvatska drutva i ustanove».56 Osim toga, Beck je bio poznat
53
GOLDSTEIN, idovi u Zagrebu, 504. Samo nekoliko dana nakon donoenja uredbe, kasniji
ravnatelj Gospodarske Sloge, Ljudevit Tomaiæ, na sastanku kotarske organizacije HSS-a u
Zagrebu za teko socijalno stanje i glad u Hrvatskoj optuio je idove: «Kada je stvorena
Banovina Hrvatska, vi znate, da je ba prole zime i proljeæa u mnogim naim krajevima zavladala
glad. I tada poèeli su neki spekulanti, veæinom idovi, da spekuliraju hranom» (Hrvatski dnevnik,
10. 10. 1940).
54
Isto. Za krenje ove vladine odredbe bila je predviðena kazna zatvora do dvije godine i izuzetno
visoka novèana kazna od èak 500.000 dinara. Na isti je naèin trebalo kazniti i one idove koji
su samo fiktivno prenijeli posao na neidove.
55
U svim krajevima vodi se energièna borba protiv spekulanata, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 13.
9. 1940, 10. i Otprema prvih spekulanata u D. Lapac i Udbinu, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 13.
9. 1940, 7.
56
HDA, BVBH/KB, Peticija graðana Karlovca upuæena banu dr. Ivanu ubaiæu, Karlovac, 17.
9. 1940, kut. 58. Hrvatskom napretku, èiji je èlan Upravnog odbora bio i ban ubaiæ, Beck je
dao 20.000 dinara, a takoðer je financirao kolovanje jednog siromanog karlovaèkog ðaka.
271

i po tome to je jo 1938. godine socijalizirao svoju tvrtku te sve svoje namjetenike
petoricu Hrvata, jednog Srbina i idova uèinio stvarnim korisnicima posla
koji participiraju u èistoj dobiti poduzeæa. Samim tim, optuba se zbog spekulacije
protiv ovog Karlovèanina kosila sa svakom drutvenom osjetljivoæu manife-
stiranoj u njegovom praktiènom poslovanju.
«Poteni i savjesni trgovac» Pavao Beck optuen je jer je mijenjao cijene ive-
nim namirnicama bez nadlenog odobrenja, iako je u presudi Kotarskog suda u
Karlovcu navedeno da su se cijene ivenim namirnicama u gradu Karlovcu kretale
kod svih trgovaca dakle i kod Becka jedinstveno, pa je u krugu tih jedinstve-
nih cijena u zajednici s ostalim i Beck podizao svoje cijene.57 O èemu se zapravo
ovdje radilo?
Na raspravi pred sudom optueni je Beck producirao za svaki artikl originalnu
fakturu iz koje je bila vidljiva nabavna cijena te je decidirano naveo trokove koji
svaki artikl terete, tj. dao je sudu toènu kalkulaciju i bruto dobit. Iste fakture i
kalkulacije bile su predoèene vjetacima Antunu Vukoviæu i Ivanu Vini, trgovcima
iz Karlovca, pa su oni dali suglasno miljenje pred sudom da je kalkulacija na
osnovi originalne fakture ispravna, da je zarada minimalna, da ni jedna zarada ne
prelazi mjeru iz generalne klauzule èlana 8 uredbe o suzbijanju skupoæe, da su
neke cijene bile daleko ispod uobièajene zarade i, to je najvanije, da su prodajne
cijene istim artiklima i u isto vrijeme u Zagrebu veæ odobrene zagrebaèkim trgov-
cima po odluci Banske Vlasti. Na osnovi provedenoga sudskog postupka kotarski
je sud u Karlovcu uzeo dokazanim «da inkriminirane cijene nisu bile veæe od
onih cijena kojima se osigurava uobièajena i dozvoljena èista trgovaèka dobit».58
Prema tome, mjerodavni je pravni faktor utvrdio da Pavao Beck nije spekulant,
da nije neopravdano povisivao cijene namirnica sa spekulativnom svrhom osobnog
bogaæenja, veæ da je povienje prodajnih cijena uslijedilo zbog poviene nabavne
cijene. Nadalje, u istrazi je bilo utvrðeno da kod Becka nije pronaðena nikakva
zaliha ivenih namirnica, odnosno da ovaj Karlovèanin nije spekulirao s prièu-
vama hrane na vlastitim skladitima. Prema tome, prema objema definicijama
spekulacije povienje cijena radi osobnog bogaæenja i skrivanje zaliha ivenih
namirnica Beck je bio osloboðen svake krivnje. Jedini prekraj, koji mu je
stoga stavljan na teret i zbog kojeg je na koncu upuæen na prisilni boravak, bilo je
mijenjanje cijena bez prethodnoga nadlenog odobrenja. Meðutim, kljuèno je
pitanje jesu li to odobrenje traili i ostali karlovaèki trgovci? Èinjenica jest da su
svi karlovaèki veletrgovci kod svakog poveæanja cijena odravali zajednièke
57
HDA, BVBH/KB, Dopis Predstojnitva redarstva u Karlovcu Banskoj Vlasti Banovine Hrvatske-
Odjelu za obrt, trgovinu i industriju u Zagrebu, Karlovac, 27. 9. 1940, Pov. Broj: 2493/1940,
kut. 58.
58
HDA, BVBH/KB, Pavao Beck, trgovac iz Karlovca: alba Predstojnitvu redarstva u Karlovcu,
nedatirano, kut. 58.
272

sastanke na kojima je Ante Vukoviæ redovno referirao o kretanju cijena, pa su

onda u tim prilikama i zajednièki definirane cijene na veliko svim artiklima
ivenih namirnica.59 Svi trgovci u Karlovcu, kako je to veæ napomenuto, prodavali
su ivene namirnice po jedinstvenoj cijeni, a nijedan nije traio odobrenje za
poveæanje cijena od Oblasnog nadzornitva za cijene u Zagrebu. Na tu obvezu,
kako tvrdi Beck, nije ih pozivalo i upozoravalo ni karlovaèko gradsko poglavar-
stvo.60 Kako su putem zagrebaèkih novina oglaavane cijene ivenih namirnica
onako kako ih je prethodno odobrila Banska Vlast, oèito su karlovaèki trgovci
smatrali da te cijene vrijede i za grad Karlovac. Kada je u Karlovcu boravio iza-
slanik Banske Vlasti radi izvida, svi su mu trgovci kazali, a naroèito ovi gore
navedeni, da nitko od njih nije «formalno» traio odobrenje povienju cijena namir-
nicama.61 Zato onda jednaki postupak nije proveden i protiv svih ostalih trgovaca,
nego samo protiv Becka, Eislera i Hahna? Odgovor se moda nalazi u albi koju
je Beck podnio Predstojnitvu redarstva u Karlovcu u kojoj konstatira da je «on
valjda bio odreðen za generalno okiranje trgovaca».62
Veæ je 17. rujna 1940. u Zagrebu predana peticija graðana grada Karlovca na
ruke bana ubaiæa u kojoj se javno trai od bana da stavi presudu protiv Pavla
Becka odmah izvan snage i da se njihov sugraðanin pusti na slobodu. Zanimljivo
je istaknuti kako se u peticiji izrijekom navodi da su prekraj koji se pripisuje
Becku netraenje dozvole povienja robe od Banske Vlasti èinili i ostali karlo-
vaèki trgovci.63 Ovim su stotine Karlovèana potpisnici peticije nositelju upravne
vlasti u Banovini Hrvatskoj i osobi koja je protegnula mjere protiv spekulanta na
teritorij Hrvatske prokazali neuèinkovitost i selektivnost uredbe, kao i njeno evi-
dentno nepotivanje na terenu.
Samo dan poslije, dakle 18. rujna 1940., protiv odluke o prisilnom boravku
Becka i Eislera oglasilo se i Udruenje trgovaca za grad i kotar Karlovac i to
posebnim pismom upuæenom banu Ivanu ubaiæu. U njemu se istièe kako je
mjera koja je poduzeta protiv njihovih kolega preotra «jer je upotrebljena kod
dvojice privrednika, koji su sve prije nego spekulanti i nabijaèi cijena».64 Slau se
kako je njihova greka mijenjanje cijena bez odobrenja oblasnog nadzornitva
kanjiva. No i napominju, nastojeæi vjerojatno pritom relativizirati i vlastite
propuste, kako Beckov i Eislerov prekraj «ne zasluuje najteu moguæu kaznu,
59
U Karlovcu je u to vrijeme bilo est veletrgovaca: Ante Vukoviæ, Mario Latinger, Ivan Vine,
Zdravko Berkoviæ, Ernest Eisler i Pavao Beck.
60
Isto.
61
Isto.
62
Isto.
63
Vidi bilj. 44.
64
HDA, BVBH/KB, Pretstavka Udruenja trgovaca za grad i srez Karlovac banu ubaiæu,
Karlovac, 18. 9. 1940, Broj: 805/1940, kut. 58.
273

osobito ako se uzme u obzir da su te nedozvoljene cijene bile primjerene dananjim

prilikama», te da ova njihova kazna «ne ostavlja moguænost da se u eventualnim
kasnijim sluèajevima provede stupnjevanje kanjavanja». Pritom se pitaju «kako
æe se kazniti jaèe jednog pravog nabijaèa cijena i spekulanta, koji æe svojim radom
otetiti hiljade ljudi i za goleme iznose novaca, ako su ova dvojica za jedan neznatni
prekraj, kojim stvarno nije niko oteæen, kanjeni tom najviom kaznom».65 U
nastavku ovo Udruenje trai da se primjena uredbe o njihovu prisilnom boravku
odmah stavi izvan snage i da ih se vrati u njihovo redovito prebivalite i na njihov
redovit posao.
Suoèeni s ovakvom reakcijom javnosti grada Karlovca, Predstojnitvo redarstva
u Karlovcu uputilo je 27. rujna 1940. Odjelu za obrt, industriju i trgovinu Banske
Vlasti molbu za drugostupanjsko rjeenje u sluèaju Pavla Becka.66 S obzirom da
ovo Predstojnitvo nije u svojoj odluci od 14. 9. 1940. istaknulo rok prisilnog
boravka, a njome je Beck upuæen na prisilni boravak u Donji Lapac, zamolilo je
Bansku Vlast da se ta odluka nadopuni prigodom donoenja drugostupanjskog
rjeenja. Ujedno se predlae Banskoj Vlasti da «svojim drugomolbenim rjeenjem
obustavi daljnji prisilni boravak za alioca».67 Odlukom Banske Vlasti Beck je
puten na slobodu ali tek mjesec dana kasnije, tj. 28. 10. 1940., a Ernest Eisler,
vlasnik karlovaèke tvrtke «Promet», krajem studenoga iste godine.68
U Èakovcu je pravu senzaciju sliènu karlovaèkom sluèaju izazvalo uhiæenje
poznatoga gradskog trgovca Vilima Deutscha kod kojeg je pronaðen jedan i pol
vagon, tj. 15.000 kg sakrivenog graha i 3.000 komada jaja. Deutsch je bio prvi
spekulant iz Meðimurja upuæen na prisilni boravak u Donji Lapac, gdje æe mu se
uskoro pridruiti jo jedan Meðimurac Koloman Vere.69
65
Isto.
66
Vidi bilj. 45.
67
Isto.
68
HDA, BVBH/KB, Dopis Sreskog naèelstva Donji Lapac Banskoj Vlasti Banovine Hrvatske/
Kabinetu bana u Zagrebu, Donji Lapac, 28. 10. 1940, Broj: 7962/40, kut. 58 i Dopis Sreskog
naèelstva Donji Lapac Banskoj Vlasti Banovine Hrvatske/Kabinet bana u Zagrebu, Donji Lapac,
26. 11. 1940, Broj: 8804/940, kut. 58. Pri utvrðivanju razloga njihova upuæivanja u Donji Lapac
ne treba zanemariti èinjenicu njihova idovskog podrijetla jer se upravo poèetkom listopada
1940. na razini èitave Jugoslavije donosi niz uredaba kojima se ogranièavaju slobode javnog
djelovanja idovima te im se oduzima pravo voðenja trgovina ivenim namirnicama. Posebnom
uredbom bana ubaiæa od 9. 10. iste godine odreðena je revizija radnja prehrambenih namirnica
èiji su vlasnici bili idovi, dok su u radnjama dionièkog karaktera bili obvezatno postavljeni
povjerenici, a sve s ciljem nacionalizacije stranog, veæinom idovskog kapitala. Vidi: Narodne
novine (Zagreb), 9. 10. 1940., 1; Ovdje takoðer treba podsjetiti da je u meðuvremenu donesen
veæ spomenuti vladin zakon o zabrani voðenja trgovina ivenim namirnicama idovima, koji
je samo pojaèao prvostupanjsku odluku suda o zadravanju Becka na prisilnom boravku.
69
Kod ovog vlasnika delikatesne radnje u Èakovcu, Oblasno je nadzornitvo pronalo 7.000 kg
neprijavljenog eæera i 900 kg rie (U svim krajevima..., Hrvatski dnevnik (Zagreb), 13. 9.
1940., 10).
274

Iz Slavonije je meðu prvima u Udbinu upuæen pekarski obrtnik iz Osijeka,

Josip Buèek, kao i jo trojica njegovih sugraðana koji su bili optueni zbog speku-
lacija kruhom. U susjednim je Vinkovcima gradsko redarstvo uhitilo mesarskog
obrtnika Sretu Vlaketiæa «jer je imao na skladitu brana stare meljave kada se
jo penica i itarice nisu prodavale po ovoj cijeni po kojoj se prodaju danas».70
Buduæi da je to staro brano koje je na tritu jeftinije prodavao uz povienu
cijenu i do 1,50 din. po kilogramu i da je istragom utvrðeno kako je u svom stanu
imao i 800 kg svinjske masti a odbijao je u svojoj radnji prodavati pojedincima
vie od ¼ kg, Gradsko je poglavarstvo u Vinkovcima o svemu obavijestilo tamonji
Kotarski sud. Na temelju presude od 21. 9. 1940. sud je Sretu Vlaketiæa poslao na
tromjeseèni prisilni boravak u Udbinu.71
7. Pasivni krajevi u zagrljaju spekulacija
Ni primorski krajevi nisu bili poteðeni sluèajeva spekulacije, i na ovom je

podruèju Hrvatske bilo sluèajeva uhiæivanja spekulanata. Na Suaku je poèetkom
listopada uhiæena prva skupina spekulanata koja se bogatila prodajom tjestenine
i brana po cijenama iznad propisima dozvoljenih, dok je Ravnateljstvo redarstva
u Splitu 9. 10. uputilo prvog spekulanta iz Splita na prisilni boravak u Prozor.72
Inaèe je u Splitu bio organiziran posebni kazneno-pravni referat za borbu protiv
spekulanata, pa su veæ koncem rujna uhiæeni zbog skrivanja robe i nabijanja cijena
trgovci Josip Kulji, Ante Kirigin, Ante Petriæ i Duje Ivanieviæ.73 Zbog rairene
spekulacije, u Mostaru je bilo formirano posebno povjerenstvo za pregled i prona-
lazak sakrivene robe. U rujnu je u gradu uhiæen Èedo Miliæ, vlasnik tvrtke «Èedo
Miliæ i drug», zbog neprijavljena 2 vagona kukuruza i 2.500 kg jeèma. Zanimljivo
je da je taj èovjek vrijedio u gradu kao starjeina Jugoslavenskog sokola i «narodni
70
Prvo uhiæenje u Vinkovcima zbog pekulacije, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 25. 9. 1940, 12.
71
HDA, BVBH/KB, Odluka Predstojnitva gradskog redarstva o upuæivanju Srete Vlaketiæa na
prisilni boravak, Vinkovci, 21. 9. 1940, Pov. Broj: 2415/940, kut. 60. Vlaketiæ je veæ 23. rujna
bio upuæen u mjesto prisilnog boravita u selo Podudbina te mu je nareðeno da se mora tri
puta dnevno prijavljivati u andarmerijsku stanicu u Udbini. Ujedno mu je oduzet sav novac
koji je imao uza se u iznosu od 1.300 dinara, uz napomenu da æe od tog novca sukcesivno
dobivati onoliko koliko mu bude potrebno za stan i hranu. Vlaketiæ je puten na slobodu uoèi
Boiæa 21. 12. 1940., nakon to je u potpunosti odsluio kaznu tromjeseènoga prisilnog boravka.
72
Rijeè je o Pavlu Polincu, namjeteniku tvrke «Moster» u Splitu. On je na splitskom eljeznièkom
kolodvoru sakrio 25 baèava lanenog ulja u spekulativne svrhe. Ulje je bilo tako dobro sakriveno
da ga se jedva pronalo. U pratnji redarstvenog straara Polinec je parobrodom «umadija»
prebaèen u Metkoviæ, a odatle je upuæen u Prozor na nekoliko mjeseci prisilnog boravka (Stroge
mjere protiv spekulanata, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 10. 10. 1940., 11).
73
Borba protiv spekulacije i nabijanja cijena u Splitu, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 21. 9 1940., 13.
275

borac».74 Meðutim, kada je rijeè o pasivnim krajevima Banovine Hrvatske i obra-

èunu vlasti s tamonjim spekulantima, potrebno je istaknuti nekoliko bitnih èinje-
nica. Naime, veæ je ranije istaknuto kako je prema èlanku 12a Zakona o zatiti
javne sigurnosti i poretka u dravi odreðeno da upravno-redarstvene vlasti prvog
stupnja mogu uputiti na prisilni boravak sva ona lica koja «remete javni red i
mir». Nedvojbeno je da su redarstvene vlasti u pojedinim mjestima postupale po
primitku raznih prijava i dojava graðana koje u mnogo èemu nisu imale osnova
ili su, pak, bile pretjerane. Prijave su mogle biti podnesene to zbog utjecaja ratne
psihoze uslijed nestaica i rairene skupoæe te nadolazeæeg rata a to zbog
osobnih razloga (konkurencija, ljubomora i sl.).
Podruèje Ispostave Banske Vlasti u Splitu koje je obuhvaæalo Dalmaciju,
Hercegovinu i bosanske kotareve koji su Banovini Hrvatskoj prikljuèeni 26. kolo-
voza 1939. bilo je u tom pogledu po mnogo èemu specifièno. Za podruèja koje
je ova Ispostava zahvaæala uobièajio se naziv «pasivni krajevi» jer su bili agrarno
prenapuèeni, prometno slabo povezani i èesto izloeni elementarnim nepogodama
uslijed nereguliranih rijeka. Zbog loih cestovnih komunikacija ali i zbog podba-
èaja etve 1939. godine, pitanje prehrane tih podruèja nametnulo se kao najosjet-
ljivije. Nedostatak dovoljnih kolièina hrane za potrebe tamonjeg stanovnitva
remetio je red i mir, a pod utjecajem ratne psihoze stvarao je atmosferu nepovje-
renja i meðusobnog sumnjièenja izmeðu trgovaca ivenim namirnicama s jedne,
i gladnog seljatva s druge strane. Nije stoga iznenaðujuæe to su na ovom nemir-
nom podruèju mnoge osobe upuæene na prisilni boravak na temelju lanih i
nepotpunih prijava ili je, pak, izreèena kazna neprimjerena teini djela za koje su
dotiène osoba bile optuivane. Vie je razloga zbog èega je dolazilo do takvih
pojava. Jedan od najveæih jest upravo nedoreèenost pravnih propisa.
Karakteristièan je sluèaj pedesetogodinje nepismene trgovkinje iz Sinja i majke
estoro djece Anðelke Raðe koja je propustila prijaviti «127 kgr (kilograma op.
I. .) sapuna za pranje» te je «prodavala sapun po 14 umjesto 12 d (dinara, op. I.
.), ulje po 28 umjesto 18 d i mast po 26 umjesto 24 d, koliko je predviðeno
74
Borba protiv spekulacije u Mostaru, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 17. 9. 1940, 10. Radi nabijanja
cijena robi i sakrivanja zaliha i drugi su mostarski trgovci te eljeznièka potroaèka zadruga
predani kotarskom sudu na rjeavanje. Meðutim, sluèaj spomenutog Èede Miliæa daleko je
najzanimljiviji. Naime, samo nekoliko mjeseci prije uhiæenja ovaj je mostarski trgovac uputio
pismo kotarskom naèelniku u kojem ga upozorava na teku socijalnu i gospodarsku situaciju u
gradu. U vrlo dramatiènom tonu Miliæ istièe kako zbog nedostatka brana u gradu raste napetost
meðu stanovnitvom, a zbog nepripremljenosti za sluèaj napada na Mostar koji æe, pie, «kao
vazduhoplovna baza biti na prvom udarcu neprijatelja» i svojevrsna nervoza i ratna psihoza.
Stoga opominje naèelnika da poduzme sve «mudre i hitne mjere» kako u «rðavom sluèaju i
iznenaðenju od ratnih dogaðaja» ne bi dolo do «ruilatva odgovornih èinioca i predstavnika
grada» i da se tako «podigne duh meðu graðanima i uvjerenje da se o njima neko oèinski
brine.» I doista, pet mjeseci kasnije kao prva rtva intervencije protiv spekulanata na podruèju
Hercegovine, a zbog neprijavljenih zaliha, biti æe uhiæen upravo Èedo Miliæ. Hrvatski dravni
arhiv u Zagrebu, Odjel za seljaèko gospodarstvo Banske Vlasti Banovine Hrvatske, Pismo
Èede Miliæa kotarskom naèelniku u Mostaru, 19. 4. 1940, kut. 41.
276

maksimiranim cijenikom», èime je poèinila prekraj po èl. 5 Naredbe o nadzoru

cijena i po èl. 4 Naredbe o obaveznom prijavljivanju zaliha robe, pa je prema
propisima kanjena s deset dana zatvora i 1.500 dinara novèane kazne u korist
Zaklade za pomaganje sirotinje, kao i na prodaju zaplijenjene robe u korist iste
zaklade.75 Kazna oèito nije bila dovoljno visoka jer je, kako se navodi dalje u
Rjeenju Kotarskog suda u Sinju od 16. rujna 1940., «radom trgovkinje Raðe
Anðelke ugroen red i mir pa se stoga na osnovu propisa èl. 12 Zakona o zatiti
javne bezbjednosti i poretka u dravi upuæuje na prisilni boravak u Prozor...».76
Meðutim, veæ dva mjeseca poslije, Ispostava Banske Vlasti u Splitu upuæuje
hitan nalog Kotarskom naèelstvu u Sinj da naknadnom odlukom ogranièi i smanji
rok internacije trgovkinje Raðe. Zanimljivo je objanjenje razloga zato je Ispo-
stava tako postupila koje je opisano u dopisu Banskoj Vlasti u Zagrebu od 8.
studenog 1940. U dopisu se navodi kako je «ova Ispostava dala takovo uputstvo
Sreskom naèelstvu s razloga, to teina uèinjenog prekraja sa strane Raðe nije
bila takove prirode, da bi bilo opravdano izreæi odluku o upuæivanju na prisilni
boravak, veæ je sama kazna na osnovu Uredbe o prijavljivanju zalihe robe u iznosu
od Din. 1500. i 10 dana zatvora bila primjerena».77 S aspekta analize karaktera
obraèuna Banske Vlasti sa spekulantima jo je zanimljivije razmotriti zato u tom
sluèaju Ispostava u Splitu nije donijela oslobaðajuæe rjeenje i pustila Raðu nakon
dvomjeseène internacije na slobodu. Naime, u dopisu se istièe kako «Ispostava
odluku o interniranju nije mogla ukinuti, jer se ista na osnovu èl 119 Z. U. P. veæ
bila izvrena i njenim ukinuæem stranka bi mogla eventualno da trai sudbenim
putem naknadu tete, a osim toga po autoritet vlasti nezgodno je bilo dezavuisati
odluku Sreskog naèelstva».78 Prema tome, limitiranje roka trajanja prisilnog
boravka na mjesec dana Ispostava je odredila kako bi Raða mogla biti brzo putena
na slobodu iz sela Ometala kraj Prozora, a da ipak odluka o internacije ostane na
snazi.
Slièan je sluèaj trgovca Petra Vojnoviæa iz Donjeg Lapca kojeg je prijavila
kuharica Mara ipak zbog neopravdanog povisivanja cijena ivenih namirnica.
Kljuèni je svjedok u èitavom sluèaju bila djevojka Milka Durakoviæ koju je Mara
ipak 11. rujna 1940. poslala kod Vojnoviæa po èetvrt ulja. «Pod obeæanom je
zakletvom i prilikom svjedoèenja» izjavila «da je od nje doista naplatio 10 a ne 7
dinara za jednu èetvrt litre ulja».79 Odlukom Kotarskog naèelstva u Donjem Lapcu
75
HDA, BVBH/KB, Rjeenje Sreskog naèelstva Sinj od 16. 9. 1940, Broj: 16219, kut. 58.
76
Put Prozora drutvo joj je pravio sugraðanin Ante Veziliæ koji je zbog istih prekraja kanjen
internacijom u taj hercegovaèki kotar.
77
HDA, BVBH/KB, Dopis Ispostave Banske Vlasti u Splitu, Odjel za unutranje poslove, Banskoj
Vlasti Kabinetu bana, Pov. II. Broj: 15821/40, Split, 8. 11. 1940, kut. 58.
78
Isto. Istaknuo I. ute.
79
HDA, BVBH/KB, Odluka Sreskog naèelstva u Donjem Lapcu o upuæivanju trgovca Petra
Vojnoviæa na prisilni boravak, 14. 9. 1940, Broj: 6638-1940, kut. 58.
277

od 14. rujna 1940., a na temelju izjave navedene djevojke, Vojnoviæ je upuæen na

prisilni boravak u kotar Prozor, da bi veæ deset dana poslije, nakon provedenoga
sudskog postupka, internacija bila ukinuta. Vojnoviæ je puten na slobodu zbog
nedostatka dokaza.80 Vjerojatno je iz istog razloga na slobodu puten i Vojnoviæev
kolega i sugraðanin Milan Dukiæ kojeg je 15. rujna 1940. prijavio pekar Ivan
Vidakoviæ «radi neizlaganja prodaji i nagomilavanja ivenih namirnica».81
Takvih je sluèajeva vjerojatno bilo jo i njihovo bi daljnje nabrajanje samo
potvrdilo ranije izneseno miljenje o velikom utjecaju ratne psihoze u procesuiranju
spekulanata u sredinama poput ove, kao i evidentno nesnalaenje lokalnih upravnih
vlasti u procjenama i primjerenom kanjavanju spekulanata.
Osim toga, evidentnom se pokazala i razlika u naèinima i efektima provedbe
sankcioniranja spekulacija u pasivnim krajevima od onih u sjevernim dijelovima
Banovine. U veæim se gradovima sjeverozapadne i istoène Hrvatske, poput Za-
greba, Osijeka i Karlovca, uglavnom ogranièila na veæe trgovce, grosiste, pa i na
neke ugledne gradske gospodarstvenike. Njihovo je kanjavanje trebalo posluiti
kao primjer i opomena te kao dokaz socijalne osjetljivosti Banske Vlasti za one
najugroenije èlanove drutva koji su, uslijed skupoæe i nestaica, najvie bili
pogoðeni spekulacijama. Proporcionalno njihovu znaèajnom drutvenom ugledu
i zamjetnom materijalnom imetku, odluka o internaciji tih graðana u zabitna pod-
velebitska sela pojaèavala je dojam efikasnosti i pravednosti vlasti. Meðutim, u
pasivnim se krajevima takva slika mogla vrlo teko nametnuti. Vrlo loa opskrba
dalmatinskog i hercegovaèkog seljatva itaricama od Banske Vlasti te nedostatak
dovoljnog broja vagona i kvalitetnih putova za dostavu ogranièenih prièuva hrane
dodatno je osiromaila i zalihe tamonjih trgovaca. U tom je pogledu u Dalmaciji
i Hercegovini bilo tee pronaæi primjere za, kako bi to Karlovèanin Beck rekao,
«generalno ikaniranje». Svako sankcioniranje trgovaca stvaralo je nove socijalne
probleme i za obitelj interniranog trgovca i za seljake koji su se kod dotiènog
trgovca (ne)redovito opskrbljivali. U uvjetima opæe neimatine trebalo je pronaæi
pravu ravnoteu izmeðu primjene zakona ali i osjetljivosti za konkretne (ne)prilike
i potrebe pojedinog kraja. Glede potonjega, lokalne su vlasti manifestirale krutost
u striktnoj provedbi naredbe pri èijoj su provedbi kako se moglo vidjeti
uglavnom stradavali sitni, donekle pauperizirani trgovci. Rjeenje krupnijeg
problema organizacija redovite opskrbe i prehrane stanovnitva na razini èitave
drave na taj je naèin bio zamagljen. A primjeri poput Anðelke Raðe, Petra
Vojnoviæa i ostalih samo su naruavali autoritet Banske Vlasti i dezavuirali uèin-
kovitost mjera protiv tako ozbiljne i rairene pojave kao to je to bila spekulacija.
80
HDA, BVBH/KB, Odluka Sreskog naèelstva u Donjem Lapcu o ukinuæu odluke o upuæivanju
na prisilni boravak trgovca Petra Vojnoviæa, Broj: 6638-1940, kut. 58.
81
HDA, BVBH/KB, Odluka Sreskog naèelstva u Donjem Lapcu o upuæivanju Milana Dukiæa na
prisilni boravak, 16. 9. 1940, Broj: 6675-1940, kut. 58.
278

8. Matovitost spekulacija
Nije se spekuliralo samo s cijenama i zalihama ivenih namirnica, veæ je

spekulacija zahvatila i brojne druge artikle iroke potronje. U kotaru idu uhiæen
je tamonji veletrgovac zemaljskim proizvodima Salamon Malc jer je bespravno
od sijeènja do rujna 1940. kupovao veæe kolièine masti, neopravdano ih gomilajuæi
i podiuæi im cijenu. Prilikom pretresa otkriveno je 10.800 kg svinjske masti u
vrijednosti od oko 270.000 din. koja je smjesta zaplijenjena, a trgovac Salamon
upuæen je «na ljetovanje u Udbinu».82 U Splitu je bio kanjen mesar Ivo Alfireviæ
novèanom kaznom od 10.000 din. zbog prodaje mesa u bezmesne dane.83 U sred-
njoj Dalmaciji razvio se nov i poseban oblik spekulacije. Najbolji primjer su
ibenski trgovci koji nisu prodavali seljacima iz okolice brano za gotov novac,
veæ samo u zamjenu za smokve. Spekulanti su tako zaraðivali dvostruko vie
nego kad bi davali brano za gotovinu. Naime, kupujuæi brano, seljaci su morali
dati smokve za 5 dinara, dok bi u slobodnoj prodaji za smokve mogli dobiti 6 do
6,5 dinara po kilogramu.
S obzirom na jesensko hladno vrijeme i nastupajuæu zimu koncem 1940., nakon
brana, mesa i kruha poèelo se spekulirati i s drvom. Najraireniji oblik takve
vrste spekulacije razvio se na Banovini i Kordunu, gdje su se inaèe nalazili bogati
kompleksi uma. eljeznièka postaja u Glini oduvijek je bila vana izvozna stanica
za drvo. Mnoga su poduzeæa iz Zagreba automobilima dolazila u Glinu i tovarila
drva za Zagreb jer im je to osiguravalo odliènu zaradu. Naime, u Glini se prodavao
hvat bukova drveta srednje kvalitete po 500 dinara, a u Zagrebu je hvat istog
drveta bio mnogo skuplji.84 U isto vrijeme stanovnitvo Gline teko je dolazilo do
82
Zaplijena 10.800 kg svinjske masti u idu, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 5. 10. 1940, 11.
83
Kao i bilj. 48. tednja ivenih namirnica podrazumijevala je i racionaliziranje zaliha mesa u
Banovini Hrvatskoj. U vezi s opadanjem brojnog stanja stoke za izvoz, pojavili su se razni
prijedlozi da se izvjesnim mjerama utjeèe na smanjenje unutarnje potronje mesa, kako bi se na
taj naèin osiguralo odravanje dotadanje razine izvoza. Te su mjere trebale biti u prvom redu
uvoðenje bezmesnih dana i zabrana klanja mlade stoke, naroèito enske teladi. Uredbom o
tednji ivenih namirnica (Narodne novine, 18. 5. 1940.) uvedeni su bezmesni dani u Banovini
Hrvatskoj. Za bezmesne dane odreðeni su utorak i petak kad je bilo zabranjeno prodavanje
svjeeg teleæeg, goveðeg i svinjskog mesa, a restorani i gostionice nisu smjele posluivati jela
napravljena od tih vrsta mesa. Ta su jela trebala utorkom i petkom zamijeniti jela od mesa
drugih toplokrvnih ivotinja kao i jela od ribe, rakova, koljka i drugih mekuaca. Takoðer je na
podruèju Banovine Hrvatske zabranjeno klanje enske teladi i enske junadi ispod jedne godine
starosti te klanje bremenite stoke. Unatoè spomenutim mjerama, u gotovo isto vrijeme kada
one stupaju na snagu Banska Vlast podjeljuje Gospodarskoj Slozi pripomoæ od 5,000.000 din.
radi organizacije izvoza svinja u Njemaèku. Istovremeno raste cijena mesa, pa je koncem kolo-
voza 1940. u Zagrebu cijena svinjskog mesa iznosila 26 din. za kilogram. Prema tome, kako je
ovom Uredbom bila ogranièena prodaja mesa u odreðene dane, a ne klanje stoke i njen neogra-
nièen izvoz, moe se zakljuèiti da ova Uredba nije ispunila cilj zbog kojeg je donesena.
84
Spekulacija s drvima u Baniji i Kordunu, Hrvatski dnevnik (Zagreb) 13. 10. 1940, 11.
279

drva jer je i takva cijena od 500 dinara po hvatu bila za Glinu previsoka, pogotovo
kad se uzme u obzir da se u neposrednoj blizini grada nalaze ume i da stoga
dovoz drvene graðe ne iziskuje velike trokove. Unatoè tim opravdanim primjed-
bama, cijene drvu nisu se smanjile ali se zato u nekim umama u okolici Gline
vrilo pravo haraèenje, pa se «graðanstvo èudi da se vie puta noæu obavlja doprema
drva na stanicu».85 Velik problem u suzbijanju rairene spekulacije na Banovini i
Kordunu predstavljao je nedostatak mitnica. Trgovci su nesmetano dovozili i
odvozili robu, a organi vlasti u najveæem broju sluèajeva nisu imali pregled robe
koja se dopremala i odnosila iz Gline pa je postala «zlatni rudnik» za spekulantske
poslove. Buduæi da nije bilo mitnica, nije bilo ni slubenog pregleda kod uvoza i
izvoza. Na taj su naèin i opæinsko poglavarstvo i Banovina gubili prihode koje bi
inaèe mogli ubirati u obliku raznih dabina. Prema nekim procjenama glinsko je
opæinsko poglavarstvo godinje gubilo i preko 50.000 dinara.86
Kako je zbog nestaice benzina u Banovini Hrvatskoj ogranièen promet motornim
vozilima noæu, nedjeljama i blagdanima, pojavile su se uskoro i spekulacije s
benzinom. Na mnogim benzinskim stanicama u Zagrebu nije se moglo naæi ni kapi
benzina, a samo malo dalje preko zagrebaèke mitnice, na benzinskoj stanici Olex u
Svetoj Klari,87 moglo ga se dobiti u dovoljnim kolièinama, ali uz poviene cijene.88
Protiv ove stanice bila je podnesena prijava Banskoj Vlasti koja je izaslala komisiju
u Svetu Klaru. Pregledavi skladita tvrtke Olex u Svetoj Klari i u Rattkayevu
prolazu u Zagrebu, komisija je pronala velike kolièine benzina odreðenog za Slo-
veniju gdje ga je tvrtka namjeravala prokrijumèariti.
Velik je problem u zaustavljanju spekulacije na podruèju Banovine Hrvatske
bio taj to su ove mjere bile dobrim dijelom ogranièene samo na podruèje Banovine.
85
Isto. Od nezakonite sjeèe i krijumèarenja drvom nastala je umska teta koja se procjenjivala na
devet milijuna dinara. Kad je rijeè o Glini i spekulacijama u tom dijelu Banovine, vrijedi spomenuti
da su od osam pekara, koliko ih je prije rata bilo u gradu, èak estorica - zbog varanja na vagi i
loeg brana za pravljenje kruha - osuðena na pet dana zatvora i 500 dinara novèane kazne.
86
Potreba mitnica na Baniji i Kordunu za suzbijanje vrlo razvijene spekulacije, Hrvatski dnevnik
(Zagreb), 11. 10. 1940, 11. Drvom se spekuliralo i u sjevernoj Hrvatskoj gdje su seljaci Tomo
Kopjar i Antun Vidaèek iz sela Seljanci prodavali drvo za ogrjev za 840-900 din. po hvatu, iako
je u Varadinu odreðena prodajna cijena za ogrjevno drvo u visini od 750 dinara. Njihovo je
drvo zaplijenjeno, a oni osuðeni na prisilni boravak (Uhiæena dva seljaka iz sela Seljanaka zbog
spekulacija drvom, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 12. 11. 1940, 13).
87
Shellov slubenik Franjo Sopianac osnovao je 25. 8. 1930. tvrtku u Zagrebu koja se bavila
trgovinom mineralnih vegetabilnih ulja i masti, raznih voskova, proste boje i nekih kovinskih
poluproizvoda. Iste je godine u Svetoj Klari kod Zagreba zapoèeo graditi rafineriju nafte koja
1935. uzima ime Olex i mijenja djelatnost, pa se poèinje baviti trgovinom ulja i masti za podma-
zivanje, tj. proizvodima nafte. Rafinerija je preraðivala naftu uvezenu iz Rumunjske.
88
Na benzinske karte moglo ga se dobiti uz cijenu od 8,50 dinara, to je bilo iznad propisanih
cijena, a bez karte za toèno 10 dinara. Jo se na svakih 10 litara kupljenog benzina moralo uzeti
i kilogram ulja po 32 dinara koji se inaèe mogao nabaviti s druge strane mitnice po 20 din, dakle
za 12 dinara jeftinije.
280

Postojala je velika opasnost da spekulanti iz Hrvatske nagomilanu robu prebace u

druge krajeve drave, to je veæ bilo uèinjeno s koom, maæu i drugim artiklima
koji su u Hrvatskoj bili pod kontrolom, dok iste mjere nisu primjenjivane na
ostalom dravnom teritoriju. Tako se mast slala u Sloveniju i Bosnu, a koa u
Vojvodinu itd. Bosanska krajina bila je izrazito pogodno tlo za spekulante iz
Hrvatske i to za prebacivanje vlastitih zaliha na podruèje susjedne Vrbaske
banovine. Na tom se podruèju vrlo slabo nadzirao promet robe i domaæi spekulanti,
pa su tako, unatoè èinjenici da je u lokalnog veletrgovca Ðoke Kraljeviæa naðena
vagonska zaliha svinjske masti, «neki organi vlasti eljeli da se ova stvar zataka».89
9. Zakljuèak
Moe se zakljuèiti da je uspjeh u svladavanju spekulacija i njihovih nositelja u

Banovini Hrvatskoj bio polovièan. Unatoè mjerama Banske Vlasti, nije dolo do
ostvarenja prieljkivanih posljedica uravnoteenja cijena i «zaleðivanja» njihova
eventualnoga novog rasta jer one rastu cijelo vrijeme postojanja Banovine. Vjero-
jatan razlog neuspjeha u suzbijanju skupoæe i spekulacije te kontrole cijena jest
taj to «nisu obuhvatili kontrolu svih industrijskih artikala i to nisu pravodobno
maksimirane cijene poljoprivrednih proizvoda koji su najvie pokazivali tendenciju
porasta».90 Najveæi broj artikala koji je dolazio na trite bio je poljoprivrednog
podrijetla, pa su njihove cijene, koje su mogle slobodno «galopirati», povukle za
sobom i cijene drugih artikala. Skuplje poljoprivredne sirovine poveæavale su,
pak, trokove proizvodnje, a jednako tako utjecale su i na poskupljenje hrane. Na
koncu je Uredu za kontrolu cijena preostalo samo evidentirati koliko je opravdano
trenutno povienje cijena, odnosno sankcionirati njezin novi «skok».
Zbog neuspjeha u obuzdavanju rasta cijena i sveukupnih trokova ivota te
pravodobnog i pravovremenog osiguranja prehrane stanovnitva, u pasivnim je
krajevima Banovine borba protiv spekulanata bila dobrim dijelom ogranièena.
Zakanjelost donoenja zakonskih propisa u cilju sreðivanja prilika na unutarnjem
tritu, kao i velika rairenost spekulativnih operacija u Hrvatskoj, onemoguæila
je, na koncu, ostvarenje potrebnih i oèekivanih rezultata u akcijama Banske Vlasti
protiv spekulacije i spekulanata u Banovini Hrvatskoj.
89
Postupak protiv spekulanata u Bosanskoj krajini, Hrvatski dnevnik (Zagreb), 19. 9. 1940, 10.
90
KOLAR-DIMITRIJEVIÆ, Privredne prilike i poloaj radnitva, 242.
281

Summary
The Way to Donji Lapac, or How the Authorities Treated

Profiteers in Banovina Hrvatska
The beginning of the World War II in Europe, high prices, and problems of the
food supply for the population of Banovina Hrvatska, had a profound psycho-
logical effect that manifested itself in excessive and irrational collecting of food
reserves, and even in a deliberate withdrawal of goods in expectation of higher
prices. These measures and deeds led to the emergence of profiteers. Therefore,
already in May 1940, the banal authorities issued a decree threatening such profi-
teers with detention and forced labor. According to that decree, a detention could
not last longer than six months in the case of deliberate inflation of prices, or a
year for the deliberate withdrawal of goods from the market. The places of deten-
tion were chosen by the authorities, and they were the most remote and undevel-
oped parts of Croatia, like Donji Lapac and Prozor. Despite that, the fight of the
authorities was not successful, and the struggle against the profiteers was to a
large extent obstructed. These measures were taken too late and the profiteers
were numerous, widespread, and powerful. Therefore, the fight against them did
not obtain the desired results.
Key words: Banovina Croatia, Donji Lapac, Udbina, Prozor, detention, ali-
mentation, oscilation of prices, speculations with prices, economic history.
282

Goran Hutinec
ISSN 0353-295X UDK 94(497.524)˝1941/1943˝:070

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 070.15(497.524)˝1941/1943˝
List Muraköz Megyimurje kao organ maðarske

okupacijske vlasti u Meðimurju (1941-1943)
Nakon okupacije Meðimurja u travnju 1941. godine, Maðarska je agresivnim
mjerama pokuala pretopiti lokalno hrvatsko stanovnitvo u korpus maðarske nacije.
Jedno od sredstava kojim se pritom sluila bio je dvojezièni list Muraköz
Megyimurje. Djelovao je od druge polovine 1941. do sredine 1944. godine i s
konzervativnih pozicija propagirao planove obnove teritorijalno-politièkog jedinstva
nekadanjih Zemalja krune sv. Stjepana. List se isticao u pokuajima maðarizacije
lokalnog stanovnitva i u propagandnom djelovanju u korist ratnog napora Maðarske
i njezinih osovinskih saveznica. S vremenom je zbog sve neizvjesnijeg ishoda rata
prednost dobilo izvjetavanje o ratnim zbivanjima, no podrka velikomaðarskoj ideji
nije dovoðena u pitanje sve do obustave tiskanja lista.
Kljuène rijeèi: Muraköz Megyimurje, Drugi svjetski rat, Meðimurje, Maðarska.
Uvod
Maðarska je vojska 16. travnja 1941. zaposjela Meðimurje. Taj je dogaðaj ozna-
èio poèetak èetverogodinje okupacije toga kraja koja je potrajala sve do travnja
1945. godine. U tom su razdoblju maðarske vojne i civilne vlasti pokuale izbrisati
posljedice poraza Centralnih sila u Prvom svjetskom ratu raspad Austro-Ugarske
i nestanak jedinstvene cjeline zemalja krune sv. Stjepana. Akcijom hrvatskih domo-
ljuba voðenih idejama amerièkog predsjednika Woodrowa Wilsona, Meðimurje
je 1918. prikljuèeno Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca. Ta je akcija, izvedena
uz veliko odobravanje velikoga dijela stanovnitva Meðimurja, bila prekretnica u
sporu Hrvatske i Maðarske oko pitanja pripadnosti Meðimurja. Tada je princip
prirodnog prava prevladao nad dotad vaeæim povijesnim pravom, to je jedna
od kljuènih toèaka u modernizacijskom procesu Meðimurja i Hrvatske. Maðar-
skom okupacijom Meðimurja u razdoblju od 1941. do 1945. godine pokualo se
vratiti povijest unatrag na stanje prije 1918. godine. To je znaèilo negaciju prirod-
nog prava, nepotivanje prava Meðimuraca na samoodreðenje.
Ovim radom pokuat æu na temelju èlanaka objavljenih u listu Muraköz
Megyimurje analizirati odnos maðarskih vlasti prema Meðimurju u razdoblju od
1941. do 1943. godine. List Muraköz Megyimurje izlazio je u Èakovcu od 1941.
283
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 283 25.10.2005, 21:18

do sredine 1944. godine.1 S obzirom na nedostupnost ostalih maðarskih izvora iz

vremena okupacije Meðimurja te novine su prvorazredan dokument o funkcioni-
ranju maðarske uprave u Meðimurju i namjerama maðarske drave prema okupira-
nim hrvatskim krajevima temi koja u hrvatskoj povijesnoj znanosti dosad nije
detaljnije obraðivana. Raèlambom tekstova tiskanih u tom listu moguæe je rekon-
struirati naèine na koje se provodila maðarizacijska politika u okupiranom podru-
èju, odnose meðu pojedinim etnièkim i socijalnim skupinama stanovnika Meði-
murja i utjecaj koji je na njihove ivote imalo nesigurno ratno vrijeme.
Slom Jugoslavije i maðarska okupacija Meðimurja
Njemaèka i njezini saveznici napali su 6. travnja 1941. Kraljevinu Jugoslaviju.

Otpor kraljevske vojske trajao je do 17. travnja, kad je potpisana jugoslavenska
kapitulacija. Na prostoru Hrvatske i dananje Bosne i Hercegovine formirana je
kvislinka Nezavisna Drava Hrvatska, s ustakim pokretom kao jedinom dozvo-
ljenom politièkom formacijom. Maðarska je vlada meðu prvima priznala tu novo-
formiranu dravnu tvorevinu, izmeðu ostaloga i zbog toga da potvrdi prestanak
postojanja Kraljevine Jugoslavije i time ukloni pravne prepreke za okupaciju dijela
jugoslavenskog teritorija.2 Veæ je 11. travnja maðarska vojska ula u Baranju i
Baèku, a ulazak je u Meðimurje privremeno odgoðen. To je podruèje veæ 7. travnja
okupirala njemaèka vojska, a pod njihovom je zatitom slijedeæeg dana grupa
lokalnih ustaa uspostavila Ustaki stoer za Meðimurje. To je bila prva ustaka
organizacija koja je doista provodila vlast na nekom teritoriju. Njezini èlanovi
zaposjeli su naputene vojarne jugoslavenske kraljevske vojske u Èakovcu i organi-
zirali sveèani doèek njemaèkoj vojsci. Slavko Kvaternik je 10. travnja u Zagrebu
proglasio osnivanje Nezavisne Drave Hrvatske koja se trebala prostirati i na
podruèju Meðimurja.3
Nakon 10. travnja, dotad kooperativni meðimurski Maðari i maðaroni4, prestali
su suraðivati s ustaama. Poslali su u Budimpetu nekoliko delegacija zatraivi
maðarsku okupaciju Meðimurja. Jedna od njih uspjela se probiti do maðarskog
premijera Lászla Bárdossyja i izloila mu svoje zahtjeve.5 Potaknuta tim molbama
maðarska je vlada 13. travnja odluèila okupirati Meðimurje. Glavni argument na
1
Brojevi toga lista koji su izali 1944. zasad su mi nedostupni, pa se u ovom radu bavim
aktivnostima lista do kraja 1943. godine.
2
T. Jonjiæ, Hrvatska vanjska politika 1939.-1942., Zagreb 2000, 537.
3
Podrobnije informacije o uspostavi NDH donose: Fikreta Jeliæ-Butiæ, Ustae i Nezavisna Drava
Hrvatska 1941-1945., Zagreb 1977. i Bogdan Krizman, Ante Paveliæ i ustae, Zagreb 1986.
4
Termin kojim su meðimurski Hrvati oznaèavali meðimurske pristae maðarskog nacionalizma
nemaðarskoga etnièkog podrijetla.
5
V. Kalan, Meðimurje 1941.-1945., magistarski rad (neobjavljen), Zagreb 2002, 12.
284
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 284 25.10.2005, 21:18

GORAN HUTINEC - List Muraköz Megyimurje kao organ maðarske okupacijske vlasti ...
koji se pozvala bilo je historijsko pravo Maðarske na svoj nekadanji teritorij.6

Na istoj se sjednici raspravljalo i o buduæim potezima prema NDH, pa je zakljuèeno
kako zbog Meðimurja ipak ne smiju biti ugroeni izgledi da se dobije eljeni
prometni izlaz prema Jadranu. Nedugo nakon tih dogaðaja maðarski vojni vrh
dobio je od njemaèke vojske odobrenje za ulazak u Meðimurje, pod uvjetom da
se suzdre od ulaska na sporni teritorij Banata.7 Rumunjska i Maðarska polagale
su pravo na Banat, tada pod njemaèkom okupacijom, pa je tim manevrom Hitler
pokuao ublaiti tinjajuæi sukob izmeðu Maðarske i Rumunjske koji je mogao
ugroziti predstojeæi napad na SSSR. Meðimurje je postalo ulogom u meðunarodnoj
politièkoj igri voðenoj iz Berlina, a nesreðena NDH iznenada je izgubila moguænost
da samostalno odluèuje o svojoj sjevernoj granici. Maðarska je vojska 16. travnja
1941. okupirala Meðimurje i time je ustaka vlast u Meðimurju prestala postojati.
Okupacijsko stanje slubeno je proglaeno tek 9. srpnja kad je zapovjednik
èakoveèkog garnizona objavio dvojezièni maðarsko-kajkavski proglas o uvoðenju
vojne uprave u Meðimurju.
Vlastodrci NDH u prvo su vrijeme pokuali pregovorima s predstavnicima
Maðarske rijeiti aktualne sporove. Pregovori su poèeli krajem svibnja, i pritom
su ustae odugovlaèili nadajuæi se da æe s vremenom pridobiti Nijemce na svoju
stranu i preko njihove arbitrae vratiti Meðimurje u sastav NDH.8 Proglaenje
vojne uprave u Meðimurju u srpnju 1941. prekinulo je pregovore o sudbini
Meðimurja. Unatoè prosvjedima koje je NDH preko Nijemaca slala maðarskoj
vladi, slubena okupacija je oznaèila stvarni poèetak maðarske vlasti u Meðimurju.
Razloge takvu zaokretu u maðarskoj politici ustae su jo za vrijeme trajanja rata
traili u neuspjehu Maðara u Banatu, tumaèeæi okupaciju Meðimurja kao kom-
penzaciju za to ponienje. Krivci za nepopustljivost Maðarske traeni su u vojnim
krugovima, pa èak i u samovolji maðarskog zapovjednika Èakovca Zsigmonda
Timára koji je prema tom tumaèenju na vlastitu ruku proglasio okupaciju
Meðimurja. Kasnije su i sami Maðari irili takve informacije, braneæi okupaciju
Meðimurja tvrdnjama da je do toga dolo pod jakim pritiskom maðarske javnosti
i vojnih krugova predvoðenih regentom Miklósem Horthyjem.9
Zagovarateljima okupacije Meðimurja bilo je vrlo lako doprijeti do Horthyja i
pridobiti ga za taj plan. Naime, umirovljeni maðarski vojni biskup István Zadravetz,
rodom iz Èakovca, bio je bliski Horthyjev suradnik jo od kraja Prvog svjetskog
6
Jonjiæ, 538.
7
Isto, 539.
8
Moda je takvo razmiljanje u vrhu ustakog pokreta nastalo nakon susreta Hitlera i Paveliæa
poèetkom lipnja 1941. godine, na kojem se Hitler nepovoljno izraavao o Maðarskoj. O
spomenutom sastanku vidi: B. Krizman, A. Paveliæ i Sl. Kvaternik kod Hitlera u ljeto 1941.,
Historijski zbornik, 1970/71.
9
Jonjiæ, 547.
285
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 285 25.10.2005, 21:18

rata. Sudjelovao je u radu kontrarevolucionarne Horthyjeve skupine u Segedinu

u vrijeme Maðarske Sovjetske Republike, i preko njega meðimurski su maðaroni
bili u moguænosti uvjeriti vojni vrh u nunost okupacije.10 No, to nikako ne znaèi
da su ostali maðarski politièari bili protivnici takvog raspleta. Oni su dodue pred
hrvatskim i njemaèkim politièarima svu odgovornost za okupaciju prebacivali na
vojsku i Horthyja, ali sami nisu nita uèinili da sprijeèe takav razvoj dogaðaja.
Potpunije obavijesti o ovom pitanju valjat æe ipak potraiti u zasad neobraðenoj
maðarskoj izvornoj graði.
NDH nije priznala Maðarskoj pravo na Meðimurje, a jednako tako ni hrvatske
antifaistièke snage predvoðene komunistima okupaciju nisu smatrale legalnom.
No, Maðarska je ubrzanim tempom do sredine jeseni 1941. preuzela sve vidove
uprave na okupiranom podruèju. Do kraja kolovoza vojska je ustupila mjesto
civilnim vlastima. Formirana su nova kotarska i opæinska poglavarstva, sudstvo
je popunjeno maðarskim slubenicima i poèelo suditi po maðarskim zakonima, a
cijelo je Meðimurje premreeno gustom mreom andarmerijskih postaja koje su
sprjeèavale svaki pokuaj protumaðarske djelatnosti i propagande.11 Osnovan je
èitav niz maðarskih drutava i organizacija, a dozvoljen je rad samo maðarskim
politièkim strankama.12 Maðarski jezik postao je slubenim, a jedina institucija
koja je zadrala hrvatski predznak, iako prisiljena na odreðene prilagodbe, bila je
Katolièka crkva.13 Meðimurje je 16. prosinca 1941. Zakonom o ponovnom priklju-
èenju Junih krajeva kruni sv. Stjepana i formalno anektirano Maðarskoj.14 Maðar-
ska vlast nad ovim je prostorom potrajala sve do travnja 1945. kad su sovjetske i
bugarske trupe izbacile njemaèku vojsku iz Meðimurja.
Osnivanje lista Muraköz i prva faza njegova djelovanja (rujan 1941-oujak 1942)
U Èakovcu je od 1882. godine djelovao dvojezièni list Muraköz Megyimurje,

glasilo Maðara i maðarona. Njegov pokretaè i dugogodinji glavni urednik Jozsef
Margitai jo je sedamdesetih godina XIX. stoljeæa razradio teoriju o Meðimurcima
kao posebnoj nehrvatskoj etnièkoj skupini s kajkavskim materinskim jezikom.
Njegov list bio je namijenjen kako govornicima maðarskog jezika, tako i onima
koji su poznavali samo kajkavski dijalekt hrvatskog jezika. U tim je novinama
propagirano uklapanje meðimurskih stanovnika u korpus maðarske politièke
nacije, dok bi im ostalo pravo na uporabu kajkavskoga «meðimurskog» jezika.
10
Kalan 2002, 13.
11
Isto, 20-23.
12
Isto, 34-42.
13
Isto, 44-49.
14
F. Èulinoviæ, Okupatorska podjela Jugoslavije, Beograd 1970, 625.
286
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 286 25.10.2005, 21:18

Sama ideja meðimurskog jezika nije bila potaknuta nekom posebnom brigom za
pravo Meðimuraca na vlastiti jezik, veæ nastojanjem da se Meðimurce to je vie
moguæe odvoji od Hrvatske i da ih se s vremenom u potpunosti integrira u maðarsku
naciju. Nakon prikljuèenja Meðimurja Kraljevstvu SHS 1918., list je prestao s
djelovanjem.
U Èakovcu je 11. rujna 1941. tiskan prvi broj novoga dvojeziènog lista pod
imenom Muraköz. Veæina èlanova redakcije lista nisu bili s podruèja Meðimurja,
veæ uglavnom javni djelatnici iz Zaladske upanije i grada Nagykanizse, koji je
za vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio glavni centar velikomaðarske iredente usmje-
rene prema ponovnom zauzimanju tzv. «junih krajeva» Maðarske, tj. Meðimurja,
Baranje i Baèke.15 Tek povremeno u listu piu istaknuti èakoveèki maðaroni, pred-
voðeni Ottom Pecsornikom, vlasnikom lista Muraköz i istaknutim èlanom vlada-
juæe Maðarske stranke ivota (Magyar élet part MEP). List je podnaslovom
«politikai hetilap», u prijevodu politièki tjednik, izlazio svakog èetvrtka po cijeni
od 4 penga po broju. Politièka orijentacija lista jasno je bila izraena sloganima
koji su redovito objavljivani u gornjem lijevom uglu prve stranice. U prvom broju
tu se nalazio poèetni stih maðarske dravne himne «S Bojom pomoæi, za do-
movinu...», pisan maðarskim jezikom bez prijevoda. Sljedeæih tjedana na tom su
se mjestu izmjenjivali razni domoljubni citati, najèeæe poznate reèenice Nikole
Zrinskog i Istvána Széchenyja u kojima je velièana Maðarska i maðarski narod.
Urednitvo novina pozivalo se na tradiciju Muraköza iz austrougarskih vremena,
navodeæi da je novi list nastavak staroga, i prema tome nije nikakva novotarija,
veæ produetak tradicije koja je silom prekinuta 1918. godine.16
Na 10 stranica velikog formata redovito je prvo donijet maðarski tekst nekog
èlanka, a zatim i prijevod na kajkavski dijalekt hrvatskog jezika, uz neke iznimke.
Tako je gospodarski savjetnik prisutan samo u kajkavskom dijelu kao i opirne
vijesti s bojita. To se moe objasniti strukturom nemaðarskog stanovnitva, koje
je bilo gotovo u potpunosti ruralno, i èinjenicom da su èitatelji maðarskog dijela
novina mogli vijesti o odvijanju rata opirnije prouèiti u maðarskim dnevnim
novinama. Zanimljivo je da su veæina oglasa i sportske vijesti gotovo uvijek pisani
maðarskim jezikom. Oèito je taj dio svakodnevice bio èvrsto u maðarskim rukama,
pa nije bilo potrebe da se ti prilozi prevode na kajkavski. Valja napomenuti kako
do 1942. kajkavski tekst nije bio standardiziran, veæ su pravopis i gramatika uvelike
ovisili o pojedinom autoru ili prevoditelju èlanka. Autorstvo pojedinih èlanaka
teko je utvrditi jer su pisci vrlo rijetko bili potpisani, pa je zbog toga nemoguæe
utvrditi ima li zavièajnost novinara kakve veze s razlièitim naèinom pisanja
pojedinih rijeèi. Èak i samo meðimursko ime pisano je i dalje na isti naèin kao i
za vrijeme jugoslavenske vlasti «Medjimurje». Slovo «æ» jo se uvijek koristilo
15
Juraj Lajtman, Meðimurje 1918.-1959., Èakovec 1959, 59.
16
Vu ime Boje..., Muraköz, 11. IX. 1941.
287
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 287 25.10.2005, 21:18

u pojedinim sluèajevima, iako u kajkavskom dijalektu nema glasa koji bi iziskivao

upotrebu toga grafema. Toponimi u kajkavskom dijelu novina takoðer nisu maðari-
zirani, veæ bi samo u rijetkim sluèajevima pored hrvatskog imena nekog mjesta u
zagradi bila dopisana i maðarska verzija.17 Nepostojanje jasno utvrðenog standarda
i nesnalaenje samih novinara i prevoditelja èlanaka ponekad je dovodila do ko-
miènih situacija. Tako je u istom broju lista dolazilo do pisanja maðarskih imena
u fonetskoj varijanti («Reo» umjesto «Rezsõ»), a tek nekoliko stranica dalje
èisto slavenske rijeèi pisane su u skladu s maðarskim pravopisom («suho meso»
postalo je «szuho meso»).18 Brojne su tiskarske pogreke, a kajkavtina kojom su
tekstovi pisani èesto je sliènija slovenskoj nego hrvatskoj varijanti.
Urednik lista u ovom razdoblju bio je Lajos Szabád. On se tek u 8. broju lista
obratio èitateljima izlauæi svoj program i ciljeve. U tom èlanku je istaknuo domo-
vinu kao cilj svih svojih napora, a Boga kao vodièa u svekolikom radu. Uvjeravao
je èitatelje u svoju ljubav prema lokalnom stanovnitvu i najavio socijalnu osvije-
tenost u ureðivaèkoj politici lista. Promicanje maðarskih zakona koji su za
njega zakoni napredne, socijalne drave takoðer je isticao kao jedan od svojih
planova.19 Iz tog èlanka moe se razabrati konfuzija koja je u poèetku vladala u
redakciji lista, a vjerojatno i u novoj, brzopleto ustrojenoj lokalnoj vlasti. Glavni
urednik, osoba najodgovornija za funkcioniranje nekog lista, tek je nakon dva
mjeseca rada odluèio iznijeti èitateljima naèela po kojima ureðuje tiskovinu. Pritom
nije izrekao nita spektakularno, veæ samo uobièajene domoljubne fraze zaèinjene
religijskim zanosom i pozivanjem na socijalnu pravdu, iako su dotad izdani brojevi
lista èesto sadravali èlanke pisane u razlièitom duhu.
Iako list Muraköz slubeno nije bio glasilom nijedne politièke stranke, iz pisanja
lista jasno se raspoznaje privrenost urednitva tada vladajuæoj maðarskoj stranci
MEP. Veæ u prvom broju list donosi vijest o ustrojavanju stranaèke organizacije
MEP u Meðimurju, uz hvalospjeve politici te stranke i podsjeæanje na njezinu
povijest i zasluge u borbi za maðarsku dravu.20 U sljedeæem broju lista otro je
napadnuta opozicijska Stranka strelastih krieva, uz tvrdnje kako je voðena «ne-
moguæim idejama, bez zrele pameti».21 U listu su èesto objavljivane vijesti o
aktivnostima MEP-a, dok o drugim strankama nije bilo gotovo nikakvih vijesti,
osim negativnih. Èvrsta povezanost lista s vladajuæom strankom vidljiva je i iz
brojnih govora istaknutih politièara MEP, kako na dravnoj tako i na lokalnoj
razini, koje list preuzima bez ikakvih komentara i redovito objavljuje na prvim
stranicama. List Muraköz Megyimurje zbog toga moe posluiti kao izvrstan
17
Organizacija Magjarske stranke ivota, Muraköz, 2. X. 1941.
18
Muraköz, 16. X. 1941.
19
To oèem!, Muraköz, 30. X. 1941.
20
Sloil se je medjimurski odbor vladine stranke, Muraköz, 11. IX. 1941.
21
Stranjka strelaèkih kriana se rezteple, Muraköz, 18. IX. 1941.
288
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 288 25.10.2005, 21:18

izvor o djelovanju stranke MEP na prostoru Meðimurja. Primarna stranaèka

aktivnost bila je odravanje stranaèkih skupova u meðimurskim mjestima. Ti
obilasci poèinjali bi poèetkom proljeæa i potrajali sve do sredine ljeta, nastavljali
bi se u rujnu pa sve do zime kad su opet obustavljani, najvjerojatnije zbog loih
vremenskih uvjeta koji bi oteavali putovanja. Na njima su najèeæi govornici
bili kotarski poslanici u dravnom parlamentu: Otto Pecsornik za èakoveèki i
Ferencz Horváth za preloki kotar. Skupovi su odravani vikendima, najèeæe
nedjeljom. Govori su odravani redovito na «meðimurskom» jeziku jer je vjero-
jatno maðarske govore malo tko od seljaka razumio. Teme na tim sastancima
takoðer su gotovo uvijek bile iste: poèinjalo bi se objanjavanjem stanja u dravi
i njezine vanjske politike, nakon èega se prelazilo na aktualne teme najèeæe na
pitanja vezana uz provoðenje kontrole agrarne reforme, gospodarstvo i odvijanje
rata. Nakon zavretka sastanka predstavnici stranke bi produili u sljedeæe selo
ili bi se vratili u sredite kotara. U toku tjedna seosko je stanovnitvo dolazilo u
kontakt s dravnom vlaæu samo preko andara i opæinskih biljenika, a na taj je
naèin bilo moguæe ukljuèiti u stranaèki ivot tek mali postotak stanovnitva. Povre-
meno bi u kotarskim sreditima bile odravane veæe stranaèke konferencije. Na
jednoj takvoj konferenciji, odranoj krajem 1942. u Èakovcu, Pecsornik je iz-
meðu ostaloga ustvrdio kako je na podruèju èakoveèkog kotara osnovano 35
stranaèkih organizacija s preko 3500 èlanova.22 Iz njegove nade da æe po svretku
svih poljskih poslova broj èlanova stranke porasti, moe se vidjeti da je stranaèka
aktivnost maðarskih stranaka Meðimurcima predstavljala sporednu stvar, manje
vanu od svakodnevnih poslova.
Uvodni èlanak prvog broja lista napisao je Béla Teleki, upan Zaladske upanije,
kojoj je Meðimurje bilo administrativno podreðeno nakon ukidanja vojne uprave.
On je iskazao zahvalnost onima koji su i za vrijeme «jugoslavenske okupacije»
oèuvali maðarstvo u Meðimurju, istièuæi primjer Nikole Zrinskoga,23 kojeg bi svi
trebali slijediti kao to su ga njegovi vjerni vojnici, preci Meðimuraca, slijedili.
Pozivao se na povijesno pravo Maðarske na Meðimurje rijeèima kako je ono
uvijek bilo u sastavu Zaladske upanije i tek je nepravednim trianonskim odlukama
silom otrgnuto od svojeg prirodnog okruenja. Zakljuènim je rijeèima pozvao
Meðimurce da se ukljuèe u «magjarski ivot, v posel obnovlenja orsaga i varmegije
() za krèanstvo, za domovinu i za disciplinu», uz tvrdnju kako je i sam Bog na
strani Maðara.24 Iz ovog se èlanka razabire propagandna linija koju su kasnije
slijedili gotovo svi novinari lista. Jasno su izraavani revizionistièki stavovi, koji
su u drugoj èetvrtini XX. stoljeæa dominirali u svim strukturama maðarskog drutva
22
Velika konferenca, Muraköz, 11. XII. 1942.
23
Nikola Zrinski (1620-1664) hrvatski ban i pjesnik, èesto ga Maðari svojataju kao iskljuèivo
maðarsku povijesnu liènost.
24
Medjimurskom narodu, Muraköz, 11. IX. 1941.
289
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 289 25.10.2005, 21:18

i drave. Specifiènost maðarskog revizionizma bila je u posebnom naglasku na

boanskoj intervenciji i pozivanju na Boga kao izvoru prava Maðarske na teritorije
izgubljene nakon Prvoga svjetskog rata. Pritom je znaèajnu ulogu imala i legenda
o kralju Stjepanu koji je kræanski katolièki svetac. On je postao simbol velikoma-
ðarske ideje i po njemu su maksimalistièke maðarske teritorijalne pretenzije dobile
ime «zemlje krune svetog Stjepana».
Nedugo nakon istupa upana, list je objavio i izjave èelnika novoformiranih
kotareva na podruèju Meðimurja. Oni su se u svojim izjavama vie ogranièili na
ekonomska i socijalna pitanja, uvjeravajuæi èitatelje kako æe svi njihovi napori
biti usmjereni na poboljanje ivota stanovnika prelokog i èakoveèkog kotara.
Pritom je krivnja za sve potekoæe, bijedu i siromatvo prebaèena na jugoslavenske
«okupatore» koji su neodgovorno vladali Meðimurjem i zapustili taj nekoæ bogat
kraj.25 Èlanci u kojima se otro kritizira vrijeme jugoslavenske uprave i najcrnjim
tonovima oslikava tadanje gospodarsko propadanje Meðimurja bili su èesti u
cijelom razdoblju izlaenja lista. U tim se èlancima isticalo kako je Meðimurje
bilo bogat kraj do 1918. godine, pri èemu je namjerno izostavljan svaki spomen
Prvoga svjetskog rata i tadanja gospodarska stagnacija. Istodobno se eljelo stvo-
riti sliku o pljaèkaima s juga, «neodgovornim pekulantima» koji su narod zatupili
politièkim trzavicama umjesto da ga ostave da u miru radi svoj posao.26 Najèeæe
su zavravali najavama o poboljanjima koja æe uslijediti brigom maðarske drave
i njezinih sluba.27 Takvi èlanci ponekad su pisani posve rasistièkim tonom, uz
tvrdnje kako je za Meðimurce prirodno samo «mirno delo, a ne kake politièke
hecarije, ili kake narodnosne senjarije».28 Osim rada, njihov bi jedini drugi interes
bila religija, odnosno redoviti odlasci u crkvu.29 Po tome se moe zakljuèiti da je
karakter nove elite bio duboko konzervativan, posve nemoderan i neusklaðen sa
zahtjevima modernog drutva. Piscu tih rijeèi ideal je devetnaestostoljetno ugarsko
drutvo, on se zalae za brisanje svih politièkih sloboda steèenih raspadom Austro-
Ugarske. Moguænost da prost, neplemenit ili manje imuæan Meðimurec sudjeluje
u politièkom ivotu njemu je smijena ala, a pravo na samoodreðenje naroda
sanjarija za koju Meðimurci nisu stvoreni, pa prema tome niti sposobni. Znakovito
je kako takve ili sliène izjave nisu nikad ponovljene u listu, to moe znaèiti kako
je urednitvo shvatilo da je takav pristup narodu koji se pokuava ukljuèiti u novu
dravnu tvorevinu pogrean i neuèinkovit. No, list se od tog èlanka nikad nije
ogradio, a autor èlanka Ferenc Kélemen nastavio je pisati za Muraköz, pa je posve
25
Pozabili bomo nevole prolih 23 let, Muraköz, 25. IX. 1941.
26
Medjimurje mora biti bogato i sreèno, Muraköz, 11. IX. 1941; Kak se je pokvaril gospodarski
ivot, Muraköz, 18. IX. 1941.
27
Veliki grof, Muraköz, 6. XI. 1941.
28
Novi ivot Medjimurja, Muraköz, 9. X. 1941.
29
Isto.
290
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 290 25.10.2005, 21:18

sigurno da je barem dio suradnika lista, a prema tome i pripadnika nove vladajuæe
elite bio voðen takvom logikom razmiljanja. Za njih je meðimurski teritorij bio
vaniji od goleme veæine meðimurskih stanovnika.
Od prvog broja list Muraköz pokuavao je u meðimurskih Hrvata formirati
svijest o pripadnosti maðarskoj dravi. Tako je u listu stalna bila rubrika «Putovanje
po orsagu», u kojoj se u putopisnoj formi opisivalo ljepote i znamenitosti Maðarske,
«kajti so se te lepote nae i mi knjim spadamo».30 U tim se èlancima osim opisa
maðarskih gradova i pojedinih znamenitosti zanimljivih turistima iznosilo i povijest
maðarske drave i kulture, u pokuaju da se u Meðimuraca probudi osjeæaj zajed-
nitva s Maðarima i Maðarskom. Osim ove rubrike, s vremenom su uvedene i
«Vesti z magjarskih krajov», u kojima su prenoene kratke novosti iz veæih maðar-
skih gradova, i «Nai velki ludi», sa ivotopisima znaèajnih maðarskih povijesnih
liènosti. iren je i kult liènosti Nikole Zrinskoga, uz zanemarivanje njegova hrvat-
skog podrijetla, prikazivan iskljuèivo kao Maðar Miklós Zrinyi, branitelj maðarskih
interesa.31 Èinjenica da je Èakovec bio centar zrinskih posjeda i da je Nikola
umro i pokopan u Meðimurju, vjerojatno je tu imala presudnu ulogu.
Pored Zrinskoga, istican je i Preloanin Márko Gasparich, istaknuti sudionik
maðarske revolucije 1848. godine. U Prelogu je do 1918. postojao njegov spome-
nik, a tada je uklonjen. Povratkom maðarske vlasti u Meðimurje ponovno je posta-
vljen taj isti spomenik, a njegovo je sveèano otvaranje iskoriteno za prvu masovnu
demonstraciju pripadnosti Meðimurja Maðarskoj. Na toj sveèanosti okupili su se
predstavnici lokalnih i upanijskih vlasti, vojske, Crkve, uèitelji s uèenicima,
predstavnici raznih drutava i mnotvo naroda, a sveèanim se govorima na maðar-
skom i na hrvatskom jeziku objanjavao Gasparichev doprinos maðarskoj nacio-
nalnoj ideji.32 Po istom obrascu kasnije su slavljeni svi vaniji maðarski praznici.
Osim Gasparicheva, u Meðimurje se pokualo ucijepiti i kult drugih junaka iz
1848., pa je u jednom èlanku objanjavan znaèaj trinaestorice revolucionarnih
generala strijeljanih u Aradu 1849. godine.33 Meðu njima je osim Maðara bilo i
nekoliko Rumunja i Srba, pa je to koriteno kao dokaz otvorenosti maðarske
drave prema manjinskim etnièkim zajednicama.
List je s burnim odobravanjem popratio svaki napredak u maðarizaciji meði-
murskoga drutvenog ivota. Objavljivane su vijesti o svakom novoosnovanom
maðarskom drutvu i svakoj aktivnosti u kojoj je maðarski jezik zamijenio hrvatski.
S osobitim zanimanjem u listu su praæeni pokuaji odcjepljenja Meðimurja iz
Zagrebaèke nadbiskupije. Maðaroni nikad nisu uspjeli u tom naumu,34 pa je i
30
Putovanje po orsagu, Muraköz, 11. IX. 1941.
31
Zrinyiev duh se vugal, Muraköz, 6. XI. 1941.
32
V Medjimurju za navek ivi duh i domolubnost Gasparics Marka, Muraköz, 9. X. 1941.
33
Trinajst muèenikov v Aradu, Muraköz, 9. X. 1941.
34
Detaljno o toj temi vidi: V. Kalan, Iz vjerskog ivota Meðimurja, Èakovec 2003, 28-33.
291
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 291 25.10.2005, 21:18

najmanja infiltracija maðarskih ideja u vjerski ivot Meðimurja prikazivana kao

trijumf maðarstva. Povodom izbora kantora u legradskoj crkvenoj opæini, pri èemu
je izabran kandidat koji «niti reæ nezna horvatski», u listu je objavljeno da su
«legradski verni medjimurski magjari pokazali svoju vernost k magjariji (...) Gratu-
leramo legradèanom k njihovom magjarskom duhu, oni su vredni nasledniki veli-
koga Zrinyi-a».35
Sliène pohvale uvijek su pratile aktivnost maðarskih uèitelja postavljenih u
meðimurske kole u jesen 1941., uz primjedbe kako na njima lei najveæi dio
posla vezanog uz irenje maðarskog jezika i kulture u Meðimurju,36 i da stanovnici
Meðimurja rado prihvaæaju uvoðenje maðarskog jezika u nastavu.37 Kako stanje
na terenu ipak nije bilo posve u skladu s takvim pisanjem pokazuje jedno pismo
èitatelja, polaznika èakoveèke preparandije koji porijeklom nije bio Meðimurec,
veæ je u Èakovec doselio nakon maðarske okupacije. Iz njegovih rijeèi izbija
razoèaranje mladog èovjeka koji je oèito stigao u Meðimurje pun prosvjetiteljskog
elana i nacionalistièkog zanosa, da bi na kraju bio razoèaran nekooperativnoæu
naroda kojeg je doao prosvijetliti. Èlanak je pun romantièarskih izljeva emocija
s gotovo patetiènim apelima da meðimurski Hrvati kojima je poruka upuæena
shvate kako je u njihovom interesu prihvaæanje novonastalog stanja.38 I tu na
vidjelo dolazi predmoderno, devetnaestostoljetno shvaæanje nacije od kojeg je
pobolijevala velikomaðarska ideja. Eksponentima te politike pred oèima je uvijek
jedino maðarska nacija sa to je moguæe veæim dravnim teritorijem, a svatko tko
se tome naðe na putu nije ni svjestan svoje zablude, taj spava i nuno je probuditi
ga iz tog bezumlja.
Nametanje maðarskog jezika nije se provodilo samo kroz kolski sustav, veæ i
preko novina. U prvih nekoliko mjeseci izlaenja lista Muraköz èesti su bili tekstovi
u kojima se èitateljstvo obavjetavalo o prikladnom i neprikladnom naèinu izraa-
vanja. Nastojalo se iskorijeniti slavenske jeziène konstrukcije,39 zahtijevani su
maðarski pozdravi umjesto hrvatskih40 i uèenje maðarske himne.41 S vremenom
su zahtjevi postroeni, pa je poeljnim postalo to èeæe upotrebljavanje maðar-
skoga, makar bilo iskvareno i netoèno. Èak se i preko kratkih prièa, vjerojatno
izmiljenih, uvjeravalo Meðimurce da u iseljenitvu potomci Meðimuraca nikad u
35
Legrad je pak pokazal, kaj je magjarski, Muraköz, 23. X. 1941.
36
Zavril se teèaj za navuèitele..., Muraköz, 2. X. 1941; Pota vurednika, Muraköz, 16. X. 1941;
Za magjarsku kulturu!, Muraköz, 13. XI. 1941.
37
A magyar tanito, Muraköz, 18. IX. 1941; Pozdrav medjimurskom narodu i tampi, Muraköz,
23. X. 1941.
38
Bratski si damo roke isto, Muraköz, 20. XI. 1941.
39
Moramo govoriti s potuvanjem, Muraköz, 25. IX. 1941.
40
Szebb jövöt! Adjon Isten!, Muraköz, 11. IX. 1941.
41
Boe, blagoslovi magjare, Muraköz, 11. IX. 1941.
292
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 292 25.10.2005, 21:18

meðusobnom razgovoru ne koriste nijedan drugi jezik osim maðarskog.42 Postepeno

je u listu zapoèeta promocija stare ideje zaèete jo u XIX. stoljeæu prema kojoj
Meðimurci nisu Slaveni, veæ poseban narod s vlastitim «meðimurskim» jezikom,
u stvari posebnom varijantom kajkavskog dijalekta. Tvrdilo se kako u Meðimurju
nema tipiènih slavenskih prezimena koja zavravaju na «-iæ» i da postoje mnoga
maðarska.43 To je upotrebljavano kao dokaz nepostojanja ikakvih jeziènih i etnièkih
veza stanovnitva Meðimurja i Hrvata.
Osim optimistièkog prikazivanja nove vlasti s vremena na vrijeme u listu su
tiskani i èlanci iz kojih se vidi da stvarnost nije bila u skladu s maðarskom propa-
gandom. Broj takvih tekstova raste s pribliavanjem zime, kad je zbog oskudice
prehrambenih proizvoda uèestala prodaja namirnica po cijenama viim od onih
koje je propisala drava. Takvu praksu list je najotrije osuðivao kao izdaju domo-
vine, i ponekad su èak u njemu tiskane presude uhvaæenim prekriteljima odredbi
o racionalizaciji i kontroli cijena.44 U jednom takvom sluèaju do izraaja je doao
i antisemitizam autora, koji je za nezakonitu trgovinu optuio idovske trgovce.45
Kako bi se izbjegla i sama pomisao da bi Meðimurci izvan Maðarske ivjeli bez
takvih potekoæa, odmah su objavljivani i èlanci u kojima se opisuje teko stanje
u NDH, prvenstveno oskudica hrane i okrutne borbe s partizanima.46
Povremeno je dolazilo i do sukoba u novoj politièkoj i drutvenoj eliti. Izgleda
da je dio èakoveèkih Maðara i maðarona pokuao na temelju politièkih zasluga
ishoditi materijalne koristi, slube i funkcije. To se novinaru Muraköza nije svidjelo,
veæ je napao takvu praksu kao nemaðarsku.47 S druge strane, u sluèaju kad se jedan
èitatelj tuio uredniku lista na nemar dravnih slubenika, oni su dobili potpunu
potporu urednika unatoè tomu to su dotad mnogo toga obeæali a nijedno od tih
obeæanja izvrili. Rijeèima «voditeli nae varmegije so veè zjavili, kaj oni z naj-
vekom lubavi delaju, kaj bo v Medjimurju se najbole. Stemi reèmi moreju nai
dragi medjimurci biti zadovolni, kajti so ne samo reèi, nego to se bo spunilo, a
nekaj se veè i je»48 pokuao je umiriti èitatelja, no ispraznim eljama i neispunjenim
obeæanjima teko se moglo nadoknaditi neaktivnost i nerad dravne uprave. Kad se
uzme u obzir s kakvim je hvalospjevima praæen poèetak rada maðarskih dravnih
slubenika, koji su prikazivani kao ljudi u koje se moe imati vie povjerenja nego
u vlastita oca,49 postaje jasno da su èak i neki pristae novog reima morali osjetiti
42
Magjarski jezik, Muraköz, 6. XI. 1941.
43
Magjarstvo Medjimurja, Muraköz, 23. X. 1941.
44
Tekoga trofa dobiju..., Muraköz, 23. X. 1941; Nabijanje cen je izdaja domovine te Kralevski
sod v Èakovcu..., Muraköz, 13. XI. 1941.
45
Nepravièno su teli eftati..., Muraköz, 25. IX. 1941.
46
Hirek, Muraköz, 25. IX. 1941.
47
Ja sem magjar!, Muraköz, 11. IX. 1941.
48
Pota vurednika, Muraköz, 16. X. 1941.
49
Navek smo znali, Muraköz, 30. X. 1941.
293
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 293 25.10.2005, 21:18

razoèaranje kad bi iz prve ruke vidjeli pravo lice novih vlastodraca. To objanjava
zato su i nakon nekoliko mjeseci maðarske uprave u Meðimurju jo uvijek postojali
neimenovani «puntari», odnosno buntovnici, koji nisu bili zadovoljni maðarskom
vlaæu nad Meðimurjem.50
Preustroj lista i njegova aktivnost do prvih teih poraza sila Osovine

(travanj 1942 travanj 1943)
Format lista i redakcija reorganizirani su u travnju 1942. godine. Tada je opseg

lista smanjen na 8 stranica, od kojih je prvih 4 bilo pisano maðarskim jezikom pod
naslovom Muraköz, a zadnjih 4 «meðimurskim» jezikom pod naslovom Megyimurje.
Èlanovi redakcije sad su bili veæim dijelom stanovnici Meðimurja, bilo predratni
maðaroni, bilo nakon okupacije doseljeni dravni slubenici i maðarski sveæenici
koji su bili postavljeni na katehetska mjesta u èakoveèkim srednjim kolama. Glavni
urednik i dalje je bio Lajos Szabád, a vlasnik je lista Otto Pecsornik sada i slubeno
deklariran kao jedan od urednika. U prvom broju restrukturiranog lista navedeno je
da æe cilj novina biti «Medjimurje sreèno v blagoslovlenoj magjarskoj domovini».
Uz to, «povrnuti naemu medjimurskomu narodu njegovoga starinskoga lepoga
medjimurskoga jezika». Vano mjesto namijenjeno je narodnim pjesmama koje
«se nesmeju zgubiti v slavenskom morju» i preko kojih bi se najlake promicala
posebna etnièka svijest Meðimuraca.51 No, Maðari i maðaroni nisu nikad priznali
tomu fiktivnom «meðimurskom» narodu pravo na nacionalnu samobitnost. Oni po
toj teoriji dodue nisu Maðari, ali im je doputeno biti samo dijelom maðarske
politièke nacije. Èlanci pisani u tom stilu glavno su obiljeje ureðivaèke politike
lista u ovom razdoblju.52
Poseban vid propagande ideje «meðimurskog» naroda bile su organizirane
proslave dravnih praznika, a osobito proslave 16. travnja, dana «osloboðenja»
Meðimurja. Takve sveèanosti organizirane su u svim veæim meðimurskim mje-
stima, a najveæa u Èakovcu 18. IV. 1942. godine. Novinari lista su procjenjivali
kako je tom skupu prisustvovalo izmeðu 10 i 25 tisuæa oduevljenih ljudi,53 èime
se eljelo prikazati jednoduno pristajanje Meðimuraca uz maðarsku ideju. Istini-
tost tih tvrdnji je upitna, buduæi da je proslava zaokupila i panju vlasti NDH,
kojima je iz varadinskih civilnih i vojnih izvora javljeno da je proslava mlako
50
Veliki grof..., Muraköz, 6. XI. 1941; Bratski si damo roke, Muraköz, 20. XI. 1941.
51
Naim èitatelam, Megyimurje, 27. III. 1942.
52
Vara Csaktornya, Megyimurje, 24. IV. 942; Neterne reèi, Megyimurje, 15. V. 1942; Julius
9., Megyimurje, 3. VII. 1942; De si tefan Kral, Megyimurje, 14. VIII. 1942; Nae leventake
puce, Megyimurje, 25. XII. 1942; Spomen marciua 15-ga, Megyimurje, 12. III. 1943.
53
Vara Csaktornya, Megyimurje, 24. IV. 1942; Jeden glas, Megyimurje, 1. V. 1942.
294
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 294 25.10.2005, 21:18

doèekana u stanovnitvu.54 Sve takve proslave izvoðene su po sliènom obrascu

u njima su sudjelovala sva graðanska drutva, predstavnici vlasti i vojske, prosvje-
tari s uèenicima, maðarski sveæenici kojima je doputen rad u zagrebaèkoj nad-
biskupiji. Nakon sveèane mise na maðarskom jeziku proslava je uz mimohod
raznih maðarskih drutvenih organizacija premjetana na otvoreno, gdje bi na
nekom nacionalistièkim nabojem nabijenom mjestu, poput spomenika Nikoli Zrin-
skom u Èakovcu ili Márku Gasparichu u Prelogu, bili odrani govori u kojima se
slavilo maðarsku naciju i dravu. Ponekad bi to bilo praæeno recitacijama maðar-
skih domoljubnih pjesama koje su izvodila djeca kolskog uzrasta, to je upotre-
bljavano kao potvrda napretka jeziène maðarizacije u kolama. Èlanci o tim sveèa-
nostima redovito su zavravali zakljuèkom kako su takve proslave nepobitan dokaz
«da je Megyimurje nigdar drugo ne bilo, nemre biti i nabo drugo kak magyarsko».55
Takve priredbe redovito su odravane u meðimurskim mjestima do sredine 1943.
kad je zbog ratnih nedaæa i potrebe za tednjom, a vjerojatno i zbog sve slabijeg
odaziva naroda, ukinuta praksa velikih nacionalistièkih slavlja.
Jedna od vidljivijih promjena u listu bila je konaèna standardizacija pravopisa.
Iako je jo u travnju i svibnju 1942. moguæe naiæi na pokoju rijeè napisanu hrvat-
skim pravopisom, s vremenom maðarski pravopis postaje normom u pisanju kaj-
kavskih rijeèi. Tako dotadanje Medjimurje postaje Megyimurjem, a za sva imena
ljudi i mjesta ne koriste se vie hrvatski veæ maðarski nazivi. Dokazivanje razlièi-
tosti meðimurskog stanovnitva od Slavena ilo je tako daleko da se èak i preko
naziva prehrambenih proizvoda pokualo objasniti narodu neprihvatljivost tokav-
skog standarda. «...peèenku, trukle, gibanice, keleice, zlevanjke, (...) baol i
zelje z mesom, gance s cvirki, ili z mlekom, (...) kuète, lopatice, rebra, kokoinju
juhu» suprotstavlja se «pasulju ili supi od peradi ili kupusu», uz napomenu kako
bi «da je trpela ta nesreèna Jugoslavija jo deset let, na narod pomalem pozabil
svojega lepoga megyimurskoga jezika, teroga je govoril jezero let i nièi ga pre
tem ne bantuval, a bo ga v miru govoril jo jezero let i nabo se vtopil v slavenskom
morju».56 Ne moe se ne primijetiti kako je autor teksta pokuao i u izboru jela,
èija imena dri specifiènima za razdoblje jugoslavenske vlasti, pokazati da je
tada meðimurski stol bio prazniji, odnosno da je Meðimurju bilo bolje do 1918.
godine. Fiktivni meðimurski jezik ipak nije u maðaronskim planovima imao ni-
kakvu trajniju ulogu. Unatoè proklamiranju prava na poseban jezik, stanovnitvu
Meðimurja i dalje je nametano obavezno uèenje «dravnog» maðarskog jezika.57
54
Graða za povijest sjeverozapadne Hrvatske u narodnooslobodilaèkoj borbi i socijalistièkoj
revoluciji 1941-1945. (dalje: Graða), tom II, dok. 234, str. 462; tom II, dok. 237, str. 472.
55
Prvo leto dni, Megyimurje, 24. IV. 1942.
56
Megyimurska narodna izloba, Megyimurje, 17. VII. 1942.
57
Magyarska kola, Megyimurje, 15. V. 1942; 300 000 pengo za megyimurske kole,
Megyimurje, 21. VIII. 1942; Kaj je novoga?, Megyimurje, 18. IX. 1942; Magyarska kola,
Megyimurje, 15. V. 1942.
295
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 295 25.10.2005, 21:18

To je opravdavano potrebom da svatko bude u moguænosti ostvarivati sva svoja

prava i dunosti u maðarskoj dravi, uz èeste napomene kako je mjerilo èovjeka
broj razlièitih jezika koje poznaje.58
U propagandu etnièke posebnosti Meðimuraca ukljuèila se i vladajuæa stranka
MEP,59 kao i njezini èlanovi u vrhu dravnog aparata, poput premijera Miklósa
Kallaya.60 Iz toga se vidi kako maðarizacijska politika nije nastala u uskim lokalnim
okvirima, veæ je bila prihvaæena i provoðena od cijeloga dravnog aparata. Maðar-
ski jezik uèili su i vojni obveznici u toku vojnièke obuke.61 List Muraköz `Megyi-
murje svaku je javnu upotrebu maðarskog jezika od Meðimuraca, a posebno mladih,
smatrao potvrdom njihova maðarskog duha, koji je zaspao u toku jugoslavenske
«okupacije» i koje je trebalo probuditi iz tog sna.62 I ovdje na povrinu izbija
èvrst stav o potrebi buðenja svijesti o posebnosti etnièke zajednice, svojstven
XIX. stoljeæu. Da stvari nisu bile ba tako crno-bijele i da je prihvaæanje maðarskog
jezika rijetko bilo dobrovoljno i bez prisile, pokazuju prijetnje koje su nedugo
prije tih trijumfalnih rijeèi bile upuæene onima koji ne pokazuju interes za uèenje
maðarskog jezika.63
Kultura je bila drugo vano podruèje na kojem se htjelo dokazati razlièitost
Meðimuraca od Hrvata i sliènost s Maðarima. Pokrenuto je, ali nikad dovreno,
osnivanje muzeja èija bi zadaæa bila «dokazati na se strane, kaj je megyimurski
narod bil navek magyarski».64 Sredinom 1942. u promidbu maðarske kulture
ukljuèena su i kulturno-umjetnièka drutva s podruèja Zaladske upanije koja
poèinju nastupati u Èakovcu.65 Uz to, povodom proslave blagdana svetog Stjepana,
u Budimpetu je 1942. poslana grupa meðimurskih mladiæa i djevojaka u narodnim
nonjama kako bi se njihovim sudjelovanjem u sveèanosti dokazalo «da je ta
zemla èrez jezero let navek bila jedinstvena magyarska. (...) Ako i v govorenju
nesu jednaki, ali v srcu su je».66
I pored ovakvih oèitih maðarizacijskih nastojanja list je tvrdio kako je Maðarska
najotvorenija od svih europskih drava prema svojim manjinama jer tu «narodnosti
vivaju sa prava, govoriju z svojim materinskim jezikom i slobodno si rezvijaju
svoju kulturu».67 No, ti èlanci su donosili slabog ploda. Najtee udarce ideji «meði-
58
Magyarska kola, Megyimurje, 15. V. 1942; Prvi magyarski kolski seminarium,
Megyimurje, 12. VI. 1942.
59
Konferencija , Megyimurje, 2. X. 1942.
60
Veliki govor, Megyimurje, 23. XI. 1942.
61
Magyarska kola za honvede, Megyimurje, 22. I. 1943.
62
Zabava naih leventaov, Megyimurje, 26. II. 1943; Kak nai deaki, Megyimurje, 12. III. 1943.
63
Metri pazite!, Megyimurje, 4. XII. 1942.
64
Megyimurju je potreben muzeum, Megyimurje, 10. IV. 1942.
65
Kulturne veze, Megyimurje, 8. V. 1942.
66
Bokretai Megyimurja, Megyimurje, 4. IX. 1942.
67
Magyarska..., Megyimurje, 28. V. 1943.
296
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 296 25.10.2005, 21:18

murskog» jezika zadala je upravo njezina nedoreèenost i netoènost. List se 1943.

sa zgraanjem sablanjavao nad tvrdnjama jednoga mladog Meðimurca da u nje-
govu kraju ljudi ne govore onim jezikom kojim je list pisan.68 S obzirom da kaj-
kavski dijalekt nije standardiziran, i praktièki svako selo ima neke vlastite oso-
bitosti u izgovoru pojedinih rijeèi, ta je zamjerka listu vjerojatno bila sasvim na
mjestu. No, pisac èlanka to uopæe nije uzeo u obzir, moda i zato jer naprosto nije
dolazio u kontakt s Meðimurcima iz sela udaljenih od Èakovca, pa nije znao da
kajkavsko narjeèje Gornjeg Meðimurja moe biti posve nerazumljivo stanovni-
cima Donjeg Meðimurja. Umjesto toga odmah je tekim rijeèima optuio mladog
èitatelja da ne zna «megyimurski jezik», pa se iz toga vidi da je miroljubivo
ophoðenje maðarona prema meðimurskim Hrvatima bila samo krinka koja je
skrivala nimalo bezazlene namjere odnaroðenja i umjetne promjene identiteta
cijeloga jednog kraja i nekoliko desetaka tisuæa ljudi.
Najveæi trn u oku maðarskih vlasti bilo je djelovanje hrvatskih sveæenika u
Meðimurju. Kako su samo trojica maðarskih sveæenika dobila dozvolu rada u
Meðimurju, i to zbog inzistiranja Maðara da barem vjerouèitelji u kolama i vojni
sveæenici budu Maðari, Zagrebaèka nadbiskupija uspjela je zadrati upravu nad
meðimurskim upama.69 Zbog toga je u listu voðena ustra promidba aktivnosti
maðarskih sveæenika. Navodili su se njihovi uspjesi u organizaciji sve èeæih
misa na maðarskom jeziku, najèeæe za odreðene skupine vjernika, npr. vojsku,
ðake ili pripadnike poluvojne organizacije mladei Levente.70 U tome se ilo tako
daleko da se isticalo kako je tek njihovim dolaskom poèeo pravi razvoj vjerskog
ivota u Meðimurju.71 Od tih maðarskih sveæenika nije se oèekivao samo rad na
vjerskom polju, nego i propaganda maðarske kulture. I ovdje je teite djelovanja
bilo na radu s mladima, s namjerom da se mladei koja je u toku jugoslavenske
vlasti bila «vun skluèena s sake magyarske kulture» vrati maðarski identitet.72
Svim vanijim vjerskim sveèanostima pripisivao se maðarski karakter, pa je tako
èakoveèko protenje 1942. okarakterizirano kao «pravo magyarsko proèenje».73
S obzirom da su maðarski sveæenici jedini trajni kontakt imali samo s mladima,
najèeæe preko leventake organizacije, nije se moglo izbjeæi svojevrsnu militari-
zaciju vjere. S vremenom su s frontova poèele stizati sve loije vijesti i pokazalo
se da rat na istoku ni izdaleka nije dobiven kako su novine tvrdile u kasno ljeto
1942. godine. Zbog toga poèinje isticanje vanosti vojnièkih vrijednosti i znanja,
68
Neterne reèi..., Megyimurje, 3. XII. 1943.
69
Detaljno o tom pitanju: Kalan 2003.
70
Versko ivlenje, Megyimurje, 3. IV. 1942; Verski navuki, Megyimurje, 29. V. 1942; Detaljno
o Levente organizaciji: Kalan 2002, 41-42.
71
Versko ivlenje, Megyimurje, 3. IV. 1942.
72
Sprièavanje, Megyimurje, 19. III. 1943.
73
Prvo magyarsko proèenje, Megyimurje, 7. VIII. 1942.
297
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 297 25.10.2005, 21:18

pri èemu se kræanstvo Maðara uvijek istièe kao kvaliteta koja æe presuditi u
krvavom sukobu s boljevièkim bezbonicima.74 Pritom se nije proputalo naglasiti
slavenski karakter boljevizma, uz tvrdnje kako je u toku jugoslavenske vlasti
mlade odgajana u slavensko-komunistièkom duhu, protiv Boga i ljubavi prema
blinjem.75 Loe vijesti s istoka, osobito unitenje njemaèke 6. armije kod Staljin-
grada, prouzroèilo je lavinu jadikovka o bezbonitvu koje se iri svijetom,76 i
dovelo do potpunog stavljanja vjere u slubu drave, s gotovo nacistièkim pogle-
dom na svijet u kojem je vjera samo sredstvo za jaèanje volje, èijom se snagom
moe prevladati sve potekoæe koje donosi rat.77 Takvi èlanci kulminirali su nepo-
sredno prije Uskrsa 1943. kad se boljevizam prikazuje kao najveæa opasnost
koju je kræanstvo ikad doivjelo i èija bi pobjeda oznaèila kraj kulturne Eu-
rope.78
Takvo pisanje posve je razlièito od onoga kakvo je dominiralo u listu do ljeta
1942. godine. Tada su u stalnoj rubrici s ratnim izvjeæima donoene samo dobre
vijesti o pobjedama osovinskih trupa, s posebnim naglaskom na izvrstan razvoj
ratne situacije na istoènom bojitu. Te vijesti objavljivane su na prvim stranicama
do kasnog ljeta 1942. kada sele prema kraju novina. To bi moglo imati veze sa
sve èeæim glasinama o looj ratnoj sreæi maðarskih trupa, meðu kojima je bio i
velik broj unovaèenih Meðimuraca. List se otrim rijeèima oborio na irenje takvih
«neistinitih glasina».79 Potkraj godine poèela su prva sovjetska bombardiranja
maðarskog teritorija, to je u prvi mah izazvalo jo glasnije isticanje domoljublja
na stranicama lista,80 ali i redovite èlanke o naèinima obrane od zraènih napada.
U isto vrijeme objavljivani su tekstovi o gladi i drugim nedaæama na strani Savez-
nika,81 kako bi se pokazalo da su neprijatelji sila Osovine u mnogo gorem poloaju
od Maðarske. Sve èeæe su citirane izjave Adolfa Hitlera i drugih njemaèkih
politièara, u kojima se redovito najavljivala pobjeda nad boljevizmom. Rat na
istoku prikazivan je kao borba za pokrtenje pogana,82 a vojnici osovinskih zemalja
kao borci za obranu Europe.83 Na povrinu je izbila i tipièna srednjoeuropska
74
Prvo jesensko, Megyimurje, 23. X. 1942; Nae leventake puce, Megyimurje, 25. XII.
1942.
75
Nae leventake puce, Megyimurje, 25. XII. 1942.
76
Korizmene misli, Megyimurje, 2. IV. 1943.
77
Vera nas èuva, Megyimurje, 5. II. 1943.
78
Vuzem 1943., Megyimurje, 24. IV. 1943.
79
Kaj je novoga?, Megyimurje, 7. VIII. 1942.
80
Bolevièke bombe v Budapetu, Megyimurje, 11. IX. 1942.
81
Kak se ivi v Londonu, Megyimurje, 30. X. 1942; Kak se denes ivi v Moskvi, Megyimurje, 13.
XI. 1942.
82
Vidli smo zvezdu, Megyimurje, 8. I. 1943.
83
Obrana Europe, Megyimurje, 5. III. 1943.
298
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 298 25.10.2005, 21:18

predodba o sebi kao povijesnim braniteljima kræanstva, pa se i maðarske vojnike

slavilo kao nastavljaèe tisuægodinje tradicije borbe za oèuvanje zapadne kulture
i kræanstva.84 Britance i Amerikance nije se dralo nastavljaèima europske kulture,
veæ izdajnicima europskih vrijednosti. Dokaz te izdaje i vjerolomnog karaktera
Angloamerikanaca novinari lista vidjeli su u bombardiranju okupiranih europskih
gradova koje je poèetkom 1943. godine uzimalo sve veæeg maha. Kod toga su u
prvi plan stavljane tvrdnje kako su najèeæe rtve bombardiranja civili, sveæenici
i opatice, kako se rue crkve i pokuava iskorijeniti kræanstvo.85 Otkriæe sovjetskog
zloèina u Katynskoj umi takoðer je iskoriteno za blaæenje antifaistièkih savez-
nika.86 Ipak, sva propagandna aktivnost nije mogla zaustaviti kruenje loih vijesti,
pa je krajem travnja 1943. prvi put i u samom listu priznato «da nam denes slabee
ide», èemu je «kriv velki svetski tabor».87
Osobito detaljno list se bavio radom organizacije Levente. Sudjelovanje u aktiv-
nostima te udruge bilo je obavezno za sve mladiæe od 14 do 21 godine, pa èak i za
starije ako bi bili proglaeni nesposobnima za vojnu slubu. Preko te organizacije
lako se moglo propagirati maðarsku nacionalnu ideju.88 Kako taj posao nije bio
posve lak svjedoèi i jedan èlanak iz ljeta 1942. godine, u kojem se priznaje kako
je teko mladei odgojenoj u drugoj dravi ucijepiti domoljubne osjeæaje prema
Maðarskoj. U tom se èlanku trai da se u obuci leventaima preko kulta Zrinskih
pokae «Magyarsku od predi Trianona», veliku i moænu dravu, a ne krnju meðu-
ratnu dravicu. Kako ti mladiæi ne znaju dobro maðarski jezik, treba ih uèiti
maðarske rijeèi, i to strpljivo i polako, samo 10 rijeèi po vjebi a ne brzopleto.89 U
praksi je to bilo mnogo brutalnije i nasilnije, uz okrutne kazne za prekritelje
discipline o èemu govore brojni hrvatski izvori kako ustaki, tako i partizanski.90
Zbog toga ne èudi da su mnogi leventai izbjegavali sudjelovanje u radu organi-
zacije, na to je sa stranica lista Muraköz Megyimurje odgovoreno prijetnjom
zatvorskim kaznama svima koji budu izbjegavali redovite vjebe i mise na ma-
ðarskom jeziku.91 Razloge slabe posjeæenosti tim vjebama moe se traiti i u
ekonomskoj strukturi meðimurskog stanovnitva. To su bili uglavnom seljaci s
malim zemljinim èesticama koje je svaki izostanak sinova sposobnih za rad u
polju teko pogaðao, osobito u jesensko vrijeme kad je takvih poslova najvie.
84
Pozdrav povrnjenim honvedam, Megyimurje, 9. IV. 1943.
85
Taborski glasi, Megyimurje, 12. III. 1943.
86
Taborski glasi isto, Megyimurje, 24. IV. 1943.
87
Pismo s fronte, Megyimurje, 30. IV. 1943.
88
Verski navuki..., Megyimurje, 29. V. 1942.
89
Kak je treba mutrati..., Megyimurje, 12. VI. 1942.
90
Graða, tom II, dok. 234, str. 462; tom II, dok. 237, str. 470; tom II, dok. 247, str. 489; tom VII,
dok. 152, str. 603.
91
Poziv!, Megyimurje, 18. IX. 1942.
299
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 299 25.10.2005, 21:18

Izgleda da su bile èeste pritube tog karaktera, pa je u listopadu 1942. privremeno

dozvoljeno izostajanje s vjebi za djecu poljodjelaca.92 I djevojkama je bilo omo-
guæeno pristupanje leventakoj organizaciji, no takve su bile rijetke. Patrijarhalnost
ruralnog drutva je najvjerojatniji razlog slabijoj zastupljenosti enskih leventaica.
Jedino brojnije levente drutvo za djevojke organizirano je u Granerovoj tvornici
tekstila u Èakovcu, vjerojatno zbog osobnog angamana Marianne Zetelaki Tóháty,
socijalne povjerenice te tvornice, doseljene u Meðimurje nakon maðarske okupa-
cije.93 Ona je zanimljiva i po tome to je jedina meðimurska ena koja se indivi-
dualno èesto spominje u listu. Ona se raznim zaslugama u domoljubnom radu
uspjela izdignuti iznad uobièajene uloge koje je maðarsko drutvo tog vremena
namijenilo enama. Èesto se spominjalo humanitarne aktivnosti «Drutva maðar-
skih ena», no bez isticanja pojedinih èlanica te udruge. Osim preko tog drutva,
ena je mogla izboriti bolji status jo samo preko uèiteljskog zanimanja. Pripadni-
cama seljaèkog ili radnièkog sloja takve moguænosti drutvene afirmacije nisu
bile otvorene, veæ je smatrano kako je njihov posao iskljuèivo briga oko kuæe i
djece.94 Majke s brojnom djecom isticane su kao primjer svim enama, a majèinstvo
je prikazivano kao ostvarenje ideala enstvenosti.95 I ovdje je drutvene norme
odreðivao konzervativni pogled na svijet.
Konzervativnost lista Muraköz `Megyimurje vidljiva je i iz stalnog promicanja
patrijarhalnog drutva, s likom regenta Miklósa Horthyja na vrhu hijerarhije. On
je prikazivan kao otac domovine, kao èovjek koji je najzasluniji za opstanak
Maðarske i onaj koji je uveæao dravu do nekadanjih granica. Najopirniji hvalo-
spjevi njegovu geniju pisani su povodom njegova roðendana.96 Nakon smrti nje-
gova sina gotovo je cijeli broj lista posveæen toj osobnoj Horthyjevoj tragediji i
tada je kult njegove liènosti dosegao vrhunac, uz primjedbe kako on u svemu
dijeli sudbinu svog naroda, pa i u rtvama podnesenim za domovinu.97 S vremenom
se uz Horthyja poèelo osobito pohvalno pisati i o Hitleru, no nikad tako opirno
kao o Horthyju, za kojeg se isticalo da je jo 1919. godine prvi u Europi stupio u
borbu protiv komunizma.
Podruèje na kojem su najvidljivije promjene do kojih je dolo u ovoj fazi
djelovanja lista jest gospodarstvo. Gospodarske vijesti bile su dosta jako zastu-
pljene od poèetka izlaenja novina u reformiranom izdanju, no u prvo vrijeme
radilo se iskljuèivo o savjetima poljodjelcima o naèinima kako poboljati proiz-
92
Kaj je novoga?, Megyimurje, 30. X. 1942.
93
Kak se magyarska drava briga..., Megyimurje, 17. IV. 1942.
94
Vladin program..., Megyimurje, 8. I. 1943; Kaj se v Granerovoj fabriki..., Megyimurje, 12. II.
1943.
95
Materin dan, Megyimurje, 8. V. 1942; Dika matere..., Megyimurje, 11. IX. 1942; Parada
materam..., Megyimurje, 18. IX. 1942.
96
Pozdrav naemu Gospodaru, Megyimurje, 19. VI. 1942.
300
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 300 25.10.2005, 21:18

vodnju. S vremenom poèinju kritike usmjerene protiv pekulanata i crne burze,98

i apeli za veæim naporima kako bi se dobio rat i olakao ivot stradalnicima.99
Kao i 1941. godine, s dolaskom zime raste broj napisa protiv crne burze, verca i
trinih pekulacija,100 uz uspostavu èvræe kontrole drave nad prikupljanjem
poljodjelskih proizvoda.101 Zapoèinje i jaka propaganda kojom se nastojalo uvjeriti
èitatelje u brigu drave za boljitak naroda, osobito preko tumaèenja poveæanja
izdataka za gospodarstvo iz dravnog budeta kao dokaza brige za poljodjelce.102
U tom razdoblju jo uvijek se za neprilike u gospodarstvu krivilo jugoslavensko
naslijeðe, tadanju nebrigu i loe gospodarenje.103 No, istodobno se prijetilo silom
onima koji ne daju dovoljno uroda na otkup dravi,104 a sve brojniji bili su i savjeti
o koritenju zamjenskih proizvoda umjesto onih koji nedostaju na tritu.105 Tiskani
su tekstovi o brizi drave za meðimurske radnike, pri èemu upada u oèi da je sav
napredak ostvaren na kulturnom polju organiziraju se izleti na Balaton, prikazuju
maðarski filmovi, osniva knjinica106 a njihov socijalni poloaj ostaje isti. Uz
sve probleme u gospodarstvu i opskrbi, ipak se isticalo da Maðarska vodi brigu o
okupiranim krajevima bolje od drava koje su tu prije vladale, pri èemu se odluku
vlade o brisanju poreznih dugova isticalo kao potvrdu maðarske susretljivosti.107
Da stvari ni tu nisu bile posve u skladu s propagandom, vidi se iz sluèaja kojim
se list bavio poèetkom 1942. godine. Naime, u listu je krajem veljaèe objavljen
oglas u kojem se trailo 450 najamnih radnika za rad na poljoprivrednom dobru
Esterházy, koji bi prema oglasu dobili vie nego izdanu plaæu u poljoprivrednim
proizvodima. Sljedeæih je tjedana dio radnih mjesta popunjen, ali je i mjesec
dana kasnije jo uvijek manjkalo 120 teaka. Zbog toga se jednim èlankom pisanim
otrim tonom prozvalo kao izdajice one koji ne ele raditi i molilo stanovnitvo
da ne vjeruje raznim «puntarima». Pritom nije navedeno tko s u ti buntovnici i
kakvim su glasinama privukli bijes vlasti. Èlanak zavrava otvorenom prijetnjom:
«to nabo iel, pe na sod».108 Stvari postaju jasnije veæ od sljedeæeg broja lista, u
kojem se priznaje da je slab odaziv radnika moda rezultat loih iskustava
97
Megyimurje, 28. VIII. 1942.
98
Povanje, potronja i cene, Megyimurje, 7. VIII. 1942.
99
Dvaput da..., Megyimurje, 21. VIII. 1942.
100
Sodbeni stol, Megyimurje, 30. X. 1942.
101
Novi red povanja..., Megyimurje, 16. X. 1942.
102
Miljoni..., Megyimurje, 29. I. 1943.
103
Spravlaju se..., Megyimurje, 22. I. 1943.
104
Kaj treba znati..., Megyimurje, 5. II. 1943.
105
Gospodarstvo, Megyimurje, 5. III. 1943.
106
Kaj se v Granerovoj fabriki..., Megyimurje, 12. II. 1943.
107
Socialno gospodarenje Magyarske, Megyimurje, 26. III. 1943.
108
Neterne reèi..., Megyimurje, 26. III. 1943.
301
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 301 25.10.2005, 21:18

prethodne godine kada su mnogi teaci odradili cijelu sezonu, a kod isplate su bili
prevareni i otputeni bez plaæe. List ipak tvrdi kako se te godine takve stvari neæe
ponoviti jer je poslodavac pouzdaniji.109 Izgleda kako ni tada nije osigurana sva
potrebna radna snaga, jer je isti oglas tiskan i u kasnijim brojevima, no bez naznake
broja potrebnih radnika. Slièni primjeri vidljivi su i u hrvatskim partizanskim
izvorima, u kojima se u skladu s marksistièkom ideologijom navode eksploatacijski
postupci Maðara u Meðimurju.110 Sve to nedvojbeno pokazuje pravu narav maðar-
ske uprave, èiji su provoditelji bili zaineresiraniji za oduzimanje nego za davanje.
Ekonomske prilike pogorale su se 1943. godine, kada se i sam list naao na
udaru ekonomskog nazadovanja. Dolo je do njegova poskupljenja, a iz nagovora
èitateljima da ne odustanu od pretplate111 moguæe je razabrati da èitateljstvo lista
nije bilo brojno, niti oduevljeno novom cijenom, pa je i mali pad prodaje novina
znaèio teke financijske gubitke vlasnicima. Osim po hajci na vercere i one koji
sudjeluju u sivoj ekonomiji, teina ekonomskog poloaja u kojem se Maðarska
zatekla sredinom 1943. godine vidi se i po stalnom nizanju sve stroih odredbi o
kontroli proizvodnje i dravnom prikupljanju sirovina i namirnica. S dolaskom
zime problemi u opskrbi dostiu vrhunac.112 Unatoè èestim propagandnim èlancima
u kojima se promièe dobrovoljno sudjelovanje u rekviziciji prehrambenih proiz-
voda, potkraj 1943. vladini slubenici priznaju kako te akcije donose slabog ploda,
a seljaci izbjegavaju predavati dravi svoje proizvode. Dotad je u Zaladskoj u-
paniji naplaæeno tek 56% propisanog poreza, pa su sve èeæe primjenjivane kazne
za one koji su pokuavali izbjeæi plaæanje poreza i drugih dravnih nameta.113
Izgleda kako pozivi poljoprivrednicima da se poput vojnika trude ratovati za do-
movinu na bojitu «gospodarske fronte» nisu urodili plodom. Tada je tiskan kratki
èlanak koji parafrazirajuæi «Deset Bojih zapovijedi» govori kako treba pridonositi
ratnom naporu drave. Izmeðu ostaloga zahtijevao se marljivi rad, suzdravanje
od ometanja vladajuæih struktura nerealnim zahtjevima (pri èemu se ne spominje
kakvi su to nerealni zahtjevi i po kojem se mjerilu mjere), nesudjelovanje u trgovini
na crno, pa èak i pijuniranje suseljana i prijavljivanje vlastima onih koji se koriste
uslugama takve trgovine.114 Uoèljiva je militarizacija gospodarstva jer se poljopri-
vrednike naziva «vojnicima gospodarske fronte»,115 ali i koritenje vjerskih osjeæaja
u propagandi. Uzroke tomu treba traiti i u religioznom karakteru ruralnog stano-
109
Vano..., Megyimurje, 2. IV. 1943.
110
Graða, tom III, dok. 349, str. 826.
111
Kaj je novoga?, Megyimurje, 9. VII. 1943; Poziv pretplatnikam, Megyimurje, 23. VII. 1943.
112
Megyimurje, 10. XII. 1943; Gospodarstvo, Megyimurje, 17. XII. 1943.
113
Sesija, Megyimurje, 17. XII. 1943.
114
10 zapovedi za soldate gospodarske fronte, Megyimurje, 28. V. 1943.
115
Militarizacija gospodarstva je i u industriji provoðena s mnogo otrine, i sve su veæe meðimurske
tvornice do kraja 1943. prele pod vojnu upravu (detaljnije o tom pitanju: Kalan 2000).
302
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 302 25.10.2005, 21:18

vnitva na koje je ta propagandna akcija bila usmjerena, ali i u strukturi urednitva

lista gdje su maðarski sveæenici djelatni u Meðimurju igrali zapaene uloge.
List je igrao aktivnu ulogu u reviziji agrarne reforme provedene u Meðimurju
u vrijeme jugoslavenske vlasti. Prve vijesti o reviziji pojavile su se krajem proljeæa
1942. uz tvrdnje kako neæe izgubiti zemlju oni koji su prije uspostave jugoslavenske
vlasti stanovali u Meðimurju. Tom revizijom ispravila bi se nepravda i zemlju bi
dobile maðarske obitelji koje su upravo zbog maðarstva bile iskljuèene iz refor-
me.116 Èlanovi vladajuæe stranke takoðer su poèeli agitirati za reformu, zaèinivi
je antisemitskim izjavama u kojima se tvrdilo da æe glavnina zemlje biti oduzeta
idovima, jer treba «z naroda stranjsku fajtu vun spraviti».117 Sva umirivanja
naroda kako oni koji su vjerni Maðarskoj neæe ostati bez zemlje ostala su bez
ploda, pa je veæ u ljeto iste godine bilo potrebno prijetiti i opovrgavati glasine da
æe Meðimurci izgubiti zemlju dobivenu reformom.118 Do tih je glasina dolo zbog
postupka Maðara prema istarskim kolonistima doseljenim dvadesetih godina u
prekomursko selo Petiovce, koje je silom iseljeno. U Meðimurju se odmah proèulo
o tom dogaðaju i poèele su kolati glasine da æe se slièno postupiti i s Meðimur-
cima.119 Demantiranja tih glasina su i kasnije objavljivana u listu, uz ponavljanje
kako se svi oni koji su vjerni Maðarskoj nemaju èega bojati.120 Kad je kontrola
konaèno privedena kraju u ljeto 1943. godine, list je trijumfalno ustvrdio kako se
pokazalo da su sve glasine bile lane i zlonamjerne.121
Bitna odrednica ureðivaèke politike lista i dalje je bio estoki revizionizam
usmjeren protiv meðuratnog ureðenja Europe. Za sve maðarske nedaæe krivilo se
amerièkog predsjednika Woodrowa Wilsona i njegove ideje o pravu naroda na
samoodreðenje.122 Razdoblje u kojem je Meðimurje bilo dijelom Jugoslavije i
dalje je uz vie ili manje uvredljive pridjeve nazivano «okupacijom»,123 kad nita
nije funkcioniralo, kad su mladiæi morali sluiti vojsku u dalekoj Makedoniji,
kad se narod zatupljivalo beskorisnom stranaèkom politikom.124 Pritom je preuæi-
vana èinjenica da su pod Maðarskom mladi Meðimurci vojsku sluili u jo daljim
ruskim stepama i da totalitaristièki maðarski politièki sustav nije postizao bolje,
nego èak gore rezultate od starojugoslavenskoga. Bitna razlika u odnosu na pret-
hodno razdoblje jest ublaavanje antihrvatske propagande, vjerojatno s ciljem da
116
Prekontrolerali bodo..., Megyimurje, 22. V. 1942.
117
Pecsornik Otto..., Megyimurje, 19. VI. 1942.
118
Opomena agrarnim interesentima, Megyimurje, 14. VIII. 1942.
119
Graða, tom II, dok. 247, str. 490.
120
Agrarna reforma..., Megyimurje, 16. X. 1942; Hapili se bodo..., Megyimurje, 16. IV. 1943.
121
Kontrola..., Megyimurje, 18. VI. 1943.
122
Narod Megyimurja, Megyimurje, 10. IV. 1942.
123
Prvo leto dni, Megyimurje, 24. IV. 1942.
124
Miljoni..., Megyimurje, 29. I. 1943.
303
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 303 25.10.2005, 21:18

se nepotrebno ne provocira susjede koji bi u buduænosti mogli postati opasnim

protivnicima.125 No, kako se takvim èlancima ne bi osokolilo protivnike maðarske
vlasti, s vremena na vrijeme pisano je i o problemima u Hrvatskoj, s posebnim
naglaskom na partizanska zlodjela.126
Uz opsenu propagandnu akciju u kojoj su svi projekti maðarske vlasti prika-
zivani u najboljem svjetlu, povremeno su objavljivani i èlanci u kojima se prijetilo
razlièitim «puntarima» da ne pokuavaju nikakve pobune,127 i da su njihovi napori
uzaludni jer neæe koditi maðarstvu.128 Apeliralo se na puk da takve sam odstrani iz
svojih redova.129 Sredinom 1942. na udar su kritike doli meðimurski komunisti.130
Nove prijetnje uslijedile su u studenome iste godine, nakon partizanske sabotae na
eljeznièkoj pruzi prema Budimpeti. «Megyimurski narod se mora trsiti odhititi
od sebe se sumlive ludi, odvrnuti sakoga, to ne dela poteno za narod i domovinu».131
Brutalni postupak vojske i andarmerije protiv naroda koji je uslijedio i izazvao
veliko nezadovoljstvo u listu nije spominjan. Pritom je bez ikakve selekcije naprosto
uhiæeno oko 350 sumnjivaca, bez ikakve istrage ili dokaza njihove krivnje.132 Osim
partizanskih akcija èeste su bile i anonimne prijetnje dravnim slubenicima koji su
takoðer osuðivani na stranicama lista,133 a irenje raznih glasina uzelo je takvog
maha da su postroene kazne predviðene za takav prijestup.134
Aktivnosti lista do kraja 1943. godine
Snani utjecaj ratnih dogaðanja na ureðivaèku politiku lista zapoèet u pretho-

dnom razdoblju nastavljen je sve do kraja ovim radom obuhvaæenog vremena.
Kako se nakon staljingradske katastrofe i predaje osovinskih trupa u Africi poèet-
kom 1943. godine ratna sreæa okrenula u korist Saveznika, sve su rjeðe objavljivane
vijesti o pobjedama Osovine. Umjesto toga, poèinje se pisati u defenzivnom duhu.
Objavljuju se tekstovi s prijetnjama kako je Europa pod dominacijom Njemaèke
pretvorena u neosvojivu tvrðavu, na kojoj æe svi napadaèi polomiti zube.135 Isto-
125
Leto dni horvatske drave, Megyimurje, 1. V. 1942.
126
Horvatska siva kniga, Megyimurje, 29. I. 1943.
127
Glasi MEP, Megyimurje, 1. V. 1942.
128
Neterne reèi z perom, Megyimurje, 15. V. 1942.
129
Oni teri su navek najspametneji, Megyimurje, 9. X. 1942.
130
Rasprava proti megyimurskim komunistam, Megyimurje, 29. V. 1942.
131
Zloèinaèke roke, Megyimurje, 13. XI. 1942.
132
Graða, tom. III, dok. 281, str. 613.
133
Listi prez potpisa, Megyimurje, 29. I. 1943.
134
Kaj je novoga?, Megyimurje, 24. IV. 1943.
135
Europu zavzeti ne moèi, Megyimurje, 27. VIII. 1943.
304
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 304 25.10.2005, 21:18

dobno su vijesti s istoka u znaku najava konsolidacije njemaèkih poloaja i nove

ljetne ofenzive kojom bi boljevici bili konaèno poraeni i izbaèeni iz rata. Umjesto
nekadanjih èlanaka pisanih u trijumfalnom duhu punih podcjenjivanja SSSR,
sad se istièu surovosti i strahote rata protiv komunizma, uz apele da svi napregnu
sve sile u sukobu protiv «crvenog straila».136 Posljednja velika njemaèka ofenziva
na istoku sredinom ljeta 1943. potaknula je velika oèekivanja,137 no nakon poèetnog
oduevljenja vijesti o borbama kod Kurska polako nestaju sa stranica lista. Umjesto
toga, sve su èeæe vijesti sa zapadnog bojita, kako o zraènom ratu nad Njemaèkom,
tako i o napadima Saveznika na june prilaze Europi. Unatoè Mussolinijevu svr-
gnuæu na stranicama lista jo se neko vrijeme povoljno pisalo o Italiji,138 no nakon
njezine kapitulacije odmah se mijenja ureðivaèki stav te se novu talijansku vladu
marala Badoglia proziva kao izdajnike i kukavice. Urednitvo lista nikad nije
iznosilo sumnje u konaènu pobjedu Njemaèke, zalauæi se za vjernost Maðarske
antiboljevièkim silama. Pritom se okupirane europske drave nije smatralo neslo-
bodnima, veæ dijelom kulturne Europe suprotstavljene istoènim barbarima i
pohlepnim zapadnim kapitalistima. Zadrana je kræanska crta u pisanju o ratu,
uz zgraanje nad vjernicima iz zapadnih saveznièkih drava kojima ne smeta ni
paktiranje njihovih vlada s bezbonim komunistima,139 a ni ruilaèki pohodi njiho-
vih zraènih snaga nad europskim gradovima u kojima su crkve stalno na udaru
bomba.140 Vjerojatno su takve vijesti bile namijenjene ruralnom stanovnitvu koje
je posjedovalo jake vjerske osjeæaje kako bi ih se uvjerilo u pravednost rata oso-
vinskih sila i zlikovaèku narav neprijatelja. Voðe SAD, Velike Britanije i SSSR
prikazivani su kao simbol pohlepe, neobuzdani kartai koji se kockaju sa sudbinom
svijeta, ali koji æe svakako biti zaustavljeni.141
U vrijeme vanih kræanskih blagdana raste broj tekstova u kojima se povezuje
rat i vjera, uz tvrdnje kako Maðarska stoji kao «kamenita stena na meji europske
kulture». Komunistièko «èrleno strailo prezbonosti» hoæe «zruiti ono, kaj je
krèanstvo podiglo èrez dve jezere leta, pokriti z èrnom mlakom prezbonosti.
Oèe zatreti veru...», ali æe ga sprijeèiti maðarski vojnici.142 Upotrebljavane su i
biblijske usporedbe da se maðarsko sudjelovanje u ratu predoèi kao borba za
kræanstvo. Tako su Amerikanci i Britanci «tovatelji zlatnog teleta»,143 dok se
136
V taborskom jarmu, Megyimurje, 16. VII. 1943.
137
Taborski glasi, Megyimurje, 23. VII. 1943.
138
Mussolini..., Megyimurje, 30. VII. 1943.
139
Trojaki 1943., Megyimurje, 11. VI. 1943.
140
Cirkva v Koln-u, Megyimurje, 9. VII. 1943; Rim, Megyimurje, 30. VII. 1943.
141
teri je najveki lalivec, Megyimurje, 10. XII. 1943.
142
Svetek..., Megyimurje, 20. VIII. 1943.
143
Kaj oèeju nai nepriateli, Megyimurje, 15. X. 1943; Naa sodbina, Megyimurje, 22. X. 1943.
305
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 305 25.10.2005, 21:18

Maðarska bori «na desnoj strani», dakle meðu pravednicima.144 Kako je rat due
trajao, a s bojita stizale sve loije vijesti, pojavila se pomalo pesimistièna ideja
da je rat Boja kazna. No, i tada je zadran traèak nade uz rijeèi kako je Europa
pod Njemaèkom svojevrsna Noina arka u kojoj æe kræanstvo i europska kultura
preivjeti sve ratne nevolje.145 Iako su vijesti povezane s ratom u tom razdoblju
bile najbrojnije i najopsenije, u njima se moglo naæi vrlo malo pouzdanih infor-
macija. Najvie prostora dobivala je propaganda u korist Osovine.
Vijesti o obrani od akcija partizana su rijetke, no iz njih je moguæe rekonstruirati
rast partizanske aktivnosti u Meðimurju, to je u potpunoj suprotnosti s tvrdnjama
lista kako maðarska vojska osigurava u potpunosti mir Meðimurcima. Zaotrena
je kampanja kojom se pokualo ocrniti prilike u Hrvatskoj146 i prikazati tamonje
partizane kao zloèince i pljaèkae.147 Pokuavalo se odvratiti Meðimurce od bijega
preko Drave i pristupanja partizanima i to iznoenjem primjera onih koji su u
takvim pokuajima stradali. Meðu bjeguncima najbrojniji su bili Hrvati pripadnici
maðarske vojske koji su umjesto povratka na istoèno bojite odluèili prebjeæi
partizanima.148 Takvi primjeri oèito nisu urodili plodom, pa je nekoliko mjeseci
kasnije apelirano majkama bjegunaca da nagovore svoje sinove na povratak jer
«z rauberije, kradje i plindranja iveti i domovinu zdravati neje moèi, nego sa-
mo s potenim delom. Naj se pokoriju greniki, naj se povrneju i primeju potenoga
posla».149
List do jeseni 1943. nije objavljivao nikakvih vijesti o partizanskim akcijama u
Meðimurju. Da je takvih akcija ipak bilo, svjedoèe odredbe o kontroli kretanja i
kaznama za suradnike partizana. Dana 17. IX. 1943. objavljeno je da æe se surad-
nike partizana kanjavati strijeljanjem.150 Iako prije toga u listu nisu objavljene
nikakve vijesti o partizanskoj djelatnosti u samom Meðimurju, iz potrebe za obja-
vom ovakvoga prijeteæeg oglasa jasno je da je takvih akcija svakako bilo. Tjedan
dana kasnije objavljena je odredba o proglaenju policijskog sata.151 Kako je ta
odredba bila neprecizna, s ogranièenjem zadravanja u polju u priblino odreðeno
vrijeme od mraka do svjetla bilo ju je potrebno razraditi i ukloniti nejasnoæe.
To je uèinjeno dva mjeseca kasnije, kad su zabranjeni svi poljski radovi od 15 sati
144
Trojaki 1943., Megyimurje, 11. VI. 1943.
145
Boiè 1943., Megyimurje, 24. XII. 1943.
146
V Sremu..., Megyimurje, 9. VII. 1943; Kaj je novoga?, Megyimurje, 16. VII. 1943; Glasi z
Horvatskoga, Megyimurje, 30. VII. 1943.
147
Novo ivlenje..., Megyimurje, 2. VII. 1943.
148
Jen mladi megyimurec..., Megyimurje, 23. VII. 1943. U sklopu kalnièkoga partizanskog odreda
od listopada 1943. djelovala je meðimurska èeta (vidi: Kalan 2002, 66-68).
149
November 18., Megyimurje, 26. XI. 1943.
150
Narodu na znanje, Megyimurje, 17. IX. 1943.
151
Na znanje, Megyimurje, 24. IX. 1943.
306
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 306 25.10.2005, 21:18

poslijepodne do 9 sati ujutro, s obvezom da seljaci nakon 19 sati budu u kuæama.

Nareðena je sjeèa svih kukuruzita i zabranjeno je sastajanje vie od 3 osobe
osim prije nedjeljne mise i na sajmeni dan. U Èakovcu je policijski sat bio neto
blai od 23.30 do 5.30 sati osim za one koji se kreæu prema eljeznièkom
kolodvoru te lijeènicima i babicama kojima su izdavane posebne dozvole za kre-
tanje.152 No kod provoðenja tih odredbi èesta je bila samovolja andara i vojnika
i nasilnièko postupanje prema narodu.153 Ubrzo nakon objave policijskog sata,
list je s likovanjem objavio kratku vijest kako su u jednom selu ubijena tri parti-
zana.154 To je bila prva, a neko vrijeme i jedina vijest o partizanima u Meðimurju.
Vijesti o uspjenim akcijama partizana nisu objavljivane, veæ se tada pisalo o
aktivnostima nepoznatih bandi.155
U velikomaðarskoj propagandi isticao se umirovljeni vojni biskup István
Zadravetz. Godina 1943. obiljeena je njegovim aktivnim sudjelovanjem u maðari-
zacijskim pokuajima u Meðimurju. On je sudjelovao u otkrivanju spomenika
Márku Gasparichu u Èakovcu, jedinoj velikoj politièkoj manifestaciji odranoj u
Meðimurju u svibnju te godine. Za razliku od brojnih proslava ranijih godina,
1943. je zbog ratnih potekoæa svaki dravni praznik obiljeavan na skromniji
naèin, najèeæe samo polaganjem vijenaca na spomenik Nikoli Zrinskom u Èa-
kovcu. Podizanje Gasparicheva spomenika je iznimka od tog pravila, no ovaj put
list nije donio ni vijesti o broju sudionika skupa ni o raspoloenju mase, tako da
nema nikakvih obavijesti je li taj sveèani skup opravdao oèekivanja maðarona.
Da Gasparich nije bio odveæ poznat u meðimurskom puku, vidljivo je i u èinjenici
da je prije sveèanosti direktor èakoveèke kole uz upotrebu megafona okupljenom
narodu izlagao njegovu biografiju.156 I na tom primjeru moe se zakljuèiti kako je
maðarsko pravo na Meðimurje stajalo na krhkim nogama. Golema veæina naroda
nije bila zainteresirana za ukljuèivanje u maðarsko drutvo i maðarsku dravu, pa
je tako nakon dvije godine okupacije povijesni lik, preko kojeg su Maðari vodili
najjaèu kampanju za ukljuèenje Meðimuraca u maðarsku politièku naciju,
meðimurskim Hrvatima ostao sasvim nepoznat.
Biskup Zadravetz istaknuo se i u pokuaju organizacije hodoèaæa Meðimuraca
u maðarsko marijansko svetite Búcsúszentlászló, kojim se pokualo nadomjestiti
popularno hodoèaæe u Mariju Bistricu. Pritom je bila vana okolnost kako je
granica prema Hrvatskoj bila zatvorena, pa tako od 1940. godine Meðimurci nisu
152
Na znanje, Megyimurje, 19. XI. 1943.
153
Graða, tom VII, dok. 152, str. 604.
154
Hudo su zili..., Megyimurje, 1. X. 1943.
155
Nepoznata banda..., Megyimurje, 10. XII. 1943. Iz naèina na koji je izveden prepad na biljenika
u Svetom Jurju u Trnju uz otimanje poreznih knjiga moguæe je naslutiti kako se u tom
sluèaju radilo o partizanskom napadu. Unitavanje popisa poreznih obveznika i dunika bila je
uobièajena praksa partizana.
156
Reskrivanje spomenika, Megyimurje, 7. V. 1943.
307
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 307 25.10.2005, 21:18

mogli hodoèastiti u hrvatske hodoèasnièke centre. Hodoèaæima u maðarsko sve-

tite nastojalo se iskoristiti vjerski ar stanovnitva za nacionalistièke ciljeve.
Nekoliko tjedana prije samog blagdana Velike Gospe objavljivani su pozivi na
hodoèaæe. Bilo je predviðeno sudjelovanje biskupa Zadravetza u sveèanosti kao
i nazoènost svih istaknutih lokalnih dravnih slubenika i politièara. Najavljene
su i posebne ispovijedi i misa na «meðimurskom» jeziku da bi se privuklo to
vie Meðimuraca. Prijevoz je bio predviðen posebnim vlakovima s cijenama niim
od uobièajenih.157 Iz toga se vidi kako je to bila opsena akcija u kojoj su sudjelovali
ne samo lokalni maðaroni, nego i sam vrh maðarske vlasti. U cijeloj svetkovini
vjera je baèena u drugi plan, a promicanje maðarstva postalo je glavnim ciljem
pothvata kojim se Meðimurcima eljelo pokazati kako «Boa milost sveti sam v
ovoj domovini».158 Preko stranica lista tvrdilo se kako Meðimurcima Marija Bistri-
ca nije potrebna jer u Búcsúszentlászlu mogu u Maðarskoj pohoditi tu istu svetu
Mariju. Da meðimurski vjernici ipak nisu bili skloni mijenjati svoje ustaljene
obièaje, pa mnogi nisu sudjelovali u putu koji je za njih predstavljao veliku nepo-
znanicu, vidi se iz èlanka objavljenoga nakon hodoèaæa, u kojem novinar pie o
neuspjehu protivnika cijele ideje. Pritom navodi i zamjerke koje su upuæivane
cijelom projektu; malo tko je vjerovao da æe biti moguæa ispovijed na hrvatskom,
a postojao je i strah da kolodvor neæe biti ba tako blizu svetita kako su Maðari
tvrdili.159 Tu na povrinu izbija oèito nepovjerenje Meðimuraca prema vlastima i
njihovoj promidbi. I kasnije je list Muraköz `Megyimurje pisao o svetitu Búcsú-
szentlászló i èudesnim ozdravljenjima koja su se tamo zbila da bi i na taj naèin
potaknuo potencijalne hodoèasnike iz Meðimurja.160
Potkraj 1943. ponovno je aktualiziran motiv strane jugoslavenske okupacije
koja je uz rat kriva za sve nedaæe i potekoæe s kojima se Meðimurje susretalo.
Kljuèna je razlika u odnosu na sliène tekstove iz prijanjih godina u njihovoj
vremenskoj neodreðenosti. Na poèetku okupacije èitatelji su bombardirani spekta-
kularnim najavama brzih promjena nabolje, a kako ni nakon dvije godine najavljeni
rezultati nisu ostvareni, sve se èeæe propagirao izgovor za neuspjeh u jugoslaven-
skoj looj brizi za Meðimurje, jer «ono, kaj su na velikom sfondali, ne moèi
namestiti od denes do zutra». 161 Potkraj godine list priznaje da «neje moèi od
drave se èekati».162 Te su rijeèi u potpunom neskladu s tada, veæ dvije godine
starim najavama kako jedino maðarska drava i njezini slubenici mogu omoguæiti
normalan ivot i neometani razvoj Meðimurja. Kako je godina ila kraju, postajalo
157
Veliko proèenje, Megyimurje, 30. VII. 1943.
158
Megyimurski romari..., Megyimurje, 20. VIII. 1943.
159
Neterne reèi..., Megyimurje, 27. VIII. 1943.
160
Majka Boa..., Megyimurje, 3. IX. 1943.
161
Vana resprava, Megyimurje, 16. VII. 1943.
162
V Rackanizsi, Megyimurje, 3. XII. 1943.
308
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 308 25.10.2005, 21:18

je sve jasnije da ti dravni slubenici nisu bili posve u skladu s tvrdnjama vlasti o
njihovu neogranièenu potenju i brizi za narod. Primjer takvog razvoja dogaðaja
i poèetka sukoba u samoj vladajuæoj eliti jest smjena èakoveèkog naèelnika Pe-
csornika u prosincu 1943. godine. List pod potpunom kontrolom samog Pecsor-
nika smjenu je pripisao njegovoj zauzetosti drugim dravnim poslovima, ali iz
drugih izvora saznajemo da su pravi razlozi smjene bile optube zbog korupcije i
pronevjere.163
Zakljuèak
U prvih nekoliko mjeseci postojanja list Muraköz formirao se kao glasnik veliko-
maðarskih krugova, èesto povezanih s vladajuæom maðarskom strankom MEP.
Glavni cilj propagiran u listu bilo je to bre i to potpunije uklapanje Meðimurja
u maðarsku dravu na svim podruèjima drutvene, kulturne i politièke djelatnosti.
Glavnu rijeè u listu vodili su istaknuti dravni dunosnici iz Zaladske upanije,
ali su s vremenom meðimurski maðaroni i Maðari postali sve aktivniji suradnici.
Urednitvo lista nije se nimalo obaziralo na glasine da bi Meðimurje nakon kraja
rata ipak moglo biti vraæeno Hrvatskoj, veæ je postupalo u skladu s uvjerenjem da
æe maðarska vlast nad tim krajem potrajati vjeèno.
U drugoj fazi djelovanja lista s novim imenom Muraköz `Megyimurje osmi-
ljavanje ureðivaèke politike u potpunosti preuzimaju meðimurski Maðari i maða-
roni. List dobiva konaèan oblik podjelom na dva dijela na maðarskome i «meði-
murskome» jeziku te se nakon poèetne konfuzije stvara precizna doktrina u
odnosu prema nemaðarskom stanovnitvu Meðimurja. Osim dotad koritene povi-
jesnopravne argumentacije pokuava se i umjetno stvoriti «meðimurski» narod.
Na taj bi se naèin Meðimurce istrgnulo iz korpusa hrvatske nacije i time obezvri-
jedilo hrvatske zahtjeve za Meðimurjem utemeljene na prirodnom pravu naroda.
S vremenom ratna zbivanja preuzimaju sve vanije mjesto u pisanju lista, no
maðarizacijska nastojanja urednitva time nimalo ne gube na snazi.
U treæoj fazi pisanje lista Muraköz ` Megyimurje u potpunosti je obiljeeno
ratom i problemima uzrokovanim ratnim zbivanjima. Optimizam svojstven novi-
narima lista u prethodne dvije faze postupno nestaje i u tekstovima je sve primjet-
nija zabrinutost za buduænost maðarske drave i nacije. Unatoè oèitim primjerima
nezadovoljstva Meðimuraca maðarskom vladavinom, ureðivaèka politika lista
zadrava velikomaðarski smjer, a urednitvo ne odstupa od ideje potpune integra-
cije Meðimurja u Maðarsku i pretapanje Meðimuraca u Maðare. U ovom razdoblju,
unatoè velikomaðarskoj propagandi, iz pisanja lista izbijaju sve èeæi tragovi kori-
tenja prisile u provoðenju maðarizacije u Meðimurju.
163
Graða, tom VII, dok. 152, str. 604.
309
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 309 25.10.2005, 21:18

Zajednièka osobina svih triju perioda djelovanja lista Muraköz `Megyimurje

jest konzervativizam, antikomunizam, kræanski fanatizam i predmoderna defi-
nicija naroda i nacije. Novinarska etika njegovim novinarima i suradnicima uvijek
je bila na sporednom mjestu. Glavni cilj i svrha postojanja samog lista bili su
promicanje, pa èak i nametanje maðarske nacionalne ideje meðimurskim Hrvatima.
Slab uspjeh tih nastojanja ukazuje na lo odabir maðarizacijskih metoda te nedore-
èenost i zastarjelost cijele ideje, potpuno neusklaðene sa stanjem u Meðimurju
sredinom XX. stoljeæa.
Summary
The Muraköz Megyimurje Newspaper as a Bulletin of the

Hungarian Occupational Authorities in Medjimurje (1941-1943)
After the occupation of Meðimurje in April 1941, Hungary agressively tried to

melt local Croatian population into Hungarian nation. One of the means used in
this process was a bilingual newspaper Muraköz Megyimurje. It was active
from late 1941 to mid 1944, and from a conservative standpoint it propagated
plans of restoration of political and territorial unity of former Lands of the crown
of St. Stephen. The paper was very active in attempts to hungarize local popu-
lation, and promoted Hungarian and Axis war efforts. In time, as final Axis vic-
tory got more and more doubtful, reports from the front were covered more ex-
tensively, but newspapers support of Hungarian expansionist idea was never
brought into question.
Key words: Muraköz Megyimurje, World War II, Meðimurje, Hungary.
310
16-HUTINEC - ZHP-37.pmd 310 25.10.2005, 21:18

eljka Krie
ISSN 0353-295X UDK 94(497.5)˝1941/1945˝

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 327(497.5:520)˝1941/1945˝
Diplomatski odnosi Nezavisne Drave Hrvatske

i Japana
Autorica na temelju izvornoga materijala i povijesne literature razmatra problematiku
uspostave diplomatskih odnosa izmeðu carskoga Japana i Nezavisne Drave Hrvatske.
Ocrtana je geneza diplomatskih odnosa od japanskoga priznanja NDH. Najveæa je
pozornost posveæena nastojanjima hrvatskih dunosnika da se japansko poslanstvo
otvori u Zagrebu, odnosno u sklopu japanskoga poslanstva u Sofiji, a ne u Rimu, jer bi
se time samo pojaèala ovisnost NDH o Italiji. Rjeenje tih diplomatskih sporova bilo
je moguæe tek nakon kapitulacije Italije. Tada je napokon uspostavljeno japansko
poslanstvo u Zagrebu.
Kljuène rijeèi: NDH, Japan, Bugarska, Italija, Njemaèka, diplomatski odnosi,
poslanstva
Uvod
U vrijeme nastanka Nezavisne Drave Hrvatske meðunarodna se zajednica

nalazila pred rasapom zbog ratnoga stanja u Europi koje je zapoèelo 1. rujna
1939. napadom Njemaèke na Poljsku.
Pojedine europske drave saèuvale su neutralnost ili stanje nezaraæenosti
(panjolska, Portugal, vedska, vicarska, Vatikan i Turska do 1. kolovoza 1944).
NDH su priznale samo drave èlanice Trojnog pakta te pojedine neutralne i ne-
zaraæene drave.
Prve dvije drave koje su priznale travanjsku uspostavu Nezavisne Drave
Hrvatske bile su Njemaèka i Italija, a priznanje je stiglo veæ 16. travnja. Japan je
NDH priznao 7. lipnja kao peta drava po redu. Dana 2. kolovoza, novu dravnu
tvorevinu priznala je i japanska marionetska drava Mandukuo.1
Japansko priznanje NDH
Japanski ministar vanjskih poslova, Yosuke Matsuoka, 7. lipnja 1941. brzojavno

je poslao Anti Paveliæu priznanje:
1
B. Krizman, Ante Paveliæ i ustae, Zagreb 1986, 431-437.
311
17-KRIZE - ZHP-37.pmd 311 25.10.2005, 21:18

Njegovoj Ekselenciji, gospodinu Anti Paveliæu Zagreb

Gospodine ministre. Èast mi je dati na znanje Vaoj Ekselenciji da je carska
vlada s vrlo velikim zadovoljstvom primila sveèano proglaenje nezavisnosti
hrvatske drave i 7. lipnja 1941. priznala Hrvatsku kao nezavisnu dravu. Koristim
ovu prigodu da Vam izrazim vrlo srdaène elje koje Japan gaji za sreæu i blago-
stanje Vaega naroda. Gospodine ministre, izvolite primiti izraze mog iznimnog
potovanja.
Yosuke Matsuoka, Ministar vanjskih poslova Japana.2
Dnevni tisak Nezavisne Drave Hrvatske nije pridao osobitu pozornost japan-
skom priznanju. Na dan priznanja, 7. lipnja 1941., pojavio se na naslovnici Hrvat-
skoga naroda mali èlanak od svega tri retka u kojemu se turo izvjetava o tome
da je japanski ministar vanjskih poslova Y. Matsuoke obavijestio hrvatsku vladu
da Japan priznaje NDH.3 Ta je vijest ostala nezapaena jer je glavna pozornost
toga dana bila usmjerena na trijumfalan Paveliæev povratak iz Njemaèke, gdje je
dogovorio s Hitlerom istoènu granicu NDH. Tom dogaðaju posveæene su naslov-
nice i sljedeæih nekoliko dana. Tek 12. lipnja pojavio se na naslovnici oveæi èlanak
u povodu japanskog priznanja NDH pod naslovom «Japan i njegova svjetska
uloga». U njemu se istaknulo da je NDH japanskim priznanjem dobila vaan
oslonac u meðunarodnome ivotu: «Njegovo velièanstvo mikado Tenno poèastio
je nau dravu svojim prvim priznanjem. A to znaèi da je naa Hrvatska priznata
i poznata u onom ogromnom azijskom, istoènom veleprostoru u kojem Nippon4
stvara novi poredak».5 Jedna od posljedica toga novog poretka na Dalekom Istoku
bila je i uspostava japanske satelitske drave Mandukua (pokrajina Mandurija),
koju je provela Kvantunka vojska 1932. godine.6 Mandukuo je takoðer priznao
Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Premijer Mandukua uputio je Paveliæu brzojav u
kojemu ga obavjetava o tome. Tekst brzojava u prijevodu glasi:
2
Originalni tekst brzojava na francuskom: Son Excellence Monsieur Ante Paveliæ Zagreb.
Monsieur le Ministre. J’ai l’honneur de porter à la connaissance de Votre Excellence que le
Gouvernment Imperial ayant appris avec le plus grand plaisir la proclamation solennelle de
l’indépendance de l’Etat croate reconnait à la date de 7. jouin 1941. la Croatie comme Etat
indépendant. Je saisi cette occasion por Vous exprimer les voeux les plus ardents que forme le
Japon pour le bonheur et la prospérite de Votre nation. Veuillez agréer monsieur le ministre les
assurances de ma plus haute considération. Yosuke Matsuoke, Ministre des affaires étrangères
du Japon (prema: M. Blaekoviæ, Dokumenti o priznanju NDH, Hrvatska misao XIV/37, Buenos
Aires, prosinac 1966. 23; prijevod brzojava . Krie).
3
Hrvatski narod, I. izdanje, 7. lipnja 1941, naslovnica.
4
Nippon je slubeni naziv Japana.
5
Hrvatski narod, I. izdanje, 12. lipnja 1941, naslovnica.
6
C. Totman, Povijest Japana, Zagreb 2003, 474.
312
17-KRIZE - ZHP-37.pmd 312 25.10.2005, 21:18

ELJKA KRIE - Diplomatski odnosi Nezavisne drave Hrvatske i Japana
Mandukuo: Hsin-King
Doktoru Anti Paveliæu Zagreb. Ministru vanjskih poslova Zagreb.
Imam èast izvijestiti vau Ekselenciju da je vlada Mandukua drugoga dana
mjeseca kolovoza 1941. godine slubeno priznala dravu Hrvatsku. Iskreno se
nadam da æe se sada uspostavljeni, normalni i prijateljski odnosi izmeðu nae
dvije zemlje u buduænosti unaprijediti i ojaèati.
Chang Chi Hui, premijer Mandukua7
Pitanje japanskog poslanstva u NDH
Nakon priznanja NDH uslijedilo je otvaranje poslanstava pojedinih drava u

Zagrebu. Ovdje donosimo popis poslanstava prema datumima otvaranja:
4. lipnja 1941. Maðarska, Rumunjska;
22. lipnja 1941. Njemaèka;
14. srpnja 1941. Bugarska;
3. kolovoza 1941. Italija;
25. rujna 1941. Finska;
6. listopada 1941. panjolska;
4. prosinca 1941. Slovaèka.8
Japan, premda je prilièno brzo priznao NDH, nije odmah pokrenuo proces
otvaranja poslanstva u Zagrebu. Umjesto toga, tajnik japanskog poslanstva u Ber-
linu, Kazuichi Miura postao je otpravnik poslova za NDH, a uz Japan zastupao je
i dravu Mandukuo.9
Vladi Nezavisne Drave Hrvatske bilo je posebno stalo da i Japan kao vana
èlanica Trojnog pakta otvori poslanstvo u Zagrebu, pa je uskoro poèela snano
inzistirati na tome. Japan je od prosinca 1941. bio zauzet borbama na Pacifiku te
tome nije pridavao vanost, veæ je predloio otvaranje predstavnitva za Hrvatsku
u okviru nekih veæ postojeæih. Iz meðusobne korespondencije japanskog ministar-
stva vanjskih poslova sa svojim veleposlanstvima u Europi vidljivo je da je pri
7
Manchoukuo: Hsin-King. Doctor Ante Paveliæ Zagreb. Foreign Minister Zagreb. I have the
honour to inform your Excellency that the Manchoukuo Government accorded formal recogni-
tion to the statt(!) of Croatia on the second day of august 1941. I earnestly hope that the normal
and friendly relations now happily established between our two countries will be promoted and
strengthened further in the future. Chang Chi Hui, premier Manchoukuo (prema: M. Blaekoviæ,
Dokumenti o priznanju NDH, Hrvatska misao XIV/37, Buenos Aires, prosinac 1966., 29;
prijevod brzojava . Krie).
8
Krizman, Paveliæ i ustae, 437. (veleposlanici u NDH: Maðarska v. Marosy, Rumunjska
Buzdugan, Njemaèka Siegfried Kasche, Bugarska Meèkarov, Italija Casertano, Finska
Onni Talas, panjolska Gonzales Arnao, Slovaèka J. Cicker).
9
T. Jonjiæ, Hrvatska vanjska politika 1939-1941., Zagreb 2000, 496.
313
17-KRIZE - ZHP-37.pmd 313 25.10.2005, 21:18

uspostavi poslanstva za Hrvatsku bilo u igri vie opcija. Dvije najzastupljenije

bile su ustrojavanje predstavnitva za NDH u okviru japanskog poslanstva u Italiji
ili u Bugarskoj. U sklopu te dvije moguænosti, vlasti NDH snano su se zalagale
za drugu opciju. Japanu je pak, imajuæi u vidu saveznitvo s Italijom u Trojnom
paktu, vie odgovarala prva opcija.10
Japanski poslanik u Bugarskoj, Akira Yamaji poslao je 25. oujka 1942. brzojav
ministru vanjskih poslova Togou u kojem ga je izvijestio o tome da ga je hrvatski
poslanik u Bugarskoj, Vladimir idovec, pozvao da poðe s njim na tjedan dana u
Hrvatsku kako bi se upoznao s hrvatskim vodstvom te da Hrvatska eli osnovati
hrvatsko-japansko drutvo.11
Veleposlanik Yamaji brzojavno je 24. studenoga 1942. izvijestio ministra
vanjskih poslova Tanija (Tani je na tome poloaju naslijedio dotadanjeg ministra
Togua) o svom susretu s Paveliæem koji je od njega zatraio hitno otvaranje japan-
skog poslanstva u Hrvatskoj, dodavi da, ako je to nemoguæe, onda je kao pred-
stavnik za Hrvatsku poeljan bugarski poslanik.12 U svjetlu hrvatsko-bugarskih
odnosa ova Paveliæeva elja nimalo ne iznenaðuje jer su pripadnici Paveliæeve
organizacije «Ustaa hrvatska revolucionarna organizacija» (UHRO) i «Unutra-
nje makedonske revolucionarne organizacije» (VMRO) Vanèe Mihajlova èesto
meðusobno suraðivali. Jo u travnju 1929. Paveliæ i Mihajlov sastali su se upravo
u Sofiji, pod bugarskim pokroviteljstvom, gdje su dogovorili zajednièku akciju s
ciljem izdvajanja Hrvatske i Makedonije iz Kraljevine Jugoslavije.13 Najpoznatija
takva akcija bila je atentat na kralja Aleksandra Karaðorðeviæa 9. listopada 1934.
u Marseilleu.14 Vrlo dobri hrvatsko-bugarski odnosi nastavljeni su i nakon uspo-
stave Nezavisne Drave Hrvatske. Bugarska je davala potporu Hrvatskoj u oèuva-
nju samostalne drave. Odmah nakon priznanja NDH bugarska je vlada obeæala
da æe podupirati hrvatske interese i da æe izbjegavati dogovore s drugim dravama
koji bi bili protiv interesa Hrvatske, a Hrvatska se zauzvrat obvezala da neæe
sklapati ugovore s Rumunjskom na tetu Bugarske.15 Kad su u rujnu 1941. pogor-
ani odnosi izmeðu Hrvatske te Maðarske i Italije, to je potaknulo prognoze da
10
Zahvaljujem japanskom povjesnièaru prof. dr. Atsushi Inoseu to mi je dopustio koritenje
dijela rukopisa svoje, koliko mi je poznato, jo neobjavljene studije o odnosima Japana s Mandu-
rijom i NDH tijekom Drugoga svjetskog rata u okviru japansko-njemaèkih relacija. Iz navedene
su studije preuzeti i podaci o korespondenciji meðu japanskim diplomatima glede uspostave
veleposlanstva u NDH.
11
Inose.
12
Isti.
13
Krizman, Paveliæ i ustae, 105.
14
Isti, 141-159.
15
N. Kisiæ-Kolanoviæ, Zagreb-Sofija, Prijateljstvo po mjeri ratnog vremena, 1941-45, Zagreb 2003,
46; O politièkim i diplomatskim odnosima NDH i Bugarske: N. Koèankov, Blgaria i Nezavisimata
Hrvatska Drava 1941-1944. Politièeski i diplomatièeski otnoenia, Sofia 2000.
314
17-KRIZE - ZHP-37.pmd 314 25.10.2005, 21:18

se NDH neæe odrati, slubeni je stav Bugarske bio ohrabrujuæi za hrvatsku vladu.16
Imajuæi u vidu takve odnose, bugarsko se poslanstvo nametalo kao najlogièniji
izbor, no s japanske je strane bila prisutna bojazan da se ne poremete dobri odnosi
s Italijom koja se snano zalagala za otvaranje predstavnitva u okviru talijanskog
poslanstva.
Ministar Tani je 1. prosinca 1942. naredio Yamajiju da Paveliæeve komentare
proslijedi talijanskom i njemaèkom poslanstvu. Istovremeno je obavijestio japan-
skog veleposlanika u Italiji Kasea o namjerama da se uspostavi poslanstvo za
Hrvatsku te da ne bi bilo dobro kad bi to bio bugarski poslanik jer Italija time nije
oduevljena.17
Poslanik Kase u odgovoru ministru Taniju 7. prosinca 1942. objanjava razloge
za talijansko protivljenje, istièuæi kako je trenutaèna situacija u Italiji «stravièna»
pa bi u svrhu uveseljavanja talijanskoga naroda talijanski poslanik bio pravo
rjeenje.18 Italija je inzistirala na otvaranju predstavnitva u okviru svoga poslanstva
jer se na taj naèin isticala podreðenost NDH Kraljevini Italiji. Od samoga osnutka
NDH Italija je ustrajala u tome da ona bude u njezinoj interesnoj zoni. Njemaèka
je to uglavnom potivala iz obzira prema savezniku. Italija se, meðutim, nije
zadovoljila teritorijalnim dobicima na raèun Hrvatske jer je ta podruèja ionako
smatrala svojima, a ni vojnom nazoènoæu u NDH, pa je zahtijevala da se Hrvatska
s Italijom povee personalnom unijom. Kako je Italija inzistirala na ideji o uniji,
rjeenje prema kojemu bi japansko poslanstvo za Hrvatsku djelovalo u okviru
talijanskog poslanstva bilo je za nju sasvim logièno i razumljivo. Slièno je diplo-
matsko rjeenje veæ postojalo u sluèaju finskog poslanstva, jer je finskim posla-
nikom u NDH imenovan Onni Talas, poslanik u Rimu, a od jeseni 1942. u Zagrebu
je boravio posebni otpravnik poslova, Amas Yontillo,19 to svjedoèi o niskom
nivou odnosa izmeðu te dvije drave.
Paveliæ je, unatoè talijanskom èvrstom stajalitu, i dalje inzistirao da japanske
interese u NDH zastupa poslanik Bugarske. Yamaji brzojavom 15. prosinca 1942.
izvjeæuje ministra Tanija da Paveliæ izravno zahtijeva bugarskog poslanika te
istièe da bi Japan svakako trebao prihvatiti hrvatske zahtjeve kako bi pokazao da
mu je stalo do malih drava.
Uloga veleposlanika NDH Vladimira idovca u Bugarskoj
Zanimljivo je to da se Japan uistinu zanimao za prilike u Hrvatskoj, a posebice

za talijansku politiku prema NDH, samo to nije iskazivao izravno veæ diplomatskim
16
Ista, 46.
17
Inose.
18
Isti.
19
Jonjiæ, 497.
315
17-KRIZE - ZHP-37.pmd 315 25.10.2005, 21:18

kanalima preko bugarskoga poslanstva. Veleposlanik NDH u Bugarskoj, Vladimir

idovec,20 dao je na sasluanju u zatvoru UDB-e 1947. opiran prikaz kontakata
s japanskim diplomatima. Kad je idovec u veljaèi 1942. doao u Sofiju kao
poslanik, Japanci su ondje imali jo samo otpravnika poslova koji je imao repre-
zentativnu i propagandnu misiju. Poslanik Yamaji doao je nekoliko mjeseci ka-
snije, no tamo se veæ nalazio Umeda s kojim se idovec dobro upoznao. Prema
idovcu, Umeda je imao «naoko neznatan poloaj novinskog referenta kod po-
slanstva, no on je zapravo vodio èitavu japansku obavjetajnu slubu na balkan-
skom sektoru i u Turskoj». Veæ nakon kratkoga poznanstva, Umeda je idovcu
poèeo prikazivati dogaðaje i njihov razvoj na sasvim drugi naèin od onoga to je
bio navikao èuti od ostalih predstavnika Osovine i pridavati im drukèiji znaèaj.
Odmah je poèeo kritizirati «nerazumnost njemaèkoga ministarstva vanjskih po-
slova i njihove naivne planove koji se ne temelje na ozbiljnom poznavanju stvari
nego na podcjenjivanju protivnika» i isticao je da su Nijemci raspolagali «sa
posve krivim informacijama o snazi Rusije za razliku od japanske obavjetajne
slube koja je bila toèno upuæena u stanje stvari». Umeda je idovcu uvijek «otvo-
reno ponavljao, a Yamaji na uvijen diplomatski naèin» davao naslutiti kako je
njemaèki udar protiv Rusije izvren bez prethodnog savjetovanja s Japanom te
kako je to u svakom sluèaju bila «bezgranièna ludost» jer je time samo dana
moguænost Englezima da odahnu u bezizglednoj situaciji u koju su veæ bili zapali,
tako da æe se sada «Englezi i Amerikanci moæi u miru spremati dok æe Njemaèka
iskrvariti i istroiti svoje snage s kojima je mogla izvojevati pobjedu na Zapadu».
Osim toga, Umeda je naglaavao da je tu Njemaèka «posve zabrazdila», dok je
jedini «prirodni plan» bio ono to su htjeli Japanci, tj. da Japan i Njemaèka potrae
oslonac u Rusiji nakon èega bi bilo lake «obraèunati se s Angloamerièkim svije-
tom». idovec je prema vlastitu iskazu bio uvjeren da mu Umeda sve to govori
«imajuæi pred oèima jasno odreðen cilj». U kolovozu 1942. uslijedila je ratifikacija
kulturne konvencije izmeðu Bugarske i Nezavisne Drave Hrvatske, pa je idovec
tom prilikom putovao u Zagreb, a s njim je na vlastitu molbu poao i Umeda koji
je elio upoznati Paveliæa. Prije nego to je doveo Umedu, idovec je bio sam
kod Paveliæa na usmenom referiranju pa je vrlo paljivo ponovio Umedino izla-
ganje, spomenuvi i to kako njemaèki vojni kapacitet nije dovoljan za pobjedu jer
dosee jo samo do kraja godine. Paveliæ se najprije zamislio, a onda je primijetio
da je «sigurno i to da Rusi nikada neæe umarirati u Berlin». idovec je tada za-
kljuèio kako je razumljivo da s takvim oportunistièkim sudovima ni Paveliæ niti
Lorkoviæ neæe nikada pridavati neku vanost njegovim izvjetajima. idovec je
prisustvovao i Umedinu susretu s Paveliæem, primijetivi da se nije moglo èuti
nita drugo osim meðusobnih komplimenata. Meðutim, on je shvatio da je to za
20
idovèev osobit interes za Bugarsku vidljiv je i u tome to je napisao povjesnicu Bugarska
danas i kroz viekove, objavljenu 1944. godine u Zagrebu.
316
17-KRIZE - ZHP-37.pmd 316 25.10.2005, 21:18

Umedu bio tek uvodni nastup, pri èemu je Paveliæu kao dravnom poglavaru htio
iskazati svoje potovanje, a zacijelo je pretpostavljao da se u Hrvatskoj «vanjska
politika vodi s mozgom, ne sluteæi nita o turobnom faktiènom stanju pa je mislio
da je dovoljno ono to je veæ izloio u Sofiji i ono to jo ima slijediti». Japanska
diplomacija stvorila je jasnu sliku i izgradila svoj plan za nadolazeæu 1943. godinu.
Yamaji je sada mnogo èeæe traio kontakte s poslanikom idovcem, a u proljeæe
1943. on je zamolio i za sastanak s Paveliæem, a idovca kao ponovnog posrednika
(Yamaji je na taj sastanak otputovao potajno, inscenirao je put u Berlin, Beè i
Budimpetu, a na povratku se «inkognito i kao sluèajno» susreo s Paveliæem). U
isto vrijeme japanski su diplomati sugerirali skoru uspostavu japanskog poslanstva
u Zagrebu. U sijeènju Umeda je idovcu poèeo govoriti o tome kako Japan u
1943. godini mora naæi moguænost sporazuma s Kinom, a nakon toga mu je dao
mnoge podatke o «divljim i ludim» postupcima Nijemaca u Ukrajini, napomenuvi
kako su oni taj rat u Rusiji izveli iz okvira prave borbe protiv komunizma i pretvorili
u pravi rasni rat te da im je istinski cilj unititi Slavene. To se uostalom moe
vidjeti i iz postupaka u samoj Hrvatskoj. Njemaèka bi pobjeda Slavenima donijela
istrjebljenje, pa im ne preostaje nita drugo nego da ele rusku pobjedu. Nakon
Umede, idovca je posjetio i Yamaji, rekavi mu da je dobio brzojav od svoje
vlade u kojemu se trae detaljni podaci o zloèinima Talijana u Dalmaciji. Osim
toga, japanska je vlada u brzojavu konstatirala da ovakva talijanska politika ne
teti samo Hrvatskoj nego i zajednièkim interesima Osovine, zbog èega je od
svoga poslanika u Sofiji zatraila da iscrpno objasni takvu talijansku politiku te
motive kojima se ona rukovodi. Yamaji je zamolio idovca da odmah o tome
obavijesti Lorkoviæa, takoðer ifriranim brzojavom, i od njega zatrai odgovor
na sva ova pitanja kao i druge potrebne podatke. Nakon Yamajija, idovca je
ponovno posjetio Umeda, izloivi mu plan za 1943. Rekao mu je da je potrebno
pretpostaviti kako Njemaèka sada, «nakon to se jadno skrio njen plan neæe biti
tako luda da daljnjim zavlaèenjem rata sama sebe uniti nego æe nastojati iskoristiti
nepremostivi jaz izmeðu Rusije i Angloamerikanaca i pokuati taj rat, koji je
neizbjean izazvati veæ sada». Umeda je idovcu izloio svoje viðenje buduæeg
razvoja dogaðaja prema kojemu bi izbio treæi svjetski rat. Prema njemu, buduæi
da se Njemaèka vie ne moe sporazumjeti s Rusijom, ona æe potraiti sporazum
s Englezima i Amerikancima. No, ako bi joj to doista uspjelo, Japan æe odmah
pristati uz Rusiju, pa æe Drugi svjetski rat neposredno postati treæi. Ako pak bude
tako, onda bi Japan htio vidjeti sve slavenske drave, pa tako i Hrvatsku, na ruskoj,
a ne na njemaèkoj strani. Umeda je dalje govorio idovcu o pripremama koje se
u Njemaèkoj vre za taj preokret kao i o tome da japanska obavjetajna sluba
raspolae podacima iz kojih je vidljivo da u sluèaju ako Hitler ne bi uvidio potrebu
za ovakvom promjenom i ako je ne bi htio izvesti, postoji èvrsta zavjera meðu
najviim njemaèkim èasnicima koji idu za tim da u takvim okolnostima zbace
Hitlera i sami izvedu obrat. U meðuvremenu je idovec, kao to je Yamaji od
317
17-KRIZE - ZHP-37.pmd 317 25.10.2005, 21:18

njega i traio, poslao brzojav Lorkoviæu u Zagreb i od ovoga dobio neke podatke
o ponaanju Talijana u Dalmaciji. No, prema idovcu, Lorkoviæ se nije usudio
zauzeti odreðen stav o tome to takva talijanska politika znaèi, pa je on na svoju
ruku izloio Umedi i Yamajiju «ono to su oni veæ znali i sami». Poèetkom veljaèe
1943. idovec je otiao na usmeni referat u Zagreb pa je tom prigodom Paveliæu
i Lorkoviæu izloio stavove japanskih diplomata, ali je primijetio da to sve «za
njih moe biti interesantno, ali nita vie, jer oni jo uvijek plove u sigurnoj pretpo-
stavci njemaèke pobjede».21
Yamaji je 18. veljaèe obavijestio Tanija da se hrvatski poslanik vratio iz Zagreba
i prenio mu poruke hrvatskog premijera i ministra vanjskih poslova u kojima se
trai skora uspostava japanskog poslanstva u Hrvatskoj te da bi na tom mjestu
rado htjeli vidjeti upravo njega. Kad ih je pak upitao bi li im vie odgovarao
veleposlanik u Italiji ili Maðarskoj, odgovorili su mu da ne dolazi u obzir nijedno.
Yamaji je na kraju predloio slanje bugarskog diplomata uz prethodno odobrenje
Italije.22 Dva mjeseca poslije, japanski je poslanik u Helsinkiju Masatani izvijestio
ministra Tanija o tome da je hrvatski poslanik dobio obavijesti iz domovine prema
kojima je Japan odluèan u slanju bugarskih diplomata u Hrvatsku.23 U brzojavu
od 1. lipnja 1943. poslanik Yamaji je od novoga japanskog ministra vanjskih
poslova Shigemitsua zatraio brzo slanje diplomata u Hrvatsku ili imenovanje
poslanika za Hrvatsku.24 Ministar Shigemitsu obavijestio je 10. srpnja 1943.
Yamajija da æe Japan otvoriti poslanstvo u Hrvatskoj, ali je izrazio i bojazan da æe
to uzrokovati probleme s Talijanima. Ministar je naloio Yamajiju, uz upozorenje
da sebe ne smije smatrati predstavnikom, da uskoro posjeti Hrvatsku kako bi od
tamonjeg vodstva dobio odreðene informacije.25
Uspostava japanskoga diplomatskog predstavnitva u Zagrebu
U meðuvremenu su se u Italiji zbivale krupne promjene. Tijekom sjednice

Velikog faistièkog vijeæa 24. srpnja 1943. glasalo se o povjerenju Mussoliniju.
Buduæi da mu ono nije bilo izglasano, Mussolini je iduæi dan u audijenciji kod
kralja zamoljen da odmah preda ostavku. Uèinivi to, pri izlasku s dvora bio je
uhiæen. Novu talijansku vladu sastavio je maral Pietro Badoglio koji je uvjeravao
Njemaèku da je i dalje na njezinoj strani, no potajno je stupio u vezu sa zapadnim
21
HDA, RSUP SRH 013.0.56: Dosje Vladimira idovca, poslanika NDH u Sofiji, Zapisnici sa
sasluanja, 250-254.
22
Inose.
23
Isti.
24
Isti.
25
Isti.
318
17-KRIZE - ZHP-37.pmd 318 25.10.2005, 21:18

saveznicima i pregovarao o kapitulaciji. Talijansku je predaju slubeno potpisao

8. rujna 1943.26
Tako su se predviðanja Japana dijelom ostvarila. Kapitulacija Italije nije iznena-
dila ni Njemaèku koja je kao i Japan veæ dulje vrijeme raspolagala izvjeæima o
sve veæim sumnjama talijanskih politièkih i vojnih krugova u povoljan ishod rata.
One su naroèito bile vidljive nakon Mussolinijeva pada. Vlada NDH je takoðer
pomno pratila politièke promjene u Italiji. Doznavi za Mussolinijev pad, Paveliæ
je otiao na razgovor s njemaèkim poslanikom Siegfriedom Kascheom o novo-
nastaloj situaciji. Sam Paveliæ nalazio se u dvojbi. S jedne je strane oèekivao
otklanjanje talijanskog pritiska na NDH i moguæe vraæanje Dalmacije, ali ga je
istovremeno proganjala bojazan da se saveznièke snage nakon raspleta u Italiji
ne bi iskrcale upravo na jadranskoj obali. Tijekom kolovoza su u kontaktima s
njemaèkim vojnim zapovjednicima u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj razmatrane
mjere o zaposjedanju talijanske vojne zone u NDH. Tu bi akciju provele njemaèke
i vojne snage NDH. Paveliæ je 10. rujna potpisao dravnopravnu izjavu o raskidanju
Rimskih ugovora, stavljajuæi ih tako izvan snage.27
Kapitulacija Italije ubrzala je proces uspostave japanskoga poslanstva u
Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj jer Japan vie nije morao voditi raèuna o talijanskim
interesima. Dana 15. prosinca 1943. Kazuichi Miura, prvi tajnik japanskoga poslan-
stva u Berlinu, posjetio je savjetnika hrvatskoga poslanstva dr. Prvislava Weissen-
bergera i predao mu notu u kojoj je obavijestio poslanstvo o namjeri japanske
vlade da osnuje svoje diplomatsko predstavnitvo u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj.
Miura je bio odreðen za otpravnika poslova toga predstavnitva, pa je tri dana
kasnije ponovno posjetio Weissenbergera zbog dogovora o putu u Zagreb. Prigo-
dom Miurina odlaska, japanski je poslanik general Hiroshi Oshima priredio 9.
prosinca ruèak u hotelu Adlon. Tomu su s njemaèke strane prisustvovali dravni
tajnik i zamjenik ministra vanjskih poslova von Steengracht, dravni tajnik u
MVP-u Hencke, proèelnik politièkog odjela u MVP-u, poslanik von Erdmanns-
dorff, te izvjestitelj za Daleki Istok u MVP-u. S japanske su pak strane, osim
veleposlanika i Miure, na domjenku bili poslanik Shikao Matushima i atae Kaniti
Nishimura, dok su s hrvatske strane prigodi nazoèili poslanik prof. Stjepan Ratko-
viæ i savjetnik poslanstva dr. Weissenberger.28
Hrvatski narod u broju od 15. prosinca 1943. izvjetava o tome da je diplomatski
predstavnik Japana Kazuichi Miura stigao zrakoplovom iz Beèa u Zagreb, u pratnji
tajnika Mitsuoa Hashizime. U zraènoj luci doèekao ih je nadstojnik protokola
ministarstva vanjskih poslova u pratnji tajnika Heinza. Istoga je dana predstavnik
26
Usp. B. Krizman, NDH izmeðu Hitlera i Mussolinija, Zagreb 1986, 579-601.
27
Isti, 191.
28
Bogdan Krizman, Ustae i III Reich, sv. 2, Zagreb 1983, 253-254.
319
17-KRIZE - ZHP-37.pmd 319 25.10.2005, 21:18

Miura otvorio u hotelu Esplanade japansko otpravnitvo poslova.29 Nekoliko dana

kasnije na naslovnici se pojavio maleni èlanak o hrvatsko-japanskom prijateljstvu.30
Iz toga se moe zakljuèiti da se u NDH tome dogaðaju, jednako kao i japanskom
priznanju u lipnju 1941., nije pridavala osobita pozornost. Vladimir idovec je u
ranije spomenutom sasluanju prokomentirao i otvaranje japanskoga predstav-
nitva. Prema njegovu miljenju, to je vrijeme dalje odmicalo i Nijemci gubili
izglede da naèine zaokret u odnosima sa zapadnim saveznicima, Japan se sve
vie povlaèio u sebe i odvraæao od Europe. Svi su planovi Japana za 1943. konaèno
bili pokopani u dogaðajima i dranju Nijemaca u vezi s talijanskom kapitulacijom.
Shodno tomu ni uspostava japanskog poslanstva u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj
vie nije bila tako aktualna. Zbog toga je u Zagreb i doao samo otpravnik poslova
Miura, koji je imao iskljuèivo propagandnu misiju, dok je prije namjeravao doæi
Yamaji, a eventualno i Umeda.31
Japanska vlada ipak je odluèila u veljaèi 1944. otpravnitvo poslova u Zagrebu
podiæi na razinu poslanstva. Ta vijest popraæena je u Hrvatskom narodu s velikim
interesom. Broj od 3. veljaèe na naslovnici donosi opiran èlanak pod naslovom
«U Zagrebu se osniva japansko poslanstvo» u kojemu se istièe znaèenje toga
dogaðaja. Autor èlanka podsjeæa èitatelje da je Japan bio meðu prvim dravama
koje su priznale Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Meðutim, japanska vlada nije stala
na tome, nego je «tom priznanju koje je za nau mladu dravu bilo od velikog
politièkog znaèaja dala kasnije i praktièno obiljeje time to je u svom poklisarstvu
u Berlinu osnovala ured koji se bavio pitanjima koja zasijecaju u okvir odnosa s
NDH». Nadalje se u èlanku govori o Miurinu dolasku u Zagreb i uspostavi nepo-
srednih diplomatskih veza izmeðu NDH i Japana. Pritom se napominje kako je
otpravnitvo poslova imalo samo privremeni karakter, dok se ne donese odluka o
osnivanju poslanstva. Ovo je sada i uslijedilo jer je na sjednici carskoga vijeæa
jednoglasno bio prihvaæen prijedlog da se u NDH otvori japansko poslanstvo. U
nastavku èlanka istaknuto je kako ovaj èin japanske vlade otvara novo razdoblje
u odnosima izmeðu hrvatskoga naroda i zemljopisno dalekoga japanskoga naroda
«koji je meðutim u osjeæajnom pogledu i sa stanovita duhovne i politièke
povezanosti ipak blizu u sviesti svakog Hrvata. Za Nezavisnu Dravu Hrvatsku
to je dogaðaj od velike politièke vanosti. Dovoljno je sjetiti se da je Japan danas
svjetska velevlast prvoga reda, koja u u ovoj sadanjoj borbi predvodi prostrani
azijski iztok, u borbi u kojoj se na europskoj strani kao saveznik velikoga Njemaè-
koga Reicha bori svim svojim snagama i hrvatski narod». Japan je, napominje se
dalje, u toj svojoj predvodnièkoj ulozi dosad dao ne samo veliki ulog u vojnièkom
29
Hrvatski narod, 15. prosinca 1943, naslovnica
30
Hrvatski narod, 17. prosinca 1943, naslovnica
31
HDA, RSUP-SRH, 013.0.56, Dosje Vladimira idovca, poslanika NDH u Sofiji, Zapisnici sa
sasluanja, 254.
320
17-KRIZE - ZHP-37.pmd 320 25.10.2005, 21:18

smislu, postignuvi u ratu protiv Angloamerikanaca niz sjajnih pobjeda na kopnu

i na moru, nego je pokazao da mu je jednako stalo i do konstruktivne izgradnje
velike zajednice naroda u istoènoj Aziji: «primjeri Burme i Filipina, koje su zemlje
sada zaslugom Japana postale slobodne i kao samostalne drave ule u sklop
velike iztoène azijske obitelji slobodnih naroda svjedoèe dovoljno. Time je Japan
pokazao da s uspjehom vri u Aziji onu ulogu koju na europskom kopnu vri
Veliki Njemaèki Reich, koji je hrvatskom narodu pomogao uzpostaviti vlastitu
slobodnu dravu». Èlanak zavrava isticanjem simpatije hrvatskoga naroda za
daleki Japan te izraavanjem zahvalnosti zbog razumijevanja poloaja i vanosti
Nezavisne Drave Hrvatske.32 Iz navedenoga èlanka moglo bi se zakljuèiti da
Hrvatski narod ignorira stvarnu situaciju u kojoj se Japan u to vrijeme nalazio.
No, to nije bilo tako. Premda se u navedenome èlanku na naslovnici govori o
sjajnim pobjedama Japana, list u broju od istoga dana na zadnjoj stranici donosi
èlanak pod naslovom «Napadaj amerièkih snaga na Marshalsko otoèje» u kojemu
se izvjetava da od jutra 30. sijeènja «jake neprijateljske, pomorske i zraène snage»
napadaju japanska uporita, a japanske pomorske i kopnene snage nalaze se «u
estokim obrambenim borbama protiv napadaèa».33 Tjedan dana kasnije japanski
je car priznao uspostavu japanskog poslanstva u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj
koje je 11. veljaèe 1944. i slubeno bilo otvoreno. Poèetkom rujna iste godine ured
poslanstva premjeten je na Strossmayerov trg 2, a koncem studenoga na Gvozd
6.34
Poèetkom 1945. na junom, zapadnom i istoènom bojitu, njemaèke su snage
uzmicale pred saveznicima. Bilo je sasvim jasno da se rat blii kraju. I na Balkanu
je njemaèka vojska bila u povlaèenju. Poèetkom travnja, ustaki dunosnici, kao
i diplomatske misije, naputali su Zagreb kreæuæi se prema austrijskoj granici,
gdje su se nadali dobiti utoèite pred nadiruæim partizanskim snagama. Japanski
diplomatski kor napustio je Zagreb 5. svibnja,35 dan prije njemaèkih predstavnika
i ustake vlade. Preko Ljubljane i Klagenfurta kanili su stiæi do Badgasteina, ali
su ih u blizini Klagenfurta zarobili engleski i amerièki vojnici. Odavde su prebaèeni
u Italiju gdje su nekih mjesec i pol proveli u zarobljenitvu da bi se 31. oujka
1946. brodom iz Napulja vratili u Japan.36
32
Hrvatski narod, 3. veljaèe 1944, naslovnica.
33
Hrvatski narod, 3. veljaèe 1944, posljednja stranica.
34
Inose.
35
Isti.
36
Isti.
321
17-KRIZE - ZHP-37.pmd 321 25.10.2005, 21:18

Zakljuèak
Nezavisnu Dravu Hrvatsku, uspostavljenu 10. travnja 1941., priznale su samo

èlanice Trojnoga pakta te neke neutralne drave. NDH je nastala pod okriljem
Njemaèkoga Reicha i kao takvu nisu je mogle niti htjele priznati drave koje su
se nalazile na suprotnoj strani. Japan je NDH priznao u lipnju 1941., dva mjeseca
nakon njezina osnutka. Iako je to priznanje dalekoga Japana stiglo relativno brzo,
ne treba mu pridavati posebno znaèenje, jer ono je ilo automatizmom, buduæi da
je Japan bio èlan Trojnoga pakta. Kao to se moe vidjeti iz dnevnoga tiska, ni
javnost NDH nije tome dogaðaju pridavala osobitu pozornost. Za NDH je glede
Japana mnogo vaniji bio problem otvaranja japanskoga poslanstva u Zagrebu.
Zato? Odgovor lei u poloaju koji je NDH zauzimala u novome europskom
poretku to ga je zavela Njemaèka. Novostvorena hrvatska drava bila je nezavisna
samo imenom. U stvarnosti, ona se kao satelitska drava nalazila pod zajednièkim
njemaèko-talijanskim protektoratom, s tom razlikom to je Njemaèka vladi NDH
ostavljala neto vie slobode u djelovanju, dok ju je Italija nastojala to vie pod-
rediti. Dakako, s nepovoljnim razvojem ratne situacije i njemaèki æe utjecaj postati
presudan, a Nijemci æe uspostaviti puni nadzor nad NDH u vojnom i politièkom
smislu.37 U pogledu gospodarskoga iskoritavanja obje su drave postupale jed-
nako. Veæi dio prihoda Nezavisne Drave Hrvatske troio se na uzdravanje tali-
janskih i njemaèkih postrojba koje su bile stacionirane na njezinu teritoriju. Tako-
ðer, znatan dio sirovina, kao i «dobrovoljna» radna snaga, otpremani su iz NDH
u Njemaèku, odnosno u Italiju. Japan je bio jedna od tri drave zaèetnice Troj-
noga pakta i na Dalekom je Istoku imao onu ulogu koju je Njemaèki Reich imao
u Europi. Ono to je Njemaèkoj u Europi predstavljala NDH ili, primjerice, Slo-
vaèka, za Japan je bila drava Mandukuo. Japan je kao nova vodeæa sila u Aziji
propagirao osloboðenje potlaèenih naroda i neovisnost malih drava, proglaa-
vajuæi se njihovim zatitnikom. U zbilji je Mandurija imala biti kolonija iz koje
je Japan crpio sirovine neophodne za voðenje rata. U takvim je okolnostima otva-
ranje japanskoga poslanstva u Zagrebu za hrvatsku vladu bila svojevrsna potvrda
vlastite neovisnosti i stoga je vodstvo NDH ustrajalo na tome. Dakako, talijanska
se vlada tomu protivila, jer je NDH smatrala sebi podreðenom dravom i nije
nikako mogla dopustiti da Japan otvori zasebno poslanstvo u Zagrebu. Umjesto
toga, inzistirala je da ono bude u okviru japanskoga poslanstva u Rimu, kao to je
to bio sluèaj s finskim poslanstvom. Bez obzira na opsenu diplomatsku prepisku
glede otvaranja poslanstva u Zagrebu i kontakata japanskih diplomata s hrvatskim
poslanikom u Sofiji, vrlo je vjerojatno da japansko poslanstvo u Zagrebu ne bi
nikada bilo otvoreno da Italija nije kapitulirala i da se tako nije rijeio problem
37
Usp. o tome: N. Bariæ, Odnosi oruanih snaga Treæeg Reicha i Nezavisne Drave Hrvatske,
Zbornik Mire Kolar-Dimitrijeviæ, Zagreb 2003, 407-419.
322
17-KRIZE - ZHP-37.pmd 322 25.10.2005, 21:18

njezina protivljenja. Italija je za Japan bila neusporedivo vanija od NDH i bilo

bi nerealno oèekivati da bi talijanske interese podredio njezinima. Japansko poslan-
stvo u Zagrebu je djelovalo kratko, tek neto vie od godinu dana. Otvoreno je u
vrijeme kad se veæ bliio slom sila Osovine, a time i propast Nezavisne Drave
Hrvatske. Stoga se rad poslanstva sveo uglavnom na propagandnu i kulturnu djelat-
nost. Kao zavrni komentar valja napomenuti da se znatan dio arhivske graðe
Ministarstva vanjskih poslova NDH, naalost, nalazi jo uvijek u Dravnome
arhivu u Beogradu. Moemo pretpostaviti da se meðu tom graðom nalazi i doku-
mentacija vezana uz djelovanje japanskoga otpravnitva poslova i kasnije vele-
poslanstva u Zagrebu koja bi rasvijetlila u kakvim se to konkretnim potezima
oèitovala propagandna djelatnost koju spominje veleposlanik Vladimir idovec.
Jedino je poznato to da je poslanik u NDH Kazuichi Miura napisao knjigu «Japanac
o Japanu» koja je izala 1944. godine u Zagrebu u izdanju «Velebita».
Summary
Diplomatic Relations Between the Independent State of Croatia

and Japan
Based on the relevant sources and literature, the author has tried to reconstruct
the establishment of diplomatic relations between the imperial Japan and the so-
called Independent State of Croatia during the World War II. The text shows the
genesis and development of these relations from the moment of Japanese recog-
nition of the Ustasha regime onwards. The focus of attention is placed on the
efforts of Croatian officials to establish a Japanese embassy in Croatia, with its
seat in Sofia (Bulgaria) and not in Italy, thus trying to lessen the dependence of
Ustasha regime on Italy. The resolution of this conflict became possible only
after the capitulation of the fascist Italy in September 1943, when Japanese em-
bassy was finally established in Zagreb.
Key words: NDH (Independent State of Croatia), Japan, Bulgaria, Italy, Ger-
many, diplomatic relations, embassies.
323
17-KRIZE - ZHP-37.pmd 323 25.10.2005, 21:18

324
17-KRIZE - ZHP-37.pmd 324 25.10.2005, 21:18

Filip kiljan
ISSN 0353-295X UDK 94(497.5)˝1942˝

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 341.322.5(497.5)˝1942˝
«Akcija Crkveni Bok»

Uradu se govori o pravoslavnome mjestu Crkveni Bok nedaleko od Sunje koje je
pretrpjelo ustake zloèine nakon to je ustaka vlast bezuspjeno pokuavala nasilnim
putem uspostaviti Hrvatsku pravoslavnu crkvu. U akciji èiæenja Crkvenog Boka,
pod tobonjom izlikom da se u njemu nalaze partizani, sudjelovali su i neki katolièki
sveæenici.
Kljuène rijeèi: Crkveni Bok, Banovina, NDH, pravoslavno stanovnitvo, zloèini.
Crkveni Bok je mjesto nedaleko od Sunje, na obali rijeke Save, na putu izmeðu
Siska i Jasenovca. Uz Ivanjski Bok i Stremen, to je jedno od rijetkih sela na
Banovini koje se nalazi uz desnu obalu Save. Naselje je osnovano u vrijeme
Vojne krajine, a oduvijek je bilo izolirano. Najblie veæe mjesto je Sunja koja se
nalazi 22 kilometra prema jugozapadu. Osnivanjem sela u 18. stoljeæu rukovodio
je parohijalni sveæenik Stojan Toroman. Sva su tri naselja bila pravoslavna. Stanov-
nici su bili izravni potomci doseljenika iz Podkozarja.
Sva tri naselja doivjela su od tridesetih godina 20. stoljeæa do poèetka 21.
stoljeæa dramatièan pad broja stanovnika. Crkveni Bok je prije Drugoga svjetskog
rata imao (prema popisu iz 1931.) 1107 stanovnika. Poslije rata taj je broj pao na
700 i od tada je neprekidno u padu. Prema popisu 2001., mjesto je imalo samo
213 stanovnika. Prije Domovinskog rata 1991., u njemu je ivjelo 406 stanovnika,
od toga 387 Srba. Ivanjski Bok je prije Drugoga svjetskog rata imao 514 sta-
novnika, a nakon rata ih je ostalo 340. Danas ih je u mjestu svega 55. Stremen je
1931. imao 1104 ljudi, a 1948. broj se gotovo prepolovio i pao na 679. Danas ih
je u mjestu 142. Moemo zakljuèiti da je broj stanovnika nekadanje opæine Crkve-
ni Bok, koji je oèito bio velik (2500), danas pao na 410. U sva je tri sela 1991.
bilo svega 10 Hrvata.
Augustin Kralj, koji je u selu bio upnik poèetkom Drugoga svjetskog rata,
tvrdio je: «Crkveni Bok je bogato mjesto. Dijelom jer je zemlja rodna, a dijelom,
jer su ljudi bili veoma marljivi».1
U Crkvenom je Boku prije Drugoga svjetskog rata bilo sredite opæine s
naèelnikom, biljenikom i drugim osobljem, te andarmerijska postaja s 11 ljudi.
1
M. Bulajiæ, Ustaki zloèini genocida i suðenje Andriji Artukoviæu, Beograd 1989, knjiga I, 280-283.
325
18-SKILJAN - ZHP-37.pmd 325 25.10.2005, 21:18

Uoèi Drugoga svjetskog rata narednik je bio Stanko Abramoviæ, po nacionalnosti

Hrvat, rodom iz Srijemske Kamenice. Uspostavom NDH otputeni su Srbi iz
andarmerijske postaje, a na njihovo su mjesto doli povjerljivi ljudi tadanjeg
reima. Tabornik Mijo Baljak iz Sunjske Grede isto je tako raspustio opæinsku
upravu (biljenika, naèelnika, pisare i ostalo osoblje).2 Pravoslavne crkve, koje
su postojale u Crkvenom Boku i Stremenu, nakon proglaenja NDH bile su zatvo-
rene i opljaèkane. Predsjedniku Crkvenog odbora Ðuraðu Radovanoviæu ustae
su oduzele kljuèeve crkava. Stanovnitvo parohije Crkveni Bok, koja je imala
dvije crkve (hram Preobraenja Gospodnjeg u Crkvenom Boku i filijalni hram
sv. Ane u Stremenu),3 prelo je na katolièku vjeru, kao i veæina pravoslavnih sela
iz okolice. Isto su tako i mjesta Mlaka i Jablanac preli na katolièku vjeru. Pravo-
slavne crkve u mjestima Crkveni Bok i Stremen sruene su za vrijeme Drugoga
svjetskog rata. U Crkvenom Boku organizirana je katolièka upa.
Nakon osnutka logora u Jasenovcu 1941. stradao je velik broj mjesta koja su
bila pravoslavna, a nalazila su se u blizini Jasenovca. Tako su, primjerice, unitena
mjesta Mlaka i Jablanac koja se nalaze svega nekoliko kilometara od Jasenovca,
na lijevoj obali Save, u smjeru Stare Gradike. Tu su ustae 1942. pokupili sve
stanovnitvo i otjerali ga u logor Jasenovac. Slièno se dogodilo i u mjestima na
drugoj obali Save (primjerice, u Gradini i Drakseniæu). Sva «oèiæena» sela sluila
su ustaama kao ekonomije gdje su na opustoena selita dovodili zatoèenike na
rad ili naseljavali novo stanovnitvo iz Hercegovine. to se tièe Crkvenog Boka,
sigurno je da je i njemu bila namijenjena takva sudbina zajedno s mjestima Ivanjski
Bok i Stremen. Jo 1941. godine poèela su hapenja. Viðeniji su ljudi bili odvedeni
u susjedno selo Bobovac i ondje muèeni. Prijedlog je bio da se uhiæeni strijeljaju
na skeli na rijeci Savi. Meðutim, seljani Bobovca i opæinske vlasti tog sela nisu
dozvolile da se tako neto dogodi, pa su zatoèenici nakon tri dana muèenja pute-
ni kuæama.4 Potom su ustae optuili neke seljane Crkvenog Boka da pripremaju
ubojstvo tabornika Mije Baljka. Neke su uhitili i smjestili ih u zatvor u Petrinji da
bi ih kasnije pustili. Ipak, neke su i ubili u zasjedi kod mjesta Slovinci u blizini
Crkvenog Boka5. Nakon toga je bilo jo nekoliko pojedinaènih ubojstava i odvo-
ðenja mjetana koji se nikada nisu vratili kuæama, a za ostale je slijedilo prevo-
ðenje na katolièku vjeru.
Iz pisma Opæinskom poglavarstvu u Crkvenom Boku od 22. listopada 1941.
vidi se kako postoji naredba da se pravoslavna crkva «...odmah prema planu opæine
poène preureðivati na rimokatolièku».6 Dionizije Jurièev, sveæenik, ustaki satnik
2
A. Poar, Stradanje mjetana optine Crkveni Bok od jasenovaèkih ustaa, Prilozi sa Okruglog
stola o jasenovaèkom logoru odranog 23. aprila 1996. godine, Beograd 1997, 103.
3
http://www.eparhija-gornjokarlovacka.hr/Kostajnicko-L.htm.
4
Poar, Stradanje mjetana.., 103.
5
Isti, 103.
6
V. Dedijer, Vatikan i Jasenovac, Beograd 1987, 457.
326
18-SKILJAN - ZHP-37.pmd 326 25.10.2005, 21:18

FILIP KILJAN - «Akcija Crkveni Bok»
i Paveliæev osobni kapelan, pred mjetanima Staze kraj Crkvenog Boka navodno
je govorio: «U ovoj zemlji ne moe vie da ivi nitko osim Hrvata, jer ovo je
zemlja hrvatska, a tko neæe da se prekrsti, mi znademo kuda æemo s njime».7
On takoðer kae: «Tko ne prijeðe na katolièku vjeru nema mu mjesta u NDH, jer
u NDH mogu ivjeti samo Hrvati i nitko drugi». Veæ je to bila prva jasna naznaka
onoga to æe se dogoditi Srbima iz tih krajeva. Na ovaj ili onaj naèin oni su se
trebali ukloniti.
O ustakoj akciji u Crkvenom Boku postoji relativno velik broj autentiènih
dokumenata. Radi se o iskazu Ljubomira Miloa, ratnog zloèinca i zapovjednika
logora Jasenovac, o iskazu biveg fratra Miroslava Majstoroviæa-Filipoviæa koji
je kao ustaa doao u logor Jasenovac prije akcije Crkveni Bok, o pismu upnika
Crkvenog Boka Augustina Kralja koje je uputio poglavniku Paveliæu, o svjedo-
èenju mjetanina Crkvenog Boka Mihajla Ðurièiæa koji je svjedoèio na sudu protiv
Alojzija Stepinca o dranju sveæenika Augustina Kralja, o pismu podupana Nikole
Bonjaka koje je uputio Ministrastvu unutranjih poslova, o njemaèkom Izvjetaju
o neprijatelju br. 6 izmeðu 12. i 19. listopada 1942., o izvacima iz dnevnika nje-
maèkog predstavnika u Hrvatskoj generala Edmunda Glaise von Horstenaua, o
pismu Opæinskog poglavarstva Crkvenog Boka Vodograðevnom uredu u Sisku u
kojem se obavjetava o situaciji u Crkvenom Boku, o izjavi Mladena Todoroviæa,
èlana mjesnog NOO-a, Zemaljskoj komisiji za utvrðivanje ratnih zloèina te o
jednom dokumentu iz stoera pukovnika Luburiæa iz 1944. godine.
Mihajlo Ðurièiæ tvrdi da je u listopadu 1941. «dolo u nae selo nekoliko fratara
i u zajednici s ustakim povjerenikom pozvali su narod da doðe uèiti vjeronauk radi
prijelaza na katolièku vjeru». Jedino je zapamtio ime Dionizija Jurièeva koji je,
«sakupivi narod, navodno rekao da tko ne prijeðe na katolièku vjeru nema mu
mjesta u NDH, jer u NDH mogu ivjeti samo Hrvati i nitko drugi». Postupak
pokrtavanja trajao je, po Ðurièiæevim rijeèima, «jedno osam dana i kada je zavreno,
prireðen je banket na kojem je bilo prisutno vie ustakih oficira i upnika. Tu su
oni drali razne govorancije i tumaèili narodu, kojeg su bili skupili na taj banket, da
mu ne prijeti nikakva opasnost», jer da su, pokrtavanjem, «svi postali lojalni graðani
NDH». Za upnika je postavljen Augustin Kralj «koji je svake nedjelje drao mise,
organizirao horove koji su pjevali u crkvi i slièno». Za svoga slubovanja, sve do
jeseni 1942. godine, dakle gotovo godinu dana, Ðurièiæ tvrdi da je «uvijek tumaèio
narodu da smo mi Hrvati i da nikada nismo bili Srbi, nego da su nas svojevremeno
pokrstili». Valja uoèiti da je Kralj, po Ðurièiæevim rijeèima, svaku takvu propovijed
zavravao zakljuèkom da se «zato sada ne trebamo nièega bojati».8
Sam Kralj je tvrdio da su se mjetani «odazivali svakoj dunosti, kojoj su morali
prema dravi udovoljavati». Prenosi rijeèi izvjesnog bojnika Fabeca koji je «stavljao
7
Dedijer, Vatikan i Jasenovac, 457.
8
327
18-SKILJAN - ZHP-37.pmd 327 25.10.2005, 21:18

Crkveni Bok za uzor svim katolièkim selima gledom na podavanje [...], èak da je
selo [...] dalo oko 250 kg masti badava za vojsku». Vie je svjedoka isticalo kako
partizani nisu imali puno uspjeha u selu. upnik Kralj tvrdi da se «dodue odijelilo
od mjesta nekih petnaestak ljudi, po èemu se moe zakljuèiti, da su se prikljuèili
partizanima, ali su ti bili od sumjetana prezirani kao badavadije. Partizanska
promidba nije u Crkvenom Boku imala uspjeha nisam primijetio ni ja, a ni
orunici u mjestu, da bi partizani imali kakvu vezu s ljudima u Crkvenom Boku».9
Podupan Nikola Bonjak potvrðuje Kraljeve rijeèi u izvjetaju 14. listopada 1942:
«...partizani su pokuali promidbom pridobiti ta nekad pravoslavna sela za sebe,
ali im to nije uspjelo».10 Time otpada formalno opravdanje koje su ustae kasnije
upotrijebili da bi napali i opljaèkali to selo jer se toboe radilo o partizanskom
uporitu. Oèito je da takva tvrdnja nema nikakve realne podloge.
Augustin Kralj dalje govori o tekoæama s kojima se susretao u mjestu kada je
preveo narod na drugu vjeru. Usprkos tomu to su mjetani bili dovoljno uplaeni
da se pomire sa situacijom, upnik Kralj, zacijelo da se opravda pred svojim pret-
postavljenima, spominje tekoæe u svojem radu, ali istovremeno naglaava i pozi-
tivnost svoje uloge, pa napominje da s djecom ima uspjeha. Kae da je doao u
Crkveni Bok raditi na «korist Boga, Crkve i Hrvatskog naroda», ali i to da je
oèajan zbog onoga to se ondje dogodilo.
Èini se da problemi koje spominje Kralj nisu inicirali pravoslavci, veæ ustae
koje su se naselile u selu. Naime, Mihajlo Ðurièiæ svjedoèi da je «skoro godinu
dana iza toga, poèetkom listopada 1942., dola je jedna grupa ustaa u selo i tamo
se nastanila».11 O Kralju je kazao da je «èeæe puta svraæao meni i pokazivao se
ne samo kao duhovni pastir nego kao i prijatelj. Kada sam ga upitao to znaèi to
da su ustae doli, on mi je rekao da ne prijeti nikakva opasnost». Dapaèe, upnik
je jamèio da nema od ustaa opasnosti. Jasno je da upnik, objanjavajuæi jednom
Srbinu kako mu ne prijeti nikakva opasnost, namjerno zatvarao oèi pred stvarnoæu
jer je nemoguæe da nije znao to su ustae èinile u oblinjim selima. Ako je njegova
izjava iskrena, onda je rijeè o upnikovoj naivnosti, a ako je neiskrena, onda je
ona dokaz njegova licemjerja.
Prema svjedoèenjima i Kralja i stanovnika, selo Crkveni Bok bilo je u potpunosti
mirno i prihvatilo je prijelaz s pravoslavne na rimokatolièku vjeru bez ikakvih
ekscesa. Èak su bili izolirani oni koji su se prikljuèili partizanima i njih selo nije
priznavalo. Meðutim, selo je ipak stradalo.
Miroslav Majstoroviæ-Filipoviæ je na sasluanju dao iskaz o stvaranju zamisli
napada na Crkveni Bok spominuvi kako je u listopadu 1942. bio pozvan u zgradu
9
M. Bulajiæ, Ustaki zloèini genocida i suðenje Andriji Artukoviæu, Beograd, 1989, knjiga I,
280-283.
10
A. Miletiæ, Koncentracioni logor Jasenovac, Beograd 1986, knjiga I, 500-503; O Bonjaku
vidi: I. Golec, Petrinjski biografski leksikon, Petrinja 1999, 39-40.
11
328
18-SKILJAN - ZHP-37.pmd 328 25.10.2005, 21:18

zapovjednitva logora kod natporuènika Ljube Miloa, a «za stolom su veæ bili
satnik Matkoviæ i ing. Pièili».12 Poslije veèere je natporuènik Milo zapoèeo raz-
govor o selu Crkveni Bok tvrdeæi «da se u njemu nalaze partizani, da su ti seljaci
mnogi u partizanima, da se naoruavaju i prikupljaju tu i da prijeti opasnost kada
se ojaèaju radi neposredne blizine Jasenovca da bi jednoga dana i na sam logor
udarili».
Ova je izjava u potpunoj suprotnosti s ostalim tvrdnjama. Majstoroviæ-Filipoviæ
kae da je Milo izjavio u Jasenovcu kako se u Crkvenom Boku nalaze partizani,
iako svi ostali tvrde da partizana nema. Uostalom, ako su se ustae naselili u
samom mjestu, malo je vjerojatno da bi bilo tko iz sela aktivno sudjelovao u
partizanskim èetama. Milo iznosi hipotezu koja nema osnove, ali slui kao for-
malno opravdanje akcije. Prema Ðurièiæevoj izjavi, jasno je da je selo bilo mirno
i da se nije niti pomiljalo pruiti neki otpor. Slièno je i u njemaèkom izvjetaju o
pregledu neprijatelja broj 6 gdje stoji da «u selu nikada dosad nisu bili partizani»,
a slièno nam kae i Edmund Glaise von Horstenau, koji je putovao ovim krajem,
kada je saznao za pokolje u selu: «Bio je to partizanski predio, ali mi nismo
vidjeli ni jednog partizana». Spominje dodue da su sela napali partizani, no tek u
prosincu iste godine, to je dokaz da se u listopadu ovdje nisu vodile borbe.
Majstoroviæ-Filipoviæ nastavlja kako «su glavnu rijeè i predloge stavljali nad-
poruènik Ljubo i satnik Matkoviæ». Stvorili su plan za noæno opkoljavanje sela, a
Majstoroviæa-Filipoviæa su upozorili da bude na oprezu, «jer æe biti posade samoga
logora smanjene uslijed akcije». Pièiliju su pak naredili da «organizira radni odjel
koji bi imao iza trupa nastupati i pokupiti stoku i ivene namirnice». Kao razlog
za akciju navedeno je da je «to selo pravoslavno, a da se nalazi u neposrednoj
blizini Jasenovca i da ga svakako treba oèistiti». Majstoroviæ-Filipoviæ tvrdi da
se «iste veèeri [...] putem ifre zatraila dozvola od Luburiæa iz Zagreba za izvrenje
te akcije i akcija je otpoèela poslije pola noæi» i da je on ostao u logoru. Majstoroviæ
oèito eli sa sebe skinuti odgovornost, pa kae da nije aktivno sudjelovao ni u
planiranju ni u izvoðenju akcije jer je za vrijeme razgovora utio i ostao u logoru.
Meðutim, na taj su se naèin ustae i drugi ratni zloèinci vrlo èesto branili pred
sudom prebacujuæi odgovornost na druge. Osim toga, u tom se citatu moe naslutiti
pravi razlog za napad na selo. Naime, Pièiliju je bilo nareðeno da skupi namirnice
i stoku, a Crkveni je Bok, kao bogato selo, bilo mjesto stvoreno za akciju takve
vrste. Milo je ne samo smislio akciju veæ je i za nju traio dozvolu od Luburiæa.
O samome napadu na selo svjedoèi vie dokumenata. Osnova struktura dogaðaja
u svim je opisima napada ista. Temeljni opis je upnikov u pismu koje je uputio
Anti Paveliæu. O poèetku akcije kae: «Dne 13. listopada u 7 u jutro zaèuli su se
prvi hitci iz strojnice i puaka u okolici upske ispostave Crkveni Bok. Kasnije
sam doznao, da su ustake postrojbe mnogo ranije blokirale cijelo mjesto».On
12
Dedijer, Vatikan i Jasenovac, 400, 401.
329
18-SKILJAN - ZHP-37.pmd 329 25.10.2005, 21:18

sam imao je namjeru otiæi u crkvu sluiti misu. I iz izjave Mihajla Ðurièiæa jasno
je da su ustae noæu opkolili cijelu opæinu, a oni koji su veæ bili u selu pripremali
su teren za akciju. Seljaci pak, ne nadajuæi se da æe doæi do napada, nisu postavljali
nikakve strae.
U izvjetaju Nikole Bonjaka, podupana Velike upe Gora sa sjeditem u
Petrinji, koji je poslan Ministarstvu unutranjih poslova, nalaze se dodatne infor-
macije o napadu. Bonjak pie da je ustanovio kako je oko est sati, 13. listopada,
pod vodstvom Ljubomira Miloa otvorena puèana paljba prema mjestu, pa se
stanovnitvo uplailo i razbjealo po okolnim poljima i umama kako bi spasilo
ivote. Svi se, dakle, slau da je napad krenuo izvana opkoljavanjem bez insceni-
ranja tobonje borbe protiv partizana, kao to je to bilo u nekim drugim mjestima.
upnik Kralj tvrdi kako ga je o tome «da ustae kupe narod i ubijaju ga»
obavijestila stanodavka, pravoslavka koja je prela na katolièanstvo. Premda u
prvi èas nije toj vijesti vjerovao, izaao je iz kuæe i, kako kae, «tek sad sam ja
primijetio zapucavanje i iz daljine naricanje ena i djece». Kad je priao blie,
utvrdio je «da je evakuacija Crkvenog Boka doista zapoèela». Naime, «ustae su
pratili strojnicama u ruci narod». Na upit to se dogaða, jedan mu je ustaa odgo-
vorio: «kod nas je bilo sve u redu. Ni orunièka postaja a ni ja», i nastavio je:
«nismo bili obavijeteni, da bi bili bilo kakvi izgredi, pa vas pitam kao èovjeka,
èemu onda takove mjere». Tada mu je turo reèeno da je takva naredba i da je
ustae moraju izvravati. No Ðurièiæ govori poneto drugaèije o ulozi Augustina
Kralja jer tvrdi da je rano ujutro, kad je krenuo u susjedno selo i kad su ga putem
ustae uhvatili, vidio u selu «drugu grupu ustaa, koji su pred sobom gonili ene
i djecu, napola gole, onako kako su ih istjerali iz kreveta». S tom je drugom
grupom iao, kako kae, i «na upnik August Kralj, koji je imao mantiju do
koljena, dosta blatan, kako je preko rosnih livada i oranica iao i pokazivao put
ustaama, kako da opkole opæinu da ne bismo mogli pobjeæi u umu».
Jedan dio stanovnitva ustae su odveli u Jasenovac, drugi dio su masakrirali,
a treæi je uspio pobjeæi. O samome putu u Jasenovac podrobno saznajemo iz
izvjetaja Zemaljskoj komisiji za utvrðivanje ratnih zloèina od 29. V. 1945. koji
je podnio Mladen Todoroviæ, èlan mjesnog NOO-a Crkveni Bok i potpredsjednik
Mjesnog odbora JNOF-a.13 I on je «otjeran od kuæe s ostalim narodom, kojega je
iz triju sela Opæine Crkveni Bok, t.j. Crkveni Bok, Stremen i Ivanjski Bok, bilo
oko 2000, dok je oko 1000 dua uspjelo da pobjegne ispred bande». Ustae su
blokirali cijelo podruèje i «koga god su zatekli, poveli su sa sobom» govoreæi da
vode seljake samo na ispitivanje, a da æe nakon toga biti puteni. Todoroviæ
nastavlja: «kako su koju grupu pohvatali tako su nas tjerali preko Save u selo
Lonju. Ili smo u grupama, a pratili su nas ustae, te su putem i kojega i istukli,
naroèito mukarce i to kundacima od puaka».
13
Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, fond ZKRZ (306), k. br. 5359-5364.
330
18-SKILJAN - ZHP-37.pmd 330 25.10.2005, 21:18

I podupan Bonjak iznosi podatak da opæina Crkveni Bok ima 2500 stanovnika.
Prema podacima koje navodi, oko 1000 osoba je odvedeno u logor Jasenovac.
Meðu odvedenima, kako napominje podupan, nalazio se i Pavao Vanèumko,
trgovac iz Crkvenog Boka, po narodnosti Ukrajinac, sa enom i troje djece, koji
je pobjegao pred sliènim terorom iz Rusije. To znaèi da su ustae odvodili ljude iz
svih kuæa, bez obzira na to je li netko suraðivao s partizanima ili nije; oèito je da
nije bilo selekcije i da tvrdnja kako je trebalo privesti samo partizanske jatake
nije istinita.
Opisujuæi nastavak dogaðanja, Kralj spominje kako je primijetio da «narod ne
zna to se zbiva i neki mirno èekaju nareðenja a drugi pokuavaju bjeati, a ustae
trèe za njima i pucaju». Mihajlo Ðurièiæ takoðer se sjeæa nekih pojedinosti, a
posebno onoga to mu je kazao upnik: «Ne bojte se nita, idete do Save i vratiti
æete se svojim kuæama. Nemojte da bi itko bjeao». No Ðurièiæ mu nije vjerovao,
pa je iskoristivi guvu i maglovito vrijeme pobjegao u umu. Podupan u svojem
izvjetaju spominje da je narednik Abramoviæ pitao zato je pokrenuta cijela akcija
i po èijem se nalogu obavljala, a ustaa mu je odgovorio: «Ovo se vri po mojem
nalogu i ja imadem ovlast, da dignem ma bilo koje mu drago selo i grad».
upnik, dakle, sebi pripisuje pitanje zato se narod odvodi iz svojih kuæa. Pod-
upan navodi da je narednik Abramoviæ postavio to pitanje. Odgovor na posta-
vljeno pitanje dao je oèito Ljubo Milo. Veæa je moguænost da je orunik upitao
Miloa zato se sve to dogaða nego da je to uèinio upnik. S druge strane, ne èini
se vjerojatnim da je upnik vodio ustae iako to tvrdi Ðurièiæ. Sasvim je sigurno
da im nije pokazivao koga treba ubiti. Ako je i pokazao ustaama put, zacijelo je
bio uplaen.
Prema vlastitim rijeèima, upnik je otiao u orunièku postaju gdje je veæ bio
natporuènik Ljubo Milo iz Jasenovca, a ondje su se jo nalazili i narednik Abra-
moviæ i biljenik Gavriæ. Oni su, kako tvrdi Kralj, pokuavali spasiti neke ljude,
no nisu u tome uspjeli. Jedino su «popisali sve katolike od roðenja, koji su se
nali meðu ostalim narodom, da se izluèe od drugih, to je uèinjeno kasnije».
Milo je, kae Kralj, na odlasku zapovjedio «naredniku Abramoviæu, neka pripazi,
da ne bi gdjegod bila poèinjena kakva pljaèka, jer da za pljaèkae postoji samo
smrt».
Èini se da je upniku bilo uistinu stalo to da pokae u stanici tko je od roðenja
bio katolik u opæini Crkveni Bok. upnikovo dobroèinstvo ogranièava se prije
svega na spaavanje «pravih» katolika, a njegove se tvrdnje, kako je Milo kazao
naredniku Abramoviæu da se ne pljaèka po selu, mogu tumaèiti kao traenje oprav-
danja za ustakog oficira, tovie jer je jasno da Abramoviæ nije nikako mogao
sprijeèiti ustae u pljaèki.
U nastavku svojeg pisma upnik opisuje kako su selom prolazili jedino ustae,
«a gotovo svaki je nosio sa sobom veæu ili manju bocu rakije», pa su «neki su veæ
bili pijani». Mnogi su veæ poèeli pljaèkati kuæe, a upnik tvrdi da ih je «otro ...
331
18-SKILJAN - ZHP-37.pmd 331 25.10.2005, 21:18

ukorio, da se toga okane, ako ele izbjeæi smrt», no oni su mu odgovorili «da im
je dozvoljeno iz kuæe uzimati hranu i piæe». Kad se vratio kuæi i u svojem je stanu
zatekao dvojicu ustaa kako «vre premetaèinu, a morali su po klecalu i raspelu
iznad njega, po radiju i Vaoj [tj. Paveliæevoj] slici razabrati, da je to soba jednog
dravnog slubenika», izgrdio ih je i otjerao.
Za to je vrijeme stanovnitvo Crkvenog Boka veæ bilo sakupljeno na drugoj
obali Save u Lonji. No, prema Kraljevim rijeèima, «u Crkvenom Boku ne prestaju
pucnjave [...] cijeli dan». On sam nije znao to bi uèinio, jer kako pie «iz
Crkvenog Boka nisam nikuda mogao otiæi, a u Crkvenom Boku nisam znao to bi
poduzeo». Poslijepodne poèela su stizati prva kola «koja su po ustakim vlastima
bila sa oblinjih sela poslana da kupe robu». Slijedeæeg je dana iz susjednih sela
Bobovac, Suvoj, Lonja i Puska dolo èak 500 kola «koja su cijeli dan odvozila
robu za Jasenovac», a Kralj je vidio «u tim kolima ne samo platno, jastuke i
odijela, to su trebali voziti, nego i neke pokuæstvene predmete kao ivaæe strojeve,
eljezne peæi, kredence».
Podupan takoðer donosi pojedinosti o pljaèki. Ustae izvlaèe iz kuæa svu imo-
vinu i odnose je u oblinja hrvatska mjesta (Lonja i Bobovac) gdje je dijele meðu
sobom ili je daju narodu. Kradu ivaæe strojeve, sagove, posteljinu, kukuruz i
penicu. Orunici iz tih sela ne usude se nita prigovoriti ili reæi, a ni sam podu-
pan, kad je ustae upitao po èijem nalogu rade, nije mogao dobiti nikakav odgovor.
Podupan je uputio kotarskog predstojnika Bakariæa da zamoli ustakog zapovjed-
nika, koji je bio u Lonji, da doðe u Crkveni Bok, ali ovaj nije to uèinio. Rekao je
da su ustae takve stvari i drugdje èinili i da æe poslije poslati izvjetaj Velikoj
upi.
Kralj se, kako navodi u svojem pismu Paveliæu, i sam morao seliti u Sunju, no
prije je odlaska zapazio ljude iz Bobovca, Puske i Lonje kako kradu u naputenim
kuæama pa «svaki drugi imade po dva kaputa na sebi». tovie, neki su dolazili
«u selo samo s konjima, a onda su u Crkvenom Boku uzimali kola, na kojima su
vozili robu, a da kola nisu vie vraæali», dok su «drugi dovodili svoje konje, pak
ih u Crkvenom Boku zamjenjivali tamonjima, boljima».
Karakteristièno je da upnik pljaèku pripisuje prije svega stanovnicima iz oblinjih
sela. Podupan, za razliku od upnika, kae da ustae sami pljaèkaju kuæe i da sve
opljaèkano odnose u okolna mjesta i dijele narodu. Osim toga, kao to sam ranije
spomenuo, orunici nisu imali nikakve ovlasti da sprijeèe odnoenje imovine, iako
je Milo, prema rijeèima upnika, rekao Abramoviæu da ne dozvoli pljaèku.
Kralj èak pokuava Paveliæa uvjeriti da su «ustae pazili, da se ne pljaèka roba»,
no ipak je primijetio «kako je ustaa jednog ulovio sa plahtama pod kaputom, ali
nije uredovao». Osim toga, prenosi iskaz uèiteljice Anke Pintar iz Crkvenog Boka
«kako su ustae u kuæi, gdje su stanovali, nali 100 tisuæa Kn», pa su te «novce
donijeli njoj, a kako ona nije htjela uzeti, onda su zadrali za se». Jesu li ih kasnije
vratili ili nisu, to uèiteljica, dakako, nije znala kazati.
332
18-SKILJAN - ZHP-37.pmd 332 25.10.2005, 21:18

U njemaèkom pregledu podataka o neprijatelju broj 6 za vrijeme od 12. do 19.

listopada 1942. pie kako su «sela Stremen, Crkveni Bok i Ivanjski Bok (u prostoru
18 km severoistoèno od Kostajnice) koja su 13. 10. 1942. evakuirana sada od
ustake jedinice i izvesnog broja rðavo odevenih civila potpuno opljaèkana, odnete
ivotne namirnice i nametaj iz stanova», a zatim se dodaje da su ta «sela predata
na milost i nemilost jednoj hordi ljudi bez nadzora u kojoj su se nalazili naoruani
ustae iz Jasenovca, nekoliko andarma i graðanska lica.14
upnik Kralj posebno je zapazio «najprostaèkije kletve» to ih je èuo od ustaa,
«i to ne od jednoga samo nego od veæine njih, pa i od èastnika», a zatim i kraðu
«sa strane katolika, koji su imali zadatak da kupe robu za dravu». Ali, kako
kae, «sveæenièko moje zvanje nije mi doputalo, da prijavljujem stanovite osobe,
i to s razloga, to ih je bilo previe pak bi stradali ivotom zbog prekraja, koji u
drugim okolnostima ne bi povukao tolike sankcije». Ipak, dan nakon akcije i
njemu je «bilo alosno gledati, kako su izgledali stanovi» jer je «sve prazno,
razbacano, polupano». Nasuprot tomu, Majstoroviæ-Filipoviæ lakonski za pljaèku
kae da je «radni odjel izvravao skupljanje imovine».
Kada Kralj kae da su ustae pazili da se ne pljaèka roba, on oèito ne eli
naglaavati pred Paveliæem èinjenicu da su ustae sudjelovali u pljaèki. Osim
toga, zanimljivo je da upniku ne smeta toliko to to su ljudi odvedeni od kuæa u
nepoznato koliko mu smeta da ustae psuju i da katolici kradu. Iz njemaèkog se
izvjetaja vidi da su evakuirana i opljaèkana sela u okolici Crkvenog Boka i samo
to mjesto, te da su ustae u tome aktivno sudjelovali. Vidljivo je da Nijemcima
nije bio po volji podatak da su kuæe opljaèkane i da je roba ukradena, ali upada u
oèi èinjenica da je smrt koja je prijetila seljacima tek od sekundarne vanosti.
O dolasku stanovnika Crkvenog Boka u Jasenovac govori fra Miroslav Maj-
storoviæ-Filipoviæ. Prema njemu «tek poslije podne drugog dana stizale su u
Jasenovac kolone ljudi, ena i djece, a iza njih kola sa zaprenom stokom i nato-
varena hranom». On je sam tek kasno naveèer saznao kako se odvijala akcija.
Njegov je zadatak bio da seljake posebno smjesti, a dobio je i zapovijed «da se ne
smije nikom nita dogoditi, nego da se ima prema njima primijeniti najbolji
postupak». Nema sumnje da su oni koji su odvedeni u Jasenovac doista onamo
stigli tek drugog dana. Majstoroviæ-Filipoviæ se opet brani da nije nita znao.
Dapaèe, dobio je nalog da se pobrine za seljake i da «prema njima primijeni
najbolji postupak». Ovaj iskaz zvuèi uistinu pomalo ironièno jer se zna da su
stigli u logor smrti Jasenovac.
U svojoj izjavi Todoroviæ kae da je, kad su seljake skupili kraj Save, «naiao
luksuznim automobilom jedan bolje odjeveni ustaa, za kojeg sam èuo, da je bio
Luburiæ, komandant logora u Jasenovcu, a pratila su ga tri nepoznata ustae».
14
Arhiv vojno-istorijskog instituta, Beograd, Arhiv narodno-oslobodilaèkog rata, br. reg. 11/8,
kutija 9.
333
18-SKILJAN - ZHP-37.pmd 333 25.10.2005, 21:18

Luburiæ je ustaama rekao da sve seljake odvedu u logor u Jasenovac. Majstoroviæ

jo prije spominje da su Luburiæa pitali za dozvolu same akcije. Luburiæ se pojavio
u Crkvenom Boku kada je akcija poèela, pa je, makar formalno, preuzeo nad
njom i komandu. Todoroviæ nastavlja da su «poslije toga odvojili ene, malu
djecu i starce, koji nisu bili pokretni i oni su kolima i kamionima otpremljeni u
logor Jasenovac». Za razliku od toga, «mukarce i odrasliju djecu zadrali su jo
neko vrijeme kod Save», a zatim su ih postrojili u dvored i potjerali pjeice prema
Jasenovcu. Ustae su pratili kolonu odostraga na kolima, a sa strane na biciklima,
i bili su «naoruani pukama i pukomitraljezima, a u kolima voeno je i tee
oruje». Kako su konji iza kolone ili cijelo vrijeme kasom, i seljaci su cijeli put
koji je dug oko 30 kilometara prevalili kasom. Stoga su u roku od samo tri sata
stigli u Jasenovac. Ustae su dopustili tek jedan odmor od pet minuta u Krapju i,
prema Todoreviæevu iskazu, «oni koji su putem iznemogli, bacani su djelomièno
na kola, dok je jedan dio ostao u Krapju i sutradan stigao u Jasenovac». U Jasenovcu
su se mukarci sastali «sa enama i djecom i bili s njima zajedno pet dana».
Èitavo su to vrijeme bili neprekidno na otvorenom, izloeni kii. Zatim su odvojili
mukarce od ena i djece, pa su «mukarce do pedeset godina smjestili u dio
logora zvan C III (ciganjski logor) pod krov tako da smo samo s jedne strane bili
zatiæeni isprepletenim pruæem, dok su tri strane bile otvorene». Hrana je, koju su
dobivali samo dvaput na dan, bila vrlo slaba, «i to ili malo brana u toploj vodi ili
koji puta malo krumpira i kupusa», dok su «kruha dobivali [...] svaki drugi dan
jedan mali komadiæ».
Luburiæeva je ideja bila da se seljaci pretvore u logorae. Postupak u logoru
Jasenovac prema seljacima iz Crkvenog Boka zacijelo nije bio drugaèiji ni bolji
nego prema ostalim zatoèenicima. No, prema Todoreviæevim sjeæanjima, premda
je jedan dio seljaka onih koji su bili bolesni veæ bio predodreðen da bude
ubijen, neoèekivano stigla naredba njemaèke komande da se svi stanovnici Crkve-
nog Boka otpuste iz Jasenovca, pa su doista, nakon dvanaest dana, puteni iz
logora svi osim osmero ljudi. Naime, prema Todoroviæevim rijeèima, «tu osmoricu
optuio je Gjurèiæ Gjuro iz sela Crkvenog Boka, da su radili na strani partizana, a
oni su to pod pritiskom batina morali i priznati». Èetvorici od njih ipak je uspjelo
pobjeæi iz logora, «dok su èetvorica i dalje ostali i za njihovu se sudbinu ne zna
od jeseni 1944.». Kasnije su partizani strijeljali Gjurèiæa, dok su se ostali vratili u
potpuno opljaèkano selo. Nakon tri dana putene su i ene s djecom te starci.
Sasvim je oèito bilo da je biti logoraem znaèilo biti osuðen na smrt. Do toga, u
ovom sluèaju, nije dolo samo zahvaljujuæi Nijemcima.
O zloèinima koji su se u meðuvremenu dogaðali u samom selu govore Mihajlo
Ðurièiæ, Glaise von Horstenau, njemaèki izvjetaj i fra Miroslav Majstoroviæ-
Filipoviæ. Tako Ðurièiæ kae da je oko 500 seljana uspjelo pobjeæi iz sela jo u
toku akcije, a nakon tri dana, kad su se vratili u selo, pronali su ondje «34 rtve,
koje su bile na sve moguæe naèine iznakaene». tovie, «meðu njima bila je
334
18-SKILJAN - ZHP-37.pmd 334 25.10.2005, 21:18

jedna djevojka koja je na kolac nabijena, jednom mladiæu bili su odsjekli pojedine
dijelove tijela...». Njegove rijeèi potvrðuje i Glaise von Horstenau koji je u Savi
vidio «kako pliva ensko tijelo s iskopanim oèima, a u spolovilo je bio uguran
drveni kolac». Djevojka «nije imala vie od dvadeset godina kad je pala tim
zvijerima u ake».15 Njemaèki general ne tedi ni najmanje izvritelje zloèina i za
njih kae kako je rijeè o »pet stotina lupea od petnaest do dvadeset godina pod
vodstvom ustakog natporuènika». Napokon konstatira: «Sve su poubijali, ene
su silovali i izmuèili do smrti, djecu su posmicali. ... U jednom kutu su se svinje
gostile truplom jednog nepokopanog mukarca. Sve su kuæe bile popljaèkane».
Njemaèki je izvjetaj vojnièki tur i tek pie da je «zaklano preko 100 lica, meðu
kojima 12 male dece i vie ena».
Pokuavajuæi pronaæi opravdanje za nemilosrdan postupak ustaa prema
seljacima, fra Miroslav Majstoroviæ-Filipoviæ tvrdi kako je èuo da su se najprije
Miloeve ustae sukobili s partizanskom straom, a zatim je kako i sam mora
priznati Milo «sa svojima, kao brojnija snaga, brzo upao u selo i pobio oko 50
osoba, drugi su odmah, jer nije bilo otpora, poèeli kupiti bez razlike muke, enske,
staro i mlado». Treba zapaziti da ni Nijemci ni von Horstenau ne spominju moguæ-
nost da su se partizani nalazili u selu.
Oni koji su odvedeni u logor spaeni su, kao to smo vidjeli, njemaèkom inter-
vencijom. Fra Miroslav Majstoroviæ-Filipoviæ na svojem sasluanju spominje da
je, istoga dana kad je akcija bila izvedena, o njoj bila obavijetena njemaèka
komanda u Sunji «poto su u to vrijeme njemaèki komandanti prisvojili sebi pravo
da bez njihovog znanja hrvatske èete ne smiju vriti nikakovih samostalnih akcija,
to je sam njemaèki general sa odredom Nijemaca uputio se na lice mjesta». Seljaci
koji su izbjegli napad ustaa iz Jasenovca «pokazali su njemaèkom generalu
pustoenja kao i rtve koje su tom zgodom pale». Njemaèki je general putem
radija prenio informaciju o dogaðajima opunomoæenom generalu u Zagrebu.
O njemaèkoj reakciji na taj dogaðaj govori u svom dnevniku general Glaise
von Horstenau, vojni predstavnik Treæeg Reicha u NDH. Buduæi da izravno svje-
doèe o njegovu odnosu prema ustaama i samom dogaðaju, njegove æemo rijeèi
citirati in extenso:
Jo moje ogorèenje zbog Bjelovara nije izvjetrilo, a veæ sam saznao da su
ustaki zloèinci iz susjednog koncentracionog logora Jasenovac (jedne pozornice
strahota), upali na Savi u tri mjesta naseljena ljudima koji su otprilike godinu
dana bili preli na katolièku vjeru. Poglavnik je, poto sam ga nazvao, obeæao
pomoæ, ali dva dana kasnije saopæio mi je jedan prijatelj Hrvat da se ponovio
napad na ta tri nesretna sela. urio sam u uniformi dravnom poglavaru i izjavio
mu da æu osobno otiæi u koncentracioni logor Sisak, èije strahote su mi veæ prije
15
Glaise von Horstenau, Gen. Edmund. Ein General in Zweilicht: Die Erinnerungen von Edmund
Glaise von Horstenau, ur. Peter Broucek, vol. 3, 165-171.
335
18-SKILJAN - ZHP-37.pmd 335 25.10.2005, 21:18

bili opisali, a zatim i u ona mjesta na Savi i zatraio sam da mi budu na usluzi
ustaki dunosnici i rekao sam da vlak polazi za dva sata. Paveliæ mi je stavio na
raspolaganje jednog dravnog tajnika i jednog ustakog krilnog poboènika i tako
smo krenuli Metzger, ja, garnizonski vojni lijeènik. [...] Uvijek me srce boli
kada putujem kroz blagoslovljene predjele te lijepe zemlje i pritom mislim kakvu
stranu nesreæu su zli ljudi donijeli u nju. [...] Nakon jo jedne kratke vonje
vlakom na kojoj nam se pridruio hrvatski zapovjednik korpusa general Rumler,
stari Austrijanac, popeli smo se na njemaèko vojno vozilo kojim smo prolazili
kroz lijepe umarke uz obalu Save. Ugledali smo, meðutim, brojne naputene
konje i stada goveda, a da bezbrojna jata gusaka i ne spominjem. U Crkvenom
Boku javio mi se komandant oklopnog odreda kojeg sam dan ranije bio poslao
ovamo i predstavio mi je svoje oficire. Kapetan je bio Nijemac, natporuènik iz
Hollsteina, poruènik je bio iz Hannovera. [...] Dolazak njemaèkih oklopnih vozila
omoguæio je povratak ljudi koji su pobjegli u ume. Svi su izgledali preplaeno,
ali ipak, na neki naèin, sretno. Koliko smo dobra mogli uèiniti u toj zemlji da nam
je bilo doputeno, a mjesto toga morali smo promatrati kako se iivljavaju neljudski
sadisti. Ja sam protestirao protiv toga, ali moje ovlasti nisu bile dovoljne. Ipak
sam uspio tota sprijeèiti to bi se inaèe dogodilo. Tako se mogu tjeiti uvjerenjem
da sam spasio ivote nekoliko tisuæa ljudi. Volio bih da ih je bilo nekoliko stotina
tisuæa.
Buduæi da je von Horstenau intervenirao direktno u Paveliæa, jasno se vidi pod-
reðenost NDH Nijemcima. Ujedno, Paveliæ nije mogao sprijeèiti odlazak Glaise
von Horstenaua u Crkveni Bok nego mu je, tovie, morao osigurati i pratnju.
Horstenau je odmah uputio oklopni odred na mjesto dogaðaja. Sve to ukazuje da su
ustae i Paveliæ imali malo stvarne moæi u «svojoj zemlji». Dolazak njemaèkih
vojnika imao je za posljedicu putanje ljudi iz logora. Nema nikakvih dokumenata
koji bi govorili da je Paveliæ naredio putanje, pa se nasluæuje da je von Horstenau
imao iroke kompetencije, toliko iroke da je zapovijedao i ustaama.16
U njemaèkom izvjetaju br. 6 za razdoblje izmeðu 12. i 19. listopada pie zato
je njemaèki vojni predstavnik toliko elio osuditi ovaj zloèin. Naime, Crkveni
Bok i sela u okolici «su bila predviðena da nemaèkoj vojsci liferuju zimnicu
(krompir, itarice itd.)». Nakon ustake pljaèke, sela su morala biti osloboðena
obaveze snabdijevanja njemaèke vojske. Prema tome, cijela intervencija Nijemaca
sasvim oèekivano nije bila humanitarnog karaktera. Ustae su svojim pljaèkanjem
nanosili tetu direktno Nijemcima kojima je ovo selo trebalo da im daje namirnice
i uzdrava njemaèku posadu.
16
Bibliografija o odnosu Nijemaca i NDH vidi: J. Tomashevich, War and revolution in Yugosla-
via 1941-1945: occupation and collaboration, Stanford 2001; F. Jeliæ-Butiæ, Ustae i NDH:
1941-1945, Zagreb 1977; L. Hory, M. Broszat, Der Kroatische Ustascha-staat: 1941-1945,
Stuttgart 1965; B. Krizman, Ustae i Treæi Reich, Zagreb 1986.
336
18-SKILJAN - ZHP-37.pmd 336 25.10.2005, 21:18

Von Horstenau u svojem dnevniku «pljaèkae i ubojice iz Crkvenog Boka»

ironièno naziva «nosiocima kulture» jer su u selo «naselili dvadesetero Herce-
govaca iz Jasenice koji su bili izbjeglice». Sve je to dalo povoda otrim prepirkama
izmeðu njemaèkog generala i Paveliæa, koji je kako tvrdi von Horstenau «bio
prisiljen da [...] èuje preko telefona gorke istine». Von Horstenau èak smatra da
zahvaljujuæi njegovim intervencijama sljedeæa dva mjeseca nije bilo novih akcija,
a «Crkveni Bok i susjedna sela bili su naselili ponovo stari stanovnici ukoliko su
jo bili na ivotu».
Ljubo Milo u svojem iskazu spominje represalije koje su Nijemci zahtijevali
protiv odgovornih nakon cijelog sluèaja. Njega su, premda tvrdi da nije «imao
zapovjednièke vlasti», nakon desetak dana pozvali u Zagreb, gdje je bio zatvoren,
jer su «Nijemci traili da se nekoga kazni». Doista, Edmund Glaise von Horstenau
pie u svojem dnevniku o tome kako je «njegove [Poglavnikove, prim. a.] naj-
vjernije pristae nazivao razbojnicima koji su kao uvjet da bi bili namjeteni morali
poèiniti bar jedno ubojstvo, silovanje i razbojstvo, i svaki drugi je mogao odmah
biti postavljen uza zid». No, Milo je u zatvoru ostao samo do 23. prosinca 1942.
godine.17 I Majstoroviæ-Filipoviæ spominje da je «Ljubo Milo veæ drugi dan od-
premljen u Zagreb i zatvoren u kaznioni Savska cesta, jer uistinu on je bio zaèetnik
i voða toga poduhvata». I on kae da su njemaèki vojni sudovi traili Miloevo
izruèenje, a da ga je u isto vrijeme teretio i ratni sud NDH. Tobonja velika elja
da se stvari dovedu u red zavrava samo kanjavanjem Miloa. I ta je kazna bila
formalnog karaktera. Ni vojnici, direktni izvrioci, koje von Horstenau naziva lu-
peima od petnaest do dvadeset godina, ni njihovi naredbodavci nisu stvarno
odgovarali za svoja zlodjela.
O raspletu dogaðaja i njegovim posljedicama svjedoèe nam fra Miroslav Maj-
storoviæ-Filipoviæ, upnik Kralj, podupan Bonjak i njemaèki izvjetaj. Majsto-
roviæ-Filipoviæ govori o povratku ljudi iz logora Jasenovac natrag u Crkveni Bok.
Prema njegovim rijeèima, posebna komisija (koju su saèinjavali pukovnik Lisak,
profesor Oraniæ i dr. Seitz) na licu je mjesta utvrdila broj rtava i materijalne
tete u selu, «a nakon toga [je] dola u logor Jasenovac i Gradiku meðu dopraæene
seljake, pojedinaèno ih ispitivala i nalog je glasio da se svi imaju odpremiti kuæama
i sa cijelom imovinom, koja im je bila oduzeta, da im se ima povratiti». Odteta
se isplaæivala iz blagajne logora. Stanovnici Crkvenog Boka nakon povratka u
selo nisu vjerovali da se akcije protiv njih neæe ponoviti, te su «uglavnom naputali
svoja kuæita i domove, tek kriomice i potajno odravali polja». I doista, krajem
1943. pojedini zapovjednici posada iz Jasenovca ponovo su poèeli napadati selo,
pa je, prema Majstoroviæevu miljenju, «tada zapravo odpoèelo pravo stradavanje
i unitavanje Crkvenog Boka».
17
Antun Miletiæ, Jasenovac III, Beograd, 1986, 1017-1018.
337
18-SKILJAN - ZHP-37.pmd 337 25.10.2005, 21:18

upnik Kralj u pismu Paveliæu tvrdi da su marljivi i bogati seljaci najedanput

zbog pljaèke postali puki siromasi. Njegove prognoze o buduænosti Crkvenog
Boka i okolnih mjesta bile su vrlo pesimistiène; misli da æe oni koji su pobjegli
pred ustakom akcijom u umu ondje zacijelo i ostati, pa æe se i sami poèeti baviti
pljaèkom i razbojstvima. Napokon, i onih 300 «vojnièara» iz sela u radnim jedi-
nicama NDH, ogorèeni ustakim postupcima prema njihovim obiteljima, mogli
bi kako se upnik boji postati takoðer odmetnici, pa æe selo nuno i dalje
propadati. I u njemaèkom se izvjetaju javljaju slièni zakljuèci: Preostali stanovnici
kau, da je stanovnitvo samo zato oterano i poklano da bi se mogla da opljaèkaju
najbogatija sela. Razlog zbog koga seljaci bee partizanima je, kao to se to uvek
potvrðuje, skoro bez izuzetka, strah od ustaa. Kad bi im se omoguæio povratak i
zajamèili ivot i sloboda, onda bi se stanovnici ovih sela nesumnjivo povratili.18
Podupan Bonjak jednako se kao i upnik Kralj boji kakvu æe reakciju kod
stanovnitva izazvati poèinjeni zloèin. Podupan sumnja je li bilo potrebno da se
provedu ovakve represivne mjere, a bilo bi, smatra, itekako korisno da su se
kaznili krivci, tj. oni koji su izbjegli u partizane, a ne da se cijela sela bez ikakvoga
razloga evakuiraju. Spominje da takav postupak ustaa prema nedunom stano-
vnitvu neæe imati pozitivnog odjeka kod ostatka nekad pravoslavnog stanovnitva
u oblinjim mjestima ivaja i Staza koja se nalaze uz prugu Sisak-Sunja-Jasenovac.
Napominje jo da se oko 200 ljudi s podruèja Crkvenog Boka nalazi u hrvatskoj
vojsci, a da ih je jo 200 na radu u Njemaèkoj. Bez obzira na to, i njihove su
obitelji odvedene, iako bi trebale imati pravo na punu zatitu. Sam podupan
trai putanje ljudi iz logora, vraæanje njihove imovine i poveæanje broja domo-
brana-orunika u naselju. Zanimljiva je podupanova izjava: «Do danas u tim
selima nije se dogodio niti jedan èin, koji bi bio uperen protiv postojeæeg poretka
u Dravi».
Seljaci su dobili i nekakvu odtetu za ono to su ustae napravili. Vidi se, ipak,
da to nije moglo vratiti povjerenje prema vlasti. Krajnji rezultat je bio taj da su se
stanovnici ipak priklonili partizanima. Akcija je, kao i u drugim selima irom
tadanje NDH, izazvala upravo suprotan uèinak od onoga koji se u trenutku njezina
planiranja toboe oèekivao. Takvi su dogaðaji, kasnije, doveli i do unitenja sela.
Zanimljivi su i dokumenti vezani uz Crkveni Bok koji se nalaze u Dravnom
arhivu u Sisku.19 Iz Siska potjeèe nekoliko dokumenata koji se odnose na ureðenje
nasipa rijeke Save u Crkvenom Boku i Stremenu poto je ondje nasip bio popustio.
Opæinsko poglavarstvo Crkvenog Boka 22. rujna alje Vodograðevnom uredu u
Sisku zahtjev da se mladiæi koji su uvojaèeni na poslu sjeèe ume (njih 90) puste
kuæama kako bi pomogli u popravku nasipa uz rijeku Savu jer, ako nasip popusti,
18
Vojno-istorijski institut, Beograd, Arhiv Narodno-oslobodilaèkog rata, br. reg. 11/8, kutija 9.
19
Dravni arhiv u Sisku, br. 2702, 1521, 1532, 19008, 1827, Dokumenti za Vodograðevni ured u
Sisku.
338
18-SKILJAN - ZHP-37.pmd 338 25.10.2005, 21:18

moglo bi se dogoditi da rijeka poplavi sva okolna mjesta. Istu takvu molbu poslao
je i Vodograðevni ured Domobranskom popunidbenom zapovjednitvu u Petrinji.
Rjeenje od 5. listopada nije bilo pozitivno. Naime, Popunidbeno je zapovjednitvo
u Petrinji zakljuèilo da ne moe poslati mladiæe kako bi popravili nasip. Opæinsko
poglavarstvo Crkveni Bok 7. studenog 1942. navodi da se pitanje popravka nasipa
nije rijeilo i da je uz to stanovnitvo evakuirano i «u Logoru Jasenovac teko
obolilo, te u konjima, kolima i u konjskoj opremi dokraja stradalo, tako da uslijed
toga nije moguæe pristupiti poslu na izgradnji odnosno preloenju Savskog nasipa
na posjedu Kaèar i Vila u Stremenu, kako je to ovo poglavarstvo, sa svojom radnom
snagom elilo izraditi». Dalje samo navodi da je odron toliki da jedva prolaze kola
s konjima i da æe bez adekvatne sanacije doæi do milijunske tete. Ti nam dokumenti
pokazuju na koji su naèin ustaka samovolja i iivljavanje onemoguæavali normalno
odvijanje ivota u tim selima.
Nakon tog straviènog dogaðaja, u Crkveni Bok vratila se veæina stanovnitva.
Meðutim, time nije zavrila kalvarija ovih mjesta koja su ustaama iz Jasenovca
i okolnih mjesta uvijek bila trn u oku zbog straha da æe stanovnici (bivi pravo-
slavci) pobjeæi u partizane. Nakon ovakvih zbivanja moglo se i oèekivati da æe
veæi broj stanovnika eljeti prijeæi na podruèje Banovine koje su drali partizani,
ali i pomagati im prilikom prijelaza preko Save u Slavoniju i Moslavinu.
Ovdje æemo dati samo kratki prikaz razdoblja do kraja rata. U srpnju 1943.20 u
umi Zelenik kraj Crkvenog Boka dolo je do bitke izmeðu partizana i Nijemaca
u kojoj su gotovo svi Nijemci poginuli, jer su na teren poslali premalo vojnika.
Krajem rujna 1944. ustae iz jasenovaèkog logora prelaze preko Save i blokiraju
sela u duini od petnaest kilometara. Veæi dio stanovnitva odvode u logor, a
potom pljaèkaju i pale sela. Slièno se dogodilo i s ostalim mjestima banovinskog
«trokuta» u listopadu 1944. godine. Jedan dokument21 iz stoera pukovnika Lubu-
riæa ilustrira situaciju:
Veæ due vriemena u okolici Jasenovca, t.j. u kotarevima Hrv. Dubica, Bos.
Dubica, Novska bijesni èetnièko partizanski teror protiv tamonjeg hrvatskog
ivlja. Kolju, are, unitavaju i robe Hrvate bez obzira na politièko miljenje,
ubijaju djecu i bezobzirno unitavaju imovinu Hrvata. Tome se nije moglo stati
na kraj te je polovica okolnog pravoslavnog stanovniètva u partizanima, a druga
polovica u èetnicima, te tako naravno svi uivaju blagodati zatite raznih kozaèkih
jedinica. [...] Selo Crkveni Bok primilo je od Njemaca puke kao èetnièko samo-
zatitni odredi. Poslie poubijalo tamo nalazeæa se dva Njemca i metnuli na glave
petokraku. Ti su Njemci umrli i zakopani u Jasenovcu. Kada je jedan Njemaèki
mladi èasnik htio izvriti napad i represalije odozgor je uutkano. To je izjavio i
20
Spomenici revolucionarnog radnièkog pokreta, NOB-a i socijalistièke revolucije na podruèju
opæine Sisak, Sisak, 1982., str 80, 81.
21
Hrvatski dravni arhiv, Stoer pukovnika Luburiæa, kutija 1.
339
18-SKILJAN - ZHP-37.pmd 339 25.10.2005, 21:18

to se moe ustanoviti. Selo Crkveni Bok, Ivanjski Bok, Stremenj i ivaja i a veæ
tri godine predstavljaju nesmetani prolaz svim partizanskim snagama koje se
prebacuju sa Banije u Slavoniju i obratno. Njemaèke jedinice su veæ nekoliko
puta palile pogotovo Crkveni Bok. Tamonji pravoslavni ivalj do zadnjeg svaki
naoruan prema potrebama proglauju se kadkada banijskom proleterskom
brigadom sad èetnièkim odredom Kralja Petra II., sad hrvatskim samozatitnim
odredom itd.
Dalje se u izvjetaju spominje kako je dopukovnik Jurèiæ, na temelju zakona
NDH, naredio bojniku Ðalu da pokupi stanovnitvo iz mjesta Crkveni Bok, Ivanjski
Bok i Stremen zbog pruanja otpora i nanesenih gubitaka i to su «prepoznati
ubojice hrvatskih seljaka, prepoznato opljaèkano blago, pronaðen kompromiti-
rajuæi partizanski materijal, naðene skrivene troroge kape sa crvenim zvijezdama».
Samo je mali dio Srba iz Crkvenog Boka preivio Drugi svjetski rat, i to uglav-
nom u partizanskim jedinicama i selima Banovine oko Dvora na Uni, Gline i
Petrinje u kojima su se nalazili partizani.
Na osnovi svih raspoloivih dokumenata koji su ovdje nabrojani moe se
rekonstruirati sam dogaðaj. Oèito je da ustae nisu imali pravog razloga napasti
Crkveni Bok. Glavni je motiv napada bila pljaèka. Radilo se o mjestu koje je u
potpunosti bilo lojalno ustakoj vlasti. tovie, stanovnici su odlazili u domobrane
i na rad u Njemaèku, nisu eljeli suraðivati s partizanima, vojsci su besplatno
davali mast, Jasenovcu su davali drva za ogrjev i, konaèno, preli su na katolièku
vjeru. Bez obzira na sve te èinjenice, ustae su pripremali napad na ovo mjesto. U
svojim internim razgovorima optuili su seljake da potpomau partizane i da su
bili pravoslavci i da postoji bojazan kako bi mogli napasti i sam Jasenovac. Tako
su se pokuali opravdati i pred njemaèkim predstavnicima. Isto je tako vidljivo
da su ustae plan o napadu na selo smislili samo nekoliko sati prije napada i da su
za to imali Luburiæevo odobrenje. Napad na selo izvrila je gomila nedozrelih
mladiæa iz posade Jasenovca ili, kako to slikovito kae Glaise von Horstenau,
«pet stotina lupea od petnaest do dvadeset godina pod vodstvom ustakog nat-
poruènika». U mjestu su napravili kaos. Jedan su dio nenaoruanih seljaka pobili,
a drugi dio su odveli u Jasenovac, dok je treæi dio uspio pobjeæi u ume oko
Crkvenog Boka. Ustae su optuili seljake da su suraðivali s partizanima koji su
ih to jutro toboe napali. Podatak o napadu partizana 13. listopada 1942. na ustae,
koji su opkolili Crkveni Bok i okolna mjesta, nalazimo samo u svjedoèenju fra
Miroslava Majstoroviæa-Filipoviæa i, po svemu sudeæi, ne odgovara istini.
Uloga upnika Kralja u zbivanjima nije sasvim jasna, ali drim da je upnik
bio pasivni i uplaeni promatraè svih dogaðanja, kao i podupan Bonjak. I upnik
i podupan na ovaj su ili onaj naèin protestirali, ali njihovi protesti ne bi bili niti
primijeæeni da se nije uplela njemaèka vlast. Nijemci su oèito imali interesa da se
upletu energiènije nego u prethodnim sluèajevima (na primjer, u Gudovcu kod
Bjelovara koji spominje Glaise von Horstenau). Ovdje se radilo izravno o njihovoj
340
18-SKILJAN - ZHP-37.pmd 340 25.10.2005, 21:18

koristi, jer su ova sela morala njemaèku vojsku opskrbiti zimnicom, a sada «stotine
krava, hiljade gusaka i drugih ivotinja luta poljima». Glaise von Horstenau zgraa
se nad rtvama pokolja u Crkvenom Boku, kao da ne zna da su u samoj Njemaèkoj
rtve daleko brojnije, ali njihova je likvidacija u logorima obavljana na «uredniji»
naèin.
U svakom je izvjetaju broj stradalih razlièit. Ana Poar u svojem tekstu o
Crkvenom Boku kae da je bilo dvadeset i devet stradalih. Mislim da je to realna
brojka. Jedino se u njemaèkom izvjetaju navodi mnogo veæa brojka i spominje
se preko stotinu zaklanih. Buduæi da su Nijemci protestirali zbog tog dogaðaja,
komandant Jasenovca Ljubo Milo zavrio je u zatvoru. Osim njega nitko drugi
od ustaa nije snosio nikakve posljedice. Nakon tjedan dana, koje su stanovnici
Crkvenog Boka proveli u Jasenovcu, ustae su ih morali pustiti na slobodu pritisnuti
njemaèkim prijetnjama. Povratnici su kuæe nali opljaèkane, a teta je bila procije-
njena na 19.960.000 predratnih dinara.
U svakom sluèaju, «Akcija Crkveni Bok» bila je jedna od prvih neuspjelih
akcija etnièkog èiæenja na podruèju NDH. Prvi se put dogodilo da je netko od
njemaèkih vlasti reagirao na ustake zloèine i da su na izvjestan naèin bili kanjeni,
dodue nedovoljno strogo. Ako su se prividni uzroci same akcije opravdavali
bojaznoæu ustaa da æe partizani pridobiti pravoslavno stanovnitvo za sebe i da
æe tako ugroziti jasenovaèki logor, stvarni je uzrok bila potreba ustaa za plijenom
koji ih je mamio jer su ova sela bila meðu najbogatijima u okolici. No dublji je
uzrok bila potreba za etnièki èistim prostorom na koji bi se mogli naseliti Hrvati
iz istoène Hercegovine koje su ugroavali èetnici. Takvi su sluèajevi poznati u
Jablancu i Mlaki, selima u blizini Jasenovca.
Iz citiranih dokumenata vidljive su èetiri pozicije iz kojih se ovaj dogaðaj tumaèi.
Prvo je stajalite upnika kojemu je slièno i ono podupanovo, druga je ustaka
interpretacija koju zastupaju Milo i Majstoroviæ, treæu predstavljaju Glaise von
Horstenau i njemaèki izvjetaji, a èetvrta se ièitava iz iskaza seljaka-rtava. upni-
kov je interes zapravo limitiran samo na katolike, a ali se na postupak ustaa i jer
je morao napustiti Crkveni Bok i bogatu upu. U pismu Paveliæu pie prije svega
ono to smatra da bi Paveliæu bilo prihvatljivo. Nijemci se vidljivo distanciraju
od ustaa i èak se pozivaju na humanitarne principe, no u osnovi lee opipljivi,
materijalni interesi koji ne mogu biti umanjeni zgraanjem von Horstenaua. Stano-
vnici-rtve nemaju jasan pregled dogaðaja. Do trenutka napada, oni uopæe nisu
aktivni sudionici i vie-manje mirno podnose sve daæe, prevjeravanje, prisilni rad
u Njemaèkoj. Ali ustaka iz njihove perspektive sasvim besmislena pljaèka i
ubojstva nagone ih da prijeðu iz pasivnog u aktivno stanje i da se u mnogo veæoj
mjeri nego dotad pridrue partizanima.
Ustaka interpretacija, navedena u izjavama sudionika akcije istraiteljima,
zanimljiva je jer je nastala u trenutku kada su se ustae morali opravdavati za
svoja nedjela pred poslijeratnim vlastima. Ona svjedoèi najprije o staroj metodi
341
18-SKILJAN - ZHP-37.pmd 341 25.10.2005, 21:18

ratnih zloèinaca koji prebacuju odgovornost na drugoga, gotovo uvijek na viu

instancu u hijerarhiji. No cijela akcija govori i o jo jednoj karakteristiènoj pojavi.
Naime, ona je, po svemu sudeæi, ad hoc smiljena u glavama jasenovaèkih ustaa,
a zatim je za nju traena dozvola od viih instancija, dakle od Luburiæa. Time se,
kao i traenjem opravdanja u tobonjoj opasnosti koja prijeti od stanovnika Crkve-
nog Boka, eli stvoriti dojam o ureðenosti vojske i drave, a nje doista nema.
Cijeli se plan u stvarnosti svodi na motiv, na elju da se to vie opljaèka. Nakon
njemaèkih protesta Milo je smjeten u zatvor i to je jedina sankcija koju je drava
poduzela. Iz ovog se primjera vidi da NDH nije samo doputala nego je zapravo
i producirala kaos, doputajuæi da se potpuno neorganizirane i u svojoj biti razboj-
nièke i pljaèkake akcije prikau kao planska vojna (i administrativna) djelovanja.
Kako je krajnji cilj bio pretvaranje drave u monoetnièku, za njegovo su postizanje
bile dozvoljene sve metode. Prema tome, kaos je odgovarao dravi da to bre
ostvari svoje ideoloke ciljeve, a pojedincima je omoguæavao da se nesmetano
domognu materijalnih dobara ili da zadovolje svoje niske instinkte. Moda bi
upravo opisani povijesni dogaðaj mogao biti dobar primjer kako u vremenima u
kojima se prividni red mijea s namjernim i doputenim neredom lako dolazi do
situacija u kojima se i pojedinci i drave pretvaraju u zloèince.
Summary
The So Called Action Crkveni Bok
The focus of this paper is on the village of Crkveni Bok in Croatia, near the
town of Sunja, that was a victim of Ustasha war crimes in the World War II, after
the attempt of the Ustasha regime to establish a Croatian Orthodox Church by
force failed. A number of local Catholic priests took active part in the action of
cleansing of Crkveni Bok, with the pretext that the village was a stronghold of
communist oriented partisans.
Key words: Crkveni Bok, Banovina, Independent State of Croatia, orthodox
population, crimes.
342
18-SKILJAN - ZHP-37.pmd 342 25.10.2005, 21:18

Alan Labus
ISSN 0353-295X UDK 94(497.5)˝1943/1945˝:070

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 070.15(497.5) )˝1943/1945˝
Saveznici u tisku NDH 1943 1945.*

Autor iz odabrane novinske graðe (1943-45) koja je izlazila na podruèju NDH daje
presjek prikazivanja saveznika u tisku NDH. Dobrim je dijelom to osvrt na propa-
gandno djelovanje tiska NDH, ali i na informacije, komentare i eseje koji su u tom
vremenu bili dostupni hrvatskom èitateljstvu. Opæa je ocjena da tisak NDH nije
bitno odstupao u naèinu interpretiranja saveznièkoga politièkog i diplomatskog djelo-
vanja i suradnje od njemaèkoga, talijanskoga, japanskoga, slovaèkoga ili maðarskoga
tiska, posebno jer se dobrim dijelom oslanjao na agencijske usluge DNB-a (Deutsches
Nachtrichtenbüro), talijanskog Stefani-a i japanske izvjetajne agencije Domei, te
na osovinsku dopisnièku mreu. Dio informacija, preuziman je i iz neutralnoga te
saveznièkog tiska, ali tek u funkciji stvaranja prividne medijske slobode. Zagrebaèka
Spremnost imala je tu zadaæu u rubriki Odjeci iz svijeta. U pozadini ratnih zbivanja
tisak NDH nastojao je amerièko-britansko-sovjetsko saveznitvo prikazati kao inte-
resnu spregu pogubnu po Europu. Kako je rat odmicao i po Njemaèku i njezine
saveznice imao sve izrazitije negativni slijed, tisak NDH u prvi je plan stavljao sukob
interesa Saveznika i njihove sebiène politièke i geostrateke ciljeve. Autor zakljuèuje
kako su ustake novine nastojale prikazati saveznièku alijansu, kao neprirodnu vezu,
komunizma i liberalnog kapitalizma, proturjeènih teritorijalnih, politièkih, gospodar-
skih i geostratekih ciljeva, osuðenu na propast. Poseban osvrt dat je «poljskom
pitanju» i problematizaciji odnosa «malih i velikih» naroda.
Kljuène rijeèi: NDH, tisak, Saveznici, Njemaèka, diplomacija, rat, izvjetajne agen-
cije, informacije, propaganda, reim
1. Uvod
U pozadini ratnih zbivanja tisak NDH po uzoru na njemaèki, nastojao je ame-

rièko-britansko-sovjetsko saveznitvo prikazati kao interesnu spregu, pogubnu
po Europu. Cilj je bio hrvatsku javnost uvjeriti u realni antagonizam izmeðu Savez-
nika i u opasnost od amerièkoga i sovjetskoga ratnog trijumfa. Dvije drave su u
sreditu interesa ustakog novinstva, SAD i Sovjetski Savez, a njihovi politièki,
kolonijalni i geostrateki interesi interpretirani su u svjetskim razmjerima. Impe-
rijalne sile trguju narodima, zemljama, rudnim bogatstvima, pa i cijelim kontinen-
tima: «Amerika se odrekla Europe u korist Sovjeta. Amerièani su preuzeli britanski
*
Èlanak Saveznici u tisku NDH 1943-45 nadovezuje se na magistarski rad Tisak NDH o svjetskim rat-
nim zbivanjima koji je obranjen 2002. i nastavak je autorova istraivaèkog rada na tiskovinama NDH.
343
19-LABUS - ZHP-37.pmd 343 25.10.2005, 21:18

kolonijalni imperij, a Sovjetima prepustili Europu» (Hrvatski list, [dalje HL]).1

Prema tisku NDH, tijekom Drugoga svjetskog rata one sustavno grade temelj
buduæe bipolarizacije svijeta u kojoj neæe biti mjesta ni za Veliku Britaniju: «En-
gleska izmeðu dva rvnja-Engleska kao svjetska sila izbrisana je i svedena na
otok» (HL br. 76, 28. oujka 1943, 6). Prizvuk paranoidnosti i sindroma svjetske
zavjere posebno je prisutan u ustakom tisku od 1943. godine nakon poraza na
sjevernoafrièkom bojitu, kada neuspjehe na ratnom polju u novinskim stupcima
zamjenjuje diplomatska problematika orijentirana na sukob interesa Saveznika.
Francusko-amerièko-britanski odnosi tijekom 1943. na sjevernoafrièkom ratitu
problematizirani su u kontekstu amerièkih i britanskih teritorijalnih aspiracija prema
francuskim kolonijama u Sjevernoj Africi i Maloj Aziji. Taj se sukob prema ustakom
tisku odvijao preko njihovih eksponenata francuskih generala Georgesa Catrauxa,
Henria Girauda i Charlesa de Gaulla a proiren je u vrijeme saveznièke invazije na
Normandiju i na sukob generala De Gaulla i angloamerièkih saveznika.2 Amerièko-
britanski odnosi problematizirani su pak u svjetlu amerièkih imperijanih ciljeva prema
britanskim kolonijama u Africi i Maloj Aziji. Amerièka vojna intervencija nije tretirana
kao saveznièka pomoæ, veæ kao politièki, vojni i materijalni interes. Komentar Ne-
djeljnih viesti o amerièkom osvajanju Liberije s kraja 1942., ponajbolje ocrtava kako
je ustaki tisak objanjavao amerièku pojavu na afrièkom kontinentu: «Sjedinjene
Drave zaposjele Liberiju da ondje i ostanu na tetu Britanije. Stvarno zauzimanje
Liberije predstavlja odavno namjeravano prodiranje Amerike u francusku i englesku
utjecajnu sferu, jer Amerièani nisu ovdje doli s namjerom da odavdje odu, nego da
zauvijek ostanu i da ondje izgrade ona uporita, koja su potrebna za dobivanje nadzora
nad morskim putevima izmeðu Afrike i June Amerike, Zaposjedanje Liberije stavlja
cjelokupnu plovidbu Junom Amerikom pod amerièki nadzor» (Nedjeljne viesti, [dalje
NV], br. 47, 26 listopada 1942, 1).3
1
Hrvatski list, jedini privatni list u NDH, izlazio je u Osijeku tijekom cijelog rata. Vlasnik lista
bio je ustaki stoernik Kamilo Krvariæ, a glavni je urednik bio Zvonko Benaiæ. List je i prije
1941. bio nacionalsocijalistièki orijentitran, pa je kao takav jedini izlazio u kontinutitetu do
1945. (Ademoviæ 2000, 124).
2
Hrvatski narod (dalje HN), br. 1078, 8. srpnja 1944, 6. Prema Hrvatskom narodu De Gaull je odbio
poslati 200 000 francuskih specijalaca u invaziju koji su trebali biti spona izmeðu Saveznika i
Pokreta otpora. Hrvatski narod izlazio je u Zagrebu i bio je glavni politièki dnevnik u zemlji.
Mjesto ravnatelja u razdoblju od 1941. do 1945. obnaali su Matija Kovaèiæ, Danijel Uvanoviæ, Ivo
Bogdan i Marko Èoviæ. Politièki kurs bio je u rukama glavnog urednika, on se brinuo za uvodnike,
koje je sam pisao na temelju dnevnih uputstava. Glavni urednici u listu od 1941. do 1945. bili su:
Tias Mortigjija, Danijel Uvanoviæ i Antun enda. Hrvatski narod imao je dopisnitva u Budimpeti,
Beèu, Berlinu i Sofiji. Glavna je orijentacija u tekstovima i na fotografijama bila promidbena:
hvaliti Voðu, hrvatstvo i novi poredak, isticati zasebnu etnogenezu Hrvata, njihovu kulturu,
slobodoljubivost i samostalnost, kritizirati srpski hegemonizam i imperijalizam, boljevizam i
komunizam u Rusiji, te partizanski pokret kao dio boljevièke ideologije (Grbelja 2000, 24). O
naèinu na koji je list osnovan 1939. i njegovu osnivaèu M. Budaku vidi: Matkoviæ 1994, 217-218.
3
Nedjeljne viesti, zagrebaèki tjednik (1941-1945), bio je odgovor novinarima dnevnih tiskovina
na potrebu jednog dana odmora. Kada je postignut dogovor da svi dnevnici obustave izdavanje
nedjeljom, poèele su izlaziti Nedjeljne viesti koje je pokrenulo Hrvatsko novinarsko drutvo.
344
19-LABUS - ZHP-37.pmd 344 25.10.2005, 21:18

ALAN LABUS - Saveznici u tisku NDH 1943 1945.
Sovjetsko-poljski odnosi bili su temom koja je s razlogom posebno zaokupljala

panju ustakog tiska. Kroz sukob poljske emigrantske vlade podravane od zapad-
nih saveznika i sovjetskih vlasti, nastojala se apostrofirati neprirodnost saveznièke
alijanse i krenje prava «manjih» naroda. Poljska je pozicija prikazivana kao gubit-
nièka, a «poljsko pitanje» minorizirano u svjetlu trgovine velikih sila. Varavski
je ustanak za Hrvatski narod bio dokaz da je Poljska preputena sovjetskoj utje-
cajnoj zoni: «Uguen pobunjenièki pokret u Varavi London i Moskva natjerali
su poljske rodoljube na pobunu, a zatim ih napustili. Sovjetski plan je ispunjen,
likvidiranjem jedne skupine Poljaka» (HN, br. 1111, 17. kolovoza 1944, 1).4 No
sovjetske se teritorijalne aspiracije prema tisku NDH nisu zaustavljale samo na
Poljskoj; Staljinov je plan obuhvaæao i Litvu, Latviju, Estoniju, Finsku, Èeku,
pa i Tursku, to je navodi se bilo protivno odlukama Atlanske povelje (Sprem-
nost, br. 92, 28. studenog 1943, 5).5
Sastanci Saveznika u Casablanci, Teheranu i Jalti, tretirani su u tisku NDH kao
informacije od drugorazrednog znaèaja, a odluke s istih interpretirane su u svjetlu
ranije definiranih odnosa. Po ustaljenom obrascu Sovjeti su bili oponenti zapadnim
saveznicima, a Angloamerikanci tek nominalni njihovi saveznici jer je realno
meðu njima postojao nepremostiv interesni sukob. Cijeloj je saveznièkoj operaciji
u Sjevernoj Africi pripisivan karakter amerièkoga kolonijalnog rata s jasnim poli-
tièkim i geostratekim ciljevima direktno suprotstavljenim s francuskim i britan-
skim interesima: «Sve se vie pokazuje, da je Sjeverna Amerika pri zaposjedanju
francuske Sjeverne Afrike ila u prvom redu za svojim imperijalistièkim ciljevima.
Nema dvojbe da Roosevelt eli ta podruèja stalno zadrati pod amerièkim nad-
zorom. Amerikanci nastoje svom pothvatu iskrcavanja u Sjevernoj Africi prema
Osim informativnog karaktera, te su novine bile i sindikalno glasilo novinara. Novinari razlièitih
listova ispoèetka su za Nedjeljne viesti bez naknade radili, a novac su od prodaje uplaæivali u
mirovinski fond. No list se do 1943. profesionalizirao i promijenio je naziv u Novine (Ademoviæ
2000, 107).
4
Pobuna u Varavi izbila je 1. kolovoza 1944. i trajala je puna 63 dana. Vodile su je snage
Narodne armije, Poljske narodne armije I. Korpusa sigurnosti i vojnika Nacionalne armije (Hadri
1968, 236).
5
Spremnost, najvaniji u grupi tjednih listova za podruèje Nezavisne Drave Hrvatske, izlazio je
u izdanju Ustakoga nakladnog zavoda od 1942. do 1945. godine. Pokrenut je nakon ostalih
listova kada je reim veæ svladao metodologiju totalne kontrole tiska. Njegov pokretaè i
organizator je Ivo Bogdan, a glavni rukovodilac Tias Mortigjija sve do 1944. godine. Informativnu
djelatnost taj je tjednik prepustio dnevnicima, a publicirao je eseje, kritike, politièke i historio-
grafske studije, dokumente itd. List je za razliku od ostalih tjednika imao i vrlo bogatu vanjsko-
politièku rubriku Odjeci iz svijeta, koja je prenosila novinske i radijske vijesti iz demokratskog
tabora uz dirigirani komentar ili bez njega. U toj su rubrici èitatelji imali prigodu proèitati
vijesti o prilikama u SAD-u, Velikoj Britaniji, Sovjetskom Savezu i neutralnim zemljama, ali i
o stanju u Njemaèakoj i zemljama koje su bile u zavisnosti ili pod okupacijom sila Osovine.
Nerijetko su to bili tendenciozno i propagandno sroèeni èlanci, posebice oni koji su tematizirali
ratnu tematiku ili navodne imperijalne ciljeve Velike Britanije i SAD-a. (Macan 1998, 75).
345
19-LABUS - ZHP-37.pmd 345 25.10.2005, 21:18

vanjskom svijetu dati izgled stvaranja nove fronte, stvaranja preduvjeta i operacio-
nih baza, sa kojih bi se upalo na jugo-europejska bojita, bilo u junu Francusku,
bilo u Italiju, ili prema Balkanu. Blizina sjeverno-afrièkog bojita bojitima june
Europe olakava im to sakrivanje njihovih pravih nakana.» (NV, br. 63, 8. veljaèe
1943, 2).
Posebno je naglaavan spor Sovjeta i zapadnih saveznika oko strategije ratovanja
i prioriteta. Tako je zagrebaèki tjednik Spremnost, naslanjajuæi se na informacije iz
neutralnog tiska, uspjenu angloamerièku invaziju na Siciliju ocijenio kao drugo-
razredni vojni pothvat koji se ne raèuna kao otvaranje drugog bojita u Europi,
odnosno rastereæenje istoènog bojita: «invazione djelatnosti ne mogu imati opera-
tivnog utjecaja glavno istoèno bojite, invazija nije pozitivan odgovor Sovjetima
za stvaranje drugog bojita» (Spremnost, br. 74, 25. srpnja 1943, 1).6
U posljednoj fazi rata posebna je estoka propagandna tematika bila posveæena
ekonomskom stanju u zemljama koje su dole pod vlast zapadnih saveznika, a
pritom se èesto rabila informativna graða uglavnom listova neutralnih ili pak
neprijateljskih zemalja. «Oèajno stanje u Italiji, Francuskoj i Belgiji Veæina
talijanskog naroda nema uopæe redovitog zaposlenja. Radnici zasluuju 50-100
lira na dan Meðutim najskromniji objed u treæerazrednoj gostionici stoji 200
lira Posljedica takvog stanja je bijeda» (Novi list Sarajevo, [dalje NLS], br.
1120, 8. sijeènja 1945, 2).7 U tom kontekstu Novi list, dva mjeseca prije kraja
rata, postavlja niz pitanja «to bi bilo od nas, to bi bilo od Europe kada bismo
kapitulirali? Bismo li imali, u sluèaju da bi nam nedostajalo svega drugog, barem
dovoljno hrane? Mogu li Sjedinjene Amerièke Drave pruiti pomoæ gladnim
europejskim narodima?» i nudi odgovor citirajuæi amerièki èasopis Saturday
Evening Post: «Milijuni moraju izgladnjeti» (NLS, br. 1158, 21. veljaèe 1945, 2).
2. Casablanca, Moskva, Teheran
Jo uvijek nepovoljna situacija za Saveznike na sjevernoafrièkom ratitu kao i

sve tea pozicija Sovjeta bili su poèetkom 1943. dobar povod za sastanak anglosak-
sonskih voða u Casablanci (Spremnost, br. 49, 31. sijeènja 1943, 3).8 Prva vijest o
sastanku pojavila se tek 28. sijeènja u Hrvatskom listu: «Sastanak Churchilla i
6
Saveznièko iskrcavanje na Siciliji isplanirano u sijeènju na konferenciji u Casablanci, a zavreno
10. srpnja 1943. bilo je sastavni dio druge faze rata na Mediteranu. Iako je mjesec dana prije
iskrcavanja osvojen otok Pantelerija, to je Nijemcima bio jasan znak za daljnje nakane, bili su
zavarani saveznièkim nakanama za napad na Grèku (Calvacoressi 1987, 309).
7
Sarajevski Novi List izlazio je od 11. svibnja 1941. do 3. travnja 1945. (tri dana prije osloboðenja).
Godine 1943. smjenom Slavka Kvaternika, doglavnika i vojskovoðe, rukovodstvo je lista
promijenjeno, a novine otada izlaze pod nazivom Novi list (Ademoviæ 2000, 136).
8
U sijeènju 1943., kada su borbe u sjeverozapadnoj Africi jo trajale, a èitava operacija Torch
bila pred velikim iskuenjem, sastali su se Churchill i Roosevelt u Casablanci. Ondje je zakljuèeno
346
19-LABUS - ZHP-37.pmd 346 25.10.2005, 21:18

Roosevelta u Casablanci tajni sastanak u Maroku», a kao glavni razlog sastanka

navodilo se nesuglasje Amerikanaca i Britanaca oko vrhovnitva u Sjevernoj Afri-
ci. Sastanku, prema navodima, nisu prisustvovali predstavnici Kremlja, a ameriè-
kom predsjedniku Rooseveltu i britanskom premijeru Churchillu pridruili su se
francuski predstavnici Giraud i De Gaulle (HL, br. 23, 28. sijeènja 1943, 2). Ondje
se, kako Spremnost navodi, raspravljalo o pomoæi Sovjetima te o izmirenju gaullista
i giraudista, to je prema navodima zagrebaèkog tjednika ovjekovjeèeno stis-
kom ruke pred fotoreporterima. Rooseveltov govor u Casablanci, dalje navodi
Spremnost, otvorio je dileme gdje æe Saveznici otvoriti drugu frontu u Europi, a
kao najvjerojatnije odredite saveznièke ofenzive i po uzoru na Prvi svjetski rat
apostrofiran je Solun. Na istom mjestu, iako u bitno drukèijem ozraèju, Spremnost
je opisala novu situaciju u Italiji zakljuèivi kako Italija proivljava dramatièno
razdoblje od pada Tripolisa jer su brojni talijanski gradovi bili direktno ugroeni
saveznièkim bombardiranjem (Spremnost, br. 49, 31. sijeènja 1943, 3).
Uspjenu proljetnu saveznièku ofenzivu, koja je usljedila nakon sastanka u
Casablanci, pratila je prema pisanju hrvatskog tiska nesloga u francuskim redo-
vima. Trojica generala Giraud, De Gaulle i Catroux vodili su borbu za poloaj
francuskoga dravnog poglavara, pa su i saveznièke diplomacije bile u interesnom
sukobu jer su nastojale osigurati to bolje politièke i gospodarske pozicije u
sjevernoj Africi (HL, br. 92, 16. travnja 1943, 3).9 Bitna razlika u De Gaullovim
i Giraudovim stavovima, prema pisanju zagrebaèke Spremnosti, bila je duboko
povezana s amerièkim i britanskim neslaganjem oko toga tko bi trebao preuzeti
ulogu novog nositelja i ujedinitelja francuskih nacionalnih interesa: Kolonijalno
vijeæe u Aliru kao aspiracija amerièkog eksponenta generala Girauda ili Nacio-
nalni komitet u Londonu kao aspiracija engleskog eksponenta generala De Gaullea
(Spremnost, br. 59, 11. travnja 1943, 4).
Stalni kamen spoticanja nakon saveznièkog osvajanja Sicilije u odnosima
angloamerièke strane i Sovjeta, prema Hrvatskom narodu, bio je problem otvaranja
drugog bojita u Zapadnoj Europi, o èemu svjedoèi i naslov koji je 1. rujna 1943.
objavljen u Hrvatskom narodu: «Novi sovjetski zahtjev Trai se druga fronta na
kopnu, a ne na otocima» (HN, br. 822, 1. rujna 1943, 10). Kada su saveznièke
snage iskrcavanjem na Kalabriji dublje zakoraèile na talijansko kopno, Sovjeti
prema vijestima iz Londona koje su objavljene u Hrvatskom narodu nisu bili
zadovoljni tvrdeæi da Apeninski poluotok ne predstavlja drugu frontu u Europi
kako je glavno saveznièko oruje protiv Njemaca i Talijana zraèna ofenziva te da æe se po

svretku operacija u Sjevernoj Africi, a plan je bio u mjesecu svibnju, pristupiti operaciji invazije
na Siciliju (Calvacoressi 1987, 279).
9
General Henri Giraud u travnju je 1942. senzacionalno pobjegao francuskim snagama. Nakon
konferencije u Casablanci, vlast u novoosnovanom Komitetu nacionalnog osloboðenja podijelili
su De Gaulle i Giraud, a potom je Giraud napustio komitet. General Georges Catroux izabran je
1943. za guvernera Alira (Calvacoressi 1987, 302-308).
347
19-LABUS - ZHP-37.pmd 347 25.10.2005, 21:18

(HN, br. 825, 4. rujna 1943, 10). Da nezadovoljstvo ratnim angamanom i uspje-
sima nije bilo jednostrano, posvjedoèio je 3. rujna 1943. i Hrvatski narod naslovom
«Anglomerikanci nisu zadovoljni dosadanjim tijekom ljetne navale», objavivi
pritom informacije iz njemaèkog tiska na temelju pisanja engleskih novina, kojima
se kritièki osvrnuo na velike ljudske i materijalne gubitke Sovjeta a tek male
teritorijalne pomake (HN, br. 824, 3. rujna 1943, 2).
Izvan ratnih zbivanja sovjetske su teritorijalne aspiracije bile glavna vanjskopo-
litièka tema tiska NDH tijekom 1943., a posebice u posljednje dvije godine rata.
Pred sastanak ministara SAD-a, Velike Britanije i SSSR-a u Moskvi je na jesen
1943. prema Hrvatskom narodu Engleska je bila u tekoj neprilici jer je So-
vjetski Savez zahtijevao «izruèenje malih drava» Èeke, Poljske i baltièkih dra-
vica zbog kojih je Engleska navodno ula u rat (HN, br. 858, 13. listopada 1943,
1). «Moskva ima gotova rjeenja», zakljuèio je Hrvatski narod citirajuæi moskov-
sku Pravdu, pa zbog toga na konferenciji u Moskvi i neæe biti ni govora o grani-
cama SSSR-a jer se neæe raspravljati ni o granicama SAD-a i, primjerice, statusu
Kalifornije (HN, br. 860, 15. listopada 1943, 2). O sastanku u Moskvi Hrvatski
narod objavio je niz vijesti iz razlièitih izvora, a dvije su svakako najznaèajnije
jer su svojevrsni rezime: a) velike su zapadne sile zajedno sa Sovjetskim Savezom
spremne rtvovati interese malih naroda, èime je Atlanska povelja svedena na
zaboravljeni ideal (HN, br. 883, 12. studenog 1943, 2)10 i b) da æe o eventulanoj
uspjenosti sastanka u Moskvi svjedoèiti dugooèekivani sastanak trojice savez-
nièkih predsjednika. Pritom se posebno naglaavala izjava Cordella Hulla pred
amerièkim Kongresom, koji u svojem izvjeæu iz Moskve obznanio kako je dogo-
voreno da æe se o granicama raspravljati nakon rata. To je Hrvatski narod protu-
maèio kao direktno poputanje interesima Sovjeta u pitanju sovjetskih zapadnih
granica (HN, br. 890, 20. studenog 1943, 2).11
Na tragu sovjetskih teritorijalnih aspiracija, prema Hrvatskom narodu, bila je i
izjava sovjetskog veleposlanika Umanskog u Meksiku. On je pred èlanovima
meksièke vlade na postavljenu konstataciju: «Prema proraèunima stanovitih ko-
mentara, sovjetske su èete prodrle preko Kijeva, te se od sovjetske granice nalaze
na udaljenosti od okruglo 145 km., odgovorio: elio bih da je tomu tako, ali im
naalost moram reæi da moramo u tom smjeru prodirati jo okruglo 450 km, da
bismo dostigli nau granicu s Poljskom». Time je, zakljuèio je Hrvatski narod,
Moskva pokazala da eli zauvijek zadrati onaj dio poljskog teritorija koji je
10
Engleski stav, izraen Cordelle Hullovim istupima na konferenciji, o pitanju poslijeratne Europe
konvenira ruskim teritorijalnim pretenzijama prema Istoènoj Europi i baltièkim zemljama jer
trai uspostavu ravnotee sila. Versailleska je Europa propala u Drugom svjetskom ratu, a novo se
rjeenje nametnulo kao podjela interesnih sfera (Spremnost, br. 91, 21. studenog 1943, 1).
11
Hull je pod Roosveltom u razdoblju od 1933. do 1944. obnaao funkciju dravnog tajnika. Na
diplomatskom je planu tijekom 1941. radio na pregovorima s Japancima i s vichyjevskom
Francuskom. (Perrett i Hogg 1989, 201).
348
19-LABUS - ZHP-37.pmd 348 25.10.2005, 21:18

Sovjetski Savez zaposjeo u rujnu 1939. (HN, br. 886, 16. studenog 1943, 1).
Moskovska je konferencija pokazala da su Sovjeti nezahvalni dosadanjom pomoæi
Saveznika zakljuèila je Spremnost te da njihovi teritorijalni zahtjevi zaobilaze
temeljno naèelo Atlanske povelje: «sovjetsko priznanje Atlanske povelje prethodno
je uvjetovano priznanjem sovjetskih granica s istoènom Poljskom i zemljama Baltika
zajedno s Finskom i rumunjskim pojasevima /.../ za ta podruèja ne ele primijeniti
pravo na samoodreðenje naroda». Dapaèe, Staljinova izjava od 6. studenog 1943.,
povodom 26. obljetnice osnutka Sovjetskog Saveza prema Spremnosti posve je
razotkrila teritorijalne aspiracije Sovjeta. Èinjenica da je Staljin pod znak jednakosti
stavio Krim, Litvu, Estoniju i Moldaviju jasno je potvrdila gdje on vidi granice
Sovjetskog Saveza (Spremnost, br. 92, 28. studenog 1943, 5).
Na istom tragu data je analiza i konferencije u Teheranu. Hrvatski narod, pre-
noseæi agencijske vijesti iz Stocholma, objavio je turo i uopæeno izvjeæe s konfe-
rencije u Teheranu kako su dravnici dali zajednièku izjavu u kojoj stoji da se
obvezuju na zajednièko djelovanje u ratu i miru, unitenje njemaèkih snaga, rjea-
vanje poslijeratnog mira kroz sudjelovanje malih i velikih naroda u ruenju tiranija,
ropstva, potlaèivanja i nepodnoljivosti (HN, br. 905, 8. prosinca 1943, 1;
Spremnost, br. 97, 26. prosinca 1943, 4). Ipak, vijesti iz Engleske prema Sprem-
nosti potvrdile su èinjenicu da je saveznièki plan bio izruèiti Sovjetskoj Rusiji
èitavu Srednju i Istoènu Europu, sa sreditem u Pragu (Odjeci iz svijeta, iz Cen-
tral European Observera, Spremnost, br. 94, 12. prosinca 1943, 4). To je dodatno
uèvrstila prema njemaèkom Basler Nactrichtenu i diplomatska afera na liniji
poljska emigrantska vlada Moskva, gdje su sovjetski diplomatski organi na
pohvalu ratnih aktivnosti Crvene armije od poljske emigrantske vlade ostali nijemi
razotkrivi tako sovjetske teritorijalne aspiracije (Big three i Poljska, Spremnost,
br. 94, 12. prosinac 1943, 5).
Ni Turska, koja je bila neutralna od poèetka rata, nije zaobiðena u pitanju so-
vjetske aspiracije. Sovjeti su prema pisanju Hrvatskog naroda zatraili nadzor
nad Istanbulom i crnomorskim tjesnacima te kontrolu nad balkanskim narodima
koji su povijesno i vjerski orijentirani ka pravoslavnoj crkvi u Moskvi (HN, br.
887, 17. studenog 1943, 2).
Jedna od tema tiska NDH bio je poèetkom 1944. i saveznièki diplomatski priti-
sak na neutralne zemlje. Novine NDH, po uzoru na njemaèke listove, prozvale su
Saveznike da vre snaan pritisak na neutralne zemlje Tursku i Irsku, kako bi
ishodile njihovo ukljuèivanje u rat na strani Saveznika. Hrvatski narod 16. oujka
istièe teak poloaj neutralnih zemalja: «Velenapadaj protiv neutralnosti - neprija-
teljska hajka protiv neutralnih drava». Prema Hrvatskom narodu, posebno se
saveznièki tisak okomio na neutralni status Turske i Irske, a najbolja su tomu
potvrda napisi iz New York Posta «Do ðavola s neutralnosti u ratu nema mjesta
za neutralnosti» i Sunday Timesa «Neutralnosti su dani odbrojani i Evening
standarda: Neutralnost je opasna po demokraciju i njenu borbu». (HN, br. 986, 16.
349
19-LABUS - ZHP-37.pmd 349 25.10.2005, 21:18

oujka 1944, 8). Spremnost je pak, navodeæi miljenje maðarskog lista Pester Lloyd,
ustvrdila kako je za Saveznike irska neutralnost vrlo opasna. Diplomatske odnose
s Njemaèkom i Japanom koje je Irska zadrala zakljuèila je Spremnost otvaraju
prostor njemaèkoj pijunai (Spremnost, br. 108, 19. oujka 1944, 4). Isto tako,
ponuðen je i odgovor zato Turska nije, sukladno dogovoru u Adani, stupila
poèetkom 1944. u rat na strani Saveznika: «Turska nije dobila jamstva od Sovjeta,
ni potrebno oruje od Engleza».12 Pitanje druge fronte i predstojeæe invazije sve je
vie zaokupljalo njemaèki, a onda i tisak NDH. Moskva je i dalje inzistirala na
otvaranju drugog bojita na europskom tlu, ne priznavajuæi relevantnim talijansko
bojite: «Moskva trai invaziju, ali ne po uzoru Italije» (HN, br. 989, 19. oujka
1944, 2), dreæi ostvarenje saveznièkih obeæanja preduvjetom za organizaciju druge
po redu trojne konferencije: «Staljin odbio poziv na novi trojni sastanak» (HN, br.
1011, 16. travnja 1944, 1). U Hrvatskom narodu je 22. oujka objavljen tekst pod
naslovom «to je s invazijom?», gdje se vojni struènjak zagrebaèkog dnevnika
zapitao: oklijevaju li Angloamerikanci i zato nije izvreno obeæanje da æe invazija
biti izvedena do martovskih Ida (HN, br. 991, 22. oujka 1944, 8).13
3. Poljsko pitanje
Poèetkom oujka 1943. novine NDH, prenoseæi vijesti iz berlinskog tiska, po

prvi put su otvorile temu sovjetsko-poljskih odnosa i pitanje granica nakon rata,
optuujuæi Sovjete za teritorijalne aspiracije prema poljskom nacionalnom teri-
toriju. Engleski politièki vrh prozivan je za preutno odobravanje sovjetskog impe-
rijalizma i lani neutralni stav u sporu predsjednika poljske izbjeglièke vlade
Sikorskog i Staljina. Engleska izdaja Poljske nije bila skrivana od britanske javno-
sti, a kao dokaz prema Hrvatskom listu bio je citat iz prestinoga njemaèkog
lista Deutche Algemaine Zeitung koji je pak objavio poruku britanskog News
Chronicle-a poljskim izbjeglicama u Britaniji: «neka poljske izbjeglice izvole
jednom zautjeti i neka prestanu Engleze optereæivati s takvim stvarima» (HL, br.
57, 6. oujka 1943, 2).
Umjesto opirnih izvjetaja s istoènog bojita, tijekom travnja, svibnja i lipnja
novine u NDH uglavnom su se bavile sovjetsko-poljskim odnosima i sovjetskim
zloèinom nad poljskim èasnicima u Katynskoj umi 1939. godine. Veæ je 6. travnja
12
Turska nije dobila ni jamstvo od Sovjeta ni potrebno oruje od Engleza. U tekstu se dalje
objanjava da sa Sovjetskim Savezom nije dolo do podnoljivog utanaèenja o pitanju tjesnaca
Bospora i Dardanele i da su Englezi od obeæane isporuke oruja poslali jedva 1/6 (HN, br. 980,
9. oujka 1944, 8).
13
Odgoda saveznièke operacije Overlord bila je uvjetovana operacijama u Italiji i eljom da se
dostigne Gotska linija i osigura napad na francuske sredozemne luke (Barbieri 1965, 240, 263).
O neslozi Saveznika nakon Teherana svjedoèi i sam Churchill (Churchill, b-g, 385).
350
19-LABUS - ZHP-37.pmd 350 25.10.2005, 21:18

Hrvatski list objavio vijesti DNB-a kako boljevici osnivaju novu poljsku vladu
na èelu s poljskim komunistima koja je pandan izbjeglièkoj vladi Sikorskog u
Londonu (HL, br. 83, 6. travnja 1943, 4). Boljevike se opuivalo za straan zloèin
nad poljskim èasnicima 1939. godine: «Boljevici poubijali 10 000 poljskih èasnika
u prvoj otkopanoj grobnici kod Smolenska pronaðeno 3 000 strijeljanih poljskih
èasnika» (HL, br. 90, 14. travnja 1943, 3). Pritom se naglaavalo kako meðu
Saveznicima postoji preutni dogovor, bez obzira na naèela Atlanske povelje,
koji æe Poljsku podvrgnuti volji Moskve. U elji da to i dokae, Hrvatski je list
objavio navodno autentièni transkript govora bivega amerièkoga dravnog pod-
tajnika Sumnera Wellesa od 16. travnja 1943. povodom sveamerièkog tjedna:
«Koliko god nam je Poljska draga, ona æe ipak morati po moguænosti stvoriti
najbolji mir s Moskvom. Èesi su veæ upoznali pravo stanje, pa su s Moskvom
uspostavili dobre odnose» (HL, br. 94, 18. travnja 1943, 1). U isto vrijeme uslijedio
je i prekid diplomatskih odnosa izmeðu izbjeglièke poljske vlade u Londonu i
Sovjeta, a kao krucijalni razlog raskida poljsko-sovjetskih diplomatskih veza,
slubeni je Berlin naznaèio zahtjev poljske emigrantske vlade da Crveni kri
istrai sovjetske zloèine nad poljskim èasnicima u Katynskoj umi (HL, br. 99,
29. travnja 1943, 4).14
Smrt generala Wladyslawa Sikorskog, voðe poljskih emigranata u Londonu
za koju je po hrvatskom tisku, a na temelju njemaèkih izvora, kriva engleska
tajna sluba Secret service dovela je do krize u odnosima poljske vlade i zapadnih
saveznika. Razlog tomu prema Hrvatskom narodu bila je elja zapadnih savez-
nika da mimo prethodnih obeæanja i Atlanske povelje svojim saveznicima Sovje-
tima osiguraju kontrolu nad Poljacima i zadovoljenje odreðenih terotorijalnih aspi-
racija prema poljskom teritoriju. S tim u svezi dalje zakljuèuje zagrebaèki dnevnik
neki su listovi poljske emigrantske vlade u Londonu zabranjeni i izvren je pritisak
na emigrantsku vladu kako bi se «orijentirala na lijevo», a time osiguralo priblia-
vanje Moskvi (HN, br. 776, 9. srpnja 1943, 1). Poèetkom 1944. poljsko je pitanje
postalo glavno diplomatsko pitanje i u onako zamrenim odnosima Saveznika.
Kljuèan problem u odnosima izmeðu sovjetske vlade i poljske emigrantske vlade
u Londonu bio je vezan uz razgranièenje, odnosno teritorijalnu pripadnost Istoène
Poljske. Hrvatski narod je na temelju izvjetaja sovjetskog lista Pravde objavio
da Sovjeti neæe odustati od teritorijalnih aspiracija prema poljskom nacionalnom
14
Kriza u sovjetsko poljskim odnosima eskalirala je sredinom travnja po zahtjevu poljske
emigrantske vlade da Meðunarodni crveni kri ispita na okupiranom poljskom prostoru kod
Smolenska zloèine Sovjeta iz 1939. nad poljskim èasnicima. Taj je zahtjev medijski iskoristila
Njemaèka za stvaranje protusovjetskog raspoloenja, koja je takoðer od Crvenog kria zatraila
neutralnu arbitrau i prema Goebelsovim informacijama ispitivanje sovjetskih zloèina. Sovjetska
je strana za zloèine optuila Nijemce, a s poljskom je emigrantskom vladom prekinula odnose.
Staljin je ocijenio ponaanje poljske vlade prohitlerovskim i vjerolomnièkim prema Sovjetima
(Barbieri 1965, 136-140).
351
19-LABUS - ZHP-37.pmd 351 25.10.2005, 21:18

teritoriju i da su Angoamerikanci spremni rtvovati poljskog saveznika za prospe-

ritet saveznitva triju velikih sila. Tome u prilog citirana je vijest neutralnoga vi-
carskog lista Die Tat da Velika Britanija vjerojatno nema namjeru obnoviti svoj
ugovor o jamstvu Poljskoj koji istjeèe u proljeæe (HN, br. 927, 7. sijeènja 1944.,
1)15 te navodno slubeni stav Washingtona koji je glasio: «niti Engleska, niti SAD
neæe povesti borbu sa Sovjetskom Rusijom, da bi se Poljacima osigurala Istoèna
Poljska» (HN, br. 928, 8. sijeènja 1944., 1).
Ipak, zamisao o arbitrai i angloamerièkom uplitanju u sovjetsko-poljske odnose,
koju je poèetkom 1944. podrao amerièki dravni tajnik Hull, uzdrmala je odnose
Saveznika, a odgovor je Moskve bio medijski i diplomatski napad na Veliku Brita-
niju: «Pravda optuila Veliku Britaniju da priprema tajno separatni mir s Njemaè-
kom» (HN, br. 937, 18. sijeènja 1944., 1),16 «Napetost izmeðu Moskve i Londona
negativna reakcija saveznika na optube moskovskog lista Pravde, da Britanci
separatno pregovaraju o miru s Nijemcima (HN, br. 938, 20. sijeènja 1944., 1).
Zamrenu diplomatsku situaciju dodatno je opteretila odluka vrhovnog Sovjeta
o decentralizaciji Sovjetskog Saveza, kojim su puèka povjerenstva za obranu
zemlje i vanjskih poslova postala republikanske zajednice narodnih povjerenstava.
Time su formalno prema pojanjenju Hrvatskog naroda sovjetske republike
dobile iroke ovlasti sklapanja ugovora sa stranim dravama. To «de facto» nije
umanjilo snagu sredinje vlasti, veæ je Staljinu osiguralo moguænost da male istoè-
noeuropske narode uvuèe u veliki savez (HN, br. 950, 3. veljaèe 1944., 1). Prema
Associated press-u, kako navodi Hrvatski narod, Angloamerikanci su bili prilièno
uznemireni decentralizacijom Sovjetske Rusije jer je 16 sovjetskih republika u
buduæem savezu17 znaèilo i 16 glasova, odnosno diplomatsku premoæ po uzoru
na Veliku Britaniju i britanske dominione Kanadu, Australiju itd. (Jaèanje
sredinjeg vodstva Sovjetske unije, HN, br. 950, 3. veljaèe 1944., 8).
U nepovoljnoj situaciji, uslijed snanog napredovanja sovjetskih snaga na
srednjem i sjevernom odsjeku ratita koje su potkraj svibnja 1944. doprle do
grada Lavova na sovjetsko-poljskoj granici (HN, br. 1043, 25. svibnja 1944., 1),
nala se i poljska emigrantska vlada. Staljin je odluèio posve prekinuti diplomatske
odnose i pregovore s emigrantskom vladom tvrdi Hrvatski narod a kao predu-
15
Rijeè je o dvama ugovorima: a) Poljskoj su od 31. oujka 1939. Velika Britanija i Francuska
garantirale nezavisnost i b) Velika Britanija je 25. kolovoza 1939. potpisala vojni sporazum s
Poljskom. (Miriæ 1990, 630).
16
U poslanici Staljinu 24. sijeènja 1944., Churchill se sa aljenjem osvrnuo na èlanak Pravde,
ocijenivii ga kontraproduktivnim za odnose Velike Britanije i Sovjetskog Saveza. Ustvrdio je da
Velika Britanija ni u najgora vremena kada je bila posve sama (1940/41., prije ulaska SSSR-a i
SAD-a u rat) nije pomiljala na separatni mir, iako je za to imala prilike bez ozbiljnih potekoæa,
a to bi svakako imalo kobne posljedice po Sovjete (Barbieri 1968, 210).
17
Misli se na opasnost zbog povlatenog statusa Sovjetskog Saveza unutar poslijeratne meðu-
narodne svjetske organizacije UN-a.
352
19-LABUS - ZHP-37.pmd 352 25.10.2005, 21:18

vjet za daljnju suradnju zatraio je da se iz nje izbace svi nepoæudni ministri. To

su potvrdile i vijesti iz Timesa, objavljene u Hrvatskom narodu, prema kojima je
Staljin uistinu odluèio izvriti promjene u poljskoj emigrantskoj vladi i novom
kadrovskom politikom osigurati sovjetske probitke (HN, br. 981, 10. oujka 1944.,
1). Poljska emigrantska vlada u Londonu, kako su sovjetske snage napredovale u
pravcu Varave, bila je odluèna ustrajati u borbi za poljske granice (HN, br. 1086,
19. srpnja 1944., 1). Meðutim, Moskva je veæ potkraj srpnja utemeljila tzv. «Poljski
narodni odbor» koji je dobio ovlasti vrenja upravne vlasti na poljskom prostoru
pod kontrolom Crvene armije. Poljski narodni odbor iz Chelma, prema vijestima
iz Stocholma, odbacio je svaku moguænost suradnje s poljskim odborom u
Londonu, to je bio znakovit pokuaj da se poljska emigrantska vlada razvlasti.18
Hrvatski narod optuio je zapadne saveznike, posebice Veliku Britaniju za poloaj
Poljaka, navodeæi kako je Drugi svjetski rat i otpoèeo zbog lanih britanskih
garancija Poljskoj za nekoliko èetvornih kilometara19 i da su besramni Britanci
ponovno spremni izdati poljsku stvar za volju Sovjeta (HN, br. 1093, 27. srpnja
1944., 1).
U situaciji kada je sovjetska vojska prodirala duboko u unutranjost Istoène i
primicala se Srednjoj Europi, sluèaj Varave Nijemci su nastojali iskoristiti u
propagandne svrhe: «Sluèaj Varave predstavlja opomenu za èeki narod», nasto-
jeæi ukazati da æe svi oni koji sklope pakt sa Sovjetima biti izigrani i pokoreni
(Novine, [dalje Nov], br. 150, 4. rujna 1944., 3).20 U situaciji varavskog ustanka
poljska je vlada u Londonu uputila memorandum Moskvi o formiranju nove poljske
vlade koja bi proporcionalno ukljuèila èlanove «Poljskog odbora» u Lublinu i
«Izbjeglièke vlade» u Londonu (HN, br. 1127, 5. rujna 1944., 1). Hrvatski narod
poljsko-sovjetskom sporazumu davao je minimalne anse, potvrðujuæi to i napi-
sima iz inozemnog tiska (HN, br. 1127, 5. rujna 1944., 6).
Razdor na liniji poljska emigrantska vlada i poljski odbor u Lublinu bio je, èini
se, nepremostiv, a pozicija londonske izbjeglièke vlade nakon propasti varavskog
ustanka ocijenjena je vrlo tekom, jer su zapadni saveznici odluèili dati otvorene
ruke Staljinu o pitanju Poljske. Navodno je sam ministar vanjskih poslova Engleske
Anthony Eden, nakon pregovora Saveznika u Quebecu, iznio stav Washingtona i
18
HN, br. 1092, 26. rujna 1944, 1. Iz proglasa se jasno ièitavaju teritorijalne aspiracije Sovjeta
prema istoènoj Poljskoj i rjeenje teritorijalnog spora Poljske i SSSR-a oduzimanjem dijela
njemaèkih nacionalnih prostora na zapadu. Poljski komitet nacionalnog spasa utemeljen je u
Moskvi 21. lipnja 1944. kao privremena poljska vlada. Prvi akt privremene vlade bio je Mani-
fest poljskom narodu, koji je obznanjen u Chelmu 22. srpnja 1944. Njime je privremena poljska
vlada preuzela vlast na osloboðenom teritoriju i iznijela svoj program (Hadri 1968, 235).
19
Aludira se na 1939. i na pitanje grada Danzinga (Gdanjska).
20
Od lipnja 1943. Nedjeljne viesti mijenjaju naziv u Novine. Svoj stav prema Poljskoj Staljin je
potvrdio u sluèaju Varavskog ustanka. O tome svjedoèi u svojem djelu Rape of Poland
predsjednik izbjeglièke vlade u Londonu Stanislaw Mikolayczik (Werth 1979, 208).
353
19-LABUS - ZHP-37.pmd 353 25.10.2005, 21:18

Londona da vie neæe vriti posrednièku ulogu za londonsku izbjeglièku vladu radi
sklopljenog dogovora sa Staljinom u Teheranu (HN, br. 1155, 7. listopada 1944.,
6). Staljin je potom, prema vijestima iz eneve, otvoreno zatraio od Mikolajczyka
da se odrekne Istoène Poljske i prizna Curzonovu liniju kao konaènu granicu te da
se u buduæoj poljskoj vladi naðe polovica èlanova poljskog odbora i polovica èlanova
oslobodilaèkog odbora (HN, br. 1166, 20. listopada 1944., 1). Poto pregovori u
Moskvi nisu uspjeli, delegacija u sastavu Churchill, Eden, Mikolajczyk, sredinom
je listopada primorana napustiti Sovjetski Savez bez rezultata o rjeenju poljsko-
sovjetskih odnosa (HN, br. 1168, 22. listopada 1944., 1).21
Ustaki tisak, po uzoru na njemaèki, Poljsku je koristio u propagandne svrhe
kao simbol borbe malih naroda za slobodu i nezavisnost, citirajuæi èesto izjave
poznatih zapadnoeuropskih dilomata koji se nisu slagali s politikom utnje Engleza
i Amerikanaca. S tim motivima objavljena je i izjava Sumnera Wellesa o poljskom
pitanju: «Ako Poljska nema drugog izbora nego li popustiti, tada se moramo
upitati to je sa svim nadama malih drava u pogledu meðunarodnog sudita, u
èasu dok u èitavom svijetu ljudi umiru da bi to naèelo vrijedilo» (HN, br. 1205, 6.
prosinca 1944., 1).
4. Nespojivi politièki, gospodarski i geostrateki interesi Saveznika potkraj rata
Tijekom posljednja dva mjeseca 1944. godine hrvatske su novine posebno

tematizirale iransku krizu i grèki ustanak u kontekstu kvarenja odnosa meðu
Saveznicima. U kontekstu teritorijalnih aspiracija, prekrajanja granica i politike
dirigirane silom, s velikim su zanimanjem novine NDH pratile medijski sukob
saveznièkog tiska. Posebno je zanimljiva bila tema blokovske podjele Europe
kojom je ustaki tisak, po uzoru na njemaèki, nastojao dokazati kako ni nakon
moguæe pobjede Saveznika neæe za «male narode» biti mjesta u Europi i svijetu,
bez obzira na formalno date obveze u naèelima Atlanske povelje. Èlanak pod
naslovom «Moskva je protiv tzv. Zapadnog bloka», objavljen 22. studenog u
Hrvatskom narodu, imao je za cilj pokazati kako su interesi Engleza i Sovjeta
posve oprjeèni, bez obzira na zajednièku borbu. Engleska delegacija u Parizu
zakljuèio je Hrvatski narod na temelju informacija iz engleskog lista Economist
nastoji obnoviti «Entente cordiale» i stvoriti preduvjete novog-starog «Zapadnog
bloka», kao protutee samovoljnoj regionalnoj politici Sovjeta u Istoènoj Europi
(HN, br. 1193, 22. studenog 1944., 1).22 No, Amerikanci nisu podrali ideju stvara-
21
Neposredno nakon zavrenih pregovora u Moskvi, Churchill je u poslanici Staljinu 5. studenog
1944. izjavio sljedeæe: Istovremeno koristim ovu priliku da Vas uvjerim da ostajem na istoj
poziciji na kojoj sam se nalazio kad smo se rastajali, te da æe vlada Njegovog Velièanstva na
bilo kojoj konferenciji o primirju ili na mirovnoj konferenciji podrati sovjetske pretenzije na
granicu oko koje smo se sporazumjeli (Barbieri 1965, 295-296).
354
19-LABUS - ZHP-37.pmd 354 25.10.2005, 21:18

nja «Zapadnog bloka», a prema pisanju New York Sun-a kako je objavio Hrvatski
narod Roosevelt i Hull osudili su britanske pokuaje u Francuskoj i time otvoreno
pruili podrku Sovjetima, tj. irenju njihova utjecaja na istoènu, jugoistoènu Euro-
pu, pa èak i na Baltik (HN, br. 1195, 24. studenog 1944, 1).
Tijekom studenoga, prema pisanju Hrvatskog naroda, posebno je dramatièna
diplomatska kriza izbila oko koncesija na naftna polja u Iranu. Sovjetski list Izvjes-
tija prema United press-u kako navodi Hrvatski narod optuio je amerièke
trupe u Iranu da rade za amerièke interese, na to je amerièki New York Times
spremno prihvatio medijsku bitku i predloio obustavu pomoæi nezahvalnim Sovje-
tima (HN, br. 1181, 8. studenog 1944, 1).
Dokaz sve zategnutijih odnosa i otvorenog razdora u saveznièkim redovima,
prema Hrvatskom narodu, bila je i najava odgode dugo planiranog sastanka «velike
trojice» u proljeæe 1944. godine. Staljin nije imao namjeru naputati Moskvu
pred jo jednom velikom ofanzivom i traio je vremena da ratnim uspjesima osi-
gura reviziju odluka s prethodnih zajednièkih sastanaka o poslijeratnom ustrojstvu
Europe (HN, br. 1194, 24. studenog 1944, 1).
Prema pisanju tiska NDH, kriza u Grèkoj dodatno je usijala veæ tada prilièno
zategnute saveznièke odnose. Ondje je nakon njemaèkog povlaèenja dolo do
otvorenog sukoba snaga republikanski orijentiranoga grèkog pokreta otpora Eama
(Elasa) i Papandreuove vlade Kraljevine Grèke koju je podravala Velika Britanija.
Rezultat toga bio je povlaèenje 6 ljevièarskih ministara iz Papandreuove vlade i
izbijanje graðanskog rata izmeðu rojalista i republikanaca u koji su se umjeale i
britanske snage, zagovarajuæi poslijeratni referendum kao rjeenje unutarnjeg pita-
nja. Britanske snage u Grèkoj, na èelu sa zapovjednikom R. M. Scoobiejem, stale
su uz Papandreuovu vladu, nastojeæi zatiti ustavni poredak protiv pokuaja vojnog
puèa (HN, br. 1203, 3. prosinca 1944, 1; Nov, br. 165, 11. prosinca 1944, 1).
Hrvatski narod je na temelju informacija iz vedske optuio Sovjete za rat koji
je izbio u Ateni izmeðu vladinih snaga podravanih od britanske vojske u Grèkoj
i pripadnika Eama pokreta otpora u kojemu su komunisti imali dominantnu ulogu,
proglasivi rat na prostoru Grèke sukobom Britanije i Sovjetskog Saveza na Egej-
skom moru. Bila je to utrka Velike Britanije i SSSR-a, tumaèio je Hrvatski narod,
oko podjele interesnih sfera koja je, prema informacijama Associated press-a,
mogla postati kamen spoticanja i u odnosima izmeðu SAD-a i ostalih saveznika
(HN, br. 1208, 9. prosinca 1944, 1), posebice izmeðu SAD-a i Velike Britanije,
jer se potonja odluèila na provedbu nasilne politike u Grèkoj bez konzultacije sa
saveznicima (HN, br. 1209, 10. prosinca 1944, 7). Situacija se u Grèkoj do kraja
prosinca 1944. dodatno zakomplicirala i, kako je to ustaki tisak interpretirao,
prerasla u otvoreni sukob sovjetskih i britanskih interesa.
22
Tada su u Parizu gostovali Eden i Churchill.
355
19-LABUS - ZHP-37.pmd 355 25.10.2005, 21:18

Dio je novinskog prostora poèetkom 1945. posveæen konferenciji u Jalti i nje-

zinoj pripremi. Pregovori oko lokacije i termina druge konferencije velike trojke,
prema izvjeæima njemaèkih agencija proli su u tisku NDH u znaku sovjetske
dominacije. Staljin je jo poèetkom sijeènja odbacio moguænost naputanja So-
vjetskog Saveza u jeku sovjetske ofenzive na istoku (NLS, br. 1121, 9. sijeènja
1945, 2). Priznao je Lublinski odbor kao oficijelnu vladu Poljske unatoè neslaganju
Londona i nije odustajao od rjeenja iranskoga naftnog pitanja (NLS, br. 1120, 8.
sijeènja 1945, 2). Britanske pregovaraèke pozicije pred poèetak konferencije ocije-
njene su pak posve negativno, o èemu svjedoèi i èlanak Novog lista «Engleska je
rat svakako izgubila, od njenih ratnih ciljeva nema nita». Engleska je, navodi se,
ula u rat radi Poljske a da nisu bili ugroeni njezini interesi, no nije ostvarila niti
jedan ratni cilj jer vojno i politièki nije unitila Njemaèku, odrekla se Poljske i
ugrozila je vlastiti poloaj prve imperijalne sile (NLS, br. 1129, 18. sijeènja 1945,
3). Prve vijesti o pregovorima Saveznika na Crnom moru pojavile su se poèetkom
veljaèe u sarajevskom Novom listu: «Dugo æe potrajati konferencija na Crnom
moru Roosevelt, Churchill i Staljin kriju velike osnove o pljaèki Europe». Pose-
bno je apostrofirana vijest iz Stocholma prema kojoj je Roosevelt predloio plan
pljaèkanja Njemaèke i njezine industrije te oduzimanja nadzora nad zrakoplovima
(NLS, br. 1149, 10. veljaèe 1945, 8). Njemaèki odgovor na trojnu konferenciju
objavio je i Novi list 17. veljaèe, a glasio je: «Trojna konferencija predstavlja
razoèaranje. Konac rata je jo daleko. Nijemci æe se i dalje boriti za ivot i opsta-
nak» (NLS, br. 1155, 17. veljaèe 1945, 3). Konkretnije vijesti o tijeku pregovora
pojavile su se krajem veljaèe u izvjeæu Churchilla pred Donjim domom, a objavio
ga je i Novi list. U njemu je po slomu Njemaèke najavljena saveznièka okupacija
i utemeljenje institucije koja bi trebala naslijediti Ligu naroda, a njezina æe se
osnivaèka skuptina odrati u San Franciscu (NLS, br. 1164, 28. veljaèe 1945, 1).
U svjetlu saveznièkog razdora zagrebaèki je tjednik Novine protumaèio i veliki
poraz britanske politike na Jalti: «Staljin pobjednik Jalte amerièki i sovjetski
militarizam ele progutati cijeli svijet. Engleska je proigrala svoju sreæu, da osigura
svoje carstvo i da saèuva temelje svojeg materijalnog blagostanja od sustavnog
rastakanja od strane njezinih saveznika» (Nov, br. 175, 19. veljaèe 1945, 1). Neto
potpunija informacija o rezultatima pregovora Saveznika na Krimu ponuðena je
poèetkom oujka, kada je Novi list objavio Rooseveltovo izvjeæe pred Senatom
i Kongresom. Konferencija je imala dvije svrhe: osigurati vojnostrateke preduvjete
za to bri slom Njemaèke uz to manje gubitaka i osigurati meðunarodnim ugovo-
rima u buduænosti trajan mir. Shodno tomu, navodi se da su odluke konferencije:
a) bezuvjetna kapitulacija Njemaèke, ali ne sa svrhom unitenja njemaèkog naroda,
b) poslijeratni privremeni nadzor Velike Britanije, Sovjetske Rusije, Francuske i
SAD-a nad Njemaèkom i c) obveza Njemaèke na ratne reparacije (HL, br. 45, 3.
oujka 1945, 1).
356
19-LABUS - ZHP-37.pmd 356 25.10.2005, 21:18

5. Zakljuèak
Tiskovine koje su izlazile za vrijeme NDH nastojale su slijediti svoje uzore u

Njemaèkoj i Italiji i bile su slika reima koji je njima rukovodio. Vijesti iz meðu-
narodne diplomatske problematike bile su viestruko filtrirane, a svaka je obja-
vljena informacija bila ciljano postavljana tako da oblikuje stavove èitateljstva
na eljeni naèin. Informativni izvori ustakog tiska bile su vijesti njemaèke izvje-
tajne agencije DNB-a (Deutsches Nachtrichtenbüro), talijanskog Stefani-a i japan-
ske izvjetajne agencije Domei, a èesto su se koristili i probrani èlanci iz ameriè-
koga, britanskoga i sovjetskoga tiska. Rairena je praksa bila preuzimanje gotovih
diplomatskih izvjeæa njemaèkih listova, najèeæe: Deutsche Diplomatisch Kor-
respodenz, Völkischer Beobachter-a, Berliner Lokal-Anzeiger-a, Berliner Börsen-
zeitunga, Müncher Neueste Nachrichten-a, talijanskih: Il Messagero, La Stampa,
Il Piccolo, La gazzeta del popolo, Il Giornale DItalia, Il Regime Fascista i tek
sporadièno, slovaèkoga, maðarskoga, rumunjskoga ili bugarskoga, a nerijetko,
da bi se dokazala apsurdnost saveznitva zapadnih sila i Sovjetskog Saveza, korite-
na je graða i iz neprijateljskog tiska, posebice u razdoblju pred slomom i u vrijeme
sloma Treæeg Reicha. Tada su najèeæe upotrebljavani materijali Associated press-
a, United Press-a, Daily Mail-a, Daily Telegraph-a, London Times-a, New York
Sun-a te moskovske Pravde i Izvjestije. Vrlo èesto, posebice kada je tematizirana
diplomatska problematika izmeðu Saveznika ili pak kada se pojavila potreba da
se naglasi neki znaèajan vojni uspjeh, koristila se graða iz tiska neutralnih zemalja:
vedske, vicarske, panjolske, Portugala i Turske. Zagrebaèka Spremnost imala
je i rubriku pod nazivom Odjeci iz svijeta koja je prividno unosila slobodarski
duh u medijski koncept NDH, a u kojoj su objavljivana stajalita inozemnih listova,
najvie iz njemaèkog tiska, ali je poprilièna zastupljenost i neutralnoga i anglo-
saksonskog tiska oko pojedinih aktualnosti u formi citata ili komentara.
Tisak NDH, globalno gledajuæi, nije odstupao od uobièajenoga naèina informi-
ranja, karakteristiènog za reim-uzor, nacistièku Njemaèku. Samostalnosti u naèinu
interpretiranja vanjskopolitièkih dogaðanja nije bilo. Strogo kontrolirani medijski
prostor bio je otvoren tek za politièki dirigirane uvodnike dnevnih listova koje su
mahom pisali glavni i politièki urednici, politièke kolumne provjerenih ustakih
prvaka, te za komentare i vijesti iz neutralnoga i neprijateljskoga tiska prikladnog
sadraja.23 U pozadini ratnih zbivanja, tisak NDH je po uzoru na njemaèki nastojao
amerièko-britansko-sovjetsko saveznitvo prikazati kao interesnu spregu, pogubnu
23
Spremnost je okupljala stalne vanjske suradnike kao to su: dr. Milivoj Magdiæ koji je pisao
uvodnike pod pseudonimom Verus, sveuèilini profesor dr. Stjepan Zimerman koji je pisao
kolumne iz podruèja filozofije, dr. Mirk Kus-Nikolajev koji je pisao èlanke s podruèja etno-
sociologije, dr. Ante Ciliga koji je pisao politoloke i mnoge druge èlanke. U Hrvatskom narodu
komentare i uvodnike pisali su glavni urednici Tias Mortigjija, Danijel Uvanoviæ i Antun enda.
Politièki urednik ureðivao je vanjskopolitièke i unutarnjepolitièke vijesti, brinuo za politièke
357
19-LABUS - ZHP-37.pmd 357 25.10.2005, 21:18

po Europu. Cilj je bio hrvatsku javnost uvjeriti u realni antagonizam izmeðu Savez-
nika i u opasnost od amerièkoga i sovjetskoga ratnog trijumfa, a Britanija je u tim
promiljanjima stavljena u drugi plan, kao drugorazredna sila.
Kako je rat odmicao, a po Njemaèku i njezine saveznice imao sve izrazitije
negativni slijed, tisak NDH u prvi je plan stavljao sukob interesa Saveznika i
njihove sebiène politièke i geostrateke ciljeve. To se posebno odnosi na posljednje
dvije godine rata kada diplomatska problematika dobrim dijelom zamjenjuje dotada
dominantnu ratnu tematiku, a takav je trend moguæe pratiti jo od ljeta 1943., to
potvrðuju i brojni napisi iz Hrvatskog lista: «Englezi ele Europu, a SAD Daleki
istok proglasiti glavnim bojitem..., amerièki tisak se pita kada æe SSSR pomoæi
SAD-u, Kako SAD pomae S. Savezu veæ pune 2 godine» (HL, br. 126, 1. lipnja
1943, 1). Pitanje Poljske je bilo najomiljenija tema tiska NDH koje se provlaèilo
kroz dnevni i periodièni tisak NDH od aktualizacije famoznog «sluèaja Katyn»
(HL, br. 99, 29. travnja 1943, 4), pa sve do pada Berlina i sloma Njemaèke. Nasto-
jalo se na pitanju Poljske dokazati koliko su oprjeèni interesi zapadnih saveznika
i Sovjeta, ukazati na teritorijalne aspiracije Staljina u Istoènoj Europi i time na
opasnost od boljevizacije Europe te potvrditi ispravnost Hitlerova rata na Istoku.
6. Izvori i literatura
a) dnevnici:
1. Hrvatski narod, Zagreb 1939-1945.
2. Novi list (Nova Hrvatska), Zagreb 1941-1945.
3. Hrvatski list, Osijek 1921-1945.
4. Novi list, Sarajevo 1941-1945.
b) tjednici:
1. Spremnost, Zagreb 1942-1945.
2. Nedjeljne viesti (Novine), Zagreb 1941-1945.
èlanke i komentare koje je i sam pisao. U sporazumu s glavnim urednikom odreðivao je sve
vanije poslove. Na tome poloaju u razdoblju 1941-1945. izmijenili su se Danijel Uvanoviæ,
Antun enda i Ante Rojniæ. Hrvatski narod imao je dopisnitva u Budimpeti, Beèu, Berlinu i
Sofiji. Dopisnik u Berlinu bio je Stjepan Tomièiæ koji je svoja izvjeæa temeljio na aktulanostima
iz Njemaèke, dopisnik u Rimu bio je Ivo Lendiæ, u Budimpeti Stjepan Hrastovec, a u Sofiji
Ivo Balentoviæ (Novinstvo NDH, 101-102). O tekoæama u radu urednika progovara i Tijas
Mortigjija: «Sputanost i stalnoj opasnoj neizvjesnosti novinarskog rada neposrednu krivnju
treba traiti u samom sustavu organizacije: dugo je ostajalo otvorenim pitanje kompetencije
nad novinstvom i izravnog nadzora, pa se s vie strana zahvaæalo i autoritativno odluèivalo,
elje i upute proturjeèile. Urednici i reporteri, radeæi marljivo i zduno, muku muèili i nikada ne
mogli znati, kad æe i zato æe biti biti pozvani na odgovornost; trebalo ih opravdati i tititi»
(Mortigjija 1996, 74).
358
19-LABUS - ZHP-37.pmd 358 25.10.2005, 21:18

c) literatura
1. Ademoviæ, Fadil. Novinstvo i ustaka propaganda u Nezavisnoj Dravi
Hrvatskoj, Sarajevo 2000.
2. Calvacoressi, Peter Vint, Guy. Totalni rat, Beograd 1987.
3. Barbieri, Frane. Tajna prepiska Churchill Staljin, Zagreb 1965.
4. Churchill, Winston. (b-g) Drugi svetski rat, Beograd, tom 5. i 6.
5. Grbelja, Josip. Uniteni narataj, Zagreb 2000.
6. Hadri, Ali. Pokreti otpora u Europi 1939-1945., Beograd 1968.
7. Macan, Trpimir. Spremnost 1942.-45., Zagreb 1998.
8. Matkoviæ, Hrvoje. Povijest Nezavisne Drave Hrvatske, Zagreb 1994.
9. Miriæ, Milan. Povijest svijeta od poèetka do danas, 2. izdanje, Zagreb
1990.
10. Mortigija,Tijas. Moj ivotopis, Zagreb 1996.
11. Perrett, Bryan Hogg, Ian. Encyclopedia of the Second World War, Essex
1989.
12. Werth, Alexander. Rusija u ratu 1941.-1945., Rijeka 1979.
Summary
The Allies As Portrayed By the Press of

the Independent State of Croatia
Based on the analysis of selected newspapers (1943-45) that were published

on the territory of the Independent State of Croatia, the author has tried to give
the overview of the allies diplomatic activity. He is commenting on the propa-
ganda role of the ISC press, as well as on information, commentaries, and essays
available at that time to the Croatian public. The general conclusion is that the
ISC press did not significantly differ in interpreting and commenting of the al-
lies political and diplomatic activities and collaboration, from the German, Ital-
ian, and Japanese, Slovak or Hungarian press of that time. This is mostly due to
the fact that it was mainly relying on the services of DNB (German News Bu-
reau), Italian Stefani agency, Japanese Domei, and the network of their corre-
spondents. Only some information was taken from the press of the neutral and
allied countries, but only to create a certain impression of free media. The news-
paper Spremnost, based in Zagreb, played this kind of role. The ISC press tried to
interpret the alliance among Great Britain, USA and USSR as the alliance of
interests, disastrous for Europe. As the time passed, and when the situation on the
359
19-LABUS - ZHP-37.pmd 359 25.10.2005, 21:18

battlefields worsened for the Axis forces, the ISC press put more and more em-
phasis on the internal conflicts among the Allies and their particular political and
strategic interests. The author concludes that the Ustasha press tried to portray
the Allies as an unnatural coalition between communism and liberal capitalism,
marked by the conflicting territorial, political, economic and strategic goals, con-
demned to failure in advance. The ISC press put particular emphasis on the so
called Polish question and the relation between the so called small and great
nations.
Key words: NDH, press, Allies, Germany, diplomacy, war, intelligence agen-
cies, information, propaganda, regime.
360
19-LABUS - ZHP-37.pmd 360 25.10.2005, 21:18

Mira Kolar
ISSN 0353-295X UDK 912.43:94(497.5)

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest Stručni rad
Vol. 37, Zagreb 2005.
O povijesnim kolskim atlasima u Hrvatskoj

U radu se govori o genezi povijesnih kolskih atlasa koji se u Hrvatskoj pojavljuju
od druge polovice 19. stoljeæa. Shodno politièkoj situaciji kolski su atlasi kao
vizualno pomagalo èesto u slubi politike pa se, primjerice, do 1918. iscrtavaju
granice austro-ugarskih teritorijalnih aspiracija. Paralelno tomu, u Hrvatskoj se
izdaju i povijesni atlasi u kojem se nalaze junoslavenske zemlje (V. Klaiæ). Posebno
je istaknut doprinos kontroverznoga Stjepana Srkulja èija je «Hrvatska povijest u
19 karata» vizualna interpretacija hrvatske dravnosti u vremenu velikosrpsko-
jugoslavenskog reima koji je propagirao srpske povijesne atlase. I u drugoj se
Jugoslaviji politika mijeala u struku, a prva je to u svojem atlasu iz 1954. osjetila
Nada Klaiæ. Od sredine 60-ih godina uvelike se smanjuje kontrola, pa zaslugom
istaknutih profesora Igora Karamana i Josipa Luèiæa od 70-ih godina gotovo svake
godine izlazi «Povijesni atlas za osnovnu kolu». Da je ipak ideoloki obojenom
vladajuæem reimu od bitnoga bila izrada tendencioznih karata, najbolje se vidi po
izdanju «Enciklopedije hrvatske povijesti i kulture» iz 1980. koja je zbog
nemarksistièkoga teksta, tablica, slika i karata ubrzo po izlasku stavljena na led.
Tek je s hrvatskom samostalnoæu omoguæen slobodan rad u izradi karata i povijesnih
kolskih atlasa, pa je nastupilo vrijeme da se izradi slikovni povijesni atlas koji je
oko 1993. zamislio Igor Karaman.
Kljuène rijeèi: kolski povijesni atlas, povijesna kartografija, Stjepan Srkulj, Igor
Karaman.
1.
Dugogodinji predavaè gospodarske povijesti na Odsjeku za povijest Filozof-

skog fakulteta u Zagrebu Igor Karaman èitav je svoj radni vijek prieljkivao dobre
i moderne povijesne atlase. On je zajedno s Josipom Luèiæem i Blagotom Drako-
viæem u kolskoj knjizi izradio 80-ih godina jedan elaborat kojemu je bio cilj
nastaviti posao koji je zapoèeo Stjepan Srkulj izdanjem svoje «Hrvatske povijesti
u 19 karata» 1937. godine, odnosno izraditi povijesni atlas koji bi «sadrajem i
izgledom, tj. po koncepciji, opsegu i opremi morao zadovoljavati zahtjeve suvre-
menog èitaoca».1 Karaman se oduevljavao povijesnim atlasima i moguænostima
1
Srkuljeva Hrvatska povijest u devetnaest karata iz 1937. izila je ponovno 1996., ali kao Hrvatska
povijest u dvadeset pet karata, jer je novi koautor Josip Luèiæ proirio i nadopunio Srkuljevo
izdanje. Izdavaè ovog djela su izdavaèko poduzeæe Antun Gustav Mato i Hrvatski informativni
centar Trsat, a kao izdavaèi potpisani su Boe Èoviæ, Ante Beljo i Vladimir Poliæ. Povijesne
361
20-KOLAR - ZHP-37.pmd 361 25.10.2005, 21:18

koje prua vizualna interpretacija specijaliziranih povijesti. To je dolo do izraaja

kod «Enciklopedije hrvatske povijesti i kulture», gdje je kao urednik dao izraditi
predmetne povijesne karte, utkivajuæi ih u osnovni tekst i jo posebno table.2
Karaman je zamislio oko 1993. i izradu slikovnog povijesnog atlasa Hrvatske
koji bi bio sastavljen od specijaliziranih karata za razna podruèja, meðutim od te
je ideje ostvareno tek nekoliko povijesnih karata za razna stoljeæa Hrvatske koji
su se prodavali pojedinaèno u knjiarama «kolske knjige», èime je samo
djelomièno iskoriten kartografski potencijal i financijska snaga «kolske knjige».3
Povijesni atlasi su izvanredno vani za pouèavanje one uèenièke populacije
koja «pamti oèima». No kao i sve u Hrvatskoj njihova je povijest obiljeena
politikom, pa se u vrijeme kada se negativno gledao njemaèki utjecaj u kulturi i
povijesti to prenijelo i na atlase, èak i na povijesne vojnièke karte koje su raðene
iz praktiènih potreba. Pritom treba naglasiti da je Hrvatska iznimno bogata zemljo-
pisnim kartama prolih stoljeæa, jer je hrvatsko podruèje bilo vano za rjeavanje
«istoènog pitanja», odnosno kompliciranog stanja na Balkanskom poluotoku koje
je posljedica osmanskih osvajanja te izmijeanosti naroda i kultura. Nacionalna i
sveuèilina knjinica u Zagrebu ima lijepu zbirku povijesnih karata, a isto tako i
Hrvatski dravni arhiv u Zagrebu, Dravni arhiv u Zagrebu (gradski arhiv), a
postoje i posebne zbirke u gotovo svim muzejima i arhivima u Hrvatskoj, te
privatne zbirke kakva je primjerice zbirka dr. Dragutina Novaka, to je nakon
1990. iskazano na posebnim izlobama ili u djelima dr. Mirka Markoviæa.4 Isto
tako, u najnovije vrijeme dr. Mirela Slukan-Altiæ studiozno se koristi katastarskim
kartama za objanjavanje upravno-gospodarskih promjena na pojedinim podru-
èjima i njezina æe daljnja istraivanja unaprijediti spoznaje o imovnim odnosima
zemlje.5 Sve ove karte pokazuju veliku zainteresiranost europskih naroda za nae
zemljovide u ovom je dodatku izradio Boidar Feldbauer. U tekstualnom dijelu na kraju su navedene
i pohvale koje je dobio Srkulj 1937. i 1938., a izraðena je i mala povijest naih povijesnih atlasa.
(S. SRKULJ, J. LUÈIÆ, Hrvatska povijest u dvadeset pet karata, Trsat 1996, 89-90).
2
Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture, Zagreb 1980. Kartografi su bili Ladislav Dolanski
i Ladislav Gmajniæ, ali su autori tabela razlièiti: Draginja Jurman-Karaman za kulturni ivot,
Josip Luèiæ za administrativne prikaze, Mira Kolar za organizaciju uprave, Zdenka imonèiæ-
Bobetko za promet, Blagota Drakoviæ i Ivan Jeliæ za razdoblje Drugoga svjetskog rata i poslije-
ratno razdoblje itd.
3
Pojedinaène povijesne karte izlazile su u «kolskoj knjizi» tijekom duljeg vremena i prodavane
su pojedinaèno.
4
Brojne su izlobe povijesnih karata prireðivane u Zagrebu kada je izloen materijal zbirke
Dragutina Novaka koji je karte iz svoje zbirke pronaao u antikvarijatima diljem svijeta. Izlobe
su prireðene i u Dubrovniku, Splitu i drugdje. Te su izlobe vrlo traene, a Mirko Markoviæ je
objavio prekrasnu monografiju Descriptio Croatiae. Hrvatske zemlje na geografskim kartama
od najranijih vremena do pojave prvih topografskih karata (Zagreb 1993).
5
Mirela Slukan-Altiæ bila je donedavno voditelj kartografske zbirke u Hrvatskom dravnom
arhivu. Ona je veæ dosad napisala velik broj izvrsnih radova.
362
20-KOLAR - ZHP-37.pmd 362 25.10.2005, 21:18

MIRA KOLAR - O povijesnim kolskim atlasima u Hrvatskoj
podruèje koje je prolazno podruèje s istoka na zapad, ali i sa sjevera na jug u

èemu i jest njegova prednost. Najvanije rezultate tih istraivanja trebalo bi ugraditi
u povijesne atlase Hrvatske. Iako je u najnovije vrijeme u tome uèinjen znatan
pomak, ipak jo predstoje poslovi valorizacije povijesnih karata i odabir onoga
to nam je najznaèajnije da bi se razjasnile kontroverze u povijesti Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije.
2.
U prvoj polovici 19. stoljeæa nema povijesnih kolskih atlasa. Beè je nakon
Beèkog kongresa ponovno bio sredite svijeta, a uvid u tajne zemljovide koji su
èuvani u Ratnom arhivu jo uvijek povlastica vojnih i politièkih krugova.6 Pokreti
naroda 1848. iz temelja su potresli Habsburku Monarhiju. Graðanstvo je dobilo
pravo sudjelovanja u politièkom ivotu, a kolovanje je postalo privilegij veæeg
broja mladih. Ustavom iz 1849. car je zajamèio i izdavanje knjiga na jezicima
naroda, pa su «Èitanka ilirska za gornje gimnazije», «Izgledi iz hervatske litera-
ture do g. 1835.» i «Èitanka ilirsko-nemaèka za mlade, kao i za uèitelje, gradjane
i seljake», svi tiskani u Beèu, probili led oko pisanja na hrvatskom i narodnom
jeziku, to je onda nastavljeno u vrijeme bana Josipa okèeviæa koji je hrvatski
jezik uveo u upravu i kole.
ezdesetih godina tiskano je u Zagrebu mnogo kolskih knjiga, meðutim nije
tiskan niti jedan povijesni atlas. U kolama u Hrvatskoj se uglavnom upotrebljavao
povijesni atlas F. W. Putzgera, tiskan u Leipzigu, koji je raðen germanocentristièki,
jer za centar svoje pozornosti uzima njemaèke zemlje. Ovaj je atlas bio najdugo-
trajniji povijesni atlas u Srednjoj Europi. Do danas je izilo vie od 70 izdanja, ali
u Beèu je po prvi put objavljen tek 1910. Nakon smrti F. W. Putzgera nastavila je
atlas objavljivati od 1897. njegova udovica, koja se preudala te se zvala Ana
Pichler, i sin.7
Prvi atlas na hrvatskom jeziku pojavljuje se 1887. kada je Augustin Dobriloviæ
preveo «Atlas antiquus. Historièko-geografski atlas F. W. Schuberta». Dobriloviæ
6
Hrvatski institut za povijest poèeo je 1999. objavljivati seriju Hrvatska na tajnim zemljovidima
XVIII. i XIX. stoljeæa, to su zapravo izmjere stoera Glavne intendance austrijske vojske od
1749. do 1854. godine. Od 20 planiranih do sada su objavljena èetiri sveska: 1. Gradika
pukovnija; 2. Brodska pukovnija; 3. Petrovaradinska pukovnija; 4. Srijemska upanija.
7
Do 1942. izilo je 60 izdanja Putzgerova povijesnog atlasa, a atlas je uvijek doraðivan i prilagoðivan
na osnovi politièkih promjena. Izdanje Historischer Schul-Atlas zur alten, mittleren und neuen
Geschichte (Bielefeld i Leipzig 1893) kojim se 1907. koristio Srkulj, imao je 66 karata. No 1910.
tiskano je u Beèu i 22. izdanje kod izdavaèke kuæe Schwabe i Balders sa svega 31 kartom.
Dugotrajnost ovog atlasa pokazuje da je Historischer Weltatlas F. W. Putzgera ponovno iziao u
Bielefeldu 1969. te se vjerojatno tiska i danas, sigurno nadopunjen i moderniziran.
363
20-KOLAR - ZHP-37.pmd 363 25.10.2005, 21:18

je priredio na hrvatskom jeziku i «Atlase za Srednji i Noviji vijek F. W. Schuberta

i W. Schmidta». Dobriloviæeve atlase tiskao je Stjepan Kugli jer je njegova tiskara
bila i sveuèilina tiskara.
No prvi na uistinu domaæi «Atlas za hrvatsku povjestnicu» izradio je 1888.
Vjekoslav Klaiæ, vjerojatno nezadovoljan Dobriloviæevim atlasom. Ovaj atlas ima
svega 6 karata na 16 stranica. Bilo je to dosta skromno izdanje objavljeno kod Carla
Albrechta. Ova je atlas poboljan 1899. kada je Klaiæ angairao profesora Antona
Jiroueka za crtanje karata te objavio «Historièki zemljovid Hrvatske (Sa Slavonijom
i Dalmacijom), Bosnom, Istrom i susjednim srpskim i slovenskim zemljama». Ovaj
atlas nema oblik knjige, veæ je to zapravo jedna karta velièine 168 x 148 cm, gdje je
povijest prikazana u omjeru 1:400.000. Rimsko je razdoblje prikazano crvenom,
srednji vijek zelenom, a suvremeno doba crnom bojom. Karta je tiskana u zagre-
baèkoj tipografiji Margetiæ i drug, a u reklami se navodi da je èak i papir domaæi od
Zagrebaèke tvornice papira i da se atlas naruèuje kod Vjekoslava Klaiæa u Ilici 50.8
Iako je ova karta bila junoslavenska, ona u centar stavlja Hrvatsku, a s obzirom da
je Klaiæ bio hrvatski povjesnièar koji je u vremenu vladavine Hrvatsko-srpske
koalicije imao problema, 1906. je odluèio otiæi u mirovinu, meðutim je ubrzo od
toga odustao. To mu je omoguæilo da 1911. tiska «Zemljovid Hrvatske (sa Slavonijom
i Dalmacijom), Bosne, Istre i susjednih srpskih i slovenaèkih zemalja», prilagodivi
se zahtjevima politièke elite svog vremena koja je vidjela buduænost u velikoj
junoslavenskoj dravi u kojoj æe Hrvati biti vodeæa grupa.
Godine 1907. po prvi put se pojavio povjesnièar Stjepan Srkulj sa «Zemljovidom
historièkog razvitka Hrvatske». On je 1901. dao prijedlog Odjelu za bogotovlje
i nastavu Zemaljske vlade Hrvatske i Slavonije da se kao pomagalo za uèenje
povijesti slavenskih naroda u srednjem vijeku izradi karta. Zemaljska je vlada
provela izvide i zatraila od ravnateljstva Donjogradske gimnazije podatke o
zemljovidima. Dobila je odgovor da se meðu pomoænim knjigama za povjesnicu
nalaze dva povijesna zemljovida i to «Historischer Schul-Atlas zur Altermittleren
und neuen Geschichte», Friedricha Wilhelma Putzgera (19. izd.), te «Historijsko
- geografski kolski atlas srednjeg vijeka» (Beè, izd. Hoelzel) koji su izradili F.
W. Schubert i W. Schmidt, a hrvatski prijevod priredio Augustin Dobriloviæ, gimna-
zijski upravitelj u Kotoru.9
No vidjevi u izdavanju povijesnog atlasa veæu materijalnu korist, ponudu za
izradu atlasa daje i profesor Stjepan Senc, tada veæ ravnatelj na Donjogradskoj
gimnaziji u Zagrebu.10 On 7. veljaèe 1901. pie Zemaljskoj vladi molbu da izradu
8
Svjetlost, Karlovac, 7. V. 1899, 19.
9
Dobriloviæ je izdao i posebno izdanje za stari i novi vijek te je, dakle, taj atlas bio trosveèan.
10
Stjepan Senc (Vinkovci, 28. VII. 1855. Zagreb, 4. VIII. 1925) kao profesor za klasiène jezike
djelovao je od 1901. do 1907. na Donjogradskoj gimnaziji u Zagrebu pa, prema tome, nije ba
bio najprikladnija osoba za izradu srednjovjekovnog atlasa.
364
20-KOLAR - ZHP-37.pmd 364 25.10.2005, 21:18

atlasa povjeri njemu «jer se upravo on bavi historijom slavenskih naroda». U

prilogu svoje molbe Senc je izvrio detaljnu analizu i Putzerova i Dobriloviæeva
atlasa, istièuæi da oba najvie panje posveæuju njemaèkoj povijesti, jer da su
pisani za njemaèke kole. Uz Njemaèku da je «...dobro prola zapadna i juna
Evropa, ali zlo istoèna Evropa tj. slavenske drave». Buduæi da su se povijesne
knjige poèetkom 20. st. poèele mnogo baviti «ba slavenskim dravama, to je
uèitelj kod tumaèenja povjesnice slavenske u velikoj neprilici, kad treba, da na
zemljovidu oznaèi ili velièinu ili pokrajine i mjesta pojedinih slavenskih drava,
buduæi da se samo gdjekoja karta dade za to upotrijebiti». Senc istièe da je od
slavenskih zemalja najbolje prola Poljska i na jednom i na drugom zemljovidu,
i to stoga to je pokraj Njemaèke. Pie da se od Putzgerova zemljovida dade
upotrijebiti za slovenske drave samo 14. karta «Mitteleuropa zur Zeit der Karo-
linger», gdje je na maloj karti prikazana shematski i Moravska sa Svatoplukom
ali u omjeru 1:25,000.000, te karta 15 pod nazivom «Deutschland zur Zeit der
sachsischen und fraenkischen Kaiser», gdje je takoðer na maloj kartici shematski
pokazana Poljska za Boleslava Hrabrog u omjeru 1:20,000.000, te karta 16 «Mittel-
neurlaender zur Zeit der Kreutzzuge», gdje su iza Èetvrte kriarske vojne prikazane
i granice srpske i bugarske drave. Senc se osvrnuo i na «Atlas antiquus. Histo-
rijsko-geografski Atlas» geografa i povjesnièara Augustina Dobriloviæa. Ovaj je
atlas po Sencu raðen tako da su Historijsko-geografskom kolskom Atlasu od F.
W. Schuberta dodana pojedina Dobriloviæa objanjenja. Senc nije znao da je ovaj
atlas tiskan 1887. Na karti nije navedena godina izdanja, ali Senc navodi da je
tiskan u Beèu i da ima 16 stranica s 24 karte. Na karti 5 «Europa za saskih i
franaèkih kraljeva» u mjerilu 1:12,000.000 nalaze se granice poljske, srpske i
djelomiène bugarske drave. Na karti 9 «Zemlje Sredozemnoga mora od èetvrte
kriarske vojne» prikazane su granice srpske i bugarske drave. Seneèiæ istièe da
je dobra karta 13 pod nazivom «Sjever i istok Evrope oko god. 1350.» u omjeru
1:18,000.000 na kojoj je oznaèena velièina srpske, bugarske, poljske i litvanske
drave, te Velike Moskovske i Republike Novgorod. Po Sencu najbolja je karta
pod br. 14 pod nazivom «Poljska za Boleslava Hrabroga» u mjerilu 1:8,000.000
na kojoj su naznaèene i pojedine pokrajine drave Poljske. Na karti 16 «Srednja
Evropa za Luksemburgoviæa» iskazane su granice Bosne. Senc zakljuèuje da se
slavenske drave na tim zemljovidima nalaze samo fragmentarno, ali nikako tako
da se moe prikazati razvitak pojedinih slavenskih drava, kako bi to moralo biti
prema kolskim knjigama. Istièe da je stoga najveæa neprilika kod tumaèenja
«seobe Slovjena» u treæem razredu i kod tumaèenja povijesne jedinice «Slovenski
narodi i drave» u estom razredu srednjih uèilita, gdje ne preostaje uèitelju
drugo, nego «da sam narie na ploèu opseg prebivalita pojedinih slavenskih naroda
i sijela plemena svakoga naroda». Seneèiæ kae da se tako gubi mnogo vremena
u nastavi. Istièe da je èeka drava u tim atlasima dobro zastupana, ali se ipak
njezin razvitak ne moe cjelovito «pregledati» jer je uvijek prikazana kao sastavni
365
20-KOLAR - ZHP-37.pmd 365 25.10.2005, 21:18

dio njemaèke drave, a pogotovo manjka velièina drave Otokara II. Senc kae
da se isto tako ne moe prikazati razvitak ruske drave s njezinim udjelnim knee-
vinama, razvitak Bugarske a ni Srbije, a da se ne govori o Polapskim Slavenima,
Slovencima i Bosni.11
Dakako da Senc nije podrao molbu Srkulja, veæ je na sjednici uèiteljskoga
zbora zatraio podrku nastavnika Donjogradske gimnazije da on izradi povijesni
atlas, to je zbor «jednoglasno» prihvatio. Senc se zalae da se izradi zemljopis
za slavenske drave srednjeg vijeka, jer su krajem srednjeg vijeka Bugarska, Srbija
i Bosna izgubile samostalnost postavi dijelom Osmanskog Carstva, a Èeka je
postala sastavnim dijelom dananje Austrije te da je potrebno utoliko vie panje
posvetiti ovim zbivanjima. Istièe da su samo Poljska i Rusija prilièno dobro prika-
zane u oba atlasa.
Vidjevi da neæe proæi sa svojim Atlasom, Srkulj je posegnuo za najpoznatijim
povijesnim atlasom, Putzgerovim, te ga nadopunio i 1904. Taj je Atlas bio pred
izlaskom pod nazivom «Putzgerov historièki kolski atlas za stari, srednji i novi
vijek» koji je priredio i upotpunio dr. Stjepan Srkulj, a koji je imao jedanaest
stranica uvodnog dijela i 32 karte. Na traenje Zemaljske vlade u Zagrebu novi je
atlas u rukopisu 1904. ocijenio Ferdo iiæ, koji je veæ drao katedru za nacionalnu
povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njegov je izvjetaj vrlo kratak. On
kae da je usporedio novi atlas samo s onim atlasom koji je do tada bio u upotrebi,
tj. s «Historijskim-geografskim kolskim atlasom Staroga vijeka, Srednjega vijeka
i Novoga vijeka», koji je priredio Augustin Dobriloviæ u tri zasebna dijela, to
znaèi da je Dobriloviæevu atlasu dana prednost pred Klaiæevim. iiæ je odmah
rekao da je zgodno to je Srkulj sve priredio u jednoj knjizi. Èini mu se zgodnim
to je Srkulj uspio sve prikazati na svega 32 karte umjesto Dobriloviæevih 52, pa
taj «manji broj èini veæu preglednost» i u Srkuljevu atlasu nema suvinih karata.
iiæ istièe da su u novom atlasu na karti 13 prikazana baltièko-slavenska plemena,
na br. 14. Slovenci, Panonski Slaveni i Trpimirova hrvatska drava, na broju 18
prikazana je Bosna u XIV. i XV. vijeku, dok broj 19 sadri «Razvitak sjeverno-
slavenskih drava» (Ruske, Poljske i Èeke), a br. 20 «Razvitak Ugarske i junih
slavenskih drava u srednjem vijeku» dakle i Bugarske, Srbije i Ugarske s Hrvat-
skom. Na br. 26 prikazana je novovjekovna Rusija i dioba Poljske, te istoèno
pitanje do 1878., a na br. 30 «razvitak austro-ugarske monarkije». Zatim je iiæ
usporedio novi Atlas sa kolskim knjigama za vie razrede Vjekoslava Klaiæa, te
se uvjerio da novi «atlas sadrava upravo sve to se u udbenicima spominje
izuzev jedne /jedinice. tekst neèitak/» a pri tome je posebno teite stavljeno na
Slavene. Hvali izradbu atlasa koja je èitljiva i jasna, pa i na onim kartama gdje su
prikazane junoslavenske zemlje. Meðutim, iiæ je iznio i kritiku Putzger-Srku-
ljeva atlasa. Kae da je Srkulj na karti 11 rimsku Dalmaciju naveo samo do Drine,
11
Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, fond F. iiæa, ocjene.
366
20-KOLAR - ZHP-37.pmd 366 25.10.2005, 21:18

a trebala je iæi do Morave. Na karti 16 da treba odijeliti Hrvatsku od Bosne, jer da

to u XIII. stoljeæu nije bio zajednièki politièki teritorij. Kritizira kartu 20 gdje
treba hrvatsku upaniju «Nina» nazvati njezinim pravim imenom, a brisati
banovinu Liburniju i Srijemsku, jer tih nikada nije bilo. Pie da Pset treba staviti
sjeverno od Bihaæa na obje obale Une. Ove je primjedbe iiæ izravno dao Srkulju
i on ih je odmah dao popraviti u atlasu. iiæ kritizira i to ni na jednoj karti nema
mjesta Zsitva Torok kod Komorana, gdje je 1606. sklopljen mir s Turcima, te
pouèava da Torok na madarskom znaèi uæe, a Zsitva je rijeka i da treba paziti,
jer u naim knjigama se taj mir redovito naziva itva-Dorog. iiæ navodi da bi
bilo vrlo zgodno dodati ovom izdanju alfabetski spisak svih imena koji se u Klaiæe-
vim udbenicima nalaze s oznakom na kojoj se karti nalaze i gdje. I na kraju iiæ
6. svibnja 1904. pie: «Uzevi sve ovo zajedno, izjavljujem po savjesti i dunosti,
da je ovaj atlas daleko bolji, toèniji i praktièniji od dosadanjega, te da æe se uvede-
njem njegovim u nae kole samo unaprijediti obuka u povijesti. Vrijednost njega
pokazuje se napokon i tim to je u Njemaèkoj doivio veæ 22 izdanja a u Èekoj
dva. Cijena (5 kruna) takoðer je umjerena».12
Srkulj se potrudio napisati opirno «Tumaèenje» ovom atlasu koji je objavljen
u Beèu u nakladi Udovice A. Pichlera i sina, a za koji je Odjel za bogotovlje i
nastavu br. 9016 od 5. prosinca 1904. dozvolio upotrebu u svim srednjim kolama
pod nazivom «Putzgerov historièki kolski atlas za stari, srednji i novi vijek u 32
lista i 97 karata za srednje kole u Hrvatskoj i Slavoniji» (priredio i upotpunio dr.
Stjepan Srkulj, prof. u Donjogradskoj zagrebaèkoj gimnaziji). Srkulj je u podna-
slovu naveo da ga je priredio po 22. izdanju Putzgerova atlasa koji su na njemaèkom
upotpunili Alfred Baldamus i Ernst Schwabe, odnosno drugom èekom izdanju
Vavr. Jos. Dueka, te je na taj naèin zadovoljio profesore koji bi prigovarali njemaè-
kim autorima.
Atlas je bio izvanredno dobro prihvaæen i ocijenjen kao izvrsna «priruèna knjiga
za povijest».13
3.
Nakon ujedinjenja 1. prosinca 1918. u izmijenjenim prilikama niti jedan udbe-

nik nije bio upotrebljiv. Sada se povijest Srba, Hrvata i Slovenaca trebala pisati
kao povijest jednog troimenog naroda. Neki od tih pokuaja bili su uspjeniji, a
neki slabiji, meðutim osjeæala se velika nestaica udbenika, pri èemu se to odnosi
osobito na povijest. Bibliografski zavod u Zagrebu d.d. kao zavod za izdavanje
kolskih i struènih knjiga povezao se s profesorom beogradskog fakulteta Stanojem
12
Isto.
13
Prosvjeta, 1904, br. 12, 3909.
367
20-KOLAR - ZHP-37.pmd 367 25.10.2005, 21:18

Stanojeviæem te je ovaj zapoèeo 1924. rad na «Narodnoj enciklopediji srpsko-

hrvatskoj-slovenaèkoj» koja je i objavljena do 1929. u èetiri sveska na latinici i
æirilici. Takoðer je zavod naruèio povijesni atlas te je 1925. u Zagrebu objavljen
«Historijski atlas za opæu i narodnu historiju» s 51 kartom. Ovaj je atlas izdan na
latinici, s time da je Stanojeviæ naveo u predgovoru da su karte za opæu povijest
uzete iz njemaèkog i poljskog izdanja Putzgerova atlasa iz 1923. godine, a karte
za narodnu povijest da su uzete iz «Povijesti Hrvatskoga Naroda» Ferde iiæa i
Stanojeviæeve «Istorije Srpskog Naroda» koje je izradio Vasilije Markoviæ. Stano-
jeviæ navodi da je u kartama za opæu povijest izvreno èiæenje imena, te je u tom
poslu pomogao Nikola Vuliæ za staru povijest, prof. P. Popoviæ za srednji, a Vasilije
Popoviæ za novi vijek. Navodi i da su nazivi napisani onako kako se izgovaraju,
a transkripciju je prekontrolirao asistent Geografskog zavoda u Beogradu G. M.
Radovanoviæ. Novost je u Atlasu tiskanom u Zagrebu bilo i to to su na kartama
istoènih zemalja nazivi navedeni æirilicom, a za karte zapadnih zemalja latinicom.
Karte je finalizirao general Vladimir Beliæ.
Buduæi da Bibliografski zavod nije preivio veliku svjetsku krizu, u Beogradu
je 1931. objavljeno drugo poneto izmijenjeno izdanje Stanojeviæeva atlasa pod
nazivom «Istoriski atlas za optu i narodnu istoriju», dakako na æirilici. Izdanje iz
1925. i 1931. razlikuje se u tome to je promijenjen raspored karata, a ubaèene su
dvije nove karte: «Drava Aleksandra velikog» i «Novo Napoleonovo doba. Eu-
ropa 1812.». Izmijenjeni su i nazivi nekih karata, pa se hrvatsko ime spominje
samo na karti hrvatskog kraljevstva 1070. godine i nigdje vie, a za kasnije vrijeme
se za prostor Balkana govori kao o naim zemljama. Stanojeviæ je u predgovoru
drugom izdanju koji je napisan 22. srpnja 1930. naveo da je traio sugestije na-
stavnika za ovo drugo izdanje, ali da ih nije dobio, te da se konzultirao s Nikolom
Vuliæem za staru i Viktorom Novakom za novu povijest te divizijskim generalom
Vladimirom Beliæem. Godine 1936. izilo je u Beogradu i treæe izdanje tog atlasa
jer je bio odobren od Glavnog prosvjetnog savjeta i ministra prosvjete. Stanojeviæev
atlas ne bavi se posebno situacijom poslije 1918. Ima samo jedna karta pod nazivom
«Evropa posle Svetskog rata» te su sve administrativne promjene unutar Jugo-
slavije ostale ðacima nepoznanica.
Zanimljivo je to sada radi Stjepan Srkulj. Znajuæi da nikad ne bi proao Atlas
koji bi u naslovu imao ime Putzger, Srkulj izdaje u Zagrebu Schubert-Schmidt-
Dobriloviæev «kolski atlas staroga vijeka» dodavi kartu naih krajeva u antièko
vrijeme. Atlas je izaao kao prigodno izdanje u povodu proslave tisuægodinjice
hrvatskog kraljevstva 1925. godine, te nije imao onu preporuku koju je imao
Stanojeviæev atlas, ali ga se nije moglo ni zabraniti. 1928. ponovno je iziao u
Zagrebu «Historièki atlas za stari, srednji i novi vijek» Augusta Dobriloviæa prema
Schubert-Schmidtu. Ovaj je atlas sa 61 kartom, koji je ponovno nadopunio Srkulj,
bio veoma traen konkurirajuæi Stanojeviæevu «Historijskom atlasu za opæu i
368
20-KOLAR - ZHP-37.pmd 368 25.10.2005, 21:18

narodnu historiju» iz 1925. godine, te su se izgleda profesori mogli sluiti s oba

atlasa, ali je Stanojeviæev atlas, osobito onaj iz 1931., bio sve vie preporuèivan i
traen jer da je noviji i bolji. Prilagoðavanje Srkulja novom reimu doveli su ga
1927. ne samo na poloaj zagrebaèkog gradonaèelnika veæ i na poloaj ministra
graðevine od 1932. do 1934. godine.
No parlamentarni izbori 1935. izmijenili su politièku sliku zemlje. Za vrijeme
Stojadinoviæeve vlade doputane su neke slobode koje nisu mogle ugroziti poredak,
a koje su ukazivale svijetu da u zemlji postoji demokratiènost, parlamentarna
vladavina i slaba cenzura.
Srkulj je bio ogorèen to je 1934. ispao iz vlade i to je kao politièar postao
potpuno odbaèena liènost. Prema Srkuljevu dnevniku na pomisao da izradi «Hrvatsku
povijest u 19 karata» doao je kada se vraæao u Zagreb nakon gotovo tri godine
ministrovanja jer mu je vii èinovnik Ministarstva financija Araèiæ citirao tvrdnju
Nikole Paiæa da je Hrvate stvorila Austrija kad je razvojaèila Krajinu i da hrvatskog
naroda i nema. Srkulj u svojem dnevniku pie da je skice za historijske karte imao
gotove veæ 1925. i da su one trebale biti otisnute u drugom svesku «Milenijskog
zbornika Matice Hrvatske», ali taj nikada nije izaao u cijelosti veæ samo prvi svezak.
Dovrivi atlas ponudio je nove karte Milivoju Demanu za jubilarno izdanje «Obzo-
ra» u povodu njegove 75. obljetnice. Deman je izradu karata povjerio «Tipografiji»
i «Hrvatska povijest u 19 karata» 1937. izila je u Zagrebu. Mnogi su smatrali da je
Srkulj izdao ove karte radi svoje politièke rehabilitacije, jer su ga u Hrvatskoj zbog
ministrovanja smatrali izdajicom zbog toga to se ukljuèio u beogradsku vladu.
Drugi su ga pak mnogo hvalili, a i «Jutarnji list» je napisao da je «...pisac sa ovim
rijetkim i objektivnim djelom mnogo zaduio hrvatsku nauku i tkogod hoæe da se
uputi u hrvatsku povijest neka èita ovo Srkuljevo djelo. Djelo zasluuje preporuke».14
Ovaj atlas svakako je znanstveni rad s prikazom povijesti uz svaku kartu, te je ta
povijest vrlo dobro dola onima koji su se bavili jugoistokom Europe, a svakako je
bila prevana da se razuvjere oni koji su tvrdili da hrvatski narod poslije 1102.
godine ne postoji. Iz tih karata vidi se tragièna sudbina Hrvatske na koju su navalili
svi njezini susjedi.
14
Jutarnji list, 29. I. 1938. Neke ocjene hrvatskog tiska o ovom Atlasu objavljene su u Hrvatska
povijest u dvadeset pet karata S. Srkulja i J. Luèiæa (Trsat 1996, 91). Povoljne ocjene daje i
Zeitschrift fur Geopolitik, Heft 3, Marz 1938. Dr. Joseph Marz je u veljaèi 1938. takoðer vrlo
povoljno ocijenio ovo djelo navodeæi ga meðu vrijednim znanstvenim tiskarsko tehnièkim
djelima i hvaleæi tumaèe uz karte. Marz je takoðer spomenuo napor koji su «mladi i ivota
eljni narodi da mnogo toga nadoknade i izvojte mjesto, koje ih ide» uloili u ovaj posao, te da
je knjiica tehnièki i sadrajno majstorsko djelo (Europeische Revue, Berlin, februar 1938).
Dakle, hvali «Hrvatsku povijest u dvadeset pet karata» novinar Hitlerova Treæeg Reicha koji je
uspostavio snane gospodarske veze s Hrvatskom.
369
20-KOLAR - ZHP-37.pmd 369 25.10.2005, 21:18

4.
Poslije Drugoga svjetskog rata prvih nekoliko godina nije bilo domaæih povijesnih
udbenika. Koristio se za srednji vijek prijevod «Povijesti srednjeg vijeka» Evgenija
Aleksejeviæa Kosminskog koji je od 1946. do 1950. doivio est izdanja, a tako je
bilo i s «Povijesti novog vijeka» A. V. Jefimova. No u tim udbenicima gotovo da
nema povijesti Jugoslavije, pa je «Povijest naroda Jugoslavije (do 1526)» Olge
Salzer (objavljena 1955), prva knjiga koja je nastojala ispuniti tu prazninu, a ista je
autorica s Maly Karmen veæ objavila udbenike iz opæe povijesti 1952. i 1953.
godine. Inaèe su profesori i nastavnici dugo vremena upotrebljavali u nastavi apiro-
grafirane skripte, obièno i bez naznake autora. No povijest partizanskog ratovanja
bilo je nemoguæe predavati bez karata, jer su se ratne operacije i zbivanja dogaðali
na podruèjima izvan gradova, a u mjestima koja i nisu bila prikazana na obiènim
zemljovidima. Zbog potrebe da se prikae sedam ofenziva Narodno oslobodilaèkog
rata izraðen je prvi «Istoriski atlas oslobodilaèkog rata naroda Jugoslavije 1941-
1945.» koji je tiskan u Geografskom institutu JNA 1952. u Beogradu, a onda su ove
karte poboljavane i ugraðivane su brojne povijesti Narodnooslobodilaèkog rata u
kasnijim vremenima.
No otvorilo se vrijeme objavljivanja atlasa, i veæ 1953. Slobodan Ðukiæ obja-
vljuje u Beogradu «Istoriski atlas za III. i IV. razred osnovne kole», koji se onda
nanovo tiskao i 1958., a 1959. bio poneto nadopunjen, dok je 1956. objavio i
«Istoriski atlas za nacionalnu istoriju». U Beogradu je tiskan 1954. i «Istoriski
atlas za nacionalnu istoriju» koji je uredio Dragutin Prljeviæ.15
Buduæi da je Ustav iz 1954. poèeo slabiti centralistièki sustav i upravljanje i
kontrolu svega iz Beograda, odrazilo se to i na kolskim udbenicima i atlasima.
Nada Klaiæ, vidjevi veliku potrebu za atlasima, objavila je 1954. prvi zagrebaèki
poslijeratni «Historijski atlas» na 53 stranice u izdanju «Uèila». Iako je ona autor,
kao suautori se navode urednik za geografiju Zvonimir Dugaèki i Petar Mardeiæ te
tehnièki urednik Josip Zorièiæ. Pri sastavljanju ovog atlasa Nada Klaiæ posluila se
starim autorima povijesnih atlasa Putzgerom, Schubertom, Srkuljem, Kozenom,
iiæem i Grafenauerom, to je onda kritizirao Hrvoje oiæ zbog neusklaðenosti
naziva ocijenivi ovo djelo povrnim i nedoreèenim.16
Uporna Nada Klaiæ objavila je 1954. i «Historijski atlas za nie razrede srednjih
kola», na svega 30 stranica, to je zapravo izbor karata iz ranije spomenutog
izdanja, s napomenom da je teite na nacionalnoj povijesti te da se je kod izbora
karata iz opæe povijesti morala ogranièiti samo na osnovne karte koje prikazuju
15
Ovaj je atlas prvi put iziao 1954., a popravljeno je izdanje izilo u Beogradu 1955. u tiskari
Nolit. Godine 1956. izilo je treæe, a 1958. i èetvrto izdanje.
16
H. OIÆ, Uvozni kartografski neokolonijalizam prof. dr. Nade Klaiæ i moja «imaginarna
studija», Zagreb 1987, 2. izd. apirografirani tekst.
370
20-KOLAR - ZHP-37.pmd 370 25.10.2005, 21:18

politièku povijest pojedinih europskih drava, odnosno svijeta. Istièe u predgovoru

da ali to je sastav pojedinih karata u drugome izdanju morao biti isti kao u
prvome te je «naalost otpala moguænost» da se kombiniranim kartama obogati
sadraj atlasa. Nada Klaiæ nije mogla sama ni izabrati karte, veæ je izbor karata,
kako je naglasila u predgovoru, izvren uz suradnju predstavnika Savjeta za
prosvjetu, nauku i kulturu NR Hrvatske, to ukazuje na velika ogranièenja u radu
kod sastava udbenika i jo uvijek jaku politièku i drutvenu kontrolu.
Ustav iz 1963. jo je poneto otvorio slobodnije pisanje udbenika. No tek
1968. pojavio se u Zagrebu «Istorijski atlas - Povijesni atlas» èiji je urednik bio
dr. Zvonimir Dugaèki, izraðen u «Uèilima», a koji sadrava 66 zemljopisnih karata,
s time da je recenzent tog atlasa bio Igor Karaman, tada veæ profesor gospodarske
povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.17 Vrlo dobar
prijem ovog atlasa doveo je do drugih izdanja pa je «Povijesni atlas», objavljen u
Zagrebu 1970. godine, izradio dr. I. Karaman s dr. Lj. Doklestiæem. Godine 1971.
veæ je objavljeno peto izdanje sa 75 karata, a 1972. esto sa 77 karata.
Stalno nova i poboljana izdanja «Povijesnog atlasa» pokazuju da su atlasi
eljno ièekivani. Godine 1977. je «Tlos» (prije «Uèila») OOUR za kartografiju
u Zagrebu objavio IX. izdanje «Povijesnog atlasa za srednje kole» koje je priredio
Josip Luèiæ. Igor Karaman bio je recenzent i Luèiæeva «Povijesnog atlasa» (Zagreb
1982.) na 82 stranice, te «Povijesnog atlasa za osnovnu kolu» (Zagreb 1983.,
Zagreb 1990.). Moemo reæi da se radi o atlasima u kojima su Igor Karaman i
Josip Luèiæ imali glavnu rijeè, iako se tu i tamo pojavljuju i druga imena. Atlasi
se tiskaju gotovo svake godine, a zanimljivo je da ih Nacionalna i sveuèilina
knjinica i ne posjeduje sve.
Svakako je zanimljivo XVIII. izdanje «Povijesnog atlasa» gdje se po posljednji
put navodi Zvonimir Dugaèki koji je iste godine preminuo, i to kao urednik, a
pored Josipa Luèiæa kao suradnici se pojavljuju Ljubia Doklestiæ i Blagota Dra-
koviæ, tada veæ urednik za povijest u zagrebaèkoj kolskoj knjizi, Ferdo Gestrin,
Ivan Kampu i Olga Salzer. Kao izraðivaèi karata navedeni su Juraj Majkopet,
Boica Mihaljeviæ, Marija Pereèinec, Boris arotar, Stjepan Uhernik, Vladimir
Vukoviæ, a naslovnu stranu izradila je Vanda Deliæ. Recenzenti su Igor Karaman
i Jelka Lovrenèiæ, urednik je bio Zdravko Prelèec, a tehnièki urednik Ivan Gradier.
Sudeæi prema bogatstvu a i broju suradnika, ovaj je atlas kolektivno djelo gdje se
na 77 karata prikazuje povijest Jugoslavije i svijeta, ali vie od polovice pripada
jugoslavenskom prostoru, dok est karata pripada iskljuèivo hrvatskoj problema-
tici. Ovaj povijesni atlas ima i drugih novina. U njemu vie ne dominira iskljuèivo
politièka povijest, veæ se velika pozornost daje privredi, trgovaèkim putovima, proiz-
vodnji i trgovini, vjerskim pokretima, seljaèkim bunama, revolucijama, kmetstvu,
17
. POPOVIÆ, In memoriam: Prof. dr. sc. Igor Karaman (20. VII. 1927. - 13. X. 1995.), Zlatna
dolina 2, Poega 1996, 367-368.
371
20-KOLAR - ZHP-37.pmd 371 25.10.2005, 21:18

narodnooslobodilaèkom ratu, a i kulturno-povijesnim spomenicima, uz primjenu

modernih znakova za tumaèenje i uvida u predloke povijesnih atlasa Njemaèke,
Italije, Rusije, Èeke, Maðarske i drugih zemalja. Najvjerojatnije je na ovakav
moderan izgled atlasa utjecao Igor Karaman.
Navedeno se moe zakljuèiti po kartama koje su objavljene u «Enciklopediji
hrvatske povijesti i kulture» kojom je 1980. kolska knjiga obiljeila 30. godinjicu
svoga djelovanja. Glavni urednik ovog izdanja bio je Igor Karaman, a kartografi su
bili Ladislav Dolanski i Ladislav Gmajniæ. Karaman je ovom enciklopedijom poku-
ao obuhvatiti ne samo povijesne èinjenice veæ na odabranom, reprezentativnom
izboru interpretirati i osnovne tokove, procese i dostignuæa u Hrvatskoj u raznim
granama ivota. Ono to zapravo urednik naziva «Slikovni prilozi» to je obilje
raznolikog materijala koje su uglavnom dali autori, ali ih je sadrajno i grafièki
oblikovao uz autore Igor Karaman, s time da je tehnièku izvedbu karata, skica i
grafikona izradio Ladislav Gmajniæ.18 Pored ovih malih karata, u djelu postoje i
velike povijesne karte koje kako navodi Karaman u predgovoru èine svojevrstan
povijesni atlas Hrvatske. Tu su zorno predoèeni politièki (dravni i upravni) odnosi,
kao i poloaj hrvatskih pokrajina u svim bitnim razdobljima burne prolosti. Na
kartama su prikazani i tokovi gospodarskog razvitka nekad i danas, sredita kulturnog
djelovanja u pojedinim epohama, a napose bogata spomenièka batina na podruèju
Hrvatske. Svaka je karta ilustrirana crteima koji su vjerno izraðeni prema origi-
nalnim predlocima. Autori pojedinih skupina karata su brojni, s time da je povijesne
karte izradio Ladislav Dolanski, a crtee na kartama izradio je Vjekoslav Breiæ.
No sudbina ovog izdanja kolske knjige bila je takva da djelo nije moglo ostvariti
zacrtani cilj zbog nepotpuno formuliranih tekstova dr. Ive Jeliæa i vie nevelikih
propusta koji su bili neminovni kod ovakvog izdanja, gdje je intervencije skraæivanja
tekstova trebalo vriti u zadnji trenutak. No glavna je zamjerka bila da je djelo
napisano nemarksistièki te je knjiga povuèena iz prodaje, nakon napada u «Vjesniku»
13. studenog 1981. i diskusije Centra za idejno-teorijski rad CK SKH objavljene u
«Naim temama» 1981, br. 4. Izdanje je dobrim dijelom uniteno te je kolska
knjiga time pretrpjela nemalu tetu. Tek oko 1990. pojavio se u trgovaèkoj knjiarskoj
mrei saèuvani dio naklade, ali kao to to u povijesti obièno biva, tada su mnogi
tekstovi u enciklopediji veæ bili zastarjeli i sudbina ove prve «Enciklopedije hrvatske
povijesti i kulture» prilièno je tuna.
Nakon 1980., a osobito nakon 1990., «kolska knjiga» je glavni izdavaè povijesnih
i geografskih atlasa za kole. Ona je objavila niz «Povijesnih atlasa», koji su
uglavnom kopije ranijih atlasa, s izvjesnim nadopunama. Prekretnica su «Hrvatski
povijesni zemljovidi» autora Josipa Luèiæa, Franje anjeka, Ljubomira Antiæa, Bran-
ka Vidaèeka, i Ivana Bertiæa iz 1994., gdje se kronolokim redom prikazuju najvaniji
dogaðaji iz hrvatske povijesti od doseljenja Hrvata do najnovijih zbivanja 1992.
18
Predgovor, 8.
372
20-KOLAR - ZHP-37.pmd 372 25.10.2005, 21:18

godine. U tom atlasu prvo je izloeno 50 zemljovida, a slijede ih saeti povijesni

tekstovi. Povijesni zemljovidi bili su koriteni u nastavi nacionalne povijesti vie
godina, a èini mi se da su stalno tiskani integralno, a 1999. i podijeljeno. Tako su
1999. izili «Povijesni zemljovidi staroga vijeka» (koautori: F. anjek, V. Muller,
A. Szabo), te vjerojatno i zemljovidi srednjeg i novog vijeka.
Za kolsku 2000/2001. godinu objavio je Profil-International, kao izdavaèka
kuæa za kolske udbenike, «Povijesne zemljovide 7. Hrvatska, Europa, svijet od
kraja 18. stoljeæa do Prvoga svjetskog rata za sedmi razred osnovne kole» i
«Povijesni zemljovidi 8. Hrvatska, Europa, svijet (20. stoljeæe) za osmi razred
osnovne kole». Autori ovih zemljovida su Magdalena Najbar-Agièiæ, Ivica Ren-
duliæ i Damir Agièiæ. U svakom od ovih atlasa nalazi se vie od dvadeset povijesnih
zemljovida. Tekstovi su opirni i u velikoj mjeri nadopunjuju postojeæe udbenike,
napose to se tièe svjetske i europske povijesti. Atlasi imaju u prilogu i vie slijepih
zemljovida za provjeru znanja. Atlasi su vrlo lijepi i dobro sastavljeni i dobrodoli
su uèenicima koji pamte vizualno.
Ovaj izdavaèki pothvat ponukao je kolsku knjigu da se i ona ukljuèi u izdavanje
povijesnih atlasa. Pod urednitvom Zorana Velagiæa prireðena su za kolsku 2001/
2002. godinu èetiri sveska Povijesnih atlasa za srednje kole. Autori Povijesnog
atlasa za peti razred osnovne kole (Zagreb 2001.) su Tomislav Kaniki, Hrvoje
Krievan i Zoran Velagiæ, a tekstove je izradio Krievan. Autori atlasa za esti
razred su Tomislav Kaniki, Zdenko Samardija i Zoran Velagiæ, a tekstove je
napisao Samardija. Autori atlasa za sedmi razred su Tomislav Kaniki i Zoran
Velagiæ, a tekstove su izradili Ivan Dukiæ i Velagiæ. Atlas za osmi razred izradili
su Tomislav Kaniki, Tihomir Pono i Zoran Velagiæ, a tekstove ja napisao Pono.
Zemljovide je za sva èetiri sveska izradio T. Kaniki. Ovi su atlasi dosad najbo-
gatiji povijesni atlasi koji su kod nas objavljeni, a imaju uz karte i potrebna obja-
njenja. Tekstove za svaku godinu pisali su specijalisti, a karte su raðene u konzulta-
cijama s vie osoba te se radi o vrlo kvalitetnim izdanjima koje bi valjalo proireno
ponoviti i za srednju kolu, odnosno ukorièiti u jednu knjigu.
Zbog praktiènih potreba politike 1992. izaao je u izdanju «kolske knjige» i
povijesni zemljovid Ljube Bobana pod nazivom «Hrvatske granice 1918.-1992.»
Ljubo Boban, kao èlan komisije za granice nakon Drugoga svjetskog rata, na
poèetku se Domovinskog rata potrudio prvi prikazati to se dogaðalo s prostorom
Hrvatske nakon 1918. te je karte popratio kvalitetnim tekstom. On na est novih
zemljovida s popratnim tekstom objanjava razdoblje izmeðu dva svjetska rata,
razdoblje nakon 1945., te najnovije vrijeme obiljeeno Domovinskim ratom, pri
èemu se uvijek vodi raèuna o unutardravnim granicama i administrativnim podje-
lama koje su obiljeile Hrvatsku u prolosti.
373
20-KOLAR - ZHP-37.pmd 373 25.10.2005, 21:18

5.
I da zavrim s autorom s kojim sam i poèela ovaj rad, posveæen Igoru Karamanu.
U Zagrebu je 1996. otisnuta Srkuljeva «Hrvatska povijest u devetnaest karata» iz
1937., ali pod novim naslovom «Hrvatska povijest u dvadeset pet karata», o èemu
smo veæ pisali. No sada ovo djelo vie nije bilo okantno, jer su se i autori drugih
atlasa koristili ovim djelom (Lj. Boban), s obzirom da je novija i najnovija povijest
vie nije smjela izbjegavati. No kroz sve te atlase inoviraju se tehnike i misli.
Uèinjeni su izuzetni napori i rijeeni mnogi problemi povijesne kartografije. Mislim
da bi bilo vrijeme pristupiti realizaciji ideje Igora Karamana iz 1993. o izradi
slikovnog povijesnog atlasa Hrvatske koji bi sadravao specijalizirane karte za
razna podruèja, od demografije do etnografskih i arheolokih lokaliteta. Drugim
rijeèima, hrvatska povjesnica bila bi gotovo povijesna slikovnica, vizualno lijepa
i prepoznatljiva, a po podacima korisna i selektivna.
Summary
Historical Atlases in Croatian Schools
This paper deals with the genesis of historical atlases in Croatian schools that
first appeared in the second half of the 19th century. Following the current politi-
cal trends and situation, they were often used as visual tools in the service of
ruling politics and ideologies. For example, till 1918 they were often showing the
borders of Austro-Hungarian territorial aspirations. On the other hand, there were
some historical atlases which included the South Slavic lands (done by V. Klaiæ).
The author particularly analyzes the contribution of a rather controversial schol-
arly figure in Croatia, Stjepan Srkulj, whose atlas Croatian History in 19 Maps
turned to be a visual representation of Croatian state history and tradition in the
times of Yugoslav regime that favored Serbian historical atlases and maps. In
communist Yugoslavia politics often interfered in historiography as well. The
first victim of this politics among the authors of historical atlases in Croatia was
Nada Klaiæ in 1954. From the mid 1960s the political control significantly loos-
ened, and thanks to the distinguished Croatian historians Igor Karaman and Josip
Luèiæ Historical Atlas for Elementary Schools appeared, and was published
almost on a yearly basis from 1970s onwards. That the ideologically biased re-
gime did not stop its interfering in historiography is clearly shown on the fate of
Encyclopedia of Croatian History and Culture from 1980. Because of its texts,
374
20-KOLAR - ZHP-37.pmd 374 25.10.2005, 21:18

tables, illustrations and maps which were not done in accordance with the Marx-
ist dogma, it was soon banned from the bookshops and libraries in Croatia. Only
after the proclamation of independence of Croatia, the work in the field of cre-
ation of the historical maps and atlases became free of political pressures, and
Igor Karaman planned a new illustrated historical atlas in 1993.
Key words: Historical Atlas for Schools, Historical Cartography, Stjepan Srkulj,
Igor Karaman.
375
20-KOLAR - ZHP-37.pmd 375 25.10.2005, 21:18

376
20-KOLAR - ZHP-37.pmd 376 25.10.2005, 21:18

Alica Wertheimer-Baletiæ
ISSN 0353-295X UDK 314.148

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 314.18
Razmatranja o posttranzicijskoj etapi razvoja

stanovnitva
Autorica govori o posttranzicijskoj etapi razvoja stanovnitva pojedinih zemalja i
zakljuèuje da je istraivanje odrednica nastanka posttranzicijske etape fundamentalno
demografsko i ekonomsko-povijesno pitanje. Osobito je izbor kriterija za razgranièenje
kasne tranzicijske podetape i posttranzicijske etape razvitka stanovnitva, ali i
razgranièenje drugih etapa odnosno podetapa u razvitku odreðenog stanovnitva,
iznimno sloen teorijski i metodoloki problem. Pokazuje se da je pri tom razgranièenju,
odnosno pri odreðenju posttranzicijske etape, potrebno navedenu problematiku
obuhvatiti znatno ire i kompleksnije nego to to pretpostavlja/doputa dosada
respektirani iskljuèivo formalni demografsko-statistièki kriterij karakteristiène brojèane
razine stopa nataliteta/fertiliteta, mortaliteta i prirodnog prirasta.
Kljuène rijeèi: stanovnitvo, posttranzicija, demografija, ekonomija, povijest.
Etapni razvoj stanovnitva povijesni je fenomen i sastavni je dio procesa moder-

nizacije drutva. Teorijsko-metodoloka konceptualizacija povijesnog razvitka
stanovnitva izgraðena je u prvoj polovici 20. stoljeæa pod nazivom teorija demo-
grafske tranzicije (demografske revolucije). U okviru ukupnog razvitka stanovni-
tva, etapa demografske tranzicije promatra se kao sastavni dio procesa moderniza-
cije drutva, jer odraava povijesne fenomene tog procesa tijekom posljednjega
stoljeæa (Landry, Notestein, Thompson).
Neke zemlje zapadne Europe doivjele su veæ tijekom 18. stoljeæa inicijalnu
podetapu demografske tranzicije, dok je ukupan proces demografske tranzicije u
svojim pojedinim podetapama zahvatio do sredine 1980-ih godina gotovo sve
zemlje svijeta. Zemlje u razvoju u kojima je taj proces jo u tijeku nalaze se u
njegovim razlièitim podetapama (Tabah 1989; Wertheimer-Baletiæ 1999). Raz-
matrano u svjetskim razmjerima, kronoloki, demografska tranzicija zavrena je
najprije u zemljama zapadne i sjeverozapadne Europe, koje se danas, s obzirom
na kriterije podjele na pojedine etape razvitka stanovnitva koje postulira teorija
demografske tranzicije, nalaze u posttranzicijskoj etapi svog razvitka. One stoga
imaju relativno duge vremenske serije potrebnih demografsko-statistièkih podataka
te bogato iskustvo u empirijskoj istraenosti procesa demografske tranzicije.
(Coale, Watkins 1986; Chesnais 1986).
377
21-WERTHEIMER - ZHP-37.pmd 377 25.10.2005, 21:18

U ovom radu razmatrat æemo karakteristike posttranzicijske etape u razvoju

stanovnitva i metodoloke probleme njezine determinacije s teitem na probleme
razgranièenja kasne tranzicijske podetape i etape posttranzicije.
1.
Brojèano niske stope nataliteta/fertiliteta, mortaliteta i prirodnog prirasta

opæenito su bitno obiljeje posttranzicijske etape u razvoju stanovnitva. Niska
brojèana razina vitalnih stopa u posttranziciji bitno je odreðena socio-psiholokim
i socio-kulturnim èimbenicima, dok su proces, odnosno etapu demografske tranzi-
cije bitno uvjetovali modernizacijski, drutveno-ekonomski èinitelji. Niske repro-
dukcijske norme (mali broj djece u obitelji) koje su obiljeje posttranzicije, odre-
ðene su èimbenicima kao to su stil ivota potroaèkog drutva, individualizam,
hedonizam, aspiracije u radnoj karijeri i uopæe èimbenici neekonomske prirode.
Neki autori izrièito dre da razdoblje posttranzicije, u kojem se odvija daljnje
smanjivanje veæ i tako niskog nataliteta/fertiliteta i to primarno zbog djelovanja
specifiènih socio-psiholokih èinitelja, valja nazvati «druga demografska tran-
zicija» (Van de Kaa 1987; Tabah 1989).
Posttranzicijsku etapu u razvitku stanovnitva s obzirom na odrednice repro-
dukcije stanovnitva opæenito oznaèava racionalna i humana reprodukcija, u kojoj
je broj roðene djece praæen vrlo niskim mortalitetom. Rezultanta te reprodukcije
je niska razina nataliteta i mortaliteta s tendencijom prema njihovu uravnoteenju.
Opseg te reprodukcije, mjeren agregatnim analitièkim pokazateljima, u posttran-
zicijskoj je etapi uglavnom ispod one razine koja se zahtijeva za obnavljanje
generacija (tzv. below replacement fertility). Gledano kronoloki, smanjenje opsega
reprodukcije stanovnitva ispod razine obnavljanja nastupa prvo kod enskog
stanovnitva, padom neto stope reprodukcije ispod razine od 1,0 a zatim padom
totalne stope fertiliteta (kao pokazatelja reprodukcije ukupnog stanovnitva) ispod
razine od 2,1.
Da bi se meðutim posttranzicijska etapa mogla razgranièiti od prethodne
podetape u razvitku stanovnitva, tj. od kasne tranzicijske podetape, valja analizirati
teorijski okvir i razmotriti metodoloke probleme povezane uz determinaciju post-
tranzicijske etape. Temeljan metodoloki problem u tom se kontekstu odnosi na
odreðenje, za posttranzicijsku etapu karakteristiène brojèane razine stopa natali-
teta i mortaliteta. Teite u tom razmatranju valja staviti na neke bitne probleme
koji se pojavljuju kada se posttranzicijska etapa odreðuje iskljuèivo na osnovi
formalnih demografsko-statistièkih kriterija (kako to postulira teorija demografske
tranzicije). Ti se kriteriji naime odnose na teorijski pretpostavljenu, za obiljeavanje
poèetka etape posttranzicije signifikantnu brojèanu razinu stope nataliteta, mortali-
teta i prirodnog prirasta stanovnitva.
378

ALICA WERTHEIMER-BALETIÆ - Rasmatranja o posttranzicijskoj etapi razvoja stanovnitva
2.
Temeljni problem koji se postavlja pri razmatranju o posttranzicijskoj etapi

jest pitanje determinacije te etape s obzirom na pretpostavljene demografsko-
statistièke kriterije o brojèanoj razini vitalnih stopa, posebice stope nataliteta/
fertiliteta. Naime, temeljna pretpostavka teorije demografske tranzicije u tom po-
gledu indicira da æe u uvjetima posttranzicije ta stopa saèinjavati bitnu odrednicu
buduæega prirodnog kretanja stanovnitva i da æe prirodni prirast tendirati prema
nultoj stopi. No stvarni tijek demografskih promjena u podruèju reprodukcije
stanovnitva u razvijenim europskim zemljama je dosada pokazao da se u posttran-
zicijskoj etapi razvoja stanovnitva mogu oèekivati i da dolaze do izraaja tri
moguæe varijante meðuodnosa stope nataliteta i mortaliteta: (a) oscilacija nataliteta
oko pretpostavljene posttranzicijske razine (oko 14 promila), (b) blagi porast stope
nataliteta iznad te razine i (c) smanjivanje nataliteta ispod razine mortaliteta, to
znaèi prirodno smanjenje stanovnitva (prirodnu depopulaciju).1
Iako se tijekom pedesetih i ezdesetih godina 20. stoljeæa u razvijenim zemljama
oèekivala uglavnom prva ili druga varijanta, stvarni trend stope nataliteta tijekom
sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina, pokazao je da je u znatnom
broju tih zemalja zabiljeena i treæa, najmanje oèekivana, depopulacijska varijanta
(prirodno smanjenje stanovnitva), te da u njima objektivno postoji daljnja tenden-
cija prema pojaèanju prirodne depopulacije,2 ukoliko se apstrahira od moguæeg
utjecaja populacijske politike. Takav buduæi trend odraava djelovanje brojnih
specifiènih socio-psiholokih i socio-kulturnih èimbenika, koje je teko kvantifi-
cirati. Oni su imanentni visokorazvijenom, postindustrijskom drutvu, «drugoj
demografskoj tranziciji», a na natalitet djeluju izrazito ogranièavajuæe. Raèlamba
tih èinitelja zahtijeva pomnu socio-demografsku i socio-psiholoku analizu uzroka
niskog fertiliteta. Stoga se istraivanje novih odrednica niskog fertiliteta u visoko-
razvijenim zemljama tzv. varijabli niskog fertiliteta, i to na temelju multidiscipli-
narnih istraivanja dri opæenito bitnom pretpostavkom za razumijevanje suvre-
mene, u visokorazvijenim zemljama imanentne niske razine fertiliteta. To je
istraivanje neophodno i da bi se shvatile promjene koje ubuduæe mogu nastati u
podruèju ukupnoga i specifiènoga, prema raznim obiljejima diferenciranog natali-
teta/fertiliteta.
Postojeæa periodizacija na karakteristiène etape/podetape u razvitku stanovni-
tva, odnosno postojeæi kriteriji na temelju kojih je ta periodizacija izvrena,
1
U tom je smislu Notestein pisao: «Stanovnitvo u kojem je fertilitet pao ispod nivoa zamjene, ili
ono u kojem je (fertilitet op. A. W. B.) blizu nje ili se rapidno njoj pribliava, moe se oznaèiti
kao stanovnitvo tipa I. ili tipa poèetnog smanjivanja stanovnitva» (Notestein 1953, 41).
2
Prirodno smanjenje stanovnitva («negativni prirast») zabiljeeno je veæ izmeðu 1975. i 1980.
godine povremeno u nekim zemljama: u SR Njemaèkoj, Austriji, Luksemburgu, a neto kasnije
i u Danskoj i Maðarskoj.
379

predmet su naeg daljeg razmatranja. Naime, periodizacija razvitka stanovnitva

sadrana u teoriji demografske tranzicije izvrena je na temelju formalnih demo-
grafsko-statistièkih kriterija, s obzirom na odreðenu, karakteristiènu brojèanu razi-
nu stope nataliteta i mortaliteta i njihovih tendencija. Pritom je implicirana pretpostav-
ka da se iza brojèane razine tih stopa krije odreðena razina drutveno-ekonomskog
razvoja i njemu odgovarajuæi drutveno-ekonomski, kulturni, zdravstveni i drugi
uvjeti. No s aspekta povijesne, drutveno-ekonomske uvjetovanosti poèetka pro-
cesa demografske tranzicije (koji, kako je poznato, nastupa prvo u podruèju morta-
liteta, pa zatim nataliteta), neminovno se postavlja pitanje: je li gornja pretpostavka
uvijek, u svakoj zemlji, u skladu s realno dostignutom razinom drutveno-ekonom-
skog razvoja i sa stupnjem razvitka onih drutvenih procesa u okviru globalnog
procesa modernizacije drutva, koji bitno odreðuju «nastanak» ili «prag» nastanka
posttranzicijske etape u razvitku stanovnitva (a to su procesi industrijalizacije,
urbanizacije, irenja obrazovanja i promjene vrijednosnog sustava).
Na temelju postojeæih demografskih podataka i pokazatelja koji se odnose na
sastavnice prirodnog kretanja stanovnitva (natalitet, mortalitet, prirodni prirast)
u odreðenom razdoblju i na odreðenom podruèju, èesto nalazimo upravo takve
brojèane razine tih pokazatelja, koje se opæenito u teoriji demografske tranzicije,
a i u praksi njezine analitièke razrade, povezuju uz nastanak posttranzicijske etape.
Bitno je meðutim, da te pretpostavljene brojèane razine stopa nataliteta, mortaliteta,
prirodnog prirasta i drugih relevantnih demografskih stopa nisu ni jedini, ni dostatni
indikator da je nastupila posttranzicijska etapa u razvitku stanovnitva odreðene
zemlje. Pokazuje se, naime, da takve posttranzicijske brojèane razine moemo
evidentirati primjerice i u zemljama u kojima nije dostignut tako visok stupanj
drutveno-ekonomskog razvoja, niti su u njima promjene u strukturi privrede, u
kvaliteti urbanizacije naselja i ostalih razvojnih modernizacijskih procesa takvog
karaktera da bi «opravdale», odnosno dovele do stvarno postignute niske, («post-
tranzicijske») brojèane razine navedenih demografskih pokazatelja.
Prema tome, potrebno je pored evidentirane brojèane razine stopa nataliteta,
mortaliteta i drugih demografskih pokazatelja u pojedinoj zemlji, takoðer analizirati
u statistièkim izvorima postojeæe drutveno okruje i specifiène ivotne uvjete u
kojima se odvijala reprodukcija stanovnitva na odreðenom podruèju (gospodar-
ske, kulturne, politièke, zdravstvene itd.). Moe se primjerice doæi do zakljuèka
da su takvu nisku «posttranzicijsku» brojèanu razinu vitalnih stopa uzrokovale
deformacije koje su se, stjecajem raznih moguæih okolnosti i èimbenika (gospodar-
skih, politièkih, socio-kulturnih), mogle naæi u odreðenom razdoblju u odreðenoj
zemlji. (Karaman 1986).
Èinjenica je da su mnogi pokazatelji relevantni i dolaze u obzir prilikom razma-
tranja drutveno-ekonomskih i ostalih uvjeta znaèajnih za nastanak posttranzicijske
etape u razvitku stanovnitva jedne zemlje. Iz njihova zajednièkog djelovanja i
meðuodnos trebala bi uslijediti niska, teorijski pretpostavljena posttranzicijska
380

brojèana razina stope nataliteta, mortaliteta i drugih pokazatelja reprodukcije stano-

vnitva. U tom je kontekstu vano napomenuti da je jo tzv. teorija praga razvoja
(«treshold hypothesis»), potrebna za otpoèinjanje dugoroènog smanjivanja na-
taliteta, uzimala u obzir vie pokazatelja. To su: oèekivano trajanje ivota (za
ene), potronja energije per capita, ekonomski postotak aktivnog stanovnitva u
poljoprivredi, postotak upisanih u prve razrede osnovne kole (napose za ensku
djecu), broj stanovnika na jedan bolnièki krevet, te dnevni optjecaj novina per
capita. (United Nations 1973). Znaèajke korelacije izmeðu pojedinih indikatora
drutveno-ekonomskog razvoja i stope nataliteta pokazale su da je odreðena
brojèana razina stope nataliteta sintetièki razvojni indikator. Nizak natalitet usko
je povezan uz odreðene aspekte procesa modernizacije drutva i strukturne pro-
mjene koje on implicira. Tako se primjerice pokazuje da se niska, posttranzicijska
razina nataliteta (izraena stopom nataliteta, totalnom stopom fertiliteta, stopom
neto reprodukcije i sl.) javlja u dugoroènom razdoblju, uz tendenciju blagog opa-
danja onda kada jedan, dva ili vie meðusobno povezanih indikatora, preko kojih
odreðeni èinitelji djeluju na fertilitet, postignu odreðenu brojèanu vrijednost koja
odraava visoku razinu ekonomskog, socijalnog i kulturnog razvoja.
Pritom se ne smije zaboraviti stvarna moguænost odstupanja brojèane vrijednosti
pojedinog indikatora relevantnog za poèetak posttranzicijske etape na odreðenom
podruèju, od teorijski pretpostavljene, za posttranzicijsku etapu indikativne broj-
èane vrijednosti (primjerice udjela poljoprivrednog u ukupnom stanovnitvu) i u
vremenu i prostorno. Èinjenica je da za svaki od tih indikatora ne postoji neka
nepromjenjiva/konstantna brojèana vrijednost koja bi u svakom razdoblju i na
svakom podruèju oznaèavala prag promjene, tj. prag posttranzicijske etape za
smanjivanje nataliteta/fertiliteta. Ta se, naime, vrijednost moe znatno mijenjati
pod utjecajem promjene ivotnih uvjeta u pojedinim zemljama.
Bitno je naglasiti da meðu navedenim indikatorima drutveno-ekonomskog
razvoja reprezentativnim za odreðenu brojèanu razinu nataliteta/fertiliteta, znaèenje
sintetièkog indikatora, koji u sebi sadri brojne druge za nivo fertiliteta relevantne
èimbenike, ima ekonomsko-socijalna struktura stanovnitva. Ta se struktura izraa-
va kroz postotni udio poljoprivredne radne snage u ukupnoj radnoj snazi ili kroz
postotak poljoprivrednog u ukupnom stanovnitvu. No to ne znaèi da ne postoje
i drugi sintetièki indikatori relevantni za razinu fertiliteta, kao to su npr. nacionalni
dohodak per capita, stupanj opæeg obrazovanja, stupanj urbanizacije naselja, razina
i kvaliteta zdravstvene zatite, opseg i brzina protoka informacija i sl. Meðutim,
svi su oni zapravo parametri vie ili manje sadrani u ekonomsko-socijalnoj struk-
turi stanovnitva i mijenjaju se pod utjecajem njezinih promjena, kao to se i ta
struktura mijenja pod utjecajem njihovih promjena. Ekonomsko-socijalna struktura
stanovnitva je meðu svim navedenim indikatorima temeljni sintetièki razvojni
indikator i relevantna je u svim svojim pojedinaènim obiljejima, kako za
dostignutu razinu drutveno-ekonomskog razvoja, tako i za dostignutu brojèanu
381

razinu stope nataliteta/fertiliteta, dakle i za dostignutu etapu/podetapu karakteri-

stiènu za razvitak stanovnitva odreðene zemlje.
Pri razmatranju posttranzicijske etape i njoj odgovarajuæe brojèane razine stopa
nataliteta i drugih pokazatelja reprodukcije stanovnitva, kao i odgovarajuæe razine
dostignutog drutveno-ekonomskog razvoja, vano je napomenuti da nije egzaktno
utvrðeno koja je to razina ekonomskog razvoja kojoj odgovaraju navedene «kri-
tiène» brojèane vrijednosti stopa nataliteta i mortaliteta. A upravo se na temelju
razine tih stopa vri orijentaciono razgranièenje pojedinih etapa odnosno podetapa
u razvitku stanovnitva (npr. izmeðu kasne tranzicijske podetape i posttranzicijske
etape). Stoga, prije nego to se empirijski utvrdi da je na odreðenom podruèju
nastupila posttranzicijska etapa, imajuæi u vidu kao kriterij njezine determinacije
formalni demografsko-statistièki kriterij brojèane razine stope nataliteta i mortali-
teta, bilo bi potrebno empirijski utvrditi (to je u teoriji demografske tranzicije
proputeno) sljedeæe: (a) potrebnu razinu ekonomskog razvoja, (b) strukturu stano-
vnitva po djelatnostima koja odgovara toj razini razvoja i (c) karakteristike eko-
nomsko-socijalne strukture stanovnitva pri kojima se pojavljuje reim repro-
dukcije stanovnitva imanentan posttranzicijskoj etapi. To bi bili bitni kriteriji za
utvrðivanje reprezentativnosti karakteristiènih posttranzicijskih brojèanih razina
stopa nataliteta i mortaliteta u pojedinim zemljama.
Nakon to se te karakteristike istrae i kvantificiraju, tada valja u konkretnim
razvojnim uvjetima pojedinih zemalja analizirati eventualno nastala odstupanja
stvarno utvrðenih stopa nataliteta, koja su dola do izraaja u odnosu na teorijski
postavljenu, a danim razvojnim uvjetima odgovarajuæu brojèanu razinu stope nata-
liteta, koja odgovara utvrðenom, za posttranzicijsku etapu karakteristiènom pragu
drutveno-ekonomskog razvoja.
Na temelju tako upotpunjenih kriterija za utvrðivanje posttranzicijske etape u
razvitku stanovnitva odreðene zemlje, valjalo bi utvrditi uzroke zbog kojih se
odreðena brojèana razina stope nataliteta primjerice, u Hrvatskoj je 1970. iznosila
13,9 ivoroðenih na 1000 stanovnika3 ne moe smatrati stvarnom posttranzicij-
skom razinom, iako se ista, gledano prema demografsko-statistièkom kriteriju
nastupanja posttranzicijske etape (razina stope nataliteta od oko 14 promila i ma-
nje), poklapa s teorijskom brojèanom razinom te stope.
3.
Pitanje determinacije razine drutveno-ekonomskog razvoja kojoj odgovaraju

teorijski pretpostavljene brojèane vrijednosti stopa nataliteta i mortaliteta na
3
To je bila najnia razina stope nataliteta u razdoblju opadanja nataliteta u Hrvatskoj nakon
1954. godine.
382

osnovu kojih je izvrena etapna periodizacija razvoja stanovnitva, odnosno na

osnovu kojih je izvreno razgranièenje izmeðu kasne tranzicijske podetape i post-
tranzicijske etape temeljno je pitanje kriterija za odreðenje poèetka posttran-
zicijske etape, jer èinjenica je da brojèano ista, niska razina stope nataliteta i
mortaliteta moe biti zabiljeena u zemljama koje se prema stupnju ekonomskog
razvoja meðusobno razlikuju.4 Ilustrativan je u tom pogledu primjer da je posttran-
zicijska, niska razina stope nataliteta inaèe smatrana kao prag nastupanja posttran-
zicijske etape u razvoju stanovnitva zabiljeena u veæini istoènoeuropskih bivih
socijalistièkih zemalja veæ nakon 1965. godine5 i to na znatno nioj razini gospodar-
skog razvoja i pri znatno slabije razvijenoj ekonomsko-socijalnoj strukturi stano-
vnitva, nego to bi odgovaralo posttranzicijskoj etapi razvoja stanovnitva i razini
razvoja postindustrijskog drutva. Isto je takva niska brojèana razina stope nata-
liteta zabiljeena npr. u zapadnoeuropskim zemljama otprilike desetljeæe kasnije,
tj. nakon 1975. godine, a one su tada evidentno bile na znatno viem stupnju
razvoja nego istoènoeuropske zemlje koje desetljeæe ranije.
Valja takoðer imati na umu da isto tako nisku brojèanu razinu stope nataliteta,
u zemljama koje se meðusobno razlikuju po razini gospodarske razvijenosti, po
strukturi privrede i njoj odgovarajuæe ekonomsko-socijalne strukture stanovnitva,
uvjetuju èesto razlièiti èimbenici. Neki od njih djeluju u uvjetima slabije razvije-
nosti (nieg stupnja ekonomske razvijenosti i njemu odgovarajuæe slabije razvijene
ekonomsko-socijalne strukture stanovnitva), a drugi u razvijenim sredinama, u
uvjetima vieg stupnja razvijenosti i razvijene ekonomsko-socijalne strukture
stanovnitva u postindustrijskom drutvu. Pokazuje se nadalje da isti èimbenici,
ali u razlièitim uvjetima ekonomske razvijenosti, djeluju na razinu nataliteta razli-
èitim intenzitetom. Tako u uvjetima nieg stupnja razvijenosti, koji sa sobom
nosi svoje specifiène razvojne i ostale probleme, utjecaj gospodarskih èinitelja
na reprodukcijsko ponaanje i stopu nataliteta oèigledno je jaèi nego u uvjetima
koje obiljeava visok stupanj razvijenosti karakteristièan za posttranzicijsku etapu
razvoja stanovnitva. Razumljivo je prema tome da je razlièita jaèina djelovanja
ekonomskih i neekonomskih èimbenika na tzv. norme reprodukcije stanovnitva,
odnosno na razinu nataliteta/fertiliteta kao njihov brojèani izraz, u razlièitim uvje-
tima ekonomske razvijenosti i njoj imanentne strukture privrede i ekonomsko-
socijalne strukture stanovnitva. Pokazuje se da je utjecaj neekonomskih èimbenika
u pravilu jaèi kada se radi o visokorazvijenoj zemlji u smislu djelovanja socio-
psiholokih èimbenika na reprodukciju stanovnitva. Ali on moe biti vrlo jak i
biti èimbenikom rezistencije i u uvjetima slabije razvijenosti odreðene zemlje.
4
U pogledu brojèane razine stope mortaliteta, demografske su zakonitosti kao i korelacija sa
razinom drutveno-ekonomskog razvoja jasno vidljive, prezentnije i jaèeg intenziteta nego
kada se radi o natalitetu.
5
To je zabiljeeno u Èehoslovaèkoj, Maðarskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj.
383

Postoji takoðer i diferencijacija u pogledu djelovanja pojedinih neekonomskih

èimbenika (socijalnih, socio-kulturnih, socio-psiholokih, konfesionalnih) u zem-
ljama koje se meðusobno razlikuju po stupnju gospodarskog razvoja, a u kojima
je dostignuta niska posttranzicijska brojèana razina stope nataliteta/fertiliteta i
drugih pokazatelja reprodukcije stanovnitva.
Na temelju navedenih demografsko-statistièkih kriterija (brojèana razina stope
nataliteta i mortaliteta), posttranzicijska je etapa dakle nastupila u istoènoeurop-
skim, bivim socijalistièkim zemljama, veæ u drugoj polovici ezdesetih godina.
I u nekim drugim niskonatalitetnim podruèjima, primjerice u Hrvatskoj, takoðer
je potkraj 1960-tih godina evidentirana niska «posttranzicijska» brojèana razina
ovih stopa. Ali razina ekonomskog razvoja kao i njemu odgovarajuæa struktura
privrede i ekonomsko-socijalne strukture stanovnitva u Hrvatskoj nisu u to vrijeme
bili u skladu sa navedenom niskom razinom vitalnih stopa. Jer èinjenica je da je
niska, «posttranzicijska» razina ovih stopa, zabiljeena u nas znatno ranije nego
to je dostignut toj razini odgovarajuæi stupanj gospodarskog razvoja i ivotnog
standarda stanovnitva, tj. veæ tijekom 1960-ih godina (Wertheimer-Baletiæ 1971).
Opravdano je stoga zapitati se, je li u Hrvatskoj uopæe nastupila posttranzicijska
etapa u razvitku stanovnitva ili je u pitanju njezin deformativni tijek u pogledu
razine stope nataliteta i mortaliteta, odnosno svojevrsna «kvaziposttranzicija» ili
«inducirana posttranzicija» uslijed specifiènih èimbenika (ekonomskih, demo-
grafskih osobito emigracijskih, politièkih). Buduæi da ekonomski razvojni uvjeti
u Hrvatskoj osobito krajem 1960-ih i na poèetku 1970-ih godina, a slièan je sluèaj
i u 1980-im i 1990-im godinama, nisu bili takvi da bi mogli rezultirati zabiljeenom
niskom brojèanom razinom stope nataliteta, slijedi da su na to djelovali specifièni
utjecaji/èinitelji koji su u nas uvjetovali ubrzanje tranzicije u podruèju nataliteta.
U Hrvatskoj su, dakle, na to ubrzanje djelovali mnogi neekonomski èimbenici,
koji su meðutim posredno bili uvjetovani nepovoljnim gospodarskim, politièkim
i drugim prilikama (primarno veliko iseljavanje mladih ljudi u tuðinu). Ti su
èimbenici djelovali restriktivno na porast nataliteta, odnosno uvjetovali su uz
ostalo opadajuæi i nizak natalitet, a osobito nizak specifièan fertilitet u dobi
najveæe plodnosti ena (20-29 godina). Prije svega bi trebalo dakle istraiti uzroè-
nike/varijable ukupne i po dobi specifiène niske plodnosti u Hrvatskoj, a zatim
razmotriti postoji li veæa ili manja jednoobraznost u pogledu identiteta tih èimbe-
nika u razlièitim zemljama u kojima je natalitet/fertilitet snien na nisku, teorijski
pretpostavljenu «posttranzicijsku» razinu, bez odgovarajuæe osnove za to u aktual-
noj razini gospodarske razvijenosti i njoj odgovarajuæe ekonomsko-socijalne struk-
ture stanovnitva (Wertheimer-Baletiæ 1992).
Nadalje, valja postaviti jo dva pitanja: (1) bi li u uvjetima vieg stupnja ekonom-
skog razvoja, koji bi odgovarao teorijski pretpostavljenoj razini nataliteta imanent-
noj posttranzicijskoj etapi, djelovali na natalitet isti oni faktori koji i danas djeluju
i (2) bi li isti ti èimbenici i u takvim uvjetima djelovali istom jaèinom na smanjivanje
384

nataliteta, kao to djeluju u sadanjim prilikama ivota. Uzmimo na primjer zapo-
slenost ena, èimbenik u èijem pogledu postoji opæa suglasnost da na razinu nata-
liteta djeluje restriktivno. Postavlja se pitanje: bi li visoka stopa zaposlenosti ena
u povoljnijim gospodarskim (materijalnim) uvjetima ivota obitelji (kada bi ena
mogla platiti usluge u kuæanstvu i usluge za èuvanje djece) istim intenzitetom
djelovala na smanjenje broja djece, kao to je sluèaj u uvjetima nie razine eko-
nomskog razvoja (kada su dva izvora dohotka egzistencijalna nunost kako bi se
osigurao odreðeni, u danim uvjetima zadovoljavajuæi standard ivota obitelji).
No za naa razmatranja i dalje ostaje kao relevantna èinjenica da je niska razina
nataliteta, karakteristièna za posttranzicijsku etapu u visokorazvijenim zemljama,
zabiljeena tijekom sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina i u mnogim
zemljama koje su na znatno niem stupnju ekonomskog razvoja. Demografske,
socio-ekonomske, socio-psiholoke i druge posljedice toga niskog nataliteta prisut-
ne su i djeluju u tim zemljama, bez obzira na to radi li se doista s obzirom na
razinu dostignutog ekonomskog razvoja i njoj odgovarajuæe strukture privede i
ekonomsko-socijalne strukture stanovnitva o posttranzicijskoj razini nataliteta
ili je u pitanju «kvaziposttranzicija», odnosno «inducirana posttranzicija» u po-
druèju nataliteta, uvjetovana specifiènim gospodarskim, socijalnim, politièkim,
socio-psiholokim i sliènim uzrocima.
Razina stope nataliteta je u gotovo svim istoènoeuropskim bivim socijalistièkim
zemljama (osim Poljske i iz specifiènih razloga povremeno Rumunjske) veæ od
druge polovice 1960-ih godina bila niska, a one su u pogledu stupnja razvoja bile
daleko ispod one razine ekonomske razvijenosti i odgovarajuæe privredne strukture
i ekonomsko-socijalne strukture stanovnitva, koje objektivno uvjetuju posttran-
zicijsku razinu nataliteta u razvijenim zemljama (Berelson 1974). To znaèi da su
u njima na smanjivanje nataliteta djelovali specifièni èimbenici koji ne proizlaze
iz visokorazvijene strukture privrede i njoj odgovarajuæe, razvijene ekonomsko-
socijalne strukture stanovnitva. Odnosno, ti èimbenici nisu povezani uz visoku
razinu ivotnog standarda (koja uvjetuje sadanje reprodukcijske norme u visoko-
razvijenim zemljama), veæ su bili izraz posebnih limitirajuæih faktora koji su djelo-
vali na smanjivanje nataliteta u uvjetima slabije razvijenosti.
Èinjenica jest, prema tome, da stvarno demografsko stanje u mnogim zemljama
pokazuje kako je moguæe da stopa nataliteta/fertiliteta padne na nisku posttran-
zicijsku razinu koja vie ne osigurava obnavljanje stanovnitva. Unatoè tomu,
dolazi do izraaja da u tim zemljama nije dostignuta ona razina razvoja i odgova-
rajuæa struktura privede i ekonomsko-socijalna struktura stanovnitva koje bi
objektivno uvjetovale nastanak posttranzicijske etape, odnosno uspostavljanje
stabilnog reima reprodukcije stanovnitva s karakteristièno niskim stopama nata-
liteta i mortaliteta.
385

4.
Prema formalnim demografsko-statistièkim kriterijima koje je inaugurirala teo-

rija demografske tranzicije, posttranzicijskom reimu reprodukcije formalno odgo-
vara onaj tip reprodukcije u kojem je natalitet pao na nisku razinu koja priblino
odgovara postignutoj razini mortaliteta i nultom prirodnom prirastu (bilo da je
natalitet neto vii od razine opæeg mortaliteta, bilo da je u pitanju nulti prirast ili
prirodno smanjenje stanovnitva). Oèigledno je, dakle, da ovakav demografsko-
statistièki, formalni kriterij periodizacije razvoja stanovnitva na etape/podetape
razvoja, napose kada je u pitanju razgranièenje izmeðu kasne tranzicijske podetape
i posttranzicijske etape na temelju evidentirane brojèane razine vitalnih stopa,
nije pouzdan kriterij za periodizaciju takvog tipa. Stoga prilikom zakljuèivanja o
tome je li na odreðenom podruèju nastupila posttranzicijska etapa ili nije, gore
navedeni kriterij valja upotpuniti dodatnim, drutveno-povijesnim, meðusobno
usko povezanim relevantnim pokazateljima. Radi se o sljedeæim pokazateljima:
(a) duljina vremenskog razdoblja u kojem je evidentiran niski natalitet, (b) utjecaj
tzv. eksternih èimbenika, (c) duljina tendencije prema uravnoteenju brojèane
razine komponenti prirodnog kretanja (nataliteta i mortaliteta) i (d) dostignuta
razina ekonomskog razvoja i postojeæe karakteristike ekonomsko-socijalne struk-
ture stanovnitva.
U pogledu duljine vremenskog razdoblja trajanja demografske pojave, primje-
rice smanjivanja nataliteta kao prvoga navedenog indikatora, treba razmotriti je li
u danim uvjetima postignuta niska brojèana razina stope nataliteta i mortaliteta u
odreðenoj zemlji prisutna u duljem razdoblju (u razdoblju od barem jednog deset-
ljeæa) ili se radi o privremenom fenomenu. O tome, naime, ovisi u kojoj mjeri
takva pojava (niska i opadajuæa razina nataliteta) odraava stvarnu tendenciju
opadajuæeg i niskog nataliteta. Jer ona je statistièki signifikantna samo kada se
radi o tendenciji, pa se tada na temelju nje uz ostale iste uvjete moe pretpo-
staviti da je na odreðenom podruèju nastupilo posttranzicijsko razdoblje u razvitku
stanovnitva. U pogledu utjecaja eksternih èimbenika na razinu odreðene demo-
grafske pojave (nataliteta, mortaliteta) treba utvrditi je li na danom podruèju niska
razina tih stopa bila uvjetovana privremenim/povremenim djelovanjem nekih
eksternih faktora (npr. ratom, ekonomskom krizom, zaraznom epidemijom, prirod-
nom katastrofom). Za odreðenje posttranzicijske etape nije irelevantno je li ta
niska stopa nataliteta rezultanta smirenog razvitka stanovnitva u mirnodopskim
uvjetima i okruenju ili je nastala uslijed kratkoroènog djelovanja odreðenoga
eksternog èinitelja. Uravnoteenje niskih stopa nataliteta i mortaliteta koje tendira
nultom prirastu (stacionarnom tipu stanovnitva) teorijski je pretpostavljena zavr-
nica procesa demografske tranzicije, odnosno ulaska odreðenog stanovnitva u
posttranzicijsku etapu. Da bi se meðutim za postignutu nultu stopu prirodnog
prirasta stanovnitva u odreðenoj zemlji/regiji moglo smatrati kako je indikator
386

nastanka/poèetka posttranzicijske etape, valja istraiti je li u pitanju samo privre-

mena pojava (nastala, primjerice, smjenom brojèano veæih generacija onima koje
su brojèano manje) ili je izraz trajnije iskazane tendencije u smanjivanju nataliteta/
fertiliteta i mortaliteta. I konaèno, u pogledu dostignute razine ekonomskog raz-
vitka i odgovarajuæe ekonomsko-socijalne strukture stanovnitva, valja utvrditi
da li ta razina, kao i karakteristike navedene strukture stanovnitva dotiène zemlje,
odgovaraju visokorazvijenom postindustrijskom drutvu s visokim stupnjem urba-
nizacije naselja, s visokom razinom obrazovanja, s visokim udjelom stanovnitva
nepoljoprivrednih zanimanja. Drugim rijeèima, treba istraiti ekonomsko i drutve-
no okruje u kojemu je dolo do niske razine nataliteta i mortaliteta s tendencijom
ka nultom prirodnom prirastu u odreðenoj zemlji.
5.
I da zakljuèimo. Iz ovih razmatranja slijedi da je istraivanje odrednica nastanka

posttranzicijske etape u razvitku stanovnitva odreðene zemlje fundamentalno
demografsko i ekonomsko-povijesno pitanje. Osobito je izbor kriterija za razgra-
nièenje kasne tranzicijske podetape i posttranzicijske etape razvitka stanovnitva,
ali i razgranièenje drugih etapa odnosno podetapa u razvitku odreðenog stano-
vnitva, iznimno sloen teorijski i metodoloki problem. Pokazuje se da je pri
tom razgranièenju, odnosno pri odreðenju posttranzicijske etape, potrebno nave-
denu problematiku obuhvatiti znatno ire i kompleksnije nego to to pretpostavlja/
doputa dosada respektirani iskljuèivo formalni demografsko-statistièki kriterij
karakteristiène brojèane razine stopa nataliteta/fertiliteta, mortaliteta i prirodnog
prirasta. Problem tog razgranièenja valja razmatrati u kontekstu povijesne, drutve-
no-ekonomske uvjetovanosti, uz analitièki instrumentarij svih relevantnih, ali s
obzirom na svrhu razgranièenja, selektivnih demografskih i povijesnih drutveno-
ekonomskih èimbenika i pokazatelja.
Literatura
1. Berelson, B. (edited): Population Policies in Developed Countries, Popula-
tion Council, McGraw Hill, New York 1974.
2. Chesnais, J. C. La transaition demographique, Presses Universitaires de France,
Paris 1986.
3. Coale, A., Watkins Cotts, S. (edited): Fertility Decline in Europe, Princeton
University Press, Princeton 1986.
4. Karaman, I. Proces tranzicije stanovnitva u Hrvatskoj i njihova socio-
ekonomska osnova (do 1918), Sociologija sela, br. 24/1986, Zagreb.
387

5. Landry, A. La revolution demographique, Paris 1934.

6. Notestein, F. W. The Economics of Population and Food Supplies, Economic
Problems of Population Change, 8-th International Conference of Agricul-
tural Economists, Oxford University Press, London 1953.
7. Tabah, L. From one Demographic Transition to Another, Population Bulletin
of the United Nations, 28/1989, New York.
8. United Nations, Population Division, The Determinants and Consequences of
Population Trends, New Summary and Findings on Interaction of Demo-
graphic, Economic and Social Factors, Vol. I., New York 1973.
9. Van de Kaa, D. J. Europes Second Demographic Transition, Population Bul-
letin vol. 42, No. 1, March 1987, Washington D. C.
10. Wertheimer-Baletiæ, A. Stanovnitvo SR Hrvatske Studije, kolska knjiga,
Zagreb 1971.
11. Wertheimer-Baletiæ, A. Demografske promjene i globalni demografski procesi
u Hrvatskoj, Encyclopaedia moderna, 38/1992.
12. Wertheimer-Baletiæ, A., Stanovnitvo i razvoj, Nakladna kuæa MATE, Zagreb
1999.
Summary
Considerations about the Post-Transitory Phase

of Population Development
In this paper the author analyzes the post-transitory phase of the population
development in various countries. She concludes that the detecting of the condi-
tions for the emergence of the post-transitory phase is a fundamental demographic,
economic and historical issue. A particularly complex methodological issue is
defining the dividing line between the late transitory phase and the post-transi-
tory phase in the population development. In doing so, one has to approach the
issue in a much more extensive and complex way, besides the usual criteria of
exclusively formal demographic and statistic data regarding the rates of fertility,
mortality and population growth.
Key words: population, post-transistion, demography, economy, history.
388

Graða
21A-PREDLIST GRADJA - ZHP-37.pmd 389 25.10.2005, 21:18

21A-PREDLIST GRADJA - ZHP-37.pmd 390 25.10.2005, 21:18
Slaven Bertoa
ISSN 0353-295X UDK 930.25

RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest 347.67(497.57)˝15/16˝
Vol. 37, Zagreb 2005. Građa
Tri oporuke barbanskih plemiæa (16. i 17. stoljeæe)

Autor analizira tri izvorne arhivske isprave: oporuku Cecilije, kæerke koparskog
nobila Girolama Vergerija, te oporuke barbanskog kapetana Ottavija Magagnatija
i njegove supruge Giulije, rodom iz venetskoga gradiæa Castelfranca. Dokumenti su
zanimljivi za analizu podataka koje inaèe nalazimo u ispravama tog tipa, a svakako
su znaèajni i za povijest katela Barbana.
Kljuène rijeèi: Barban, Barbantina, Istra, ostavtina Josipa Batela, rani novi vijek.
Barbansko-rakaljsko podruèje bilo je do pada Mletaèke Republike ustrojeno

kao zaseban feud u vlasnitvu venecijanske obitelji Loredan, a nakon toga dolo
je pod francusku i austrijsku upravu.1
Barban i Rakalj dospjeli su u mletaèke ruke na zanimljiv naèin. Naime, najprije
ih je dud za 7.650 florina otkupio od austrijskog feudalca Simona de Taxisa, koji
ih je dobio u zalog od cara Maksimilijana. Zatim je 23. prosinca 1535. mletaèka
vlada donijela odluku o njihovu pretvaranju u feude koje je za iznos od 14.760
dukata na javnoj drabi prodala obitelji Loredan de Santo Stefano, postavivi za
njihova upravitelja svojeg slubenika s titulom kapetana.2
Mletaèka plemiæka obitelj Loredan vuèe podrijetlo iz 11. stoljeæa. U njezine
znamenite èlanove spadaju: Pietro (umro 1439), zapovjednik mletaèkih postrojba;
Paolo (iz 15. stoljeæa) koji je 1456. prisilio duda Francesca Foscarija na abdikaciju,
a sa sinom Antonijem (oko 1420. i 1482) dugo se godina borio protiv Osmanlija;
Leonardo (1438-1521), koji je 1501. postao dud, nastavio borbu protiv Osmanlija
(1499-1503) i 1509. pretrpio teki poraz od vojske Cambraiske lige u bitci kod
Agnadella. Nakon njega, dudevi su bili Pietro (1481-1571) od 1567. do 1570., te
Francesco od 1752. do 1762. Poznati je èlan obitelji bio i èlan Savjeta desetorice,
Gian Francesco (1607-1661) koji je kao barokni pjesnik pisao pod pseudonimom
Gneo Falcidio Battiloro. Njegovim je zalaganjem 1630. osnovana Accademia
degli Incogniti, a vaan je i kao pisac romana La Dianea (1627) te zbornika literar-
nih kritika satiriènih tonova Bizzarrie accademiche (1643) i Iliade giocosa (1650).3
1
Boo MILANOVIÆ, Hrvatski narodni preporod u Istri, knj. I., Pazin 1967, 13-52.
2
Carlo DE FRANCESCHI, LIstria: note storiche, Parenzo 1879, 285. Ponegdje se navodi 1536.
godina i iznos od 14.160 dukata (Blanka VUÈETIÆ, Knjiga terminacija feudalne jurisdikcije
Barban-Rakalj (1576-1743), Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, sv. II, Rijeka 1954, 105).
3
Enciclopedia Zanichelli. Dizionario enciclopedico di arti, scienze, tecniche, lettere, filosofia,
storia, geografia, diritto, economia, Bologna 1992, 1065.
391
22-BERTOSA - ZHP-37.pmd 391 25.10.2005, 21:18

Træanski horograf iz druge polovice 17. stoljeæa, Prospero Petronio navodi da je

u Barbanu i na njegovu podruèju bilo oko 400, uglavnom zemljoradnièkih ognjita.
Prema Petronijevu opisu, katel je bio oko jedne milje udaljen od rijeke Rae gdje
se uæu nalazila luka u koju su mogli pristati brodovi razlièite velièine. Moèvarno
rako podruèje bilo je bogato ribom. Pisac je naglasio da rijeka Raa dijeli Italiju od
Liburnije, pa je Barban bio posljednje talijansko naseljeno mjesto. Smjeten na
ravnici, Barban je u sredini imao katel, unutar kojeg se nalazila zborna crkva,
kapetanova kuæa i skladita za odlaganje gospodarevih prihoda. U sluèaju rata u
katel se povlaèilo lokalno stanovnitvo, jer se drugdje nije imalo gdje skloniti.
Zbog nezdravog je zraka Barban ljeti slabije naseljen, no njegovi su stanovnici
imali dva velika privilegija. Prvi je taj da je Kuæa Loredan vjerno èuvala njihove
povlastice i razumno upravljala spomenutim podruèjem, a drugi se odnosi na èinje-
nicu da je Barbantina vrlo plodan kraj koji na istoku granièi s rijekom Raom i
njezinim kanalom (koji ga dijeli od labinskog podruèja), na jugu s Pulom i Vodnja-
nom, na zapadu s Vodnjanom i Savièentom te na sjeveru sa minjom i Sutivancem.
Na Barbantini je bilo puno voæaka, itarica, vinograda, panjaka. Za razliku od
glavnog sredita, Rakalj i Puntera imali su zdravi zrak. Stanovnitvom je upravljao
mletaèki rektor s titulom kapetana, a presuðivao je u graðanskim i kriviènim sporo-
vima. Vlastitim statutima, iteljstvu je omoguæeno birati upana i podupana koji
je mogao suditi u graðanskim sporovima prvog stupnja. Postojalo je devet sudaca,
a njih je birao narod s mandatom od godinu dana. Na dan sv. Nikole odravao se
sveèani sajam na koji je dolazilo mnogo ljudi i iz udaljenijih krajeva. U katelu se
nalazio fontik, a itelji su koristili mlinove na rijeci Rai, to je u Puljtini bila
rijetkost. Petronio spominje da na Barbantini ima veprova, vukova, zeèeva, lisica,
jazavaca, kuna, zatim jarebica, pataka, crnih liska te drugih ptica koje tijekom zime
ostaju u rakim moèvarama.4 Petronio je kompilator djela novigradskoga biskupa
Giacoma Filippa Tomasinija, pa su i podatci kod obojice autora vrlo slièni.5
Barbanska crkva Sv. Nikole podignuta je 1701. na mjestu starije. No, dok je
ova potonja bila u romanièkom stilu i s polukrunim svetitem, sadanja je sagra-
ðena u baroknom stilu i s èetverouglatim svetitem koje je od poda crkve uzdignuto
s pet stuba. Stara je crkva bila manja od dananje u duljini do poèetka pjevalita
i sadanje krstionice te nije stizala do zvonika. Na mjestu dananje krstionice,
odnosno na lijevom uglu crkve, nalazila se kula od katela. Druga se kula nalazila
na mjestu dananje sakristije, a okrugli oblik te stare kule izvana se vidi i danas.
Stara se sakristija nalazila desno od svetita, gdje se sada nalazi cisterna i uska
prostorija desno od kipa sv. Nikole.6
4
Prospero PETRONIO, Memorie sacre e profane dell Istria, Trieste 1968, 309-311.
5
Giacomo Filippo TOMASINI, De Commentarj storici-geografici della Provincia dell Istria,
Archeografo Triestino, vol. IV, Trieste 1837.
6
Dragutin NEIÆ, Barbanski kraj u prolosti: prigodom 270-godinjice upne crkve u Barbanu,
Barban 1971, 11-12.
392
22-BERTOSA - ZHP-37.pmd 392 25.10.2005, 21:18

SLAVEN BERTOA - Tri oporuke barbanskih plemiæa (16. i 17. stoljeæe)
Kada se gradila sadanja crkva Sv. Nikole, crkveni je prostor produen sve do
zvonika koji potjeèe iz 1585. godine. Buduæi da se crkveni prostor proirio nadesno,
sav se desni zid moralo ponovno izgraditi, a moda i lijevi, iako predaja kae da
je ta strana crkve bila naslonjena na zid katela. Stara je crkva bila nia od dananje.
Crkveno se proèelje moralo graditi ponovno, jer je prostor nove crkve produljen
prema glavnim vratima. U dokumentu koji je o posveti izdala pulska biskupija
navodi se da je 1701. crkva Sv. Nikole u Barbanu sagraðena od temelja (a funda-
mentis erecta).7
Stara, a i nova crkva stajale su unutar zidina vlastelinskog katela. Zapis ispod
pjevalita pokazuje da se nova crkva i nakon posvete 1701. dovravala sve do
1708. godine. Stara je crkva imala devet drvenih oltara: Sv. Nikole, Majke Boje
od Krunice, Svih Svetih, Sv. Sebastijana, Sv. Franje Paulskog, Sv. Josipa, Sv.
Petra, Sv. Roka i Sv. Petra od Alkantare. U novoj crkvi ima pet mramornih oltara:
Sv. Nikole, Gospe od Sv. Krunice, Svih Svetih, Sv. Sebastijana i Sv. Roka. Sve ih
je kao i crkvu posvetio pulski biskup Giuseppe Maria Bottari. Oltari Sv. Sebastijana
i Sv. Roka ponovno su izgraðeni 1744., kako i pie na njima.8
Prema poznatim informacijama, barbansko se groblje oduvijek nalazilo na poloaju
dananjega: iznad mjesta, na vrhu brijega zvanog Gradiæe. Tim su nazivom itelji
obièno imenovali mjesta gdje su u davnini bila naselja. Na groblju je stajala crkva Sv.
Kria, vezana za blagdan Uzvienja sv. Kria koji se svetkuje 14. rujna. Biskupska
vizitacija iz 1831. otkriva da je barbansko groblje bilo tada u loem stanju i da je bilo
gotovo bez ograde. Zato se 1843. pristupilo temeljitom ureðenju. Groblje je smanjeno
i sagraðena je kamena ograda, a tom je prilikom uklonjena kapela Sv. Kria. Iste su
godine dokraja poruene i kapele Sv. Eleuterija, Sv. Ivana i Sv. Duha, a njihovo je
kamenje vjerojatno iskoriteno za zidanje ograde groblja.
Sve do konca 19. stoljeæa Barbanci su silazili na rijeku Rau i njezine mlinove
po postojeæim pjeaèkim stazama. Godine 1901. sagradili su cestu pokraj Sv.
Duha prema Gradiæu. Nakon to je sa sjeverne i istoène strane zaobiao vrh
brijega i groblje, taj se put prikljuèio dananjoj cesti koja vodi u dolinu Rae i
koja je prvi put ucrtana na zemljovidu iz 1883. godine.
Danas je upno groblje u Barbanu lijepo ureðeno, obzidano i okrueno zelenom
borovom umicom. U njemu poèiva i nekadanji barbanski kanonik i pisac Pietro
Stancovich / Petar Stankoviæ koji je umro 1852. godine.9
***
U Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, u ostavtini
znamenitog Barbanca Josipa Batela, opæinskog naèelnika iz 19. stoljeæa, nalazi
se niz oporuka vezanih za Barban i sela pod njegovom jurisdikcijom.
7
Isto, 12.
8
Isto.
9
Isto, 16.
393
22-BERTOSA - ZHP-37.pmd 393 25.10.2005, 21:18

Oporuka Cecilije, kæeri koparskog nobila Girolama Vergerija, poèinje naslovom

u kojem je zabiljeeno tko je bila oporuèiteljica te kada je dokument sastavljen.
Navedeno je da se radi o prijepisu. Isprava poèinje invokacijom Bojeg imena (U
ime Boje Amen), nakon koje slijedi datacija (1583., 12. indikcija, 15. rujna) i
oznaka mjesta na kojem je testament sastavljen (katel Barban, soba iznad cister-
ne). Slijede imena nazoènih osoba, odnosno pozvanih svjedoka: bili su to barbanski
kanonik Petar Filkoviæ, Jakov Krulèiæ, Jure Suina i mistro10 Battista iz Karnije
(Cargnel)11, svi iz Barbana. Cecilia, kæi koparskog nobila Gerolima Vergerija,
tjelesno bolesna, ali umno zdrava i eli objaviti u oporuci svoju posljednju elju.
Kada umre, svoju duu preporuèuje «Preuzvienom Bogu, Djevici Mariji i èitavoj
Nebeskoj Pratnji». eli da njezino tijelo bude pokopano u barbanskoj crkvi Sv.
Nikole, te da se za njezinu duu na blagdan sv. Grgura i Gospe Milosrdne izgovore
dvije mise. Nadalje, svojim voljenim sestrama, opaticama Ceciliji12 i Lauri Cererio
iz samostana Santa Chiara u Kopru, ostavila je po jedan dukat da bi molile za
njezinu duu. Njihova je majka, kako stoji u zapisu, tada bila pokojna. Svojoj
braæi, nobilima Pietru i Colmanu, te neæaku Gerolimu, sinu pokojnog brata Do-
menica, ostavlja po jedan dukat. Svu preostalu svoju imovinu, pokretnu i nepo-
kretnu, ostavlja neæakinji Antelli, kæeri brata Colmana, i proglaava je glavnom
nasljednicom pod uvjetom da se ona to prije uda. U sluèaju da se Antella ne uda,
nasljednici æe u jednakim dijelovima biti njezina braæa i sestre: Sanandrea,
Gerolimo Vergerio i Cattarina.
Izvritelji Cecilijine oporuke su koparski nobili, kapetan katela Savièente Fran-
cesco Gavardo i oporuèiteljièin neæak Alvise Grisoni, koje Cecilia moli i potièe
da izvre ono to se od njih trai. Zbog odsutnosti slubenog kancelara, koji se
nalazio u Savièenti, oporuku je sastavio barbanski kanonik Augustin Jurièiæ kojeg
je oporuèiteljica nakon to se ispovjedila i prièestila zamolila da zabiljei tu
njezinu posljednju volju. U nazoènosti spomenutih svjedoka, on je vjerodostojno
napisao sve to mu je ona naredila.13
***
Meðu dokumentima nalazi se i prijepis oporuke barbanskog kapetana Ottavija
Magagnatija i njegove supruge Giulije, rodom iz venetskoga gradiæa Castelfranca.14
10
Mistro = termin za obrtnika (Giuseppe BOERIO, Dizionario del dialetto veneziano, Venezia
1856, 418).
11
Karnija je naziv za sjeverozapadni dio Furlanije. itelj Karnije zove se Karnijac, odnosno
dijalektalno Cargnel.
12
Opatica Cecilia je kao redovnica uzela ime svoje sestre, pa su tako sestre imale isto ime: jedno
svjetovno (ono oporuèiteljièino) i drugo redovnièko (ono opatièino).
13
Arhiv HAZU, XV-30/1 A 15.
14
Arhiv HAZU, XV-30/1 A 19.
394
22-BERTOSA - ZHP-37.pmd 394 25.10.2005, 21:18

Oba su testamenta napisana 24. sijeènja 1610. i to sukladno naèinu na koji su se

sastavljali dokumenti tog tipa.15 Nakon naslova, koji sadri podatke o tome tko su
bile osobe koje su dale sastaviti oporuku, slijedi informacija da je rijeè o prijepisu
dokumenta, a ne originalu. Iza toga zabiljeen je datum, nakon kojeg poèinje
sadraj oporuke.
Dokument je sastavljen u Barbanu i to u katelu nobila Leonarda Loredana,
vlasnika i gospodara spomenutog mjesta. Navodi se dalje podatak da je nobil
Ottavio Magagnati, koji obnaa funkciju barbanskog kapetana, bolestan i lei u
krevetu. Zdravog uma, osjeta i razuma, ali bolesnog tijela, on je sebi pozvao
mjesnog kancelara i notara Francesca Zoncu da bi mu sastavio ispravu. Magagnati
je putem oporuke elio zabiljeiti svoju posljednju volju kojom bi se ponitili svi
njegovi prijanji testamenti ili naredbe. Prije svega, svoju duu eli preporuèiti
Preuzvienom Gospodinu Bogu, Blaenoj Djevici Mariji i èitavoj Nebeskoj
Pratnji. Tijelo eli predati Majci Zemlji: ukoliko se dogodi da umre u Barbanu,
izdaje naredbu da, uz dozvolu Braæe sv. Sebastijana, bude pokopan u svojoj grob-
nici koja se nalazila u glavnoj crkvi Sv. Nikole. Obred pokopa obavio bi se molitva-
ma i misom kakve bi eljela njegova supruga. Nadalje, odreðuje da od njegove
ostavtine supruga dodijeli deset dukata siromanima. Osim toga, ona ima obvezu
da muu u spomen svaki mjesec naruèi jednu malu misu za njegovu duu.16 to
se tièe pokretne i nepokretne imovine, sadanje i buduæe, oporuèitelj kao glavnu
nasljednicu imenuje spomenutu suprugu Giuliju. Kao izvritelji Magagnatijeve
posljednje volje imenovani su Giacomo Nenelli, sin pokojnog Eugenija iz Castel-
franca, te oporuèiteljev urjak Marco Dotto, sin pokojnog Luche. Autor testamenta
svoju je posljednju volju zakljuèio vlastoruènim potpisom. Kao svjedoci zabilje-
eni su Nicolò Zambelli i Petar Dianiæ koji su zbog sastavljanja oporuke slubeno
bili zamoljeni da doðu u katel.
I u sluèaju oporuke Giulije Magagnati navedeno je da se radi o prijepisu, nakon
èega nije ubiljeen datum veæ samo godina. I ovaj je testament sastavljen u Barba-
nu, u katelu feudalnog vlasnika Leonarda Loredana. Supruga barbanskog kapetana
takoðer je bila zdravog uma, osjeta i razuma. eleæi napraviti oporuku, sebi je po-
zvala kancelara i notara Francesca Zoncu, koji je zabiljeio njezinu posljednju
volju kojom su ponitene sve oporuèiteljièine prethodne izjave. Prije svega, u
sluèaju da je Gospodin Bog odluèi pozvati k sebi, Giulia Magagnati eli preporuèiti
svoju duu njemu, Hvaljenoj Djevici Mariji i èitavoj Nebeskoj Pratnji. Tijelo eli
predati Majci Zemlji i nareðuje da se ono pokopa u Castelfrancu, u crkvi Ma-
donna delle Piove, u grobnici njezina supruga.17
15
Usp. Jakov STIPIIÆ, Pomoæne povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb 1972, 148-161.
16
Messa bassa = mala misa (ili tiha misa) = misa koja se govori bez ikakve vanjske sveèanosti
(Jeronim ETKA, Hrvatska kræanska terminologija, Split 1976, 159).
17
Ottavio Magagnati imao je, dakle, dvije grobnice: jednu u Barbanu, a drugu u Castelfrancu.
395
22-BERTOSA - ZHP-37.pmd 395 25.10.2005, 21:18

Nadalje, crkvi Madonna delle Candele ostavlja dvije «baklje»,18 prema izboru
svojeg supruga, zatim veliku misu19 i ubrus od svile. Zatim je zatraila da joj se
svaka dva mjeseca slui jedna mala misa za oprost grijeha. Osim toga, izjavila je da
joj braæa moraju dati deset dukata, na ime duga od miraza, ali im je te novce darovala
ponitivi tako njihov dug. Za svojeg je glavnog nasljednika imenovala supruga
Ottavija, a kao izvritelji njezine posljednje volje upisani su Giacomo Nenelli i
oporuèiteljièin brat Alfonso. Svjedoci pri potpisivanju oporuke bili su sveæenici
Tomaso De Franceschi i Petar Dianiæ. Na lijevoj strani prijepisa stoji nadopuna
oporuke u kojoj se navodi da Giulia Magagnati svojoj slukinji Perini pored plaæe,
koja joj se treba isplaæivati, ostavlja i jedan namjeten krevet i deset dukata.
Prijepis oporuke Cecilije, kæerke koparskog nobila Girolama Vergerija
Testamento di Madonna Cecilia fiola del Magnifico Girolamo Vergerio nobile Capodistriano 1583
Copia
Nel Nome d’Iddio Amen – Correndi li anni della sua natività 1583. Indition 12, adi 15 di 7.bre.
Fatto nel Castel di Barbana, nella camera sopra la Cisterna – presenti il Reverendo messer P. Piero
Filcovich Canonicho di Barbana, Jacomo Crulcich, Zorzi Sujna, Mistro Battista Cargnel et Mistro
Bortolomio Furlan, tutti abitanti in Barbana testimoni chiamati et pregati. Nel qual loco essendo
madonna Cecilia fiola del quondam Magnifico messer Gerolimo Vergerio Nobille di Capodistria
aggravata del corpo, ma sana della mente, vol disponer del suo et far il suo ultimo testamento, et
ultima voluntà. In presenza occorrendo il caso della sua morte, raccomanda l’anima sua all’altissimo
dio, alla Vergine Marja, et a tutta la corte celestiale, il corpo veramente vol che sia sepelito nella
Chiesa di ms. San Nicolò in Barbana, lasa che li sia ditto un paro di messe di San Gregorjo, et della
Madonna della Gratia per la anima sua. Item lassa alla Reverenda Madonna Sor. Cecilia et Ma-
donna Sor. Laura Carerjo sue amade sorelle della quondam sua Madre, monace nel Monasterio di
Santa Chjara di Capodistria un ducato per cadauna, attiò habino causa di pregar il Signor dio per la
anima sua. Item lassa al eccellente Signor Pietro et Signor Colmano soi fratelli, et a Gerolimo suo
nepotte fiollo del quondam Signor Domenico suo fratello un ducato per cadauno, et questo per
contento. Il resto di tutti et cadauni sui benj quomodocunque et qualiscumque di essa testatrice
spetanti sì mobili come stabillj. Lassa a Madonna Antella sua nezza et fiolla del signor Colmano
suo fratello, la qual instituisce sua universal erede et attiò più presto se possa maritare, pel caso
della detta Madonna Antella mancasse dinanzi il suo maritare, in questo caso vol che suceda li
fratelli e le sorelle della predetta Madonna Antella.
Ciò è Sanandrea, Gerolimo Vergerjo et Cattarina egual portione, et questo disse esser suo testa-
mento ultimo, et ultima voluntate, la qual etc.
Comisarij et executori del sopra detto testamento vol che sianno il Magnifico messer Francesco
Gavardo al presente Capitanio del Castel di San Vincenti, et Signor Alvise Grisoni mio Cusino,
tutti nobilli di Capodistria, li qualli prega et essorta a dare esecucion a questa sua ultima voluntà.
18
Torza ili torzo, knjievno: torchio = naziv za vie votanih svijeæa koje su zajedno spojene sa
strane (Giuseppe BOERIO, Dizionario del dialetto veneziano, Venezia 1856, 759).
19
Messa grande = velika misa (ili sveèana misa) = misa koja se slui uz vanjsku sveèanost (J.
ETKA, 159).
396
22-BERTOSA - ZHP-37.pmd 396 25.10.2005, 21:18

Io P. Augustin Juricich Canonico di Barbana per la apsciencia del Signor Cancellier qual si
ritrova in Sanvincenti, notaj il sopradetto testamento et ultima voluntà, essendo così pregato dalla
detta testatrice dopo che la habo confesata et comunigata et fidelmente scrissi tutto quello che da lei
fu ordinato – presenti li testimonj soprascriti.
Prijepis oporuke barbanskog kapetana Ottavija Magagnatija

i njegove supruge Giulije
Testamenti degl’Ill[ustrissi]mi sig[no]ri Ottavio Magagnati Capitanio di Barbana,

e di Giulia sua Consorte da Castel Franco
Copia
Adì 24. Gennaro 1610.
Fatto in Barbana nel Castello dell’Ill[ustrissi]mo sig[no]r Lunardo Loredan Signor e Padrone di
questo Luoco, dove nel medesimo Luoco giacendo in letto l’Ill[ustrissi]mo sig[no]r Ottavio
Magagnati al presente Capitanio, sano di mente, senso et intelletto, sebben alquanto infermo del
corpo, fece chiamar a se me Francesco Zonca Nodaro Publico et al presente Cancelliero in Barbana,
acciò vogli notare questo suo Testamento et ultima volontà, la qual provagli ad ogni altro, che sin
hora havesse fatto, et ordinato.
Però, primis et ante [om]nia, raccomanda l’anima sua all’Altissimo Signor Iddio, alla Beata
Vergine Maria, et a tutta la Corte Celestiale. Il corpo veramente alla madre Terra, casocchè accorresse
la morte mentre s’attrova in questo Luoco ordena che sia posto con consenso però delli Fratelli di
San Bastian nella sua Archa posta nella Chiesa Maggior di San Nicolò, con quelli Divini Officj, et
Messe che parerà alla Magnifica Signora sua Consorte.
Item lasso, che per la detta sua Consorte sia dispensati con sua comodità a poveri di X.po D[uca]ti
X.ci, essendo anco in obbligo di fargli dire ogni Mese una Messa bassa per l’anima sua. Nel resto
de tutti, e cadauni suoi beni mobili et stabeli, presenti et futuri, instituisce sua universal herede la
Magnifica signora Giulia sua Consorte. Comissari et esecutori della sopradetta sua volontà il signor
Giacomo Nenelli quondam signor Eugenio da Castel Franco, et il signor Marco Dotto del quondam
signor Luca suo Cognato; et quello disse esser suo volere, qual sarà sottoscritto di sua propria
mano.
Presenti alle cose premesse il signor Nicolò Zambelli e Piero Dianich Testimonj a ciò chiamati
et pregati.
Ottavio Magagnati Capitanio
Segue il testamento di sua moglie

Copia
1610.
Fatto in Barbana nel Castello dell’Ill[ustrissi]mo sig[no]r Lunardo Loredan Signor e Padrone di
detto Luoco.
Dove la Magnifica Signora Giulia moglie dell’Ill[ustrissi]mo sig[no]r Ottavio Magagnati al
presente Capitano in Barbana, sana di mente, senso et intelletto, la quale volendo far il suo Testa-
mento, ha fatto chiamar a se me Francesco Zonca Nodaro Publico, et al presente Cancelliero in
397
22-BERTOSA - ZHP-37.pmd 397 25.10.2005, 21:18

Barbana, acciò vogli notar quello suo volere et ultima voluntà, la qual prevalga ad ogni altra, che
sin hora havesse fatto.
Però in primis et ante [om]nia, caso che piacesse così al Signor Iddio di levarla da quello mondo,
raccomanda l’anima sua al Signor Iddio, alla Gloriosa Vergine Maria, et a tutta la Corte Celestiale,
il corpo veramente alla Madre Terra, il qual hordena sia sepolto a Castel Franco alla Madonna delle
Piove, nell’Arca del sopradetto Ill[ustrissi]mo suo Consorte.
It[e]m io lasso alla Madonna delle Candiele dui Torze di quel che parerà al detto mio Consorte,
una Messa grande, et il faziol di seda da cao.
Item disse: io lasso che sia mandato per remission delli mei peccati uno a San Francesco d’Assisi.
It[e]m disse: io lasso che ogni dui Mesi mi sia detto una Messa bassa da morte per remission de
mei peccati.
It[e]m disse: io devo havere per r[est]o di dotte da mei fratelli Ducati 10. li quali gli lasso et
dono, non volendo che da alcuno in alcuno gli siano più dimandati. Nel r[est]o di tutta la mia, lasso
et instituisco mia universal herede il sopradetto Ecc[ellentissi]mo sig[no]r Ottavio mio Consorte.
Commissari et esecutorj del sopradetto mio Testamento instituisco il sig[no]r Giacomo Nenelli
et il sig[no]r Allfonso mio fratello.
Presenti alle cose premesse D. Tomaso De Franceschi, e D. Piero Dianich t[es]t[imon]ij.
S lijeve strane stoji: Disse: io lasso a Perina mia Massara che gli sia dato un letto fornito, et
Ducati dieci, et quello oltre il Salario che li venirà.
Summary
The Testaments of Nobles from the Town of Barban in Istria

(16th and 17th Centuries)
In this paper the author presents three testaments from the legacy of Josip
Batel, the mayor of Barban in the 19th century, that have been kept in the Archives
of Croatian Academy of Arts and Sciences in Zagreb: the testament of Cecilia,
daughter of a nobleman Girolamo Vergerio from Koper (Capodistria), as well as
the testaments of a military captain of Barban Ottavio Magagnati, and his wife
Giulia, the latter coming from the town of Castelfranco in the Veneto region. The
documents are rather interesting for the analysis, particularly for the history of
the town of Barban.
Key words: Barban, Barban region, Istria, Josip Batel legacy, Early Modern
Age.
398
22-BERTOSA - ZHP-37.pmd 398 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
(1994-2004)
22A-PREDLIST PRIKAZI-RECENZIJE - ZHP-37.pmd

399 25.10.2005, 21:18
22A-PREDLIST PRIKAZI-RECENZIJE - ZHP-37.pmd
400 25.10.2005, 21:18
Recenzije i prikazi
LIONEL CASSON, Travel in the Ancient World, drugo izmijenjeno i

proireno izdanje, The John Hopkins University Press, Baltimore i
London 1994, 392 str.
Lionel Casson, jedan od najcjenjenijih amerièkih specijalista za antièku povijest,

umirovljeni je profesor emeritus Sveuèilita u New Yorku. Tijekom svog dugogodinjeg
izuèavanja povijesti staroga vijeka napisao je raznovrsne studije o antièkom pomorstvu,
brodovima i mornarima, a bavio se svakodnevnim ivotom starog Egipta i Rima. Ships
and Seamanship in the Ancient World, The Ancient Mariners i Travel in the Ancient World
najznaèajnije su Cassonove knjige i danas neophodni priruènici za svakog tko se bavi
sredozemnim komunikacijama, trgovinom i mornaricom.
U knjizi Travel in the Ancient World, Lionel Casson sveobuhvatno prikazuje komu-
nikacije u starome vijeku. Kroz tri velike cjeline i 19 poglavlja autor interpretira dostupna
vrela, biljei i analizira putovanja od najstarijih vremena Staroegipatskog kraljevstva,
preko grèkih i rimskih vremena, do kræanskih hodoèasnika 5. i 6. stoljeæa.
Knjiga se prvi put pojavila 1974. godine u tvrdom uvezu. Drugo, izmijenjeno i do-
punjeno izdanje, izalo je 1994. godine u mekom formatu. Osnovni tekst uglavnom je
ostao neizmijenjen (zamjetne su sitne korekcije). Najveæe promjene doivjele su biljeke
koje su dopunjene novijom literaturom i izdanjima izvora. Karte i ilustracije nisu se
mijenjale.
Prva velika cjelina, Bliski Istok i Grèka, podijeljena je na pet poglavlja u kojima autor
obraðuje temeljne probleme vezane uz problematiku putovanja od 3000. god. pr. Kr. do
300 god. pr. Kr. Na stotinjak stranica teksta obuhvaæeni su svi aspekti vezani uz promet,
pomorstvo, pomorska istraivanja, komunikacije, trgovinu, smjetaj i zabavu putnika,
sportska natjecanja, vjerska hodoèaæa itd. Casson je obraðenu problematiku vjerno
dokumentirao svim raspoloivim izvorima, bilo pisanim (saèuvana pisma na papirusu,
glinene ploèice, izvjetaji putnika-pisaca), bilo materijalnim arheolokim ostacima
brodova, prikazima brodova na grèkim vazama ili crteima u egipatskim grobnicama.
Posljednje poglavlje obraðuje Herodota, prvog putnika pisca.
Druga, najbolje dokumentirana cjelina, Putovanja u vrijeme Rima, na preko stotinu
stranica prikazuje razlièite aspekte putovanja do propasti antièkog svijeta u 6. stoljeæu. U
posljednja dva stoljeæa prije Krista, pod vodstvom Rimske Republike, a kasnije i Carstva,
Sredozemlje postaje jedinstveni svijet. U takvom se okruju odvijao sav promet i trgovina,
a sve je podreðeno jedinstvenoj metropoli Rimu. Èitav niz saèuvanih izvora iz tog perioda
omoguæio je Cassonu da obradi mikrohistoriju i uðe u svijet samih putnika. Izdvojio bih
neke od najzanimljivijih segmenata obraðenih u osam poglavlja: oprema putnika (obu-
hvaæene su sve potreptine koje putnicima mogu zatrebati na razlièitim putovanjima na
kopnu ili moru), odlazak na odmor (u kojem obraðuje rimske vile), putovanja morem
(tipovi brodova, povoljni godinji periodi za putovanja morem, razlozi plovidbe, luke,
mornare, pomorske trgovce, gusarstva itd.), kopnene prometnice (rimske ceste, putovanja
kopnom, razlièita sredstva prometa: kola, konje, magarce, volove, razloge putovanja,
razbojnitva, obavezne potreptine putnika, smjetaj putnika uz prometnice: restorane,
krème, zabavu putnika, zadovoljavanje seksualnih potreba putnika, javne kuæe, prehrana),
rimsku potu.
401
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 401 25.10.2005, 21:18

Posljednja, treæa velika cjelina, Turisti i turizam u rimsko vrijeme, detaljno opisuje
zaèetke turizma. Obraðeni su razlièiti izvori koji su koristili putnicima u stranim zemljama
prilikom razgledavanja, najprivlaènija mjesta odlaska na turistièka putovanja, muzeji,
razgledavanja, zabava turista, obavezne potreptine turista, sveta mjesta.
Nabrojani su samo neki od najzanimljivijih aspekata koje je Lionel Casson kao vrsni
poznavatelj antièke povijesti obradio u svome djelu. U svjetskoj historiografiji gotovo da
ne postoji sinteza koja se moe mjeriti s ovim kapitalnim djelom. Postoje neki radovi i
knjige koje obraðuju problematiku putovanja, ali je uvijek rijeè o djelima koje obraðuju
samo pojedine njezine aspekte. Najèeæe je rijeè o knjigama koje se prvenstveno bave
problematikom Rimskoga Carstva, ali samo u nekim njezinim segmentima.
U ovom se neizostavnom priruèniku nalaze i èetiri karte (Bliski i Daleki istok, Mediteran
i Crno more, Istoèni Mediteran i Afrika i Zapadna Europa) kojima se upuæuje zamjerka.
Naime, prve se tri odnose na prolost staroga vijeka, a èetvrta karta (Afrika i Zapadna
Europa) prikazuje tanko iscrtane granice dananjih europskih i afrièkih drava. Kad je
veæ izdavaè upotrijebio tu suvremenu kartu, trebao je unijeti sve politièke promjene nastale
u razdoblju od 1990. do 1994. godine kada je knjiga tiskana. Uz navedene karte, knjiga je
opremljena s 20 crtea i slika koji prikazuju razlièite aspekte antièkih komunikacija i
segmente putovanja.
Na kraju, preporuèujem knjigu Lionela Cassona svakomu koga zanima antièka
svakodnevica, naroèito u periodu Rimskoga Carstva.
Mladen Tomorad
CHARLES FREEMAN, Egypt, Greece and Rome Civilizations of the

Ancient Mediterranean, Oxford Univesity Press, Oxford 1996.
Cijenjeni britanski historièar Charles Freeman, knjigomEgypt, Greece and Rome

Civilizations of the Ancient Mediterranean, na estotinjak nas stranica provodi kroz sredo-
zemni svijet. Pritom pokuava uputiti na osnovne probleme interpretacije vrela i prolosti
Sredozemlja, a panju usmjeriti prema drutvenom razvoju, kulturi i religiji. Ovo relativno
novo djelo, izalo potkraj 1996. godine, u trideset poglavlja obuhvaæa veliki vremenski
raspon od poèetaka egipatske civilizacije (oko 4000. god. pr. Kr.) do arapskog osvajanja
Egipta (642). Autorova panja usmjerena je na tri najveæe civilizacije Sredozemlja: Egipat,
Grèku i Rim, no u djelu nisu zapostavljeni ni drugi narodi (Etruèani, Kelti, Hetiti, Fenièani,
idovi, Babilonci, Perzijanci i dr.) èiji se kulturni i povijesni uspon i pad odvija na obalama
Sredozemlja.
Ovo suvremeno, nadasve zanimljivo i lako èitljivo djelo nadahnuto je komparativnim
istraivanjima drugih povijesti bliskih znanosti: arheologijom, povijeæu umjetnosti,
sociologijom, filozofijom, povijeæu knjievnosti i ekonomijom. Osnovna se koncepcija
temelji na pokuaju da se, u kontekstu politièkog, drutvenog i ekonomskog razvoja na
prostoru Sredozemlja, prikau najosnovnije promjene, tekovine i meðusobni odnosi gore
402
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 402 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
spomenutih kultura. Pritom je najveæa panja posveæena umjetnosti, arhitekturi, knjiev-

nosti, filozofiji i vjeri. Upravo je zadivljujuæe kako je autor, uza sve gore reèeno, uspio na
relativno malom broju stranica obuhvatiti gotove sve povijesne liènosti i dogaðaje koji su
od presudne vanosti za povijest tog prostora. Zato je rijeè o djelu koje predstavlja znaèajan
napredak u istraivanju povijesti i kulture sredozemnog bazena, èije je izrazitije kompara-
tivno istraivanje zapoèelo u drugoj polovici XX. stoljeæa.
U prvom poglavlju, Ponovno otkrivanje antièkog svijeta, autor razmatra s kojim se sve
problemima treba suoèiti suvremeni povjesnièar pri prouèavanju jedne ovako sloene
cjeline. Veæ ovdje se uoèava danas obvezni komparativni pristup istraivanju i suradnja s
povijesti bliskim znanostima, èime se stvara pretpostavka za moguæi istraivaèki put bu-
duæim generacijama.
Od drugog do petog poglavlja, Freeman prati uspon i pad egipatske civilizacije, «dara
Nila», od osnivanja Starog kraljevstva do otprilike 500. god. pr. Kr., odnosno do perzijskih
osvajanja i poèetaka veæih dodira s grèkom civilizacijom. U ovom djelu knjige treba
izdvojiti èetvrto poglavlje, Svakodnevni ivot u Novom egipatskom kraljevstvu, u kojem
se na temelju najnovijih arheolokih istraivanja (provedenih tijekom sedamdesetih i
osamdesetih godina) prikazuju graditeljstvo, ekonomija, tekoæe s kojima se susreæe sta-
novnik egipatskih naselja, obitelj i seks, duina ivota i odnos prema smrti.
Peto poglavlje, Drevni Bliski istok od 3500-500. g. pr. Kr., bavi se prvim gradovima i
kulturama Sumerana, Babilonaca, izumom pisma, Asircima, idovima, Fenièanima i us-
ponom Perzije. Kada je rijeè o bilo kojoj od tih kultura, to vrijedi i za èitavo djelo,
autorovo polazite nije politièka dogaðajnica nego drutvo i nasljeðe odreðene kulture.
Povijesne liènosti spominju se samo u kontekstu odreðenih vanih prekretnica i dostignuæa
pojedine kulture.
Od estog do devetog poglavlja obuhvaæen je razvoj Grèke od minojskog perioda do
kulturnih promjena arhaièkog vremena. Posebna je panja pridana Homeru i Hesiodu, te
migracijama i ivotu Grka izvan Grèke. Obraðen je i nastanak polisa te prvi tirani i tiranija.
Herodot, «otac povijesti», i perzijski ratovi obraðuju se u desetom poglavlju. Ipak, u
ovom dijelu koji se uglavnom bavi Grèkom posebno valja izdvojiti dijelove o svako-
dnevnom ivotu u grèkim polisima (jedanaesto), religiji i kulturi (dvanaesto), pojavi demo-
kracije kao obliku vladavine u Ateni (trinaesto) i grèkoj filozofiji i knjievnosti (èetrnaesto).
Od petnaestog do sedamnaestog poglavlja obuhvaæaju meðusobne ratove izmeðu grèkih
polisa, pojavu Aleksandra Makedonskog, irenje Grka istoènim Sredozemljem i nastanak
helenistièke kulture kao nasljeða drevnog Istoka i grèke kulture.
U osamnaestom poglavlju autor nas uvodi u prolost Apeninskog poluotoka, èiji je
prostor u centru zbivanja u iduæih deset poglavlja. Ovdje se susreæemo s kulturom Etru-
èana, nastankom Rima te rimskim kraljevstvom, republikom i carstvom. U ovom dijelu
knjige valja izdvojiti poglavlja: dvadeset i èetvrto u kojem se razmatra administracija i
obrana carstva te graditeljske sposobnosti Rimljana, dvadeset i peto u kojem se izuèava
drutvo i ekonomija carstva te dvadeset i sedmo gdje je posebna panja pridana ranom
kræanstvu i religijskom utjecaju Istoka.
U dvadeset i devetom te u tridesetom poglavlju predoèava pojavu «Nove Europe» i
Bizanta koji se temelje na tradicijama proteklih èetiri tisuæe godina razvoja sredozemnog
prostora.
Posljednje poglavlje knjige nosi naziv Naslijeða u kojem autor prikazuje utjecaj kultura
Sredozemlja preko srednjeg vijeka pa sve do naih dana. Izrazito je naglaen utjecaj grèkih
403
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 403 25.10.2005, 21:18

i rimskih stilova u graditeljstvu èiji su oblici prisutni i danas, zatim utjecaj klasiène kulture
u vrijeme humanizma i renesanse. Prisutan je i osvrt na religijsku ostavtinu antike prisutne
u kræanstvu. O naslijeðu istoènih kultura Egipta i Bliskog istoka autor govori u sklopu
opisa velikog interesa zapadnih istraivaèa za istraivanjima tijekom XIX. i XX. stoljeæa.
Velik dio knjige posveæen je religiji, koja u posljednjih nekoliko poglavlja, zauzima
vrlo vano mjesto. Utjecaj i vanost religije najbolje se odraava u vrijeme rimske vla-
davine (od I. st. pr. Kr. do V. st. n. e.) kada se Carstvom ire razni orijentalni kultovi i
religije èija se nasljeða i utjecaji djelomièno osjeæaju i danas. Nesumnjivo najvaniji
doprinos djela je kratak prikaz svakodnevnog ivota svake od obuhvaæenih kultura obra-
ðenih na temelju najnovijih istraivanja i interpretacije izvora kao i dijelovi o ivotu
ena. Autor pri obradi odreðenih kultura polazi od najnovijih arheolokih otkriæa, analize
historièara i sociologa, a sve je potkrijepljeno zanimljivim primjerima iz relevantnih izvora.
Vrlo su interesantni i dijelovi o seksualnom ivotu i homoseksualnosti, odnosno teme
kojima se u posljednjih nekoliko desetljeæa bavi sve veæi broj istraivaèa raznih struka.
Djelo je tvrdo ukorièeno i bogato opremljeno s 18 povijesnih karata, osamdesetak vrlo
kvalitetnih crno-bijelih i kolor fotografija na odliènom papiru, tridesetak stranica krono-
logije od 4000. god. pr. Kr. do 642. god. n. e. (str. 584-612). Povijesne karte obuhvaæaju
sve najznaèajnije promjene na Sredozemlju, pa su stoga vrlo korisne. Velika vrijednost
djela su tzv. sugestije za daljnje èitanje u kojem je autor sastavio vrijedan popis literature
(od sedamdesetih godina do sredine devedesetih XX. stoljeæa) podijeljen prema regijama
i problemima (str. 564-583). Literatura koja je obuhvaæena «sugestijama» uglavnom je
saèinjena od djela nastalih ili prevedenih na engleski jezik.
Mladen Tomorad
DAVID FRANKFURTER, Religion in Roman Egypt Assimilation and

resistance, Princeton University Press, New Jersey 1998, 316 str.
David Frankfurter (roðen 1963. godine), radi kao Professor na Odsjeku povijesti i
religioznih studija (History and Religious Studies) Sveuèilita u New Hampshireu. Pored
knjige Religion in Roman Egypt Assimilation and resistance, autor je i Elijah in Upper
Egypt: The Apocalypse of Elijah and Early Egyptian Christianity. Za ovu je knjigu Frank-
furter 1999. dobio nagradu za prouèavanje religije u okviru povijesnih istraivanja koje
sponzorira Amerièka akademija za religiju (American Academy of Religion).
Ova zanimljiva studija privukla me svojim naslovom i sadrajem nedugo nakon njezina
objavljivanja 1998. godine. Veæ se nekoliko godina interesiram za razdoblje egipatske
povijesti nakon tzv. klasiènog kraja njezine povijesti koja se u egiptologiji datira 332.
god. pr. Kr., odnosno dolaskom Aleksandra Makedonskog u Egipat. Egipatska povijest u
razdoblju Ptolemejeviæa i tijekom Rimskog Carstva èesto je privlaèila pozornost klasiènih
arheologa, povjesnièara antièkog razdoblja, klasiènih filologa i papirologa, povjesnièara
umjetnosti i, na kraju, povjesnièara religije. U svom tom cijepanju struke, dananji istrai-
404
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 404 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
vaèi èesto sve vie razdjeljuju svoja istraivanja, pa se tako rijetko susreæemo s cjelovitim
djelima koja zadiru u problematiku istraivanja kulturnih promjena i sudbine egipatske
religije u periodu od 1. st. nae ere kada kræanstvo sve vie prodire u Egipat. David
Frankfurter se tako u navedenoj knjizi bavi pitanjem, to se dogaða sa starom vjerom veæ
ionako izmijeanog stanovnitva Egipta (starosjedioci, Grci, Rimljani, strani trgovci i
vojnici).
Kroz sedam velikih poglavlja Frankfurter postupno ocrtava povijest kristijanizacije
Egipta u periodu od 1. do 6. stoljeæa nae ere, odnosno periodu od rimskog do bizantskog
Egipta. Na temelju antropolokih i arheolokih izvora i dokaza, Frankfurter u svojoj studiji
prikazuje da religija klasiènog faraonskog Egipta nije naglo ièezla, kako se èesto dri,
osobito od poèetka 4. stoljeæa. Prema Frankfurterovim istraivanjima vidi se kako su se
centri stare vjere prebacili iz politièkih sredita moæi u sela i kuæe obiènih stanovnika,
seljaka, gdje se ona oèuvala i nakon arapskih osvajanja u 7. stoljeæu.
Frankfurter trai tragove kontinuiteta staroegipatske religije do perioda arapskih
osvajanja preko pojave pojedinih kultova bogova (npr. Izida, Serapis, Bes), kultnih svetita
koja sve vie prelaze u ruralne krajeve, utjecaja stare religije na kræanstvo, promjena
koje doivljavaju staroegipatski kultovi u kasnijim razdobljima, magiène primjene staro-
egipatske religije u svakodnevnom ivotu, promjene u ivotu sveæenstva, vjere Kopta i
povijesti kræanstva u Egiptu te utjecaja stare vjere i proroèita na novu dominantnu vjeru
kræanstva.
Zbog kompleksnosti materije u ovom kratkom osvrtu teko je ulaziti u neke veæe analize
Frankfurterovih istraivanja. Svaki kult i svako sredite kulta koje autor obraðuje jedin-
stveno je i stoga se ne moe izdvojiti iz cjeline. Frankfurterova knjiga mijenja ranije teze
koje su zastupljene u literaturi prema kojima se staroegipatska vjera ugasila unitenjem
velikih svetita Serapisa i Izide u Aleksandriji potkraj 4. stoljeæa.
Knjiga je opremljena kartom Egipta iz rimskog razdoblja (30. god. pr. Kr. do 642.
god.), koja je preuzeta iz knjige Alana K. Bowmana Egypt after the Pharaohs (Berkeley
1986), popisom kratica (XI-XVI) i odabranom bibliografijom (str. 285-306). U knjigu su
ukljuèene 24 slike koje nisu ukljuèene u tekst nego su izdvojene kao posebna cjelina (str.
83-96).
Ovu nagraðivanu knjigu preporuèujem svima koji se bave egipatskom religijom i raz-
vojem kræanstva u rimskom i bizantskom razdoblju, ali i svim drugim istraivaèima i
zaljubljenicima u antièku povijest.
Mladen Tomorad
405
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 405 25.10.2005, 21:18

ANALI 42, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku,

Dubrovnik 2000, 371 str.
42. broj Anala, dosljedno svojoj tradiciji, donosi niz relevantnih èlanaka iz povijesti
Dubrovnika i ireg prostora obalne Dalmacije.
Niz od trinaest radova zapoèinje èlankom Gherarda Ortallia, «Mleci i Konstantinopol:
latinski bizantinizam» (str. 9-20), u kojem se analizira povezanost rane mletaèke povijesti
s Bizantom. Taj odnos autor odreðuje sintagmom «latinski bizantinizam» istièuæi da u
odnosu Mletaka i Bizanta nije rijeè o dva entiteta koja su se vremenski postupno udaljavala,
kako se obièno misli, nego o istoj, iako razlièitoj kulturi, izrasloj na antièkim rimsko
bizantskim temeljima. Relja Seferoviæ u èlanku «Shvaæanje autoriteta u djelu Tractatus
de Ecclesia Ivana Stojkoviæa» (str. 21-52) analizira naèela obnovljene kræanske zajednice
koja je prema koncilijaristièkoj teoriji osmislio i u djelu Tractatus Ecclesia objavio
dubrovaèki dominikanac Ivan Stojkoviæ (1392/95-1443). Autor analizira Stojkoviæeve
stavove o odnosu Istoène i Zapadne crkve, o primatu pape, jednakosti kræana te o nagla-
enoj ulozi sveuèilita u pitanju vjere kao tijela komplementarnog pravoj vjeri. Vesna
Mioviæ u èlanku «Turske priznanice o uplaæenom dubrovaèkom haraèu» (str. 53-77) ana-
lizira priznanice za gotovo 200 uplaæenih haraèa to ih je Dubrovnik isplaæivao od 1458.
pa do svoje propasti 1804. godine. Autorica donosi zanimljive uvide o velièini i vrsti
novca kojim je haraè plaæan, imena poklisara koji su ga nosili, mjesta i nadnevke predaje
itd. Ðivo Baiæ u èlanku «Dubrovaèki top Guter» (str. 79-100) donosi podatke o zname-
nitom dubrovaèkom ljevaèu topova i zvona Ivanu Krstitelju Rabljaninu (1475?-1540)
popraæene prièom o sudbini njegova ponajboljeg djela topa Guter potopljena u po-
kuaju skidanja s tvrðave Lovrijenac. Antun Pavekoviæ u èlanku «Gunduliæev Osman
kao antropoloki problem» (str. 101-129) ispituje antropoloke korijene Gunduliæeva
Osmana ièitavajuæi u njemu moderan izraz temeljnih istina o èovjeku i èovjeèanstvu.
Autor ih razlae u odnosu sredinjeg lika epa, sultana Osmana i Gunduliæa kao naratora,
videæi u tom rivalskom odnosu potrebu simbolièkog razrjeavanja unutarstalekog sukoba
vlastele kao zatvorene socijalne skupine. U èlanku Nelle Lonze, «Dravni pogrebi u
Dubrovniku (17.-18. st.)» (str. 131-148), autorica prikazuje i analizira promjene unutar
ceremonijala dravnih pogreba najistaknutijih predstavnika dravne i crkvene vlasti
Dubrovaèke Republike: kneza, dravnog tajnika, nadbiskupa te stonskog biskupa kroz
17. i 18. st. Otkriva ritualnu slojevitost i postupnu teatralizaciju pogrebnog rituala te u
komparativnoj analizi s drugim europskim sredinama utvrðuje i tumaèi posebnosti
dubrovaèkih pogrebnih rituala. Vesna Èuèiæ u èlanku «Poljski knez Aleksander Sapieha i
Dubrovnik» (str. 149-172) prati putovanje poljskog kneza Aleksandera Sapiehe (1773-
1812) u Dubrovnik i njegov boravak u Dubrovniku 1804/05. godine. Sapieha je bio prirodo-
znanstvenik, slavenofil, tajni agent i organizator obavjetajne slube. Autorica prati njegove
kontakte s nekim uglednim Dubrovèanima i analizira osnove tih veza. Nenad Vekariæ u
èlanku «Rekonstrukcija sadraja unitenih arhivskih vrela u ratu 1991./2. godine: Status
animarum de 1786 Cruciza, Bannicchi, Tarnova, Mravigniza» (str. 173-184) donosi
rekonstrukciju knjige Stanja dua stradale u ratu 1991/92. godine. Knjiga je saèuvana
zahvaljujuæi prethodnom demografskom istraivanju kojemu je bila izvor. Ivan Pederin
u èlanku «Car Franjo I. prema Dalmaciji i Boki (1791.-1806.)» (str. 185-205) analizira na
temelju spisa iz ostavtine cara Franje I., koji se èuvaju u beèkom Haus-Hof und Staats-
406
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 406 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
archivu, planove osuvremenjavanja uprave u Dalmaciji u razdoblju prve austrijske vlada-

vine (1798-1806). Autor primjeæuje da su reformistièki pokuaji imali ishodite u tere-
zijanskim i jozefinskim reformama, ali da su uvaavali i mjesne tradicije i obièaje to je
bilo jamstvo njihove provedivosti. Ivo Periæ u èlanku «Meðustranaèke politièke borbe u
Dubrovniku za prevlast u opæinskom vijeæu (1890.-1899.)» (str. 207-229) donosi iscrpan
opis upravnog i politièkog ustroja austrijske krunovine Dalmacije i prikazuje politièko
suparnitvo izmeðu narodnjaka i srpsko-autonomake koalicije za vlast u Dubrovniku u
vremenu u kojem je vlast u Opæinskom vijeæu bila u rukama srpsko autonomake koalicije.
Zdravka Jelaska-Marijan u èlanku «Nastanak parobrodarskog drutva Jugoslavenski Lloyd
i poslovanje drutava èijim je zdruivanjem nastalo» (str. 231-272) tragom zapisnika
skuptina parobrodarskih dionièkih drutava Atlantska plovidba «Ivo Raèiæ» i Jugosla-
vensko-amerikanska plovidba analizira njihovo poslovanje i put njihova zdruivanja u
tvrtku Jugoslavenski Lloyd. Autorica takoðer tragom istih izvora prati prve godine po-
slovanja jugoslavenskog Lloyda. Lovorka Èoraliæ u èlanku «Iz prolosti Boke: Peratani
i hrvatska bratovtina Sv. Jurja i Tripuna u Mlecima» (str. 273-293) prikazuje peratansku
zajednicu u Mlecima u 17. i 18. st.. Na temelju graðe iz mletaèkih arhiva autorica analizira
naèin i oblike sudjelovanja Peratana u hrvatskoj bratovtini u Mlecima, njihovu zastuplje-
nost u tijelima bratovtine, njezinom karitativnom djelovanju i drugim aktivnostima Tako-
ðer, u radu se analiziraju i spomeni bratovtine u oporukama perakih iseljenika. Nikola
Anuiæ u èlanku «Tipologija otklona od tradicionalne imenske denominacije u Podgori u
Makarskom primorju» (str. 295-342) analizira promjene u tradicionalnom imeniku Pod-
gore. Autor pokuava dovesti u odnos raspadanje tradicionalne denominacijske strukture
i drutvena, odnosno ideoloka strujanja u 20. st.
Èasopis zavrava sjeæanjem na dvoje istaknutih znanstvenih i kulturnih radnika koji
su podrijetlom i djelovanjem vezani za Dubrovnik Slavica Stojan: Miljenko Foretiæ
(1939-2003) (str. 343) i Goran Vukoviæ: Dubravka Beritiæ (1917-2003) (str. 344) te
nizom osvrta i ocjena recentnih historiografskih izdanja mahom iz povijesti Dubrovnika:
Nella Lonza: Zdenka Janekoviæ Römer, «Viegradski ugovor temelj Dubrovaèke repu-
blike», Zagreb: Golden marketing, 2003; Baria Krekiæ: Marianna D. Birnbaum, «The
Long Journey of Gracia Mendes», Budapest New York: Central Europian University
Press, 2003; Mihaela Vekariæ: Giulio Fenicia, «Il Regno di Napoli e la difesa del Medi-
terraneo nel eta di Filipo II (1556-1598), Organizzazione e finanziamenti», Bari: Cacucci
Editore, 2003; Ivo Pranjkoviæ: «Plurilingvizam v Evropi 18. stoletja» (ur. Fedora Ferluga
Petronio). Maribor: Slavistièno drutvo, 2002; Stjepan Æosiæ: Robin Harris, «Dubrovnik
A History», London: SAQI, 2003; Zdenka Janekoviæ-Römer: Bernard Stulli, «Studije iz
povijesti Dubrovnika», Zagreb: Konzor, 2001; Irena Benyovsky: Lovorka Èoraliæ, «Hrvat-
ski prinosi mletaèkoj kulturi», Zagreb, Dom i svijet, 2003; Lovorka Èoraliæ: «Hrvati
Boke kotorske (Zbornik Pomorskog muzeja Orebiæ, posebno izdanje)», Orebiæ: Sveuèilite
u Zadru i zaklada «Dr. Cvito Fiskoviæ», Orebiæ, 2003; Marijana Hamerak: Ivan Lozica,
«Poganska batina», Zagreb: Golen marketing, 2002; Tatjana ariæ: Joko Radica, «Sve
nae Dakse. Hrvatski jug u vrtlogu Drugog svjetskog rata i jugokomunistièke strahovlade»,
Dubrovnik: Matica Hrvatska Dubrovnik, 2003. (str. 350-371).
Nikola Anuiæ
407
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 407 25.10.2005, 21:18

PRILOZI 29, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo 2000, 478 str.
Institut za prouèavanje radnièkog pokreta osnovan je u Sarajevu 1959. godine s ciljem

prouèavanja ponajprije povijesti radnièkog (socijalistièkog i komunistièkog) pokreta i
NOB-a u Bosni i Hercegovini, no njegovi su se djelatnici ujedno bavili i drugim temama
novije povijesti. Godine 1973. preimenovan je u Institut za istoriju, proirujuæi podruèje
djelovanja na istraivanje tema iz srednjeg vijeka, osmanskog, austrougarskog, meðuratnog
i socijalistièkog razdoblja. Institut je 1965. godine poèeo izdavati èasopis Prilozi za istoriju
radnièkog pokreta (od 1973. pod imenom Prilozi) i do 2004. izilo je 33 broja. Osim
toga, do danas je organizirao brojne znanstvene skupove, a njegovi su djelatnici objavili
preko 1600 bibliografskih jedinica (monografije, zbirke izvorne graðe, rasprave, èlanci,
osvrti i prikazi).
U organizaciji Instituta za istoriju i Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu odran je
4. i 5. veljaèe 1999. u Sarajevu meðunarodni znanstveni skup «Historiografija o Bosni i
Hercegovini (1982.-1999.)» s ciljem valorizacije historiografske produkcije tijekom
posljednja dva desetljeæa. U biti, radi se o nastavku «Savjetovanja o historiografiji Bosne
i Hercegovine (1945.-1982.)» koji su odrani u Sarajevu 11. i 12. veljaèe 1982. (vidi:
ANUBIH, Posebna izdanja, knjiga LXV, Sarajevo 1983).
Referati, proèitani na skupu, objavljeni su u 29. broju Priloga, ujedno posveæenom
akademiku dr. Enveru Rediæu, dugogodinjem direktoru i osnivaèu Instituta za istoriju,
povodom njegova 85. roðendana i 40. godinjice postojanja i rada Instituta.
Ovaj broj Priloga koji obuhvaæa èak 478 stranica zapoèinje uvodnom rijeèju redakcije
i dvama posebno napisanim èlancima o dr. Enveru Rediæu. Tomislav Iek (Drutveno
znanstveni portrait akademika Envera Rediæa (u povodu 85 godina ivota), str. 13-23)
prikazao je Rediæev ivot i znanstveni opus, a Budimir Milièiæ (Bibliografija radova
akademika Envera Rediæa za period 1991.-2000. godine, str. 25-29) sastavio bibliografiju
njegovih novijih radova. Zatim slijede rijeèi s otvorenja skupa (str. 31-33), pozdravni
telegrami koje je Institut zaprimio povodom skupa i obljetnice (str. 35-38), te kraæi osvrt
direktora Instituta Ibrahima Karabegoviæa na njegovo dosadanje djelovanje (U povodu
èetrdesetogodinjice postojanja i rada Instituta za istoriju (kratak osvrt), str. 39-44).
U nastavku je nakon kraæeg uvoda iz pera Ibrahima Karabegoviæa objavljen 21 referat
koji je proèitan na skupu i svaki od njih ima saetak na engleskom jeziku.
Meðu najdragocjenije priloge slobodno moemo uvrstiti radove Esada Kurtoviæa o
historiografiji srednjeg vijeka (Historiografska literatura o srednjovjekovnoj Bosni
objavljena u zemlji i inostranstvu (1980.-1998), str. 49-88), Enesa Pelidije o osmanskom
razdoblju (Osnovni rezultati bosanskohercegovaèke historiografije osmanskog perioda
(od 1943. do kraja XVIII stoljeæa, u posljednje dvije decenije XX stoljeæa, str. 89-109),
Ahmeda Alièiæa o problematici 19. stoljeæa (Historiografska literatura koja se odnosi na
historiju Bosne i Hercegovine u 19. stoljeæu, str. 111-116), Zijada ehiæa o austrougarskom
razdoblju (Historiografska literatura o Bosni i Hercegovini u austrougarskoj epohi (1878.-
1918.) objavljena u zemlji i inozemstvu posljednje dvije decenije (1980.-1998.), str. 117-
139), Tomislava Ieka o razdoblju izmeðu dva svjetska rata (O nekim aspektima pristupa
i tumaèenja historiografske literature o BiH u periodu 1980.-1998. (period 1918.-1941.),
str. 163-182), Rasima Hurema i Seke Brkljaèe o Drugom svjetskom ratu (Historiografska
literatura o Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu objavljena nakon 1980. godine
408
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 408 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
u zemlji i inostranstvu, str. 141-161), te Senije Miliiæ (Historiografska literatura o Bosni

i Hercegovini, objavljena u zemlji i inostranstvu, a koja se odnosi na socijalistièki period
(1945.-1992.), str. 183-206) i Budimira Milièiæa (Istoriografska istraenost izvorne baze
i prouèenost sela u Bosni i Hercegovini 1945.-1956. godine, str. 207-321) o socijalistièkom
razdoblju. Naalost, u tim preglednim radovima autori se zbog obilnosti obraðene litera-
ture nisu mogli posvetiti njezinoj iscrpnijoj valorizaciji.
Enver Rediæ (Istoriografija o «muslimanskoj naciji», str. 233-244) svojim je prilogom
izaao izvan zadanoga kronolokog okvira. Naime, on je prikazao utjecaj socijalistièkih
vlasti na suvremene procese projektom «Stav Muslimana BiH u pogledu nacionalnog
opredjeljivanja (1967.-1979.)».
Isti je sluèaj s Muhamedom Neziroviæem («Historija bosanskih Jevreja» Moe (Rafaela)
Atijasa - Zeki Efendije, str. 245-260), koji je prikazao nastanak nedovrene povijesti
bosanskih idova sarajevskog idova Moe (Rafaela) Atijasa objavljene 1901. godine u
pet nastavaka u èasopisu «La Alborada» na idovsko-panjolskom jeziku hebrejskim
pismom, te priloio njihove prijevode.
Korisni su i prikazi historiografije o Bosni i Hercegovini, ponajprije vezani za posljednji
tragièni rat, s engleskog govornog podruèja autora: Robert J. Donia (Prolazna slava.
Djela o Bosni i Hercegovini na engleskom jeziku 1990.-1999., str. 261-274), te manje
poznate produkcije povjesnièara u Èekoj: Ladislav Hladký (Èeka historiografija o Bosni
i Hercegovini (1980.-1998.), str. 275-280) i Maðarskoj: Kristian Pósa (Historiografija o
Bosni i Hercegovini u Maðarskoj (1980.-1998.), str. 281-300), koji pokazuju da i u tim
zemljama djeluju povjesnièari èiji se radovi o povijesti BiH ne bi trebali zanemarivati.
Vera Krinik-Bukiæ (Institut za istoriju u Banjoj Luci i historiografija Bosne i
Hercegovine 1980.-1999., str. 301-320) osvrnula se na djelovanje Istituta za istoriju u
Banjoj Luci povodom 20. obljetnice njegova osnutka. Prvih deset godina okarakterizirala
je kao doba rasta i razvijenoga znanstvenog djelovanja, a posljednjih deset kao stagnaciju
kad je on sveden samo na jednu osobu i formalno postojanje.
Azem Koar (Historijski izvori i historiografija Bosne i Hercegovine, str. 321-327)
upozorio je na vrijednost, ali i alarmantno stanje arhivske graðe u Bosni i Hercegovini
uzrokovano posljednjim ratom i poratnom nebrigom.
Pristup srpske historiografije bosanskoj povijesti privukao je pozornost nekoliko autora.
Dok je Maja Miljkoviæ (Beogradski historiografski krugovi i problem racionalnog
sagledavanja fenomena nacionalnog interesa na kraju 20. veka, str. 329-343) ukazala
uglavnom na pozitivne doprinose srpskih povjesnièara, Safet Bandoviæ (Bonjaci u post-
jugoslavenskoj srpskoj historiografiji, str. 345-366) i Muhidin Palesiæ (Manipulacije srpske
historiografije o Bosni i Hercegovini. San o afirmaciji bosanskohercegovaèke historio-
grafije, str. 367-404) opirno su pokazali njihov velik udio u raspirivanju mrnje prema
Bosni i Muslimanima (Bonjacima) prije i tijekom posljednjeg rata.
Nisu izostala ni teorijska razmiljanja o povijesti. Tako je Vesna Mueta-Aæeriæ (Pojam
istinitosti kroz historiju - historijska istina kao pitanje moralne istine, str. 405-418) brojnim
primjerima iz historiografije dokazala da je istina relativan pojam koji prije svega ovisi o
vremenu i pristranosti povjesnièara. Posljedica je toga i nemoguænost objektivnog
sagledavanja povijesti Bosne i Hercegovine. Dubravko Lovrenoviæ pokazao je pak koliko
je prava znanstvena historiografija u beznadnom poloaju s obzirom na aktualnu
drutvenopolitièku situaciju (O nemoæi historiografije, str. 419-424).
409
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 409 25.10.2005, 21:18

Nakon referata proèitanih na skupu, slijedi poseban odjeljak naslovljen «Diskusija»,

no tu, naalost, nije rijeè o raspravi sudionika nego o prilozima gostiju o razlièitim proble-
mima prolosti Bosne i Hercegovine.
Tako se Ante kegro («Historija Bosne (i Hercegovine) koja to nije», str. 427-434),
neumorni kritièar novije bonjaèke pseudohistoriografije, osvrnuo na publikaciju «Bosna
i Hercegovina od najstarijeg vremena do kraja Drugog svjetskog rata» (I. izdanje, Sarajevo
1994. II. izdanje, Sarajevo 1998), nastojao dokazati da se radi o djelu koje ne zasluuje
svoje ime jer je napisano u svrhu promidbene politike ratnih vlasti.
Lidija Fekea (Osvrt na arheoloku historiografiju srednjeg vijeka 1983. - 1999. godine,
str. 435-442) dopunila je prilog E. Kurtoviæa dodatnom literaturom o arheolokoj problema-
tici, prikazujuæi ujedno stanje u navedenom razdoblju. Najplodnije je bilo razdoblje do
1992. godine s nekoliko nezaobilaznih monografija i sinteza, da bi zatim tijekom rata do
1997. godine aktivnost arheologa bila potpuno onemoguæena. Ni posljednje razdoblje
nije donijelo nita novo jer u cijeloj zemlji danas djeluje samo osam arheologa, za razliku
od trideset i èetiri koliko ih je bilo prije rata.
Pejo Æokoviæ (Prilog za diskusiju, str. 443-447) skrenuo je pozornost na problem
terminologije pri prouèavanju fenomena Crkve bosanske, upozoravajuæi da pripadnike te
crkve nije ispravno zvati bogumili, patareni i manihejci, nego krstjani nazivom koji su
oni sami za sebe upotrebljavali.
Sonja Dujmoviæ («Molimo tiinu» - Prilog kritici istoriografije meðuratnog perioda
1918.-1941., str. 449-453) na temelju je primjera iz socijalistièkog razdoblja ukazala na
uvijek aktualnu pristranost povjesnièara i njihovu optereæenost ideologijom.
Izet Rizvanbegoviæ (Obnavljanje Muzejsko-konzervatorskog drutva i njegova aktivnost
u razvoju mree muzeja BiH, str. 455-467) dao je iscrpan prikaz djelatnosti Muzejsko-
konzervatorskog drutva BiH povodom 40. obljetnice njegova osnutka.
Mustafa Memiæ (Prilog za diskusiju, str. 469-471) upozorio je na, po njegovu miljenju,
nepravedno izostavljanje osvrta na povijest Bonjaka u Sandaku.
Said Hadiahmetoviæ (Apel upuæen historièarima, str. 473) zbog brojnih je suvremenih
zlouporaba dao inicijativu za izradu povijesnog rjeènika.
Èasopis zavrava tekstom Ibrahima Karabegoviæa (In memoriam. Prof. dr. Boris Nileviæ
(1947.-1999.), str. 475-478) posveæen iznenada preminulom ravnatelju Instituta za istoriju
u Sarajevu, medievistu, priznatom struènjaku za povijest Pravoslavne crkve u Bosni i
Hercegovini, predavaèu na Filozofskim fakultetima u Sarajevu i Tuzli.
Kao to se moe vidjeti, sudionici skupa u Sarajevu uspjeli su svojim referatima pokriti
veæi dio u naslovu predviðene problematike. Naalost, izostao je kritièki sud o pristupu
bosanskoj povijesti u susjednoj Hrvatskoj, no jo je veæi nedostatak to se sudionici skupa
(s iznimkom priloga A. kegre i A. Alièiæa, kao i nekih manjih komentara E. Kurtoviæa)
nisu detaljnije osvrnuli na vie nego alarmantno stanje u novijoj bonjaèkoj historiografiji,
vidno obiljeenoj niskom profesionalnom razinom i mitomanijom, posebno kad je rijeè o
prouèavanju bosanskog srednjovjekovlja. No pored toga, ovaj broj Priloga nudi obilje
dragocjenih informacija koje ga èine nezaobilaznim priruènikom za svakoga tko se ozbilj-
nije namjerava baviti bilo kojim aspektom povijesti Bosne i Hercegovine.
Dejan Zadro
410
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 410 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
MIKO TRIPALO, Hrvatsko proljeæe, urednici: Vlaho Bogiiæ, Vesna

Pusiæ, Slaven Ravliæ, treæe dopunjeno izdanje, Nakladni zavod Matice
hrvatske, Zagreb 2001.
Ovo treæe dopunjeno izdanje sadri tekst drugog izdanja ispravljenog prema biljekama
pisca, te njegovu studiju Hrvatska 1971. objavljenu u tri dvobroja èasopisa Republika
1991-1992. godine. Napisano je na 356 stranica. Sastoji se od uvodne rijeèi, deset poglavlja,
zakljuène rijeèi te veæ spomenute studije. Posjeduje desetak fotografija, vezanih uz autora
i uz dogaðaje u kojima je neposredno sudjelovao.
Miko Tripalo, sudionik zbivanja vezanih uz «maspok», tj. hrvatski pokret koji je teio
promjenama unutar jugoslavenskog socijalizma, preoblikovanju meðunacionalnih odnosa
i poloaja republika, odvaio se napisati ovo djelo kao prikaz i obradu dogaðanja s kraja
60-ih godina 20. stoljeæa. Buduæi da je sam od najranijih dana bio sudionikom stvaranja
socijalistièke i federativne Jugoslavije, njegov opis dobiva tim vie na znaèaju. Jugoslavija
je bila proeta ekonomskim i upravnim nesrazmjerima koji su poticali nikad prevladane
nacionalno-kulturne razlike, a razvoj je drutva doveo te razlike do toèke kada se moglo
ili nazad ili u neizvjesnu preobrazbu unutarnjih odnosa u SFRJ.
Oduvijek su u Komunistièkoj partiji postojali razni pogledi glede razrjeavanja bitnih
pitanja ustroja drave i drutva, a svodili su se na dogmatsku struju i na onu koja je teila
demokratizaciji drutva, razvoju i unoenju naprednih ideja u upravljanje dravom i gospo-
darstvom. Hrvatsko rukovodstvo, predvoðeno Tripalom i Savkom Dapèeviæ, stajalo je
upravo na pozicijama reformske struje i postupno je izlazilo sa zahtjevima u okviru Saveza
komunista i dravnih ustanova za nunim pomacima i promjenama. Ovaj proces zapoèinje
na VIII. kongresu SKJ u Beogradu (7-13. XII. 1964.) kada postaju vidljivi politièki okraji
oko zahvata u privredni sistem i ekonomsku politiku, a kao posljedica prate ih promjene
i pomlaðivanje èlanova Centralnog komiteta. Razlièitost povijesti i razvoja nacija unutar
Jugoslavije davale su ovim pojavama i iri znaèaj, koji je zahvaæao same temelje drutva
i nacionalnih odnosa. Tripalo pritom posee za primjerima iz povijesti Komunistièke
partije te iz povijesti jugoslavenskih naroda, prvenstveno Hrvata i Srba, nositelja federativ-
nih odnosa, da bi upozorio na korijene takvih pojava.
Smjena Aleksandra Rankoviæa na IV. Plenumu CK SKJ (1. VII. 1966.), na zahtjev J.
B. Tita, bio je trenutni poraz dogmatskih snaga, jer se borba izmeðu konzervativne i
reformske struje, u tihom obliku vodila kroz smjenu osoba na vanim politièkim i
drutvenim slubama. Dok je hrvatsko rukovodstvo predvodilo poticaje za promjene, na
razini Hrvatske polako se stvarala opozicija, èiji je prvi znak bio sluèaj Miloa anka. S
druge strane, kulturne ustanove, intelektualci i studenti, kao i najveæi dio stanovnika
Hrvatske prua vie ili manje izraenu podrku ovom smjeru hrvatskog vodstva. Meðutim,
pojavljuju se i pojave nepogodne po pokret, prvenstveno obnovljene tenzije izmeðu Hrvata
i Srba u Hrvatskoj, te zahtjevi za veæom samostalnoæu Hrvatske u svim pogledima.
Poèevi od ustavnih amandmana 1963. godine, vodi se borba oko poloaja republika
unutar federacije, funkcioniranja drave te raspodjele prihoda i ulaganja. Oblikovanje
Predsjednitava SFRJ, jednakopravna zastupljenost u odluèivanju o bitnim pitanjima, te
promjena statusa pokrajina, bio je jo jedan uspjeh, naalost i posljednji, reformskih snaga
koje su time dobile nove protivnike, ponajvie u vodstvu Socijalistièke Republike Srbije.
411
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 411 25.10.2005, 21:18

Tripalo je u to vrijeme upoznat sa zbivanjima koja utjeèu na politièke prilike u zemlji

(dogaðaji u Èekoslovaèkoj, pritisci na Tita iz vojnog vrha, tiha podrka Brenjeva i
Nixona u obraèunu s pokretom). O tome Tripalo navodi niz svjedoèanstava iz osobnih
razgovora i susreta kojima potkrepljuje svoja nasluæivanja glede kasnijih dogaðaja. I dok
je X. plenum CK SKH (15-17. I. 1970.) bio odobren kao javni iskaz hrvatskih komunista
o daljnjem razvoju vienacionalne zajednice, dotle je XVII. sjednica Predsjednitva SKJ
na Brijunima (travanj 1971.) bila poèetak obraèuna s hrvatskim politièkim vrhom. Promje-
na Titova stava prema pokretu i djelovanje Vladimira Bakariæa u stvaranju protutee
hrvatskom vodstvu, dovodi do sastanka u Karaðorðevu (Predsjednitvo SFRJ, 30. XI. - 2.
XII. 1971.) na kojem je izvrena smjena hrvatskih rukovodilaca. Dugo i temeljito pripre-
mani obraèun otpoèeo je konaèno nakon XXIII. sjednice CK SKH (12. XII. 1971.), otkad
zapoèinju progoni osoba na svim razinama i ustanovama koje su podravale ovaj smjer
hrvatske politike. Tripalo rabi slobodni i opirni izrièaj u kojem s pozicije memoarista i
povjesnièara, povremeno prelazi u poziciju filozofa, politièara i pravnika. Kao dobar
poznavatelj povijesti i razvoja drutvene zbilje Jugoslavije, uputa se u kontekstualiziranje
svih bitnih smjernica, osoba i dogaðaja koje su dovele to takvog zavretka hrvatskoga
masovnog pokreta. Izvlaèeæi pojedine elemente komunistièke ideologije i usporeðujuæi
ih s postojeæim jugoslavenskim socijalizmom i ulogom Saveza komunista, ukazuje kako
su dvije, od poèetka razlièite struje dole u konaèni javni sukob upravo 1971. pri pojavi
hrvatskog pokreta.
Kao antidogmatski i demokratski ustrojen, pokret je nuno doao u sukob s etatistièkim,
dogmatskim snagama (neostaljinistièkim) u vrhu vlasti drave i Saveza komunista. Traeæi
dosljedno provoðenje federalistièkog ustroja dravne zajednice i ravnopravnost u upravlja-
nju i ulaganjima u gospodarstvo, takav je federalistièki stav, oduvijek svojstven hrvatskim
komunistima, osuðen kao secesionistièki i nacionalistièki, a prevladale su unitaristièke i
centralizmu usmjerene snage. Ovakav naèin pisanja i pristup problemu pokazao se svrho-
vitim daje nam se vie od prikaza uvodi nas kroz analizu u sintezu toga znaèajnog
dogaðaja u novijoj hrvatskoj povijesti. Meðutim, kod ovakvog pristupa postoji moguænost
da se misao raspri ili odvoji od samog okvira zbivanja, to se na trenutke i dogaða.
Nastojeæi da svaki svoj stav potvrdi, Tripalo navodi izjave osoba i izvatke iz tekstova,
èime èitatelju postaju dostupni i neki izvori.
U cjelini, ovo je zasad najbolji prikaz i analiza (naglasak je na potonjem) koji je koristan
i prosjeènom èitatelju i svakome znanstveniku s humanistièkog podruèja.
Domagoj tefanèiæ
GÜNTHER HÖLBL, A history of the Ptolemaic Empire, Routledge,

London & New York, 2001, 380 str.
Günther Hölbl cijenjeni je austrijski egiptolog. Profesor je na Sveuèilitu u Beèu i

Salzburgu i znanstveni savjetnik Muzeja povijesti umjetnosti (Kunsthistorisches Museum)
412
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 412 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
u Beèu. Kao svjetski struènjak za kasna razdoblja egipatske povijesti, 2000. godine objavio
je studiju Altägypten im römischen Reich. Der römische Pharao und seine Tempel I.
Knjiga A history of the Ptolemaic Empire prvi je put tiskana 1994. godine na njemaèkom
jeziku, a ovdje je rijeè o prvom engleskom i sveukupno drugom izmijenjenom izdanju.
Osnovne promjene u tekstu odnose se na ispravke sitnih pogreaka u originalu, a literatura
je dopunjena znaèajnim knjigama i èlancima koji su se pojavili u razdoblju od 1993. do
1999. godine.
Razdoblje vladavine Ptolemejeviæa u Egiptu istovjetno je s razdobljem helenizma.
Ono zapoèinje 323. god. pr. Kr. smræu Aleksandra Velikog, a zavrava zakljuèno sa smræu
Antonija i Kleopatre 30. god. pr. Kr., odnosno rimskim osvajanjem Egipta nakon bitke
kod Akcija 31. god. pr. Kr. Prvi Ptolemejeviæi Ptolemej I. (od 332. do 282), Ptolemej II.
(od 282. do 246) i Ptolemej III. (od 246. do 222) ponovno su uzdigli Egipat nakon
stoljeæa strane vladavine na poziciju najznaèajnijeg carstva istoènog Sredozemlja. Njihovo
carstvo protezalo se od Libije do Male Azije, Palestine i obala Crvenog mora. Ptolemej I.
Soter iskoristio je dinastièke borbe koje su uslijedile nakon Aleksandrove smrti izmeðu
njegovih generala i nasljednika da zagospodari Egiptom. Nakon dugotrajnih borbi,
osiguravi svoju vlast, Ptolemej I. pokreæe brojne reforme politièkog i religioznog ivota
Egipta, stvorivi novu helenistièku kulturu spajanjem ostavtine drevnih tradicija civiliza-
cija Staroga Istoka s grèkim elementom. Ptolemejevi su nasljednici u 3. stoljeæu pr. Kr.
nastavili njegov rad. Jaka ptolomejska drava zapoèinje svoj pad poèetkom 2. stoljeæa pr.
Kr. U razdoblju vladavine posljednjih Ptolemejeviæa Ptolemeja XII. (od 80. do 51) i
Kleopatre VII. (od 51. do 30) Egipat je samo sjena nekadanjeg carstva koje se odrava
jakim vezama sa sve jaèim Rimom.
Egiptologija na poèetku 21. stoljeæa jo uvijek oskudijeva brojem naslova o razdoblju
Ptolemejeviæa. Rijetke su sinteze koje cjelovito obraðuju politièke, gospodarske, kulturne
i religijske promjene vladavine Ptolemejeviæa. Buduæi da dananja egiptologija jo uvijek
ogranièava povijest starog Egipta 332. god. pr. Kr., odnosno dolaskom Aleksandra Velikog
u Egipat, ptolomejsko razdoblje nalo se u meðuprostoru izmeðu egiptologije, klasiène
arheologije i antièke povijesti. Ipak, gotovo svake godine, znanstvenici iz raznih struka
(egiptolozi, antièki povjesnièari, papirolozi, klasièni arheolozi, klasièni filolozi,
povjesnièari umjetnosti) objavljuju cijeli niz èlanaka i studija vezanih uz pojedine segmente
povijesti razdoblja Ptolemejeviæa, ali su cjelovite studije ipak vrlo rijetke. Kako bih naglasio
vanost Hölblova djela u dananjoj egiptologiji, iskoristit æu priliku nabrojati rijetke naslove
koji su se pojavili u posljednjih stotinjak godina, a koji monografski obraðuju spomenuto
razdoblje. Jednu od prvih studija o Ptolemejeviæima objavio je A. Bouché-Leclercque u
Parizu od 1903. do 1907. u djelu Histoire des Lagides sv. I.-IV. Slijedila je studija E.
Bevena objavljena u Londonu 1927. pod nazivom A History of Egypt under the Ptole-
maic Dynasty. Gospodarske aspekte obradio je M. Rostovtzeff u Tübingenu 1955/56. u
djelu Die hellenistische Welt. Gesellschaft und Wirtschaft I.-III. A. K. Bowman je u
Berkeleyu 1986. objavio jednu od rijetkih pregleda egipatske povijesti nakon prijelomne
332. god. pr. Kr. Egypt after the Pharoaohs 332. B.C. A.D. 642. P. Green je u Londonu
1993., na gotovo tisuæu stranica, objavio veliku studiju povijesti helenistièkog razdoblja
pod naslovom Alexander to Actium - The Hellenistic age. Upravo je u takvim prilikama
nastalo i ovo znaèajno djelo Günthera Hölbla koji je veæ u predgovoru naglasio da ga je
upravo nedostatak modernog pregleda dostupnog studentima potakao na pisanje jedne
takve studije.
413
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 413 25.10.2005, 21:18

Knjiga je koncipirana u tri velika poglavlja: I. Poèeci i zlatno doba ptolomejske

vladavine (str. 7-124), II. Promjene i propadanje helenistièke drave Ptolemejeviæa (str.
125-178) i III. Ptolemejsko kraljevstvo pod sjenom rimske moæi (str. 179-303) i Zakljuèak:
Osnove razvoja Ptolemejskog kraljevstva (str. 304-312).
U prvom se poglavlju govori o vladavini Aleksandra Velikog (od 332. do 323) i prvih
triju Ptolemejeviæa (od 323. do 222). Prva cjelina obraðuje Egipat nakon Aleksandrova
osvajanja 332. god. pr. Kr. (str. 9-14), zatim burne dogaðaje i ratovanje satrapa u razdoblju
od smrti Aleksandra Velikog do 306. god. pr. Kr. (str. 14-20). Kljuènu ulogu u tom periodu
odigrao je Ptolemej I. koji se ubrzo nametnuo kao jedini vladar Egipta. Njegova politika,
kao prvog vladara iz kuæe Ptolemejeviæa, obraðena je na kraju prve cjeline (str. 20-34).
Druga cjelina prikazuje vladavine Ptolemeja II. Filadelfa i Ptolemeja III. Euergeta (od
282. do 222). Istaknuti su aspekti politièkog razvoja novog carstva (str. 35-54), aktivnost
Ptolemejeviæa na istoènom Sredozemlju (str. 54-58), dogaðaji unutar granice drave (str.
58-66) te glavni politièki elementi njihove vladavine (str. 66-76). Treæa cjelina u potpunosti
obraðuje ideologiju kraljeva i religioznu politiku u razdoblju od Aleksandra Velikog do
prvih triju Ptolemejeviæa (str. 77-123). U njoj je naglaen novi odnos izmeðu novih vladara,
koji se poistovjeæuju s faraonima ranijih razdoblja, i egipatskog sveæenstva (str. 77-90).
Hölbl naglaava stvaranje nove helenistièke religije koja nastaje spajanjem religije staroga
Egipta s vjerovanjima vladajuæega grèkog elementa (kult Serapisa, Izide i Apisa). Posebno
je obraðen basileus kult helenistièkog vladara i njegov odnos prema kultu grèkih
bogova (str. 90-98). Na zavretku cjeline autor trai vrijednosti koje su spajale stanovnitvo
(starosjedioce i Grke) u novoj dravi (str. 98-123).
Teite drugog poglavlja prebaèeno je na propadanje drave tijekom sljedeæih triju
Ptolemejeviæa od 221. do 168. god. pr. Kr. (str. 125-177). U prvoj cjelini obraðena je
vanjska politika Ptolemeja IV. Filopatora (od 221. do 204), Ptolemeja V. Epifana (od 204.
do 180) i prve godine vladavine Ptolemeja VI. Filometora (od 180. do 168) (str. 127-
152). Od vanjsko-politièkih dogaðaja posebno je mjesto posveæeno Èetvrtom sirijskom
ratu (od 219. do 217), gubitku istoènog Sredozemlja tijekom vladavine Ptolemeja V. te
estom sirijskom ratu i rimskom osvajanju Makedonije 168. god. pr. Kr. Druga se cjelina
ovoga poglavlja bavi politièkim previranjima u dravi od 206. do 186. god. pr. Kr.
uzrokovanim domaæim otporom na vanjsku politiku zemlje (str. 153-159). Posljednja
cjelina obraðuje nove graditeljske pothvate Ptolemeja IV. i Ptolemeja V. (str. 160-162.),
odnos vladara i egipatskog sveæenstva te tovanje Ptolemejeviæa meðu stanovnitvom
(str. 162-169) i, konaèno, grèke kultove i dinastièke bogove ptolomejskih vladara (str.
169-173).
Posljednje treæe poglavlje obraðuje daljnje propadanje Egipta do rimskog osvajanja
30. god. pr. Kr. (str. 179-303). Prva velika cjelina tog poglavlja obraðuje kasnije godine
vladavine Ptolemeja VI. (od 168. do 145) (str. 181-194), Ptolemeja VIII. Euergeta II. (od
145. do 116) i kraljica Kleopatre II. i Kleopatre III. (str. 194-204). Poglavlje je zaokrueno
prikazom dinastièkih borbi tijekom vladavina Ptolemeja IX, Ptolemeja X. i Ptolemeja
XI. od 116. do 80. god. pr. Kr. (str. 204-221). Druga cjelina obraðuje posljednje razdoblje
ptolomejske vladavine (od 80. do 30), u kojem Egipat u potpunosti ulazi u okvir interesnih
sfera kasne Rimske Republike (str. 222-256). Ovdje je Hölbl obradio vladavinu Ptolemeja
XII. (od 80. do 51) (str. 222-230), dinastièke borbe njegovih nasljednika Ptolemeja XIII.
i Kleopatre VII, samostalnu vladavinu Kleopatre (od 47. do 30) te njezin odnos s Cezarom
i Markom Antonijem (str. 231-256). Posljednja cjelina ovog poglavlja obraðuje kulturu i
414
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 414 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
religiju od vremena Ptolemeja VI. do smrti Kleopatre VII. (str. 257-303) s naglaskom na
odnos vladara/faraona prema egipatskim svetitima i sveæenstvu te na kraju boansku
vladavinu Kleopatre.
U zakljuèku (str. 304-312) Hölbl naznaèuje osnove razvoja Ptolemejskog Carstva:
rekapitulira znaèajne politièke dogaðaje, prikazuje gospodarski i drutveni ivot drave,
promjene u religijskom ivotu Egipta u vrijeme vladavine Ptolemejeviæa i pojavu novih
bogova.
Na kraju knjige nalaze se dopune bibliografiji, kronoloke tablice razdoblja (str. 318-
353), genealoke tablice ptolomejske obitelji (stemma 1 i 2, str. 354-357) te genealogija
enidbenih veza Ptolemejeviæa s dinastijom Seleukida od sredine 2. stoljeæa pr. Kr. do
rimske prevlasti na istoènom Sredozemlju u drugoj polovici 1. stoljeæa pr. Kr.
Knjiga je opremljena trima kartama (Ptolemejsko Carstvo kao velika sila na istoènom
Sredozemlju, Ptolemejski Egipat, Aleksandrija oko 30. god. pr. Kr.) i s 25 slika i ilustracija.
Preporuèujem knjigu svim struènjacima i studentima koji se interesiraju za razdoblje
helenizma jer æe ovo djelo u narednim godinama biti jedan od autoritativnih pregleda
kasnih razdoblja egipatske povijesti.
Mladen Tomorad
KSENOFONT, Grèka povijest, Matica hrvatska, Zagreb 2001, 311 str. ;

LUKIJAN, Djela, Matica hrvatska, Zagreb 2002, 487 str. ; MARKO
TULIJE CICERON, O govorniku, Matica hrvatska, Zagreb 2002, 331 str.
Nakon to su u ediciji Grèki i rimski klasici izdavaèke kuæe Matice hrvatske veæ izala
Djela Gaja Salustija Krispa (sv. I, 1998), Epigrami Marka Valerija Marcijala (sv. II, 1998),
O istaknutim vojskovoðama stranih naroda Kornelija Nepota (sv. III, 1999) i Povijest
Herodota iz Halikarnasa (sv. IV, 2000), peti, esti i sedmi svezak po ustaljenom obrascu
donose hrvatski prijevod novih djela klasiènih, antièkih autora: dvojice grèkih i jednoga
rimskog spisatelja. Peti svezak posveæen je Grèkoj povijesti povjesnièara Ksenofonta iz
Atene (oko 430-355/350. pr. Kr.). Rijeè je o prvome cjelovitom hrvatskom prijevodu
najvanijega Ksenofontova politièko-historiografskog djela koje, podijeljeno na sedam
knjiga, obuhvaæa razdoblje grèke povijesti od 411. do 362. god. pr. Kr. i nastavak je
Tukididova Peloponeskog rata. Za prijevod je zasluna Ana Galjaniæ koja je ujedno i
autorica uvodne rasprave (str. 5-28), a na kraju knjige nalazi se Kazalo osobnih i geo-
grafskih imena (str. 271-309).
Ksenofont se rodio u dobrostojeæoj plemiækoj obitelji, a odrastao je u vrijeme
Peloponeskoga rata u kojemu je sudjelovao kao pripadnik elitnog atenskog konjanitva.
Buduæi da je bio protivnik demokrata u rodnome gradu, napustio ga je kad su politièke
prilike postale za njega nepovoljne. Veliko ivotno iskustvo bila je sluba u vojsci Kira
Mlaðega koji je ustao protiv brata, perzijskoga kralja Artakserksa II. Poslije pogibije
poslodavca 401. god. pr. Kr., Ksenofont je preivjele grèke plaæenike, koji su ga izabrali
415
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 415 25.10.2005, 21:18

za voðu povratka u domovinu, poveo iz dalekih krajeva Kurdistana i Armenije sve do

grèkoga grada Trapezunta na crnomorskoj obali. Nakon to je neko vrijeme proveo u
slubi traèkoga kneza, pridruio se spartanskoj vojsci u Maloj Aziji, gdje je upoznao
èovjeka kojemu se najvie divio, spartanskoga kralja Agesilaja II. U njegovoj slubi se
borio i protiv vlastitoga grada zbog èega je vjerojatno u to vrijeme bio i prognan (394.
god. pr. Kr.). Èvrsto vezan uz Spartu i Agesilaja, nagraðen je najprije kuæom u Sparti, a
potom imanjem u Skiluntu kraj Olimpije. Ondje je proveo dugi niz godina u mirnom,
obiteljskom ivotu, baveæi se lovom, pisanjem, konjima i gospodarskim poslovima. No,
371. god. pr. Kr., kad su Tebanci porazili Spartance, morao je potraiti utoèite u Korintu.
Nedugo potom, nakon to su Sparta i Atena sklopile savez protiv Tebe, opozvano je
njegovo progonstvo i on se oko 365. god. pr. Kr. vratio u Atenu. Zauzeo je staro mjesto u
atenskome drutvu, ostao je poneto kritièan prema demokratskoj vladavini, a imao je
prigodu vidjeti i svoja dva sina kako slue u atenskome konjanitvu.
Osobno divljenje koje je gajio prema Tukididu nagnalo ga je da dovri njegovu povijest
Peloponeskoga rata. Ksenofontov nastavak, koji tvori prvu i drugu knjigu Grèke povijesti
i pokriva razdoblje od 411. do 403. pr. Kr., temelji se na osobnome iskustvu, ali mu
manjka kritièka analiza. I za razdoblje nakon 403. god. pr. Kr., èiju jezgru èini Spartina
prevlast, Ksenofont se oslanja na osobno iskustvo i iskustvo svojih poznanika, no
neravnomjerno rasporeðuje gradivo, zanemaruje druge dogaðaje i otkriva pristranost koja
ga je odvodila i u hotimièno iskrivljavanje èinjenica. Govori koje je umetao u pripovijedanje
po uzoru na Tukidida slue mu prvenstveno kao sredstvo za anegdote, aforizme i
govornièke figure. Osim toga, boanska providnost igra sve veæu ulogu u kasnijim doga-
ðajima koje je zabiljeio. Unatoè spomenutim nedostacima, Ksenofont je vjeran pripo-
vjedaè i dobro upuæen u vojna i politièka pitanja. Dodue, hrvatsko izdanje nije popraæeno
povijesnim komentarom koji bi razjasnio paralelna zbivanja i ispravio pogreke izvornika,
to je veliki propust prireðivaèa, jer je rijeè o vanom povijesnom izvoru.
esti svezak donosi èetrnaest spisa Lukijana iz Samozate (oko 120. poslije 180) u
prijevodu Marine Bricko. Rijeè je o sljedeæim naslovima: O snu ili Lukijanov ivot (str.
67-76), O jantaru ili labudovima (str. 77-81), Falarid (str. 83-104), Razgovori hetera (str.
105-140), Razgovori bogova (str. 141-176), Razgovori morskog svijeta (str. 177-196),
Razgovori mrtvaca (str. 197-249), Istinite pripovijesti (str. 251-294), Laoljupci ili
Sumnjièavac (str. 295-319), Ikaromenip ili Letaè iznad oblaka (str. 321-344), Uskrsnuli
ili Ribar (str. 345-374), San ili Pijetao (str. 375-400), O Peregrinovu kraju (str. 401-421).
Prevoditeljica je ujedno i autorica uvodne rasprave (str. 5-66), prijevod svakog spisa
popraæen je saetkom kao uvodom, a izdanje sadri i popis djela saèuvanih pod Lukija-
novim imenom (str. 425-429) i Kazalo imena (str. 431-485).
Lukijan iz komaganske Samozate, grada na gornjemu Eufratu, poznati je grèki govornik,
pamfletist i satirièar. Odrastao je govoreæi aramejski, ali je kasnije tako dobro svladao
grèki jezik i kulturu da je zapoèeo karijeru javnoga govornika i putovao od grada do
grada, dreæi govore i javna predavanja. Nakon to je obiao Grèku, otiao je u Italiju i
Galiju. Odustavi od lutalaèkoga ivota, skrasio se u Ateni u kasnim 50-tim godinama II.
st. i tamo ivio kao slobodni umjetnik-pisac. U ranom atenskom razdoblju odustao je od
javnih govora i dao se na pisanje kritièkih i satirièkih spisa o onodobnom intelektualnom
ivotu u mjeavini stiha i proze bilo u obliku platonovskih dijaloga, bilo po uzoru na
kinika Menipa iz Gadare. Prigodice putovanjima prekidajuæi boravak u Ateni, u 70-tim je
godinama, zahvaljujuæi zatitnitvu rimskih prijatelja dobio unosnu slubu arhistatora u
416
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 416 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
Aleksandriji, svojevrsnoga glavnog dvorskog posluitelja. Nakon nekoliko godina vratio

se u Atenu i iznova se prihvatio javnih nastupa. Ne zna se toèno kada je umro niti koje su
okolnosti njegove smrti.
Od osamdeset proznih djela koje se pripisuju Lukijanu apokrifnih ih je desetak. Njegove
spise karakterizira zajedljiva i pakosna duhovitost oblikovana u profinjenu i èesto ogorèenu
kritiku prijevara i ludosti u knjievnosti, filozofiji i intelektualnom ivotu njegova doba.
Lukijan se izrugivao gotovo svakom vidu ljudskoga ponaanja, a jedna od omiljenih mu
je tema èovjekova nesposobnost da spozna prolaznost velièine i bogatstva (Haron ili
Promatraèi, Razgovori mrtvaca, Timon ili Èovjekomrzac). igosao je i druge ljudske
slabosti kao to su ljubav prema kazivanju i sluanju èudnih pripovijesti (Istinite
pripovijesti) i vjerovanja u apsurdne prièe o bogovima (Razgovori bogova, Pobijeni Zeus,
Zeus u tragièkoj ulozi). Osobito je bio kritièan prema varalicama i opsjenarima: u spisu
Aleksandar ili Lani Prorok napada popularnoga magièara i lanoga èudotvorca Aleksandra
iz Paflagonije i nabraja smicalice kojima je kao Eskulapov sveæenik i vidjelac uspio skupiti
bogatstvo. I na kinièara Peregrina, koji je javnim samospaljivanjem izvrio samoubojstvo,
oborio se kao na prevaranta (O Peregrinovu kraju). Upravo je filozofe koji ne slijede ono
to sami propovijedaju smatrao najgorim obmanjivaèima i estoko im se izrugivao (Gozba
ili Lapiti, Uskrsnuli ili Ribar, Draba ivota). Najbolje Lukijanovo djelo iz literarne kritike
rasprava je Kako treba pisati povijest u kojoj naglaava nepristranost, suzdranost i
posvemanju predanost istini kao glavna obiljeja idealnoga povjesnièara. Razmatrajuæi
idealan povjesnièarski stil, donosi zabavne opise suvremenih povjesnièara koji imitiraju
Tukidida tako to u zapise umeæu prièe o kugi i nadgrobne govore. Premda odabir Lukija-
novih spisa za ovo izdanje sasvim dobro prezentira cjelokupni njegov rad, teta je to se
u njemu nisu nali i spisi Aleksandar ili Lani Prorok i osobito Kako treba pisati povijest
koji prua uvid u sliku onodobne historiografije kao oportunistièke i svedene na profesio-
nalno govornitvo èija je glavna svrha bila da umjeno kompilira, zdrui raznoliki materijal
u jedinstvenu pripovjednu cjelinu i slavi vladara.
Sedmi svezak donosi spis u tri knjige O govorniku Marka Tulija Cicerona (106-43.
god. pr. Kr.). Prijevod je djelo Gorane Stepaniæ koja je napisala i uvodnu raspravu (str. 5-
29). Na kraju knjige je Kazalo imena (str. 309-329). Dravnik, pravnik, uèenjak i spisatelj
Marko Tulije Ciceron, koji se smatra najveæim rimskim govornikom, upravo u djelu O
govorniku, nastalom 55. god. pr. Kr. u obliku dijaloga, na temelju svoga velikog iskustva
razlae osnovne znaèajke govornitva i vlastite metode s jasnom nakanom da govorniku
pomogne u tome da stekne svestrano obrazovanje to smatra nunim preduvjetom za
mjerodavno bavljenje govornitvom pozabavivi se i nizom tehnièkih aspekata govor-
nièkog umijeæa. Osobitost ovoga Ciceronova djela o teoriji govornitva je u tome to je u
odnosu na ostale komplementarne spise (O iznalaenju graðe, Govornièke podjele, Brut
ili O slavnim govornicima, O najboljoj vrsti govornika i Topika) najopsenije i to ga
odlikuje najveæa tematska irina, te je najobuhvatniji izvor za njegovo shvaæanje uloge
govornitva.
Hrvoje Graèanin
417
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 417 25.10.2005, 21:18

THE WITCHRAFT READER, edited by Darren Oldridge, Routledge,

London and New York 2002, XIII + 448 str.
Zbornik radova Vjetièja èitanka (The Witchcraft Reader), koji je objavljen u izdanju
londonskoga Routledgea pod urednitvom Darrena Oldridgea autora Opæeg uvoda (Gen-
eral Introduction), nudi izbor najboljih radova na temu vjetica, nastalih u protekla tri
desetljeæa. U njemu se istrauju zaèeci vjerovanja u postojanje vjetica te socijalni i kulturni
kontekst u kojemu je ono procvalo. Ovdje su obraðeni razlièiti aspekti te pojave, ukljuèujuæi
nedavna istraivanja o ulozi spola u suðenjima vjeticama, idejama o Ðavlu i opsjednutosti
demonima, te uzrocima koji su doveli do prestanka progona.
Prvi je dio zbornika posveæen srednjovjekovnim korijenima vjerovanja u maleficij. U
1. poglavlju, Suðenja vjeticama u srednjovjekovnoj Europi (Witch Trials in Mediaeval
Europe), Richard Kieckhefer pokazuje da se moderni koncept vjetièarenja razvijao
postupno tijekom 15. st. te vri periodizaciju progona vjetica, razlikujuæi èetiri faze.
Autor na kraju zakljuèuje da su, u usporedbi s masovnim progonima u iduæim stoljeæima,
suðenja vjeticama izmeðu 1300. i 1500. bila malobrojna i sporadièna. U 14. i 15. st.
pojavljuju se poèetne faze europskoga vjetièjega ludila tako da su intenzivni progoni
u 16. i 17. st. izrasli iz opsesija toga ranijeg razdoblja. Norman Cohn u 2. poglavlju,
Demonizacija srednjovjekovnih heretika (The Demonization of Mediaeval Heretics),
rekonstruira proces demonizacije heretika u kasnome srednjem vijeku tvrdeæi da su optube
za prakticiranje magije i dijabolizam, pokrenute protiv njih, bile nametnute od njihovih
tuitelja bez ikakva temelja u praksi.
Drugi dio Vjetièje èitanke, Vjetièarenje, magija i kultura (Witchcraft, Magic and
Culture), govori o kulturnom kontekstu optubi za maleficij. Robin Briggs u 3. poglavlju,
Iskustvo zaèaranosti (The Experience of Bewitchment), istièe da su uglavnom vjetice
bile optuivane za uzrokovanje bolesti ili nesreæe. Davi takvim pojavama objanjenje,
napominje da se vrlo malo tekoæa povezivalo iskljuèivo s vjeticama koje su u pravilu
mogle biti krive za bilo koji oblik ljudske patnje. U 4. poglavlju, Vrijeme, glad i strah:
uzroci europskoga lova na vjetice u klimi, drutvu i mentalitetu (Weather, Hunger and
Fear: Origins of the European Witch-Hunts in Climate, Society and Mentality), Wolfgang
Behringer se koncentrira na optube za kolektivni maleficij koje su izazvale snaan val
panike u Njemaèkoj u kasnome 16. i ranom 17. stoljeæu. Autor smatra da je strah od
vjetica bio potaknut prirodnim fenomenima. Obièni su ljudi bili skloni krivnju za loe
vrijeme pripivati vjeticama jer je vjerovanje da vjetice mogu utjecati na klimu bilo veæ
ranije duboko ukorijenjeno i ti su strahovi naveli lokalne vlasti da djeluju protiv onih koje
se smatralo odgovornima. E. William Monter u 5. poglavlju, Sociologija vjetica iz Jure
(The Sociology of Jura Witchcraft), istrauje identitet ljudi koji su u toj regiji bili najèeæe
optuivani i zakljuèuje da su to uglavnom bile siromane ene. Autor pokazuje da su
lokalni stereotipi o vjeticama mogli neke grupe uèiniti ranjivijima te tvrdi da su optuene
i same bacale sumnju na sebe i da su se osjeæale i pripadale kategoriji moralno inferiornijih
u odnosu na svoje tuitelje. Do sliènih je zakljuèaka doao i David Gentilcore u 6. poglavlju
naslovljenom Prièe o vjeticama i folklorni motivi u junoj Italiji (Witchcraft Narratives
and Folklore Motifs in Southern Italy). Na primjeru talijanske regije Terra dOtranto
dokazuje da su optueni za vjetièarenje èesto imali lou reputaciju meðu svojim susjedima
418
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 418 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
i da su optube za maleficij èesto bile kombinirane s optubama za blasfemiju, vjersko

zastranjenje i bestidno ponaanje.
Tema treæega dijela zbornika, Ideja o vjetièjem kultu (The Idea of a Witch Cult),
nastanak je i razvoj ideje o vjetièjem kultu. H. C. Erick Midelfort u 7. poglavlju, Sredite
vjetièjeg ludila (Heartland of the Witchcraze), istièe da je poimanje kako vjetice djeluju
zajedno bilo jedan od preduvjeta za progone velikih razmjera koji su zahvatili Njemaèku
u kasnom 16. i ranom 17. stoljeæu. Kao primjer autor navodi Trier gdje su u razdoblju
izmeðu 1587. i 1593. pogubljene stotine ljudi. U 8. poglavlju, Deifriranje vjetièjeg
sabata (Deciphering the Witches Sabbat), Carlo Ginzburg objanjava da je koncept sabata
proizaao iz spleta obièajne, narodne tradicije kojoj je sredite vjerovanje u putovanje
duha u zemlju mrtvih, a koje su potom sudovi u ranome novom vijeku reinterpretirali kao
sotonsko vjetièarenje. Éva Pócs u 9. poglavlju pod naslovom Alternativni svijet vjetièjeg
sabata (The Alternative World of the Witches Sabbat) na osnovi izvora iz Maðarske 17.
i 18. st. dokazuje da su narodni koncepti vjetièjih sastanaka tijekom toga razdoblja izlagani
na sudovima te da su od vlasti pretrpjeli sasvim neznatne modifikacije. U 10. poglavlju,
Sotonski mitovi i kulturne stvarnosti (Satanic Myths and Cultural Realities), Robert
Muchembled dokazuje da su koncept sabata stvorili iskljuèivo teolozi èije su ideje potom
zaokupile matu elite u kasnosrednjovjekovnoj Europi te da on nije imao jaèih korijena u
narodnoj kulturi, iako su njegovi eksponenti bili ponekad spremni inkorporirati aspekte
folklora u tu doktrinu. Zato je uspjeh progona vjetica ovisio o spremnosti lokalnog stanov-
nitva da prihvati strani koncept kolektivnog maleficija. Stuart Clark u 11. poglavlju,
Inverzija, nered i znaèenje vjetièarenja (Inversion, Misrule and the Meaning of Witch-
craft), istièe da je demonolozima bilo vrlo lako iskonstruirati glavne znaèajke vjetièjeg
kulta jednostavno izvræuæi pozitivne aspekte njihova vlastita pogleda na drutvo.
Èetvrti dio, Vjetice i reformacija (Witchcraft and the Reformation), posveæen je utjecaju
reformacije na progone vjetica. U 12. poglavlju pod naslovom Protestantsko vjetièarenje,
katolièko vjetièarenje (Protestant Witchcraft, Catholic Witchcraft), Stuart Clark istrauje
razlike izmeðu protestantske i katolièke demonologije. Iako u naèelu prihvaæa to da su
obje strane u bitnome razvile sliène poglede na zloèin, istièe da je postojala razlika u
naèinu obraèunavanja s njim. Dok su katolici koristili posveæene predmete i rituale da
otklone moæ zlog duha, protestante su njihovi teoloki pogledi spreèavali da primijene
takve metode. Edmund Kern u 13. poglavlju, Vjerski identitet i magija u kasnom esnaestom
stoljeæu: Jakob Bitner i vjetièarenje u tajerskoj (Confessional Identity and Magic in the
Late Sixteenth Century: Jakob Bithner and Witchcraft in Styria), opisuje karijeru Jacoba
Bithnera, protestantskog lovca na vjetice u austrijskoj pokrajini tajerskoj. U svojstvo
landprofosa, slubenika zaduena za èuvanje javnoga reda u vojvodstvu, luteran Bithner
bio je odgovoran i katolièkim vojvodama i protestantskim zemljoposjednicima te je
posluio Kernu kao dobar primjer za istraivanje razlièitosti protestantskog i katolièkog
poimanja zloèina u regiji. U 14. poglavlju, Izmeðu Ðavla i inkvizitora: anabaptisti, dija-
boliène zavjere i magijska vjerovanja (Between the Devil and the Inquisitor: Anabaptists,
Diabolical Conspiracies and Magical Beliefs), Gary K. Waite razmatra veze izmeðu vjetica
i anabaptista. irom Europe izmeðu 1521. i 1565. oko tri tisuæe anabaptista pogubljeno je
pod optubom za djela koja su, kako tvrdi Waite, pripisivana i vjeticama. I anabaptisti i
vjetice spaljeni su zbog odricanja od svoje prvotne vjere i zavjetovanja alternativnim
vjerskim zajednicama, a u oèima njihovih progonitelja obje skupine vodio je Ðavao.
419
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 419 25.10.2005, 21:18

U petom dijelu, Vjetice, drava i drutvena kontrola (Witchcraft, the State and Social
Control), autori razmatraju odnos drave prema vjetièarenju. U 15. poglavlju pod
naslovom Zloèin vjetièarenja u ranonovovjekovnoj Europi (The Crime of Witchcraft in
Early Modern Europe) Christina Larner istrauje status vjetièarenja kao crimena
exceptuma, tj. izvanrednog zloèina te istièe da je on to doista i bio jer je vren u tajnosti i
sadravao je u sebi krenje drutvenih normi u mjeri veæoj nego bilo koji drugi zloèin. U
16. poglavlju, Izgradnja drave i lov na vjetice u ranonovovjekovnoj Europi (State Build-
ing and Witch Hunting in Early Modern Europe), Brian Levack na primjeru kotske
dokazuje da sredinje vlasti ne samo da nisu inicirale progone vjetica nego su ih èesto
zabranjivale lokalnim slubenicima koji su eljeli vjetice ukloniti iz svoje sredine.
esti dio zbornika, Vjetièarenje, opsjednutost i Ðavao (Witchcraft, Possession and
the Devil), posveæen je odnosu prema zlu i poimanju Sotone. David Nicholls u 17.
poglavlju, Ðavao u renesansnoj Francuskoj (The Devil in Renaissance France), istrauje
bogati imaginarij koji okruuje lik Sotone u renesansnoj Francuskoj. Za veæinu obiènih
ljudi on nije sasvim zao ni svemoæan; on je izvor zla, ali istovremeno i rtva lukavog
seljaka. U 18. poglavlju, Ðavao i njemaèki narod (The Devil and The German People),
H. C. Erick Midelfort opisuje proces demonizacije svijeta u drugoj polovici 16. st. u
kojem obrazovani kræani poèinju doivljavati ivot kao dramatièni susret dobra i zla,
anðeoskoga i demonskoga. Moshe Sluhovsky u 19. poglavlju pod naslovom Boansko
ukazanje ili opsjednutost demonom? (A Divine Apparition or Demonic Possession?)
istrauje znaèaj iskustva opsjednutosti na primjeru jedne esnaestogodinje Francuskinje
te zakljuèuje da je ona bila aktivni sudionik u drutvenoj drami, a ne tek pasivna rtva.
Sedmi dio, Vjetièarenje i spol (Witchcraft and Gender), posveæen je pitanju uloge
spola u progonima vjetica. Christina Larner u 20. poglavlju, Je li lov na vjetice bio lov
na ene? (Was Witch-Hunting Woman-Hunting?), istièe da su optube bile uperene
prvenstveno protiv vjetica, a ne protiv ena kao takvih, ali dodaje da je njihov drutveni
poloaj èinio ene posebno ranjivima. Tu tvrdnju u 21. poglavlju pod naslovom
Patrijarhalna rekonstrukcija i lov na vjetice (Patriarchal Reconstruction and Witch-Hunt-
ing) osporava Marianne Hester tvrdeæi da je vjetièarenje sadravalo u sebi karakteristike
koje je drutvo pripisivalo enama, osvetu, poudu i oholost, a to znaèi da je zloèin uvijek
identificiran sa enom. Jim Shape u 22. poglavlju, ene, vjetièarenje i pravni proces
(Women, Witchcraft and Legal Process), istrauje ulogu ena u progonu drugih ena kao
vjetica i zakljuèuje da su ene u Engleskoj bile vrlo agilne u progonima vjetica u
usporedbi s drugim zloèincima te da su u svijetu enskih odnosa strahovi u vezi s male-
ficijem bili najizraeniji. Sliènu hipotezu izlae i Clive Holmes u 23. poglavlju ene:
vjetice i svjedokinje (Women: Witches and Witnesses), ali tvrdi da su aktivnosti ena
prestajale u trenutku kad bi bila podignuta optunica.
U osmom dijelu, Èitanje priznanja (Reading Confessions), autori na temelju
dokumenata ispituju logiènosti vjetièjih priznanja. U 24. poglavlju, Edip i Ðavao (Oedi-
pus and the Devil), Lyndal Roper analizira iskaz Regine Bartholomeje iz 1678. upotreb-
ljavajuæi metode i saznanja psihoanalitièara, te zakljuèuje da je Regina rabila svoj zami-
ljeni odnos sa Sotonom kako bi izrazila osjeæaje prema ocu i nezadovoljavajuæa iskustva
s drugim mukarcima. Malcolm Guskill u 25. poglavlju, Vjetièarenje i moæ u ranonovo-
vjekovnoj Engleskoj: sluèaj Margaret Moore (Witchcraft and Power in Early Modern
England: The Case of Margaret Moore), analizira priznanje Margaret Moore, optuene
1647. godine. Za razliku od L. Roper, izbjegava jezik psihoanalitièara te Margaretino
priznanje pripisuje fantazijama koje je iskusila nakon smrti svoje troje djece. Louise Jack-
420
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 420 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
son u 26. poglavlju, Vjetice, ene i majke: progon vjetica i priznanja ena u Engleskoj
u sedamnaestom stoljeæu (Witches, Wives and Mothers: Witchcraft Persecution and
Womens Confessions in Seventeenth-Century England), na temelju niza iskaza iz Suffolka
1643. dokazuje da je lov na vjetice bio lov na ene.
U devetom dijelu, Propast vjetièarenja (The Decline of Witchcraft), govori se o
prestanku progona vjetica i uzrocima koji su doveli do toga. Brian Levack u 27. poglavlju,
Kraj suðenja vjeticama (The End of Witch Trials), istièe da je empirièka istraga utjecala
na kritièki razvoj koji je potkopao skolastièko rezoniranje podravano od demonologa. U
28. poglavlju, Propast vjetica i uspon vampira (The Decline of Witches and the Rise of
Vampires), Gábor Klaniczay tvrdi da je vjerovanje u postojanje vampira koje se proirilo
u Maðarskoj u 18. st. kompromitiralo status svetih predmeta u Katolièkoj crkvi jer su
tijela vampira imala sliène karakteristike kao i tijela svetaca. Vlast je stoga osudila lov na
vampire kao praznovjerje, a posljedica je toga bilo ukidanje suðenja vjeticama 1766. jer
su vjetice u narodnoj kulturi bile usko povezane s vampirima. U 29. poglavlju,
Urbanizacija i propast vjetièarenja: ispitivanje Londona (Urbanization and the Decline
of Witchcraft: An Examination of London), Owen Davies istrauje utjecaj urbanizacije
na slabljenje puèkih vjerovanja u vjetice u Engleskoj. Kljuènu su ulogu u tome imale
brze demografske promjene u urbanim podruèjima.
Deseti posljednji dio Vjetièje èitanke, naslovljen Novi lov na vjetice? (A New Witch-
Hunt?), govori o suvremenome lovu na vjetice. U 30. poglavlju, Preivjeli okultnoga:
stvaranje mita (Occult Survivors: The Making of a Myth), Philip Jenkins i Daniel Maier-
Katkin istrauju odnos izmeðu progona vjetica u ranom novom vijeku i sudskih procesa
protiv osoba optuenih za sotonizam u Zapadnoj Europi i Sjedinjenim Dravama u
osamdesetim godinama prologa stoljeæa te zakljuèuju da se korijeni vjerovanja u vjetice
ne mogu traiti u praznovjerju ili histeriji, nego su ona prije svega proizvod drutvenih i
politièkih okolnosti kakve se mogu javiti i danas. U posljednjem, 31. poglavlju, elja da
se ne zna (The Wish Not To Know), Patrick Casement trai uzroke vjerovanja u postojanje
sotonskih organizacija i zakljuèuje da ljudi vjeruju u takve stvari jer im to donosi olakanje.
Zbornik radova Vjetièja èitanka predstavlja uistinu vrijedan kompendij koji èitatelju
na jednome mjestu prua obilje relevantnih podataka glede tematike prouèavanja fenomena
vjetica i ujedno ga upoznaje s modernim historiografskim strujanjima. Kao takav, trebao
bi biti i koristan poticaj hrvatskim povjesnièarima da se pozabave tim u svijetu vrlo
zastupljenim, a kod nas, naalost, zapostavljenim podruèjem u historiografiji.
eljka Krie
NIKOLA ANIÆ, Njemaèka vojska u Hrvatskoj 1941. 1945., Hrvatski

institut za povijest, Zagreb 2002.
Knjiga Nikole Aniæa Njemaèka vojska u Hrvatskoj 1941. 1945. prvi je pokuaj
sustavne obrade prisutnosti njemaèkih vojnih postrojbi na hrvatskom prostoru u toku
cijelog trajanja Drugog svjetskog rata. Pritom se zbivanja promatraju iz njemaèkog kuta
421
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 421 25.10.2005, 21:18

gledanja, to je dosad jedinstven sluèaj u hrvatskoj historiografiji. Valja napomenuti kako
autor pie o zbivanjima na teritoriju koji obuhvaæa dananja Republika Hrvatska, ukratko
ocrtavajuæi zbivanja na irem jugoslavenskom i europskom prostoru. To i nije najsretnije
rjeenje jer je raspored njemaèkih jedinica i njihova borbena upotreba bila uvjetovana
postojanjem Nezavisne Drave Hrvatske, u granicama opsenijim od dananjih granica
Republike Hrvatske.
U prvom poglavlju (str. 19-41) autor iznosi osnovne podatke o Wehrmachtu i saeti
prikaz razvoja njemaèke vojske do poèetka napada na Jugoslaviju u travnju 1941. Ukratko
pie o naglom poveæanju njemaèke vojske nakon uspona nacista na vlast poèetkom
tridesetih godina, iznoseæi podatke o naèinu mobilizacije ljudstva, ustroju i vrstama
postrojba, te doktrini njihove upotrebe u oruanom sukobu. Prikazuje opremljenost,
sposobnost i snagu njemaèke vojske pred rat s Jugoslavijom. U drugom dijelu poglavlja
iznosi podatke o aktivnostima njemaèke vojske na teritoriju Hrvatske u travanjskom ratu
1941. Detaljno pie o pripremama za napad na Jugoslaviju na sjeverozapadnom pravcu, o
postrojbama koje su u napadu sudjelovale i borbama s kraljevskom jugoslavenskom
vojskom, okonèanima primirjem potpisanim 17. travnja 1941. godine. Zatim donosi
okupacijski raspored njemaèkih trupa prije izbijanja ustanka u srpnju/kolovozu u dijelo-
vima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Iz izlaganja je vidljivo kako je sredinom 1941.
godine njemaèka prisutnost u Hrvatskoj smanjena jer se mislilo kako je utjecaj Treæeg
Reicha osiguran uspostavom NDH i kvislinkog ustakog reima. Osim toga, njemaèka
vojska je radi napada na SSSR bila prisiljena oslabiti svoju prisutnost na svim drugim
europskim bojitima, pa tako i u Hrvatskoj.
U drugom poglavlju (str. 43-60) opisuje organizaciju njemaèkih postrojbi u Hrvatskoj
u drugoj polovici 1941. i 1942. godini. Ustanak su u prvo vrijeme vojne i policijske snage
NDH jo uspijevale drati pod kontrolom. To se iz korijena izmijenilo 1942. godine, kad
je partizanski pokret naglo ojaèao i probojem proleterskih brigada NOP i DVJ u zapadnu
Bosnu zaprijetio opstanku ustake vlasti. Zbog toga je od sredine 1942. godine njemaèka
vojska prisiljena slati sve vie vojnika u ustankom zahvaæena podruèja. Zapovjedni lanac
proiren je uspostavom Stoera zapovjednika njemaèkih postrojbi u Hrvatskoj, a potkraj
godine poèele su pripreme za opæu ofenzivu na teritorij pod kontrolom partizana, pa je
koncentracija njemaèkih postrojbi u Hrvatskoj dosegle najvii stupanj nakon travanjskog
rata.
Raspored i djelovanje njemaèkih trupa u Hrvatskoj 1943. godine tema su treæeg
poglavlja (str. 61-104). Tu Aniæ opisuje uzroke koji su doveli do temeljite reorganizacije
njemaèkog sustava obrane hrvatskog teritorija sredinom 1943. neuspjeh pokuaja
slamanja partizanskog pokreta, te porazi sila Osovine na sredozemnom bojitu zbog kojih
je Italija postala nepouzdan saveznik, a njemaèke trupe bile prisiljene planirati eventualno
zauzimanje hrvatskog teritorija pod talijanskom okupacijom. Zbog toga su u Hrvatsku
dovedene nove snage razmjetene tako da mogu to bre prodrijeti prema jadranskoj
obali. Pored toga, temeljito je reorganiziran sustav zapovijedanja cijelim okupiranim
podruèjem jugoistoène Europe. Takvo promiljanje je diktirao strah od moguæeg velikog
iskrcavanja saveznika na istoènu jadransku obalu. Do takvog saveznièkog pothvata nikad
nije dolo, no opasnost talijanske kapitulacije pokazala se itekako realnom. Italija je
kapitulirala u rujnu 1943., nakon èega su partizani preuzeli kontrolu nad velikim dijelom
talijanske okupacijske zone. Njemaèke oruane snage parirale su tome nizom ofenziva
izvedenih krajem te godine, kojima su uspjeli ponovno ovladati istoènom jadranskom
obalom i veæinom otoka.
422
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 422 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
Èetvrto poglavlje (str. 105-143) obuhvaæa prikaz sloma njemaèkog obrambenog sustava
na Balkanu, napredovanje Crvene armije do Dunava i osipanje njemaèkih saveznika tokom
1944. godine. Krajem te godine njemaèka vojska je izbaèena iz Grèke, Makedonije,
Rumunjske, Bugarske i Srbije, jedinice Narodnooslobodilaèke vojske Jugoslavije zaposjele
su Dalmaciju i velik dio Bosne i Hercegovine, a sovjetske snage velikom brzinom
napredovale su prema srednjoj Europi. Sve njemaèke jedinice koje su se povlaèile s Balkana
mogle su proæi jedino preko hrvatskog teritorija, pa je tada koncentracija njemaèkih vojnika
u Hrvatskoj bila najveæa.
Aktivnosti njemaèkih oruanih snaga rasporeðenih na podruèju Hrvatske do svibnja
1945. godine i konaènog sloma nacistièke Njemaèke obraðene su u petom poglavlju (str.
145-170). esto poglavlje (str. 171-176) donosi saet prikaz svih veæih njemaèkih postrojbi
koje su tokom rata djelovale na podruèju Hrvatske.
Sedmo poglavlje knjige (str. 177-204) posveæeno je zakljuènim razmatranjima autora,
s teitem na analizi ratnog djelovanja njemaèkih divizija kao najbrojnije vrste
upotrijebljenih njemaèkih trupa. Tu autor, voðen prije svega brojèanim pokazateljima
jaèine njemaèkih postrojbi u Hrvatskoj, zakljuèuje kako je neopravdano smatrati hrvatsko
ratite sporednim jer su se tu u nekim fazama rata nalazile njemaèke snage u jednakom ili
èak veæem broju nego na drugim sredozemnim ratitima. Pritom istièe kako se i unutar
ireg jugoslavenskog prostora veæina njemaèkih postrojbi borila na hrvatskom prostoru,
protiv partizanskih jedinica pod zapovjednitvom Glavnog taba Hrvatske. Autor zaklju-
èuje kako su prema intenzitetu borbenih djelovanja i duini trajanja borbi njemaèke snage
upotrijebljene u Hrvatskoj usporedive s onima koje su se borile na istoènom, zapadnom
ili talijanskom bojitu.
Knjiga je opremljena i trima korisnim prilozima (str. 205-243) listom viih èasnika
njemaèkih oruanih snaga koji su zapovijedali njemaèkim trupama u Hrvatskoj, popisom
njemaèkih kopnenih divizija angairanih u borbama u Hrvatskoj, te neto opsenijim
popisom njemaèkih divizija koje su tokom Drugog svjetskog rata boravile na
jugoslavenskom prostoru.
Osnovni nedostatak knjige jest veæ spomenuta usredotoèenost na teritorij dananje
Republike Hrvatske. Kako su njemaèki ratni planovi bili raðeni prema posve razlièitim
politièkim principima i teritorijalnoj podjeli, prikaz njemaèkih ratnih akcija i raspored
snaga nije potpuno jasan na svim mjestima. Uz to, ni sam naslov knjige ne odgovara u
potpunosti sadraju. Autor ne obraðuje samo postrojbe njemaèke vojske, nego i ratnog
zrakoplovstva i mornarice. Ukoliko je pak rabio rijeè «vojska» misleæi na oruane snage,
ni tad nije bio dovoljno precizan. U Hrvatskoj su ratovale i u knjizi obraðene i postrojbe
SS, koje nisu bile dio njemaèkih oruanih snaga, veæ posebna stranaèka vojska koja je s
Wehrmachtom dijelila samo sustav opskrbe. Postrojbe SS imale su vlastiti novaèki sustav,
vlastite uniforme, èinove i zapovjedni kadar, pa iako su èesto u borbenim djelovanjima
bile pod operativnim zapovjednitvom Wehrmachta, ipak su do kraja rata zadrale posebno
mjesto u organizaciji njemaèkog ratnog napora. Neisticanje njihova posebnog statusa je
nedostatak koji se mogao lako izbjeæi sitnim intervencijama u naslov same knjige, ili
posebnim poglavljem u kojem bi bila obraðena ta anomalija u njemaèkom ratnom stroju.
Pored toga, autoru knjige se potkrala i jedna èinjenièna pogreka. On naime tvrdi kako
je u drugoj polovini 1943. godine u Hrvatskoj boravila i protiv partizana se borila 5. SS
oklopno-grenadirska divizija Wiking. Taj podatak nije toèan postojali su planovi da se
ta divizija premjesti iz Ukrajine u Hrvatsku gdje bi se od nje formirao novi SS oklopni
423
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 423 25.10.2005, 21:18

korpus, no do toga zbog sovjetskog napredovanja nikad nije dolo, veæ je divizija sve do
kraja rata koritena iskljuèivo u borbama na istoènom bojitu. U Hrvatsku je premjeten
samo dio vojnika te divizije, najveæim dijelom iz Skandinavije i drugih zapadnoeuropskih
zemalja, od kojih je ustrojena 11. SS oklopno-grenadirska divizija Nordland. Zbog toga
nije opravdano navoditi da su obje te divizije u toku rata bile razmjetene u Hrvatskoj to
je toèno samo u sluèaju 11. SS divizije. Pored toga, autor je propustio napomenuti kako
nazivi njemaèkih postrojbi nisu uvijek u potpunosti odgovarali istini. Iako je spomenuta
11. SS divizija nosila prefiks oklopno-grenadirska, u stvarnosti se ona u razdoblju kad
je boravila u Hrvatskoj sastojala gotovo iskljuèivo od pjeaka. Raspolagala je samo lakim
kolskim tenkovima i oklopnim vozilima namijenjenima obuci. Èak ni u trenutku premje-
tanja te divizije na istoèno bojite opremljenost borbenim vozilima jo uvijek nije ni
izbliza opravdavala njezino ime. Sa sliènim problemima suoèavale su se i druge njemaèke
divizije. Zbog toga bi bilo preciznije njemaèke trupe, osobito u kasnijoj fazi rata, umjesto
po njihovim slubenim imenima klasificirati prema ocjenama borbene vrijednosti (kampf-
wert) kojima su se njemaèka zapovjednitva vodila u planiranju operacija. I sami su Nijemci
èesto postrojbe koje su na papiru bile u punoj snazi oznaèavali kao nesposobne za borbu,
znajuæi da bez borbene tehnike nisu dorasle za zadatke koji bi se pred njih postavili. Bez
tih informacija podaci o broju njemaèkih vojnika u Hrvatskoj nisu potpuni, iako su toèni.
Izgleda da se i Aniæ u jednom trenutku priklonio metodi prebrojavanja, pri èemu se uz
pomoæ brojki pokuava ocijeniti vanost ili velièina nekog povijesnog dogaðaja ili raz-
doblja. To je katkada vrlo korisna metoda, no moe voditi u impersonaliziran i dehuma-
niziran prikaz povijesne zbilje, a bez potpunih dodatnih obavijesti i prema potpuno pogre-
nim zakljuècima.
Usredotoèenost na divizije takoðer nije posve prikladna za analizu borbi u Hrvatskoj
tokom Drugog svjetskog rata. Taj pristup mogao bi se primijeniti na borbe voðene potkraj
1944. i u 1945. godini, kad su uspostavljeni jasni frontovi i divizije doista postale osnovnim
sredstvom izvoðenja ratnih operacija. Divizije su, dodue, postojale i u ranijim razdobljima
njemaèke organizacije kontrole hrvatskog prostora, no u cijelosti su vrlo rijetko koritene
u borbama samo u najveæim operacijama, od kojih je teritorij obraðen u knjizi zahvatila
samo operacija Weiss. U ostalim borbama najèeæe su sudjelovale manje snage, do
razine bojne ili pukovnije, dok su ostatak snaga Nijemci koristili kao posadne jedinice.
Borbe na prostoru Hrvatske su èesto bile estoke i intenzivne, no ipak se sve do kraja
1944. godine radilo o kratkotrajnim bitkama koji se opsegom nikako ne mogu mjeriti s
onima voðenim na zapadnoeuropskom ili istoènom bojitu. Osim toga, nespominjanjem
jedinica manjih od divizije zapostavljene su neke od vanih poluga u mehanizmu njemaèke
kontrole nad Hrvatskom, kao npr. njemaèko-hrvatska feldandarmerija. Ona je u vrijeme
svog najveæeg rasta obuhvaæala gotovo 25000 feldandarma (vie od potpune njemaèke
pjeaèke divizije!), a u knjizi je dobila vrlo malo prostora dok u prilozima uopæe nije ni
spomenuta. Ista je stvar i s folksdojèerskim bojnama, èiji su pripadnici u borbama 1941.
godine èinili gotovo polovinu u borbi upotrijebljenih njemaèkih vojnika, te manjim oklop-
nim postrojbama opremljenim zarobljenim francuskim i talijanskim tenkovima, koje su
unatoè svojoj malobrojnosti ipak predstavljale veæu udarnu snagu od mnogih njemaèkih
divizija razmjetenih na hrvatskom prostoru.
Na kraju, valja reæi kako je ova knjiga, unatoè ponekoj mani, ipak vrlo vrijedan prilog
hrvatskoj historiografiji. Ona moda ne rjeava sva pitanja vezana uz prisutnost njemaèke
424
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 424 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
vojske na hrvatskom prostoru u Drugom svjetskom ratu, no posluit æe kao korisno

pomagalo svakom buduæem istraivaèu tih problema, osobito zbog precizne i detaljne
raèlambe strukture zapovijedanja njemaèkim postrojbama na podruèju Hrvatske.
Goran Hutinec
J. M. ROBERTS, Povijest Europe, AGM, Zagreb, 2002, 710 str.
Prvo izdanje knjige Povijest Europe, britanskoga autora Johna Morrisa Robertsa
objavljeno je 1996. godine u Oxfordu u izdanju Helicon Publishinga, a veæ iduæe godine
je ponovljeno, to svakako svjedoèi o velikoj popularnosti koju je ovo djelo zadobilo
diljem Europe. Stoga je hvalevrijedan potez izdavaèke kuæe AGM koja ga je uz pomoæ
Ministarstva kulture Republike Hrvatske objavila u prijevodu Neðeljke Batinoviæ i Vide
Kostrenèiæ Lukiæ. Povijest Europe opseno je djelo na 710 stranica, podijeljeno u 6 knjiga,
od kojih se svaka sastoji od 4 do 6 poglavlja, te obogaæeno s 42 zemljovida i 15 kronolokih
tablica. Hrvatsko izdanje knjige popraæeno je predgovorom dr. sc. Drage Roksandiæa koji
se osvrnuo i na zastupljenost hrvatske povijesti u Robertsovu djelu. Sam autor na poèetku
knjige istaknuo je da mu je namjera bila iznijeti glavne èinjenice u pozadini europske
povijesti, odnosno napisati koristan savjetnik, pri èemu si nije elio prisvojiti ulogu
politièara. Svaki povjesnièar, koliko god nastojao biti objektivan, ne moe izbjeæi utjecaju
vremena u kojemu ivi i sredine koja ga okruuje, stoga bi bilo iluzorno oèekivati od J.
M. Robertsa, umirovljenoga profesora Sveuèilita u Oxfordu i autora velikog broja
znanstvenih radova i knjiga (od kojih je najvanija Povijest svijeta, objavljena 1976), da
uspije u onome u èemu su mnogi prije njega posrnuli. Koliko je Robertsovo djelo korisno,
a koliko u nekim segmentima manjkavo, ostaje na svakom èitatelju ponaosob da procijeni,
jer razlièiti su interesi za pojedine povijesne teme, ba kao to su i razlièita viðenja
povijesnih dogaðaja i procesa.
Prva knjiga posveæena je europskoj batini i obuhvaæa razdoblje od dolaska prvih ljudi
u Europu do pada Zapadnoga Rimskog Carstva. Prvo poglavlje, naslovljeno Batina,
autor zapoèinje prikazom zemljopisnih znaèajka europskoga kontinenta stavljajuæi ih u
meðuodnos s povijesnim procesima. Nadalje, govori o dolasku prvih ljudi u Europu,
razvoju poljodjelstva kao preduvjetu civilizacije, prati kulturni i tehnoloki napredak
doseljenika, pri èemu istièe kulturne utjecaje koji u Europu dolaze iz drugih civilizacijskih
krugova, Anadolije, Bliskog i Srednjeg Istoka, Egipta. Drugo poglavlje pripada klasiènoj
Grèkoj. Autor istièe vano mjesto koje zauzima grèko naslijeðe u razvoju europskoga
drutva. U tom poglavlju Roberts je prikazao temeljne znaèajke grèke civilizacije, kritièki
promatrajuæi grèka dostignuæa te je, to je vrlo vano, istaknuo i njihov negativni karakter
koji se jo dugo vremena odraavao na europsko drutvo. Primjerice, dokazi da je ropstvo
prirodno zato to je u skladu s prirodnom graðom nekih ljudi bili su stoljeæima uvjerljivi
jer su dolazili iz stare Grèke, ili podlonost ena koja je za Robertsa jo i danas uznemiru-
juæa znaèajka grèke kulture. Treæe poglavlje nosi naslov Stvaranje rimskog svijeta i
425
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 425 25.10.2005, 21:18

obuhvaæa razdoblje od zaèetka Rima do poèetaka kræanstva. Ovim poglavljem obuhvaæen

je i dio grèke povijesti: osvajanja Aleksandra Makedonskog i helenistièko doba. Na taj
naèin autor prikazuje isprepletanje kultura Zapada i Istoka i njihovo meðusobno
proimanje, posebice utjecaje grèke kulture na Rim. U sklopu pregleda rimskih osvajanja
obraðuje i keltsku povijest, a govoreæi o rimskome drutvu, poseban dio posveæuje ido-
vima, i to zato to, kako sam kae, da bismo razumjeli Isusa, potrebno je makar ukratko
opisati jedinstveni razvoj idovske vjere. Zavrni je dio poglavlja posveæen svetom Pavlu.
Roberts zakljuèuje da kræanstvo nikad nije bilo samo djelo velikog idovskog uèitelja
nego je stvaralo samo sebe, odnosno stvorila ga je povijest. Èetvrto poglavlje naslovljeno
je Carski Rim i svjetska povijest. Prema Robertsu, najveæi je doprinos Rima u povijesti
stvaranje Carstva. Osim kratkog pregleda politièke, vojne i pravne povijesti Carstva, autor
govori i o znaèenju koje je ono imalo za svoje podanike. Povijesno gledano, istièe Ro-
berts, Carstvo je bilo sustav u osnovi kojega je bilo nastojanje da se neki obogate isko-
riæujuæi druge. Sve se temeljilo na osvajanju nove zemlje i njezinoj uporabi, a u poèetku
tog procesa nije se razmiljalo koliko æe dobra carska vlast donijeti onima koji nisu
Rimljani. Vojska i vladajuæa klasa bili su glavna sredstva da se Carstvo odri na ivotu,
a gradovi su odraavali taj ivot i bili arita civilizacije. Autor posebno istièe negativne
pojave u rimskome drutvu: Brojni amfiteatri posvuda trajno podsjeæaju kako je rimsko
drutvo katkada bilo okrutno i grubo Osvræe se i na njihovo pretjerivanje u ugaðanju
svojim sklonostima: to su skupili vie iskustva s istoka i plijena to je postalo oèitije -
osvajanja su, rijeèju, stvorila osnovu za uivanje. Osim u podruèju arhitekture, graðevi-
narstva i hidraulike, pie Roberts, Rimljani nisu bili veliki inovatori u tehnologiji pa je
njihov doprinos znanosti vrlo malen. Posebnu pozornost autor posveæuje kræanstvu. U
tom kontekstu istièe da je Konstantin I. najvie od svih careva promijenio tijek povijesti
jer je ujedinio Carstvo nakon dva stoljeæa (sic!) graðanskoga rata, a u toj se borbi odluèio
obratiti za pomoæ kræanskomu Bogu. U zavrnom dijelu poglavlja, nakon to je ukratko
opisao rasap Zapadnoga Rimskog Carstva, Roberts se osvræe na vanost njegova naslijeða
za daljnji tijek europske povijesti. Poglavlje autor zavrava osnutkom loze Merovinga i
poèecima franaèke drave.
Druga knjiga naslovljena je Kræanski svijet. Prvo poglavlje, nazvano Novo odreðenje,
poèinje Justinijanovim dobom. Prema Robertsu, Justinijanov udio u konaènoj podjeli
Carstva bio je velik, iako je on nije namjerno poticao. U njegovo je doba Bizant postao
sjeditem osebujne politièke kulture, a njegova vladavina ostavila je neizbrisiv peèat na
naèin vladavine dravom, to je prekinulo unutarnje prijetnje sve otvorenijoj samovladi.
Sreðena pravna znanost za Justinijana, koja je otvarala putove suvremenosti, temeljila se
na odluènome stavu da zakone donose vladari te da ih se ne prenosi obièajima, i to je
najbolja strana njegova carevanja. Justinijanova vjerska politika je s druge strane ubrzala
podjelu u kræanskom svijetu. Nakon kratkog prikaza situacije u kojoj se nalazio Bizant
do polovice 7. st., autor obraðuje redovnitvo i crkvenu hijerarhiju, pridajuæi osobitu
pozornost benediktinskomu redu. Autor se u ovom poglavlju osvrnuo i na znaèenje islama
koji je u Istoènom Carstvu odmah prepoznat kao vojna prijetnja. Islamska je civilizacija
stoljeæima bila jedina alternativa kræanskom svijetu i nakovanj na kojemu su se kovale
kræanske ideje i stavovi. S druge strane, islam je dugo bio velika prijetnja, izazivao je
odbojnost i zavist. Autor se ukratko osvrnuo i na Slavene i Bugare, spominjuæi u nekoliko
reèenica i Æirila i Metoda. Bugarima se bavi uglavnom u kontekstu prijetnji Carstvu.
426
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 426 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
Poglavlje zavrava ikonoklastièkim pokretom i vjerskim razdvajanjem Istoka i Zapada.

Drugo poglavlje autor je naslovio Preoblikovanje Zapada. Od poèetaka srednjega vijeka,
upozorava Roberts, odigrao se kulturni i psiholoki odmak od Sredozemlja koje je bilo
sreditem klasiène civilizacije. Izmeðu 5. i 8. st. arite europske povijesti pomaknulo se
u dolinu Rajne i njezinih pritoka. U kratkom pregledu politièke povijesti toga razdoblja,
Roberts se neto vie zadrao jedino na Karlu Velikome. Nakon iznimno sposobnog vladara,
uslijedili su redom slabi, a propadanju je pridonijela i podijeljenost Franaèkog Carstva
koje æe zamijeniti novo, Sveto Rimsko Njemaèko Carstvo. Treæe poglavlje nosi naslov
Srednjovjekovna drutva. Tu autor govori o vanosti antièkoga naslijeða za srednjo-
vjekovno drutvo, o razvoju poljoprivrede koji se oèituje u uporabi novih tehnika,
demografskim i drutvenim promjenama. Posebno se osvræe na gradove i trgovinu. Gradovi
osim bogatstva pokreæu i kulturu, a zatiæeni svojim zidinama predstavljali su oaze
sigurnosti. Roberts u ovom poglavlju vrlo turo govori i o velikoj epidemiji kuge u 14. st.
U èetvrtom poglavlju pod naslovom Granice i susjedi, Roberts govori o posezanjima
pojedinih drava za teritorijem susjednih, proirujuæi temu i na kriarske pohode te na
sukob kræanstva i islama opæenito. Tema petog poglavlja je Civilizacija srednjeg vijeka.
Ovdje Roberts najvie prostora posveæuje Crkvi, odnosno herezama koje se pojavljuju te
novomu politièkom ustroju. esto poglavlje naslovljeno je Novi obzori na Istoku. U njemu
autor govori o usponu i moæi Mletaèke Republike te slabljenju i napokon propasti
Bizantskog Carstva. Posebno obraðuje drutvo u osmanskoj Europi i na zapadu zadravi
se ponajvie na renesansi. Poglavlje zavrava otkriæem Novoga svijeta.
Treæa knjiga nosi naslov Poèetak moderne povijesti 1500-1800. U prvom poglavlju,
Novo doba, autor pie o novim procesima koji mijenjaju ivote ljudi irom svijeta. Zapoèelo
je doba modernoga atlantskog svijeta sa sreditem u Europi, ujedno doba razvoja
poljoprivrede, trgovine, poduzetnitva, industrije, ali i doba robovlasnitva i trgovine
robljem. Drugo poglavlje naslovljeno je Drutvo i uvjerenja. Autor govori o promjenama
u drutvenom ustrojstvu pojedinih drava, o poloaju ena na Zapadu i Istoku te podjelama
u kræanskom svijetu, odnosno o reformaciji i njezinu utjecaju na europsko drutvo,
vjerskim ratovima i napokon o protureformaciji. Kraj poglavlja autor posveæuje razvoju
znanosti koji je na drutvo ostavio najdublji trag. Posebnu pozornost posveæuje
prosvjetiteljstvu: Pretpostavka da misao mora biti napredna, rodila se u 18. st. i ubrzo su
je potvrdila brojna djela; znaèajno irenje pismenosti, veliki znanstveni radovi, zaèetak
ideje da Europa mora odbaciti ropstvo, poèeci pokreta za enska prava U treæem
poglavlju, Politièko ustrojstvo zapadne Europe, autor govori o meðunarodnim odnosima,
diplomaciji i ratnim sukobima. Èetvrto poglavlje nosi naslov Ancien régime. Roberts
pie o opreènostima Francuske i Engleske, stabiliziranju zapadne Europe i promjenama u
njezinu istoènome dijelu. Peto poglavlje naslovljeno je Novi izgled svijeta. Autor govori
o poèecima europskog imperijalizma i odnosu Europljana prema Aziji, Africi, sjevernoj
i junoj Americi, o globalnim gospodarskim promjenama i irenju kræanstva.
Èetvrta knjiga nosi naslov Europsko doba. U prvom poglavlju, Doba revolucije, Rob-
erts se bavi revolucijama u SAD-u i Francuskoj te Napoleonovim ratovima i ustrojavanjem
novoga poretka i novim zemljovidom Europe. Rezultat tih zbivanja je stvaranje zajedniè-
kog iskustva, ustanova i ideja zapadnoga svijeta. Drugo poglavlje naslovljeno je Novi
bogatai svijeta. Autor govori o porastu stanovnitva i industrijalizaciji te stvaranju
industrijskog drutva, uvoðenju svjetskog ekonomskog sustava i razvoju velikih gradova.
U treæem poglavlju, Novi oblik civilizacije, govori o novim obrascima ivota, o utjecaju
427
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 427 25.10.2005, 21:18

industrijalizacije na raðanje novih ideologija, pri èemu se posebno osvræe na socijalizam.

Èetvrto poglavlje, Novi europski poredak, obuhvaæa razdoblje od Beèkog kongresa do
Krimskog rata. Posebnu je pozornost Roberts posvetio dogaðajima 1848. godine. Peto
poglavlje naslovljeno je Vladarica svijeta. Autor razmatra novu, globalnu ulogu Europe
i stvaranje novih europskih drava na drugim kontinentima. Osvræe se i na veliko iseljavanje
Europljana, no uglavnom se bavi odnosima pojedinih zemalja prema njihovim kolonijama.
esto poglavlje nosi naslov Meðunarodni red i nered. Ovdje je rijeè o rastuæem naciona-
lizmu, posebice njemaèkome nakon ujedinjenja te o meðunarodnim odnosima devedesetih
godina.
Peta knjiga naslovljena je Europa 20. stoljeæa: doba graðanskih ratova. Veæ je sam
naslov zanimljiv jer iz njega proizlazi Robertsov stav prema Europi. On oèito dva najveæa
sukoba u europskoj, a i svjetskoj povijesti naziva graðanskim ratovima! Tu je autor uèinio
veliku pogreku jer prolost razmatra s pozicija sadanjosti i ideja koje su zaivjele tek u
zadnjim desetljeæima proteklog stoljeæa. Ma koliko da se Roberts osjeæao graðaninom
Europe, zaista je neprimjerno ta shvaæanja prenositi na onodobna zbivanja. Prvo poglavlje
nosi naslov Pritisci i napetosti. Ovdje Roberts govori uglavnom o europskome drutvu,
identitetu Europe u promijenjenom svijetu. Osvræe se i na poloaj ena u politici i drutvu.
Zahtjevi ratne proizvodnje u industrijskim drutvima 20. st. ubrzali su napredak ena jer
im je potreba za radnom snagom proirila izbor zanimanja. Druga velika okolnost koja je
promijenila ivot ene bila je kontracepcija, a treæa razvoj tehnologije koji im je omogu-
æavao vie slobodnog vremena. Drugo poglavlje naslovljeno je Slom meðunarodnog po-
retka. Na poèetku autor govori o stavovima i oèekivanjima europskih zemalja. Ono to se
dogodilo 1914. (a to je prema Robertsu prvi veliki europski rat) ostavilo je duboke tragove
u europskome sjeæanju, pa je zaokupljenost pribliavanjem novog rata (drugog velikog
europskog rata) bila sredinja tema u odnosima meðu europskim dravama. U ovom po-
glavlju Roberts se povrno dotaknuo i balkanskoga prostora. Treæe poglavlje naslovljeno
je Europska revolucija. Taj naslov odnosi se dakako na Prvi svjetski rat kojim poglavlje i
zapoèinje. Autor razmatra posljedice koje je rat ostavio za sobom te mirovne sporazume
i njihove rezultate. Èetvrto poglavlje nosi naslov Temelji se rue. Tu je uglavnom rijeè o
slabljenju europske moæi i problemima u kolonijama, a poglavlje zavrava svjetskom
gospodarskom krizom. Peto poglavlje, Posljednje godine europske iluzije, tematski se
oslanja na prethodno. Ovdje se obraðuje uspon nacizma i faizma te Drugi svjetski rat.
Poglavlje zavrava 1945. godinom.
esta knjiga naslovljena je Europa u vrijeme hladnoga rata i nakon njega. U prvom
poglavlju, Europa neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata, autor govori o padu
europske moæi i utjecaja, o novoj ravnotei snaga, korijenima hladnoga rata i Marshallovu
planu te likvidaciji kolonijalnih carstava. Roberts se osvræe i na zbivanja na Srednjem
istoku i u Izraelu. Drugo poglavlje nosi naslov Europa i globalni hladni rat. Autor razmatra
meðuodnos Europe s azijskim i afrièkim zemljama, ekonomski oporavak Europe i njezinu
politièku reorganizaciju. Neto manje prostora posvetio je previranjima u Istoènoj Europi.
U treæemu poglavlju, Kraj poslijeratnog poretka u Europi, Roberts pie o nastojanjima
da se postigne stabilizacija u 70-im godinama i o revolucijama i politièkim promjenama
u Istoènoj Europi krajem 80-ih. Èetvrto je poglavlje naslovljeno Stvaranje novog poretka
i zapoèinje raspadom Jugoslavije. Roberts je tomu posvetio vrlo malo prostora, a i ono
to je napisao gotovo da nema nikakvu historiografsku vrijednost. Neupuæeni èitatelj
neke zapadnoeuropske drave jedva da æe dobiti neku relevantnu informaciju, osim
428
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 428 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
Robertsovih osobnih stavova. Roberts se pozabavio i zbivanjima u Rusiji te integracijom

Europe, a osvrnuo se i na opasnost od islamskog terorizma, i to pod ivopisnim naslovom,
Zloduh Islama. Na samom kraju posljednjega poglavlja knjige vratio se na zbivanja u
bivoj Jugoslaviji, ponovno sasvim povrno i vrlo subjektivno. Knjigu je Roberts zavrio
pogovorom u kojemu je iznio svoje misli, htijenja i nadanja.
Uzevi u cjelini, Povijest Europe je opseno djelo u èije je pisanje sasvim oèito uloeno
mnogo truda, ali moe mu se uputiti i mnogo zamjerki. Robertsova je povijest Europe
povijest uglavnom njezina zapadnoga dijela, kako po zastupljenosti tema, tako i po
interpretaciji zbivanja. Ovom knjigom ne moe biti zadovoljan niti jedan pripadnik one
druge, Robertsu oèigledno manje bitne, istoène polovice Europe. S druge strane, graðani
Europske unije nemaju razloga biti nezadovoljni ovim djelom to se tièe povijesnoga
pregleda. No, ostat æe uskraæeni za znanja o povijesti, kulturi i tradiciji svojih istoèno-
europskih susjeda, kojih je znatan dio uao u europsku dravnu zajednicu nedugo nakon
objavljivanja knjige. Drugi dio, dodue, jo èeka svoj red, u europskome predvorju. Premda
Robertsovo djelo nije sasvim zadovoljavajuæe sa stajalita historiografije, ono je vjeran
odraz duha vremena u kojemu je napisano, pa æe u buduænosti moæi dobro posluiti socio-
lozima, antropolozima i povjesnièarima mentaliteta.
eljka Krie
PUBLIJE FLAVIJE VEGECIJE RENAT, Saetak vojne vjetine, Golden

marketing, Zagreb 2002, 239 str.
Objavljivanje prijevoda djela Publija Flavija Vegecija Renata Saetak vojne vjetine
(Epitoma rei militaris) na hrvatski jezik, doista je hvalevrijedan pothvat koji bi, nadamo
se, mogao potaknuti prireðivanje hrvatskih izdanja i drugih antièkih djela iste tematike.
Rijeè je o vojnoj raspravi koja je pojedinaèno imala vjerojatno najveæi utjecaj u zapadnome
svijetu o èemu svjedoèi i velik broj saèuvanih rukopisa. Za hrvatski je prijevod zasluna
Teodora Shek Brnardiæ koja je jo priredila Glosar (str. 199-218) i Bibliografiju (str. 219-
226). Uvodnu je raspravu (str. 9-35) napisao Vladimir Brnardiæ koji je zajedno s Teodorom
Shek Brnardiæ napisao i biljeke uz tekst. Latinski izvornik priredila je Margareta
Gaparoviæ. Na kraju izdanja nalaze se Kazalo pojmova (str. 227-230) i Kazalo imena
(str. 231-239).
Malo je toga poznato o Vegeciju, izuzev onoga to se moe zakljuèiti na temelju Saetka
o vojnoj vjetini i jo jednoga njegova djela, Zbornika veterinarskog umijeæa (Digesta
artis mulomedicinae), koje se bavi konjskim i stoènim boljkama. Vjerojatno je bio rodom
iz Hispanije, a moguæe je da je ivio u Konstantinopolu, iako se smatra da je Saetak
vojne vjetine napisao na Zapadu. Zasigurno je pripadao visokomu senatskom plemstvu,
to sugeriraju naslovi vir illustris i comes (sc. primi ordinis) u intitulaciji. Kako sam
odrièe osobno profesionalno vojnièko znanje, s velikom se vjerojatnoæu moe pretpostaviti
da je bio visoki civilni dravni slubenik. Saetak vojne vjetine po svemu je sudeæi bio
429
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 429 25.10.2005, 21:18

posveæen caru Teodoziju I. (379-395), a svakako je nastao nakon 383. godine kad je
ubijen car Gracijan koji se spominje kao boanski (divi Gratiani, I. 20).
Saetak vojne vjetine tradicionalno se dijeli u èetiri knjige, premda je u nekim
rukopisima i izdanjima cjelina o pomorskom ratovanju (IV. 31-46) izdvojena kao peta
knjiga. Prva knjiga govori o odabiru i obuci novaka te o podizanju i utvrðivanju tabora.
Druga knjiga razmatra ustroj vojske i bojni poredak te nabraja ratna oruða i sprave. Treæa
knjiga obraðuje praktièna pitanja zapovijedanja vojskom, taktiku, logistiku i opæa pravila
ratovanja. Èetvrta se knjiga sastoji od dva dijela: prvi je posveæen tehnikama utvrðivanja
i opsade gradova i tvrðava te opsadnim spravama, a drugi se bavi rimskom ratnom
mornaricom i navodi temeljna obiljeja ratovanja na moru.
Vegecije bez sumnje spada u red vanijih kasnoantièkih spisatelja, a njegov je Saetak
vojne vjetine iznimno vrijedan izvor za antièku vojnu i ratnu povijest. Dodue, sam
Vegecije ne pie povijest rimske vojske, on nije ni povjesnièar ni antikvar, veæ je mnogo
vie otrouman prosuditelj i razborit savjetodavac koji ima na umu preuredbu suvremenih
vojnih ustanova i pristupa u stratekome miljenju. U sreditu je njegova zanimanja stara
legija koja se temelji na postrojbi iz III. i II. st. pr. Kr., ali i na ustroju koji je ta vojna
jedinica imala u carskome razdoblju. Tu nije rijeè o brkanju ustanova iz razlièitih razdoblja
povijesti rimske drave: Vegecije je jako dobro znao otkud je to preuzeo, a praznine u
izvornim zapisima kojima se sluio nastojao je dopuniti spretnim domiljajima na temelju
etimologije starih vojnih naziva i poznavanja suvremenoga vojnog ustroja. S tim u vezi
prvenstvena mu je nakana bila oiviti staru legiju na naèin da poslui kao uzor za
suvremene prilike. Drevne ustanove i nazive ravnopravno je stavio uz onovremene, a
istodobno je nastojao pronaæi i predloiti naèine djelovanja koji bi se mogli primijeniti u
praksi.
Stoga Saetak vojne vjetine nije doista spis o umijeæu ratovanja, nego politièki i strate-
gijski traktat koji raspravlja o tekuæim nedostacima i nudi lijek za njihovo uklanjanje,
baveæi se samo onim podruèjima taktièke i vojnoupravne djelatnosti za koje je autor
smatrao da im je potrebna reforma. Pokretaèka sila iza Vegecijeva nastojanja za preuredbom
jasno je izraena elja da se smanji i snizi uloga ne rimskih, barbarskih postrojba u rimskoj
vojsci. Osim toga, Vegecijevo djelo proima potreba za time da se nastavi i intenzivira
borba protiv barbara unutar same rimske drave i na granicama Carstva, na kopnu i na
moru. Uz pomoæ defenzivnih operacija, nadzora nad pristupom namirnicama, pruanja
otpora neprijatelju gerilskim naèinom ratovanja i njegovim izgladnjivanjem, Vegecije je
predloio da se vojska rijei barbarske premoæi, pozivajuæi na obnovu stare legijske
zapovjedne strukture i staroga administrativnog i borbenog ustroja. Temeljeæi svoj stav
na kompetentnoj procjeni suvremene situacije, Vegecije je ponudio rjeenje koje se nije
oslanjalo samo na povijesnoj analizi nego i na tehnikama ratovanja koje su Rimljani
prakticirali. Zbog svega toga Saetak vojne vjetine znaèajan je dokument vremena koji
oslikava reakciju obrazovanog i struènog pojedinca na vojno-politièki nimalo povoljne
prilike u kojima se Rimsko Carstvo nalo poslije bitke kod Hadrijanopola 378. godine u
kojoj su Goti tako teko potukli rimsku vojsku da je u oèima suvremenika taj poraz bio
mjerljiv s veæ legendarnom katastrofom kod Kane 216. god. pr. Kr.
Posebna vrijednost hrvatskog izdanja Saetka vojne vjetine uvoðenje je naih inaèica
za rimsku vojnu terminologiju. Dodue, to se u najveæem dijelu sluèajeva svelo na pohrva-
æivanje izvornih latinskih izraza, premda je za pojedine pojmove u glosaru ponuðen i
puni hrvatski prijevod. Naalost, vidljive su i pojedine nedosljednosti. Tako su imaginarii
430
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 430 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
(II. 7, str. 138) prevedeni kao slikonoe, a imaginiferi kao slikonosci, iako bi prema analogiji
s izrazom aquiliferi (orlonoe) trebalo biti obratno; agrimensores su prevedeni kao mjernici
(II. 7, str. 139) i kao poljomjerci (III. 8, str. 159), dok pojam metatores (II. 7, str. 138)
uopæe nije preveden (mjeritelji, mjernici); globus se prvo prevodi kao leteæi konjanièki
odred (III. 16, str. 167), a kasnije u tekstu se ne prevodi (III. 19, str. 170); izraz vexillationes
jednom se ostavlja u izvornom obliku (II. 1, str. 134), a poslije se rabi u kroatiziranoj
formi (veksilacije; III. 4, str. 154). Neki izrazi prevedeni su u temeljnom tekstu, dok je
prijevod drugih naveden tek u biljeci, npr. circumitores (obilaznici, nadzornici straa;
III. 8, str. 160), a za istoznaènicu circitores nije pronaðen izraz (odgovaralo bi ophodnici
to se rabi za circumitores). S tim u vezi trebalo je opæenito teiti tomu da se u biljekama
naðu izvorni nazivi. Znaèenje nekih pojmova valjalo je razrijeiti samim prijevodom,
poput izraza armatura koji se, ovisno o situaciji, trebao prevesti kao oruana vjeba (I,
str. 115, I. 4, str. 118, I. 13, str. 123, II. 14, str. 142, II. 23, str. 146, III. 4, str. 154, III. 26,
str. 179), uvjebanici ili obuèenici (I. 13, str. 123, II. 7, str. 138-139), odnosno laki pjeaci
(II. 15, 143, II. 23, str. 146, III. 14, str. 166). Neki pojmovi mogli su se prevesti veæ
uvrijeenim izrazom, kao oprotenici za beneficijariji (II. 7, str. 138), a drugi su prevedeni
pomalo nespretno, kao poljski uèitelji za campidoctores, gdje bi moda bilo bolje
uvjebavatelji, obuèavatelji, dok pojam campigeni (II. 7, str. 138) koji znaèi isto to i
campidoctores uopæe nije preveden. Navedeni, premda ne i jedini primjeri u tekstu
pokazuju koliko je teko bilo uvijek pronaæi odgovarajuæe hrvatske inaèice za rimske
vojne termine i usustaviti ih, èega je prevoditeljica bila itekako svjesna (str. 37). Ovdje je
rijeè o prvome takvom pokuaju u nas i ta je èinjenica veæ dovoljno pohvalna.
Osim upravo iznesenih primjedaba, odreðeni nedostatci mogu se pronaæi i u izboru
literature. Zanemarena su standardna djela koja se bave rimskim vojnitvom u kasno
carsko doba poput Römische Militärgeschichte von Gallienus bis zum Beginn der byzan-
tinischen Themeverfassung R. Grossea (Berlin 1920), The Later Roman Empire A. H. M.
Jonesa (Oxford 1964) i Das spätrömische Bewegungsheer und die Notitia Dignitatum D.
Hoffmanna (Düsseldorf 1969/1970). U potrazi za opæim podatcima o kasnome dobu Car-
stva prireðivaèi su posegnuli za zastarjelom Makinovom Istorijom starog Rima, iako bi
bilo mnogo bolje da su uzeli veæ spomenuto Jonesovo djelo The Later Roman Empire,
odnosno Die Spätantike. Römische Geschichte von Diocletian bis Justinian 284-565 n.
Chr. A. Demandta (München 1989) i/ili Histoire du Bas-Empire E. Steina (sv. I, Paris-
Bruxelles-Amsterdam 1959). Ipak, jedina prava zamjerka moe se uputiti izdavaèu koji
je iz neshvatljivih razloga odluèio tiskati izvorni tekst ispred teksta prijevoda. Propust je
to bez presedana koji uvelike oteava usporedno koritenje obje sastavnice knjige, to je
i temeljna svrha tiskanja izvornika zajedno s prijevodom.
Hrvoje Graèanin
431
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 431 25.10.2005, 21:18

IGOR URANIÆ, Stari Egipat povijest, knjievnost i umjetnost drevnih

Egipæana, kolska knjiga d.d., Zagreb 2002, 284 str.
U hrvatskoj historiografiji u posljednjih sto èetrdeset godina, otkako se hrvatske

povijesne znanosti bave proloæu starog Egipta, objavljena su svega èetiri djela u kojima
su nai struènjaci prikazali razvoj staroegipatske povijesti.
Povijest Starog Orijenta, objavljena u nakladi Matice hrvatske, prvi je takav rad. Napisao
ga je Gavro Manojloviæ, tadanji umirovljeni profesor Opæe povijesti staroga vijeka na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu, jo daleke 1923. godine. Njegovo djelo je kompilacija
utemeljena na saznanjima egiptoloke znanosti uglavnom s njemaèkog govornog podruèja,
a prati povijest Egipta od njegova nastanka do vremena prodora «naroda s mora» u XIII-
XII. st. pr. Kr.
Do sljedeæe knjige moralo je proæi vie od tri desetljeæa. Tijekom tog razdoblja u
hrvatskoj su se historiografiji pojavile prve enciklopedijske natuknice i prva knjiga
povijesnih putopisa (Grga Novak, U zemlji faraona, Zagreb 1945). Godine 1956. Petar
Lisièar, tadanji profesor povijesti staroga vijeka na Sveuèilitu u Skopju, objavio je u
Skopju svoj prvi sveuèilini udbenik pod nazivom Egipat u starom vijeku. Ovo djelo
bilo je prvi cjeloviti prikaz egipatske prolosti objavljen u obliku knjige na podruèju
tadanje Jugoslavije. U knjizi je sadran pregled egipatske povijesti, jezika, kulture i
umjetnosti do vremena Aleksandra Velikog (druga polovica IV. st. pr. Kr.). Nakon prelaska
na Filozofski fakultet u Zadar 1959. godine, Petar Lisièar je isti tekst o egipatskoj povijesti
i kulturi objavio jo tri puta u okviru pregleda povijesti Staroga Istoka (Pregled historije
istoènih naroda, Zagreb 1966., Stari Istok Pregled historije istoènih naroda staroga
vijeka, Zagreb 1972. i Stari Istok, Zagreb 1975).
U meðuvremenu je godine 1967. Grga Novak, osnivaè katedre i profesor povijesti
staroga vijeka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, obiljeio vie od èetiri desetljeæa
aktivnog rada na istraivanju povijesti starog Egipta u svojoj odliènoj knjizi Egipat
prethistorija, faraoni, osvajaèi, kultura. Ona je do knjige Igora Uraniæa bila jedini pravi
sustavni pregled cjelovite povijesti starog Egipta u hrvatskim povijesnim znanostima.
Igor Uraniæ zavrio je studij egiptologije u Budimpeti. Poèetkom 90-ih godina prologa
stoljeæa postao je kustos, a zatim i voditelj Egipatskog odjela Arheolokog muzeja u
Zagrebu. Uz prof. dr. Petra Selema (Odsjek za povijest, Filozofski fakultet u Zagrebu),
na je najveæi struènjak za povijest faraonskog Egipta. Autor je popularno pisanog pregleda
egipatske religije (Sinovi sunca, Zagreb 1997), veæeg broja struènih èlanaka i dviju izlobi
(Bogovi, duhovi i demoni starog Egipta, Arheoloki muzej u Zagrebu 1999-2000. i
Egipatska religija i antièka Istra, Arheoloki muzej Istre, Pula 2001. suautor). Njegovu
drugu knjigu Stari Egipat povijest, knjievnost i umjetnost drevnih Egipæana objavila je
kolska knjiga 2002. godine. Njegova treæa knjiga Ozirisova zemlja treba se pojaviti u
izdanju istog nakladnika.
Igor Uraniæ je knjigu Stari Egipat povijest, knjievnost i umjetnost drevnih Egipæana
napisao jo tijekom 1998. godine, ali je zbog problema oko pronalaenja nakladnika izila
iz tiska tek u drugoj polovici 2002. godine. Rukopis sam prvi put vidio jo poèetkom
1998. godine. Veæ u prvoj verziji moglo se uoèiti da se radi o kvalitetnom i preglednom
djelu u kojem je svaka pojedina epoha egipatske povijesti prikazana povijesnim pregledom,
dijelom o umjetnosti, arhitekturi i prijevodom znaèajnih knjievnih tekstova. Na taj su
432
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 432 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
naèin na jednom mjestu bili obuhvaæeni svi znaèajni segmenti egipatske civilizacije.
Rukopis u toj prvoj verziji jo nije bio opremljen biljekama.
Knjigu je prvobitno trebala tiskati Naklada Ljevak, ali je na kraju nakladnik postala
kolska knjiga to se pokazalo odliènim rjeenjem. Opseg knjige se u meðuvremenu
poveæao. Dodani su brojni prijevodi izvornih staroegipatskih knjievnih i religijskih
tekstova. Veæ pri prvom prelistavanju knjige svatko moe zapaziti da je rijeè o stvarno
zanimljivom i lako èitljivom djelu koje privlaèi panju kako znanstvenika tako i obiènog
èitatelja zainteresiranog za egipatsku povijest i kulturu. Knjiga broji 284 stranice i obuhvaæa
slijedeæa poglavlja:
1. Predgovor ravnatelja Arheolokog muzeja u Zagrebu prof. Ante Rendiæ-Mioèeviæa (6-8),
2. Uvod (9-11),
3. Zemlja, Nil i ljudi (12-16),
4. Pretpovijesno razdoblje (17-21),
5. Izvori kronologije dinastijskog Egipta (22-26),
6. Doba ujedinjenja Sjevera i Juga i Arhajsko razdoblje (27-35),
7. Staro kraljevstvo: Faraonsko znamenje, imena i simboli; Graditeljstvo i umjetnost Starog
kraljevstva; Pismo i jezik; Knjievne vrste; Knjievnost Starog kraljevstva (36-87),
8. Prvo prijelazno razdoblje (88-99),
9. Srednje kraljevstvo: Ratovi i osvajanja u vrijeme Srednjeg kraljevstva; Gradnja i umjetnost;
Knjievnost Srednjeg kraljevstva (100-125),
10. Drugo prijelazno razdoblje (126-127),
11. Vladavina Hiksa (128-130),
12. Novo kraljevstvo: Razdoblje Amarne; Umjetnost Amarne; Odnosi izmeðu zemalja; Ramesidi
vrhunac Novog kraljevstva; Umjetnost i graditeljstvo Novog kraljevstva; Knjievnost Novog
kraljevstva (131-185),
13. Kasno razdoblje: Libijska vladavina; Etiopska vladavina i borbe s Asircima; Saisko razdoblje;
Doba perzijske vladavine; Aleksandar u Egiptu (186-213),
14. Drava i drutvo (214-220),
15. Svjetonazori Egipæana: Religija Starog Egipta; Kult; Smrt i zagrobni ivot; Znanost; Medicina;
Astronomija i raèunanje vremena (221-259) i
16. Lista dinastija i vanijih vladara (260-263).
Igor Uraniæ, kao bivi dopisnik Veèernjeg lista iz Maðarske, pie knjigu èitkim i publi-
cistièkim stilom ne optereæujuæi sadraj nepotrebnim informacijama i pojmovima. Pregled
egipatske povijesti i kulture metodoloki je utemeljen na suvremenim egiptolokim istraiva-
njima koje autor neprekidno prati. Kronoloki je u knjizi prikazan razvoj staroegipatske
drave od pretpovijesnih vremena (str. 17) do poèetka helenistièkog razdoblja, odnosno do
odlaska Aleksandra III. Makedonskog iz Egipta u proljeæe 331. god. pr. Kr. (str. 210). U
pregledima pojedinih povijesnih perioda ukljuèeni su podaci o recentnim arheolokim istra-
ivanjima i nalazima koji dodatno obogaæuju tekst. Pregledni dijelovi teksta nisu uvijek
popraæeni znanstvenim aparatom jer je knjiga prvenstveno namijenjena irokom èitateljskom
krugu. Upotrijebljena kronologija zasniva se na recentnim radovima egiptoloke znanosti i
novim istraivanjima koja su objavljena u struènoj periodici.
433
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 433 25.10.2005, 21:18

Najvredniji dijelovi knjige su prijevodi djela staroegipatske knjievnosti (dijelovi

Tekstova piramida, Ptahotepovi savjeti, ivotopis Heruefa, Seljakove pritube, Savjeti
Amenemhata I. Sinu Sesostrisu, ivotopis princa Sinehea, Prièa brodolomca, dijelovi
Tekstova sarkofaga, Prièa o dva brata, Ankheonkovi savjeti, Hermesova proroèanstva
iz Asklepija, dijelovi Knjige mrtvih, Mit o nebeskoj kravi) koje je I. Uraniæ preveo na
osnovi izvornika, a oni su popraæeni i znanstvenim aparatom. U knjizi je preuzet i dio
teksta alopojski Ipu Ura koji je jo 1973. godine preveo Petar Selem. Dio tekstova veæ
je ranije bio dostupan hrvatskom èitateljstvu (M. Viiæ, Knjievnost drevnog Bliskog istoka
Enuma Eli Gilgame, Zagreb 1993), a s dijelom tekstova èitatelji se mogu susresti
prvi puta. Upravo oni daju posebnu dra knjizi jer se èitatelj tek s èitanjem izvornih
knjievnih djela uputa u svijet egipatskog duha u tim davno minulim vremenima.
U knjizi je prisutno i nekoliko manjih pogreaka koje æe, prema rijeèima autora, biti
ispravljene u drugom izdanju koje je u pripremi (planirani je izlazak tijekom 2005). U
kronolokoj tablici (str. 261) najpoznatiji egipatski faraoni XVIII. dinastije (Tutozis I. -
Tutmozis I., Tutmozis - Tutmozis III., Amenhotep - Amenhotep II., Totmes IV. - Tutmozis
IV., Amenhotep - Amenhotep III.) netoèno su imenovani. Rijeè je o pogreci koja je
nastala u grafièkoj pripremi za tisak i za nju nije odgovoran autor knjige. U prijevodu
ivotopisa princa Sinehea (str. 111-120) Uraniæ nekoliko puta ponavlja da je Sinehea
otiao u izgnanstvo na podruèje Azije gdje borave libijska plemena. To nikako ne moe
biti toèno jer libijska plemena borave zapadno od Nila, odnosno istoèno od Sahare, a
Sinehea je otiao na podruèje Biblosa i gorja Libanon na istoènoj obali Sredozemlja.
Uraniæ je vjerojatno plemena koja borave na podruèju Libanona zamijenio za libijska
plemena ili se sluio literaturom i usporednim prijevodima u kojima je prisutna ista po-
greka. U pregledu vladavine XXVI. saitske dinastije (str. 207) navodi se podatak da je
perzijski vladar Kambiz osvojio Egipat 565. god. pr. Kr. svrgnuvi s prijestolja egipatskog
faraona Psametika III. Poznato je da je Psametik vladao svega nekoliko mjeseci tijekom
526. i 525. god. pr. Kr. naslijedivi Amazisa II. (570-526. god. pr. Kr.). Cijeli dogaðaj
detaljno je opisao Herodot u svojoj Povijesti (III, 10-14). U ovom sluèaju vjerojatno je
rijeè o «tipfeleru» koji autor svakako treba ispraviti.
Knjigu su recenzirali prof. dr. Petar Selem i prof. Ante Rendiæ-Mioèeviæ, a urednik je
dr. sc. Zoran Velagiæ. Knjiga je tvrdo ukorièena. Pri izlasku iz tiska potkraj ljeta 2002.
godine prvobitno se pojavila u mekom uvezu koji je zatim povuèen, a svi primjerci su
ponovno ukorièeni u tvrdi uvez. Knjiga je odlièno opremljena s nekoliko geografskih
karata, brojnim fotografijama egipatskih predmeta iz fundusa Arheolokog muzeja u Za-
grebu kao i fotografijama egipatskih spomenika u Egiptu. Na kraju knjige autor je pripremio
opsenu bibliografiju i pojmovnik koji moe pomoæi nedovoljno upuæenima u razumijeva-
nju nepoznatih izraza i pojmova.
Knjige poput ove vrlo su rijetke u prijevodima na hrvatski jezik, a jo su rjeðe iz pera
domaæih struènjaka. Buduæi da je Stari Egipat vrijedno i nadasve zanimljivo djelo, ono
æe sigurno u sljedeæim godinama zamijeniti Novakov zastarjeli pregled. Knjigu preporu-
èujem srednjokolskim uèenicima, uèiteljima i profesorima osnovnih i srednjih kola,
studentima arheologije, povijesti i povijesti umjetnosti, arheolozima, povjesnièarima i
svim zaljubljenicima u povijest starih kultura i civilizacija.
Mladen Tomorad
434
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 434 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
KAMENA NOÆ SMRT I SJEÆANJE U RUSIJI DVADESETOGA STOLJEÆA

CATHERINE MERRIDALE, Night of Stone, Death and Memory in
Twentieth-Century Russia, London 2002.
Hrvatska historiografija stoji pred velikom zadaæom to opirnijega istraivanja povijesti
20. stoljeæa. Zato je nuno pratiti stranu literaturu i obavijestiti se o razlièitim moguænostima
pristupa povijesnoj zbilji. U ovoj izvanrednoj knjizi engleske povjesnièarke Catherine
Merridale rijeè je o oralnoj historiji odnosno historijskoj antropologiji, vanost koje za
upoznavanje dvadesetoga stoljeæa ne treba posebno naglasiti.
U «barbarskom» 20. stoljeæu milijunske su nasilne smrti obiljeile uspomene preivjelih
te osobne alosti a i slubene, ideoloke manipulacije sjeæanjima. Neka se ubojstva osuðuju,
a druga opravdavaju i govor o njima vana je sastavnica politièkoga ivota, struktura
moæi i svakodnevice maloga èovjeka. Zasluga je Catherine Merridale da se trudila prikazati
znaèaj kulture smrti u Rusiji koji se, u njenoj interpretaciji, bitno razlikuje od one u
njenoj domovini Engleskoj. (Autorica ne usporeðuje Staljinovu strahovladu s onom Mao
Ce Tunga koja joj je moda najsliènija.) I s gledita iskustva u Hrvatskoj mogle bi se naæi
neke sliènosti, no neosporno je da su carska Rusija i Sovjetski Savez predstavljali vrhunac
omalovaavanja ljudskoga ivota i manipulacije smræu.
Autorica je postavljala Rusima i Ruskinjama pitanja o tome kako je teka prolost,
proeta golemim gubicima ljudskih ivota, utjecala na njihovu svakodnevicu, namjere,
sanje i noæne more. U kazivanjima svjedoka sablasnih dogaðaja iskristalizirao se poseban
naèin prièanja o vlastitom ivotu i preivljavanju, o gubicima u obitelji, o reakcijama na
nasilne smrti roðaka.
Na temelju svojih ivih izvora, ali i brojnih i raznovrsnih pisanih dokumenata, autorica
uspijeva pokazati kako su najprije ljudi u Rusiji, a poneto i u Ukrajini, doivjeli tijekom
20. stoljeæa vie krvoproliæa i nasilne smrti nego oni u drugim europskim zemljama. Milijuni
ljudi umrli su u epièkom razaranju koje su izazvali ratovi, revolucija, valovi gladi, epidemije
i politièka èiæenja. Merridale prua uvid u sablasnu kulturu smrti u Rusiji, u svijet udovica,
siroèadi, suza, u tehnike preivljavanja, u izdrljivost milijuna ljudi. Mislim da je rijeè o
senzibilnom istraivanju dijela uvjetovanosti suvremenoga ruskoga mentaliteta, o pokuaju
da se «Zapadu» priblii, kako ona kae, «lijepa ali izmuèena kultura». Autorica to postie
svojim suosjeæanjem s muènim uspomenama preivjelih ispitanika.
Naslov knjige je «Kamena noæ» prema pjesmi «Requiem» slavne Ane Ahmatove. Ona
je pjesnièki izrazila svoj doivljaj smrti koji je za ljude u Rusiji bio uvijek prisutna mora.
U «Kamenoj noæi» golema zvijezda sjaji ravno u oèi pjesnikinje i obeæava joj skoru smrt.
Merridale se posluila formalnim osobnim i grupnim intervjuom ali i spontanim razgo-
vorima s preivjelima najveæih katastrofa u sovjetskoj povijesti, zatim s djecom preivjelih,
s medicinskim osobljem i drugim profesionalcima, koji su imali dodir s umiruæima (lijeè-
nici, medicinske sestre, sveæenici, aktivisti Komunistièke partije), s onima koji su izgubili
svoje najmilije i naposljetku sa suvremenicima koji se danas brinu o preivjelima i unesre-
æenima.
Autorica je obavljala ispitivanja uglavnom u Moskvi, Sankt Peterburgu i Kijevu, a
moda je vano spomenuti da je promijenila imena ispitanika da bi saèuvala njihovu
tajnost. Naime, prièe pojedinaca o njihovim susretima sa smræu i posljedicama ni danas
nisu dobro dole.
435
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 435 25.10.2005, 21:18

Vie od 50 milijuna sovjetskih ivota izgubljeno je samo izmeðu 1914. i 1953. (godine
Staljinove smrti) zbog nasilja, gladi i ratova. Pola tih smrti izazvao je «veliki domovinski
rat» (1941-1945). Nakon suvremene «antisovjetske revolucije» autorica je mogla sluati
prièe o smrti i sjeæanja triju generacija. Ta povijest mentaliteta i kulturne samosvijesti
pokazuje kako su ljudi alili, razumijevali milijune smrti, a pogotovo kako su morali
utjeti o njima.
Veæ prije 1917. ruski se naèin smrti pod utjecajem Pravoslavne crkve razlikovao od
zapadnoga. I posljedice sovjetske revolucije i pad Sovjetskoga Saveza ostavili su duboke
tragove u pojedinim ivotima i javnim ritualima. Sve se mijenjalo, èak i znaèenje smrti.
Sovjetske su vlasti sustavno onemoguæavale obavijesti o umrlima. Bilo je zabranjeno
govoriti o gladi poèetkom tridesetih godina koja je upropastila ivote desetina milijuna
ljudi a izazvala smrt pet milijuna. Slièno je bilo i s poslijeratnom gladi 1946. Sovjetska je
vlast nastojala zatamniti milijunske smrti jer je to odgovaralo njenu nauku o nadmoæi
komunistièkoga naèina ivota. Zato odgovor pojedinaca na masovne smrti rodbine i susjeda
nosi izrazito ideoloki naboj. Cinièna, surova i manipulativna slubena politika pokazuje
kako je reim prezirao pojedine ivote i istinu. Zato Merridale zakljuèuje da u svim razdob-
ljima tumaèenja masovnih smrti traje kulturni kontinuitet u spoznaji da je ivot u ruskoj
povijesti vrlo jeftin.
Shvaæanje smrti do 1917. odreðivalo je uèenje Pravoslavne crkve i carskoga samo-
dravlja, a modernu je kulturu nasilja kasnije provodila sovjetska drava. Oèigledno se
sjeæanje s vremenom mijenjalo to je izrazito nakon pada Sovjetskoga Saveza. Kako je
ono kontroverzno pokazuju suvremene rasprave o tome to èini heroja, koja portvovnost
zasluuje nagradu, koje se vrsti ubijanja mogu isprièati.
Autorica upozorava na pitanje psihièkih trauma, koje imaju privilegirano mjesto u
zapadnom razumijevanju nasilja i njihovih posljedica, a u Sovjetskom Savezu se i danas
ne eli uzeti u obzir postojanje posttraumatskoga stresa. Preivjeli u tom politiziranom
drutvu prihvaæali su utnju o smrtima jer je to u okrutnom sovjetskom reimu bilo jedino
moguæe opredjeljenje. Mnogi su ionako mislili da je duevna patnja luksuz u svijetu gladi
i fizièke ugroenosti. Oni koji su sudjelovali u okrutnostima ih dakako nijeèu, kao i oni
koji su pasivno prihvaæali svako nasilje.
Tajna je bila bitna sastavnica sustava koji je izazvao masovne gubitke. Zato je u sreditu
ove knjige tiina i ne mogu se naæi jednoznaèni odgovori.
Svaka alost je osobna, ali gubici koje su doivjeli roðaci Staljinovih rtava bili su
izuzetno osobni i tajni. Pedeset godina do pada Sovjetskoga Saveza obitelji su èuvale
svoju alost dubokom utnjom. Roditelji su sakrivali svoju bol i od vlastite djece jer je
bilo opasno aliti za ubijenima od Staljinova reima kao «neprijateljima naroda» pa i biti
s njima u rodu. Èak i osamdesetih godina, kada su prièe o prolosti objavljivane u novinama
pod utjecajem Gorbaèovljeve «glasnosti», stanovnitvo, koje je nauèilo skrivati svoju
tobonju sramotu, nije vjerovalo da je «kamena noæ» prola.
Kako posljednji preivjeli stare i umiru, njihove prièe kao fragmenti povijesti tj. ideo-
logija i drutvenih promjena, ne smiju nestati. Na to je Merridale htjela upozoriti svojom
knjigom. Ideja mistiène ruske narodnosti razvijala se stoljeæima nasilne povijesti ratova,
invazija, gladi, prirodnih katastrofa. Izolacija sovjetske Rusije taj je tijek na svoj naèin
samo pojaèala. Pojave koje su oblikovale stav ruskoga naroda prema patnji i smrti bile su
razlièite. Zacijelo su ortodoksno kræanstvo i carsko samodravlje bili temelji konstrukciji
smisla jedinstva i kolektiviteta. Car kao polubog imao je samo mistiènu vezu s narodom.
436
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 436 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
Kada je sovjetski komunizam propao, milijuni ljudi pokuali su vratiti neto od propaloga
svijeta carske Rusije. Oivjeli su simbole autokracije, diskreditirane od sovjetskih vlasti,
punili su crkve.
Veæina stanovnitva u carskoj Rusiji bili su seljaci i njihov vjerski univerzum te stav
prema smrti postali su donekle duhovni temelji iako bitno izmijenjenih sovjetskih rituala.
Prikazujuæi stranu bijedu seljaka u carskoj Rusiji to su je uz ostalo izazvale velike
gladi 1891/92. te 1906. fizièku udaljenost izmeðu veæih gradova i pogoðenoga sela te
karakter revolucije 1905., Merridale se osvræe na miljenje povjesnièara da je carska
Rusija ekstremni primjer dravne represije u kojoj je nasilje pogaðalo cijelo drutvo.
Rijeè je, uz ostalo, o ubijanju sa strane drave kao odmazde u uvjetima potpune
nezakonitosti, tlaèenja pojedinaca i ivotinjske okrutnosti. U tom spletu Merridale daje
istaknuto mjesto pogromima idova organiziranim od ruske carske policije. Odnos prema
ivotu i smrti iz posljednjih godina carske Rusije nije nestao sovjetskom revolucijom.
Uglavnom iste postupke u drukèijem okviru primijenila je i nova vlast.
Suvremenici su preko noæi doivjeli reinterpretaciju prolosti i potpun preokret prijanjih
dogmi tumaèenja zbilje kako nakon 1917. tako i poslije sloma sovjetskoga reima. Stari
obièaji i vjerovanja ipak su preivjeli nakon 1917. a i po slomu sovjetskoga reima. Autorica
kae da je odnos prema smrti bio aspekt boljevièke kulture koji je dugovao jednako
mnogo ruskoj tradiciji kao i tobonjoj «znanstvenoj marksistièkoj» ideologiji. Razlièite
pojave u carskoj Rusiji kao seljaèke pobune, gradski nemiri, nacionalni i drutveni pokreti
bili su prikazani u novim omotima i postali su herojska borba proletarijata i siromanoga
seljatva pod vodstvom Komunistièke partije Sovjetskoga Saveza.
Cilj Lenjinove revolucije bilo je osvajanje dravne moæi, a nije ga zanimala izgradnja
civilnoga drutva. Indiferentnost i nehaj prema ivotu i smrti postao je preduvjet za sustavne
brutalnosti. Slavili su se prije svega heroji i muèenici revolucije 1917. i graðanskoga rata
u velikim «crvenim» sprovodima s posebnim ritualima. Uvedeni su blagdani u èast novih
svetaca, revolucionarni panteon se brzo punio. Opisujuæi muèenje i ubijanje sa strane
«bijelih» i «crvenih» u graðanskome ratu, a posebno pokolj civilnoga stanovnitva, autorica
istièe da je tada puko preivljavanje postalo jedini cilj pojedinaca. Graðanski rat brutalizirao
je cijelo stanovnitvo i promovirao politièku kulturu bezdunoga nasilja i omalovaavanja
ivota.
Trauma i nasilje oblikovali su Sovjetski Savez jednako kao ideologija, ekonomski
pritisak i sukobi oko politièke moæi. Prvobitna sovjetska demokracija se izgubila, a teror
vlasti na temelju obiènih nareðenja postao je standardno sredstvo rjeavanja problema.
Razvijao se novi mentalitet i naèin opisa svijeta gotovo iskljuèivo ideolokim pojmovima.
Novi se moral nije obazirao na pojedinaèni ivot i smrt jer se temeljio najveæim dijelom
na mitu o buduænosti revolucije uz pomoæ svjetskoga proletarijata. Ljudi su javno htjeli
ili morali biti sovjetski graðani koji se zalau za klasnu revoluciju i svjetsko bratstvo, a
krili su vlastita iskustva sa smræu svojih blinjih u graðanskom ratu, u velikoj gladi a
kasnije u Staljinovim èistkama. Krajem dvadesetih godina je osvrtanje na probleme po-
jedinaca izazivalo slubenu kritiku. Individualizam se osuðivao kao «buroaski».
Merridale obraæa mnogo panje sovjetskoj protureligijskoj kampanji dvadesetih i
tridesetih godina koja je utjecala na svakoga sovjetskoga dravljana i nastojala promijeniti
njegov stav prema smrti i okvir sjeæanja. Ironija je to su Sovjeti sprijeèili kult oboavanja
kostiju svetaca Pravoslavne crkve, a istovremeno stvorili vlastitu relikviju u leu mumifi-
ciranoga Lenjina. Sovjetsko je carstvo stvoreno na kostima jednoga sveca.
437
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 437 25.10.2005, 21:18

Manjak opskrbe stanovnitva, racioniranje ivotnih namirnica, a pogotovo valovi gladi

krajem dvadesetih i poèetkom tridesetih godina bili su kroniène popratne pojave prijelaza
Sovjetskoga Saveza na politiku petogodinjega plana, nasilne kolektivizacije na selu i
centralistièke izgradnje industrije. Golem broj mrtvih i ubijenih izazvale su masovna
kolektivizacija na selu i «dekulakizacija» oko pet milijuna bogatijih seljaka kao sabotera
socijalistièke izgradnje. Nestala su cijela sela, a Ukrajinci danas tvrde da je rijeè o genocidu.
Merridale pokazuje kako je slubena cenzura sprjeèavala obavijesti o tim strahotama.
Sam pojam gladi bio je kontrarevolucionaran. Kao uvijek, kada je rijeè o masovnoj smrti,
pitanje je koliko su o tome znali oni koji nisu bili neposredno pogoðeni, jesu li bili prisiljeni
ne vidjeti, jesu li neizrecivu katastrofu namjerno ignorirali.
Iz autorièine prièe se vidi kako u reakcijama na masovne smrti prevladava negacija
postojeæega i obiljeava sovjetski mentalitet. Njena «nova oralna historija» zapravo
obavjetava kako su ljudi ivjeli nakon traumatskih iskustava, a da nisu nikada o tome
govorili. To je «zaboravljanje» naèin ivota milijuna ljudi u Staljinovoj eri. Autorièini su
ispitanici prièali o svojim doivljajima u fragmentima koji su se saèuvali, unatoè brisanju
javnoga okvira za sjeæanje. «Dekulakizacija» koju su mnogi doivjeli i preivjeli bila je
pedesetak godina sramotna tajna. Mnogi su se morali prilagoditi danim okolnostima kako
bi preivjeli. Oni su bili ujedno rtve i prisilno suradnici reima. To je bila strategija
milijuna kako bi saèuvali svoje ivote.
Razumije se da su ispitanici prièali autorici o straviènosti i masovnosti umiranja i
ubijanja u Staljinovim logorima. Pedesetogodinja cenzura onemoguæila je kolektivno
sjeæanje pa je Merridale sluala samo strane prièe pojedinaca onih koji su sami bili u
logoru ili njihove rodbine. Pritom je dojmljiva bila èinjenica da neki preivjeli robijai
jo uvijek dokazuju svoju nevinost i radije tvrde da se u njihovu sluèaju dogodila pogreka
nego da uzroke trae u straviènosti sustava. Kae da jo uvijek mnogi ljudi u Rusiji vjeruju
u krivnju osuðenih. Èak i oni koji su nakon Staljinove smrti bili rehabilitirani morali su
pred javnoæu dokazivati svoju nevinost. Kao svjedoci ivota i smrti u gulagu brojni su
povratnici loe, doèekani jer su govorili o dogaðajima koje je veæina eljela zaboraviti.
Prema Merridalovoj, razni su dogaðaji, od osude i pogubljenja Lenjinove elite do gulaga,
oblikovali proces komemoracije i zaboravljanja. Nitko nije javno tugovao za svojim
ubijenim roðacima, svi su pokuavali nastaviti sa svojim ivotima bilo kako, sakrivajuæi
uspomene. No prièa o zaboravljanju ipak je sloenija od traenja uzroènosti samo u
slubenoj cenzuri.
Autorica zatim istièe kako je «veliki domovinski rat» protiv nacista, kao moda najveæe
iskuenje koje je rusko stanovnitvo ikada doivjelo, bio, za razliku od drugih pripovijesti
o smrti i tugovanju, uvijek bitan dio sovjetskoga javnoga sjeæanja. Prikazujuæi kako je
uspomena na taj stravièan rat, u kojem je poginulo vjerojatno oko 40 milijuna ljudi, djelo-
vala pri jaèanju sovjetskoga sustava, Merridale istièe da je 1,5 milijun od 6 milijuna idova
ubijenih od nacista u holokaustu stradao u Sovjetskom Savezu. Kae da je utnja o holokaustu
na sovjetskome tlu bila moda najzlokobnija od utnji pri slubenim ceremonijama komemo-
racije. Autorièini ispitanici govorili su samo o sovjetskim ivotima uopæe. Suvremena spo-
znaja nakon otkrivanja spomen-podruèja Babi Jar kod Kijeva, gdje su nacisti u dva dana
strijeljali oko 33.000 idova, izaziva samo okretanje glave i novu utnju.
Merridale je zabiljeila i sjeæanje na nacistièku blokadu Lenjingrada gdje je od bombar-
diranja, gladi i smrzavanja umrlo deset puta vie ljudi nego u Hiroimi, pa za mnoge
umrle nije bilo ljesova ni mjesta za pogreb.
438
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 438 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
Mogu se isprièati mnoge alternativne pripovijesti o Domovinskome ratu. No sada, kada

je propao Sovjetski Savez, sjeæanje na nj kao na ruski nacionalni rat postalo je osnova za
veliki dio suvremenoga ruskoga samorazumijevanja. Uglavnom se osuðuje sve to se ne
uklapa u opæu herojsku sliku. Rusi se ne ele baviti nekontroliranom boli i traumama koji
ne nalaze mjesta uz njihova sjeæanja simbolizirana spomenicima od kamena i bronce.
Sovjetski dravljani koji su preivjeli rat ne ele se sjeæati trauma, oni sebe ne vide kao
rtve nego kao heroje. U drutvu u kojem su postojale bezbrojne tajne i gdje je utnja bila
osnovno pravilo, ratni su se veterani kretali u okviru slubenoga odnosno doputenoga
sjeæanja. rtve ratnih gubitaka druge vrsti poèeli su izlagati svoje prièe tek u doba «glasnosti».
Valja istaknuti da u Sovjetskome Savezu nije bilo dovoljno utjeti. Veæina dravljana
morala se javno sloiti sa slubenim prièama o tome kako ivot postaje bolji i sretniji.
Beskrajno ponavljanje, kao mantra, utjecalo je na mnoge ljude da su i sami poèeli vjerovati
u te bajke. Pritom valja uzeti u obzir da su sovjetski dravljani, osim Staljinove srednje
klase, bili, prije svega, zabavljeni borbom za preivljavanje u okruju dugotrajne brutali-
zacije. Sovjetski naèin prevladavanja bolnih osjeæaja sastojao se u tekom radu i pozdra-
vljanju zastave.
U svom izvjetaju Merridale govori i o fenomenu Staljinove smrti. Nakon toga, u
vrijeme Hruèova, postalo je teko saèuvati udobne iluzije. Prièe zatvorenika, koji su se
pomalo vraæali iz gulaga, nisu se mogle jednostavno zabaciti. Poèelo je ispitivanje dota-
danje utnje a pojavili su se i disidenti.
Retorika jedinstva, napretka, poboljanja u Sovjetskome Savezu bila je u otroj su-
protnosti sa zbiljom izuzetnih drutvenih tekoæa, korupcije i voluntarizma. Zato su
sovjetski ljudi imali dvostruki ivot. S jedne su se strane javno izjanjavali za sovjetski
sustav, a kod kuæe su se podavali svojim osjeæajima gubitka iluzija prièajuæi i protusovjetske
viceve. No u godinama uoèi propasti Sovjetskoga Saveza intelektualci-disidenti doivjeli
su izuzetnu afirmaciju. Pasternakovu pogrebu prisustvovalo je veliko mnotvo, a slavili
su se knjievnici kao Mandelstam i Ahmatova.
Istièuæi goleme preobrazbe nakon to je Gorbaèov l985. postao sekretar Partije, Merri-
dale kae kako je èernobilska atomska katastrofa (1986) prvi put jasno i javno otkrila
krivnju sovjetskoga vodstva u vezi s izuzetno loim voðenjem poduzeæa i irenjem lanih
obavijesti. Èernobil je postao posljednja katastrofa staroga sovjetskoga ureðenja i njegove
posljedice prisilile su vodstvo na preispitivanje svih vrijednosti sovjetskoga sustava, a
dakako i vladajuæe kulture negacije. Gorbaèov se odluèio na «glasnost» koja je pomalo
poèela bistriti gustu sovjetsku maglu.
Prije toga, slubene su slike prolosti prekrivale one osobne, no u doba «glasnosti»
izlila se prava «plima» kostiju. Naime, otkrivene su prve Staljinove masovne grobnice, a
s njima je poèeo proces ponovnoga otkriæa prolosti s novim prièama sada punim osjeæaja
srdbe, krivnje, alosti, ponekad i grinje savjesti. Iskopavanja mrtvih, zapoèeta krajem
osamdesetih godina, locirala su pa i identificirala ubijene rtve, dala su im pripovijesti pa
i imena. Strana istina o ubijenima sve je vie prevladavala sovjetski kiè i lai.
Susret s povijesnom zbiljom bio je bolan autorièinim ispitanicima koji su preivjeli
Staljinovu represiju. Nakon dugotrajne slubene utnje, neki od njih sada su mogli stajati
u odreðenoj umi ili uz granitni kamen i vjerovati da tamo lee kosti njihovih najmilijih.
Dakako, meðu preivjelima i roðacima nastavlja se rasprava o èinjenicama i kostima.
Neki skeleti postaju nekadanji nositelji nacionalnoga osloboðenja, drugi opet muèenici
Pravoslavne crkve.
439
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 439 25.10.2005, 21:18

Pristup ubijenima je razlièit i ovisi o tome je li netko pripadao generaciji politièkih

radikala, bivih disidenata ili ostarjelim preivjelima Staljinove strahovlade. U svim tim
dojmljivim dogaðajima veliku je ulogu imala rehabilitacija èlanova Centralnoga komiteta,
Staljinovih rtava. U svakom sluèaju spomenici i sjeæanja na ubijene postali su snaga u
tekuæoj politici, a ne samo sredstva za oivljavanje preuæene prolosti. Rijeè je naime o
istraivanju cijeloga opsega ubijanja u vrijeme sovjetske vlasti, o poticanju ljudi da se
sjeæaju i da ponovno otkriju svoje prièe. Dok se za milijunima mukaraca i ena, Staljinovih
rtava, tugovalo u tajnosti, sada su one postale sastavnice prole zbilje i suvremenoga
ivota. To je obiljeilo razgovore autorice i njenih ispitanika. Bit staljinizma prvi je put
postala vidljiva u prièama pojedinaca.
Merridale kae kako se u neruskim republikama Staljinove rtve smatraju borcima za
nacionalno osloboðenje. Posebnu panju obraæa èinjenici uskrsnuæa religije i nacionalizma
nakon sedamdeset godina represije. Tako je zamjenom jedne dogme i jednoga sveæenstva
drugima ispunjena praznina koju je ostavio sovjetski sustav. Ukratko reèeno, od 1987. do
1991. postalo je upitno sve ono to je bilo sveto u Sovjetskome Savezu. No otvaranje te
prolosti vrlo je selektivno s obzirom na goleme potrese u vrijeme i nakon raspada Sovjet-
skoga Saveza.
Merridale je dakle htjela prikazati tamu u Rusiji 20. stoljeæa, izvanredne patnje njena
stanovnitva. No ujedno je eljela istaknuti njegovu vitalnost i dostojanstvo. Glad,
graðanski rat, rat i eksproprijacija, i uopæe diktatura reima teme su svakoga poglavlja
ove knjige.
Sa zabranom Komunistièke partije i rehabilitacijom rtava 1991-1992. zacijelo je zapo-
èelo novo razdoblje i dalje s otvorenim problemima koji se, uz ostalo, odnose na smrt i
uspomene. Nije bilo progona nekadanjih straa, informanata, istraitelja koji su donekle
i sami rtve jer su i oni bili zatvarani ili im sustav nije omoguæio drugi izbor. U ruskoj je
kulturi ideja osobne odgovornosti uglavnom maglovita. Zato autorica misli da je pri
razmatranju nasilne prolosti, prelako govoriti samo o krivnji «sistema». Uostalom, suvre-
meni zagovornici turbo-kapitalizma i meðunarodnih trgovaèkih koncesija uglavnom su
djeca stare elite. Utjecaj prikupljen pod sovjetskom vlasti jo je uvijek vaan. Nekadanji
pripadnici stare Komunistièke partije velikim su dijelom zastupljeni u suvremenoj mafiji.
Opasan je put iskopati imena, otvarati nove svaðe, no drugi je izbor nova utnja i strah. Je
li ruski narod, povijesno obiljeen nasiljem, osuðen da ga stalno ponavlja? Svaka kultura
ima svoje naèine zamiljanja svijeta u kojem su mrtvi zapravo jo uvijek ivi. Kako æe
mrtvi ivjeti dalje u Rusiji?
Mirjana Gross
BORISLAV GRGIN, Poèeci rasapa. Kralj Matija Korvin i

srednjovjekovna Hrvatska, Ibis grafika, Zagreb 2002, 285 str.
Knjiga znakovita naslova Poèeci rasapa zapravo je dopunjena i dijelom izmijenjena

doktorska disertacija pod naslovom Kralj Matija Korvin i Hrvatska koju je autor obranio
440
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 440 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
1998. godine na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U sreditu istra-

ivaèkoga zanimanja odsjeèak je burnoga razdoblja hrvatske povijesti na prijelazu iz
srednjega u rani novi vijek, koje su obiljeile znatne drutvene, gospodarske, politièke,
demografske, vjerske i etnièke promjene. Spojem analitièkog i sintetièkog pristupa
obraðuje se vrijeme vladavine ugarsko-hrvatskoga kralja Matijaa Korvina (1458-1490)
kada zapoèinje proces spomenutih promjena. Autor je pritom nastojao ispuniti prazninu
koja o tome razdoblju postoji u hrvatskoj historiografiji. Kako to sâm istièe u Uvodu (str.
5-13) kada govori o metodolokim odrednicama, osnovni je cilj bio utvrditi kako su
pojedine politièke, gospodarske, kulturne i druge mjere sredinje vlasti utjecale na
drutvene promjene u Hrvatskoj, ali i kakav je bio utjecaj vanjskopolitièkih prilika. Zbog
opsenosti teme analiza je ogranièena na prostor ue Hrvatske, premda su prigodice u
obzir bili uzeti i ostali hrvatski prostori koji su pripadali kruni svetoga Stjepana, poglavito
srednjovjekovna Slavonija.
Prvo poglavlje pod naslovom Doba kralja Matijaa Korvina (1458-1490) Osnovne
razvojne smjernice (str. 20-42) saima temeljne znaèajke vladavine Matijaa Korvina,
poèevi od njegova podrijetla, dolaska na vlast, borbe za legitimnost, unutranje politike,
financijskih preuredbi, inovacija u vojno-obrambenoj organizaciji kraljevstva, upravnih
reformi, odnosa prema Crkvi te vanjske politike koja je ila za pretvaranjem Hunjadijevaca
u novu srednjoeuropsku dinastiju, a posebna je pozornost posveæena ulozi gradova kao
jednoj od vanih sastavnica u kraljevoj prevazi nadmoæi visokoga plemstva.
Drugo poglavlje pod naslovom Humanizam i renesansa na Korvinovu dvoru Udio
hrvatskih zemalja Odjeci u Hrvatskoj (str. 43-76) analizira kulturna stremljenja Korvinova
dvorskoga kruga koji je Ugarsko-hrvatsko Kraljevstvo nastojao prikljuèiti suvremenim
humanistièkim i renesansnim kretanjima. Istaknutu ulogu u toj skupini humanista i rene-
sansnih umjetnika imali su pojedinci iz hrvatskih zemalja, iz Slavonije, Dubrovnika i
Dalmacije, meðu kojima su najugledniji bili crkveni velikodostojnici Ivan Vitez od Sredne,
njegov neæak Ivan Kestenski, poznatiji kao Janus Pannonius, te biskup Nikola Modruki.
ivot i djelatnost svakoga od njih zasebno se obraðuje, a autor se pritom pozabavio i
ostalim humanistima i renesansnim umjetnicima iz hrvatskih zemalja na Korvinovu dvoru,
opæim obiljejima humanizma i renesanse u Hrvatskoj, te hrvatskim glagoljatvom kao
usporednom kulturom.
Treæe poglavlje pod naslovom Matija Korvin i hrvatsko plemstvo (str. 77-125) bavi se
sredinjom temom knjige, dakle sloenim odnosima izmeðu kralja i hrvatskoga plemstva,
osobito velikaa, te znaèajkama drutvenoga poloaja hrvatskoga plemstva u cjelini. Autor
je izdvojio nekoliko faza karakteristiènih za te odnose: prvo razdoblje kad je Matija
traio saveznike za svoju vladavinu (1458-1464), drugo razdoblje kad je kralj krenuo
putem centralizacije (1464-1472), pri èemu se posebno istièe pad Senja i Vinodola u
kraljevske ruke to je bila prekretnica za Frankopane, snano uzdrmalo njihov poloaj i
oznaèilo poèetak procesa opadanja njihove moæi, te treæe razdoblje (1472-1490) kad je
Matija nastojao odrati naèelnu premoæ kraljevske vlasti, a da istodobno nije ugrozio
temelje drutvenoga poloaja velikaa na razini kraljevstva. Zasebna se panja posveæuje
hrvatskom sitnom i srednjem plemstvu koje je umnogome ovisilo o kralju i velikaima, a
znatan element nesigurnosti bila je opasnost od vanjskih sila, osobito Osmanlija.
Èetvrto poglavlje pod naslovom Stezanje obruèa Hrvatska izmeðu Matijaa i vanjskih
sila (str. 127-186) razmatra utjecaj vanjskopolitièke situacije na prilike u Hrvatskoj, osobito
s obzirom na mletaèka posezanja i odnos Matijaa i Venecije, zatim na Matijaevu politiku
441
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 441 25.10.2005, 21:18

prema Njemaèkome Carstvu, na veze izmeðu kralja i papinstva, te na sve akutniju osman-
sku opasnost. S tim u vezi autor zakljuèuje da je Hrvatskoj za uspjeniju obranu od vanjskih
ugroza, poglavito Osmanlija, neophodno trebalo to snanije gospodarstvo i razvijena
gradska naselja s visokim prihodima koji bi na dulji rok mogli financijski iznijeti obranu,
a upravo joj je to manjkalo.
Peto i ujedno posljednje poglavlje pod naslovom Gospodarski i urbani razvoj Hrvatske
Uloga Matijaa Korvina (str. 187-212) nastoji osvijetliti temeljna obiljeja gospodarskoga
stanja u srednovjekovnoj Hrvatskoj u Korvinovo vrijeme, odnosno na koji su naèin kralj
i sredinja vlast utjecali na gospodarske prilike, te kakvi su stvarni rezultati bili postignuti.
U obzir je uzet i utjecaj susjeda, posebno Osmanlija i Venecije. Autor je znatnu panju
usmjerio na poloaj gradova kao bitnih èimbenika u mjerenju razine gospodarske razvi-
jenosti.
Knjiga Poèeci rasapa vrlo je vrijedan doprinos prouèavanju politièkih, drutvenih,
gospodarskih i kulturnih prilika u dijelu hrvatskih zemalja na izmaku srednjega vijeka u
tijeku promjena koje su na dulje vrijeme obiljeile hrvatsku povijest. Istodobno je jasno
istaknuta uloga Matijaa Korvina koji je uspostavom obrambenoga sustava na junoj
granici Ugarsko-hrvatskoga Kraljevstva za pedesetak godina usporio osmansko napredo-
vanje prema srednjoj Europi, èinjenica koja u historiografiji do sada nije bila dovoljno
naglaavana.
Hrvoje Graèanin
KAREN JOLLY CATHERINA RAUDVERE EDWARD PETERS, Witchcraft

and Magic in Europe. The Middle Ages, Volume 3, The Athlone Press,
London 2002, XIV + 280 str.
Knjiga Vjetièarstvo i magija u Europi: srednjovjekovno doba izala je kao treæi dio
edicije koja obuhvaæa razdoblje od biblijskih i poganskih drutava do 20. stoljeæa u ukupno
est dijelova. U knjizi se kombinira tradicionalan pristup povjesnièara politike, prava i
drutva s kritièkim sintezama kulturne antropologije, historijske sociologije i studija spo-
lova. Cilj je ovoga sveska, kao to se i navodi u uvodu, pokazati da je uobièajeni koncept
magije nastao tijekom srednjega vijeka, da su klasièno i kræansko naslijeðe iz kasnoga
Rimskog Carstva bili stopljeni s lokalnim i regionalnim vjerovanjima te da su drava i
Crkva zaotrile svoj stav prema magiji i èarobnjatvu opæenito i vjetièarstvu posebno,
otvarajuæi na taj naèin put izbijanju nasilnoga progona vjetica u ranonovovjekovnoj
Europi.
Autorica prvoga dijela knjige Srednjovjekovna magija; definicije, vjerovanje, praksa
(Medieval Magic: Definitions, Belifes, Practices: str. 1-71) je Karen Jolly. U svjetlu feno-
menologije magije Jolly problematici pristupa s tri razlièite pozicije: historijske, koncep-
tualne i pragmatiène. U prvom poglavlju: Definiranje magije (Definition of Magic; str. 6-
12) razmatra historiografska pitanja vezana uz istraivanja magije, koncentrirajuæi se na
442
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 442 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
neke znaèajne promjene nastale u 20. stoljeæu, dijelom kao rezultat utjecaja kulturne
antropologije kao i promijenjena koncepta srednjovjekovnog kræanstva.
U drugom poglavlju Vjerovanja vezana uz magiju (Belifes about Magic; str. 13-26)
autorica predlae teorijski model promjena paradigme u srednjemu vijeku koje su uzroko-
vale redefiniranje koncepta magije. Te promjene mogu se naæi u poèetnome prijelaznom
periodu, u renesansi 12. stoljeæa i u izmijenjenom okoliu 15. stoljeæa.
U treæem poglavlju Prakticiranje magije (The Practice of Magic; str. 27-71) Jolly
ispituje pojedina djelovanja vezana uz magiju u narodnoj i dvorskoj tradiciji u pet kate-
gorija: iscjeljivanje, zatita, prizivanje duhovnih biæa, okultno znanje i zabava, donoseæi
primjere od Irske do Rusije, od Skandinavije do Italije u razdoblju od 500. do 1500.
godine.
Drugi dio knjige autorice Catharine Raudvere naslovljen je Trolldómr u ranosrednjo-
vjekovnoj Skandinaviji (Trolldómr in Early Medieval Scandinavia; str. 73-171). Cilj je
ovoga dijela upoznavanje èitatelja s osnovnim kulturnim i drutvenim znaèajkama u
ranosrednjovjekovnoj Skandinaviji iz kojih je proizaao sustav vjerovanja i rituala vezan
uz navodne posebne sposobnosti i neuobièajeno znanje odreðenih osoba. U tom sustavu
postojanje vjetièarstva, odnosno trolldómra, prihvaæeno je kao neto sasvim prirodno.
Autorica se u svom istraivanju koristila srednjovjekovnim nordijskim izvorima (uglavnom
raznim sagama), preteno islandskog i norvekog podrijetla.
U prvom poglavlju koje nosi naslov Koncept trolldómra: mentaliteti i vjerovanja (The
Concept of Trolldómr: Mentalities and Belifes; str. 83-108), autorica upozorava da je
trolldómr u velikoj mjeri bio dio drutva te ga stoga treba promatrati u specifiènom
kulturnom kontekstu. Prakticiranje trolldómra, jednako kao i optube protiv njega, bile
su vezane uz zahtijevanje prava na autoritetan govor. U Obiteljskim sagama i èarobnjatvo
i optube protiv vjetièarenja opisani su kao moæan govor izgovoren u posebnom kontekstu
i u osobite svrhe. Optuenik i tuitelj su stoga aktivni èimbenici, a ne instrumenti kulture.
Autorica upozorava na razliku izmeðu kontinentalnog koncepta vjetièarstva i trolldómra.
Trolldómr ne sadri veæinu elemenata prisutnih kod vjetièarstva, noæni sabat, orgije,
ubijanje male djece, kanibalizam itd. U sreditu koncepta trolldómra sposobnost je odre-
ðene osobe da utjeèe na druge ljude i cijelu prirodu bilo zloæudno ili dobroæudno.
U drugom poglavlju Rituali trolldómra: prakticiranje i izvedba (Trolldómr Rituals:
Practice and Performance; str. 109-150) autorica nas najprije upoznaje s pojmom seiðr u
kojem je sadran cijeli jedan splet vjere, morala, obièaja i tradicije. Iako moe imati
mnogo znaèenja, gotovo uvijek se rabi u pozitivnome smislu. Rituale autorica promatra
kroz komunikaciju koja teèe u dva smjera: vertikalno i horizontalno. Unutar vertikalna
pravca rituali su najoèitiji. Tu je rijeè o ljudskoj elji za komunikacijom s nadnaravnim
biæima. Rituali, meðutim, uvijek predstavljaju drutveni dogaðaj te stoga djeluju i u hori-
zontalnu pravcu, formirajuæi ljudske hijerarhije i identitete utemeljene na drutvenu
poretku, seiðru. Kod prakticiranja trolldómra seiðr se koristi prilièno èesto. Èini se da je
ta ceremonija bila vaan dogaðaj. Opisana je kao èin prizivanja nadnaravnih biæa u cilju
predviðanja buduænosti i sudbine ne samo za pojedince nego i za èitavu zajednicu.
Ceremonija je ukljuèivala i predviðanje vremenskih prilika za nadolazeæe godinje doba,
a izvodila ju je osoba koja je posjedovala odreðene vjetine i sposobnosti. Seiðr se koristio
i u cilju zatite èlana obitelji ili nanoenja tete neprijatelju.
Na poèetku treæeg poglavlja koje je naslovljeno Pravni kodeks: zakon i suðenje (The
legal Code: Law and Trial; str. 151-162), autorica napominje da je u sagama èesto prisutan
443
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 443 25.10.2005, 21:18

motiv optubi i suðenja za trolldómr. Stari nordijski izvori otkrivaju nekoliko razlièitih
strategija za obraèunavanje s osobama optuenima za trolldómr. S nekima od njih se
obraèunavalo izravno, a neki su bili suoèeni s formalnim suðenjem. Na sudu se s takvim
sluèajevima postupalo kao s bilo kojim drugim kriviènim djelom. Za razliku od trolldómra
koncept prava bio je opæeprihvaæen i upotrebljavan apstraktni termin. Tradicija nam govori
da su pravo iz Norveke u Island donijeli prvi doseljenici, landnámsmenn. Prvi nordijski
zakoni prenoeni su usmeno i poznati su tek kao odjeci u najranijim pisanim izvorima. U
pravnom sustavu usmene kulture govornik prava, logsogumaðr, pamtio je i recitirao zakon
na zajednièkim sastancima. Bio je biran na razdoblje od tri godine i zauzimao je vano
mjesto s odgovornoæu za pravilno oèuvanje i prenoenje pravne tradicije. Proces suðenja
imao je simbolièan karakter i bio je strogo ogranièen mjestom i vremenom. Optube za
trolldómr u sagama su najèeæe povezane s boleæu i smræu. Autorica donosi nekoliko
primjera suðenja u sagama te na tim primjerima nastoji pokazati kako je suðenje izgledalo
i koji je ishod bio najèeæi. U jednoj od tih prièa starija, ali dobrodreæa ena, koja je zbog
neuzvraæene ljubavi prema nekom mladiæu pribjegla trolldómru, kanjena je izgnanstvom
u umu daleko od zajednice.
Autor je treæega dijela knjige pod naslovom Srednjovjekovna Crkva i drava o prazno-
vjerju, magiji i vjetièarstvu: od Augustina do esnaestog stoljeæa (The Medieval Church
and State on Superstition, Magic and Witchcraft: From Augustine to the Sixteenth Cen-
tury; str. 173-245) Edward Peters.
Na poèetku prvog poglavlja koje je naslovljeno Praznovjerje i magija od Augustina do
Izidora Seviljskog (Superstition and Magic from Augustine to Isidore of Seville; str. 178-
186), Peters istièe da su se kræanski pisci prvi put susreli s pojmovima superstitio i
magia kad su ih grèki i rimski pisci te vladari rabili vezano uz kræanstvo. Kræani su
potom te pojmove vezali za sve ono to su smatrali iracionalnim i lanim, tj. za sve
nekræanske religije. Potkraj 2. st. Tertulijan je svu pogansku praksu proglasio rimskim
praznovjerjem. U 6. st. Martin iz Brage, pod snanim Augustinovim utjecajem, objasnio
je u svome djelu kako su se demoni pretvorili u poganske bogove da bi zavarali ljude i
zadobili njihovo oboavanje. Iako su je ponekad tako nazivali, kræanski su pisci ipak
razlikovali rimsku religiju od magije, znajuæi da je bavljenje njome bilo protuzakonito u
Rimskome Carstvu. Kad je 374. godine otkrivena zavjera protiv cara Valensa u koju su
bili upleteni i èarobnjaci, zakoni protiv magije znatno su pootreni, a sve pronaðene knjige
na temu magije, nerijetko i cijele knjinice, bile su spaljene. Optueni za magiju bili su
obavezno podvrgnuti torturi i najokrutnijim oblicima javnog smaknuæa. Samo posjedovanje
knjige o magiji moglo je uglednoga Rimljanina otjerati u egzil i liiti ga sve imovine, a
oni manje znaèajni za isti su zloèin bili pogubljeni. Krajem 5. st. stav se careva poneto
ublaio, pa su vlasnici takvih knjiga trebali samo proæi proces proèiæenja i preobratiti se
na kræanstvo. Meðutim, prema osobama optuenima za prakticiranje magije nije bilo
milosti. Svatko tko se sluio magijom u cilju predviðanja buduænosti cara ili Carstva
osuðen je na susret sa zvijerima u areni ili na razapinjanje na kri, a oni osuðeni kao
èarobnjaci bili su baèeni ivi u plamen. Kræanski voðe i mislioci od Tertulijana do Au-
gustina pisali su protiv svakoga oblika praznovjerja. Najutjecajniji meðu njima bio je
upravo Augustin. U traktatu O kræanskoj doktrini svrstao je u praznovjerje sve oblike
poganske religije, ukljuèujuæi pravljenje idola i oboavanje stvorenja. Najznaèajniji autor
uz Augustina bio je Izidor Seviljski koji je u 20 knjiga Etimologija sabrao ideje antièkoga
poganskog i kræanskog uèenja, opisujuæi razlièite tipove èarobnjaka, odnosno maga,
444
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 444 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
hiromante, geomante, piromante, nekromante itd. Bog je dozvolio da se njihove vjetine

saèuvaju sve do roðenja Spasitelja kada vie nisu bile potrebne te su zabranjene. Izidorovo
naslijeðe autor ocjenjuje jednako znaèajnim kao Augustinovo jer je mnoga znanja iz po-
ganskog i ranokræanskog drutva prenio u novi svijet germanskoga Sredozemlja i sjeverne
Europe.
U drugom poglavlju, èiji naslov glasi Praznovjerje i magija u zbornicima germanskog
prava (Superstition and Magic in the Germanic Law Collections; str. 187-193), autor
istièe da su prvi pisani pravni zbornici germanskih kraljeva bili sastavljeni na latinskom
jeziku u kraljevstvu Burgundije krajem 5. st. Tako burgundski, vizigotski i drugi germanski
zbornici vie reflektiraju rimske ideje nego izvorne germanske, pa za zloèine vezane uz
vjetièarenje nalazimo kazne tipiène za rimsku kræansku pravnu tradiciju. Franaèki zakoni
pokazuju manje rimskog utjecaja pa su tako kazne za zloèin bile proporcionalne naèinjenoj
teti. Langobardski zakoni takoðer pokazuju odstupanje od rimskog prava, usredotoèujuæi
se uglavnom na kanjavanje onih koji lano optue druge osobe za vjetièarenje.
U treæem poglavlju koje je naslovljeno Rano kanonsko pravo i karolinko zakonodavstvo
do 1100. g. (Early Canon Law and Carolingian Legislation to 1100; str. 194-206), autor
prikazuje razvoj kanonskog prava i popratne literature kao to su, primjerice, priruènici
za kanjavanje, kaznenici te njihov utjecaj na karolinko zakonodavstvo. Glavna tendencija
crkvene i druge pravne literature od sredine 8. st. bila je ponovno uspostavljanje rigidne
i kategorièke osude praznovjerja i magijske prakse u franaèkom kræanstvu. U 8. st. javljaju
se traktati upereni protiv vjerovanja u jaku moæ magije. Do kraja 9. st. diljem latinske i
germanske Europe prevladalo je miljenje da se magijom ne moe koristiti bez pomoæi
demona. Regino iz Prüma sastavio je priruènik kanonskog prava O sinodalnim sluèajevima
u kojemu razmatra pitanja vezana uz prakticiranje magije. Taj je priruènik postao glavni
izvor za razvoj iduæih zbirki kanonskog prava. Do 1100. godine postavljaju se zahtjevi za
racionalnim, autoritetnim i univerzalnim zbirkama kanonskog i svjetovnog prava, pa je
Reginov priruènik izgubio utjecaj.
U èetvrtom poglavlju koje je naslovljeno Pravna i teoloka literatura dvanaestog i
trinaestog stoljeæa ( The Legal and Theological Literature of the Twelfh and Thirteenth
Centuries; str. 207-217), autor kao najznaèajniju zbirku klasiènoga kanonskog prava istièe
djelo Gracijana iz Bologne, Concordia Discordantium Canonum ili Decretum, sastavljeno
oko 1140. godine. U tom djelu Gracijan je mnogo prostora posvetio magiji to Peters
objanjava kao produkt tadanjeg vremena. Dvanaestostoljetni teolozi osuðivali su bavljenje
magijom kao grijeh, ali su inzistirali na tome da se na optuenicima ne primjenjuju kazne
tee od ekskomunikacije. Slièno su se prema magiji odnosili i kanonski pravnici. U 13. st.
pojavljuju se nove zbirke od kojih je najznaèajnija ona koju je sastavio papa Bonifacije
VIII. pod nazivom Liber Sextus. Prema toj zbirci papinski inkvizitori ne smiju se mijeati u
osude za bavljenje magijom, veæ jedino u one sluèajeve gdje je izvrena hereza.
U petom poglavlju Politièko èarobnjatvo na poèetku èetrnaestog stoljeæa (Political
Sorcery at the Turn of the Fourteenth Century; str. 218-222) autor istrauje pojavu velikog
broja politièkih suðenja u zapadnoj Europi poèetkom 14. st. U to vrijeme potpuno su
razvijeni pogledi na èarobnjatvo i herezu. Na svjetovnim se sudovima istraivala teta
nanesena magijskim djelovanjem optuenika, a na crkvenim sudovima traili su se dokazi
o tome da su se u magijskom djelovanju koristila sredstva vezana uz herezu. Najvanija
znaèajka tih suðenja bila je njihov iri karakter, odnosno èinjenica da su izala iz lokalnih
okvira.
445
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 445 25.10.2005, 21:18

U estom poglavlju koje nosi naslov Èarobnjak i vjetica (Sorcerer and Witch; str.
223-237), autor prati razvoj koncepta vjetièarstva i èarobnjatva u 14. i 15. st. te nastoji
objasniti utjecaj drutvenih zbivanja i promjena u mentalitetu koje su na taj razvoj nepo-
sredno utjecale. Do petnaestog stoljeæa ingerenciju u sluèajevima èarobnjatva i vjetièar-
stva zadobili su jednako crkveni i svjetovni sudovi. Sam zloèin zadobio je znaèajke mon-
struoznosti i kao takav postao neusporediv i izuzet od svih ostalih zloèina. U skladu s
time jedina prihvatljiva kazna bila je smrtna.
U sedmom i ujedno posljednjemu poglavlju naslovljenome Praznovjerje, magija i
vjetièarstvo u predveèerje reformacije (Superstition, Magic and Witchcraft on the Eve
of the Reformation; str. 238-245) autor upozorava da je u drugoj polovici 15. st. znatno
porastao broj traktata koji se bave demonologijom. Taj trend vrhunac dostie 1487. kad
su dva dominikanca, Jacob Sprenger i Heinrich Krämer (latinizirano Institoris), napisala
svoje kapitalno djelo èija je svrha bila upozoriti na opasnost od vjetica i ponuditi naèin
borbe protiv njih. To je djelo nazvano Malleus maleficarum i postat æe u iduæih nekoliko
stoljeæa glavni priruènik svima onima koji su bili ukljuèeni u borbu protiv vjetica. Autor,
meðutim, naglaava da, premda je utjecaj toga traktata bio velik, on nije izazvao lov na
vjetice u onim podruèjima gdje ga prije pojave toga djela nije bilo, kao npr. u panjolskoj.
Poèetkom 16. stoljeæa, uz teoloka i pravna djela, pojavljuje se i velik broj novih zakona
uperenih protiv vjetièarstva koji se dre kao jedan od najgorih oblika zloèina te se stoga
u takvim sluèajevima primjenjuje tortura u istrazi, a kao kazna za tako dokazan zloèin
uvodi se paljenje ivih optuenica na lomaèi.
Knjiga Vjetièarstvo i magija u Europi: srednjovjekovno doba nudi obilje zanimljivih
podataka iz povijesti vjetièarstva, ali nije preporuèljivo èitatelju koji veæ ne posjeduje
odreðeno znanje o toj problematici. Premda je namjera autora bila da daju pregled vjetièar-
stva u Europi i to kroz razlièite aspekte, u tome nisu bili osobito uspjeni. Prvo poglavlje
praktièki se bavi iskljuèivo teoretskim pitanjima, cijelo drugo poglavlje posveæeno je
Skandinaviji i tamonjemu konceptu vjetièarstva, to je dodue vrlo zanimljivo i malo
poznato, ali bi upravo stoga moda bilo primjerenije da je, jo poneto obogaæenije,
objavljeno kao zasebno djelo jer je u knjizi, koja je trebala biti posveæena cijelom europ-
skom prostoru, jednostavno zauzelo previe mjesta, tim vie to niti jedna druga europska
regija nije zasebno obraðena. Treæe poglavlje daje pregled razvoja literature vezane uz
demonologiju i vjetièarstvo i najkorisniji je dio knjige, ali samo po sebi nije dovoljno da
popravi cjelokupan dojam. Vjetièarstvo i magija u Europi: srednjovjekovno doba prije
je zbornik zasebnih radova nego jedna cjelina i kao takvo, kako je veæ istaknuto, moe
biti koristan prilog onima koji ele obogatiti svoje znanje o toj tematici.
eljka Krie
446
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 446 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
Meðunarodna znanstvena konferencija, Povijesna istraivanja, studij

povijesti i informatizacija, Zagreb, od 10. do 12. prosinca 2002.
U povodu obiljeavanja tridesete obljetnice, Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za

povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu organizirao je potkraj 2001. godine meðunarodnu
znanstvenu konferenciju s temom primjene informatièke tehnologije u povijesnim i srod-
nim znanostima. Sazivanje takvoga skupa nametnula je sve veæa potreba za izmjenom
iskustava i osmiljavanjem strategije daljnjeg razvoja povijesnih znanosti s obzirom na
neizbjenu informatizaciju povijesnih istraivanja te studija i nastave povijesti.
U radu konferencije sudjelovalo je dvadeset stranih sudionika iz Albanije, Austrije,
Belgije, Bugarske, Finske, Maðarske, Rumunjske, Sjedinjenih Amerièkih Drava i Slove-
nije te trideset i dva hrvatska sudionika. Prijavljeni referenti predstavljali su sljedeæe
institucije u zemlji i inozemstvu: Filozofski fakultet Sveuèilita u Zagrebu (Odsjek za
arheologiju, Odsjek za etnologiju, Katedra za arhivistiku, Katedra za dokumentalistiku i
Katedra za muzeologiju Odsjeka za informacijske znanosti, Odsjek za klasiènu filolologiju,
Odsjek za povijest, Odsjek za povijest umjetnosti i Zavod za hrvatsku povijest), Odsjek
za socijalnu historiju ELTE Budimpeta, Odsjek za povijest CEU Budimpeta, HAZU
Zagreb, Odsjek za povijest i filozofiju znanosti Sveuèilita u Cambridgeu, Zavod za karto-
grafiju Geodetski fakultet u Zagrebu, Muzejski-dokumentacijski centar Zagreb, Institut
za balkanoloke studije Bugarska akademija znanosti, Odsjek za jugoistoènoeuropsku
povijest Sveuèilite u Grazu, Uèiteljska akademija Zagreb, upanijski muzej u ibe-
niku, Geodetski fakultet u Zagrebu, Sveuèilite u Tirani, Odsjek za povijest Sveuèilite
u Plovdivu, Narodni muzej u Ljubljani, Arheoloki muzej u Zagrebu, Filozofski fakultet
Drube Isusove Zagreb, CARNet, Maerlant Centre Filozofski fakultet Leuven, Hrvatski
dravni arhiv, Institut Ruðer Bokoviæ Zagreb, Odsjek za informatiku Maerlant
Centre Filozofski fakultet Leuven, Odsjek za kulturnu povijest Sveuèilite u Turkuu,
Sekcija za kognitivnu psihologiju - Odsjek za psihologiju Sveuèilita u Grazu. Pojedine
sesije konferencije pohodili su i brojni zainteresirani struènjaci i studenti iz raznih dijelova
Hrvatske.
U auli Filozofskog fakulteta se u sklopu konferencije odvijao i dodatni program. Izlo-
bene su prostore postavile sljedeæe tvrtke i ustanove: Algoritam (Odjel stranih knjiga te
Odjel multimedije i izdavatva), Globalnet Grupa d.d., Info-Gama d.o.o., ISIP Stalna
meðunarodna izloba inozemnih publikacija, Lukvel, Recro d.d., Senso. Takoðer, odrani
su informatièki teèajevi za studente u organizaciji tvrtki Algebra i Info-Gama d.o.o., a
organizirana je i prodaja knjiga i èasopisa Zavoda za hrvatsku povijest.
Otvaranje konferencije, odrano u dvorani VII Filozofskog fakulteta u Zagrebu, uvod-
nim su govorima popratili prof. dr. sc. Nika Stanèiæ u ime Znanstvenog odbora konfe-
rencije, prof. dr. sc. Drago Roksandiæ u ime Pripremnog odbora konferencije, prof. dr. sc.
Neven Budak u ime Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. sc. Velimir Sriæa u ime
Skuptine grada Zagreba i mr. sc. Mladen Tomorad u ime Pripremnog odbora konferencije.
Nakon otvaranja odran je kratki domjenak u prostorijama Filozofskog fakulteta i slubeno
su otvoreni izlobeni prostori tvrtki i ustanova. U veèernjim satima odrano je sveèano
primanje i domjenak za sudionike konferencije u palaèi Dverce pod visokim pokrovitelj-
stvom Predsjednika Skuptine grada Zagreba.
447
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 447 25.10.2005, 21:18

Znanstveni rad konferencije odvijao se u vijeænici Filozofskog fakulteta (10. i 11.

prosinca) i u dvorani A-001 (12. prosinca). U okviru ovoga dijela konferencije svoja su
iskustva u primjeni informatièkih tehnologija iznijeli mnogi struènjaci iz raznih znanstvenih
podruèja. Posebna je panja bila usmjerena na tri temeljna podruèja: informatizacija
povijesnih istraivanja, informatizacija studija povijesti i informatièko umreavanje u
povijesnim istraivanjima i studiju povijesti.
U okviru sekcije o informatizaciji studija povijesti, referenti su izloili iskustva u
primjeni teorijskog informatièkog modela u poduèavanju povijesti, primjeni kvantitativnih
metoda u nastavi povijesti, primjeni raèunala u nastavi povijesti i unapreðivanju povijesnog
miljenja. Prezentiran je i software WebCT koji omoguæuje obrazovanje na daljinu.
U sekciji o informatizaciji povijesnih istraivanja referenti su izvijestili o iskustvima u
aplikaciji informacijskih tehnologija u vlastitim istraivanjima. Predstavnici razlièitih
institucija prikazali su razlièite naèine primjene informatike i raèunalne obrade podataka
tematski od staroga vijeka do suvremene povijesti. Prezentirani su razlièiti programi (NUMIZ,
Autodesk Mapguide) i cd-romovi (TLG cd-rom, Hrvatski muzeji 1) te predstavljeni projekti
(npr. Eurikleja, Mir, Triplex Confinium, Prinove itd.). Posebne tematske cjeline bile su
posveæene primjeni digitalne obrade u kartografiji i izradi razlièitih baza podataka i njihovoj
primjeni u povijesnim istraivanjima. Predstavljeni su website Odsjeka za povijest Filo-
zofskog fakulteta u Zagrebu i maðarski povijesni portal Mult-kor. Posebno valja izdvojiti
rad belgijskoga Maerlant Centra èiji su èlanovi, predvoðeni prof. dr. sc. Frederikom Truye-
nom, prezentirali iskustva i dostignuæa u primjeni informatike u povijesnim znanostima.
Kao osobitu vrijednost skupa treba istaknuti ostvarene kontakte s brojnim domaæim i ino-
zemnim institucijama i otvorenu moguænost suradnje na nastavnim i istraivaèkim
razinama.
Zavrnog dana konferencije izneseni su zakljuèci i predloene smjernice daljnjega
informatièkog razvoja povijesnih znanosti. Posebno je naglaena potreba interdiscipli-
narnosti, odnosno povezanosti struènjaka razlièitog profila (arheologa, etnologa, filologa,
informatièara, kartografa, muzejskih djelatnika, povjesnièara, povjesnièara umjetnosti i
èitavog niza drugih). U raspravi su govorili akademik prof. dr. sc. Miroslav Bertoa, prof.
dr. sc. Frederik Truyen, prof. dr. sc. Drago Roksandiæ i dr. Iznimna korist ovakvoga i
sliènih skupova osjetit æe se osobito u predstojeæem razdoblju u sklopu uvoðenja ECTS
sustava u visokokolsko obrazovanje u Hrvatskoj.
Hrvoje Graèanin i Mladen Tomorad
HARM VON SEGGERN, Herrschermedien im Spätmittelalter: Studien

zur Informationsübermittlung im burgundischen Staat unter Karl dem
Kühnen, Jan Thorbecke Verlag, Ostfildern 2003, 557 str.
«Vladarski mediji u kasnom srednjovjekovlju» doktorski je rad stasalog kielskog

medievista Harma von Seggerna (roð. 1964), obranjen 1999. god. na Sveuèilitu u Trieru.
448
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 448 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
Disertacija je u meðuvremenu prireðena za tisak i izala je 2003. godine kao èetrdeset i

prvi svezak projekta Kielske historijske studije. Tako je sada i najira èitateljska i znanstve-
na javnost dobila priliku upoznati se s radom i postignutim rezultatima povjesnièara koji
je veæ od poèetaka svoga akademskog puta pokazao interes i afinitet za teme srednjeg
vijeka, teite kojih je traio u opæoj povijesti srednjovjekovlja, povijesti stare Nizozemske
te gospodarskoj povijesti sjeverne Europe s naglaskom na Hansi.
Knjiga predstavlja zaokrueni «output» gotovo desetljetnog arhivsko-biblioteènog rada
u Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj, Luksemburgu, Engleskoj, Italiji i Njemaèkoj. Veæ i
iz samog popisa radnih postaja stjeèe se i prije ièitavanja prvi dojam o serioznosti s
kojom se pristupilo njenoj izradi, a svoju teinu svakako ima i opseg djela koje isporuèuje
gotovo 400 stranica izvornog znanstvenog rada (str. 13-400), apendix s izborom transkri-
biranih vrela egzemplarne vrijednosti i prozopografskim prilogom o nekolicini istaknutijih
aktera javnog ivota burgundske Nizozemske (str. 403-469) te odgovarajuæu opremu u
vidu izlista kratica, popisa tiskanih i netiskanih izvora i literature te mjesnim i imenskim
kazalom (str. 471-557).
Djelo, podnaslovom odreðeno kao «Studije o prijenosu informacija u burgundskoj
dravi pod Karlom Smjelim», tematski je ustrojeno i, pored uvodnih i zakljuènih raz-
matranja, sadrava sedam samostalnih studija, koje u zasebnim, meðusobno referiranim
poglavljima obraðuju tehnièke, institucionalne, personalne, drutvene, ideoloke, menta-
litetne i politièke okolnosti u kojima je postojalo i funkcioniralo neto, to se, uz nuan
oprez pred anakronizmima, moe postulirati kao javnost burgundske Nizozemske na
izmaku 15. stoljeæa. Tako bi u najkraæim crtama glasio spoznajni dobitak i moguæa poruka
knjige, a ona se temelji, izmeðu ostalog, i na iznoenju niza dobro dokumentiranih primjera
(iako vremenski i prostorno ne spada u problematiku knjige, navodi se i nezaobilazan
sluèaj Lutherovog pribijanja lista s tezama na vrata crkve u Wittenbergu), koji pokazuju
kako su i srednjovjekovni ljudi, institucije i pokreti u mnogim sluèajevima nastojali doæi
ne samo do poimence poznatih i legitimiranih, neposrednih decision-maker-a veæ nerijetko
i do to ireg kruga zainteresiranih, odnosno drugim rijeèima, do svoje publike. Od posto-
janja publike bio bi onda samo korak ili manje do postojanja javnosti. Stavljanje gore
navedene postavke u optjecaj moe se tako shvatiti kao kompetentan poticaj za daljnje
promiljanje i istraivanje drutvenopovijesno intrigantnog pojma javnosti, postanak koje
se tradicionalno smjeta u graðansko 19. st., ali koja u novije vrijeme doivljava (post-
modernistièku) konjunkturu i u okviru medievistike.
Glavni, izlagajuæi tekst kontinuirano je popraæen kritièkim aparatom referencijama,
citatima, ekscerptima i uputama i poticajima za daljnje èitanje, ali sadri uklopljene i
brojne, to kraæe, to dulje citirane dijelove obraðenog izvornog materijala. Rezultat je
to, oèito, autorove odluke da se rukovodi u prvom redu zahtjevnoæu i zahvalnoæu jednom
postavljenog istraivaèkog pitanja i iz njega deriviranom metodologijom istraivanja bez
obzira na moguæe, prihvatljive implikacije na samu naraciju, bez koje se u povijesti ne
moe. Iako to èitatelja-namjernika neviènog starim govorima hanzeatskog svijeta zna pri
praæenju misaonog i tekstovnog toka staviti pred izvjestan izazov, kazivanje nikada ne
zapada u zamku nepotrebnog nabrajanja nizova podataka i detalja, veæ se tek po potrebi
i svjesnom opredjeljenju oslanja i polazi od njih.
Vie o autorovom istraivaèkom pitanju i njegovu metodolokom opredjeljenju moe
se uostalom saznati veæ iz uvoda (str. 13-39). Rad, koji je isprva bio zapoèeo kao sabiranje
449
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 449 25.10.2005, 21:18

isprava i pisama Karla Smjelog upuæenih holandskim1 adresatima, ubrzo je od baziènog,

zanatskog rada logièno evoluirao u moguænost i potrebu interpretativnog zahvata u sve
veæi fundus èinjenica, dogaðaja i osoba. Sazrijevao je uvid kako bi trebalo uèiniti korak
dalje i gradeæi na obavljenim predradnjama i steèenom predznanju pokuati iz postojeæe
graðe dobiti konkluzivna saznanja uopæe o mreama i kanalima usmene i (primarno)
pismene komunikacije prema Holandiji. Pretresom starije i novije literature te uz konzul-
taciju suvremene komunikologije i medijske tehnologije, dr. Seggern bio je u prilici usta-
noviti kako a) eluzivnost i vieznaènost pojma komunikacije (kako u praktiènom ivotu
tako i u relevantnim znanstvenim disciplinama poput sociologije, komunikologije itd.)
jednostavno prisiljava da se suzi horizont i pozabavi se samo informacijom i/ili vijeæu
(Nachricht) (vijest autor naziva i tekstom podrazumijevajuæi pod tim potpunu usmenu ili
pismenu obavijest o nekom èinjeniènom stanju satkanu (lat. textum) od vie informacija
koje po strukturi i obavijesnom uèinku pripadaju nioj razini komunikacije), toènije njiho-
vim prijenosom u vremenu i prostoru bitno drukèijem od naeg sadanjeg; i b) kolanje
vijesti po vertikali i horizontali nije dosada u drutvenoj povijesti srednjeg vijeka, kojoj
taj fenomen prirodno (ali ne i iskljuèivo) pripada, bio sustavnije i produktivnije obraðen.
Za konkretan predmet izuèavanja izabrana je Grofovija Holandija za vladanja Karla
Smjelog (1467-1477). Bljetavi lik posljednjega burgundskog vojvode u struènoj je i popu-
larnoj literaturi zaivio ponajvie kao romantièan i tragièan simbol zalazeæega srednjeg
vijeka. Dravicu, koju su njegovi prethodnici to ratovima, to spretnom dinastièkom
politikom bili podigli na atomiziranoj razmeði nekadanjega Istoènog i Zapadnog Franaèkog
carstva, on je dalje proirivao po istom agresivnom obrascu. Njegova politika teritorijalne
ekspanzije i dinastièke ambicije, premda poduprta velikom osobnom hrabroæu i neobuz-
danom energijom, naposljetku je doivjela neuspjeh. Zbog gotovo neprekidajuæeg niza ratova
granice njegovog dominija nale su se pred kraj njegova ivota pod opsadom. Suoèen s
neprijateljskim taborom francuskog kralja, vicarskog saveza, lotaringijskih stalea i nje-
maèkog cara poginuo je u sijeènju 1477. godine, a burgundska je drava ubrzo podijeljena
meðu nasljednicima i pobjednicima. Bio je to poraz feudalno-vitekog duha pred novim
silama ranonovjekovnom monarhijom i protonacionalnim korporacijama.
Grofovija Holandija izabrana je za case study prvenstveno na osnovi bogatog fonda
izvora, ali i pretpostavljene usporedivosti i primjenjivosti holandskih prilika na blie i
ire vremensko i prostorno okruenje, buduæi da je ona u promatranom desetljeæu bila
uvelike poteðena ratova, a njen zemaljski gospodar ju je tek rijetko posjeæivao boraveæi
vie u junim pokrajinama (dananjoj Belgiji) ili ratujuæi na istoku i jugu. Bilo je stoga za
pretpostaviti da je izmeðu centra moæi i holandske periferije u tim godinama mira postojala
ureðenija razmjena, koja nije bila plod izvanrednih dogaðaja ili potreba, veæ izraz redovite
interakcije vladajuæih i «upravljanih» u jednom prevladavajuæe nepismenom drutvu.
1
U razmatranoj povijesnoj epohi Nizozemska je, obuhvaæajuæi ugrubo dananje zemlje Beneluksa,
opstojala vie kao zemljopisni i geopolitièki pojam okupljena to u veæoj, to u manjoj mjeri
pod vlaæu prvo burgundskih vojvoda, pa potom kuæe Habsburg, nego kao stvarni meðunarodno-
pravni subjekt. Sama Holandija, ue ime jedne od povijesnih pokrajina stare «ravne zemlje»
(das platte Land), smjetena je na jugu dananje Nizozemske i njeno je ime, oèito iz povijesnih
razloga, u nekim jezicima postalo i oznakom za postojeæu, devetnaestostoljetnu Kraljevinu
Nizozemsku. Tijekom srednjeg vijeka, pokrajina Holandija bila je grofovija, a formalnopravna
osnova i preduvjet njenih zemaljskih gospodara bio je naslov i oficij holandskih grofova.
450
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 450 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
Problem komunikacije izmeðu udaljenog teritorija i odsutnog vladara u «redovnim»

okolnostima, tj. u razdoblju mira, jednom obraðen na primjeru Holandije, mogao bi stoga
posluiti, istraivaèka je pretpostavka, kao referentni oslonac za srodna historijska
prouèavanja i drugih feudalnih gospodstava kasnosrednjovjekovnog Zapada.
Arhivska graða o atlantskim posjedima burgundskih vojvoda, iako razasuta po arhivima
u Lilleu, Brüsselu, Den Haagu, Haarlemu, Leidenu, Mechelenu te kontinentalnom i otoè-
nom inozemstvu, iznimno je bogata. tovie, postojeæi fondovi tako su opseni da je pre-
tragu tradiranog materijala valjalo suziti na tzv. unakrsne godine (Kreuzjahre), toènije
razdoblja 1468-1469. te 1473-1474. Tih 48 mjeseci odlikuje se s jedne strane znaèajnim
dogaðajima u vanjsko- i unutarnjopolitièkom ivotu Karla Smjelog i podreðenih mu zema-
lja, s druge strane osobito su dobro pokrivene izvornom, viestruko (unakrsno) preklapa-
juæom graðom.
Golem trud morao je biti uloen kako bi se stekao uvid u tisuæe pojedinih jedinica
saèuvanog arhivskog blaga te kako bi se one mogle dovesti u meðusobnu vezu. Poredba
vie istovremenih izvora imala je za cilj pratiti vijesti od mjesta njihova nastanka ili
produkcije (putujuæi vojvodski dvor, Veliko vijeæe itd.) preko profesionalnih ili sluèajnih
prenositelja (glasnici, poslanici, trgovci, studenti, putujuæi zabavljaèi, hodoèasnici itd.)
do odreðenog primatelja, kruga primatelja ili irih slojeva (gradovi, sela, plemstvo, kler).
Umnoavanjem i umreavanjem poiljatelja, posrednika i primatelja pojedinih vijesti
formirao se postupno dovoljno irok reprezentativan uzorak (autor je, kako sam kae,
nastojao u potpunosti iscrpiti relevantno arhivsko gradivo, ali je takav stav prihvatio ipak
samo kao ideju vodilju, a ne mjerilo rada) iz kojega su se mogli vuæi utemeljeni iri,
induktivni zakljuèci o kvantiteti i kvaliteti interakcije drave i drutva u kasnosrednjo-
vjekovnoj Holandiji. Na taj naèin povijest vijesti, osvjetljujuæi domete i ogranièenja komu-
nikacije u predmodernim drutvima, otvara nove moguænosti sociopovijesnog istraivanja
prolosti.
Autor se sluio raznovrsnim izvornim materijalom. Tipoloki bi se on dao razbrojiti na
diplomatièka i pravna vrela (isprave, ukaze, zakone), slubenu i privatnu korespondenciju,
fondove upravnih i financijskih tijela sredinje burgundske vlasti te regionalnih i lokalnih
ispostava, zapisnike holandskih stalekih i gradskih skuptina, pripovjedne sastavke memo-
arske i kronièarske naravi itd. Promet vijesti ostao je i u kvantitativnom i u kvalitativnom
pogledu najbolje zabiljeen u raèunima razne provenijencije, pa se studije tako u najve-
æoj mjeri baziraju upravo na toj vrsti administrativne produkcije. Kod srednjovjekovnih
raèuna ne moe se naravno pomiljati na neko strukturirano, pretraivo voðenje evidencije
o prihodima i rashodima i njihovo periodièno sravnjivanje. Buduæi da se rudimentarni
oblici bilanènog i/ili dvostrukog knjigovodstva tek tada poèinju javljati, i to isprva juno
od Alpa, ovdje je rijeè o pojedinim isplatnicama i primkama kojim se nastojalo steæi
pregled i kakvu takvu kontrolu nad financijskim poslovanjem i disciplinom dunosnika i
organa kako na samom dvoru tako i na terenu. Ovi raèuni (oèuvani sreæom u podjednakoj
mjeri od dvora, zemaljske uprave i gradova) odlièno reflektiraju proces nastanka i distribu-
cije vijesti, jer u najveæem broju sluèajeva sadravaju detaljne navode ne samo o realijama
putnih naloga glasnika ili poslanika, koji su imali prenijeti odreðenu vijest do jednog ili
vie primatelja, nego nerijetko i o povodu dopisa i okolnostima u kojima se on sastavlja.
Studije su zasnovane na kombiniranju vie metodolokih pristupa. Dostupni se izvori
obraðuju statistièko-opisnom metodom, a dobiveni se kvantitativni pokazatelji, statistièki
evaluirani, prezentiraju u odgovarajuæim tabliènim i grafièkim prilozima. U sljedeæim
451
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 451 25.10.2005, 21:18

koracima ovaj se pozitivistièki intoniran uvid u frekvenciju i distribuciju vijesti dopunjuje

i precizira s upravno-, kulturno-, ustavno- i pravnopovijesnim te prozopografskim istraiva-
njima. Konaèni je cilj zatim sumiranjem i sravnjivanjem heterogenih podataka doæi do
to potpunije dokumentirane slike o tehnièkim i institucionalnim rjeenjima kao i formal-
nim i neformalnim kanalima kojima su srednjovjekovne drave i drutva mogli raspola-
gati za zadovoljavanje svojih komunikacijskih potreba.
Gustoopisni diskurs, koji se postie primjenom ovakvog metodolokog obrasca,
praktièki je nemoguæe suvislo preprièati. To, uostalom, i nije zadaæa prikaza, pa æemo
ovdje samo u kratkim crtama naznaèiti konkretna istraivaèka pitanja po pojedinim po-
glavljima-studijama. Drugo poglavlje (str. 41-112) upoznaje èitatelja s naèinima na koje
su vijesti prenoene u srednjem vijeku, tj. kako su prevladavane razdaljine i postizane
brzine transfera izvan prirodnog ljudskog domaaja. Slièno kao kod komunikacije, i ovdje
je morao biti uèinjen odreðeni spekulativan napor jer se za drutva koja prethode industrij-
skim revolucijama u znanosti uobièajilo govoriti ne o medijima (televizija, radio itd.),
veæ o tzv. medijalnim tehnikama. Na temelju relevantne literature i vlastitog problematizi-
ranja autor smjeta kasnosrednjovjekovne medijalne tehnike u koordinatni sustav u kojem
os X mjeri svladavanje prostora, a os Y stupanj organizacije. Tako opisane, medijalne
tehnike èine ljestvicu koja zapoèinjuæi s najjednostavnijom situacijom obiènim razgovo-
rom lice u lice, preko raznih akustièkih i vizualnih znakova (zvono, dim) i usmenih i
pismenih tekstova (izreke, pjesme, plakati, oglasi) u svom gornjem segmentu stie do
tehnike, koja iziskuje najviu razinu organizacije, ali omoguæuje i najdalje irenje u prostoru
glasnièka sluba.
Pozitivno tradirani promet glasnika iz i unutar Grofovije Holandije tema je treæeg
poglavlja (str. 115-188) i ono stoji na poèetku glavnog, empirijskog dijela knjige. U njemu
se intenzivno traga za ritmom vertikalnog i horizontalnog kretanja vijesti, izluèivim sezon-
skim i drugim fluktuacijama, tuzemnom i inozemnom gustoæom prometa vijesti, koje su
glasnici organizirano, ciljano i, vano je primijetiti, dvosmjerno raznosili po piramidi
moæi.
Èetvrto poglavlje (str. 189-226) bavi se ustrojem glasnitva u burgundskoj Nizozemskoj,
drutvenim podrijetlom i poloajem glasnika, njihovim imovinskim prilikama i moguæno-
stima uspona.
Peto poglavlje (str. 227-269) pod poveæalo uzima dravni aparat kojim se burgundski
vojvoda i holandski grof mogao posluiti kako bi svim zainteresiranim pravnim i fizièkim
osobama putem okrunica i proglasa obznanio svoju volju i slijedom toga uèinio prvi
korak u njenom provoðenju. Na dva primjera (uredba o kovanom novcu te poziv na oruje)
iscrtava se mikrofaktografski i kronoloki precizno putovanje vijesti od vrha prema irokoj
bazi. Pritom se ukazuje i na jeziènu stranu problema komunikacije izmeðu frankofonog
vojvode i njegove kancelarije i holandskih podanika koji su govorili nizozemskim jezikom.
Itinerarij i brzina vijesti istrauje se i u estom poglavlju (str. 273-307), ali na dvama
dogaðajima neformalnije prirode vjenèanju Karla Smjelog s engleskom princezom u
ljeto 1468. i smrti Karlova oca Filipa Dobrog u ljeto 1467. godine. Autoru ovdje polazi za
rukom dokumentirati istraivaèku pretpostavku da su se dinastièki dogaðaji potonjeg tipa
promptno obznanjivali i to ponajprije slubenim kanalima, jer je interes drave u takvim
trenucima nalagao brzo i nedvosmisleno djelovanje, dok oni prvog tipa nisu u pravilu u
sebi nosili takav neposredan krizni potencijal, pa obièno nisu bili popraæeni nekim agre-
sivnijim info kampanjama. Vrlo veliku ulogu u rasprostranjivanju vijesti ovakvog tipa
452
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 452 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
igrala je oèito i «usmena predaja», makar se ona moe identificirati tek posredno i iznimno
na temelju rijetkih refleksija u pisanoj graði.
Prethodna poglavlja obraðivala su prijenos vijesti koji je vren u reiji drave radi
potreba drave. Spoznajni interes sedmog poglavlja (str. 309-337) je obrnut ono na
primjeru izjalovljene krunidbe Karla Smjelog za burgundskog kralja u zimu 1473. nastoji
saznati je li kasnosrednjovjekovna, konkretno burgundska drava mogla vriti kontrolu
(nepoæudnih) vijesti odnosno vriti selekciju i cenzuru te na taj naèin u biti manipulirati
javnoæu.
Osmo poglavlje (str. 339-376) bira drugi kut gledanja i obraðuje javni i manje javni
obavjetajni aparat, preko kojega je Karlo Smjeli (i njegova kamarila) ne kao u prethodnim
poglavljima emitirao (ili u danom trenutku odabrao ne emitirati), nego primao informacije
kao meðunarodni akter, poglavar drave i senior.
Zavrno, deveto poglavlje (str. 379-400) posveæeno je hodogramu rada i inventuri ste-
èenih uvida i spoznaja. Na toj se osnovi u nastavku, oslanjajuæi se na klasifikacije drutava
i civilizacija nekolicine najistaknutijih teoretièara drutvene povijesti, donosi prilagoðen
piramidalni model kasnosrednjovjekovnog drutva koji na shematski naèin uprizoruje
distribuciju medijalnih tehnika (od onih najjednostavnijih usmenih, dostupnih svima, do
onih najkompleksnijih pismenih, rezerviranih u pravilu za elitu) po drutvenim slojevima.
Model je s jedne strane zamiljen kao rezime knjige, a s druge strane progovara o perspek-
tivama daljnjeg istraivanja problematizirajuæi moguænosti i ogranièenja kako empirijskog
rada tako i nunog teorijskog uklapanja povijesti vijesti u metodoloki i spoznajni sklop
povijesne znanosti.
Prikazana knjiga ispunila je dva naizgled laka, ali presudna zadatka koja se postavljaju
pred svaki znanstveni rad: ona obraðuje temu deklariranu naslovom na deklariran naèin i
predoèuje svoje rezultate suvereno i ujedno samokritièki. Uspjeh i vrijednost knjige jo
je tim veæa to se jednu velikim djelom pionirsku temu uspjelo pretoèiti u znanstveni i
literarni uradak zrele razine. Povijest vijesti, nov istraivaèki pristup drutvenoj povijesti
srednjeg vijeka, uspijeva tako veæ ovdje u svom prvijencu s potpisom dr. Seggerna rekon-
struirati Grofoviju Holandiju kao medijski (medijalni) prostor kasnog 15. st. u kojem su
vlast i drutvo mogli dobro funkcionirati upravo zato to su znali novaèiti i ustrojiti tehnièke
i ljudske resurse za osiguranje kontinuirane komunikacije u stvarnom vremenu.
Miroslav Barun
Meðunarodna znanstvena konferencija, .hist 2003. Geschichte und neue

Medien / History and new Media, Berlin od 9. do 11. travnja 2003.
Meðunarodna znanstvena konferencija .hist 2003. Povijest i novi mediji, odrana

poèetkom proljeæa 2003. godine na Humboldtovu sveuèilitu u Berlinu u organizaciji
kooperacijskog projekta Clio-online, poduprtog od Njemaèke istraivaèke zajednice
453
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 453 25.10.2005, 21:18

(Deutschen Forschungsgemeinschaft DFG), bila je konceptualno i tematski srodna skupu

Povijesna istraivanja studij povijesti i informatizacija (Zagreb, prosinac 2001).
U zdruenu projektu Clio-online okupljene su njemaèke institucije i projekti koji
raspolau dugogodinjim iskustvom u znanstvenom radu s elektronièkim medijima:
Humboldt-Universtität zu Berlin (HU), Bibliothek für Bildungsgeschichtliche Forschung
(BBF), H-Soz-u-Kult, Jahresberichte für deutsche Geschichte (JDG), Niedersächsische
Staats- und Universitätsbibliothek Göttingen (SUB), Staatsbibliothek zu Berlin
Preußischer Kulturbesitz (SBB) i Zentrum für Zeithistorische Forschung Potsdam e.V.
(ZZF). Cilj zajednièkog projekta je izgradnja struènog portala za povijesne znanosti koji
zdruuje postojeæe ponude, razvija nove koncepte i gradi tehnièku infrastrukturu u svrhu
promicanja uporabe Interneta u povijesnim znanostima. Èetiri su temeljne projektne za-
daæe: izgradnja foruma za moderiranu struènu komunikaciju i informaciju; izgradnja i
umreavanje tematskih portala; dugoroèno arhiviranje online izdanja na temelju elektro-
nièkog publiciranja; izgradnja metapretraivaèa koji omoguæuje sredinje pretraivanje
u brojnim povijesnim bazama podataka.
Buduæi da se Internet pokazao kao izuzetno pomagalo u povijesnim istraivanjima i
diseminaciji znanja, nameæe se pitanje koje je posluilo kao poticaj za organizaciju skupa:
Kako se povjesnièari mogu snaæi u masi informacija i pritom odijeliti bitno od nebitnoga?
S tim u vezi gotovo je paradoksalno da pristupaènost, interaktivnost i obilje informacija
èesto predstavljaju prepreku u uporabi Interneta. Zbog svega toga organizator skupa Clio-
online okupio je struènjake, korisnike i projektne suradnike iz povijesnih znanosti, biblio-
teka, arhiva i muzeja unutar raznih tematskih sekcija i radionica u nakani da stvori debatni
forum na temu povijest i novi mediji. Pritom su se htjeli povezati kritièki poticaji struènjaka
izvan povijesnih znanosti i u sklopu sekcija raspraviti razlièiti povijesni, pravni i infrastruk-
turni aspekti.
Konferenciju su pozdravnim govorima otvorili prof. dr. sc. Oswald Schwemmer, dekan
Filozofskog fakulteta i Humboldtova sveuèilita u Berlinu i prof. dr. sc. Hans Jürgen
Prömel, dopredsjednik za istraivanje Humboldtova sveuèilita u Berlinu. Uvodno izla-
ganje odrao je Christoph Albrecht iz Frankfurter Allgemeine Zeitung.
U radu konferencije aktivno je sudjelovalo devedeset sudionika iz Njemaèke, Austrije,
vicarske, Francuske, Hrvatske i Sjedinjenih Amerièkih Drava u sljedeæim sekcijama i
radionicama: Povezivanje povjesnièara: online komunikacija (Connecting historians: Com-
munication online), Biblioteke, povijesna znanost i novi mediji (Bibliotheken, Geschichts-
wissenschaft und neue Medien), Retrodigitalizacija i digitalne edicije (Retrodigitalisierung
und digitale Editionen), Povijesno poduèavanje i uèenje preko mree (Historisches Lehren
und Lernen über das Netz E-Learning), Baze podataka izvora i posebni povijesni mate-
rijali (Quellendatenbanken und historische Sondermaterialien), Kako napraviti: elektro-
nièko publiciranje / dokumentacijski posluitelj (How-To: E-Publishing / Dokumenten-
server), Virtualne biblioteke i tematski portali: izgradnja i praksa (Virtuelle Bibliotheken
und Themenportale: Aufbau und Praxis), Radionica povijesne znanosti: tematski, epohalni
putokazi u virtualne prostore (Workshop Geschichtswissenschaft: thematisch, epochale
Wegweiser zu virtuellen Räumen), Povijest i raèunalstvo: softver i baze podataka za
povijesna istraivanja (History and Computing: Software und Datenbanken für die histo-
rische Forschung), Povijesne zbirke, muzeji i novi mediji (Historische Sammlungen, Mu-
seen und neue Medien), Elektronièko publiciranje: struèni èasopisi izdavatvo otvoreni
standardi (Elektronisches Publizieren: Fachzeitschriften Verlage offene Standards),
454
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 454 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
Arhivi na prekretnici: nove perspektive u povijesnom istraivanju (Archive im Umbruch:

Neue Perspektiven für die historische Forschung), Znanstvene informacije u povijesnoj
mijeni (Wissenschaftliche Informationen im historischen Wandel), Internet i pravo: autor-
sko pravo i copyright u digitalnom dobu (Internet und Recht: Urheberrecht und Copy-
right im digitalen Zeitalter) i Struèna povijesna informacija: strukture - perspektive
naèini promicanja (Historische Fachinformation: Strukturen Perspektiven Förderwege).
U okviru sekcije Povijest i raèunarstvo: softver i baze podataka za povijesna istraivanja
sudjelovali su i predstavnici Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveuèilita u Za-
grebu, Hrvoje Graèanin i mr. sc. Mladen Tomorad, s referatom Rezultati iz jednog insti-
tucionalnog informatièkog laboratorija. Na primjeru: hrvatska baza podataka o antici
(Ergebnisse aus einem institutionellen IT Labor. Am Beispiel: Croatian Database on An-
tiquity). Predstavljeni su rad Kompjutorskog laboratorija Odsjeka za povijest, postignuæa
u modernizaciji nastave povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te dva informatiè-
ka projekta Eurikleja - Antièki literarni izvori za staru povijest hrvatskog povijesnog
prostora i Croato-Aegyptica Electronica baza podataka egipatskih spomenika u muzej-
skim i privatnim zbirkama u Hrvatskoj.
Konferencija je jasno pokazala svu kompleksnost problematike glede koritenja novih
medija u povijesnim znanostima, ali je i jo jednom potvrdila prednosti informatièke
tehnologije u povijesnim istraivanjima i nastavi povijesti, èinjenice koje se nikako ne
smiju zanemariti u hrvatskoj historiografiji. Skup je zavrio diskusijom na temu Kome
pripada prolost u drutvu temeljenom na znanju? u kojoj su sudjelovali predstavnici
brojnih znanstvenih, arhivskih, muzejskih i izdavaèkih institucija.
Hrvoje Graèanin i Mladen Tomorad
JOSIP GALJIÆ, Pet stoljeæa hrvatske nafte, Glosa, Rijeka 2003, 174 str.
U dananjem svijetu u kojemu je svakodnevni ivot gotovo nezamisliv bez jednoga

osnovnog energenta a to je nafta vrijedno je panje osvrnuti se na djelo èija se tematika
odnosi upravo na naftu, a posebice onda kad se u tome promatra mjesto i znaèaj Hrvatske.
Josip galjiæ autor je nekoliko knjiga i radova s podruèja naftnog gospodarstava, a meðu
ostalim bio je dugogodinji zaposlenik INA-e u Rijeci, u sektoru novinstva i nakladnitva,
pa je stjecajem tih okolnosti bio dobro upuæen i obavijeten o svim zbivanjima vezanim uz
naftu i naftno gospodarstvo. Navest æemo samo neke od autorovih radova I ne samo crno
zlato. Kronika razdoblja Milutina Baraèa, Centar za informacije i publicitet, Zagreb 1978;
Nafta na naem tlu: razvoj naftne privrede, 2. dopunjeno izdanje, Privredni vjesnik, Zagreb
1984; Naftna privreda Jugoslavije u struènoj i publicistièkoj literaturi, Nafta - exploration,
production, processing, petrochemistry, 41 (1990), 6, 291-298; Vlasnici Rafinerije nafte
Rijeka, Vjesnik Povijesnog arhiva Rijeka, 33/34 (1991/1992), 135-144 (koautori J. Babiæ i
N. Labus); INA 1964 - 1994. (Croatian National Oil Company) - INA 1964 -1994. (Hrvatska
nacionalna naftna tvrtka), Nafta- exploration, production, processing, petrochemistry, 45
455
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 455 25.10.2005, 21:18

(1994), 10, 509-515; Izvori za povijest naftnog gospodarstva u zapadnoj Hrvatskoj, Vjesnik
istarskog arhiva, 4/5 (1994/1995 [1998]), 4/5, 107-112; 110. obljetnica Rafinerije nafte
Rijeka, ur. J. galjiæ, Rafinerija nafte, Rijeka 1993. koji su pripomogli da konaèno u
Rijeci 2003. izaðe sintetska knjiga Pet stoljeæa hrvatske nafte.
Knjiga Pet stoljeæa hrvatske nafte podijeljena je u pet poglavlja: 1. Zapisi o postojanju
nafte u svijetu i u Hrvatskoj do sredine 19. stoljeæa; 2. Poèeci istraivanja i prerade nafte
u Hrvatskoj od sredine 19. stoljeæa do Prvoga svjetskog rata; 3. U junoslavenskoj zajed-
nici: hrvatski temelj naftnoga gospodarstva (1918-1945); 4. U drugoj Jugoslaviji: INA
najveæa dravna kompanija (1945-1991) i 5. Novostvorena Republika Hrvatska: naftno
gospodarstvo na raskriju tisuæljeæa (1991-2003).
Kao to prilièi jednom djelu sa sintetskim znaèajkama, autor donosi osnovne podatke
o nafti i njezinim tragovima navodeæi razlièite podatke o nafti u razdoblju od staroga
vijeka pa sve do XIX. stoljeæa. Takoðer se razjanjavaju pojmovi kao to su: nafta, bitu-
men, asfalt, pissasfalt, katran, zemno ulje, zemna smola, zemni katran, petrolej, paklina,
pekl itd.
U Europi meðu prvim autorima koji su u svojim djelima zabiljeili naftu spominju se
Pedanije Dioskurid (1. st.), grèki vojni lijeènik, dodue adoptiran od rimskih Pedanija,
autor najpoznatijega farmakolokog djela u antici pod naslovom O ljekovitoj tvari (ili u
lat. prijevodu Materia medica).
to se tièe Hrvatske, prve vijesti o nafti, odnosno o katranu (iz XII. st.) i petroleju (iz
XV. st.) imamo iz Dubrovnika. Meðutim, dok su to prve sporedne informacije, donekle
pouzdane podatke o koritenju nafte na naemu tlu imamo iz Moslavine. U jednoj ispravi
navodi se da je 1391. godine obitelj Èupor darovala pavlinskomu samostanu pod Gariæem
na Moslavaèkoj gori terram Paklencz mjesto èije ime upuæuje na naftu, odnosno na
paklinu, pa je oèito da su tu ljudi koristili oblik skrutnule nafte paklinu.
Vrlo je znaèajan i zapis u knjizi Commentarii in sex libros Pedacii Dioscordis Anazarbei
de Medica materia autora Petra Andreja Matthiolija (1501-1577). Djelo je tiskano u Vene-
ciji 1565. i u njemu stoji da se pissasfalt poèeo «donositi iz Dalmacije gdje se kopa blizu
Hvara, nedaleko od Neretve (). Kopa se i u Panoniji, gdje stanovnici smatraju da je to
zemni vosak». Inaèe, rijeè pissasfalt prema Belostencu oznaèava smolu kojom se laðe
smole.
Naftne izvore u Hrvatskoj spominju i mnogi putopisci i znanstvenici: Alberto Fortis (u
Dalmaciji na Èiovu i Braèu te u Vrgorcu i okolici Sinja), Matija Piller i Ljudevit Mitter-
pacher (u Slavoniji u Eminovcima kod Poege), Stjepan Barbijeri (u Dalmaciji na Visu),
Jakab Winterl (u Meðimurju u Peklenici i Selnici).
Vaan pomak u vidu reguliranja gospodarenja naftom uèinjen je 1854. godine kada je
donesen zakon: «Pravo gorsko inaèe Rudno, derave Austrijske» u kojem pie da je zemna
smola (tj. nafta) careva imovina, odnosno da je za vaðenje nafte potrebno traiti dozvolu.
Autor je zatim donio podatke o prvoj amerièkoj naftnoj kompaniji, osnovanoj pedesetih
godina XIX. st., te podatke o Edwinu Laurentineu Drakeu koji je prvi pomoæu cijevi
vadio naftu iz zemlje. Dotad se, naime, crpljenje nafte izvodilo na primitivan naèin, npr.
povrinskim skupljanjem nafte.
Usporedno se u Hrvatskoj tek tada poèelo ozbiljnije istraivati naftu i osvjeæivati
narod o njezinoj koristi i vanosti. U tom pogledu treba navesti lokacije u Hrvatskoj na
kojima se eksploatirala nafta. To su: Peklenica kod Murskog Srediæa, Selnica u Meðimurju,
456
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 456 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
Mikleuka kod Kutine, Baæindol kod Nove Gradike, Ludbreg, Ribnjak kod Koprivnice,
Veliki Poganac, Pitomaèa, Klotar Ivaniæ, Paklenica u Moslavini, Bujavica, Staro Petrovo
Selo. Navedimo i neke zanimljive podatke uz spomenute lokacije. Grof Juraj Festetiæ bio
je vlasnik dijela polja Peklenice i prvi je u Hrvatskoj organizirao i plaæao nadnièare za
vaðenje nafte. Analizom nafte izvaðene kod Selnice dobiveni su sljedeæi rezultati: benzin
30%, petrolej 40%, plinska ulja 12%, maziva ulja 15,5% i parafin 2,5%, a gustoæa nafte
iznosila je 0,827 pri 15 0C. Rudarsko okno Martin u Mikleuki, duboko 72 m, izgraðeno
sredinom XIX. stoljeæa, smatralo se tada najdubljim u Austro-Ugarskoj. Ubrzo je tu otvo-
rena i tvornica kolomaza. U Baæindolu je nafta zabiljeena jo u XVIII. stoljeæu, a seljaci
su je samoinicijativno mijeali s nekim drugim sastojcima te potom prodavali na sajmovima
kao mazivo. Inaèe, u Baæindolu je 1858. poèela s radom prva hrvatska tvornica kolomaza.
Za istraivanje nafte u Moslavini vrlo je zasluan Ljudevit Vukotinoviæ (1813-1893),
politièar, preporoditelj, znanstvenik i sudac, ali i zaèetnik hrvatske geologije. U Starom
Petrovom Selu kod Nove Gradike, sredinom XIX. stoljeæa iskopano je 15 bunara kod
potoka Èurak, meðutim vrlo plitkih, pa je sveukupno dobiveno tek nekih 700 do 800 kg
nafte. Zanimljivo je spomenuti da se jedan dio Starog Petrovog Sela danas naziva Paklenik.
Krajem XIX. stoljeæa dolazi do industrijske eksploatacije nafte u Hrvatskoj. Bitnu
ulogu u tome imali su strani industrijalci Wilhelm Singer i William Henry McGarvey.
Rezultati su bili ovakvi: izgraðen je (Singerovom inicijativom) prvi naftovod u Hrvatskoj
od Selnice do Murskog Srediæa; prvo naftno poduzeæe u Hrvatskoj Vesta d.d. za industriju
petroleja osnovano je 31. listopada 1904. (utemeljitelj McGarvey); prvo vaðenje plina
zabiljeeno je 1912. godine.
Ovakav industrijski razvoj za sobom je povukao i donoenje Zakona o nafti 1911.
godine. Meðutim, nesumnjivo krupan dogaðaj u povijesti naftnog gospodarstava u Hrvat-
skoj bilo je osnivanje rafinerije nafte u Rijeci 1883. godine. Bila je to najveæa i najmodernija
rafinerija u Monarhiji, kapaciteta od 60 000 tona. Inicijator njezine izgradnje bio je Luigi
Ossoinack, a prvi direktor Milutin Baraè.
Meðutim, i hrvatska emigracija dala je znaèajnih i priznatih struènjaka u naftnom gospo-
darstvu. Primjerice, to su bili Antun Luèiæ-Lucas (po njemu je Amerièki institut za rudarstvo
i tehnologiju nazvao jedno priznanje koje se dodjeljuje od 1937.), Niko Nikoliæ (jo 1865.
pie o tankeru za prijevoz nafte, dotad nepoznatom prijevoznom sredstvu) i Antonio Ossoi-
nack (prvi Hrvat koji je bio vlasnik jedne rafinerije u Rusiji).
Autor zatim u knjizi donosi brojèane podatke o proizvodnji nafte u Hrvatskoj od 1868.
do 1918. te prilike koje su pratile razvoj hrvatskoga naftnog gospodarstva od raspada
Austro-Ugarske 1918. do stvaranja komunistièke Jugoslavije 1945. U navedenom razdoblju
vano je istaknuti izgradnju rafinerija u Sisku, Zagrebu i Osijeku te dolazak stranoga
naftnoga kapitala posredstvom kompanija Standard Oil Shell, Vacuum Oil Company,
AGIP-a i dr. Meðutim, nadolazeæi ratni sukob donio je progone idovskih naftaa i oduzi-
manje njihove imovine. To je razdoblje u knjizi (str. 59-92) obraðeno i mnogim drugim
podacima tako da æe svakom istraivaèu gospodarske povijesti biti vrlo instruktivno.
Zanimljivo je da je nafta imala odraza i u knjievnosti to se dobro vidi u romanu
Antuna Bonifaèiæa Krv majke zemlje, obavljenom u Zagrebu 1935. godine. Koliko se zna,
to je prvi (i jedini) roman u hrvatskoj knjievnosti s tematikom koja se odnosi na naftu, a
galjiæ je priredio i objavio njegovo drugo nepromijenjeno izdanje (u ediciji Knjievna
batina otoka Krka - sv. 1, Rijeka 2004).
457
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 457 25.10.2005, 21:18

U vrijeme druge Jugoslavije, nakon 1945., bitno je istaknuti nekoliko momenata vanih
za daljnje razumijevanje razvitka naftnoga gospodarstva u Hrvatskoj. U prvom planu to je
nacionalizacija naftne industrije, to æe na koncu rezultirati osnivanjem INA-e Industrije
nafte u Zagrebu 1964. godine. Autor je u ovom poglavlju prikazao i «zlu kob crnoga zlata»,
kada su naftai zbog nacionalizacije potpuno propali, i novèano i drutveno. Daljnji razvitak
iao je u pravcu izgradnje Jadranskog naftovoda (JANAF), duljine 760 km.
Autor je detaljno, koliko to doputa jedan sintetski tekst, prikazao to razdoblje. Donosi
takoðer i tabliène preglede prerade nafte u rafinerijama Rijeka i Sisak (od 1945. do 2002).
Tekst knjige vremenski dopire do 2003. godine i nosi naslov Novostvorena Republika
Hrvatska: naftno gospodarstvo na raskriju tisuæljeæa (1991-2003).
U posljednjem poglavlju autor istièe: «Inina privatizacija zapoèela je 17. srpnja 2003.
godine kada su u Zagrebu potpisani Ugovori o prodaji 25% plus jedne Inine dionice
madarskoj naftnoj kompaniji MOL.» i po autoru «Time je dobiven strateki partner
to je bio cilj prve faze privatizacije» (str. 154).
Ovakva knjiga koja je sintetski prikaz povijesti naftnoga gospodarstva u Hrvatskoj s
obzirom na svjetske tokove mogla je nastati samo od autora koji je obavio mnoge
predradnje, pa ju u odreðenom pogledu moemo smatrati krunom autorovih spoznaja o
nafti, plinu i naftnom gospodarstvu u Hrvatskoj te vrijednim publicistièko-znanstvenim
prinosom gospodarskoj povijesti Hrvatske.
Tomislav Galoviæ
FRIEDRICH LOTTER, Völkerverschiebungen im Ostalpen-Mitteldonau-

Raum zwischen Antike und Mittelalter (375-600), Walter de Gruyter,
Berlin New York 2003, 282 str.
Sinteza Premjetanja naroda na prostoru istoènih Alpa i srednjega Dunava izmeðu

antike i srednjega vijeka (375-600), kao to je u predgovoru istaknuo sâm autor, rezultat
je znanstvenoistraivaèkog rada u sklopu «jednog opsenog projekta», no postojeæi je
oblik zadobila zahvaljujuæi meritornomu suradnièkom trudu: prof. dr. sc. Rajka Bratoa
sa Sveuèilita u Ljubljani, koji je zasluan za «opsene dopune i ispravke, osobito u
biljekama», te prof. dr. sc. Helmuta Castritiusa sa Sveuèilita u Braunschweigu, koji je
pak pridonio svojim «neumornim zanimanjem» i «nipoto nebitnim uputama, poticajima
i dopunama». Stoga se ova sinteza uistinu moe nazvati zajednièkim djelom sve trojice
struènjaka. Njezina je osobita vrijednost u tome to je rijeè o prvome sintetièkom prikazu
povijesnih tijekova i promjena na prostoru Zapadnoga Ilirika u razdoblju koje se u povjes-
nitvu uobièajilo nazivati «velikom seobom naroda». Temeljeno na obuhvatnoj raèlambi
kako knjievnih vrela i arheoloke graðe, tako i vrlo obimne historiografske literature
(str. 221-266), prua izvanredno informativan i èitak pregled najvanijih spoznaja s jasnom
naznakom stanja istraenosti.
458
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 458 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
Izuzevi Uvod (str. 1-6) u kojemu se izlau izvori za studiju i metodoloke postavke te
zakljuèno razmatranje Saetak i pogled: Ilirik i propast (Zapadnoga) Rimskog Carstva
(str. 193-204), knjiga je podijeljena u pet tematskih cjelina. To su redom: Panonsko-
zapadnoilirièka dijeceza kao predmet spora izmeðu Zapadnoga i Istoènoga Rimskog
Carstva (str. 7-30), Civilna i vojna uprava i njihov postupni rasap (str. 31-52), Crkveno
ureðenje i njegova funkcionalna mijena (str. 53-69), Gentilni odredi (str. 70-155) i Gubici
pokrajinskog stanovnitva i ostaci romanskog puèanstva (str. 156-192). Prva cjelina bavi
se pitanjem politièke pripadnosti Ilirika, osobito njegova zapadnoga dijela (Panonske
dijeceze), odnosno sporovima izmeðu dviju polovica naèelno jedinstvena Carstva, koji
su se prelamali upravo na ilirièkom prostoru. Podjela odgovornosti nad osobito vojno
ugroenim srednjim i donjim Dunavom koja je potjecala od razgranièenja izmeðu
Konstantina I. i Licinija, a uèvrstila se u posljednjoj treæini IV. stoljeæa, prerastavi u
stalan izvor sukoba pokazala se nepremostivom preprekom za uèinkovitu obranu dunav-
ske bojinice i tako znatno pridonijela opæem slabljenju obrambene sposobnosti Zapadnoga
Carstva. Naposljetku, upravo je slom dunavske granice dao konaèan poticaj uznapredovalu
rastakanju zapadnorimskoga politièkog organizma. Druga cjelina posveæena je analizi
znaèajki civilne uprave i vojnog ustroja u zapadnoilirièkim pokrajinama. Kasnoantièka
je birokracija u junim dijelovima Panonske dijeceze zadrala svoju funkcionalnost i u
vrijeme ostrogotskoga kralja Teoderika Velikog (umro 526), a o preitcima antièkih uprav-
ljaèkih tehnika i odgovarajuæe razine obrazovanja svjedoèe i arheoloki nalazi. Drukèije,
nepovoljnije prilike vladale su u sjevernim pokrajinama jer je uznapredovala deromani-
zacija tijekom V. stoljeæa oduzela kasnoantièkoj i municipalnoj upravi njezinu bazu. Isto
je stoljeæe bilo presudno i u vezi s razaranjem vojnoupravnog sustava nakon sloma dunav-
skog limesa. Kraj posljednjih redovnih postrojba zapadnorimske pograniène vojske, koja
je poslije propasti Atiline drave zaposjela utvrde u istoènoj Reciji i Priobalnom Noriku,
nastupio je Odoakrovom uzurpacijom, a na njihovo su mjesto stupili odredi mjesnih mili-
cija. Treæa cjelina razlae osnovne elemente izgradnje kasnoantièke crkvene organizacije
u Panonskoj dijecezi sve do njezina rastakanja potkraj VI. stoljeæa. Kræanstvo je meðu
ostacima romanskog stanovnitva, makar i u krnjim oblicima, preivjelo avarsku i slaven-
sku invaziju i na istoènoalpskome podruèju i, pojedinaèno, u oblasti srednjega Dunava.
Èetvrta cjelina usredotoèena je na glavni predmet istraivanja: na kretanje i boravak razli-
èitih narodnosnih skupina u Zapadnom Iliriku. Tako se prva podcjelina bavi Tervinzima-
Vizigotima, Greutunzima-Ostrogotima te ostrogotsko-hunsko-alanskom tronarodnom sku-
pinom Alateja i Safraksa kao i «zapadnogotskom» etnogenezom (str. 70-99), druga
podcjelina podunavskim Svevima, «valamerskim» Ostrogotima i «istoènogotskom» etno-
genezom (str. 99-132), a treæa podcjelina Langobardima, Bajuvarima, Avarima i Slavenima
(str. 133-155). Pritom se detaljno oslikavaju i raèlanjuju politièke i etnièke promjene na
zapadnoilirièkom prostoru, koje su bile izravne posljedice brojnih intenzivnih migracija.
Posljednja, peta cjelina posveæena je prikazu ivota romaniziranog stanovnitva pod nepre-
stanim pritiskom barbarskih invazija i drugih nedaæa koje su pridonosile njegovu raselja-
vanju i bijegu. Premda su zapadnoilirièka podruèja bila zahvaæena dalekosenim demograf-
skim gubicima, a opustjelost ovih krajeva pruala je alosnu sliku s kraja antike, jezgra je
domicilnog, romaniziranog stanovnitva i dalje preivjela, prigodice i u znatnijem broju,
o èemu ponajprije svjedoèi kontinuitet u nazivlju mjesta i rijeka, ali i arheoloki nalazi.
Buduæi da ova sinteza znatnim dijelom svoga sadraja neposredno zahvaæa u hrvatski
povijesni prostor, nuno se pozabaviti pojedinim iznesenim pretpostavkama i zakljuècima
459
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 459 25.10.2005, 21:18

koji se tièu kasnoantièke povijesti june Panonije i Dalmacije. Izvori (Komes Marcelin,
Jordan) izvjeæuju da su 427. godine Huni istjerani iz Panonija nakon gotovo pedeseto-
godinje vlasti. U historiografiji je taj podatak bio razlièito tumaèen, no u novije je vrijeme
prevladala logièna pretpostavka da su istjerani Huni bili isti oni koji su u sklopu Alatejeve
i Safraksove skupine 378. godine provalili u Panonsku dijecezu gdje su bili naseljeni
prema federatskom ugovoru iz 380. godine. Do istoga zakljuèka stie i Lotter, ali dok
jednom toèno istièe kako je u tome ulogu imao zapadnorimski vojskovoða Konstancije
Feliks (str. 15), dvaput to neopravdano pripisuje Aeciju (str. 33, 51) i jednom, to je
vjerojatno tiskarska pogreka, dogaðaj datira 527. godinom (str. 98).
Jednako su upitne tvrdnje da je Aecije 433. godine bio prekodunavskim, tzv. Velikim
Hunima prepustio Valeriju i Gornju Panoniju sve do Save (str. 16, 102), odnosno èitavu
Panoniju sjeverno od Save (str. 51), izuzevi Sirmij koji je pripao Istoènome Rimskom
Carstvu. I u vezi s tim pitanjem vladaju u historiografiji veoma raznolika miljenja, no
èini se da se s priliènom vjerojatnoæu moe pretpostaviti kako su odstupljene oblasti bile
Valerija, Prva Panonija i znatni dijelovi Druge Panonije, ali bez najveæih gradova, Sirmija
i Basijane, koji su nadzirali strateki vanu posavsku cestu koja je spajala istoène pokrajine
s Italijom. Iz istoga bi razloga bila izuzeta i Savija. Dodue, Lotter (bilj. 46, str. 16-17) za
potkrjepu tvrdnji da je Hunima pripala i Savija navodi podatak iz Priska o «predjelu
Panonije uz rijeku Savu koji je prema ugovoru s Aecijem, vojskovoðom Zapadnih Rim-
ljana, bio podloan barbaru», th<n pro<v tw|~ Sa>w| potamw|~ Paio>nwn cw>ran tw|~ barba>rw|
kata< ta<v ÄAeti>ou strathgou~ tw~n eJsperi>wn ÚRwmai>wn sunqh>kav uJpakou>ousan
(fr. 11.1, 3-5 Blockley). No, Prisk spominje i izvjesnog Konstanciola koji je bio «mu iz
predjela Peonaca [Panonaca], kojim je ravnao Atila», ajndro<v ejk th~v Pai>onwn cw>rav
th~v uJpo< Atth>la| tattome>nev(fr. 11.2, 578-579 Blockley). Ovakva je primjedba smislena
samo ako su postojali i dijelovi Panonije koji nisu bili podreðeni Atili. Uostalom, Prisk
rabi jedninu, «predio», cw>ra.
Neprihvatljivim se èini i zakljuèak da je Aecije, odstupivi najkasnije 437. godine
Istoènome Carstvu Sirmij, osim recijsko-norièkih pokrajina (to nije upitno), za Zapad
zadrao i Dalmaciju (str. 17). I ovo je pitanje izvorom prijepora u historiografiji, koji
izvire iz razlièitih tumaèenja navoda iz Kasiodora (Variae, 11.1.9, gdje se govori o «gubitku
Ilirika», amissio Illyrici, i «aljenja vrijednoj diobi pokrajina», divisio dolenda provinciis)
i Jordana (Romana, 328, gdje se spominje da je Valentinijan, vjenèavi se s kæeri cara
Teodozija II. Licinijom Eudoksijom, «dao svome tastu na dar èitav Ilirik», datam pro
munere soceri sui totam Illyricum). S obzirom na izrièitost izvora, ali i kasniju oèitu
povezanost Dalmacije (vojskovoðe Marcelina i Julija Nepota) s istoènorimskim dvorom,
èini se da ne valja odbaciti moguænost da je i Dalmacija bila 437. godine preputena
Istoku, kao i formalno sve èetiri panonske pokrajine (od toga su efektivno dvije veæ bile
izgubljene u korist Huna Valerija i Prva Panonija a jedna velikim dijelom Druga
Panonija), a ne samo Druga Panonja sa Sirmijem, kako hoæe Lotter. O formalnoj pripadnosti
panonskih pokrajina vrhovnitvu Istoka svjedoèi i èinjenica da je nakon propasti Atiline
drave istoènorimski car Marcijan taj koji s Ostrogotima sklapa savez i doputa im naseobu
u Panoniji (str. 104-105). Nimalo nije sigurna ni predmnijevana akcija zapadnorimskog
cara Avita u Panoniji 455. godine, koja se temelji na stihovima iz panegirika koje je
spjevao njegov zet Sidonije Apolinar (Carmina 7.588-589), a prihvaæa je Lotter kao argu-
ment u prilog tezi da su zahvaljujuæi njoj Zapadnome Carstvu iznova bili prikljuèeni
dijelovi Panonije (str. 20, 106). Pritom je tu tezu pokuao dodatno potkrijepiti konstatacijom
460
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 460 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
da «italski konzularni fasti, naime, jedva da bi zabiljeili unitenje grada Sabarije u Prvoj
Panoniji u potresu 7. rujna 456. kad taj grad ne bi tada jo bio naseljen i civitas Zapadnoga
Rimskog Carstva», die italischen Konsularfasten hätten nämlich kaum die Zerstörung
der Stadt Sabaria in der Pannonia I durch ein Erdbeben am 7. September 456 verzeichnet,
wenn diese Stadt nicht damals noch bewohnt und civitas des weströmischen Reiches
gewesen wäre. Rijeè je o navodu iz Fasti Vindobonenses priores, a. 455: et eversa est
Sabaria a terrae motu VII idus September, die Veneris, «i razorio je potres Sabariju [Sava-
riju] sedmoga dana septembarskih ida, u petak». No, to nije dovoljna potkrjepa jer i istoène
i zapadnorimske kronike i fasti rado izvjeæuju o takvim dogaðajima, bez obzira na to
gdje su se u Carstvu zbili, to jest istoèni æe kronièarski izvor zabiljeiti i dogaðaje na
Zapadu i obratno. Dakle, Zapadno Carstvo nije 455. godine djelomièno obnovilo nadzor
nad panonskim pokrajinama, nego je vrhovnitvo nad èitavom Panonijom pripadalo
istoènoj polovici Carstva, kao to bi bilo utvrðeno i 437. godine. Èinjenica to Majorijan
458. godine novaèi vojsku u Podunavlju, o èemu svjedoèi Sidonije Apolinar, Carmina
V.470-488, izdvojivi posebno Panonce meðu brojnim barbarskim narodima, ne kosi se s
tvrdnjom kako je Panonija formalnopravno pripadala Istoku, pa se stoga ne moe niti
koristiti kao dokaz u prilog pretpostavci da je Zapad opet vladao zapadnim dijelom
Panonije, kao to èini Lotter (str. 20, 108). Naime, Majorijan je, unatoè poèetnim poteko-
æama i razmiricama (o detaljima usp. Roger S. Bagnall - Alan Cameron - Seth R. Schwartz
- Klaas A. Worp, Consuls of the Later Roman Empire, Atlanta 1987, 448-449), uivao
djelomièno priznanje istoènoga dvora (usp. Marcelin, a. 457.2: Cuius voluntate Maiorianus
aput Ravennam Caesar est ordinatus, «Njegovom [Leona I.] voljom Majorijan je u Raveni
postavljen cezarom») pa je za novaèenje zacijelo dobio privolu Carigrada, to je pogotovo
vjerojatno kad se ima na umu da se spremao za pohod protiv Vandala u sjevernoj Africi.
Ne èini se vjerojatnom ni hipoteza da je Leon I. panonskim Ostrogotima otkazao plaæa-
nje godinjeg danka jer su se podunavski narodi toboe ue povezali s Majorijanom (str.
108). Ne trai nuno objanjenje èinjenica da se Leon radije oslonio na traèke Ostrogote
Teoderika Strabona i njih obasuo raznim povlasticama koje je uskratio Valamerovim panon-
skim Ostrogotima. Kasniji dogaðaji, odnosno uloga cara Zenona u odnosima izmeðu
Teoderika Velikog i Teoderika Strabona zorno pokazuju da je istoèni dvor pokuavao
izigrati jedne Ostrogote protiv drugih, lavirajuæi izmeðu obje skupine. U ovo vrijeme,
nedugo poslije sloma Atiline drave, veæa su opasnost po carsku vladu bili geografski
blii traèki Ostrogoti, koji su bili izravno zadueni za zatitu donjodunavske granice, uz
koju su se jo nalazili Huni predvoðeni Atilinim sinovima (ta je opasnost nestala tek 468.
godine). Ugovor s panonskim Ostrogotima bio je obnovljen nakon to su provalili u Ilirièku
prefekturu i tako neposredno ugrozili istoènorimsko podruèje (459. godine).
Nategnutima se èine i pretpostavke kako je za cara Antemija 467. godine vrhovnitvo
nad Dalmacijom prelo s Istoka na Zapad, a da je poslije njegove smrti 472. godine ponovno
pripalo Istoku i da je Antemije imenovao dalmatinskog vojskovoðu Marcelina patricijem
i zapadnorimskim magistrom militum praesentalis, drugim po rangu iza Ricimera, te
Julija Nepota magistrom militum Dalmatiae, naslovom koji bi se imao objasniti na temelju
potrebe da se ilirièko vojno zapovjednitvo u Zapadnome Carstvu odvoji od onoga na
Istoku (str. 24). Vjerojatnije je ipak da je za ta imenovanja zasluan istoènorimski car
Leon I. koji je Antemija, praæena Marcelinom i drugim vojskovoðama, uputio na Zapad,
u Italiju, da preuzme vlast. Naime, Antemije bi se takvim potezom dodatno zamjerio
svemoænom zapadnom vojskovoði Ricimeru koji je dotada praktièki samostalno vladao
461
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 461 25.10.2005, 21:18

Zapadom, izmeðu 465. i 467. godine èak i bez sjene cara pored sebe. Leon je i Nepotu
pomogao da se uspne na zapadnorimsko carsko prijestolje, 474. godine, a da ponovno
nije neophodno smatrati da je Dalmacija formalno prela pod Zapad. Ona je od 454.
godine bila i ostala Marcelinovo i Nepotovo vladavinsko podruèje, ali pod formalnim
vrhovnitvom Istoka. Tomu u prilog govori i okolnost da je istoèni dvor priznao Odoakrovu
vlast u Italiji 476. godine istodobno gledajuæi u Nepotu slubenog cara na Zapadu a da
su se odnosi s Odoakrom pokvarili tek kada je on, poslije Nepotove smrti, 481/82. pripojio
Dalmaciju, koju je Istok oèigledno smatrao svojim podruèjem. Pripajanje Dalmacije i
Panonije, a osobito osvajanje Sirmija, uèinilo je i ostrogotskoga kralja Teoderika Velikog
neprijateljem Carigrada.
Sporna je i pretpostavka da je hunskoga kralja Atilu magistrom militum imenovao
Aecije 433. godine (str. 17, 51). Atilin se magisterium militum navodi kod Priska (fr.
11.2, 627-631 Blockley) prigodom istoènorimskog poslanstva hunskome vladaru 449.
godine. Prisk je navodno o tom imenovanju doznao od zapadnorimskih poslanika, ali
govoreæi o caru koji je Atili podijelio tu èast, jednako je tako mogao misliti i na istoèno-
rimskog cara Teodozija II. Ovo se pogotovo èini vjerojatnim kad se na umu ima da Prisk
kae kako se tom èaæu skrivala èinjenica o danku koji se isplaæivao hunskom vladaru, a
poznato je da ga je plaæalo Istoèno Carstvo. Imenovanje je zacijelo uslijedilo nakon Bledine
smrti 445. godine, moda 447. godine kad je Istoèno Carstvo moralo sklopiti s Hunima
novi mir uz plaæanje golema iznosa opet poviena danka. Naime, Bleda je kao stariji u
suvladarstvu bio nadreðen Atili i Atilino imenovanje u oèima Huna, koji su ionako poka-
zivali veliku protokolarnu osjetljivost u odnosima s obje polovice Carstva, doivjelo bi se
kao obezvrjeðivanje Bledina viega poloaja.
Valja svrnuti pozornost i na jo neke propuste koji su se potkrali autoru. Tako je vlada-
vinu Leona I. pogreno datirao 465. do 472. (str. 59), umjesto 457. do 474. godinom, a
ustvrdio je i da je Leontije iz Carigrada bio prefekt pretorija Ilirika izmeðu 435. i 441.
godine u Tesaloniki (str. 165), iako je prefekt pretorija Ilirika Apremije, prema navodu
izvora (Iustiniani Novellae, 11.1), napustio Sirmij kao svoje sjedite kad su ga 441. godine
zaposjeli Huni. Pritom se Lotter u biljeci 617 poziva i na èlanak M. Vickersa «Sirmium
and Thessaloniki? A Critical Examination of the St. Demetrius Legend», Byzantinische
Zeitschrift 67 (1974.), 337 -350, odakle je i preuzeta identifikacija toga Leontija, premda
ondje jasno pie da je Leontije stolovao u Sirmiju (348). Grijei i kad za Romula, koji je
vjerojatno bio comes Illyrici, kae kako je vodio porijeklo iz Petoviona (str. 17) jer se ta
pretpostavka temeljila na pogrenom tumaèenju jednoga mjesta kod Priska (fr. 11.2, 325-
327 Blockley, za interpretaciju usp. M. ael Kos, «The Embassy of Romulus to Attila.
One of the last citations of Poetovio in classical literature», Tyche 9 [1994.], 108 i sl.).
S druge strane, Lotterova sinteza nudi i brojne vrijedne priloge rasvjetljavanju kasno-
antièkih prilika na hrvatskom povijesnom prostoru, razmatrajuæi i probleme koji su ostali
na istraivaèkoj margini u hrvatskoj historiografiji. Izdvojit æemo neke od njih. Ponajprije,
tu je pitanje identifikacije biskupije Jovije s naseljem Jovija Botivon (d. Ludbreg) u po-
krajini Saviji. Lotter (str. 49, 56, 73-74) argumentirano tvrdi kako bi to biskupsko sijelo
bilo prije smjeteno u valerijskoj Joviji, dananjem Alsóhetényu, odnosno Hétenypuszti,
pedesetak kilometara od Blatnoga jezera, gdje je otkrivena kasnoantièka utvrda sa znatnim
civilnim naseljem. Naime, djelovanje biskupa Amancija iz Jovije bilo je usmjereno na
misionarenje meðu federatima iz tronarodne skupine Alateja i Safraksa koji su bili naseljeni
462
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 462 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
uz samu dunavsku granicu u Valeriji i Prvoj Panoniji (moda i u sjeveroistoènom rubu

Druge Panonije), a ne u Saviji, kako se jo i danas misli u dijelu historiografije. Stoga je
i logiènije da se Amancijevo sijelo nalazilo blie podruèju njegova rada, a ne tako udaljeno.
Drugo, tu je pitanje naziva Suavija za Saviju, koji Lotter (str. 36, 102, 123 i sl.) plauzibilno
povezuje s doseobom podunavskih Sveva u Saviju u drugoj polovici V. st., premda ovu
doseobu ne bi trebalo kronoloki smjetati u razdoblje prije propasti Atiline drave 454.
godine. I identifikacija rjeèica koje su omeðivale naseobinsko podruèje ostrogotskoga
kralja Valamira (Scarniunga i Aqua nigra kod Jordana, Getica, 268) èini se jednako uvjer-
ljivom (prva bi bila vodeni sustav Lonja Èazma Kamenica Glogovnica, a druga
Karaica Karassó). Moguæi prigovor zato bi Jordan za geografsko odreðenje upotreblja-
vao manje poznate rijeke, a ne Savu ili Dunav, moe se razrijeiti pretpostavkom da je to
uèinio crpeæi iz svog izvora (danas izgubljene Kasiodorove gotske povjesnice) u kojem
se to razgranièenje opisivalo s vie detalja.
Ukupno uzevi, unatoè pojedinim slabostima, Lotterova sinteza iznimno je dragocjeno
djelo, nezaobilazno u prouèavanju kasnoantièke povijesti Zapadnog Ilirika jer prua znatan
temelj na kojemu se mogu graditi daljnja istraivanja. Nadajmo se da æe u tom smislu dati
poticaj i hrvatskim znanstvenicima jer je povijest june Panonije i Dalmacije u kasnoj
antici jo nedovoljno istraeno podruèje u naoj historiografiji.
Hrvoje Graèanin
DAVOR DUKIÆ, Sultanova djeca: predodbe Turaka u hrvatskoj

knjievnosti ranog novovjekovlja, Thema, Zadar 2004, 275 str.
Dijakronijskim preletom po hrvatskoj kulturnoj batini, posebice na pisanome mediju,

zapazit æemo kako se znatan broj tekstnih naslova sadrajno vee uz vrijednosne predodbe
o osmanlijskome/turskome entitetu s kojim je hrvatski narod vie stotina godina dijelio i
prostore i dogaðaje. Stoga æe hrvatski mentalitet, sasvim razumljivo, tijekom stoljeæa
oblikovati imaginativno rjeènièko blago o «susjedima» drugaèije kulture i konfesije.
Godine 2004., prvi su put na jednome mjestu monografski obraðena djela hrvatske
ranonovovjekovne kulture u kojima je predodba Turaka vana sastavnica njihova temat-
skoga svijeta. Suvremenom je metaforièkom frazom Sultanova djeca Davor Dukiæ,
profesor Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveuèilita u Zagrebu, objedinio
relevantne tekstove o predodbi Turaka u starih hrvatskih pisaca dajuæi nam izvanrednom
akribijom pregledan niz stereotipnih motiva. Autor je uspio ukazati na njihove povijesno-
politièke, regionalne i anrovske uvjetovanosti.
Turci u hrvatsku knjievnu produkciju ulaze svojom izravnom prisutnoæu veæ sredinom
15. stoljeæa, ali æe ona do prijelaza iz 15. u 16. stoljeæe biti iskljuèivo na latinskome
jeziku (str. 7-40). U hrvatskih su pisaca najzastupljeniji anrovi latinske literature o Turcima
bili protuturski govori (F. Marcello, B. Zane, T. Andreis, . Koièiæ Benja, S. Posedarski,
463
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 463 25.10.2005, 21:18

B. Frankopan, K. Frankopan, V. Frankopan, F. Frankopan, P. Cedulin) i poslanice (J.

Divniæ, M. Maruliæ, T. Andreis), a adresati najèeæe pape i utjecajni europski vladari.
Osim sveopæe teme turskih osvajanja, u nau æe latinsku literaturu polagano ulaziti i teme
kulturnoga karaktera, posebice u lirske pjesme (J. igoriæ, J. Pannonius, T. Niger, F.
Boièeviæ Natalis, T. Andreis), putopise (A. Vranèiæ, B. Ðurðeviæ) i historiografsku
literaturu (K. Cipiko, F. Petanèiæ, L. Crijeviæ Tuberon). Najveæi je dio spomenutih djela
karakteriziran nekim opæim, zajednièkim mjestima: Turci su mahom prikazani kao osva-
jaèki, nasilan i krivovjeran narod s Istoka koji ubrzano osvaja podruèja europskoga jugo-
istoka. Autor je dobro primijetio kako se u promatranim tekstovima mogu uoèiti tri stereo-
tipna objanjenja brzoga teritorijalnog rasta osmanlijske drave: 1) onostrani razlog
Turci su Boja kazna za grijehe kræana, 2) politièki razlog turska su osvajanja posljedica
kræanske nesloge i 3) vojno-strateki razlog turska je nepobjedivost posljedica njihove
dobro izvjebane, naoruane i disciplinirane vojske. U opæa mjesta hrvatske rane latinske
literature o Turcima spadaju i prikazi zlodjela turskih osvajaèa: paljenje usjeva i naselja,
pljaèke, odvoðenje ljudi u ropstvo, silovanje ena, ubijanje staraca i zarobljenika, oskvrnji-
vanje kræanskih svetinja i sl. Sva su navedena obiljeja izraz straha i samorazumljive
reakcije hrvatskoga naroda na munjeviti turski prodor u ovaj dio Europe, pa æe Hrvatska
opæom mobilizacijom i konfrontacijom s Turcima zadiviti Europu koja æe je nagraditi tek
jalovim kvalifikativom «predziða kræanstva». Istodobno, hrvatski latinisti nastoje upoznati
europsku javnost i s turskom civilizacijom prinavljajuæi teme o osmanlijskome dravnom
ustrojstvu, obièajima i svakodnevnom ivotu (K. Cipiko, F. Petanèiæ, L. Crijeviæ Tuberon,
B. Ðurðeviæ).
Na samom se kraju 15. stoljeæa turska tema pojavljuje i u djelima pisanima na hrvat-
skome jeziku na kojem potpuni procvat doivljava u 16. stoljeæu (str. 41-97). Autor je
ovo razdoblje nazvao «vrijeme lamentiranja i novog susjeda» buduæi da je u onodobnoj
literaturi prevladavao osjeæaj straha i bespomoænosti pred naletima Turaka. Bijeg u
neotuðiv duevni svijet èinio se jedinim obeæavajuæim rjeenjem, a anrovski se najbolje
mogao iskazati lirskim oblicima ili lirskim umetcima (P. Zoraniæ). O Turcima se pie i u
svim vanijim anrovima, poput epike u stihu (B. Karnarutiæ, A. Sasin, niz anonimnih
epskih pjesama o kræansko-turskim ratovima), politièkoga pjesnitva (M. Maruliæ, M.
Vetranoviæ, . Budiniæ), dramskih tekstova (H. Luciæ, M. Driæ, M. Benetoviæ) i historio-
grafskih zapisa (. Koièiæ Benja, A. Vramec). Autor zapaa kako veæinu tekstova obiljea-
vaju ista stereotipna mjesta koja se javljaju u istodobnoj latinskoj literaturi: Turci kao
Boja kazna, kræanska nesloga, nepobjediva turska vojska, opis turskih zlodjela i sl.
Odreðenu prekretnicu pri odabiru stereotipnih mjesta autor uoèava u dramama, napose u
komedijama (M. Driæ, M. Benetoviæ), pa veæ u Luciæevoj Robinji Turci prestaju biti
inovjerni osvajaèi s Istoka preuzimajuæi ulogu novih susjeda s kojima se ratuje, ali i
trguje. U 16. se stoljeæu pojavljuju i prva historiografska djela koja relativno objektivno
nastoje prikazati tursku povijest (. Koièiæ Benja, A. Vramec).
Velike pobjede kræanskih vojska (Lepant 1571., Sisak 1593., Györ 1598. itd.) na
poseban æe naèin nadahnjivati hrvatske pisce od Orbinija do Vitezoviæa u pisanju «velikih
prièa» o «velikim dogaðajima» za «velika nadanja» (str. 98-158). Ovo potonje (elja za
konaènim protjerivanjem Turaka iz Europe) tek æe u narednome vremenu postati jednim
od opæih mjesta protuturske literature. Iako je u 17. stoljeæu uoèljivo kvantitativno zaosta-
janje obrade turske teme u odnosu na prethodno razdoblje, upravo tada izlazi i moda
najzanimljivija literatura o Turcima u cijelome opusu hrvatske knjievnosti i kulture.
464
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 464 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
Autor je primijetio kako je dugotrajni i iscrpljujuæi mletaèko-turski Kandijski rat naiao

na vrlo slab suvremeni literarni odjek u proznome obliku (F. Divniæ, P. ilobradoviæ), za
razliku od nekih duih narativnih djela u stihu u kojima se tematiziraju legendarna turska
opsada Sigeta (P. Zrinski, V. Menèetiæ, P. Ritter Vitezoviæ), dogaðaji iz Ciparskoga rata
(J. Barakoviæ), suvremeni dogaðaji u «neprijateljskome taboru» (I. Gunduliæ, I. T.
Mrnaviæ), politika s pogrdnim nazivom «sette bandiere di Ragusa» (J. Palmotiæ Dionoriæ)
te turska opsada Beèa (P. Bogainoviæ, P. Kanaveliæ). Zapaa se izostanak prikaza Turaka
kao zastraujuæih i nepomirljivih neprijatelja kræanskih zemalja, a veæ ukazano pretka-
zivanje skoranjega izgona Turaka s europskoga jugoistoka postaje opæim izraajnim
mjestom. U tome je stoljeæu napisano djelo u kojem je ostvaren najtolerantniji odnos
prema Turcima u èitavome opusu hrvatskoga ranonovovjekovlja: Vitezoviæev spjev Odi-
ljenje sigetsko, u zavrnome dijelu sastavljen kao niz nadgrobnica posveæenih poginulim
junacima pod Sigetom koji su svojom junaèkom smræu, bez obzira na konfesionalnu
pripadnost, stekli «ulaznicu u nebo».
U razdoblju od poèetka druge opsade Beèa (1683.) pa do kraja «Turskoga rata» (1792.)
u knjievnim se djelima osjeæaju neke nove tendencije u obradi turske teme (str. 159-
196). Evidentno opadanje turske politièke i vojne moæi objanjava se stereotipom «kola
sreæe», simbolom promjenljivosti/prolaznosti zemaljske sreæe, te se «vremenom okrenutog
kotaèa» izravno aludira na stereotip Turaka kao Boje kazne koji se rabio u kontekstu
prisjeæanja na povijesne dogaðaje 15. i 16. stoljeæa. Stanje vojne i kulturne nadmoæi oèituje
se nizom opæih mjesta u hrvatskim djelima toga razdoblja: sveprisutnoj ideji izgona Turaka
iz Europe pridruuju se izrazi podsmjeljiva i podcjenjivaèkoga odnosa buduæi da tursku
kulturu obiljeavaju samo siromatvo, zaostalost i primitivizam. Osim toga, hrvatski se
pisci ne libe istaknuti etièko ponaanje kræanskih vojnika: milosrðe kræanskih pobjednika
prema poraenim muslimanskim protivnicima (P. Bogainoviæ, J. Krmpotiæ, B. Bonjak,
J. Malevac, Ð. Feriæ). Autor dobro primjeæuje kako je u tome vremenu dolo i do svojevrsne
promjene sadraja pojma Turci: dok se u 16. i 17. stoljeæu navedeni etnonim uglavnom
odnosio na vojsku i dravno ustrojstvo Osmanskoga Carstva, u 18. se stoljeæu njime sve
vie oznaèuje susjedno muslimansko stanovnitvo slavenskoga podrijetla. Time u literaturu
ulazi i tema poturèenitva koja æe, kako navodi autor, biti naroèito potentna od hrvatskoga
narodnog preporoda pa sve do hrvatske Moderne. Ovisno o vrijednosnome odnosu vjer-
skoga i etnièkoga, poturèenitvo se razlièito vrednuje. Autor, nadalje, usporeðuje F. Gra-
bovca i A. Kaèiæa Mioiæa, dvojicu pisaca koji potjeèu iz iste regije, pripadaju istoj gene-
raciji, proli su isto obrazovanje, djelovali u okruju iste ideoloke paradigme, pisali o
istim ili sliènim temama, ali s bitno razlièitim vrijednosnim konotacijama. Dok Grabovèev
Cvit razgovora predstavlja vrhunac u sotonizaciji Turaka u hrvatskoj knjievnosti ranoga
novovjekovlja, odnos prema Turcima u Kaèiæevu Razgovoru ugodnom spada u one
najtolerantnije. Naime, on se u Kaèiæa temelji na varijanti panslavenske ideologije i veli-
èanja junatva na pozadini etike usmene epike. Konaèno, u nekih pisaca koji su djelovali
u europskim kulturnim sreditima tolerantniji odnos prema Turcima proizlazi iz prihvaæanja
novih liberalnih ideja (I. Lovriæ, A. T. Blagojeviæ).
Osim opæih dijakronijskih tendencija, autor donosi zanimljive razlike u regionalnim
pristupima turskoj temi u hrvatskoj knjievnosti ranoga novovjekovlja. Za razliku od
dubrovaèke politike i obzira prema Turcima, zbog èega su djela dubrovaèkih pisaca s
turskom tematikom mahom ostajala u rukopisu (M. Vetranoviæ, A. Sasin, I. Gunduliæ),
hrvatski pisci mletaèke Dalmacije trajno su i vrlo izraeno zauzimali antiturski stav, uvijek
465
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 465 25.10.2005, 21:18

proet nekom varijantom domoljubnih ideologema (M. Maruliæ, P. Zoraniæ, B. Karnarutiæ,

J. Barakoviæ, F. Grabovac, A. Kaèiæ Mioiæ itd.). U sredinjoj Hrvatskoj turska je tema,
osim u historiografskim djelima (A. Vramec. J. Rattkay), najslabije zastupljena u odnosu
na ostale hrvatske regije buduæi da se u svakodnevlju tursko susjedstvo ipak slabije osjeæalo.
U Slavoniji, koja je tek osloboðenjem na prijelazu iz 17. u 18. stoljeæe zakoraknula u
povijest hrvatske pisane kulture, turska je tema u uskoj vezi s politikom Habsburke
Monarhije prema Osmanskome Carstvu. Zbog toga se kroz sadraj slavonske literature
stalno provlaèi tema civilizacijske zaostalosti, nerada i hedonizma koje su za sobom navod-
no ostavili Turci (M. A. Relkoviæ). Potkraj 18. stoljeæa, kada je Habsburka Monarhija u
savezu s Rusijom ula u rat protiv onemoæaloga Osmanskog Carsta, javlja se niz djela u
slavonskoj knjievnosti koja taj rat tematiziraju s uobièajenim onodobnim predodbama
o Turcima (A. Ivanoiæ).
Nakon jasne eksplikacije teksta koja je inkorporirana nizom najzanimljivijih citata,
autor klieizirane predodbe kulturnih stereotipa o turskome èovjeku i njegovoj kulturi
definira i terminoloki odreðuje u «pojmovniku» (str. 197-218) te konaèno prinosi i «rjeènik
aksiolokih atribucija» (str. 219-233) èime jo jednom pokazuje struènu kompetenciju
bavljenja Sultanovom djecom.
Na koncu moemo dodati kako je knjiga Davora Dukiæa sveobuhvatan pogled s hrvatske
strane na onu «drugu», tursku stranu, a da je ova tematska literarna konjunktura trajala,
svjedoèi i autorov popis od preko stotinu analiziranih djela hrvatske knjievnosti ranoga
novovjekovlja. Dukiæeva je knjiga napisana s glavom i repom, a vrsnoæi njezina sadraja
neæe zasmetati ni konstatacija da se naprosto èita kao roman, u jednome dahu, pa je
uistinu preporuèujem svima.
Ivan Botica
SREÆKO M. DAJA, Politièka realnost jugoslavenstva (1918.-1991.),

Svjetlo rijeèi, Sarajevo Zagreb 2004, 367 str.
Nasilni raspad Jugoslavije pobudio je veliko zanimanje u znanosti i publicistici, pa su

o toj temi i o samom jugoslavenstvu u novije vrijeme napisana brojna i opsena djela.
Tom se trendu prikljuèio i Sreæko M. Daja knjigom «Die politische realität des jugo-
slawismus (1918-1991)», objavljenom u Münchenu 2002., èiji je bosanskohercegovaèko-
hrvatski prijevod tiskan 2004. godine.
Daja temi jugoslavenstva pristupa na nov, dosad neuobièajen naèin. Iako se radi o
povijesnoj temi, knjiga se ne obraæa samo povjesnièarima po struci, veæ mnogo irem
krugu èitatelja. Autor povijest jugoslavenstva vidi u dvije odvojene vremenske cjeline: a)
u razdoblju teoretskog jugoslavenstva kad su se tom idejom nadahnjivali junoslavenski
mislioci i politièari pokuavajuæi u suradnji s junoslavenskim narodima rijeiti nacionalna
pitanja i izbjeæi podlonost okolnim neslavenskim nacijama i b) u razdoblju praktiènog
jugoslavenstva koje je trajalo od 1918. do 1991. kad je jugoslavenska ideja provedena u
466
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 466 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
praksi uspostavom jugoslavenske drave. Daja se vrlo kratko osvræe na teoretsku fazu
jugoslavenstva i stavlja naglasak na analizu jugoslavenstva kakvo je provoðeno u vrijeme
postojanja drave Jugoslavije.
Prvi dio knjige, «Politièki sustav Prve Jugoslavije» (str. 15-86) posveæen je promilja-
njima o ustroju junoslavenske drave u razdoblju izmeðu dva svjetska rata. Autor obraðuje
politièki sustav zemlje, prikazuje stranaèki ivot, religijsku i obrazovnu politiku. U tom
je periodu do izraaja dola otra suprotstavljenost srpskog pogleda na jugoslavensku
dravu u odnosu na miljenja ostalih junoslavenskih naroda. Monarhistièka je Jugoslavija
na srpskoj strani èesto smatrana pukim proirenjem predratne Srbije, to je prouzroèilo
jak otpor nesrpskih naroda, te s vremenom oborilo unitaristièku politiku formiranja jednoga
jugoslavenskog naroda s tri plemenska imena (Srbi, Hrvati i Slovenci). Uz apsolutistièki
stil vladavine kralja Aleksandra i teku ekonomsku krizu tridesetih godina nije bilo moguæe
stabilizirati Jugoslaviju na takvim temeljima. Potkraj tridesetih prevladalo je miljenje da
bi uspostava Banovine Hrvatske mogla rijeiti krizu drave, ali je rat koji je ubrzo zahvatio
balkanski prostor zaustavio sva daljnja nastojanja oko moebitne federalizacije Jugoslavije.
Sile Osovine se pri politièkom preureðenju jugoslavenskog prostora nisu obazirale na
jugoslavensku ideju. Ideja jugoslavenstva je ipak opstala u oslobodilaèkom partizanskom
pokretu pod vodstvom komunista. Èetnièki pokret, koji je takoðer preuzeo elemente jugo-
slavenstva, kompromitiran je velikosrpstvom i uèestalom kolaboracijom s okupatorima
te je suzbijen od partizana.
Druga cjelina, «Politièki sustav Druge Jugoslavije» (str. 87-174) bavi se jugoslavenskom
dravom u vremenu od kraja Drugog svjetskog rata do njezina raspada 1991. godine. Ta
je drava, za razliku od Prve Jugoslavije, bila ustrojena na posve nov naèin: kao federacija
republikâ krojenih po narodnom naèelu, pri èemu su osim Srba, Hrvata i Slovenaca status
naroda i vlastitu republiku dobili i Crnogorci i Makedonci. Daja ne zanemaruje prilike u
kojima je stvorena socijalistièka Jugoslavija, revoluciju, obraèun komunista s politièkim
protivnicima te pokuaje izgradnje socijalistièkog drutva. Pritom je vanjskopolitièka
nuda nakon sukoba sa Staljinom 1948. prisilila jugoslavenske komuniste da izlaz pokuaju
potraiti u specifiènom tipu socijalizma samoupravljanju te veæoj otvorenosti prema
kapitalistièkim dravama i zemljama Treæeg svijeta. Ti eksperimenti nisu u potpunosti
uspjeli, i veæ su se ezdesetih godina pojavile naznake slabljenja jugoslavenskog zajed-
nitva. Sa svim takvim pokuajima partijski se vrh otro obraèunao, ali nije uspio unititi
nacionalni naboj koji je s vremenom rastao u svim jugoslavenskim narodima. Zemlja je
ula u dugotrajnu drutvenu, politièku i ekonomsku krizu, a nakon sloma svjetskog komu-
nizma raspala se u krvavim ratovima iz kojih su proizale nacionalne drave jugoslavenskih
naroda stvorene na temelju jugoslavenskih federativnih republika.
U posljednjoj cjelini, «Bosna i Hercegovina u jugoslavenskoj dravi» (str. 175-288),
autor analizira odnos jugoslavenske drave i posebnosti Bosne i Hercegovine. U Prvoj
Jugoslaviji BiH nije smatrana jedinstvenom cjelinom, veæ izmiljotinom stranih okupatora.
Najbrojniji jugoslavenski narodi Srbi i Hrvati svoj su sukob prenijeli i na bosansko-
hercegovaèki prostor. Pritisnuti takvim razvojem dogaðaja, Muslimani su najèeæe lavirali
izmeðu dviju strana. U Drugoj Jugoslaviji, BiH je formirana kao zasebna republika, ali u
poèetku Muslimanima nije priznat status naroda. To je izmijenjeno 1963. godine kad su
Muslimani priznati kao zaseban (ni srpski ni hrvatski) narod. Ekstremni srpski i hrvatski
nacionalisti to nikad nisu prihvatili, u èemu lei jedan od uzroka krvavog raspleta bosansko-
hercegovaèkog rata devedesetih godina. Ni federalizam koji su promicali komunisti nije
467
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 467 25.10.2005, 21:18

to uspio sprijeèiti, pa je slom Jugoslavije BiH doèekala podijeljena na tri sukobljene

strane Hrvate i Srbe, s osloncem na vlastite matiène republike, te Muslimane koji su na
tragu Kallayeva «bonjatva» postupno prihvatili ime Bonjaci.
Na kraju Daja rezimira svoju analizu ocjenom kako je « jugoslavenski paket bio
dva puta prebrzo, nikakvim ili samo prividno demokratskim metodama omotan. ()
Sada jugoslavenski narodi trebaju vremena da bi doli do sebe i tek onda poli u potragu
prema uzajamnoj normalnosti. U kojem obliku, to oni trebaju, dakako uz meðunarodnu
pomoæ, kao ravnopravni partneri pronaæi i sami odluèiti. Teko je zamisliti normaliziranje
u obliku jedne Treæe Jugoslavije koju bi meðunarodni pseudoeksperti na brzinu sklopili»
(str. 299). Prema tome, on ne iskljuèuje moguænost normalizacije odnosa junoslavenskih
naroda. Meðutim, sumnja u izvedivost pokuaja da se to provede ishitreno u obliku Treæe
Jugoslavije nametnute izvana. Vjeruje da je pomoæ meðunarodne zajednice junoslaven-
skom prostoru svakako potrebna, no ipak kljuèni preduvjet normalizaciji odnosa vidi u
vremenu potrebnom svakom od junoslavenskih naroda da sam promisli o svom poloaju
i buduænosti, i na taj naèin «doðe k sebi». ire kombinacije su moguæe samo kad taj
proces bude zavren.
Knjiga je opremljena sa sedam karata i brojnim tablicama u kojima je prikazan etnièki,
vjerski i politièki raspored snaga u obje jugoslavenske drave. Ona je vrijedan doprinos
povijesnoj znanosti.
Goran Hutinec
DRAGO ROKSANDIÆ, Etnos, konfesija, tolerancija, SKD «Prosvjeta»,

Zagreb 2004, str. 480.
Ugledni historièar Drago Roksandiæ koji je i redoviti profesor na Katedri za povijest

Srednje i Jugoistoène Europe Filozofskog fakulteta u Zagrebu objavio je novu knjigu pod
naslovom «Etnos, konfesija, tolerancija». Ova knjiga problemski integrira izbor radova
koje je autor objavljivao u posljednjih èetvrt stoljeæa, a za koje je smatrao da su historio-
grafski funkcionalni i u dananje vrijeme. Prema autoru: «problemska formulacija Etnos,
konfesija i tolerancija uopæe nije sluèajna. U hrvatskom i srpskom sluèaju, kao i u sluèaju
drugih junoslavenskih nacija, etnokonfesionalizam je na razlièite naèine odluèujuæi èinitelj
u oblikovanju modernih nacionalnih ideologija, imaginarija, praksa itd Istraivanje
svakog fenomena etnokonfesionalizma u jugoistoènoevropskom, srednjoistoènoevrop-
skom i sredozemnom svijetu pretpostavlja interkulturalizam u naèinu miljenja jer je
onaj Drugi ili Treæi uvijek u neposrednoj blizini i u prolosti i danas, a bit æe i sutra. Otuda
se svaki etnokonfesionalizam u nas u svojoj autopercepciji iskazuje i kao «predziðe»
nekog Svijeta kojem je epicentar izvan samoga ovog prostora. Posljedica su toga kon-
strukcije brojnih iluzionizama i klijentelizama u povijesti svakog etnokonfesionalizma
koji nas ovdje zanima i nadasve kontinuirano kontroverzan, a nerijetko i konfliktan odnos
prema onome Drugome u svoj neposrednoj blizini. S time u vezi, jo su veæe tekoæe s
468
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 468 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
konceptom «tolerancija», vrlo zahtjevnom i nadasve kontroverznim i teorijski i empirijski,

kojim se u nas, kada je o historièarima rijeè, malo tko ozbiljnije bavi»
Prvi dio knjige «Povratak izvorima» s pravom je stavljen na poèetak knjige. Po jednoj
strani njemu je cilj «podsjeæanje da je povjesnièar prije svega istraivaè, profesionalac
koji bez koncepcijski osmiljenog rada u arhivima, bibliotekama i muzejima, a sve èeæe
i na terenu, u okoliu, ne moe uspjeno stvarati nove vrijednosti. Drugi je praktièniji i
svodi se na pokuaj da se u neke od brojnih hrvatsko-srpskih/srpsko-hrvatskih kontro-
verzistika uvedu novi, nedovoljno poznati ili oèigledno svjesno zanemarivani izvori».
Izabrane su tekstove prevele Zrinka Blaeviæ, Olga Dikliæ, Sanja Lazanin, Zvjezdana
Sikiriæ-Assouline i Tatjana Subotiæ.
Drugi dio knjige «Etnos, konfesija i tolerancija» obuhvaæa studiju «Vjerske podjele i
(ne)snoljivosti u Vojnoj krajini» koja govori o hrvatskim i srpskim etnokonfesionalnim
nacionalizmima u povijesnoj perspektivi od 16. do 19. stoljeæa.
Treæi dio knjige naslovljen je «Zavièajna povijest interkulturni fenomen». Prvi tekst
«Izmeðu imaginacije i realnosti» govori o prvoj banskoj regimenti u prvoj polovini 19.
stoljeæa. Obuhvaæa prostor regimente, stanovnitvo (s objavljenim i analiziranim popisom
stanovnitva za 1822. godinu), privredu i kulturu. Kao prilog dodana je instrukcija s opisom
prve banske regimente iz 1848. godine. Zavièajnoj je povijesti okrenut èlanak «Iz ranije
prolosti kotara Donji Lapac». Autor je na poèetku èlanka sustavno i vrlo iscrpno obradio
naselja i stanovnitvo od 1795. do 1910. godine. Nakon toga je obradio kraj osmanske
vladavine krajem 18. stoljeæa, paroha Neofita Ajdukoviæa i dogaðaje iz 1809., lièki kordon
za vrijeme revolucije 1848/49. godine te uèeæe lièke granice u ustanku u Crnim Potocima
od 1875. do 1877. godine. Slijedi èlanak «Tradicija vojnokrajikog prava i Ostroinski
pravilnik» u kojem predstavlja utjecaj tradicije vojnokrajikog prava na Ostroinski pravil-
nik koji je donesen 14. prosinca 1941. godine.
Tekst «Kordunska «Slunjska ploèa» prostor na granicama, migracije bez kraja» nakon
osnovnih podataka o geografskim osobinama govori o integraciji toga prostora do kraja
osmanske vladavine. Slijedi obrada razdoblja centralizirane Vojne krajine i razdoblja prije-
laza na civilnu upravu. Na kraju je predstavljen slunjski kraj u suvremenoj povijesti s
teitem na obradi demografskih podataka i analizi rezultata meðuratnih izbora. Posljednji
èlanak u treæem dijelu knjige «Zapisi o temama iz povijesti Gospiæa» govori o rukopisu
eljka Holjevca «Gospiæ u Vojnoj krajini» koji æe naknadno biti objavljen u nakladi
Meridijana. Prema rijeèima autora, tekstovi iz ovog dijela knjige nastali su iz «potrebe da
se nadasve vojnokrajiku povijest prepoznaje u njezinim ljudskim, humanistièkim i antro-
polokim vrijednostima, to, dakako, treba biti sluèaj i sa svakim drugim podruèjem istrai-
vanja». Èetvrti dio knjige naslovljen je «Historièar i historiografija: kritièke refleksije».
Prvi tekst je prethodno priopæenje buduæim autorovim istraivanjima Hrvatsko-slavonske
Vojne krajine od 1835. do 1848. godine, a drugi zapravo nacrt projekta o socijalnoj historiji
etnodemografskih procesa u hrvatskom prostoru od 15. do 20. stoljeæa. Slijedi kratki
osvrt na knjigu Gerharda Neweklowskog o Dositeju Obradoviæu te konstruktivna kritika
knjige Alexandera Buczynskog o gradovima Vojne krajine, odnosno o Bjelovaru, Senju i
Petrinji od 1787. do 1872. godine.
Posebno je zanimljiv pregled historiografije o hrvatskome ranom novom vijeku u europ-
skom kontekstu. U njemu prvo predstavlja historiografiju o hrvatskome ranom novom
vijeku: bibliografije, sinteze i njezine realizacije te projekte. Nakon toga daje kontekst
temeljne problematike hrvatskoga ranog novog vijeka te nedostatke na primjeru vjerske
469
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 469 25.10.2005, 21:18

povijesti. Slijedi dio teksta o istraivaèkim metodama u historiografiji u hrvatskome ranom

novom vijeku. Pregled historiografije autor zavrava razmiljanjem o izazovima kompara-
tistike, u kojem, uz ostalo pie: «Kreativni potencijal hrvatske historiografije u svim
njezinim segmentima, a naroèito u ovo doba imperijalnih srazova, ponajvie ovisi o umijeæu
prepoznavanju vlastite problematike u istraivanja drugih. Kljuè za to prepoznavanje
nije imitacija nego komparacija». Prema autoru, taj dio knjige «èini izbor anrovski razli-
èitih radova kojima je zajednièko nastojanje da se s jedne strane dijaloki, a s druge izvo-
ðenjem vlastitih stajalita o pojedinim pitanjima vanima za cjelinu ove knjige, afirmira
jedan moguæi pristup historiografskoj dijalokoj kulturi».
Peti dio knjige nosi izazovan naslov «Povijest izmeðu prolosti i buduænosti», a po
autoru je izraz njegova «veæ iskazanog uvjerenja da je povijest i prolost i sadanjost i
buduænost te da se historièari i historijska znanost moraju umjeti baviti vlastitim temama
u raznim vremenskim perspektivama». U ovom dijelu knjige nalaze se dva teksta. Prvi
govori o banu Josipu Jelaèiæu (1801-1859) i to o njegovu mitu. U drugom daje kratak ali
vrlo sadrajan pregled povijesti Srba u Hrvatskoj od 15. do 20. stoljeæa. U njemu je
obradio srpske migracije u Hrvatsku, etnodemografske pokazatelje, jezik i pismo, etnièki,
nacionalni i vjerski identitet, kulturu, kolstvo, politièke stranke, drutva i zajednice, dru-
tvenu integriranost Srba u Hrvatskoj te donio miljenje to æe biti sa Srbima u Hrvatskoj
u buduænosti.
esti dio knjige je posveæen dvojici istraivaèa prolosti Srba u Hrvatskoj: Milanu
Radeki i Fedoru Moaèaninu. Potonji je u vie navrata svojim historiografskim radom dao
nemali broj spoznaja o etnodemografskim i drugim promjenama na vojnokrajikim prosto-
rima. Knjizi je pridodano kazalo imena koje omoguæava brzo snalaenje te ivotopis
autora. Recenzenti knjige su Mira Kolar-Dimitrijeviæ i Nika Stanèiæ, a urednik Èedomir
Vinjiæ. Ova knjiga predstavlja bitno razlièit pristup u historiografiji od dosadanjih prevla-
davajuæih i ukazuje na viedesetljetnu kontinuiranu ustrajnost autora u svom pristupu. U
svakom sluèaju, knjiga je konceptualni izazov drugim istraivaèima za irenje novih po-
druèja istraivanja i novih pristupa, a poglavito za razdoblje ranoga novog vijeka.
Hrvoje Petriæ
SPOMENICA FILIPA POTREBICE, ur. Mirjana Matijeviæ Sokol, Odsjek

za povijest Filozofskog fakulteta Sveuèilita u Zagrebu Podrunica za
povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskoga instituta za povijest,
Zagreb 2004, 524 str.
Smræu prof. dr. Filipa Potrebice, hrvatska povijesna znanost, a napose Poega i Slavonija,
izgubila je vrsnoga znanstvenika i profesora. U sedam dekada svojega ivota, Potrebica
je stigao do najviega nivoa znanstvene i sveuèiline karijere koja je rezultat strpljiva i
predana rada tokom cijeloga ivota. Malo je danas onih koji su na zagrebaèkome sveuèilitu
ovjenèani najviim sveuèilinim titulama nakon to su èetvrtinu stoljeæa proveli u provinciji
kao srednjokolski nastavnici, malo je danas onih koji su istodobno vrsni prosvjetari i jo
470
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 470 25.10.2005, 21:18

Recenzije i prikazi
bolji znanstvenici i, uza sve to, èasni, potovani i dragi ljudi. Nepotrebno bi sada bilo
smiljati lamentacije i laude èovjeku koji je bio nesebièan istraivaè, dobar pedagog,
uspjean organizator i drag prijatelj. Kolege i prijatelji htjeli su mu stoga zbornikom
radova èestitati sedamdeseti roðendan i odlazak u zasluenu mirovinu. No, objavu je
preduhitrila teka bolest i iznenadna smrt. Sudbina je tako htjela da se umjesto zbornika
izda Spomenica Filipa Potrebice koja je njihov istinski pietá i njihovo zemaljsko doviðenja
u vjeènosti.
Spomenica se sastoji od dviju cjelina: u prvoj je nekoliko priloga o ivotu i djelu
profesora Potrebice, a u drugoj su raznovrsni prilozi njegovih kolega i prijatelja koji su
poredani po suvislome kronolokom i tematskom nizu. Na poèetku je Ivo Goldstein uputio
dirljivu rijeè prijatelju i kolegi istaknuvi da je «Filip napravio posel» jer æe jeka njegovih
rijeèi jo dugo ugodno odzvanjati u uima njegovih poekih uèenika i zagrebaèkih
studenata (str. 9). ivotopis profesora Potrebice, koji je brino sastavila Mirjana Matijeviæ
Sokol, govori o èovjeku velike dobrote i domolj ubivosti, znanstvenoga dijapazona i opusa
(str. 11-14). Ovo je potonje Robert Skenderoviæ prenio u bibliografiji koja se sastoji od
pedesetak monografskih i dvjestotinjak analitièkih referencija (str. 15-30).
Drugu je cjelinu Spomenice otvorio Petar Koruniæ poduom raspravom o dometima
historiografskoga istraivanja hrvatske prolosti u prekretnièkoj 1848. godini i njezinoj
interpelaciji u narednim godinama, davi nova rjeenja i zanimljive upute za daljnje
istraivanje (str. 31-73). Raznovremenski slijed radova zapoèinje Nives Majnariæ Pandiæ
èlankom u kojem se nakon pola stoljeæa ponovno iznose podaci i nova promiljanja o
bronèanodobnim zlatnim nalazima iz Hrvatske (str. 75-85). Potom slijedi rad Borisa Olujiæa
o kontinuitetu ivota naroda sjeverozapadnoga Ilirika na hrvatskome povijesnom prostoru
od najstarijih vremena do danas, gdje ukazuje na probleme zloporaba i manipuliranja
povijesnim èinjenicama u etnohistorijskim istraivanjima i daje potrebne upute (str. 87-
96). Mirjana Matijeviæ Sokol je radom o aspektima hrvatske ranosrednjovjekovne latinske
pismenosti istraila znaèajke latinskoga jezika na izabranim primjerima ranosrednjovje-
kovne spomenièke batine te zakljuèila da je Hrvatska veæ u 9. stoljeæu kulturno-civili-
zacijski bila dio zapadnoga latinskoga svijeta (str. 97-107). Nakon govora o posjedima
nestalih srednjovjekovnih redova Lelje Dobroniæ u Podravini i istoènoj Slavoniji (str.
109-113), Miroslav Palameta svojim nas je radom odveo u svijet kræanske likovnosti na
steæcima istoènohercegovaèke Radimlje (str. 115-131). Ranonovojekovne je teme otvorila
Lovorka Èoraliæ radom o oporuci Pavla Grgurova, istaknutoga bosanskoga trgovca iz 16.
stoljeæa u Mlecima, pa je njezin tekst doprinos boljem poznavanju naega iseljenitva u
«gradu na lagunama» (str. 133-140). Potom slijedi niz «slavonskih» tema iz 18. stoljeæa.
Najprije je pokojni Josip Kljajiæ pisao o vojnokrajikom drutvu Slavonskoga i Bosanskoga
Posavlja u prvim desetljeæima 18. stoljeæa (str. 141-168), Ante Sekuliæ o baèko-kaloèkim
nadbiskupima iz obitelji Pataèiæa (str. 169-178), Franjo Emanuel Hoko o opismenjavanju
slavonskoga i srijemskoga puka u prvoj polovici 18. stoljeæa (str. 179-190) i Stjepan
Sran o slavonskim franjevaèkim upama nakon dugotrajne osmanske vlasti i ratova (str.
191-202). Prvi od radova o kolstvu jest rad Hrvoja Petriæa o koprivnièkome puèkom
kolstvu od 16. do 19. stoljeæa (str. 203-212). Damir Matanoviæ nakratko je vratio «slavon-
sku» temu analiziravi stanje revolucionarne 1848. godine u vojnom komunitetu Broda
na Savi (str. 213-220). Stijepo Obad pozabavio se dalmatinskim strankama i njihovim
stajalitem o zemljinom pitanju za austrijske uprave (str. 221-231), a Dragutin Pavlièeviæ
Ivom Pilarom i njegovim stajalitem o Bosni i Hercegovini (str. 233-239). Nakon toga
471
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 471 25.10.2005, 21:18

slijedi nekoliko èlanaka s temama iz prvoga desetljeæa 20. stoljeæa. Mira Kolar opisala je
prvi hrvatski privredni adresar «Hrvatski kompas» koji je izlazio od 1901. do 1903. u
Poegi (str. 241-257). Izazvan pisanjem Vasilija Krestiæa, Mato Artukoviæ poduom se
raspravom pozabavio antisrpskim demonstracijama 1902. koje su bile izazvane Stojanovi-
æevim èlankom «Srbi i Hrvati» te je argumentirano pobio ona miljenja srbijanske i dijela
hrvatske historiografije koja su htjela iskljuèiti Stojanoviæev tekst iz dvostoljetnoga plani-
ranoga programa «èiæenja» prostora «srpskih zemalja» od nesrpskoga stanovnitva (str.
257-292). Nadalje je Ljubomir Antiæ razmatrao odjek narodnoga antimaðarskoga pokreta
1903. godine meðu hrvatskim iseljenicima u Junoj Americi (str. 293-303), a Mario Strecha
propitao je znaèenje interkonfesionalnoga zakona koji je u banskoj Hrvatskoj stupio na
snagu 1905. godine (str. 305-319). Damir Agièiæ analizirao je pisanje vanijih hrvatskih
novina o slavenskim novinarskim kongresima koji su se odravali po raznim mjestima
Austro-Ugarske (str. 321-330). Prikaz kutinskoga kolstva do 1960. godine sumarno je
donio Franko Miroeviæ (str. 331-336), a Hrvoje Matkoviæ popratio je estosijeèanjsku
diktaturu usporedivi je s talijanskom i njemaèkom diktaturom, te zakljuèio da je bila
«monarho-faistièka» (str. 337-346). Kako smo se upoznali s gradiæanskim Hrvatima u
20. stoljeæu, izvijestila nas je Boena Vranje oljan (str. 347-358), a vrijedan je prilog
istraivanju Drugoga svjetskoga rata u Hercegovini dao Ivo Luèiæ (str. 359-407). Miroslav
Akmada bavio se poslijeratnim odnosima izmeðu komunistièke vlasti i Katolièke crkve
(str. 377-407). Kako se pomoæu dnevnoga tiska moglo oblikovati javno mnijenje analizirao
je Marijan Maticka na primjeru poslijeratnih odnosa izmeðu Jugoslavije te Austrije i
Maðarske (str. 409-418). Zanimljiv je prilog o Miroslavu Krlei i njegovu odnosu prema
hrvatskoj historiografiji i hrvatskoj povijesti Ive Goldsteina (str. 419-433), kao i prilog
Tvrtka Jakovine o susretima Tita i Nixona gdje je prikupio metodoloki po «oral history»
sjeæanja novinara, prevoditelja, diplomata i politièara (str. 435-453). Potom slijedi rad
Ivana Èizmiæa o moralnom i ekonomskom doprinosu hrvatske zajednice iz Clevelanda
osamostaljenju i priznanju nae domovine poèetkom 90-tih (str. 455-468), a raznovre-
menski je slijed radova u Spomenici zavrio zanimljivim prilogom Davora Marijana o
manevru «bitke u prostoru» koju je jugovojska primijenila pri osvajanju Vukovara u
Domovinskome ratu (str. 469-484). U radu o informatizaciji nastave povijesti Robert
Skenderoviæ nagovijeta prednosti koje æe nastavi pruiti nova tehnologija u doglednoj
buduænosti (str. 485-495). Na kraju se Spomenice nalaze prilozi trojice uglednih profesora
koji nisu povjesnièari. Najprije je Vitomir Belaj progovorio o mitskoj podlozi jednoga
slavonskoga vjerovanja o crnogoriènome stablu koje izaziva «tihu jezu» (str. 497-507),
potom je Stjepan Damjanoviæ prikazao Jagiæeve zagrebaèke godine (str. 509-515) i konaèno
su Krunoslav Mateiæ i elimir Pavlina dali prilog o Ramiru Bujasu utemeljitelju hrvatske
psihologijske znanosti (str. 517-519).
Osim raznovrsnih i vrijednih radova, Spomenica je i grafièki dobro oblikovana. S
razlogom drimo da bi se i profesor Potrebica njome ponosio.
Ivan Botica
472
PRIKAZI - ZHP-37.PMD 472 25.10.2005, 21:18

Goldstain I Funkcija Jadrana U Bizantsko Ostrogotskom Ratu 535 555 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Goldstain I Funkcija Jadrana U Bizantsko Ostrogotskom Ratu 535 555 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

RADOVI 37

ZAVODA ZA HRVATSKU POVIJEST FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEU^ILITA U ZAGREBU

0-NULTI ARAK - ZHP-37.pmd 1 25.10.2005, 21:17

0-NULTI ARAK - ZHP-37.pmd 2 25.10.2005, 21:17

ZAVOD ZA HRVATSKU POVIJEST

0-NULTI ARAK - ZHP-37.pmd 3 25.10.2005, 21:17

Tiskanje dovreno u listopadu 2005. godine

0-NULTI ARAK - ZHP-37.pmd 4 25.10.2005, 21:17

0-NULTI ARAK - ZHP-37.pmd 5 25.10.2005, 21:17

0-NULTI ARAK - ZHP-37.pmd 6 25.10.2005, 21:17

0-NULTI ARAK - ZHP-37.pmd 7 25.10.2005, 21:17

0-NULTI ARAK - ZHP-37.pmd 8 25.10.2005, 21:17

Svezak Radova Zavoda za hrvatsku povijest, koji je pred vama, posveæen je

0-NULTI ARAK - ZHP-37.pmd 9 25.10.2005, 21:17

0-NULTI ARAK - ZHP-37.pmd 10 25.10.2005, 21:17

* Prilog je napisan 2004. za Hrvatski biografski leksikon i objavljuje se s manjim preinakama u

0-NULTI ARAK - ZHP-37.pmd 11 25.10.2005, 21:17

0-NULTI ARAK - ZHP-37.pmd 12 25.10.2005, 21:17

0-NULTI ARAK - ZHP-37.pmd 13 25.10.2005, 21:17

0-NULTI ARAK - ZHP-37.pmd 14 25.10.2005, 21:17

0-NULTI ARAK - ZHP-37.pmd 15 25.10.2005, 21:17

ISSN 0353-295X UDK 94(37)˝01/02˝:25

Integrativni èimbenici u mitraièkoj religiji

Meðu religijama koje su se proirile po helenistièko-rimskom prostoru prva

1-SELEM - ZHP-37.PMD 17 25.10.2005, 21:17

1. Mitraizam kao psiholoki integrativni èimbenik

U ljudskoj konici, koju stvara helenistièko-rimski svijet, pojedinac izlazi iz

2. Mitraizam kao socijalni integrativni èimbenik

Jedno od temeljnih obiljeja mitraizma jest njegova socijalna integrativnost.

1-SELEM - ZHP-37.PMD 18 25.10.2005, 21:17

mitraièki su vjernici od poèetka pripadnici svih stalea. U istoj zajednici nalazimo

3. Mitraizam kao religijski integrativni èimbenik

Mitraizam je izrazito tolerantna religija. Iako je proces inicijacije  prijelaza

4. Gozba kao figura mitraièke integrativnosti

U ikonografiji kulta Mithre gozba ima posebnu vrijednost. Rijeè je ponajprije

1-SELEM - ZHP-37.PMD 19 25.10.2005, 21:17

5. Spolna segregacija u mitraizmu

Jedini èinilac razdiobe u mitraistièkoj kultnoj praksi jest iskljuèenje ene.

1-SELEM - ZHP-37.PMD 20 25.10.2005, 21:17

The Integrative Factors in the Mithraic Cult

1-SELEM - ZHP-37.PMD 21 25.10.2005, 21:17

1-SELEM - ZHP-37.PMD 22 25.10.2005, 21:17

ISSN 0353-295X UDK 94(495.02)˝535/555˝:355.48

Funkcija Jadrana u ratu Bizantskog carstva protiv

2-GOLDSTEIN - ZHP-37.pmd 23 25.10.2005, 21:17

su 524. ubijeni Rimljani Simah i Boecije.4 Zbog toga je raslo nezadovoljstvo

2-GOLDSTEIN - ZHP-37.pmd 24 25.10.2005, 21:17

Carstva bila je jasna: da bi izbjegli bilo kakva iznenaðenja s bokova, prvo je

2-GOLDSTEIN - ZHP-37.pmd 25 25.10.2005, 21:17

Bez obzira na Prokopijevu subjektivnost, u analizi ratnih operacija ne preostaje

2-GOLDSTEIN - ZHP-37.pmd 26 25.10.2005, 21:17

Krenuvi iz Epidaura, Konstancijan se «zadrao na Lisini, otoku koji se nalazi

salonitana» Tome Arhiðakona (Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, Monumenta spec-

2-GOLDSTEIN - ZHP-37.pmd 27 25.10.2005, 21:17

Napulju i Rimu; potom zauzima i Spoleto i Perugiu.29 Prema tome, fronta se

2-GOLDSTEIN - ZHP-37.pmd 28 25.10.2005, 21:17

Daljnji slijed dogaðaja pokazuje koliko su istoèna jadranska obala i samo

2-GOLDSTEIN - ZHP-37.pmd 29 25.10.2005, 21:17

Jo od tridesetih godina u Bizantu se osjeæala teka drutvena i financijska

2-GOLDSTEIN - ZHP-37.pmd 30 25.10.2005, 21:17

2-GOLDSTEIN - ZHP-37.pmd 31 25.10.2005, 21:17

ostrogotskom napadu na Laureate, Klaudijan, zapovjednik u Saloni, poslao je

2-GOLDSTEIN - ZHP-37.pmd 32 25.10.2005, 21:17

ZAVODA ZA HRVATSKU POVIJEST FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEU^ILITA U ZAGREBU

Tiskanje dovreno u listopadu 2005. godine

Meðu religijama koje su se proirile po helenistièko-rimskom prostoru prva

1. Mitraizam kao psiholoki integrativni èimbenik

U ljudskoj konici, koju stvara helenistièko-rimski svijet, pojedinac izlazi iz

Jedno od temeljnih obiljeja mitraizma jest njegova socijalna integrativnost.

mitraièki su vjernici od poèetka pripadnici svih stalea. U istoj zajednici nalazimo

Mitraizam je izrazito tolerantna religija. Iako je proces inicijacije prijelaza

Jedini èinilac razdiobe u mitraistièkoj kultnoj praksi jest iskljuèenje ene.

Krenuvi iz Epidaura, Konstancijan se «zadrao na Lisini, otoku koji se nalazi

Jo od tridesetih godina u Bizantu se osjeæala teka drutvena i financijska

Prilog istraivanju najstarijega spomena vlakoga

se i u dananjim dravama kriju razlièiti kulturni krajobrazi, zasebne mikroregije,

stoèarskih socijalnih zajednica bez obzira na to s kojim etnokulturalnim cjelinama ive»

imenu, njegovoj pojavi i drutvenoj ulozi za buduæa stoljeæa. Prije sustavnoga

privrednom dosegu nije se otilo predaleko ni u suvremenoj hrvatskoj histo-

poluotoka».17 Pobornici te teze kazuju da je vlakoj doseobi prethodila «crna smrt»

njega ne utjeèe kakva vanjska kataklizma ne moe olako nestati, pa je proces

neposredna dalmatinskoga zaleða. On je u nau dokumentaciju mogao doæi komu-

svojeg drutva «jednakih». Oni æe u utrci za privilegijama i bogatstvom polagano

slava Bertoe42, Catherine W. Bracewell43, Minuccia Minucija44 i Alberta Tenen-

Recherche multidisciplinaire sur léconomie médiévale de la

Unatoè dvadesetostoljetnim metodolokim mijenama u povijesnoj znanosti, te

Istodobno posvemanoj dezintegraciji srednjovjekovne Hrvatske, dalmatinske

dostatno za izlazak na veliku scenu svjetske povijesti da Dubrovnik nije, vie od

No, doskoranja æe pojava Turaka na Levantu i u jugoistoènoj Europi uzdrmati

pouzdajuæi se u, vjeruju, nedostinu premoæ na moru, ponoviti svoj najveæi uspjeh

Dubrovnik A Mediterranean Trade Republic Facing