BLEIBURG

i Kriæni put 1945.

Nakladnik: SADRÆAJ
SAVEZ ANTIFA©ISTI»KIH BORACA
I ANTIFA©ISTA REPUBLIKE
Proslov
HRVATSKE, ZAGREB
Juraj Hræenjak, dipl. iur.
Sunakladnik: UZ ZBORNIK BLEIBURG I KRIÆNI PUT 1945. . . . . .5
MULTIGRAF MARKETING d.o.o. Rasprave i Ëlanci
ZAGREB Akademik Petar StrËiÊ
»EMU DANAS NEDOUMICE OKO
BLEIBURGA I KRIÆNOGA PUTA . . . . . . . . . . . . . 9
Za nakladnika: Prof. dr. sc. Ivo Goldstein
Dr. sc. Vesna »ulinoviÊ-KonstantinoviÊ POVIJESNE OKOLNOSTI BLEIBURGA
I KRIÆNOGA PUTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Prof. dr. sc. Ivo JosipoviÊ
Uredniπtvo: ODGOVORNOST ZA RATNE ZLO»INE
Juraj Hræenjak, dipl. iur., glavni urednik NAKON II. SVJETSKOG RATA . . . . . . . . . . . . . . 38
Kreπimir PiπkuliÊ, dipl. oec.
Danijel Ivin, profesor
akademik Petar StrËiÊ SMISAO BLEIBURGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
Prof. dr. sc. Branko Dubravica
Recenzenti:
KAKO BLEIBUR©KE DOGA–AJE POSTAVITI
prof. dr. sc. Darko Dukovski
U PROSTORNI I VREMENSKI OKVIR? . . . . . . . . . 47
akademik Hodimir SirotkoviÊ
Mr. sc. Ivan FumiÊ
UZROCI I POSLJEDICE BLEIBURGA 1945. GODINE . 59
Doc. dr. sc. Tvrtko Jakovina
Prevoditelji: VELIKA TROJICA, NOVJ I POJ I VOJSKA NDH 1945. . 69
Andrej Smodlaka, prof. - engleski Dr. sc. Igor Graovac
Nenad PopoviÊ, prof. - njemaËki PITANJA POSLIJERATNIH ÆRTAVA I
Dr. sc. Tihomira MrπiÊ - francuski i talijanski STRADALNIKA U HRVATSKOJ POSLIJE
DRUGOG SVJETSKOG RATA . . . . . . . . . . . . . . 74
Lektor i korektor: Dr. sc. Tomislav Badovinac
Zrnka Novak, prof. ZLO»IN NAD ZLO»INCIMA . . . . . . . . . . . . . . . 78
Andrea RokniÊ, profesor
GrafiËki i tehniËki urednik: VRELA I LITERATURA - BLEIBURG
Alfred Pal I KRIÆNI PUT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
SvjedoËanstva
GrafiËki suradnik:
Marija Kudeljnjak-JasiÊ
Katarina BelanoviÊ NEÆELJENA SJE∆ANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88

Priprema i tisak: Neat SulejmanpaπiÊ

Multigraf Marketing d.o.o.
Zagreb, 2007.
CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu
Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu
pod brojem 636285.
ISBN 978-953-98594-7-1
OD SARAJEVA DO BLEIBURGA I POVRATAK . . . . 91
Damir KundiÊ
TRUHLI: PODIGLI NAM SPOMENIK, A MI ÆIVI . . . 95
Iz rasprave na Okruglom stolu
Dr. sc. Slavko Komar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
Fabijan Trgo, vojni historiËar . . . . . . . . . . . . . . . . 97
Dr. sc. Duπan Dragosavac . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
Rade Bulat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
»edo BorËiÊ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
Dr. sc. –uro Zatezalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
Juraj Hræenjak, dipl. iur.
ZAVR©NA RIJE» . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
INDEKS IMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
PREGLED KRATICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
BLEIBURG
i Kriæni put 1945.
Zbornik radova
sa znanstvenoga skupa, Zagreb 12. travnja 2006.

ZAGREB, 2007.
PovlaËenje hrvatske vojske i civila u svibnju 1945. Crteæ iz knjige H. MatkoviÊa: Povijest NDH.
 P R O S L O V

JURAJ HRÆENJAK, dipl. iur. JURAJ HRÆENJAK, dipl. iur.

Sudac Ustavnog suda SRH u mirovini A judge of the Constitutional
Zagreb court of SRH, retired
Zagreb

PROLOGUE IN ADDITION TO
UZ ZBORNIK THE ANTHOLOGY “BLEIBURG
AND WAY OF THE
“BLEIBURG I KRIÆNI PUT 1945.” CROSS IN 1945.”
StruËni Ëlanak Article Professional

KljuËne rijeËi: Bleiburg, Kriæni put, tragedija, faπizam, okupacija, znan- Key words: Bleiburg, Way of the Cross,
stveno-struËni skup, antifaπizam, NDH kvislinπka tvorevina, ustaπe, tragedy, fascism, occupation, scientific-
faπistiËka vojska, partizani, NOV. professional meeting, antifascism, NDH -
quisling creation, Ustashas, fascist army,
partisans, NOV.
Saæetak Summary
Temu “Bleiburg” i “Kriæni put” obrauju preteæno u politiËke svrhe njihovi preæiv- The themes “Bleiburg” and “Way of the
jeli sudionici u emigraciji od 1945, a u domovini od 1990. na dalje. Na antifaπistiËkoj Cross” have been analyzed mostly for polit-
strani prvi put se toj temi posveÊuje pozornost 2006. godine, ali ne na politiËki veÊ ical purposes by their survived participants
znanstveni naËin. Naime, Savjet antifaπista Republike Hrvatske, 12. travnja 2006. u in the emigration from 1945, and in the
Zagrebu je organizirao znanstveno-struËni skup “Bleiburg i Kriæni put 1945.” homeland from 1990 onwards. On the
Osnovni razlog odræavanju znanstvenoga skupa je nastojanje Savjeta antifaπista i antifascist side this theme got its attention
Saveza antifaπistiËkih boraca Republike Hrvatske da utvrde znanstveno, dakle objek- for the first time in 2006, not politically, but
tivno, πto viπe Ëinjenica i podataka o tragediji koja je na zavrπetku II. svjetskoga rata scientifically. Namely, Coalition of anti-
zadesila dio zarobljene vojske NDH i civila, te tako doe do πto jasnije znanstvene fascists of Republic of Croatia, on April 12,
spoznaje o tim tragiËnim danima za znatan broj ljudi. 2006, in Zagreb, organized a scientific-pro-
fessional meeting “Bleiburg and Way of the
Cross in 1945”. The main reason for this sci-
entific meeting to be held is an effort of
Povijesna tema poznata pod pojmom Bleiburg i Kriæni put, ili Marπ Council of antifascists and Alliance of
antifascist soldiers of Republic of Croatia to
smrti, neprekidno je aktualna u publicistici od vremena nastanka njezi- establish scientifically, therefore objective-
na sadræaja godine 1945., ali je redovito tretirana i obraivana uglavnom ly, as many facts and data as possible about
samo od njezinih preæivjelih sudionika i od njima bliskih autora u the tragedy which, at the end of WWII, befell
hrvatskoj emigraciji do 90-tih godina XX. stoljeÊa, a tek poslije u a part of the captured army of NDH and
civilians, so as to reach a more explicit sci-
domovini. Dio autora se te tragedije znaËajnoga broja ljudi sjeÊa s do- entific understandings about these tragic
stojnim i dostojanstvenim pijetetom, ali znatno veÊi dio publicista i auto- days for a considerable number of people.
ra samo iz politiËkih razloga. Prvi put su toj temi 2006. godine πiru
pozornost posvetili antifaπisti, dakle, pripadnici one skupine za koju se ■
u prvoj grupi autora smatra da je pripadala suprotnoj zaraÊenoj strani. JURAJ HRÆENJAK, juriste
Ali, antifaπisti svoju pozornost nisu usmjerili jednostrano te iskljuËivo Juge du Tribunal constitutionnel de la République
socialiste de Croatie (à la retraite), Zagreb
politiËki, veÊ znanstveno i struËno. Savjet antifaπista Hrvatske tako je
12. travnja 2006. god. organizirao znanstvenostruËni skup - Okrugli stol PROLOGUE AU RECUEIL DES
TRAVAUX SUR “BLEIBURG ET
na temu “Bleiburg i Kriæni put 1945”. Pripreme te sama organizacija KRIÆNI PUT 1945”
skupa tekle su duæe vrijeme, uz konzultacije s veÊim brojem profesion-
alnih povjesniËara i struËnjaka. Organizacijski odbor Ëinili su: Juraj Article professionnel
Hræenjak, predsjednik Savjeta antifaπista Republike Hrvatske, Kreπimir Paroles-clés: Bleiburg, Kriæni put (Cal-
PiπkuliÊ, predsjednik Saveza antifaπistiËkih boraca Republike Hrvatske vaire), tragédie, fascisme, occupation, sym-
posium, antifascisme, NDH - création des
i akademik Petar StrËiÊ, znanstveni savjetnik i upravitelj Arhiva HAZU, quisling, ustascia, armée fasciste, partisans,
u miru, koji je zatim bio i predsjedavajuÊi radnoga tijela spomenutoga armée de libération nationale.

5
Résumé
Le thème de “Bleiburg” et de “Kriæni put”
(“Calvario”) est élaboré, en premier lieu
pour des motifs politiques, depuis 1945 par
les participants de Bleiburg et de Kriæni put
(Calvaire) survécus en émigration, et
depuis 1990 par les participant survécus en
Croatie. La partie antifasciste pour la pre-
mière fois prête attention à ce thème en
2006, mais d'une manière scientifique, et
non pas politique. Le Conseil antifasciste de
la République de Croatie le 12 avril 2006
organise à Zagreb un symposium sur
“Bleiburg et Kriæni put 1945”, le motif
principal en étant l’intention du Conseil
antifasciste et de celui des combattents
antifascistes de la République de Croatie
d’établir d’une manière scientifique, donc
objective, la plupart des faits et des données
portant sur la tragédie qui a frappé à la fin
de la Deuxième guerre mondiale une partie
de l’armée de l’État Indépendent de Croatie
et des civils faits prisonniers, pour nous
porter ainsi vers la connaissance scien-
tifique la plus claire que possible de ces
jours tragiques pour un nombre consid-
érable de personnes.
■ Razloga za organiziranje skupa bilo je viπe.
JURAJ HRÆENJAK, dipl. iur.
Richter (i. R.) des Verfassungsgerichte
der ehemaligen Sozialistischen
Bundesrepublik Kroatien
Zagreb
BEGLEITWORT ZUM
SAMMELBAND “BLEIBURG
UND KREUZWEG 1945”
Fachbeitrag
Key Words: Bleiburg, Kreuzweg, Tragödie,
Faschismus, Okkupation, wissenschaft-
liche Tagung, Antifaschismus, NDH-
Quislingsgebilde, Ustaschas, faschistische
Streitkräfte, Partisanen, Volksbefreiungs-
armee
Zusamenfassung
Das Thema Bleiburg und Kreuzweg wird
seit 1945 in der Emigration, ab 1990 in der
Heimat von überlebenden Beteiligten zu
politischen Zielen genützt. Dem wird von
antifaschistischer Seite erst seit dem Jahre
2006 Aufmerksamkeit gewidmet, keine poli-
tische sondern vom wissentschaftlichem
Standpunkt. Folgentlich veranstaltete der
antifaschistische Rat der Republik Kroatien
am 12. April 2007 in Zagreb die Tagung
“Bleiburg und der Kreuzweg 1945”.
Grundanlass ist das Bestreben des Antifa-
schistischen Rates und des Bundes der
6
skupa. To je prvi put da se antifaπisti Republike Hrvatske javljaju na ovu
temu Ëiji je sadræaj poznat po tragediji.
PriopÊenja na znanstvenome skupu podnijeli su sljedeÊi priop-
Êitelji: akademik Petar StrËiÊ, prof. dr. sc. Ivo Goldstein, prof. dr. sc. Ivo
JosipoviÊ, doc. dr. sc. Tvrtko Jakovina, prof. dr. sc. Branko Dubravica,
Danijel Ivin, prof., mr. sc. Ivan FumiÊ, dr. sc. Igor Graovac, dr. sc.
Tomislav Badovinac i Andrea RokniÊ, prof.
Autori, znanstvenici i struËnjaci u Republici Hrvatskoj, priπli su
ovoj temi s punom odgovornoπÊu i rekli svoje miπljenje o dogaajima u
tom nesumnjivo bolnom vremenu. Svoja su saznanja dali na temelju
rezultata istraæivanja i prouËavanja svojih i drugih naπih i stranih po-
vjesniËara i istraæivaËa kao i na temelju objavljene i neobjavljene povi-
jesne i memoarske grae. Dakako, konzultirali su i radove iz opÊe pu-
blicistike.
Nakon priopÊenja znanstvenika i struËnjaka, u Zborniku koji
Ëitatelji imaju u rukama, priloæeni su uz ostalo i izvodi iz rasprave. Uz
priopÊenja daju se saæeci na engleskom, francuskom, njemaËkom i tali-
janskom jeziku, te izbor iz bibliografije.
Autori izlaganja na Okruglom stolu ne pretendiraju na to da je isti-
na o kojoj govore cjelovita, konaËna i apsolutna, jer apsolutnu istinu
povijesna znanost ne priznaje. Oni iznose rezultate istraæivanja i
prouËavanja, pa i novu spoznaju o tim tragiËnim povijesnim dogaanji-
ma koja se nerijetko zloupotrebljava u aktualne politiËke svrhe.
Prvo, antifaπistiËki borci, vojnici i drugi sudionici NOP-a i NOR-a
te antifaπisti Republike Hrvatske opÊenito smatraju da je krajnje vrijeme
da se o zavrπetku II. svjetskoga rata u Hrvatskoj i, s tim u vezi, o slomu
nacifaπistiËke kvislinπke vojske i stradanjima civila na Kriænome putu ili
Marπu smrti na povratku puta kroz Sloveniju i druge krajeve tadaπnje
Jugoslavije, pristupi na znanstveni naËin i time objektivno prikaæe πto
viπe Ëinjenica, jer je samo tako moguÊe doÊi do objektivne spoznaje o
tim dogaanjima- ma kakva ona bila. Jedino se Ëinjenicama moæe osi-
gurati svim ærtvama duæni pijetet, a æivima putokaz u ljudskiju buduÊ-
nost. To je bio osnovni razlog odræavanju Okruglog stola-znanstvenog
skupa na temu “Bleiburg i Kriæni put 1945.”
Drugo, pripremajuÊi znanstvenostruËni skup namjera organizatora
nije bila zanijekati, niti opravdavati zloËine, niti braniti one koji su ih
poËinili; nije bila namjera niti pripisati zloËine jednoj nacionalnoj ili ras-
noj skupini, kao πto to neki Ëine. Namjera je bila kao i duænost da se na
nauËno utemeljenoj i struËnoj osnovi uËini sve πto je moguÊe i potrebno
kako bi se doπlo do jasnije znanstvene spoznaje i o svim drugim, pa i
onim najteæim pitanjima naπe novije povijesti, ali i da se podsjeti na poz-
nate i novim spoznajama dokumentirane Ëinjenice. A te su, primjerice,
sljedeÊe:
- AntifaπistiËka, poznata opÊenito samo kao partizanska, borba za slo-
bodu od viπe okupatora Hrvatske, te vraÊanje u sastav domovine
oduzetih hrvatskih krajeva poslije 1918. godine, bila je u najvitalnijem
interesu hrvatskoga naroda i svih hrvatskih graana;
- Hrvatska KomunistiËka partija i njezini pripadnici hrabro i nesebiËno
 su se borili za ideale slobode, bili su primjerom u toj borbi na tada-
πnjem jugoslavenskom prostoru, pa i izvan njega, a razmjerno svome
broju, najviπe su i ginuli;
- AntifaπistiËkim borcima i Savezu antifaπistiËkih boraca Hrvatske ne
moæe se pripisivati neprijateljstvo prema Hrvatskoj zato πto su se u II.
svjetskome ratu borili i protiv hrvatskoga faπizma;
- Manji dio neobavijeπtenoga hrvatskoga naroda doËekao je NDH kao
viπestoljetno ostvarenje nacionalnog sna;
- NDH se, meutim, odmah po formiranju pokazala samo kao kvis-
linπka tvorevina nacifaπista s njihovom poznatom praksom;
- Ustaπki voditelji NDH su do kraja rata ostali privræenici nacifa-
πistiËkih okupatora i da bi sebe spasili, u bijeg su poveli velik broj
vojnika i drugih aktivnih suradnika NDH, ali i mnogo civila, kako bi
se neprimjetno izgubili u toj masi bjegunaca;
- Zajedno s ustaπama bjeæali su i njihovi saveznici srpski i crnogorski
Ëetnici, slovenski bjelogardisti i vojnici okupatorovog III. Reicha;
- Dio njih je odbijao predaju jugoslavenskim pobjednicima, nastojeÊi se
predati anglo-ameriËkim snagama, odnosno antifaπistiËkim zapadnim
saveznicima, te se borio protiv JA i poslije sluæbenog zavrπetka II.
svjetskog rata;
- Zapadni saveznici jugoslavenskih antifaπista su zarobljene na raznim
stranama Europe vraÊali svojim saveznicima, pa tako i jugoslaven-
skim;
- U redovima pobjedniËkih jugoslavenskih antifaπista potkraj rata oæiv-
jele su staljinistiËke skupine koje su poËele primjenjivati poznatu
drakonsku represiju iz staljinistiËkoga SSSR-a;
- Protivno izriËitim, odavno poznatim naredbama, Ëak osobnim nared-
bama marπala Tita, zapoËela je tragedija koja se u nesreenim porat-
nim prilikama nastavila i dalje pa je smrtonosno stradao velik broj i
nevinih ljudi;
- ZloËini poËinjeni na Kriænome putu ili Marπu smrti ne mogu se pripi-
sivati svim hrvatskim antifaπistiËkim borcima, vojnicima NOV i PO
Hrvatske, sudionicima NOP-a, NOR-a, te Ëlanovima KPH, iako su te
zloËine poËinili pojedinci i skupine iz njihovih redova;
- Niti jedan narod, npr., ni njemaËki, ni talijanski, srpski… pa tako ni
hrvatski, ne moæe se proglaπavati zloËinaËkim ili genocidnim zbog
postojanja NDH ili NOR-a, ma koliko on iznjedrio takvih zloËinaËkih
grupa ili pojedinaca.
TreÊe, hrvatski nacionalistiËki pisci, povjesniËari i “povjesniËari”,
publicisti, politiËari i agitatori su tisuÊama stranica knjiga i Ëlanaka, te
javnim istupima, naroËito poslije 1990. god., pokuπali NOP i NOB od
1941. do 1945. godine i njezine antifaπistiËke vojnike i suradnike
prikazati hrvatskim neprijateljima, zato πto su se borili protiv svih oku-
patora i njihovih kvislinga, hrvatskih, srpskih i drugih. Istodobno
veliËaju NDH, njezina poglavnika dr. Antu PaveliÊa i druge ustaπke
voditelje, u svijetu poznate kao zloËince. (Dvojicu voa, npr. upravo je
Zapad kao zloËince izruËio, i to jednoga, ArtukoviÊa, SRH u okviru
SFRJ, a drugoga, ©akiÊa, Republici Hrvatskoj.) Napokon, u tekstu
Ustava nezavisne i suverene Republike Hrvatske piπe da je Republika
antifaschistischen Kämpfer der Republik
Kroatien, eine objektive wissentschafliche
Klarlegung der Tatsachen und
Geschehnisse der Tragödie, welche am
Ende des Zweiten Weltkrieges die in
Gefangenschaft geratene Teile der flücht-
enden NDH-Streitkräfte und die sie beglei-
tenden Zivilbevölkerung erreilte.
■
JURAJ HRÆENJAK, giurista
Giudice della Corte costituzionale della
Repubblica socialista di Croazia a riposo, Zagabria
PROLUSIONE
ALLA MISCELLANEA
“BLEIBURG E KRIÆNI PUT 1945”
Articolo professionale
Parole-chiavi: Bleiburg, Kriæni put (Cal-
vario), tragedia, fascismo, occupazione,
convegno, antifascismo, NDH - crazione dei
quisling, ustascia, armata fascista, parti-
giani, armata della liberazione popolare.
Riassunto
Il tema di “Bleiburg” e di “Kriæni put”
(“Calvario”) elaborano, principalmente
per motivi politici, i partecipanti di
Bleiburg e di Kriæni put (Calvario)
sopravissuti nell’emigrazione dal 1945, e
quelli in patria dal 1990 in poi. La parte
antifascista per la prima volta concentra
l’attenzione su quel tema nel 2006, ma in
una maniera scientifica, e non politica. Il
Consiglio antifascista della Repubblica di
Croazia il 12 aprile 2006 organizza a
Zagabria un convegno sul “Bleiburg e
Kriæni put 1945”, la raggione principale
essendone l’intenzione del Consiglio anti-
fascista, ma anche di quello dei combatten-
ti antifascisti della Repubblica di Croazia,
d'accertare scientificamente, dunque in
maniera oggetiva, i fatti ed i dati, numerosi
quanto più possibile, sulla tragedia che alla
fine della Seconda guerra mondiale ha col-
pito una parte dell’armata dello Stato
Indipendente di Croazia e dei civili fatti pri-
gionieri, per portarci verso una conoscenza
scientifica, chiara quanto più possibile, di
questi giorni tragici per un numero consi-
derevole di persone.
7
sljednica antifaπistiËke, pobjedniËke ZAVNOH-ovske
Hrvatske, a ne NDH
»etvrto, sva dosadaπnja istraæivanja i znanstvene
spoznaje kao i rezultati znanstvenoga skupa i sadræaj
ovoga zbornika, jesu potvrda Ëinjenice da su pravi
krivci za stradanje vojske i civila NDH upravo oni koje
autori iz hrvatske emigracije veliËaju kao ustaπko vod-
stvo. Njih su slijepo slijedili, a ovi su ih doveli do
Bleiburga i pobjegli. U novije vrijeme, poslije povrat-
ka u domovinu, to su uvidjeli i tako poËinju pisati i
pojedinci iz dotadaπnje proendehaπke emigracije.
Peto, tragedija za graane Hrvatske i hrvatski
narod, ne ulazeÊi u daljnju povijest, ne poËinje s
Bleiburgom i Kriænim putem 1945. nego 1941. godine,
8
kad su Hrvatsku okupirale faπistiËke dræave, kad su
okupatori uspostavili ustaπku NDH i kad je ustaπka
vlast, u skladu s nacifaπistiËkim genocidnim propisima
poubijala na desetine tisuÊa hrvatskih graana od
1941. do 1945. godine. S tih kriænih putova nije bilo
povratka. Kriæni putovi za velik broj staraca, æena i
djece bila su bjeæanja pred okupatorskim i ustaπko-
ËetniËkim ofenzivama na teritorije koje su dræale
jedinice NOV-e i PO Hrvatske.
Nadamo se da Êe sadræaj ovoga zbornika biti
pouËan za sadaπnje i buduÊe naraπtaje Hrvatske, za sve
Hrvate opÊenito, ali i za druge u svijetu te Êe takve
tragedije nastojati izbjeÊi.
 RASPRAVE I »LANCI

Akademik PETAR STR»I∆ PETAR STR»I∆, a member of academy

redoviti Ëlan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti regular member of Croatian Academy of
znanstveni i arhivski savjetnik, upravitelj Arhiva HAZU u miru Arts and Sciences (HAZU)
Scientific and archive counsellor,
Zagreb, Republika Hrvatska the head of records department of HAZU,
retired, Zagreb, Republic of Croatia

»EMU DANAS NEDOUMICE WHY DILEMMAS ABOUT

OKO BLEIBURGA I KRIÆNOGA PUTA BLEIBURG AND THE
WAY OF THE CROSS
S uæim izborom 346 knjiga i zbornika with a short list of 346 books and anthologies

Prethodno priopÊenje Preliminary Communication

KljuËne rijeËi: NacifaπistiËka poraæena ND Hrvatska, antifaπistiËka pobjed- Key words: defeated Nazifascist NDH
niËka DF/FNR Jugoslavija / NR Hrvatska, Bleiburg, Kriæni put, godina 1945, (Independent State of Croatia), victo-
nedoumice danas, zloËinci, nevini, ratni i poratni zloËin. rious antifascist DF/FNR Yugoslavia,
NR Croatia, Bleiburg, the Way of the
Cross, year of 1945, dilemmas today,
criminals, the innocent, war and
postwar crime.

Saæetak Summary
U dijelu Hrvatske, Bosne i Hercegovine nacistiËki je Berlin Nezavisnu Dræavu Hrvatsku In one part of Croatia, Bosnia and
(NDH) od ustaπa dao proglasiti u travnju 1941., kada je okupirao i razbio Kraljevinu Herzegovina, Nazi Berlin declared an
Jugoslaviju; faπistiËki je Rim, pak, doveo njezino vodstvo. NDH je pod kontrolom okupa- Independent State of Croatia (NDH)
tora i slijedi njihovu politiku, pa i onu o istrebljivanju Æidova i Roma. U meuvremenu of Ustashas in April 1941, when it
antifaπistiËki NarodnooslobodilaËki pokret (NOP) u antiokupatorskome i antikvislinπkome occupied and crushed Kingdom of
NarodnooslobodilaËkom ratu (NOP) pod vodstvom KPH (u okviru KPJ) formira Yugoslavia; fascist Rome, on the
Federalnu Hrvatsku na cijelome prostoru Hrvatske, u okviru Demokratske Federalne other hand, brought its leadership.
Jugoslavije, Ëlanice svjetske pobjedniËke antifaπistiËke koalicije. U njoj, u II. svjetskom NDH, under the control of the occu-
ratu te do raspada SFR Jugoslavije 1990./91., NDH je zlikovaËka tvorevina nacifaπista, s piers, followed their politics, even the
genocidnom i sl. praksom. Za NDH i njezinu poslijeratnu emigraciju ta je FH zlikovaËka one about the extermination of the
tvorevina KPJ. Nakon povratka dijela te emigracije, njihovo stajaliπte postaje dominant- Jews and Romanys. Meanwhile, the
no u Republici Hrvatskoj, iako je u Ustavu upisano da je RH sljednica FH. Kao zloËin antifascist National-liberating move-
napose se istiËu tragiËna zbivanja 1945. godine. Naime, posljednjih dana II. sv. r. dræavno ment (NOP) in an anti-occupying and
vodstvo NDH povlaËi sa sobom dio vojske i civila te nastoji pobjeÊi na antifaπistiËki Zapad; anti-quisling National-liberation war
ovaj ih odbija primiti. Uæi vrh NDH ipak se uspijeva prebaciti, a ostale prepuπta sudbini. (NOB), under the leadership of KPH
Dio vodstva pobjedniËke vojske i civilnih tijela ubrzano lome otpor, pa i na surov naËin, (in the framework of KPJ) formed
suprotno pravnim propisima i drugim obiËajima, te naredbama svojega vrha, pa i samo- Federal Croatia on the whole area of
ga J. Broza Tita, vrhovnoga vojnog i politiËkog voditelja. U emigraciji je stvoren kult tzv. Croatia in the framework of Demo-
nevinih, muËenika, tj. stvoren je kult zloËina i “zloËina” struktura pobjedniËke Jugoslavije, cratic Federal Yugoslavia, a member
pa i Hrvatske u posljednjim danima II. sv. r. i u poraÊu, poznatih pod pojmovima of world victorious antifascist coali-
“Bleiburg” (Austrija), “Kriæni put”, i “Marπevi smrti” (Jugoslavija, tako i Hrvatska). tion. In it, during World War II, and
Autor na pitanje o tim nedoumicama danas, u vezi sa zloËinima i “zloËinima” pobjednika till the collapse of SFR Yugoslavia in
1945. odgovara na temelju uvida u vrela te u brojnu literaturu, od koje navodi izbor 346 1990/91, NDH was a criminal crea-
koriπtenih knjiga i zbornika. tion of Nazifascists, with genocidal
and similar practices. For NDH and
its post-war emigration, this FH was
Vojno i politiËki veoma slabu Kraljevinu Jugoslaviju u nekoliko je dana (od 6. a criminal creation of KPJ. After the
return of a part of this emigration,
IV. 1941. na dalje) razbio nacistiËki VelikonjemaËki Reich, zajedno s Kraljevinom their viewpoint became predominant
Italijom i Maarskom; koje su sebi prisvojile i pojedina podruËja Hrvatske. in Republic of Croatia, although it is
NastojeÊi πto prije uvesti mir - zbog skoroga napada na daleko vaæniji SSSR written in the Constitution that RH is
- na dijelu razvalina Kr. Jugoslavije, Reich je 10. IV. u Zagrebu dao proglasiti the successor of FH. The tragic events
svoju Nezavisnu Dræavu Hrvatsku (NDH) te na njezino Ëelo doveo ustaπe. Nji- of 1945 are particularly stressed as a

9
crime. Namely, in the last days of
World War II, the state leadership of
NDH brought with themselves parts
of armies and civilians and tried to
escape to the antifascist West; they
refused to admit them. The top of lea-
dership of NDH, nevertheless, succe-
eded to get across and let the others
surrender to their destiny. A part of
leadership of the victorious army and
civil bodies hurriedly broke the resi-
stance, even in a harsh way, contrary
to legal regulations and other con-
ventions, through the orders of their
top leadership, and J. Broz Tito him-
self, the supreme military and politi-
cal leader. Only the cult of the inno-
cent, martyrs, was created in the emi-
gration, that is, the cult of crime and
“crime” of the structures of victori-
ous Yugoslavia was created, even in
Croatia in the last days of World War
II and in the post-war era, known as
terms “Bleiburg” (Austria), “the Way
of the Cross”, and “Marches of
death” (Yugoslavia, as well as Cro-
atia). The author, to the question
about these dilemmas today, in con-
nection with crimes and “crimes” of
the winner in 1945, answers on the
basis of an insight in the sources and
numerous literature, from which he
lists a selection of (only) 346 books
and anthologies that were used.
■ U meuvremenu, sada i dalje pojedini oficiri JA i pripadnici civilnih tijela
PETAR STR»I∆,
membre de l'Accadémie Croate des
sciences et des beaux arts, Conseiller
scientifique et archiviste, directeur de
archives HAZU à la retraite, Zagreb
République de Croatie
POURQUOI AUJOURD’HUI
LES DOUTES AU SUJET DE
BLEIBURG ET DE
KRIÆNI PUT
avec un choix restreint de 346 livres
et recueils de travaux
Communication preliminaire
Paroles-clés: Etat Indépendent de
Croatie, nazifasciste, DF/FNR Jugo-
slavija, NR Hrvatska, Bleiburg, Kriæ-
ni put, 1945, doutes d’aujourd’hui,
criminels, innocents, crimes de gu-
erre et d’après-guerre
Résumé
Dans une partie de la Croatie et de la
Bosnie-Herzégovine, le Berlin nazi,
après avoir occupé et brisé le Roya-
ume de Yougoslavie, en avril 1941 a
fait proclamer par les oustachi l’État
Indépendent de Croatie (NDH); ce-
pendant, la Rome fasciste a conduit
10
hova velikohrvatska nacionalistiËka organizacija osnovana je 1929, a 30-tih godi-
na glavna skupina uzdræavana je u faπistiËkoj Italiji. NDH slijedi nacifaπistiËku
praksu, npr., istrebljenje Æidova i Roma, ali udara i na one Srbe, Hrvate i druge
koji joj pruæaju otpor. Pod vodstvom KomunistiËke partije Hrvatske (KPH), u
okviru KP Jugoslavije, taj otpor prerasta u NarodnooslobodilaËki rat (NOR) pro-
tiv okupatora i kvislinga, hrvatsko/ustaπkih i srpsko/ËetniËkih. NOR Hrvatske
uskoro je najsnaæniji na jugoslavenskom prostoru, a NOR Jugoslavije treÊi,
samostalni antifaπistiËki vojni front u Evropi. NDH odmah postaje marginalni dio
nacifaπistiËke Osovine te su okupatori primorani preuzeti neposrednu ili direkt-
nu kontrolu.
U okviru NOR-a uskoro nastaju druπtvene i politiËke promjene, u skladu s
marksizmom, a ponegdje i sa staljinizmom. Stvoreno je niz osloboenih prostora,
a posvuda i nova vlast (narodnooslobodilaËki odbori; NOO). Hrvatska postaje fe-
deralna jedinica Federalne Republike Jugoslavije u nastajanju, koju konaËno priz-
naju i antifaπistiËke sile. U 1944. zapoËinje u NOP-u jaËanje staljinistiËke opcije.
U ostacima vlasti NDH vlada kaos. UoËi sloma nacifaπistiËke Osovine 1945.,
dio ustaπkoga vrha NDH na Ëelu s voom, poglavnikom dr. A. PaveliÊem (sa znat-
nim materijalnim sredstvima) pripremio je svoj spas na Zapadu, pa i tako da je
pokrenuo u bijeg veÊi broj vojnika NDH i civila. Pridruæio se i dio srpskih, crno-
gorskih i drugih Ëetnika (do tada neprijatelja NDH), slovenskih bjelogardista,
vojnika Reicha itd.; u toj masi sklonio se dio vrha NDH kao i znatan broj zloËinaca.
U bijegu, u opÊem kaosu, od dijela vrha NDH napuπtena se masa bjegunaca
u Sloveniji i Austriji sudarila s bugarskom i sovjetskom (ukrajinskom) antioso-
vinskom vojskom, s NarodnooslobodilaËkom vojskom i partizanskim odredima
(NOVPO) Slovenije, a sustizana je i od drugih nadolazeÊih jugoslavenskih snaga
NOVPO, odnosno Jugoslavenske armije (JA). Opkoljena je i zarobljena Reichova
velika vojna (balkanska) Grupacija E, te znatan broj kvislinga, ali su pojedine
skupine vojnika NDH i drugih pruæale otpor i poslije kapitulacije Reicha (9. V.).
KonaËno, posljednji se dio predao 15. V. u Bleiburgu (Pliberku) u Koruπkoj
Austriji, opkoljen od britanske i jugoslavenske vojske. Na temelju dogovora SAD,
SSSR-a i Velike Britanije joπ iz 1943, Britanci su uglavnom zarobljenike predavali
Jugoslavenima, jer su bili priznati saveznici.
djeluju samovoljno; to Ëine mahom u skladu sa staljinistiËkom opcijom represije
u suprotnosti s veÊ uobiËajenim meunarodnim ratnim i poratnim pravnim obiËa-
jima, pa i ratnim i poratnim naredbama i odlukama civilnih i vojnih vlasti nove
Jugoslavije, pa Ëak i vojnoga i politiËkog voe J. Broza Tita. Tako dozvoljavaju
ili nareuju ubijanje ili smrtonosno stradavanje znatnoga broja zarobljenika, meu
njima i vojnika i civila NDH. To se nastavlja i u vrijeme provoenja zarobljenika
Slovenijom i Hrvatskom prema Srbiji i drugim krajevima Jugoslavije (Kriæni put,
Marπ smrti).
Uskoro, u poratnoj pro-endehaπkoj emigraciji na Zapadu izrasta kult
Bleiburga i Marπa smrti, kao simbol muËeniπtva samo Hrvata, s naglaskom na
apsolutnoj nevinosti svih bjegunaca i na apsolutnom zloËinstvu svih pobjednika.
Britanski redovni sud to nije prihvatio, a jugoslavenski pobjednici za optuæbe nisu
marili do 1990. godine, istiËuÊi da se radi samo o zloËincima.
Dræavne i dio politiËkih, vjerskih, kulturnih i drugih struktura Republike
Hrvatske - priznata je od meunarodne zajednice u poËetku 90-ih godina XX. st.
na razvalinama SFR Jugoslavije - tada prihvaÊaju stajaliπte pro-endehaπkih emi-
granata Ëiji se dio vratio u domovinu i od tada slobodno djeluje.
U FR/NR/SR Hrvatskoj te ostaloj FNR/SFR Jugoslaviji, od 1945. do njena
raspada 1990. godine, malo se govorilo i pisalo o tim dogaanjima, uglavnom ih
tretirajuÊi kao opravdan odnos prema kvislinπkim zloËincima i njihovim poma-
gaËima. U inozemstvu (do 90-ih) i u Hrvatskoj (poslije 90-ih godina XX. st.)
odræano je viπe meunarodnih znanstvenih, struËnih i drugih skupova, te objav-
ljena opseæna literatura, na hrvatskome i na stranim jezicima, koja listom sve
zateËene u pojmu Bleiburg smatra nevinim ærtvama.
U proteklih 65 godina, dakle, od 10. IV. 1941. do danas, u listopadu 2006, u
hrvatskoj pa tako i u jugoslavenskoj politici i u povijesnoj publicistici, no, znatno
manje u znanstvenoj i struËnoj historiografiji, meu najvaænija pitanja o Hrvatskoj
uopÊe u povijesti, ulazi ono o njezinoj sudbini u II. svjetskom ratu. Pri tome, oËito au pouvoir ses dirigents. L’État In-
se do sada nije s uspjehom odgovorilo na nekoliko bitnih pitanja, pa se ona stalno dépendent de Croatie se trouve sous
ponavljaju. Dakle, kao da je danas osnovno u potrazi za odgovorima joπ uvijek contrôle des occupateurs et suit leur
sadræaj tek Ëetiri upita: 1. πto je to i Ëiji je NOR, 2. πto je to i Ëija je NDH, 3. ima politique, même celle de l’extermina-
li i ukoliko ih ima - zaπto i kojega su intenziteta ustaπki i “komunistiËki” zloËini, tion des Juifs et des Romes.
4. Bleiburg i Kriæni put - jesu li to i ako jesu, kakav je to povijesni i pravni zloËin? Cependant, le Mouvement antifas-
ciste de la libération nationale
Te: zbog Ëega politizacija i nedoumice danas oko Bleiburga i Kriænog puta iz
(NOP), dans une guerre de la libéra-
1945. godine, dakle, iz razdoblja koje je veÊ povijest? tion nationale contre les occupateurs
Autorov prilog proπireno je uvodno priopÊenje na znanstveno-struËnom et contre les quisling (NOR), sous la
skupu u Zagrebu o tim tragiËnim povijesnim zbivanjima koga su 12. IV. 2006. prvi direction du Parti communiste de la
put organizirali hrvatski pripadnici opÊe svjetske koalicije antifaπistiËkih pobjed- Croatie - KPH - (se trouvant dans le
nika. cadre du Parti communiste de la You-
goslavie - KPJ), constitue la Croatie
1. Fédérale sur le territoire entier de la
O povijesnim zbivanjima u 1945. godini, koji su poznati pod njemaËkim Croatie, et dans les limites de la
nazivom Bleiburg, a ne i kao slovenski Pliberk u austrijskoj Koruπkoj, te Kriæni République Démocratique Fédérati-
put (povremeno i Marπ smrti, Marπevi smrti) od Austrije i Slovenije preko ve de Yougoslavie, membre de la vic-
Hrvatske do Srbije i drugdje po Jugoslaviji, postoji znatan broj vrela i opseæna lite- torieuse coalition mondiale antifas-
ratura, na hrvatskome i na stranim jezicima. O tome je bilo govora i na viπe ciste.
Pendant la Deuxième guerre mondi-
meunarodnih i drugih znanstvenih i struËnih skupova, u Hrvatskoj i u inozem-
ale et jusqu’à la fin de la dissolution
stvu, sa sadræajima koji jedan i drugi povijesni pojam decidirano kvalificiraju kao de la République Socialiste Fédéra-
komunistiËki zloËin pobjednika, tj. zloËin antifaπistiËkih jugoslavenskih vojnih i tive de Yougoslavie en 1990/91, la
civilnih tijela. Croatie Fédérale considère l’État
Prvi znanstvenostruËni skup koji su organizirali hrvatski antifaπisti i Indépendent de Croatie comme une
antifaπistiËki pobjednici u NOR-u, odnosno poπtovatelji tekovina opÊe planetarne construction nazifasciste et crimi-
pobjede 1945. god. nad nacifaπistiËkom Osovinom i njezinim kvislinzima u nelle pratiquant le génocide. Pour
Evropi i saveznicima u Aziji, odræan je u Zagrebu (tek) 12. travnja 2006. godine; l’État Indépendent de Croatie et pour
realizirao ga je Savjet antifaπista Republike Hrvatske. Ovaj je tekst, koji Ëitatelj son émigration d’après-guerre la
ima u rukama, pripremljen tako da je njegov saæetak (8 kartica) proËitan kao uvod- Croatie Fédérale est une construction
no priopÊenje na tome skupu i sada proπiren u opseæniji Ëlanak te dopunjen popi- criminelle du Parti communiste de la
som uæega izbora literature. Yougoslavie. Après le rapatriement
d’une partie de cette émigration, son
S obzirom na to da, iako su i Bleiburg i Kriæni put veÊ dio povijesti i k tome
point de vue commence à dominer
joπ dobro poznati, ali buduÊi da se od protivnika NOR-a njihovi zaista tragiËni dans la République de Croatie, mal-
sadræaji stalno aktualiziraju i o njima postoje suprotstavljena miπljenja, (u struk- gré que celle-ci, selon la Consti-
turama NDH - do devedesetih godina 20. st. samo u emigraciji, a poslije i u tution, soit le successeur de la Croatie
Republici Hrvatskoj), kao uvodniËar na spomenutome zagrebaËkom skupu odgo- Fédérale. On met en relief les crimes
varam u uvodnome saæetku ove radnje na spomenuta Ëetiri pitanja, iako se njihov des événements tragiques de 1945.
sadræaj, opet namjerno ponavljam, moæe uËiniti svakome imalo obrazovanijem Pendant les dernier jours de la Deu-
Ëovjeku Ëudnim: Ëemu odgovori kad njih odavno znamo? No, kad se ta pitanja xième guerre mondiale, le gouverne-
stalno i danas postavljaju - je li svi baπ sve zaista i znaju o dogaajima 1945. god. ment de l’État Indépendant de Cro-
poznatima pod inaËe veoma poznatim pojmovima Bleiburg i Kriæni put? atie tire après soi une parti de l’ar-
mée et des civils cherchant à fuir à
2. l’Occident antifasciste, mais celui-ci
refuse de les reÿevoir. Cependant, un
Pitanje: πto je to i Ëiji je NOR - zaista su opÊepoznati i pitanje i odgovor zato nombre restraint des dirigeants de
na njega ne treba nikakvo opseænije reagiranje, pa dajem samo najnuæniji prikaz, l’État Indépendent de Croatie réussi
i to samo kao uvod. à s’enfuir, laissant les autres à leur
»injenice su, naime, odavno utvrene i potvrene: vojska u politiËki, gospo- destin. Une partie de l’armée victo-
darski i vojno marginalnoj Kraljevini Jugoslaviji - doslovce - u trenu je poraæena rieuse et des corps civils sont pressés
od agresorskih, vojnih snaga nacifaπistiËke Osovine u travnju 1941. godine (rat je à rompre leur résistence, même d’une
zapoËeo 6. IV.). Ta je dræava odmah i kapitulirala (17. IV.); njezin kralj, vlada itd. faÿon brutale, contrairement aux nor-
su emigrirali, te se dræava isto tako odmah i raspala; rascjepkana je u viπe cjelina; mes de la loix et à d’autres usages,
a ti su prostori pod kontrolom ili u punoj vlasti okupatora. aux ordres de leurs autorités et de J.
MjestimiËno se pojavio otpor okupatorima i njihovu nasilju, a taj otpor Broz Tito lui-même, leur comman-
odmah je kanalizirala jedino KPJ, u njoj i njezin dio KPH, pozivajuÊi na ustanak dant en chef et dirigent politique.
Dans l’émigration se crée un culte
sve æeljne slobode (formalno je vrh KPJ pozvao na oruæani ustanak u lipnju 1941.,
des innocents et des martyrs, c’est-à-
ali u stvarnosti otpor veÊ traje, a o tome govori proglas CK KPJ Ëlanovima KPJ dire un culte des crimes et des
veÊ 15. travnja 1941. godine, da Êe komunisti i radniËka klasa ustrajati do konaËne “crimes” des structures de la victo-
... narodne borbe protiv osvajaËa. Otpor se zaista pretvorio u opÊenarodni ustanak rieuse Yougoslavie, même de la Cro-
i Hrvata i drugih naroda i narodnosti, a u Hrvatskoj protiv okupatorskoga atie des dernier jours de la Deuxième
nacistiËkog VelikonjemaËkog (III.) Reicha, faπistiËke Kraljevine Italije (savoj- guerre mondiale et de l’après-guerre,

11
connus sous les notions de “Blei-
burg” (Autriche), du “Calvaire”
(Kriæni put) et des “Marches de la
mort” (Yougoslavie, Croatie). À ces
questions sur les doutes au sujet des
crimes et des “crimes” des vain-
queurs en 1945, l’auteur répond sur
le vu des sources et de la nombreuse
littérature, dont il cite un choix de 346
livres (seulement) et recueils de
travaux utilisés.
■ dnoga osloboenja Hrvatske (ZAVNOH), na Ëelu sa veÊ i ranije znamenitim
PETAR STR»I∆, ordentliches Miglied
der Kroatiscehn Akademie der
Wissenschaften und Künste
Wissenschafts- und Archivrat, Leiter des
Archivs der Kroatischen Akademie der
Wissenschaften und Künste (in R.),
Zagreb, Republik Kroatien
WARUM DIE HEUTIGEN
ZWEIFEL ÜBER BLEIBURG
UND DEN KREUZWEG
(Mit einer engeren Auswahl von 346
Büchern und Sammelbänden)
Vorschau-Mitteilung
Key Word: Nazifaschistische besiegte
Nezavisna Dræava Hrvatska, antifa-
schistische siegreiche Demokratische
Föderative/Föderative Volksrepu-
blik Jugoslawien, Volksrepublik
Kroatien, Bleiburg, Kriæni put, das
Jahr 1945, Zweifel heute, Verbrech-
er, Unschuldige, Kriegsverbrechen
und Nachkriegsverbrechen
Zusamenfassung
In einem Teil Kroatiens, Bosniens und
Herzegowinas liess das nazistische
Berlin durch die Ustaschas im April
1941 den Unabhängigen Staat Kro-
atien (NDH) ausrufen, nachdem es das
Königreich Jugoslawien besetzt und
zerschlagen hatte; das faschistische
Rom setzte seine Führung ein. Inzwi-
schen hat die Volksbefreiungsbewe-
gung (NOP) im Rahmen des gegen die
Besatzung und Quislinge gerichteten
Volksbefreiungskampf (NOB) unter
der Führung der Kommunistischen
Partei Kroatiens (als Teil der Kommu-
nistischen Partei Jugoslawiens) auf
dem gesamtem Gebiet Kroatiens das
Föderale Kroatien gebildet, im Rah-
men des Demokatischen Föderalen
Jugoslawiens, das Mitglied der sieg-
reichen antifaschistischen Koalition
war. Es sah, während des Zweiten
Weltkrieges bis zu seinem Zusam-
menbruch 1990/1991, die NDH als ein
verbrecherisches Gebilde der Nazifa-
schisten. Für die NDH und seine
Nachkriegsemigration war dieses
Föderale Kroatien ein verbrech-
12
skoga “Drugog Rimskog Carstva”) i pronacistiËke Maarske; taj je otpor otpoËe-
tka bio antifaπistiËki i slobodarski. Postupno je prerastao i u πiroki NOP s NOR-
om, u kojem su aktivno sudjelovali pripadnici svih slojeva i svih struktura tada-
πnjega druπtva te pripadnici svih narodnosti i etniËkih grupa. Pored zapadnoga -
angloameriËkoga, i istoËnoga - sovjetskoga, bio je to treÊi samostalni front u
Evropi. No, voditelj NOR-a, a to je bila KPJ, u Hrvatskoj KPH, razvili su i takav
πiroki NOP koji je odmah, u 1941. god. zapoËeo i temeljite promjene vlasti, stvara-
juÊi zasebne NOO-e; njih se do 1943. god. razvilo toliko da je bilo moguÊe osni-
vanje i srediπnjega tijela, AntifaπistiËkoga vijeÊa narodnog osloboenja Jugo-
slavije (AVNOJ), na Ëelu s Hrvatom dr. Ivanom Ribarom, a i u Hrvatskoj bilo je
moguÊe osnivanje i njezina vrhovnoga Zemaljskoga antifaπistiËkoga vijeÊa naro-
knjiæevnikom Vladimirom Nazorom, koji nije bio Ëlan KPH, iako je napustio pri-
vilegirani odnos u NDH u Zagrebu i otiπao na ratom zahvaÊeno podruËje (zajed-
no s isto tako znamenitim hrvatskim knjiæevnikom Ivanom Goranom KovaËiÊem,
koga su, meutim, uhvatili i ubili srpski Ëetnici).
I joπ neπto, kapitalno vaæno: zahvaljujuÊi samo i tek NOP-u, prvi put u povi-
jesti hrvatskoga naroda opÊenito u otporu okupatoru sjedinjeni su s onom
Hrvatskom - koja se opÊenito od “vijeka nacija”, od XIX. st. smatra maticom
Hrvatskom - pojedini njezini, stoljeÊima otueni dijelovi, izrazito hrvatski; to su,
npr., Istra, grad Zadar (nisu bili ni spomenuti 1941. god. u Rimskim ugovorima
izmeu faπistiËke Italije i NDH, kojim su Rimu potvrena i druga veÊ okupirana
hrvatska podruËja).
VodeÊa uloga u tome NOR-u i NOP-u pripala je u Hrvatskoj KPH, sa snaæ-
nim, uglednim i sposobnim liËnostima, listom Hrvatima. Do 1944. god. NOR u
Hrvatskoj i NOP opÊenito postao je najrazvijeniji i najsnaæniji na jugoslaven-
skome prostoru. No, u toj godini viπe se poËela osjeÊati sve silovitija staljinistiËka
opcija u KPJ, pa tako i u KPH, do tada uglavnom slaba i manje primjetna.
Sve su to Ëinjenice, a odavno su poznate preko objavljenih vrela ili neo-
bjavljenih izvora, no svima lako dostupnih, te preko sadræaja brojne literature na
hrvatskome i na stranim jezicima. Ipak, Ëini se da mnogima u Hrvatskoj neke
Ëinjenice (Ëak i najobiËnije) nisu poznate, pa zbog neupuÊenih Ëitatelja i ovoga
Ëlanka - pretpostavljam manjega broja - i kasnije Êu joπ govoriti o sadræaju ove
toËke, u viπe navrata ju pojaπnjavajuÊi i dopunjujuÊi.
3.
Svi smo mi, pristalice ili protivnici NDH i NOR-a, desetljeÊima navikavani
na postojanje dva veoma polarizirana, meusobno oπtro suprotstavljena stajaliπta,
potkrijepljena brojnom literaturom na jednoj i drugoj protivniËkoj strani o temama
Bleiburg i Kriæni put. Zanimljivo je pri tome da - iako postoji pravo obilje vrela,
Ëiji su dijelovi Ëak i objavljeni, a drugi su lako dostupni, najËeπÊe se zbivanja inter-
pretiraju s dubokim optereÊenjem ideologija; dakle, iznose se zapravo politiËka
stajaliπta interpretatora, a ne - u prvome redu - provjerene znanstvene i struËne
Ëinjenice, pa tako i znanstveno interpretirana s povijesnoga, pravnoga, nacio-
nalnoga - rodoljubnoga i domoljubnog te drugoga stajaliπta. Osim toga, na obje
strane, napose u ustaπkoj i u dijelu druge hrvatske poratne, emigrantske strane,
radije se koriste memoarski radovi. No, iako su i ovi materijali graa u pomoÊnim
povijesnim znanostima, ipak su izvori drugoga reda, ali, dakako, mogu se koristi-
ti, osobito ukoliko nema primarnih vrela. A nas suhoparne historiografe, i k tome
joπ pripadnike “©kole Jaroslava ©idaka”, u naËelu rijetko se s paænjom sluπa na
ionako slabo posjeÊenima znanstvenim i struËnim skupovima, a joπ manje Ëita u
zbornicima i Ëasopisima koji su i uobiËajeno male tiraæe, pa sam bio zahvalan ini-
cijatorima spomenutoga savjetovanja na Ëasti, ali i na hrabrosti, πto su upravo
mene odabrali za predsjednika Organizacijskog odbora i za uvodniËara na prvome
antifaπistiËkom znanstveno - struËnome skupu u Hrvatskoj o tom pitanju, iako su
znali da se neÊu povinovati niti jednoj politiËkoj opciji. Naravno, nije doπla ni u
pitanje puna znanstvena i struËna sloboda izlaganja i uvodniËara i ostalih
priopÊitelja, veÊ afirmiranih u znanosti i struci. No, time su pozvali i dali povje-
renje i krËkome bodulu koji ima “osobitu prednost” pred svima hrvatskim i drugim
istraæivaËima: niti jedan trenutak nije bio podanik NDH i njezina poglavnika dr.
Ante PaveliÊa, veÊ - od 1941. do 1943. godine - podanik je Njegova Carskog i erisches Gebilde der KPJ. Nach der
Kraljevskoga VeliËanstva Vittoria Emanuela III., vladara Savojske Imperije: Rückkehr eines Teils dieser Emigra-
Etiopije, Libije, Italije, Albanije, Crne Gore, dijelova Hrvatske itd.; a od 1943. do tion wurde ihre Sichtweise in der
1945. god. autor ove radnje podanik je Führera VelikonjemaËkog TreÊega Reicha, Republik Kroatien dominant, obgleich
Adolfa Hitlera. Obojica su - uz Benita Mussolinija, faπistiËkoga ducea Kr. Italije in der Verfassung festgeschrieben
i Talijanske Socijalne Republike (tzv. Republike Salo) - bili dobri, dugogodiπnji worden war, sie sei der Nach-
folgestaat des Föderalen Kroatiens.
PaveliÊevi zaπtitnici, mentori i πefovi.
Als Verbrechen werden die tragischen
Ovo nije πala, pa makar bila i veoma gorkoga sadræaja, jer odmah treba pod- Ereignisse im Jahre 1945 besonders
crtati rijeËi Bleiburg i Kriæni put. Naime, te rijeËi nisu samo simbol veÊ se tu radi o hervorgehoben. In den letzten Tagen
kraju jednoga zloËinaËkoga sustava, ali zaista se radi i o tragediji, te o zloËinu u ratu des Zweiten Weltkrieges zog die
i miru, pa ga stradalnici Kriænoga puta kadikad s pravom nazivaju i Marπ smrti. Staatsführung NDH einen Teil der
Govor nije ovdje, meutim, o tome kako je povijesno-tehniËki uËinjena ta Streitkräfte und der Zivilbevölkerung
tragedija, niti o njezinu pravno-povijesnome aspektu, iako su i to veoma vaæne mit sich und versuchte, in den antifa-
stvari, ali nisu ni u drugim sluËajevima u prvome planu povjesniËarevih zanima- schistsichen Westen zu fliehen: dieser
nja; a osim toga, autor nije pravnik. Ovdje je govor o povijesnome kontekstu tih weigert sich, sie aufzunehmen. Der
povijesnih dogaanja te o tome - zaπto je doπlo do tragedije i tko je u povijesti engeren Führung der NDH gelingt es
povijesno odgovoran za nju. Dakako, da ostane napose i velikom poukom iduÊim trotzdem sich abzusetzten, die An-
naraπtajima, naπim nasljednicima, jednostavno: u tom smislu ne smijete ponavljati deren überlässt sie ihrem Schicksal.
Ein Teil der Führung und der Zivil-
povijest! Osim, toga, do sada pa i danas daju se kontradiktorni odgovori, iako pos-
organe der siegreichen Armee bre-
toje vrela, te izazivaju i neposredno podstiËu dvije suprotstavljene tenzije i to chen den Widerstand rasch und sogar
veoma oπtro. auf brutale Weise, unter Missachtung
4. von Rechtsvorschriften und anderer
Gepflogenheiten, ja auch den Befehlen
Sve arhivalije, hrvatske i strane, govore da je u veoma velikoj brzini, u trav- ihrer Spitze und Josip Broz Titos selbst,
nju 1941. god. velikonjemaËki TreÊi Reich formirao Nezavisnu Dræavu Hrvatsku des Oberbefehlhabers und politischen
od dijela Hrvatske, Bosne, Hercegovine i Srbije, kako bi - doslovce - odmah nakon Führers. In der Emigration wurde ein
svoga veoma uspjeπnog i brzog razbijanja Kr. Jugoslavije ustanovio mir na njezi- Kult der nur Unschuldigen, der Märty-
nom teritoriju; doduπe, to brzo razbijanje KaraoreviÊeve monarhije bilo je i za rer geschaffen, bzw. der Kult des Ver-
oËekivati kad se ima na umu njezina apsolutna politiËka i gospodarska, a time i brechens und des “Verbrechens” sei-
vojna marginalnost. Dakle, do toga brzoga razbijanja te rascjepkavanja dræave tens der Strukturen des siegreichen
doπlo je bez vojne, politiËke i gospodarske potrebe, jer u prvome, drugome i Jugoslawiens, ja auch Kroatiens in
treÊemu sluËaju ta je dræava opÊenito bila veoma slabaπna i marginalne vrijednosti. den letzten Tagen des Zweiten Welt-
krieges und im Nachkrieg, was als die
Do njezina brzoga razbijanja doπlo je, meutim, samo zato, jer to je osobno htio
Begriffe “Bleiburg” (Österreich),
Führer; naime, on se veoma “naljutio”, u skladu sa svojom duπevnom boleπÊu “Kreuzweg” und “Todesmärsche”
zbog nasilne promjene kraljevske vlade u Beogradu, a time i zbog poniπtenja (Jugoslawien ebenso wie Kroatien)
ugovora Berlin-Beograd, u Ëijem je sklapanju i osobno sudjelovao. Zbog te sujete bekannt wurde. Die Frage bezüglich
bolesnika koji je apsolutni gospodar Reicha, veliki njemaËki antistrateπki i anti- dieser Zweifel heute, auch der Ver-
taktiËki planovi naglo su morali biti prekinuti, a usporene i konkretne, veoma duge brechen und “Verbrechen” der Sieger
pripreme za tada zaista bitnu akciju Reicha, za njegovo proπirenje rata sada na von 1945, beantwortet der Autor auf
drugu stranu Europe, ovaj put na Istok, na SSSR. Stoga je preplaπeni i unezvjereni der Grundlage der Einsicht in die
vojni vrh Reicha nastojao brzo udovoljiti bolesnomu, osvetoljubivome i moÊnome Quellen und die reichhaltige Litera-
Hitleru, ali i ostati pri svojim namjerama, i to tako da u razbijenoj Jugoslaviji - tur, von der er (nur) die Auswahl von
doslovce - odmah uspostavi mir kako bi vojsku vratio mirnome hodu na putu 346 konsultierten Büchern und
prema bitnome cilju, prema osvajanju SSSR-a. (Nije se uspjelo, jer se ipak zaka- Sammelbänden anführt.
snilo zbog rata protiv Kr. Jugoslavije). ■
U toj trci i velikoj stisci s vremenom, njemaËkom okupatoru nije uspjelo dr. PETAR STR»I∆, accademico
Vladka MaËeka, stvarnoga lidera u dotadaπnjoj Banovini Hrvatskoj (jedinoj goto- membro di HAZU,
consigliere scientifico e archivista direttore
vo etnoautonomnoj pokrajini u Kr. Jugoslaviji, od 1939. do 1941. godine) i jedno- dell’ Archivio di HAZU a riposo
ga od vodeÊih politiËara opÊenito u Kraljevini Jugoslaviji, dobiti za Ëelnika Zagabria, Repubblica di Croazia
njemaËke kvislinπke dræave u Hrvatskoj, koja bi odræavala mir u korist Berlina.
Naime, dr. MaËek bio je antifaπist i vjerovao je u pobjedu demokratskoga Zapada. PERCHÈ (OGGI) SORGONO
I DUBBI INTORNO A
U straπnoj hitnji, u ta svega Ëetiri dana (!), netko se u Reichu sjetio da u njih pos- BLEIBURG E KRIÆNI PUT
toji njemaËka grupa “nekih” ustaπa. No, ne htijuÊi sukob ni meu tri postojeÊe (Con una scelta ristretta di
ustaπke skupine, u æelji da se i one sloæno brinu o miru, Berlin je naredio: NDH 346 libri e raccolte di saggi)
proglasiti 10. travnja u ime formalnoga πefa osnovne tri skupine ustaπa, koje su Comunicazione preliminare
uglavnom boravile u NjemaËkoj, Italiji i Maarskoj. Bio je to dr. Ante PaveliÊ,
πtiÊenik Rima. Parole chiavi: Stato Indipendente di Cro-
azia, nazifascista, DF/FNR Jugoslavija,
Dr. A. PaveliÊ bio je odvjetnik koji je u 20-im godinama bio slabo poznati NR Hrvatska, Bleiburg, Kriæni put, 1945,
politiËar u Kr. Jugoslaviji i poslanik u kraljevskome KaraoreviÊevu velikosrp- dubbi d’oggi, criminali, innocenti, cri-
skom parlamentu u Beogradu. S nekoliko pristalica 1929. god. osnovao je mine di guerra, crimine di dopoguerra

13
Riassunto
In una parte di Croazia e di Bosnia-
Erzegovina, il Berlin nazista, dopo
aver occupato e spezzato il Regno di
Jugoslavia, nel aprile del 1941 ha
fatto proclamare dagli ustascia lo
Stato Indipendente di Croazia (NDH);
invece la Roma fascista ha condotto al
potere il suo governo. Lo Stato
indipendente di Croazia si trova sotto
controllo degli occupatori e segue la
loro politica, anche quella dello ster-
minio degli Ebrei e dei Romi.
Nel fratempo, il Movimento antifas-
cista di liberazione popolare (NOP)
in una guerra di liberazione popolare
contro gli occupatori e contro i quis-
ling (NOR), sotto la guida del Partito
comunista di Croazia (KPH), trovan-
dosi nell'ambito del Partito comu-
nista di Jugoslavia (KPJ), costituisce
la Croazia Federale sull'intero terri-
torio di Croazia, nell’ambito della
Repubblica Democrata Federativa di
Jugoslavia, membro della vittoriosa
coalizione mondiale antifascista.
Nella Seconda guerra mondiale, e
fino alla dissoluzione della Repub-
blica Socialista Federativa di Jugo-
slavia nel 1990/91, nella Croazia
Federale lo Stato Indipendente di
Croazia è considerato una creazione
nazifascista scellerata con pratiche
genocide e similari. Per lo Stato Indi-
pendente di Croazia e la sua emigra-
zione postbellica, la Croazia Fede-
rale è una crazione scellerata del
Partito comunista di Jugoslavia. Do-
po il rimpatrio di una parte di questa
emigrazione, il suo punto di vista
diventa dominante nella Repubblica
di Croazia, sebbene, secondo la Co-
stituzione, la Repubblica di Croazia
succeda la Croazia Federale. Si fa-
nno risaltare i crimini degli avveni-
menti tragici del 1945. Negli ultimi
giorni della Seconda guerra mondi-
ale, il governo dello Stato Indipen-
dente di Croazia trae con sè una parte
dell’esercito e dei civili cercando di
fuggire all’occidente antifascista, ma
quello si rifiuta di riceverli. Invece, il
vertice ristretto dello Stato Indipen-
dente di Croazia riesce pure a tras-
ferirsi, lasciando gli altri al loro des-
tino. Una parte dell'esercito vitto-
rioso e dei corpi civili accelerata-
mente rompe la resistenza, anche in
modo brutale, contrariamente alle
norme della legge e ad altre usanze,
agli ordini delle loro autorità, dello
stesso J. Broz Tito, commandante in
capo e dirigente politico.
Nell’emigrazione è creato un culto
degli innocenti e dei martiri, cioè è
14
velikohrvatsku nacionalistiËku organizaciju ustaπa, prebjegao u inozemstvo i 30-
ih godina - sa svojim dijelom ustaπa - æivio u faπistiËkoj Savojskoj Imperiji, te bio
njezin dugogodiπnji πtiÊenik i materijalno uzdræavan od nje; dakako, prihvatio je
nacifaπistiËku ideologiju i praksu, te u cjelini djelovao u dræavnome interesu
nacistiËkog Berlina i faπistiËkog Rima. Ustaπe su, meutim, postale poznatiji tek
kad su u sluæbi nacistiËkoga III. Reicha 1934. god. sudjelovali u ubojstvu Louisa
Barthoua, ministra vanjskih poslova Francuske, a usput takoer u Marseillesu, i
jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. KaraoreviÊa; ali to im ipak nije pomoglo
u omasovljenju pokreta ni u inozemstvu, ni u domovini, iako je ubijeni diktator-
ski nastrojeni velikosrpski monarh zaista bio omraæen u svojoj Kraljevini.
U bojazni, meutim, da Berlin ipak promijeni miπljenje u korist svoje
skupine ustaπa, a nespreman za rat, Rim je preko Rijeke i Gorskoga kotara na brzi-
nu svoga PaveliÊa otpremio u Zagreb, joπ istoga travnja 1941. godine. Prethodno
u Italiji, pa u Karlovcu pred sâm ulazak u Zagreb, Rim je dobio od dr. PaveliÊa
jasnu potvrdu njegovih obeÊanja datih u meuraÊu, kad joπ ne samo πto PaveliÊ
nije bio ustaπa, nego nije bilo niti ustaπkoga pokreta uopÊe.
Naime, tada, 1927. godine, dr. PaveliÊ je u faπistiËkom Rimu vladajuÊim
faπistima Savojske Imperije obeÊao - ako ga Italija dovede na vlast barem u dijelu
Hrvatske, onda Êe ona biti pod protektoratom Kr. Italije; a preostali dio Hrvatske
sasvim Êe prepustiti Italiji. Sada, kao poglavnik NDH, dr. PaveliÊ je Rimskim
ugovorima u svibnju 1941. god. i pravno, pa i “dræavnopravno” samo korektno
realizirao ono πto je obeÊao u istome Rimu 1927. godine, odrekavπi se, na primjer,
Ëak i konaËne kolijevke/domovine hrvatskoga naroda, Primorske Hrvatske, Ëak i
mjesta nastanka prvoga krsnog lista svih Hrvata napisanoga na hrvatskom jeziku
i na hrvatskom pismu (glagoljicom) - benediktinske BaπÊanske ploËe, kao i kom-
pletne izvorne, jedinstvene hrvatske glagoljaπke baπtine, grobova svih hrvatskih
vladara - itd. Neprijeporno hrvatska Istra i grad Zadar, na primjer, od 1918. god.
u rukama Rima, nisu 1927. i 1941. god. Ëak ni spomenuti u tim obeÊanjima dr.
PaveliÊa. Usprkos svemu tome, NDH su kao dræavu, priznale samo dræave oku-
pljene u nacifaπistiËkoj Osovini i njezine malobrojne saveznice.
Ustaπe su u svojoj NDH odmah krenuli s provoenjem veÊ tridesetih godina
usvojenih nacifaπistiËkih rasnih naËela, pa i onoga o fiziËkome istrjebljenju
Æidova i Roma. No, Zagreb je krenuo i korak dalje, u oruæane pohode protiv Srba
u Hrvatskoj, i to kao naroda jer da je u cjelini bio nositelj KaraoreviÊeve
meuratne represije protiv Hrvata takoer kao naroda. No, za razliku od istre-
bljenja “neËistih”, tj. Æidova i Roma, taj rat protiv hrvatskih Srba nije bio u planu
Reicha, jer ovaj je traæio samo mir u Hrvatskoj, kako veÊ rekoh, zbog priprema za
kretanje u rat protiv za Reich daleko vaænijega SSSR-a. Utoliko viπe πto je veÊ
stvorena nediÊevska nacistiËko-njemaËka kvislinπka Srbija koja je veoma korekt-
no i dobrohotno, na primjer, na prostoru bivπe Kr. Jugoslavije prva istrijebila goto-
vo sve svoje Æidove, a od ranije - za razliku od Hrvatske - neposredno u njoj po-
stoji i snaænija faπistiËka skupina - ljotiÊevci. A veÊ je bilo i drugih srpskih kvis-
linga - mihailoviÊevskih i drugih Ëetnika koji su veoma aktivno suraivali s oku-
patorima. NDH je, dakako, korektno nastojala ispraviti greπku, sluπajuÊi Reich, pa
je osnovala Ëak i svoju Pravoslavnu crkvu, ali - bilo je veÊ kasno. Uostalom, bilo
je sve samo formalno, jer je s ubijanjem Srba nastavljeno do kraja rata.
No, veoma ljutiti Berlin i Rim na ustaπe, koji nisu bili u stanju odræati ni mi-
nimalni mir, rekoh, primorani su sada sami intervenirati, pa su NDH podijelili u
dvije svoje cjeline, te u nekoliko okupacijskih podruËja. Primorani su zapoËeti
slati u njih sve veÊi broj svojih vojnika, veoma dragocjenih zbog potreba drugih,
tada daleko vaænijih frontova u Evropi, i na istoku i na zapadu.
Zaπto sve to? No, time sam veÊ zaπao u sljedeÊu toËku, na koju sam se poz-
vao u prvoj.
5.
U meuvremenu, naime, spomenuh, mjestimiËno su novostvorenoj NDH i
okupatorima pruæeni otpori te su izbili i oruæani ustanci πirom razbijene Kr.
Jugoslavije; ovi su se, pak, slili u NOR jedino pod vodstvom vjeπte i dobro orga-
nizirane KPJ, iako je imala mali broj Ëlanova, no s programom koji je bio veoma
privlaËan pa je i prihvaÊen.
 Dogodilo se to, meutim, na opÊe iznenaenje svih okupatora i njihovih creato un culto dei crimini e dei “cri-
kvislinga, jer se Monarhija zaista brzo i totalno raspala, a njezino vodstvo pobje- mini” delle strutture della vittoriosa
glo u inozemstvo pa nikakav otpor ni od koga nije oËekivan. U Srbiji i Crnoj Gori, Jugoslavia, anche della Croazia negli
meutim, πiroki je otpor uskoro i brzo slomljen, ali ne i u Sloveniji te - napose - u ultimi giorni della Seconda guerra
Hrvatskoj. ©toviπe, ovdje se postupno, ali tako sustavno organizirano razvijao taj mondiale e nel dopoguerra, conos-
otpor, da je uskoro Ëak i vojno postao najjaËi na cijelome jugoslavenskom pros- ciuti sotto le nozioni del “Bleiburg”
(Austria), del “Calvario” (Kriûni
toru (samo donekle joπ i u Sloveniji). Okupatori su primorani slati sve brojnije
put) e delle “Marce della morte” (Ju-
jedinice, rekoh, toliko im potrebne na drugima, za njih znatno vaænijim frontovi- goslavija, Croazia). A queste doman-
ma u Evropi, napose u SSSR-u gdje nije ostvaren pobjedonosni cilj, a ni Velika de sui dubbi oggi legati ai crimini ed
Britanija se nije predavala. ©toviπe, NOR postaje treÊi, samostalni front u Evropi, ai “crimini” dei vincitori nel 1945,
uz angloameriËki na Zapadu i sovjetski na Istoku. l’autore risponde in base agli accer-
NDH tako, u naËelu, veÊ na prijelazu iz 1941. u 1942. god. za okupatore tamenti sulle fonti e sulla numerosa
postaje marginalna tvorevina i sasvim beznaËajni pripadnik joπ uvijek snaæne i letteratura, della quale adduce una
silovite Osovine. NDH se od poËetka ne uspijeva stabilizirati, te joj takav mino- scelta di (solamente) 346 libri e rac-
ran poloæaj ostaje do kraja rata. Ne pomaæe niti sve brojniji prelazak Ëetnika i colte di saggi utilizzati.
drugih profaπistiËkih srpskih skupina na stranu okupatora, pa i onih na hrvatskim
■
prostorima. Doduπe, bilo je i onih skupina koje su joπ uvijek, barem formalno, u
neupuÊenome zapadnom svijetu smatrane vojskom izbjegliËke jugoslavenske
kraljevske vlade, zaraÊene i dalje s Osovinom, te se pogreπno smatralo da i Ëetni- Uæi izbor knjiga i zbornika
ci ratuju s Osovinom. Ovdje se daje popis samo dijela iz zbir-
No, isto tako bili su iznenaeni i podsticatelji koji su odmah postali i voditelji ke knjiga i zbornika bez Ëijih se sadræa-
ja - o neposrednim uzrocima, razvoju i
pa i organizatori te oruæane borbe ustanika. Naime, oni su zapravo jedini i pozvali
posljedicama - ne moæe shvatiti Blei-
Hrvate i druge na ustanak. A u Hrvatskoj, kao πto je poznato, pozivatelj na otpor burg. Sadræaji su koriπteni pri izradi
je bila samo KPH, u okviru KPJ, formirana tek 1937. godine, ali iako ilegalna i ovoga Ëlanka; ne navode se i naslovi
malobrojna, do 1941. ipak je postala dobro organizirana cjelina. Isto tako, veliko znatnoga broja pregledanih i objavlje-
je bilo iznenaenje gotovo za sve kad se otkrilo da je na Ëelu KPJ nepobitno Hrvat nih rasprava i Ëlanaka u Hrvatskoj i
izvan nje, kao ni signature fondova i
Josip Broz, i k tome joπ iz Hrvatskoga zagorja; upravo je on s velikim uspjehom
zbirki grae u Hrvatskome dræavnom
reorganizirao KPJ, osnovao i KPH pretvorivπi ju u veoma mobilnu snagu. arhivu u Zagrebu i drugdje u Hrvatskoj
Niπta nije pomogla propaganda NDH da su i on i njegova KPJ, znaËi i KPH, i izvan nje, gdje je takoer uËinjen uvid.
zapravo boljπeviËka i staljinistiËka, dakle, totalitaristiËka, diktatorska i krvava, u Naime, ovo nije zakljuËni iskaz, veÊ
sluæbi KomunistiËke internacionale (Kominterna), sa sjediπtem u Staljinovoj prethodno priopÊenje.
Moskvi, dakle, da je i KPJ u sluæbi SSSR-a, da nije ni hrvatska ni slobodarska, kao
1. Akmadæa Miroslav, KatoliËka crkva
πto je ustaπka opcija. Jer, spomenuh da je Ëak i jedan Vladimir Nazor iz materi- u Hrvatskoj i komunistiËki reæim,
jalne i druge sigurnosti u Zagrebu otiπao u NOP, i to direktno na bojiπte. I joπ jedan 1945.-1966., Zagreb, 2004.
primjer. U kolovozu 1943. god. u Istri, u nepobitno apsolutno hrvatskoj zemlji, 2. Anderson Sean, Sloan Stephen,
bilo je svega nekoliko Ëlanova KPH. Ali, nakon kapitulacije post-faπistiËke Kr. Historical dictionary of terorism,
London, 1995.
Italije u rujnu te 1943, koja je Istru dræala od 1918. godine, u samoj Istri javilo se
3. AndriÊ Adolf, Osvetnici Bleiburga -
u NOV i PO Hrvatske Ëak oko 12 tisuÊa muπkaraca, od kojih su se gotovo svi tek priruËnik za voenje hrvatske geri-
vratili iz prisilnog boravka u vojnim tzv. specijalnim bataljonima Kr. Italije pod le, 2. izd., 1974.
prismotrom, i to na Apeninskome poluotoku i na drugim okupiranim prostorima. 4. AntifaπistiËki Narodnooslobodila-
A mirno su ti Hrvati - Istrani mogli priËekati angloameriËke desantne jedinice na Ëki rat u Jugoslaviji i suvremenost.
Zbornik saopπtenja i diskusije sa
Apeninski poluotok i pasivizirati se u slobodi u stranome svijetu, te tako Ëekati
istoimenog okruglog stola, Beo-
slobodu i zaviËaja. grad, 26-28. novembar 2003, Beo-
Zaπto sve to istiËem? Kad je propala promidæba NDH - da je samo i upravo grad, 2004.
ona konaËno ostvarenje tisuÊgodiπnjega sna Hrvata o samostalnoj i suverenoj 5. Antisemitizam, holokaust, antifaπi-
hrvatskoj dræavi, a dodatno u redovima poslijeratne emigracije njezinih vladajuÊih zam, Zagreb, 1996.
6. AniÊ Nikola, NjemaËka vojska u Hr-
struktura i, na kraju, nakon 1990. godine dijelu politiËara Republike Hrvatske - da
vatskoj u Drugom svjetskom ratu
je NOR samo boljπeviËki rat, mijenja se odnos prema NOR-u. Pa se nedavno, na (1941.-1945.), Zagreb, 2002.
toj strani u Republici Hrvatskoj, poËelo tvrditi suprotno, tj. da je NOR ipak zaista 7. AniÊ Nikola, Narodnooslobodila-
antifaπistiËka, dakle, slobodarska borba, ali da je KPJ nju zloupotrijebio na πtetu Ëka vojska Hrvatske 1941.-1945,
hrvatskoga naroda. Dakle, antifaπizam u Hrvatskoj dobra je povijesna sastavnica, Zagreb, 2005.
8. Ante PaveliÊ, 100 godina, Zagreb,
ali KPH, odnosno KPJ nije antifaπistiËka, veÊ zlikovaËka skupina u povijesti
1999.
hrvatskoga naroda. ©toviπe, poËelo se svim postojeÊim, i k tome joπ brojnim vre- 9. Arhivski fondovi i zbirke u arhivima
lima usuprot tvrditi da je Ëak antifaπistiËka bila i - NDH(!). Tih 90-ih godina i arhivskim odjelima u SFRJ. SR
uniπteno je i nekoliko tisuÊa spomenika podignutih u Ëast pobjede nad okupatori- Hrvatska, Beograd, 1984.
ma i kvislinzima. Iz svega toga, pak, proizlazi odgovor i na sljedeÊe pitanje. 10. BakoviÊ Anto, Stradanje crkve u
Hrvata u Drugom svjetskom ratu,
6. Zagreb, 1994.
11. BakoviÊ Anto, SveÊenici ærtve rata i
U Republici Hrvatskoj i preostaloj emigraciji, konaËno, privræenici NDH poraÊa 1941.-1945. i dalje, Zagreb,
poËinju prihvaÊati kao Ëinjenicu i represivni karakter te ustaπke, tj. kvislinπke NDH; 1944.

15
12. Balen ©ime, PaveliÊ, Zagreb, 1952.
13. Barker Elisabeth, Britanska politika
na Balkanu u II. svjetskom ratu,
Zagreb, 1978.
14. Basta Milan, Agonija i slom Nezavi-
sne Dræave Hrvatske, Beograd, 1971.
15. Basta Milan, Rat je zavrπio sedam
dana kasnije, Zagreb, 1971, 1976,
1982., Beograd, 1986.
16. Basta Milan, Rat posle rata. Paveli-
Êevi generali se predaju, Zagreb,
1963.
17. Beljo Ante, Jugoslavija, genocid.
Dokumentarna analiza / Yugosla-
via, Genocide. A Documented Ana-
lysis, Sudbury, Ontario, 1985.
18. Beljo Ante, Yu-genocid. Bleiburg.
Kriæni put, Udba, Zagreb-Toronto,
1990.
19. Benigar Aleksa, Alojzije Stepinac,
hrvatski kardinal, 2. dop. izd., Za-
greb, 1993.
20. BenkoviÊ Theodor, The Tragedy of
a Nation, Chicago, 1947.
21. Bernadac Charles, Zaboravljeni ho-
lokaust, Zagreb, 1980.
22. Bethell Nicholas, The Last Secret.
Forcible Repatriation to Russia
1944.-7, London, 1974.
23. Biber Duπan, Mednarodni poloæaj
Jugoslavije v zadnjem letu vojne.
Osvoboditev Slovenije, Ljubljana,
1977.
24. Biber Duπan, Tito-Churchill strogo
tajno, Beograd - Zagreb, 1981
25. Bibliografija izdana u Narodnooslo-
bodilaËkom ratu 1941.-1945, Beo-
grad, 1964.
26. BilandæiÊ Duπan, Hrvatska moder-
na povijest, Zagreb, 1999.
27. Bleiburg, Otvoreni dossier, 2. izd.,
Zagreb, 1990.
28. Bleiburg, Uzroci i posljedice. Spo-
men-zbornik Ëetrdesete godiπnjice
tragedije. München-Barcelona, 1988,
Zagreb, 1993.
29. Bleiburg i Kriæni putovi, Zagreb,
1996.
30. Bleiburg, Memento, Zagreb, 2005.
31. Bleiburg 1945.-1995. Meunarodni
znanstveni skup 12.-13. V. 1995.,
Zbornik radova. Zagreb, 1995.
32. Boban Ljubo, Hrvatska u arhivima
izbjegliËke vlade 1941.-1945, Za-
greb, 1985.
33. Bogdan Ivo, La Tragedia de Blei-
burg, Buenos Aires, 1963.
34. BoπkoviÊ Milo, Nastanak, organi-
zacija i delovanje antijugoslavenske
faπistiËke emigracije, Zagreb, Novi
Sad,1985.
35. BoæiËeviÊ SreÊko, Jame (kao) grob-
nice, Zagreb, 1991.
36. BracanoviÊ Dolores, S poglavnikom
u povlaËenju, Buenos Aires, 1960.
37. BrajoviÊ S. Petar, KonaËno oslo-
boenje, Zagreb, 1983.
38. Branica Vinko, Slavica Nikola, Pre-
gled πtabova, jedinica i ustanova
NOV i PO Hrvatske, 1-2, Beograd,
1970.
16
kao zlu prihvaÊa se i u temelje NDH ugraenu politiku istrebljivanja Æidova i
Cigana, donekle i Srba, pa i zloËine prema drugima, dakle, i prema Hrvatima. Jer,
ipak se viπe nisu mogla mimoiÊi opÊepoznata domaÊa i strana vrela, kao i na stotine
tisuÊa æivih sudionika NOR-a u Hrvatskoj. A napose, npr., opÊepoznatu Ëinjenicu
da se u redovima borbe za samostalnu Republiku Hrvatsku naπlo veoma mnogo
Ëlanova KPH/SKH. Pa je Ëak i prvi predsjednik Republike Hrvatske, akademik dr.
Franjo Tuman, bio veoma aktivni sudionik i NOP-a i NOR-a, Ëak visoki oficir
NOV i PO Hrvatske, πtoviπe i general JNA. Usto, dr. Tuman je bio i suosnivaË i
prvi direktor prve srediπnje znanstvene ustanove KPH - Instituta za historiju
radniËkog pokreta Hrvatske u Zagrebu te autor niza knjiga, rasprava i Ëlanaka, uz
ostalo, i o NOR-u Hrvatske; pa je i na temelju toga postao Ëlan Vojnoistorijskog
instituta JNA u Beogradu, zatim profesor na zagrebaËkom Fakultetu politiËkih
znanosti veÊ u doba SRH te, konaËno, u doba kada je bio predsjednik Republike
Hrvatske - i akademik, redoviti Ëlan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Nije se viπe moglo mimoiÊi niti svima opÊe poznata Ëinjenica da su u najpo-
znatijem konclogoru smrti NDH, u kompleksu Jasenovac bili zatoËeni, Ëak i dr.
Vladko MaËek, te akademici, sveuËiliπni profesori i drugi znameniti i zasluæni
hrvatski intelektualci, kao, npr., dr. Josip BadaliÊ, dr. Antun Barac, dr. Mirko
DeanoviÊ, dr. Natko KatiËiÊ, dr. Marko KostrenËiÊ, dr. Grga Novak, dr. Franjo
TuËan i drugi, nepobitno nacionalno svjesni Hrvati, i to bez ikakve veze s KPH i
bilo kojom drugom komunistiËkom partijom; πtoviπe, da su bili zatoËeni u tome lo-
goru Ëak i slovenski katoliËki sveÊenici. Nije se mogla mimoiÊi Ëinjenica da je, po-
navljam namjerno, pjesnik opÊenacionalne hrvatske znamenitosti i zasluga, Ivan
Goran KovaËiÊ napustio ustaπki Zagreb, otiπao u aktivne redove NOP-a na slobodni
njegov teritorij, te da je ubijen od Ëetnika, a knjiæevnik iznimne vrijednosti i ugle-
da, Vladimir Nazor takoer je napustio Zagreb, metropolu NDH i povlaπteni status
i sigurnost u ratu te radije odabrao odlazak i aktivan rad u NOR-u. Nije se moglo
mimoiÊi ni znanje o tome da je Ëak i potonji rimokatoliËki nadbiskup i metropoli-
ta msgr. Josip PavliπiÊ bio aktivni sudionik NOP-a, da je to isto bio Ëak i voditelj
kultne crkve Sv. Marka na zagrebaËkome Gornjem gradu, msgr. Svetozar Rittig -
itd., itd.
Ustaπki zloËini u NDH, meutim, sada se, u razdoblju stvaranja i izrastanja
Republike Hrvatske, u njoj poËinju stavljati u ravninu s “komunistiËkim” zloËinima,
tj. sa zloËinima poËinjenima od strane Ëlanova KPH i ostale KPJ. I to sa zloËinima
koje da je planirano provodila KPJ, ali, ipak neπto manje KPH, da su to bili
jugoslavenski, pa i srpski, no zanimljiva je nova tvrdnja, ne i hrvatski zloËini.
Za to se potvrdu naπlo i u naπim danima, jer je upravo nedavno (god. 2005.),
na temelju ultradesniËarskog prijedloga i meunarodno tijelo Europske unije
osudilo komunistiËke, ali ne i nacifaπistiËke zloËine, rekavπi pritom, kad se u svi-
jetu pojavilo javno Ëuenje, jer da je Europska unija veÊ odavno sluæbeno ipak
antifaπistiËka organizacija, te da se radi samo o “daktilografskom problemu”. No,
taj “tipkajuÊi problem” nije rijeπen ni do danas, pa joπ uvijek nema u EU formalne
osude nacifaπistiËkih zloËina.
OpÊenito se pri tome, meutim, ne zna ili se ne æeli znati u nas, u Hrvatskoj,
pa eto, i u dijelu vrha Evropske unije, da je komunizam jedno, pripadnost nekoj
komunistiËkoj stranci drugo, a komunistiËki zloËini da su treÊa stvar. Utoliko viπe
πto su, primjerice, strani filozofi, pa i hrvatski, odavno rekli da, zapravo, nikakvog
komunizma nikad nigdje na svijetu nije bilo, jer je to, zapravo, gotovo ranokrπ-
Êanska Kristova opcija; no ni ova takoer nikad nije zaæivjela, Ëak ni u samome
krπÊanstvu, pa u njemu je nema ni danas. Jer, sasvim je jasno da, primjerice,
staljinizam, dræavni i druπtveni sistem i sustav, u kojem je pobijeno na desetke
milijuna ljudi, pa Ëak i u vlastitome SSSR-u, ili polpotizam, koji je ubio polovicu
svoga kambodæansko-kampuÊijskog naroda, nikakve veze nemaju s komuniz-
mom, ni s bilo kojom normalnom politikom niti s dræavnim ni druπtvenim susta-
vom uopÊe. ©toviπe, ti zloËini ih u potpunosti izjednaËuju s istovjetnim naci-
stiËkim i faπistiËkim zloËinima. I time dolazimo do Bleiburga i Kriænog puta.
7.
U 1944. godini veoma je oËito bilo da svjetska antiosovinska koalicija ide
brzim koracima prema svojoj konaËnoj pobjedi. Stoga se u dijelu pobjedniËke
KPJ, pa tako i njezinoj KPH, javlja staljinistiËka euforijska opcija pobjednika, 39. Broz Josip Tito, Izgradnja nove
kojoj - kao i pobjedniËkom staljinizmu dvadesetih godina u SSSR-u - viπe nisu Jugoslavije, II, 1, Beograd, 1948.
potrebni “suputnici”. A ti su “suputnici” dotad bili Ëak i bitni suradnici te sudio- 40. Broz Josip Tito, Vojna djela, 1-4,
Beograd, 1983.
nici u samome NOP-u i NOR-u; a to su obrtnici, trgovci, sveÊenici i ostala 41. Broz Josip Tito, Sabrana djela. 14.
inteligencija, opÊenito imuÊniji i drugi pripadnici viπega i srednjega sloja graana, I-28. II 1945, t. 26; 1. III-30. IV
seljaka i radnika. 1945, t. 27; 1. V-6. VI 1945, t. 28,
Ranije su spomenuti kao primjeri samo dvojica sveÊenika KatoliËke crkve, i Beograd, 1988.
to jedan veoma visok, koji je bio aktivan sudionik NOP-a Istre; bio je to potonji 42. Buchhein Hans i dr., Anatomie des
SS-Staates, 1-2, Freiburg, 1965.
rijeËki nadbiskup i metropolit msgr. Josip PavliπiÊ, Istranin. Isto tako, samo kao
43. Budak Mile, Pjesnik i muËenik Hr-
primjer autor daje svoje rodno mjesto Kras na o. Krku, pod okupacijom Kr. Italije: vatske, Spomen zbornik o stotoj go-
prva dva borca NOV i POH bili su sinovi mjesnoga gostioniËara/duÊandæije i diπnjici roenja 1883.-1989, Barce-
kovaËa, najbogatijih ljudi u selu; obojica su poginuli kao vojnici/borci u NOV i lona, Munchen, 1990.
POH. A prvi Mjesni NOO na Kvarnerskim otocima osnovan je takoer u tome 44. BulajiÊ Milan, Ustaπki zloËini geno-
selu, na BoæiÊ 1942, u æupnome uredu, a Ëlan tijela te nove vlasti bio je i mjesni cida i suenje Andriji ArtukoviÊu
1986. godine, 1-4, Beograd, 1988,
æupnik. Sve ËeπÊe u cijeloj Hrvatskoj dolazi do pojava i drastiËnih, smrtonosnih 1989.
obraËuna staljinista s takvim, naravno, iznenaenim antifaπistima u NOR-u, i 45. Bzik Mijo, Ustaπka pobjeda u dani-
Ëlanovima KP i onima izvan Partije kao vodeÊe snage NOP-a. U te obraËune ma ustanka i osloboenja, Zagreb,
skladno se uklopila i, uobiËajena inaËe, osveta iz raznih razloga, naslijeena sto- 1942.
ljeÊima, klasiËna, “obiËna” osobna i obiteljska osveta, ali bilo je osvete i kao 46. Ciano Galeazzo, Taggebûcher
odgovor na sustavne, planirane ustaπke zloËine od 1941. god. dalje, i na one 1943.-1947, Bern, 1946. - Dnevnik
grofa Ciana, Zagreb, 1948. -Diario
izvrπene “ad hoc”, neplanirano. Dio toga u Hrvatskoj i u Italiji osobito je poznat 1937.-1943, Milano, 1990.
pod pojmom “fojba” u Istri, po jamama u kojima - prema netoËnim tvrdnjama s 47. Ciano Galeazzo, Les archives se-
Apeninskoga poluotoka - stradali su samo Talijani, dakako, nevini; no taj zloËin u cretes du comte Ciano 1936.-1942,
Italiji, meutim, stavlja se ipak na duπu samo hrvatskoga, a ne i talijanskog dijela Pariz, 1948. -Tajni arhivi grofa
sudionika NOR-a, kojih je takoer bilo. Ciana ( 1936.-1942), Zagreb, 1952.
StaljinistiËka opcija, meutim, suprotna je politici dijela tadaπnjega vrha 48. Ciliga Ante, Sam kroz Europu u ratu
(1939.-1945), Rim, 1978, Pula, 1998.
KPJ, πto ni danaπnji protivnici NOP-a ne æele znati, iako je to oËita Ëinjenica. Ta, 49. Coceani Bruno, Mussolini, Hitler e
dovoljno je reÊi da i osobno Tito od 1939. do 1944. godine, dakle, pet od πest Tito alle porte orientali d’Italia,
kljuËnih godina II. sv. rata, nije bio u Moskvi, uostalom, kao ni Mao Tze Tung, Bologna, 1947.
znameniti tvorac nove, danaπnje Kine. A u to “srediπte” svjetskoga borbenog pro- 50. Code des prisonniers de Guerre,
letarijata Tito je otiπao tek 1944. god., ali ne viπe kao anonimni sekretar tamo neke Comentaire de la convention du 27
isto tako anonimne KPJ, veÊ kao u svjetskim razmjerima poznati marπal s gotovo juillet 1929 relative au traitement
des prisonniers de guerre, Kopen-
milijun vojnika pod sobom. Uz to, u Moskvu je otiπao tek nakon prve svoje pojave hagen, 1931.
- i to doslovce odmah - na vrhu svjetske scene, nakon sastanka s jednim od trojice 51. ColiÊ Mladen, Takozvana Neza-
voditelja antifaπistiËke koalicije i voom Velike Britanije, s Winstonom Churchi- visna Dræava Hrvatska, Beograd,
llom kod Napulja (1944.). Tek tada, dobivπi od njega podrπku cijeloga Zapada, 1973.
Tito odlazi i na Istok, ravno k J. V. –ugaπviliju Staljinu. 52. ColiÊ Mladen, Pregled operacija na
Taj Brozov dio vrha treÊe Jugoslavije odranije okrenut je prema Zapadu, jer jugoslavenskom ratiπtu 1941.-1945,
Beograd, 1988.
zna πto ga Ëeka na staljinistiËkome Istoku, pa se orijentira, na primjer, na dr. Ivana 53. Colloti Enzo, Il Littorale Adriatico
Ribara, dr. Ivana ©ubaπiÊa, dr. Antu MandiÊa, Boæidara Magovca, msgr. dr. nel Nuovo Ordine Europeo 1943-
Svetozara Rittiga, msgr. dr. Boæu MilanoviÊa i druge prvake upravo iz hrvatskih 45. Studio e documenti, Milano,
graanskih struktura u zemlji i izvan nje; a ovi od 1941. god. dalje nisu samo 1963.
“suputnici”, veÊ su veoma aktivni sudionici NOP-a i NOR-a, i to upravo iz 54. Cota Marijana, SluËaj ©akiÊ, Za-
graanskih, nekomunistiËkih, ali izrazitih antifaπistiËkih slojeva. No, postupno se greb, 1999.
55. Courtois Stephane i dr., Le livre noir
najavljuje i promjena druπtvenoga i dræavnog sustava, ali ne s onako radikalnim du communisme. Crimes, terreur,
rjeπenjima kakva su bila u staljinistiËkome SSSR-u. Dakako, hrvatska te ostala répression. Pariz, 1997. - Crna knji-
jugoslavenska staljinistiËka skupina mislila je drukËije, napose ohrabrena sovjet- ga komunizma. ZloËini, teror, re-
skim uspjesima na frontu te povratkom sve veÊega broja Jugoslavena iz SSSR-a, presija. Zagreb, 1999.
nakon osloboenja Beograda 1944. god. i drugih istoËnih krajeva zemlje. 56. Cowgill Anthony i dr., The repatri-
ations from Austria in 1945., Report
I na tome putu ostvarenja osnovnih, slobodarskih i oslobodilaËkih ciljeva
of an Inquiry, London, 1990.
NOR-a naπla se, dakle, upravo ta staljinistiËka opcija koja - zbog svoje prirode 57. Crljen Danijel, NaËela hrvatskog
postanka i opstojanja u SSSR-u, stalno u moru krvi - ne zna drugo do za revolu- ustaπkog pokreta, Zagreb, 1942.
cionarni krvavi obraËun s bilo kojim svojim protivnicima, i to bez razlike na nji- 58. Crljen Danijel, SvjedoËanstvo, II,
hov svjetonazor, etnicitet, materijalni poloæaj itd. Toronto-Frankfurt, 1988.
I na sve to joπ doslovce na cestama u Sloveniji i Austriji naπli su se pri kraju 59. »aliÊ Eduard, Europska trilogija,
rata 1945. god. preostali dijelovi vojske NDH, ustaπe i domobrani koji se nisu Zagreb, 1993.
60. »etvrti okrugli stol jugoslavenskih i
odazvali amnestijskim pozivima pobjednika. S njima je prema Zapadu krenuo i britanskih historiËara, Zbornik,
znatan broj civila, uvjeravan i obmanut od vrha NDH da Êe ih Zapad uskoro iona- Brdo kod Kranja, 1985.
ko pobjedniËki vratiti, da Êe NDH preæivjeti, jer neminovno predstoji njihov skori 61. »ulinoviÊ Ferdo, Okupatorska pod-
sukob s Istokom. No, znatan dio tih civila odlazio je iz NDH i samoinicijativno, jela Jugoslavije, Beograd, 1970

17
62. »ulinoviÊ Ferdo, Nacionalno pita-
nje u jugoslavenskim zemljama, Za-
greb, 1954,
63. »ulinoviÊ Ferdo, Dokumenti o Ju-
goslaviji, Zagreb, 1968.
64. Dassovich Mario, Fronte Yugoslavo
1941.-42. Aspetti e momenti della
presenza militare italiana sull’op-
posta sponda adriatica durante la
seconda guerra mondiale, Udine,
1999.
65. DabinoviÊ Antun i dr., Hrvatska
povijest, 2 izd., Split, 2002.
66. De Felice Renzo, Breve storia del
fascismo, Con i due saggi “Il prob-
lema dell’identità nazionale” e
“Dall’eredità di Adua all’interven-
to”, Milano, 2000.
67. Delianich I. Ariana, Voljfsberg -
373, San Francisco, 1975.
68. Depolo Josip, Ærtve Bleiburga i
ærtve Kriænog puta, Zagreb, 1998,
katalog izloæbe.
69. Dizdar Zdravko, KujundæiÊ Milivoj,
Doprinos Hrvatske pobjedi antifa-
πistiËke koalicije, Zagreb, 1995.
70. Dizdar Zdravko, Sobolevski Miha-
el, PreπuÊivani ËetniËki zloËini u
Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini
1941.-1945., Zagreb, 1999.
71. Dokumenti o protunarodnom radu i
zloËinima jednog dijela katoliËkog
klera, Zagreb, 1946.
72. Dokumenti iz istorije Jugoslavije,
Beograd, 1999.
73. Drugi kongres KomunistiËke partije
Hrvatske, Zagreb, 1949.
74. Drugi svjetski rat, Pregled ratnih
operacija, 1-5, Beograd, 1957.-1970.
75. Drugi svjetski rat 1939.-1945. godi-
ne, 1-3, hrv., Zagreb, srp., Beograd,
slov., Ljubljana, 1980, 1981.
76. Dubravica Branko, Vojska antifaπi-
stiËke Hrvatske (1941.-1945.), Za-
greb, 1996.
77. Dukovski Darko, Usud Europe,
Pandorina kutija europska, Pula,
1999.
78. DurakoviÊ Asaf, Od Blajburga do
muslimanske nacije, Toronto, 1974.
79. Dusper Zvonimir, U vrtlogu Blei-
burga. Rijeka, 1993. - (...) U spo-
men 50. god. Bleiburga svim ærtva-
ma Bleiburga, 1996.
80. –uriÊ Veljko –., Ustaπe i pravo-
slavlje, Hrvatska pravoslavna crk-
va, Beograd, 1989.
81. Dæamija Poglavnika Ante PaveliÊa,
Nezavisna Dræava Hrvatska, Acta
1941.-1945. Madrid, 1988.
82. DæelebdæiÊ Milovan, Druga jugo-
slavenska armija, Beograd, 1989.
83. DæelebdæiÊ Milovan, Obavjeπtajna
sluæba u NOR-u 1941.-1945, Beo-
grad, 1987.
84. Estwell Roger, Fascism A History,
London, 1966.
85. EtniËko ËiπÊenje, Povijesni doku-
menti o jednoj srpskoj ideologiji,
Zagreb, 1993.
86. Fascismo e antifascismo, Rimozi-
oni, revisioni, negazioni, Rim - Bari,
2000, zbornik.
18
preplaπen brojnim vijestima, izmiπljenima od struktura NDH radi zastraπivanja
naroda ili stvarnoga, veoma prijeteÊega sadræaja - da pobjednici pribjegavaju
oπtroj odmazdi i represiji i prema civilnim strukturama pa i prema graanstvu
NDH opÊenito.
S ustaπama su se na zajedniËkome bijegu naπle i velike i brojne skupine Ëetni-
ka (srbijanskih, hrvatskih, crnogorskih itd.), nediÊevaca (isto tako srbijanskih
kvislinga), slovenskih bjelogardista i drugih kvislinga, πto se slabo spominje na
obje strane, osobito na pro-endehaπkoj, jer time otpada teza da se radi o
smiπljenom istrebljenju Hrvata. I sad se javlja klasiËna, intimna situacija, odavno
poznata veÊ u povijesti i u drugim sredinama koja nema veze s politikom, veÊ sa
znaËajem, moralom i etikom pojedinaca.
8.
NDH je, naime, u zadnjem razdoblju II. svjetskoga rata faktiËki bila obez-
glavljena. Ali taj proces, do toga trenutka odvija se i traje veÊ dugo vremena, goto-
vo od samoga poËetka postojanja NDH, kaotiËan je, marginalan u nacifaπistiËkoj
Osovini, ali NDH ostaje vjerna i Berlinu i Rimu. Kaos koji je opÊenito bio Ëinjeni-
ca na najveÊem dijelu njezina prostora, na kojemu vlasti NDH nije ni bilo, a NOO-
i se joπ nisu uËvrstili ili se joπ nisu stigli oformiti. Tako, npr., dræavni tajnik
Ministarstva vanjskih poslova dr. Oskar Turina, u dane kapitulacije Kr. Italije, u
rujnu 1943., bio je imenovan “glavarom Gradjanske uprave” za osloboeno
podruËje Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Istre, te za podruËje velikih æupa
Modruπ, Vinodol i Podgorje, Gacka i Lika sa sjediπtem u gradu “Suπak-Rieka”.
Dakle, postao je poglavar gotovo cijele Zapadne i dijela Srediπnje Hrvatske.
Meutim, sa svojom vojno-civilnom “preselicom” taj novi glavar dalje od Duge
Rese nije mogao, jer su podruËje do mora dræale jedinice NOV i POH, pa je dr.
Turina pokuπao doÊi do svojega sjediπta u “Suπak-Rieci” preko Slovenije. No, i
njemaËki je okupator odluËio prekinuti dvogodiπnju igru i konaËno ostvariti
pangermansku ideju iz XIX. st. o VelikonjemaËkome Reichu od Baltika do
Jadrana pa je - ne dræeÊi niπta ni do NDH - Turininu “preselicu” iz “svojega” Trsta
odmah vratio u Zagreb.
Vrh vladajuÊe strukture i ostaci NDH naglo su se raspadali i dalje. Ipak, nas-
tojeÊi se odræati, jedan njegov dio bio je za pravodobni prelazak NDH na stranu
oËito pobjedniËkoga Zapada, pa tako i eventualni njezin opstanak, makar i u nekoj
drugoj dræavnoj ili upravnoj formi. No, u NDH prevagnuli su 1944. god. oni koji
su mislili samo na svoje osobno spaπavanje i na spas svojih obitelji ili barem nji-
hova dijela, pa je, stoga, trajalo i ubijanje dojuËeraπnjih viπedesetljetnih kolega
(Ëak i ministra unutarnjih poslova i vojske NDH). I ostaci vojske - ionako do tada
pod neposrednom komandom oficira Reicha - prepuπteni su sami sebi; pa se u
Francuskoj jedna jedinica NDH pobunila, ali su ju nacistiËki rajhovci odmah
slomili. A vojska NDH u povlaËenju Slovenijom razbila se u viπe meusobno
nepovezanih kolona i skupina, k tome joπ s mnoπtvom civila, Ëetnika i drugih, na
zakrËenim cestama i u njihovoj okolici, dakle - sve u svemu - i dalje traje totalni
kaos, sve je u raspadu, πtoviπe - doslovce u kolapsu. Na sve to je joπ doπao slom
Reichove velike vojne Grupacije E u koju se sabrala sva vojska koja se povlaËila
iz raznih krajeva Balkanskoga poluotoka. Njezina komanda obavijestila je dr. A.
PaveliÊa da viπe nije nadleæna za njegove vojnike. Na to ih je i poglavnik NDH dr.
PaveliÊ razrijeπio prisege, i vojnike NDH prepustio sudbini. A ta je bila veoma
loπa, a za dio njih i strahotna, tragiËna.
Dio vrha NDH na Ëelu s poglavnikom, meutim, u ratu nije u kaosu, niti u
kolapsu; veoma je dobro znao πto ga Ëeka te slijedi od ruke pobjednika, ukoliko
ga uhvati. Primjerice: Mussolini i njegova mlada, nevina ljubavnica ne samo πto
su strijeljani veÊ su im osvetnici tijela naglavaËke objesili usred velegrada u Italiji.
Stoga se, poslije, A. Hitler ubio sam, takoer sa ljubavnicom; najvaæniji Führerov
dugogodiπnji pomoÊnik i savjetnik, pak, dr. J. Goebbels te njegova supruga ne
samo πto su poËinili samoubojstvo, veÊ su pobili i svu svoju maloljetnu, brojnu
djecu. Jedan od Ëetvorice prvaka III. Reicha, H. Göring se, pak, sam otrovao u
savezniËkom zatvoru, ne ËekajuÊi presudu i oËekivanu smrtnu kaznu. Itd., itd.
Stoga je dio veoma snalaæljivoga i promuÊurnog vrha NDH veoma pametno i iz-
nimno vjeπto, sabrano i mirno iskoristio strahovitu, paniËnu situaciju desetina
tisuÊa ljudi, usto s pravom raËunajuÊi i na korist od protivπtina tada joπ koalicij- 87. Faπizam i neofaπizam, Zbornik izla-
skoga a sve viπe i oËito suprotstavljenoga Istoka i Zapada. Ali taj vrh NDH raËunao ganja na meunarodnom znanstve-
nom simpoziju, Zagreb, 1972.
je i s dodatnim, pravodobnim osiguranjem, nepobitno visoke i opipljive vrijed- 88. Fricke Gert, Kroatien 1941.-1944.,
nosti: veoma veliki novac, uz ostalo, iz riznice NDH i drugih izvora ranije, na vri- Freiburg, 1972.
jeme je poslao u inozemstvo ili tada na bijegu sa sobom nosio. Samo u tom smi- 89. Furet Francois, Proπlost jedne iluzi-
slu treba shvatiti i prolazak kroz ustaπki Zagreb nekoliko tisuÊa Ëetnika i njihovo je, Ogled o komunistiËkoj ideji u XX.
ukljuËivanje u ustaπke-domobranske i civilne kolone, iako su Ëetnici joπ i tada stoljeÊu, Zagreb, 1997.
sluæbeno smatrani otvorenim neprijateljima NDH; ali sada, smatralo se u vrhu 90. Geiger Vladimir, Nestanak folks-
dojËera, Zagreb, 1997.
NDH, biti Êe korisni u kontaktu sa Zapadom. 91. Geiger Vladimir, Ivan JurkoviÊ, ©to
Od pripadnika vrha ustaπke NDH (i neki drugi uz njega), dakako, spasili su se se dogodilo s FolksdojËerima? Sud-
u katastrofalnome blajburπkom svibnju 1945. god. zaista najvjeπtiji, i u organizaci- bina Nijemaca u bivπoj Jugoslaviji,
ji bijega zaista samo najsposobniji te najodluËniji, a to su bili, primjerice, dr. A. Zagreb, 1993.
PaveliÊ, dr. A. ArtukoviÊ, V. LuburiÊ, E. Lisak, ranije veÊ i E. Kvaternik, potonji 92. Gelo Jakov, Demografske promjene
u Hrvatskoj od 1780 . do 1981. go-
drugi i posljednji poglavnik, krËki bodul A. BonifaËiÊ, spomenuti dr. O. Turina, pa dine, Ljubljana, 1987.
dr. A. Ciliga, itd. One manje snalaæljivije, poput umjetnika/knjiæevnika i slaboga 93. Geneva convention, Relative to the
politiËara/doglavnika dr. Mile Budaka, prijatelji i kolege su hladno prepustili protection of civilian persons in
smrtonosnoj sudbini, jer netko je ionako morao biti ostavljen tako da se pobjednik time of war, IV, The Geneva con-
odmah ne sjeti onih glavnih. (Tako je dr. Budak, formalno i tada u vrhu NDH, prim- vention of 12 August 1949. Com-
mentary. Geneva, 1958.
jerice, o odlasku/bijegu iz Zagreba saznao tek u zadnji tren, svega 24 sata prije!).
94. Genocide of the Ethnic German in
O tim sudbonosnim dogaajima ima mnogo literature - knjiga, zbornika, Yugoslavia 1944.-1948, München,
Ëlanaka sa sadræajima iz znanstvene, struËne i publicistiËke vrijednosti, a jedno od 2003.
svjedoËenja znamenitijih sudionika zbivanja, ono Vinka NikoliÊa, ali znatnim 95. Golac Stipe, Jadovno, GospiÊ, 1985.
dijelom utemeljeno i na vrelima, pa je promijenio miπljenje, glasi ovako: 96. Goldstein Ivo, Goldstein Slavko,
“Nije se znalo kuda se treba kretati, samo se Ëulo da se treba stiÊi u Rogaπku Holokaust u Zagrebu, Zagreb, 2001.
97. Giron Antun, StrËiÊ Petar, Poglav-
Slatinu (Slovenija, op. P. S.) 9. V. 1945., jer da Êe ondje biti izdana odluka o nikovom Vojnom uredu, TreÊi
buduÊem pokretu. Tu je posljednji put vien A. PaveliÊ, kojemu je ondje prenese- Reich, NDH, Suπak-Rijeka i izvjeπÊe
na vijest da je NjemaËka kapitulirala. Poglavar NDH razrijeπio je vojnike prisege dr. Oskara Turine 1943., Rijeka,
i sam se udaljio od svojih najbliæih suradnika i vojnih zapovjednika. Nakon tog 1993.
dramatskog skupa oËaja, kako vojnika, tako i mnoπtva civila, koji su se osjeÊali 98. GrabereviÊ Martin, Kalvarija hrvat-
izdanima od onih koji su ih vodili kroz Ëetiri godine rata, svatko je nastavljao svoj skog borca, Rexdale, Ontario, 1982.
- Kalvarija hrvatskog vojnika, Za-
put, predajuÊi se sluËaju, u nadi da Êe se uspjeti dokopati Austrije i da Êe ga ondje greb, 1983.
prihvatiti Englezi ili Amerikanci. Sudionici su vjerovali u Æenevske konvencije, 99. Gruden Æivko, PeraËi crnih koπulja.
kojima je NDH bila pristupila, a koje su obeÊavale zaπtitu zarobljenih osoba. Svi Kronika novopovijesti 1990.-2000,
su putovi vodili prema istom cilju: na golemu livadu nedaleko od Bleiburga, (...)”. Zagreb, 2001.
Tako piπe i svjedoËi jedan od sudionika zbivanja, Vinko NikoliÊ, vjeran 100. Gumzelj Jakov, Victims of War in
Croatia and Bosna and Hercego-
suradnik i kreator u ustaπkim zbivanjima NDH, koji je izbjegao Bleiburg, i koji je vina, Zagreb 1994.
u pro-endehaπkoj emigraciji postao znameniti publicist. 101. HeÊimoviÊ Joseph: In Tito’s Death
Ta se briljantna akcija dijela vrha NDH za svoje spaπavanje skladno uklopi- Marches, Testimony on the Massa-
la i u sve uËestalije oklijevanje pa sve oπtrije osporavanje zapadnih saveznika i cres of the Croatian War Prisoners
mlaku podrπku Moskve novoj Jugoslaviji - da se ispravi KaraoreviÊeva veliko- and Civilians after World War II,
Chicago, 1961, New York, 1962.
srpska predaja Austriji i Italiji zapadnih, oËito apsolutno hrvatskih i slovenskih 102. Hefer Stjepan, Croatian Struggle
nacionalnih podruËja. Tako je veÊ poslije 1918. god. Kr. SHS meunarodno- for Freedom and Statebood,
pravno meu tim krajevima ustupila Austriji Ëak i nacionalno, kultno slovensko Buenos Aires, 1959.
Gospodsvetsko polje u Koruπkoj, kao i Italiji, isto tako staru, tisuÊgodiπnju 103. Herceg Stjepan, Samobor, mali
hrvatsku glagoljaπku sjevernu pa i preostalu Istru. Bleiburg 1945, Samobor, 1996.
104. Hitler Adolf, Mein Kampf, Mün-
9. chen, 1925. - Mein Kampf, Moja
borba, Zagreb, 1999.
Rezultat: pojedine vojne skupine NDH, uz to i formalno razrijeπene prisege 105. Hnilicka Karl, Das Ende auf dem
od svoga vrhovnoga komandanta dr. PaveliÊa, pa i fiziËki napuπtene od njega - Balkan 1994./45. Die Militärische
vodile su borbe viπe dana iza sluæbenoga zavrπetka rata u Evropi, u svibnju 1945. Räumung Jugoslawiens durch die
godine, pa i u (novoj) Jugoslaviji. I sve bi bilo u skladu s veÊ postupno u meuna- Deutsche Wehrmacht, Göttingen,
rodnim razmjerima prihvaÊenim ratnim i poratnim obiËajima, da su britanski 1970.
106. Hofer Walter, Der Nazionalsozialis-
komandanti, na koje su bjegunci u Austriji prvo naiπli, reagirali kako treba, te da mus, Documente, Frankfurt, 1957.
si istodobno pojedini komandanti jedinica Jugoslavenske armije nisu prisvojili 107. Horne Alistair, Macmillan 1894.-
pravo koje nije bilo u njihovoj nadleænosti ni u ratu, niti u poraÊu. Naime, i jedni 1956, London, 1988.
i drugi prekrπili su dio donekle veÊ uobiËajenih svjetskih ratnih normi i obiËaja. 108. Hory Ladislaus, Broszat Martin,
Jugoslavenski, pak, prekrπili su dio naredbi tijela druge Jugoslavije joπ iz poËetaka Der Kroatische Ustascha-Staat
1941.-1945., Stuttgart, 1965.
rata, pa i kasnije, naredbe samoga komandanta J. B. Tita iz 1945. godine. 109. Hronologija oslobodilaËke borbe
Naime, Vrhovni πtab NOV i PO Jugoslavije, npr. izdao je veÊ 8. studenoga naroda Jugoslavije 1941.-1945,
1941. god. naredbu da se “pod pretnjom smrtne kazne” nikako ne smije na zloËine Beograd, 1964.

19
110. Hrvatski oslobodilaËki pokret
1929.-1959.-b.mj. , 1959.
111. Hræenjak Juraj, Meunarodni ev-
ropski dokumenti o ljudskim pravi-
ma, »ovjek i njegove slobode u
pravnoj dræavi, Zagreb, 1992.
112. Istina o Nezavisnoj Dræavi Hrvat-
skoj, Buenos Aires, 1991.
113. Istorija Saveza komunista Jugosla-
vije, Beograd, 1985.
114. IvanËiÊ Viktor, ToËka na u, SluËaj
©akiÊ, Anatomija jednog skandala,
Split, 1998., 2007.
115. IveziÊ Mladen, Genocid nad Hrva-
tima zapovijeda Tito, Zagreb, b.
god. (1999.).
116. Izveπtaj Jugoslovenske dræavne ko-
misije za utvrivanje zloËina oku-
patora i njihovih pomagaËa Meu-
narodnom vojnom sudu u Nirn-
bergu, Beograd, 1948.
117. Jackson Gabriel, Civilization and
barbarity in 20th century Europe,
London, 1998.
118. Jareb Jere, Pola stoljeÊa hrvatske
politike, Buenos Aires, 1960.
119. Jareb Jere, Zlato i novac Nezavisne
Dræave Hrvatske izneseni u ino-
zemstvo, Zagreb, 1997.
120. Jareb Mario, Ustaπko-domobran-
ski pokret od nastanka do travnja
1941. godine, Zagreb, 2006.
121. Spisak ærtava rata 1941.-1945., Us-
taπki logor Jasenovac, Beograd,
1992. - Jasenovac, Ærtve rata prema
podacima StatistiËkog zavoda Ju-
goslavije, Zürich - Sarajevo, 1988.
122. JeliÊ Ivan, Hrvatska u ratu i revo-
luciji 1941.-1945, Zagreb, 1978.
123. JeliÊ Ivan, KomunistiËka partija
Hrvatske 1937.-1945, Zagreb,
1981.
124. JeliÊ-ButiÊ Fikreta, Ustaπe i Neza-
visna Dræava Hrvatska 1941.-
1945, Zagreb, 1977, 1978.
125. JeliÊ-ButiÊ Fikreta, »etnici u Hr-
vatskoj 1941.-1945, Zagreb, 1986.
126. Johansen Jahn Otto, Ustasja, (Nor-
veπka), 1984. - Ustaπe, Sarajevo,
1984.
127. JonjiÊ Tomislav, Hrvatska vanjska
politika 1939.-1942., Zagreb, 2000.
128. JurËeviÊ Josip, Nastanak jaseno-
vaËkog mita. Problemi prouËavanja
ærtava Drugog svjetskog rata na
podruËju Hrvatske, Zagreb, 1998.
129. JurËeviÊ Josip, Bleiburg. Jugosla-
venski poratni zloËini nad Hrva-
tima, Zagreb, 2005.
130. JurËeviÊ Josip, Bruna Esih, Boæe
VukuπiÊ, »uvari bleiburπke uspo-
mene, Zagreb, 2004, 2. proπ. izd.,
2005.
131. JurËeviÊ Josip, Crna knjiga komu-
nizma u Hrvatskoj. (ZloËini jugo-
slavenskih komunista u Hrvatskoj
1945. godine, Zagreb, 2006.
132. KaËavenda M. Petar, Nemci u Ju-
goslaviji 1941.-1945, Beograd,
1991.
20
okupatora odgovarati na isti naËin. Ali, nerijetko, naredba se nije poπtivala. Tako
je taj Vrhovni πtab, npr. opet izdao 6. prosinca 1944. god. zapovijed da se sa zaro-
bljenicima ima postupati u skladu s meunarodnim pravom. No, i dalje je dolazilo
do samovoljnih odluka o ubijanju, npr., Ëak i pojedinih domobranskih Ëasnika i
vojnika koji su se bili odazvali amnestiji, ali se u neke posumnjalo ili se nije posum-
njalo, da su bili zloËinci ili da i dalje rade za neprijatelja. Bilo je sluËajeva, npr., da
Ëlanovi nove represivne institucije - OZN-e, direktno interveniraju i u rad sudova,
suprotno sadræaju Uredbe o vojnim sudovima Vrhovnoga πtaba NOV i PO
Jugoslavije od 24. svibnja 1944. godine. Iako je Vrhovni πtab izdao spomenutu
naredbu i 6. prosinca 1944., morao ju je ponoviti veÊ deset dana kasnije, jer nije
posluπana. Ali, 29. travnja 1945. primoran je bio i Kosta Na, komandant III. armi-
je upozoravati na to da se prema zarobljenicima mora postupati po meunarodnome
pravu, pa, πto viπe - za sluËaj da se neπto dogodi mimo njegove zapovijesti, Na traæi
povrat imena potpisnika koji su dobili u ruke tu njegovu naredbu. I Generalπtab JA
3. svibnja 1945. godine, pak, nareivao je podreenima da se sa zarobljenicima
mora postupati u skladu sa Æenevskom konvencijom. Ali, oËito dijelom - uzalud.
Tako su doπle na red neposredne, Ëak Titove naredbe iz te 1945. godine. Tito
se, naime, 1945. godine nije u cjelini i stalno bavio ratnim operacijama. Njega i
njegov uæi krug 1944. god. nije toliko zabrinjavao neko vrijeme ni veoma velik
broj vojnih jedinica Reicha, koje su se izvlaËile s Balkana preko Jugoslavije - kako
bi se moglo pretpostaviti. Jednostavno, zavrπetak æivota Grupacije “E” Veliko-
njemaËkoga Reicha u II. svjetskom ratu sveo se na oËekivani slom i njezino
zarobljavanje u cjelini u vremenu od potkraj travnja pa do 15. svibnja. Tito i nje-
gov uæi krug, meutim, bili su æivo zaokupljeni brigom, povremeno Ëak i strahom
da sovjetske i bugarske jedinice - u potjeri za njemaËkima, ne ostanu ne samo u
Beogradu i u Vojvodini, kamo su stigle, nego da krenu i poprijeko Jugoslavije,
prema Trstu, pa ih se ne bi moglo viπe natjerati da napuste Jugoslaviju. Ta Titova
bojazan i opreznost, kao i njegovih suradnika u vrhu nove Jugoslavije, bila je
opravdana, jer se to zaista dogodilo sa svim ostalim osloboenim zemljama, kas-
nije poznatima kao “IstoËni” ili “Sovjetski blok”. No, izbjegavπi tu zaista veliku
opasnost (uspjela je to samo Jugoslavija), najviπi krug NOP-a bio je veoma
optereÊen i nastojanjima da se saËuvaju neprijeporno hrvatski i slovenski zapadni
krajevi koji su u okviru NOP-a i sluæbeno 1943. godine - prvi put u povijesti - sje-
dinjeni s maticama domovinama - Hrvatskom i Slovenijom.
Tada je, potkraj rata, 1945. god. glavni cilj vrha jugoslavenskoga NOR-a bio
da NOV i POH, odnosno od tada JA stigne na krajnje zapadne hrvatske i slovenske
nacionalne granice prije anglo-ameriËke, sovjetske i bugarske vojske; a to znaËi
da je trebalo uÊi i dublje, i u starije dijelove Italije i Austriju, u tamoπnja nacional-
na slovenska podruËja, u Beneπku Sloveniju i Koruπku.
Veoma brojne i joπ uvijek dobro opremljene vojne snage III. Reicha i nji-
hovih brojnih jugoslavenskih i drugih kvislinga pruæale su izniman otpor NOV i
PO Hrvatske i Slovenije, odnosno NOVJ koja se u svibnju transformirala u Jugo-
slavensku armiju (JA). Taj je vojni i ratni otpor bio daleko snaæniji od onoga
angloameriËkim snagama na Apeninskome poluotoku i drugdje po frontovima
Evrope, pa i zbog toga πto su neprijatelju veÊ bile poznate sve veÊe razmirice u
antiosovinskoj koaliciji, koje Êe biti poËetak potonjega znamenitog “hladnog rata”
izmeu staljinistiËkog, totalitaristiËkoga Istoka i demokratsko-liberalnog Zapada.
Tito je, ipak, uspio u svojem krajnjem htijenju i nastojanju: jedinice JA stigle
su u Trst, a preko rijeke SoËe u Beneπku Sloveniju, na stari prostor Kr. Italije, te
u austrijsku Koruπku. To je on i ranije najavljivao, npr., i u svome Ëuvenom go-
voru na o. Visu 1944. god. s rijeËima koje su odmah oduπevljeno, posvuda prih-
vaÊene: “Tue neÊemo, no svoje ne damo!” U teπkim, zavrπnim vojnim operaci-
jama i ti su krajevi bili osloboeni u svibnju 1945. godine.
Vrh nove Jugoslavije, stoga, nastoji dodatno, brzo ojaËati tamoπnje je-
dinice NOV i PO Hrvatske i Slovenije, ali, istodobno pred Zapadom i Istokom
pokazati kako je on zaista sposoban regularnim naËinima zaista vladati tim kra-
jevima kao jugoslavenskima. Jer, veÊ je oËito bilo da zapadni saveznici te kra-
jeve i dalje smatraju samo talijanskima, te da ne priznaju lomljenje Rapalskoga
i Rimskih ugovora iz 1920. i 1924. god. izmeu dviju susjednih dræava, kra-
ljevina Italije i SHS.
 Osim toga, nezakoniti postupci protiv civila i ratnih zarobljenika nikako ne 133. Kaloera Marko, Vojni pravosudni
bi iπli u prilog Titovome nastojanju da pokaæe kako je on zaista sposoban dræavnik organi i pravne sluæbe JNA, Beo-
grad, 1986.
te da je u stanju normalno upravljati zemljom. Stoga, kad je Tito doznao za izmi- 134. Kamber Dragutin, Slom N.D.H.
canje kontrole Vrhovnoga πtaba nad postupcima pojedinih komandanata, te za (Kako sam ga ja proæivio), Zagreb,
neka nedjela protiv ratnih zarobljenika i drugih - osobno je intervenirao: izdao je 1993.
u kratko vrijeme dvije, Ëak uzastopne pismene naredbe, upravo u vezi onoga πto 135. KarapandæiÊ Borivoje, KoËevje.
se veÊ desetljeÊima spominje pod pojmom Bleiburga. Pa i ta uzastopnost inter- Tito’s Bloodiest Crime, Cleveland,
1960. - Titov najkrvaviji zloËin,
vencije pobjedniËkoga vrhovnog komandanta dostatno govori o tome da ga se ipak Beograd, 1990.
uvijek nije sluπalo ni posluπalo, da napose staljinistiËka skupina i u vrhovima nove 136. KarapandæiÊ Borivoje, Jugoslo-
dræave sve odluËnije dolazi na povrπinu zbivanja. Naime, Tito je naredio General- vensko krvavo proleÊe 1945. Titovi
πtabu JA, a ovaj je 7. svibnja πtabovima 1, 2, 3. i 4. armije JA i Glavnome πtabu Katini i Gulazi, Cleveland, 1976. -
Slovenije neposredno naredio korektno postupanje prema njemaËkim ratnim The Bloodiest Yugoslav springs
1945, New York, 1980. - Tito’s
zarobljenicima. No, oËito je da se ni ta naredba nije poπtovala, pa se Tito 14. svib- Katyn and Gulags, New York,
nja obratio neposredno πtabovima sve Ëetiri tadaπnje armije JA, ovaj put mimo 1980, Beograd, 1990.
Generalπtaba, i to sa sljedeÊim rijeËima, odnosno preciznim naredbama: 137. KataliniÊ Kazimir, Argumenti.
“Poduzmite najenergiËnije mjere da se po svaku cijenu sprijeËi ubijanje rat- NDH, BiH, Bleiburg i genocid,
nih zarobljenika i uhapπenika od strane jedinica, pojedinih organa i pojedinaca”. Zagreb, 1993.
138. KazimiroviÊ Vaso, NDH u svetlu
Dodatno je Tito precizirao ovako: “Ukoliko postoje meu zarobljenicima i nemaËkih dokumenata i dnevnika
uhapπenicima takva lica koja treba da odgovaraju za djela ratnih zloËinstava, pre- Gleize fon Horstenau 1941.-1944,
davati ih na revers vojnim sudovima radi daljeg postupka”. Beograd, 1977.
Vrhovni vojni komandant, i dalje opravdano nepovjerljiv, od Glavnog πtaba 139. KazimiroviÊ Vaso, NemaËki gene-
Slovenije traæio je popis zarobljenika. Pa je sljedeÊi dan, 15. svibnja od ©taba 1. ral u Zagrebu, Kragujevac, Beo-
grad, 1996.
armije, te od πtabova svih armija takoer zatraæio broj ratnih zarobljenika. Ali - 140. Kern Erich, General von Pannwitz
gotovo uzalud. Naime, Ëak i njegov neposredni podreeni, general-lajtnant i Ëlan und seine Kosaken, Oldenfort,
Politbiroa CK KPJ Aleksandar RankoviÊ, kao naËelnik represivnoga jugoslaven- 1971.
skoga tijela OZN-e cijele Jugoslavije, samo dva dana potom hrvatskoj OZN-i oπtro 141. KisiÊ KolanoviÊ Nada, NDH i
prigovara u pogledu hrvatske metropole; i to u sasvim suprotnom duhu od onoga Italija. PolitiËke veze i diplomatski
odnosi, Zagreb, 2001.
πto njegov prvi pretpostavljeni nareuje. Dakle, general RankoviÊ kao πef OZN-e 142. KisiÊ KolanoviÊ Nada, Vojskovoa
πalje brzojav straviËna sadræaja u Zagreb: i politika. SjeÊanja Slavka Kvater-
“Vaπ rad u Zagrebu je nezadovoljavajuÊi. Za 10 dana u osloboenom nika, Zagreb, 1997.
Zagrebu streljano je samo 200 bandita. Iznenauje nas ova neodluËnost za 143. KisiÊ KolanoviÊ Nada, Mladen
LorkoviÊ, Ministar urotnik, Za-
ËiπÊenja Zgb-a od zlikovaca. Radite suprotno od naπih nareenja jer smo rekli da greb, 1998.
radite brzo i energiËno i da sve svrπite u prvim danima.” 144. Klepec Matjaæ, KovaË Tomaæ,
Potonja je sudbina A. RankoviÊa - poznata. No, Titu je trebalo niz godina da Tolstoy Nikolaj, Trilogija o pobo-
konaËno, sasvim ukloni toga RankoviÊa koji je postao sinonim represije, iz ju vojnih beguncev iz leta 1945:
rukovodeÊeg æivota Jugoslavije. A u meuvremenu oËito je da se pokrenuo kotaË Vetrinj-Teharje-Rog, Maribor,
1991.
zla, poznat pod imenom Bleiburg i Kriæni put, u kojem su sudjelovali i neki 145. KnezoviÊ Oton, Pokolj hrvatske
neposredni Titovi suradnici kad je Broz morao osobno intervenirati Ëak i nekoliko vojske 1945., Dokumenti o zvjer-
puta protiv toga zla, koje je odnijelo mnogo æivota pripadnika neprijateljskih stvima Srba nad Hrvatima, Chi-
vojnih i drugih jedinica nacistiËkoga Reicha, ustaπke NDH, pa ËetniËkih, cago, 1955.
ljotiÊevskih, bjelogardijskih i drugih kvislinga, ali i civila; meu njima je bio 146. KoËoviÊ Bogoljub, Ærtve Drugog
svetskog rata u Jugoslaviji, Lon-
odreen broj zloËinaca, ali i znatan broj nevinih ljudi. don, 1985, Sarajevo, 1990.
Takvo nepoπtivanje Tita u svibnju 1945. god. mnogi ni danas ne mogu shvati- 147. Kogon Eugen, Dræava SS-a. Si-
ti, jer im je u svijesti uvrijeæen mit o Brozu kao o uobiËajenome totalitaristi, nalik stem njemaËkih koncentracionih
tolikima u daljoj i novijoj povijesti, pa i u nedavnoj proπlosti, πtoviπe - ima ih i danas; logora, Zagreb, 1982.
njega se smatra apsolutistiËkim diktatorom klasiËnoga tipa koji se u sve mijeπa, 148. KomunistiËki pokret i socijalisti-
Ëka revolucija u Hrvatskoj, Zag-
obvezno sve zna, koji o svemu i svaËemu odluËuje i Ëiji se autoritet bez pogovora reb, 1969.
poπtuje; njega se sluπa i mora sluπati, jer se u protivnome gubi glava. Stoga, poslje- 149. Konec Druge svetovne vojne v Ju-
diËno, on je gotovo i glavni, ako nije i jedini glavni krivac za sve zlo ili zasluæan za goslaviji 1945., Zbornik, Ljublja-
sve dobro - onako kako veÊ postoje sheme o drugim brojnim diktatorima u povijesti, na, 1986.
pa se time skida krivica s drugih. Ali, u takvoj literaturi - uobiËajeno je - ne navode 150. Koroπka v borbi, Celovec, 1951.
151. KostiÊ Lazo M., Hrvatska zverstva
se navedene Titove intervencije u NOR-u, pa ni one poslije. u drugom svetskom ratu prema
U vezi s pojmom Bleiburg, πtoviπe, ide se i znatan korak dalje pa se tvrdi da izjavama njihovih saveznika, Mel-
je upravo Tito bio i manijak, dakle duπevno bolestan Ëovjek, koji je namjerno i smi- burn, 1983.
πljeno usmjeravao JA i druge jedinice u pokolje ratnih vojnih zarobljenika i civila, 152. KoπutiÊ Ivan, Hrvatsko domo-
pa i poslije zavrπetka II. svjetskog rata, i to samo Hrvata. Dakle, on, Hrvat iz Hr- branstvo u Drugom svjetskom ratu,
1, Zagreb, 1992, 2, 1994.
vatskog zagorja vodio je genocidnu politiku protiv vlastitoga, hrvatskog naroda. 153. Kotnik Josip, Svi umiru jednako,
Sve to, veÊ navedene Titove naredbe opovrgavaju. Meutim, kao vrhovni zapo- Zagreb, 1990.
vjednik JA, uostalom kao i vrhovni zapovjednici vojske ili armija u drugim 154. KovaË Tomaæ, V rogu leæimo po-
dræavama, ili, pak, voditelji dræava, Tito ipak i povijesno moæe zaista biti odgo- biti, Buenos Aires, 1968.

21
155. KovaËeviÊ Branimir, Suze za Blei-
burg, Zagreb, 2003.
156. Korom Mihály, A fascizmus buka-
sa Magyuarországon. A népi de-
mokratiku átalakulás feltételeinke
létrejötte 1943.-1945., Budimpe-
πta, 1961., Pad faπizma u Maar-
skoj, Sazrijevanje maarske demo-
kratske revolucije.
157. Kozina Vladimir, Slovenia, The
Land of my Joy and my Sorrow,
Cleveland, 1980.
158. Kriπto Jure, KatoliËka crkva i Ne-
zavisna Dræava Hrvatska 1941.-
1945., 1, Dokumenti, 2, Zagreb,
1998.
159. Krizman Bogdan, Hitlerov Plan 25
protiv Jugoslavije, Jugoslavija u
svjetlu Nürnberπkih dokumenata,
Zagreb, 1953.
160. Krizman Bogdan, KljakoviÊ Voj-
mir, Ljudi i dogaaji Drugog svjet-
skog rata, Zagreb, 1960.
161. Krizman Bogdan, Ante PaveliÊ i
ustaπe, Zagreb, 1978, 1983.
162. Krizman Bogdan, NDH izmeu
Hitlera i Mussolinija, Zagreb,
1980, 1986.
163. Krizman Bogdan, Ustaπe i TreÊi
Reich, 1-2, (PaveliÊ-Hitlerov pos-
ljednji saveznik), Zagreb, 1983.
164. Krizman Bogdan, PaveliÊ u bjek-
stvu, Zagreb, 1986.
165. KuËan Viktor, Zavrπne operacije
Jugoslavenske armije, Beograd,
1961.
166. Kvaternik Eugen Dido, SjeÊanja i
zapaæanja 1925.-1945, Prilozi za
hrvatsku povijest, Zagreb, 1995.
167. Kühnrich Heinz, Der Partisanen-
krieg in Europa 1939.-1945, Ber-
lin, 1965.
168. LaboviÊ –urica, Basta Milan, Pa-
rtizani za pregovaraËkim stolom,
1941.-1945., Zagreb, 1986.
169. LasiÊ Vjekoslav Lujo, Martyrium
Croatia, Rim, 1946.
170. LasiÊ Vjekoslav Lujo, Pakao je
poËeo u Bleiburgu, SjeÊanja hrvat-
skog vojnika i muËenika, Rijeka,
1994.
171. Latas Branko, Saradnja Ëetnika
Draæe MihailoviÊa sa okupatorima
i ustaπama 1941.-1945, Beograd,
1999, graa.
172. LatkoviÊ Radovan, Æivjeli smo i
borili se za Hrvatsku, Moja sje-
Êanja na borbu za ostvarenje hr-
vatske dræavne nezavisnosti i
slobode hrvatskoga naroda, Uspo-
mene i dokumenti 1930.-1990, Za-
greb, 2001.
173. Leidensweg der Deutschen im
kommunistischen Jugoslawien, 1-4,
München, Sindelfingen, 1991.-1995.
174. Leksikon NOB i socijalistiËke re-
volucije, 1-2, Beograd, 1980.
175. Crimes of War, b. mj. i god. - Lek-
sikon ratnih zloËina, Beograd,
2003.
22
voran. No, u Brozovu sjenu vjeπto su se sakrili mnogi njegovi visoki i niæi
pomoÊnici, te i drugi aktivni sudionici dogaanja (spomenut je sluËaj generala A.
RankoviÊa i njegova naredba u pogledu Zagreba), πto meutim, takoer nije prvi
sluËaj u povijesti i drugih naroda i dræava, a ne samo hrvatskoga naroda i dræave.
No, πto se tiËe vojne i pravne strane aspekta toga Titova problema kao komandanta
vojske i voditelja dræave, do sada nema ocjena meritornih vojnih i pravnih
struËnjaka o takvome djelovanju J. Broza Tita, niti reagiranja pravosudnih pozna-
vatelja problema; a ni nadleæne meunarodne i hrvatske institucije ili neke druge
na prostoru bivπe SFRJ nisu pokretale uobiËajene za takve sluËajeve istraæne i
druge postupke. To ne mora znaËiti da se neÊe neπto uËiniti protiv preæivjelih
sudionika zbivanja (prvi takav sluËaj ima nedavno u Republici Sloveniji), jer u
meunarodnome pravu ratni zloËin ne zastarijeva (podsjeÊam samo na sadaπnje
djelovanje meunarodnoga suda u Haagu), pa ni onda kad su u pitanju starci.
Osim toga (i drugoga), Ëinjenica jest da ne postoji samo jedan pojam Blei-
burga, dakle one znamenite koruπke, pliberπke livade, na kome se samo dio, i to
ostatka vojske NDH i drugih naπao u klijeπtima izmeu Britanaca i Jugoslavena.
Naime, postoji viπe Bleiburga, tj. predaja/zarobljavanja, i to samo jugoslavenskoj
i samo britanskoj ruci, a samo na znamenitome zemljopisnom podruËju Bleiburga
njihovo je zajedniËko, veoma poznato djelo. Dakle, velik dio zarobljenika i civila
uopÊe i nije stigao do toga Bleiburga; ali, barem sluæbeni dio predaje i zaroblja-
vanja dovrπen je 16. svibnja.
Dakako, apsurd je brojka od 700.000 osoba, tj. 200.000 vojnika i 500.000
civila, i to izbjeglih samo iz Hrvatske, koji da su se u Austriji i Sloveniji naπli na
bijegu, spaπavajuÊi glave, i na koje se svalio malj osvetnika. A gdje su joπ brojke
onih iz Slovenije, Srbije, Bosne, Hercegovine, Kosova itd.? Brojke se, meutim,
navode kao da ne postoje i da nisu objavljeni popisi puËanstva, pa tiskani radovi
o demografskoj povijesti. Dakako, i znatno manje brojke nisu isto tako manje “vri-
jedni” zloËini nad tisuÊama ljudi i mnoπtvom veÊih i manjih skupina. Nije, meu-
tim, jasno zaπto proteklih πezdesetak godina nije utvren barem pribliæan broj.
Doduπe, razumljivo je da u sluæbenim tijelima SFRJ nije bilo interesa - to je veÊ
spominjano. Ali to nije uËinjeno ni u pro-endehaπkoj emigraciji do 90-ih godina
XX. stoljeÊa, a ni u Republici Hrvatskoj. Spominje se i veoma visok broj logora
po pobjedniËkoj Jugoslaviji za zarobljenike i za druge - prihvatni, sabirni, tran-
zitni, kazneni, radni itd., a neki imaju i po viπe istih sadræaja i funkcija. Itd., itd.
Odgovor na mnoπtvo pitanja nije i ne moæe biti jednoznaËan, kako to
prikazuju obje suprotstavljene poslijeratne, mahom politiËke i publicistiËke strane,
a donekle joπ i danas.
10.
U davanje odgovora na to veoma osjetljivo ljudsko pitanje, vaæno za neke i
kao politiËko pitanje, a zanimljivo i za pravnike i povjesniËare, poslije zavrπetka
II. svjetskoga rata ukljuËio se i dio zapadnosavezniËke politike, u ovome sluËaju
napose dio britanske politike i publicistike. Postavilo se pitanje: zaπto su Britanci
postupili tako da su poraæene zarobljenike i inaËe ( ne samo jugoslavenskoj strani)
predavali pobjednicima iz njihovih dræava? Razrjeπenje dilema i traæenje odgo-
vornosti pojedinaca naπlo se u Britaniji Ëak i u sudskim dvoranama, no potvreno
je tamoπnjim presudama ono poznato: Britanci su uËinili ispravan korak.
Ocijenjeno je, naime, da su Britanci korektno postupali dræeÊi se odluka
“velike trojice” iz Jalte, pa su predavali zarobljenike i druge onim vojskama
savezniËkih zemalja iz kojih su bili ti britanski zarobljenici. Pri tome su postupili
i veoma “racionalno”: πto uËiniti s tim mnoπtvom, pravom masom ljudi, ukoliko
doe do sukoba s JA? Kamo smjestiti na desetke tisuÊa tih ljudi, tko Êe ih hraniti,
snositi troπkove za njih - itd. Tako su i SAD vraÊali sovjetske zarobljenike koji su
se - Ëak - naπli u SAD-u; doduπe, traæili su da SSSR s njima postupa kao i s
njemaËkim zarobljenicima te u skladu s odredbama Æenevske konvencije. Bilo je
to u skladu s “Deklaracijom trojice velikih”, tj. Churchilla, Roosevelta, Staljina,
joπ iz listopada 1943., donesene za trajanja njihova sastanka u Moskvi (od 19. do
30. listopada), a rijeË je o tome da Êe oficiri i vojnici te nacisti Reicha, koji su
odgovorni za zloËine ili su sudjelovali u njima, biti vraÊeni u one zemlje gdje su
ti zloËini poËinjeni; ovdje Êe, po zakonima tih zemalja ti zloËinci biti sueni i kaæ-
njeni. To se, uz druge zemlje, od Norveπke na sjeveru do Krete na jugu, odnosi i 176. Lengel-Krizman Narcisa, Genocid
na Jugoslaviju, pa Êe i ovdje njemaËki zloËinci biti “sueni od naroda koji su nad Romima, Jasenovac 1942. Ja-
senovac - Zagreb, 2003.
zlostavljali”. (Poznato je kako su desetljeÊima kasnije SAD vratile dr. Andriju 177. Lepre Aurelio, La stora della Re-
ArtukoviÊa. A upravo ovih dana, u trenutku redigiranja ovoga Ëlanka, novine su publica di Mussolini, Salò: il tem-
nam objavile da su SAD oduzele dræavljanstvo jednoj Njemici koja je po dell’odio e della violenza,
desetljeÊima æivjela u SAD, jer je otkriveno da je bila jedna od πefova u jednom Milano, 1999.
konclogoru Reicha. Prognana je iz SAD-a; oæenjena je bila za Æidova, sada poko- 178. Les systèmes d’occupation en Yu-
goslavie, Beograd 1963.
jnoga, koji nije znao za njezin zloËinaËki rad.) 179. LiËina –ore, Milorad BobiÊ, Jo-
Na temelju Moskovske deklaracije i drugih odluka “velikih” u Londonu je van Pavlovski, A. ArtukoviÊ, V.
8. kolovoza 1945. god. osnovan meunarodni vojni sud za suenje njemaËkim LuburiÊ, –. Deva, V. Mihajlov,
nacistiËkim zloËincima, odnosno vrhu III. Reicha. Na temelju rada toga i drugih Zagreb, 1985.
180. LukaË Duπan, TreÊi Rajh i zemlje
sudova osueno je niz osoba u NjemaËkoj (spomenuta su samo ubojstva nekih jugoistoËne Evrope, 1933.-1945.,
voditelja faπistiËke Italije i nacistiËke NjemaËke), Francuskoj (osuen je pred- 1-3, Ljubljana - Beograd, 1982,
sjednik kvislinπke vlade Petain), Norveπkoj, Danskoj, Nizozemskoj, Poljskoj i 1987.
drugdje na desetine tisuÊa osoba. Sueno je i u Jugoslaviji, pa tako i dijelu 181. LjekiÊ Ante, Od Ivan Planine do
uhvaÊene vlade NDH, od kojih je, npr., osuen i pogubljen doglavnik i knjiæevnik Bleiburga, Dokumenti o povlaËe-
nju hrvatske vojske 1945. godine.,
dr. Mile Budak. Dakako, i u svim drugim zemljama bilo je suenja kvislinzima i Madrid, 1960.
kolaboracionistima, osuda na smrt, ali veliki broj ih je ubijen i bez suda. Tako je i 182. Ljudske i materijalne ærtve Jugo-
voa talijanskih faπista i predsjednik vlade Kr. Italije Benito Mussolini s nevinom slavije u ratnom naporu 1941.-
ljubavnicom strijeljan bez suenja, a tijela su im izloæena objeπena za noge na 1946, Beograd, 1946.
183. Macmillan Harold: War Diaries.
mjestu gdje je ranije bila strijeljana grupa neduænih graana - veÊ sam istaknuo; Politics and War in the Medite-
itd., itd. Veoma rijetko su u evropskim zemljama suene i osuene osobe koje su ranean January 1943., May 1945,
samovoljno ubijale kvislinge, kolaboracioniste ili zaostale okupatorske vojnike i London, 1984.
oficire, ili, pak, civile uhvaÊene na bijegu. 184. Mac Smith Denis, Mussolinijevo
Ni u NR/SR Hrvatskoj nije voena istraga, niti sudski procesi, a u susjednoj Rimsko Carstvo, Zagreb, 1980.
185. MaËek Andrej, ©krebe Nino, Ma-
Sloveniji tek kao nezavisnoj dræavi, nedavno je, rekoh, pokrenut ali zbog nedosta- Ëek izbliza, Zagreb, 1999.
tka dokaza i obustavljen istraæni postupak protiv jedne nekada visoko rangirane 186. MaËek Vladko, In the Struggle for
slovenske (uz ostalo, bio je i tuæilac), te jugoslavenske politiËke i dræavne liËnosti Freedom, New York, 1957.
za koju neki smatraju i tvrde da je krivac za smrt viπe ljudi u NOR-u, u Sloveniji 187. MaËek Vladko, Memoari, Zagreb,
po zavrπetku II. svjetskoga rata (Slovenac je, ali roen od oca Hrvata!). 1992.
188. MarjanoviÊ Jovan, Narodnooslo-
»injenica jest i to - nikada se ne uzima u obzir da su gotovo istodobno 1945. bodilaËki rat i socijalistiËka revo-
god. Bugari u okviru sovjetske fronte, dræali, na primjer, Ëak i Maribor, da su tamo lucija 1941.-1945, Beograd, 1959.
u susjedstvu bile i sovjetske, ukrajinske jedinice, da su se i Bugari i Ukra- 189. MaruπiÊ Milan, Ærtve komunisti-
jinci/Sovjeti borili protiv vojske NDH u bijegu na Zapad te da ni oni u svemu i u Ëkih zlodjela u Zagrebu - svibanj
1945, Zagreb, 2001.
potpunosti nisu postupali u skladu s ratnim obiËajima. No, protiv njih se ne 190. Masucci Giuseppe, Misija u Hrvat-
postavljaju literarne i druge optuæbe. skoj, Dnevnik od 1. kolovoza 1941.
I joπ neπto, πto napose istiËem: zaboravlja se i to u poratnoj i kasnijoj pro- do 28. oæujka 1946, Madrid, 1967.
endehaπkoj literaturi sve do danas, ili se namjerno prelazi preko toga - zbog toga 191. Matica mrtvih, Podatki o Sloven-
i ponavljam: u okviru ustaπkih grupa u bijegu ili uz njih bili su i Ëetnici, i nediÊevci, cih pomorjenih po zloËinski Osvo-
bodilni Fronti 1941.-1945, IV.,
i vojnici propaloga Reicha - itd., itd., dakle Bleiburg, pa potonji Kriæni put nisu Cleveland, 1968.-1970.
osobitost samo Hrvata, iako tragedija, dakako, isto tako nije ni veÊa ni manja ali 192. MatkoviÊ Hrvoje, Povijest Neza-
trajno zaista ostaje - straπna. visne Dræave Hrvatske, Kratki pre-
gled, Zagreb, 1994.
11. 193. Meunarodna ljudska prava, Za-
greb, 1997.
Do Tita i drugih u vrhu nove Jugoslavije stizao je sve veÊi broj vijesti o sve 194. Meunarodni znanstveni skup, An
veÊem broju nedozvoljenih radnji, a u okviru njih i onih s tragiËnim prizvukom, International Symposium, “Blei-
toËnije reËeno - o praktiËnim tragiËnim dogaanjima. Dne 14. svibnja 1945. burg 1945.-1995.”, Zagreb 12-13.
godine, dan uoËi sluæbenog sloma na bleiburπko/pliberπkom polju pred britanskom V. 1995., Zagreb, 1995., Zbornik
radova.
i jugoslavenskom savezniËkom vojskom, Tito izriËito opet nareuje - kako smo 195. Meunarodni znanstveni skup “Ju-
citirali ranije. Istoga dana Broz se okomio i na pljaËku koja je oËito postala goistoËna Europa 1918.-1995.
sveopÊa pojava - kad ju Ëak on mora zabranjivati. No, uzaludne su i njegove jasne Southeastern Europe 1918-1995.,
i precizne naredbe; takvo je gotovo katastrofiËno stanje potrajalo i dalje. Jer, nas- An International Symposium, Zadar,
tupa druga faza tih zbivanja, sada poslijeratnih tj. Kriæni put, nastavak zloËinaËkih 28.-30. 09. 1995. Zagreb, 1996.
196. Memorandum udruæenja pravnika
radnji koje izazivaju dodatnu tragediju, nerijetko imenovanu i kao Marπ smrti ili FNRJ povodom presude ameriË-
Marπevi smrti. kog vojnog suda u Nürnbergu,
Kako su se, naime, zarobljenici, a takvima su smatrani ne samo vojnici NDH, Beograd, 1948.
ustaπe i domobrani, veÊ i brojni civili, jer su mnogi bili izmijeπani, tjerani 197. Michel Henri, La guerre de l’om-
Slovenijom i Hrvatskom te dio njih upuÊivan u Srbiju i u druge jugoslavenske kra- bre, Pariz, 1970.
198. Mikulan Krunoslav, PogaËiÊ Sini-
jeve, tako se pred njima i uz njih kretao glas da su to samo ustaπe, krvnici. Pa su πa, Hrvatske oruæane snage 1941.-
se prema njima tako ponaπala i neka tijela vojnih i civilnih vlasti; na to je djelo- 1945., Zagreb, 1999.

23
199. MiletiÊ Anton, Koncentracioni
logor Jasenovac 1941.-1945, 1-3,
Beograd, 1986, 1987, 1988.
200. Miloπ Stojan, Bleiburg i kriæni put:
zloËin bez kazne. Livno, 2004.
201. MiloπeviÊ D. S., Izbeglice i prese-
ljenici na teritoriju Jugoslavije
1941.-1945, Beograd, 1981.
202. MiniÊ Miloπ, OslobodilaËki ili gra-
anski rat u Jugoslaviji 1941.-
1945. godine, Novi Sad, 1993.
203. Mirth Karlo, Æivot u emigraciji,
Zagreb, 2003.
204. Na Kosta, Druæe Tito, rat je zavr-
πen 15. maja u 16.0 na Dravi, Za-
greb, 1985.
205. Na Kosta, Pobeda, Zagreb, 1980.
206. Na prekretnici, Brug, 1986., zbor-
nik radova.
207. NarodnooslobodilaËka borba u za-
robljeniËkim logorima 1941.-
1945, Beograd, 1945.
208. Narodnoosvobodilna vojna na Slo-
venskem 1941.-1945, 2. izd., Ljub-
ljana, 1977.
209. NarodnooslobodilaËka vojska Ju-
goslavije, Beograd, 1982.
210. NarodnooslobodilaËki rat i soci-
jalistiËka revolucija u Jugoslaviji u
zavrπnoj etapi drugog svjetskog
rata, Beograd, 1978.
211. NDH 1941.-1945, Manitoba, 1988.
212. NikoliÊ Vinko, Pred vratima do-
movine, Susret s hrvatskom emi-
gracijom 1965., Dojmovi i razgo-
vori, 1, Buenos Aires, 1966., 2,
Pariz - München, 1963.
213. NikoliÊ Vinko, Tragedija se dogo-
dila u svibnju, 6. svibnja 1945.-6.
svibnja 1946., 1, Barcelona, Mün-
chen, 1984, Zagreb, 1995.
214. Nirnberπka presuda, Beograd,
1948.
215. Nolte Ernst, Der Faschismus in
seiner Epoche, München, 1963. -
Faπizam u svojoj epohi, Francuska
akcija, Italijanski faπizam, Nacio-
nalsocijalizam, Beograd, 1990.
216. Nolte Ernst, Die Faschistischen
Bewegungen, Berlin, 1966. - Les
mouvements fascistes, Pariz, 1969.
217. L’occupazione nazista in Europa,
Rim, 1964., Zbornik, s prilogom
dr. F. Tumana o Jugoslaviji.
218. Od Bleiburga do naπih dana: zbor-
nik radova o Bleiburgu i Kriænom
putu s Drugog meunarodnog
znanstvenog simpozija u Zagrebu
od 14. do 15. svibnja 1994., Zag-
reb, 1994.
219. OdiÊ Slavko, Neostvareni planovi,
Zagreb, 1961.
220. OmrËanin Ivo, Hrvatska 1941.-
1945, Washington, 1998.
221. OmrËanin Ivo, Dramatic Personae
and Finis of the Independent Cro-
atia in American and British Docu-
ments. Bryn Mawr, 1983.
222. OmrËanin Ivo, Enigma Tito, Was-
hington, 1984.
223. OmrËanin Ivo, Holocaust of Cro-
atian, Washington, 1986.
224. OmrËanin Ivo, Angloamerican-
24
vao i nacionalni sastav pojedinih naselja uz koja ili kroz koja su kolone prolazile
ili se zaustavljale, te nacionalni sastav vojnih i represivnih jedinica. Ali, postupao
je tako prema njima neprijateljski i dio samih stanovnika, pripadnika hrvatskoga
naroda, dakle, na isti naËin kako su se ranije ustaπe ponaπale prema tim istim
stanovnicima i istome narodu u ratu, a ne samo prema zarobljenim vojnicima NOV
i PO Hrvatske. Pri tome znatnu ulogu igra i poratni kaos (o Ëemu se kao primjer
donose izvorni podaci u poglavlju 13. ovoga priloga), Ëega su bili svjesni i sami
vrhovi nove Hrvatske, odnosno nove Jugoslavije.
Autor ovoga Ëlanka vidio je 80-ih godina u Beogradu, u arhivu Pred-
sjedniπtva SFRJ, originalno pismo dr. Vladimira BakariÊa, tada jednoga od njih
nekoliko u samome vrhu FR/NR Hrvatske i KPH, naslovljeno “Dragomu Starom”
i “Drugu Bevcu”, tj. Titu i Edvardu Kardelju. U tome pismu, s poËetka ljeta 1945.
godine, piπe kako je on, BakariÊ, prepun stalnih i uËestalih vijesti i obavijesti o
veoma loπem ponaπanju prema desetinama tisuÊa ljudi koji su stizali u zaroblje-
niËkim kolonama iz Austrije i Slovenije u Hrvatsku i preko nje, dalje, u druge dije-
love Jugoslavije. Dr. BakariÊ piπe da “mi idemo” u mir, u obnovu uniπtene zem-
lje, a sada dodatno stvaramo na stotine tisuÊa novih neprijatelja, i to od pripadni-
ka obitelji tih nesretnika u kolonama. To zaista nema nikakva smisla, πtoviπe,
veoma je πtetno, a ukoliko u kolonama ima sumnjivih, onda ih treba izdvojiti i pre-
dati nadleænim tijelima - gotovo ponavlja u pismu dr. V. BakariÊ Titove rijeËi.
Je li to pismo utjecajnoga dr. V. BakariÊa ili su upozorenja i kontakti drugih
utjecali ili nisu (kod samoga Tita intervenirao je i dr. I. ©ubaπiÊ) - do sada nismo
uspjeli utvrditi, ali gotovo odmah uslijedio je Zakon o davanju amnestije i pomilo-
vanja (5. srpnja 1945), a onda i prvi generalni akt najviπega tijela u novoj dræavi -
“Ukaz Predsjedniπtva AVNOJ-a o opÊoj amnestiji i pomilovanju” od 3. kolovoza
1945. godine. I Predsjedniπtvo Narodnoga sabora Hrvatske pridruæilo se smiri-
vanju situacije pa je 8. rujna donijelo svoj Zakon o davanju amnestije i pomilo-
vanja za kriviËna djela kaænjiva po zakonima Federalne Dræave Hrvatske.
KonaËno, 4. oæujka 1946. godine sam je J. B. Tito izdao naredbu o otpuπtanju iz
logora pripadnika jugoslavenskih narodnosti koji su bili u neprijateljskim vojnim
jedinicama; izuzeti su bili neki koji su bili podvrgnuti kriviËnom postupku.
No, sve je to bilo veÊ kasno. Jer, tragedija je za mnoge bila i fiziËki, smrto-
nosno zavrπena, za mnoge se i nastavljala, jer Ukaz ni Zakoni nisu uvijek i svuda
doslovce poπtovani, niti njihove odredbe izvrπavane.
Pri svemu tome nikako se ne mogu potvrditi postojeÊa stajaliπta - da su sva
nasilja i smrt bili unaprijed zamiπljeni i provoeni planski i sustavno, dræavnim i
drugim sredstvima, πtoviπe, da su zamiπljeni i nareeni od samih vrhova partijskih,
a time i vojnih i dræavnih vlasti, pa Ëak da je to bio i smiπljeni genocid nad hrvat-
skim narodom u Hrvatskoj u cjelini ili veÊ planirani genocid nad cijelim hrvatskim
narodom na cijelome jugoslavenskom prostoru. Nema traga u vrelima da bi tako
neπto smiπljali, npr., ni Broz, Ribar, Nazor, BakariÊ i drugi - redom - Hrvati na Ëelu
FNRJ odnosno FH/FD/NRH. Najviπe se nesreÊa poslije rata dogodilo na izvan-
institucionalni naËin, u pritvorima, samovlasno, od strane pojedinih skupina ili
pojedinih moÊnika ( kakvih je inaËe prepuna dalja hrvatska i strana povijest i novi-
ja proπlost), dakako, na njihovoj tamnijoj strani, a ista se tragedija, naæalost, zbiva
i danas na mnogim stranama naπe Zemlje (o tome, doslovce, svaki dan Ëitamo ili
sluπamo). No, za sve to - za zloËine pojedinaca i skupina Jugoslavenske armije,
Narodne milicije, KPJ, civilnih tijela i drugih u zadnjim danima rata i poslije
sluæbenog prestanka Drugoga svjetskog rata - nikakva povijesnoga opravdanja
nema. Nema ni aboliranja, pa Ëak niti za nasilno ubijanje zaista utvrenih i poz-
natih zloËinaca. Isto tako nema povijesnoga opravdanja niti za brzopotezno djelo-
vanje sudova, pa makar oni radili i u skladu s ondaπnjim zakonima i drugim
vaæeÊim propisima.
12.
Rezultat je, dakle, bezbroj puta vien u povijesti i u Hrvatskoj i u drugim,
stranim zemljama, a naæalost, bio je veoma, veoma tragiËan i u Hrvatskoj te u
ostaloj Jugoslaviji 1945, ali i 1995. godine.
Zasad, meutim, nije jasno zaπto nisu provedene osobne naredbe Josipa
Broza Tita, koji je bio npr., Ëak i osnivatelj KPH i KP Slovenije, tada generalni
sekretar apsolutno vladajuÊe KPJ, vrhovni vojni komandant, marπal Jugoslavije, Croatian Rapprochement, Was-
predsjednik prijelazne vlade zemlje; Ëelnik je zemlje koja je i meunarodnopravno hington, 1989.
225. OmrËanin Ivo, Hrvatska 1945,
priznata, a njegov osobni poloæaj bio je apsolutno neupitan i u zemlji i u inozem- Washington, 1991.
stvu. Ali, ono πto je napose zanimljivo: tim zapovijedima, kao ni njihovu nepoπti- 226. OmrËanin Ivo, Hrvatska 1941.-
vanju, u literaturi nisu posvetile paænju ni jedna ni druga suprotstavljena poslije- 1945, Zagreb, b. god.
ratna strana, koje se do danas pa i danas bave tom straπnom nesreÊom. 227. Osloboenje Hrvatske 1945, Zag-
Kad se ima u vidu akumulacija tih najviπih, najbitnijih i najvaænijih duæno- reb, 1986.
228. OslobodilaËki rat naroda Jugosla-
sti u rukama pojedinca, u ovome sluËaju hrvatskoga Zagorca, onda zaista djeluje vije 1941.-1945, 1-2, Beograd,
apsurdan neposluh, ali - “neπto”, zaista “ono neπto” u svemu tome ipak “nije 1957, 1958.
πtimalo”. »injenica jest da je usprkos izriËitim Titovim naredbama, u svijesti 229. Oruæane snage Jugoslavije 1941.-
mnogih, pravoga diktatora, tragiËna situacija s ratnim zarobljenicima i civilima 1985., Beograd, 1986.
230. OstojiÊ Vinko Vice, Kriæni put Hr-
trajala i dalje, pa i protivno donesenim zakonima o amnestiji i pomilovanjima, Ëak vata patnika. Uspomene i svjedo-
i posebnih za samu Hrvatsku, pa i protivno naredbama toga jugoslavenskoga “dik- Ëanstva: Bleiburg-Kriæni put - ko-
tatora” iz Hrvatskog zagorja. munistiËke kaznionice - æivot u
Ali, usprkos naπem Ëak i sadaπnjemu neznanju - zaπto su Tito i njegov vrh emigraciji. Meugorje/BiakoviÊi-
postupali onako kako su postupali, treba naglasiti i sljedeÊe: usprkos tim izriËitim Karlsruhe-Zagreb, 2005.
231. Osvoboditev Slovenije 1945, Lju-
naredbama, takva tragiËna situacija u zemlji, Tita i voditelje drugih vrhovnih bljana, 1976.
dræavnih tijela povijesno nikako ne opravdava - ponavljamo! Titova je, npr., bila 232. Ott Ivan, Ukradeno djetinjstvo,
stvar kako Êe tu tragiËnu situaciju razrijeπiti i prekinuti ju, ali - morao je. Ipak: πto Bleiburg - tragedija koja ne pre-
je nedvojbeno, postoje Brozove precizne naredbe iz svibnja 1945. god. protiv ubi- staje boljeti, Zagreb, 1999.
233. Paris Edmond, Genocide in Satel-
janja ratnih zarobljenika i civila, odnosno protiv onakvoga postupanja kako se po- lite Croatia 1941.-1945, Chicago,
stupalo, a te naredbe odavno su veÊ i objavljene i poznate iz vrela i literature. 1962.
To naæalost, rekosmo, nije rijedak sluËaj u povijesti Hrvata, pa ni drugih naro- 234. Partizanska i komunistiËka repre-
da, dakle u udaljenijem vremenu, a ni kasnije. Tako i u nedavnoj proπlosti, Ëak u sija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-
nama bliske dane, isto tako je jedan drugi, takoer predsjednik i komandant, ovaj put 1946. Dokumenti, 1. i 2. izd.,
Slavonski Brod, 2005.
Republike Hrvatske i vrhovni komandant njezinih oruæanih snaga, dr. Franjo 235. PaveliÊ Ante, Strahote zabluda,
Tuman, oglasio se sliËnim rijeËima pri kraju Domovinskoga rata, 1995. godine; bilo Komunizam i boljπevizam u Rusiji i
je to u trenucima lomljenja i konaËnoga slamanja velikosrpskoga agresora u u svietu, Madrid, 1974; izd.: hrv.
Hrvatskoj. Meutim, usprkos Tumanovu proglasu, koji je i javno objavljen pa i 1941, 1942, talij. 1938, 1941, πpa-
putem radio i tv glasila, ipak je dolazilo do tragedija i zloËina, ovaj put uperenih pro- njol. 1951.
236. PaveliÊ Ante, Doæivljaji I, Madrid,
tiv Srba, mahom hrvatskih; pa je stoga, npr., doπlo i do onoga znamenitog uskakanja 1968, Zagreb, 1996, II, Sesvete,
ameriËkog ambasadora na onaj traktor u zaπtitu ugroæenih srpskih bjegunaca. OËito 1998.
je bilo da nije poπtovan ni sadræaj proglasa dr. Tumana, πto naravno, ni njega ne 237. 50 godina Bleiburga, Zagreb, 1995.,
opravdava za nastalu tragiËnu situaciju. Ipak: Ëinjenica jest da je, kao i Tito 1945. Zbornik radova s 3. meunarodnog
znanstvenog simpozija, 14. i 15. 5.
godine, i dr. Tuman 1995. godine zahtijevao da se korektno postupa protiv 1995.
zarobljenih srpskih vojnika i civila, da se poπtuju prava ratnih zarobljenika i drugih 238. PeraziÊ Gavro, Meunarodno rat-
te da ne smije biti neËovjeËnoga postupka protiv njih i civila opÊenito, ali - uzalud. no pravo, Beograd, 1947.
Ali, nepoπtivanje Titovih (1945.) i Tumanovih naredaba (1995.), ponav- 239. PeriÊ Miljenko, 1945.-1995, Blei-
ljam, nije rijedak sluËaj u voditelja dræava i vojske ni u daljoj povijesti ni u burg, SvjedoËanstvo, Zagreb, 1995.
240. Perπen Mirko, Ustaπki logori, Za-
nedavnoj proπlosti, kao ni nastanka tragedije usprkos postojanju naredbi; πto, greb, 1966, 1990.
dakako, opet ponavljam - ne opravdava ni prvoga, ni drugoga, pa tako ni one koji 241. PeteπiÊ ∆iril, KatoliËko sveÊenstvo
su stvorili prvotnu situaciju da do te tragedije doe, a kad je do nje poËelo dolazi- u NOB-u 1941.-1945, Zagreb, 1982.
ti, izvukli su iz nje samo sebe. O tome imamo nastavak preciznoga svjedoËenja iz 242. PetkoviÊ Boπko, Meunarodne
konvencije o ratnom pravu i sigur-
pera istaknutoga sudionika Bleiburga 1945. godine, veÊ citiranog Vinka NikoliÊa nosti, Zagreb, 1979.
koji decidirano i precizno piπe ovako: 243. PetranoviÊ Branko, Revolucija i
“Postavlja se pitanje: tko su sve krivci za Bleiburπku tragediju? Krivo je kontrarevolucija u Jugoslaviji
polit. i vojniËko vodstvo NDH, koje nije bilo doraslo onim sudbonosnim vremeni- (1941.-1945), 1-2, Beograd, 1983.
ma. Obmanjivanje ‘Zvonimirovom linijom’, PaveliÊeva priËa kako Êe ‘prije Sava 244. Pipes Richard, Komunizam, Povi-
jest intelektualnog i politiËkog
teÊi uzgor, nego Êe partizani u Zagreb’, priËe o ‘Ëudesnom’ njem. oruæju koje Êe pokreta, Zagreb, 2006.
izvesti preokret na ratiπtima, glasine o obeÊanjima Engleza, ideja da se ide u πumu 245. PlenËa Duπan, Meunarodni odno-
jer ‘partizani ostavljaju πume, a mi ulazimo’, sve je to i sliËno uvelike smuÊivalo si Jugoslavije u toku Drugog svjet-
narod. Svakako najveÊi i krvavi krivci bili su jugopartizani. Oni su izvrπili uæasan skog rata, Beograd, 1962.
246. Pokreti otpora u Evropi 1939.-
pokolj svojih ratnih civila i vojske koja je bila poloæila oruæje. A. PaveliÊ pred 1945, Beograd, 1968.
Hrvatima prvi je nosilac odgovornosti. Prvi je pobjegao, napustio vojsku i spaπa- 247. PopoviÊ Jovo, Rat poslije pobjede,
vao sama sebe. Krivci su i savezniËko vojno zapovjedniπtvo koje nije poπtivalo Kazivanje Koste Naa, Beograd
Æenevske konvencije”. 1985.
Tako ocjenjuje ustaπe i njihove vrhove u NDH Vinko NikoliÊ, profesor, 248. PopoviÊ Jovo, Vjeπala za generale,
Zagreb, b. g. (prije 1990.)
knjiæevnik, publicist, novinar, urednik, vatreni pobornik i graditelj NDH, aktivni 249. PopoviÊ KoËa, Beleπke uz ratova-
sudionik bleiburπke tragedije u svibnju 1945. i jedan od glavnih zaËetnika ideja da nje, Dnevnik, beleπke, dokumenti,
se tragedija ne zaboravi; odnosno, kako osobno svjedoËi, hrvatska je emigracija Beograd, 1988.

25
250. Povijest Saveza komunista Jugo-
slavije, Beograd, 1985.
251. PovlaËenje 1945., Krivci i ærtve,
SvjedoËanstva o propasti NDH,
Zagreb, 2000.
252. Poæar Petar, Ustaπe, Dokumenti o
ustaπkom pokretu, Zagreb, 1995.
253. Poæar Petar, Hrvatska pravoslavna
crkva u proπlosti i buduÊnosti, Za-
greb, 1996.
254. Prcela John Ivan, ÆiviÊ Draæen,
Operation Slaughterhouse, Eye-
witness Accounts of Postwar Ma-
ssacress in Yugoslavia, Philadel-
phia, 1970, 1995. - Hrvatski
holokaust, Dokumenti i svjedoËan-
stva o poratnim pokoljima u Jugo-
slaviji, Zagreb, 2001.
255. Proces des grands criminels de gu-
erre devant le Tribunal militaire
international, 1-47, Nuernberg,
1947.
256. Proektor D. M., Agresija i kata-
strofa, Beograd, 1975. Prijevod s
ruskoga: Agressija i katastrofa,
Visπee voennoe rukovodstvo faπi-
stiËkoj Germaniji vo Vtoroj miro-
voj vojne 1939.-1945.
257. PrpiÊ J. George, Posljednji svibanj,
Rim, 1973, Zagreb, 1990.
258. PrpiÊ J. George, Tragedies and
Migrations in Croatian History,
Toronto, 1973.
259. PrpiÊ J. George, Croatia and the
Croatians, A Selected and Annota-
ted Bibliography in English, Scot-
tsdale, 1982.
260. Pust Ingomar, Titostern über
Kärnten 1942.-1945., Totgeschwie-
gene Tragödien, Klagenfurt, 1984.
261. RadakoviÊ Ilija, Faπizam juËe i
danas, Beograd, 1998.
262. RadeliÊ Zdenko, Kriæari: gerila u
Hrvatskoj 1945.-1950., Zagreb,
2002.
263. Radica Bogdan, Hrvatska 1945,
München, Barcelona, 1974, Zag-
reb, 1992.
264. RadojkoviÊ Miloπ, Rat i meuna-
rodno pravo, Beograd, 1947.
265. Raginskij M. Ju., Njurnberg: Pred
sudom istorii, Vospominanija uËa-
snika Njurnbergskogo procesa,
Moskva, 1986.
266. Rauchensteiner Manfred, Der Kri-
eg in Österreich 1945, BeË, 1984.
267. Rekli su o Titu, Sarajevo, 2002.
268. RistoviÊ D. Milan, NemaËki novi
poredak i jugoistoËna Evropa
1940./41.-1944./45., Planovi o bu-
duÊnosti i praksa, Beograd, 1995.
269. Rojnica Ivo, Susreti i doæivljaji,
Razdoblje od 1938. do 1975., U
mojim sjeÊanjima, Dio I, Preko
Austrije u Italiju, München, Bar-
celona, 1983.
270. Rojnica Ivo, Susreti i doæivljaji
1939.-1946, 1-2, Zagreb, 1996.
271. RoπËiÊ Nikola, Hrvatski kriæni put,
Zagreb, 1999.
26
“veÊ u lipnju 1946. zapoËela s kultom Bleiburga iz potrebe da ærtve muËenika
pretvori u novu snagu”.
Vinko NikoliÊ je tako mislio do kraja æivota (1997.), po povratku u Zagreb i
ukljuËivanja u politiËki i kulturni æivot Republike Hrvatske. No, isto tako naknad-
no, sada joπ podrobnije upoznat s Ëinjenicama o onome πto je “njegova” ustaπka
NDH uËinila mnogima, postao je javni pristalica reËenice ne samo simboliËnoga
sadræaja: “10. travnja 1941. - da, ali 11. travnja - ne!”
U viπe navrata autor ovoga priloga telefonski je do 1990. godine, a jednom
prije toga i u osobnom susretu u Rimu, pa u niz navrata poslije njegova povratka
u Hrvatsku, razgovarao s V. NikoliÊem o raznim dogaajima i liËnostima u povi-
jesti Hrvata i drugih, pa tako i o NDH, o njezinu slomu i o Bleiburgu i Kriænome
putu. Gore citirani njegov tekst potpisujem i ja, autor ovoga Ëlanka, gotovo u cjeli-
ni: nesreÊa se mogla, trebala i morala izbjeÊi.
Ne ulazeÊi ovdje u pravni aspekt zbivanja, jer nisam struËnjak za to podruËje,
ipak, imajuÊi u vidu meunarodne uzance, od kojih su obvezujuÊe za one dræave
koje su ih potpisom prihvatile - ratni zloËin ne moæe zastarjeti. Dakle, poznati su
vrhovni krivci za Bleiburg i Kriæni put, zatim, podreeni, neposredni krivci koji
su dozvolili ili su Ëak i sami, samovlasno Ëinili zloËine. Ali, meu njima nisu bili
samo “komunisti”, tj. samo Ëlanovi KPJ i njezinih dijelova po federalnim dræav-
nim upravnim jedinicama pa tako i KPH, veÊ su to bili i brojni drugi ljudi, ne-
komunisti i ne-Ëlanovi Partije. Jer, Ëlanova Partije i nije bilo toliko mnogo u cijeloj
Jugoslaviji da bi oni osobno mogli pobiti tako visok broj ljudi, daleko, daleko broj-
nijih od njih. Znade se i njihov broj, pa tako, primjerice, upravo u svibnju 1945.
god. u Hrvatskoj je bilo tek oko 26.000 Ëlanova KPH; a rasporeeni su bili posvu-
da, od privrednih poduzeÊa do πkola, dakle, nije ih bilo samo u tadaπnjim repre-
sivnim tijelima, u miliciji ili u vojsci ili drugdje. Zaπto se u pro-endehaπkoj lite-
raturi Ëak i neposredni zloËin pripisuje samo malobrojnim Ëlanovima KPH, a da
se i ne spominjuÊi, zapravo, amnestira velik broj ne-Ëlanova Partije - do sada
nisam uspio utvrditi.
Osim toga, nerijetko se govori i to da su partizani Ëinili zloËine. No time pro-
endehaπke pristalice umanjuju kriviËnu odgovornost poËinitelja zloËina, πto se Ëini
apsurdnim. No, ukoliko su to Ëinili partizani, onda su to bile neregularne, “ad hoc”
skupljene i okupljene iz razliËitih razloga, divlje, gerilske skupine koje ne podli-
jeæu uzancama o ratnome pravu; dakle, ne radi se ni o ratnome, veÊ o obiËnome
zloËinu. No, NOV i POJ/JA bile su vojska meunarodnopravno priznate dræave,
a ne divlja skupina ili “ad hoc” okupljena grupa gerilaca, pa podlijeæe odgo-
vornosti za ratne zloËine kao svaka druga redovna vojska neke druge dræave, priz-
nate od meunarodnopravne zajednice. Dakako, stoga je teæa odgovornost i bri-
tanskih oficira koji su svojoj partnerskoj, Ëak i savezniËkoj vojsci - a ne gerilcima!
- predali vojnike NDH, koja meunarodnopravno nije bila priznata, te civile uz
njih. O tome je veÊ sudio, rekoh, sud u Velikoj Britaniji i nije dao za pravo onima
koji su predavanje zarobljenika prigovorili britanskim oficirima, dakle presuda ide
u korist britanske vojske, znaËi i savezniËke jugoslavenske vojske. No, zaπto pro-
endehaπke pristalice nazivajuÊi pripadnike jugoslavenske redovne savezniËke
ratne i poratne vojske partizanima, tj. gerilcima te i na taj naËin amnestiraju znatan
broj krivaca - ni to do sada nisam uspio utvrditi.
Ne treba smetnuti s uma ni to da su neke pobjedniËke jedinice poveÊavane u
zadnjem trenu i s do tada neprijateljskim protivnicima iz raznih krajeva Jugo-
slavije i pripadnicima raznih ideologija i vojski, dakako, neprijateljskih, pro-oku-
patorskih, pa se u pro-endehaπkoj literaturi tako govori i o znatnom broju Ëetnika
u JA, ukljuËenih Ëak i u samoj Srbiji. A ovi da su, prirodno, kad im se pruæila
prigoda, rado ubijali nemoÊne ustaπe, domobrane i civile iz NDH. Pri tome,
meutim, ne istiËe se da su uz ustaπe, domobrane i civile iz NDH te izmijeπani s
njima, preko NDH, pa i kroz samu endehaπku i opÊehrvatsku metropolu Zagreb
prema zapadu bjeæali i - Ëetnici! Dakle, i ti su Ëetnici/bjegunci mogli stradati od
ruke Ëetnika u JA, no to se ne spominje u pro-endehaπkoj literaturi.
Pri svemu tome zaboravlja se i na prelazak Ëak cijelih ustaπkih i domobran-
skih postrojbi u redove NOV i POJ, odnosno JA, i to u skladu s pozivom vrhovnih
tijela nove Jugoslavije, ali i bez njih. Dio njihovih pripadnika takoer je neposred-
no sudjelovao u lomljenju i slamanju vojnih skupina NDH, u onim obraËunima s
dojuËeraπnjim saveznicima, suborcima i kolegama, za koje se kaæe da su ratni i 272. Sadkovich J. James, Italian
poratni zloËin. Tako su se, primjerice, dvojica Hrvata iz Bosne sami javili jednome Support for Croatian Separatism
1927.-1937, New York - London,
zagrebaËkome dnevniku, koji je 17. studenoga 2005. god. objavio njihove 1987.
fotografije i izjave. Naime, ta su dvojica bosanskih Hrvata zapoËeli rat kao pri- 273. SaopÊenja Dræavne komisije za ut-
padnici 2. bojne 11. ustaπkoga zdruga u Zenici; pri kraju rata - ta dvojica ustaπa, vrivanje ratnih zloËina okupatora
pametno spaπavajuÊi glave, preruπili su se u manje atraktivne domobrane koji nisu i njihovih pomagaËa, Beograd, od
odmah, prvi bili na udaru pobjednika; πtoviπe, ukljuËili su se Ëak u elitnu 6. pro- 1945. dalje.
274. Saopπtenja o zloËinima okupatora
letersku brigadu 17. divizije. Tako su dovedeni u situaciju da su i neposredno bili i njihovih pomagaËa, 1-93, Beo-
prisutni pri ubijanju dojuËeraπnjih ustaπkih i drugih kolega i suboraca. Mora da su grad, 1944, 1945.
bili veoma dobri vojnici JA, jer je jedan u JA bio Ëak do 1947. godine, a drugi je 275. SaviÊ Sveta, AtanackoviÊ Æarko,
bivπi ustaπki vojnik odabran za - Ëak - elitno πkolovanje, i to u samome - SSSR-u TreÊa Armija, Novi Sad, 1981.
(nije realizirano). Njihov povijesni sluËaj nije novost, ali je relativna novost da 276. Schraml Franz, Hrvatsko ratiπte,
NjemaËko-hrvatske legijske divi-
obojica oËito nisu svjesni svojih javno danih i objavljenih iskaza i danas; a ti vlasti- zije - 369., 373., 392. pjeπ. div.
ti iskazi ih svrstavaju meu aktivne sudionike zloËina. (hrv.) - njihove izobrazbene i dok-
Pretpostavljam da toj dvojici ustaπa/vojnika do kraja poraæene NDH te vojni- nadne izobrazbene postrojbe s 23
ka apsolutno pobjedniËke JA nije poznat sluËaj okupatorskoga vojnika III. Reicha karte i skice i 46 fotografija. Zapre-
u Kragujevcu, koji je bio u doslovce istovjetnoj situaciji u kojoj su se naπli i oni, πiÊ, 1993.
277. Schmidt-Richberg Erich, Das
ustaπki vojnici NDH, ali je glatko odbio sudjelovati u strijeljanju uhvaÊenih. I on Ende auf dem Balkan, Die Ope-
je morao biti svjestan posljedice svoga Ëina, ali je bio toliko visokoga morala i rationen der Heeresgruppe E von
Ëestitosti da nije htio strijeljati nevine ljude/civile pred sobom. Odmah je izdvojen Griechenland bis zu den Alpen,
iz streljaËkog voda, odveden meu uhvaÊenike i s njima od svojih kolega strije- Heidelberg, 1955.
ljan. Postoji i njemaËka fotografija dogaaja o smrti toga viπe nego Ëasnoga 278. Scotti Giacomo, “Ustascia” tra il
fascio e la svastica, Storia e crimi-
Nijemca u Srbiji - vojnika ozloglaπenoga nacistiËkog III. Reicha, Ëiji divni prim- ni del movimento “ustascia”, Udi-
jer Ëestita Ëovjeka nikada ne treba zaboraviti. ne, 1976.
279. Sepp Josef, Weg und Ende der
13. Deutschen Volksgruppe in Jugo-
A πto se tiËe Kriænoga puta - ponovno upozoravam na spomenuto pismo dr. slawien, Graz - Stuttgart, 1982.
V. BakariÊa upuÊeno Titu i E. Kardelju o situaciji u Hrvatskoj. O toj kaotiËnoj 280. Silone Ignazio, Der Faschismus,
Zuerich, 1934., tal., Milano, 2002.,
situaciji veoma slikovito, o jednome razdoblju poratne 1945. god. u Hrvatskoj, a Faπizam, Njegov postanak i razvoj,
bolje nije bilo ni u drugim federalnim jedinicama Jugoslavije, sasvim dovoljno Zagreb, 1995, 2006.
govori i situaciju ilustrira samo jedan - dovoljan je - sluæbeni, povjerljivi izvjeπtaj 281. Simpozij Drugi svjetski rat i mir
Ëak najviπega tijela zaduæenoga i nadleænog upravo za ovakva dogaanja. Naime, meu narodima, Zagreb, 25-30.
radi se o Odsjeku narodne Milicije Odjela za javni red i sigurnost Ministarstva rujna 1970., Zagreb, 1972.
282. SimiÊ Sima, Tuinske kombinacije
unutraπnjih poslova Federalne Dræave Hrvatske, broj 67-45 od 10. srpnja 1945. oko N. D. H., Titograd, 1958.
godine; to najviπe milicijsko tijelo u tadaπnjoj Hrvatskoj samo, veoma otvoreno i 283. SinovËiÊ Marko, NDH u svietlu
poπteno govori o tadaπnjim zloËinima i nasiljima na podruËju Slavonije. Evo izvo- dokumenata, Buenos Aires, 1950,
da iz toga povjerljivoga, sluæbenoga izvjeπÊa, koje je Ëak faksimilski objavljeno te Zagreb, 1998.
lako svima dostupno: 284. Sjeverozapadna Hrvatska u NOB i
socijalistiËka revolucija, Varaædin,
“Obilaskom Slavonije u pogledu sredjivanja narodne milicije ustanovili smo 1976.
slijedeÊe: 285. SkertiÊ W. Stephen, The Bleiburg-
Narodna Milicija formirana je po svim kotarevima, a njezin kvalitet apso- Maribor Tragedy, Cleveland,
lutno nemoæe zadovoljiti. Sami temelji na kojima je narodna milicija gradjena su 1960.
skroz na skroz nezdravi. Narodnu miliciju su mobilisali nasilnim putem od razno- 286. The Slovenian Tragedy, Toronto,
1970.
raznih elemenata, koji su ili bili kriminalni tipovi, πverceri, dezerteri iz naπe armi- 287. Spomenica povodom 50-te obljet-
je, ili biv. ustaπe, Ëetnici i domobrani, koji su kod raspada neprijateljske vojske nice Bleiburga i Kriænog puta
prijavili se NOO-ima. Dakle, od takovog materijala je sastavljena narodna mili- 1945.-1995, Zagreb, 1995.
cija i to su u stvari Ëuvari Narodne vlasti. Ima medju tom smjesom i Ëestitih bora- 288. StanojeviÊ Branimir, Ustaπki mini-
ca antifaπista, no vrlo malo. Stvaralo se narodnu miliciju samo da bi se stvorilo, star smrti, Anatomija zloËina An-
drije ArtukoviÊa, Beograd, 1985.
a ne da ona u svojoj biti bude stvarno organ narodne vlasti. Takova milicija ne 289. StefanoviÊ Mladen, Zbor Dimitrija
uæiva, niti moæe da uæiva povjerenje narodnih masa, a niti povjerenje same narod- LjotiÊa 1934.-1945, Beograd, 1984
ne vlasti. Uz nepravilni odnos prema narodu, πto se naroËito ispoljilo u kotaru 290. Stepinac Alojzije, Propovijedi, go-
Donji Miholjac, kotaru Vinkovci, i gdje se brutalno upotrebljavala sila protiv na- vori, poruke (1941.-1946.), Za-
roda. Svakodnevna pljaËka, koju Ëine takovi elementi iz redova milicije, a uz to greb, 1996.
291. Strle Franci, Veliki finale na Koro-
ako uzmemo da je i vojska kao i OZN-a vrπe takoer pljaËku i da se njihovi vojni- πkem, Ljubljana, 1976, 1977, 1997.
ci izdavaju kao milicija, onda nije nikakovo Ëudo, da narod strahuje pred milici- 292. Strle Franci, Burni dogodki ob za-
jom kao pred pljaËkaπkom ruljom. jetju Loehra, Velenje, 1980.
Narodna Milicija koja je izvrπni organ narodne vlasti ne samo da je takovim 293. Strugar Vlado, Rat i revolucija na-
radom kompromitovala sebe, nego je kompromitovala i narodnu vlast. Narodna roda Jugoslavije 1941.-1945, Beo-
grad, 1962..
vlast gubi autoritet u narodnim masama uslijed Milicije, koja nema nikakvih 294. Strugar Vlado, Jugoslavija 1941.-
moralnih prava, da bude njezin izvrπni organ. (...). 1945., Beograd, 1970, 1978.

27
295. StubliÊ Zlatko, Bleiburg i Kriæni
put, Zagreb, 1998.
296. SvjedoËenje dvanaestorice, Rijeka,
1995.
297. Les systemes d'Occupation en Yu-
goslavie 1941.-1945. Rapports au
3e Congrès international sur l’Hi-
stoire de la Rèsistance européene a
Karoly Vary le 2-4 Septembre
1963, Beograd, 1963.
298. ©akiÊ Dinko, S Poglavnikom u Al-
pama, Split, 2001.
299. ©epiÊ Dragovan, Vlada Ivana ©u-
baπiÊa, Zagreb, 1983.
300. ©tefan Ljubica, Srpska pravoslav-
na crkva i faπizam, Zagreb, 1996.
301. ©tefan Ljubica, Istinom i Ëinjenica-
ma za Hrvatsku, Zagreb, 1999.
302. ©vob Melita, MirkoviÊ Zoran, Æi-
dovi u Hrvatskoj - æidovske zajed-
nice. Jews in Croatia-Jewish com-
munities. Zagreb, 2004.
303. Tajna i javna saradnja Ëetnika i
okupatora 1941.-1944, Beograd,
1976.
304. Talijanska uprava na hrvatskom
prostoru i egzodus Hrvata (1918.-
1943.), Zbornik radova s meunar-
odnog znanstvenog skupa, Zagreb,
2001.
305. TasiÊ Dragoljub, KonaËni popis
stanovniπtva Jugoslavije 15. 3.
1948, 1, Beograd, 1982.
306. The Third Reich and Yugoslavia
1933.-1945, Beograd, 1977.
307. Titove istorijske odluke 1941.-
1945, Beograd, 1980.
308. Tko je tko u NDH, Hrvatska 1941.-
1945., Zagreb, 1997.
309. Tolstoy Nicolaj, Victims in Jalta,
London, 1977.
310. Tolstoy Nikolaj, The Minister and
the Massacres, London, 1986. -
Ministar i pokolj, Bleiburg i Ko-
Ëevski Rog, Zagreb, 1991.
311. Tolstoy Nicolai, The Klagenfurt
Conspirancy, London, 1985.
312. Tomasevich Jozo, The Chetniks,
War and Revolution in Yugoslavia,
Stanford, 1975. - »etnici u drugom
svjetskom ratu 1941.-1945, Zag-
reb, 1979.
313. La Tragedia de Bleiburg, Docu-
mentos sobre las mantanzas cole-
ctivas de los Croatan en la Yugo-
slavie comunista en 1945, Buenos
Aires, 1963. - Bleiburπka tragedija
hrvatskog naroda, München, Bar-
celona, 1976, 1977, Zagreb, 1995.
314. Tuman Franjo, Rat protiv rata,
Zagreb, 1957.
315. Tuman, Franjo, BespuÊa povi-
jesne zbiljnosti, Rasprava o povi-
jesti i filozofiji zlosilja, Zagreb,
1989.
316. U Bleiburgu iskra, Zagreb, 1993.
Zbornik s 1. meunarodnog sim-
pozija, Bleiburg, Zagreb, 15-16. 5.
1993.
317. Ustaπa, Dokumenti o ustaπkom
pokretu, Zagreb, 1995.
28
Za ozdravljenje toga stanja izdali smo direktivu za generalno ËiπÊenje redo-
va Milicije time, da se izbace iz Milicije svi oni koji nemaju moralnog prava da
budu Ëuvari narodne vlasti.
Odnos izmeu vojske i narodne milicije vrlo je zategnut, tako da nema
nikakve suradnje, a isto takovi odnosi vladaju izmeu civilnih i vojnih vlasti.
Vojska Ëini pljaËku na raËun Milicije, civilne vlasti ne poduzimaju niπta da to
pitanje rijeπe. Konkretno ima sluËajeva u Osijeku, da vojska hapsi Miliciju, pa
kasnije hapsi Milicija vojsku, da bi konaËno mijenjali jedne za druge... Sve se to
dogadja sa znanjem Komandanta grada, kao i Komande narodne Milicije i osta-
lih civilnih i vojnih vlasti. Vojska uhapπene Milicionere tjera da Ëiste nuænike,
otimlje im bicikle, oruæje, neda im znakove, kako bi imala razloga da ih uhapsi na
straæarskim mjestima. Za sve to znade Obl. NOO, koji se nalazi u dotiËnome gradu
i umjesto da stvar uredjuje, oni πalju tajnika, koji stvar joπ viπe zaoπtrava, jer
dolazi u Komandu mjesta i vadi piπtolj na Komandanta da Êe ga ubiti. Nikakove
povezanosti izmeu ustanova, veÊ jedno opÊe otimanje za vlast sa strane vojske i
civilnih vlasti. (...). Organi OZNe vrπe pljaËku, ubijaju ljude bez suda, ne poko-
pavaju ih ili ih ne pokopaju Ëestito. Narod strahuje. (...). Na Okrugu Brod i Nova
Gradiπka imade viπe sluËajeva gore navedenog postupka, gdje su se ubijali i se-
ljaci bez suda i istrage. SluËaj ProËelnika Upravnog odjela u Pakracu s kojim smo
razgovarali i koji je izjavio, da kada je uËinio prigovore za postupak vojske i OZNe
prema narodu, da se boji da Êe biti uhapπen. Dakle nije strah samo u narodu, koji
svaki Ëas Ëeka da ne Êe biti odveden negdje i ubijen (to javno govori) veÊ je taj
strah uπao i u same Odbore. (...).”
Tako glasi doslovni izvod iz povjerljivoga izvjeπtaja o situaciji u Slavoniji -
ni viπe, ni manje, veÊ - samoga vrha hrvatskoga represivnog aparata, Odsjeka na-
rodne Milicije Odjela za javni red i sigurnost Ministarstva unutarnjih poslova
Federalne Dræave Hrvatske od 10. srpnja 1945. godine (nedavno je tiskan).
Milicija, JA, NOO-i i OZN-a, a niπta bolja situacija nije bila ni s KPH i
drugim organizacijama, u uobiËajenome su previranju, sliËnome i u drugim
dræavama u sliËnim situacijama. U svemu tome sve veÊu ulogu imali su staljinisti
koji se pripremaju preuzeti ili oteti vlast, ili su to ponegdje veÊ i uËinili.
U takvome kaosu pobjednika ne samo u Slavoniji, koji Êe potrajati joπ neko
vrijeme i u kojem su prednjaËile Ëak i Narodna milicija i JA, nije Ëudno da su
stradali i mnogi vojni zarobljenici i uhvaÊeni civili koji su se odjednom poËeli
pojavljivati u kolonama, na povratku iz Austrije i Slovenije, i za koje se proπirio
glas da su upravo oni zloËinci i zlikovci, i to svi - oni su najgori ustaπe. Trebalo je
vremena da se na nekim prostorima konsolidira nova vlast i da na nov, mirnodop-
ski naËin rada prijeu ratni NOO-i; no to se ponegdje nije dogodilo ni kroz niz god-
ina. Isto tako, znatno, znatno duæe potrajat Êe situacija u kojoj Êe i represivna tijela
barem donekle postati ”uljuenija”, odnosno dræati se vaæeÊih zakona i propisa;
ali ponegdje se to neÊe dogoditi niti niz iduÊih godina. Takvome stanju pridonosili
su i ustaπki i drugi gerilci koji su se pojavljivali. No, nade je bilo, jer, npr., ipak je
trebalo doËekati 1948. god. i slamanje barem veoma oπtre, represivne staljinistiËke
opcije meu pobjednicima, pa doËekati polovicu 60-ih godina i slamanje sliËne
rankovπÊine - itd., itd.
Dakako, pod represijom je bio i veoma visok broj onih koji su samo kratko
vrijeme ili uopÊe nisu bili podloæni pogromu i progonu, odnosno, sasvim su ih
izbjegli, pa su naknadno uhapπeni, a meu njima je bilo i neposrednih pripadnika
vojnih i civilnih postrojbi ustaπa, domobrana i tijela vlasti NDH; u meuvremenu
nisu stradale ni njihove obitelji ili njihovi pripadnici.
Odnos prema kvislinπkim strukturama, onima u sluæbi talijanskih faπista i
njemaËkih nacista - ustaπa, Ëetnika, ljotiÊevaca i drugih, bio je razliËit u raznim
krajevima Hrvatske, pa se ne moæe stvarati samo jedna jedina slika povijesnih zbi-
vanja vaæeÊa za cijeli prostor danaπnje Hrvatske; dakle, ne mogu se generalizirati
sadræaji zbivanja i tvrditi da su bili jednaki u cijeloj tadaπnjoj Hrvatskoj. Za ovakve
ocjene ima brojnih primjera i u vrelima. ©toviπe, autor ovoga priloga zorne primje-
re ima Ëak i u svojoj obitelji, te meu poznanicima i osobnim prijateljima, Ëiji su
pripadnici, doduπe, kao izuzeci bili dio svih moguÊih opcija - talijansko-faπistiË-
kih, njemaËko-folksdojËerskih, pa kvislinπkih - ustaπkih, ËetniËkih, ljotiÊevskih
itd.; no, najviπe je bilo pripadnika NOP-a/NOR-a - antitalijanski ili protalijanski
nastrojenih, “normalnih” i veoma oπtrih antifaπista, bilo je i boljπevika, trockista, 318. Vertepov D. P., Ruskij Korpus na
staljinista, titoista, privræenika KP Italije - itd.. Balkanah vo vremnja II velikoj
vojni, New Xork, 1963.
14. 319. Vetrinjska tragedija, V spomin ne-
smrtnim junakom, izdanim v Vetri-
I na kraju. Kao Akademijin mladi asistent u Rijeci sa starijim kolegama-po- nju od 27.-31. maja 1945. in pomo-
vjesniËarima viπe puta sam bio pozivan preko uprave Akademijina Sjeverojadran- rjenim za velike ideje slobode, Cle-
skog instituta u Rijeci ili, neposredno, preko Akademijine uprave u Zagrebu, da veland, 1960.
320. VlahoviÊ R. Staniπa, Zbornik do-
pripomognem u pribiranju podataka iz vrela te iz strane i domaÊe literature, zatim
kumenata iz Britanske arhive.
u pomaganju kako bi se πto bolje ti rezultati istraæivanja i prouËavanja struËno- Anglo-jugoslavenski odnosi 1941.-
povijesnog dijela i pripremanja materijala koncipirali i uobliËili u pisane tekstove. 1948, Birmingham, 1985.
Ti su tekstovi, veÊi ili manji elaborati, potom, koriπteni u radu raznih javnih i 321. VlaπiÊ Boris, VojinoviÊ Aleksan-
internih konferencija i sastanaka, u javnim istupima/govorima prvaka SFRJ i KPJ dar, Kriæni put - povijest, svjedo-
Ëanstva, dokumenti, Zagreb, 1991.
te njezinih federalnih jedinica, napose hrvatskih i slovenskih, u diplomatskim i
322. Voduπek StariË Jera, Prevzem ob-
drugim susretima. Svi su ti materijali sadræajno bili redovito vezani uz veoma lasti 1944.-1946, Ljubljana, 1992.
sloæene diplomatske i druge osjetljive odnose izmeu Italije i Jugoslavije u daljoj - Kako su komunisti osvojili vlast
povijesti i nedalekoj proπlosti; tako, npr., i u pogledu sjedinjenja Istre s maticom 1944.-1946., Zagreb, 2006.
domovinom 1943. i Pariπkih odluka 1947. god. o vraÊanju i Istre i drugih hrvatskih 323. VojinoviÊ Aleksandar, ZloËin je
bjeæao na zapad, Zagreb, 1987.
podruËja matici domovini Hrvatskoj i Sloveniji u okviru nove Jugoslavije.
324. VojinoviÊ Aleksandar, Ante Pave-
U viπe navrata prisutni su bili, npr., i Tito i Kardelj, na Brijunima, u Zagrebu, liÊ, Zagreb, 1988.
Beogradu i drugdje, prema potrebi, ali i zbog vlastite znatiæelje. Ova su se dvoji- 325. VranËiÊ Vjekoslav, S bielom zas-
ca takoer veoma æivo zanimala naroËito za vrela, za naπ rad u institutima i na tavom preko Alpa, Buenos Aires,
fakultetima, za naπa znanstvena i struËna miπljenja, itd. Tako su s velikim izne- 1953.
326. VranËiÊ Vjekoslav, Branili smo
naenjem, oduπevljenjem i znatiæeljom nakon niza godina “otkrivali” svoje zabo-
Hrvatsku, Uspomene, osvrti, do-
ravljene i arhivirane rukopise ili otipkane i samo potpisane od njih. Pa sam - drzak æivljaji, 1-2, Barcelona, München,
jer sam bio suviπe mlad, æivotno nedozreo - na opÊi uæas prisutnih starijih kolega 1983., Zagreb, 2007.
i drugih, iskoristio priliku te sam istodobno ili pojedinaËno Tita i Kardelja pitao 327. VraæaliÊ Eπref, Okupacioni sistemi
mnogo toga iz povijesti njihova æivota i djelovanja; pa i o ovome πto je do sada u Jugoslaviji u svjetlu meunaro-
dnog prava, Sarajevo, 1968.
reËeno o Bleiburgu i Kriænom putu. To se dogodilo na Brijunima.
328. Walzl August, Kärnten 1945: Von
Obojica najviπih, viπedesetljetnih voa nove Jugoslavije, doslovce, odmah NS-Regime zur Besatzungsherr-
su se snaæno i vidljivo, nepolitiËki i nediplomatski uzbudili. No, isto su tako schaft im Alpen-Adria-Raum, Kla-
odmah i otvoreno, spontano i jasno izrazili veliko ogorËenje i ljutnju πto se dota- genfurt, 1985.
daπnji ratni i poratni obiËaji, propisi i naredbe za sprjeËavanje ubijanja ratnih 329. Wiener Friedrich, Partisanen-
kampf am Balkan, BeË, 1976.
zarobljenika i civila te njihovo zlostavljanje nisu poπtovali. Ali, ni jedan ni drugi
330. Wippermann Wolfang, Europäi-
nisu mi dali suviπe jasan, a kamoli precizan odgovor na moje dodatno isto tako scher Faschismus im Vergleich
precizno pitanje: zaπto obojica ipak nisu Ëvrsto stajala uz opravdanu i postojeÊu 1922.-1982, Frankfurt na Meini,
inicijativu za uobiËajeni istraæni postupak, koja je veÊ tada postojala, a imala je 1983.
uzore i u primjerima iz ranijih razdoblja NOR-a, kada se mjestimice znalo i veoma 331. Weissbuch den Deutschen aus Ju-
goslawien 1944.-1948, München,
strogo kaænjavati krivce ovakvoga straviËnog postupanja? Pa, ako se tada, 1945.
1992.
god. i kasnije, sudski dokaæe - neka se kazne oËiti glavni vinovnici tragedije 332. Werner Neulen Hans, An deutsch-
mnogih ljudi viπe nacionalnosti. To bi podræali svi pravdoljubivi Jugoslaveni. er Seite, Internationale Freiwillige
Naime, bilo je tek neπto kaænjenih nositelja, ali samo onih niæih vojnih Ëinova i von Wehrmacht und der Waffen-
manje znaËajnih pripadnika civilnih tijela vlasti te vladajuÊe partije treÊe SS, London 1978.
333. Zagreb i Hrvatska u Titovo doba,
Jugoslavije. Tito i Kardelj niti jednoga trenutka nisu svaljivali krivicu na podre-
Zagreb, 2004.
ene, nisu ih ni spominjali, niti htjeli spominjati, iako sam pitao i za njih i za nji- 334. ZamolËani grobovi in njihove ært-
hovu ulogu u dogaajima koje zovemo Bleiburg. Kardelj se veoma otvoreno, gla- ve, Zbornik, Ljubljana, 1998.
sno ljutio Ëak na samog sebe, a Tito se toliko vidljivo bio uzrujao da je njegova 335. Za pobedu i slobodu. Zavrπne ope-
supruga, Jovanka Broz, koja je sjedila za susjednim stolom na terasi i Ëitala neki racije za osloboenje Jugoslavije.
UËesnici govore. NauËni skup 23. i
æurnal za æene, doπla pitati - πto se to tako veoma æivahno zbiva u nas. No, ipak
24. april 1985., Beograd, 1978. -
sam ostao bez preciznijega objaπnjenja. (...), sv. 1-9, Beograd, 1985-1986.
Dakako, kako je veÊ ranije reËeno, sve to πto se dogaalo 1945. god. u vezi 336. Zavrπne operacije za osloboenje
sa sadræajem pojma Bleiburg i Kriæni put, Tita kao vrhovnog vojnog zapovjedni- Jugoslavije 1944.-1945, I-II, Beo-
ka, uostalom, kao niti dr. Tumana 1995. godine - niπta povijesno, a kaæu - ni grad, 1957.
337. Zbornik dokumenata i podataka o
pravno ne opravdava i ne moæe opravdati niti abolirati. I obojica su toga bili svjes-
narodnooslobodilaËkom ratu na-
ni. Ovdje dodajem: i s dr. F. Tumanom sam o njegovoj spomenutoj ulozi 1995. roda Jugoslavije, t. XI, Operacije
god. razgovarao i rekao mu za moj razgovor s Titom i Kardeljem o istovjetnoj Jugoslovenske armije 1945. Zavr-
situaciji 1945. godine. Bio je vidljivo iznenaen, ali i veoma, veoma znatiæeljan. πne operacije za osloboenje Jugo-
No, ni Broz ni dr. Tuman nisu poveli postupke protiv svojih podreenih, ali dok slavije; Knj. 1, Dokumenti Prve
armije 1. I - 24. V 1945, Beograd
se poslije 1945. god. niπta nije dogodilo pripadnicima tadaπnjih represivnih, vojnih
1970; knj. 2, Dokumenti Druge Ar-
i drugih tijela nove Jugoslavije, zato se u izmijenjenoj meunarodnopravnoj i poli- mije, 1969; knj. 3, Dokumenti Tre-
tiËkoj situaciji viπe sadaπnjih generala Republike Hrvatske i drugih istaknutijih Êe Armije do 24. svibnja 1945,

29
 1975; knj. 4, Dokumenti IV. armi-
je, 1975. Usp. i t. II, knj. 15, 1962,
t. V, knj. 34, 1966, knj. 39, 1979, t.
XI, knj. 1-4, 1971.-1975, t. XII,
knj. 1-4, 1973.-1979.
338. Zbornik ZIRAL 1970.-1990, Chica-
go, 1990.
339. ZnidariÊ Marijan, Nemπka mobi-
lizacija Slovencev v drugi svetovni
vojni, Celje
340. Zovko Jure, Kriæni put i dvadeset
godina robije, Zagreb, 1997.
341. Æanko Æelimir, ©oliÊ Nikola i dr.,
Jazovka, Zagreb, 1990.
342. ÆerjaviÊ Vladimir, Yugoslavia -
Manipulation with the Number of
Second World War Wictims, Yugo-
slavie - manipulation sur le nom-
bre des victimes de la Seconde gue-
rre mondiale, Jugoslawien - Mani-
pulationen mit Kriegsopfern des
Zweiten Weltkriegs, Jugoslavija -
Manipulacija ærtvama Drugog
svjetskog rata. Zagreb, 1993.
343. ÆerjaviÊ Vladimir, Gubici stano-
vniπtva Jugoslavije u drugom
svjetskom ratu, Zagreb, 1989.
344. ÆerjaviÊ Vladimir, Opsesije i me-
galomanije oko Jasenovca i Blei-
burga, Gubici stanovniπtva Jugo-
slavije u drugom svjetskom ratu,
Zagreb, 1992.
345. ÆiviËnjak Fran, U vjeËni spomen
na hrvatske vojnike, sveÊenike i
franjevce i sve hrvatske muËenike
pobijene u svibnju i lipnju 1945.
godine na prostorima Maceljske
πume kod Krapine i logorima u
Mirkovcu kraj Sv. Kriæa-ZaËretja i
Oroslavlju, Zagreb, 1998.
346. Ærtve vojne in revolucije, Zbornik,
Ljubljana, 2005.
Napomena: Savjet antifaπista Repu-
blike Hrvatske zamolio je autora ovoga
Ëlanka da bude predsjednik prvoga
znanstveno-struËnog skupa o povijes-
nim zbivanjima poznatim kao Bleiburg
i Kriæni put (Zagreb, 12. travanj 2006.).
Pri tome Ëak ni u pitanje nije doπlo
postavljanje bilo kakvih uvjeta osim
znanstvenih i struËnih. Skup je proπao
u skladu s oËekivanjima.
Usprkos tome, dio sadaπnjih hrvatskih
pro-endehaπkih glasila donijeli su neg-
ativnu kritiku skupa, uz ostalo, istak-
nuvπi izlaganja kao “apologiju zla”,
izmiπljajuÊi referente, druge ne spom-
injuÊi itd., i to iz pera autora koji na
skupu - nisu ni bili. Je li “apologija zla”
moje uvodno priopÊenje - Ëitatelj ima
sada priliku osobno vidjeti, ËitajuÊi ga
u dopunjenome obliku, kao πto je to
obiËaj sa znanstvenim priopÊenjima na
simpozijima i drugim skupovima.
SliËno je i s drugim referatima, Ëiji se
dopunjeni ili poneπto dopunjeni sadr-
æaji takoer objavljuju u ovome zbor-
niku.
30
politiËara zbog zbivanja u Domovinskog ratu ipak nalaze pred sudovima u
Hrvatskoj ili Ëak u Haagu, pred meunarodnopravnom instancom. OËito je da su
1945. i 1995. god. djelovale i “neke druge” komande.
Dakako: sva ta nezakonita dogaanja u NOR-u i u Domovinskome ratu te u
njihovome poraÊu ne umanjuju njihovo visoko slobodarsko, antifaπistiËko i anti-
neofaπistiËko, rodoljubno usmjerenje i domoljubno znaËenje, te veoma visoko vri-
jedne doprinose i vojnika - boraca NOR-a i branitelja Domovinskoga rata, te pri-
padnika civilnih tijela, a πto su sve to pojedine skupine i pojedinci teπko zloupotri-
jebili i 1945. i 1995. godine, pa i kasnije - druga je stvar.
15.
Bleiburg i Kriæni put, odnosno Marπ smrti ili Marπevi smrti bili su i ostali
jedna od brojnih tragedija hrvatskoga naroda, ali i pripadnika drugih etnosa, bez
obzira jesu li pripadnici hrvatskoga i drugih naroda bili kvislinzi ili nisu, zloËinci
ili nisu; pa i bez obzira na to πto je NDH bila od svoga poËetka tvorevina naci-
faπista, te do kraja postojanja bila u njihovoj sluæbi, dakle, u klasiËnome kvis-
linπkom statusu, pa u skladu s time nije nikada ni priznata kao dræava od
demokratske, apsolutne veÊine ËovjeËanstva. A dodatno se, do kraja postojanja joπ
i opteretila kao najvjernija sljedbenica upravo nacifaπistiËkoga TreÊega Reicha; i
to napose u istrebljivanju Æidova i Roma, obarajuÊi se usto i na Srbe i na brojne
nepoÊudne Hrvate - a njih je bilo apsolutno viπe nego privræenika NDH. Poznata
je i zbog podizanja i otvaranja viπe konclogora nasilne smrti, meu njima i najpo-
znatijega - Jasenovca, sadræajno nalik na opÊenito poznate kao najzloglasnije, na
njemaËko-nacistiËki Dachau ili Auschwitz, te dræeÊi ih do kraja postojanja NDH
- kao jedina zemlja uz Reich u Europi. Dakle, zloËinci su trebali biti kaænjeni u
skladu s uobiËajenim ili u to doba dopunjavanim ili tada stvaranim meunarodno-
pravnim normama, i to bez obzira na to πto NDH nije bila dræavnopravna
meunarodnopravno priznata dræava. Svemu tome pokazali su put i veliki meu-
narodni sudski procesi u Nürnbergu i Tokiju, primjerice. Dakako, meu nevini,
zavedeni svijet na Bleiburgu i oko svega πto simbolizira to ime znalaËki su se
sakrili i brojni zloËinci, meu njima Ëak i oni iz najpoznatijega konclogora smrti
NDH, iz Jasenovca, pa su ostali nekaænjeni, ili im se sudilo gotovo pred smrt. To
se doslovce dogodilo i s jednim od pripadnika najuæega vrha NDH i ustaπa
opÊenito, s dr. Andrijom ArtukoviÊem, kojega su - na iznenaenje svih - SAD
predali SFRJ, pa je suen u SRH, u Zagrebu. Istodobno je zavnohovska Hrvatska
od te meunarodne zajednice bila potvrena kao federalni dio meunarodno-
pravno priznate nove Jugoslavije, a i u Ustavu Republike Hrvatske stoji da je
upravo ona sljednica zavnohovske Hrvatske, a ne NDH, iako se ova povremeno u
pojedinim dræavnim i politiËkim strukturama Republike “gleda” povoljnije nego
FH/FD Hrvatska te njezine sljednice na istome prostoru (NR, SRH).
»injenica jest da je problem stalno otvoren; stalno se postavljaju dodatna
pitanja o tim bleiburπko/pliberπkim tragedijama i danas, a to znaËi da dosadaπnji
odgovori ne zadovoljavaju. Ipak, dovoljno su poticajni za daljnje istraæivanje i
prouËavanje poznatoga do sada i nepoznatog arhivskoga materijala, naglaπavam -
napose vrela, te da se, na temelju toga objavljuje πto veÊi broj radova, naravno,
znanstvenih i struËnih, dakle objektivnih, trajne vrijednosti.
Napose su potrebna arheografska izdanja, tako da svatko moæe u vrelima prov-
jeriti ËinjeniËno povijesno stanje (naveli smo u poglavlju 13. samo kao primjer jedan
takav izvor). Dakako, nisu na odmet ni memoarski zapisi, jer i oni mogu pomoÊi da
se razjasne mnoge pojave koje nisu jasne iz sadræaja postojeÊih izvora ili su Ëak i
jedini kada nema vrela (takoer je i citat iz rada V. NikoliÊa, sjeÊanje dopunjeno
podacima iz vrela).
Nadam se, a i uvjeren sam, da Êe znanstvenici i struËnjaci i dalje odgovarati
na postavljena pitanja, ali znatno manje politiËari ili ovi - neÊe uopÊe. Tome Êe
napose pomoÊi objavljivanje vrela, dopunjavanje dosadaπnjih tiskanih njihovih
zbirki i na temelju njih objavljivane analize i interpretacije ali, dakako, samo iz
pera znanstvenika i struËnjaka bit Êe vjerodostojne, jer jedino oni mogu i moraju
dati objektivni iskaz istraæivanja i prouËavanja. A to dodatno znaËi: pravosudna
tijela neka rade svoj posao, a povjesniËari svoj, pa ne bi trebalo biti danaπnjih
nedoumica ni oko Bleiburga, niti oko Kriænoga puta 1945. godine.
Prof. dr. sc. IVO GOLDSTEIN Prof. Ph. D. Sc. IVO GOLDSTEIN
Redoviti profesor Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu professor at Faculty of Arts and Humanities
Zagreb, Republika Hrvatska University of Zagreb,
Zagreb, Republic of Croatia

POVIJESNE OKOLNOSTI BLEIBURGA I HISTORICAL CIRCUMSTANCES

SURROUNDING BLEIBURG AND
KRIÆNOGA PUTA the Way of the Cross

Prethodno priopÊenje Preliminary Communication

KljuËne rijeËi: Bleiburg, Kriæni put, Hrvatska, 1945. , povijesne okolnosti Key words: Bleiburg, the Way of the
Cross, Croatia, 1945, historical cir-
cumstances

Saæetak Summary
Autor daje uvid u dva stajaliπta o povijesnim zbivanjima 1945. , na zavrπetku II. svjetskog The author gives an insight in two vi-
rata i u poraÊu. Konstatira da je dosad izostala analiza tih povijesnih dogaanja, obuhva- ewpoints about historical events in
Êenih pojmovima Bleiburg i Kriæni put, u hrvatskome, pa jugoslavenskom te u evropskom 1945, at the end of World War II, and
povijesnom kontekstu zbivanja. KritiËki se osvrÊe na prvo stajaliπte prema kojem su in the post-war era. He states that, so
zloËinci svi koji su izgubili æivote sudskom odlukom na smrt ili su ubijeni bez suda, te na far, we lacked an analysis of these
drugo stajaliπte- koje se stalno aktualizira- da su ærtve nastale zbog osvete, mrænje prema historical events, encompassed with
hrvatstvu i KatoliËkoj crkvi. Nakon analize izvora i literature, u prilogu se utvruje da - the notions of Bleiburg and the Way
ukoliko se analiza Ëini na viπe razina, onda “masovni zloËin” nije samo pobjednikov; of the Cross, in Croatian, Yugosla-
antifaπistiËki “obraËun s narodnim i klasnim neprijateljem”, s Hrvatima i Crkvom, veÊ se vian and European historical context
uz niz komponenta, u prvome redu radi o klasiËnoj osveti, a ne o politici pobjedniËkoga of events. He critically considers the
NarodnooslobodilaËkog pokreta, saveznika antifaπitiËke svjetske koalicije. A osveta (i first viewpoint according to which the
krvna) i u Hrvatskoj ima tradicijske korijene koji su se skladno nadopunili osvetom koju je criminals are all those who lost their
kvislinπka Nezavisna Dræava Hrvatska (1941.-1945.) u praksi genocidno provodila protiv lives through judicial rulings to death
Roma, Srba i Æidova veÊ i kao pripadnika naroda, a gotovo isto tako i protiv hrvatskih or were killed without the court, and
antifaπista. the second viewpoint - which is con-
stantly actualized- that they became
U ovom tekstu pokuπao bih analizirati neke od povijesnih okolnosti koje su the victims because of revenge, hat-
dovele do dogaaja koji se danas u javnosti nazivaju Bleiburgom i Kriænim putem. red towards Croatian culture and
U proteklih 60 godina hrvatska je znanstvena i kulturna javnost bila priklijeπtena Catholic church. After the analysis of
sources and literature, it is establis-
“ideoloπko-politiËki interesno zasnovanim sporom dviju strana, iz kojega su moral-
hed that - if an analysis is done on
ni aspekt i ljudska patnja prezirno iskljuËeni kao potpuno bezvrijedni kriteriji, a sva multiple levels, then “mass crime” is
æestina bitke koncentrirana na broj i nacionalitet ærtava”, kako to lijepo i lucidno not only the winner’s; antifascist
istiËe Ivan LovrenoviÊ.1 Nije neposredna tema ovoga izlaganja, ali valja spomenu- “conflict with national and class-
ti da je neprijeporna istina, a mnogima bi moglo zvuËati paradoksalno, da su daleko linked enemy”, with Croatians and
najbolja svjedoËanstva o Jasenovcu, o najpoznatijem konclogoru NDH, napisala the Church, but next to a series of
dvojica Hrvata, katolika - Antun Barac2 i Ilija JakovljeviÊ.3 Nijedan od njih nije bio components, it has got to do with a
Ëlan KPH, odnosno KPJ. JakovljeviÊ je po zavrπetku rata bio isljednik Komisije za classic revenge, and not the politics of
istraæivanje zloËina okupatora i domaÊih izdajnika, a da paradoks bude straπniji, the victorious National-liberating
stradao je pod nejasnim okolnostima u komunistiËkom zatvoru. movement, an ally of antifascists
U literaturi, kako znanstvenoj tako i publicistici, pogotovo onoj koju nazi- world coalition.
vam revizionistiËkom, vrlo se rijetko, gotovo nikada, ne postavlja pitanje uzroka A revenge (even blood revenge) has
onoga πto danas nazivamo “tragedijom Bleiburga i Kriænoga puta”. I, kako je to traditional roots in Croatia which
were proportionally supplemented
opet knjiæevniËki lijepo rekao Ivan LovrenoviÊ - “nitko nije postavio ono neumo-
with the revenge that quisling
ljivo, ono neizbjeæno, ono logiËno pitanje - pitanje uzroka! Kako i zaπto se dogodi- Independent State of Croatia (1941-
lo? Tko je i Ëime doveo te ljude na polje kod Bleiburga, tko je doveo do toga da su 1945) carried out against the
svi ti ljudi, taj ‘cvijet i snaga naroda’ - neki manje, neki viπe krivi, neki potpuno Romanys, Serbs and Jews, as the
nevini i naivni - postali taoci i bili dovedeni na Bleiburg” ... da se “nau u takvoj members of nations, and almost the
straπnoj situaciji ... k vragu, pa valjda je svemu tomu prethodila neka i nekakva same against Croatian antifascists.

1 I. LovrenoviÊ, Bosanski Hrvati, Esej o agoniji 2 A. Barac, Bijeg od knjige, Zagreb 1965. ■
jedne evropsko-orijentalne mikrokulture, Zagreb 3 I. JakovljeviÊ, Konclogor na Savi, Zagreb 1999.
2002, str. 200.

31
Prof. dr. sc. IVO GOLDSTEIN
professeur à la Faculté des lettres de
l’Université de Zagreb
Zagreb, République de Croatie
LES CIRCONSTANCES
HISTORIQUES AUTOUR DE
BLEIBURG ET DE KRIÆNI
PUT
Communication préliminaire
Paroles-clés: Bleiburg, Kriæni put,
Croatie, 1945, circonstances histori-
ques
Résumé
L’auteur présente deux points de vues
sur les évenements historiques de
1945, à la fin de la Deuxième guerre
mondiale et dans l’après-guere. Il
constate que jusqu’aujourd’hui il
nous manque une analyse des évène-
ments historiques contenus dans les
notions de Bleiburg et de Kriæni put,
dans le contexte historique croate,
yougoslave, mais aussi bien dans
celui de l’Europe. L’auteur critique
d’abord le point de vue suivant lequel
les criminels sont tous ceux qui ont
perdu leur vie à la suite d’une sen-
tence de mort ou bien qui ont été tués
sans procès, mais il critique ensuite
l’autre point de vue - s’actualisant
continuellement -, suivant lequel il y a
eu des victimes à cause de la venge-
ance, de la haine contre le peuple
croate et l’Église catholique. Après
une analyse des sources et de la lit-
térature ci-jointe, l’auteur s’est per-
suadé que - si l’on faisait une analyse
sur plusieurs niveaux, “les crimes de
masse” ne seraient pas seulement
“un réglement de comptes du vin-
queur antifasciste avec l’ennemi du
peuple et de classe”, avec les Croates
et l’Église, mais qu’il serait question
en premier lieu, avec toute une série
des composantes, de la vengeance, et
non pas de la politique du mouvement
triomphant de la libération popu-
laire, l’allié de la coalition mondiale
antifasciste.
La vengeance (et la vendetta), même
en Croatie, a ses racines tradition-
nelles, harmonieusement complétées
par la vengeance, exécutée d'une ma-
nière génocidaire, par l’État Indé-
pendent de Croatie (1941-1945) con-
tre les Romes, les Serbes et les Juifs,
déjà en tant que membres des peu-
ples, mais aussi bien contre les anti-
fascistes croates.
■ 24. VIII. 2004; vidi i A. JuriÊ-©imunËiÊ, u:
32
politika, dræavna i nacionalna, i neki ljudi koji su je kreirali i vodili”.4 Naravno,
u revizionistiËkoj historiografiji i memoaristici gotovo da nema onih koji su o tim
temama, temama krivnje i odgovornosti ustaπkog reæima u dogaanjima od 1941.
do 1945. godine, æeljeli govoriti na pravi naËin. Ako je i bilo ili ima kriticizma, on
se uglavnom svodio na æelju da se opravda vlastita pozicija ili pozicija neke
interesne skupine unutar ustaπkog pokreta ili vlasti u NDH.
S druge strane, historiografija socijalistiËkog/komunistiËkog razdoblja je
uglavnom vrlo jednostavno rjeπavala problem krivnje i odgovornosti onih koji su
stradali na Bleiburgu i Kriænom putu - nije se njime bavila, odnosno, gotovo pola
stoljeÊa u javnosti je postojala pauπalna i u biti neodræiva ocjena - da su svi koji
su osueni na smrt ili ubijeni na samom kraju rata ili neposredno nakon njega
takvu sudbinu i zasluæili. S druge strane, revizionistiËka je historiografija svodila
ovaj osvetniËki gnjev uglavnom “vrlo povrπno i shematski kao mrænju na hrvat-
stvo”, a kada se govorili o zloËinima prema ljudima iz crkve, “kao mrænju na
crkvu”. Potpuno je izostala analiza πireg hrvatskog, jugoslavenskog, pa i evrop-
skog konteksta. I tako je hrvatska historijska znanost i javnost uopÊe u poziciji da
ni danas, poËetkom 21. stoljeÊa, nije razrijeπila problem krivnje i odgovornosti
Ëitavog niza ljudi koji su stradali u “obraËunu s narodnim neprijateljem”, sa ili
bez sudske presude. Nitko joπ nije skrupulozno analizirao, pa potom zakljuËio sine
ira et studio koja je razina odgovornosti, primjerice, Tiasa Mortigjije ili Kerubina
©egviÊa. ©toviπe, Ëak su se u posljednje vrijeme pojavili apeli, zasnovani na posve
krivim Ëinjenicama, za ponovnim suenjem Mili Budaku, za kojeg je do sada u
historiografiji nedvojbeno utvreno da je ratni zloËinac.5
Ako fenomen “obraËuna s narodnim neprijateljem”, drugim rijeËima, masov-
ni zloËin na kraju Drugoga svjetskoga rata promatramo na viπe razina, onda se radi
ne samo o “obraËunu s narodnim neprijateljem”, veÊ prvenstveno o osveti, potom
i o “obraËunu s narodnim neprijateljem” te o “obraËunu s klasnim neprijateljem”.
Osveta je duboko u ljudskoj duπi, joπ od starozavjetne izreke “oko za oko,
zub za zub”. Starozavjetna pravda nalazi ishodiπte u obiËajima toga vremena te i
u pravnoj kodifikaciji, primjerice, u Hamurabijevu zakoniku. Vremenom civiliza-
cijski i kulturni napredak nastoji ukloniti osvetu i to uspijeva, ali samo donekle.
“Klasici marksizma” uopÊe se ne bave osvetom, kao ni “obraËunom s narod-
nim neprijateljem”. Marx, Engels, a ponajviπe Lenjin govore o razvlaπÊivanju
buræoazije i o diktaturi proletarijata. DrugaËije se, meutim, postupalo u praksi -
obraËun s pripadnicima Bijele garde i pristaπama tzv. reakcije nakon Oktobarske
revolucije, odnosno sa svim ideoloπkim protivnicima ili onima koji su to mogli
postati, bio je nedvojbeno brutalan.
Na prostoru bivπe Jugoslavije krvna je osveta æivjela sve do najnovijih vre-
mena, bila je dio nemilosrdne plemenske pravde. Postojala je solidarnost Ëlanova
jedne uæe zajednice koja je morala osvetiti svoga pripadnika, Ëak i usuprot jasnim
zakonskim propisima i zaprijeËenim kaznama.
Osveta koja je kulminirala u svibnju 1945. godine nije bila bezrazloæna. Ona
je bila motivirana zloËinom koji se poËeo dogaati u travnju 1941. godine. Valja
istaÊi da je sam PaveliÊ uveo u vojno-politiËki æivot princip osvete, jer je tvrdio da
se Srbima i Æidovima treba osvetiti - “nijedna mjera koja se protiv Æidova poduzi-
mlje, ne moæe biti neËovjeËna, ako ju se usporedi s onim neizmjernim zlom, koje
je æidovstvo stvorilo u svijetu.”, tvrdilo se u novinama u svibnju 1941. godine.6
HuπkaËkih antisrpskih izjava PaveliÊa i njegovih sljedbenika ima iznimno mnogo,
ali je nedvojbeno najpoznatija i najutjecajnija bila Budakova pjesma iz 1933.
godine - “Podiæe se junak Ante, pa zagrmi iz visine kao truba Boæje Pravde:
‘Bjeæ’te psine preko Drine’”.7 Dakle, Srbima presuuje “Boæja Pravda”, drugim
rijeËima, nad njima Êe se provesti kolektivna osveta za sve πto je beogradski reæim
poËinio Hrvatima od ujedinjenja 1918. godine. Na taj su naËin PaveliÊ i njegovi
sljedbenici u istom planu i njegovoj izvedbi spojili i osvetu i genocid.
4 I. LovrenoviÊ, Bosna, kraj stoljeÊa, Zagreb 1996, Stajaliπta, Vjesnik, 21. VIII. 2004; J. PeËariÊ,
str. 132-133; takoer, LovrenoviÊ, Bosanski Hrvati, Slobodna Dalmacija, 25. VIII. 2004; J. PeËariÊ,
Fokus 226, 10. IX. 2004.
str. 184.
5 Vidi apel 120 sveuËiliπnih profesora, znanstveni- 6 Hrvatski radnik, 18, Zagreb 15. V. 1941.
ka, kulturnih i javnih radnika, Slobodna Dalmacija, 7 Ustaπa, ljeto ili jesen 1933; Ustaπa, Dokumenti o
ustaπkom pokretu, prir. P. Poæar, Zagreb 1995, str. 91.
 Posve je drugi problem da li je ta osveta, odnosno da li je kazna koju su dobili Prof. Dr. sc. IVO GOLDSTEIN
Ordentlicher Professor der Philosophischen
pojedinci i Ëitave skupine bila primjerena. U skladu s ratnim obiËajima i posto- Fakultät der Univeristät Zagreb
jeÊim pravnim normama naravno da nije, jer je i 1945. godine civilizacijska mak- Republik Kroatien
sima bila da se i notornom ratnom zloËincu sudi i da ga se tek nakon presude
smakne. Doduπe, i u tome ima iznimaka, jer baπ nitko ne postavlja pitanje moral- HISTORISCHE UMSTÄNDE
nosti hvatanja i smaknuÊa Benita Mussolinija, zaista zloËinca, ali i njegove sasvim VON BLEIBURG UND DEM
nevine mlade ljubavnice. Valja svakako uzimati u obzir da je i u Hrvatskoj, kao i KREUZWEG
u drugim dijelovima Jugoslavije, i na meunarodnom planu, broj zloËina i broj
ærtava za koje je odgovorna nacifaπistiËka strana i njezini saveznici, pogotovo Vorschau - Mitteilung
meu civilima, nadmaπivao nadaleko sve dotadaπnje sukobe i ratove. Osim toga,
veÊina civilnih ærtava rezultat su rasne, nacionalne ili vjerske mrænje. Key Words: Bleiburg, Kreuzweg, Kro-
»esto se u javnim prezentacijama dogaanja u svibnju 1945. godine namjer- atien, 1945, historische Umstände
no ili nenamjerno zaboravlja da osvetniËki gnjev, odnosno mrænja nije bio usmje-
Zusamenfassung
ren iskljuËivo prema Hrvatima, veÊ i prema drugima, Ëesto neovisno o nacional-
Der Autor gewährt den Einblick in
noj i vjerskoj pripadnosti. Treba uzeti u obzir da su stradali i Slovenci, odnosno zwei Standpunkte zu den historischen
pripadnici bjelogardijskih postrojbi, potom i Talijani. Na njemaËku narodnu Ereignissen am Ende des Zweiten
skupinu pao je teret kolektivne odgovornosti. Prvi su zapravo u veÊim razmjerima Weltkriegs und in der Nachkriegszeit.
poËeli stradavati Srbi, odnosno Beograani, od trenutka kada su jedinice Er stellt fest, dass die Analyse dieser
NarodnooslobodilaËke vojske i partizanskih odreda u listopadu 1944. oslobodile historischen Ereignisse im kroati-
Beograd. Tada je, izmeu ostalih, iz svoje beogradske vile izvuËen i odmah ustri- schen, jugoslawischen und europäi-
jeljen Puniπa RaËiÊ, atentator u beogradskoj skupπtini 1928. godine, kada je schen Kontext der historischen Ereig-
smrtonosno ranjen sam Stjepan RadiÊ. I meu Albancima je bilo mnogo ærtava. nisse ausgeblieben ist, und zwar je-
Koliko god se to Ëini paradoksalnim, Ëini se da je u odnosu na broj stanovnika u ner, die unter den Begriffen Bleiburg
tom “obraËunu s narodnim neprijateljem” najviπe bilo ærtava ipak meu Crno- und Kreuzweg zusammengefasst wer-
gorcima. den. Kritisch betrachtet er die erste
Auffassung, nach der Verbrecher alle
Pa ipak, ne moæe se mimoiÊi Ëinjenica da je osvetniËki gnjev u Hrvatskoj
jene seien, die aufgrund eines
ponegdje i pokatkad poprimao karakter obraËuna nekih Srba s nekim Hrvatima. gerichtlichen Todesurteils oder ohne
Tako se, primjerice, u informaciji iz Zagreba 20. lipnja 1945. tvrdi se da su Gerichtsverfahren hingerichtet wur-
“denuncijacije Srba koji su pobjegli ili su bili protjerani iz Zagreba uzele ozbiljne den, aber auch die zweite Aufassung
razmjere”,8 ali nema sumnje da je taj aspekt osvetniËkog gnjeva bio ako ne peri- - welche permanent aktualisiert wird
feran, onda svakako manje vaæan od drugih. - dass sie aus Gründen der Vergel-
Naposljetku, treba znati da je Ëitava antifaπistiËka Evropa traæila da ratne zlo- tung, dess Hasses auf das Kroatentum
Ëince stigne zasluæena kazna. Premijer demokratske Velike Britanije Winston Chur- und die katholische Kirche zu Opfern
chill je na Moskovsku konferenciju ministara vanjskih poslova u listopadu 1943. wurden. Nach einer Analyse der
godine sam poslao nacrt deklaracije o njemaËkim ratnim zloËincima koja je kasni- Quellen und der Literatur stellt der
je prihvaÊena uz nekoliko formalnih izmjena - zakljuËio je da “brutalnosti nacisti- Beitrag fest, dass, unternimmt man
Ëke dominacije nisu nova stvar i svi narodi i teritorije koje se nalaze pod njenom die Analyse auf mehreren Niveaus,
πakom pate od terora vladavine najcrnjeg oblika”, pa je logiËno da Êe “oni njemaËki das “Massenverbrechen” nicht nur
dasjenige des Siegers sei; es handelt
oficiri, civili i Ëlanovi NacistiËke stranke koji su odgovorni ili koji su svojom suglas-
sich nicht nur um eine antifaschisti-
noπÊu sudjelovali u navedenim svirepostima, pokoljima i izvrπenjima smrtnih kazni, sche “Abrechnung mit dem Volks-
biti vraÊeni u zemlje u kojima su poËinili svoja gnjusna nedjela da bi im se sudilo”. und Klassenfeind”, mit den Kroaten
Tu misao ponavlja na joπ jednom mjestu, jasnije i oπtrije - “bit Êe vraÊeni na mjesto und der Kirche, sondern, neben vie-
svojih zloËina i na licu mjesta sudit Êe im narod nad kojim su izvrπili nasilje”.9 len Komponenten, in erster Linie um
Nema nikakve dvojbe da je Churchill, govoreÊi o nacistiËkim zloËincima, mislio i eine klassische Vergeltung - und nicht
na njihove saveznike, odnosno kvislinge iz raznih evropskih zemalja. um die Politik der Volksbefreiunsgbe-
Churchill je u svojim javnim istupima bio vrlo jasan - traæio je pravdu za wegung, eines Aliierten der weltwei-
zloËince. Strogu pravdu, ali pravdu! Poznati lovac na nacistiËke zloËince Simon ten antifaschistischen Koalition
Wiesenthal je svoja sjeÊanja upravo naslovio - Pravda, ne osveta (u originalu - Ebeuso hat, die Rache (auch die
Recht, nicht Rache).10 Blutrache) auch in Kroatien tradi-
U Francuskoj je u danima osloboenja (ljeto 1944.) po kratkom postupku tionelle Wurzeln, die sich mit der
Vergeltung für die Verbrechen ver-
obavljeno viπe od 9.000 pogubljenja, pa je ministar pravde 15. rujna osnovao
woben hat, welche der kollabora-
posebne sudove pravde koji su izrekli 38.266 presuda, od toga ih je 2.853 bilo na tionistische Unabhängige Staat
smrt.11 Kada je istaknuti francuski pisac Robert Brasillach (1909.-1945.) bio kao Kroatien (1941-1945) in einer
kolaboracionist osuen na smrt, 25 najuglednijih knjiæevnika potpisalo je peticiju genozidären Praxis an den Romas,
kojom je predsjednika Charlesa De Gaullea zamolilo da Brasillachu poπtedi Serben und Juden als Teiles der
Bevölkerung - und in fast gleichem
8 ». ViπnjiÊ, Partizansko ljetovanje, Hrvatska i Srbi 10 S. Wiesenthal, Pravda, ne osveta, Sarajevo Ausmass an kroatischen Antifa-
1945-1950, Zagreb 2003, str. 35. 1989. schisten - verübt hatte.
9 W. Churchill, Closing the Ring, Boston-Cam- 11 J. Carpentier - F. Lebrun, Povijest Francuske,
bridge 1951, str. 297. Zagreb 1999, str. 271-272. ■

33
Prof. dr. sc. IVO GOLDSTEIN
Professore alla Facoltà di lettere
dell’Università di Zagabria,
Repubblica di Croazia
LE CIRCOSTANZE
STORICHE INTORNO A
BLEIBURG E KRIÆNI PUT
Comunicazione preliminare
Parole chiavi: Bleiburg, Kriæni put,
Croazia, 1945, circostanze storiche
Riassunto
L’autore presenta due punti di vista
sugli avvenimenti storici del 1945,
alla fine della Seconda guerra mondi-
ale e nel dopoguerra. Consta che fino
ad oggi manca un’analisi di questi
avvenimenti storici, contenuti nelle
nozioni di Bleiburg e Kriæni put, nel
contesto storico croato, jugoslavo,
ma anche quello europeo. L’autore
critica il primo punto di vista secon-
do il quale i criminali sono tutti quel-
li che hanno perduto la vita per causa
di una sentenza di morte oppure sono
stati uccisi senza processo, ma poi
critica anche l’altro punto di vista -
incessantemente attualizzandosi -
secondo il quale ci sono state delle
vittime per causa della vendetta, del-
l’odio verso il popolo croato e la
Chiesa cattolica. Dopo l’analisi delle
fonti e della letteratura acclusa, l’au-
tore si accerta che - se si fa un’anali-
si su più livelli, “il crimine in massa”
non sia solo “una resa dei conti del
vincittore antifascista col nemico del
popolo e di classe”, con i Croati e con
la Chiesa, ma si tratti in primo luogo,
con tutta una serie di conponenti,
della vendetta, e no della politica del
trionfante Movimento di liberazione
popolare, alleato della coalizione
mondiale antifascista.
La vendetta (anche quella del san-
gue), anche in Croazia ha delle radi-
ci tradizionali che si sono armoniosa-
mente completate con la vendetta
attuata in pratica in un modo genoci-
dario dallo Stato Indipendente di
Croazia (1941-1945) contro i Romi, i
Serbi e gli Ebrei già come membri dei
popoli, ma anche contro gli anti-
fascisti croati.
æivot.12 »ak je jedna grupa na Ëelu sa dobitnikom Nobelove nagrade, knjiæev-
nikom Albertom Camusom (1913.-1960.) otiπla De Gaulleu s molbom da poπtedi
Brasillachov æivot, ali je on ostao neumoljiv. Camus je Ëak iskoristio posljednji
argument koji je imao u glavi - istakao je kako Brasillach ima znaËajan opus. Na
to je de Gaulle odgovorio: “kakav opus, takva kazna”.
Staljin, kao i poznati pisac Ilja Erenburg (1891.-1967.), tijekom rata otvore-
no su zagovarali osvetu. Erenburg je pisao pjesme u kojima jasno zagovara osve-
tu protiv Nijemaca - osobito stihom - “goni ga, druæe borËe - Frica”. Te su pjesme
bile objavljivane i u partizanskom tisku u Hrvatskoj. Meutim, do kraja rata Staljin
je obustavio njihovo objavljivanje, kako ne bi poticao osvetniËku atmosferu.
Bombardiranja njemaËkih gradova potkraj rata, osobito Dresdena, atomske
eksplozije u Hiroπimi i Nagasakiju proπle su u ameriËkom i zapadnoevropskim
druπtvima bez ikakvih javno izreËenih moralnih dvojbi i pokazuju da se tada osve-
ta smatrala posve logiËnom i neupitnom.
Jedinice NOVJ-a i jugoslavenski komunisti tijekom rata i 1945. godine u tom
odnosu prema svojim neprijateljima nisu bili sasvim jasni, kao πto je bio Churchill
- jer su Bleiburg i Kriæni put istovremeno i kaænjavanje krivaca, ali i osveta, dakle
“obraËun s narodnim neprijateljem”, ali isto tako i obraËun s potencijalnim i
stvarnim klasnim neprijateljem. OsvetniËki gnjev narastao je postupno.
VeÊ u proglasu Politbiroa CK KPJ od 22. lipnja 1941. godine, kojim su komu-
nisti pozvani na ustanak, istiËe se da “u borbi” koja Êe se uskoro rasplamsati “neÊe
biti pardona zloËinaËkim faπistiËkim voama i njihovim vernim slugama”.13 Mjesni
komitet KPH Osijek, naprimjer, u proglasu sredinom prosinca 1941. godine tvrdi da
“naπ put u sretan i Ëovjeka dostojan æivot vodi samo preko ljeπina omraæenih
faπistiËkih izroda”, a potom da “Êe krvavo odzvoniti ustaπkim psima”, ali uz jasnu
ogradu da “ne treba vjerovati laæima kako Êe komunisti istrijebiti Hrvate”.14 Dakle,
jasno se istiËe da Êe se osvetniËki gnjev usmjeriti prema ustaπama.
U izvjeπtaju iz Nevesinja 16. kolovoza iste godine domobranski pukovnik,
izvjesni ©imiÊ, tvrdi da su uzroci nemira “lokalne prilike ... u prvom redu osveta
mjeπtana pravoslavne vjere muslimanskom i katoliËkom æivlju”.15 U rujnu 1941.
u izvjeπtaju kotarskog predstojnika iz Knina tvrdi se da “Jevreji i pravoslavci
vjeruju u pobjedu Engleske i Rusije i Ëekaju Ëas osvete”.16 Naime, i pukovnik
©imiÊ i taj kotarski predstojnik i sami vrlo dobro znaju da su se u oba ova gradiÊa
i u njihovoj okolici dogodili neki od prvih ustaπkih zloËina, za koje on i neki drugi
izvjestioci iz tih krajeva okrivljuju “divlje ustaπe”, pa je posve izliπno pitanje zbog
Ëega “Jevreji i pravoslavci ... Ëekaju Ëas osvete”, ili ju “pravoslavci” veÊ tada
navodno poËinju provoditi.
U novinama NOP-a u Slavoniji koje su se zvale Slavonski partizan, kada se
govori o zbivanjima iz 1941, tvrdi se kako su se veÊ tada neprijatelji pobojali
pravde i osvete.17 Dakle, i pravde, ali i osvete.
VeÊ od poËetka ustanka jedinice NOV i PO Hrvatske zarobljavale su svoje
protivnike. Zabiljeπke koje su o tim trenucima ostale saËuvane svjedoËe da je prak-
sa bila u neku ruku normirana, ali je popriliËno ovisila i o konkretnim okolnosti-
ma. Kada su pripadnici TreÊeg partizanskog bataljona odreda Korduna i Banije.
6. XII. 1941. godine, kreÊuÊi se negdje po sjeverozapadnoj Bosni (kraj oko Cazina
i Velike Kladuπe), uz samu hrvatsku granicu, “naiπli na muslimana Perviπa,
poznatog ustaπu koji je klao æene i djecu, patrola ga je ubila”. »etiri dana kasni-
je druga desetina istoga bataljona ubila je dvojicu ustaπkih voa - Antu ©poljariÊa
i Ivicu Rukavinu. Nije jasno da li su ©poljariÊ i Rukavina ubijeni u borbi ili su
zarobljeni, pa potom ubijeni, ali su oni, po izvjeπtaju, bili glavni inicijatori “kla-
nja”. Vjerojatno se izvjestilac referira na masovne zloËine ustaπkih jedinica koji
su poËinjeni u kraju oko Slunja, potkraj srpnja i prvih dana kolovoza, kada je ubi-

12 H. R. Lottman, Albert Camus, Paris 1978, str.
363-364.
13 D. BilandæiÊ, Historija SFRJ, Zagreb 1985, str. 36.
14 Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom 2,
knjiga 1, Beograd 1952, str. 184-185.
15 Hrvatski dræavni arhiv (HDA), fond Jadr. div.
podruËje, br. 1203, vrlo tajni spisi, 1821/1941.
16 HDA, fond 1.1196, oruæniËke pukovnije NDH,
kut. 3, j. s. 321/ taj. 1941, str. 3.
17 Slavonski partizan 8, 15. II. 1943, v. u: Izbor iz
πtampe NOP-a u Slavoniji 1941-1945, prir. M.
PatkoviÊ, Slavonski Brod 1968, str. 95-96; o doga-
ajima u Slavoniji tih godina svjedoËi T. Erjavec,
©panovica, Zagreb 1993.

34
jeno viπe stotina srpskih civila, ukljuËujuÊi æene i djecu.18
Borci Primorsko-goranskog odreda bataljona “Marka
TrboviÊa” 8. prosinca 1941. godine u okolici Ogulina
uhvatili su “ustaπu cestara iz sela Musulinskog Potoka
(sela kod Ogulina)”, ubili su ga, jer je “bacao u Ogulinu
nevine ljude u jame i kod njega je naeno dosta robe i
stvari tih nesretnika”.19 Partizani iz TreÊeg bataljona
odreda Korduna i Banije uhvatili su tih dana “ustaπu Petra
Paena iz Rakovice” koji “priznao nije niπta, ali ga dru-
govi iz odreda poznadu i znadu da je bio ustaπa” te je
“istoga dana likvidiran”. Pripadnici istoga bataljona tih su
dana ubili joπ trojicu pripadnika ustaπkog pokreta. Vod
spomenutog bataljona “Marka TrboviÊa” uhvatio je “usta-
πu Stjepana KapojtiÊa i osudio ga na smrt te strijeljao”.
Pripadnici TreÊeg bataljona odreda Korduna i Banije zaro-
bili su i Josipa BiÊaniÊa iz Nove Krπlje (selo u opÊini
Slunj, blizu Rakovice) “koji je od æandarmerijske postaje
primio karabin sa 15 metaka da se bori protiv komunista
i Ëetnika u sluËaju napada na hrvatska sela; imenovani je
takoer likvidiran”.20
Ako je bilo i opravdanja da se protivnici likvidiraju
u prva tri sluËaja, kakav je razlog bio da se ubiju Paen,
KapojtiÊ i BiÊaniÊ? Za Paena, KapojtiÊa i druge (neime-
novane) ustaπe bilo je dovoljno da se znalo da su pripadali
ustaπkom pokretu, a πto se BiÊaniÊa tiËe, oËigledno su oni
koji su ga ubili Ëak znali da dobiveni karabin nije ni koris-
tio te da ga je navodno namjeravao koristiti samo u sluËaju
“napada na hrvatska sela”. Pa ipak - bio je likvidiran.
Kada se govori o ovim ubijanjima valja voditi raËuna
o tome da je to bilo vrijeme kada je ljudski æivot vrlo malo
vrijedio: partizani su tada ubijali i izdajice (poput –ure
©uπnjara iz Plaπkog koji je “saraivao sa ustaπama”) ili
“πpijune” (poput izvjesnog TresiglaviÊa u Lici koji je
“sluæio okupatorima”),21 ËetniËke simpatizere i aktiviste,
pa i pripadnike svoga pokreta koji su, po miπljenju partij-
skih foruma, ideoloπki zabrazdili.22
Bilo je odreda, meutim, koji su drugaËije postupali:
primjerice, odred “Sloga” potkraj prosinca 1941. napao je
domobransku straæu koja je Ëuvala lonjski æeljezniËki
most u PreËcu kod Dugog Sela (istoËno od Zagreba).
Jedan je domobran pruæao otpor te je ubio jednog parti-
zana, pa je i sam ubijen. Drugi su (njih desetak) bili
razoruæani i puπteni kuÊama. Kada im je komandant odre-
da (oËito Vinko Jeut) “dao upute o naπoj borbi”, oni su
“s oduπevljenjem rekli: ‘hvala vam! Sad smo sretni,
moæemo naπim kuÊama, mi smo silom ovamo dotje-
rani‘”.23 SliËno su postupili i pripadnici liËkog bataljona
“Marko OreπkoviÊ” koji su napali i razoruæali domobran-
sku straæu kod LiËkog LeπÊa, a potom ih sve pustili.24
Moæe se reÊi da je opÊe stajaliπte bilo da se zarobljeni
ustaπe ubijaju, a da se domobrani puπtaju, iako je i od toga
bilo odstupanja.
18 Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom 2, knjiga 1, 181; M. BekiÊ,
– I. ButkoviÊ - S. Goldstein, Okrug Karlovac 1941, Zagreb 1965, str. 92-96.
19 Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom 2, knjiga 1, str. 187.
20 Isto, str. 181, 245, 303.
21 Isto, str. 245, 294.
22 Vidi, primjerice, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom 2, knji-
ga 1, 174, gdje se navodi da su dvojica Ëlanova Mjesnog komiteta KPH u
VeÊ potkraj 1941. Glavni πtab NOP Hrvatske dao je
prvi put naputke kako postupiti sa zarobljenicima. BuduÊi
da je “u posljednje vrijeme uspjelo protivniku da uhvati
nekoliko naπih istaknutih boraca”, naloæeno je jedinicama
da “hvataju i zarobljavaju pogodne neprijateljske liËno-
sti... ako ubuduÊe koja jedinica zarobi viπeg oficira, neÊe
ga odmah strijeljati nego Êe ga dræati u zarobljeniπtvu i
obavijestiti o tomu ovaj πtab, koji Êe po potrebi dati
nareenja za daljnji postupak”.25
Mrænja prema neprijatelju bila je velika i partizani,
odnosno Ëlanovi KPH koji su ih 1941. godine vodili, nisu
to ni skrivali. U danima kada su se dogodile opisane likvi-
dacije zarobljenika, toËnije 12. studenoga 1941. godine,
Okruæni komitet KPH Karlovac naloæio je Ëlanovima KP
da u sredinama u kojima djeluju “podiæu borbenost
stanovniπtva i jaËaju njegovu mrænju protiv okupatora”, a
koji dan kasnije prigovara se politiËkim komesarima par-
tizanskih jedinica da su “zanemarili razvijanje mrænje
protiv faπistiËkih okupatora”.26 Dakle, govori se o “mræn-
ji protiv okupatora”, ali se ne spominju “domaÊi izdajni-
ci” ili neka druga, sliËna sintagma. U drugom navodu se
izriËito kao “okupatori” spominju Talijani, πto valja
povezati s nekim proËetniËkim tendencijama, odnosno s
tezom koju su neki u redovima NOP-a iznosili da se
Talijani “ne smiju napadati”, πto je u tim mjesecima bila
vaæna taktiËka razlika izmeu pripadnika NOP-a i onih
koji Êe se prikloniti ËetniËkom pokretu.
Uostalom, slogan smrt faπizmu - sloboda narodu
sadræi u sebi poruku koja nadilazi simboliËnu razinu
uniπtenja faπizma. Ona svakako, barem neizravno, nosi
poruku o tome πto Êe se ili πto bi se trebalo dogoditi onima
koji su pristali uz taj faπizam.
Tada se u izvorima poËinje koristiti termin narodni
neprijatelj, ali se prvi puta tek u FoËanskim propisima
poËetkom 1942. jasno odreuje pojam “narodnog nepri-
jatelja”, “Ëija imovina podleæe zapleni u korist naroda”, a
to su “a) sve aktivne ustaπe ili njihovi organizatori i poma-
gaËi; b) svi oni koji su sluæili okupatorima ma u kojem vidu
- kao πpijuni, dostavljaËi, kuriri, agitatori ... svi koji su
izdali narodnu borbu, i bili u dosluhu sa okupatorima; svi
koji se odmetnu od narodne vlasti i rade protiv nje”.27
Kada su ustaπe u sijeËnju 1942. ubile 64 starca, æena
i djece u srpskom selu DrakseniÊ, desetak kilometara
juæno od Jasenovca, Okruæni komitet za Kozaru izdao je
proglas u kojem tvrdi da Êe “na sva ova zloËinstva narod
ovih srezova odgovoriÊe samo æeπÊom i neustraπivom bor-
bom. Teπka i brza biÊe narodna osveta za sve zloËine.
Srpski narod nikada neÊe zaboraviti ova krvoproliÊa”.
No, potom se jasno kaæe da ne æele odgovoriti istom
mjerom, jer su “poπtena muslimanska i hrvatska braÊa
najotvorenije digla glas protiv ovih zlodjela. Muslimani
DubiËkog sreza veÊ u velikom broju nalaze se u partizan-
Dreænici strijeljani zbog lijevih skretanja.
23 Isto, str. 249.
24 Isto, str. 294.
25 Isto, str. 251.
26 Isto, str. 20, 197.
27 L. GerπkoviÊ, Dokumenti o razvoju narodne vlasti, Zagreb 1983, str. 15.
35
skim Ëetama ovih krajeva. Za nekoliko dana borbi oni su
postali proslavljeni junaci - partizani...”28
Informator Ustaπke nadzorne sluæbe (UNS-a) u rujnu
1942. javlja da je u Zagrebu izvjesni Brunπek, kojeg se sma-
tralo komunistiËkim simpatizerom i Ëlanom KP, kada je
vidio plakate s obavijestima da su strijeljani komunisti “bio
straπno srdit i psovao je sve, i rekao, da Êe doÊi Ëas
obraËuna, ali da Êe ih malo ostati, da se za sve znade”.29
Neka neimenovana “gospoica” koja se s njim i drugim
komunistima druæila tvrdila je da “Êe Rusi ipak dobiti rat,
a onda Êe malo ostati od onih, koji sada ‘vedre‘”.
Bilo je i onih koji su osvetniËki gnjev nastojali smi-
riti, pa se tako u letku u ime ©taba narodno-oslobodilaËkih
(partizanskih) odreda Bosne i Hercegovine poziva
“Hrvate i Muslimane” da “pomognu borbu svoje srpske
braÊe, koja ne traæi osvetu veÊ svoje pravo da æive slo-
bodno u zemlji svojih predaka... Æivjeli smo vjekovima na
ovoj grudi i æivjeÊemo i dalje u slozi i ljubavi kad iz naπe
zemlje nemilosrdno iskorijenimo one, koji su unosili meu
narod zlu krv i od toga vukli korist”.30
Kako je teklo konstituiranje vlasti NOP-a, a rat se
primicao kraju, tako je reæim sve viπe postajao krajnje
autoritarnim i potom totalitarnim. Naime, vlast se preuzi-
ma po uzoru na sovjetski boljπevizam i staljinizam.
Upravo tada razni oblici represije, sve do masovnih uboj-
stava, poËinju se umnaæati od jeseni 1944, a kulminiraju u
svibnju 1945. godine. OsvetniËki gnjev, kao i njegova
provedba je u pojedinim trenucima dobivao na intenzite-
tu, a samo ponekad je slabio. Tako se pojaËao oko 12. i 13.
svibnja 1945. godine, po zarobljavanju viπe tisuÊa ustaπa i
domobrana, djelomiËno i uslijed bijesa. Naime, ustaπke su
jedinice u pokuπaju proboja prema Austriji ratovale i
nakon sluæbenog svrπetka Drugog svjetskoga rata te nani-
jele teπke ærtve jedinicama JA.
Na taj je naËin raËun “domaÊim izdajnicima” bio
ispostavljen vrlo brzo. PoËeo se naplaÊivati joπ tijekom
rata, zapravo napose od jeseni 1944, intenzivirao se prema
kraju rata, a kulminirao u prvim danima po njegovu
zavrπetku. Taj je raËun bio tragiËno visok, nije obuhvatio
samo “domaÊe izdajnike”, nego i mnoge nevine te na
razne naËine i Ëlanove njihovih obitelji. Istodobno je,
dakako, u mnogim aspektima bio duboko nepravedan.
Naime, Ëak kada su u pitanju bile i likvidacije onih koji bi
na svakom sudu zasluæili najteæu kaznu, nije se radilo o
pravdi, veÊ o osveti koja sama po sebi iskljuËuje pravdu,
iako ne i elementarnu pravednost (u buduÊnosti, u nared-
nim godinama, pokuπat Êu se baviti baπ godinom 1945,
kako bi detaljno analizirao sve elemente ovog sloæenog
procesa, πto u ovom tekstu naravno da nije bilo moguÊe).
Srpski knjiæevnik Marko RistiÊ (1902.-1984.) u da-
nima kada je “obraËun s narodnim neprijateljem” po
osloboenju Beograda (grad je osloboen 20. listopada)
dosegao vrhunac - “nema, ne moæe da bude slobode na-
roda, ni jedinstva, ni mira, ni sreÊe, bez potpunog, nemi-
28 Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u jugoslovenskih naroda, tom IV,
knjiga 3, Beograd 1952, str. 65.
29 HDA, fond UNS, br. 248, Ured I, KomunistiËki odjel, VT 8/1942.
30 HDA, fond UNS, br. 248, Ured I, Ured glavnog poboËnika, 16658/1942.
31 M. RistiÊ, Smrt faπizmu - sloboda narodu, Politika, Beograd, 5. XI. 1944;
vidi i M. RistiÊ, Smrt faπizmu - sloboda narodu, Beograd 1946, str. 7.
36
losrdnog uniπtenja izdajniËke reakcije, bez pravde koja,
kako su to rekli KoËa PopoviÊ i Peko DapËeviÊ - obuhva-
ta osvetu, ukljuËuje osvetu - bez nasilne smrti faπizma.”31
Josip Broz Tito bio je itekako svjestan osvetniËkog
gnjeva koji je u redovima NarodnooslobodilaËke vojske i
partizanskih odreda Jugoslavije (od svibnja 1945. Jugo-
slavenska armija) svakim danom bio sve intenzivniji.
Nakon masovne osvete po osloboenju Beograda, izdao je
15. studenoga joπ jedan proglas o amnestiji i zajamËio im
sigurnost, ako se predaju do 15. sijeËnja 1945. godine i
pod uvjetom da nisu krivi za ratne zloËine.
Svim komandantima NarodnooslobodilaËke vojske
je 12. sijeËnja 1945. naredio da “ovu amnestiju odmah
primijene prema svim osobama koje ona zahvaÊa”, a da
smrtna kazna moæe biti izvrπena tek kada se propisanim
zakonskim postupkom, u skladu s Ël. 29. Uredbe o oruæa-
nim snagama, dokaæe da su dotiËne osobe krive za ubojst-
vo, paljevinu, pljaËku ili silovanje. “Nad drugim osobama
osuenima na smrtnu, kao πto su poËinitelji, organizatori
i intelektualni zaËetnici zloËina i izdajniËkih djela, smrtna
kazna moæe se izvrπiti jedino i iskljuËivo poslije prvobitne
potvrde VijeÊa Viπeg vojnog suda pri Vrhovnom πtabu”.32
Mjesec dana kasnije, 11. veljaËe, uslijedila je nova zapovi-
jed kojom se nareuje osnivanje vojnih sudova u sastavu
od tri oficira u svakoj diviziji, a Viπeg prizivnog suda u
svakom korpusu. Ponovno se inzistira da smrtna kazna
moæe biti izvrπena jedino po sudskom postupku pri
nadleænim sudovima.33
Za obraËun s narodnim neprijateljem postojao je i for-
malan, zakonski okvir, ne samo Titove naredbe. Prema
Uputstvima od 22. veljaËe 1945. Zemaljska komisija za
utvrivanje zloËina okupatora i njegovih pomagaËa defini-
rala je koje se osobe smatraju ratnim zloËincima i koje se
radnje smatraju zloËinom i prijestupom - izmeu ostalih, bili
su to “pokretaËi, organizatori, naredbodavci, pomagaËi i
neposredni izvrπitelji masovnih ubijanja, muËenja, prisilnog
iseljavanja”.34 Potom je potkraj travnja Predsjedniπtvo
ZAVNOH-a donijelo “Odluku o zaπtiti nacionalne Ëasti
Hrvata i Srba u Hrvatskoj”. Ustvrdilo je da se ona ne odnosi
“na djela ratnih zloËinaca i narodnih neprijatelja”, veÊ na
ona “kojima se vrijealo i vrijea Ëast naroda, ili su upere-
na protiv osnovnih interesa naroda i tekovina, na kojima se
izgrauje Demokratska Federativna Jugoslavija”. Potom
se u devet toËaka detaljno obrazlaæu svi “zloËini i prijestupi”
koji se mogu podvesti pod ovu odredbu - “svaka suradnja s
okupatorom ili njegovim pomagaËima - politiËka, propa-
gandna, kulturna, umjetniËka, privredna...”, potom
“vrπenje akcije i propagande u korist okupatora i njegovih
pomagaËa”, “svako odræavanje prisnih i prijateljskih
odnosa s pripadnicima okupatorske vojske i vlasti”, “izrav-
no ili neizravno razgrabljivanje imovine osoba progonjenih
po okupatoru ili njegovim pomagaËima”, itd.35 Dakle, ti su
“zloËini i prijestupi” bili tako πiroko definirani da je vrlo
velik broj osoba mogao biti po njima progonjen.
32 J. B. Tito, Sabrana djela 25, Beograd 1988, str. 209.
33 Isto, str. 78-79.
34 ZAVNOH, Zbornik dokumenata i podataka, IV, Zagreb 1985, str. 279-280.
35 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944-1946,
dokumenti, prir. Z. Dizdar, V. Geiger, M. PojiÊ, M. RupiÊ, Slavonski Brod
2005, str. 94-96.
 Ove zakonske odredbe svakako su bile sukladne
osvetniËkom gnjevu koji je tih mjeseci i tjedana narastao
i bio realiziran. Meutim, taj je osvetniËki gnjev eruptirao
posve nekontrolirano i mimo ovih odredbi, jer su one ipak
predviale organiziranje sudova i redovnu proceduru.
“Po zapovesti ministra narodne obrane” - tj. Tita -
general TerziÊ, koji zastupa naËelnika generalπtaba Jugo-
slavenske armije, pod brojem “Pov. 172” od 3. svibnja
1945. godine prenosi svim jedinicama Jugoslavenske
armije naredbu sa 17 vrlo preciznih toËaka u kojima se
vrlo detaljno propisuje postupak s ratnim zarobljenicima.
ToËka 12. glasi: “sa ratnim zarobljenicima ima se postu-
pati po odredbama Zakona o Æenevskoj konvenciji o pos-
tupanju sa ratnim zarobljenicima Ëiji izvod se dostavlja u
... primeraka”. Prema veÊ desetljeÊima objavljenim doku-
mentima jasno je da je Tito u svibnju 1945. godine bio u
svakodnevnom kontaktu sa πtabovima armija. Znao je da
se njegova naredba o postupku sa zarobljenicima od 3.
svibnja uglavnom ne poπtuje, da su protivno toj naredbi
zarobljenici Ëesto ubijani.
Tito se pitanjima ratnih zarobljenika bavio praktiËki
od poËetka rata, odnosno najkasnije od prosinca 1941.
godine (kada je ispisan veÊ citiran naputak Glavnog πtaba
NOP-a Hrvatske). U svibnju 1944, kada su nakon bitaka
na otoku KorËuli jedinice NOV i POH zarobile veÊi broj
neprijateljskih vojnika i sprovele ih na otok Vis, naredio
je πtabu 26. divizije da “s obzirom da saveznici stalno
protestvuju πto streljamo vojne zarobljenike koji su otkri-
ti kao ratni zloËinci, nareujem da se svi ratni zloËinci
koje Êe zarobiti naπe jedinice, Ëim prije prebace ovamo sa
sprovodnim listom za Vrhovni πtab (tada je Vrhovni πtab
bio u Drvaru - op. I. G.).”36 Dakle, Tito zna da se strijelja,
ali misli da se radi samo o “otkrivenim ratnim zloËinci-
ma”. »etiri dana kasnije, 13. svibnja, ponovno se nareuje
26. diviziji da “sve zarobljenike zadræi na Visu, a ako
ustanovite meu njima zloËince, poπaljite ih u naπ πtab na
istragu”. ©to se tiËe postupka, tada je joπ izriËitiji: “nikog
ne smijete streljati, jer ste nam zbog toga naËinili mnogo
neprilika. Ja sam dao obavezu saveznicima u tom pogle-
du”.37 »ini se da se i njegov stav mijenja - vjerojatno je u
ta Ëetiri dana shvatio da se ne radi samo o “zloËincima”
kojima prijeti strijeljanje, veÊ i o onima koji to nisu. Pa
ipak, njegovo neslaganje s tim strijeljanjima proizlazi is-
kljuËivo iz Ëinjenice da zbog njih saveznici “protestvuju”.
Vratimo se zbivanjima u svibnju 1945. godine na
podruËju sjeveroistoËne Slovenije: dakle, Tito je znao da
se njegova naredba o postupku sa zarobljenicima od 3.
svibnja uglavnom ne poπtuje, da se protivno toj naredbi
zarobljenici Ëesto ubijaju, a reagirao je tek 13. svibnja
36 Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u jugoslovenskih naroda, tom II,
knj. 13, Beograd 1982, str. 65.
37 Isto, str. 95.
38 J. B. Tito, Sabrana djela 28, Beograd 1988, 43; vidi i J. Ridley, Tito,
Zagreb 2000, str. 281-283.
39 M. –ilas u razgovoru s mojim ocem Slavkom Goldsteinom, Beograd,
kolovoz 1974.
40 J. B. Tito, Izgradnja nove Jugoslavije II-1, Beograd 1948, str. 23; o
bleiburπkim dogaanjima literatura je narasla gotovo do nepreglednosti, pa
upuÊujem samo na neke: Zavrπne operacije za osloboenje Jugoslavije 1944-
1945, I-II, Beograd 1957; M. Basta, Agonija i slom Nezavisne Dræave
Hrvatske, Beograd 1971; M. ColiÊ, Pregled operacija na jugoslavenskom
ratiπtu 1941-1945, Beograd 1988; Osloboenje Hrvatske 1945. godine, Zagreb
vlastoruËno pisanom depeπom, koja je 14. svibnja dostav-
ljena πtabovima 1, 2, 3. i 4. armije i Glavnim πtabovima
Hrvatske i Slovenije: “Preduzmite najenergiËnije mjere
da se po svaku cijenu sprijeËi ubijanje ratnih zarobljeni-
ka i uhapπenika od strane jedinica, pojedinih organa i
pojedinaca... lica koja treba da odgovaraju za djela rat-
nih zloËinstava, predavati na revers vojnim sudovima radi
daljeg postupka”.38 Nakon te depeπe, Ëini se, znatno se
smanjio broj masovnih likvidacija zarobljenika na licu
mjesta (npr. na samom bleiburπkom polju i na putu do
Maribora), ali su obnovljene nekoliko dana kasnije na
drugim mjestima (KoËevski rog, Teharje i dr.). NaroËito
su bile surove osvete nad ustaπkim grupama koje se nisu
dobrovoljno predavale, veÊ su pokuπavale (a neke i uspi-
jevale) proboj natrag u Jugoslaviju.
Nisu mi poznati izvorni dokumenti o Titovim reakci-
jama na oËigledno nepoπtivanje njegovih uputa i zapovije-
di u tjednima poslije 14. svibnja 1945. godine. Prema jed-
nom zabiljeæenom usmenom iskazu Milovana –ilasa iz
1974. godine, Tito “nije odobravao πto se dogodilo, pogo-
tovo jer se otelo kontroli i preraslo u anarhiju, pa je traæio
izvjeπtaje i razjaπnjenja”, ali i “opravdanja i razumijeva-
nje” za osvetniËki gnjev protiv “bandi” koje i poslije zavr-
πetka rata joπ ratuju i nanose gubitke “naπim ljudima”.39
Nema podataka, niti ih spominje –ilas, da je Tito traæio
odgovornost poËinitelja proizvoljnih ubijanja. Napokon je
preko svega preπao s dvije reËenice u dugom govoru na
velikom mitingu u Ljubljani 27. svibnja 1945. godine: “je
veÊ ogromnu veÊinu...”40 ©to se tiËe ovih izdajnika... to je
stvar proπlosti. Ruka pravde, ruka osvetnica naπeg naroda
dostigla ih je.”
Tito, meutim, ipak nije bio posve dobro upoznat sa
svakom od faza u tragiËnim zbivanjima, jer je tada gotovo
svu svoju paænju usmjeravao prema oslobaanju najza-
padnijih dijelova tadaπnje Jugoslavije, odnosno hrvatskog
i slovenskog nacionalnog teritorija i vanjskopolitiËkim
zapletima koji su iz toga slijedili. Postojala je, po svemu
sudeÊi, Titova naËelna suglasnost da se taj “obraËun”
dogodi, i u onom valu koji je pokrenut ujesen 1944. i u
onom u svibnju sljedeÊe godine, ali ne na tako æestok
naËin i u takvu obimu. No, kada je, barem djelomiËno bio
i upoznat s onim πto se dogodilo, Tito nije reagirao i nije
ni pokuπao kazniti krivce.
No, sve πto sam iznio potvruje Titovu odgovornost
za poËinjene ratne zloËine nad zarobljenicima i civilima u
svibnju 1945. godine, ali, dakako, tu odgovornost valja
ocjenjivati sukladno ondaπnjim prilikama i ondaπnjim kri-
terijima, koji nisu istovjetni danaπnjima, na prijelazu iz 20.
u 21. stoljeÊe.
1986; M. Basta, Rat je zavrπio 7 dana kasnije, Beograd, 1986; Bleiburg,
otvoreni dossier, ur. M. GrËiÊ, II. izd. Zagreb 1990; N. Tolstoj, Ministar i
pokolji. Bleiburg i KoËevski Rog 1945, Zagreb 1991; V. ÆerjaviÊ, Opsesije i
megalomanije, n. dj.; “Bleiburg 1945-1995”, Meunarodni znanstveni skup
12.-13. V. 1995, ur. A. MijatoviÊ, Zagreb 1995; Bleiburπka tragedija hrvatskog
naroda, ur. V. NikoliÊ, Zagreb 1993; Bleiburg, uzroci i posljedice, ur. V. Niko-
liÊ, 2. izd., Zagreb 1998. RazliËite informacije mogu se iπËitati u izvorima koji
su objavljeni u Zbornicima dokumenata i podataka o NarodnooslobodilaËkom
ratu jugoslavenskih naroda, tom II, knjiga 15 (Beograd, 1962), tom V, knjiga
34, 39 (Beograd, 1966, 1979), tom XI, knjiga 1-4 (Beograd, 1971-1975), tom
XII, knjiga 1-4 (Beograd, 1973-1979) te u Josip Broz Tito, Sabrana djela 25,
28, ur. P. DamjanoviÊ, Beograd, 1982-1988. Najnoviji pregled i analizu liter-
ature daje M. Grahek, Bleiburg i “Kriæni put” u historiografiji, publicistici i
memoarskoj literaturi, magistarski rad, neobjavljeno, Zagreb 2006.
37
Prof. Ph. D. Sc. IVO JOSIPOVI∆
Professor at Faculty of Law
University in Zagreb
Zagreb, Republic of Croatia
RESPONSIBILITY FOR WAR
CRIMES AFTER WORLD
WAR II
Review Article
Key words: Bleiburg, the Way of the
Cross, 1945, legal aspect, crime, war
crime
Summary
It is about the legal aspect of a com-
mitted crime, especially war crime, in
this case, from the end of World War
II. The author legally actualizes this
war crime on historical-legal exam-
ple of what is today known in nume-
rous and extensive literature as terms
Bleiburg and the Way of the Cross.
The fact is that the antifascist Nati-
onal-liberating war is one of general
vouchers of present-day Republic of
Croatia, and so has been written
down in its Constitution. Ustashas,
chetniks and other quisling move-
ments of nazifascist Axis were on the
opposite side. This means that there is
no room for historical revisions, but it
is necessary to talk about the weak-
nesses of international criminal law
after World War II, even domestic.
From today’s perspective, one of the
most important weaknesses has been,
the so called, selectiveness, as well as
the conflict of some legal principles
with morality, so even in the case of
Bleiburg and the Way of the Cross a
crime is recognized. The author re-
fers to the examples of legal practices
in post-war trials of winners over the
defeated in Germany and Japan.
■ skog rata. Bavim se pravnim aspektima ratnih zloËina iz naπe nedavne proπlosti.
Prof. dr. sc. IVO JOSIPOVI∆
professeur à la Faculté de droit de
l’Université de Zagreb,
Zagreb, Republique de Croatie
LA RESPONSABILITÉ POUR
LES CRIMES DE GUERRE
APRÈS LA DEUXIÈME
GUERRE MONDIALE
Article synoptique
Paroles-clés: Bleiburg, Kriæni put,
1945, aspect juridique, crime, crimi-
ne de guerre
38
Prof. dr. sc. IVO JOSIPOVI∆
Redoviti profesor Pravnoga fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu
Zagreb, Republika Hrvatska
ODGOVORNOST ZA RATNE ZLO»INE
NAKON II. SVJETSKOG RATA
Pregledni Ëlanak
KljuËne rijeËi: Bleiburg, Kriæni put, 1945. , pravni aspekt, zloËin, ratni
zloËin
Saæetak
RijeË je o pravnom aspektu poËinjenoga zloËina, a osobito ratnog zloËina, u ovome sluËaju,
s kraja II. svjetskog rata. Taj ratni zloËin autor pravno aktualizira na povijesno-pravnome
primjeru onoga πto je danas u brojnoj i opseænoj literaturi poznato pod pojmom Bleiburg
i Kriæni put. »injenica je da je u Hrvatskoj antifaπistiËka NarodnooslobodilaËka borba
jedna od temeljnica danaπnje Republike Hrvatske, te je tako zabiljeæeno i u njezinu Ustavu.
Na suprotnoj strani bili su ustaπki, ËetniËki i drugi kvislinπki pokreti nacifaπistiËke Osovine.
ZnaËi, nema mjesta reviziji povijesti, ali je potrebno govoriti o slabostima meunarodno-
ga kaznenog prava nakon II. svjetskog rata, pa i domaÊeg. Iz danaπnje perspektive, jedna
od vaænijih slabosti bila je tzv. selektivnost, kao i sukob nekih pravnih naËela s moralom,
pa se i u sluËaju Bleiburg i Kriæni put prepoznaje zloËin. Autor se poziva i na primjere
pravne prakse u poratnim suenjima pobjednika nad poraæenima u NjemaËkoj i u Japanu.
»ast mi je biti meu vama, borcima NOR-a jer sam pripadnik generacije koja
je baπtinila ono πto ste kroz antifaπistiËku borbu ugradili u sadaπnjost i buduÊnost
svoje i naπe djece. Tekovine antifaπistiËke borbe sasvim jasno i sigurno odluËno i
pozitivno opredjeljuju razvoj naπega druπtva. Kad to kaæem, svjestan sam i toga
da povijesna slika nikad nije crno-bijela. To smo vidjeli i iz izlaganja naπih
uvaæenih povjesniËara koji su, nesumnjivo, skloni antifaπistiËkom pokretu i ulozi
koju je u povijesti imao taj pokret. Ali, koji su objektivno dali sliku ratnih vreme-
na i uz sve ono pozitivno πto je nosio antifaπistiËki pokret, ukazali su i na dogaaje
koji su izvan tog konteksta. Jer, bilo je dogaaja za koje bismo rado, da moæemo,
da smo sposobni okrenuti kotaË povijesti, vjerojatno vodili u drugom pravcu.
Danas bi zasigurno uËinili drukËije nego πto je uËinjeno pred πezdesetak godina.
Dogaaji u Bleiburgu, a posebno na Kriænom putu takvi su dogaaji koje bi, da
moæemo, uËinili drukËijima.
Bleiburg i dogaaji oko njega su povod zbog kojega sam pozvan da neπto
kaæem o pravnoj i kaznenoj odgovornosti za ratne zloËine nakon Drugoga svjet-
Dogaaji u II. svjetskom ratu s naπom novijom povijesti imaju puno sliËnosti, ali
i vaænih razlika. Danas prepoznajemo sliËne pravne, moralne i etiËke dileme kakve
imamo i u odnosu na dogaaje prije πezdeset godina.
Vaæno je, moæda temeljno pitanje- Ëemu sluæe pravo i kazna i pravo te zaπto
uopÊe nekoga kaænjavamo? Mi pravnici imamo nekoliko, moæda naivnih postav-
ki kad kaæemo da kazna i pravo imaju vaænu ulogu. Zaπto? Zato da uspostave prav-
du i praviËnost u druπtvu, sprijeËe poËinitelje zloËina da i dalje Ëine kaznena djela
- to je specijalna prevencija - te da drugima poπalju poruku kako se zloËin ne isplati
i da ih odvrate od Ëinjenja zloËina - to je generalna prevencija. Osuda zloËina nosi
i snaænu moralnu poruku.
Ako gledamo kroz kontinuum povijesti ono πto nazivamo ratnim zloËinom,
vrlo Êemo lako prepoznati kako je ideja odgovornosti za ratne zloËine, kakvu
danas imamo, relativno nova. Povijesna je Ëinjenica kako je odgovornost za ratne Résumé
zloËine do 20. stoljeÊa, pa sve do najnovijih vremena, bila uvijek predviena za Il est question de l’aspect juridique
poraæene. Dakle, pobjednici u pravilu nikada nisu odgovarali za ratne zloËine, jer du crime commi, et spécialement du
su pisali pravila, organizirali institucije i imali fiziËku prisilu te bez suda, sa ili bez crime de guerre, dans ce cas celui de
odgovarajuÊeg postupka, kaænjavali zloËine poraæenih, ali usput i Ëinili ono πto su la fin de la Deuxième guerre mondi-
moji predgovornici lijepo opisali kao osvetu. Osveta je ponekad sladak osjeÊaj, ale. L’auteur actualise juridiquement
le crime de guerre sur l’exemple his-
ljudski, ali ga mi pravnici nastojimo ako ne izbjeÊi, a ono kanalizirati u razumne
torique et juridique de ce qui est
okvire pravnim normama, praviËnim postupkom, zakonima, naËelima materi- aujour’hui connu dans la nombreuse
jalnog i postupovnog prava. et volumineuse littérature sous la
Dakle, osnovno pravilo je bila odgovornost poraæenih. To je pravilo primje- notion de Bleiburg et de Kriæni put.
njivano i za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata. Ali, znamo i da su u jedini- Le fait est qu’en Croatie, la lutte
cama NOV-a borcima izricane drastiËne kazne, pa i smrtne, zbog takvih djela za antifasciste de la libération populaire
koja bismo rekli da su beznaËajna, kao πto je kraa neke sitnice. S druge strane, est un des principes de la République
neke su osvetniËke akcije, koje su po danaπnjim kriterijima nesumnjivo zloËini, de Croatie d’aujourd’hui, inscrit
ostale bez kazne. aussi bien dans sa Constitution. De
Ono πto cijelu temu o odgovornosti za zloËine u II. svjetskom ratu Ëini l’autre côté se trouvaient les ous-
delikatnom su moguÊe moralne poruke koje mogu proizaÊi. Na sliËan naËin pro- tacha, les chetnicks et les autres mou-
blem postoji i danas. Uvijek postoji ono πto se zove povijesni, druπtveni i politiËki vements collaborateurs de l’Axe nazi-
fasciste.
kontekst, o Ëemu su povjesniËari ovdje lijepo govorili. OËito je da kroz raspravu
Donc, il n'y est pas question d’une
o zloËinima, posebno o Bleiburgu i Kriænom putu kao dogaaju bez sumnje od révision de l’histoire, mais de la néce-
interesa za one koji se bave pravom i pravdom, postoji i æelja nekih da revidiraju ssité de parler des défaillances du
povijest. Postoji æelja da se uvede odreeni moralni i etiËki relativizam u ono πto droit pénal international après la
se dogodilo za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Treba biti svima jasno kako se, bez Deuxième guerre mondiale, ainsi que
obzira hoÊemo li Bleiburg ili drugi dogaaj ocijeniti kao eksces, zloËin, veliki de celles du pays. Dans l’optique de
zloËin ili neπto treÊe, nikako ne smije dopustiti relativizaciju promjena osnovnog nos jours, une des défaillances les
konteksta koji kaæe da su antifaπistiËka i narodnooslobodilaËka borba bile pozi- plus graves serait la soi-disante séle-
tivni i nezaobilazni dogaaji u hrvatskoj povijesti i upravo zato zavreuju da u ctivité, ainsi que le conflit de quel-
Ustavu Republike Hrvatske budu navedeni kao jedna od temeljnica suvremene ques-uns des principes juridiques
hrvatske dræave. Nasuprot ustaπkom, ËetniËkom i drugim kvislinπkim pokretima avec la morale, ce qui fait que même
koji su, objektivno, Hrvatsku i druge danaπnje dræave jugoistoËne Europe vukli u dans le cas de Bleiburg et de Kriæni
savez s najmraËnijim snagama koje je ËovjeËanstvo ikada iznjedrilo, s dugoroËnim put on reconnaît le crime. Aussi, l’au-
teur se réfère-t-il aux exemples de la
i teπkim posljedicama.
pratique juridiques des vainqueurs
Ono protiv Ëega su se antifaπisti borili, to jest nacizam i faπizam i njegovi contre les vaincus, en Allemagne et
sateliti, dio su ponajveÊeg svjetskog zla koji je povijest jasno okarakterizirala i au Japon, dans les procès d’après-
osudila. UÊi u savez s tim zlom bio je zloËin prema svome narodu. Taj kontekst guerre.
je, nesumnjivo, imao i odreene reperkusije na pravnu dimenziju ocjene dogaaja
u II. svjetskom ratu, ukljuËivπi i kaznene postupke koji su se za vrijeme rata vodili ■
sporadiËno, a u vremenu nakon Drugoga svjetskog rata gotovo masovno. Dakako, Prof. Dr. sc. IVO JOSIPOVI∆
Ordentlicher Professor der Juristischen
sudilo se poraæenima, a zloËini pobjedniËke strane, zbog konteksta borbe protiv Fakultät der Universität Zagreb
faπizma, nisu procesuirani. Republik Kroatien
UopÊe, globalna druπtvena i pravna svijest nakon II. svjetskog rata nije ni
bila spremna jednakim metrom mjeriti zloËine zaraÊenih strana. Naravno, iz DIE VERANTWORTUNG FÜR
danaπnje perspektive, πto se zloËina tiËe, stvari izgledaju drukËije. Ali, danaπnju DIE KRIEGSVERBRECHEN
raspravu o tome ne treba prihvatiti u pravcu æelja za revizijom povijesti i ocjene o NACH DEM ZWEITEN
faπizmu i antifaπizmu. Jer, revizija povijesti dovodi do negacije poznate izreke da WELTKRIEG
je povijest uËiteljica æivota i tko ne nauËi povijest, ponavlja je. To je neπto πto nitko Übersichtsartikel
od nas ovdje, a posebno mlaa generacija, ne bi æelio.
Key Words: Bleiburg, Kreuzweg,
©to s tim ima kazneno pravo? Nakon Drugoga svjetskog rata vrlo su jasno 1945, rechtlicher Aspekt, Verbrech-
pokazane slabosti meunarodnog kaznenog prava, pa i domaÊeg. Iz danaπnje per- en, Kriegsverbrechen
spektive, jedna mu je od vaænijih slabosti bila tzv. selektivnost. Nisu svi odgova-
rali za zloËine prema jednakim kriterijima. Zusamenfassung
BuduÊi da je ta selektivnost bila implicitno ugraena u pravnu strukturu Es geht um den rechtlichen Aspekt
gotovo svih dræava koje su sudjelovale u ratu, jer se polazilo od vrijednosnog kri- des verübten Verbrechens, und insbe-
sondere des Kriegsverbrechens, in
terija pripadnosti ili nepripadnosti faπistiËkom odnosno antifaπistiËkom bloku, diesem Fall am Ende des Zweiten
jasno je kako je posljedica bila ta da pripadnici vojnih i politiËkih formacija sila Weltkrieges. Dieses Kriegsverbrech-
pobjednica nisu odgovarali za zloËine. Kad to kaæem, ne stavljam znak jednakosti, en wird vom Autor am historisch-
u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, iza onoga πto se dogaalo na obje strane, juristischen Beispiel dessen, was
jer nitko normalan to ne moæe Ëiniti. Saveznici su, od Moskovske deklaracije i heute in der zahlreichen und umfang-
Londonske povelje, rekli kako Êe kazniti vrhuπku, voe nacistiËkog pokreta, a da reichen Literatur unter dem Begriff
Êe one koji su poËinili zloËine u pojedinim dræavama vratiti natrag u te zemlje da Bleiburg und Kreuzweg bekannt ist,

39
juridisch aktualisert. Tatsache ist,
dass in Kroatien der antifaschistische
Volksbefreiungskampf eine der
Grundlagen der heutigen Republik
Kroatien darstellt, und so wurde es
auch in ihrer Verfassung festgehal-
ten. Auf der anderen Seite standen die
Bewegungen der nazifastischen
Achse, die der Ustaschas, der
Tschetniks und andere kollabora-
tionistische Bewegungen. Das
bedeutet, dass es keinen Raum für
eine Revision der Geschichte gibt,
obgleich es notwenidig ist, über die
Schwächen des internationalen
Strafrechts nach dem Zweiten
Weltkrieg, auch des hiesigen, zu
sprechen. Aus der heutigen Perspek-
tive war eine der wichtigsten Schwä-
chen die sog. Selektivität sowie der
Widerspruch Rechtsgrundsätze mit
der Moral zu einigen, so dass auch im
Fall Bleiburg und Kreuzweg ein
Verbrechen ausgemacht wird. Der
Autor beruft sich auf Beispiele aus
der juristischen Praxis in den Nach-
kriegsprozessen, die von den Siegern
gegen die Verlierer in Deutschland
und Japan geführt wurden.
■
Prof. dr. sc. IVO JOSIPOVI∆
Professore alla Facoltà di
giurisprudenza di Zagabria,
Zagabria, Repubblica di Croazia
LA RESPONSABILITÀ PER I
CRIMINI DI GUERRA DOPO
LA SECONDA GUERRA
MONDIALE
Sinossi
Parole chiavi: Bleiburg, Kriæni put,
1945, aspetto giuridico, crimine, cri-
mine di guerra
Riassunto
Si tratta dell’aspetto juridico del
crimine commesso, e specialmente
del crimine di guerra, in questo caso
commesso alla fine della Seconda
guerra mondiale. L’autore attualizza
juridicamente questo crimine di guer-
ra sopra l’esempio storico e juridico
di quello che è oggi conosciuto, nella
numerosa e voluminosa letteratura,
sotto le nozioni di Bleiburg et di
Kriæni put. Il fatto è che, in Croazia,
la lotta antifascista della liberazione
popolare è uno dei principi della
Reppublica di Croazia d’oggi, iscrit-
to anche nella sua Costituzione.
Dall’altra parte si trovavano i ous-
tachi, i chetnick e gli altri movimenti
quisling dell’Asse nazi-fascista.
40
im se sudi. Planirali su suenja u tim pojedinim zemljama da bi poËinitelje zloËina
suoËili sa ærtvama, a ærtvama dali satisfakciju. Paradigma za ta suenja bili su
Nuernberπki procesi, gdje se sudilo vrhu nacistiËke NjemaËke. Zapravo, provede-
no je trinaest vaænih procesa, a u jednom, najvaænijem, sudilo se samom vojnom
i politiËkom vrhu. Osim za klasiËne ratne zloËine, sudilo se i za zloËin protiv mira,
koji je obuhvaÊao planiranje, pripremu, pokretanje i voenje agresivnog rata ili
rata kojim se krπe meunarodni ugovori. Nadalje, sudilo se za povrede ratnih
zakona i ratnih obiËaja koji jesu, ali se ne ograniËavaju na ubojstva, odreena
zlostavljanja, odvoenje na prinudni rad, deportiranja ili neka druga maltretiranja
stanovniπtva okupiranih teritorija, te zlodjela kao πto su pljaËke, krae, razaranje
gradova, sela i mjesta, pustoπenje, porobljavanje i ostala neËasna djela prije ili za
vrijeme trajanja rata.
Tada je postavljeno vaæno naËelo meunarodnog kaznenog prava koje je
svoj zamah dobilo i pred Haaπkim sudom i pred domaÊim sudovima: za ratne
zloËine nema imuniteta. ©toviπe, primarna je odgovornost vojnih i politiËkih voa.
Za ratne zloËine, genocid i zloËine protiv ËovjeËnosti odgovaraju svi podjednako
i nitko nema imunitet, bez obzira na svoju funkciju i poloæaj u dræavnoj strukturi.
Posebno, naredba pretpostavljenog ne oslobaa odgovornosti neposrednog po-
Ëinitelja. Znamo da su suenja u Nuernbergu te druga suenja nakon II. svjetskog
rata rezultirala smrtnim kaznama, dugotrajnim zatvorskim kaznama, ali i oslo-
baajuÊim presudama. Ona su bila vrlo vaæna za buduÊnost ne samo radi moralne
poruke, nego πto su otvorila put razvoju meunarodnog kaznenog prava, kao i
nacionalnih prava.
Meutim, glavni problem, koji do danas nije dokraja rijeπen, a ponavlja se
na sliËan naËin i nakon zloËina poËinjenih na podruËju bivπe Jugoslavije, je sukob
nekih pravnih naËela s moralnom obvezom da se poËinitelji zloËina kazne. Naime,
u vrijeme kad se sudilo nacistiËkim zloËincima nije postojala kaznenopravna
norma koja bi i inkriminirala ratne zloËine na naËin kako je to bio sluËaj s ostalim
kaznenim djelima. Naime, postojala je odredba u svim nacionalnim pravima o
kaænjavanju ubojstava, pljaËke i krae, ali nije postojala precizna kaznena norma
kojom se predvia kaænjavanje onih koji su potakli i pokrenuli rat kao i kaænja-
vanje zloËina u kontekstu rata. Postavilo se pitanje naËela zakonitosti. Da bi kazni-
lo, pravo traæi da u vrijeme poËinjenja nekog djela postoji kaznena norma koja to
djelo opisuje kao kazneno djelo i koja za to djelo predvia odreenu kazneno-
pravnu sankciju. A toga u vrijeme kada su nacistiËki zloËini Ëinjeni, u odnosu na
ratne zloËine nije bilo. Zato je znaËajan dio u nuernberπkim presudama posveÊen
rjeπavanju pravnog problema kako pokazati da je zloËinaËko ponaπanje nacista,
osim moralno neprihvatljivo bilo i protupravno i kaænjivo. No, presuda u predmetu
Reuters je nas pravnike uputila na to da shvatimo kako nije sve u normi kakvu
imamo u nacionalnim zakonodavstvima. NauËila nas je da pravnu normu ne treba
samo “rijeË po rijeË Ëitati”, nego postoji duh zakona, pravde i praviËnosti, te nas
vratila na ideje prirodnog prava. To je danas prihvaÊeno i u Europskoj konvenci-
ji za zaπtitu ljudskih prava, gdje postoji odredba kako i one radnje, koje moæda for-
malno i nisu propisane zakonom pojedinih zemalja kao zloËin, jesu zloËin ako
predstavljaju krπenje ljudskih prava i temeljnog naËela ljudskog roda.
Presude, koje su donesene u Nuernbergu, nisu bile jedine od strane meuna-
rodnih sudova. Sudilo se i na Dalekom Istoku. McArthur je osnovao sud svojom
naredbom. Ali se tamo ipak drukËije sudilo. Meunarodni sud je bio sastavljen od
sudaca iz viπe razliËitih zemalja. Pri tome su neki od njih, s obzirom na kolonijal-
nu povijest europske prisutnosti na Istoku imali ambivalentan osjeÊaj prema
dogaajima u ratu, smatrajuÊi japanski angaæman dijelom i kao antikolonijalnu
borbu. Meutim, i tamo su pale teπke osude, i pred meunarodnim, i pred ameri-
Ëkim i pred nacionalnim sudovima. Ali, bilo je viπe oslobaajuÊih presuda a i,
naËelno gledajuÊi, kazne su bile blaæe. Danas je nama posebno zanimljiva jedna
od presuda, ona Yamashiti. Ona je u korijenu danaπnjih shvaÊanja Haaπkog suda,
ali i dominantnog meunarodnog kaznenog prava o zapovjednoj odgovornosti.
Ali, da se isti kriterij primijenio i na neke vojskovoe koji uæivaju reputaciju hero-
ja, ne samo iz II. svjetskog rata, nego i od puno ranijih vremena, mnogi bi od njih
uπli u kategoriju ratnih zloËinaca. “Kriterij Yamashita” danas prepoznajemo u
Ëlanku 7. stavak 3. Haaπkog statuta. Osim temelja za odgovornost kakvu imamo i Dunque, non è questione di una revi-
u nacionalnim pravima, ta odredba πiri granice odgovornosti mimo tradicionalnog sione della storia, ma della necessità
kriterija krivnje i uzroËnosti, upravo polazeÊi od Ëinjenice kako zapovjednik za di parlare delle debolezze del diritto
vrijeme rata (vojni ili civilni) ima goleme ovlasti, da je Ëesto gospodar æivota i penale internazionale dopo la Se-
smrti, te da zato ima i poveÊanu odgovornost. U jednom od oblika navedene zapo- conda guerra mondiale, come delle
debolezze dello stesso diritto del pae-
vjedne odgovornosti zapovjednik nije poËinio ni naredio zloËin, nije Ëak ni znao se. Nella prospettiva d’oggi, una
da njegovi podËinjeni spremaju zloËin, ali za zloËin je mogao znati, a propustio je delle più gravi debolezze sarebbe la
da se poduzmu razumne mjere da do zloËina ne doe. ©toviπe, Ëak i ako nije mogao così-detta selettività, ma anche il con-
predvidjeti zloËin, kriv je πto poslije njega nije poduzeo mjere iz svoje ovlasti da flitto di qualche principi juridici con
se poËinitelj zloËina kazni. la moralità, che fa che anche nel caso
Dakle, to je πiroki koncept odgovornosti koji odudara od klasiËnog poima- di Bleiburg e di Kriæni put si rico-
nja odgovornosti u kaznenom pravu i oko kojega se i danas lome koplja. Taj je nosce il crimine. L’autore si riferisce
koncept prvi put primijenjen prema Yamashiti, te u joπ nekoliko sluËajeva, ali do agli esempi della pratica juridica dei
Haaπkih procesa nije uπao u πiroku primjenu. DapaËe, “zli jezici” kaæu kako je vincitori contro i sconfitti, in Germa-
McArthur isforsirao taj oblik odgovornosti da bi se osudio i pogubio Yamashitu nia ed in Giapone, nei processi di
dopo-guera.
iz osvete, jer je on bio jedini koji ga je u jednoj bitki porazio. Ali, kako bilo, naËelo
zapovjedne odgovornosti prema kriteriju Yamashite proteglo se do danaπnjih dana
i oËito se njegova primjena πiri dimenzije. Jer, zapovjednik u ratu je osoba koja je
gospodar æivota i smrti. On je duæan brinuti se da njegovi podreeni ne Ëine
zloËine i, ako je propustio poduzeti sve radnje koje su obveze zapovjednika, pa Ëak
kad i sam nije htio zloËin, on je odgovoran πto je doπlo do zloËina. Naravno, zapo-
vjednici su u vrlo neugodnom poloæaju, posebno u novonastalim ili loπe orga-
niziranim armijama.
Naime, objektivno teπko mogu kontrolirati sve svoje podËinjene i biti sigurni
kako su poduzeli sve da ne doe do zloËina. Ni druga duænost koju supsidijarno
imaju, ona da osiguraju kaænjavanje poËinitelja, nije ni jednostavna ni laka.
Uostalom, tome smo mogli svjedoËiti i tijekom Domovinskog rata.
Ako se vratimo na dogaaje u Bleiburgu i Kriænom putu i svemu πto se
dogodilo, i osvete koja je, naæalost, u jednom dijelu iz shvatljivih povijesnih razlo-
ga prevladala nad pravom, moæemo reÊi da se prepoznaje zloËin. Upravo je to dio
povijesti koji bismo, da moæemo, vjerojatno svi mi promijenili. No, ne bismo pro-
mijenili ulogu partizana i πto se dogaalo u NarodnooslobodilaËkom ratu. Na to
smo ponosni, na tome smo zahvalni. Ali neki aspekti oslobodilaËkog rata, koji nisu
odluËni za njegovu temeljnu karakterizaciju, naæalost bacaju odreenu sjenu, jer
su prouzroËili nemali broj nepotrebnih ljudskih tragedija.
Ali, vrlo je lako biti pametan 60 godina nakon dogaaja i primijeniti krite-
rije odgovornosti koje imamo danas, knjiπki, bez uvaæavanja povijesnih okolnosti
koje su postojale u tom vremenu. Prema kriterijima danaπnje odgovornosti, vjeru-
jte da nema niti jedne veliËine u povijesti, ne samo u naπoj nego i svijeta, koja ne
bi bila ratni zloËinac: Napoleon, Cezar, Churchill ili, primjerice, Truman, koji je
bacio atomske bombe bez ikakve objektivne vojne potrebe, nego samo da pokaæe
Rusima kako ima moÊno i vaæno oruæje. Dakle, teπko bi se mogao u povijesti naÊi
neki veliki voa, kojega prema danaπnjim kriterijima ne bi oznaËavali zloËincem.
Ali, naravno, retroaktivna primjena kriterija nije dobra ni moguÊa. I treba istaÊi:
kriteriji odgovornosti, i pravni i moralni, znatno su se promijenili. Nisu bili isti u
II. svjetskom ratu u odnosu na, primjerice, balkanske ratove, kao πto nisu isti danas
u odnosu na 1945. Ono πto je borcima na pravednoj strani, na strani onih koji su
branili svoj narod i svoj dom, bilo dopuπteno i moguÊe juËer, danas viπe nije. I o
tome svi moraju voditi raËuna.
Kad Ëitam knjige i druge tekstove o II. svjetskom ratu, a nisam povjesniËar
i ne znam dokraja πto se dogaalo u Bleiburgu i na Kriænome putu, prepoznajem
navijaËke strasti, na jednoj i na drugoj strani. Moram reÊi da sam æalostan kad
Ëitam o tim dogaajima. Mislim da se neke stvari nisu trebale dogoditi. Ako i nije
toËna brojka o stotinama ili desecima tisuÊa ubijenih, ako je ubijena i jedna osoba
bez razloga i krivnje, rijeË je o zlu. A takvog je zla oËito bilo. Zbog takvih sam
ærtava æalostan, a vjerujem da i vi dijelite taj osjeÊaj. Ali, sve to ne mijenja moj
ponos i zadovoljstvo πto je antifaπizam pobijedio i zahvalan sam svima vama koji
ste sudjelovali u toj borbi.

41
DANIJEL IVIN, professor retired
Publicist
Zagreb, Republic of Croatia
THE MEANING OF BLEIBURG
Review Article
Key words: Bleiburg field, Bleiburg
myth, extradition of members of NDH,
betrayal, surrender, crime, victim
Summary
The author - on the example of more
recent literature - analyzes the term
Bleiburg, in other words the events “in
the sign of Bleiburg, i.e. “about years
and years of killings of Croats in Yugo-
slavia, and not on the Bleiburg field”. In
the appendix the care is concentrated
on the essence of “the Bleiburg myth,
from May 6, 1945 onwards, when in
Zagreb, the capital of quisling Indepen-
dent State of Croatia (1941-1945) a
horde of people started an escape; these
people were wrongfully convinced that
they were running towards their allies
Anglo-Americans, the opponents of
obviously victorious Tito and his com-
munists in Yugoslavia and Croatia.
Such “phantasmaghorias about salva-
tion (...), as soon as they leave their
homeland, were spread by the Ustasha
leadership of NDH “in the last moments
of its existence”. It is about unsuccess-
ful attempts of NDH to contact the west-
ern antifascists, their up-to-then oppo-
nents. The author establishes that on the
Bleiburg field there was no extradition
itself, but nevertheless, for the defeated
the criminals were those who betrayed
Ustasha soldiers of NDH on that field,
i.e. the British, the winners, and who
captured them, i.e. the Yugoslavs, the
winners, and therefore Croatians.
■ tome trebao biti glavni naslov knjige. Ali nije, i upravo u toj dihotomiji, u tom
DANIJEL IVIN, professeur (en retraite)
publiciste
Zagreb, République de Croatie
LA SIGNIFICATION DU
BLEIBURG
Article synoptique
Paroles-clés: Bleiburg, mythe de Blei-
burg, extradition des appartenents de
NDH, trahison, reddition, crime, victime
Résumé
D’après la littérateure récente, l’auteur
fait une analyse de la notion de Blei-
42
DANIJEL IVIN, profesor u miru
Publicista
Zagreb, Republika Hrvatska
SMISAO BLEIBURGA
Pregledni Ëlanak
KljuËne rijeËi: Bleiburπko polje, Bleiburπki mit, izruËenje pripadnika NDH,
izdaja, predaja, zloËin, ærtva
Saæetak
Autor - na primjeru novije literature - analizira pojam Bleiburg, odnosno dogaanja “u
znaku Bleiburga”, tj. “o godinama i godinama ubijanja Hrvata u Jugoslaviji, a ne na
bleiburπkom polju”. U prilogu je paænja koncentrirana na suπtinu “Bleiburπkog mita”,
od 6. V. 1945. dalje, kada je u Zagrebu, prijestolnici kvislinπke Nezavisne Dræave
Hrvatske (1941.-45.) u bijeg pokrenuto veliko mnoπtvo ljudi; ovi su bili pogreπno uvje-
ravani i uvjereni da bjeæe k svojim saveznicima Anglo-Amerikancima, protivnicima oËito
pobjedniËkog Tita i njegovih komunista u Jugoslaviji, pa tako i u Hrvatskoj. Takve “fan-
tazmagorije o spasu (...) Ëim napuste svoju domovinu πirilo je ustaπko vodstvo NDH u
posljednjem trenutku svoga postojanja”. RijeË je i o neuspjeπnim pokuπajima NDH da
stupi u kontakt sa zapadnim antifaπistima, svojim dotadaπnjim protivnicima. Autor
utvruje da na Bleiburπkom polju samoga izruËenja nije bilo, ali svejedno za poraæene
zloËinci su oni koji su na tome Polju ustaπke vojnike NDH izdali, tj. Pobjednici Britanci,
i zarobili, tj. Pobjednici Jugoslaveni, dakle i Hrvati.
Proπle godine izaπla je knjiga Bleiburg dr. Josipa JurËeviÊa, u kojoj se o
samom Bleiburgu govori najmanje. Knjiga ima neπto preko 400 stranica, od
kojih je svega 20 stranica o dogaajima na Bleiburπkom polju sredinom svibnja
1945, dakle jedva 5% od Ëitave knjige. Ako tomu pribrojimo najviπe desetak
stranica za sva ona mjesta na kojima se samo usput spominje Bleiburg, onda to
joπ uvijek ne Ëini niti 10% Ëitavog teksta, koji za naslov ima - ponavljam - baπ
to, Bleiburg. Uzmemo li u obzir joπ i Ëinjenicu da je nakon viπe raznih knjiga na
tu temu upravo ova JurËeviÊeva u dijelu hrvatske javnosti doËekana kao neka
krunska, kao konaËna ili sveobuhvatna rijeË o toj temi, onda je razumljivo kako
je taj nesklad sa naslovom joπ i vidljiviji.
Meutim, knjiga ima i podnaslov koji glasi Jugoslavenski poratni zloËini
nad Hrvatima. Pogleda li se paæljivije njen sadræaj postaje jasno da se taj pod-
naslov ustvari odnosi na glavninu knjige, na 90% Ëitavog teksta, pa bi prema
neskladu leæi i sam smisao pojma Bleiburg, ispravnije reËeno, nalazi se poËetni
putokaz prema odreivanju odgovora na pitanje u Ëemu je zapravo smisao
Bleiburga, koji u hrvatskom druπtvu ima i svoju politiËku konotaciju sve teæih
razmjera.
Prvi odgovor nam daje veÊ sam autor kada na strani 222. kaæe da “iako je
na Bleiburπkom polju poËinjeno, razmjerno, najmanje zloËina, Bleiburg je, ipak,
viπe od pola stoljeÊa rijeË koja oznaËava sva poratna hrvatska stradavanja na
Kriænim putovima, u logorima i zatvorima...”, i tako dalje. Drugim rijeËima,
autor priznaje da je na samom Bleiburπkom polju “poËinjeno razmjerno naj-
manje zloËina”, pa valjda na taj naËin æeli objasniti zaπto je u knjizi baπ
Bleiburgu posveÊen tako mali prostor. Ostavimo zasad po strani ovu vrlo upit-
nu tvrdnju o zloËinu na tom polju, pa Ëak kada je i ovako eufemistiËki umanje-
na na sintagmu “razmjerno najmanje”, i preimo na drugi dio ove vaæne
reËenice u kojoj autor kaæe za Bleiburg da je - kad veÊ ne prolazi kao veliko burg, c’est-à dire des évènements “mar-
gubiliπte - onda je barem “viπe od pola stoljeÊa rijeË koja oznaËava sva porat- qués par Bleiburg”, “des années et des
na hrvatska stradavanja na Kriænim putovima, u logorima i zatvorima”. ©to se années des massacres exécutés sur les
zapravo dogodilo na tako zvanim Kriænim putovima, odnosno Marπevima smrti, Croates en Yougoslavie, et non pas sur
ostavljam takoer za drugu priliku, pa za sada ustanovimo tek da JurËeviÊ le champ de Bleiburg”. L’attention du
pokuπava na taj naËin Bleiburg osmisliti onim πto se prema njegovom poiman- texte se concetre sur l’essence même du
“mythe de Bleiburg”. Depuis le 6 mai
ju dogaalo nakon Bleiburga.
de 1945 en avant, à Zagreb, capitale de
Postavlja se pitanje: zaπto? Zaπto nekakvi zloËini koji se, navodno, l’État Indépendant de Croatie - état
dogaaju Hrvatima godinama i godinama u Ëitavoj Jugoslaviji, dobivaju ime quisling (1941-45) -, une multitude de
Bleiburg, ali kad doe do knjige koja Ëak nosi i samo ime Bleiburg, najmanje gens se mettent en mouvement, per-
prostora u njoj dobiva opis onoga πto se ustvari dogodilo kod tog mjesta? Kad suadés par erreur d’aller vers ses alliés
je veÊ tako, zaπto se onda kao glavni naslov knjige ne stavlja njen dosadaπnji Anglo-Américains, adversaires du Tito
podnaslov, dakle, da se knjiga zove Jugoslavenski poratni zloËini nad Hrvatima, manifestement triomphant et de ses
πto bi bilo u skladu sa sadræajem knjige, pa shodno tomu ime Bleiburg prelazi u communistes de Yougoslavie, ainsi que
podnaslov. Pa ipak, glavni naslov uvijek ostaje Bleiburg i u drugim sliËnim pri- de Croatie. De tels “fantasmes sur le
likama, pa je oËita neka æelja ili potreba da se tamo, unatraπke navuku dogaanja salut (...) dès qu’ils quittent leur patrie”
koja se ustvari nisu dogodila ili barem prekriju ona koja su se doista dogodila. propageait les chefs d’oustachis de l’É-
Uostalom, nije dr. JurËeviÊ prvi koji na taj naËin koristi to ime; desetak go- tat Indépendent de Croatie “dans le
dernier moment de son existence”. Il
dina prije njega nitko drugi nego Vinko NikoliÊ koji je najprije i sam preæivio
s’agit des tentatives mal réussies de l’É-
taj Bleiburg i zatim u emigraciji bio jedan od glavnih stvaralaca te legende, u tat Indépendent de Croatie de contacter
jubilarnom izdanju Spomenica Bleiburg na strani 39 doslovno kaæe: “Ne moæe les antifascistes occidentaux,
se odrediti (moæda se nikada ni neÊe) broj ærtava u znaku Bleiburga”. Dakle, ne jusqu’alors ses adversaires. L’auteur
ærtava na Bleiburgu nego u znaku Bleiburga, pa nastavlja o godinama i godina- constate que, même si sur le Champ de
ma ubijanja Hrvata u Jugoslaviji, ali ne na bleiburπkom polju. Prema tome, ako Bleiburg il n’y avait pas d’extradition,
doista sam Bleiburg nije nikakvo stratiπte bezbrojnih ærtava nego tek “znak” pour les vaincus, les criminels sont ceux
prema NikoliÊu ili prema JurËeviÊu “rijeË koja oznaËava” sva druga gubiliπta, qui, sur ce même champs, ont trahi les
postavlja se pitanje πto se to dogodilo na tom Bleiburgu? Doista, πto se zapravo soldats de l’État Indépendent de
dogodilo na Bleiburπkom polju? Croatie, c’est-à-dire les Britanniques
Krenimo zato od poËetka; potraæimo odgovor na samom poËetku tog Blei- victorieux, et ceux qui les ont capturés,
burπkog mita kada je u nedjelju uveËer 6. svibnja 1945. iz Zagreba pokrenuto c’est-à-dire les Yougoslaves triom-
bjekstvo velikog mnoπtva, u kojem je i pjesnik SreÊko Karaman s uvjerenjem phants, donc, aussi bien les Croates.
(izneseno na stranici 289 knjige Bleiburπka tragedija hrvatskog naroda) da “Ëim ■
preemo granicu Austrije opasnost je minula. Tamo su Saveznici, nema komu- DANIJEL IVIN, Professor (in R.)
nista ni Titovih partizana. Dolazimo svijetu koji misli kao i mi.” ZnaËi, u tom Publizist
mnoπtvu tisuÊa i tisuÊa vojnih, politiËkih, civilnih bjegunaca, koji su dva dana Zagreb, Republik Kroatien
prije svrπetka Drugog svjetskog rata napuπtali Zagreb pred Titovom vojskom,
DER SINN BLEIBURGS
postojalo je uvjerenje da oni ustvari bjeæe ususret onima “koji misle kao i mi”.
Doslovno tako - kao da su Amerikanci i Englezi njihovi saveznici, buduÊi su im Übersichtsartikel
razmiπljanja sliËnija njihovim nego “partizanskim”, pa ih Ëekaju raπirenih ruku Key Words: Bleiburger Feld, Bleiburger
kao spas. Nije to bilo pojedinaËno miπljenje; u istom mnoπtvu bjegunaca nalazi Mythos, Auslieferung der Angehörigen
se i 16 godiπnji Drago Truhli koji poslije iznosi (na strani 235 knjige Otvoreni der NDH, Verrat, Kapitulation,
dossier Bleiburg) kako se “nekakva priËa πirila, da je to, zapravo ugovoreno, da Verbrechen, Opfer
je ugovoreno da Êemo se mi predati Englezima”. Istovremeno je, negdje u toj Zusamenfassung
pribliæno 40 kilometara dugoj koloni, i 19 godiπnja Slavica Kumpf iz Vukovara Am Beispiel der neueren Literatur ana-
koja poslije iznosi (na strani 251 iste knjige) kako im je reËeno da su “krenuli u lysiert der Autor den Begriff Bleiburg,
susret Englezima”. Da to nije bila nekakva maπtarija samo mladih ili bzw. Ereignisse “im Zeichen Blei-
neupuÊenih svjedoËi nam opet Vinko NikoliÊ, koji opisujuÊi treÊi dan svojeg burgs”, dh. “die Jahre der Tötung von
bjekstva iz Zagreba prema Bleiburgu, (u knjizi Tragedija se dogodila u svibnju, Kroaten in Jugoslawien, aber nicht auf
str. 97) kaæe da “jedino πto je u tom naπem stanju djelovalo utjeπno bile su gla- dem Bleiburger Feld”. Im Beitrag gilt
sine: Englezi su veÊ tu blizu, pa Êemo moæda veÊ i danas natrag u Zagreb”. die Aufmerksamkeit dem Wesentlichen
NikoliÊ tada nije bilo tko, nego poznato ime kulturnog æivota Hrvatske, priliËno des “Bleiburgmythos”, vom 6. 5. 1945
an, als in Zagreb, der Hauptstadt des
upuÊen u namjere vodstva dræave. Joπ i upuÊeniji od njega je ustaπki pukovnik
kollaborationistischen Unabhängigen
Danijel Crljen, koji je tada u samom komandnom vodstvu te kolone od preko Staates Kroatien (1941-45) eine grosse
100 tisuÊa oËajnika i koji Êe nekoliko dana kasnije, 15. svibnja 1945. kod Anzahl von Menschen zur Flucht veran-
Bleiburga, uÊi u povijest NDH kao zadnji sluæbeni pregovaraË za predaju lasst wurde; diese wurden fälschlic-
posljednjeg ostatka ustaπke dræave. Prema njegovim zapisima, na osnovu vlasti- herweise davon überzeugt, dass sie zu
tog dnevnika (objavljenog u Hrvatskoj Reviji 1966. str. 274), navodi kako je ihren Aliierten, den Anglo-Amerika-
petog dana na putu prema Bleiburgu u pregovorima sa oficirima bugarske vojske nern, flüchten, den Gegenern des in Ju-
rekao: “Mi bjeæimo pred partizanskim pokoljem i moramo sebi prokrËiti put do goslawien wie auch in Kroatien offen-
Engleza ili Amerikanaca, makar i uz cijenu oËajniËkih okrπaja.” sichtlich siegreichen Titos und seiner

43
Kommunisten. Solche “Phantasmago-
rien über die Rettung... sobald sie ihre
Heimat verliessen, wurden von der
Ustascha-Führung des Unabhängigen
Staates Kroatien in den letzten Augen-
blicken seines Bestehens verbreitet”. Es
handelte sich um erfolglose Versuche
des Unabhängigen Staates Kroatien,
sich mit den westlichen Antifaschisten,
ihren bisherigen Feinden, zu verbün-
den. Der Autor stellt fest, dass es auf
dem Bleiburger Feld selbst zu keiner
Übergabe gekommen war, jedoch
waren es die besiegten Verbrecher,
welche auf diesem Feld die Ustascha-
Soldaten des Unabhängigen Staates
Kroatien verrieten. Das bedeutet, dass
sie von den Siegern, den Briten und den
Jugoslawen - also auch Kroaten -
gefangengenommen wurden.
■ odnosi na Cowgillov izvjeπtaj (odnosno, izvjeπtaj grupe autora pod vodstvom
DANIJEL IVIN, Professore a riposo
publicista
Zagabria, Repubblica di Croazia
LA SIGNIFICAZIONE DI
BLEIBURG
Sinossi
Parole chiavi: Bleiburg, mito di Blei-
burg, estradizione degli appartenenti di
NDH, tradimento, resa, crimine, vittima
Riasunto
In base alla letteratura recente, l’autore
analizza la nozione di Bleiburg, cioè gli
avvenimenti “marcati da Bleiburg”, “di
molti anni di massacri contro i Croati in
Jugoslavia, e non sul campo di Bleiburg”.
L’attenzione si concentra sull’essenza
stessa del “mito di Bleiburg”. Dal 6 mag-
gio del 1945 in avanti, a Zagabria, la cap-
itale dello Stato Indipendente di Croazia
(1941-45) - uno stato quisling -, una
moltitudine di gente si mette in movimen-
to, persuasa erroneamente d’andare
verso i suoi alleati Anglo-Americani,
nemici del Tito evidentemente trionfante e
dei suoi comunisti di Jugoslavia, anche
quelli di Croazia. I tali “fantasmi sulla
salvezza (...) appena che abbandonano la
loro patria” diffondevano i capi degli
ustascia dello Stato Indipendente di
Croazia “nell’ultimo momento della sua
esistenza”. Si tratta delle tentative mal
riuscite dello Stato Indipendente di
Croazia di contattare gli antifascisti occi-
dentali, fino allora i suoi nemici. L’autore
constata che, sebbene sul campo di Blei-
burg non ci sia stata una estradizione, per
i vinti, i criminali sono quelli che sullo
stesso campo hanno tradito i soldati dello
Stato Indipendente di Croazia, cioè i
Britannici vittoriosi, ma anche quelli che
li hanno catturati, cioè i Jugoslavi trion-
fanti, dunque, anche i Croati.
44
Nevjerojatno, ali je ipak istinito, da vodstvo ustaπke dræave u posljednjem
trenutku svog postojanja vjeruje i πiri fantazmagorije o spasu koji ih Ëeka kod
ameriËkih i engleskih vojnih jedinica, odnosno Ëim napuste svoju domovinu!
Doista nevjerojatno, pogotovo kad se pomisli da se u to vjeruje godinu i pol dana
nakon Teheranske konferencije Velike trojice na kojoj su ti isti Titovi partizani,
pred kojima oni bjeæe, priznati kao savezniËka vojska antifaπistiËke koalicije; i
oko pola godine nakon Jalte gdje su Velika trojica ponovno potvrdila svoj zaht-
jev za bezuslovnom kapitulacijom faπistiËke NjemaËke, πto podrazumijeva i sve
njihove kvislinπke tvorevine, pa tako i predaju upravo onima protiv kojih su se
borili. Onih dana cijeli svijet to veÊ zna i priznaje, jedino ustaπko vodstvo NDH
to odbacuje i neÊe kapitulirati pred onima s kojima ratuju veÊ Ëetiri godine, pa
je jedina vojska u Ëitavoj Europi koja ne priznaje ni svrπetak Drugog svjetskog
rata i bjeæi iz Domovine, bjeæi i od tragova svojih zloËina, pa se kroz krvave
bitke s NOV oËajniËki probija prema Amerikancima i Englezima, vjerujuÊi da
ih oni Ëekaju objeruËke.
Sve ono πto se veÊ priliËno dobro zna o pokuπajima vodstva ustaπke dræave,
da prema kraju Drugog svjetskog rata sa Zapadnim saveznicima postignu
nekakav sporazum, ovom prigodom suziti Êu na nekoliko najvaænijih i
najpotrebnijih podataka ili Ëinjenica iz dostupnih dokumenata. Prvo, to se
generala Antony Cowgilla u Institutu zajedniËkih sluæbi Ministarstva obrane
Velike Britanije), ili na raspravu Darka BekiÊa o tom vaænom dokumentu, prvi
put objavljenu u »asopisu za Suvremenu povijest 1989. i zatim proπirenu verz-
iju u Otvoreni dossier Bleiburg 1990. Drugo, to je dokument Historijskog odjel-
jenja ameriËkog State Departmenta pod naslovom Tajni istraæivaËki projekt iz
travnja 1948. od Thomsona i Dougalla, odnosno izvadci iz tog dokumenta u veÊ
spomenutoj BekiÊevoj raspravi. Zatim knjiga Duπana Bibera Tito-Churchill,
strogo povjerljivo i joπ neke sliËne publikacije u koje ubrajam i neobjavljen
magistarski rad Martine Grahek, te svakako zapise glavnih aktera bleiburπke
drame, Milana Baste i Danijela Crljena.
Dakle, prijeimo na stvar i poredajmo Ëinjenice.
Rano ujutro u subotu 5. svibnja 1945. iz Zagreba je poletio avion prema
jugu, prema Jadranu i Italiji, kojim su upravljala dva zarobljena ameriËka pilota,
s pratnjom dva ustaπka Ëasnika. Oni su nosili tek sastavljeni Memorandum vlade
NDH s potpisima svih ministara, upuÊen glavnom komandantu SavezniËkih
snaga na Sredozemlju, engleskom marπalu Alexanderu, koji se nalazio u Caserti
pokraj Napulja. Za svaku sigurnost, dva do tri sata nakon prvog poletio je i drugi
avion, takoer s primjerkom reËenog Memoranduma, koji je nosio osobno jedan
od potpisnika, ministar Vjekoslav VranËiÊ. Ustaπka vlada u tom dokumentu
izjavljuje da “slobodno podruËje Hrvatske” stavlja pod zaπtitu zapovjednika
SavezniËke vojske u Sredozemlju i predlaæe da se u to podruËje uputi vojska pod
njegovom komandom, “kojoj Êe se pridruæiti hrvatske oruæane snage”.
Vjerovali ili ne, toËno tako: ustaπe Êe se pridruæiti - ponavljam, pridruæiti, a ne
samo predati - SavezniËkoj vojski, i to na slobodnom podruËju Hrvatske; znaËi,
osloboene od partizana, koji su inaËe komunisti, pa kao takvi valjda su ipak oni
pravi neprijatelji zapadnih saveznika, dok su ustaπe - valjda zbog “sliËnog
naËina razmiπljanja” - oni pravi saveznici. Nevjerojatno, ali doista tako, crno
na bijelo, pa zato veÊ i sam BekiÊ u svom prikazu tog Memoranduma osjeÊa
potrebu komentirati: “Nakon πto su Ëetiri godine bili najvjerniji sluge Hitlerove
NjemaËke, i kao takvi objavili rat zapadnim silama, nakon πto su u vlastitoj
zemlji poËinili besprimjerne zloËine, i osramotili hrvatski narod, ustaπki su kvis-
linzi smatrali da se mogu pozivati na Atlantsku povelju zapadnih demokracija,
i to u ime hrvatskog naroda!”
Odmah nakon πto je taj Memorandum odaslan, ta ista ustaπka vlada donosi
odluku - kao da je veÊ samom tom odaslanom ponudom sve sreeno! - da
sljedeÊeg dana zapoËne sveopÊi odlazak vojske i civila prema austrijskoj grani-
ci i Vinko NikoliÊ zapisuje u svoj veÊ prije navedeni dnevnik kako Êe ih “na
granici prihvatiti Anglo-Amerikanci. Tamo Êemo biti preureeni i naoruæani,
opskrbljeni svim potrebnim sredstvima modernog rata, pa onda krenuti natrag
u borbu za osloboenje, πto bi imalo uslijediti za nekoliko dana, dapaËe neki
misle, da bi Englezi mogli u Hrvatsku stiÊi i prije.” Da je
to uvjerenje bilo sveopÊe raπireno svjedoËi nam veÊ prije
spomenuti pjesnik Karaman, pa djevojka Slavica Kumpf i
mladiÊ Drago Truhli, koji su i sami u toj koloni, pa zato
moæemo zamisliti inaËe nezamislivo, kako to mnoπtvo (u
kojem je priliËan broj pravih zloËinaca, okrvavljenih)
bjeæi ne samo zbog straha od Titove vojske, od osvete onih
koji dolaze kao osloboditelji, nego bjeæe i opsjednuti
nadom u jednu nevjerojatnu tlapnju da Êe ih nitko drugi
nego baπ saveznici njihovih ratnih protivnika i pobjednika
doËekati zaπtitniËki! Jedan od Ëelnika te oËajne kolone od
preko 100 tisuÊa ljudi, veÊ navedeni ustaπki pukovnik
Danijel Crljen, zapisuje kako su ih nakon bugarske
vojske, koja ih je propustila da nastave bjekstvo, zausta-
vile partizanske jedinice na granici kod Dravskog mosta i
postavile ultimatum bezuvjetne predaje; iz kolone u æurbi
prikupljeni dijelovi ustaπke legije odgovaraju æestokim
napadom, odbacuju partizansku ili jugoslavensku vojsku,
nanoseÊi teπke gubitke u mrtvima i ranjenima - πto se
dogaa nekoliko dana nakon svrπetka Drugog svjetskog
rata u Europi - i tako se borbenoπÊu oËajnika probiju preko
granice u Austriju, do Bleiburga, gdje Crljen u utorak 15.
svibnja 1945., u podne, napokon stigne do engleskog ge-
nerala, koji kaæe hladno i kratko “da nas engleska vojska
ne moæe primiti, da bi s nama trebalo postupati kao s ile-
galnim bandama, jer smo po ugovoru o primirju trebali
veÊ prije osam dana poloæiti oruæje pred partizanskim
jedinicama, a mi smo nastavili borbom.” Zaprepaπten
neoËekivanim hladnoÊom i odbojnoπÊu ovih rijeËi,
Danijel Crljen - koji ih je osobno zapisao - na kraju doda-
je, sa oËitim nerazumijevanjem dalekoseænog znaËaja
onoga πto zapisuje: “ZaËudilo me je, da nitko nije vodio
nikakav zapisnik.”
Izuzetno snaæna πokantnost takvog doæivljaja nije
jedini razlog Crljenovom trenutaËnom nesnalaæenju ili
nerazumijevanju zaπto je taj kratki razgovor voen bez
sluæbenog zapisnika. On naime nije mogao znati da je onaj
primjerak Memoranduma ustaπke vlade, s kojim su odle-
tjela dva ameriËka pilota prije 10 dana, rano u zoru 5. svib-
nja, veÊ prijepodne istog dana stigao u Casertu do Savez-
niËkog komandanta Sredozemlja marπala Alexandera,
koji u dogovoru sa tamo prisutnim ministrom britanske
vlade Haroldom McMillanom odmah Memorandum πalje
u Beograd britanskom ambasadoru Stevensonu da to hitno
uruËi osobno marπalu Titu. Na taj su naËin marπal Alexan-
der i ministar McMillan æeljeli pokazati Titu ne toliko
samu hitroÊu ili vaænost tog dokumenta, koliko svoje pot-
puno odbijanje da uopÊe prime neπto takvo na razmatra-
nje, pa zato i ne uruËuju samo uobiËajenu diplomatsku
obavijest o tom dokumentu i njegovo odbijanje, nego Ëine
presedan u diplomaciji (Ëak i kada su u pitanju Saveznici),
πaljuÊi tako jedva taknuti Memorandum ustaπke vlade,
kojeg je ambasador Stevenson stigao joπ isti taj dan 5.
svibnja neπto poslije 6 sati uveËer staviti na stol pred
marπala Tita.
Prema tome, prije nego je iz Zagreba uopÊe krenulo
mnoπtvo u bjekstvo prema austrijskoj granici - predvoe-
no doista i pravim zloËincima na Ëelu sa LuburiÊem, prvim
komandantom Jasenovca, Vrhovni zapovjednik Narodno-
oslobodilaËke vojske Jugoslavije marπal Tito imao je veÊ
u rukama dostavljenu ustaπku ponudu za pregovore o
predaji ili pridruæivanju, kao najbolji dokaz da tako neπto
za zapadne saveznike uopÊe ne dolazi u obzir. Zato je 10
dana kasnije kod Bleiburga ustaπkom pukovniku Crljenu
izrazito uoËljivo nepostojanje bilo kakvog zapisnika tre-
bao biti odreen i jasan znak ili potvrda da se odbijaju Ëak
i sami pregovori o predaji. Malo zatim postalo je sve
itekako blistavo jasno i razumljivo (prema sjeÊanjima i
Crljena osobno i prisutnog pregovaraËa NOV za predaju,
potpukovnika Milana Baste) kad je general Scott, da
prekine svaki daljnji razgovor sa ustaπko-domobranskim
izaslanicima, naglo ustao i okrenuvπi se Basti rekao: “Go-
spodine potpukovniËe, moji tenkovi su vam na raspola-
ganju!” Potpukovnik Basta na tomu se zahvalio, da mu
tenkovi nisu potrebni, a niti sat vremena nakon toga,
negdje oko 4 sata poslijepodne, tog utorka 15. svibnja
1945., posvuda naokolo Bleiburπkog polja poËele su se
pojavljivati bijele zastave, odnosno razne svijetle krpe,
koπulje, majice - poËela je zapravo prava i stvarna preda-
ja raznih ustaπkih jedinica i domobranske vojske nikom
drugom nego Titovoj vojsci Jugoslavije. Predaja onima
kojima se oËajniËki uporno nisu nikako htjeli predati, pa
se i dan danas tvrdi kako to nikada nisu ni uËinili.
Pola stoljeÊa nakon tog dogaaja dr. Josip JurËeviÊ u
svojoj knjizi daje onim stranicama poglavlja o Bleiburgu,
(koja su ovdje veÊ na poËetku djelomiËno razmatrana)
doslovno ovakav naslov: Britansko izruËenje hrvatskih
vojnika i civila - πto je zapravo temeljna neistina u mitologi-
ji o Bleiburgu, jer ono πto se nije prihvatilo i Ëega nema, ne
moæe biti ni izruËeno. Nakon tako sroËenog naslova
JurËeviÊ u tom poglavlju stalno upotrebljava samo taj izraz
izruËenje, izbjegavajuÊi uporno rijeËi predaja ili kapitulaci-
ja, pogotovo nema ni traga da je ustvari rijeË o predaji Ju-
goslavenskoj armiji. Izgleda da mu ni to nije bilo dovoljno
pa na kraju tog poglavlja kaæe: “Zanimljivo je πto su u dje-
lima o Bleiburgu rijetko naglaπavani meunarodnopravni
aspekti britanskog izruËenja hrvatskih vojnika i civila,” pa
zatim koristi izvadke iz neutemeljene i zaboravljene
rasprave Stjepana Hefera, objavljene 1955. u Chicagu pod
naslovom IzruËivanje hrvatske vojske god. 1945. u svijetlu
meunarodnog prava, i to onda na strani 234 navlaËi u
sljedeÊu konstrukciju mjeπavine citata i svojih umetaka:
“Hefer je poπao od Ëinjenice da je NDH 20. sijeËnja 1943.
godine punopravno pristupila Æenevskoj konvenciji o po-
stupanju s ratnim zarobljenicima”, jer je “izmeu Velike
Britanije i Hrvatske postojalo ratno stanje. Na taj naËin,
Ëinjenicom Bleiburπke predaje, postala je hrvatska vojska i
graansko puËanstvo stvarno ratnim zarobljenicima
oruæanih snaga Velike Britanije, pa je od momenta zarob-
ljavanja nastao pravni odnos izmeu Velike Britanije i
zarobljenih dræavljana Hrvatske” - iz Ëega zatim proizlazi
da je britanska vojska izruËenjem ustaπko-domobranskih
zarobljenika zapravo poËinila izdaju.
Ovdje se mora reÊi da Ëitava literatura o bleiburπkoj
mitologiji veÊ godinama na stotine naËina ponavlja i vari-
ra kao glavnu krivicu za hrvatsku sudbinu na Bleiburgu
ovu takozvanu izdaju britanske vojske, odnosno britanske
politike prema Hrvatima; znaËi, ne samo da je krivac onaj
koji poËini djelo izdaje nego - πto je joπ i vaænije - da je
onaj nad kojim je poËinjeno djelo izdaje ærtva, pa je zato i
45
nevin. Meutim, da bi se taj smisao mogao odræati potreb-
no je spomenute neistine posloæiti u konstrukciju cijelog
niza kauzalnih neistina, poËevπi od ustaπko-domobranske
predaje engleskoj vojski, pa se onda Ëinjenica njihove
stvarne predaje NOV, odnosno Jugoslavenskoj armiji
moæe nazvati izruËenjem, πto je takoer neistina, nakon
koje slijedi da je takovo izruËenje ustvari izdaja, πto je
dodatna neistina, iz koje slijedi da su oni koji su na taj
naËin izdani logiËno, prema tomu, i nevini, πto je joπ jedna
neistina, a buduÊi su tako nevini izruËeni njihovim progo-
niteljima, pa je to onda joπ i zloËin. A onaj nad kojim se
vrπi zloËin je ærtva i zato ne moæe biti zloËinac, pa je tom
logikom valjda i amnestiran od svih zloËina poËinjenih u
46
prethodne Ëetiri godine! Ostaje tako na Bleiburπkom polju
za buduÊnost duh Ëasne i slavne ustaπke vojske Nezavisne
Dræave Hrvatske koja se zapravo nikome nikada nije
predala, a zloËinci su jedino oni koji su je tamo izdali i
zarobili.
Evo, to je smisao mitologije o Bleiburgu. Jer ako
tamo nije poËinjen zloËin, ako je na Bleiburπkom polju
izvrπena tek jedna sramotna predaja jednog neobiËnog
mnoπtva ljudi, vojnika i civila, meu kojim je bio i priliËno
velik broj itekako okrvavljenih, onda ono πto se dogaalo
poslije Bleiburga postaje kazna i osveta. A je li to i u
kolikoj mjeri osveta i zloËin, o tome pravnici imaju πto
reÊi.
Prof. dr. sc. BRANKO DUBRAVICA Prof. Ph. D. Sc. BRANKO DUBRAVICA
Fakultet politiËkih znanosti SveuËiliπta u Zagrebu Faculty of political sciences
Zagreb, Republika Hrvatska University in Zagreb
Zagreb, Republic of Croatia

KAKO BLEIBUR©KE DOGA–AJE POSTAVITI HOW TO PUT BLEIBURG

EVENTS IN SPACIAL AND
U PROSTORNI I VREMENSKI OKVIR? TIME FRAME?

Izvorni znanstveni rad Original Scientific Paper

KljuËne rijeËi: Bleiburπki dogaaji, 1945. , prostor, vremenski okvir Key words: Bleiburg events, 1945,
space, time frame

Saæetak Summary
RijeË je o nekoliko cjelina u pojmu Bleiburg 1945. kao vojnopolitiËkom porazu kvislinπko- It is about several units in term Blei-
ustaπke politike i kraju postojanja Nezavisne Dræave Hrvatske (NDH; 1941.-1945.). burg 1945 as a military-political de-
Stradanja i ærtve u tome pojmu u literaturi, u naËelu memoarskoj, vezana su uglavnom s feat of quisling-Ustasha politics and
vojnicima, a ne i s civilima koji, uglavnom, nisu stradali. Potrebno je razlikovati zaroblje- the end of existence of Independent
nike od poratnih zatoËenika kao stradalnike. U Ëlanku se govori i o represalijama NDH State of Croatia (NDH; 1941-1945).
posljednjih dana rata, o pojmovnom i prostornom odreenju sudionika bleiburπkih The sufferings and victims within this
dogaanja, o izvlaËenju i povlaËenju, kapitulaciji, predaji i o - od Britanaca jugoslaven- term in literature, in principle memoir
skim pobjednicima/ njihovim saveznicima - izruËenju snaga NDH, o tome radi li se o kapi- in nature, have been tied mainly with
tulaciji ili o predaji, te o povratku. Ocjenjuju se posljedice sloma, govori o pojmu zaroblje- the soldiers, not with the civilians,
niËkih logora i gubiliπtima u Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini. Analizira se prevoenje who, mainly, did not suffer. It is neces-
zarobljenika u vojnike Jugoslavenske armije (JA) i amnestija. Objavljen je popis snaga JA, sary to distinguish the prisoners from
te vojske NDH iz prosinca 1944. godine. post-war prisoners as the sufferers.
The reprisals of NDH in the last days
of war are discussed in the article,
also about the notional and spacial
Uvod
definition of the participants of
U suvremenoj hrvatskoj historiografiji i publicistici tema Bleiburg nastoji se Bleiburg events, about the pulling out
objaπnjavati kao proces u trajanju od pola stoljeÊa i to od 1941.-1990., odnosno u and retreat, capitulation, surrender
nju se stavljaju ratni gubici NDH do kraja svjetskoga rata, a potom se u isti koπ stav- and about - from the British to the
ljaju tri vrste poratnih stradalnika: ratni zarobljenici, poratni zatoËenici i politiËki Yugoslav winners/their allies - hand-
emigranti. Ovako πirok pristup nas sve viπe udaljava od teme Bleiburg, koja zbog ing over of NDH forces, if it was capit-
ulation or surrender, and about the
svoje sloæenosti i tragiËnosti zasigurno zasluæuje da se odvojeno prouËava i pri-
return. The consequences of collapse
kazuje. Sudbina ratnih zarobljenika, njihova pogubljenja i preæivljavanja u danima are appraised; he speaks about the
i mjesecima iza sloma na Bleiburgu, zasluæuje da bude prvorazredno historiografsko notion of prisoner camps and places of
pitanje, odnosno da se istraæivanje fokusira na razdoblje od svibnja 1945. do oæuj- execution in Slovenia, Croatia and
ka 1946., te da se drugi stradalnici ne mijeπaju sa ratnim zarobljenicima. Vojvodina. He analyzes the transla-
Dosadaπnje spoznaje o bleiburπkim ærtvama temelje se uglavnom na svje- tion of the prisoners into the soldiers
doËenju preæivjelih zarobljenika iz kojih se moæe okvirno pratiti u prostoru i vre- of Yugoslav army (JA) and amnesty.
menu sudbina ratnih zarobljenika. Sakupljeni iskazi u iseljeniπtvu i u domovini The list of forces of JA and army of
preteæito govore o stradanju vojnika, dok se o stradanju civila, njihovoj masovnoj NDH in December 1944 is published.
likvidaciji ni u jednom iskazu ne spominju. Naprotiv, brojni svjedoci navode da su ■
æene sa maloljetnom djecom odmah bile vraÊene i puπtene na slobodu, a ostali civili
Prof. dr. sc. BRANKO DUBRAVICA
podvrgnuti istrazi nakon Ëega ih je velik broj puπten ili osuen na vremensku kaznu. Faculté des sciences politiques de
Velik broj civila i vojnika koji nisu htjeli bjeæati iz Hrvatske zatvoren je i l’Université de Zagreb,
zatoËen u danima poslije svrπetka rata, veÊina je suena i mnogi od njih su likvi- Zagreb, République de Croatie
dirani pod optuæbom da su bili duænosnici NDH ili suradnici nacifaπistiËkih oku-
COMMENT SITUER LES
patora. Iako su ovi poratni zatoËenici utrpani u logore i zatvore zajedno s bleibur- ÉVÈNEMENTS DE BLEIBURG
πkim zarobljenicima, oni se zasigurno moraju odvojeno promatrati i iskazivati kao DANS LE CONTEXTE
poratni stradalnici. SPACIAL ET TEMPOREL?
Objava zbornika dokumenata o partizanskim i komunistiËkim zloËinima1
pokazala je da se brojni delikatni dokumenti nalaze u privatnom posjedu prire- Article scientifique original
Paroles-clés: les évènements de Blei-
1 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946., Slavonski Brod, 2005. burg, 1945, espace, cadre temporel

47
Résumé
Dans le cas de la notion de Bleiburg
1945, en tant que défaite militaire et
politique de la politique quisling des
oustashis et en tant que fin de l’exis-
tence de l’État Indépendant de
Croatie (NDH; 1941-1945), il s’agit
de plusieurs ensembles. La littérature
sur Bleiburg, consistant en général en
mémoires, les sinistrés et les victimes
lie pour la plupart aux soldats, et non
pas aux civils qui, en majorité, ne sont
pas des sinistrés. Dans le cas des sini-
strés, il est nécessaire de distinguer
les prisonniers des internés d’après-
guerre. L’article parle des repré-
sailles de l’État Indépendant de
Croatie dans les dernier jours de la
guerre, de la définition notionnelle et
spaciale des participants aux évène-
ments de Bleiburg, de l’extraction et
de la retraite, de la capitulation, mais
aussi bien de l’extradition - de la part
des Britanniques - des forces de l’É-
tat Indépendent de Croatie aux vain-
queurs Yougoslaves, leurs alliés; il se
pose la question s’il s’agit de la capit-
ulation ou bien de la reddition, et du
retour. On analyse les conséquences
de la faillite, on parle de la notion des
camps des prisonniers et des lieux
d’exécution en Slovénie, en Croatie et
en Voïvodine. Aussi bien, analyse-t-
on la transformation des prisonniers
en soldats de l’Armée Yougoslave
(JA), ainsi que l’amnestie. On pré-
sente la liste des forces de l’Armée
Yougoslave (JA), ainsi que celle de
l’armée de l’État Indépendant de
Croatie du décembre 1944.
■ viπe svi mladiÊi u hrvatskoj vojsci. Prema tome to nije bilo klanje partizana nego
Prof. Dr. BRANKO DUBRAVICA
Fakultät für politische
Wissenschaften der Universität Zagreb
Zagreb, Republik Kroatien
WIE BESTIMMT MAN DEN
RÄUMLICHEN UND
ZEITLICHEN RAHMEN DER
BLEIBURGER EREIGNISSE?
Wissenschaflicher Orginalartikel
Key Words: Bleiburger Ereignisse,
1945, Raum, Zeitrahmen
Zusamenfassung
Es geht um mehrere Komplexe im
Begriff Bleiburg 1945 als der mili-
tärisch-politischen Niederlage der
kollaborationistischen Ustaschapo-
litik und des Endes des Unabhän-
gigen Staates Kroatien (NDH; 1941-
1945). Die Leiden und Opfer, die mit
diesem Begriff in der Literatur, die im
Prinzip Memoirencharakter hat, ver-
48
ivaËa, i da se u njima po prvi put iznose sluæbeni izvjeπtaji o broju hrvatskih zaro-
bljenika po logorima, ali i broju preæivjelih kroz prevoenje u JA ili osloboenih
putem amnestije. Iz njih nedvojbeno proizlazi podatak da je oko 100.000 zaroblje-
nih vojnika NDH preæivjelo Bleiburg. Ako bismo prihvatili ove podatke o pre-
æivjelima kao vjerodostojne, onda bismo se mogli prikloniti ÆerjaviÊevoj procjeni
da je na strani NDH ukupno stradalo oko 70.000 Hrvata i 29.000 Muslimana, πto
ukupno iznosi 99.000, odnosno da ih je oko 50% poginulo prije, a drugih 50 %
poslije Bleiburga.2
Naæalost, povijesna znanost joπ uvijek nije ni pribliæno utvrdila vojne i
civilne gubitke NDH, kao πto nije utvrdila ni broj poratnih uhiÊenika i osuenika
na smrt ili vremensku kaznu. Upravo ove dvije nepoznanice proizaπle iz dogaaja
koji su, prvi prethodili Bleiburgu i drugi, koji su se odvijali paralelno nakon
Bleiburga otvaraju moguÊnosti manipulacije s procjenama ærtava i njihovom
podvoenju pod jedan nazivnik.
Kako se tendenciozno prikazuje partizanska represija i zloËin u toku rata
pokazat Êemo na dva primjera. Prvo, sluËaj jame Podi3 kod Trilja opisuje se kao
posljedica bitke kod Aræana u srpnju 1943. nakon koje, tvrdi autor, partizani su
zarobili i pogubili 102 vojnika i civila, “prema indicijama” bila je to naredba V©
i Tita. U tom tekstu se ne govori koji i Ëiji su to bili vojnici, da bi dvije stranice
kasnije bila prikazana fotografija iskopanih posmrtnih ostataka ispod koje piπe da
su u lipnju 1944. partizani likvidirali cijelu zarobljenu jedinicu hrvatskih domo-
brana. Posloæene kosti i lubanje djeluju uæasavajuÊe, potvruju ratnu surovost i
okrutnost, ali zaËuuje Ëinjenica da su moguÊe takove pogreπke u vremenskoj
interpretaciji istoga dogaaja. Stoga se otvaraju pitanja toËnosti i drugih podataka
kao πto su “postojanje indicija” o Titovoj upletenosti u taj dogaaj ili o vojnoj pri-
padnosti posmrtnih ostataka gdje se govori da su svi bili samo domobrani.
Kada bismo ovaj dogaaj stavili u paralelu sa dogaajem u tom kraju iz oæuj-
ka 1944.vidjeli bismo kako su Nijemci, ustaπe i Ëetnici pobili preko 1.500 civila u
tzv. akciji ËiπÊenja podkameπniËkih sela. Kako bi izgledali kosturi æena, djece i
staraca da ih je otkopati i na jednom mjestu prikazati? Komisija NDH je sama pre-
brojila 913 mrtvih, a procijenila ih je na oko 3000, dok je poslijeratna vlast tu pro-
cijenjenu brojku prepolovila. O tom dogaaju najbolje govori tekst iz pera novinara
objavljenog u glasilu Sedmoga ustaπkog sdruga pod naslovom “Sinjske oæujske
ærtve 1944.” u kojem doslovce piπe: “Dana 25. do 28. oæujka vrπene su akcije pro-
tiv partizana u prostoru iztoËno od Sinja. U akciji su sudjelovale njemaËke, hrvatske
i ËetniËke postrojbe. Tom prilikom su dva voda Ëetnika koji su bili u sastavu jedne
Bojne i iπli iza nje, u selima izmeu Otoka i Trilja, napravili pokolj meu tamoπnjim
puËanstvom. Sela gdje je taj pokolj izvrπen nisu partizanski nastrojena nego su πto
Hrvata. Uz to je utvreno da su u glavnom poklani starci, æene i djeca.
To nije promidæbena smicalica nego gorka istina. Povjerenstvo, koje je pos-
lie 7 dana izaπlo na teren i koje ga nije cielog obiπlo, nabrojilo je toËno 913 (devet-
stotina i trinaest) mrtvih. Smatra se meutim da je poklano oko 3.000 (trihiljade).
DonoseÊi tu viest, pitamo se tko je kriv za to i mnogo druga klanja i uniπtavanja?
Krivi su oni Hrvati, koji su otiπli u partizane, te time dali moguÊnost Ëetnici-
ma, da pod izgovorom da idu u akcije protiv partizana, uniπtavaju hrvatska sela.
Krivi su zatim i oni koji ne javljaju o kretanju partizana njemaËkim i hrvatskim
vlastima, te Niemci s pravom smatraju da su Hrvati partizanski nastrojeni, o Ëemu
ih uvjeravaju oni, koji æele naπu propast. Mi pak ne moæemo oËekivati od Niemaca
da poznaju naπe prilike. Da li mi recimo poznajemo prilike u NjemaËkoj? I da li
bi se tamo mogli snaÊi? Moramo ta pitanja razborito ocjenjivati, a ne prema
naπim osjeÊajima. Za ovakove sluËajeve su nadalje krivi i oni koji nas uviek pita-
ju, zaπto Ëetnici Ëine to i to, a ne uzimaju puπku na svoje rame. Svaki je duæan da
brani svoju zemlju, a ne samo pojedinci.
Ono πto je izgubljeno ne moæe se povratiti, no neka nas ovaj sluËaj potakne
na razmiπljanje, poslie kojega Êe svaki Hrvat uzeti puπku ili se povratiti iz partiza-
na da zaπtiti svoju obitelj, svoje imanje, svoj obstanak i slobodu svoga naroda.”4
2 ÆerjaviÊ Vladimir, Opsesije i megalomanije oko 4 “Naπ list”, br. 6, str. 7. (Glasilo VII ustaπkog
Jasenovca i Bleiburga, Zagreb, 1992. str. 77. stajaÊeg sdruga), subota, 15.IV. 1944., Drniπ; NSK,
3 »uvari bleiburπke uspomene, I, Zagreb, 2005, str. Zagreb.
190 i 194. (dalje: »BU II)
 Evo joπ jednog dogaaja koji se danas stavlja u temu Bleiburg, premda se bunden werden, beziehen sich haupt-
dogodio pola godine ranije, krajem 1944., a za koju autor pretpostavlja da se dogo- sächlich auf Soldaten und nicht auf
dio poslije rata, u ljeto 1945. godine , a odnosi se na postupke likvidacija na Zivilisten, die in ihrer Mehrheit zu
podruËju Slavonije, odnosno ©estog korpusa, tj. njegove danaπnje interpretacije. Opfern geworden waren. Es ist not-
U nedostatku pisanih dokaza o jugoslavenskim poratnim zloËinima nad wendig, Gefangene von Nach-
Hrvatima, pisac povijesti Bleiburga5 pronalazi dokumente iz ratnog razdoblja kriegsgefangenen als Opfern zu
unterscheiden. Im Artikel ist auch die
kako bi sugerirao da se isti dogaaj dogodio u mjesecima iza svrπetka rata. Za tu
Rede von Repressalien der NDH in
svrhu koristi dokument OZN-e VI. (slavonskog) korpusa u kojem se kritiËki govo- den letzten Kriegstagen, über die
ri o likvidacijama bez provedenog suenja6, odnosno nadzorno izvjeπÊe OZN-e s begriffliche und räumliche Bestim-
podruËja Slavonije koje nije datirano ni u glavi ni u tekstu, pa autor zakljuËuje mung der Beteiligten an den Blei-
prema kontekstu vjerojatno se radi o razdoblju izmeu sredine i kraja ljeta 1945. burger Ereignissen, über Durch-
godine. brüche und Rückzüge, die Kapi-
Pozornijim Ëitanjem dokumenta i poznavanjem elementarnih Ëinjenica teπko tulation, Übergabe und über
se moæe doÊi do takve pretpostavke. Prvo, u dokumentu se izriËito govori o Auslieferung der Kräfte der NDH
dogaaju s kraja ljeta 1944. godine u kojem je stradao od pisma-bombe poznati seitens der Briten an die ju-
partizanski prvak Ivo MarinkoviÊ i drugo, poznato je da se VI. Korpus rasformi- goslawischen Sieger, darüber, ob es
rao 21. travnja 1945. stoga suenja na podruËju ovog korpusa i njegovih divizija sich um eine Übergabe oder um die
nisu nikako mogla biti u poraÊu. U istom izvjeπÊu sugerira se da detaljne podatke Kapitulation handelt, sowie über die
vidjet Êe se u elaboratu druga Brka. Da je autoru bio dostupan elaborat u kojem je Rückehr. Es werden die Folgen des
datirano vrijeme i opisani razlozi likvidacije 127, odnosno 215 lica potvruje nje- Zusammenbruchs eingeschätzt, be-
sprochen wird der Begriff der Gefan-
govo spominjanje istog, kada kaæe da postoji spisak pribliæno 325 likvidiranih oso-
genenlager sowie die Hinrichtungs-
ba Ëije su sve likvidacije izvrπene bez zapisnika. Njemu je tu vaænije istaÊi sluæbe- orte in Slowenien, Kroatien und der
nu zabiljeπku iz 1986. u kojoj se zbog delikatnosti ista treba odmah uniπtiti.7 Vojvodina. Es wird die Überführung
A sad neπto o tim ratnim suenjima i likvidacijama na podruËju ©estoga der Gefangenen in Soldaten der Ju-
slavonskog korpusa koji u to vrijeme nema stabilne i trajno osloboene teritorije goslawischen Armee (JA) bespro-
i Ëvrste logistiËke pozadine. Povod za pokretanje istrage bile su optuæbe na raËun chen, ebenso die Amnestie. Veröf-
rada Sekcije OZN-e ©estoga korpusa na Ëijem podruËju su navodno likvidirani fentlicht wird das Verzeichnis der
neki domobranski Ëasnici kao “neprijateljski elementi”, a koji su nakon Titove Kräfte der JA und der NDH vom
amnestije 15. rujna 1944. preπli na stranu NOVJ. Zbog te optuæbe smijenjeno je Dezember des Jahres 1944.
vodstvo Sekcije i napravljen je elaborat s opisom likvidiranih lica u razdoblju od ■
15. rujna 1944. do 1. sijeËnja 1945. godine.8
Prof. dr. sc. BRANKO DUBRAVICA
Na popisu se nalazi 127 osoba, odnosno 17 Ëasnika i 110 ostalih lica koja su Facoltà di scienze politiche
likvidirana pod sumnjom da su radili protiv interesa NOP-a. Prvo je opisana sud- dell’Università di Zagabria,
bina 17 Ëasnika za koje se tvrdilo da su prethodno iz domobrana preπli u partizane, Zagabria, Repubblica di Croazia
no detaljnim Ëitanjem izvjeπÊa vidi se da je tu rijeË o 14 domobranskih Ëasnika, od
COME SITUARE GLI
kojih je 11 temeljem amnestije preπlo u partizane, dok su 3 bili zarobljeni u
AVVENIMENTI DI
Pakracu i Daruvaru, pa su tek kao zarobljenici uπli u NOV. Preostala trojica Ëasni- BLEIBURG NEL CONTESTO
ka nisu prethodno bili u domobranstvu, jedan je bio u graanstvu pukovnik staro- SPAZIALE E TEMPORALE?
jugoslavenske vojske, jedan major i jedan nediÊevac.
Likvidacije 17 domobranskih Ëasnika su izvrπene na tri razine, na razini kor- Articolo scientifico originale
pusa, dviju divizija i Ëetiri podruËja: korpus- ©esti(7)9; divizije: Dvanaesta (1) i Parole chiavi: gli avvenimenti di Blei-
»etrdeseta (2); podruËja: Novogradiπko (2), Poæeπko (2), Slatinsko (2) i OsjeËko burg, 1945, spazio, quadro temporale
1). Nacionalna struktura likvidiranih Ëasnika: Srbi (3), Rus (1), Hrvati (7), nepo-
znato (6). Riassunto
Nel caso della nozione di Bleiburg
U nastavku izvjeπtaja donosi se popis 110 ostalih likvidiranih, s napomenom,
1945, come sconfitta militare e poli-
osim domobranskih Ëasnika: korpus-©esti (15); divizije: Dvanaesta (13) i »etrde- tica della politica quisling degli
seta (12); podruËja: Novogradiπko (5), VirovitiËko (5), Poæeπko (21), Slatinsko ustascia e come fine dell’esistenza
(12), Brodsko (14) i OsjeËko (13). Nacionalna struktura likvidiranih: Srbi (15); dello Stato Indipendente di Croazia
NediÊevci-Srbi (4), Nijemci (10+2 Gestapo); Muslimani (8); Æidovi (2), Austri- (NDH; 1941-1945), si tratta di parec-
janci (1); Rusi (2), »esi (1); »erkezi (1); Maari (1); Hrvati (50); Nepoznato (13). chi insiemi. La letteratura sul Blei-
Ukupno Hrvata 50 πto je manje od 50% od ukupno likvidiranih. burg, consistendo generalmente in
Iz opisa pojedinih likvidacija vidi se da postoje dvije grupe likvidiranih, memorie, i morti e le vittime lega
prvo, to je 58 ubijenih zarobljenika ili zatoËenika logora, raznih dezertera i agena- principalmente ai soldati, e non ai
ta, i drugo, 62 ubijena kao borci NOR-a koji su stupili u NOV poslije 15. rujna civili, che per lo più non sono morti.
1944. a za koje se tvrdilo da su nastavili raditi protiv NOP-a. Nel caso dei morti, è necessario dis-
tinguere i prigionieri dagli internati
5 JurËeviÊ Josip, Bleiburg - jugoslavenski poratni 7 JurËeviÊ J., Bleiburg, n.dj. Str. 138. postbellici. L’articolo parla delle
zloËini nad Hrvatima, Zagreb, 2005., str. 326-335. 8 HDA, Zagreb, 1491, 12. 2. 1. rappresaglie dello Stato Indipendente
(dalje, JurËeviÊ J., Bleiburg, n.dj.) 9 Brojevi u zagradi oznaËavaju broj likvidiranih di Croazia negli ultimi giorni di guer-
6 HDA, Zagreb, 1491 (fond OZN-e), kutija 3, dok. ra, della definizione concettuale e
osoba.
2. 25. spaziale dei partecipanti agli avveni-

49
menti di Bleiburg, dell’estrazione e
del ripiegamento, della capitula-
zione, ma anche dell’estradizione -
dalla parte dei Britannici - delle forze
dello Stato Indipendente di Croazia
ai vincitori Jugoslavi, i loro alleati. Si
pone la questione se si tratta di capit-
ulazione oppure della resa, e del
ritorno. L’autore analizza le con-
seguenze del tracollo, parla della
nozione dei campi di prigionieri e dei
luoghi di esecuzione in Slovenia,
Croazia e Voivodina, analizzando la
trasformazione dei prigionieri nei
soldati dell’Armata Jugoslava (JA),
ma anche l’amnistìa. Ci presenta la
lista delle forze dell’Armata Jugo-
slava (JA), ma anche quella
dell’Armata dello Stato Indipendente
di Croazia del dicembre 1944.
Izvori i literatura:
HDA, Zagreb, 1491 (fond OZN-e),
“Naπ list”, Glasilo VII. ustaπkog staja-
Êeg sdruga, Drniπ 1944.
Partizanska i komunistiËka represija i
zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946., Sl.
Brod 2005.
Bleiburg, uzroci i posljedice, Zagreb
1998.
»uvari bleiburπke uspomene I. i II. dio,
Zagreb 2004. i 2005.
Hrvatski holokaust, (uredili Prcela
John/ÆiviÊ Draæen), Zagreb 2001.
JurËeviÊ Josip, Bleiburg - jugoslavenski
poratni zloËini nad Hrvatima, Zagreb
2005.
KovaËeviÊ Branimir, Suza za Bleiburg,
Zagreb 2003.
PeriÊ Miljenko, SvjedoËanstvo, Zagreb,
1995.
PovlaËenje 1945. krivci i ærtve, Zagreb
2000.
PravdiÊ Stevo-RedæiÊ Nail, 16. slavon-
ska omlad. brigada J. VlahoviÊ, Bgd.
1976.
RadeliÊ Zdenko, Kriæari gerila u Hrvat-
skoj 1945.-1950. Zagreb 2002.
Strugar Vlado, Jugoslavija 1941.-
1945., Beograd 1978.
Zovko Jure, Kriæni put i dvadeset godi-
na robije, Zagreb 1997.
ÆerjaviÊ Vladimir, Opsesije i megalo-
manije oko Jasenovca i Bleiburga, Za-
greb, 1992.
50
Pored poimeniËno prikazanih 127 lica govori se i o likvidaciji 88 nediÊevaca
(Srba) koji su pogubljeni u zoni odgovornosti Brodskog podruËja (28) i IstoËne
grupe NOPOH (60), za koje nisu priloæeni imena i razlozi likvidacije. Sveukupno
je navedeno 215 likvidiranih osoba, a ne kako autor govori o 325.
Navedena dva primjera, iπËupana iz konteksta ratnih zbivanja, pa Ëak i nji-
hovo premjeπtanje u poratno razdoblje, πto je sluËaj sa drugim primjerom, neka
posluæe kao dokaz kako je moguÊe stvarati drugaËiju sliku o bleiburπkim dogaa-
jima kada se u njih ugrade zbivanja koja su se dogaala u toku rata.
U æelji da se bleiburπki dogaaji veæu iskljuËivo za njihove aktere u zadanom
vremenu i prostoru, rad smo podijelili u Ëetiri poglavlja:
- prvo, pojmovno odreenje sudionika u bleiburπkim dogaajima;
- drugo, prostorno i vremensko odreenje sudionika bleiburπkih dogaaja i opis
postupaka koji su prethodili Bleiburgu: povlaËenje, predaja i izruËenje vojske i
civila NDH;
- treÊe, posljedice sloma, zarobljeniËki logori: sabirni ili prihvatni, tranzitni ili
prolazni, radno-kaænjeniËki i
- Ëetvrto, sudbina zarobljenika: likvidacije, prevoenje u JA i amnestije.
I.
Pojmovno odreenje sudionika bleiburπkih dogaaja
U danaπnjoj literaturi i publicistici susreÊemo na desetke razliËitih definici-
ja Bleiburga u kojima autori svaki na svoj naËin pokuπavaju odgovoriti na pitanje,
πto se to dogodilo 15. svibnja 1945. godine s vojskom NDH i civilima koji su je
pratili u bijegu?
ImajuÊi na umu okolnosti koje su mu prethodile i posljedice koje su iz njega
proizaπle, slobodno moæemo reÊi da je Bleiburg vojno-politiËki poraz hrvatske
dræavotvorne politike koju je utemeljio i provodio ustaπki pokret na Ëelu sa Antom
PaveliÊem, a Ëiju tragiËnu cijenu poraza je podnijela vojska NDH, poglavito njene
komponente - ËasniËki kor, ustaπka vojnica, oruæniπtvo i legionari.
Nezavisna Hrvatska pod osovinskim patronatom koju je stvarao PaveliÊ i
cjelovita Jugoslavija sa Federalnom Hrvatskom za koju se borio Tito, bile su od
poËetka do kraja rata u sukobu, odnosno, iskljuËivale su jedna drugu. I kako je u
zavrπnici rata Titova koncepcija izlazila kao pobjedniËka, a PaveliÊeva kao gubit-
niËka, Nijemci su u suglasju s PaveliÊem povukli vojsku iz odluËujuÊeg boja, a
Jugoslavenska armija je dobila razoruæanog protivnika da ga “oruæano” potuËe,
amnestira ili presvuËe u uniformu JA.
Stoga je Bleiburg nastao kao posljedica bezumnog krvavog rata koji je voen
1490 dana na tlu Hrvatske i Jugoslavije od 6. travnja 1941. do 15. svibnja 1945.
Tvorci, nositelji i branitelji NDH nesretno su poËeli, vodili i zavrπili rat za hrvatsku
nezavisnost. Njihovi nacifaπistiËki pokrovitelji su ih omoguÊili, odræavali i na
kraju zajedno poveli u provaliju bez povratka.
Poradi toga se Ëesto pitamo, mogu li se bleiburπke ærtve poistovjetiti sa
veÊinom hrvatskog naroda? Naravno da ne mogu iz jednostavnog razloga zato πto
se ni veÊina hrvatskog naroda nije poistovjetila i stavila u sluæbu NDH. Naprotiv,
veÊina hrvatskog naroda ustala je protiv nacifaπistiËke okupacije, a veliki dio
hrvatskih domobrana tijekom rata okrenuo je lea PaveliÊu i priklonio se Titu.
Stoga kaæemo da je Bleiburg veliki demografski i ratni gubitak Hrvata, ali
onih Hrvata koji su do zadnjeg bili u sluæbi TreÊeg Reicha i NDH, Hitlera i
PaveliÊa. Svaki poraz u sebi uvijek nosi gorke posljedice, samo je pitanje kako se
sa njime mire gubitnici i kakove pouke iz njega izvlaËe. Izgubiti rat a ne snositi
posljedice poraza i neuspjeha, bila je povijesna iluzija onih Hrvata koji su poloæili
oruæje na kraju Drugoga svjetskog rata.
Sudionici u sukobu od 8. do 15. svibnja 1945. bili su na jednoj strani jedinice
JA koju su Ëinile 2 divizije iz Makedonije, 4 iz Srbije, 3 iz Vojvodine, 1 iz Crne
Gore, 6 iz BiH, 7 iz Hrvatske, 1 iz Slovenije i 1. proleterska-eksteritorijalna, ukup-
no 25 divizija JA koje je pomagala jedna bugarska armija i jedna britanska brigada.
Nasuprot njima stajale su njemaËke snage, jedan kozaËki i Ëetiri njemaËka korpusa,
15 divizija NDH i crnogorski Ëetnici, kojima je zajedno sve do 8. svibnja zapovi-
jedao general Loehr.10
U posljednjih tjedan dana rata koliko je trajala agonija i vojnopolitiËki slom
NDH u zavrπnici Drugoga svjetskog rata i koja je okonËana kapitulacijom na blei-
burπkome polju 15. svibnja 1945., direktno su se sukobile
Oruæane snage NDH i Jugoslavenska armija. U Oruæanim
snagama NDH bili su ostaci 15 hrvatskih divizija sastav-
ljenih od domobranskih i ustaπkih zdrugova, koje su
napustile borbeni raspored i povlaËile se u kolonama,
izmijeπanim sa civilima od Zagreba prema Celju, odatle
prema Mariboru, Dravogradu i Klagenfurtu.
Jugoslavenska armija bila je podijeljena u I, II, III. i
IV., u kojima se nalazilo i 17 divizija NOV Hrvatske.
KljuËnu ulogu u okruæenju i zarobljavanju vojske NDH
imala je TreÊa JA generala Koste Naa, u kojoj su bile
dvije divizije iz Hrvatske 12. i 40. slavonska. Pored nje na
istoj zadaÊi bio je i Motorizirani odred IV. JA, koji je nas-
tao u Trstu prerasporedbom 11. dalmatinske (biokovske)
brigade, a koji je nastupao od Trsta ka Klagenfurtu.
Uloga I. i II. JA bila je razoruæanje njemaËke vojske
i prihvat zarobljenika NDH i drugih kolaboracionistiËkih
snaga: Ëetnika. NediÊevaca, ljotiÊevaca i slovenskih
domobrana. Iz Hrvatske u Prvoj JA bile su 6. liËka, 32.
zagorska i 33. moslavaËka divizija, a u II. JA bila je 28.
slavonska i 34. hrvatska divizija. Pored njih znaËajnu
ulogu u odreenju sudbine zarobljenika odigrala je i 1.
hrvatska divizija KNOJ-a.
U pozadini JA bila je »etvrta operativna zona Slo-
venije pod Ëijim je zapovjedniπtvom bila jedna divizija i
dva odreda NOV i PO Slovenije. Iz Prve JA na prostoru Za-
greba ostalo je pet divizija: 1., 6. , 23. , 32. , i 33. , a iz Dru-
ge JA 28. i 34. divizija, dok su ostale otiπle u Sloveniju.
II.
Prostorno i vremensko odreenje
bleiburπkih dogaaja
Prostorno promatrano Bleiburg, moæemo reÊi da je
zahvatio vojne i civilne snage NDH u povlaËenju kroz
sjeverozapadnu Hrvatsku i sjevernu Sloveniju ka austrijskoj
Koruπkoj. Kroz isti prostor su iπli i povratni pravci kojim su
vraÊani zarobljenici, tako da su najveÊi sabirni ili prihvatni
logori nastali u πirem pograniËnom prostoru sjeveroistoËne
Slovenije i sjeverozapadne Hrvatske. Premjeπtanja
zarobljenika iz sabirnih i tranzitnih logora vrπena su u radne
logore u Vojvodini. Tako je sustav logora prostorno za
Nijemce veÊinom bio u Hrvatskoj, a za Hrvate u Vojvodini.
Sve druge jugoslavenske nacije gotovo su simboliËno zas-
tupljene po jugoslavenskim zarobljeniËkim logorima.
NajkraÊa vremenska definicija Bleiburga glasi,
borbe su trajale 4 dana, u usporedbi sa borbama protiv
Osmanlija koje su trajale 400 godina11, a najduæa glasi da
je Bleiburg trajao 50 godina, odnosno da je obuhvatio rat,
poraÊe i komunistiËku represiju sve do raspada Jugosla-
vije. Najbliæa vremenska definicija koju zastupam izre-
Ëena u literaturi glasi “Bleiburπka katastrofa ne obuhvaÊa
samo one, koji su pobijeni kod Bleiburga i u provodima do
rumunjske granice, ona obuhvaÊa i sve one koji su kasni-
je, kroz nekoliko mjeseci, bili ubijeni diljem Hrvatske”,12
s tom razlikom πto smatram da uhiÊenici i stradalnici u
Hrvatskoj koji nisu zarobljeni u operaciji Bleiburg zaslu-
æuju da se odvojeno prikazuju.
10 Pregled snaga JA i NDH vidi u prilogu 1. i 2.
11 Bleiburg, uzroci i posljedice, Zagreb, 1998. str. 10.
12 Bleiburg, uzroci i posljedice, Zagreb, 1998. str. 8.
Da bismo dali optimalni vremenski okvir fenomenu
Bleiburg, nuæno je objasniti pojmove: izvlaËenje - povlaËe-
nje, predaja - izruËenje, povratak i postupci sa zaroblje-
nicima. Kada ova Ëetiri pojma vremenski definiramo, onda
kaæemo da je 7. svibnja preko Radio Zagreba proËitana
odluka o povlaËenju, da je predaja dosegla kulminaciju 15.
svibnja, a da je 16. svibnja poËeo teÊi povratak i padati
masovne ærtve. Postupci sa zarobljenicima dijele se na
osiguranje povratka civila, prvenstveno æena i djece,
provoenje zarobljenika iz logora u logor, prevoenje
dijela hrvatske vojske u JA, izdvajanje pojedinaca i grupa
radi suenja i likvidacije, i na kraju amnestija ili oprost. Sve
Ëetiri radnje uglavnom su izvedene u prvih 100 poratnih
dana, odnosno, do polovice kolovoza 1945. godine, nakon
Ëega je u radnim logorima ostalo oko 20.000 hrvatskih
zarobljenika. Narednih πest mjeseci, tj. do 1. oæujka 1946.,
broj se smanjio na neπto viπe od 2.000, a iza toga je ostala
tek manja grupa s viπegodiπnjim vremenskim kaznama.
Prostorni okvir u kojem su se kretali i stradavali
zarobljenici uglavnom je ograniËen na Sloveniju, sjever-
nu Hrvatsku i Vojvodinu, no manje skupine stradavale su
i na prostoru BiH, Srbije i Makedonije. Na prostoru
Slovenije dogodilo se zarobljavanje, izruËenje i prve ma-
sovnije likvidacije, na prostoru sjeverne Hrvatske proπle
su zarobljeniËke kolone kroz tranzitne logore, od logora
do logora uz koje su bila i stratiπta, da bi preæivjeli dospjeli
veÊinom u radno-kaænjeniËke logore u Vojvodini, gdje su
mnogi doËekali amnestiju.
Vremenski okvir bleiburπkih dogaaja u kojem je
odreena sudbina veÊine zarobljenika moæe se ograniËiti
na prvih 100 dana po zavrπetku rata, odnosno do prve
amnestije u kolovozu 1945. godine, nakon Ëega je u logo-
rima ostao do oæujka 1946. mali broj kaænjenika. Kako je
u istom vremenskom okviru kroz logore proπlo i na stotine
privedenih civilnih aktivista i duænosnika NDH, njih se
treba odvojeno istraæivati i prikazivati kao zatoËenike, a ne
kao bleiburπke zarobljenike.
a) IzvlaËenje i povlaËenje, kapitulacija, predaja i
izruËenje snaga NDH
Meu sudionicima povlaËenja postoje razliËite teori-
je iz kojih se vidi da su jedni jedva Ëekali pobjeÊi, dok su
drugi oËekivali odsudni boj za Zagreb, te da su poziv da se
napusti Zagreb i sjeverozapadna Hrvatska bez borbe
doæivjeli kao izdaju kljuËnih lidera u tim dogaajima,
LuburiÊa i PaveliÊa. Misterij izdaje vezuju uz LuburiÊa.
Za PaveliÊa kaæu kako je do zadnjeg trenutka govorio da
Êe se Hrvatska braniti do posljednjeg naboja, meutim
Radio Zagreb je 7. svibnja objavio vijest “Poglavnik i
hrvatska dræavna vlada napustili su Zagreb. Poglavnik je
predao svu izvrπnu vlast u ruke profesoru KumiËiÊu, s tim
da grad preda prvim regularnim trupama”.13
Ovu vijest o povlaËenju pobornici borbe i protivnici
povlaËenja objaπnjavaju kao veleizdaju od strane dræavnog
vodstva, s tim da nastoje glavnu krivicu svaliti na LuburiÊa
pred kojim je morao pobjeÊi i sam PaveliÊ. Za odaslanu
13 PovlaËenje 1945. krivci i ærtve, Zagreb, 2000, 152. (dalje: PovlaËenje
1945. n.dj.)
51
vijest preko radija optuæuju se LuburiÊevi ljudi u Ëijim je
rukama bila radiopostaja. Pretpostavljaju da je LuburiÊ bio
u kontaktu sa partizanima koji su obustavili svoju ofenzivu
protiv hrvatske vojske kad je ista napuπtala teritorij
Hrvatske, te je nisu nastojali pratiti i smetati u njenom
povlaËenju, odnosno uniπtiti u Sloveniji. To potkrepljuju
tezom i o pasivnom dræanju slovenskih partizana prema
hrvatskim kolonama u povlaËenju. Posebno sumnjivim
smatraju LuburiÊevo ostavljanje automobila i nestanak iz
izbjegliËke kolone koja se nije uspjela probiti do Celja.
Plana za povlaËenje nije bilo, nitko nije objasnio svrhu i cilj
tog povlaËenja. PovlaËenje je teklo nasumice, bez cilja i
pravca.14 Nasuprot ovim tvrdnjama Vjekoslav VranËiÊ
kaæe da je dræavni vrh odluËio da se s vojskom treba povuÊi
prema zapadu, te je predati vojsci zapadnih saveznika.15
U procesu slamanja NDH, postupke i radnje koje su
provodile njezine OS razlikujemo pojmove izvlaËenje i
povlaËenje. IzvlaËenje snaga pod naletom NOV/JA odvi-
jalo se od rujna 1944. do poËetka svibnja 1945., dok se
povlaËenje odvijalo deset dana od 5. do 15. svibnja, bez
razvijenog borbenog poretka u kolonama preko sjeveroza-
padne Hrvatske i Slovenije ka Austriji. IzvlaËenje se pro-
vodilo pod zapovjedniπtvom njemaËkih generala, dok je
povlaËenje kroz Sloveniju prema Austriji nakon njemaËke
kapitulacije bilo u rukama hrvatskih generala.
IzvlaËenje osovinskih snaga pod Ëijim zapovjedni-
πtvom su i snage NDH odvijalo se pod borbom nakon πto
su doæivjele poraz u Dalmaciji, Mostaru, Sarajevu, Biha-
Êu, GospiÊu i na Srijemskom frontu. IzvlaËenje sa borbe-
nih poloæaja, njihovo napuπtanje bez borbe, blaæe se nazi-
va imenom zapovjeeno povlaËenje, πto je primjerenije
odreenje za one snage koje su u sjeverozapadnoj Hrvat-
skoj podignute s poloæaja a da nisu stupile u borbu sa pro-
tivnikom.
Pravci povlaËenja vojske i civila:16
a) Zagreb - Novi Dvori - Rogatec - Celje
b) Samobor - Zidani Most - Celje
c) Varaædin - Ivanec - Krapina - Rogatec - Celje
d) Celje - Dravograd - Bleiburg - Klagenfurt
Pravci povlaËenja PaveliÊa:
a) Zagreb - Novi Dvori ( 7. V. u 18,15 h.) - Rogaπka
Slatina ( 8. V. - sjednica GUS) - Ptuj - Maribor - St.
Andrea - Spielfeld - Leibnitz - Packa - Klagenfurt -
Judenburg - Triben - Lietzen - Radstadt - Hintersee
(dvorac gdje mu je otprije bila obitelj )
PovlaËenje je poËelo prekasno, gotovo u trenutku
kada su njemaËke divizije dobile i posluπale zapovijed o
kapitulaciji, Ëime su izdali svoje hrvatske saveznike, koji-
ma je preostala moguÊnost da se pokuπaju spaπavati kako
znaju i umiju. Do 8. svibnja svim snagama je zapovijedao
njemaËki general Loehr, tada je PaveliÊ preuzeo zapovi-
jedanje tako da je istog dana zapovijedio da se svatko
kreÊe prema svom nahoenju, a sam se ubrzano provezao
kroz Maribor i Klagenfurt do svog prireenog skloniπta u
ameriËkoj okupacionoj zoni.
14 PovlaËenje 1945., n. dj. 168-169.
15 PovlaËenje 1945., n. dj. Str. 19.
16 »BU-I-str. 35.
52
Kapitulacija njemaËkih snaga dovela je do uspora-
vanja tempa povlaËenja snaga NDH prema Austriji.
Nijemci su kroz Maribor u zadnjem trenutku propustili u
Austriju PaveliÊa, da bi nakon toga mostovi na Dravi u
Mariboru i Dravogradu doπli u ruke JA i bugarskih snaga.
Pravac prodora u Austriju bez prelaska Drave bio je joπ
moguÊ samo u pravcu Bleiburga, gdje se na austrijskom
teritoriju obavila predaja Englezima i izruËenje JA.
Navest Êemo tri karakteristiËna opisa povlaËenja
vojnika i civila: Kada su jedinice JA oslobodile Bjelovar
3. V. u njemu je 40. slavonska divizija bila 3 dana kao gar-
nizonska nakon Ëega je grad i sve obveze u njemu predala
komandi mjesta i KNOJ-u, te krenula dalje. Iz Kriæevaca,
koji su branili Bobanovi ustaπe, snage NDH povlaËile su
se prema Varaædinu i Zagrebu, te sa sobom odvodile
dræavne Ëinovnike i ake (kao i iz Bjelovara), kako bi
pokazale njihovu odanost dræavi i povezanost sa ustaπkim
pokretom. U prvoj prilici i jedni i drugi su bjeæali natrag.17
Drugi sluËaj povlaËenja civila vlakom od Zagreba do
Zidanog mosta, jedan svjedok opisuje tako πto kaæe da je
natovarena kompozicija oko 20 vagona, sa oko 1.400
civilnih izbjeglica u kojoj su red odræavali domobranski
Ëasnici. Od Zagreba do Zidanog Mosta putovali su dan i
noÊ. Kada su napustili Zidani Most, nakon 3-4 kilometra
stali su, lokomotiva se odvojila i otiπla bespovratno, na-
vodno zbog kvara, vlakovoe su bili Slovenci. Uslijedio je
nastavak puta pjeπke prema Celju.18
TreÊi primjer povlaËenja dolinom Save opisan je u
sljedeÊem iskazu. Od Samobora meu onima koji su se
povlaËili prevladavala je vojska, iπlo se na obje strane
Save pravcem Samobor-Breæice i Savski Marof-Breæice.
Stigli su u Breæice 9. svibnja u 9 ujutro, gdje su se spojile
obje kolone. U vremenu 10-11. V. nisu se probili do Zida-
nog Mosta, njemaËke kolone, izbjeglice, veÊinom obitelji
hrvatskih vojnika i Volksdeutscheri. Skupina od oko
20.000 Nijemaca, hrvatskih vojnika i civilnih izbjeglica
zarobljena je u St. Petru, dok se preostali dio vojske pro-
bio preko rijeke Savinje, pritoke Save.
VeÊih borbenih okrπaja u toku povlaËenja nije bilo od
Zagreba do Celja, no nakon toga u pokuπajima prodora
prema Dravogradu i Bleiburgu voeni su æestoki okrπaji u
kojima su padale velike ærtve. Prva veÊa skupina vojske
NDH zarobljena je u rajonu Zidanog Mosta 3.000-4.000, za-
tim oko Celja, no velika bitka voena je na pravcu Slovenj-
gradec-Dravograd za prijelaz preko mosta na rijeci Meæi.
Pred Slovenjgradecom odigrao se veÊi okrπaj,
Bobanovci na jednoj strani a na drugoj JA i Bugari. Do
Dravograda je bilo joπ oko 25 km. Kanonada po koloni
poËela je 13. V. u 10 sati, te je trajala dva do tri sata. Jedan
svjedok procjenjuje da je poginulo oko 20.000 ljudi. Jedna
æena sa djetetom u naruËju letjela je u zrak odbaËena
eksplozijom granate koja je pala tik pred nju. U tom grana-
tiranju domobrani nisu pruæili znaËajniji otpor. Kada su
proπli “bobanovci” sa svojim lakim topovima, doπlo je do
proboja i omoguÊen je prijelaz preko mosta. Na mostu na
rijeci Meæi naiπla je æena u dimijama sa troje male djece,
17 Arhiv VII, reg, br. 26-69/2, k. 1293.
18 KovaËeviÊ Branimir, Suza za Bleiburg, Zagreb, 2003. (dalje: KovaËeviÊ
B., n.dj.) str. 82-83.
dvoje je vodila za ruku, a treÊe je nosila na leima. Zajed-
no sa djecom skoËila je sa mosta u rijeku i voda ih je odni-
jela, nestali su u valovima.19
Posljednja bitka voena je 14. svibnja pred Dravogra-
dom gdje su se snage jaËine oko 40.000 Nijemaca, ustaπa,
domobrana i Ëetnika sukobile s jedinicama TreÊe JA. Po-
kuπaj proboja preko dravogradskih mostova je onemogu-
Êen, ali se glavnina probila prema Bleiburgu. Partizanima
je poπlo za rukom odsjeÊi zaËelje kolone i odvojiti je od
glavnine. Tu pred Dravogradom predalo se partizanima oko
50.000 osoba, a bili su u 90% sluËajeva civili Hrvati. »etni-
ci i njihove obitelji otiπli su sa glavninom naprijed.20
Kapitulacija ili predaja
Drugi pojam koji unosi pomutnju je kapitulacija,
koja ima za posljedicu predaju, zarobljavanje i izruËenje.
Pri tome jedni misle da je bilo moguÊe izbjeÊi zaroblja-
vanje od strane JA i drugi da su ih Englezi trebali prihvatiti
i zaπtititi, a ne izruËiti Titovim snagama. Ono πto je sigur-
no toËno da uvjeti predaje i kapitulacije na pregovorima u
Bleiburgu nisu bili u pisanoj formi, da se Englezi nisu ni
na πto obvezali, da je do granice sa Austrijom JA zarobila
desetke tisuÊa vojnika i civila NDH, da su Englezi i Bugari
u Austriji zarobili oko 60.000 hrvatskih vojnika i civila,
koje su uskoro izruËili JA. Sama predaja na Bleiburgu
prikazuje se kao predaja Englezima koji su ih svrstali u
kolone i uputili u Jugoslaviju.
U izvjeπÊu XIV. Slovenske divizije i Koruπkog odre-
da od 11. V. stoji da su u Celju razoruæali 3.000 ustaπa i
1.000 domobrana, te 40.000 Nijemaca. Ove zarobljenike
provodila je 12. krajiπka brigada u Samobor.21
Danas prevladava miπljenje da je veÊina snaga zaro-
bljena i prije stupanja na austrijsko tlo, dok je do Bleiburga
stiglo tek oko 70.000 vojnika i civila. Ostala predaja dogo-
dila se od 12.-15. V. na prostoru Slovenije. U tom razdo-
blju voene su i velike borbe oko pokuπaja ulaska u Ma-
ribor, Dravograd i prema Bleiburgu. »asnici iz Prve HUD
odluËili su uzeti obiËne vojniËke odore, kojih je u komori
bilo u izobilju - i predati se kao obiËni vojnici.22
Postoje svjedoËenja da se oko 50.000 hrvatskih voj-
nika i civila probilo do Klagenfurta, od Ëega se Englezima
predalo oko 35.000 hrvatskih i 50.000 ostalih vojnika, njih
su poveli dublje u Austriju i kolonu samo prepustili partiza-
nima koji su ih potjerali prema Mariboru. Ova skupina se
zasigurno razlikuje od one koju su Englezi izruËili prema
Ljubljani i koja je dospjela u ruke zloglasnog DubajiÊa.23
Stoga se moæe zakljuËiti da u predaji postoje pet
prostornih toËaka i viπe pravaca povratka; prva prostorija
na kojoj su zarobljeni hrvatski vojnici i civili od strane JA
bila je izmeu Zidanog Mosta i Celja, druga zarobljena od
JA pred Dravogradom, treÊa koja je kapitulirala pred
Englezima i izruËena JA na Bleiburgu, Ëetvrta u podruËju
Klagenfurta koja se predala Englezima i potom izruËena
JA, i peta zarobljena iznad komunikacije Maribor-Dra-
19 KovaËeviÊ B., n.dj. Str. 91. i 187. (iskaz Hrvoja Hauptfelda).
20 PovlaËenje 1945., n. dj.175.
21 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946.,
Sl. Brod, 2005, dok. Br. 40.
22 Zovko Jure, Kriæni put i dvadeset godina robije, Zagreb, 1997., str. 28.
23 Hrvatski holokaust (uredili Prcela J. / ÆiviÊ Draæen), Zagreb, 2001, str.
251, svjedoËenje Ilije KordiÊa, (dalje HH).
24 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946.,
vograd koje su zarobili Bugari i izruËili JA. Ova posljed-
nja je izruËena partizanima koji su bili u Koruπkoj zajed-
no sa Englezima. Prvo su Englezi ustrojili kolone i poveli,
da bi ih u hodu predavali partizanima koji su ih vodili
prema Mariboru. Drugu skupinu Englezi su pokupili iz
logora, tovarili u vlakove navodno za Italiju, a zapravo su
ih vodili na izruËenje. Ovi zarobljenici zavrπili su prema
Ljubljani i KoËevskom Rogu.
IzruËenje: Postavlja se pitanje da li se tu radi o
zarobljenicima ili izruËenicima? Da su saveznici joπ rani-
je odluËili da Êe sve zarobljenike izruËiti zemljama iz
kojih potjeËu bila je opÊepoznata stvar. U izvjeπÊu od 19.
V. TreÊa JA je govorila da je ukupno zarobila 110.000
vojnika od toga 60.000 domobrana i ustaπa, 40.000 Nije-
maca i 10.000 Ëetnika. Za PaveliÊeve snage kaæe da je
poginulo 10.000 ustaπa i domobrana. U Dravogradskoj
operaciji predalo se 20.000 ustaπa i domobrana i 4.000
civila (æena, djeca i sluæbenici).24 U Bleiburgu je zaroblje-
no oko 30.000 vojnika i 20.000 civila NDH. Bugari su
izruËili 10.000 vojnika NDH i 4.000 civila (3.000 æena i
djece i 1000 muπkaraca).25
b) Povratak
Zarobljeni i izruËeni vojnici i civili sa austrijskoga te-
ritorija ubrzano su vraÊeni u Jugoslaviju, jedni podravskim
pravcem prema Mariboru a drugi prema Celju, odatle prema
Breæicama i Samoboru i prema Krapini i Zagrebu. Pred
Mariborom iz kolone prema iskazu jednog svjedoka poËelo
je razvrstavanje. Od oko 35.000 zarobljenika, izdvojeno je
4.500 Ëasnika i doËasnika po redovima vojske. Svjedok
pretpostavlja da su odmah pobijeni i baËeni u protutenkov-
ski kanal. Nijedan nije imao viπe od 40 godina.26 Razvrsta-
vanje je iπlo po kriteriju, Ëasnici na jednu, ustaπe na drugu,
oruænici posebno, domobrani posebno. Prema domobrani-
ma se “blaæe” postupalo, ali i njih su kod ispitivanja klasifi-
cirali na starije i mlae, na one koji su duæe bili u vojsci i
one koji su bili manje od godinu dana. Odore su bile znak
prepoznavanja: ustaπe (crna i plava), oruænici (tamnoze-
lena) i gestapovske (zeleno svjetloplavkaste sa smeim
rubovima na rukavima i ovratniku).27
O humanim partizanskim postupcima prema æenama
i djeci govore sljedeÊi iskazi: Nakon zarobljavanja uslije-
dio je brz povratak vlakom i njeæno postupanje, prebaËeni
su u Maksimir, raskuæeni potom poslati kuÊi pa opet poz-
vani u OZN-u i puπteni kuÊi. Prvo su pustili æene sa dje-
com do 14 godina, a potom i druge.28 KarakteristiËna je
priËa i trinaestogodiπnjega djeËaka iz zarobljeniËke kolo-
ne, kada su ih Bugari izruËili JA, kolona je zastala, i u jed-
noj kuÊi izvrπen je pretres zarobljenika. DjeËaka je pretre-
sala partizanka koja je otkrila skriveni piπtolj, oduzela ga
je i stavila u svoju vindjaknu, a kada je kolona krenula su-
stigla je djeËaka i gurnula mu u ruke vojniËku torbu bez
ijedne rijeËi, okrenula se i otiπla. U torbi su bila dva veli-
ka kruha koje je odmah razdijelio ljudima oko sebe.29
Sl. Brod, 2005. dok, br. 42.
25 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946.,
Sl. Brod, 2005, dok, br. 38.
26 HH, str, 253, (svjedoËenje Ilije KordiÊa).
27 HH, str, 427, 428, (svjedoËenje Lovre Juraja Globana).
28 HH, 242, (svjedoËenje Franciske BlaæeviÊ); 427 svjedoËenje Lovre Juraja
Globana).
29 KovaËeviÊ B., n.dj, str, 96, (iskaz Hrvoja Hauptfelda).
53
 III.
Posljedice sloma - zarobljeniËki logori i pogubiliπta
temeljem objavljenih iskaza
Pojam logor: u terminoloπkom smislu ima viπe
znaËenja (njem. Lager), najËeπÊe znaËi prebivaliπte ratnih
zarobljenika, uhapπenika, kaænjenika i sl. U II. svjetskom
ratu u najnegativnijem kontekstu spominju se koncentra-
cioni logori - mjesto izolacije ratnih zarobljenika, uhapπe-
nika. Logor u politiËkom smislu znaËio je u NDH upravnu
jedinicu razine kotara na Ëelu kojeg je bio logornik. U pro-
storijama Kotarskoga i Okruænoga suda zatvorenici su
smjeπtani u prostorijama zatvora i u krugu dvoriπta ogra-
enog bodljikavom æicom.
ZarobljeniËki poratni logori u Jugoslaviji uspostav-
ljani su na putu zarobljeniËkih kolona od Slovenije, preko
sjeverne Hrvatske do Vojvodine. Oni su se nalazili u
napuπtenim vojnim objektima, zrakoplovnim hangarima
ili prostorijama domobranske radne sluæbe. Iz iskaza svje-
doka najviπe podataka ima o logorima u Mariboru, Za-
grebu, Mirkovcu i Oroslavlju kod Krapine, Samoboru,
Sisku, Bjelovaru i Poæegi, dok o vojvoanskim logorima
svjedoci su malo priËali. Prihvatni i tranzitni logori posto-
jali su privremeno, u njima se provodila selekcija, odatle
su neki odvoeni na stratiπta, drugi pak presvlaËeni u
postrojbe JA, dok su treÊi iπli u radno-kaænjeniËke logore.
Jedan od prvih izvjeπtaja o postojanju logora nakon
bleiburπkog sloma dala je Prva JA 18. V. 1945. u depeπi
upuÊenoj Generalπtabu u kojoj kaæe da je stanje logora
sljedeÊe:30
Mjesto ustaπa domobrana
Vinkovci 156 1.254
Sl. Brod 14 220
Zagreb 1.800 12.000
Celje 4.550 2.709
Padera-Sv. Petar 2.000 0 dug 2.300 metara, a Nijemci su ga iskopali radi obrane
Ukupno: 8.520 16.183
Svega: 24.703
Logori i stratiπta u Sloveniji
Maribor: U zarobljeniËke logore u Mariboru pretvo-
rene su “crvena kasarna”, “Kadettenschule” nekad A-U
ËasniËka πkola, dok su hangari na napuπtenom uzletiπtu uz
πumu Tezno sluæili za likvidaciju u protutenkovskim jarci-
ma. Prvi svjedok priËa da su u logoru zatekli i oko 3.000
ranjenika. Nakon drugog dana boravka oko 20.000
hrvatskih vojnika upuÊeno je prema Zagrebu, a za Ëetiri
dana stigli su do Dugoga Sela zaobiπli su Zagreb i nastavili
put za Bjelovar.31 Drugi pak svjedok pripovijeda da su
bez pratnje iz Maribora upuÊeni u Zagreb, reËeno im je da
su slobodni i da mogu iÊi u svoj kotar, nakon dva dana puta
kroz Sloveniju stigli su u Krapinu, gdje su bili smjeπteni u
πkoli i oko nje, da bi nakon sedam dana bili premjeπteni u
Mirkovec. Tu su odvojili ustaπe od domobrana, ustaπki
30 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946.,
Sl. Brod, 2005, dok, br. 35.
31 HH, 322, ( Dok, XXIX, potpis V. V.).
32 HH, 275, ( Dok-XX, potpis N. G. )
33 HH, 335, ( iskaz Alojza Ridolfa ).
34 HH, 253, (iskaz Ilije KordiÊa); 278, (iskaz Ivana ©kore); 293, (iskaz
Zvonimira Skoka); 295, 321, 335.
54
Ëasnici i doËasnici su ostali, a domobranski su nakon 10
dana vlakom prevezeni u PreËko.32
Za treÊeg svjedoka boravak u logoru Maribor trajao
je od 20. V. do 5. VI. U tom periodu 27. V. odvojeno je
oko 5.000 ustaπa i vjerojatno pobijeno. Tako je u Mariboru
po miπljenju svjedoka, pobijeno blizu 5.000 Ëasnika i oko
5.000 ustaπa. »asnici su bili smjeπteni u DjevojaËkoj πkoli,
tu su odvajali djelatne od priËuvnih Ëasnika, tu je bilo oko
400 priËuvnih i oko 1.900 do 2.000 djelatnih.33 Iz Mari-
bora 6. VI. krenula je kolona od 32.000 prema Ludbregu,
gdje je stiglo oko 26.000. Tada su mlaa godiπta domobra-
na vratili u Varaædin i presvukli u partizanske odore.34
»etvrti svjedok kaæe da ih je iz Maribora krenulo oko
15.000 a do Osijeka je stiglo 6.000 zarobljenika.35
Peti svjedok kaæe da je veÊ pred Mariborom na mari-
borskom streliπtu JA odabrala grupu ljudi iz Domobranske
Ëasne sluæbe i neke joπ domobrane, ukupno 520 u “radni
bataljon” Titove armije. Smjeπteni su u jednu mariborsku
vojarnu, bivπu njemaËku, koja se sastojala od dvije zgrade
na dva kata, iza njih bile su dvije konjuπnice svaka sa 56
konja, zatim kovaËnica i skladiπte streljiva. Pored raznih
duænosti, iπli su uz konje, na istovar na silosu, pakiranje
odora od strijeljanih vojnika i ono najteæe bilo je veziva-
nje hrvatskih zarobljenika pred strijeljanje, koje su radili
60 vojnika punih 15 dana. Ubijanje je trajalo oko 10 dana.
Prvo su odlazili u okolicu grada, udaljeno 1 sat voænje,
stigli do æicom ograene ledine sa tri ciglena hangara
vojnog uzletiπta. Tu su bile tri opekom zidane barake,
vjerojatno je to bio aerodrom. U baraku je povezen
kamion od 45-50 æicom povezanih vojnika, tu su svuËeni,
opet natovareni do protutenkovskog jarka koji je bio od
hangara udaljen oko 1 km. Grabe su bile duboke 3 i πiroke
2 m. Drugi dan doπlo je 7-8 kamiona sa zarobljenicima.36
Tezenska πuma u rovu “pancirgrabi” koji je inaËe
svoga vojnog uzletiπta od eventualnog napada sovjetskih
tenkova, na 70 metara dugom dijelu toga rova otkriveno je
Ëak 1.179 ljudskih kostura, pukim se matematiËkim
izraËunom doe do zakljuËka da se na cijeloj duæini od
2.300 metara moæe naÊi 38.736 leπeva.37 Ima procjena da
je iz DjevojaËke πkole, koja je sluæila kao logor, izvedeno
i poubijano 1900 domobranskih Ëasnika.38
Tezno je bio logor u kojem je bilo oko 2.000 hrvat-
skih zarobljenika, zapovjednik mu je bio jedan Hrvat.
Vojska preæivjela u Teznu utovarena je u vlak za Zagreb -
Brod -Vojvodina.39 U protutenkovskim jarcima prvo su
naπli smrt Crnogorci, a zatim Hrvati. Po najskromnijoj
procjeni tu je pobijeno oko 12.000 Hrvata.40
©ent Vid kod Ljubljane, bio je logor gdje je bila
biskupska gimnazija, a ograen je bio æicom, u njemu je
DubajiÊeva Ëeta napravila prve veÊe masakre. Ærtve likvi-
dacije uglavnom su bili Slovenci, neπto Hrvati, svi mu-
πkarci. U jednom danu pobijeno je 40 kamiona zarobljeni-
35 HH, 295.
36 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946.,
Sl. Brod, 2005, dok, br, LIII.
37 KovaËeviÊ B., n.dj, str. 41.
38 Bleiburg, uzroci i posljedice, Zagreb, 1998., str, 100. (K. DraganoviÊ).
39 KovaËeviÊ B., n. dj, str, 160; HH, 421.
40 PovlaËenje 1945., n. dj, str, 186.
ka, ukupno 800-1.000.41 Tu je stradala skupina studenata,
oruæniËkih Ëasnika kojih je bilo 300-400.42
KoËevski Rog: Kod KoËevskoga Roga- πuma juæno od
KoËevja, poËetkom lipnja 1945. postala je stratiπte. Kroz tje-
dan dana ubijeno je dnevno pet do πest vlakova zarobljenika,
koje su po noÊi dovozili iz Ljubljane, ©ent Vida, Jesenica i
drugih mjesta. Cijeni se da je tu ubijeno 30.000-40.000 ljudi,
najviπe slovenskih bjelogardejaca i hrvatskih ustaπa i domo-
brana, a potom i crnogorskih i srpskih Ëetnika.43
U likvidaciji zarobljenika posebno su se istakli
dobrovoljci iz Motoriziranog odreda 11. dalmatinske
brigade, koji su nakon obavljenog posla dobili nagradni
dopust na Bledu. Procjene se kreÊu da je na tom stratiπtu
pogubljeno 10 do 12 tisuÊa hrvatskih vojnika.44
Logori i stratiπta u Hrvatskoj
Krapina-Mirkovec kod sv. Kriæa ZaËretja - nekad
logor Ustaπke radne sluæbe, ograen elektriËnom æicom,
na svakih 5 m stoji straæar, vojarna bez kreveta i prozora.
Nalazila se velika jama uz lijevu stranu mirkoveËkog jeze-
ra.45 Tu je bio gornji i donji logor. U gornjem su bile samo
barake, a u donjem uz nekoliko baraka i lijepa baπta puna
raznog povrÊa. U logor su dospjeli oni koji nisu ni preπli
granicu u Sloveniji. Stoga je logor postojao od 9. svibnja
do 1. lipnja 1945. u kojem je bilo 8.000 zarobljenika.46
Maceljska πuma - “Lepa Bukva”47 Ilovec u Macelju
Donjem. Iskapanja u Maceljskoj πumi 1992. iskopano je
1.164 kostura u 26 masovnih grobnica, prosjeËno 44 po
grobnici. Pretpostavljaju da ih je ukupno oko 130 grobni-
ca u kojima sveukupno leæi 13-15.000 ubijenih. Meutim,
kada bi se dosad otkopani broj uzeo prosjeËnim od 45 po
jami, pretpostavljeni rezultat iznosio bi oko 5.700, odnos-
no tri puta manje od gore pretpostavljenog.48
Samobor - jedan logor nalazio se u samoborskom
parku kod Doma kulture, ograen æicom ali je 5 metara
ispred æice bila crta preko koje se nije smjelo pribliæiti
ogradi. U jednom trenutku, kaæe svjedok, da je bilo 6.000
ljudi, veÊinom crnogorskih Ëetnika.
Drugi logor nalazio se na livadi izmeu Samobora i
Svete Nedjelje, na desnoj strani ceste bliæe Samoboru. Bio
je ograen æicom i okruæen gustom straæom.49 Zatvorenici
su bili smjeπteni na Sajmiπtu gdje su seljaci prodavali
goveda i svinje. To je bio poveÊi posjed, na kojem su se
nalazile velike πtale, sjenici, svinjski obori i kokoπinjci. Po
tim æivotinjskim nastambama zarobljenici su bili raz-
mjeπteni.50 Pretpostavlja se da su likvidacije zarobljenika
provedene u podruËju Anindola-blizu kapele sv. Ane.51
41 HH, 390, (iskaz Ivana GugiÊa).
42 PeriÊ Miljenko, SvjedoËanstvo, Zagreb, 1995, str. 110.
43 Bleiburg, uzroci i posljedice, Zagreb, 1998, str. 110.
44 HH, 397, (iskaz Ivana MarinoviÊa).
45 »BU-II-183.
46 HH, 275, 473; Bleiburg, uzroci i posljedice, Zagreb, 1998, str. 293.
47 HH, 475.
48 »BU-II-184.
49 Zovko Jure, Kriæni put i dvadeset godina robije, Zagreb, 1997, str. 31.
50 M. PeriÊ, n.dj. 110.
51 HH,275, (dok, XX, potpis N. G. )
Zagreb-PreËko - barake »asne radne sluæbe i dobar
komad polja (livada), pregraen na tri dijela od kojih jedan
za njemaËke vojnike, a drugi za radniËke bataljune i pre-
voenje u JA. Logor je bio strog i opasan, ali u samom
logoru tada nisu ubijali.52 U PreËkom su zarobljenike
mlaih godiπta jednog trenutka obavijestili da viπe nisu
zarobljenici nego pripadnici JA. Svjedok je upuÊen u
jedinicu veze u Petrinju.53 Razvrstavanje: prvo æene i
djeca od vojnika i civila; drugo civile odrasle muπke dijele
od vojnika; treÊe razvrstavanje ustaπa, Ëasnika i doËasni-
ka od domobrana, zatim aktivni i priËuvni Ëasnici, najzad
one koji su roeni do 1927.54 Pretpostavlja se da su odvo-
jeni za strijeljanje i pogubljeni uz obliænju Savu ili u
Rakovom Potoku.
Zagreb-Kanal logor je bio smjeπten u zgradama i
barakama.55 Sluæio je za istragu, na pet mjesta ispitivanje,
batinanje, iznuivanje priznanja. Tu su viπe prolazili
graani, manje vojnici.56
Zagreb-Maksimir (za æene djecu i starce). Pretpo-
stavlja se da su se gubiliπta nalazila na Staroj ciglani iza
©umarskog fakulteta, Maksimirskoj πumi i πumi kraj
Graneπine.57
Sisak - Svjedoci govore o postojanju dva logora u
Sisku: Viktorovac i Galdovo (TesliÊeva staklana).58 U
Sisku su ËasniËke, doËasniËke te ustaπke, oruæniËke i joπ
neke odore potpuno nestale. Uniforma je igrala odsutnu
ulogu.59 Sisak, pravi osigurani logor s visokom bodljika-
vom æicom, unutra opet æicom pregraen na dva dijela.
NaveËer, postrojavanje i izdvajanje. Tko je odabran u
drugu æicu, utovaren je u kamion i odvezen, vjerojatno na
strijeljanje na ©amaricu.60 Na velikom sisaËkom groblju
su smjestili zarobljenike, u neposrednoj blizini groblja
nalazile su se barake, ograene æicom koje su Nijemcima
sluæile kao nastambe.61
»emernica: logor i jame - 7 km od Topuskog, 2-3 km
izvan sela blizu πume na livadi, zakopavani u jarcima,
vododerinama i prirodnim jamama.62 Logor je bio ogra-
en visokom bodljikavom æicom s izviaËkim karaulama
za straæu svugdje naokolo. Straæarnice su na visokim
stupovima.
U logoru je bila jedna πtala za sijeno, oko 500 metara
do logora bio je potoËiÊ i Ëesma, odakle su nosili vodu za
kuhanje. Iza ulaza bila je grobnica 14X9 koraka, pokrive-
na hrastiÊima. Jedan svjedok tvrdi da je kroz logor proπlo
oko 9.000 hrvatskih vojnika, koji su bili veÊinom postri-
jeljani na TopliËkoj kosi, - svi osim 1.400 koje je od iste
sudbine spasila nenadana amnestija.63 Za amnestiju su
52 HH, 226, 246, 311, 367, 447.
53 KovaËeviÊ B, n.dj, str. 174, (iskaz Ante PrliÊa)
54 HH, 257, (dok, XVI, potpis S. B.)
55 HH, 226, 366.
56 Bleiburg, uzroci i posljedice, Zagreb 1998, str. 302.
57 HH, 226, 227 273, ( iskaz Ivana Hrvoja i Rozarije GlasnoviÊ )
58 HH, 233, 250, ( iskaz Mije Gavrana i Mate StankoviÊa ).
59 Zovko Jure, Kriæni put i dvadeset godina robije, Zagreb, 1997, str. 44-45.
60 Zovko Jure, Kriæni put i dvadeset godina robije, Zagreb, 1997, str. 32.
61 Bleiburg, uzroci i posljedice, Zagreb, 1998, str. 198.
62 HH, 478, 488, (iskaz Ilije BarbariÊa i Mije Gavrana).
63 Bleiburg, uzroci i posljedice, Zagreb, 1998, str, 103.
55
saznali 10. kolovoza kada je u logoru bilo joπ 850
zarobljenika, amnestijom nije bilo zahvaÊeno njih 200.
dok je 650 puπteno.64 Zadnja skupina neamnestiranih
noÊu je provalila i njih 200 je pobjeglo.65 Logor su sami
partizani zvali likvidacionim, trajao je vjerojatno do stu-
denog 1945., njegov kapacitet je bio za oko 1.500 ljudi,
spadao je pod kompetenciju banijskoga vojnog podruËja
sa sjediπtem u Petrinji. Procjenjuje se da je u njemu
pogubljeno oko 4.000 ljudi.66
Karlovac - Na podruËju grada spominju se Ëetiri logo-
ra i to u LukπiÊu, Dubovcu, ©varËi i Turnju. Logor LukπiÊ
nalazio se izvan grada poviπe ceste Karlovac - Duga Resa.
Prvo je sluæio za talijanske πtale, a onda za barake PTS.67
Dubovac: Logor sklepan na brzinu u zgradama mag-
azina. Komandir partizanske straæe postao je Ëovjek koji
je do zadnjeg dana bio ustaπa, a onda je preπao u partizane.
Jedan svjedok tvrdi da su ga najviπe zlostavljali njegovi
znanci i nekadaπnji prijatelji.68
Turanj: smjestili se u jednu vojnu zgradu u kojoj je
veÊ bilo 2.000 hrvatskih vojnika. Odatle su prebaËeni u
©varËu, gdje je logor bio ograen bodljikavom æicom u tri
reda, a u visini od 3 do 4 metra. Iznad æice bili su podignu-
ti tornjevi, a u tornjevima straæa. Tu su bili kratko i krenuli
su put Ogulina gdje je stiglo oko 3.000 zarobljenika.
Svjedok tvrdi da je u logorima Dubovac i Turanj ubijeno
oko 1.500 hrvatskih vojnika.69
Jedno od veÊih stratiπta na karlovaËkom podruËju
spominje se VojniÊ blizu kojeg se nalazi oko 30 jama pred
tunelom πumske æeljeznice koja vozi iz VojniÊa u Petrovu
goru.70
Bjelovar - Za potrebe logora posluæila je VojnoviÊ
kasarna, dvoriπte Redarstvene πkole (oruæniËka vojarna),
“Logor” na kraju ZagrebaËke ulice.71 Prema iskazima
svjedoka u logoru su izdvajali Ëasnike i slali ih u logore u
Srbiji.72 Logor u oruæniËkim barakama, nakon sasluπanja,
jedne su upuÊivali u trinaesti, a neke u IV. radni bataljon
koji je iπao na rad u Varaædin, Sarajevo, Banja Luku gdje
je dio demobiliziran 1. listopada 1945. One koje su ustro-
jili u radni bataljon podijelili su u Ëete, poËeli izvoditi
izvan æice na vjeæbe u πumu blizu logora. Ondje su
vjeæbali i sluπali politiËku nastavu.
Blizu Bjelovara ustrojen je kaænjeniËki logor Velika
Pisanica, Struktura logoraπa na dan 7. srpnja 1945. spomi-
nje 831 logoraπa od Ëega su zarobljenici sa povlaËenja kroz
Sloveniju brojili 288, zatim Nijemci i Maari 185, ostalih
358 bili su osuenici po vojnim sudovima ili OZN-i73 VeÊe
stratiπte u bjelovarskom podruËju spominje se πuma Lug,
u kojoj je 1992. iskopano 7 grobnica s 228 poratnih ærtava,
prosjeËno 32 po jami.74
64 Bleiburg, uzroci i posljedice, Zagreb, 1998, str. 173.
65 HH, 478, (iskaz Ilije BarbariÊa).
66 HH, 488, (iskaz Ivana DragiËeviÊa).
67 HH, 235, 289, 355, (iskaz Mije Gavrana, Franje Kratkija i Dragutina
Schlata).
68 KovaËeviÊ B., n.dj, str. 155 (iskaz Slavka CvitkoviÊa).
69 HH, 351, (iskaz Dragutina Schlata)
70 HH, 448, 486, (iskaz Stefana Maratha i Kruna VuËiËeviÊa)
71 HH, 323, 251, 368, (iskazi Ilije KordiÊa i I. Svoba)
72 HH, 504, (iskaz Josipa NestiÊa)
73 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946.,
Sl. Brod, 2005, dok, br. 77.
56
Sl. Poæega Gloteæ, bivπa vojna radionica i skladiπte,
uz desnu obalu rjeËice Orljave i æeljezniËke pruge za
Pleternicu, nedaleko danaπnje kaznionice bio je privre-
meni karakter logora. Bilo ih je oko 40.000.75 Iz logora
Poæega 17. VI. 1945. gdje je bilo smjeπteno 30.000
zarobljenika, bila je odvojena skupina od 3.000 upuÊena
prema N. Gradiπki, na likvidaciju jer su to bili “ustaπe,
koljaËi, æandari i policajci”.76 Oko 100 domobranskih
doËasnika uvrπteno je u JA 17. VII.
Podgradci Gornji - pod Kozarom, pilana ©ipad
(4.000) iz Poæege odvojeni.77 Ove zarobljenike provodili
su i presvuËeni hrvatski vojnici sa starim partizanima, oni
su dali podatak da je na likvidaciju odvedeno 4.800
ljudi.78 Likvidacija je izvrπena 23. lipnja 1945. nad domo-
branima, tvrde svjedoci.
Slatinski Drenovac - u nekoliko grobnica s 464 ærtve,
iskapanja vrπena 1998, sahranjeni u zajedniËku grobnicu
21. studenog iste godine.79
U transportu i na Kriænom putu spominju se dva
lokaliteta stradanja vojnika NDH, i to u Podravini, i na
putu IvaniÊ - »azma. Prema iskazima svjedoka u πumi
izmeu IvaniÊ-grada i »azme ubijeno je 2.800 vojnika. Na
put iz Zagreba za Bjelovar je poπla kolona u kojoj je bilo
5.000 zarobljenika meu kojima i 1.000 malodobnih
“ustaπkih juriπnika”, mahom srednjoπkolaca u dobi od 16-
18 godina. Na cilj je stiglo 2.200 ljudi.80 Drugi svjedok
kaæe iz logora PreËko ka Bjelovaru je krenula kolona od
8-10.000 ljudi. U »azmanskoj πumi bila je pauza sat vre-
mena oko dva sata iza pola noÊi. Tu je likvidirano puno
ljudi nemoÊnih za daljnji put. PjeπaËilo se od 17-02 sata u
noÊi. Kolona je bila prorijeena i svjedok procjenjuje da
je pala u logoru Bjelovar na oko 6.000 ljudi, πto Êe reÊi da
se na putu izgubilo 2-4.000 ljudi.81 Jedan svjedok tvrdi da
su u πumi izmeu Kloπtra Podravskog i Sirove Katalene
ubijena dva vlaka zarobljenika, oko 2.000 ljudi.82
Ustanovljeno je da je ukupno ubijeno zarobljenika izmeu
PitomaËe i Sladojevaca 1.460 ljudi. To se dogodilo oko
20. lipnja, nad æeljezniËkim transportom zarobljenika koji
je prolazio kroz Suhopolje.83
Logori u Vojvodini
U logoru u Petrovaradinu je bilo oko 3.000 Ëasnika
svih rodova vojske. Logor je bio ograen bodljikavom
æicom, u njemu je organizirana kuhinja i sve se po logorski
odvijalo. Nakon tjedan dana oko 2.000 zarobljenika odvode
na æeljeznicu u Novi Sad, odlaze prema Zrenjaninu i
konaËno Vrπcu, iskrcavaju ih i odvode u velike napuπtene
zrakoplovne hangare, koji su sluæili kao nastambe. Hrvatski
74 »BU I-185;
75 HH, 261, 328, 492, (iskaz Franje Vrkljana, Dezidera Ujhazija i Pave
GomerËiÊa).
76 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946.,
Sl. Brod, 2005, dok, br.68.
77 HH, 524, (iskaz Safeta Bajina).
78 Bleiburg, uzroci i posljedice, Zagreb 1998, str. 187.
79 »BU-II-195;
80 Bleiburg, uzroci i posljedice, Zagreb, 1998, str. 102.
81 HH, 368, (iskaz I. Svoba).
82 Bleiburg, uzroci i posljedice, Zagreb, 1998, str 101.
83 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946.,
Sl. Brod, 2005, dok, br. 76.
vojnici su sami izgradili bodljikavu ogradu i iskopali
poljske nuænike, nakon Ëega su u logoru ostali samo Ëasni-
ci, dok su vojnici prebaËeni u Belu Crkvu gdje su okapali
kukuruz. U Vrπcu su odvojeni i odvedeni viπi Ëasnici, a
ostali su zastavnici, poruËnici, natporuËnici. Viπi su iπli u
Kovin kod PanËeva. U logoru su ostali do 15. kolovoza,
puπteni su nakon amnestije koja nije vrijedila za sve.84
Ustaπa 5.000 u Pazovi, 5.000 u Apatinu, 6.025 u
Somboru, 5.000 u Glogonju. Ukupno oko 20.000. Isto
toliko 15-20.000 ratnih zarobljenika nalazi se na raznim
radovima kao i ËiπÊenju u mjestima: Maribor, Celje,
Zidani Most, Zagreb, Samobor, Dugo Selo. Karlovac,
Sisak i Petrinja.85
Vrπac: Domobrani Ëasnici, oko 14.000, ustaπe Ëasni-
ci - oko 2.500-3.000. Ukupno oko 17.000. VeÊina je
pogubljena.86 Domobranski narednik priËa da su vojnici
obavljali razne poslove, od rada u tvornici do rada na selu.
U nedjelju 5. kolovoza doËekao u Vrπcu odluku o amnesti-
ji. Sutradan je veÊ bio otpuπten, prilikom primanja otpus-
nice svaki je zatvorenik morao odgovoriti na pitanje: zaπto
nije iπao u partizane.87
Logori u Vojvodini 12. srpnja 1945.
Ustaπa: 16.030, od Ëega Ëasnika 74 i doËasnika 1.
Domobrana: 3.490, od Ëega 1.783 Ëasnika, 8 doËasnika i
1.699 vojnika. Gotovo svi Ëasnici ustaπki i domobranski
bili su u Vrπcu. Ustaπa vojnika je bilo: 5.866 u Apatinu,
4.793 u PanËevu, 3.047 u Petrovgradu, 1.960 u Novom
Sadu. Ostale manje skupine bile su u Senti (226), Rumi
(68) i Zemunu (2). Domobrani vojnici:486 u Prijedoru,
429 u Bos. Petrovcu, 420 u BaËkoj Palanci, 211 u Beo-
gradu, 118 u Vukovaru, 83 u Rumi, 7 u Mariboru i 2 u
PanËevu.88 U srpnju 1945. zarobljeni vojnici NDH u
vojvoanskim logorima svedeni su na oko 19.520, a Ëasni-
ci ustaπke vojnice samo na 74, dok su domobranski bili joπ
u logoru oko 1.783. Tada su iz logora Vrπac prebaËeni u
logor Kovin koji je bio smjeπten u bivπoj Svilari. Ovo pre-
bacivanje domobranskih Ëasnika izvrπeno je 18. srpnja.
PrikazujuÊi nacionalnu strukturu logoraπa, reËeno je
da na licu mjesta u logorima se nalazi 115.440 zarobljeni-
ka od Ëega su hrvatski vojnici, ustaπe i domobrani Ëinili
16,9 %, no ukupno je u zarobljeniπtvu bilo 169.111, od
Ëega je 43.166 ili 25 % preπlo u nadleænost saveznih mini-
starstva, nakon Ëega se oËekivalo da i preostale preuzmu
ministarstva. Koliko je pri tome preuzeto ustaπa i domo-
brana, ne zna se.
Bela Crkva - Kolona od 12.000 ustaπa krenula je iz
Ludbrega, a do PanËeva je stiglo 5.000, da bi u Belu Crkvu
stiglo samo 2.400. U logoru je veÊ bilo 8.000 uglavnom
samo ustaπa.89
84 Bleiburg, uzroci i posljedice, Zagreb, 1998, str. 203-204.
85 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946.,
Sl. Brod 2005, dok, br 56.
86 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946.,
Sl. Brod, 2005, dok, br. 59.
87 KovaËeviÊ B., n. dj, str, 221. (iskaz Kreπimira FilipoviÊa).
88 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946.,
Sl. Brod, 2005, dok, br, 70.
89 HH, 255, (iskaz Ilije KordiÊa).
90 HH, 319, 325, (iskaz Seada ZubËeviÊa).
91 HH, 327, (iskaz Ljube Kondæe).
Kovin - domobrani, Ëasnici iz Vrπca vraÊeni u Kovin,
amnestija 8. VIII. Do Srbije su doπli samo priËuvni Ëasni-
ci. Nakon amnestije zadræani su Ëasnici od bojnika na viπe,
glavnostoæerni i sudski Ëasnici, vojni suci i drugi koji su
se smatrali sumnjivima.90
PanËevo - dospjelo 5.400 zarobljenika, radili su tri
mjeseca na πlepovima, nakon toga prebaËeni u Kragujevac
gdje ih je bilo 4.800, tamo su radili u rudnicima i na polji-
ma. U PanËevu je umrlo 600 zarobljenika.91
IV.
Prevoenje u JA i amnestija
Domobrani - vojnici JA: Dana 28. svibnja u depeπi
Druge JA upuÊene 28. diviziji stoji da “Zarobljeni domo-
brani ne smatraju se viπe zarobljenicima i bit Êe povuËeni
iz logora za popunu jedinica JA. Ovo se ne odnosi na ofi-
cire i podoficire koji i dalje ostaju u logorima kao
zarobljenici”.92 Od zarobljenih domobrana i ustaπa,
poslije izvrπenog ËiπÊenja predato je dopunskim jedinica-
ma Druge JA 43.901, pisalo je u izvjeπÊu od 12. lipnja
1945. godine.93
Iz Maribora smo krenuli pjeπice do Ludbrega, bio je
veÊ πesti mjesec i u Ludbregu su nas mlae (imao je 19
godina) rasporedili u vojne jedinice. Samo su nam dali
kape sa zvijezdom i rekli. Vi ste sada partizanska vojska.
Uvrπten je u 18. brigadu 40. divizije. Sluæio JA do travnja
1948. ili trogodiπnji vojni rok.94 Nakon Kriænoga puta s
mladim hrvatskim zarobljenicima naπao se u logoru Pre-
Ëko, imao je 17 godina. Na zahtjev partizanske komande
postao pripadnikom JA.95 U logoru Kutina su partizani
meu mladim zarobljenicima traæili novake za JA, a
jednog sitnog su pustili kuÊi da se oporavi za vojnika.96
Jedan svjedok govori da je 11. VI. u logoru zatekao
25.000 domobrana, zrakoplovaca i presvuËenih ustaπa i da
su svi imali na glavi partizanske kape. Izmeu njih, oko
130 je odvojeno, odvezeno, te pobijeno kod VojniÊa.
Svjedok pretpostavlja da su i drugi pobijeni, no vjerojatno
su ukljuËeni u JA.97
Amnestija od 3. VIII. 1945.98
Amnestijom su bile obuhvaÊene osobe koje su
uËestvovale u ËetniËkim i nediÊevskim jedinicama, jedini-
cama slovenskog i hrvatskog domobranstva... Od amne-
stije su izuzeti prema Ël. 2. - ustaπe, ljotiÊevci i pripadnici
ruskog dobrovoljaËkog korpusa. U logorima u Bjelovaru,
»emernici, Dubovcu (Karlovac), PreËko i Maksimir prije
amnestije bilo je 6.227 zarobljenika od kojih je otpuπteno
5.846, a 381 nije obuhvaÊeno amnestijom. U logorima je
ostalo: 203 u Bjelovaru, 77 u PreËkom, 64 u Dubovcu, 36
92 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946.,
Sl. Brod, 2005, dok, br. 47.
93 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946.,
Sl. Brod, 2005, dok, br. 56.
94 KovaËeviÊ B., n. dj, str. 183. (iskaz Ante ÆivkoviÊa)
95 KovaËeviÊ B., n. dj, str. 190-191. (iskaz Franje RaËiÊa)
96 KovaËeviÊ B. , n. dj, str 200, (iskaz Boæidara Kokalja).
97 HH, 447, (iskaz Stefana Maratha)
98 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946.,
Sl. Brod, 2005, dok, br. 81 (Ukaz Predsjedniπtva AVNOJ-a o opÊoj amnesti-
ji i pomilovanju).
57
u »emernici i 1 u Maksimiru. Za lica koja nisu obuhva-
Êena amnestijom iz logora PreËko i »emernica predlaæe se
da se upute u Okruæna odjeljenja radi daljnjeg postupka,
nakon Ëega su se vjerojatno ova dva logora zatvorila.99
Pitomac ËasniËke πkole, prvo proveo 2-3 dana u
Mariboru, potom vlakom do Zagreba - PreËko, pjeπke
preko Dugog Sela za Bjelovar, preæivljava pokolj u πumi
izmeu IvaniÊa i »azme, smjeπten u Bjelovaru, nakon
Ëega odlazi u Osijek. Na toj dionici puta nije bilo maltre-
tiranja. Kad su doπli u Osijek, nisu iπli u logor veÊ na æe-
ljezniËku stanicu gdje im je reËeno da su im zloËini i izda-
ja domovine oproπteni. Nakon toga su vlakom otiπli u
Sarajevo gdje su smjeπteni u vojarnu “FilipoviÊ”, a nakon
sasluπanja reËeno im je da su postali vojnici JA, raspore-
divπi ih po raznim jedinicama i mjestima.100
U Osijeku su odvojili mlae, roene 1925. i kasnije
te ih uzeli u partizansku vojsku. Odatle su otiπli u
Slavonsku Poæegu na obuku.
Rezultat prevoenja i amnestije101
Odjeljenje za ratne zarobljenike pri MNO uputilo je
izvjeπtaj o zarobljenicima - naπim dræavljanima opunomo-
Êeniku OZN-e za Jugoslaviju u kojem se kaæe da je 20. ve-
Prilog 1.
Snage JA koje su sudjelovale u zavrπnim operacijama
od Zagreba do Bleiburga - »etvrta operativna zona Slovenije -
14. divizija (brigade: 1.T. TomπiË, 2. Lj. ©ercer, 6. S. ©lander, 11. M.
Zidanπek i 13. M. BraËiË); Kokrπki Partizanski Odred i Koruπki
Partizanski Odred
»etvrta JA - Motomehanizirani odred IV. JA (11. dalmatinska -
biokovska brigada)
TreÊa JA - 12. slavonska divizija (12. proleterska, OsjeËka i 4. briga-
da); 16. vojvoanska divizija (1., 2. i 4. vojvoanska brigada); 17. isto-
Ënobosanska divizija (2., 6. i 15. brigada i Artiljerijska brigada); 36.
vojvoanska divizija (3., 5. i 6. vojvoanska i Artiljerijska brigada); 40.
slavonska divizija (16. Omladinska, VirovitiËka i 18. slavonska briga-
da); 51. vojvoanska divizija (7., 8. i 12. vojvoanska i Artiljerijska
brigada)
Prva JA - 5. krajiπka divizija (B i H) (1. i 4. krajiπka; 1. jugoslav. i
Artiljer. brigada) - Pravac nastupa: Tuhelj-DesiniÊ-©marje-Celje; 11.
krajiπka divizija (B i H) ( 5. i 12. krajiπka, 8. crnogorska i Artiljerijska
brigada) - Pravac nastupa: Tuhelj-DesiniÊ-©marje-Celje; 21. srpska
divizija (4., 5. i 31. srpska i Artiljerijska brigada) - Pravac nastupa:
ZapreπiÊ-Stara Vas-Podsreda-Planina-Laπko-Celje; 48. makedonska
divizija (1., 2. i 14. makedonska i Artiljerijska brigada) - Pravac nas-
tupa: ZapreπiÊ-Stara Vas-Podsreda-Planina-Laπko-Celje
Divizije Prve JA koje su ostale u Hrvatskoj iza 8. V. 1945.
1. proleterska divizija (brigade: 1. proleterska, 3. krajiπka proleterska,
13. proleterska; “Rade KonËar”, Talijanska i Artiljerijska) u Zagrebu;
6. liËka divizija (brigade: 1., 2. i 3. liËka i Artiljerijska) u Zagrebu; 32.
zagorska div. (brigade: M. Gubec, B. RadiÊ, Zagorska i M. P. Miπkina)
u Zagrebu; 33. moslavaËka divizija (brigade: 1., 2. i 3. moslavaËka) u
Zagrebu; 42. makedonska divizija (brigade: 3., 7. i 16. makedonska i
Artiljerijska) u Zagrebu
Druga JA - 3. crnogorska divizija (brigade: 5. proleterska, 7. i 9.
crnogorska i Artiljerijska) - Pravac nastupa: N. Mesto-Zidani Most-
Celje; 4. krajiπka divizija (B i H) divizija (brigade: 6., 8. i 11. krajiπka,
Artiljerijska) - Pravac nastupa: Breæice - Krπko-Z. Most i Breæice -
Celje; 10. krajiπka divizija (B i H) divizija (brigade: 7., 9. i 17. krajiπka)
- Pravac nastupa: KraπiÊ-Kostanjevica-Krπko - Celje; 39. krajiπka
99 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946.,
Sl. Brod, 2005, dok, br. 84.
100 Bleiburg, uzroci i posljedice, Zagreb, 1998, str. 156-157.
101 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946.,
Sl. Brod, 2005, dok, br. 104.
58
ljaËe 1946. broj jugoslavenskih dræavljana koji su sluæili u
NjemaËkoj i kvislinπkim formacijama iznosio 114.415, sa
kojima se postupilo ovako:
Prevedeno domobrana u radne bataljone JA 55.000
Amnestirano po ukazu od 5.VIII. 1945. god. 41.320
Otpuπteno po molbama poslije Amnestije 5.035
Sprovedeno Oznama na isljeenje 1.562
Pobjeglo 63
Umrlo 339
Sada se nalazi na licu 11.069
Ukupno 114.415
Stanje 1. 3. 1946. godine102
Ustaπa-vojnika 2.188, podoficira 107, niæih oficira 15,
viπih oficira 1, ukupno 2.311 ustaπa; Domobrana-vojnika 8,
niæih oficira 3, viπih oficira 2, ukupno 13 domobrana.
Zadnja Titova amnestija103 od 4. oæujka 1946. odno-
sila se na sva lica koja su se nalazila u logorima ili na raz-
nim radovima. U njoj se nareuje “da se otpuste iz logo-
ra lica jugoslavenskih narodnosti- pripadnici nepri-
jateljskih vojnih formacija, osim onih protiv kojih je
proveden kriviËni postupak”.
Ustaπe, njih 2.382 dalje na radu u Borskom rudniku.
divizija (B i H) divizija (brigade: 13., 15. i 20. krajiπka) - Pravac nas-
tupa: Zagreb-Breæice-Pilπtanj-Sv. Juraj-Celje; 45. srpska divizija
(brigade: 20., 23. i 24. srpska) Zagreb-Klanjec-Celje
Divizije Druge JA koje su ostale u Hrvatskoj iza 8. V. 1945.; 23. srps-
ka divizija (brigade: 7., 9. i 14. srpska i Artiljerijska) u Samoboru; 25.
srpska divizija (brigade: 16, 18. i 19. srpska) u Samoboru; 28. slavon-
ska divizija (brigade: 17., 21. i 25. - brodska i Artiljerijska) u V. Gorici
i Zagrebu; 34. hrvatska divizija (brigade: KarlovaËka, ÆumberaËka i
Seljina) u Karlovcu
Prilog 2.
Divizije i sdrugovi NDH u prosincu 1944.104
1. hrvatska udarna divizija: Zagreb-Bjelovar (20.,21. i 22. udarna
pukovnija); 2. hrvatska divizija: Zagreb-Velika Gorica (15. ustaπki
sdrug, 20. ustaπki sdrug i 20 pjeπaËki sdrug), 3. hrvatska divizija:
Vinkovci-»aavica -Srijemski front (2. ustaπki sdrug, 8. lovaËki
sdrug i 13. ustaπki sdrug); 4. hrvatska divizija: Dvor-Kostajnica-
Sunja-Sisak (8. ustaπki sdrug, 19. ustaπki sdrug, 7. lovaËki sdrug i 14.
pjeπaËki sdrug); 5. hrvatska divizija: Bjelovar-Koprivnica (5. sdrug
Crne legije, 22. ustaπki sdrug i 11. pjeπaËki sdrug); 6. hrvatska divi-
zija: Banja Luka-Kotor Varoπ (10. ustaπki sdrug i 15. pjeπaËki sdrug);
7. hrvatska divizija: Pakrac-Poæega-Nova Kapela (1. gorski sdrug i 4.
gorski sdrug); 8. hrvatska divizija: Sarajevo-Kalinovik-PraËa (1
ustaπki sdrug i 18. pjeπaËki sdrug i poslije 9. ustaπki zdrug); 9. hrvat-
ska divizija: ©iroki Brijeg -Mostar-Nevesinje (6. ustaπki sdrug, 9.
ustaπki sdrug i 2. gorski sdrug); 10. hrvatska divizija: Donji Lapac -
BihaÊ - B. Novi (7. ustaπki sdrug i 10. lovaËki sdrug); 11. hrvatska
divizija: GospiÊ-Senj-Rijeka (4. ustaπki sdrug, 18. ustaπki sdrug i 13.
pjeπaËki sdrug); 12. hrvatska divizija: BrËko -Bjeljina (12. ustaπki
sdrug i 3. gorski sdrug); 13. hrvatska divizija: Karlovac-Duga Resa-
Kamensko (3. ustaπki sdrug, 17. ustaπki sdrug i 12. pjeπaËki sdrug);
14. hrvatska divizija - æeljezniËarska: Slavonski Brod-Novska (14.
ustaπki sdrug i 19. pjeπaËki sdrug); 15. hrvatska divizija - æelje-
zniËarska: Doboj-ZavidoviÊi (16. ustaπki sdrug i 16. pjeπaËki sdrug);
16. hrvatska divizija - dopunska ili 1. doknadna (18 bojni: 9 ustaπkih
i 9 domobranskih); 17. hrvatska divizija - prometna oko Zagreba; 18.
hrvatska udarna divizija - Poglavnikovi tjelesni sdrugovi (PTS) - od
Zagreba do Varaædina (1. i 2. pukovnija)
102 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946.,
Sl. Brod, 2005, str 327.
103 Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944.-1946.,
Sl. Brod, 2005, dok, br. 105.
104 Strugar Vlado, Jugoslavija 1941.-1945., Beograd 1978., str. 219. i 221.
Mr. sc. IVAN FUMI∆ Mr. sc. IVAN FUMI∆, Jurist
Dipl. pravnik Minister of Justice and Administration,
Ministar pravosua i uprave u miru retired
Zagreb, Republic of Croatia
Zagreb, Republika Hrvatska

UZROCI I POSLJEDICE CAUSES AND

CONSEQUENCES OF
BLEIBURGA 1945. GODINE BLEIBURG IN 1945

Pregledni Ëlanak Review Article

KljuËne rijeËi: Bleiburg, 1945., uzroci, posljedice, totalitarizam, ustaπtvo, Key words: Bleiburg, 1945, causes,
konclogori, Hrvati-ærtve i broj ubijenih u II. svjetskom ratu consequences, totalitarianism, Usta-
sha, concentration camps, Croats-
victims and number of people killed
in World War II

Saæetak Summary
Zavrπetak Drugoga svjetskog rata i zbivanja u svijetu malo gdje su doveli do opreËnih The end of World War II and world
ocjena kao u Hrvatskoj. Dio odgovornosti snose i pobjednici, jer su o tim dogaanjima events were nowhere that ambiguous in
pisali jednostrano. Poraæeni i njihovi sljednici u Hrvatskoj ulaæu goleme napore u evaluation as in Croatia. The winners
opravdavanju okupatora, pa i kvislinga - ustaπa/Hrvata i Ëetnika/Srba. PreπuÊuju se carry a part of the responsibility, beca-
brojni zloËini uËinjeni u II. svjetskomu ratu u konclogorima, kao i drugdje, a optuæuje use they have written about these events
se komuniste, NarodnooslobodilaËku vojsku i Tita za, najËeπÊe, nepostojeÊe zloËine. Ne one-sidedly. The defeated and their fol-
spominje se da su Bleiburgu prethodili rasni zakoni, konclogori smrti s desetinama tisu- lowers in Croatia spare no effort in jus-
Êa ubijenih Srba, Æidova, Roma, Hrvata i drugih te da je krah ustaπke tzv. Nezavisne tifying the occupator, even quisling -
Dræave Hrvatske (NDH, 1941.-45.) i dogaaji kod Bleiburga logiËna posljedica zloËi- Ustashas/Croats and Chetniks/Serbs.
naËke politike NDH. U Ëlanku je govor o povijesnoj pojavi totalitarizma, naroËito u vezi Numerous crimes done during World
s ustaπtvom u Hrvatskoj. Ima sadræaja o genezi NDH kao kvislinπke, nacifaπistiËke tvo- War II in concentration camps, and
revine, o djelovanju ustaπkih konclogora smrti i o Srbima i drugima kao ærtvama NDH. elsewhere, are being kept secret, and
Autor govori o Bleiburgu kao zavrπnome Ëinu postojanja NDH, u okviru kojega su the communists, National-liberating
pojedince i skupine stigle zasluæene kazne, ali je poginulo i nevinih ljudi. U Ëlanku je army and Tito are being accused for
dalje govor o Hrvatima kao ærtvama II. svjetskog rata te su analizirana razliËita miπlje- mostly nonexisting crimes. It is not men-
tioned that Bleiburg was preceeded by
nja i razliËite brojke o poginulim Hrvatima. Daje se kritiËki osvrt na noviju literaturu.
racial laws, concentration death-camps
with tens of thousands of Serbs killed,
Jews, Romanys, Croats and others, and
that the collapse of Ustasha so-called
Uvod Independent State of Croatia (NDH,
1941-1945) and the Bleiburg events
Zavrπetak II. svjetskog rata za tzv. Nezavisnu dræavu Hrvatsku (NDH) i were a logical consequence of the cri-
njezine oruæane snage najËeπÊe se veæe uz austrijski gradiÊ Bleiburg (slovenski minal politics od NDH. There is a spe-
Pliberk). Kod Bleiburga je 15. svibnja 1945. godine tzv. NDH i ustaπka ideologi- ech on a historical occurence of totali-
ja doæivjela konaËan krah. A put zapoËet 10. travnja 1941. god. uspostavom NDH taniranism in the article, especially the
one connected with Ustasha in Croatia.
do njenog logiËnog sloma, obiljeæen je bezbrojnim zlodjelima. There is also a subject-matter on the
Hrvatski revizionisti u inozemstvu su viπe godina, a napose od 1990. god. genesis of NDH as a quisling, nazifas-
svim silama nastojali ustaπke zloËine relativizirati i opravdati. S druge strane, cist creation, on the activity of Ustasha
preuveliËavanjem i izmiπljanjem zloËina na strani NOV nastojali su optuæiti concentration death-camps, on Serbs
antifaπiste i KPJ za zloËine nad Hrvatima, od kojih su najveÊi broj nepostojeÊi. and others as victims of NDH. The
Posebno su postali aktivni po povratku u Hrvatsku skupine emigranata iz author talks about Bleiburg as the final
Kanade, USA i Australije. Nastavili su sotonizirati cijeli Narodno oslobodilaËki act of the existence of NDH, within
pokret. Tako, proslava 60. obljetnice pobjede nad nacifaπistiËkim silama podstak- which certain individuals and groups
la ih je na nove falsifikate. Uz ostalo, Institut Pilar i dr.sc. Josip JurËeviÊ objavili got what they deserved, but many inno-
cent people died. There is also a speech
su knjigu dokumenata pod naslovom “Partizanski i komunistiËki zloËini od 1944. about Croats as victims of World War II
do 1946.” Dr. JurËeviÊ, u suradnji s udrugom “Hrvatski domobran” i druπtvom in the article, and different opinions and
Hrvatskih politiËkih zatvorenika objavio je knjigu “Bleiburg”1. Obje knjige isklju- numbers on Croats killed are analysed.
Ëivo su subjektivan prikaz djelovanja NOVJ, TO odnosno JA u zavrπnim operaci- A critical review on a recent literature
is given.
1 Josip JurËeviÊ: Bleiburg, Jugoslavenski poratni zloËini nad Hrvatima, Zagreb, 2005. ■

59
Mr. sc. IVAN FUMI∆, Juriste
ministre de justice à la retraite
Zagreb, République de Croatie
LES CAUSES ET LES
CONSÉQUENCES DE
BLEIBURG 1945
Article synoptique
Paroles-clés: Bleiburg, 1945, causes,
conséquences, totalitarisme, ustascia,
camps de concentration, Croates-vic-
times, le nombre des tués dans la
Deuxième guerre mondiale
Résumé
La fin de la Deuxième guerre mondiale
et les évènements dans le monde
rarement ont conduit à des jugements si
contraires qu’en Croatie. Une partie de
la responsabilité en portent les vain-
queurs, ayant écrit sur ces évènements
avec parcialité. Les vaincus et leurs
successeurs en Croatie concentrent ses
forces pour justifier l’occupateur et
leurs collaborateurs - ustascia/Croates
et chetnik/Serbes. Ils passent sous
silence les nombreux crimes commis
dans la Deuxième guerre mondiale
dans les camps de concentration et
ailleurs, accusant les communistes,
l’Armée de libération populaire et Tito
pour les crimes le plus souvent inexis-
tents. Ils ne mentionnent pas les lois
raciales, les camps de concentration
avec des dizaines de milles de tués -
Serbes, Juifs, Romes, Croates et autres,
précédents à Bleiburg, ainsi que le fait
que la faillite du soi-disant État
Indépendent de Croatie (NDH; 1941-
45) et les évènements près de Bleiburg
ne sont qu'une conséquence logique de
la politique criminelle du NDH.
L’article élabore le totalitarisme
comme phénomène historique, spécial-
ment celui des ustascia en Croatie,
ensuite la génèse du NDH comme for-
mation quisling et nazifasciste, les
activités des camps de concentration,
les Serbes et les autres comme victimes
du NDH. L’auteur parle de Bleiburg
comme d’un acte final de l’existence du
NDH, dans le cadre duquel à certains
groupes et personnes ils sont arrivées
des peines méritées, tandis qu’il y a eu
aussi bien des victimes innocentes.
L’auteur écrit ensuite des Croates en
tant que victimes de la Deuxième guerre
mondiale, analysant les différentes
opinions et chiffres des Croates péris. À
la fin, il présente un compte rendu cri-
tique de la littérature récénte.
■ lja.
60
jama II. svjetskog rata, kao i rada Odjeljenja zaπtite naroda (OZN-e)2, te sudova i
vojnih tuæilaπtava. U tim knjigama neupuÊeni Ëitatelj neÊe saznati πto je sve pret-
hodilo pogubljenju pojedinih osoba u ratu i nakon rata. NeÊe saznati ni rijeËi o
ustaπkim naËelima i rasnim zakonima, o predaji dijela hrvatskog teritorija faπi-
stiËkoj Italiji, o ustaπkim logorima smrti, o masovnim progonima cijelih naroda
samo zato πto su bili Æidovi, Romi, ili nacionalnih i vjerskih skupina, kao πto su
bili Srbi. Dr. JurËeviÊ i njemu sliËni sve te Ëinjenice preπuÊuju, pa promiπljamo da
to rade smiπljeno i namjerno.
Uspostava NDH i poËetak terora
Reich je nastojao πto prije okrenuti trupe protiv SSSR-a, jer je æelio smire-
nje u Jugoslaviji stvaranjem kvislinπkih dræava, od onoga πto nije okupirano.
Nijemci prvobitno nisu æeljeli dovesti PaveliÊa na vlast jer su ga smatrali ekspo-
nentom Talijana. No kada su im propali pregovori s Vladkom MaËekom, tada
voom HSS-a kao najjaËom politiËkom strankom Hrvatske, prihvatili su PaveliÊa.
Ovaj je, u meuvremenu, potvrdio dogovor s Talijanima iz 1927.3 To najbolje
svjedoËi o tzv. legalnosti ustaπkog poretka i suverenosti NDH, koji su apsolutno
o svemu ovisili o volji okupatora.
Odmah po dolasku u Hrvatsku ustaπe u æivot provode svoj program, koji je
bio nacistiËko-faπistiËki. Tako je veÊ 18. travnja 1941. god. donesena uredba sa
zakonskom snagom o rasnom progonu4. Po uzoru na svoje gospodare naciste
ustaπe poduzimaju sve poznate mjere na uklanjanju svega πto je po njima i
antihrvatsko.
O tim svojim namjerama i planovima za uniπtenje Srba, Æidova i Roma
ustaπki predstavnici javno su govorili.
Tako, primjerice, æupnik Mate Moguπ iz Udbine, na propovijedi 13. 6. 1941.
rekao je: “Do sada smo za katoliËku vjeru radili molitvenikom i krstom, a sada je
doπlo vrijeme da radimo puπkom i revolverom. Iselit Êemo i istrijebiti srpski narod
u Hrvatskoj. Bit Êu sretan kada budem mogao dijeliti srpsku zemlju Hrvatima.”5.
Ovaj æupnik nije bio iznimka. Joπ podosta katoliËkih sveÊenika zduπno je pomaga-
lo i sudjelovalo u ustaπkom pokretu, ali isto tako ima podosta sveÊenika i u NOP-u.
Ideolog ustaπkog pokreta knjiæevnik Mile Budak u PakraËkoj Poljani
poËetkom 1942. god. pred mjeπtanima je kazao da je zadaÊa ustaπa oËistiti Hrvat-
sku od nepoæeljnih elemenata. U svom stilu izjavio je da najprije idu Æidovi i
Cigani, pa Jovan i Jovanka, zatim Pepik i Maræenka, i na kraju Ilonka i Piπta i tako
Êe Hrvatska biti Ëista. Budakov je i slogan “Srbe na vrbe” i “Tjeraj psine preko
Drine”, Ëime se veoma jasno izrazio o sudbini tih naroda. OponaπajuÊi svoje
gospodare Nijemce, i ustaπe oznaËavaju Æidove æutom Davidovom zvijezdom, a
Srbe bijelom trakom.
Dr. Ante PaveliÊ u skladu s ranije obeÊanim ustupcima osobno talijanskom
diktatoru Benitu Mussoliniju, u Rimu je 18. svibnja 1941. god. potpisao ugovor
kojim gotovo cijelu obalu i otoke te Gorski kotar ustupa Italiji. Na toj teritoriji
ostalo je preko 600.000 Hrvata u rukama talijanskih faπista6. Prethodno dobiveni
“talijanski” krajevi, veÊ od 1918. godine, kao πto su, npr. Istra, Rijeka i Zadar, nisu
ni spomenuti.
Za stanovnike onih krajeva koji su dospjeli pod vlast Italije nastupili su
veoma teπki dani. Sve kulturne i prosvjetne institucije su zatvorene. Svaki pokuπaj
nacionalnog i slobodarskog iskaza kaænjava se zatvaranjem, a poËesto i uboj-
stvom. Otvoreni su brojni logori i u Italiji i u okupiranom dijelu Hrvatske. U te lo-
gore zatoËili su na tisuÊe Hrvata i druge, te ih sustavno uniπtavali glau i terorom.
U NDH, pak, zapoËinje progon Æidova, Srba i Roma koje ubijaju i u njihovim do-
movima. ZloËine nastavljaju u konclogorima osnovanim diljem NDH.
Tvrdnje potonjih i danaπnjih hrvatskih revizionista kako su Srbi prvi napali
na NDH, ne samo da nemaju nikakvih dokaza, veÊ se radi o obiËnoj izmiπljotini.
2 OZNA - Odjeljenje zaπtite naroda formiran 13. 3 D. BilandæiÊ, Hrvatska moderna povijest, Zagreb,
svibnja 1944. godine Odlukom Vrhovnog koman- 1999., str. 122.
danta NOVJ. Zadatak OZN-e bio je borba protiv 4 Hrvatska u NOB-i, Zagreb, 1986., str. 23.
5 Mirko Perπen, Ustaπki logori, Zagreb, 1990, str. 21.
πpijunaæe, te protiv vanjskih i unutarnjih neprijate-
6 D. BilandæiÊ: Isto, str. 123.
Naime, iz dokumenata o II. svjetskom ratu vidi se da su se okupacijom Kr. Mr.sc. IVAN FUMI∆
Diplomierter Jurist Minister
Jugoslavije, a time i Hrvatske sve do tada organizirane politiËke stranke i oruæane für Justiz und Verwaltung (in R.)
formacije raspale, osim KPJ, a u Hrvatskoj KPH. Dakle, tko bi to, prema tim Zagreb, Republik Kroatien
revizionistima, napao na NDH u travnju i svibnju 1941. godine? PolitiËke stranke
su se pasivizirale u najveÊoj mjeri, a samo dio ih je suraivao s ustaπkim vlastima. URSACHEN UND FOLGEN
»etniËke organizacije, postojeÊe od prije rata, joπ se uopÊe nisu poËele snalaziti BLEIBURGS 1945
niti djelovati kao nekakva vojna snaga. U Hrvatskoj kao i u drugim krajevima
Jugoslavije iz poËetka je krenuo otpor kao obrambena reakcija na klanja Srba i
Übersichtsartikel
Æidova i u selima i gradovima. A komunisti su - do tada dobro reorganizirani -
organizirali ustanike i ustanku dali politiËku orijentaciju. Revizionisti preπuÊuju Key Words: Bleiburg, 1945, Ursa-
da su ustaπe veÊ u emigraciji prihvatili zloËinaËke planove nacista i faπista, s teæ- chen, Folgen, Totalitarismus, Usta-
njom da ih primjene u sluËaju dolaska na vlast. Kako inaËe objasniti pokolje u srp- schas, Konzentrationslager, Kroaten
skim selima Hrvatske, Bosne i Hercegovine odmah po dolasku ustaπa na vlast? - Opfer und Anzahl der Toten im
Zweiten Weltkrieg
Tako, veÊ u vremenu od 26. do 28. travnja 1941. god. u selu Gudovcu kod Bjelo-
vara ubijeno je 195 mjeπtana a poËev od tek roene djece, pa do najstarijih oso- Zusamenfassung
ba7. Uslijedili su pokolji u Blagaju na Kordunu, u Grabovcu kod Petrinje, u Das Ende des Zweiten Weltkriegs hat in
Veljunu i Prisoju kod Slunja, u Suvaji, Osredincima, GraËacu, Bubaju, ©tikadi, Kroatien wie kaum woanders zu wider-
LiËkom Petrovom selu, Donjem Lapcu, Jadovnom kod GospiÊa, Staroj Gradiπki, sprüchlichen Bewertungen geführt.
Jasenovcu, Sremskoj Mitrovici, –akovu, Capragu, Jastrebarskom, Kerestincu, Einen Teil der Verantwortung dafür
Koprivnici, Loborgradu, kao i nizu drugih mjesta u Hrvatskoj, Bosni i Herce- tragen auch die Sieger, indem sie
govini8. A priπlo se i organiziranom, sustavnom istrebljenju pojedinih naroda i darüber einseitig geschrieben haben.
Die Besiegten und ihre Nachfahren
skupina protivnika, i u veÊim konclogorima, u Jasenovcu, Staroj Gradiπci, Slanom strengten sich sehr an, die Besatzer und
i drugdje. Radilo se o Srbima, Æidovima i Romima. auch die Kollaborateure - die Ustas-
Kada bi Ëak pretpostavili da su neki od odraslih Srba, Æidova, Roma, doista chas/Kroaten und die Tschetniks/Ser-
bili za neπto krivi, je li to opravdanje za ubijanje djece, æena, staraca? Zar su Æidovi ben - zu rechtfertigen. Verschwiegen
i Romi bili stvarna opasnost za tzv. NDH? Ako jesu bili opasnost za njemaËko- werden zahlreiche Verbrechen, welche
talijansko nacifaπistiËku soldatesku, onda to jasno govori kakva je to zapravo dræa- im Zweiten Weltkrieg verübt wurden -
va bila! U izjavama mnogih ustaπa, neoustaπa, revizionista prevladava teza da u in Konzentrationslagern und auch
Hrvatskoj nije bilo faπista jer su ustaπe bili samo domoljubi. Namjerno preπuÊuju anderswo, angeklagt werden die Kom-
da su ih na vlast doveli talijanski faπisti i njemaËki nacisti, koji su u ime panger- munisten, die Volksbefreiungsarmee
manski shvaÊenog rodoljublja poËinili nebrojene zloËine nad Slavenima, Æido- und Tito für Verbrechen, die in den
vima, Romima i drugim narodima. Na identiËan naËin su na teritoriju bivπe Jugo- meisten Fällen unexistent sind. Es wird
nicht erwähnt, dass Bleiburg Rassen-
slavije postupali i ustaπe i Ëetnici. Revizionisti ne æele priznati da je bit faπizma i
gesetze vorausgegangen waren, Todes-
djelovanja nacista u iskljuËivosti i netolerantnosti prema svemu drugom i druga- lager mit Zehntausenden von getöteten
Ëijem. Po ugledu na Reich, ustaπe organiziraju koncentracijske logore radi elimi- Serben, Juden, Roma, Kroaten und
nacije Æidova, Roma, Srba i drugih “nepoÊudnih” osoba, pa tako i Hrvata9. anderen, sowie dass der Zusammen-
Ustaπki logori bruch des sog. Unabhängigen Staates
Kroatien (NDH 1941-45) und die
ProvodeÊi planove o istrebljenju Æidova, Roma i Srba, ustaπke vlasti osno- Ereignisse von Bleiburg eine logische
vale su mnoge konc-logore smrti u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini. Tako je tek Folge der verbrecherischen Politik der
desetak dana po proglasu NDH, veÊ 29. travnja 1941. osnovan logor “Danica” u NDH waren. Im Artikel ist die Rede von
Koprivnici, kroz kojeg je samo do ljeta 1942. “proπlo” 3.000 osoba (Æidova i der historischen Erscheinung des
Srba). Slijedi uspostava logora u Kerestincu u kome su bili zatoËeni komunisti i Totalitarismus, insbesondere bezüglich
drugi protivnici faπizma. der Ustascha in Kroatien. Es spricht
U Jadovnom kod GospiÊa od svibnja do kolovoza proπlo je 35.000 osoba, od auch über die Genese der NDH als
kojih je najveÊi dio ubijen. eines kollaborationistischen, nazifaschi-
stischen Gebildes, über die Wirkung der
U Loborgradu od rujna 1941. do studenog 1942. bilo je zatoËeno preko 1.300
Todeslager der Ustaschas und über die
Æidova, i njih je 200 umrlo u tom logoru, a veÊina, njih 1.100 u NjemaËkoj, u Serben und Andere als Opfer der NDH.
Auschwitzu. Der Autor spricht über Bleiburg als
Logor u –akovu, otvoren prosinca 1941., prvenstveno je bio namijenjen za dem Schlussakt des Bestehens der
zatoËenje Æidova. U njemu je bilo 2.000 Æidova i 50 Srba. Svi ovi Æidovi potom NDH, in welchem Zusammenhang
su ubijeni u Jasenovcu. Einzelne und Gruppen gerecht bestraft
Na otoku Pagu je bilo zatoËeno 3.000 Srba i 450 Æidova od kojih je dio ubi- wurden, aber auch Unschuldige ihr
jen u Jadovnom, a dio u Jasenovcu. No, dio ih je ubijen na najstraπnije naËine, jer Leben verloren. Im Artikel ist ferner von
taj lokalitet, Slano, zapravo je bio gubiliπte za sve tamo zatoËene. den Kroaten als Opfern des Zweiten
U Lepoglavi je pak ubijeno preko 1.000 osoba, dok je u logoru Jastrebarsko Weltkrieges die Rede; es werden ver-
od 1.018 zatoËene djece s Kozare, Banije, Korduna, njih 318 umrlo. schiedene Meinungen und unetrschied-
liche Zahlen über ums Leben gekom-
7 Ruπenje antifaπistiËkih spomenika u Hrvatskoj 9 D. BilandæiÊ, Moderna hrvatska povijest, n. dj., mene Kroaten analysiert. Kritisch wird
1990-2000. g., Samobor 2001. str. 8. str. 125. die neuere Literatur besprochen.
8 Hrvatska u NOB-u, n. dj., str. 23. ■

61
Mr. sc. IVAN FUMI∆, Guirista
ministro di giustizia a riposo
Zagabria, Repubblica di Croazia
LE CAUSE E LE
CONSEGUENZE DI
BLEIBURGA 1945
Sinossi
Parole chiavi: Bleiburg, 1945, cause,
conseguenze, totalitarismo, ustascia,
campi di concentramento, Croati-vit-
time, il numero degli uccisi nella
Seconda guerra mondiale
Riassunto
La fine della Seconda guerra mondi-
ale e gli avvenimenti nel mondo
hanno condotto rare volte fino ai giu-
dizi tanto contrari quanto in Croazia.
Una parte della responsabilità ne
portano i vincitori, avendo scritto su
questi avvenimenti con parzialità. Gli
sconfitti ed i loro successori in Cro-
azia concentrano i suoi sforzi per
giustificare l’occupatore, anche i
quisling - ustascia/Croati e chet-
nik/Serbi. Passano sotto silenzio i nu-
merosi crimini commessi nella Secon-
da guerra mondiale nei campi di con-
centramento ed altrove, accusando i
comunisti, l’Armata di liberazione
popolare e Tito per i crimini, il più
delle volte, inesistenti. Non menzio-
nano, precedenti a Bleiburg, le leggi
razziali, i campi di concentramento
con le decine di migliala di uccisi -
Serbi, Ebrei, Romi, Croati ed altri, e
che lo fallimento del cosiddetto Stato
Indipendente di Croazia (NDH
(1941-45) e gli avvenimenti presso a
Bleiburg non sono che una con-
seguenza logica della politica crimi-
nale del NDH. L’articolo elabora il
totalitarismo come un fenomeno sto-
rico, specialmente quello degli ustas-
cia in Croazia, poi la genesi del NDH
come formazione quisling e nazi-
fascista, le attività dei campi di con-
centramento, dei Serbi ed altri come
vittime del NDH. L’autore parla di
Bleiburg come di un atto finale
dell’esistenza del NDH, nel’ambito
del quale ad alcune persone e gruppi
sono capitati i castighi meritati, ma ci
sono state anche delle vittime inno-
centi. L’autore poi scrive dei Croati
come vittime della Seconda guerra
mondiale, analizzando le varie opin-
ioni e cifre dei Croati morti. Alla fine
si presenta uno sguardo critico sulla
letteratura recente.
62
U Tenji kod Osijeka bili su takoer zatoËeni Æidovi, njih 3.000, iz cijele
Slavonije. Dio ih je otpremljen u Jasenovac, a dio u Auschwitz.
Logor Jasenovac, osnovan kolovoza 1941., postojao je do kraja travnja 1945.
godine. U tom logoru izgubilo je æivot do 100.000 osoba, od toga visok broj djece,
æena i staraca10. ©toviπe, u tom najpoznatijem konclogoru smrti NDH bilo je zato-
Ëeno i niz uglednika, meu njima Ëak i dr. Vladko MaËek; ovdje su bili zatoËeni
Ëak i slovenski katoliËki sveÊenici.
Osim u logorima, mnogo osoba je izgubilo æivote u gradovima i naseljima,
a osobito u raznim tzv. kaznenim ekspedicijama ustaπa i okupatorske vojske.
Cijela sela su uniπtena, a stanovnici poubijani.
O postupanju ustaπkih vlasti i vojske prema Srbima, Æidovima, Romima i
Hrvatima antifaπistima govore brojni dokumenti. Oni koji s pravom osuuju likvi-
dacije zarobljenih kod Bleiburga zaboravljaju æalosnu Ëinjenicu da su iz najviπih
vrhova NDH ultimativno zapovijedana ubijanja bez suenja.
Ustaπke vlasti su Ëak propisale i oblik noæa za klanje, tzv. srbosjek. Rado su
se i fotografirali iznad ærtava.
Brojne obavijesti Ministarstva unutarnjih poslova NDH, koje je gotovo
svakodnevno objavljivalo spiskove strijeljanih za odmazdu, govore o ubijanju
ljudi bez ikakve krivice. Tako, povodom ubojstva ustaπkog agenta Ljudevita
Tiljka 4. 7. 1941. ustaπe su ubili deset zatoËenika iz logora Kerestinec. Meu ubi-
jenima bili su Boæidar Adæija, dr. Ivo Kuhn, ing. Zvonimir Korski i drugi. Desetak
dana kasnije strijeljano je joπ 27 zatoËenika, meu kojima i poznati knjiæevnik
August Cesarec. Nikakve bliæe ni dalje veze s ubojstvom Tiljka nisu imali. A aka-
demski slikar Zlatko Prica zatoËen je u logoru, npr., samo zato πto je vien u
druπtvu osoba sklonih komunizmu.
Ministarstvo domobrana NDH svim je postrojbama zapovjedilo 2. svibnja
1942., (brojem oËev. 608), da zarobljenike ubijaju na licu mjesta.
I u logoru u GospiÊu mnogi su Srbi i Æidovi naπli smrt. Ubijeni, koji nisu bili
baËeni u kraπke jame, bili su plitko zakopani. Talijani koji su zaposjeli taj teren po
likvidaciji logora, bojeÊi se zaraze, otkopali su i spalili leπeve. O toj akciji izvi-
jestio je svoje pretpostavljene poruËnik dr. Sante Strazzia, πef dezinfekcijske sek-
cije, 22. rujna 1941. godine. Taj je naveo da su leπevi bili porazbacani i plitko
zakopani, te da su spalili 791 tijela11.
O postupanju ustaπa u jednome od svojih najstraπnijih logora, onome u
Slanome, te Matejni na otoku Pagu opπirno je pisao Ante Zemljar u knjizi “Haron
i sudbine” (Beograd, 1988.)
U logor Jasenovac upuÊivana su i djeca. Ustaπka nadzorna sluæba je 9. 3.
1942. u logor uputila Mirka ©evu, roenog 1930. godine, koji je imao tek 12 god-
ina - valjda kao opasnog neprijatelja12.
Kako se postupalo s logoraπima govori veÊ i samo jedan, ali vrlo poznati
primjer ubojstva dr. Mila BoπkoviÊa, Crnogorca. Njega je ubio Dinko ©akiÊ, koji
je jedno vrijeme bio i komandant cijeloga logora. Zahtijevao je od BoπkoviÊa da
se leima okrene, ali je to ovaj odbio rijeËima: “Crnogorac se ne okreÊe”. Na to
je ©akiÊ iz neposredne blizine, iz piπtolja ubio dr. BoπkoviÊa13. Ovakvi i sliËni pri-
zori su bili gotovo svakodnevni i uobiËajeni, dakako, i masovna ubojstva.
Pri kraju II. svjetskog rata, travnja 1945. ustaπe su priπle likvidaciji logora i
joπ preæivjelih logoraπa. Najprije su odveli i u Gradini preko Save poubijali æene.
Muπkarce, njih 1.073 sabili su u zgradu postolarske radionice. Logoraπi su se do-
govorili o proboju, u kojeg su 22. travnja 1945., u 10,30 sati zajedniËki krenuli.
Od njih 700 samo neznatan broj je uspio pobjeÊi.14
Osim u logorima u kojima su ljude svakodnevno ubijali, ustaπe su sustavno
i dalje, poslije 1941. organizirali razne kaznene ekspedicije na srpska sela, kao i
na i teritorij osloboen od NOVH i TO. U tim ekspedicijama brojna su naselja
spaljena a na tisuÊe ljudi ubijeno.
10 Vladimir ÆerjaviÊ: Demografski gubici u bivπoj 13 Isto, str. 155. - Dinka ©akiÊa izruËila je Argentina,
Jugoslaviji 1941. - 1945. g., Zagreb, 1997., str. 233, te je osuen i sada tamnuje u Republici Hrvatskoj.
234. Jedini je joπ æiv komandant nekog konclogora smrti
11 M. Perπen: Ustaπki logori, str. 155. iz vremena nacifaπistiËke Osovine u Europi.
12 Isto, str. 101. 14 Isto, str. 155.
 Ustaπe su jednako okrutno postupali i prema
Hrvatima koji su bili u NOP-u ili samo podræavali NOP,
ili su, pak, samo osuivali postupke ustaπkih vlasti tzv.
NDH. Tako, ustaπe su 1944. u prisustvu dr. A. PaveliÊa
kod sela Gornje Jesenje upale u zasjedu NOVH. Za
odmazdu ubili su 192 mjeπtana Gornjeg Jesenja, meu
kojima je najmlai imao tek 2 godine, a najstariji viπe od
80 godina. Svi su bili Hrvati.
Srbi - ærtve u tzv. NDH
Kada se govorilo o ubijenim Srbima na teritoriju tzv.
NDH, Ëesto su se iznosile brojke koje ne odgovaraju
stvarnosti. Prema procjeni broja stanovnika 31. 3. 1941. u
Hrvatskoj je æivjelo 703.000 Srba, a u Bosni i Hercegovini
1.231.000, dakle ukupno je bilo 1.934.000 Srba. Po popisu
stanovniπtva 1948. god. u Hrvatskoj je æivjelo 758.000, a
u Bosni i Hercegovini 1.381.000 Srba, dakle ukupno njih
2.139.000 ili 205.000 viπe nego u oæujku 1941. godine.
Srbijanski publicista M. BulajiÊ i neki drugi pisci,
meutim, tvrdili su da je samo u jasenovaËkom logoru ubi-
jeno najmanje 700.000 Srba, a da je toliko ili Ëak viπe ubi-
jeno Srba na terenu. To bi znaËilo da su Srbi u II. svjet-
skom ratu u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini gotovo do
zadnjeg uniπteni. Osim toga dr. BulajiÊ meu ubijene Srbe
nije ubrojio poginule u sastavu NOVJ i TO, odnosno JA,
te ËetniËkih jedinica. OËito je, dakle, da su te visoke bro-
jke apsurdne, meutim, objektivni znanstvenici su doπli
do drugih saznanja.
Demograf Bogoljub KoËoviÊ, Srbin iz Bosne i
Vladimir ÆerjaviÊ, Hrvat iz Hrvatske, neovisno jedan od
drugoga izraËunavali su ærtve II. svjetskog rata na tlu bivπe
Jugoslavije i doπli do sliËnih rezultata.
Dajemo komparativni prikaz rezultata njihovih
istraæivanja.
B. KoËoviÊ V. ÆerjaviÊ
»isti demografski gubici 333.000 326.000
Emigriralo 638.000 609.000
»isti ratni gubici 1.014.000 1.027.00015
Ukupni demografski gubici
u bivπoj Jugoslaviji 1.985.000 2.022.000
Emigraciju koncem II. svjetskog rata u najveÊem
broju Ëinili su pripadnici njemaËke narodnosti, njih preko
450.000.
U II. svjetskom ratu na teritoriju bivπe Jugoslavije
smrtno je stradalo ukupno 487.000 Srba. KoËoviÊ istiËe da
su u tu brojku ukljuËeni i Srbi ubijeni od Nijemaca, ustaπa
i od samih Srba, poginuli u zraËnim napadima saveznika,
u politiËkim likvidacijama, ubijeni od sovjetske vojske,
umrlih od zaraznih bolesti, osobito tifusa16 (od njega je
samo u Lici, Kordunu i Baniji umrlo 18.022 osoba).
U Hrvatskoj, prema B. KoËoviÊu, ukupni gubici
Srba iznose 125.000, a u Bosni i Hercegovini 209.000, ili
u tzv. NDH 334.000.17
Mora se znati da su i Ëetnici (i sami Srbi) poËinili
teπke zloËine i nad svojim sunarodnjacima, Srbima. Tako,
15 V. ÆerjaviÊ: Demografski gubici, str. 165.
16 V. ÆerjaviÊ: Demografski gubici, n. dj.
17 Isto.
joπ koncem 1941. poËeli su suraivati i s Nijemcima i
Talijanima. Svoju mrænju su iskaljivali osobito nad
Muslimanima i Hrvatima, ali i nad svojim Srbima koji su
na bilo koji naËin pokazali simpatije prema NOB. Tako,
samo u nekoliko sela »aËanskog kotara i Jagodine poklali
su sve mjeπtane. »esto su djelovali u trojkama i tako
hvatali i ubijali kurire, odbornike i aktiviste NOP-a. Usko
su suraivali i s ustaπama koji su ih u svibnju 1945. god.
πtitili pri povlaËenju prema Bleiburgu18, pa su, πtoviπe,
slobodno proπli Ëak i kroz Zagreb. I Ëetnici su se na
fotografijama ovjekovjeËili egzekucijama, pa tako i kla-
njem ljudi.
Dio pravoslavnih sveÊenika ukljuËilo se u ËetniËki
pokret. Meu najistaknutijima bio je pop MomËilo –uiÊ iz
Knina19, no, dakako, kao i u sluËaju katoliËkih sveÊenika,
i njihov znatan dio bio je ukljuËen u NOP.
I u ratu 1991./95. god. na teritoriju Hrvatske, a oso-
bito Bosne i Hercegovine neoËetniËka ideologija i metode
doπle su do izraæaja. Ubojstva ranjenih Hrvata iz
Vukovara na OvËari, zatim u ©kabrnji, a posebno masov-
na ubojstva Muslimana u Srebrenici, ali i u ÆepËi, Bjeljini,
Sarajevu i drugdje, samo su oæivjela politika i ciljevi.
Opravdavali su ubojstva Hrvata i Muslimana osvetom za
milionske ærtve u II. svjetskom ratu, iako su ukupan broj
ubijenih sami uveliËali do nevjerojatnih razmjera.
Bleiburg - zavrπni Ëin
I pored tolikih zloËina, dr. PaveliÊ kao poglavnik tzv.
NDH, koja je u ratnome stanju s Britanijom, æelio se pred
Englezima predstaviti kao branitelj hrvatstva. No, do kraja
je vjerovao Führeru njemaËkoga Reicha i njegovim πpeku-
lacijama da Êe izbiti oruæani sukob izmeu zapadnih
saveznika i SSSR-a. Pokuπao je Britancima ponuditi svoju
vojsku za borbu protiv komunista. Zanemario je, me-
utim, da se sve do 9. 5. 1945. god. i njegova vojska bori-
la protiv antifaπistiËke koalicije, a od svih snaga
nacifaπistiËke “Osovine” traæila se bezuvjetna kapitulaci-
ja u skladu sa zakljuËcima velikih sila.
Dok izaslanici dr. PaveliÊa nisu postigli kod Brita-
naca da se izvrπi predaja, Poglavnik je uspio pobjeÊi u
Austriju, a zatim u Argentinu. Ujedno je - on i njegov vrh
tzv. NDH - sa sobom iz Hrvatske odnio veliko bogatstvo
u zlatu i do kraja ga troπio za sebe.
Ustaπe - napuπteni od PaveliÊa, a svjesni zloËina
poËinjenih od travnja 1941. do svibnja 1945. godine, kod
Bleiburga i nakon kapitulacije Nijemaca 9. 5. 1945. svim
silama pruæaju otpor NOVJ, pokuπavajuÊi pobjeÊi na
Zapad pod okrilje Britanaca. Stalnim i silovitim napadima
na poloæaje JA, koja im je oruæjem preprijeËila put neki od
njih uspijevaju izbjeÊi zarobljavanje20. Narednih godina
dio prebjeglih ustaπa sa Zapada vraÊa se u Hrvatsku, i
Bosnu i Hercegovinu i pokuπava se boriti protiv nove
vlasti, dakako, bez ikakvog uspjeha.
Najviπe je hrvatskih ustaπa, srpskih Ëetnika, sloven-
skih bjelogardista i drugih kvislinga poginulo na potezu
od Varaædina do Dravograda, zatim od Celja do sela
18 Jovan RadovanoviÊ, Draæa MihailoviÊ u ogledalu historijske doku-
mentacije, Beograd, 2003.
19 Isto.
20 Milan Basta: Rat nakon rata, Zagreb, 1963.
63
Poljane. Radilo se o relativno malom prostoru gdje se oku-
pio velik broj vojnika i civila, odluËnih da pod svaku
cijenu pobjegnu pred JA koja je stezala obruË sa svih stra-
na. U tako velikoj koncentraciji lako se ginulo.
Prema izvjeπtaju III. Armije, za razdoblje od 9. do
23. svibnja 1945. godine, proizlazi da je u zavrπnim bor-
bama bilo zarobljeno 130.000 osoba21.
Meu zarobljenima bilo je 40.000 Nijemaca, 40.000
ustaπa i domobrana, 20.000 civila, 5.000 Ëetnika, te
25.000 Kozaka i pripadnika “Bele garde”
PretpostavljajuÊi πto bi se sa zarobljenicima moglo
dogoditi, Vrhovni komandant JA marπal Josip Broz Tito,
7. svibnja 1945. godine nareuje da civili odmah moraju
biti puπteni, osumnjiËeni za ratne zloËine predati sudovi-
ma, a ostali moraju biti smjeπteni u zarobljeniËke logo-
re22. Zaboravlja se, meutim, da je marπal Tito joπ 9. svib-
nja 1944. naredio ©tabu 26. NOU divizije - sve zarobljene
ratne zloËince uz popratnu listu mora se uputiti u Vrhovni
πtab radi suenja. Takoer je 13. svibnja 1944. ponovio
ovu naredbu, upozoravajuÊi pri tome na πtetu koju jedinice
Ëine ubijanjem zarobljenika.23 Dakle, zabranio je samo-
volju u postupanju sa zarobljenicima. Tu je naredbu
ponovio i 14. svibnja 1945. godine.
Ipak, osveta i odmazda nije se mogla izbjeÊi. Meu
zarobljenicima bili su i poznati koljaËi iz Jasenovca i dru-
gih stratiπta, a meu pripadnicima JA bilo je i onih kojima
su ustaπe poubijali cijele obitelji. StoljeÊima je osveta bila
“uhodani sustav” u juænoslavenskim zemljama.
Bez obzira πto je bilo i znatnog nepoπtovanja zapovi-
jedi Vrhovnog komandanta u postupanju prema zaroblje-
nicima, u toj, u mnogoËemu kaotiËnoj situaciji, te su se
naredbe u osnovi ipak poËele provoditi, tako su civili u
veÊini puπteni kuÊi, a najveÊi broj onih za koje se sumnjalo
da su ratni zloËinci predat je vojnim sudovima.
Iz brojnih presuda, od kojih sada samo neke navodi-
mo, vidi se da te samovolje boraca JA baπ i nije bilo tako
mnogo, kako revizionisti æele prikazati. Oni koji tvrde da
su borci NOVJ, JA i komunisti ubili na desetke tisuÊa iz
osvete i mimo suda, kao πto se navodi u uvodu knjige
“Partizanski i komunistiËki zloËini 1944.-1946.” dr. Jur-
ËeviÊa, uz sva nastojanja nisu mogli dokumentirati tu tvrd-
nju. Sa rezignacijom su konstatirali da je u navedeno vri-
jeme ubijeno 6.660 osoba, a ne na desetke i stotine tisuÊa.
Dakako, ako je bez suda ubijena i samo jedna osoba, to je
kazneno djelo. Stidljivo navode da je najveÊi broj ubijenih
zbog evidentnih ratnih zloËina i πpijunaæe, a neznatan broj
i iz osvete.
Navodimo kao primjer presudu Vrhovnog suda
NRH K-1/48-141 od 27. 8. 1948. godine, kojom je osue-
no 55 osoba za ratne zloËine i πpijunaæu. Iako su gotovo
svi poËinili veoma teπka zlodjela 12 ih je dobio vremenske
kazne, a 43 je osueno na smrt. A radi se o grupi ustaπa
koji su u logoru Jasenovac poubijali na tisuÊe ljudi. Meu
osuenima bio je Ëak, zapovjednik ustaπkog logora Jase-
novca Ljubo Miloπ, te ustaπki Ëasnici Ante Vrban, Boæidar
Kavran, Josip TomljenoviÊ i drugi; svi su bili opÊe poznati
po brojnim zloËinima.
21 Kosta Na: Pobeda, Zagreb, 1980., str. 215.
22 Tito: Sabrana djela, knj. 28, ….
64
Ne moæe se negirati da su i poneki voditelji jedinica
NOV i PO, odnosno JA, suprotno ukupnoj politici NOB-a,
te Ëak i osobnim Titovim naredbama, pa odlukama Vrhov-
nog πtaba i AVNOJ-a, poËinili zloËine. Poznati su, tako, slu-
Ëajevi ©panovice, Zrina i sela Prekop. U Prekopu su 1942.
god. pripadnici NOV i POH poubijali sve Hrvate od 16 do
50 godina. Ali, to je bio zloËin zbog kojega je komandant to-
ga bataljona, Petar KrnjajiÊ osuen na smrt i strijeljan. I dru-
gi vojni i politiËki rukovodioci snosili su kaznenu odgovor-
nost. O takvim sluËajevima bile su upoznate sve jedinice
NOV, s upozorenjem na golemu πtetu koju su ovakvim
samovoljnim i nepromiπljenim osvetama uËinili NOP-u.
Zasluæene kazne
Dajemo nekoliko primjera iz poraÊa.
Divizijski sud u Ljubljani, presudom suda broj
316/46 od 1. 6. 1946. god. osudio je 10 osoba za ratne
zloËine i πpijunaæu. Preteæni dio zloËina poËinili su nad
civilima.
Divizijski sud u Sremskoj Mitrovici presudom broj
283/45 osudio je jednu osobu zbog ubijanja zarobljenih
boraca NOV i simpatizera NOB-e na smrtnu kaznu.
Vojni sud Vojnog podruËja ©id presudom broj 71/45
od 11. 1. 1945. godine osudio je æandara NDH na smrt
zbog viπe ubojstava.
Ove i druge presude jasno upuÊuju na nedvojben
zakljuËak: “likvidacije u poraÊu vrπile su se mjestimiËno,
nasumice i po nahoenju pojedinaca”. No, to se dogaa u
takvim situacijama i drugdje, dogaalo se i u Francuskoj,
Italiji i drugdje πto, dakako, ne opravdana postupke u nas.
Ali, situacija se postupno normalizirala. Tako, prethodno
je za svakog osuenog morala sudskim putem biti utvre-
na krivica i izreËena kazna. A da su kazne tada bile veoma
rigorozne - tu nema sumnje. DrugaËija je bila situacija u
ratu, jer sudovi nisu mogli pokrivati cijelu osloboenu
teritoriju. Ratna situacija je zahtijevala da i organi OZN-e
odluËuju o krivici tamo gdje to nisu mogli sudovi. Takva
πiroka ovlaπtenja dovodila su ponekad i do samovolje.
»im je ta tendencija uoËena, OZN-i je oduzeto pravo
odluËivanja o krivici i sve osumnjiËene osobe morale su
biti predane sudu.
Po zarobljavanju grupacije Nijemaca, ustaπa, Ëetni-
ka i drugih kod Bleiburga 15. 5. 1945. u prvih nekoliko
dana zaista je bilo samovolje u odnosu prema tim porat-
nim zarobljenicima. No, imajuÊi u vidu dotadaπnje postu-
panje okupatora i njihovih kvislinga u toku rata, o Ëemu
smo veÊ zabiljeæili u prvim poglavljima ove radnje, moæe-
mo razumjeti ponaπanje boraca JA iako ga, naravno, ne
opravdavamo. SliËno se dogodilo i nakon “Oluje” 1995.
godine, zbog Ëega je nekoliko zapovjednika HV optuæeno
pred sudom za ratne zloËine u Haagu. I druge vojske su se
sliËno ponaπale u sliËnim situacijama, ali tim dogaajima
nije umanjen znaËaj NOB-e, kao ni Domovinskog rata.
Hrvati i ærtve II. svjetskog rata
Josip Grbelja utvrdio je sljedeÊe:
- Talijani su samo u bivπem ©ibenskom kotaru ubili 1.992
Hrvata i 274 Srbina.
23 Zbornik dokumenata NOAR, Beograd, t. II. knj. 13.
- U selima Dalmacije i dalmatinskog zalea od 1941. do
kapitulacije Italije 1943. talijanski okupator ubio je
40.442, a Nijemci 121.149 osoba24. Barem polovina
ubijenih bili su Hrvati.
- Mladen GrguriÊ navodi da su talijanski vojnici 12. 7.
1942. samo iz sela Podhum strijeljali 91 Hrvata u
starosti izmeu 15 i 55 godina. Prema istom autoru stoji
da je u talijanskom logoru u Bakru tokom 1943. umrlo
od gladi 85 Hrvata25.
- I Maari su u Meimurju i Baranji takoer ubili znatan
broj Hrvata, a Ëetnici preko 18.00026. I u njemaËkim
logorima stradalo je na stotine Hrvata, od Austrije pa do
Norveπke.
Poput dr. Milana BulajiÊa iz Beograda, na gotovo isti
naËin i razni sljednici ustaπkog pokreta i hrvatski naciona-
listi do nevjerojatnih razmjera uveÊavaju broj Hrvata
stradalih u II. svjetskom ratu i poraÊu, suprotno svim
odavno poznatim i u novije vrijeme utvrenim i potvre-
nim demografskim Ëinjenicama. Posebno uveÊavaju broj
stradalih nakon zarobljavanja kod Bleiburga i na tzv.
Kriænom putu. U taj broj ukljuËuju i sve druge likvidirane
kasnije iz raznih razloga, a koji s pojmom Bleiburga nisu
ni u kakvoj vezi.
Sljednici ustaπkog pokreta sustavno uveliËavaju broj
stradalih u svibnju 1945. godine, tako da taj broj veÊ viπe-
struko premaπuje ukupan broj zarobljenih na Bleiburπkom
polju. Pojedinci idu Ëak tako daleko da tvrde da je u svib-
nju 1945. i zatim na Kriænom putu ubijeno Ëak do 600.000
Hrvata. Za ovakve tvrdnje pojedinaca nema nikakvog
utemeljenja. »ak i Hrvatski sabor i Vlada Republike
Hrvatske govore o zloËinima nad Hrvatima kod Blei-
burga, ma da na tom mjestu nitko nije ubijen. Sva ubojst-
va dogaala su se kasnije i na drugim mjestima i bila su
odraz opÊeg stanja nastalog u II. svjetskom ratu.
Jer, da je u svibnju 1945., pa i kasnije stvarno bilo
ubijeno na desetke tisuÊa zarobljenih vojnika NDH i
graana, i to samo Hrvata, zar bi danas bilo moguÊe da ima
viπe æivih umirovljenih ustaπkih i domobranskih vojnika
od boraca NOVH?
Kao πto je bilo jednostavno, znanstveno oboriti tvrd-
nje o golemom broju ubijenih Srba, tako je isto stanje i u
pogledu broja ubijenih Hrvata u II. svjetskom ratu. I pri
tome nam pomaæu demografi KoËoviÊ i ÆerjaviÊ. Oba ova
istraæivaËa sasvim neovisno jedan od drugog, doπli su do
pribliæno istih procjena stradalih Hrvata od travnja 1941.
do 1945. godine.
Tako, prema KoËoviÊu ukupan broj poginulih
Hrvata u ratu iznosi 207.000, a prema ÆerjaviÊu
192.00027. U ovu brojku ukljuËeni su poginuli na svim
stranama, a to znaËi i kao borci NOV i POH/JA, kao ustaπe
i domobrani, ubijeni od Nijemaca, Talijana, Maara, Ëet-
nika, ustaπa, »erkeza, Bele garde, umrli i ubijeni u njema-
Ëkim, talijanskim i ustaπkim logorima i zatvorima, te
stradali u bombardiranjima i umrli od raznih bolesti.
24 Josip Grbelja, Talijanski genocid u Dalmaciji, Zagreb 2004.
25 Mladen GrguriÊ, Talijanski koncentracioni logori, Rijeka, 2005.
26 V. ÆerjaviÊ, Demografski gubici, n. dj., str. 95.
27 V. ÆerjaviÊ: Demografski gubici, n. dj.
28 V. ÆerjaviÊ, str. 94
Revizionisti tvrde da su Tito i NOVJ i PO kod Blei-
burga poubijali Hrvate, i to kao nevine ærtve. No, Tito jeste
poduzimao mjere radi sprjeËavanja samovolje i osvete,
koja se u krajnjem sluËaju i nije sasvim mogla izbjeÊi.
U stvari u bleiburπkom-dravogradskom podruËju
sjatili su se mnogi ustaπe - koljaËi iz Jasenovca i brojnih
drugih logora smrti, zatim razni ustaπki, ËetniËki, bjelogar-
dejski i kozaËki zloËinci, zapamÊeni po silovanjima, ubo-
jstvima, pljaËkama i nasilju svih vrsta. Tu su bili npr. i bivπi
πefovi zloglasnih sluæbi UNS-a (Ustaπke nadzorne sluæbe)
policije, raznih specijalnih jedinica i sliËno. Naravno, u
tako velikoj skupini bilo je i nevinih i onih prisilno natjera-
nih na povlaËenje. No, tako velik broj uhvaÊenih zloËinaca
utjecao je na pojaËani poriv za osvetom. Ipak, Ëinjenica
jeste da je zarobljenike, za koje se sumnjalo da su poËinili
ratni zloËin, trebalo izvesti pred sud, πto prva tri dana
zarobljavanja nije uËinjeno. VeÊ sljedeÊih dana bitno je
smanjen broj samovoljnih likvidacija, ali ih je ipak bilo, no
ni pribliæno onoliko koliko i kako to prikazuje poraæena
strana i njeni suvremeni sljednici.
Prema procjeni V. ÆerjaviÊa, 31. 3. 1941. god. æivje-
lo je u Hrvatskoj 2.735.000, a u Bosni i Hercegovini
631.000 Hrvata ili ukupno: 3,366.000 Hrvata. Dana 31. 3.
1948. u Hrvatskoj je æivjelo 2.926.000, a u Bosni i Herce-
govini 707.000 Hrvata ili ukupno 3.633.000, odnosno za
267.000 viπe nego 1941. godine28.
Pregled broja poginulih Hrvata
Prema podacima V. ÆerjaviÊa i drugih dajemo pre-
gled poginulih Hrvata po mjestima, odnosno prema pri-
padnostima odreenoj vojsci:
- 50.000 Hrvata poginulo je u okviru NOV (procjena V.
ÆerjaviÊa)29
- 12.500 Hrvata ubijeno je u Jasenovcu (procjena M.
Perπena - “Ustaπki logori”)
- 6.000 Hrvata ubijeno je u DotrπÊini kod Zagreba
- 20.000 Hrvata ubili su Talijani (prema podacima J.
Grbelje i M. GrguriÊa, zatim Ivana KovaËiÊa, Logor
Kampor, Rijeka, 1998., str. 12.)
- 18.000 Hrvata ubili su Ëetnici (prema podacima V.
ÆerjaviÊa.)
- 1.000 Hrvata ubijeno je u logoru Lepoglava (prema M.
Perπenu)30
- 4.000 Hrvata poginulo je kod Staljingrada 1942/43.
godine u okviru ustaπko-domobranskih snaga pod
njemaËkim zapovjedniπtvom31.
Najmanje 20.000 Hrvata ubijeno je u njemaËkim
koncentracijskim logorima i akcijama protiv NOV u
Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini. Prema podacima Nor-
veπko-hrvatskog druπtva samo u njemaËkom koncen-
tracijskom logoru u Norveπkoj bilo je 700 Hrvata.
Zatim:
- 45.000 Hrvata u postrojbama tzv. NDH poginulo je u
borbama protiv NOV (podaci V. ÆerjaviÊa).
29 Isto, str. 176.
30 M. Perπen, Ustaπki logori, str. 176.
31 Dragan KljakiÊ, Ustaπko-domobranska legija pod Staljingradom, 1979.,
str. 96, 104, 125, 172 i 188.
65
- Neutvren broj Hrvata ubijen je od strane Maara.
V. ÆerjaviÊ i KoËoviÊ u procjeni ærtava vezano uz
pojam Bleiburga procijenili su da je ubijeno od 45.000 do
49.000 Hrvata.
Prema izvjeπtaju III. armije za period od 9. do 23. 5.
1945.,32 u zavrπnim operacijama u svibnju 1945. godine
poginulo je 25.000 neprijateljskih vojnika. ÆerjaviÊ pret-
postavlja da je u tih 25.000 poginulih bilo 14.000 Nijema-
ca, te 11.000 ustaπa i domobrana.
ÆerjaviÊ u svom prilogu za knjigu “Bleiburg”
(Zagreb, 1990., str. 231) raπËlanio je politiËku pripadnost
ubijenih nakon zarobljavanja u svibnju 1945., pa navodi
da je od 40.000 ustaπa i domobrana vjerojatno ubijeno
30.000, od toga - od 17.000 civila ubijeno je 7.000, a od
4.000 ranjenika ubijeno je oko 1.500. Meutim, meu
Hrvate ubrojeni su i Muslimani, kojih i nije bio mali broj
u postrojbama tzv. NDH.
Ne smije se zanemariti ni Ëinjenica da je 3.000 civi-
la poginulo u bombardiranjima ili su poginuli u borbama
u naseljima, kako tvrdi ing. ÆerjaviÊ.
Dr. JurËeviÊ je objavio da je PaveliÊ postao zapo-
vjednik svoje vojske tek 8. svibnja 1945. - kada je Njema-
Ëka veÊ kapitulirala33. Naime, tog dana je njemaËki zapo-
vjednik von Löhr nazvao PaveliÊa i rekao da su Nijemci
kapitulirali i da od tog trenutka PaveliÊ sam zapovijeda
svojom vojskom. No, PaveliÊ je istog dana napustio voj-
sku i sa pratnjom pobjegao u Austriju na ranije priprem-
ljeno mjesto (J. JurËeviÊ: Bleiburg, str. 217).
Hrvatski pregovaraËi su nastojali predati Britancima
vojsku i civile koji su ih pratili. Da bi impresionirali
Britance govorili su o 500.000 civila i 200.000 Hrvata, te
o 15.000 Ëetnika i 20.000 civila iz Crne Gore34. MijatoviÊ
je, pak, naveo da je vojnika i civila bilo ukupno 190.000.
Pukovnik JA Milan Basta, meutim, govori da je ci-
jela vojna grupacija kod Bleiburga iznosila 100.000 vojni-
ka zarobljenih, 15. svibnja 1945. godine od III. armije35.
Ustaπki pukovnik Crljen je na pregovorima kod
Engleza 15. svibnja 1945. naveo je da ukupno ima
300.000 hrvatskih vojnika i civila, a ne 700.000 kako su to
prvotno izjavili raniji hrvatski pregovaraËi. Basta istiËe da
u Ëasu predaje ni sami ustaπki predstavnici nisu znali
pravo brojno stanje. Ono je utvreno tek nakon zaroblja-
vanja36. Von Löhr je, pak, 12. svibnja 1945. izjavio da se
povlaËi iz GrËke sa 300.000 vojnika Nijemaca, Vlasovaca,
ustaπa i Ëetnika. Traæio je od Engleza prolaz za Austriju,
ali su predstavnici NOV i TOJ to odbili37. I naËelnik
Löhrovog πtaba, general Erich Schmidt Richberg u knjizi
“Zavrπne borbe na Balkanu” piπe o 300.000 vojnika koji
su krenuli iz GrËke, ali navodi da ih je do Austrije stiglo
samo 150.00038. Æalio se da su bili udaljeni od svog doma
samo 72 sata hoda.
Svi ovi podaci jasno pobijaju tvrdnje dr. JurËeviÊa i
drugih koji uveliËavaju broj hrvatskih vojnika i civila koji
su uopÊe stigli do Bleiburga. Jer, dr. JurËeviÊ je objavio da
32 Kosta Na: Pobeda, Zagreb, 1980.
33 J. JurËeviÊ, Bleiburg, n. dj., str. 217.
34 Isto, str. 221.
35 M. Basta, str. 362.
36 Isto, str. 365.
37 Isto, str. 405.
66
su Hrvatske oruæane snage (HOS) krajem 1944. brojale
280.000, Nijemaca 450.000, Ëetnika 55.000 na tlu tzv.
NDH, dok je boraca NOV bilo 420.000. Meutim, ne
navodi da se ogroman broj tih vojnika NDH predao,
pobjegao ili poginuo u borbama poËevπi veÊ od ©ida,
Sarajeva, Mostara, Knina pa do Dravograda i Bleiburga.
Dakle, broj vojnika NDH sustavno je smanjivan, dok je
broj boraca NOV i TOJ rastao.
U æestokim borbama voenim posljednjih dana rata
bio je velik broj poginulih neprijateljskih vojnika jer su
bili grupirani u relativno malom prostoru, a odbijali su
predaju39. No, ustaπka vojska je sve do zadnjeg Ëasa svog
postojanja pljaËkala i palila kuÊe mjeπtana. Tako su 12. 5.
1945. ustaπe u Slovenjgradecu redom pljaËkali stanovnike
tog i drugih mjesta, a njihove kuÊe zapalili40.
JurËeviÊ tvrdi da je Bleiburg opÊe prihvaÊen simbol
svekolikog poratnog stradanja Hrvata zbog gubitka
posljednje nade i vjere, pogreπno temeljeÊi na procjenama
povijesno politiËkih okolnosti i zabluda glede opsega pret-
postavki humanistiËke baπtine demokratskih sustava
vlasti zapadnih saveznika”41.
Dakle, jedna totalitarna zloËinaËka vlast traæi poπto-
vanje demokratskih principa kada su u pitanju njihovi
æivoti. Dalje, dr. JurËeviÊ navodi da je Bleiburg predstav-
ljao toËku suoËenja s realnim okolnostima sloma “Hrvat-
ske dræave”, mjesto s kojeg se sve okrutno vraÊalo u okvi-
ru tragiËnih posljedica koje je pripremio totalitarni sustav
jugoslavenskih vlasti42. ZnaËi: neduæni ustaπki duænosni-
ci zaboravili su Ëetiri godine ubijanja i kao “mirotvorci”
odjednom su izruËeni totalitarnoj jugoslavenskoj vlasti.
Osim toga, prema dr. JurËeviÊu u Bleiburgu je propala
“Hrvatska dræava”, a ne, u stvari, jedna marionetska, kvis-
linπka garnitura. OËito da dr. JurËeviÊ poistovjeÊuje
dræavu sa vlaπÊu, πto ni u kom sluËaju nije isto. Hrvatska
dræava i dræavnost, u raznim oblicima, odræala se
stoljeÊima bez obzira na oblik vlasti - sve do poËetka
KaraoreviÊeve Kraljevine SHS. Osim toga, nova
Hrvatska vlast uspostavljena je na III. zasjedanju
ZAVNOH-a 1944. godine, i time je stvoren ustavni temelj
suvremene Republike Hrvatske, pa se njezin Ustav pozi-
va na te rezultate, a ne na tzv. NDH.
Dr. JurËeviÊ æeli optuæiti i Britance za vraÊanje
ustaπa i Ëetnika Jugoslaviji, zanemarivπi odluku tri velike
sile u Jalti i Moskovskoj Deklaraciji, da se zloËinci mora-
ju izruËiti zemlji u kojoj su zloËine poËinili.
U knjizi “Partizanski i komunistiËki zloËini 1944. do
1946.”, pak, kao i u ovoj o Bleiburgu dr. JurËeviÊ - na
osnovu izvjeπtaja OZN-e, vojnih tuæilaca i sudova - nameÊe
zakljuËak kako su OZN-a i jedinice KNOJ masovno te bez
ikakva kriterija ubijali Hrvate. Tek tu i tamo stidljivo navo-
di da su ti Hrvati bili naoruæani vojnici koji su se nazivali
kriæari, te Ëetnici, koji su sve do 1955. god. ubijali vojnike,
milicionare i predstavnike vlasti u Hrvatskoj, Bosni,
Hercegovini i drugim tadaπnjim republikama Jugoslavije.
38 Isto, str. 416.
39 Isto, str. 341
40 Isto, str. 341
41 J. JurËeviÊ: Bleiburg, n. dj., str. 223.
42 Isto, str. 223.
U borbama, a ne kod kuÊe, KNOJ je ubio 26.947, a zarobio
86.031 neprijateljskog vojnika, πto najbolje govori o
teπkoÊama s kojima se vlast po zavrπetku II. svjetskog rata
borila43. Dr. JurËeviÊ ne iπËitava iz tih izvjeπtaja tuæilaπtva
i drugih tijela, da su vlasti veÊ u NOB-u sustavno poduzi-
male mjere i kod svojih tijela radi sprjeËavanja samovolje i
zloËina, Ëega u cijeloj povijesti NDH nema. To i jeste bitna
razdjelnica izmeu NOB-a i ustaπkog poretka.
Bitno je napomenuti da su mnogi narodi Evrope
imali goleme gubitke u II. svjetskom ratu, ali nitko od njih
nije do karikiranih razmjera uveÊavao svoje ærtve kao πto
to Ëine hrvatski i srpski ekstremisti. Njima Ëinjenice ne
znaËe niπta ukoliko ne pridonose potvrdi njihovog poli-
tiËkog stajaliπta.
Dakako, Ëinjenica jeste, da su u II. svjetskom ratu
poËinjeni zloËini Ëije je uzroke i razmjere uopÊe teπko
pojmiti normalnom ljudskom umu. »injenica jeste, da su
nacifaπistiËke sile od poËetka u svoj temelj imale ugraen
zloËin kao cilj i sredstvo za osvajanje tuih teritorija i
bogatstava, dok su zemlje i pokreti antifaπistiËkog usm-
jerenja imale za cilj obranu slobode, demokracije i prava
na razliËitost. Ipak, i na strani antifaπista dogaalo se da
pojedinci ili grupe poËine zloËine.
Nakon II. svjetskog rata sve zemlje Evrope, koje su
bile okupirane ili pak imale faπistiËke, kvislinπke i njima
sliËne poretke, æestoko su se obraËunale sa nositeljima te
politike i izvrπiteljima zloËina. U tom pogledu ni Jugosla-
vija nije bila izuzetak. Samo ako se dogaaji na kraju rata
i poslije rata gledaju u tom kontekstu, moæe se doÊi do
objektivnih ocjena i o radu OZN-e i drugih tijela vlasti
nove Jugoslavije, sve ostalo su samo zlonamjerne πpeku-
lacije u odbrani neobranjivih zlodjela zloËinaËkog poret-
ka kakav je bio u tzv. NDH - nacifaπistiËkoj tvorevini priz-
natoj samo od zemalja Osovine.
Ustaπka emigracija i njihovi sljednici nastojali su
optuæiti NOV i POJ/JA za masovna ubojstva i na tzv.
Kriænom putu. U svojoj knjizi, knjiæevnik Ivan Aralica
piπuÊi o provoenju zarobljenih ustaπa i domobrana u
unutraπnjost Jugoslavije, dao je maπti na volju pripisujuÊi
NOV upravo nevjerojatne, samo u njegovoj glavi uËinjene
zloËine.44 No, ono πto je umjetniËkoj rijeËi dozvoljeno, to
nije dozvoljeno povjesniËarima.
Nema sumnje u to da ima nezakonito ubijenih i
stradalih i na tzv. Kriænom putu, jednako kao πto se to
dogaalo u francuskoj ili talijanskoj dræavi neposredno
nakon kapitulacije Italije ili nakon zavrπetka II. svjetsko-
ga rata. No, o Kriænom putu i postupanju na njemu za ovaj
rad svjedoËila je , npr. gospoa Marica Kudeljnjak iz sela
RoviπÊe kod Koprivnice. Naime, cijela je njena obitelj bila
vezana uz ustaπki pokret. Njen otac se veÊ 1941. godine
dobrovoljno javio u njemaËku vojsku. Njezina dva brata
bili su u ustaπama. Maricu, koja je 1945. god. imala 10
godina (roenoj 1935. g.), te njenu majku i sestru 2. 5.
1945. pokupili su ustaπe i uputili u Zagreb, odakle su orga-
nizirano sljedeÊeg dana krenuli prema Celju. Do Celja
kolone civila su bile odvojene od vojnika i kretale su se u
relativnom redu. Tek nakon Celja doπlo je do mijeπanja
43 J. JurËeviÊ: Bleiburg, n. dj.., str. 364.
vojske i civila i od tada su za sve nastale ozbiljne teπkoÊe.
Bili su izloæeni svakodnevnim napadima sa zemlje i iz
zraka i mnogi su poginuli. Borbe su voene neprestance
sve do Dravograda kada je cijela kolona u kojoj se i ona
nalazila, zarobljena. Na licu mjesta civili su odvojeni u
jedan ograeni prostor, dok su vojna lica odvojena na
drugu stranu. Nakon zarobljavanja od boraca NOV dobili
su hranu. Joπ tu, u Dravogradu civili su grupirani po kra-
jevima i kotarevima, da bi veÊ sljedeÊi dan bili upuÊeni u
unutraπnjost. Od Ëasa zarobljavanja nitko od boraca NOV
nije ih pretresao, vrijeao ili tukao. SljedeÊeg dana grupa
koja je iπla za Podravinu, moæda njih do stotinjak civila,
krenula je na put kuÊi. Na Ëelu kolone jaπio je jedan oficir
NOV, a njih su sa strane pratila svega 2 borca NOV. Dje-
vojËica Kudeljnjak bila je bosa i izranjavanih nogu, pa ju
je oficir stavio na konja i tako je nastavila putovanjem.
Kroz sela kuda su prolazili nitko ih nije napadao ni vrije-
ao. Naprotiv, u svima su dobivali hranu. Jedino je u mjes-
tima noÊenja mama bila na sasluπavanju, ali o sadræaju tih
sasluπanja nije nikada htjela govoriti.
S mamom i sestrom, starom 15 godina, sretno se i
bez veÊih teπkoÊa vratila kuÊi. Njen brat Josip, koji je bio
u ustaπama, a takoer zarobljen kod Dravograda, vratio se
kuÊi 1946. godine. Isto tako vratio se i brat Tomo, takoer
mobiliziran u ustaπe. U selu ih nitko nije maltretirao po
povratku, a ni zbog uËeπÊa oca u njemaËkoj vojsci Reicha
i braÊe koji su bili ustaπe. Normalno je zavrπila UËiteljsku
πkolu i radila svoj posao do umirovljenja. Tek 1989. go-
dine kada je sin htio iÊi u miliciju reËeno joj je da je cijela
njena obitelj ustaπka pa zato sin nije podoban da postane
milicionar. InaËe, otac je, prema kazivanju nekih susjeda,
bio u Gestapo-u. I on je bio zarobljen kod Dravograda, od
kada za njega viπe nije Ëula.
Svjedokinja navodi da su se iz njenog sela Roviπta,
kao i iz okolnih sela vratili svi zarobljeni kod Dravograda
i Bleiburga, bez obzira na to jesu li bili u ustaπama ili u
domobranima; a bili su to i mlai, kao i stariji ljudi. Za nji-
hov povratak zna, jer su svjedoËili u postupku proglaπenja
njenog oca umrlim. Svi ti ljudi su se nalazili u kolonama
zarobljenika. Prema njihovom priËanju nitko putem nije
bio ubijen ni maltretiran. Njen mlai brat Joæa je na po-
vratku od Bleiburga zbog tifusa pao, ali je odvezen u vojnu
bolnicu JA gdje je izlijeËen. Koliko ona zna, maltretiranja
prikazana u filmu “»etverored”, produkt su Sedlarove i
AraliËine maπte. Povodom “Latinice” posveÊene Bleibur-
πkom zarobljavanju, uputila je protestno pismo uredniku
“Latinice”, koje nije objavljeno, jer je demantirala priËe o
zloËinima partizana nad zarobljenicima.
Sigurno je bilo ubojstava zarobljenika u pojedinim
krajevima ili od strane nekih jedinica. Ali zasigurno ni pri-
bliæno onako masovno kako se upiru to dokazati dr.
JurËeviÊ i njegovi istomiπljenici.
Bez obzira koliko se pojedinci trudili boriti se za
bolju proπlost, Ëinjenice Êe trajno svjedoËiti o zloËinaË-
kom poretku koji je nanio golemu πtetu ugledu Hrvatske u
svijetu i hrvatskom narodu.
44 Ivan Aralica, scenarij za film “»etverored”, Zagreb, 2003.
67
 ZakljuËno
Ne moæemo sa sigurnoπÊu tvrditi da su podaci o ært-
vama Hrvata u II. svjetskom ratu - koje donosimo - u cije-
losti toËni, jer ih osobno nismo provjeravali. Ipak daju pri-
bliænu sliku o broju stradalih Hrvata, kao i o tome tko je te
ærtve prouzroËio. Svako pretjerivanje i licitiranje brojem
ærtava samo dovodi do novih mrænji i novih tragedija.
To jest, proπlost ne moæemo promijeniti, ma koliko
tko to pokuπao. Ostaje nepobitna Ëinjenica da su, po
unaprijed smiπljenom planu, nacifaπistiËke sile u skladu sa
svojim pangermanistiËkim i panromanskim ideologijama
iz 19. stoljeÊa, provodile genocid i to planski nad nemo-
Ênim narodima, sa uæasnim posljedicama. U Hrvatskoj su
to Ëinili njihove ustaπe i Ëetnici, koji su pobili na tisuÊe
68
Srba, Æidova, Roma, Hrvata, »eha i drugih. Prepravlja-
njem povijesti to se ne moæe opravdati, a nema zato niti
grae. Dio ærtava prouzrokovali su zaista pojedini pripad-
nici NOV, iako protivno principima NOB-a, πto je na
inaËe besprijekorno voenje rata ostavilo nepotrebnu πtetu
i ljagu.
Nije svrha ovoga Ëlanka utvrditi zaπto nisu kaænjeni
vinovnici tih zloËina, kao πto nisu kaænjeni ni u drugim
zapadno evropskim demokratskim dræavama. No, na
sljedeÊim generacijama je da sve ove dogaaje istraæe
objektivno. Svaka ærtva ima pravo na svoje ime i grob.
Ukoliko iz tragedije koja nas je zadesila u II. svjetskom
ratu i u ratu 1991./95. izvuËeno pouke, moæe nam pomoÊi
da se sliËni sluËajevi ne ponavljaju.
Doc. dr. sc. TVRTKO JAKOVINA Ph.D. Sc. TVRTKO JAKOVINA
Docent Filozofskoga fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu Assistant professor at Faculty of Arts and
Zagreb, Republika Hrvatska Humanities University in Zagreb
Zagreb, Republic of Croatia

VELIKA TROJICA, GREAT THREE MEN,

PARTISANS AND ARMIES OF
NOVJ I POJ* I VOJSKA NDH 1945.1 NDH IN 19451.

Pregledni Ëlanak Review Article

KljuËne rijeËi: “Hladni rat”, prelamanje na jugoslavenskome prostoru, Key words: “Cold War”, breaking up
PaveliÊ, Tito on Yugoslav area, PaveliÊ, Tito

Saæetak Summary
O ovome povijesnome pitanju gotovo i nema nepoznatih vrela, a sve πto je dosad poznato There aren’t almost any unknown
govori da je za nacifaπistiËku Osovinu II. svjetski rat bio unaprijed izgubljen, pa tako i za sources about this historical ques-
njezinu kvislinπku tvorevinu Nezavisnu Dræavu Hrvatsku (NDH). A ova je imala - nakon tion, and all what is so far known says
Reicha - najoπtriji odnos i prema, npr. Æidovima. Usprkos tome antifaπistiËki pobjednici that World War II was lost before-
su se odnosili benevolentno prema dijelu vodstva NDH koje je pred jugoslavenskim, dakle hand for nazifascists Axis, so was for
i hrvatskim pobjednicima kao aktivnim saveznicima antifaπistiËke koalicije, uspjelo preb- its quisling creation Independent Sta-
jeÊi na Zapad. Tako su se odnosili i prema dr. A. PaveliÊu, poglavniku NDH. To je te of Croatia (NDH). It had - after
razumljivo zbog nastavka dogaanja u razdoblju “hladnoga rata” izmeu ratnih savezni- Reich - the harshest relation towards,
ka, Zapada i Istoka, ali i zbog sve oËitijega stanja u Jugoslaviji - Tito je postao presudna for example, the Jews. Despite that,
Ëinjenica bez koje se ovdje nije mogla ostvariti ni “istoËna”, ni “zapadna” politika. antifascist winners were benevolent
towards a part of leadership of NDH,
which, ahead of Yugoslav, and there-
fore Croatian winners, as active
O sudbini dijelova oruænih snaga Nezavisne Dræave Hrvatske (NDH) koji su allies of antifascist coalition, succe-
se u svibnju 1945. povlaËili prema Austriji i zavrπnim danima Drugog svjetskog eded to escape to the west. That was
rata, u Zagrebu je od svibnja 2005. do travnja 2006. odræano Ëak pet razliËitih also how they treated Ph.D. A. Pave-
skupova. Posljednji je ovaj, u organizaciji antifaπista RH. Prethodna su okupljanja liÊ, the head of NDH himself. This
organizirali Hrvatski institut za povijest, Hrvatska akademija znanosti i umjetno- was understandable because of the
sti, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija uz Veleposlanstvo continuation of events in the period of
Ujedinjenog Kraljevstva (s neπto drugaËijim naglaskom) i PoËasni Bleiburπki vod. “Cold War” between war allies, West
Kako je ovo peto okupljanje na kojem bih trebao govoriti o vrlo sliËnoj tematici, and East, and also because of all the
moram se znatno ponavljati, pa Êu izloæiti tek neke teze koje mogu objasniti more obvious situation in Yugoslavia
vanjskopolitiËki okvir zbivanja u svibnju 1945. godine na prostoru Hrvatske. - Tito became a decisive fact without
Zapravo, od trenutka kada je ishod Drugog svjetskog rata postao nesporan odræi li which neither “eastern”, nor “wes-
tern” politics could be feasible.
se AntifaπistiËka koalicija dovoljno dugo na okupu, razmjerno se jednostavno
moglo predvidjeti kako Êe izgledati konaËna rjeπenja svjetskih zbivanja, napose ■
prema zemljama i narodima koji su bili u savezu s Osovinom. Neki povjesniËari
Doc. dr. sc. TVRTKO JAKOVINA
tvrde da je zapravo veÊ 1941.godine bilo priliËno izvjesno da Êe sile Osovine rat Faculté des lettres de l’Université de Zagreb,
izgubiti. Usporedi li se broj zaraÊenih, proizvodnja itd., NjemaËka naprosto nije Zagreb, République de Croatie
imala izgleda. Ma kako da je zakljuËak logiËan, rat je trajao neobiËno dugo i bio
iznimno krvav, pa i neizvjestan. Nepovoljan odnos brojki bio je poznat i Hitleru, LES TROIS GRANDS, LES
ali veliki broj odluka koji je donosio i on, a Ëesto i drugi akteri, nije se mogao logi- PARTISANS ET L'ARMÉE DE
Ëno objasniti. Promotri li se Hitlerovo ponaπanje u trenutku kada je Japan napao L'ÉTAT INDÉPENDENT DE
Sjedinjene AmeriËke Dræave i odluku da TreÊi Reich objavi rat SAD-u, ona ni CROATIE (NDH) 1945.
kratkoroËno niti dugoroËno doista nemaju smisla. Joπ manje je smisla, naravno,
imala odluka NDH da zarati sa SAD-om. Article synoptique
O Americi je njemaËka propaganda govorila kao o “velikoj prijevari”, zemlji
koja proizvodi jednako kao NjemaËka ali uz dvije treÊine viπe radne snage, koja Paroles-clés: guerre froide, espace
je neusporediva s majstorstvom njemaËkog obrtnika. Uskoro se pokazalo da je jougoslave, PaveliÊ, Tito

*NOVJ i POJ - Narodna oslobodilaËka vojska 1 Ovaj tekst, uz odreene izmjene i pojaπnjenja, Résumé
Jugoslavije i Partizanski odredi Jugoslavije od izgovoren je na skupu Savjeta antifaπista Hrvatske Sur ce thème historique il n’y a pas de
1. III. 1945. objedinjene su u JUGOSLAVENSKU 12. travnja 2006. sources inconnues. Cependant, tout
ARMIJU (Redakcijsko objaπnjenje). ce qu’on connaît jusqu’aujourd’hui

69
nous dit que la Deuxième guerre
mondiale a été perdue en avance pour
l’Axe nazifasciste, mais aussi pour sa
création quisling - l’État Indépendent
de Croatie (NDH). Celui-ci, après le
Reich, avait aussi un des rapport les
plus sévères vers, par exemple, les
Juifs. Malgré cela, les vainqueurs
antifascistes se comportèrent avec
bénévolence vers une partie des diri-
gents du NDH, qui ont réussi à se
réfugier chez les Occidentaux, da-
vants les vainqueurs jugoslaves, donc
croates aussi, comme alliés actifs de
la coalition antifasciste. De la même
manière ils se comportèrent vers le
dr. A. PaveliÊ, le chef du NDH. Ceci
on comprend bien si l’on tient compte
de la suite des évènements à l’époque
de la “guerre froide” parmi les alliés
de guerre, occidentaux ainsi que ori-
entaux, mais aussi bien de l’état tou-
jours plus manifeste en Yougoslavie -
Tito est devenu un fait décisif, sans
lequel aucune politique n’était réali-
sable, ni celle de l’Occident, ni celle
de l’Orient.
■ vaænijeg. Od svibnja (ili rujna) 1945. meunarodno relevantne odluke mogle su
Doz. Dr. sc. TVRTKO JAKOVINA
Dozent an der Juridischen fakultät
Universität Zagreb
Zagreb, Republik Kroatien
DIE GROSSEN DREI, DIE
PARTISANEN UND DIE
ARMEE DER NDH IM JAHR
1945
Übersichtsartikel
Key Words: “Kalter Krieg”, Reflex im
Raum Jugoslawiens, PaveliÊ, Tito
Zusamenfassung
Über diese historische Frage gibt es
keine unbekannten Quellen, und
alles, was bisher bekannt geworden
ist, besagt, dass der Zweite Weltkrieg
für die nazifaschistische Achse im
voraus verloren war, und somit auch
für sein kollaborationistisches
Gebilde “Unabhängiger Staat Kro-
atien” (NDH). Und dieser ging,
gleich dem “Reich”, z.B. gegen die
Juden extrem scharf vor. Trotzdem
zeigten die antifaschistischen Sieger
gegenüber einem Teil der NDH-Füh-
rung Wohlwollen, jenen der es gelun-
gen war, vor den jugoslawischen,
also auch kroatischen Siegern und
aktiven Verbündeten der antifaschis-
tischen Koalition, in den Westen zu
flüchten. So verhielten sie sich auch
70
Washington bio sposoban svoju vojsku od 188.000 ljudi, πto je bilo jednako
Bugarskoj, odluËnim mjerama pretvoriti u prvu vojnu snagu svijeta. Podjednako
kao i Nijemci, mobilizirali su sve sposobne kadrove iz poslovnih krugova, oËistili
zapovjedne strukture od slabih generala. Do kraja 1942. ameriËka ratna industrija
proizvodila je jednako koliko su ukupno proizvodile Japan, Italija i TreÊi Reich.2
Dvije godine kasnije, proizvodila je dvostruko viπe. Doda li se ovom nevjerojatni
uspjeh sovjetske privrede, koja je dio postrojenja gotovo na rukama prenijela iza
Urala i u pustoπi izgradila industriju koja je, uz zapadnu pomoÊ, proizvodila puno,
njemaËka se samouvjerenost i dugo izbjegavanje uvoenja ratne privrede doima
nevjerojatnim. Taj je golemi proizvodni napor jedan od aspekata rata koji se pre-
rijetko spominje. PomoÊ SAD-a u vozilima i sirovinama, ubrzala je sovjetsko
napredovanje prema srcu europskog kontinenta. Staljinu se, u isto vrijeme, za
pomoÊ (Lend-Lease) nisu postavljali preveliki uvjeti. NemoguÊnost i nespremnost
strogog pregovaranja u trenutku kada je sve usredotoËeno na πto ranije zavrπava-
nje sukoba, u kojem ionako najviπe ginu Sovjeti, otvorilo je moguÊnost Moskvi da
uzme ono πto je smatrala praviËnom nagradom za ærtve. Nije, tada, joπ bilo nuæno
da se navedeni prostori i komuniziraju. Britanci, najslabiji Ëlan Velike trojice,
neprestano su naglaπavali “posebne odnose” s Washingtonom. »ini se da je pri-
jateljstvo ameriËkog predsjednika Franklin Delanoo Roosevelta i britanskog
ratnog premijera Winstona Churchilla ipak bilo posebno samo onoliko koliko je
to ameriËka strana dopuπtala.3 KonaËno, sam je Neville Chamberlain govorio
kako nikako ne æeli da se Amerikanci bore za njih, jer Êe cijena za Ujedinjeno
Kraljevstvo biti previsoka.
Tijekom Drugog svjetskog rata na zbivanja u zaraÊenim dijelovima Europe
utjecaj su imale zemlje koje su æeljele uspostaviti novi poredak (NjemaËka, Japan
i saveznici) i Velika trojica. Od njih su SSSR i SAD bile u poloæaju prvog i naj-
donositi samo dvije plus jedna sila pobjednica. Partizanski pokret na prostoru
Jugoslavije na Ëelu s marπalom Josipom Brozom Titom traæio je meunarodno
priznanje svih Saveznika, ali je imao ideoloπke i svake druge posebne osjeÊaje
prema Moskvi. Dio Hrvata u jedinicama NDH i vodstvo dræave nisu imali baπ
nikakve poluge, a niti simpatije, kojima su mogli utjecati na bilo koje relevantne
Ëimbenike od trenutka kada se posve raspadati poËela organizacija koju su
zamiπljali u nacistiËkom Berlinu.
Nezavisna Dræava Hrvatska bila je faπistiËka saveznica sila Osovine. Kao
takva sudjelovala je u naporima TreÊeg Reicha, Ëinila i ono πto drugi nisu.
Saveznica TreÊega Reicha bila je i Bugarska, gdje nije bilo Holokausta. U
Maarskoj je poloæaj Æidova bio drukËiji do 1944. godine i udara “Strelastih kriæe-
va”. Italija je bila saveznica od samoga poËetka, ali je i tamo poloæaj Æidova bio
bolji. Danska je bila okupirana od TreÊega Reicha, pa ipak Æidove ne ubijaju. Zato
je izgovor, popularan posljednjih godina, da vodstvo NDH nije æeljelo likvidirati
Æidove veÊ da su Ëinili ono πto im je Berlin nametao, vrlo dvojbeni.
Nada da Êe povlaËenje snaga NDH na Zapad dovesti do prihvaÊanja i even-
tualnog pretvaranja u Saveznika koji Êe se boriti protiv boljπevizma, bila je
besmislena. Besmislena su i tumaËenja u svakodnevnom diskursu o fifti-fifti po-
djeli bivπe Jugoslavije. Churchill je na prilike u Jugoslaviji najviπe mogao utjecati
poËetkom rata. Kako je sve prolazilo, napose nakon osloboenja Srbije 1944., nje-
govi su aduti sve manji.
U trenutku kada se u listopadu 1944. u Moskvi sa Staljinom dogovara o jed-
nakoj podjeli utjecaja u Jugoslaviji, pitanje je πto uopÊe moæe uËiniti. Jedino i
samo ako Staljin dovoljno snaæno pritisne Tita, moguÊe bi bilo oËekivati raspod-
jelu utjecaja. Neki su kasnije tumaËili da bi zrakoplovstvo i Jugoslavenska ratna
mornarica bili pod zapadnim utjecajem, a kopnena vojska pod sovjetskim, πto je
takoer vrlo sumnjivo. Staljin je 1944. godine mogao na ceduljicu “zloËestog”
dokumenta staviti kvaËicu ili je Ëak i prekriæiti, jer je na terenu imao vlast i izgleda-
lo je da Êe imati joπ veÊu kako rat ide kraju. Marπal Tito bio mu je odaniji no
Zapadu i, najvaænije, u dijelovima zemlje gdje je uspostavljena njegova vlast, nije
ju morao dijeliti.
2 Burleigh 2000: 731-735. 3 Best 2006: 159-160 i dalje.
 Kako se rat primicao kraju, tako je guæva na onoj strani koja je trebala posli- gegenüber Dr. A. PaveliÊ, dem Po-
je zavrπetka dijeliti vlast ili sudjelovati u upravljanju zemljom, postajala sve glavnik (Führer) der NDH. Dies ist
veÊom. Ona strana koja je tijekom Drugoga svjetskog rata i osovinskog sustava bila angesichts der Ereignisse in der Zeit
napuËena razliËitim krugovima postaje sve spremnija na meusobnu suradnju. Zato des “Kalten Krieges” zwischen den
se dogaa da Ëetnici prolaze kroz Zagreb; ili ËetniËki prijedlog da se ËetniËke i Kriegsaliierten, dem Westen und dem
snage NDH povuku prema Istri i tamo otvore frontu protiv Titovih partizana, πto Osten, verständlich, aber auch wegen
su bile uzaludne i potpuno neostvarive kombinacije. Ratni gubitnici mogli su se der immer offensichtlicheren Situ-
ation in Jugoslawien - Tito wurde zu
nadati Ëudu i milosti pobjednika. Kraljevska vlada je tada veÊ u koaliciji s
einem entscheidenden Faktor, ohne
Demokratskom Federativnom Jugoslavijom, s Titovom vladom (vlada Tito- ihn konnte hier weder eine “östliche”,
©ubaπiÊ). Malo prije osloboenja Zagreba na Zapad je otiπao Vladko MaËek sa noch eine “westliche” Politik
suprugom i tajnikom. Kad se prvi puta susreo s Robertom Joyceom, koji je bio prvi betrieben werden.
ameriËki politiËki savjetnik za NjemaËku, izriËito rekao: “Ne smatram se i ne æelim
da me dræe izbjeglicom iz Jugoslavije. Ja nisam neprijatelj sadaπnjeg Titovog reæi-
■
ma u Jugoslaviji. Spreman sam suraivati s komunistima ali samo na jasnim osno-
vama. Bio sam, sa svim namjerama i svrhom, maknut iz svijeta i od mojih
Doc. dr. sc. TVRTKO JAKOVINA
sugraana gotovo Ëetiri godine. Nuæno je da se obavijestim o zbivanjima u Facoltà di lettere dell’Università di Zagabria,
Jugoslaviji. Volio bih πto je prije moguÊe otiÊi do Londona da bih dugo razgovarao Zagabria, Repubblica di Croazia
s gospodinom KrnjeviÊem (sic!) i drugim sljedbenicima u Engleskoj. Posebno bih
dugo æelio razgovarati s Dr. ©ubaπiÊem, ministrom vanjskih poslova u sadaπnjoj I TRE GRANDI,
jugoslavenskoj vladi... Treba se sjetiti da je na posljednjim izborima u Jugoslaviji I PARTIGIANI E L’ARMATA
HSS, Ëiji sam ja voa, dobila 95% glasova. Æelim dobiti informaciju o jamstvima DI NDH 1945.1
da Êe u Jugoslaviji biti odræani slobodni izbori.”4 Nakon razgovora 1944.godine sa
©ubaπiÊem, Tito je otiπao u Moskvu. Tamo je od njega formalno zatraæeno i dao je Sinossi
dopuπtenje za ulazak Crvene armije u Jugoslaviju. Da i nije bilo Titovoga
dopuπtenja, Crvena armija bi vrlo vjerojatno preπla preko toga dijela Jugoslavije, Parole chiavi: guerra fredda, spazio
ali je to priznanje tada bilo nuæno da se Tito prikaæe kao vanjskopolitiËki faktor, jugoslavo, PaveliÊ, Tito
koji je imao pravu snagu u zemlji i time priznat od Saveznika kao faktor broj jedan. Riassunto
Ni na Istoku, a posebno na Zapadu razvojem u DFJ nisu dokraja sretni. Churchill Su questo tema storico quasi non ci
je zamiπljao nekakvu federaliziranu ustavnu monarhiju. Bio je spreman Tita u sono fonti sconosciute. Invece, tutto
odreenom trenutku postaviti za πefa vlade, ali u stvarno demokratskoj zemlji. quello che ci è conoscito finora dice
Najoπtriji je s tim u vezi sukob Churchilla s dijelom srpskih politiËara u Londonu, che la Seconda guerra mondiale era
koji su smatrali da se ne treba vratiti ona federaliziranost Kraljevine Jugoslavije iz perduta in avanti per l’Assi nazi-
1939.godine. O tome Churchill nije æelio ni Ëuti, jer je znao koji su bili temeljni fascista, ma anche per la sua crea-
problemi Kraljevine Jugoslavije. Meutim, sve su to bili moguÊi putovi razvoja, zione quisling - lo Stato Indipendente
koji bi se dijelom i ostvarili da je Tito namjeravao, viπe ili manje, igrati s takvim di Croazia (NDH). Questo ultimo
kombinacijama. U Americi su neki analitiËari na niæim razinama bili zabrinuti veÊ aveva - dopo il Reich - il rapporto più
davno ranije jer se fronta iz Rusije poËela primicati srediπtu europskog teritorija. severo anche verso, per esempio, gli
Vidjeli su da to, πto se tiËe njihovih strateπkih interesa, moæe zavrπiti kobno, posve- Ebrei. Nonostante questo, i vincitori
maπnjim gubitkom utjecaja. Zato je i prijedlog Churchilla za iskrcavanje na vrhu antifascista si comportavano con
benevolenza verso una parte della
Jadrana i pokuπaj da se ©ubaπiÊ infiltrira i proba dio domobrana prevuÊi na parti-
dirigenza del NDH, la quale ha rius-
zansku stranu, pod partizansku zastavu. Bio je to pokuπaj dugoroËnijeg promiπlja- cito a rifuggiarsi presso gli Occi-
nja politike usmjerene na razvodnjavanje ili smanjenje utjecaja KomunistiËke par- dentali, davanti ai vincitori jugoslavi,
tije u partizanskom pokretu s uvoenjem tako velikog broja ljudi. Na koncu je to dunque, anche quelli croati, come
propalo. alleati attivi della coalizione anti-
Kasniji plan SAD-a “Pastir” bio je zapravo ameriËka izvedba sliËnog karak- fascista. Così si comportavano anche
tera: dovesti ©ubaπiÊa na Ëelo Kraljevske vlade trebalo je ovog, tada uglavnom verso il dr. A. PaveliÊ, il capo del
ameriËkog igraËa, iskoristiti za oËuvanje bilo kakvog utjecaja u Jugoslaviji.5 NDH. Questo è comprensibile per
ZajedniËka se vlada stvara sporo, unatoË dogovorima na Visu. Tek po upozorenju causa del proseguimento degli avven-
s Jalte stvoren je zajedniËki kabinet Tita i ©ubaπiÊa, ali ne pred kraljem nego pred imenti nell’epoca della “guerra fred-
kraljevskim namjesniπtvom, πto je, u diplomatskom i politiËkom smislu, bio da” fra gli alleati di guerra, quelli
takoer jedan od Titovih uspjeha. Kad je rijeË o stanju na terenu, sve druge struk- dell’Occidente e quelli dell’Oriente,
ture, koje su mogle utjecati na vlast, zapravo su ili beskrajno slabe ili su prestale ma anche per causa dello stato sem-
postojati. Æidova na prostoru bivπe Jugoslavije i Hrvatske do 1945. godine jedva pre più ovvio in Jugoslavia - Tito è
da viπe ima. Utjecajnih, brojnih i bogatih Nijemaca, koji su otiπli joπ i prije kraja diventato un fatto decisivo, senza il
rata, takoer je nestalo. Nakon Ëetiri godine ratnog stanja, nakon πto su mnogi s quale non si poteva realizzare nes-
suna politica, nè quella “orientale”,
prostora NDH odvoeni kao radna snaga u NjemaËku, nakon ratnih operacija itd.
nè quella “occidentale”.
nastala je situacija koja je bitno olakπala ono πto se kasnije nazivalo klasnom bor-
bom. To je bilo mnogo lakπe izvesti nego dok su svi ti ljudi Ëvrsto bili u posjedu
■
svojih stvari, bez obzira πto bi metode bile iste.
4 Schmidt 2005: 407-422. 5 Isto.

71
 U mjesecima i tjednima zavrπetka Drugog svjetskog
rata vlasti NDH doista nisu imale velike moguÊnosti.
Najviπe πto su mogle uËiniti bilo je smanjiti ærtve koje su
i dalje padale u besmislenom, veÊ unaprijed izgubljenom
sukobu. Sovjeti su oslobodili Budimpeπtu 13.2.1945.
Zapadno njemaËko bojiπte praktiËki je nestalo nakon
osloboenja Kölna poËetkom oæujka. Borbe za BeË trajale
su od poËetka travnja. Hannover je zauzet 10. travnja
1945, 25. travnja susreli su se na Labi Crvenoarmejci i
ameriËki vojnici. ©to Ëitavo to vrijeme Ante PaveliÊ
oËekuje, πto razmiπlja i koja je njegova odgovornost
prema stanovniπtvu koje ga joπ sluπa nakon πto je javljeno
da je Hitler “poginuo” u borbi sa Sovjetima u berlinskom
bunkeru, doista nije jasno shvatiti. ©irenje propagande da
predstoji sukob Zapadnih saveznika sa Sovjetima sve do
6. svibnja 1945. bilo je u suglasju s promidæbom u Berlinu,
ali rijeË je bila o posvemaπnjoj obmani. Kada je krenulo
neorganizirano povlaËenje prema Austriji diktatorski je
reæim marionetske NDH prestao postojati. Austrija, koja
je cilj povlaËenja, svoju je provizornu vladu kancelara
Rennera, bivπeg socijaldemokrata, dobila 27. travnja
1945. Renner je proglasio neovisnost Austrije, a prvi je
sastanak kabineta odræan 29. travnja. Prvog svibnja to je
priopÊeno svijetu: sastav kabineta i njegovi planovi.6
Zapad nije odmah priznao djelokrug ove vlade, veÊ je
dræava funkcionirala podijeljena u zone. Ironija je, govore
austrijski povjesniËari, da je u tome vremenu Renner imao
viπe prava i samostalnosti pod Sovjetima od ijednog dru-
gog dijela Austrije i njihovih lokalnih voa. No, meu
diplomatima Ujedinjenog Kraljevstva vladao je strah da bi
Austrija mogla postati nova Bugarska. Churchill je
Trumanu govorio da bi granice na kojima su vojske mogle
postati stvarne i posljednje πto bi koristilo Britancima u
zemlji u kojoj se, stoga, moglo oËekivati razgraniËenje sa
Sovjetima, bile su jedinice kvislinπkih snaga koji su izb-
jegli pred Titom. Ako bi se mogao povuÊi potez koji bi
zadovoljio Sovjete, a da previπe ne koπta, on Êe se i povuÊi.
KonaËno, u Jalti je dogovoreno da se zarobljenici izruËuju
onima protiv kojih su ratovali. Tito je to znao. Ono πto je
slabije Ëitao bila je Ëinjenica da se neÊe priznavati
nacistiËko prekrajanje svijeta. Kada su partizani u svibnju
1945. ulazili u Austriju, kojoj su Saveznici od 1943.
garantirali obnovu i status prve ærtve nacizma, stvaranje
bilo kakvog presedana, okupacijske zone DFJ ili oduzi-
manja teritorija, nije dolazilo u obzir. Meutim, takve su
politike koja jedna drugu plaπe, vodile ka olakπanju
izruËivanja predanih na Bleiburgu natrag u zemlju.
Bez namjere ulaska u obrazlaganje zbivanja kod
Bleiburga i na Kriænim putovima samo jedno pojaπnjenje
prema dokumentu koji govori o “masakru partizanskih
jedinica nad hrvatsko-ustaπkim trupama izruËenih od bri-
tanskih snaga u Austriji”.7 Slovenski emigrantski poli-
tiËar dr. Miha Krek britanskom je majoru Lowu uputio
pismo u kojem govori o skupini od 900 ljudi koji su s
dijela Venezie-Giullie, dakle, talijanskog prostora,
izruËeni Petom korpusu i, doslovce se tako kaæe, masakri-
6 Bischof 1999: 30-45.
7 Isti dokument citira i Darko BekiÊ. Zahvaljujem na ustupanju ovog doku-
menta kolegi Mateu BrataniÊu sa SveuËiliπta u Zadru. National Archives
72
rani u uvjetima najveÊe brutalnosti. Na to pismo Britanci
ne reagiraju odmah, nego mjesecima poslije. U nacrtu
odgovora, koji nije uπao u konaËni sluæbeni odgovor stoji:
... Gospodin Beker osjeÊa da moramo dati nekakav odgo-
vor majoru Lowu te misli kako bi bilo najbolje da iskreno
priznamo πto se dogodilo, da je to bila greπka koju niπta
ne moæe ispraviti, ali da su istog trenutka poduzeti koraci
kako bi se onemoguÊilo ponavljanje neËega sliËnog, Ëim
su vijesti o onome πto se dogodilo na drugoj strani granice
doπle do naπih uπiju. No, to πto se dogodilo nije stavljeno
u pismo. Gospodin Low nije odgovorio zbog toga πto je
Krek najagilniji voa antititoistiËke propagande, a mi,
stoji dalje u dokumentima, priznajemo vladu Josipa Broza
i teπko da bismo mogli uÊi u korespondenciju s jednim od
njegovim najæeπÊih kritiËara. Jedna je stvar kad izdvojimo
moralne stvari i aspekte osvete, no druga je kad doemo
na polje visoke politike, zapravo vrlo hladne, moæemo
zakljuËiti da je to s jedne strane bilo priliËno logiËno, bez
obzira koliko okrutno, jer Britanci nisu vodili hrvatsku
politiku ili brinuli se za ustaπko-domobranske snage koje
su ovdje izruËene, a nije takvu politiku vodila ni vojska
generala Pattona kad su izruËili sovjetskim jedinicama
ruske snage koje su se borile na strani NjemaËke. OËito
nije bilo namjere da se 1945. otpoËnu neprijateljstva s
Jugoslavijom, bez obzira na ulazak partizanskih jedinica i
traæenje okupacijske zone u Austriji, ili probleme oko
Trsta. Postojao je naËin da se to sprijeËi, da se paluba
oËisti. Vrlo hladno i brutalno, ali pragma je odreivala
ponaπanje zapadnih saveznika, napose Britanaca. Neπto
sretniji od veÊine bio je poglavnik PaveliÊ. Teze o kon-
taktima Ante PaveliÊa i Britanaca, barem nakon 1945.,
kada su se u hladnoratovskim poËecima trebali pronaÊi
saveznici protiv novih gospodara jugoistoka Europe, Ëine
se pouzdanima. Naime, ameriËki su agenti u Rimu pratili
Antu PaveliÊa i toËno znali u kojem dijelu kojeg
samostana æivi, kada izlazi u πetnju, ali izmeu njih i
Britanaca nije bilo suglasnosti o tome tko treba obaviti
njegovo uhiÊenje. Kad je nestao i otplovio u Argentinu,
ameriËki agent koji ga je pratio, pred zavrπetak ratnog
stanja u Italiji, doslovce je napisao: “»ini se da su Britanci
zatvorili oËi. (...) Ovo ne pokazati naπim britanskim
saveznicima”.8
Hladni rat nikako nije zapoËeo konferencijom u Jalti.
Naravno, elementi buduÊeg sukoba bili su vidljivi od,
zapravo, samog poËetka Rata, ali to ne znaËi da je Hladni
rat bio æelja ijedne strane. Jaltski je susret bio vrhunac
Rooseveltove politike sporazumijevanja meu Savezni-
cima, i svi koji su iole podrobnije promatrali situaciju u
svijetu morali su to znati. Tako dugo dok Japan sudjeluje
u ratu, SAD sasvim sigurno neÊe ulaziti u nikakve ozbilj-
nije sukobe sa Sovjetskim Savezom. Rezultatima Konfe-
rencije u Jalti bile su umjereno zadovoljne sve tri strane.
SAD je dobio ne samo suglasnost Staljina za stvaranje
Ujedinjenih naroda, nego i obeÊanje da Êe Staljin uÊi u rat
s Japanom tri mjeseca nakon prekida neprijateljstava u
Europi. Prema danaπnjim dokumentima koje imamo, vidi
(Public Record Office), London, FO 371/48920.
8 Jakovina 2006.
se da Staljin uopÊe 1945. godine nije smatrao da bi treba-
lo odmah zaoπtriti sa SAD-om i odustati od sve pomoÊi
koja mu je bila zaista potrebna za obnovu dræave koja je u
Drugom svjetskom ratu izgubila izmeu 22 i 27 milijuna
ljudi i bila u katastrofalnom stanju. Zapadni saveznici, ako
Êe se gledati ukupan broj ærtava, odnosno SAD i Ujedi-
njeno Kraljevstvo, imali su oko milijun ærtava. Bacanje
atomskih bombi na Hiroπimu i Nagasaki svijet je uvelo u
atomsko doba i straπno kaznilo desetke tisuÊa Japanaca.
Barem dva su efekta za svijet ali i Japan dugoroËno bila
pozitivna. »ovjeËanstvo je na japanskom sluËaju jasno
vidjelo svu opasnost od atomske energije koriπtene u ratne
svrhe pa oruæje nikada nije upotrijebilo tijekom Hladnoga
rata. Drugo je znaËenje lokalno. Od statusa najokrutnijeg
osvajaËa u Aziji, zbog bombi je Japan od agresora najed-
nom postao ærtva. Patnja koja dolazi nakon zloËina ne
moæe naknadno postati opravdanje za agresiju koja je
krenula nekoliko godina ranije. Jedan se zloËin ne moæe
opravdavati drugim, baπ kao πto smrt bez suenja neke
skupine ne moæe iskupiti eventualne zloËine koju je ta
osoba (ili osobe) ranije uËinila. Jednako tako, Ëinjenica da
je netko zloËinac, ne opravdava da se nad njim izvrπi kaæn-
javanje mimo rasprave i suenja.
Svijet u kojem æivimo utemeljen na pobjedi Savez-
nika u svibnju i rujnu 1945. godine. To je civilizacijski i
kulturoloπki okvir unutar kojeg se kreÊu svi pojedinci i sve
dræave ovoga svijeta, napose one u Europi i Americi.
Hrvatska je 1945. utvrena u granicama kakvima je i
danas. Godina je to u kojoj je po prvi puta u povijesti Istra
uπla u sastav Hrvatske. Godina u kojoj su u najveÊem
broju iz Hrvatske nestali Nijemci i Talijani. Godina u
kojoj je Hrvatska, kao dio Jugoslavije, postala zemlja
osnivaË UN-a. Tada je doπlo i do najveÊeg pojedinaËnog
9 Kimball 2001: 347.
LITERATURA
1. Best Goeffrey, 2006. Churchill i Rat, Naklada Ljevak, Zagreb.
2. Burleigh Michael, 2000. The Third Reich, A New History, Hill
and Wang, New York.
3. Jakovina Tvrtko (u tisku), Nezavisna Dræava Hrvatska u Hitle-
rovom osovinskom sustavu. Katalog stalnom postavu Jasenovca.
4. Kimball, Warren F, 2001. The Incredible Shrinking War: The
Second World War, Not (Just) the Origins of the Cold War, So
what the hell were we fighting for, such a long, long time ago?,
nasilja, zloËina nad jednom skupinom Hrvata u mirno-
dopskom razdoblju. Drugi svjetski rat, kako je 1994.
napisao povjesniËar Mark Stoler, sve ËeπÊe u svjetskim
analizama postaje tek “vrijeme kada je baËeno sjeme za
stvarno vaæne godine koje su slijedile”.9 Tako je najveÊi
rat u povijesti Ëesto ignoriran ili subordiniran kasnijim ili
ranijim zbivanjima. (U nas je to do apsurda dovedeno s
Prvim svjetskim ratom, koji je gotovo nepostojeÊi u svi-
jesti i historiografiji.) Na odreeni je naËin takvo posebno
tretiranje Drugog svjetskog rata bilo i kod nas, jer je u
Drugom svjetskom ratu bilo izvoriπte, utemeljenje legiti-
miteta vlasti druge Jugoslavije.10 Odluke AVNOJ-a imale
su vaænost “nadustavnog” akta, a borba od 1941. do 1945.
mijeπala se s revolucijom koja je, ostvarujuÊi ciljeve KPJ,
KPH i “naroda”, sve uvela u jedan napredniji stupanj povi-
jesti. Sve to je oteæalo objektivno istraæivanje Drugog
svjetskog rata tijekom Hladnog rata, ali je time neshvatlji-
vije zaπto se joπ uvijek tako dugo Ëeka na analizu i rein-
terpretiranje onoga πto se tada dogaalo, sve punine poli-
tiËkih zbivanja i okolnosti. Tu nije samo rijeË temama
kojima je hrvatska historiografija, po uzoru prije svega na
njemaËku, sklona: malim, uskim, vremenski kratkim i u
osnovi lokalnim problemima.
Velike ratne operacije, reinterpretacija politiËkih
okolnosti, mreæe meuodnosa politiËkih Ëimbenika i
velikih sila, kod nas joπ uvijek tek trebaju biti obraene. U
okolnostima kada se s Josipom Brozom ili spomenikom u
Murteru, Istri, zagrebaËkom Mirogoju itd. polemike vode
dinamitom, a rasprava koje bi argumentirano, na izvorima
i biljeπkama, uz meunarodne recenzije, omoguÊile
rjeπavanje problema koje optereÊuju naπe druπtvo, nema
dovoljno, moramo se nadati da su bolja vremena ipak
ispred nas.
10 Vidi npr. KisiÊ-KolanoviÊ 1992.
Diplomatic History, Vol. 25, No. 3.
5. Lane Ann (urednica), 1995. The Rise and Fall of the Grand
Alliance, 1941.-1945, Macmillan Press, New York.
6. KisiÊ-KolanoviÊ, Nada, 1992. Pravno utemeljenje dræavno-
centralistiËkog sistema u Hrvatskoj 1945.-1952., »SP 24 (1),
Zagreb.
7. Schmidt Amy, 2005. Vladko MaËek i Hrvatska seljaËka stranka:
prizori iz izbjegliπtva, »SP 37., br.2., Zagreb, 407-422.
73
Dr. Sc. IGOR GRAOVAC
higher scientific counsellor
Croatian Institute of History
Zagreb, Republic of Croatia
QUESTIONS OF POSTWAR
VICTIMS AND SUFFERERS IN
CROATIA AFTER WORLD WAR II
Review Article
Key words: Croatia after World War II, victims,
sufferers, Bleiburg, Kriæni put, confrontation
with the past
Summary
The sufferers after World War II in Croatia
meaningfully incorrectly united under the term
sufferers of Bleiburg and the Way of the Cross,
although, unlike the later sufferings of victims
on the Way of the Cross, in Bleiburg itself less-
er sufferings were noted, above all military vic-
tims. In doing so, these historical events became
highly politicized, and within the contemporary
attempt to relativize antifascism, and therefore
the partisan movement as its part, with a special
apostrophizing of the role of communists here-
in: therefore, the victims and sufferers of nazi-
fascism are partly anulled, and almost exclu-
sively those who got hurt by the communists are
listed. It is - aside from every interest or com-
passion towards postwar victims and sufferers -
about an attempt to reinterpretate the history of
World War II in us, and even the post-war his-
tory. Thence is the attempt to suggest through
the term of Bleiburg that the end of World War
II is not and cannot be viewed as a triumph over
the occupiers and their accomplices but as the
mourning for the victims, first of all for those
who participated in war events themselves. In
addition, the suffering of the so called own
group is only emphasized, and within the so
called monopoly on suffering, and besides the
uniting of victims and sufferers according to
special and dubious criteria - criterion of the
committer of a crime and an ethnic criterion.
■ uveÊanjem tzv. vlastitih i umanjenjem, pa i potpunim zanemarivanjem
Dr. sc. IGOR GRAOVAC
Conseiller scientifique supérieur, Institut croate pour
l’histoire, Zagreb, République de Croatie
LA QUESTION DES
VICTIMES ET DES MORTS EN
CROATIE APRÈS LA DEUXIÈME
GUERRE MONDIALE
Article synoptique
74
Dr. sc. IGOR GRAOVAC
Viπi znanstveni savjetnik
Hrvatski institut za povijest
Zagreb, Republika Hrvatska
PITANJA POSLIJERATNIH ÆRTAVA I
STRADALNIKA U HRVATSKOJ
POSLIJE DRUGOGA SVJETSKOG RATA
Pregledni Ëlanak
KljuËne rijeËi: Hrvatska poslije Drugoga svjetskog rata, ærtve,
stradalnici, Bleiburg, Kriæni put, suoËavanje s proπloπÊu
Saæetak
Stradali se poslije Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj sadræajno netoËno objed-
injuju odrednicom stradali na Bleiburgu i Kriænom putu, iako je, za razliku od
kasnijih stradanja ærtava na Kriænom putu, u samome Bleiburgu zabiljeæeno
samo manje stradanje, prije svega vojnih stradalnika. Pritom se izrazito poli-
tiziraju ta povijesna zbivanja, a u sklopu suvremenih pokuπaja relativizacije
antifaπizma, dakle i partizanskog pokreta kao njegova dijela, s posebnim apos-
trofiranjem uloge komunista u tome: dijelom se tako niπte ærtve i stradalnici
nacifaπizma, a gotovo iskljuËivo navode samo oni stradali od komunista. RijeË
je, dakle, mimo svakog interesa ili suÊuti spram poslijeratnih ærtava i stradalni-
ka, o pokuπaju reinterpretacije povijesti Drugoga svjetskog rata u nas, pa i povi-
jesti nakon rata. Otuda i pokuπaj da se preko pojma Bleiburga u stvari sugerira
kako okonËanje Drugoga svjetskog rata nije i ne moæe biti doæivljeno kao radost
zbog pobjede nad okupatorima i njihovim pomagaËima nego kao tuga za
stradalima, prije svega onima koji su i sami sudjelovali u ratnim zbivanjima.
Pritom se, usto, uvijek naglaπava samo stradanje tzv. vlastite skupine, a u sklopu
tzv. monopola na patnju, a uz objedinjenje ærtava i stradalnika prema posebni-
ma i dvojbenim kriterijima - kriteriju poËinitelja zloËina i etniËkom kriteriju.
Pitanjima ærtava i stradalnika od 2005. godine, a zbog obiljeæavanja
60. obljetnice zavrπetka Drugoga svjetskog rata, ponovno se u nas pok-
lanja veÊa pozornost, pri Ëemu se ona viπe ne otvaraju samo zbog ljud-
skih gubitaka u tom ratu nego i zbog stradalih nakon njegova okonËanja.
No, unatoË povijesnoj distanci od 60 godina, odgovori na njih su ako ne
posve netoËni, a ono barem manjkavi, jer politika, toËnije politike one-
moguÊavale su, nakaradno podupirale ili zatirale istraæivanja tema ljud-
skih gubitaka u nas, πto je, prema obrascu iskljuËivosti, rezultiralo
tzv. tuih ærtava i stradalnika, koji se, u tom sklopu, smatraju i nepodob-
nima, niπtetnima, opravdanima...
Iz tih razloga u nas u potpunosti nije ni mogao biti obavljen civi-
lizacijski dug spram mrtvih tijekom Drugoga svjetskog rata i nakon
njega, izraæen makar u utvrivanju njihova broja i okolnosti stradanja.
Pritom se, usto, mrtvi i potpuno umjetno izjednaËavaju, odnosno ne raz-
likuju se unutar njih ærtve, u pravilu nevine, a prije svega civilne, od
stradalnika, u pravilu sudjelujuÊih, a prije svega boraca, suradnika i
aktivista. Stoga su u nas sve suprotstavljene strane u ratu i nakon njega
selektivno i, dakako, aljkavo popisivale gotovo samo svoje ærtve i
stradalnike, nazivajuÊi ih samo ærtvama, a kad su i popisivale tue ærtve
i stradalnike, u pravilu su ih smatrali samo stradalnicima, toËnije oprav-
dano stradalima, a nikako ærtvama.
Sve navedeno vrijedi i za poslijeratne ærtve i stradalnike, koji se, i
na ovome skupu, dijelom vremenski toËno, ali sadræajno netoËno, pa i
nepotrebno ponekad objedinjuju odrednicom stradali na Bleiburgu i
Kriænom putu. Naime, pojam se Bleiburga, πto je s pravom naglaπeno i
u pripremama ovoga skupa, ni u kojem sluËaju ne moæe poistovjetiti s
pojmom Kriænog puta. Jer, u samome Bleiburgu nije poËinjen ni ratni
niti masovni zloËin te je zabiljeæeno samo manje stradanje, prije svega
vojnih stradalnika pri pruæanju otpora u trenutku kapitulacije pred
Saveznicima i, dakako, partizanima kao dijelu Saveznika. No, dijelom je
posve drukËije kada je rijeË o stradanjima na Kriænom putu, dakle posli-
jeratnim stradanjima. Pritom, usputno, u potonja stradanja spadaju samo
ona koja su se i dogodila nakon zakaπnjela okonËanja Drugoga svjetskog
rata u nas.
No, u nas se ipak uporno koristi i za poslijeratna stradanja odred-
nica Bleiburg, i to do tog stupnja da pojedini istraæivaËi i u naslovima
svojih radova koriste samo tu odrednicu. ©toviπe, sveËana se obiljeæa-
vanja tih stradanja i odræavaju prije svega u Bleiburgu ili pod tom odred-
nicom, pri Ëemu se Bleiburg Ëak oznaËava i najveÊom tragedijom
hrvatskog naroda. Postavlja se, stoga, opravdano pitanje je li, u tom
sluËaju, rijeË o opravdanoj suÊuti spram poslijeratnih ærtava i stradalni-
ka ili se tragedijom smatra Ëinjenica πto su na Bleiburgu, meu ostalima,
kapitulirali i nositelji politiËke i vojne vlasti Nezavisne Dræave Hrvatske,
ratne kvislinπke tvorevine Ëije se okonËanje, unatoË njenom preten-
cioznom nazivu, ne moæe smatrati tragedijom nego sreÊom hrvatskog
naroda? Jer, ona je, u razdoblju prije propasti, dakle u vrijeme Drugoga
svjetskog rata u nas, proizvela ne samo tragediju hrvatskog naroda nego
i ogromnog dijela ukupnog stanovniπtva Hrvatske, posebno Roma, Srba
i Æidova.
Opisani pristup u skladu je, dakle, sa suvremenim pokuπajima rel-
ativizacije antifaπizma, dakle, i partizanskog pokreta kao njegova dijela.
Pritom se posebno apostrofiraju komunisti koji, iako u manjem broju, ali
s ogromnim utjecajem, sudjeluju u tome pokretu.
RijeË je, dakle, mimo svakog interesa ili suÊuti spram poslijeratnih
ærtava i stradalnika, o pokuπaju reinterpretacije povijesti Drugoga svjet-
skog rata u nas, pa i povijesti nakon rata, pri Ëemu se komunisti Ëak
optuæuju i za iracionalni otpor u vrijeme rata. Naime, suradnja se s oku-
patorom, u tom sklopu, predstavlja kao razumna nacionalna politika. A
kako su komunisti, πto se pojaËava, uz brojne ærtve i stradalnike, nji-
hovima poslijeratnim postupcima, zapravo krivi jer su trajno ukazivali
na suradnju dijela ne samo Hrvata s faπistima i nacistima, onda tezu treba
obrnuti te ih optuæiti da su, u sklopu antifaπizma, nepotrebno izazivali
okupatore.
Otuda pokuπaj da se preko pojma Bleiburga u stvari sugerira kako
okonËanje Drugoga svjetskog rata nije i ne moæe biti doæivljeno kao
radost zbog pobjede nad okupatorima i njihovim pomagaËima nego kao
tuga za stradalima, prije svega onima koji su i sami sudjelovali u ratnim
zbivanjima, pri Ëemu se tuga uveÊava zbog stradalih nakon rata, πto je za
promicatelje navedenih shvaÊanja, na æalost, manje vaæno.
RijeË je, dakle, o joπ jednoj politizaciji konkretnih povijesnih zbi-
vanja, a u sklopu teme masovnih zloËina koja u interpretacijama izaziva
i najveÊe strasti. Pritom se uvijek naglaπava, veÊ je spomenuto, stradan-
je tzv. vlastite skupine, a u sklopu tzv. monopola na patnju. Stoga, unatoË
prividu da je rijeË o raspravi o sadræaju nacifaπizma i komunizma - sve
do njihova izjednaËavanja - viπe je rijeË o licitiranju s onima koji su od
njih stradali. Pritom su uoËljivi selektivnost sjeÊanja, prerada proπlosti i
idejna konverzija, pa se, naglaπavanjem stradalih u svima totalitarnim
Paroles-clés: Croatie après la Deuxième guerre
mondiale, victimes, Bleiburg, Kriæni put, con-
frontation avec le passé
Résumé
Les morts après la Deuxième guerre mondiale
en Croatie, quant au contenu de la notion même,
s’unissent imprécisemment sous le lemme des
morts à Bleiburg et à Kriæni put (Calvaire),
quoiqu’à Bleiburg il n’y eût que des morts en un
nombre restreint, en premier lieu des morts mil-
itaires. En même temps, il y a une politisation
particulière de ces évènements historiques, dans
l’ambience des tentatives contemporaines de la
relativisation de l’antifascisme, mais aussi bien
du mouvement de la résistance participant à
celui-ci, accentuant d’une manière particulière
le rôle des communistes dans tout cela. De cette
faÿon-ci s’annullent les victimes et les morts du
nazifascisme, et on ne cite que des meurtres
commis par les communistes.
Donc, sans aucun intérêt ou compassion pour
les victimes et les morts d’après-guerre, il s’ag-
it d’une tentative de la réinterprétation de
l’histoire de la Deuxième guerre mondiale chez
nous, mais aussi bien de celle d’après-guerre.
En effets, il s’en suit aussi une tentative de sug-
gérer, par l’intermédiaire de la notion de
Bleiburg, que la fin de la Deuxième guerre mon-
diale ne soit pas et ne puisse pas être vécue
comme une joie après la victoire sur les occu-
pateurs et leurs collaborateurs, mais comme une
tristesse à l’égard des morts, en premier lieu
ceux qui ont participés aux évènements de
guerre.
En même temps, on met en relief toujours les
morts du soi-disant groupe propre, dans l’ambi-
ence du soi-disant monopole à la souffrance, et
avec l'addition des victimes et des morts suivant
des critères spéciaux et douteux - critère de l’au-
teur du délit et critère etnique.
■
Dr. sc. IGOR GRAOVAC
Höherer wissenschaftlicher Rat
Kroatisches Historisches Institut
Zagreb, Republik Kroatien
FRAGEN DER NACHKRIEGSOPFER
UND LEIDTRAGENDEN IN
KROATIEN NACH DEM ZWEITEN
WELTKRIEG
Übersichtsartikel
Key Words: Kroatien nach dem Zweiten
Weltkrieg, Opfer, Leidtragende, Bleiburg,
Kreuzweg, Aufarbeitung der Vergangenheiten
Zusamenfassung
Die Leidtragenden nach dem Zweiten Weltkrieg
in Kroatien werden inhaltlich ungenau unter
dem Begriff Opfer von Bleiburg und des Kreuz-
wegs zusammengefasst, obwohl in Bleiburg
selbst, im Unterschied zu den darauffolgenden
Opfern auf dem Kreuzweg, nur eine kleinere
Opferzahl verzeichnet wird, namentlich wenn es
75
um von Verfolgungen Militäraugehörigen geht.
Dabei werden diese historischen Geschehnisse
sehr politisiert, und zwar im Zusammenhang der
zeitgenössischen Versuche der Relativisierung
des Antifaschismus, und somit auch der Parti-
sanenbewegung als ihres Bestandteils, mit
besonderer Apostrophierung der Rolle, welche
in ihr die Kommunisten gespielt haben. Zu
einem Teil werden damit die Opfer und
Leidtragenden des Nazifaschismus annuliert,
während fast auschliesslich die Opfer der
Kommunisten angeführt werden. Es handelt sich
demnach, sieht man einmal vom Interesse oder
Mitleid für die Opfer und Leidtragenden des
Nachriegs ab, um den Versuch der Umdeutung
der Geschichte des Zweiten Weltkreigs in
unserem Raum, und darüber hinaus auch der
Geschichte nach dem Krieg. Daher auch der
Versuch, mit Hilfe des Begriffs Bleiburg zu sug-
gerieren, dass die Beendigung des Zweiten
Weltkrieges eigentlich weder ein freudiges
Ereignis sei, noch der Sieg über die Besatzer
und ihre Helfer als ein solches erlebt werden
kann, sondern als Trauer über die
Leidtragenden, vor allen jene, die selbst an den
Kriegsereignissen teilgenommen hatten. Dabei
wird, zustätzlich, immer nur das Leiden der sog.
eigenen Gruppe betont, und zwar im Rahmen
eines Leidenmonopols, wobei die Gleichsetzung
von Opfern und Leidtragenden nach besonderen
und zweifelhaften Kriterien vorgenommen wird
- nach dem Kriterium derjenigen, welche die
Verbrechen begangen haben, und nach dem eth-
nischen Kriterium.
■
Dr. sc. IGOR GRAOVAC
Consigliere scientifico superiore,
Istituto croato per la storia
Zagabria, Repubblica di Croazia
LA QUESTIONE DELLE
VITTIME E DEI MORTI IN CROAZIA
DOPO LA SECONDA GUERRA
MONDIALE
Sinossi
Parole chiavi: Croazia dopo la Seconda guerra
mondiale, vittime, Bleiburg, Kriæni put, con-
frontazione col passato
Riassunto
I morti dopo la Seconda guerra mondiale in
Croazia, quanto riguarda il contenuto della
nozione, si unificano imprecisamente sotto la
lemma dei morti a Bleiburg e a Kriæni put (Cal-
vario), sebbene a Bleiburg stesso siano state
notate delle morti in un numero più ristretto, in
primo luogo dei militari. In pari tempo, questi
avvenimenti storici si politizzano particolar-
mente, nell’ambito delle tentative contempora-
nee della relativizzazione dell’antifascismo, ma
anche del movimento partigiano come com-
partecipe di quell’ultimo, accentuando special-
mente il ruolo dei comunisti in tutto quello. In
76
reæimima, ustvari dijelom niπte ærtve i stradalnici nacifaπizma, a gotovo
dijelom iskljuËivo navode oni stradali od komunista.
Zbog takva pristupa i sâm predmet istraæivanja, primjerice cjelina
ljudskih gubitaka Hrvatske u pojedinom povijesnom razdoblju, i dalje
izmiËe znanosti, odnosno svodi se u pravilu na istraæivanja segmenata tih
gubitaka. Pritom se odmah javljaju i nedobronamjerne sumnje: zaπto se
u pravilu istraæuju ærtve i stradalnici samo ponekih politiËko-vojnih
pokreta ili samo nekih etniËkih skupina te zaπto su, u veÊini sluËajeva, i
nadalje predmet istraæivanja selektirani poËinitelji zloËina ili selektirani
ærtve i stradalnici?
StjeËe se, u prvome sluËaju, dojam, posebno i kada je rijeË o ovdje
razmatranima poslijeratnim ærtvama i stradalnicima, kako se, moguÊe i
svjesno, izbjegavaju iskazati stradali od svih poËinitelja zloËina u ratu i
nakon njega. Usto, raznovrsne se ærtve i stradalnici pritom objedinjuju
prema posebnom, dijelom dvojbenome kriteriju - kriteriju poËinitelja
zloËina, Ëime se, na izvjestan naËin, obezvreuje njihovo stradanje, a
uzdiæe djelovanje poËinitelja zloËina. A to je, u sklopu naslovljenog
interesa, posve sliËno ranijem kriteriju gotovo iskljuËivog stradanja od
strane faπista/nacista (ærtve faπistiËkog terora).
U drugome sluËaju, pak, moguÊe se stvara sliËan dojam, ovaj put
prema etniËkom kriteriju stradanja, a bez, πto je samo dijelom oprav-
dano, etniËkog kriterija kada je rijeË o poËiniteljima zloËina. Pritom se,
meutim, stradali opet, iako opravdano, objedinjuju prema posebnom,
dijelom dvojbenome kriteriju, koji isponova odreuju tako neobjedinjeni
poËinitelji zloËina, πto, Ëini mi se, dodatno poniæava te ærtve i stradal-
nike.
Oni se, dakle, mimo pojedinaËnih sudbina i kao jednakovrijedni,
mada izdvojeni, u cjelini konkretnoga zloËinaËkog sustava, dijelom
umjetno izdvajaju. Prisjetimo se, primjerice, brojnih rezultata istraæiva-
nja samo o stradanju Hrvata, u kojima se otvoreno sugerira njihova
posebna kob, kao da je rijeË o jedinstvenoj skupini koja strada samo
stoga πto je Hrvatska, Ëime se uniformira stradanje raznolikih ærtava, a
posebice raznolikih stradalnika, koji su se, mada svi Hrvati, 1941.-
1945.godine, kao i kasnije, i meusobno uniπtavali. No, kada se umjet-
no objedine, gubi se povijesna dimenzija njihova stradanja, pa Ëak i
obezvreuju razlozi i motivi njihova stradanja.
Naposljetku se i u sklopu istraæivanja poslijeratnih ærtava i stradal-
nika javljaju i posve novi fenomeni, koji su posve stereotipni, a postup-
no izrastaju i u nove mitove.
Prvi se odnosi na opravdavanje zloËina ako smo ga mi, odnosno
bilo koji mi poËinili i negiranje bilo kakve krivnje poËinitelja zloËina ako
se on javlja na naπoj, dakle, bilo Ëijoj strani. ©toviπe, nerijetko se tvrdi
kako naπa, dakle, bilo koja strana u sukobu, nije uopÊe mogla poËiniti
zloËin, pa u svojim redovima niti nema poËinitelje zloËina nego samo
heroje.
Drugi se fenomen, pak, izraæava u sljedeÊem: nakon ipak opÊepri-
hvaÊene spoznaje o stradanjima na svim stranama, poglavito u vrijeme
Drugoga svjetskog rata u nas, pa i neposredno po njegovu zavrπetku,
proπlost se reinterpretira do te mjere da se raniji vlastiti neprijatelji,
poraæeni neprijatelji unutar pojedinog nacionalnog korpusa, Ëine prih-
vatljivima, savezniËkima i sl., uz brisanje granica koje su ranije pobjed-
nici nametali spram njih. Otuda, umjesto kritiËkog odnosa spram vlastite
ili, πire, vlastitih proπlosti, na svim stranama ideje zaborava, oprosta i
pomirenja.
Potonja se Ëak pokuπava ostvariti pomirenjem nepomirljivoga: ne
samo razliËitih politiËkih pokreta i ideologija nego i ærtava ili stradalni-
ka te poËinitelja zloËina. A rijeË je o tome da se sve strane konaËno mora-
ju pomiriti s proπloπÊu, πto nikako ne znaËi i mirenje s proπloπÊu: naime,
svi narodi i etniËke skupine, politiËki i vojni pokreti, predstavnici
razliËitih ideologija i sl. sudjelovali su u nas u razliËitim ratnim tabori-
ma te bili ærtve i stradalnici, ali i poËinitelji zloËina u ratu i nakon njega.
Stoga u nas nema, ni u jednome povijesnom razdoblju, pa ni onome
nakon 1945. godine, posve nevinih stradalnika i, osobito, posve nevinih
poËinitelja zloËina. A ima, i to u velikom broju, posve nevinih ærtava. Iz
tih razloga temeljno pitanje danas nije πto je moguÊe uËinila, pa i, kako
poneki tvrde, skrivila ærtva, pa skrivio i stradalnik, nego πto je uËiniti za
ærtvu, a Ëesto i za stradalnika. Pri tome je suoËavanje s proπloπÊu, toËnije
kritiËki odnos spram vlastite ili vlastitih proπlosti i preduvjet nade da Êe,
kada je rijeË i o poslijeratnima ljudskim gubicima u nas, ærtva biti, pa
makar i naknadno, preko znanstvenih istraæivanja, inventivnije i origi-
nalnije zaπtiÊena od poËinitelja zloËina.
U protivnom, zakljuËno, a u sklopu dijelom i ovdje navedenih
napora organiziranog sjeÊanja, politika Êe uvijek isponova, i kada je,
dakle, rijeË o zlouporabi, pitanjima poslijeratnih ærtava i stradalnika, nas-
tojati tumaËiti sadaπnjost preko proπlosti, i to kako hoÊe, a kako bi
zagospodarila buduÊnoπÊu. Stoga su odreenja ærtava i stradalnika u
Drugome svjetskom ratu u nas, kao i ona nakon njegova okonËanja,
toliko vaæna.
Nakon toga, pak, slijedi naπ civilizacijski dug i spram tih mrtvih, a
uz uvaæavanje svake ærtve i svakog stradalnika, s namjerom utvrivanja
njihova πto toËnijeg pribliænog broja te njihovih svojstava, okolnosti
stradanja, oblika smrti i drugih odrednica, ponajbolje primjenom metode
osobne identifikacije svih stradalih, koju, ne samo kada je o poslijerat-
nima gubicima rijeË, primjerice koriste svi istraæivaËki timovi Hrvatskog
instituta za povijest u Zagrebu.
questo modo si annullano le vittime ed i morti
del nazifascismo, e quasi non si citano che morti
dai comunisti.
Dunque, senza nessun interesse, oppure com-
passione, verso le vittime ed i morti postbellici,
si tratta di un tentativo della reinterpretazione
della storia della Seconda guerra mondiale da
noi, ma anche della storia postbellica. In effetti,
ne consegue anche un tentativo di suggerire, per
mezzo della nozione di Bleiburg, che la fine
della Seconda guerra mondiale non sia e non
possa essere vissuta come una allegria dopo la
vittoria sugli occupattori ed i loro collaboratori,
ma come una tristezza per le morti, in primo
luogo dei partecipanti negli avvenimenti di
guerra.
In pari tempo, si mettono in rilievo sempre i
morti del cosidetto gruppo proprio, nell’ambito
del cosidetto monopolo alla sofferenza, e col-
l’accentramento delle vittime e dei morti secon-
do criteri speciali e dubbiosi - criterio dell’au-
tore del delitto e criterio etnico.
77
Dr. Sc. TOMISLAV BADOVINAC
Counsellor at National Bank
of Croatia, retired
Zagreb, Republic of Croatia
CRIME OVER CRIMINALS
Review Article
Key words: Bleiburg field, 1945, col-
lapse of quislings, members of diffe-
rent nations, attempts to revise histo-
ry, documents
Summary
The introduction of the annex talks
about different fascist military forma-
tions and their civil coworkers, and
also about others who, in May 1945,
found themselves at the Bleiburg field
in Austria, Croatian, Slovene, Ser-
bian quislings etc. Immediately after
the end of the war, attempts for the
revision of the past started, and this
was incited by “Cold War” between
up-to-then world carriers of the anti-
fascist victory. So did start, and last
to-date, attempts of the Croatian
(Ustasha) and Chetnik (Serbian)
members and coworkers of nazifa-
scists Axis to revise antifascist, victo-
rious National-liberating war in Cro-
ats, and thereby efforts to deny the
whole war as liberating against the
occupier and quislings. In the second
part of the annex the author brings
the series of long ago known docu-
ments, but which have systematically
been “forgotten”, foreign and Yugo-
slav, that is Croatian, and which are
important for the understanding -
who is, actually, the victim, and who
is defeated in the framework of the
notion Bleiburg.
■ u naglaπenim interesnim ambicijama, prije svega, u odnosima Velike Britanije i
Dr. sc. TOMISLAV BADOVINAC
Conseiller de la Banque nationale de
Croatie, à la retraite
Zagreb, République de Croatie
LE PLUS ATROCE DES
CRIMES
Article synoptique
Paroles-clés: Bleiburg, 1945, ruine
des quisling, participants de divers
peuples, tentatives de la révision de
l'histoire, documents
78
Dr. sc. TOMISLAV BADOVINAC
Savjetnik Narodne banke Hrvatske u miru
Zagreb, Republika Hrvatska
ZLO»IN NAD ZLO»INCIMA
Pregledni Ëlanak
KljuËne rijeËi: Bleiburπko polje, 1945., slom kvislinga, pripadnici raznih na-
roda, pokuπaji revizije povijesti, dokumenti
Saæetak
U uvodu priloga govori se o razliËitim faπistiËkim vojnim formacijama i njihovim civilnim
suradnicima, ali i o drugima koji su se u svibnju 1945. naπli na Bleiburπkom polju u
Austriji, hrvatskim, slovenskim, srpskim kvislinzima itd. Odmah poslije zavrπetka rata, u
emigraciji su krenula nastojanja za revizijom proπlosti, a to je podsticano “hladnim
ratom” izmeu dotadaπnjih svjetskih nositelja antifaπistiËke pobjede. Tako su zapoËela i
traju do danas nastojanja hrvatskih (ustaπkih) i ËetniËkih (srpskih) pripadnika i suradnika
nacifaπistiËke Osovine da uËine reviziju i antifaπistiËke, pobjedniËke Narodnooslobo-
dilaËke borbe i u Hrvata, a time i nastojanja da se negira cijeli rat kao oslobodilaËki pro-
tiv okupatora i kvislinga. U drugom dijelu priloga autor donosi niz odavno poznatih doku-
menata, ali koje se sustavno “zaboravlja”, stranih i jugoslavenskih, odnosno hrvatskih, a
koji su bitni za razumijevanje - tko je, zapravo, stradalnik, a tko poraæen u okviru pojma
Bleiburg.
Tko i zaπto se naπao na Bleiburπkom polju?
Naπle su se razliËite faπistiËke vojne formacije i formacije njihovih suradni-
ka. Meu njima su bili i graani, iz Hrvatske: vojnici - domobrani, ustaπe, Ëetnici
i razni civili (viπi i niæi funkcioneri iz vlasti i mnogih organizacija Nezavisne
dræave Hrvatske), od kojih su neki i prisilno dovedeni. Tamo su bili i Ëetnici iz
drugih krajeva Jugoslavije, slovenski bjelogradisti i drugi.
Nema sumnje da su oni pobjegli iz zemlje, jer su bili pripadnici, suradnici i
simpatizeri faπistiËkog i nacistiËkog okupatora. Æeljeli su se predati Englezima
koji nisu dovoljno poznavali njihova nedjela i tako izbjeÊi zasluæenu osudu.
Sad se javlja pitanje: zaπto (danas) kontroverze oko “Bleiburga”? Dogaaji
na kraju II. svjetskog rata pokazali su odreena neslaganja, koja su se izraæavala
SAD-a prema SSSR-u. To su bili zaËeci “hladnog rata”, πto se reflektiralo i na
odnos Velike Britanije i Demokratske Fedrativne Jugoslavije, napose u pogledu
Trsta, Koruπke, Julijske Krajine. Ti odnosi su pogodovali da se razvije ideoloπki
rat nacionalistiËkih snaga, kroz propagandu i izbjegavanje povijesnih Ëinjenica.
U fazi kulminacije hladnog rata, doπlo je i na meunarodnom planu do revi-
zije dijela povijesti. To je ponukalo pripadnike i simpatizere faπizma, odnosno
ustaπe i Ëetnike da pokrenu reviziju NarodnooslobodilaËke borbe (NOB) i negi-
ranje antifaπistiËkog karaktera NarodnooslobodilaËkog rata (NOR), u namjeri da
ih prikaæe kao graanski rat u borbi komunista za vlast. Istovremeno, istiËe se
suradnja ustaπa s okupatorima, ali samo kao privremena taktiËka borba protiv
komunizma, te da su hrvatski nacionalisti proglasili Nezavisnu dræavu Hrvatsku
(NDH), kao dræavnu tvorevinu, u interesu hrvatskog naroda i njegove povijesne
teænje za stvaranjem samostalne dræave. Pri tome se izbjegava spomenuti Ëinje-
nicu da su NDH-u proglasili okupatori.
 U tom kontekstu polarizacije antagonistiËkih blokova, voen je i psiholoπki Résumé
rat protiv SocijalistiËke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i oko kapitu- L’introduction de l’article présente
lacije oruæanih snaga i struktura vlasti NDH-e, u svibnju 1945. i stvaranje - mita les diverses formations des fascistes
o bleiburπkoj tragediji, koja se istiËe kao masakr hrvatskog naroda, a zanemaruje et de leurs collaborateurs civils, mais
se Ëinjenica da je rijeË o mahom zarobljenim vojnim jedinicama, poËiniteljima aussi bien les autres se trouvant au
faπistiËkih nedjela. champ de Bleiburg, en Autriche, au
mois de mai 1945, - les collabora-
Temeljem tih okolnosti kontraverze se kreÊu oko tvrdnji: da je u Bleiburgu,
teurs croates, slovènes, serbes ecc.
15. svibnja, zarobljeno πest puta viπe pripadnika ustaπkih i domobranskih vojnika Dès la fin de la guerre, l’émigration
i civila, nego πto je ËinjeniËno stanje, te da je od strane Jugoslavenske Armije (JA) active ses tentatives de réviser le
ubijeno oko 600.000 zarobljenih vojnika i civila. Manipulacija je oËita i æeli se passé, incitées par la “guerre froide”
pokazati da je mit oko pokolja Hrvata, zarobljenih vojnika, civila-æena, djece i entre les facteurs mondiaux de la vic-
staraca, koji su masakrirani na i oko Blajburga te na “Kriænom putu” djelo “par- toire antifasciste. C’est ainsi que
tizanske” vojske, odnosno komunista. commencent, et continuent jusqu’au-
ZnaËajno je uoËiti da se do tog broja doπlo postepeno. Vinko NikoliÊ, ideolog jourd'hui, les tentatives des partici-
i urednik ustaπke publikacije Hrvatska revija u emigraciji, u svojoj drugoj knjizi, pants croates (ustascia) et serbes
1963., govori “da je nakon povlaËenja s Bleiburπkog polja pronaeno 40 mrtvih tje- (chetnik), mais aussi bien celles des
lesa”, da bi dolaskom Tumana na vlast, bio imenovan za sabornika, pa je suklad- collaborateurs de l’Axe nazifasciste,
no pritisku psiholoπke euforije, korigirao svoje ranije stavove, te prihvatio Ëak i pour faire une révision de la lutte de
libération populaire, antifasciste et
600.000 ærtava, πto se prema tadaπnjim podacima podudaralo s brojem ubijenih Srba
victorieuse, des Croates, et avec cela,
u logoru smrti u Jasenovcu. Na prvi pogled je vidljivo da se nastoji izjednaËiti ratne les tentatives de nier toute la guerre
zloËine ustaπa i komunista, koji su ubijali ne samo hrvatske “vitezove ustaπe”, nego comme une guerre de libération des
i vrπili genocid nad hrvatskim graanima-civilima.1 Tako je stvoren mit o occupateurs et des collaborateurs. La
zloËinaËkoj ulozi NOV-e, odnosno komunista. A πto govore Ëinjenice! deuxième partie de l’article présente
Podaci o ratnim zarobljenicima toute une série de documents, étran-
ger et yougoslaves, c’est-à-dire cro-
Izvjeπtaji πtabova armija, temeljem Titove depeπe o broju ratnih zarobljnika2: ates, connus depuis longtemps, mais
- ©tab 1. armije, od 16.svibnja 1945: ukupno 42.630 zarobljenika, od toga 6.423 sistématiquement “oubliés”, quoi-
ustaπa, 16.259 domobrana, 600 Ëetnika, 153 bjelogardejaca, 17.864 Nijemaca, qu’essentiels pour la compréhension
1.275 Talijana, 45 Poljaka, 11 »eha. de la question de - qui sont, en effets,
- ©tab 3. armije, od 19. svibnja 1945: ukupno 120.000, od toga 40.000 Nijemaca, sous la notion de Bleiburg, les vic-
10.000 Ëetnika, 60.000 ustaπa i domobrana, te od Bugara primili 10.000 ustaπa times et qui sont les vaincus.
i 4.000 civila (3.000 æena i djece i 1.000 muπkarca).3
- ©tab 4. armije, od 23. svibnja 1945: ukupno 90.800 uglavnom Nijemaca. ■
Sveukupno: 253.430 zarobljenika, od toga 92.682 ustaπe i domobrani.

1 Prilog 1
Fra Rafael MandiÊ, visoki ustaπki funkcioner: “Hrvatske gore”,
Argentina, izjavio je da je stradalo gotovo 1.000 sinova-Hrvatske;
Stjepan Hefer, ministar u vladi NDH: “Domovina”, 1963, upoko-
jeno 3.000 sinova-Hrvatske; SreÊko PeÊnik, na komemoraciji u
Bleiburgu, izjavio da je palo 10.000 ærtava “Vjesnik”, 1999.; u
“Slobodnom tjedniku”, 19. oæujka 1990., ustaπki diplomata dr. Ivo
OmrËanin utvrivao je brojku ærtava, najprije 500.000, pa se od te
brojke ubrzo odustalo i ostalo na oko 26.000 ustaπa i 18.000 osta-
lih, da bi se kasnije na okruglom stolu u Clevelandu dogovorilo
50.000. On istiËe da je davne 1950. utvrdio da je ubijeno 112.000;
u Hrvatskom Saboru, 1995., na 50. godiπnjicu pobjede, Drago
Krpina objavio da je palo 600.000 Hrvata u Bleiburgu.
2 Prilog 2
[©TABU I. ARMIJE JA*]
Javite najhitnije obratnom depeπom koliko iznosi brojno stanje
ratnih zarobljenika na danaπnji dan i na kojim su mjestima
smjeπteni.(134)
15. maj 1945. Tito
A-VII, k. 258-A, reg. br, 9-24/10 [Beograd]
* Ovo Titovo nareenje upuÊeno je cirkularnom depeπom ©tabovima 1, 2, 3. i 4.
armije i glavnim ©tabovima Hrvatske i Slovenije. Objavljuje se nareenje upu-
Êeno ©tabu 1. armije JA. (Vidi: Sabrana djela Josip Broz Tito br. 28, str. 42.)
(134) OdgovarajuÊi na ovo Titovo nareenje, ©tab 1. armije dostavio je
izvjeπtaj 16. maja 1945. u kome je iznio podatke da se u Zagrebu nalazi 2500
njemaËkih zarobljenika, 12 000 domobrana i 1700 ustaπa; da je iz Zagreba
upuÊeno za Bjelovar 7000 Nijemaca; da se u Slavonskom Brodu nalaze 2
njemaËka zarobljenika, 17 ustaπa, 296 domobrana i 105 talijanskih zarobljeni-
ka; da se u Sremskoj Mitrovici nalazi 600 Nijemaca; da se u Vinkovcima
nalaze 162 Nijemca, 156 ustaπa, 1254 domobrana, 115 bjelogardejaca, 17
Poljaka, 11 »eha i 1145 Talijana; da se u Celju nalazi 7600 Nijemaca, 4550
ustaπa, 2709 domobrana, 600 Ëetnika, 38 bjelogardejaca, 28 Poljaka i 25 Ta-
lijana. Poπto su sliËna nareenja upuÊena i ©tabovima 2, 3. i 4. armije. ©tab 3.
armije, na primjer, izvijestio je 16. maja da se na njegovom podruËju nalazi
oko 120 000 zarobljenih neprijateljskih vojnika. ©tab 4. armije je dostavio iz-
vjeπtaj takoe 16. maja 1945. u kome je iznio podatke da se na prostoru Suπak
- Crikvenica nalazi 12000 zarobljenih njemaËkih vojnika, u rajonu Ilirske
Bistrice oko 14 000, od toga oko 2000 ranjenih, a u Trstu oko 800 zarobljenih
neprijateljskih vojnika, dok za podruËje Slovenije nije imao na raspolaganju
toËne podatke, pa je 23. maja dostavio izvjeπtaj iz koga se vidi da je na po-
druËju 4, armije bilo oko 90 800 zarobljenih neprijateljskih vojnika, od toga 2
generala i 25 viπih oficira. (Vidi: Sabrana djela Josip Broz Tito br. 28, str.173)
3 Prilog 3
©TAB III JUGOSLAVENSKE ARMIJE
Operativno odjelenje, O. broj 341/45 Dana 19. maja 1945. u 06.00 Ë.
©TABU III UKRAJINSKOG FRONTA
1. U vodjenim operacijama od 8. do 18. maja 1945. godine III
Armija je zarobila svega oko 110.000 neprijateljskih vojnika i ofi-
cira, medju kojima ima 17 generala. Od toga ima 60.000 ustaπa i
domobrana, 40.000 Nijemaca i 10.000 Ëetnika.
2. Zaplenjeno: topova 150, bacaËa 100, automatskih oruæja 3000,
puπaka 50.000, 40 tenkova i oko 500 raznih motornih vozila, te
mnogo drugog raznog materijala, koji se joπ uvijek prebrojava.
Od Bugara primili: 10.000 ustaπkih vojnika i 4000 civila (3000
æena i djece i 1000 muπkaraca - ljudi), 5000 puπaka i 300 auto-
matskih oruæja, 150 kamiona, 1500 konja sa odgovarajuÊim bro-
jem kola i druge ratne opreme. Zarobljenike i plijen, koji smo
primili od Bugara, nije uneπen pod taËkom 1.
Smrt faπizma - sloboda narodu !
(Æig) NaËelnik πtaba, pukovnik: (V. SubotiÊ)

79
Dr. sc. TOMISLAV BADOVINAC - Obavijest Kabineta marπala Jugoslavije predstojniku britanske vojne delegaci-
Berater der Volksbank Kroatiens (in R.)
Zagreb, Republik Kroatien
je o primitku depeπe feldmarπala Harolda Alexandera, od 16. svibnja 1945. o
predaji 200.000 Jugoslavena u Austriji.4
DAS VERBRECHEN AN DEN
VERBRECHERN Podaci o oruæanim snagama NDH

Übersichtsartikel
Key Words: Bleiburger Feld, 1945,
Zusammenbruch der Kollabora-
teure, verschiedene Volksangehörige,
Versuch der Geschichtsrevision, Do-
kumente
Zusamenfassung
In der Einführung des Beitrags ist die
Rede von verschiedenen faschisti-
schen militärischen Formationen und
ihren zivilen Mitarbeitern, aber eben-
so von anderen, welche sich im Mai
1945 auf dem Bleiburger Feld in
Österreich befunden haben, den kro-
atischen, slowenischen, serbischen
und anderen Kollaborateuren. Gleich
nach dem Kriegsende begannen in
der Emigration die Versuche, die
Vergangenheit zu revidieren, was
vom “kalten Krieg” zwischen den
bisherigen Trägern der weltweiten
antifaschistischen Sieger gefördert
wurde. Damals begannen - und sie
dauern bis heute an -, die Anstren-
gungen der kroatischen (Ustascha)
und serbischen (Tschetniks) Ange-
hörigen und Mitarbeitern der nazi-
fastischen Achse, einer Revision auch
des antifaschistischen, siegreichen
Volksbefreiunsgkampfes, auch der
Izvjeπtaj Glavnog ustaπkog stoæera vojske NDH-e, od 9 travnja 1945., navo-
di: 174.000 vojnika, a ustaπke pukovnije, legije i poglavnikov tjelesni zdrug Ëine
34.701 naoruæanih vojnika.
F. Dragojlov, u knjizi “Rat od 1941.-1945.”, iznosi podatak da je, potkraj 1944.,
u oruæanim snagama NDH bilo 179.000 od Ëega 150.000 vojnika i 29.000 u rezervi.
V. Strugar, u knjizi “OslobodilaËki rat”, istiËe da je brojno stanje vojske u
NDH-oj iznosilo 148.000 vojnika.
V. NikoliÊ, ideolog i urednik spomenute publikacije Hrvatska revija, u svo-
jim napisima, “tvrdio je da je u Koruπkoj bilo oko 100.000 vojnika NDH-e i civi-
la, koji se nisu mogli predati Britancima, jer nisu joπ bili pristigli”.
ZakljuËak. Prezentiranje podataka: iz ustaπkih izvora, od ustaπkih funkci-
onera: NikoliÊ, Crljen i dr.; od Harolda Alexandera, feldmarπala, povjesniËara
grofa Tolstoja i Cowgillovog izvjeπtaja; iz izvjeπtaja jedinica JA-e, koje su nepo-
sredno zarobljavale ratnike, te iz njemaËkih izvora pri povlaËenju iz Jugoslavije,
pokazuju da svi vojnici iz NDH-e koji su bjeæali i bili zarobljeni ne mogu Ëiniti
veÊu brojku, nego πto ih je ukupno imala NDH-e.
Postupanje sa zarobljenicima
1. Vrhovni komadant NOV i POJ marπal Jugoslavije Josip Broz Tito:
8. XI. 1941. Nareenje svim πtabovima, politiËkim komesarima i borcima
NOPOJ, u vezi s posljednim dogaajima u kojima su vojno-ËetniËki odredi protiv
partizanskih odreda Ëinili zverska muËenja, prebijanja i ubijanja... upuÊujemo na-
reenje svim naπim odredima: 1. pod pretnjom kazne smrti zabranjuje se odgovarati
na te zloËine sliËnim protumjerama koje nisu dozvoljene u partizanskim redovima...;
2. Zarobljeni neprijateljski oficiri i vojnici ...sprovesti naπim komandama, koje Êe
preduzeti istragu...; 3. naπi πtabovi i vojne partizanske jedinice na terenu moraju
ispitati svaki konkretan sluËaj zlostavljanja naπih ljudi ili seljaka od strane Ëetnika,
zapisnik i svedoci potpisati i dostaviti u Glavni πtab (G©) ili Vrhovni πtab (V©).5

4 Prilog 4 ubijanja naπih partizana i kurira sa strane raznih okorelih zloËinaca

KABINET MAR©ALA JUGOSLAVIJE
Br. 15, 17. maja 1945 godine
©EFU BRITANSKE VOJNE DELEGACIJE
Molimo Vas obavijestite feldmarπala g. Aleksandera, da je Marπal
Tito primio njegovu depeπu od 16. maja 1945. g. o predaji 200.000
Jugoslovena koji se nalaze u Austriji i o evakuaciji Vaπih snaga sa
ostrva Visa. Marπal se slaæe u potpunosti sa predlogom feldmarπala
g. Aleksandera i izraæava mu zahvalnost. Napred pomenutih
200.000 preuzeÊe ©tab III armije kome su izdate potrebne instruk-
cije. Slobodni smo Vas umoliti, da nas obavijestite, gdje bi se
sastala komisija za prijem zarobljenika sa delegatima odreenim
od feldmarπala g. Aleksandera za primopredaju.
Primite izraze moga poπtovanja Po nareenju Marπala
Generalmajor Ljub. DuriÊ [v.r.]
5 Prilog 5
NARE–ENJE VRHOVNOG ©TABA NOP ODREDA JUGO-
SLAVIJE OD 8. NOVEMBRA 1941. GOD. O POSTUPKU
PREMA RATNIM ZAROBLJENICIMA*
VRHOVNI ©TAB NARODNO-OSLOBODILA»KIH PARTI-
ZANSKIH ODREDA JUGOSLAVIJE
Br. Sluæbeno Poloæaj, 8. novembra 1941. godine
Svim πtabovima, politiËkim komesarima i borcima Narodno-oslo-
bodilaËkih partizanskih odreda Jugoslavije
NARE–ENJE
U vezi sa posljednjim dogaajima u kojima su vojno-ËetniËki
odredi istupili sa oruæanim snagama protiv partizanskih odreda -
dogaaju se mnogobrojne pojave zverskog muËenja, prebijanja i
koji se nalaze u tim vojno-ËetniËkim odredima - upuÊujemo sledeÊe
nareenje svim naπim odredima:
1) Pod pretnjom kazne smrti zabranjuje se odgovarati na te zloËine
sliËnim protumjerama koje nisu dozvoljene u partizanskim redovima;
a) maltretiranje, prebijanje ili bilo kakvo ispoljavanje osobne mræ-
nje prema zarobljenicima koji padaju u naπe ruke;
b) apsolutno je nedozvoljeno maltretiranje ili zlostavljanje stanovni-
πtva na onim podruËjima gde se vode borbe, iako ono nije naklo-
njeno nama.
2) Zarobljeni neprijateljski oficiri i vojnici imaju se straæarno spro-
vesti najbliæim naπim partizanskim komandama, koje Êe onda same
preduzeti istragu protiv pojedinaca iz redova zarobljenika za koje se
nepobitno dokaæe da su vrπili bilo kakva zverstva ili nasilja.
3) Naπi πtabovi i vojne partizanske jedinice na terenu moraju na licu
mesta ispitati svaki konkretni sluËaj zlostavljanja naπih ljudi ili se-
ljaka od strane Ëetnika, sve to zapisniËki utvrditi i po svedocima pot-
pisati i onda dostaviti to Glavnom ili Vrhovnom πtabu.
Naπe vojne partizanske jedinice duæne su viπe od svih strogo da
poπtuju ratniËka pravila i visoko dræati neokaljanu zastavu naπih
herojskih partizanskih odreda Jugoslavije.
SMRT FA©IZMU - SLOBODA NARODU
Za VRHOVNI ©TAB NARODNO-OSLOBODILA»KIH
PARTIZANSKIH ODREDA JUGOSLAVIJE
Tito
* Orginal umnoæen Êirilicom, nalazi se u arhivi “Muzeja ustanka 1941”, u
Titovom Uæicu. (Zbornik dokumenata o NarodnooslobodilaËkom ratu jugosla-
venskih naroda, Tom I, knjiga 2, Beograd, 1952., str. 223-224, Dokument br. 64.)

80
 9. V. 1944. Nareenje ©tabu 26. NOU divizije - da se svi zarobljenici ratni Kroaten, was somit auch Bemühung-
zloËinci Ëim prije prebace u V© (bio u Drvaru), gdje Êe im suditi odgovarajuÊi sud.6 en sind, den gesamten Krieg als einen
13. V. 1944. Naredba br. 40, ©tabu 26. NOU divizije i πtabu mornarice Befreiungskrieg gegen die Besatzer
NOVJ, - sve zarobljenike zadræite na Visu ... nikog vi ne smijete streljati, jer ste und Kollaborateure in Frage zu
nam zbog toga naËinili mnogo neprilika. Ja sam dao obavezu saveznicima u tom stellen. Im zweiten Teil präsentiert
der Autor eine Reihe längst bekannter
pogledu.7 Dokumente, die jedoch systematisch
14. V. 1945. ©tabovima 1, 2, 3. i 4. armije i glavnim πtabovima Slovenije i “in Vergessenheit gerieten”; es sind
Hrvatske Titovo nareenje dostavljeno je cirkularnom depeπom, Preduzmite ausländische und jugoslawische bzw.
najenergiËnije mjere da se po svaku cijenu sprijeËi ubijanje ratnih zarobljenika i kroatische Dokumente, und für das
uhapπenika od strane jedinica, pojedinih organa i pojedinaca. Ukoliko postoje Verständnis wesentlich - wer eigentlich
meu zarobljenicima i uhapπenicima takva lica koja treba da odgovaraju za djela das Opfer war und wer im Kontext des
ratnih zloËinstava, predavati ih na revers vojnim sudovima radi daljeg postupka.8 Begriffs Bleiburg besiegt worden ist.
14. V. 1945. Glavnim πtabovima Slovenije i Hrvatske Titovo nareenje
■
dostavljeno je cirkularnom depeπom, a nareeno je 1, 2, 3. i 4. armiji da predaju
ratne zarobljenike Glavnom πtabu Slovenije i Hrvatske. Obezbeenje daÊe armi- Dr. sc. TOMISLAV BADOVINAC
je. Nareenje za dalje transportovanje i raspored zarobljenika (slijedi). Slje- Consigliere del Banco popolare
di Croazia, a riposo,
deÊom (poπtom) javite odmah koliko imate ratnih zarobljenika raËunajuÊi i one Zagabria, Repubblica di Croazia
zarobljenike koje Êete primati od armija, kao i u mjestima kojima se nalaze.9
IL PIÙ ATROCE DEI CRIMINI
2. Zapovijest Komandanta III. armije Koste Naa:
29. IV. 1945. ©tabu XVI. divizije - primjeÊeno je da se u jedinicama u pot- Sinossi
punosti ne sprovodi u delo nareenje V©, koje se odnosi na postupak sa Parole chiavi: Bleiburg, 1945, rovina
zarobljenicima Pov. br. 30 od 6. XII. 1944. i sa Pov. br. 52 od 16. XII. 1944., a dei quisling, partecipanti di diversi
koja su dostavljena πtabovima divizija od strane G©. popoli, tentative della revisione del
passato, documenti
U vezi s tim ponovo nareujemo: Sa svim zarobljenicima ima se postupati po
meunarodnom pravu. Za svako odstupanje od ovog nareenja, sa odgovornim Riassunto
licima Êe se najstroæe postupati... Ovo nareenje saopπtiti uz potpis svima oficiri- L’introduzione dell’articolo indica le
ma (ukljuËivo i svi politiËki rukovodioci) zakljuËno sa bataljonskim rukovodioci- diverse formazioni dei fascisti e dei
ma, posle Ëega nam vratite priloæeni pregled potpisnika.10 loro collaboratori civili, ma anche gli

6 Prilog 6
NARE–ENJE VRHOVNOG KOMANDANTA NOVJ I POJ
MAR©ALA JUGOSLAVIJE JOSIPA BROZA TITA OD 9.
MAJA 1944. ©TABU 26. NOU DIVIZIJE DA SE SVI ZA-
ROBLJENI RATNI ZLO»INCI S POTREBNIM PODACIMA
UPU∆UJU U SEDI©TE VRHOVNOG ©TABA NOV I POJ, GDE
∆E IM SUDITI ODGOVORAVAJU∆I SUD*
V.©. - 9.V-44.G. - [©TABU 26. DIVIZIJE]
S obzirom na to πto saveznici stalno protestvuju πto streljamo
vojne zarobljenike, koji su otkriti kao ratni zloËinci, naredjujem da
se svi ratni zloËinci koje Êe zarobit naπe jedinice, Ëim prije prebace
ovamo sa sprovodnim listom za V.©.** Isto tako da se dostavi lista
ratnih zloËinaca kojim Êe se ovdje suditi. Ovo odmah izvrπite.
Tito
* Knjiga primljenih depeπa ©taba 26. NOU divizije, orginal (pisan mastilom,
latinicom) u Arhivu VII, ANOR-a, k, 1100/I, f. 13 br. reg. 18/10.
** Sediπte Vrhovnog πtaba NOV i POJ tada se nalazilo u Drvaru.
7 Prilog 7
NARE–ENJE VRHOVNOG KOMANDANTA NOV I POJ
MAR©ALA JUGOSLAVIJE JOSIPA BROZA TITA OD 13.
MAJA 1944. ©TABU 26. NO DIVIZIJE DA SE NI JEDAN
ZAROBLJENIK NE SME STRELJATI, A OTKRIVENE ZLO-
»INCE SPROVESTI U DRVAR NA ISLE–ENJE*
V.©. 13. V-44.
[©TABU 26. NO DIVIZIJE I ©TABU MORNARICE NOVJ]
Sve zarobljenike zadræite na Visu, a ako ustanovite meu njima
zloËince, poπaljite ih u naπ πtab na istragu.
Nikog vi ne smijete streljati, jer ste nam zbog toga naËinili mnogo
neprilika.** Ja sam dao obavezu saveznicima u tom smislu. Tito
* Knjiga primljenih depeπa ©taba 26. NOU divizije, orginal (pisan mastilom,
latinicom) u Arhivu VII, ANOR-a, k, 1100/I, f. 13 br. reg. 18/11.
** U vezi s ovim pitanjem je zamenik πefa Britanske vojne misije pri
Vrhovnom πtabu NOJ i POJ, Viliam Strit (Villiam Street) poslao Vrhovnoj
komandi savezniËkih snaga za Sredozemlje radiogram, koji, preveden s
engleskog jezika, glasi:
“Video sam proπle noÊi marπala Tita i razgovarao sa njim o ratnim zaro-
bljenicima koje su zarobili Saveznici i partizani na podruËju Dalmacije. On je
izjavio da nijedan zarobljenik neÊe biti streljan na ovom podruËju, ali da on
zadræava pravo da preveze u svoj πtab samo zarobljenike koje su njegove trupe
zarobile a za koje se sumnja da su ratni zloËinci i da im tu sudi prema meuna-
rodnom zakonu. Ako se utvrdi da su krivi - biÊe streljani, jer je nemoguÊe od-
gaati takve stvari do posle rata s obzirom na krajnje straπne svireposti koje su
poËinili Nemci njegovoj vojsci, a naroËito njegovim ranjenicima. Dodao je da
mu je poseban karakter rata u Jugoslaviji potpuno onemoguÊio da odlaæe sva
kaænjavanja do posle rata. Rekao je da potpuno shvata naπ stav po toj stvari i
æeleo ja da se πto viπe pribliæi naπem glediπtu, ali se nada da Êemo i mi razu-
meti njegove poteπkoÊe. ZakljuËio je razgovor reËima da je izdao najstroæa na-
reenja da nijedan zarobljenik ne sme biti streljan u podruËju Dalmacije i da
mi moæemo biti sigurni da Êe ova nareenja sluπati.” (Vidi Arhiv VII,
ANOR-a, k. 17, f. 3/a, br. reg. 42/1.)
8 Prilog 8
[GLAVNOM ©TABU SLOVENIJE*]
Preduzmite najenergiËnije mjere da se po svaku cijenu sprijeËi
ubijanje ratnih zarobljenika i uhapπenika od strane jedinica, poje-
dinih organa i pojedinaca. Ukoliko postoje meu zarobljeni-
cima i uhapπenicima takva lica koja treba da odgovaraju za djela
ratnih zloËinstava, predavati ih na revers vojnim sudovima radi
daljeg postupka.(126)
Tito
14. maj 1945. A-IZDG SRSI, k. 41, f. III. [Beograd]
*Ovo Titovo nareenje dostavljeno je cirkularnom depeπom ©tabovima 1, 2,
3. i 4. armije i glavnim ©tabovima Hrvatske i Slovenije. Objavljuje se naree-
nje koje je primljeno u Glavnom πtabu Slovenije. (Vidi: Sabrana djela Josip
Broz Tito br.28, str. 43)
(126) Tito je u toku rata viπe puta izdavao sliËna nareenja i to uglavnom u situ-
acijama kada je bila poveÊana moguÊnost za osvetu od strane pripadnika
NOVJ (ofanzive i sl.). Sada, kada je rat bio praktiËno zavrπen i veliki broj ne-
prijateljskih vojnika (oko 300000) pao u zarobljeniπtvo bilo je moguÊe oËeki-
vati osvete od strane onih pripadnika Jugoslovenske armije Ëije su porodice ili
pojedine njihove Ëlanove na zverski naËin pobili okupatori i njihovi saradnici.
Da bi se sprijeËila svaka takva pojava bez obzira na njene motive, Tito je izdao
ovo nareenje, ali i pored toga deπavali su se pojedinaËni sluËajevi koji se i po-
red svih preduzetih mjera nisu mogli sprijeËiti. (Vidi Sabrana djela Josip Broz
Tito br. 28. str. 172)

81
altri trovandosi nel maggio 1945 sul 3. Nareenja Generalπtaba JA-e
campo di Bleiburg in Austria - i quis- 3. V. 1945. Pov. br. 172 ... o ustroju zbirnih logora ratnih zarobljenika ... o
ling croati, sloveni, serbi ecc. Subito mjestima ... o obavezi izvjeπtavanja ... o obavezi da se svi ratni zarobljenici odmah
dopo la fine della guerra, nell’emi-
grazione si sono messe in moto le ten-
upute u zbirne logore...o komandi logora...o obavezi da u svakom logoru s viπe od
tative di una revisione del passato, 300 zarobljenika predvideti 1 lekara i 1 bolniËara...; 12. Sa ratnim zarobljenici-
incitate dalla “guerra fredda” fra i ma ima se postupati po odredbama Æenevske konvencije o postupanju sa ratnim
fattori mondiali della vittoria anti- zarobljenicima Ëiji izvod se dostavlja...; 13. Najstroæe zabraniti skidanje odela i
fascista. Così hanno comminciato, e obuÊe sa ratnih zarobljenika i oduzimanje liËnih predmeta, dragocjenosti i novca
continuano fino ad oggi, le tentative ukoliko to predstavlja njihovu liËnu svojinu...; 14. Jedinice predavaÊe ratne
dei partecipanti croati (ustascia) e zarobljenike komandama zbirnih logora brojno po grupama na revers ... upustvo
serbi (chetnik), ma anche quelle dei o naËinu evidentiranja i voenja kartona o svakom zarobljeniku.11
collaboratori dell’Asse nazifascista,
per fare una revisione della lotta di 4. Nareenje Vojne oblasti ZagrebaËke
liberazione popolare, antifascista e 13. V. 1945. A. Br. 400-45., po ukazanoj sluæbenoj potrebi, proslijeuje
vittoriosa, dei Croati, e con questo, nareenje Generalπtaba Jugoslovenske Armije, organizacionog odjelenja Pov.
anche delle tentative di negare tutta Br. 172, od 3. maja 1945. god. (istog sadræaja).
la guerra come una guerra libera-
trice contro gli occupatori ed i quis- Sudbine ratnih zarobljenika poslije rata
ling. La seconda parte dell’articolo U toku sprovoenja ratnih zarobljenika dolazilo je na putu, posebno kroz Sla-
adducce tutta una serie di documenti,
voniju, sve do Vojvodine, do nepredvienih tragiËnih ekscesa. Bilo je pojava likvi-
stranieri e jugoslavi, cioè croati,
conosciuti da lungo tempo, ma i quali
dacije prepoznatih ustaπa-koljaËa, Ëije razmjere nisu dovoljno poznate. RijeË je o
vengono “dimenticati” sistematica- izjavi pojedinih svjedoka i analitiËara povijesnih dogaaja koji su naiπli i na izvje-
mente, sebbene siano essenziali per la πtaje koji su o tim dogaajima pisali, te od Ëlanova komisije koje su vodile o tome
comprensione della questione - chi istragu.
sono, infatti, sotto la nozione di Blei- O tim pojavama je pisala i ustaπka emigrantska πtampa u veÊ poznatom maniru
burg, le vittime e chi sono i sconfitti. teπkih optuæbi i velikom broju likvidiranih zarobljenika, kao o “marπu smrti” i
“kriænom putu”. Dakle, radi se o sluËajevima, ali ni pribliæno tolikom broju kojeg
je isticala emigranska πtampa. Meutim, bio je dovoljan broj sluËajeva da je i
9 Prilog 9 2. Sve zarobljenike treba odmah po zarobljavanju sasluπati u πta-
[GLAVNOM ©TABU SLOVENIJE] 14. maj 1945. [Beograd] bu divizije radi prikupljanja podataka, naroËito obaveπtajne pri-
Nareeno je Prvoj, Drugoj, TreÊoj i »etvrtoj armiji da preda- rode, a potom ih sa istraænim materijalom i svojim miπljenjem
ju sve ratne zarobljenike Glavnom ©tabu Slovenije i [Glavnom pod sigurnom straæom, uputiti ovome πtabu /za II. odelenje/ radi
πtabu] Hrvatske.* Obezbjeenje daÊe armije. Nareenje za daljnjeg postupka. Drugo odelenje ovoga πtaba proπirit Êe i
dalje transportovanje i raspored zarobljenika [slijedi]. Slije- dopuniti sadanji zarobljeniËki logor prema posebnom izdatom
deÊom [poπtom] javite odmah koliko imate ratnih zarobljeni- nareenju za to.
ka raËunajuÊi i one zarobljenike koje Êete primati od armija, 3. Ovo nareenje saopπtiti uz potpis svima oficirima /ukljuËivo i
kao i u kojima se mjestima nalaze. (127) svi politiËki rukovodioci/ zakljuËno sa bataljonskim rukovodi-
A-IZDG SRSI, k. 41, f. III. Tito ocima, posle Ëega nam vratite priloæeni pregled potpisnika.
Smrt faπizmu - Sloboda narodu.
* Ovo Titovo nareenje dostavljeno je cirkularnom depeπom ©tabovima 1, 2, Politkomesar, Komandant pukovnik, general-lajtnant:
3. i 4. armije i glavnim ©tabovima Hrvatske i Slovenije. Objavljuje se
nareenje koje je primljeno u Glavnom πtabu Slovenije. (Vidi: Sabrana djela
B. PetriËeviÊ s.r. Kosta Nadj s.r.
Josip Broz Tito br. 28, str. 43) 11 Prilog 11
(127) Nije pronaen izvjeπtaj Glavnog πtaba Slovenije o brojnom stanju rat-
MINISTARSTVO NARODNE ODBRANE DEMOKRATSKE
nih zarobljenika, jer je taj πtab ubrzo poslije ovog Titovog nareenja ras-
FEDERATIVNE JUGOSLAVIJE - GENERAL©TAB JUGO-
formiran (vidi str. 38), pa je dotadaπnje operativno podruËje Glavnog ©taba
Slovenije preπlo u nadleænost ©taba 4. armije JA (vidi str. 86). Meutim, SLAVENSKE ARMIJE - ORGANIZACIJSKO ODELJENJE
πtabovi armija su dostavili svoje izvjeπtaje o broju ratnih zarobljenika (vidi Pov. br. 172, 3. maja 1945. god., BEOGRAD
nap. 134 i 138), dok je Glavni ©tab Hrvatske izvijestio Generalπtab JA 16. Po ukazanoj sluæbenoj potrebi,
maja 1945. da se na njegovom podruËju nalazi 77 047 ratnih zarobljenika. N A R E – U J E M:
(Vidi: Sabrana djela Josip Broz Tito br. 28, str. 172.) 1. - Da se u pozadini armija odnosno samostalnih korpusa, po
10 Prilog 10 potrebi, ustroje zbirni logori ratnih zarobljenika. U te logore Êe se
Zapovijed ©taba III. JA podreenim postrojbama o postupku sa upuÊivati i prikupljati ratni zarobljenici koje budu zarobljavale
zarobljenicima ©TAB III. JUGOSLAVENSKE ARMIJE operativne jedinice. Iz zbirnih logora zarobljenici Êe se dalje
Broj: 177, Dana: 29. IV. 1945. god. sprovoditi u logore ratnih zarobljenika u pozadini.
Postupak sa zarobljenicima. 2. - Mesta gde Êe biti uspostavljeni zbirni logori odrediÊe πtabovi
©tabu XVI. divizije armija odnosno samostalnih korpusa s obzirom na vrstu operacija
PrimeÊeno je da se u jedinicama u potpunosti ne sprovodi u delo koje se izvode, razvoj operacija, situaciju, smeπtajne prilike, po-
godnosti, kao i s obzirom na sigurnost i obezbeenje samih logora.
nareenje V.©. od 6. XII. 1944. god., koje se odnosi na postupak
3. - ©tabovi armija i samostalnih korpusa izveπtavaÊe depeπom Ge-
sa zarobljenicima. Ovo nareenje dostavljeno je ©tabovima divi-
neralπtab gde su uspostavljeni zbirni logori. Tako isto, izveπtavaÊe
zija od strane G.S.V. sa Pov. br. 30 od 6. XII. 1944. god. i sa Pov. depeπom o ukidanju zbirnih logora, kada bude prestala potreba za
br. 52 od 16. XII. 1944. god. U vezi s tim ponovo tim logorima u mestima gde su oni bili uspostavljeni, ili ako ti lo-
NARE–UJEMO: gori budu premeπteni s obzirom na napredovanje armije - korpusa.
1. Sa svim zarobljenicima ima se postupati po meunarodnom 4. - Zbirni logori ratnih zarobljenika moraju se postaviti u mesti-
pravu. Za svako odstupanje od ovog nareenja, sa odgovornim ma na glavnom komunikacijskom pravcu armije - korpusa kako
licima Êe se najstroæe postupati. bi se zarobljenici mogli brzo evakuisati u pozadinu.

82
komisija morala ispitivati dogoaje te da su poËinitelji bili
procesuirani. Dogaaji su, po svemu sudeÊi, isprovorica-
rani prepoznavanjem ustaπa, od strane pratilaca, da su oni
ili bili pripadnici koljaËke grupe, koji su im pobili Ëitave
porodice ili najbliæe srodnike, palili kuÊe, vrπili pljaËku i sl.
Oni su ih samoincijativno potajno ili javno ubijali, svetili
se. Pucano je i na one zarobljenike koji su iz straha za
uËinjeno zlodjelo, pokuπali bjeæati iz kolone. Bilo je poja-
va meusobnih prokazivanja jednih zarobljenika protiv
drugih, te masovnog simuliranja bolesti radi usporavanja
kretanja i dolaska u sabirne logore itd.
Sve se to dogaalo usprkos izriËitog Titovog naree-
nja da se ratni zarobljenici koji se prepoznaju, kao ratni
zloËinci, ne smiju kaænjavati od pojedinaca, nego ih treba
prepustiti sudovima da o njihovim krivicama odluËuju.
Posve je sigurno da je znaËajan broj poginuo u bor-
bama koje su voene, posljednih mjeseci. Tako su, od 1.I.
do kraja rata, 15.V.1945. godine, ukupni gubici, za sve tri
armije, bili : 18.838 poginulih i 61.671 ranjenih.
Od poËetka zavrπnih operacija, 12. IV. do 8. V. 1945.
gubici samo III. armije bili su 1.650 poginulih i 7.850 ra-
njenih. Jasno da su i neprijateljske vojne formacije, a me-
u njima i NDH, imale znatne gubitke, koji ulaze u ukup-
no stradale u vezi pojma Bleiburg, πto je neophodno imati
5. - Zbirni logori nosiÊe naziv: “Zbirni zarobljeniËki logor br. ...”
Broj zbirnog logora u pozadini pojedinih armija biÊe oznaËeni sa
dvije brojke, a logori u pozadini samostalnih korpusa, odnosno oper-
ativne zone, sa tri brojke. Kod zbirnih logora u pozadini armije prvi
broj oznaËava broj armije, a druga brojka broj logora. Kod zbirnih
logora u pozadini korpusa ili operativne zone prvi broj oznaËava broj
korpusa, druga brojka je “0”, a treÊa brojka je broj logora.
Na primjer, u pozadini IV. armije uspostavljena su tri logora. Broj
logora biÊe oznaËeni sa: 41, 42 i 43. U pozadini III. korpusa uspo-
stavljena su dva logora, njihov broj biÊe oznaËen sa: 301, 302.
»etvrta operativna zona ima tri zbirna logora, njihov broj biÊe
oznaËen sa: 401, 402 i 403.
6. - ©tabovi armija, samostalnih korpusa i operativne zone izvestiÊe
svoje neposredne potËinjene jedinice gde se nalaze zbirni zaro-
bljeniËki logori. Isto tako napred navedeni πtabovi prilikom izda-
vanja operativnih zapovesti u istima moraju navesti gde Êe se nala-
ziti zbirni zarobljeniËki logori.
7. - Sve ratne zarobljenike koje zarobe operativne jedinice treba
odmah upuÊivati u zbirne logore.
8. - Straæu za sprovoenje ratnih zarobljenika prilikom njihove eva-
kuacije iz zbirnih logora u logore u pozadini, prilikom njihovog
premeπtanja, u pozadini, iz jednog u drugi logor, prilikom njihovog
upuÊivanja na razne radove, kao i za Ëuvanje ratnih zarobljenika u
zarobljeniËkim logorima u pozadini kao i na radiliπtima, daÊe
jedinice Korpusa Narodne Odbrane.
9.- Isto tako, iz sastava jedinica Korpusa Narodne Odbrane imaju se
odrediti vojniËki i ostali rukovodioci za komande pojedinih
zarobljeniËkih logora u pozadini.
10.- Komandu logora kako zbirnih tako i logora u pozadini treba da
saËinjava: Komadant logora, PolitiËki komesar, Intendant i Pisar -
podoficir.
U logorima sa viπe od 300 zarobljenika predvideti 1 lekara i 1
bolniËara. Na svakih 500 zarobljenika predvideti po 1 podoficira za
nadzornika. U zarobljeniËkim logorima sa preko 1000 zarobljenika
predvideti i odrediti pomoÊnika intendanta.
11. - U svakoj komandi zbirnog logara kao i u zarobljeniËkom
logoru u pozadini mora se nalaziti organ OZN-e.
12. - Sa ratnim zarobljenicima ima se postupati po odredbama zako-
na o Æenevskoj konvenciji o postupanju sa ratnim zarobljenicima
Ëiji izvod se dostavlja u ..... primeraka.
13. - Najstroæije zabraniti skidanje odela i obuÊe sa ratnih zaro-
bljenika i oduzimanje liËnih predmeta, dragocenosti i novca ukoliko
u vidu, jer o tome nemamo konkretnih podataka, a pitanje
je kako do njih doÊi, jer nema ni arhivskih podataka.
Dr. Franjo Tuman je u knjizi, “BespuÊa povijesne
zbiljnosti”, sveo broj bleiburπkih ærtava na 40.000, da bi
uporedio s, po njemu, isto tolikim brojem ærtava u Jase-
novcu. »ini se da je to izjednaËavanje zloËina ustaπa i
komunista. Isto tako, najkompetentniji komandati armija, u
odnosu na ratne zarobljenike, i svjedoci zavrπnih operacija
- KoËa PopoviÊ, Peko DapËeviÊ i Kosta Na - smatraju, da
su logorski sudovi osudili na smrt oko 15-18.000 ustaπa za
poËinjene zloËine, oko 3-4.000 Ëetnika, za velike zloËine u
Sandæaku i oko 6-7.000 gestapovaca i abverovaca. To tek
moæe postati argumentirana Ëinjenica, kad se potvrdi
arhivskom graom (o tome je pisao Milan Basta).
Sigurno je da bi podaci o sudbini zarobljenih kod
Bleiburga, iz NDH-e, bili kompletniji kad bi se doπlo do
arhivskih podataka o broju ratnih zarobljenika i civila -
koliko ih je i kako proπlo dugi marπ od Bleiburga do Ba-
nata, koje su ih jedinice pratile na putu do sabirnih logora,
te o ekscesima na putu.
Potrebno bi bilo doÊi do podataka o njihovim sudbi-
nama: koliko ih je poπlo na put i koliko je stiglo u logore,
koliko ih je osueno i s kakvim kaznama, a koliko je
puπteno kuÊama.
to predstavlja njihovu liËnu svojinu. Predmete, dragocenosti i novac
za koje postoji sumnja da nije liËna svojina zarobljenika treba
oduzeti, saËiniti spisak istih i dostaviti Intendanturi armije odnosno
korpusa. Pretres zarobljenika i oduzimanje stvari za koje se utvrdi
da su doπli do njih pljaËkom ili postoji sumnja zato mora se vrπiti
uvek po nareenju i u prisustvu oficira (politiËkog komesara) i
organa OZN-e.
14. - Jedinice predavaÊe ratne zarobljenike komandama zbirnih
logora brojno po grupama (generali, oficiri, podoficiri, vojnici) na
revers.
15. - U zbirnim logorima imaju se zarobljenici odmah popisati i
uneti u spisak sa svima liËnim podacima.
16. - Zavesti najstroæiju kontrolu nad ratnim zarobljenicima i
onemoguÊiti svaki kontakt sa civilnim stanovniπtvom i zabraniti
nenadleænim licima ulazak u zarobljeniËke logore i preduzeti sve
mere za zastraæenje logora i zarobljenika.
17. - Evidenciju i nadzor nad ratnim zarobljenicima i zarobljeniËkim
logorima vodiÊe otsek za ratne zarobljenike Generalπtaba Jugo-
slavenske Armije.
Otsek za ratne zarobljenike rukovodiÊe i upravljat Êe, po direktiva-
ma koje bude dobio svima poslovima u vezi sa ratnim zarobljenici-
ma. On Êe dodeljivati ratne zarobljenike komandama i jedinicama
kao i vojnim i dræavnim ustanovama za izvoenje raznih radova.
Komande zarobljeniËkih logora izradiÊe za svakog ratnog za-
robljenika karton (matrikulu) u tri primerka. Jedan primerak kartona
Ëuva komanda logora u kome se nalazi zarobljenik. Dva primerka
kartona komanda logora dostaviÊe otseku za ratne zarobljenike od
kojih Êe jednog poslati Srediπnjem Odboru Jugoslovenskog
Crvenog krsta.
Karton treba da sadræi sledeÊe podatke: Redni broj kartona (matri-
kule), Ëin, rod vojske, prezime, ime i oËevo ime, datum i mesto
roenja, matiËni broj zarobljenika, vojniËku funkciju koju je vrπio,
u trenutku zarobljavanja, naziv komande, jedinice ili ustanove kojoj
je pripadao u trenutku zarobljavanja, zanimanje u graanstvu,
datum i mesto prebivanja, narodnost, veroispovest, braËno stanje,
zaviËajnost i taËna adresa zarobljenikove porodice.
Prilikom premeπtaja ratnih zarobljenika iz jednog logora u drugi sa
njime treba poslati i karton.
Smrt faπizmu - sloboda narodu!
PO ZAPOVESTI MINISTRA NAR. ODBRANE ZASTUPA
NA»ELNIKA GENERAL©TABA,
General - lajtnant, V. TerziÊ
83
 Da bi se to pitanje zakljuËilo, o kome se do 1990. nije
govorilo, neophodno je utvrditi Ëinjenice, da se viπe ne ma-
nipulira i ne nanose dalekoseæne negativne posljedice. Una-
toË tome, iako se kokretno malo zna, veÊ samo globalno,
javno poznati ratni dokumenti, izvjeπtaji, svedoËenja,
knjige i sl. ipak se mogu suoËiti s ideoloπko-propagandnim
manipulacijama, i to samo s istinom u korist istine.
Tko je odgovoran za zloËine vezane za Bleiburg?
Temeljem Deklaracije o NjemaËkim zvjerstvima,12
potpisane od predstavnika SSSR-e, Velike Britanije i
SAD-a, na konferenciji odræanoj u Moskvi od 19.-30.
listopada 1943. Staljin, Ruzvelt i »erËil, i Statuta Meu-
narodnog vojnog suda13 (Nürnberπka presuda), nema
osnova za nazivanje Josipa Broza Tita ratnim zloËincem.
12 Prilog 12
DEKLARACIJA O NJEMA»KIM ZVJERSTVIMA*
Ujedinjena Kraljevina, Sjedinjene Dræave i Sovjetski Savez primili su iz
mnogih izvora dokaze o zvjerstvima, pokoljima i hladnokrvnim pogu-
bljenjima, koja hitlerovske snage vrπe u mnogim zemljama koje su bili
pregazili i iz kojih se sada postojano istjeruju. Svireposti hitlerovskih
vlasti nisu nikakva novost i svi narodi ili teritoriji pod njihovim jarmom
stradali su pod najgorim oblikom vladavine terora. Novo je jedino to, da
se mnogi od tih teritorija sada oslobaaju napredovanjem armija oslobodi-
laËkih sila i da hitlerovski Huni koji se povlaËe u svom oËajanju udvo-
struËavaju svoje bezduπne svireposti. O tome sada postoje naroËito jasni
dokazi o uæasnim zloËinima hitlerovaca na teritoriju Sovjetskog Saveza,
Ëije je osloboenje od hitlerovaca u toku, i na francuskom i talijanskom
teritoriju. Prema tome, spomenute tri savezniËke sile, govoreÊi u
interesu trideset i dva Ujedinjena naroda, ovim,sveËano izjavljuju i
jasno upozoravaju na ovu deklaraciju:
Prilikom pristanka bilo na kakvo primirje ma sa kojom vladom koja bi se
mogla osnovati u NjemaËkoj, oni njemaËki oficiri i vojnici, i Ëlanovi
nacistiËke stranke koji su odgovorni za ova zvjerstva, pokolje i po-
gubljenja ili su dobrovoljno u njima sudjelovali, bit Êe vraÊeni u ze-
mlje u kojima su izvrπavali svoja odvratna nedjela, kako bi im se mo-
glo suditi i kazniti ih po zakonima tih osloboenih zemalja i slobodnih
vlada koje budu u njima sastavljene. Sastavit Êe se spiskovi sa svim
moguÊim pojedinostima iz svih tih zemalja, uzimajuÊi naroËito u
obzir okupirane dijelove Sovjetskog Saveza, Poljsku, »ehoslovaËku,
Jugoslaviju i GrËku, ukljuËujuÊi tu i Kretu i druge otoke, Norveπku,
Dansku, Nizozemsku, Belgiju, Luksemburg, Francusku i Italiju.
Tako Êe Nijemci, koji su sudjelovali u masovnim strijeljanjima poljskih
oficira, ili:u pogubljenju francuskih, nizozemskih, belgijskih i norve-
πkih talaca ili kreÊanskih seljaka, ili sudjelovali u pokoljima naroda u
Poljskoj, ili na teritoriju Sovjetskog Saveza koji se sada Ëisti od neprija-
telja, znati da Êe biti vraÊeni na mjesto svojih zloËina i na licu mjesta
sueni od naroda koje su zlostavljali. Neka oni, koji dosad nisu uprljali
ruke nevinom krvlju, nastoje da ne stupe u redove krivaca, jer Êe ih tri
savezniËke sile sasvim sigurno progoniti do na kraj svijeta i izruËiti ih nji-
hovim tuæiocima da bi se pravda izvrπila.
Prednja Deklaracija ne prejudicira sluËaj njemaËkih zloËinaca, Ëiji zloËini
nisu vezani za neko odreeno mjesto i koji Êe biti kaænjeni zajed-
niËkom odlukom savezniËkih vlada.
*Deklaraciju su potpisali predstavnici Saveza Sovjetskih SocijalistiËkih Repu-
blika, Velike Britanije i Sjedinjenih AmeriËkih Dræava, na konferenciji
odræanoj u Moskvi od 19. do 30. oktobra 1943. godine. Deklaraciju su potpisali
Staljin, Ruzvelt i »erËil.
13 Prilog 13
STATUT ME–UNARODNOG VOJNOG SUDA* (izvod)
II NADLEÆNOST I OP∆A NA»ELA
»lan 6 - Sud ustanovljen Sporazumom, navedenim u Ëlanu 1, kao Sud za
suenje i kaænjavanje ratnih zloËinaca zemalja evropske Osovine, nad-
leæan je da sudi i kaænjava osobe koje su, ili kao pojedinci, ili kao
Ëlanovi organizacije izvrπile ma koji od slijedeÊih zloËina, radeÊi u
interesu zemalja evropske Osovine. SlijedeÊa djela, ili bilo koje od
njih, jesu zloËini koji dolaze u nadleænost Suda i za koje je utvrena
osobna odgovornost: a) zloËini protiv mira: to jest, planiranje, pripre-
manje, zapoËinjanje ili voenje agresorskog rata ili rata kojim se krπe
meunarodni ugovori, sporazumi ili garancije, ili sudjelovanje u ne-
kom zajedniËkom planu ili zavjeri za izvrπenje ma kog od gore navede-
84
U Statutu preciziraju se zloËini koji dolaze u nad-
leænost suda i za koje je utvrena osobna odgovornost:
a) zloËini protiv mira: Tito se upravo cijeli æivot borio za
slobodu i mir, pa i u NOB-i,
b) ratni zloËin: povrede ratnih zakona i ratnih obiËaja -
Titove izdate naredbe, svjedoËe da je osobno inzistirao na
odgovornosti onih koji ne poπtuju Æenevske konvencije,
c) zloËini protiv ËovjeËnosti - o tome se isto tako vide pos-
tupanja Tita.
Po pravnom kodeksu Haπkog suda, poglavito zapo-
vjednoj odgovornosti, Uredbe se ne odnose na Josipa
Broza Tita, ne samo zato πto ne moæe biti tereÊen za ono
πto ga nije obvezivalo, veÊ i zato πto je kao zapovjednik
poduzimao mjere.
nih djela; b) ratni zloËin: to jest, povrede ratnih zakona i ratnih obiËaja.
Takve povrede obuhvaÊaju, ali se na njih ne ograniËavaju, ubojstvo,
zlostavljanje ili odvoenje na prinudni rad ili za koji drugi cilj civilnog
stanovniπtva okupiranog teritorija, ili u okupiranom teritoriju, uboj-
stvo ili zlostavljanje ratnih zarobljenika, ili osoba na moru, ubijanje
talaca; pljaËkanje javne ili privatne imovine, namjernog razaranja grado-
va, mjesta, ili sela, ili pustoπenje neopravdano vojnom potrebom; c)
zloËini protiv ËovjeËnosti: to jest, ubojstvo, istrebljenje, porobljavanje,
deportacija i ostala neËovjeËna djela, izvrπena protiv bilo kojega civil-
nog stanovniπtva prije ili za vrijeme trajanja rata, ili proganjanje na
politiËkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi u izvrπenju ili u vezi bilo kojeg
zloËina koji spada u nadleænost Suda, bez obzira na to da li se time
vrπe ili ne vrπe povrede zakona one zemlje gdje su zloËini izvrπeni.
Voe, organizatori, podstrekaËi ili sauËesnici koji su sudjelovali u
sastavljanju ili izvrπenju nekog zajedniËkog plana ili zavjere radi
izvrπenja bilo kojeg od spomenutih zloËina, odgovorni su za sva djela
izvrπena u izvoenju takvog plana ma od kojeg lica.
»lan 7 - Sluæbeni poloæaj optuæenih, bilo kao πefova dræave ili kao
odgovornih sluæbenika u dræavnim nadleπtvima, neÊe se smatrati kao
razlog za osloboenje od odgovornosti ili za ublaæavanje kazne.
»lan 8 - »injenica da je okrivljeni radio po nareenju svoje vlade ili svog
pretpostavljenog, neÊe ga osloboditi odgovornosti, ali se moæe smatrati
kao razlog za ublaæavanje kazne, ako Sud nae da tako zahtijeva pra-
viËnost.
»lan 9 - Prilikom suenja ma kojem pojedinom Ëlanu ma koje grupe ili
organizacije, Sud moæe proglasiti (u vezi sa bilo kojim djelom za koje
pojedinac moæe biti proglaπen krivim) da je grupa ili organizacija,
kojoj je pojedinac pripadao kao Ëlan, bila zloËinaËka organizacija.
Poslije prijema optuænice, Sud Êe objaviti, na naËin koji smatra povoljn-
im, da optuæba traæi od Suda da uËini takvo proglaπenje, a svaki Ëlan
organizacije imat Êe pravo zatraæiti od Suda da mu dozvoli da bude
sasluπan o zloËinaËkom karakteru organizacije. Sud je ovlaπten da
usvoji ili odbaci to traæenje. Ako je traæenje usvojeno, Sud Êe odredi-
ti na koji Êe naËin molioci biti zastupani i sasluπani.
»lan 10 - U sluËajevima kada je Sud neku grupu ili organizaciju pro-
glasio zloËinaËkom, nadleæna dræavna vlast svake od Potpisnica imat
Êe pravo da izvede pojedinca zbog Ëlanstva u toj organizaciji pred
graanski, vojni ili okupacioni sud. U svakom takvom sluËaju zlo-
ËinaËki karakter grupe ili organizacije smatra se dokaznim i ne
moæe biti osporavan.
»lan 11 - Svaka osoba koju je Sud osudio moæe biti optuæena pred gra-
anskim, vojnim ili okupacionim sudom, navedenim u Ël. 10. ovog
Statuta, i za kakav drugi zloËin osim Ëlanstva u nekoj zloËinaËkoj
grupi ili organizaciji, i takav sud moæe, poπto nae da je kriv, izreÊi
mu kaznu nezavisno i pored one koju mu je Sud izrekao radi sud-
jelovanja u zloËinaËkoj aktivnosti takve grupe ili organizacije.
»lan 12 - Sud Êe imati pravo da povede postupak, protiv osobe
optuæene za zloËine predviene u Ëlanu 6. ovog Statuta u njego-
voj odsutnosti, ako ta osoba nije pronaena ili ako Sud, iz bilo
kojeg razloga, nae da je nuæno, u interesu pravde, da obavi raspravu
u njegovoj odsutnosti.
»lan 13 - Sud Êe sam donijeti propise o ovom postupku. Ti propisi
ne smiju biti u suprotnosti s odredbama ovog Statuta.
* Nürnberπka presuda, Beograd 1948, str. 13-19 (izdanje Arhiva za pravne i
druπtvene nauke).
Svi navedeni prilozi, od 2. do 13., prepisani su istovjetno s izvornicima,
potvruje dr. sc. Tomislav Badovinac.
ANDREA ROKNI∆, prof. ANDREA ROKNI∆, prof.
Asistent Filozofskoga fakulteta SveuËiliπta u Rijeci Assistant at Faculty of Arts and Humanities
Rijeka, Republika Hrvatska University in Rijeka
Rijeka, Republic of Croatia

VRELA I LITERATURA - BLEIBURG SOURCES AND LITERATURE

- BLEIBURG AND “THE WAY
I “KRIÆNI PUT” OF THE CROSS”

StruËni Ëlanak Professional Article

KljuËne rijeËi: Bleiburg, “Kriæni put”, historiografija, bibliografija, prethod- Key words: Bleiburg, “Kriæni put”,
na ocjena historiography, bibliography, previ-
ous evaluation

Saæetak Summary
Bleiburπka tragedija u trenucima zavrπetka II. svjetskog rata jedna je od najvaænijih, ali i The Bleiburg tragedy in the moments
najkontroverznijih tema u okviru novije hrvatske historiografije, one koja se razvijala od of the end of World War II one is of
1945., u domovini i izvan nje. Stoga je potrebno osvrnuti se na dosadaπnju znanstvenu i the most important, and also most
struËnu produkciju objavljenih vrela i literature o ovoj tematici (knjige, zbornici, Ëasopisi, controversial, themes in the frame-
studije, Ëlanci i prilozi), na njihove sadræaje, naroËito stoga jer su meusobno konfronti- work of recent Croatian historiogra-
rani. Autorica ukazuje na neke istraæivaËke, znanstvene i struËne probleme, na otvorena phy, the one which has developed
pitanja te na razliËite rezultate objavljene u znanstvenoj i struËnoj, kao i memoarskoj lite- from 1945, in homeland and abroad.
raturi u proteklih πest desetljeÊa. Ovom prigodom ne osvrÊe se na vrlo obimnu produkci- Therefore, it is necessary to look back
ju Ëlanaka opÊe publicistiËke vrijednosti. Radnja je prethodna ocjena. at past scientific and professional
production of published sources and
literature about this subject (books,
anthologies, magazines, studies, arti-
cles and annexes), at their contents,
Obzirom na to da postoji veliki te u potpunosti joπ uvijek ne utvren i sis- especially because they are mutually
tematiziran broj objavljenih radova u historiografiji, nemam namjeru dati cjelovi- confronted. The female author points
tu analizu ove tematike niti je cilj ovoga rada da bude konaËni, sustavniji pregled to certain research, scientific and
vrela i objavljene literature, s uobiËajenim popisom ili komentarima pojedinih professional problems, open ques-
bibliografskih jedinica. Namjera je da sadræaj Ëlanka bude poticaj autorici i drugi- tions and different results published
ma za daljnje kritiËko promatranje, istraæivanje i prouËavanje dosad objavljenih in scientific and professional, as well
as memoir literature in the last six
rezultata znanstvene i struËne literature, dakako, u prvome redu i izvora, da
decades. On this occasion she does
potakne znanstvene i struËne istraæivaËe, napose mlau generaciju, na kritiËki i not look back at a very abundant pro-
znanstveno objektivniji pristup u ovome znanstveno-istraæivaËkom radu te da duction of articles of general nonfi-
bude poticaj za revalorizaciju odreenih stajaliπta i dosadaπnjih rezultata, naravno, ctional value. The story is the previ-
ukoliko to zahtijevaju sadræaji neobjavljenih i tiskanih vrela. ous evaluation.
Vaæno je ovdje napomenuti da o Bleiburgu i o Marπevima smrti, poznatima u
literaturi i kao Kriæni put - usko vezanima uz pojam Bleiburga, postoji znatan broj ■
vrela te opseæna i vrijedna znanstvena i struËna, ali i publicistiËka i memoarska lite- ANDREA ROKNI∆, prof.
ratura na hrvatskome, kao i na stranim jezicima (preko 300-tinjak objavljenih naslo- assistent de la Faculté des lettres
va). Ta objavljena vrela i literatura tijekom proteklih πezdeset godina imala su de l’Université de Rijeka,
Rijeka, République de Croatie
razliËiti produkcijski intenzitet, ali i znanstvenu, struËnu i publicistiËku kvalitetu.
Bleiburπki i postbleiburπki dogaaji prouËavani su u okviru jugoslavenske LES SOURCES ET LA
historiografije, publicistike i memoaristike, gotovo od trenutka samih dogaanja LITTÉRATURE - BLEIBURG
od poslijeratnih dana pa do poËetka 90-ih godina 20. stoljeÊa, do naπih dana i u ET “KRIÆNI PUT”
naπe vrijeme. U okviru te jugoslavenske historiografije ovu su tematiku analizirali (CALVAIRE)
hrvatski, slovenski, srpski i drugi autori. NajveÊu pozornost ovoj temi pridala je
napose emigrantska hrvatska historiografija koja je nastajala poslije 1945. godine, Article professionnel
sa slomom NDH, a problemom Bleiburga bavili su se i strani historiografi, poseb- Paroles-clés: Bleiburg, Kriæni put,
no njemaËki, britanski i talijanski. historiographie, bibliographie, juge-
Dugi niz godina teme vezane uz Bleiburg i Kriæni put bile su, ne samo u ment préliminaire
sluæbenoj jugoslavenskoj historiografiji, nego i u javnom æivotu tadaπnje dræave Résuméé
(FNRJ/SFRJ), na neki naËin zanemarivane, kao da su namjerno preπuÊivane i La tragédie de Bleiburg à la fin de la
mimoilaæene, “tabu” teme. Deuxième guerre mondiale est un des

85
thèmes les plus importants, mais
aussi bien les plus controversés de
l'historiographie croate récente se
développant depuis 1945 tant dans le
pays qu’à l’étranger. C’est pourquoi
il est nécessaire de prendre en con-
sidération la production scientifique
des sources publiées ansi que celle de
la littérature concernant la théma-
tique en question (livres, miscel-
lanées, périodiques, essais, articles et
contributions), mais aussi bien leurs
contenus, surtout parcequ’ils sont
mutuellement confrontés. L’auteur
présente plusieurs problèmes de la
recherche scientifique, questions ou-
vertes et résultats divers publiés dans
la littérature scientifique et dans les
mémoires dans les dernierès six
décennies. Cette fois-ci, elle ne prend
pas en considération la très abon-
dante production des essais de valeur
publicistique générale. L’article est
un aperÿu préliminaire.
■ lja pojam Kriænoga puta ili Marπeva smrti, dolazi i do svojevrsne πutnje u jugo-
ANDREA ROKNI∆, Prof.
Asistentin an der Philosophischen
Fakultät der Universität Rijeka
Rijeka, Republik Kroatien
DIE QUELLEN UND DIE
LITERATUR - BLEIBURG
UND DER “KREUZWEG”
Fachbeitrag
Key Words: Bleiburg, “Kreuzweg”,
Historiographie, Bibliographie, vor-
läufige Einschätzung
Zusamenfassung
Die Tragödie von Bleiburg in den
Augenblicken der Beendigung des
Zweiten Weltkriegs ist eines der
wichtigsten, aber auch der umstrit-
tensten Themen innerhalb der kroa-
tischen Historiographie, jener die
sich seit 1945 im Lande und ausser-
halb seiner Grenzen entwickelt hat.
Daher ist es notwendig, das Augen-
merk auf die bisherige wissen-
schaftliche und fachliche Produktion
von veröffentlichten Quellen und der
Literatur zu richten (Bücher, Sam-
melbände, Zeitschriften, Studien,
Artikel und Beiträge), auf ihre In-
halte, insbesondere deshalb, weil sie
untereinander konfrontiert sind. Die
Autorin weist auf einige forschunsg-
bezogene, wissenschaftliche und
fachliche Probleme, auf offene Fra-
gen und auf die unterschiedlichen
Ergebnisse, die in der wissenschaft-
lichen und fachlichen, aber auch in
86
Iako, ta historiografija u razdoblju od 1945. do 1990. godine donosi vrlo
bogat popis literature i objavljene arhivske grae - potrebno je uzeti u obzir da je
dijelom, ponekad ona bila prilagoena vladajuÊim strukturama - o dogaajima
vezanim za zavrπnicu Drugog svjetskog rata na podruËju Jugoslavije, vrlo je mali
broj objavljenih radova vezanih za bleiburπko zbivanje i potonje Marπeve smrti.
NajËeπÊe su to radovi memoarskog karaktera, i to iz pera pobjednika. Tako, prim-
jerice 1963. godine prvi o Bleiburgu i tragediji koja je usljedila piπe i objavljuje
knjigu istaknuti vojni politiËki komesar Milan Basta, i sam sudionik bleiburπkih
zbivanja, i to na strani pobjednika. Njegova knjiga ima naslov: “Rat posle rata.
PaveliÊevi generali se predaju”. Autor donosi vrijedno svjedoËanstvo i podatke o
neposrednim dogaajima buduÊi da je bio partizanski predstavnik na pregovorima
o predaji u Bleiburgu. Naravno, M. Basta govori iz perspektive pobjednika, pa
iznesena svjedoËanstva tek indirektno upuÊuju na stvarne okolnosti stradavanja
velikog broja vojnika i civila.
Takav jednostran pristup ovoj vaænoj tematici pokazat Êe se kao pogreπka u
hrvatskoj, odnosno jugoslavenskoj historiografiji, jer je u godinama koje slijede,
zanemarivanje ozbiljnoga, sustavnog znanstvenog istraæivanja ove tematike,
dovelo do historiografske praznine te moguÊnosti manipuliranja podacima, pa
tako i brojem ærtava. Za sada nije jasno zbog Ëega se, zapravo, u znanstvenom i
struËnom dijelu prelazilo preko Bleiburga i posljedica, kad su, npr., poneπto sliËna
zbivanja ipak obraivana.
S obzirom na opÊe politiËko stajaliπte o zavrπnici rata na sjeveru Slovenije i
jugu Austrije te poslije rata i na drugim prostorima Jugoslavije, na kojima se jav-
slavenskim znanstvenim i struËnim krugovima o Bleiburgu i tragiËnim doga-
ajima koji su slijedili pa se o tome pisalo najviπe u emigrantskim krugovima.
Ta hrvatska emigrantska produkcija objavljenih radova i priloga, u knjiga-
ma, zbornicima i Ëasopisima vrlo je znaËajna i bogata, a traje zapravo od prvih
poslijeratnih godina pa sve do danas. Autori, hrvatski intelektualaci i drugi emi-
granti objavljuju tako - najveÊim dijelom - svoje uspomene i svjedoËanstva. No,
unatoË jednostranom prikazu dogaaja i subjektivnosti, uostalom takva je svaka
memoarska literatura, uopÊe, te Ëinjenici da ti memoarski radovi - kao πto je
uobiËajeno, predstavljaju izvore drugog reda, i ova je produkcija od velike vrijed-
nosti jer daje zanimljive i relevantne brojne podatke.
O ovoj tematici radove pisali su, meutim, i slovenski i srpski povjesniËari i
publicisti, kako oni domaÊi, tako i oni u emigraciji jer je stradao i znatan broj
Slovenaca i Srba. Iako u svojim prilozima naglasak stavljaju na poloæaj Slovenaca,
odnosno Srba u dogaajima vezanim za bleiburπku tragediju, ova skupina autora
spominje i sudbinu Hrvata - vojnika (ustaπa i domobrana) i civila te time takoer
nastoji pridonijeti razjaπnjenju i osvjetljavanju tragiËnih dogaanja na Bleiburgu
u svibnju 1945. godine, ali i nakon njega, na brojnim Marπevima smrti.
Strana historiografija, posebice njemaËka i britanska te neπto manje talijan-
ska, takoer je posvetila paænju tragiËnim dogaajima iz svibnja 1945. godine i
onima koji su slijedili na Kriænome putu, jer su i vojna i druga tijela Velike
Britanije osobito bila angaæirana u situaciji poznatoj pod pojmom Bleiburg.
Upravo je stoga pitanje odgovornosti britanskih oficira jedno od kontroverznijih
u osvjetljavanju ove istraæivaËke teme i problema.
Dostupna arhivska graa viπestruko je obraivana, koriπtena te objavljivana
i preobjavljivana. No, ovdje je potrebno napomenuti da je u rekonstrukciji
dogaaja vezanih za bleiburπku tragediju vrlo vaæno objavljivanje britanskih
dokumenata i njihova podrobna znanstvena analiza, koja bi jasnije ukazala na
odgovornost britanske vojske za bleiburπke i postbleiburπke tragiËne dogaaje.
BuduÊi da se dio najpovjerljivije dokumentacije, najveÊim dijelom vojne i obavje-
πtajne naravi, zadræava pod embargom 75 godina, veliki dio arhivske grae neÊe
biti joπ neko vrijeme dostupan javnosti, a samim time izostaje i sustavnije
znanstveno istraæivanje te prouËavanje materijala.
U 90-im godinama, s raspadom SFRJ i velikosrpskom oruæanom agresijom,
s propaπÊu vladajuÊega sustava na Ëelu sa Savezom komunista Jugoslavije, u
Hrvatskoj - SKH, te radikalnim politiËkim promjenama i povratkom emigranata,
otvoren je prostor za konkretnija, brojna znanstvena istraæivanja. Tako u hrvatskoj
historiografiji dolazi do izrazitog porasta znanstvene i struËne produkcije radova der Erinnerungsliteratur der vergan-
i priloga tematski vezanih za bleiburπku tragediju i Kriæni put. Objavljuju se genen sechs Jahrzehnte publiziert
knjige, radovi, Ëlanci i prilozi, u zbornicima i Ëasopisima, a izlaze i posebna izda- wurden. Bei dieser Gelegenheit kom-
nja, zbornici s radovima meunarodnih i domaÊih znanstvenih skupova o mentiert sie nicht die sehr umfangrei-
Bleiburgu. Osim historiografskih djela znanstveno-struËnog karaktera, javlja se i che Produktion an Artikeln von allge-
veliki broj memoara te feljtona i Ëlanaka objavljenih u dnevnim tiskovinama i meinem publizistischen Wert. Die
Arbeit ist eine vorläufige Einschätz-
Ëasopisima. Meutim, u ovome petnaestogodiπnjem razdoblju doπlo je i do ideo-
ung.
loπkog pretjerivanja, osobito na demografskom podruËju, pri tome mislim na
manipuliranje s brojem stradalnika i ærtava, u rasponu od 50.000 pa Ëak do ■
500.000 njih. ANDREA ROKNI∆, prof.
Tako, neki povjesniËari smatraju da je upravo povratkom grupe hrvatskih assistente alla Facoltá di lettere dell’
intelektualaca iz emigracije doπlo i do nagloga rasta povijesne mitologizacije Université di Rijeka,
Rijeka, Repubblica di Croazia
Bleiburga. Takav, manje znanstveni i struËni, a viπe publicistiËki pristup ovoj temi
hrvatske novije povijesti naiπao je na historiografski prazan i godinama FONTI E LETTERATURA -
znanstveno zanemarivan prostor πto je dovelo do hiperprodukcije radova upitne BLEIBURG E “KRIÆNI PUT”
znanstveno-struËne vrijednosti. (CALVARIO)
Bleiburg i neposredni tragiËni dogaaji preËesto se, Ëak i redovito ideoloπki
interpretiraju i manipuliraju te koriste u aktualne politiËke svrhe; a, naæalost, ovaj
se tragiËni dio novije hrvatske povijesti i dalje promatra i ocjenjuje (znanstveno i Articolo professionale
struËno!) s dva meusobno oπtro suprotstavljena stajaliπta. Ta podvojena slika o
Parole chiavi: Bleiburg, Kriæni put,
Bleiburgu i postbleiburπkim dogaajima izrazito je vidljiva u svakodnevnom storiografia, bibliografia, giudizio
diskursu i publicistici, ali to nikako ne bi smio biti sluËaj u znanstvenoj i struËnoj preliminare
literaturi, pogotovo ne u ozraËju jedne suvremene dræave, poput Republike
Hrvatske, koja teæi punoj demokratizaciji odnosa, pa tako i pogleda prema daljoj Riassunto
povijesti i bliæoj proπlosti. La tragedia di Bleiburg alla fine della
Dok nekolicina danaπnjih hrvatskih povjesniËara i publicista smatra da Seconda guerra mondiale è uno dei
temi più importanti, ma anche più
bleiburπka tragedija Ëak i ne postoji te da se oko Bleiburga stvara mit - npr., po-
controversi della storiografia croata
vjesniËar i publicist Daniel Ivin “Bleiburπka tragedija ne postoji”, Novi list, recente, sviluppandosi dal 1945 nel
Rijeka, 13. svibnja 2006., str. 6, dio iste skupine istiËe Bleiburg kao sveopÊu paese e nell’estero. Perciò è neces-
hrvatsku narodnu tragediju i svojevrsni sinonim i simbol za jugoslavenske poratne sario prendere in considerazione la
zloËine nad Hrvatima i simbol represije komunistiËkog sustava uopÊe (povjesniËar produzione scientifica delle fonti pub-
dr. sc. Josip JurËeviÊ u jednoj od posljednje objavljenih knjiga o Bleiburgu: blicate e della letteratura riguardan-
“Bleiburg: jugoslavenski poratni zloËini nad Hrvatima”, Zagreb, 2005. godine). do questa tematica (libri, miscel-
I ova dva opreËna znanstvena stajaliπta pokazuju na joπ uvijek veliku lanea, periodici, studi, saggi, arti-
optereÊenost vlastitim politiËkim stajaliπtima i ideologijom. coli), ma anche i loro contenuti, spe-
Postoji, naime, brojna literatura - radovi, zbornici i knjige o Bleiburgu i cialmente perchè sono mutuamente
Kriænom putu u historiografiji, publicistici i memoaristici te obilje objavljenih confrontati. L’autrice indica alcuni
vrela i lako dostupnih izvora. Ali, i dalje je vrlo zahtjevan istraæivaËki posao objav- problemi di ricerca scientifica, ques-
tioni aperte e risultati diversi pubbli-
iti u potupnosti cjelovitu produkciju. Dosadaπnja istraæivanja ipak nisu dala ne
cati nella letteratura scientifica e
samo cjeloviti, sustavno znanstveni pristup obradi ove tematike, pa stoga nisu nelle memorie negli ultimi sei decen-
rezultirala niti pribliæno toËnim brojem i popisom poginulih i ærtava, veÊ ima i niz ni. In questa occasione non prende in
drugih nedoumica, npr. o ubijenim slovenskim domobranima, srpskim i crno- considerazione l'abbondantissima
gorskim Ëetnicima, Kozacima koji takoer ulaze u pojam poznat kao Bleiburg. produzione di saggi di valore pub-
Stoga se upravo broj te identitet stradalnika i ærtava Bleiburga i Kriænoga puta blicistica generale. L’articolo è una
nameÊe kao najvaæniji istraæivaËki problem. rassegna preliminare.
BuduÊi da u suvremenoj hrvatskoj historiografiji do sada nije obavljeno sus-
tavno znanstveno istraæivanje bleiburπke tragedije te nema cjelovitog objektivnog
njezina prikaza, bilo bi potrebno bleiburπke dogaaje i njegove historiografske
teme, viπestruko problematiËne, gledati, prouËavati i analizirati u cjelosti, sistem-
atizirati postojeÊu literaturu i objavljenu arhivsku grau, revalorizirati odreena
stajaliπta i dosadaπnje rezultate kako bi se na neka od otvorenih pitanja ipak dao
odgovor, npr. o broju stradalnika i ærtava. Ili odgovor na etiËko pitanje - pred-
stavlja li Bleiburg pojam masovnog zloËina te da li treba kategorizirati zloËine
(zloËin genocida, politiËki motivirana osveta itd.). Svakako, ne umanjuje se
odgovornost njegovih neposrednih poËinitelja niti daje moguÊnost da takav ratni
zloËin zastari, no to je, u prvome redu, stvar pravnih institucija.
Upravo na mlaoj generaciji povjesniËara-istraæivaËa ostaje da s niËim
optereÊeni pristupe πto objektivnije ovom vrlo vaænom znanstveno-istraæivaËkom
radu te daju odgovore na niz otvorenih pitanja, o toj joπ uvijek nedovoljno
znanstveno valoriziranoj, ali vrlo znaËajnoj temi hrvatske historiografije.

87
 SVJEDO»ANSTVA
MARIJA KUDELJNJAK-JASI∆
uËiteljica u miru
Zagreb, Republika Hrvatska
NEÆELJENA SJE∆ANJA
Svjedok Kriænoga puta
Svibanj je, 2006. Vrvi manifestacijama kolektivnih
sjeÊanja na dogaaje iz daleke i bliske nam proπlosti.
Obilaze se mjesta povijesnih dogaanja, polaæu vijenci na
spomen-obiljeæja, stratiπta, groblja, spomenike. Dræe se
vatreni govori s razliËitim predznacima, ovisno o govor-
niku i mjestu. I, sve se ponavlja, iz godine u godinu kao u
zaËaranom krugu, perpetuus - dokle nas god bude.
Veliki povijesni dogaaji, kao πto je zavrπetak Dru-
gog svjetskog rata u svibnju 45-te, zapisani u udæbenici-
ma iz kojih nadolazeÊe generacije uËe da bi shvatili da je
povijest uËiteljica æivota, ratni su dogaaji zabiljeæeni na
filmskoj traci, slikarskom platnu, u umjetniËkim knjiæev-
nim djelima, uz uvijek prisutne antiratne poruke, koje
naæalost, vrijede samo do poËetka nekog novog rata, koji
Êe, kao i svi prethodni, odrediti sudbine pojedinaca, nas
malih, obiËnih ljudi, “nepostojeÊih i nevidljivih” pobjed-
nicima, potrebnih samo u statistikama kao brojke bezi-
menih stradalnika.
I dok “glasnogovornici” kolektivnog sjeÊanja na obi-
ljeæavanju bleiburπkih obljetnica spominju ærtve, uvijek se
ponovno pitam, smatraju li oni ærtvama samo mrtve, ili i
nas koji smo preæivjeli golgotu bijega u koloni strave i
uæasa kojih se sjeÊamo Ëitavog æivota, iako bismo ih rado
zaboravili da moæemo. Jer, u takvim prigodama, sjeÊanja
nezadræivo nadiru, neæeljena i muËna, ne uvaæavajuÊi jed-
nu od mudrih izreka: “SjeÊamo se ako hoÊemo, a zabo-
ravljamo ako moæemo”.
I svakog se svibnja ponovno sjeÊam, jer ne mogu za-
boraviti pjeπaËenje od Koprivnice do Dravograda; strah,
umor, glad, æe, a bilo mi je nepunih deset godina. Narav-
no, u toj koloni izbezumljenih bjegunaca, bilo je mnogo
djece svih uzrasta, i svi oni koji su preæivjeli, uz traumati-
Ëna sjeÊanja, nose i krivicu svojih predaka koji su se u ratu
naπli na pogreπnoj strani, za razliku od potomaka pobjed-
nika, koji Êe proæivjeti æivot u okrilju slave svojih oËeva.
Odrasla sam u malom bilogorskom selu uz tri starija
brata i sestru. Iz svog bosonogog djetinjstva pamtim siro-
maπtvo, glad i svae roditelja koje su posebno zaredale
nakon oËevog povratka iz vojske koja se raspala poËetkom
rata. Moj otac viπe niπta nije radio osim πto je Ëitao novine
i odlazio na nekakve tajne sastanke u Kapelu kraj Bje-
lovara. U naπoj je kuÊi postalo nesnosno zbog njegovih
“propovijedi” kako Êe nam Hitler donijeti blagostanje, i
88
kad bi mu naπa majka proturjeËila, dobila bi batine. Naj-
stariji brat, koji je izuËio pekarski zanat kod Æidova Arka
u Novigradu Podravskom, bio je odveden u NjemaËku kao
radna snaga pa smo ostali i bez ono malo njegove potpore.
U selu je zavladalo meususjedsko nepovjerenje, a mla-
diÊe dorasle za vojsku, vojaËile su ustaπe, stacionirani u
Koprivnici.
Jednog je dana moj tata rekao da odlazi. Nije nam
rekao kamo, a mi se nismo usudili pitati. Gledali smo za
njim, onako povinutim pod teæinom drvenog vojniËkog
kofera, bez suza i plaËa. Naprosto smo zanijemili. Pas je
poËeo zavijati, a stara susjeda, koja je bila glavni izvor
svih vijesti, rekla je proroËanski: “Valent se viπe neÊe
vratiti, jer kad pas zavija, vidi smrt svog gospodara”. Ma-
ma je tek tada zaplakala. Znam, nije plakala zbog njegova
odlaska! U tim se suzama slijevala sva gorËina njenog na-
paÊenog æivota, jad nad zlom sudbinom i strah pred bu-
duÊnoπÊu. I mi, djeca, smo zaridali, mada smo osjeÊali
olakπanje πto u naπoj kuÊi neÊe viπe biti vike, svaa i tuË-
njave. Nismo tada ni slutili, kakvu nam je sudbinu svojim
odlaskom odredio naπ otac.
Pravi rat u svoj svojoj zbilji, zapoËeo je u naπem kra-
ju kad su ustaπe iz Koprivnice poËeli dolaziti u pljaËku.
Naπa je susjeda imala puno peradi pa su je, naravno,
pohodili. UnatoË njenom protivljenju, vojnik je uzeo
nekoliko kokoπi, i odlazeÊi, izgovorio: “Spremni”!, a ona,
ljuta, ali uvijek spremna na πalu, odgovorila na pozdrav:
“Za tui kokoπinjak!”
- ©to si rekla? Ponovi! - graknuo je uperene puπke, a
mi djeca, uvijek prisutni gdje se neπto dogaalo, poËeli
smo vikati: “Niπta nije rekla! Ne zna ona da treba reÊi -
za dom spremni! Mi to uËimo u πkoli.” SreÊa je bila u tome,
πto taj vojnik nije razumio naπ dijalekt, pa je otiπao umiren
naπim pozdravom. Dolazile tako vojske, otimale seljacima
hranu, a uplaπeni ljudi davali uz smijeπak, makar su i sami
gladovali.
Jednog su se proljetnog dana pojavili i partizani o
kojima se priËalo da nose kape s rogovima. Opet se sva
djeËurlija okupila u susjednom dvoriπtu, ali se ona nije vi-
πe πalila. Kad su nas partizanke sa zapreænih vozila
pozdravljale sa “Zdravo drugarice!”, jer je bila okuplje-
na samo æenskadija, i naπa je susjeda glasno otpozdrav-
ljala njihovim pozdravom.
 - Ne izgledaju tak grdo kak se pripoveda. I nemaju
roge, samo su im kape malo zguævane - hrabrila nas je æena
iz Ëijih je oËiju virio strah, jer, mi smo se bojali svake
vojske i svake puπke. Uskoro su nam partizani postali
bliskiji od ustaπa, jer su dolazili na hranu po kuÊama, ili
bismo im mi djeca, odnosili do πume na Bilogori. Odrasle
djevojke i mladiÊe roditelji nisu puπtali blizu, u strahu da
ih ne uzmu u vojsku.
Otada su Ëesti sukobi ustaπa i partizana postali neπto
uobiËajeno, a mi bismo, πÊuÊureni u susjedinom podrumu
ili obiËnoj jami za spremanje krumpira u smoËnici, Ëekali
kraj bitke. Bio je to kraj bezazlenih djeËjih igara i traæenja
gljiva po πumi.
U meuvremenu je mama nekim tajnim kanalima
dobivala pisma i kad bi ih Ëitala, mi smo morali na
dvoriπtu straæariti da netko ne naie. Slutili smo od koga
pisma stiæu, ali kad bismo mamu upitali, ona bi nam odgo-
varala: “©utite i nikome niπta ne govorite!” Tako je u
naπoj kuÊi, πutnja postala “zakon”. Nisam zavrπila niti prvi
razred kad je πkola u Jagnjedovcu prestala raditi. UËite-
ljicu su ustaπe uhapsili, navodno zbog tajne radio-stanice,
a uskoro su je i strijeljali na koprivniËkoj ciglani.
Partizani s Bilogore, po selima su prireivali prired-
be gdje smo po prvi puta Ëuli partizanske pjesme i vidjeli
izvoenje skeËeva. Moj sedamnaestogodiπnji brat Joæa i
njegov prijatelj Mile, obojica seoski sluge, otiπli su na
Bilogoru æeleÊi da postanu partizani, ali ih nisu primili.
Gazdama se viπe nisu mogli vratiti, pa su otiπli u Kopriv-
nicu u ustaπe. Do punoljetnosti su obojica radila u vojnom
“πusteraju”. Najmlaeg brata je jedna obitelj usvojila, pa
smo s mamom ostale moja pet godina starija sestra i ja.
Negdje poËetkom ljeta 43-Êe, jednog je dana k nama
dotrËao moj bratiÊ, sin tatine sestre, udate za pravoslavca, za
kojeg sam mnogo godina kasnije doznala da je kao Ëetr-
naestogodiπnjak bio partizanski kurir. Neπto je mojoj mami
potiho rekao i otrËao, a ona nas je pozvala u kuÊu, zakljuËala
vrata s kojih je pucao pogled prema udolini sa πumarkom,
sva unezvjerena od straha, rekla: “Bjeæimo, po nas dolaze
partizani!” Otvorila je prozor okrenut prema putu za kojeg
je bila πuma, izaπla je, a nas dvije za njom. TrËale smo prema
Jagnjedovcu, a potom nastavile do Koprivnice.
Na “mitnici”, ulazu u grad, neπto je dugo objaπnja-
vala straæarima, a zatim smo se smjestile u kuÊi u kojoj je
stanovala æena nekog legionara. Tog smo dana postale
izbjeglice, ljudi bez doma koji æive od tue milostinje. Od
naπe mnogobrojne obitelji, ostale smo nas tri, a tad smo
ostale i bez kuÊe iz koje je odmah bilo sve pokradeno.
Tih nas je dana posjetio otac. Koliko se sjeÊam, ostao
je dan - dva, a nakon toga smo ga ispratile sa koprivniËkog
kolodvora. Ostalo mi je u sjeÊanju njegovo zaleeno lice
kad nam je domahnuo ulazeÊi po dasci u kamion pokriven
ceradom. Bilo je to naπe posljednje vienje, a kako je bio
u civilu, vjerovala sam da odlazi na rad u NjemaËku, kako
mi je majka odgovorila na moje pitanje, uz ono vjeËno:
“©uti i ne zapitkuj!”
U tom izbjegliπtvu, meni kao djetetu, bilo je Ëak i
lijepo. »itave sam dane provodila u igri s dvije djevojËice
iz susjedstva, Janom i Micikom. Jedino su nam zraËne uz-
bune kvarile raspoloæenje jer su nas odrasli tjerali u
podrum. SreÊom, Koprivnica nije bila bombardirana. Za
vrijeme napada partizana na grad, noÊu smo i spavali u
vlaænom podrumu poploËenom ciglama, pa sam se razbo-
ljela i dugo kaπljala. Nakon izvjesnog vremena, preselili
su nas k jednoj æeni koja je æivjela sama jer su njezina dva
sina bila u vojsci, jedan u ustaπkoj, a drugi, po zanimanju
brijaË, u partizanima. Bila je to tiha æena, uvijek zabrinu-
tog lica, i kad su joj u jedinu sobu u kuÊi, uselili Kozake,
a ona je spavala u smoËnici, nije protestirala. Vjerojatno
je ona veÊ tada znala ono πto sam i ja shvatila odrastajuÊi,
da je u ratu najvaænije preæivjeti.
Doπlo je proljeÊe 45-te. NjemaËki oficir nadleæan za
Kozake uπao je u naπu kuhinju kao i svakog jutra kad bi na
tablama πtednjaka grijao πnite crnog kruha. No, tog jutra,
umjesto da priËa svojom Ëudnom mjeπavinom ruskog,
hrvatskog i njemaËkog jezika, sjeo je i πutio zagledan u
neku nepostojeÊu toËku, da bi odjednom progovorio: “Rat
je gotov! Pet godina smo se uzaludno borili! Ne znam je li
mi od obitelji itko preæivio straπna bombardiranja”. Izgo-
varao je rijeË po rijeË dok su mu suze klizile niz lice.
Mojoj su se mami poËele tresti ruke, a sestra i ja smo
se nijemo gledale, mada je meni bila prva pomisao koja me
radovala, πto viπe neÊe biti uzbuna, pa Êemo se moÊi bez-
briæno igrati. OtrËala sam prijateljicama, ali su obje bile
uplakane, a Micika je u kosi imala zavezanu crnu maπnu.
- Tata joj je poginuo u partizanima, a tko zna je li
moj brat joπ æiv - objasnila mi je Jana. Tek sam se tada sje-
tila da mi je legionarova æena branila druæenje s tim dje-
vojËicama, a sad mi je bilo jasno, i zaπto. Kad sam se vrati-
la kuÊi, zatekla sam brata Joæu koji se doπao s nama opro-
stiti, uz objaπnjenje da idu iz grada u “povlaËenje”. Mada
nisam bila svjesna ozbiljnosti dogaanja, ipak sam se
osjeÊala kao da gubim tlo pod nogama. U kuÊi je vladao
muk jer nam majka niπta nije rekla o tome πto se dogaa.
SljedeÊeg dana su doπla dva vojnika i rekla nam da
se spremimo i pridruæimo se koloni na cesti prema Kriæev-
cima. Rekli su da Êe ovdje biti velike borbe, pa ako parti-
zani dou u grad, sve Êe nas poklati. Mamu nikad nisam
vidjela toliko uplaπenu. DrhteÊi kao u groznici, spremala
je ono malo stvari u zaveæljaj, i guπeÊi se u suzama, rekla:
“Idemo!”
- Ja Êu ostati kod Jane! Bit Êu u podrumu... - poku-
πala sam reÊi, ali me mama prekinula svojom veÊ dobro
znanom naredbom: “©uti i spremaj se!” Kamo idemo,
dokle, zaπto, nije se imalo koga pitati, pogotovo kad smo
se naπle u beskrajnoj koloni izbjeglica.
Uska cesta zakrËena konjskim zapregama natovare-
nim svim moguÊim stvarima, od namjeπtaja do bezbrojnih
zaveæljaja i koπara. Za mnoge su zaprege bila zavezana
goveda koja su gladna i æedna mukajuÊi kaskala okruæena
brojnim pjeπacima natovarenim svim i svaËim πto se poni-
jeti moæe. Svi æure zadanim tempom Ëela kolone kojoj se
nije naziralo poËetak kao niti njen kraj. Izbezumljeno
mnoπtvo æena, djece, staraca, grabi u nepoznato. ©to bræe
i πto dalje od polaziπta, gdje Êe navodno, biti odluËujuÊa
bitka. Tako se barem prenosio glas.
VeÊ nakon nekoliko prijeenih kilometara, naæuljale
su me cipele pa sam ih ostavila iza jednog grma, uvjerena
da Êu ih uzeti kad se vraÊamo. Tko zna, nisu li i neki
odrasli naivno povjerovali u skori povratak, kad su ostavili
svoje domove i poπli na zov gubitnika. Nakon prespavane
89
noÊi u Kriæevcima, rekla sam majci da ja viπe ne mogu
hodati, ali kad sam vidjela njen zdvojni, oËajniËki pogled,
uπutjela sam i bez naredbe.
Negdje na putu do Zagreba, barem po mom sjeÊanju,
uz kolonu civila prolazilo je sve viπe vojske pa se nismo za-
Ëudili kad se zapucalo. To je bio tek poËetak pravog uæasa
koji nas je dalje pratio. Posljednja prospavana noÊ pod kro-
vom, bila je u Zagrebu. ©to smo iπli dalje u koloni je vladao
sve veÊi koπmar. Spavalo se u voÊnjacima, na livadi ili ako
nas je posluæila sreÊa, u nekom sjeniku, a jedina hrana su
bile riblje konzerve i kruh tvrd poput kamena, nakon Ëega
je æe bila razarajuÊa. Godinama sam noÊu sanjala kako
grabim vodu iz potoka u kojima leæe mrtvi konji. OËito, da
su mi se takvi trenuci najdublje usjekli u pamÊenje.
Nakon prolaska kroz Zagreb, koji je djelovao kao
“mrtvi grad”, praznih ulica i spuπtenih roleta, zaredali su
napadi na kolonu umornih, izbezumljenih ljudi kojima je
jedini cilj bio stiÊi preko granice, o Ëemu se prenosio glas
koji je i do nas stigao, samo mi nitko nije htio objasniti, πto
je to, i gdje je ta granica. Svaki novi napad izazivao je ne-
snosni meteæ i koπmar od njiπtanja uplaπenih konja i gove-
da, krikova ranjenih i jauka nad mrtvima koje preskaËem
da se u tom meteæu ne odvojim od majke. Naπ se zaveæljaj
izgubio na neËijim kolima pa nam je ostalo samo ono πto
je bilo na nama.
Nakon prolaska kroz Celje gdje su nas doËekale
izvjeπene zastave sa zvijezdom petokrakom, borbe su bile
neprekidne, a glad i umor viπe nismo ni osjeÊali. U nekom
mjestu ispod planine, borba je trajala cijele noÊi. Gorjele
su kuÊe i stogovi slame pa smo se osjeÊali kao ulovljeni u
stupicu. Te se noÊi izgubila moja sestra. Kad se razdanilo,
vidjelo se mnogo mrtvih, a nedaleko od nas, jedan je
vojnik aktivirao bombu koja ga je raznijela. Mislim da je
moja mama bila u stalnom πoku jer uopÊe nije govorila.
Strah kakvog smo proæivjele te noÊi, oËito je paralizirao
sva naπa osjetila, jer me Ëak nije potresao prizor, kad je
æena nedaleko mene jedan trenutak stajala bez glave.
Nakon te najstraπnije noÊi, osvanuo je miran prolje-
tni dan, a izmoreni ljudi su sjedili ili leæali na nekom veli-
kom polju, pomireni sa sudbinom, kao da su stigli do ko-
naËnog cilja, kolona se viπe nije formirala. Velike hrpe
oruæja pokraj ceste, odvojeni vojnici od civila, i dim koji
se πirio od vojnih vozila πto su posvuda dogorijevala, bila
je slika koju sam upamtila. Kasnije sam saznala da je to
bilo kod Dravograda. Upravo oni od kojih smo bjeæali, do-
nijeli su nam olakπanje. Prestala je pucnjava, a u prostoru
ograenom æicom, u vojnoj se kuhinji spremala hrana i za
nas izgladnjele izbjeglice. Ne sjeÊam se kako dugo smo
ostali na tom prostoru, kad su se formirale kolone koje su
pratili straæari prema krajevima iz kojih smo pristigli.
ProlazeÊi selima, zaustavili bismo se i dobivali
hranu, a moja je mama bila odvoena na ispitivanje i uvi-
jek se ponovno vraÊala. Vjerojatno nisam viπe imala snage
pratiti tempo odraslih, kad se partizan, vjerojatno oficir,
jer je bio na konju, raæalio i uzeo me na konja do narednog
odrediπta, kamo smo stigli kasno u veËer. SljedeÊeg dana,
prolazeÊi nekim preËacima uz polja, straæar je mojoj mami
rekao da zaostanemo iza kolone i neka se same vratimo
kuÊi. Da bismo preæivjele, prosila sam po kuÊama hranu i
tako smo negdje krajem svibnja stigle u naπe selo, u
90
praznu, opustoπenu kuÊu. I sestra Milka je za nekoliko
dana stigla s jednom susjedom.
- Dobro je πto nismo stigli preko granice, jer su oni
tamo loπe proπli - upamtila sam susjedine rijeËi, pa sam
znatiæeljna, zapitkivala sestru o njenom putovanju. No,
majka nas je prekinula rijeËima kojih se otada do svoje
smrti, i pridræavala.
- Ne Êemo priËati o tome πto smo proæivjele. I ne
zapitkuj o tati! Ne znamo gdje je bio, je li æiv i hoÊe li se
vratiti. Niπta ne znamo i najbolje je sve πto prije zaborav-
iti. Uzmi knjigu i uËi jer ti je to jedini izlaz - posebno se
meni obratila jer je πkola veÊ zapoËela radom. Da uopÊe
zapoËnemo kakav-takav æivot, najviπe nam je pomogao
moj krsni kum, pa iako sam u dronjcima dolazila u πkolu,
pomoÊ nismo ni od koga dobivali, pa niti od Crvenog
kriæa, iako je bilo odjeÊe pristigle iz Amerike. Æena koja
je robu raspodjeljivala, ponudila je mami kaputiÊ za mene,
ali je traæila da joj odradi dvije nadnice. I dok sam ja cvi-
ljela za tim kaputom, majka mi je rekla neπto, πto sam
upamtila za Ëitav æivot: “Budimo zahvalni πto smo preæi-
vjeli, a nova vlast, kojoj se moramo pokoravati kao i
svakoj do sada, niπta nam nije duæna dati”.
Brat Joæa, pripadnik ustaπkih postrojbi, vratio se kuÊi
poËetkom sljedeÊe godine. IspriËao je kako se za vrijeme
pjeπaËenja na “kriænom putu” sruπio, jer je obolio od
tifusa. Odvezli su ga u partizansku bolnicu, izlijeËili,
preispitali ga i poslali kuÊi. Tog je ljeta otiπao na omladin-
sku radnu akciju, izgradnju pruge ©amac-Sarajevo, i vra-
tio se kao udarnik. Uskoro se zaposlio na πumskim radovi-
ma pa smo po njemu dobivali pravo na primanje æiveænih
namirnica, i æivot je veÊ polako ulazio u nekakvu normalu.
Oko godinu dana kasnije, vratio se i najstariji brat iz
Rusije kamo je iz NjemaËke dospio pobjegavπi iz
njemaËkog zatvora. Kad su nam poËeli noÊu dolaziti neki
vojnici kojima je moj brat bio vodiË u potrazi za kriæarima
po bilogorskim πumama, naπe su noÊi ponovno postale
nemirne. No, i to se sretno zavrπilo, a vrijeme je polako
brisalo sjeÊanja na rat i strahote proæivljene u koloni koja
je za mnoge bila put bez povratka.
Svi smo se vratili osim mog oca. Je li mami bio poz-
nat njegov tragiËni kraj, to viπe nikad neÊu doznati, jer je
umrla prije nego sam smogla hrabrosti da je o tome pitam
kao odrasla, kad mi viπe ne bi mogla narediti da πutim.
BraÊa su otiπla svojim æivotnim putovima, kao πto
sam i ja u jedanaestoj godini, zahvaljujuÊi mom uËitelju,
nastavila πkolovanje.
U molbi za prijem u internat, uËitelj je napisao da je
moj otac ærtva faπistiËkog terora, pa sam se u svim kasni-
je napisanim biografijama i ja sluæila istim podatkom.
S danaπnjom spoznajom dogaanja iz tih vremena po
mom je sudu moj otac bio doista ærtva, kao i tisuÊe
nastradalih na ovim prostorima u drugom svjetskom ratu,
ærtva faπistiËke propagande koja ga je odvela na pogreπnu
stranu. Jer, spoznajuÊi ideale boraca NOB-e, ni po Ëemu
se ne razlikuju od njegovih. On je govorio o borbi protiv
kapitalista, o jednakosti i slobodi, pa Ëak je bio i ateist,
okrivljavajuÊi Boga za nepravde prema sirotinji, preziruÊi
licemjerje boæjih “predstavnika” na zemlji. On je svoju
zabludu platio najviπom cijenom, ali smo je plaÊali i mi,
koji nismo bili krivi za njegove zablude.
NE–AT SULEJMANPA©I∆
OD SARAJEVA DO BLEIBURGA
I POVRATAK
(odlomak iz ratnog dnevnika)
Autora je koncem 1944. godine s ostalim uËenicima
VII. i VIII. razreda 1. gimnazije u Sarajevu Ministarstvo
oruæanih snaga NDH pozvalo u Zagreb u VojniËko-pred-
izobrazbenu πkolu ËasniËkih pripravnika. Tada su gimnazi-
jalci bili regrutirani i iz drugih gradova, gdje je joπ bila
ustaπka vlast. Mada su mislili da Êe biti u sluæbi domobran-
stva, u Zagrebu su uËenici odjeveni u ustaπke uniforme πto je
u nekih izazvalo negodovanje. Mnogi su i bjeæali iz Zagreba.
U svibnju 1945. njihova se πkola povukla do Bleiburga gdje
su zarobljeni.
Umro je u Münchenu 2004. Knjigu: “Od Sarajeva do
Bleiburga i povratak - ratni dnevnik 28. 12. 1944. - 11. 6.
1945.” posthumno je objavio - njegov brat Zija Sulejman-
paπiÊ.
PO»ETAK ZAROBLJENI©TVA
15. 5. 1945.
Poπli smo naprijed s bijelim zastavama, gdje nas je
par Engleza i ljudstvo partizana razoruæavalo. Bacio sam
rado puπku, iz koje nisam ni hica ispalio. Malo sam se
zabrinuo putem. Bojim se da ne bih stradao u bijesu, koji
je nastao uslijed zloËina nekih vojniËara, koji su tu.
Partizani govore s nama prijazno. Jedan nam je rekao da
Êe nam suditi narodni sud. Ako je tako, onda se baπ ne
bojim (rekao je da Êe nam graani i seljaci naπih mjesta
suditi) jer ne znam mogu li mi naÊi neki grijeh.
(Na listiÊu ubaËenom u dnevnik zapis Êirilicom:
Strnad Joæi - Bela Crkva, Banat)
Usto Neadov zapis:
“Mali, crni, drugar, porijeklom »eh, Ëlan partije?
SKOJ-a. Æivahne tople oËi.
Odmah nas je tjeπio i hrabrio, Ëim je saznao, tko smo.
Prvi nam je on rekao da Êe nam se kod kuÊe suditi, ali da
Êemo na putu joπ dosta prepatiti. Uzeo je i moju adresu.
Rekao je da mu se javim, kad doem kuÊi. Mnogo mu se
zahvaljujem za nadu koju nam je ulio prvog dana zaro-
bljeniπtva.”
Brine me πto sam meu tim juriπnicima, iako nikad
nisam bio ni juriπnik niti dobrovoljac. Da li Êe se to moÊi
razjasniti?
Zbijeni smo u jedan prostor, jednu livadu. Ustaπe se
boje, neki misle da Êe nas noÊas pomlatiti strojnicama.
Trebao sam ostati u Zagrebu, iako bih time izloæio opas-
nosti MusakadiÊa da ga objese Maksovi ljudi, zato πto je
sakrio vojnog bjegunca. Zaustavili smo se nedaleko, u jed-
nom seocu prema Mariboru. Meu mnogima, koji prijete,
naπao sam idealista, sjajnog Ëovjeka, punog pravednosti.
On nas je sve tjeπio, da nitko neÊe neduæan stradati. »ak
je raspravljao s onima koji su nam govorili: “Svi ste vi jed-
naki” i sliËno. Boli me da Êu morati dokazivati da nisam
isto πto i mnogi ljudi ovdje. Dao mi je adresu., kad smo
otiπli, otiπao u πtab. Hodali smo cijelu noÊ. S pauzama po
pet minuta. U jutarnjim satima, teπko se boriti protiv sna i
hoda se nekoliko minuta, potpuno spavajuÊi.
16. 5. 1945.
Ujutro stigli do nekog logora prije Lavamünda. To je
industrijski gradiÊ [...] sav u izgradnji neke velike brane i
drugog. Preπli mostom sivozelenu brzu Dravu, vuku se
magle. Preko, na drugoj obali, veÊ spoËetka kaos povla-
Ëenja. Bugari i partizani, zauzeli sve, ogromni njemaËki
materijal uniπten. Mrtvi konji, zaËudo i namirnice, kao
npr. suπeni krumpir, kojeg æderemo sirovog i sliËno.
S polja, sa svih strana dolaze partizani. Sjedimo sad
uz Dravu pod cestom. Neko postrojavanje i prebrojavanje.
Ipak se stalno bojimo, da ne bi odjednom poËeli po nama
pucati.
Uporno se πiri vijest, da Êe se puπtati prema osudi
sugraana onoga, koji je sada tu. Dakle bi onda, ako ne bih
zaglavio, ili otiπao u logor, imao oËekivati ocjenu iz Sara-
jeva da me eventualno oslobodi.
U uæasnom Ëekanju na red, u neredu, u kome se rasu-
lo i ono malo ljudi naπe bojne, ostale su samo grupice. Do
podne smo se, uæasno nabijeni, kretali lagano i dostigli
najzad, taj prokleti Dravograd, pred kojim smo, πto sada
ne razumijem, veÊ bili i doæivjeli onaj napad.
Kraj Drave smo pojeli par krumpira sad Êemo dalje,
ako nikog ne naemo, Kornel i ja sami. U Dravogradu
puno partizana i Bugara. Partizani su Kornelu oduzeli
kabanicu, pa jadan ne zna, kako Êe noÊas. Tu su i oni i
Bugari gledali svakog naπeg, da mu neπto oduzmu. Ipak se
desio jedan sluËaj, koji mi se i svidio. Jednom naπem odu-
zeo je partizan nalivpero. Ovaj se poæali nekom koman-
diru i dobio je uskoro svoje pero nazad.
Dok smo ruËali, pala je nekome Ëovjeku taπka u
vodu. SkoËio je za njom, nije uopÊe plivao, veÊ se spustio,
te mu je i glava potonula, da za kratko vrijeme joπ jedan,
zadnji put izroni i nestane za uvijek. Bilo mi je teπko, πto
91
nisam skoËio da mu pomognem. Ali bio sam obuËen, a
Drava je ovdje vrlo brza i jaka.
Kornel i ja idemo na sreÊu u Maribor, tamo Êemo se
predati sudbini. Moramo se samo sad, putem, Ëuvati da
nas ne ulove kakvi æestoki i ne udese ni krive ni duæne.
»udim se, sklop tijela u nas joπ uvijek nije otkazao.
Hrana koju jedemo je minijaturni obrok, svaki Ëas se nae
neπto na zemlji i tako æivi. Od nekoga sam danas Ëuo, da
Êe godiπta 1925, 1924, 1923, itd. morati sad joπ odsluæiti
djelomiËno razdoblje, a 1928, 27, 26. godiπta da Êe iÊi
kuÊi. Onda dakle sluæim i ja, pa makar me i glatko pustili,
ako doem u Maribor.
S Boæjom pomoÊi, stopu po stopu (joπ 61 km do
Maribora).
UveËer [...] u ogromnoj koloni. Naiπli smo u mraku
na jednu veliku bugarsku kolonu. Zbog potpuno zaËep-
ljenih putova tu noÊimo. Skuplja se sav hrvatski zaroblje-
niËki logor.
17. 5. 1945.
Jedinice se formiraju na zatvorenoj poljani. Viπe
nema bezglave jurnjave, nego se ide po jedinicama. Na
izlazima s poljane je neki pregled, pa se miËemo tek stopu
po stopu. Do Maribora joπ okruglo 50 km.
18. 5. 1945.
Sad smo na 20 km od Maribora. Kretali smo se skoro
cijeli dan, vrlo sporo, u tempu sprovoda. UveËer poËela
kiπa, prevalili smo veliki noÊni hod dovde, do iza Fale. Na
viπe mjesta smo morali trËati, jer je kolona æurila. Za
nepunih 20 sati smo dakle prevalili 40 km i pored toga, πto
smo spavali par sati.
Kornel i ja smo spavali u mojoj vreÊi, nikada nisam
doæivio viπe patnje nego jutros, nakon ovog hoda i spa-
vanja. Ne samo da boli koæa, [...] rane, i svaki kamenËiÊ,
veÊ kosti i - miπiÊi. Bos idem od iza Celja, cipele izgleda
da uopÊe neÊu moÊi obuÊi 15 dana. Danas Êemo dakle,
valjda, uÊi u taj Maribor, gdje Êe nam se sudbina odluËiti.
Na licima ljudi se najbolje zrcali njihov umor. Jeza me
podie, kad si predstavim da vidim onu grimasu, koju
Ëovjek napravi, kad hoda i spava noÊu, kad to gledam
umoran kao pas i kad se oËni kapci sami sklapaju, kao
olovni, nad izvrnutim oËima.
Za Kornela i mene je bila prava sreÊa, da smo kod
one predaje, naπli ono malo prljavog πeÊera kristala i onu
polovicu konzerve mlijeka u prahu. Kroz 48 sati nam je po
3-4 kaπike te smjese bilo ruËak i veËera i doruËak - sve.
Sjedimo na 4 km pred Mariborom. ToËno smo
svrstani po redu i tako Êe nas primati. Kad bih morao sluæi-
ti novoj vojsci, ipak bih volio bar da se mogu nadati na
nekoliko dana odmora kod kuÊe.
Do Maribora stigli sve na pola trËeÊi, a reËeno nam
je, da je to zato, πto je neki ustaπa izbo noæem nekog par-
tizana i utekao.
Smjeπteni smo u jedan veliki logor u juænom, odnos-
no jugozapadnom dijelu grada.
Boli me πto sam na ulazu, gdje su bile table “Ustaπe”
(strelica pokazuje lijevo) i “Domobrani” (strelica udesno)
morao otiÊi sa drugovima iz bojne na lijevu stranu, iako
92
nikada nisam mislio na to, kad sam od kuÊe krenuo. Ima
nekoliko naπih iz bojne, na domobranskoj strani. Ja neÊu
da varam nikoga, ni da me itko za prijevaru kaænjava. Ne
bi mi bilo teπko raditi na prisilnom radu, kako se za nas
priËa, ali bih baπ svisnuo od muke, da upravo oni revnosni
iz bojne, budu sada nekakvi domobrani, a ja da budem
kaænjen kao ustaπa.
Nadam se da Êe biti neko sasluπanje i da Êe se u
ovome naÊi razumijevanja.
Ja zapravo ne znam da li sam, preko Minorsa, domo-
bran ili preko bojne ustaπa. Sve je bojnik smijeπao. Noge
su mi ranjave, na asfaltu preko mosta, u gradu, Kornel i ja
smo mislili da Êemo od vruÊine poludjeti. Asfalt je for-
malno tekao, vruÊ od sunca, a mi, bosi, skoro smo ispekli
stopala, skaËuÊi po sjeni onoga, koji ide pred nama.
Opet sam i tjelesno i duπevno premoren i sit svega.
Jedva suzdræavam suze, dok ovo piπem. Ali nada æivi u
pravdu i poπtenje...
(Toga sudbonosnog dana se dogodilo i to, da je tuda
naiπao neki partizanski oficir. Prepoznao je, meu zaro-
bljenicima iz njihove πkole, svoga znanca. Obratio mu se,
raspitivao o njemu i njima drugima. Onda je rekao: “Nije
ovo mjesto za vas...” ili neπto u tome smislu i uputio ih je
na desnu stranu, gdje su bili domobrani.)
“Ujutro je onaj prostor, gdje su bili ustaπe, osvanuo
posve prazan. Te su noÊi nekuda odvedeni...” priËao je
poslije Nead, koji tada joπ nije shvaÊao πto se dogaa.
“Ono Ëelo naπe skupine, gdje su bili i revne ustaπe, koje je
skrenulo lijevo, umalo nas je odvelo u smrt.”
19. 5. 1945.
Sjedimo veÊ par sati u vozu, na mariborskoj stanici.
Oko 65 ljudi u vagonu. Dobili smo u logoru joπ jedan
poveÊi kruh, na desetoricu ljudi, dakle πaku otprilike. Ali
je prijalo. Bili smo sreeni u grupe, pa smo, pored toga, πto
su rekli da idemo vozom, krenuli cestom za Zagreb, ali je
bila pogreπka, te su nas otpremili na voz, koji smo jedva
naπli, na nekoj zapuπtenoj teretnoj stanici. Sva sreÊa, da je
umor djelovao tako, da nema one gladi, koja bi morala
doÊi za tolikih dana gdje nismo, takoreÊi, niπta okusili.
U vozu sam pojeo πaku kukuruza, prijesnog, ali mi je
teπko, kad gledam baπ kako neki jedu kuhani grah, krum-
pir ili pπenicu.
U logoru je bilo gadno s vodom. Na lijevoj strani,
gdje su bile ustaπe, stajalo se u duplom sistemu jednoreda,
ali se moglo od æena, dobiti obilno i to dobre vode, na dru-
goj strani. Kraj velike zgrade, bilo je vode na tri mjesta.
Na jednom se mogla izvuÊi ustima, prljava, smrdljiva
voda, na drugome, isto izvuÊi iz cijevi voda, ali dobra, no
na tome mjestu bio je red dug najmanje 100 m.
TreÊe mjesto je bilo preko ruπevina sruπene zgrade,
pruæeni red, ali na hrpi cigala, nisam mogao stajati 3/4 sata
sa svojim ranjenim stopalima.
UveËer se dijelio kruh, poπto je bilo mnogo vojnika,
da se teπko mogao uopÊe napraviti red. Ostali bi bez
veËere, da nije Kornel ilegalno nabavio komadiÊ joπ prije.
»ekali smo vodu, ali bez uspjeha.
Spavali smo dobro, pod drveÊem, kraj ceste. Iza
podne smo krenuli s vozom. Nekako pred veËer smo bili
u Celju, dosta rano, za dva i po sata. Putovali smo dalje,
kroz cijelu noÊ, “na rate”.
20. 5 1945.
Stigli smo do zagrebaËkog Zapadnog kolodvora
jutros, ali smo vraÊeni u VrapËe, i sad sjedimo na cesti,
koja Êe nas, valjda, odvesti u neki privremeni logor, πto se
veÊ vidi.
NoÊas smo spavali u svim moguÊim i nemoguÊim
pozama. Bio sam svuda, pa i na krovu. Oko podne smo se
pomakli do samog logora (PreËko) pred kojim sada sjedi-
mo. Malo prije, na cesti, bilo mi je, na mah, prvi put
potamnilo pred oËima, sigurno od gladi. Kad sam u jed-
nom dvoriπtu pumpao vodu, vidio sam da su mi ruke pre-
slabe, kao iza groznice.
Kornel i ja smo ævakali malo suhoga krumpira cije-
lo vrijeme, a sad smo, za polovicu naπe konzerve, dobili
malo πeÊera na dlanu. MuËno mi je, potiπten sam, opet
skoro do oËaja. Dao sam s mnogima i jednu ceduljicu za
tetku, u kojoj se samo javljam, ali bez naznake mjesta.
Pitanje je, hoÊe li ona to dobiti. A πto je uopÊe s njom,
moram se isto pitati. Pouzdajem se i u rijeËi Joæe Strnada.
Dakle, ovdje se spava veËeras. Nemamo viπe vreÊe
za spavanje. Kornel ju je izgubio. Samo moju kabanicu.
Noge Êemo uvuÊi ili u Kornelovu surku, ili u ruksak. Boli
me lijeva noga. Osim mnogih, manjih rana, imam jednu
veliku, zagnojenu na stopalu. Na desnom listu imam dvije
veÊe rane od neËistoÊe. Grizle su me baπ po njima uπi. Vrlo
gadan osjeÊaj. S vremenom sam danas naπao mnogo uπiju
i stalno ih vrebam. VeÊinom su u hlaËama.
Iz grada stiæu razne priËe i verzije. Jedna, da je
navodno svijet manifestirao da nam se popusti. Zatim, da
15. 000 Nijemaca radi na pruzi Beograd - Zagreb i da treba
brzo biti gotova. Remo Karakaπ, naπ sadaπnji “kom. bata-
ljona”, je govorio s nama i malo utjeπio neke. Rekao je
moje rijeËi: “RaËunaj s najgorim, a nadaj se boljem!” S
prvim, misli na prisilni rad. NeÊu viπe da mnogo razbijam
glavu bez svrhe: Ëekat Êu strpljivo. Malo me brine, πto ne
mogu bar urediti svoje rane.
Ocu moga kolege CuriloviÊa sam dao najmilije - sat
i prsten od majke, kao i broj telefona tetke s porukom gdje
sam, koja je u Ëetiri pokuπaja danas otiπla za Zagreb.
Sutra? Dobit Êemo bar da jedemo i to mi je za skoru budu-
Ênost dovoljno. Nada... nada se æari poput krvavog sun-
Ëanog zalaska danas, za barakama, stupovima i linijama
Ëeta zarobljenika.
21. 5. 1945.
NoÊas, tj. nekako rano jutros, morali smo skinuti
odjeÊu... bilo mi je hladno s Kornelom pod jednom kaba-
nicom, a u samom donjem rublju. Dobio sam jutros druge
stare hlaËe. Mnogo gnjida. Izvikuju se imena onih, kojima
je neko doπao i neπto donio. Do moje tetke joπ izgleda nije
doπlo. Bio sam i tamo. Vezu dræe partizani.
Poslao sam daljnje tri obavijesti tetki i MusakadiÊu.
Sad mi je vaæno da otac dozna gdje sam, ako bih nespo-
razumom, zapao u kakvo kazneno djelo.
»itao sam i prve novine novog doba. Mnogo se piπe
o zadnjim ustaπkim ubojstvima (Sisak - a prije joπ po
logorima - Jasenovac).
Iako veÊinom nemamo s tim veze, a dobar dio nas
odavno to joπ i osuuje i mrzi, ipak se brinem da nas ne
zahvati val, donekle opravdane mrænje.
Sad tek vidim, kolika je bila prijevara sa sarajevskim
“Popunidbenim zapovjedniπtvom”. Grickamo suhi krum-
pir, ujutro smo napravili zadnju Ëorbu od graπkovog
praha. Nadamo se opet ruËku.
Verzije...samo verzije...
“ZastavniËka πkola nastavlja rad”... “Ide se u Bje-
lovar, za nas povoljno”... “–aci idu za dva-tri dana (rekao
navodno komesar) ... itd. Govori se i to da je napravljena
neka molba u gradu, da se rijeπi naπe pitanje. Volio bih
samo da tetka moæe reÊi mojima, da sam bio tu, ako i idem
odavde. Moæda Êe se kajati πto mi je savjetovala, one
kobne nedjelje, da ne riskiram, da me LuburiÊevci ubiju i
da se sakrijem, veÊ da slijedim zakon.
22. 5. 1945.
Ne znam koji je danas dan, pa da me zbog toga
objese. Ujutro sam opet bio uæasno potiπten. Mnogima
dolaze paketi, baπ naπim komπijama, ja sam iπao i Ëekao -
uzalud.
Poslao opet 5-6 obavjeπtenja u grad. Kad smo se pre-
selili u novu baraku, zvali su me na ogradu. TrËao sam sa
svojom bolesnom nogom, ali nisam naπao nikoga... Viπe
njih mi je reklo, da me je neko traæio. Izgleda da je neko
od MusakadiÊa, pa nije imao vremena Ëekati.
Za ruËak smo imali slatku puru, za veËeru i obiËnu.
U novoj baraki nagurani, praπina, ali je zato toplo i πto je
glavno, krov nad glavom. Ovo sad je baraka za konje.
Izgleda da nam se odluËuje izmeu rada i vojske.
23. 5. 1945.
Jutros nam je proËitan program rada i razne odredbe.
Ima nekog vjeæbanja, gimnastike i zanimanja.
Zvali su me na æicu, bila je tamo tetka. Na moj upit
je rekla da je zasad i kod nje sve u redu. Donijela mi je
kruha, gerπla, i joπ poneπto. Poπto nije ni kvalitetom ni
kvantitetom, bilo ni blizu omjera s drugim paketima, to
sam se morao sjetiti da tetka sada nije viπe ni u onoj, iona-
ko slaboj situaciji, veÊ u joπ goroj. MusakadiÊa, koji bi
mogao mnogo pomoÊi, nije joπ naπla.
Molio sam za razne sitnice. Traæio me opet neko,
osim tetke, ali se nismo naπli. Smjeπteni smo u novu
baraku, imamo dosta mjesta, priliËno Ëista sobica. Za
ruËak smo imali kafu i puru. Nova verzija. Tko je u vojs-
ci od iza 1. 1. 1945. ide kuÊi. Tko zna?
Nakon nekoliko dugih dana, Ëak od prije Maribora, na
24 sata hoda, bio sam zadnji put obavio nuædu. Od onda, tek
veËeras, uz mnogo muke. Ostali su, veÊinom od prehlade,
dobili proljev, kod nekih je vrlo gadan. Traæio sam uπi, za
divno Ëudo i, bez uspjeha, osim naenih par gnjida.
Dok piπem, zadnje zrake svjetla ulaze u baraku.
Ostao sam s KatniÊem koji spava i hrËe, kao za okladu.
Vani æamor, izvikivanje imena, otisak vojniËkog æivota,
koji je joπ ostao. Idila - logora. Ravne crte, vodoravno i
okomito, jednoliËno, oblici i boje. Barake i stupovi,
dimnjaci i æice.
»ovjek se navikava. Ali i nada.
93
24. 5. 1945.
Danas me opet, veÊ ujutro, zovnuπe na æicu. Civili su
daleko, drugovi donose pakete. VeÊ me Ëekao paket s
potrebama (rublje, ruËnik, sapun, jod, zavoj itd.)
Odmah sam dobio, opet preko jednog Ëestitog mla-
eg partizana, joπ jedan paket s neπto hrane od Musa-
kadiÊa i tetke. »ekamo ruËak, narod se izleæava, vani vje-
tar, praπina, kiπa i opet plavo nebo.
Remo, komandant “aËkog bataljona” uzeo mi je
jedan oglas Popunidbenog zapovjedniπtva iz Sarajeva, s
kojim Êe valjda govoriti za sve nas. Neki uz Remu su
htjeli, da mi iz Sarajeva, ne istiËemo naπ davnaπnji otpor
prema ustaπtvu, da ne bi njih potisnuli. Ali su se prevarili.
Kad su znali naπe poprijeko gledati za to i javljati se
dobrovoljno, neka se zato i brinu. Mi Êemo barem reÊi πto
je istina. Da smo prevareni. Prvi put nakon Celja, oprao
sam se sapunom po Ëitavom tijelu. Malo sam uredio i
svoje rane po nogama. Takoer sam presvukao rublje.
Divan osjeÊaj.
U tegli od gerπla, iz prvog paketa, u papiru, poslali
smo tetki 50.000 kn Kornelovog novca i adresu starog
CuriloviÊa koji ima sat i prsten.
25. 5. 1945.
Skuhao sam i oprao rublje. Bijelo je ipak ostalo pr-
ljavo, vidio sam da ne znam kuhati, ma koliko se muËio.
RuËak dobivamo u 10 sati (danas æitka pura i kafa), a ve-
Ëeru u pet ili pola πest (veËeras grah). Kornel i ja smo stal-
no grickali iz naπeg paketa i nije nam viπe mnogo ostalo.
Potukli smo silu uπiju iz promijenjenih hlaËa i Kor-
nelove surke. Sutra opet kuhamo odjeÊu u staroj kanti.
Paketi poËeli prolaziti preko Komande, na æici se viπe ne
smije. Kod nas se spominje neka amnestija, ali mnogo baπ
ne vjerujem verzijama.
»uo sam od “©kobalja” M. MilanoviÊa, koga sam tu
sreo (on je bio u akciji razoruæavanja Nijemaca,
luburiÊevaca i bobanovaca) da su braÊa ©inkovec i joπ
neki, s pomoÊu nekog partizanskog oficira, puπteni da se
za deset dana jave u Sarajevu. Tako i da radi pruga, ali s
prekidima. Idem odπepati u baraku (borit Êu se sa svojom
infekcijom, koja nadire u najmanje ranice na nogama).
NavlaËe se crne oblaËine. Raspoloæen sam priliËno
dobro, ustaljeno, barem zasad. Kad sam u mrak doπao u
baraku, rekli su mi da je Remo rekao sluæbeno “zapovjed-
nicima soba” da se neka kapetanica stara za nas, da treba
da dobijemo za dva dana formulare s nekih 20 pitanja na
koja Êemo odgovoriti i onda, navodno, iÊi kuÊi.
26. 5. 1945.
Pojeli smo zadnji komadiÊ kruha. Ostalo nam je
samo malo marmelade. Cijeli dan naizmjence sunce i kiπa.
Gladni smo kao vukovi. Za ruËak smo pojeli pola kon-
zerve graha koji je bio sasvim dobar. »ekali smo gotovo
dva sata da dobijemo repete. Uzalud. Uæasna mrænja jav-
lja se prema kuharima koji nas hladnokrvno ostavljaju da
Ëekamo, a da ne znamo, hoÊemo li iπta dobiti.
Kolektiv II, koji smo pozvali u sobu, dobio opet
paket (BraliÊ) ali su mu ostavili od cijele makovnjaËe,
94
samo komadiÊ, a od kruha malo veÊi komad. Ne znam tko
to tamo u Komandi radi. Ima i naπih. tko je, da je, da Bog
da se hranio cijelog æivota od ovog ukradenog zaroblje-
niËkog kruha!
Ljut sam (gladan) i na ovaj kolektiv, jer nemilosrd-
no jede predamnom. Moæda su u pravu, ja moliti ne mogu,
naroËito ne »ingela ili Dæebu. BraliÊ bi moæda i dao malo
kruha, da ga molim, πto baπ ne mogu uËiniti. U ranama
koje su mi ostale, od obiËnih ogrebotina, naπao sam
duboko u mesu, gnoja. OËistio sam, ali mi fali sredstvo da
bi mi gnoj izvuklo. Bit Êe gore, bojim se.
»ekao sam u blatu pred Komandom, da doe red na
ake. U uæasnom neredu mi je dosadilo stajati na petama.
Ljudi, koji dijele, uglavnom stalno ævaËu. I to sve naπi,
izgleda. Dva partizanska rukovodioca, oficira, su sasvim
solidni. Osim ljudi koji su donosili. Tu je navodno, nesta-
jalo svega.
Bilo mi se skoro teπko se savladati kad sam vidio
kako jedan Ëasnik pronese svoje dobro: kolaË (ogroman) i
komadinu marmelade. A ja kao vuk... Kornel Ëeka u onom
neredu, mala je nada meu tolikima. Pojavio se pjegavac
u logoru, u nekoj drugoj baraci, Mora se paziti. Kojekakve
mjere opreza. Sad nam fali samo karantena i onda smo
gotovi. Sjediti tu joπ mjesec dana viπe.
Ipak smo dobili paket.
27. 5 . 1945.
Sedam dana smo veÊ tu. Kao da smo bili mjesec.
PriËa se u sobici, u kojoj se uglavnom, cijeli dan izleæava-
mo, veÊinom o jelu, o obiËajima kuhanja i ruËanja i poseb-
nih gurmanskih poslastica. Ponekad je to prava muka.
Napokon smo dobili pakete, sve na aËku komandu.
Remo se inaËe sad baπ ne muËi mnogo. Danas nisam dobio
paketa, ali to i razumijem. Skuhali smo hlaËe. UËinili smo
tako mnogo za borbu protiv uπiju, ali naπe drage kolege
baπ nisu mnogo aktivne.
U jednom momentu je popodne doπlo nekako do
toga, da su se naπi i civili opet naπli na æici. Neki komandir
se razljutio i pucao u noge naπima (moæda nije htio). Bilo
je par ranjenih. Kornel se prepao kao vraga.
Opet smo sve po malo jeli, a nestalo je glavne zali-
he, imam joπ paketiÊ za onog invalida, a ne smijem tamo,
zbog pjegavca. Ako sutra ne mognem predati, pojeπÊu taj
komadiÊ kruha.
Svi ranjenici, koji mogu hodati i otiÊi, dobili su pro-
pusnice: “da se javi u svom mjestu” ili sliËno. Jednom iz
Novog Sarajeva sam dao i nekoliko rijeËi za kuÊu. Samo
da znaju da sam bio u PreËkom. Dobili smo malo pure i
kave i za ruËak i veËeru. Ali pura napokon tvrda.
28. 5. 1945.
Na danaπnji dan, prije pet mjeseci smo mi Sarajlije,
krenuli za Zagreb. Malo tuæan jubilej.
U novoj smo baraki. Ponovo preseljeni i to opet u
neku konjuπnicu.“
Neat SulejmanpaπiÊ,
“Od Sarajeva do Bleiburga i povratak”,
ME–LIS, Zagreb, 2006., str. 101-111.
 DRAGAN TRUHLI: PODIGLI NAM SPOMENIK, A MI ÆIVI
“Na ovom mjestu je tijekom svibnja i lipnja 1945.
godine izvrπen zloËin nad uËenicima Domobranske doËa-
sniËke πkole, posebnih odjeljenja karlovaËke gimnazije,
kao i nad pripadnicima hrvatskih oruæanih snaga. Broj
ærtava nije poznat, cijeni se od 400 do 600 osoba, a imeni-
ci razrednih odjeljenja ove doËasniËke πkole se nalaze u
Dræavnom arhivu Karlovac.”
To piπe na spomen obiljeæju, koje su usred πume na
podruËju Babine gore kod Karlovca za vrijeme proπlogo-
diπnjih Dana hrvatskog πumarstva sveËano podigli pred-
stavnici Uprave πuma Karlovac. Obiljeæje je tom prilikom
posvetio dekan MreæniËkog dekanata, preËasni Milan
Pavlek, a prigodni govor u Ëast “muËki pobijenim uËenici-
ma domobranske πkole” odræao Mladen ©omek iz lokal-
nog ogranka Hrvatskog druπtva politiËkih zatvorenika.
Dogaaj sam po sebi nije bio nimalo neuobiËajen, jer
od devedesetih godina naovamo, kada se o partizanskim
poslijeratnim zloËinima poËelo govoriti neπto glasnije,
niklo je u Hrvatskoj na desetke takvih obiljeæja. Ali, ovo
na Babinoj gori moglo bi u jednom detalju biti jedin-
stveno. Naime, 77-godiπnji Dragan Truhli iz Zagreba, je-
dan od æivih bivπih uËenika DoËasniËke karlovaËke sred-
nje πkole, tvrdi da ærtve u Ëiju je Ëast obiljeæje podignuto,
uopÊe ne postoje.
“KategoriËki tvrdim da je to neistina. Svi smo mi 4.
svibnja 1945. godine vlakom prebaËeni u Zagreb, u Zas-
tavniËku πkolu, koja je bila u Ilici 242, a poslije u Crveni
kriæ na Jordanovcu. Moæda su te priËe krenule iz neznanja
jer smo odjednom nestali iz Karlovca pa je netko pomislio
da smo pobijeni. No veÊina je mojih kolega poslije raz-
mjeπtena po drugim πkolama u zemlji i s mnogima sam se
znao Ëuti joπ godinama nakon rata...”, priËa Dragan
Truhli, koji je za podizanje spomenika saznao ËitajuÊi
interni list “Hrvatskih πuma”.
Dragan Truhli imao je 1945. godine petnaest godina.
Slijedom okolnosti, pratio je svoga starijeg brata Slavka
na povlaËenju vojske i civila do Bleiburga, o Ëemu je na-
pisao literarno svjedoËanstvo (joπ neobjavljeno). Zavrπio
je u zarobljeniËkom logoru u Mariboru. Govori danas
takoer: “Mislim da ljudi pretjeruju s priËom o broju ærta-
va na Bleiburgu” Zbog takvih stavova Dragan Truhli ima
ponekad neprilika.
I Dragan i Slavko Truhli preæivjeli su povlaËenje i
povratak vojske i naroda 1945. godine. Nakon napornog
putovanja na relaciji Maribor-Osijek-Slavonska Poæega,
puπteni su kuÊi.
Pretisak iz Ëlanka Damira KundiÊa:
“Truhli, Podigli nam spomenik, a mi æivi”,
NOVI LIST, Rijeka, 13. rujna 2006.
95
 IZ RASPRAVE NA OKRUGLOM STOLU
Dr. sc. SLAVKO KOMAR
Neki su meu vama dobili Teze radne grupe anti-
faπistiËkih boraca na temu Bleiburga i Kriænog puta. Od
onih koji su teze pripremali Ëetvorica su nedavno pre-
minula: Jure BiliÊ, Josip Vrhovec, Milan Kupreπanin i dr.
Ivan PeriÊ. Posebno istiËem da je meu spomenutima
najviπe grae prikupio pokojni Jure BiliÊ.
1. Tragedija koja se dogodila na podruËju Bleiburga
po zavrπetku Drugoga svjetskog rata nesumnjivo spada u
prioritetno pitanje koje traæi znanstveno utvrivanje istine
kako bi se otvorio put prevladavanju podjela koje opte-
reÊuju hrvatsko druπtvo od kraja rata do danaπnjih dana.
Neke Ëinjenice o toj tragediji su dostupne u pisanim djeli-
ma, a neke treba dokazati. Sada je najvaænije utvrditi
objektivnu istinu o njenim uzrocima, dimenzijama i odgo-
vornostima strana u sukobu. Dakle, kvantificirati ærtve po
broju, spolu, nacionalnosti, pripadnosti vojnim formacija-
ma, njihovom naoruæanju, komandnom sastavu u toku
sukoba, starosnoj dobi poginulih, broju civilnih ærtava po
nacionalnoj pripadnosti, spolu, godini starosti, mjestu
stanovanja i druge relevantne pokazatelje.
2. Vaæno je odrediti kontekst u kojem se tragedija
dogodila. RijeË je o zavrπnim vojnim operacijama savez-
nika AntifaπistiËke koalicije protiv nacistiËkih snaga i nji-
hovih saveznika nakon kapitulacije hitlerovske Njema-
Ëke. To je vaæna odrednica koja ovu tragediju stavlja izvan
konteksta ratnog sukoba u kojemu je sudjelovala hrvatska
ustaπko-domobranska vojska na strani hitlerovske koalici-
je. Stavljanjem bleiburπke tragedije u taj kontekst, otkla-
nja se nametnuta teza da se ovdje radi o zloËinima parti-
zana nad hrvatskim narodom.
3. Zaπto sada?
4. Akter u ovoj tragediji i njezini protagonisti su
poznati. Pojednostavljeno, radi se o dvije strane. S jedne
strane su snage AntifaπistiËke koalicije, u ovom sluËaju
JNA i (posredno) vojska Velike Britanije a s druge su
strane razliËite njemaËke vojne formacije i njihovi
saveznici koji su pripadali razliËitim faπistiËkim, kvis-
linπkim formacijama- ustaπama, domobranima, sloven-
skim bjelogardejcima, razliËitim domobranima, ËetniËkim
formacijama, ostacima njemaËkih formacija, Kozaka,
»erkeza, Tatara i drugih. Kod ovoga treba voditi raËuna i,
ako je moguÊe, razjasniti ulogu onih partizanskih jedinica
koje su doπle iz Srbije, a koje su mahom bile sastavljene
od bivπih Ëetnika Draæe MihailoviÊa, koji su pristupili par-
tizanima nakon sporazuma Tito - ©ubaπiÊ, s njihovim
optereÊenjima prema Hrvatima kao ustaπama, te ulogu
bugarske armije u sklopu JA.
5. Hrvatski narod je dugo zadræan u zabludi o ovoj
tragediji. PobjedniËka strana je vodila politiku zataπkavanja
zloËina koji su poËinjeni tijekom rata u skladu s politikom
narodnog pomirenja, a poraæena strana je od Bleiburga
stvarala mit o stradanju hrvatskoga naroda od komunizma.
6. Protagonisti antifaπizma prihvaÊaju potrebu utvr-
ivanja istine o tragediji kod Bleiburga. To pruæa moguÊ-
96
nost da se i nauËno utvrdi odgovornost aktera. Sljedbenici
poraæenih kvislinπkih snaga ovu tragediju prikazuju kao
najveÊi zloËin u povijesti hrvatskoga naroda. Utvrivanje
istine je u interesu hrvatskoga naroda.
7. U prilazu ovoj temi mora se odrediti meunarod-
ni i nacionalni kontekst u kojemu se tragedija dogodila.
Oba konteksta su dobro poznata. Pojednostavljeno, to je
sukob demokratskih dræava predvoenima SAD, VB,
SSSR i faπistiËkih sila na Ëelu s NjemaËkom, Italijom i
Japanom. Rezultat je poznat.
8. Kako je doπlo do tragedije? Je li bila unaprijed
planirana? Od koga? Kakvu je ulogu u tragediji imala VB?
Ovo su vaæna pitanja na koja treba dati odgovore kako bi
se doπlo do ocjene o odgovornosti svake strane meu
uËesnicima ove tragedije za ono πto se dogodilo. Kod toga
su Ëinjenice, dokumenti, osnova od koje se polazi. Ono πto
se navodno zna ne moæe se uzimati kao dokaz.
9. »injenice: PaveliÊ je naredio svojoj vojsci da se
povlaËi prema zapadnim saveznicima kako bi se njima
predali. Pozvao je da se s vojskom povlaËe i politiËke
pristalice s prostora NDH.
- U povlaËenju ispred jedinica JNA je bilo, osim nje-
maËkih formacija, nekoliko tisuÊa ustaπa, domobrana,
Ëetnika iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine,
Hrvatske i drugih kvislinπkih formacija. S njima su se
povlaËile desetine tiuÊa pristaπa kvislinπkih vlasti, meu
kojima su najbrojniji bili oni iz Hrvatske.Te kvislinπke
formacije, pomijeπane sa civilnim izbjeglicama, na kraju
rata su se grupirale oko Bleiburga. Pregovori Ëasnika
PaveliÊeve vojske s komandom britanskih snaga u Austriji
zavrπili su britanskim odbijanjem zahtjeva o predaji i
dobivanju zaπtite britanskih snaga. To je bilo sukladno
sporazumu Saveznika da se kvislinπke snage koje su
vodile ratne operacije protiv savezniËkih snaga na pros-
toru Jugoslavije moraju predati snagama JNA.
- Zapovjedniπtvo hrvatskih kvislinπkih snaga je
nakon neuspjelih pregovora s komandom britanskih snaga
u Austriji odluËilo da se neÊe razoruæati i predati snagama
JNA, te da Êe nastaviti oruæanu borbu protiv JNA kao ge-
rila na teritoriju Hrvatske. Pri tome nisu vodili raËuna o
sudbini desetina tisuÊa civilnih osoba koje su poveli sa
sobom od Zagreba do Bleiburga.
- To je dovelo do oruæanog sukoba sa snagama JNA
i do velikog broja vojnih i civilnih ærtava sa obje strane, za
πto odgovornost snose iskljuËivo vojni zapovjednici
hrvatskih kvislinπkih formacija.
- Zbog odbijanja bezuvjetne predaje snagama JNA i
odluke o nastavljanju oruæane borbe protiv JNA, od 9. do
15. svibnja doπlo je do tragedije.
- Je li tragedija bila planirana? Ovo je vrlo vaæno
podruËje istraæivanja radi utvrivanja istine i krivaca za
tragediju. (Po svemu Ëini se da nije bila planirana). Ona je
rezultat niza okolnosti koje su se zbile tijekom rata, a
naroËito u razdoblju posljednjih dana rata, odnosno od
kraja rata do 15. svibnja. Evo samo nekoliko ideja:
- Zbog PaveliÊeve odluke da se vojska i civilne pri-
staπe njegovog reæima povlaËe pred nadiruÊim snagama
JNA radi predaje zapadnim saveznicima, a da prethodno
nije dobivena suglasnost savezniËke komande o prihva-
Êanju hrvatskih formacija;
- Zbog odluke komande hrvatskih formacija kod
Bleiburga da ne prihvati bezuvjetnu kapitulaciju i da se na
taj naËin liπi zaπtite koju im je pruæala Æenevska konven-
cija o ratnim zarobljenicima;
- Zbog odsustva brige komande hrvatskih kvislin-
πkih snaga za sudbinu hrvatskih izbjeglica u sluËaju
oruæanog sukoba sa snagama JNA;
- Zbog nezakonitog koriπtenja civilnih izbjeglica kao
πtita u borbi protiv snaga JNA, πto je dovelo do brojnih
civilnih ærtava;
- Zbog osvetoljubivosti pojedinaca i pojedinih jedi-
nica pobjedniËke vojske nad pobunjenicima koji su tije-
kom rata Ëinili ratne zloËine nad neduænim ærtvama, naro-
Ëito srpskom stanovniπtvu u Hrvatskoj i u Bosni i Her-
cegovini.
Kod razmatranja navedenih pitanja najvaænije je
definirati probleme koji Êe se razmatrati. Prvo bi trebalo
razdvojiti dogaanja u vojnim operacijama na putu, do i
oko Bleiburga do 9. svibnja 1945. , tj. do formalnog zavr-
πetka Drugoga svjetskog rata, zatim od 9. do 15. svibnja i
nakon 15. svibnja.
- Zarobljeni vojnici (ustaπe, domobrani i dr.) do 9.
svibnja su bili ratni zarobljenici. Oni koji su zarobljeni od
9. do 15. svibnja se ne mogu tretirati kao ratni zarobljeni-
ci, jer su uhvaÊeni kao naoruæani pobunjenici protiv
meunarodno priznate dræave, Demokratske Federativne
Jugoslavije. Dakle, legalno gledano, oni su odmetnici ili
teroristi. Prema njima se ne mogu primijeniti pravila rat-
nog prava, jer je rat zavrπen 9. svibnja.
Poginuli pripadnici vojnih formacija bilo koje strane
koji su pali do 9. svibnja ne moraju se smatrati ærtvama rat-
nih sukoba i one se ne mogu ubrojiti u ærtve bleiburπke
tragedije. Ærtve koje su pale u sukobima od 9. do 15. svib-
nja 1945. spadaju u ærtve oruæanog sukoba izmeu pobu-
njenika i legalnih snaga savezniËke koalicije. Ærtve
nastale nakon 15. svibnja spadaju u posebnu kategoriju
koju treba detaljnije istraæiti i ËinjeniËno dokazati.
Kakva je bila uloga Velike Britanije? To pitanje je
jasno. Britanska komanda u Austriji je, u konzultacijama
s politiËkim predstavnikom VB u savezniËkoj komandi u
Rimu, odluËila da se sudbina kvislinπkih formacija pre-
pusti komandi Jugoslavenske armije, jer je na to bila ob-
vezana prema sporazumu tri velike sile.
10. Tko su bile ærtve egzekucije? To bi trebalo
nauËno dokazati. Pretpostavljamo da su to bili uËesnici u
pobuni. To se takoer mora razjasniti. Sve poginule treba
identificirati, odrediti kojim su formacijama pripadali
(ustaπama, domobranima, Ëetnicima, bjelogardejcima,
oruæanim formacijama FolksdojËera i dr.), njihova imena
i prezimena, njihov broj, naËin egzekucije, je li se radilo
pojedinaËnim pogubljenjima ili grupnim, jesu li pokopani
svi zajedno ili po formacijama kojima su pripadali, je li
rijeË samo o vojnim osobama ili i o civilima.
Civilne ærtve su poseban problem. Njih treba istraæiti.
Ako su nad civilima izvrπene smrtne kazne bez suenja,
onda je jasno da je to zloËin. Je li ratni zloËin to ako su pogu-
bljenja civila izvrπena nakon rata? To ne spada u kategoriju
ratnog zloËina. Sve to treba istraæiti, dokazati i razjasniti.
FABIJAN TRGO, vojni historiËar
Nakon iscrpnih i kvalitetnih referata, teπko je ne
ponoviti neke stvari. Apsolutno sam za bezrezervnu osudu
svih zloËina i likvidacija bez procesuiranja, jer se to ne
moæe opravdati nikakvim argumentima i objaπnjenjima.
©to se tiËe naπega skupa na kojem razmatramo probleme
Bleiburga, mislim da kasnimo, ali joπ nije prekasno da
damo svoje priloge njihovom kritiËnom razmatranju. U
socijalistiËkom sustavu tome se baπ nije posvetila paænja
kakvu zahtijeva problem. Ona deklaracija RaËana, kajanje
i isprika, nije bila dovoljna za apsolviranje tog problema,
a kasnije znamo kako su se stvari razvijale i da nova vlast
to nije napravila. ZnaËi, izostala je objektivna znanstvena
analiza i zato su bile moguÊe ovakve manipulacije i razne
zloporabe, kao πto je istakla Andrea RokniÊ. VeÊinu tek-
stova i rasprava karakterizira politizacija, i to sa æeljom da
se sotonizira NOB i njegovo rukovodstvo, posebno Tito,
pri Ëemu se pojedini autori ne ustruËavaju pribjegavanju
krivotvorenja Ëinjenica i dokumenata, ili zaobilaæenja
nekih reletvantnih dokumenata.
InaËe je veÊina rasprava, koje smo imali prilike
proËitati o Bleiburgu, jednodimenzionalna. Primjerice, u
pitanju odgovornosti za Bleiburg viπe se ustraje na likvi-
dacijama i onima koji su to poËinili, ali ne moæemo zaobiÊi
i sve πto je dovelo do Bleiburga. Najprije valja sagledati
kako se i u kojim okolnostima formirala grupacija
Bleiburg i kakav je njen sastav, a to su ustaπke postrojbe,
domobrani itd. Drugu grupaciju su Ëinili civili koji su pod
prisilom evakuirani, pri Ëemu bih podsjetio na pisanje o
tome prof. LasiÊa, kao i drugih ljudi, koji su argumentirali
da su mnogi ljudi zbog ustaπke propagande napustili svoje
domove, znaËi u strahu od moguÊih partizanskih osveta.
Koje su bile tadaπnje okolnosti u zemlji? Bio je kraj
Drugoga svjetskog rata: Hrvatska je osloboena, Crvena
armija je 12.travnja bila u BeËu, Hitler se ubio 30. travnja,
Saveznici su oslobodili Italiju (i s njima smo se sreli u
Trstu i u Primorskoj ), i dolazi poËetak svibnja. U takvim
okolnostima PaveliÊ nije imao izlaza i πalje memorandum
Saveznicima, a vidjeli smo kako je to zavrπilo. Bio je
ignoriran. Ovdje valja posebno podvuÊi odgovornost
PaveliÊa za sve odluke koje je donosio, o Ëemu nam Vinko
NikoliÊ, urednik Hrvatske revije reljefno svjedoËi( prema
dr. Jeri Jarebu), uz kritike i naglaπavanje odgovornosti
ministra Andrije ArtukoviÊa i drugih, koji su, “zajedno s
PaveliÊem, odveli hrvatski narod u Bleiburg. Svi oni
spadaju na optuæeniËku klupu pred hrvatskim, ne parti-
zanskim sudom, zbog notornoga zloËina i veleizdaje.”
Dr. sc. DU©AN DRAGOSAVAC
U Hrvatskom leksikonu (urednik Antun VujiÊ)
objavljena je odrednica koju je napisao ustaπki pukovnik
Vinko NikoliÊ koji je i u emigraciji slijedio PaveliÊa i pje-
vao mu pjesme. Tuman ga je imenovao za zastupnika u
Hrvatskom saboru. VujiÊ je izjavio da je obavio posljed-
nju redakciju NikoliÊeva teksta koji glasi:
“Bleiburg, austrijsko mjesto na granici sa Slove-
nijom, dalo je ime bleiburπkoj tragediji, pokolju tisuÊa
Hrvata, pripadnika ustaπkih i domobranskih postrojbi te
civila, koji su pri povlaËenju pred partizanskim jedinica-
97
ma, koje su se predale anglo-ameriËkim snagama, a
savezniËko ih je zapovjedniπtvo 15.svibnja 1945.godine
izruËilo jedinicama JNA, koje su nad njima izvrπile
pokolj”. (“Blajburπka tragedija” Vinko NikoliÊ, Hrvatski
leksikon str. 110, izdanje 1996. Leksikografski zavod
“Miroslav Krleæa”.)
PriËa o pokolju je falsifikat, na osnovi kojega se
pokuπava amnestirati PaveliÊa i ustaπki pokret, a okleve-
tati Tita i njegovu armiju. Da je urednik Leksikona profe-
sionalno obavio posao, dao bi da tu odrednicu piπe his-
toriËar, a, ako je koristio NikoliÊa kao ustaπkog svjedoka,
trebao je koristiti i svjedoke partizane koji su sudjelovali
u zavrπnim operacijama, meu kojima je bio i Ivan Dol-
niËar, komesar 14. slovenske divizije, kojemu se predao
Alexander Loehr sa svojim πtabom. DolniËar pak svjedoËi
da na Bleiburgu nije bilo pokolja. Tamo je bio i Milan
Basta, komesar 51. divizije NOVJ, koji je vodio i zavrπio
pregovore o predaji PaveliÊeve vojske i dijela Ëetnika
Draæe MihailoviÊa i drugih.
Posljednje oruæane bitke, u proljeÊe 1945. godine,
voene su na sjeverozapadu Jugoslavije izmeu faπi-
stiËko-nacistiËke armije, pod komandom njemaËkog
generala Alexandera Loehra i jedinica Jugoslavenske
armije. Kad su Nijemci kapitulirali, ustaπe, Ëetnici i dr. i
dalje su nastavili borbu, sve do 15. svibnja.
PaveliÊ je napuπtajuÊi Zagreb imenovao Maksa Lu-
buriÊa, poznatog zloËinca, osnivaËa i jedno vrijeme
komandanta JasenovaËkog logora, za komandanta domo-
vinske vojske koja je iπla prema Austriji. PaveliÊ je joπ
ranije poslao velike koliËine zlata, kojim je podmitio one
koji su mu pomogli da pobjegne.
MaËek je u svojim memoarima napisao: “Za razliku
od ustaπa i Ëetnika, partizani nigdje nisu vrπili pokolje”.
(Vladko MaËek, Memoari, Zagreb, 1992. str. 175).
Partizani su se od poËetka do zavrπetka Drugoga
svjetskog rata dræali meunarodnog ratnog prava, korek-
tno postupali prema ratnim zarobljenicima, razmjenjujuÊi
ih kad god su mogli za zarobljene partizane ili antifa-
πistiËke aktiviste u gradovima koje su okupator ili kvis-
linzi uhapsili ili zarobili. Ako npr. nisu mogli razmijeniti
domobrane, puπtali su ih na slobodu.
Naprotiv, nacistiËki okupatori i njihovi kvislinzi ubi-
jali su ranjene partizane, bolniËko osoblje i druge. Koman-
da ©estog talijanskog korpusa obavjeπtava 15. lipnja 1943.
godine Generalπtab oruæanih snaga Italije da su Nijemci
zaklali 1200 partizana i ranjenika, meu njima 355 bolni-
Ëarki i 19 lijeËnika. (Zbornik dokumenata NOB i NOVJ)
»etnici i ustaπe su ubijali i pojedinaËno partizanske
ranjenike i bolesnike, primjerice Ivana Gorana KovaËiÊa,
dr. Simu MiloπeviÊa, dr. D. PopoviÊa i druge.
Tito je vodio raËuna o tome da se vojska ne mijeπa u
poslove civilne vlasti i da se strogo pridræava meunarod-
nog ratnog prava u odnosu prema zarobljenicima, ra-
njenicima, civilima itd.
U zavrπnim operacijama za osloboenje Hrvatske i
Slovenije, a posebno Istre i Slovenskog primorja, jugo-
slavenska armija je imala nekoliko desetaka tisuÊa mrtvih i
izbaËenih iz stroja. Na terenu male Slovenije slegle su se
Ëetiri jugoslavenske armije, slovenska vojska, koja nije bila
u sastavu tih armija, zatim Prvi odnosno »etvrti hrvatski
korpus. Tu su bile Loehrove i kvislinπke trupe, zatim
bugarske, ruske i engleske trupe. U toj situaciji slijedi
98
zavrπetak rata kapitulacijom NjemaËke, ali i kaos pro-
duæenjem rata od strane ratnih zloËinaca. Ustaπe su zbog
civilnih odijela ubijali civile, zatim i neke domobrane zbog
njihovih uniformi. Bilo je pojedinaca i s naπe strane koji su
uzimali pravdu u svoje ruke. Kad je Tito o tome obavijeπten
πalje naredbu Glavnom πtabu vojske Slovenije, ali i drugim
jedinicama, u kojoj se kaæe: “Poduzmite najenergiËnije
mjere da se pod svaku cijenu sprijeËi ubijanje ratnih
zarobljenika i svih uhapπenih od naπih jedinica, organi-
zacija ili pojedinaca. Ako meu ratnim zarobljenicima i
æenama, koje su uhapπene, ima osoba koje treba smatrati
odgovornima za poËinjenje ratnih zloËina, njih se mora
predati vojnim sudovima, koji moraju izdati pismenu potvr-
du da su te osobe pod njihovim nadzorom. Smrt faπizmu -
sloboda narodu!, 14.svibnja 1945. u Beogradu. Tito”. Tito
- (J. B. Tito, Sabrana djela 28, str. 43.)
Laæi o Bleiburgu i Titovim partizanima se stalno
ponavljaju u stilu poznate Goebbelsove izreke da laæ
ponovljena viπe puta postaje istinom. Ovdje se radi o po-
navljanju laæi stotine puta, a u cilju da postane istinom. Uz
ostalo, ponavlja se da je Milka Planinc, kao komesar
brigade, sa Simom DubaiÊem, kao komandantom, u
Sloveniji pobila 192 tisuÊe Hrvata. Milka je napisala kako
nije bila nikakav komesar brigade, nego pri πtabu jedne
brigade komandir priπtapskog osoblja, te da se nikada u
æivotu nije susrela sa Simom DubaiÊem. A Simo DubaiÊ
nije bio komandat brigade.
Velike su manipulacije s ratnim ærtvama, a posebno
u zavrπnim operacijama (Bleiburg). HistoriËarima treba
otvoriti arhive i omoguÊiti im utvrivanje istine.
Izgleda da su najbliæe istini o ærtvama u Drugome
svjetskom ratu ÆerjaviÊ i KoËoviÊ. Oni su prilikom objav-
ljivanja svojih radova izjavili kako ne jamËe stopostotnu
toËnost, jer je teπko utvrditi gubitke u takvim prilikama
kakav je bio Drugi svjetski rat. Postavlja se pitanje zaπto
su hrvatske vlasti,od Tumana do RaËana, prihvatile
nekritiËki kako Kriæni put poËinje u Bleiburgu, kad je
svaki rat kriæni put. Protiv rata su se borili razni humanisti,
socijalisti i komunisti. Tito se cijeli æivot borio za mir.
Partizansko rukovodstvo nikada nije tvrdilo da u na-
rodnooslobodilaËkom antifaπistiËkom ratu meu redovi-
ma partizanskih odreda narodnooslobodilaËke vojske i
JNA nije bilo kriviËnih djela, pa i ratnih zloËina. Ali,
kriviËna djela, a pogotovo zloËini, procesuirani su i kaæ-
njavani. U tome su bili i preoπtri.
RADE BULAT
Cijenjeni sudionici naπeg susreta, veliko mi je zado-
voljstvo πto postajemo bogatiji saznanjima o dogaajima
koje smo proæivjeli u tim danima osloboenja. Zaπto to
kaæem? Mi smo joπ 1995. godine, a to znaju neki drugovi iz
Saveza boraca, pokuπali organizirati meunarodni simpozij
o tim pitanjima, za πto smo imali pristanak svih sudionika u
zavrπnim operacijama. Naæalost, do toga nije doπlo.
»estitam svim sudionicima danaπnjeg skupa πto su
nas obogatili s nekim saznanjima i Ëinjenicama, ali ipak
imam jednu primjedbu. Moralo se pozvati i predstavnike
iz bivπe Jugoslavije i vojske, kao i istaknute historiËare s
tog podruËja. Traæio sam dokumente od von Loehra, a
imao sam njegove zabiljeπke koje je napravio poslije
suenja, meutim, posudio sam ih drugovima u Sloveniji
i nisu mi ih vratili, te sam ostao bez njih. Meutim, doÊi
Êu do toga. Zaπto to kaæem?
Nitko s podruËja naπeg Desetog korpusa nije sud-
jelovao u tim zavrπnim operacijama. Nisam bio tamo,
nego u Sovjetskom Savezu. Kad sam radio na knjizi o
Desetom korpusu zagrebaËkom, nitko nije stavio bilo
kakvu primjedbu o tome. Prema tome, ne moæemo bez
Generalπtaba, bez te dokumentacije i onih koji su u tome
sudjelovali, a bila je to preteæno TreÊa armija. Poznati su
mi odreeni detalji, buduÊi da smo razgovarali s pred-
stavnikom iz Velike Britanije, generalom koji je zaustavio
ove kod Bleiburga.
Predlaæem da se svi ovi materijali umnoæe i poπalju
na sve adrese, te sazove simpozij ili okrugli stol na kojem
bi bili svi relevantni ljudi, ukljuËujuÊi strance, te ako bi se
u tome uspjelo, bila bi to toËka na zavrπne operacije.
»EDO BOR»I∆
Imam jednu primjedbu. Mislim da je koncentriranje
cijele problematike oko Bleiburga odreena greπka.
Naime, ovdje je nekoliko puta potaknuto pitanje tragedije
ovoga ili onoga, i to je bila tragedija, ali, po mojem
miπljenju, veÊa je tragedija bila to πto je grupa pokvarenih
politiËara uspjela odvuÊi Hrvatsku u nacionalfaπistiËki
lager, i veÊa je tragedija πto je desetke tisuÊa poπtenih
Hrvata ubijeno u Jasenovcu i drugim logorima. A meu
ovima koji su ubijeni u zavrπnim operacijama bilo je neπto
nevinoga naroda, meutim, najviπe je ubijeno zloËinaca
koji su bjeæali od zloËina koje su poËinili. Svojim sam
oËima gledao, nekoliko dana prije no πto su naπe jedinice
u svibnju 1945. godine uπle u Sisak, leπeve oko 300
muπkaraca i æena na obali Save, koje su pobili lopovi i
razbojnici bjeæeÊi pred nama u Austriju, u Bleiburg. A
nitko nije osudio takve postupke. Zato Bleiburgu treba
dati pravo mjesto, a ne da bude centralno pitanje u novijoj
povijesti hrvatskoga naroda.
Drugo, mislim kako se sve vrijeme preskaËe jedno
razdoblje, a to je ono od 1941. do 1945. godine, posebno
πto se dogodilo u Hrvatskoj 1941. godine, odnosno tko je
doπao na vlast, kakav reæim, i πto je taj reæim uËinio u
Hrvatskoj. To se nekako stavlja “pod tepih”, a korijeni
Bleiburga su upravo u tome.
Prema tome, taj faπistiËki i genocidni reæim treba
protumaËiti narodu, jer posebno mlada generacija u
Hrvatskoj ne zna πto se tada dogaalo. Pogledajte samo πto
piπe o tom razdoblju u naπim πkolskim udæbenicima! No,
preko toga se prelazi.
Dr. sc. –URO ZATEZALO
Ovdje je bilo govora o odnosu politike i povijesti. U
proteklih 60 i neπto godina historiju je prevladala politika,
a politika nije imala volje ni sluha napraviti poimeniËni
popis ljudskih gubitaka u Drugome svjetskom ratu, iako se
to traæilo od historiËara. Da se napravio poimeniËni popis
ljudskih gubitaka, bez obzira tko je bio na kojoj strani i tko
ga je ubio, mi danas nakon 65 godina, ne bismo imali
situaciju da sve zasnivamo na procjenama. A procjene su
najveÊi matematiËki falsifikat i sluæio je punih 50 godina
biznisu nakaradnih historiËara, publicistima, novinarima
itd. da svatko iznosi svoju procjenu. Zaπto? Zato πto dræa-
va odnosno politika, nije napravila poimeniËni popis ljud-
skih gubitaka i onda ih svrstala po vojnoj, nacionalnoj i
socijalnoj pripadnosti, po tome koga je tko i kako ubio. Da
smo to imali, danas se ne bismo time bavili.
©to se tiËe danaπnjeg skupa i razmatranja problema
o kojem govorimo, o jednoj je stvari malo reËeno, tj. tre-
balo bi navesti i broj oruæanih snaga u tih sedam dana
poslije kapitulacije NjemaËke, odnosno koliko je bilo
oruæanih snaga JNA, uzevπi TreÊu i »etvrtu armiju,
slovenske i druge jedinice, dakle, koliko je naπih partizana
sudjelovalo u tim borbama i ginulo sedam dana poslije
kapitulacije NjemaËke. Ova grupa historiËara, a ima ih joπ,
moæe to napraviti, jer dokumenata ima dosta u kojima bi
se naπle te brojke. Dalje, koliko je u tih sedam dana bilo
boraca Nijemaca, Ëetnika, ustaπa, domobrana, “rupniko-
vaca” i drugih koji su se suprotstavili partizanskim jedini-
cama? Kad bismo imali brojËani odnos snaga u tih sedam
dana poslije kapitulacije faπistiËke NjemaËke, mogli
bismo utvrdili koliko je poginulih s jedne i druge strane, a
mi i sada baratamo samo procjenama koliko je partizana i
neprijateljskih vojnika poginulo u tih sedam dana nakon
πto je faπizam poraæen. Ne znamo toËno koliko je bilo
poginulih kod Celja i Dravograda, na prijelazu rijeke i
onih drvenih mostova, niπta ne znamo o broju poginulih s
jedne i druge strane, o Ëemu dokumenti postoje, ali o
njima ne govorimo.
Ista je stvar s civilnim stanovniπtvom. Profesorica
VrbetiÊ, u to vrijeme djevojËica od Ëetrnaest godina, go-
vorila je o bjeæanju civilnog stanovniπtva prema Sloveniji.
Bila je u jednoj takvoj koloni, koja se vratila veÊ od Jaske,
kao πto su se vratile mnoge prije nego πto su doπle u Slo-
veniju. Isto tako, kad je rijeË o crnogorsko-hercegovaËkim
Ëetnicima, njihova je peta brigada bila pod okriljem
ustaπkih jedinica u Zagrebu, a onda su ih Nijemci poslali
da se na Vinici bore za Karlovac. Otuda su se, uz pomoÊ
ustaπa, prebacili iz Karlovca, te krenuli prema Sloveniji, a
prije njih su to uËinili Nijemci i domobrani. ToËni podaci
o tome postoje, jer postoje i dokumenti te crnogorske
brigade. Tko je njih ugrozio na Vinici? TreÊa crnogorska
partizanska divizija, koja se pojavila od Veljuna i Ogulina.
Te podatke bismo trebali imati.
©to se tiËe postupanja prema zarobljenicima, postoji
depeπa Generalπtaba od 15.svibnja 1945.godine, u 18 sati,
gdje se kaæe da se zarobljenici predaju Glavnom πtabu
Slovenije i prema njima se mora postupati prema meu-
narodnom pravu itd.
Kad bismo ukljuËili tih nekoliko stvari, imali bismo
jasniju sliku o tome πto se tada dogaalo.
99
 JURAJ HRÆENJAK
ZAVR©NA RIJE»
PREDSJEDNIKA SAVJETA ANTIFA©ISTA REPUBLIKE HRVATSKE
Zahvaljujem se u ime Savjeta antifaπista Republike
Hrvatske uglednim znanstvenicima na priopÊenjima na
ovom Okruglom stolu. Takoer zahvaljujem uËesnicima u
raspravi i na priloæenim svjedoËenjima o dogaanjima na
“Kriænom putu”. Zahvaljujem i svim prisutnima na ovom
Znanstvenom skupu.
Sa sigurnoπÊu moæemo reÊi da su priopÊenja
znanstvenika i struËnjaka prezentirana na ovom Okruglom
stolu, rasprave i svjedoËenja, ukljuËujuÊi i πire koriπtenu
znanstvenu i struËnu literaturu te publicistiku, doprinos
dubljem i objektivnijem - znanstvenom sagledavanju
uzroka i posljedica poraza i zarobljavanja vojske NDH,
kao dijela nacifaπistiËke Osovine u svibnju 1945. godine
kod Bleiburga i dogaanja na “Kriænom putu” - “Marπu
smrti” vojnika i civila poslije zarobljavanja na povratku u
domovinu.
Dozvolite mi da se na kraju ovog Znanstvenog skupa
osvrnem na nekoliko Ëinjenica:
Kod Bleiburga, na tlu Austrije, razoruæana je i
zarobljena, uz mnoge prevarene i tamo dovedene na silu,
veÊina ekstremne, najratobornije nacifaπistiËke vojske
NDH - ustaπa, æandara, dijelom i domobrana, te Ëetnika i
drugih koji su za okupatora ratovali u Hrvatskoj i izvan
nje. Propast NDH, poraz i razoruæanje toga dijela vojske
njihovi sljedbenici nastoje i danas prikazati kao tragediju
Hrvatske, a za tu tragediju okrivljuju antifaπistiËke snage
Hrvatske i komuniste.
Do 1990. godine, jedna nevelika, ali vrlo agresivna
grupa ideologa faπistiËke NDH, takve je tvrdnje u propa-
gandistiËke svrhe publicirala u inozemstvu, a od 1990.
godine, do danaπnjih dana, uz podrπku istomiπljenika i u
Republici Hrvatskoj, naæalost, i uz podrπku pojedinaca u
dræavnoj vlasti. ©to je joπ gore, takve su neargumentirane
tvrdnje nametnuli hrvatskom obrazovnom sustavu. Istina
je drugaËija.
1. Tragedija za graane Hrvatske i za hrvatski narod,
meutim, ne poËinje 1945., kako to sugerira proustaπka
promiËba poslije rata i danas. Tragedija je poËela 1941.
godine, kad je Hrvatska okupirana od nacifaπistiËkih dræa-
va: Italije, NjemaËke i Maarske, kad su upravo okupatori
uspostavili ustaπku NDH i kad je ustaπka vlast, da bi se
odræala, predala okupatorima hrvatske teritorije sa
800.000 stanovnika koji na njima æive (Dalmaciju, Kvar-
nersko primorje i Gorski kotar, a Istra, Rijeka, Zadar i
Meimurje uopÊe nisu ni dolazili u pitanje) Ta je vlast u
sluæbi okupatora i zbog pljaËke, dakako, u skladu s naci-
100
faπistiËkim genocidnim propisima koje je donijela u raz-
doblju od l941. do l945. godine, poubijala desetine tisuÊa
graana Hrvatske: Æidova, Roma, Srba, Hrvata i drugih.
Dakle, okupacija i kvislinπka ustaπka vlast su u crno zav-
ili znatan dio hrvatskog naroda, vodili ga u faπistiËki ponor
i doveli ga na “Kriæni put”. To je bio samo neminovni sli-
jed ukupnog zla zapoËetog 1941. godine.
2. U povijesti je poznato da okupator na okupiranom
podruËju nastoji organizirati vlast s njemu naklonjenim
domaÊim politiËarima (Quisling-Norveπka, Hacha-»SR,
Rupnik-Slovenija, PaveliÊ-Hrvatska, NediÊ-Srbija itd.)
koji mu pomaæu da se odræi okupatorska vlast sa πto manje
otpora domaÊeg stanovniπtva. NjemaËki je okupator nas-
tojao da tu ulogu odigra Hrvatska seljaËka stranka (HSS)
na Ëelu s dr.Vladkom MaËekom. MaËek je meutim, to
odbio i zato su ga zatoËili u Jasenovac. Tu ulogu je traæio
za sebe i dobio ju je dr. Ante PaveliÊ, πtiÊenik talijanskih
faπista, na prijedlog Mussolinija, odnosno talijanskih
faπista. NDH su dakle uspostavili okupatori: Nijemci,
Talijani i Maari, nakon πto su Jugoslaviju i u njoj
Banovinu Hrvatsku okupirali. Poznato je da je dr. Ante
PaveliÊ Ëekao u Karlovcu sa svojih 250 ustaπa, dok nije
stigao pristanak “nadleænih” u Berlinu i Rimu za njegovo
postavljanje na Ëelo okupirane Hrvatske.
Jezgro ustaπke vlasti su Ëinili izbjeglice iz logora
Janka Puste u Maarskoj i oni iz logora oko PaveliÊa u
Italiji. Njihovi simboli bili su: Kriæ-noæ-bomba, dakle
smrt, a ne æivot.
Prema tome, kada i kako je nastala NDH, nije bila ni
samostalna ni neovisna ni hrvatska dræava. Kako je nasta-
la po okupatoru tako je i nestala zajedno s okupatorom.
Dok je trajala (1941. do 1945.) izvela je najteæe zloËine
nad hrvatskim i drugim graanima: rasno i etniËko
ËiπÊenje podruËja NDH te mobilizirala za okupatora dese-
tine tisuÊa hrvatskih mladiÊa da se bore protiv antifaπista
Hrvata i da ginu na istoËnom i zapadnom frontu protiv
svjetske antifaπistiËke koalicije.
Istina je dakle, da je porazom nacifaπistiËkih okupa-
tora, te ustaπkih i ËetniËkih kvislinga kod Bleiburga, 1945.
godine, Hrvatska osloboena i okupacije i nacifaπizma.
3. Posebna su tema civili. Odakle su krenuli? U
kolonama gotovo nema Hrvata civila, izbjeglica iz Dalma-
cije, Kvarnerskog primorja, dalmatinskih i kvarnerskih
otoka, iz Istre, Gorskog kotara, iz doline rijeke Gacke i
okolice OtoËca, nema izbjeglica iz Meimurja, Hrvatskog
zagorja, Podravine i Posavine. Velik je broj izbjeglica
civila, meutim iz Zagreba, no znatan dio njih nije iz redo-
va graana hrvatske metropole. Kako su dospjeli u
Zagreb? Dio ustaπa koji su Ëinili zloËine u srpskim selima
Like, Korduna, Banije, Kninske krajine, podvelebitskog
primorja i u drugim krajevima Hrvatske kao i obitelji
nekih od njih, poπto su ti krajevi osloboeni, povlaËili su
se iz svojih sela u gradove GospiÊ, Slunj, Petrinju, Sisak i
u Karlovac, a bilo ih je i iz Bosne i Hercegovine, istoËne
Slavonije itd. Kako su se i ti gradovi takoer oslobaali iz
njih su nastavili bjeæati uz vojsku i Ëinovnici NDH i civili,
preteæno Ëlanovi obitelji ustaπa. Meu njima bilo je
dakako i nevinih, zavedenih i prestraπenih civila pa i onih
koji su bili natjerani u bijeg da ih bude πto viπe, kako bi se
prave ustaπe izgubile meu njima.
Zarobljenici i civili s Bleiburπkog polja i oni
zarobljeni kod Dravograda, upuÊeni su prema Mariboru u
logore i tu poËinje drugi dio njihovog “Kriænog puta”,
povratak u domovinu iz koje su pobjegli.
Nasilni povrat izbjeglica 1945. godine, naæalost,
samo je jedan od kriænih putova kroz koji su prolazili
hrvatski graani. Neusporedivo straπniji “Kriæni put”
1941. godine su proπle desetine tisuÊa Æidova, Srba i
nepoÊudnih Hrvata do logora primjerice: Danice, kod
Koprivnice, –akova, GospiÊa, Jadovna, Paga, Stare Gra-
diπke, Lepoglave, Jasenovca te do konclogora u Nje-
maËkoj, Italiji itd. Iz tih kriænih putova nije bilo povratka
kuÊama, jer je planirano njihovo ubijanje. U Hrvatskoj
takoer je bila tragiËna IV. neprijateljska vojna ofenziva u
kojoj su u velikom broju stradali civili, hrvatski graani
srpske nacionalnosti, starci, æene i djeca Korduna, Banije
i Like. Za dio vojnih jedinica NOV i PO Hrvatske, napose
za 4000 stradalih ranjenika, bila je itekako tragiËna i V.
neprijateljska ofenziva.
4. Na tvrdnje suprotne strane da su hrvatski “komu-
nisti” krivi za sva stradanja Hrvata, da su Hrvati bjeæali iz
Hrvatske iz straha od “komunista” itd., Ëinjenice to ospo-
ravaju. Relativno mali broj civila krenuo je u izbjegliπtvo,
dok se veÊina graana nije bojala “komunista”. Uostalom,
u Hrvatskoj je bio mali broj Ëlanova KPH, veÊina
antifaπista Hrvatske nisu bili Ëlanovi partije.
Hrvatski narod i drugi graani Hrvatske i do 1941.
godine su bili zapadno demokratski orijentirani. Viπe od
80% Hrvata i drugih graana Hrvatske glasovalo je 1938.
god. za HSS, a veliki broj njih je i politiËki pripadao toj
stranci. Njezino vodstvo s dr. Vladkom MaËekom nije pri-
hvatilo nacifaπistiËku okupaciju, pa ni vlast koju mu je
nudio okupator.
To je dijelom i bio razlog da se 1941. godine HSS
rastrojio. Jedan dio, s veÊim dijelom SeljaËke i Graanske
zaπtite stavio se u sluæbu ustaπa i okupatora (desni HSS),
drugi dio usprotivio se okupaciji i ustaπkoj zloËinaËkoj
ideologiji i praksi (lijevi HSS), treÊi dio priklonio se
IzbjegliËkoj vladi u Londonu, a Ëetvrti dio, srediπnjica i
sam voa stranke dr. Vladko MaËek ostali su pasivni -
Ëekali su. Tako rascijepljena stranka HSS nije bila
sposobna da se suprotstavi okupatoru i kvislinzima. Na
politiËkoj sceni Hrvatske jedina opÊa politiËka stranka bila
je KomunistiËka partija Hrvatske u okviru KomunistiËke
partije Jugoslavije, ilegalna (izvan zakona u Kraljevini
Jugoslaviji), Ëiji su Ëlanovi progonjeni, zatvarani (bile su
ih pune jugoslavenske tamnice) i ubijani zato πto su se pro-
tivili centralistiËkoj monarhiji, diktaturi, nacionalnoj ner-
avnopravnosti naroda, socijalnoj eksploataciji radnika,
teπkom ekonomskom poloæaju seljaka, kulturnoj i
zdravstvenoj zaostalosti graana. Ta mala ilegalna orga-
nizacija (u Hrvatskoj svega 4.500 Ëlanova) svojim je pro-
gramima imala velik utjecaj meu radnicima, inteligenci-
jom, naroËito prosvjetnom, meu mladima, naroËito stu-
dentima, acima i πegrtima. Njene ideje su sve viπe prih-
vaÊali i seljaci, pogotovo nakon okupacije, kad su u prak-
si gledali zlo koje su vrπili oni koji su se zaklinjali (pored
noæa i bombe) na kriæ.
Kad je zaprijetila nacifaπistiËka okupacija i
Hrvatskoj 1941. godine, KPH je pozvala graane Hrvat-
ske u borbu protiv okupatora i stala na Ëelo te borbe. Njoj
se veÊ 1941. godine prikljuËio lijevi dio organizacije HSS-
a, Samostalna demokratska stranka (SDS), veÊi broj
sindikalnih organizacija, te kulturnih i sportskih organi-
zacija. Svi oni zajedno, s velikim brojem demokratski ori-
jentiranih graana Ëinili su AntifaπistiËki front. Taj veliki
umni i fiziËki potencijal uspjeπno je okupila i vodila
KomunistiËka partija Hrvatske.
AntifaπistiËki front predstavljao je silu koju okupa-
tor i kvislinzi nisu mogli pobijediti. Zbog tih Ëinjenica
antifaπisti Hrvatske smatraju da su Ëlanovi komunistiËkih
organizacija Hrvatske zasluæni zato πto su od samog
poËetka okupacije ukazivali na okupatora kao glavnog
neprijatelja i na ustaπki reæim koji je u sluæbi okupatora, s
njim zajedno i za njihov raËun Ëinio zloËine. Zasluga je
komunista i demokratski orijentiranih graana Hrvatske
πto su sprijeËili poistovjeÊivanje hrvatskog naroda s
ustaπama pred hrvatskim graanima i graanima drugih
nacionalnosti u Jugoslaviji, te pred europskom demo-
kratskom javnoπÊu.
5. Napada se antifaπistiËka strana da je “tabu” temom
dræala i skrivala zloËine poËinjene na “Kriænom putu” od
1945. godine. To je djelomiËno toËno.
OpÊenito, “tabu” teme o zloËinima pojedinih dræava
i naroda, nad drugim narodima i dræavama pojedinih rasa
nad drugim rasama, pojedinih religija i sekta nad drugim
religijama i sektama, nisu rijetkost u povijesti. Savjest
ËovjeËanstva osuuje zloËine. Pred tom savjeπÊu svaka
dræava, religija, ideologija, politika htjela bi biti πto ËiπÊa
i zato skriva svoja nedjela, ne govori i ne piπe o njima.
Tabu-teme su bile logori smrti u NjemaËkoj i za
same Nijemce. Tabu-teme su za talijanski narod bili logori
i ubijanja Etiopljana, Slavena i Talijana protivnika
faπizma. A samo u talijanskom logoru na Rabu pomrlo je
od 1942. do travnja 1943. god. l.436 Æidova, Slovenaca,
Hrvata i hrvatskih graana drugih narodnosti.
Tabu temom za vrijeme NDH ustaπka vlast je dræala
pokolje, muËenja i ubijanja na tlu Hrvatske, u logorima,
u kaznionicama, u muËiliπtima UNS-a, zagrebaËke,
gospiÊke i drugih policija.
Nisu iπle u javnost 1945. godine ni likvidacije izda-
jica i suradnika okupatora u Francuskoj, Poljskoj i drugim
okupiranim dræavama. I glavni zapovjednici oruæanih
101
snaga Velike Britanije i SAD, (Churchill i Truman), kaæ-
njavali su protivnike bez suda i desetine tisuÊa civila, kad
veÊ pobjeda nad faπizmom to nije zahtijevala, kao npr.
sravnjivanje sa zemljom Drezdena (kao odmazdu za bom-
bardiranje Coventriy-a i Londona itd.), bacanje atomske
bombe na Japan.
Nakon 1990. godine Bleiburg i “Kriæni put” viπe
nisu tabu-teme. Meutim, i danas se joπ premalo znan-
stveno odgovorno Ëini u Hrvatskoj na utvrivanju objek-
tivnih istina o stradanjima ljudi u ratu od l941. do 1945.
godine. Zar su i za to krivi Ëlanovi KPH, “komunisti” i
antifaπistiËki borci.
6. Na okupiranom teritoriju Hrvatske u Antifaπi-
stiËkoj borbi stvarana je i stvorena hrvatska dræava.
U programu antifaπistiËke NarodnooslobodilaËke
borbe ugraeni su sljedeÊi ciljevi: uniπtavanje æive sile i
istjerivanje nacifaπistiËkog okupatora iz Hrvatske te kaæ-
njavanje kvislinga, tj. ustaπa i Ëetnika i drugih. KonaËni
cilj NarodnooslobodilaËke borbe bio je uspostava hrvat-
ske dræave slobodnih i ravnopravnih ljudi u zajednici s
drugim narodima Jugoslavije, jer drugaËije politiËko
rjeπenje nije bilo moguÊe u to vrijeme na ovim prostorima.
Zakletva antifaπistiËkih boraca - partizana je glasila:
“Zaklinjemo se da Êemo sluæiti domovini i svom narodu i
nepoπtedno se boriti protiv okupatora i domaÊih izdajnika
do konaËnog osloboenja zemlje”.
AntifaπistiËka vojna i civilna vlast drastiËno je kaæ-
njavala i pojedince koji su u njenim redovima zloupotrije-
bili faπistiËke metode u tijeku borbi.
Takva politika i praksa bila je duboko utemeljena u
svijesti naroda i svih graana Hrvatske i narod ju je sma-
trao svojom. Zato ju je sve veÊi broj graana Hrvatske sli-
jedio i dobrovoljno se ukljuËivao u jedinice NOV-e i tijela
narodne vlasti. Tako je npr. 1941. godine u Hrvatskoj bilo
svega 7.000 boraca, veÊ 1942. ih je bilo 25.000, 1943. oko
100.000, a 1944. godine ih je bilo oko 150.000, od Ëega je
u 5 korpusa NOVH bio 121.351 borac i oficir. Meu njima
bilo je 27.258 radnika, 78.613 seljaka, 2.379 intelektuala-
ca, te 15.101 razliËitih drugih zanimanja (ribari, obrtnici).
Po nacionalnom sastavu, od spomenutih 121.351 borca i
oficira u korpusima je bilo 73.327 Hrvata, 34.753 Srba,
3.316 Muslimana, 284 Æidova i 9.671 pripadnik drugih
narodnosti Hrvatske. Na podruËju osloboenog dijela
Hrvatske veÊ 1943. godine bilo je organizirano viπe od
4.000 narodno oslobodilaËkih odbora kao tijela narodne
vlasti. Te su 1943. godine postavljeni temelji dræavne su-
verenosti Hrvatske u odlukama Zemaljskog antifa-
πistiËkog vijeÊa narodnog osloboenja Hrvatske
(ZAVNOH). Upravo na tim temeljima nastala je i
samostalna Republika Hrvatska 1990. godine, pa se na
njih i poziva njezin Ustav.
Uostalom, NOV i POH, u okviru NOV i POJ bila je
priznata kao zakonita vojska od apsolutne veÊine dræava u
svijetu, uz to i kao respektabilna savezniËka vojna sila.
7. Osuda zloËina. UnatoË zaista tragiËnih razdoblja
za graane Hrvatske od 1941. do 1945. godine Bleiburg
jasno pokazuje da ni NOV nije zavrπila rat 9. svibnja nego
je morala uz nove gubitke nastaviti boriti se protiv ustaπa
102
i Ëetnika na tlu Slovenije i Austrije. U povlaËenju vojska i
civili NDH imala su velikih ærtava, koje su isprovocirali
ustaπe dizanjem bijelih zastava, dok su ispod njih otvarali
paljbu na partizanske vojnike.
Ustaπki zloËini do zavrπnih borbi i u samim zavrπnim
borbama doveli su do masovnog ubijanja zarobljenika
krivih i nevinih u πumi Tezno kod Maribora, a djelomiËno
i na “Kriænom putu”. Bez obzira tko je sve ubijao zaro-
bljenike: Bugarska vojska, Jugoslavenska vojska, jedinice
OZNE, KNOJ-a ili presvuËeni sami ustaπe, ubijanje bez
valjane sudske procedure bio je ratni zloËin koji se pri-
pisuje pobjedniku, prije svega jedinicama III. JA.
Savjet antifaπista i Savez antifaπistiËkih boraca
Republike Hrvatske osuuju zloËine koje su uËinili poje-
dinci iz redova vojnika NOV i POJ nad razoruæanom,
zarobljenom vojskom bivπe NDH ustaπama, domobrani-
ma, æandarima i civilima bilo gdje i bilo kada.
Posebno æalimo nevine ærtve na “Kriænom putu”.
Za osudu su oni rukovodioci koji su bili u mogu-
Ênosti predvidjeti i sprijeËiti likvidacije zarobljenika i
civila, a to nisu ili nisu efikasno uradili.
Savjet antifaπista i Savez antifaπistiËkih boraca i
antifaπista Republike Hrvatske æaleÊi za svakom nevinom
ærtvom stradalom u tijeku rata i poslije rata, naglaπava da
nikakve okolnosti ni jednog poËinitelja zloËina ne oslo-
baaju krivnje. Ne oslobaa se Vladu Jugoslavije i
Hrvatske, kao ni KPJ i KPH, SKH odgovornosti za sve πto
se dogaalo zarobljenicima, a πto nije bilo u skladu s
meunarodnim propisima i s etikom koju je njegovao
hrvatski antifaπizam u cijelo vrijeme Narodnooslobo-
dilaËke borbe.
S druge strane nitko nema pravo zbog tih teπkih ærta-
va prozivati, blatiti ondaπnje Ëlanove KPH - SKH, Savez
antifaπistiËkih boraca i antifaπistiËke borce u cjelini, jer
veÊina njih ne samo da s tim zloËinima nema veze, nego u
90% sluËajeva za njih nisu znali. U to vrijeme nije ni pos-
tojala organizacija Saveza antifaπistiËkih boraca.
InterpretirajuÊi odgovornost vlade i KomunistiËke
partije Jugoslavije i Hrvatske mora se ponovno podvuÊi,
na osnovi dokumenata, da su Tito i kao Vrhovni koman-
dant JA, generalni sekretar KPJ i kao predsjednik Vlade
DFJ, i dr. Vladimir BakariÊ, kao predsjednik Vlade FDH
i sekretar CK KPH, poduzimali mjere da se zlo sprijeËi.
Bilo je, meutim, nedovoljno, nepravovremeno i nedo-
voljno oπtro kaænjavanje pojedinaca i grupa za poËinjene
zloËine. Ima indicija da je zbog dogaanja na “Kriænom
putu” smijenjen komandant III. Armije general armije
Kosta Na. (Otvaranje nekih arhiva Êe ovaj podatak
potvrditi ili opovrgnuti).
Premda je zloËin zloËin, bez obzira tko ga je, gdje i
kada poËinio, ne smije se zaboraviti Ëinjenica da su zloËini
ustaπa NDH bili planirani i ozakonjeni. PoËeli su s ubija-
njem u travnju 1941. a zavrπili su s likvidacijom posljed-
njih logoraπa u Jasenovcu, Staroj Gradiπki, Lepoglavi itd.
u travnju 1945. godine. Meu stradalima na “Kriænom
putu” bilo je i zloËinaca koji su od 1941.-1945. godine u
Hrvatskoj muËili i pobili tisuÊe nevinih ljudi.
No unatoË svemu, smatramo da se ti zloËinci nisu
smjeli ubiti ili izvesti na brzinu pred sudove i osuditi ih na
smrt, veÊ provesti zakoniti istraæni i sudski postupak.
 8. Savjet antifaπista i Savez antifaπistiËkih boraca
Republike Hrvatske smatraju proizvoljnom tvrdnju da je
Bleiburg grobnica Hrvata i Hrvatske, i da je 1945. godina
Hrvatima “donijela novi zatvor”. Bleiburg je definitivno
pobjeda antifaπistiËke demokratske Hrvatske i poraz
hrvatskog faπizma. Na Bleiburgu nije bilo likvidacija, veÊ
je razoruæan i zarobljen dio najratobornijih hrvatskih
faπista, koji su ratovali i poslije zavrπetka rata.
Bleiburg kao mit izmislili su, da oËiste svoju savjest
- zbog napuπtanja prevarene vojske i naroda, ustaπe emi-
granti u iseljeniπtvu u Kanadi i Argentini. Bleiburg, po
miπljenju SA RH, ne bi trebalo, u ime demokratske
Hrvatske, obiljeæavati kao mjesto stradanja hrvatskih
nacifaπista, jer on to nije bio. To nametnuto obiljeæavanje
hrvatske desnice protivno je i vaæeÊem Ustavu Republike
Hrvatske. Mit Bleiburga ne vodi Hrvatsku u buduÊnost.
Ujedno, pijetet prema nevino stradalima treba uvijek isti-
cati, ali na mjestima gdje je tragedija nastala i na dosto-
janstven naËin.
9. Argumentirana izlaganja i rasprave na Okruglom
stolu i priloæena bibliografija pruæaju solidne temelje za
daljnja istraæivanja i uvjeravaju nas da je moguÊe uËiniti
mnogo viπe nego πto je do sada uËinjeno da se zloËini na
“Kriænom putu” temeljitije, znanstveno istraæe i prikaæu
Hrvatskoj i (svjetskoj) javnosti objektivno i istinito, u
skladu s povijesnim Ëinjenicama. Arhivska graa veÊ je
znatno objavljena a i neobjavljeno gradivo je dostupno.
Vlast u razdoblju izmeu 1945. i 1990. godine nije
bila sklona poticati istraæivanje i objaviti rezultate o
stradanjima zarobljenika i civila nakon zavrπetka II. svjet-
skog rata. ZaËuujuÊe je da ni u razdoblju od 1990. do
2006. godine nema politiËke volje vodeÊih u Republici
Hrvatskoj da se dogaaji objektivno osvijetle. Smatramo,
meutim, da od 1990. godine se ne izlazi s objektivnim
Ëinjenicama pred javnost radi lakπeg manipuliranja sa ært-
vama i zato da bi se bez znanstvene utemeljenosti i
moralne odgovornosti moglo napadati antifaπistiËke
vojnike i suradnike NOP-a, te brisati iz knjiga i sjeÊanja
ulogu i znaËenje antifaπistiËke Hrvatske za danaπnju
samostalnu Republiku Hrvatsku pred hrvatskim gra-
anima i buduÊim naraπtajima, te pred svijetom.
Takvoj politici i praksi povijesna znanost mora stati
na kraj. Od Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske
traæi se odluËnost da se znanstveno rasvijetle joπ uvijek
nejasna pitanja oko Bleiburga i “Kriænog puta”. U ost-
varivanju takve odluke Vlade svoj doprinos trebaju dati
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, povijesni insti-
tuti, fakulteti i druge znanstvene institucije, nevladine
udruge, matiËni uredi, æupni uredi i svi oni koji imaju
osobna saznanja i dokumente o dogaanjima kod Blei-
burga i na “Kriænome putu”. Tako u nekim sredinama, kao
npr. bivπi kotar Slunj, GospiÊ i drugi postoje detaljni
popisi i opisi svih poginulih i stradalih Hrvata u II. svjet-
skom ratu s njihovih podruËja.
Postoje popisi poginulih boraca NOV i POH i civil-
nih ærtava od l941.-l945. godine - Srba, Hrvata, Æidova,
»eha, Slovaka, Maara, Talijana itd. Treba ih htjeti
prikupiti, sistematizirati i struËno analizirati u korist povi-
jesne istine.
Tu zadaÊu uz odgovarajuÊu materijalnu podrπku
mogu uspjeπno provesti znanstvene i struËne institucije, a
napose mladi struËnjaci i znanstvenici. Na taj povijesno-
znanstveni naËin moguÊe je suzbijati politiËku i poli-
tikantsku manipulaciju sa ærtvama svih kriænih putova i
πirenje nacionalnog, vjerskog i drugih ekstremizama u
Hrvatskoj. Sve to smo duæni nevinim ærtvama, naπim
precima i sljedeÊim naraπtajima.
103
 INDEKS IMENA

A Buchhein Hans, 17, –

Adæija Boæidar, 62, Budak Mile, 17, 19, 23, 32, 60, –ilas Milovan, 37,
Akmadæa Miroslav, 15, BulajiÊ Milan, 17, 63, –uiÊ MomËilo, 63,
Alexander Harold, 44, 45, 80, Bulat Rade, 2, 98, –uriÊ Veljko, 18,
Anderson Sean, 15, Burleigh Michael, 70, 73,
AndriÊ Adolf, 15, ButkoviÊ Ivo, 35, DÆ
AniÊ Nikola, 15, Bzik Mijo, 17, DæelebdæiÊ Milovan, 18,
Aralica Ivan, 67,
ArtukoviÊ Andrija, 7, 19, 23, 30, 97, E
C
Engels Friedrich, 32,
Caesar Iulius, 41, Erenburg Ilja, 34,
B
Camus Albert, 34, Erjavec T. , 34,
BadaliÊ Josip, 16,
Carpentier Jean, 33, Estwell Roger, 18,
Badovinac Tomislav, 2, 6, 78, 80,
Cesarec August, 62,
81,
Chamberlain Neville, 70, F
Bajin Safet, 56,
Churchill Winston, 17, 22, 33, 34, FilipoviÊ Kreπimir, 57,
BakoviÊ Anto, 16,
41, 44, 70, 71, 72, 84, 102, Fricke Gert, 19,
BakariÊ Vladimir, 24, 27, 102,
Ciano Galeazzo, 17, Furet Francois, 19,
Balen ©ime, 16,
Ciliga Ante, 17, 19, FumiÊ Ivan, 2, 6, 59, 60,61, 62,
Barac Antun, 16, 31,
Coceani Bruno, 17,
BarbariÊ Ilija, 55, 56,
ColiÊ Mladen, 17, 37, G
Barker Elisabeth,16,
Colloti Enzo, 17, Gavran Mijo, 55, 56,
Bartou Louis, 14,
Cota Marijana, 17, Geiger Vladimir, 19, 36,
Basta Milan, 16, 22, 37, 44, 45, 63,
Courtois Stephane, 17, Gelo Jakov, 19,
66, 83, 86, 87, 98,
Cowgill Anthony, 17, 44, 80, GerπkoviÊ Leon, 35,
BekiÊ Darko, 44, 72,
Crljen Danijel, 17, 43, 44, 45, GlasnoviÊ Rozarija, 55,
BekiÊ Milan, 35,
66, 80, Globan Juraj Lovro, 53,
Beljo Ante, 16,
CvitkoviÊ Slavko, 56, Golac Stipe, 19,
Benigar Aleksa, 16,
BenkoviÊ Theodor, 16, Goldstein Ivo, 2, 6, 19, 31, 32,
Bernadac Charles, 16, » 33, 34,
Best Goeffrey, 70, 73, »aliÊ Eduard, 17, Goldstein Slavko, 19, 35, 37,
Bethell Nicholas, 16, »ulinoviÊ Ferdo, 18, Giron Antun, 19,
Biber Duπan, 16, 44, »ulinoviÊ KonstantinoviÊ Vesna, 2, Goebbels Joseph, 18, 98,
BiÊaniÊ Josip, 35, Goering Hermann, 18,
BilandæiÊ Duπan, 16, 34, 60, 61, D GomerËiÊ Pavo, 56,
BiliÊ Jure, 96, DamjanoviÊ Petar, 37, GrabereviÊ Martin, 19,
BlaæeviÊ Franciska, 53, DapËeviÊ Peko, 36, 83, Graovac Igor, 2, 6, 74, 75, 76,
Boban Ljubo, 16, Dassovich Mario, 18, Grahek Martina, 37, 44,
BobiÊ Milorad, 23 DeanoviÊ Mirko, 16, Grbelja Josip, 64, 65,
Bogdan Ivo, 16, De Felice Renzo, 18, GrËiÊ Marko, 37,
Bonaparte Napoleon, 41, De Gaulle Charles, 33, 34, GrguriÊ Mladen, 65,
BonifaËiÊ Antun, 19, Delianich I. Ariana, 18, Gruden Æivko, 19,
BorËiÊ »edo, 2, 99, Depolo Josip, 18, GugiÊ Ivan, 55,
BoπkoviÊ Milo, 16, Dizdar Zdravko, 18, 36, Gumzelj Jakov, 19,
BoæiËeviÊ SreÊko, 16, DabinoviÊ Antun, 18, H
BracanoviÊ Dolores, 16, DolniËar Ivan, 98, Hacha Emil, 100,
BrajoviÊ S. Petar, 17, DragiËeviÊ Ivan, 56, Hauptfeld Hrvoje, 53,
Branica Vinko, 17, Dragojlov F. , 80, HeÊimoviÊ Joseph, 19,
Brasillach Robert, 33, 34, Dragosavac Duπan, 2, 97, Hefer Stjepan, 19, 45, 79,
BrataniÊ Mateo, 72, DubajiÊ Simo, 53, 54, 98, Herceg Stjepan, 19,
Broz Josip Tito, 9, 10, 15, 17, 19, Dubravica Branko, 2, 6, 18, 47, Hitler Adolf, 13, 18, 19, 44, 50, 69,
20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 48, 49, 72, 84, 88, 89, 96, 97,
29, 36, 37, 42, 43, 44, 45, 48, 49, Dukovski Darko, 2, 18, Hnilicka Karl, 19,
50, 53, 54, 58, 59, 60, 61, 62, 64, DurakoviÊ Asaf, 18, Hofer Walter, 19,
65, 69, 70, 71, 72, 73, 79, 80, 81, DuriÊ Ljubomir, 80, Horne Alistair, 19,
82, 83, 84, 96, 97, 98, 102, Dusper Zvonimir, 18, Hory Ladislaus, 19,

104
Hrvoje Ivan, 55, KovaËeviÊ Branimir, 22, 50, 52, Michel Henri, 23,
Hræenjak Juraj, 2, 5, 6, 7, 20, 53, 54, 57, MihailoviÊ Draæa, 14, 22, 63, 96, 98,
100, Kozina Vladimir, 22, Mihajlov VanËa, 23,
Kratki Franjo, 56, MijatoviÊ A. , 37, 66,
I Krek Miha, 72, Mikulan Krunoslav, 24,
IljiË Vladimir - Lenjin, 32, Kriπto Jure, 22, MilanoviÊ Boæo, 17,
IvanËiÊ Viktor, 20, Krizman Bogdan, 22, MiletiÊ Anton, 24,
IveziÊ Mladen, 20, KrnjaiÊ Petar, 64, Miloπ Ljubo, 64,
Ivin Danijel, 2, 6, 42, 43, 44, 87, KrnjeviÊ Vuk, 71, Miloπ Stojan, 24,
Krpina Drago, 79, MiloπeviÊ D. S, 24,
J KuËan Viktor, 22, MiloπeviÊ Simo, 98,
Jackson Gabriel, 20, Kudeljnjak JasiÊ Marija, 2, 67, 89, MiniÊ Miloπ, 24,
Jakovina Tvrtko, 4, 6, 69, 70, 71, 73, Kuenrich Heinz, 22, MirkoviÊ Zoran, 28,
JakovljeviÊ Ilija, 31, KujundæiÊ Milivoj, 18, Mirth Karlo, 24,
Jareb Jere, 20, 98, Kumph Slavica, 43, 45, Moguπ Mate, 60,
Jareb Mario, 20, Kuhn Ivo, 62, Mortigjija Tias, 32,
Jeut Vinko, 35 KundiÊ Damir, 2, 95, Mussolini Benito, 13, 18, 23, 33, 60,
JeliÊ Ivan, 20, Kupreπanin Milan, 96,
JeliÊ-ButiÊ Fikreta, 20, Kvaternik Eugen Dido, 22, N
Johansen Jahn Otto, 20, Kvaternik Slavko, 19, Na Kosta, 20, 24, 51, 64, 66, 81,
JonjiÊ Tomislav, 20, 82, 83, 102,
JosipoviÊ Ivo, 2, 6, 14, 38, 39, 40, L Nazor Vladimir, 12, 15, 16, 24,
Joyce Robert, 71, LaboviÊ –urica, 22, NediÊ Milan, 14, 51, 102,
JurËeviÊ Josip, 20, 42, 43, 45, 49, Lane Ann, 73, NestiÊ Josip, 56,
50, 59, 60, 64, 66, 67, 87, LasiÊ Bobo, 97, NikoliÊ Vinko, 19, 24, 25, 26, 30,
LasiÊ Vjekoslav Lujo, 22, 37, 43, 44, 79, 80, 97, 98,
Latas Branko, 22, Nolte Ernst, 24,
K Novak Grga, 16,
LatkoviÊ Radovan, 22,
KaËavenda M. Petar, 21,
Lebrun Francois, 33,
Kaloera Marko, 21, Lengel-Krizman Narcisa, 23,
Kamber Dragutin, 21, O
Lepre Aurelio, 23, OdiÊ Slavko, 24,
KapojtiÊ Stjepan, 39, LiËina –ore , 23,
KaraoreviÊ Aleksandar, 14, OmrËanin Ivo, 24, 25, 79,
Lisak Eugen, 19, OstojiÊ Vinko Vice, 25,
19, 66, Loehr von Alexander, 27, 50, 52, 98, Ott Ivan, 25,
Karaman SreÊko, 43, 45, Lottman H. R. , 34,
KarapandæiÊ Borivoje, 21, LovrenoviÊ Ivan, 31, 32,
Kardelj Edvard, 24, 27, 29, P
LuburiÊ Vjekoslav - Maks, 19, 23, Paen Petar, 35,
KataliniÊ Kazimir, 21 45, 51, 52, 93, 94, 98,
KatiËiÊ Natko, 16, Paris Edmond, 25,
LukaË Duπan, 23, PatkoviÊ M. , 34,
Kavran Boæidar, 64,
KazimiroviÊ Vaso, 21, Patton Smith, George, 72,
LJ PaveliÊ Ante, 7, 10, 13, 14, 15, 18,
Kern Erich, 21, LjekiÊ Ante, 23, 19, 25, 32, 50, 51, 52, 53, 60, 63,
Kimball Waren F. , 73,
66, 69, 72, 86, 96, 97, 98, 100,
KisiÊ KolanoviÊ Nada, 21, 73, M Pavlek Milan, 96,
Klepec Matjaæ, 21, Mac Arthur Douglas, 40, 41, PavliπiÊ Josip, 16, 17,
KljakiÊ Dragan, 21, 65, Mac Smith Denis, 23, Pavlovski Jovan, 23,
KnezoviÊ Oton, 21, Mac Millan Harold, 23, 45, PeÊariÊ Josip, 32,
KoËoviÊ Bogoljub,21, 63, 66, MaËek Andrej, 23, PeÊnik SreÊko, 79,
Kogon Eugen, 21, MaËek Vladko, 13, 16, 23, 60, 62, PeraziÊ Gavro, 25,
Kokalj Boæidar, 57, 71, 98, 100, 101, PeriÊ Ivan, 96,
Komar Slavko, 2, 96, Magovac Boæidar, 17, PeriÊ Miljenko, 25, 50, 55,
Kondæa Ljubo, 57, MandiÊ Ante, 17, Perπen Mirko, 25, 60, 62, 65,
KordiÊ Ilija, 53, 54, 56, 57, MandiÊ Rafael, 79, Petain Philippe, 23,
Korom Mihaly, 22, Mao Tze Tung, 17, PeteπiÊ ∆iril, 25,
Korski Zvonimir, 62, Marath Stefan, 56, 57, PetkoviÊ Boπko, 25,
KostiÊ Lazo, 21, MarinoviÊ Ivan, 55, PetranoviÊ Branko, 25,
KoπutiÊ Ivan, 21, MarinkoviÊ Ivo, 49, PetriËeviÊ Branko, 82,
Kotnik Josip, 22, MarjanoviÊ Jovan, 23, Pipes Richard, 25,
KostrenËiÊ Marko, 16, MaruπiÊ Milan, 23, Planinc Milka, 98,
KovaË Tomaæ, 22, Masucci Giuseppe, 23, PlenËa Duπan, 25,
KovaËiÊ Goran Ivan, 12, 16, 26, 98, MatkoviÊ Hrvoje, 23, PojiÊ M., 36,
KovaËiÊ Ivan, 65, Marx Karl, 32, PopoviÊ D., 98,

105
PopoviÊ Jovo, 25, Schmidt Amy, 71, 73, Truhli Slavko, 95,
PopoviÊ KoËa, 26, 36, 83, Scotti Giacomo, 27, Truman Harry, 41, 72, 102,
Poæar Petar, 26, 32, Sedlar Jakov, 67, TuËan Franjo, 16,
PravdiÊ Stevo, 50, Sepp Josef, 27, Tuman Franjo, 16, 25, 28, 29, 79,
Prcela John Ivan, 26, 53, Silone Ignazio, 27, 81, 83, 97, 98
Prica Zlatko, 62, SimiÊ Sima, 27, Turina Oskar, 18,
PrliÊ Ante, 55, SinovËiÊ Marko, 27,
Proektor D. M., 26, SirotkoviÊ Hodimir, 2, U
PrpiÊ J. George, 26, SkertiÊ W. Stephen, 27, Ujhazi Dezider, 56,
Pust Ingomar, 26, Skok Zvonimir, 54
StankoviÊ Mato, 55, V
Q StanojeviÊ Branimir, 27, Vertepov D. P, 29,
Quisling Vidkun, 100, StefanoviÊ Mladen, 27, VisarionoviË Josip-Staljin,17,
Stepinac Alojzije, 27, 34, 84,
R Stevenson Ralph, 45, ViπnjiÊ »edomir, 33,
RaËan Ivica, 97, 98, Stolar Mark, 73, VlahoviÊ R. Staniπa, 29,
RaËiÊ Franjo, 57, Strazzia Sante, 62, VlaπiÊ Boris, 29,
RaËiÊ Puniπa, 33, Street Williams, 81, Voduπek StariË Jera, 29,
RadakoviÊ Ilija, 26, Strle Franci, 27, VojinoviÊ Aleksandar, 29,
RadeliÊ Zdenko, 26, 50, StrËiÊ Petar, 2, 6, 9, 10, 11, 12, VranËiÊ Vjekoslav, 29, 44, 51,
Radica Bogdan, 26, 13, 19, 26, VraæaliÊ Eπref, 29,
RadiÊ Stjepan, 33, Strnad Joæe, 91, 93 Vrban Ante, 64,
RadojkoviÊ Miloπ, 26, Strugar Vlado, 27, 28, 50, 58, 80, VrbetiÊ Maca, 99,
RadovanoviÊ Jovan, 63, StubliÊ Zlatko, 28, Vrkljan Franjo, 56,
Raginskij M. Ju., 26, SulejmanpaπiÊ Nead, 2, 91, 93, 94, Vrhovec Josip, 96,
RankoviÊ Aleksandar, 21, 22, SulejmanpaπiÊ Zija, 91, VuËiËeviÊ Kruno, 56,
Rauchensteiner Manfred, 26, Svob I., 56, VujiÊ Antun, 97,
RedæiÊ Nail, 50,
Renner Carl, 72, © W
Ribar Ivan, 12, 17, 24, ©akiÊ Dinko, 7, 20, 28, 62, Walzl August, 29,
Richberg Schmidt Erich, 27, 66, ©egviÊ Kerubin, 32, Werner Neulen Hans, 29,
Ridley John, 37, ©epiÊ Dragovan, 28, Wiener Friedrich, 29,
Ridolf Alojz, 54, ©eva Mirko, 62, Wippermann Wolfgang, 29,
RistoviÊ D. Milan, 26, ©idak Jaroslav, 12, Wiesenthal Simon, 33,
RistiÊ Marko, 36, ©kore Ivan, 54,
Rittig Svetozar, 16, 17, ©oliÊ Nikola, 30, Y
Rojnica Ivo, 26, ©omek Mladen, 95, Yamashita N., 40, 41,
RokniÊ Andrea, 2, 6, 85, 86, 87, 97, ©poljariÊ Ante, 34,
Roosevelt Delanoo Franklin, 70, ©tefan Ljubica, 28, Z
72, 84, ©ubaπiÊ Ivan, 17, 24, 71, 96, Zatezalo –uro, 2, 99,
RoπËiÊ Nikola, 27, ©uπnjar –uro, 35, Zemljar Ante, 62,
Rukavina Ivica, 34, ©vob Melita, 28, ZnidariÊ Marijan, 30,
RupiÊ M., 36, Zovko Jure, 30, 50, 53, 55,
Rupnik Leon, 100, T ZubËeviÊ Sead, 57,
TasiÊ Dragoljub, 28,
S TerziÊ V., 37, 83, Æ
Sadkovich J. James, 27, Tiljak Ljudevit, 62, Æanko Æelimir, 30,
SaviÊ Sveta, 27, Tolstoy Nicolaj, 28, 37, 80, ÆerjaviÊ Vladimir, 30, 37, 48, 50,
Schraml Franz, 27, Tomasevich Jozo, 28, 62, 63, 65, 66, 98,
Schmidt-Richberg Erich, 27, 66, TomljenoviÊ Josip, 64, ÆiviÊ Draæen, 53,
Scott Francis, 45, Trgo Fabijan, 2, 97, ÆiviËnjak Fran, 30,
Schlat Dragutin, 56, Truhli Dragan, 2, 43, 45, 95, ÆivkoviÊ Ante, 57,

106
 PREGLED KRATICA
AVNOJ AntifaπistiËko vijeÊe narodnog NOP NarodnooslobodilaËki pokret
osloboenja Jugoslavije
NOPOH NarodnooslobodilaËki partizanski odredi
ZAVNOH Zemaljsko antifaπistiËko vijeÊe Hrvatske
narodnog osloboenja Hrvatske
NOPOJ NarodnooslobodilaËki partizanski odredi
DF / NRH Demokratska Federalna / Narodna Jugoslavije
Republika Hrvatska
NOP i DVJ NarodnooslobodilaËka partizanska i
DF / FNRJ Demokratska Federativna / Federativna dobrovoljaËka vojska Jugoslavije
Narodna Republika Jugoslavija
NOR NarodnooslobodilaËki rat
G© Glavni πtab
NOV i POH NarodnooslobodilaËka vojska i
God. Godina partizanski odredi Hrvatske
GUS Glavni ustaπki Stan NOVJ NarodnooslobodilaËka vojska Jugoslavije
HDA Hrvatski dræavni arhiv n. dj. navedeno djelo
HSS Hrvatska seljaËka stranka npr. na primjer
KPH KomunistiËka partija Hrvatske OZ Operativna zona
KPJ KomunistiËka partija Jugoslavije OZN-a Odred zaπtite naroda
CKKPJ Centralni komitet KomunistiËke SAD Sjedinjene AmeriËke Dræave
partije Jugoslavije
SDS Samostalna demokratska stranka
CKKPH Centralni komitet KomunistiËke
SFRJ SocijalistiËka Federativna Republika
partije Hrvatske
Jugoslavija
Kominterna III. KomunistiËka internacionala
SHS Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca
K Kraljevina
SKH Savez komunista Hrvatske
KNOJ Korpus narodne odbrane Jugoslavije
SRH SocijalistiËka Republika Hrvatska
JA Jugoslavenska armija
SSSR Savez Sovjetskih SocijalistiËkih Republika
NDH Nezavisna Dræava Hrvatska
Sv. r. svjetski rat
NOB NarodnooslobodilaËka borba
UNS Ustaπka nadzorna sluæba
NOO NarodnooslobodilaËki odbor
VB Velika Britanija

107