METODE ISTRAIVANJA U PSIHOLOGIJI

KORELACIJSKA METODA

U korealcijskom istraivanju, ispituju se dva seta varijabli, kako bi se vidjelo da li se povezana, tj. da li su
u korelaciji. Snaga i smjer odnosa izmeu dvije varijable se predstavlja statistikom veliinom koja se
naziva korelacijski koeficijent, koji se kree u rasponu od +1 do 1.

Pozitivna korelacija izmeu dvije varijable ukazuje na to da poveanje jedne varijable utie na poveanje
druge varijable. Npr. Moemo mjeriti vrijeme koje uenici provedu uei i njihove ocjene, i uvidjeti da
to vie vremena uenik provodi uei, ima vee ocjene. Jaa pozitivna korelacija izmeu dvije varijable
je ona koja je blia koeficijentu korelacije +1. Npr, u istraivanju odnosa izmeu vremena provedenog
uei i ocjena, moemo nai koeficijent korealcije od +0.85, to predstavlja jaku pozitivnu korelaciju
izmeu ove dvije varijable.

Negativna korelacija imzeu dvije varijable ukazuje na to da poveanje jedne varijable utie na
smanjenje druge varijable. Npr. to vie vremena uenik provodi uei, manje vremena provodi igrajui
se. Ovdje koeficijent korelacije moe biti u iznosu od 0 do 1. to je blie -1, jaa je negativna korelacija.

Takoer je mogue da izmeu dvije varijable ne postoji nikakva povezanost, ili je jako mala. Npr. Ne
oekujemo da emo nai povezanost izmeu vremena provedenog uei i uenikove visine.
Nepostojanje korelacije se prikazuje sa koeficijentom 0, ili sa veoma malim koeficijentom od npr. -0.02,
ili +0,1.

Kada postoji jaka povezanost (korelacija) izmeu dvije varijable, obino pretpostavljamo da jedna
varijabla uzrokuje drugu. Npr. Ako postoji jaka korelacija izmeu vremena provedenog uei i ocjena,
onda pretpostavljamo da duina vremena provedenog uei uzrokuje vee ocjene. Iako ovo nije loa
pretpostavka, potrebno ju je dalje provjeravati sa daljim istraivanjima. Ne smijemo na osnovu
korelacijskog koeficijenta zakljuivati o uzrono - posljedinim odnosima izmeu varijabli. U ovom
sluaju, uzrok veih ocjena moe biti i motivacija uenika za neki predmet, a ne samo vrijeme provedeno
u uenju. Mi moemo predvidjeti na osnovu korelacije da e uenik koji je due uio dobiti bolju ocjenu,
ali ne moemo zakljuiti da je vrijeme uenja uzrokovalo bolje ocjene.

EKSPERIMENT

Eksperiment je jedina metoda kojom se mogu utvrivati uzrono - posljedini odnosi. Eksperimentom se
ispituju dvije ili vie varijabli, namjerno mijenjajui jednu varijablu u kontrolisanim (vjetakim) uslovima
i posmatrajui promjene koje ona izaziva na drugoj varijabli. Vjetaki uslovi omoguavaju da se iskljue
svi drugi potencijalni uzronici promjena na varijabli.

esto je potrebno formirati eksperimentalne i kontrolne grupe ispitanika u eksperimentu, to poveava

sigurnost da je samo jedna varijabla uzrokovala promjenu. Eksperimentalna grupa ispitanika je ona koja
je pod utjecajem nezavisne varijable, ili koja prima npr neki tretman. Kontrolna grupa nije pod utjecajem
nezavisne varijable, ili prima neki drugi tretman.
Npr. ako elimo ispitati efekat nekog novog lijeka za prehladu, onda moemo uzeti grupu od 20
ispitanika sa prehladom. Deset ispitanika e biti u eksperimentalnoj grupi i primit e novi lijek, a 10
ispitanika e biti u kontrolnoj grupi i njima moemo ili ne dati nikakav lijek, ili im dati neki ve postojei.
Npr. Ako ispitanici iz eksperimentalne grupe bre ozdrave, onda sa sigurnou moemo tvrditi da je novi
lijek efikasniji u borbi protiv prehlade.

EKSPERIMENTALNA PRISTRASNOST

Eksperimentalna pristranost predstavlja faktore koji iskrivljuju nain na koji nezavisna varijabla utjee na
zavisnu varijablu u eksperimentu. Najei su:

Oekivanja eksperimentatora eksperimentator nekad moe ispitanicima prilikom davanja uputa

nesvjesno dati uputstva kako da se ponaaju u eksperimentu. Takoer, moe zbog svojih oekivanja o
ishodu eksperimenta, da ne obrati panju na neke vane rezultate i ishode eksperimenta.

Oekivanja ispitanika - ispitanici esto razviju svoje hipoteze o tome kako treba da se ponaaju u
eksperimentu i ta se od njih oekuje, te se u skladu sa njima i ponaaju. Takoer, esto ispitanici ele da
udovolje eksperimentatoru ili da se prikau u bojem svjetlu, zbog ega mogu davati socijalno poeljne
odgovore.
Oekivanja ispitanika se esto nastoje izbjei prikrivanjem stvarnog cilja eksperimenta, to poveava
vjerovatnou da e se ispitanik ponaati prirodno. Takoer, moe se koristiti i placebo, koji predstavlja
lani tretman (lani lijek i sl.), s ciljem sprijeavanja ometanja od strane oekivanja ispitanika.