Professional Documents
Culture Documents
Zdravko Vrsalovic-Elektronska Mjerenja 4 PDF
Zdravko Vrsalovic-Elektronska Mjerenja 4 PDF
ELEKTRONSKA MJERENJA
ZA IV. RAZRED ELEKTROTEHNIKE KOLE
STRUNA ZVANJA:
TEHNIAR RAUNARSTVA I INFORMATIKE
TEHNIAR TELEKOMUNIKACIJA
TEHNIAR AUTOMATIKE I ELEKTRONIKE
1.3. OSCILATORI 4
OSCILATORI U TRI TAKE 5
KOLPICOV OSCILATOR 7
HARTLEJ OSCILATOR 7
KRISTALNI OSCILATORI 11
RC OSCILATORI (OSCILATORI FAZNOG POMAKA) 12
OSCILATOR SA VINOVIM MOSTOM 13
METODE IZBIJANJA 14
PITANJA 20
2.2. PISAI 24
PITANJA 32
PITANJA 47
PITANJA 57
PITANJA 73
PITANJA 89
PITANJA 102
PITANJA 119
LITERATURA 120
1. MJERNI IZVORI
1
Uul = Iul Rul + Uiz = ( Iiz + Iz ) Rul + Uiz
Dalje je:
Uiz = Uzo + Iz Rz
Rul R
U Uiz (1) U zo ul IizRul
Rz Rz
Ako elimo da izlazni napon bude stalnog iznosa, potrebno je da
relativnim promjenama ulaznog napona Uul odgovaraju to manje relativne
promjene izlaznog napona Uiz, odnosno da bude to vei koeficijent stabilizacije
S:
dUul dU iz
S :
Uul Uiz
Uiz Rul Uiz Uul Uiz
S (1 ) 1
Uul Rz Uul Rz (Iiz I z )
Odavde zakljuujemo da se koeficijent stabilizacije poveava ako
poveamo ulazni napon, a smanjujemo ukupnu struju Iiz + Iz.
Obino se ulazni napon odabira otprilike dva puta vei od
izlaznog, jer daljnje poveavanje ulaznog napona ne pridonosi bitno poveanju
faktora stabilizacije.
Praktino se ovakvim spojem moe ostvariti koeficijent stabilizacije
do najvie 100, to znai, promjeni ulaznog napona od 10 % odgovara promjena
2
S1, S2,...,Sn, pa je tada ukupan stepen stabilizacije Su :
Su = S1 S2 .....Sn
3
Signal generator iskljuivo koriste LC oscilatore. U podruju do
nekoliko stotina MHz oscilatorni krugovi su im izvedeni diskretnim elementima,
dok se na viim frekvencijama slue rezonatorima.
1.3. OSCILATORI
A
Au
1 A
4
OSCILATORI U TRI TAKE
pojaanje
pojaavaa
5
U opem sluaju je:
Da fazni stav bude nula, imaginarni dio u gornjem izrazu mora biti
jednak nuli:
R0 ( X1 + X2 + X3 ) = 0
X1 + X2 + X3 = 0
Odavde se odreuje frekvencija oscilovanja. Iz X1 + X2 + X3 = 0,
slijedi:
X1 + X3 = - X2
X1 = L1
X2 = L2
X3 = L3
6
KOLPICOV OSCILATOR
X1 + X 2 + X3 = 0 FREKVENCIJA OSCILOVANJA
UVJET OSCILOVANJA
HARTLEJ OSCILATOR
X1 + X 2 + X3 = 0 FREKVENCIJA OSCILOVANJA
7
UVJET OSCILOVANJA
8
Kod ploica od kvarca, oscilacije su najintenzivnije kada je vlastita
frekvencija kvarcne ploice jednaka frekvenciji dovedenog napona, dakle isti
sluaj kao i kod oscilatornih kola.
Utvreno je da se ploica kvarca moe predstaviti ekvivalentnom
shemom kao na sl. 1.11.(d), Veliine Lk , Ck i rk karakteriu ploicu kvarca, dok
C0 predstavlja kapacitet koji ima ploasti kondenzator sa metalnim oblogama kod
koga je kao izolator kvarc, a C1 odgovara kapacitetu izmeu metalne obloge i
ploice kvarca, gdje je dielektrik zrani meuprostor; kapacitet C1 se moe
zanemariti (C1>>C0).
d3
Lk 130
bl
d
rk 130 103
bl
S bl
C0 0,4 pF
4d d
Ck = (0,01 - 0,05) pF
rk = ( 1 10 )
9
Ako se zanemari otpor rk ( rk << s Lk ) za ekvivalentnu reaktansu
kvarca se ima:
10
KRISTALNI OSCILATORI
11
Milerov oscilator. Povratna sprega izmeu drejna i gejta je
ostvarena preko meuelektrodnog kapaciteta Cag. Ovaj oscilator se svodi na
Hartlej oscilator, jer da bi nastale oscilacije, kristal kvarca (oscilatorni krug u
gejtu) i oscilatorni krug u drejnu moraju imati induktivni karakter.
Da bi kruno pojaanje bilo jednako ili vee od jedinice, reaktansa
kristala ne smije biti suvie mala. Iz ovoga slijedi, da e kolo oscilirati na
12
SL. 1.18. RC OSCILATOR
U 0R 2 1
i3 5 1 1
1 1 2 1 3 1- j (6 )
R3 6R 2 5R ( ) ( ) 2
C 2R 2 CR C 2R 2
j C j C j C
Imaginarni dio je jednak nuli, jer je =1800.
( -, jer su naponi u
protufazi )
Obino trei otpornik ima otpor R3, jer je ulazna otpornost bipolarnog tranzistora
mala, pa je:
R3 + RUL = R
Ako bi imali etiri R C lana, uvjet frekvencije bi bio isti, a pojaanje
bi iznosilo 18.
13
R2
1 j C2 R 2 R2
p
1 R2 C2 1
R1 (R1 R 2 R2 ) j ( C2 R1R2
j C1 1 j R2C2 C1 C1 )
1
C2 R1R2 0
C1
2 1 Obino se uzima da je R1 = R2 = R ; C1 = C2 = C, pa je:
R1R2C1C2
METODE IZBIJANJA
14
U sluaju da se naponi mnogo razlikuju, a pri priblino jednakim
frekvencijama, dobit e se dijagram sa slike ( b ), dok e za sluaj da su naponi
potpuno, a frekvencije priblino jednake dijagram novonastale struje imat e oblik
predstavljen na slici ( c ).
Ako u sluajevima ( b ) i ( c ) izvrimo ispravljanje novonastalog
napona, dobit emo dijagram na sl. 1.22., tj. struja koja se dobija poslije
mijeanja i ispravljanja dvije izmjenine struje
ima oblik istosmjernih impulsa. Posmatrajmo
krivu lebdenja, tj. zbira obje date struje. Ona
predstavlja dijagram struje, takoer periodine,
sa utoliko duim periodom (tj. manjom frekven-
cijom f0) ukoliko je razlika izmeu frekvencija f 1
i f2 manja, tj. odnos frekvencija f1/f2 blie jedinici.
Tako se moe podesiti da, iako su frekvencije f 1 i
f2 izvan ujnog pojasa, frekvencija f0 padne u
oblast akustikih frekvencija. Ve iz oblika krivulje
( b' ) i ( c' ) moe se zakljuiti da one nisu sinusne,
to ukazuje na izvjestan broj harmonika, koji se u
njima sadre. Meutim, moe se dokazati da je pri
upotrebi obinih elektronskih cijevi osnovna frekven- SL. 1.22. ISPRAVLJANJE
cija jednaka razlici frekvencija f1 i f2 a da su ostale SIGNALA DOBIJENIH
harmonijske frekvencije jednake sumama i razlikama SUMIRANJEM
cjelobrojnih umnoaka jedne i druge frekvencije.
Neka je analitiki izraz za napone frekvencije f 1 dat sa:
e1 = E1 sin 1 t
a napona frekvencije f2 sa: e2 = E2 sin 2 t
Poslije mijeanja dobit e se rezultatni napon jednak njihovom zbiru:
e0 = e1 + e2 = E1 sin 1 t + E2 sin 2 t
Predpostavimo da se ovaj napon dovodi na reetku cijevi ija se radna taka
nalazi na donjem dijelu, kao i da je njena karakteristika data izrazom:
i = k0 + k1 e + k2 e2 + k3 e3 + ... + kn en
gdje je sa i oznaena struja u anodnom kolu, a sa e izmjenina komponenta
napona, koji se dovodi na reetku (u naem sluaju e = e 0). Konstante k0, k1, k2,
..., kn ovise od oblika karakteristike date cijevi. Smjenom vrijednosti za e 0 u izraz
za i, dobit e se:
i = k0 + k1 (E1 sin 1 t + E2 sin 2 t ) + k2 (E1 sin 1 t + E2 sin 2 t )2 + ... +
+ kn (E1 sin 1 t + E2 sin 2 t )n
Ako se gornji izraz razvije i pri tome koriste
poznate trigonometrijske relacije kao:
2 sin2 = 1 cos 2
(a) (b)
SL. 1.23. ELKTRONSKA CIJEV dobit e se:
( a ) NJENA KARAKTERISTIKA ( b )
15
i = k0 + k1 (E1 sin 1 t + E2 sin 2 t ) +
+ k2 ( E12 sin2 1 t + E22 sin2 2 t + 2 E1 E2 sin 1 t sin 2 t ) + ...
odnosno
i = k0 +
+ k1 (E1 sin 1 t + E2 sin 2 t ) +
+k2(E12/2(1 cos 2 1 t)+E2/2(1 cos 2 2t) E1 E2 (cos( 1+ 2)t cos( 1- 2)t))+
+ k3 ( ................................ ) +
..................................................
+ kn ( ................................ )
Odakle se vidi da se struja u anodnom kolu sastoji iz niza
izmjeninih struja, ije su frekvencije:
1 2
f1 ; f2 ;
2 2
2 1 2 2
2 f1 ; 2 f2 ;
2 2
1 2 1 2
f1 f2 ; f1 f2
2 2 2 2 itd.
16
Jedan od razloga sve vee upotrebe generatora sa izbijanjem, za
proizvodnju niske frekvencije, lei u tome to su frekvencije f 1 i f2 znatno vee od
frekvencije f0 = f1 f2. Za direktno dobijanje f0 trebalo bi koristiti zavojnice sa
velikim koeficijentom samoindukcije i srazmjerno veliki kapacitet, dotle se za
proizvodnju viih frekvencija f1 i f2 mogu koristiti obine zavojnice sa malim
brojem navoja i mali kapaciteti. I stabilnost takvih oscilatora je znatno vea, a
otuda i stabilnost itavog generatora kao cjeline.
(a) (b)
SL. 1.25. GENERATOR KVADRATNIH VALNIH OBLIKA : ( a ) shema, ( b ) valni oblik
17
integralu ulaznog signala po vremenu. Pomou integratora moe se pravokutni
valni oblik uobliiti u trokutasti valni oblik kao na slici ( b ).
(a) (b)
SL. 1.26. JEDNOSTAVAN INTEGRATOR
(a) (b)
SL. 1.27. JEDNOSTAVNI DIFERENCIJATOR
18
Izlazni signal diferencijatora proporcionalan je diferencijalu ulaznog signala po
vremenu. Pomou diferencijatora se moe trokutasti signal uobliiti u pravokutni.
Veliina izlaznog signala ovisi od brzine promjene ulaznog signala po vremenu.
Pojaanje pojaavaa raste sa poveanjem frekvencije ulaznog signala.
Kondenzator C1 i otpornik R2 u povratnoj sprezi predstavljaju filter propusnik
niskih frekvencija koji unosi fazni pomak od 900, to moe prouzrokovati pojavu
nestabilnosti. S ciljem sprijeavanja nestabilnosti na visokim frekvencijama,
paralelno otporniku R2 stavlja se kondenzator C2. Za precizno diferenciranje
potrebno je da najvia frekvencija ulaznog signala bude manja od fM.
19
1. Kako dijelimo izvore mjernih signala s obzirom na valne oblike koje
generiraju ?
2. Od ega ovisi koeficijent stabilizacije S ?
3. ta su oscilatori ?
4. Kako glasi opi uvjet za oscilovanje oscilatora ?
5. Koji je uvjet oscilovanja oscilatora u tri take ?
6. Koje su osobine kristalnih oscilatora ?
7. Kakvi su to oscilatori faznog pomaka ?
8. Od ega se sastoji oscilator sa Vinovim mostom ?
9. Na emu se zasniva metoda izbijanja ?
20
2. ANALOGNI INDIKATORI I REGISTRIRAJUE
NAPRAVE
21
razliitih elektrinih i neelektrinih
veliina. Kao instrument s pominim
namotajem ne moe, kao ni oko,
slijediti brze promjene struje, pa se
takvim instrumentom prikazuje samo
spora promjenjiva veliina.
P1 = B l i
M=2Pr = 2Blizr
M = B F0 z i = G i
M = B i0 kCu 2 r l S
22
Volumen namotaja je
MC = c
M - MC = 0
odnosno otklon
23
2.2. PISAI
Ako je potrebno pratiti trenutne vrijednosti struje kroz pomini
namotaj, tj. ako se ele registrirati brze
promjene, pojavljuju se jo
dva momenta koje mora sa-
vladati moment M izazvan
strujom kroz namotaj. Brze
promjene se mogu pratiti sa-
mo ako se na neki nain zabi-
ljee, npr. na papiru, potrebno
je u tom sluaju izvesti kazaljku
kao pisaljku. Cijeli sistem per-
manentnog magneta pominog
namotaja sa pisaljkom zave se
pisaem.
S momentom izazvanim
strujom kroz namotaj M dre
ravnoteu moment izazvan kru-
tou opruge MC = c i mo-
ment inercije Mi i moment tre- SL. 2.2. PISA S PISALJKOM
nja Mt :
M Mi Mt MC = 0
24
Da bi se posztigla vea granina frekvencija u izvedbi sa slike 2.3.
odbaena je potpuno pisaljka, koja najvie pridonosi momentu inercije. Mlaz tinte
se trca pod velikim pritiskom na papir. Tako je masa pisaljke zamijenjena
mnogo manjom masom tinte. I pokretni sistem je u tom sluaju mnogo manjih
dimenzija. Izvodi se od rotirajueg permanentnog magneta uvrenog izmeu
dvije torzione niti u polju elektromagneta pobuivanog strujama iz pojaala. Kroz
rotirajui permanentni magnet prolazi kapilara koja je na vrhu savijena da usmjeri
mlaz tinte na papir. Pritisak mlaza se kree u granicama od 2,5 do 6,0 Mpa, to
ovisi o brzini pisanja. Ako je brzina vea, potreban je vei pritisak, kako bi u istom
vremenu istekla potrebna koliina tinte. Ovaj se sistem najvie koristi za
registraciju biopotencijala, kada mu je gornja granina frekvencija oko 700 Hz.
25
potrebna vea struja. Otpor petlje u ovom sluaju se kree od 0,5 do 5 . Za
postizanje linearne amplitudno-frekventne karakteristike potrebno se guenje kod
svjetlosnih oscilografa postie kretanjem pokretnog sistema u ulju i to u
hermetiki zatvorenoj cjevici (kao olovka) s dva prikljuka za pogonsku struju.
Takva se cjevica postavlja u magnetsko polje velikog uzbudnog magneta gdje je
smjeteno vie takvih oscilografa za simultano snimanje vrlo razliitih pojava.
R = k
26
pa iz slike slijedi da je
= A0 U10
jer je
27
tom sluaju pisaljka pomie elektromotor umjesto pominog namotaja, a iani
potenciometar je izveden u obliku tapa po kojem kliza klie linearno.
28
2.6. MAGNETNA REGISTRACIJA
29
Remanentni magnetizam se moe jo
smanjiti ako se ubaci dodatni zrani
raspor uz onaj koji je potreban za samo
upisivanje ili reprodukciju. Na sl. 2.9. je
prikazano kako se upisuju i reproducira-
ju elektrini podaci na magnetsku traku.
30
od razmagnetizirane trake, tj. od 0 na sl. 2.10. moe se konstruirati odnos
izmeu remanentnog magnetizma Br i jakosti polja H.
i = i s + iv
31
SL. 2.11. PREDMAGNETIZIRANJE VISOKOFREKVENTNIM SIGNALOM
32
3. DIGITALNI INDIKATORI I REGISTRIRAJUE
NAPRAVE
33
Indikacija alfanumerikih znakova moe se izvesti i takastim
izvorima svjetla poznatim pod imenom indikatori s takastom matricom.
Polje indikatora najee se izvodi s 5 x 7 taaka koje mogu svijetliti u ranim
kombinacijama te tako prikazati
brojeve ili slova, kako se vidi na
slici 3.2. Kao izvori svjetla uglav-
nom se primjenjuju svjetlee dio-
de, a ima i izvedbi koje se slue
aruljama.. Paljenje izvora svjetla
koja odgovaraju odreenoj zna-
menki, izvodi se diodnom matri-
com. Na taj nain se mogu obilje-
avati i vrlo malene znamenke vi-
soke 2,5 mm.
34
Promjeri vlakna se kreu od nekoliko m do 100 m. Deblja vlakna se koriste
za vee duine. Za prijenos veeg svjetlosnog toka potrebno je vie stotina
takvih vlakana u snopu. Tehnika staklenih vlakana primjenjuju se u raznim
podrujima optoelektronike, koja se bavi pretvaranjem optikih signala u
elektrine i obratno, u telekomunikacijama i medicinskim instrumentima.
35
neonom u razrjeenom stanju, nalaze se katode izvedene od ice u obliku
znamenki dekadskog sustava. Anoda je izvedena u obliku mree smjetene
oko tih katoda, sl. 3.4. Ako prikljuimo dovoljno veliki napon izmeu anode i
katode, dolazi do tinjavog izboja, te se u neposrednom okoliu katode,
nakon tamnog Crookesova prostora, stvara svjetlo podruje tzv. negativnog
tinjanja. To e podruje biti blie katodi to je tlak plina u cijevi vei. Na taj
nain ica u obliku brojke, od koje je formirana katoda, je sva prektivena
crvenkastom svjetlou zbog upotrebe neona (boja svjetlosti ovisi o vrsti
upotrebljenog plina). Kako se indikacija vri u dekadskom sustavu, u cijevi
ima deset katoda koje predstavljaju brojke od 0 do 9. Katode su postavljene
jedna iza druge. Povrina koju obuhvaa tinjavo svjetlo, mnogo je vea od
povrine katode, tako da meusobna pokrivanja znamenki nemaju znaaja.
Napon izvora UB mora biti vei od napona paljenja UZ. Kako je napon
normalnog tinjanja praktiki konstantan i uz velike promjene struja, potrebno
je struju kroz cijev ograniiti anodnim otporom Ra, tako da je
36
mnogo su manjih dimenzija i oblikovani su poput tanke ploe (sl. 3.5.).
Vanjska prozirna ploa ima metalizirane prozirne anode za svaku znamenku.
Razmak izmeu vanjske bazine ploe ispunjen je plinom neonom i dobro je
zabrtvljen. Bazina ploa ima katode u sedmosegmentnom formatu. Izvor
svjetla je crvenkasto naranaste boje i ugodan je za promatranje, jer svaki
segment svjetli i nije isprekidan icama drugih znamenki kao kod Nixie cijevi.
Ovaj tip indikatora je jeftin i daje dovoljan intenzitet svjetla.
37
Za deionizaciju potrebno je ostaviti oko 40 ms, tako da maksimalna
frekvencija repeticije ne bude vea od 20 kHz. Navedeni nain upravljanja
indikatora se zove multipleksan ili sekvencijalan nain. Taj nain tedi
struju, to je posebno vano pri upotrebi svjetleih dioda, gdje je potronja
struje relativno velika. Tako se, na primjer, kod kalkulatora napajanih iz
baterija sa svjetleim diodama primjenjuje taj princip. Frekvencija repeticije je
oko 30 kHz.
Katodoluminiscentni indikatori
Katodoluminiscentni in-
dikator je prikazan na slici 3.6. u pre-
sjeku i s prednje strane. Jedna ili dvije
arne niti smjetene su ispred ano-
de i reetke. Katoda i reetka ne
ometaju pogled na anodu segment,
jer su izvedene od tanke ice. Izme-
u katode i anode segmenta nalazi
se reetka kojoj je svrha da povea
struju elektrona, tj. da smanji utjecaj
prostornog naboja, jer je na malom
pozitivnom potencijalu i da omogui
rad uz malen anodni napon (25 V).
Karakteristika je takvog izvora malena
struja po segmentu (oko 0,1 mA), ma-
len anodni napon i malena snaga a-
renja (0,1 A i 1 V) uz relativno veliku SL. 3.6. KATODOLUMINISCENTNI
svjetlinu. Cijevi nisu skuplje od svjetle- INDIKATORI
ih dioda, a zbog mogunosti prikazi-
vanja velikih i vrlo lijepo oblikovanih znakova mnogo se upotrebljavaju kod
stolnih kalkulatora i instrumenata. Multipliksni nain upravljanja se primjenjuje
i u ovoj vrsti indikatora
38
obuhvaa valne duine oko 450 nm do 900 nm, tj. od plavog do infracrvenog
dijela spektra. Najee se izvode crvenim i zelenim zraenjem vidljiva dijela
spektra. Luminofori koji zrae infracrveni dio spektra ne upotrebljavaju se kao
indikatori. Zbog mogunosti da se izvode u malim dimenzijama, posebno su
prikladni u konstrukcijama integralne tehnike.
39
luminiscencije kod kojih je dolo do samopobuivanja, emitiraju svjetlo i pri
nestajanju elektrinog polja, pri emu je emisija svjetla intenzivnija nego pri
nastajanju elektrinog polja. Ovo je prikazano u sluaju pravokutne i sinusne
uzbude. Na primjeru sinusne uzbude vidi se zaostajanje emisije svjetla prema
sinusnoj uzbudi (slika 3.7.).
40
Tako cinkov sulfid ZnS s dodatkom mangana daje uto svjetlo,
a s primjesom bakra emitira svijetlo od zelene do plave boje.
Kao indikatori luminofori se ne izvode samo kao brojke u
sedmosegmentnoj izvedbi, nego i kao slova, te razliiti znakovi: strelice,
shematski znakovi, geometrijski likovi i sl. Mogu se osvijetliti ploe na kojima
je prikazan neki proizvodni proces, mogu se pokazati situacije na
aerodromskim slijetno-poletnim stazama, pa na kolosjecima na kolodvorima
itd. Takve ploe se zovu mimike ploe. Zbog svoje jednostavnosti i malih
dimenzija one imaju velike prednosti. Mogu se izvesti u obliku folije koja se
moe izrezati u bilo kojem obliku i nalijepiti na metalnu podlogu, koja
istovremeno predstavlja i drugu elektrodu.
41
Postoji nekoliko izvedbi takvih ekrana primjenjivanih u vojne
svrhe. Broj linija je 50 po cm, a napon koji izaziva svjetljenje pojedinih taaka
200 V. Matrini ekran se takoer primjenjuje s tekuim kristalima za prikaz
radarske slike.
42
Svjetlee diode se sve vie primjenjuju kao vrlo pogodni
alfanumeriki idikatoru mjernim ureajima zbog malenog pogonskog napona i
malenih dimanzija te mogunosti da se izvode u integralnoj tehnici. Kao
njihov nedostatak navodimo relativno veliku potronju struje po segmentu,
koja nije manja od 4 mA uz 1,7 V, to iznosi 7 mW. Ako indikator ima etiri
digita sa svih sedam upaljenih segmenata, to znai dosta veliku potronju 4 x
7 x 4 = 112 mA.
Postoje numeriki
sedmosegmentni indikatori za
ugradnju u malene mjerne ins-
trumente minikalkulatore i sl., a
izvode se s pet digita u jednom
bloku. Visina brojke je 3 mm, a
duina petoznamenkaste jedinice
samo 20 mm. Da bi se znamen-
ke mogle bolje itati, iznad sva-
ke su znamenke postavljene plas-
tine lee (sl.3.11.). Na istoj slici
prikazane su dvije izvedbe. U
prvoj izvedbi svjetlo se probija SL. 3.11. IZVEDBA VIEZNAMENKASTOG
kroz relativno transparentni silicij INDIKATORA SA SVJETLEIM DIODAMA
n vodljivosti, kod druge je sloj n
vodljivosti vrlo tanak, a iznad njega je sloj stakla. Da bi se smanjima potronja
struje u vieznamenkastom indikatoru i smanjio broj izvoda, svjetlee diode
od GaP ili GaAsP najee rade na sekvencijalan nain. To se moe postii
zahvaljujui njihovoj dosta velikoj struji zasienja, to omoguava veliku
svjetlinu u impulsnom radu (i do vie hiljada nita). To ne vrijedi za diode od
GaP kojima se mora individualno upravljati. Diode od SiC emitiraju svjetlosne
impulse i od vie 10000 nita. Frekvencija ponavljanja pri sekvencijalnom radu
kod indikatora u kalkulatorima obino iznosi 3 kHz.
43
o ovisi obraenosti povrine elektroda s njihove unutranje strane (sl. 3.12.),
kada smjer molekula moe biti i kos prema elektrodi. Pod utjecajem
elektrinog polja dipoli mijenjaju svoj smjer, a osim toga, malen broj
elektrinih naboja svojim gibanjem uzrokuje lokalne poremeaje u elektrinom
polju, to rui postojei red meu molekulama i ima kao posljedicu
turbulenciju odnosno difuzno rasprenje svjetla kroz tekue kristale. Tekui
kristali ne predstavljaju ni krutu ni tekuu fazu, pa se mogu nai u vie
meufaza, tzv. mezofaza. U sluaju da se ele upotrijebiti kao indikatori ovisni
o elektrinom polju, upotrebljava se nomatika mezofaza kod koje su due
ose molekula meusobno paralelne. Tekui kristali smjetaju se izmeu
prozirnih i elektriki vodljivih elektroda, koje su razmaknute svega 6 m do
b) IZVEDBA S POLARIZATORIMA
SL. 3.12. PROLAZ SVJETLA KROZ SLOJ TEKUIH KRISTALA
44
je odreeno oblikom i povrinom elektroda. Na jednoj strani sloja tekuih
kristala nalazi se sedam segmenata koji su izvedeni kao prozirne elektriki
vodljive elektrode, dok druga strana sloja ima prozirnu, vodljivu elektrodu
pravokutnog oblika, koja pokriva povrinu svih sedam segmenata. Na taj je
nain elektrino polje ogranieno samo na segmente, a ne na dovode do
segmenata. Izvedba indikatora je prikazana na slici 3.13. Osim opisanog
naina primjene tekuih kristala, koji je poznat kao dinamiko rasprenje,
postoji jo jedan nain koji se koristi polarizacijom svjetla. U drugom sluaju
postavljaju se s vanjske strane elektroda polarizatori.
45
mentni numeriki indikatori s jednim, tri ili etiri digita, i sve se vie ugrauju
u manje instrumente, kalkulatore, satove i sline ureaje koji rade na
dnevnom svjetlu uz vrlo malen potroak elektrine energije. Ti indikatori troe
struju od svega 1 mA (3 V) do 3 mA (7 V) uz sve segmente u pogonu.
Naponi napajanja su najee u podruju od 7 20 V, iako ima izvedbi koje
za napajanje ne trebaju vie od 3 V.
46
.
1. ta pokazuju digitalni indikatori ?
2. Kakva je to segmentna izvedba digitalnih indikatora ?
3. Kako su izvedeni elektromehaniki indikatori
4. Kako su izvedeni elektrooptiki indikatori ?
5. U koje indikatore spadaju Nixie cijevi ?
6. Opii plinom punjene cijevi ploaste izvedbe kao indikator ?
7. Kakav je to sekvencijalni nain upravljanja indikatorom ?
8. Kako su izvedeni katodoluminiscentni indikatori ?
9. ta su luminofori ?
10. Kakav je to prakasti luminofor ?
11. Kako se izvode indikatori s luminoforima ?
12. Prikai izvedbu sedmosegmentnog indikatora s LED diodama !
13. Koja su svojstva tekuih kristala ?
14. Kakav je to transparentni, a kakav reflektirajui tip indikatora s tekuim
kristalima ?
47
4. MJERENJE IZOBLIENJA I UMOVA
48
samo za osnovnu frekvenciju. Kako je impedansa grane sa reaktivnim
elementima svedena na minimum, tj. na otpornost r samo za osnovnu
frekvenciju, dok je za ostale frekvencije harmonika i dalje vrlo velika (utoliko vea
ukoliko je red harmonika vii), to praktino voltmetar mjeri i potencijalnu razliku
samo na jednom otporniku , jer je pad napona na otporniku R zanemariv s
obzirom da je R << i ulazna impedansa voltmetra je vrlo velika, tj. potronja
instrumenta minimalna. Na taj nain voltmetar mjeri priblino ukupni efektivni
napon svih harmonika
n
UH 2
U n2
R2
pUT UT
R1
pri emu je napon UT cjelokupni zbir efektivnih vrijednosti sastavnih komponenti
n
UT Un2
1
Un = p UT
n
n
U2
2 n
p Un2
1
odnosno
n
U n2
2 R2
k' p
n R1
U n2
1
49
k' p
k
2
1 k' 1 p2
50
Pri gornjem poloaju preklopnika P, instrument M heterodinskog
detektora skree proporcionalno amplitudi Un n tog harmonika generatora E, jer
je detektor postavljen na taj harmonik.
Zatim se frekvencija pomonog generatora izjednai sa
frekvencijom n tog harmonika, a oslabljiva podeava tako da instrument pri
donjem poloaju preklopnika P pokazuje isto skretanje kao i ranije.
U tom sluaju, na izlazu oslabljivaa postojat e napon
bn
Unp U pe
2 b2 2 b3 2 b4
k % 100 e e e ... k 22 k 32 k 42 ...
51
4.2. MJERENJE STEPENA IZOBLIENJA
SL. 2.3. SKRETANJE KAZALJKE INSTRUMENTA SL. 2.4. OSNOVNI ELEMENTI KOJI SE
U FUNKCIJI FREKVENCIJE ZA RLC KOLO VEU NA ULAZ SELEKTIVNOG POJAAVAA
52
dovoljno pri analizi od koje se trai potpuni sastav sloenoperiodinog napona
nekog ispitivanog generatora E.
Jedna varijanta ovog postupka predvia upotrebu selektivnog
pojaavaa iji je ulaz povezan njegovim osnovnim elementima kao na slici
4.4. Otpornik RE na ije krajeve je vezan ispitivani generator treba da je znatno
manje vrijednosti od otpornosti r zavojnice rezonantnog kola. Promjenom
kapaciteta C u kolu dolazi do rezonancije sa jednim od harmonika sloenog
napona E, te nastaje pojava tzv. prenapona E0, na krajevima kondenzatora C pri
kojoj je E0 >> E. Ovaj prenapon se, prema potrebi, pojaava i mjeri
podesnim instrumentom putem poreenja sa poznatim naponom iste frekvencije.
53
i1 s1ub1 s2ub21
i2 s1ub 2 s2ub22
54
visokih frekvencija (2) sa graninom frekvencijom f 2 i filtera propusnika niskih
frekvencija (3) sa graninom frekvencijom f1, dobije se spektar uma koji
po irini i snazi odgovara multipleksnom signalu. Poslije stop filtra (4) koji u
nepropusnom pojasu ima slabljenje vee od 80 dB dobije se spektar uma kod
koga je u okolici frekvencija fa, fb ili fc eliminiran um.
55
cijom se moe vriti pretvaranje odnosa (s / ) u odnos snaga uma (1 / 2) i
obrnuto:
s B
( ) ( 1) k 10 log 2,5dB
2 Bk
56
1. Mjerenje stepena harmonijskog izoblienja pomou mosta:
a) Koje elemente sadri most u svojim granama ?
b) Zato slui potenciometar R ?
c) Koja vrsta instrumenata se koristi kao indikator, kakva im je skala i ta
ustvari mjere ?
57
5. MJERENJA NA SISTEMIMA SA
SVJETLOVODIMA
U novije vrijeme prijenos informacija na daljinu zahtjeva da se to
vea koliina informacija u jedinici vremena prenese na zadato, to vee
rastojanje meu direktnim korisnicima u komuniciranju, bez usputnog pojaanja
signala. Zajednika osobina svih komunikacijskih sistema je da prenese
informaciju. To se najee ostvaruje pomou elektromagnetskih valova.
Svjetlovodi su nali veliku praktinu primjenu u prijenosu raznih signala: govornih
signala, TV signala, signala podataka, radarskih signala, razliitih mjernih signala
itd. Njihove najvanije osobine su:
- veliki informacijski kapacitet zbog velike irine propusnog pojasa
svjetlovoda;
- mala slabljenja signala u sistemu usljed relativnog slabljenja
svjetlovoda;
- otpornost na razne smetnje elektromagnetske prirode, uslovljene
dielektrinim karakterom svjetlovoda;
- relativno male dimenzije i masa elemenata prijenosnog sistema
zbog malih valnih duina optikog pojasa.
58
tj. vre se intenzivna istraivanja kako bi se postojei mjerni postupci, metode i
ureaji, poboljali i usavrili. Sva mjerenja u okviru svjetlovodnog prijenosa mogu
se podijeliti u dvije grupe:
1. ULAZNI STEPEN
2. POBUIVA IZVORA SVJETLOSTI
3. OPTIKI KONEKTORI
4. OPTIKI KABEL
5. FOTODETEKTOR
6. PRIJEMNI POJAAVA
7. EKVALIZATOR
8. ODLUIVA
9. EKSTRAKTOR TAKTA
10. IZLAZNI STEPEN
(a) (b)
SL. 5.3. TIPINA KRIVULJA SLABLJENJA SVJETLOSTI U STAKLENOM
OPTIKOM VLAKNU
59
najmanje kada je = 1,6 m, danas se najvie koriste prvi i drugi minimum, jer
optoelektronske komponente, koje se prikljuuju na ulaz i izlaz vlakna imaju pri
valnim duinama prvog i drugog minimuma relativno najbolje osobine.
Ukupna slabljenja u optikom vlaknu se mogu podijeliti na razliite
naine, a rezultat je zakljuak da je ukupno slabljenje posljedica apsorpcije i
rasijanja. Apsorpcija i rasijanje izazivaju vlastite gubitke, a dopunske gubitke
izaziva radijacija optike snage.
Apsorpcija je preobraaj svjetlosne energije u unutranju energiju u
optikom vlaknu. Apsorpcija svjetlosti je pojava smanjenja energije ili intenziteta
svjetlosnih valova prilikom prolaska kroz neku sredinu, koja nastaje zbog
prijelaza energije elektromagnetskog polja vala u druge oblike energije. Znai,
pri prostiranju svjetlosti kroz staklo, dolazi do smanjenja njene energije. U
ovisnosti od mehanizma apsorpcije, slabljenja usljed apsorpcije se mogu
podijeliti u tri grupe:
- apsorpcija atomima u sastavu stakla,
- apsorpcija usljed defekta u strukturi stakla,
- apsorpcija atomina neistoa na povrini stakla.
U ovisnosti od mehanizma koji ih izaziva, postoje tri vrste apsorpcije:
- ultravioletna, vezana sa energetskim nivoima elektrona i moguim
prijelazima izmeu nivoa,
- infracrvena, vezana za vibracije atoma elemenata koji grade
molekul stakla, i
- apsorpcija usljed prisustva eljenih i neeljenih atoma neistoa,
primjesa, od kojih najvie utjecaja imaju joni metala iz grupe eljeza
(bakar, nikal, kobalt, krom, mangan, eljezo).
Na slici 5.4. se vidi da su ultravioletna i infracrvena apsorpcija glavni uzronici
ukupnog slabljenja jer se utjecaj neistoa (koncentracija metalnih jona) na
slabljenje moe smanjiti dobijanjem istih materijala postupcima suenja stakla
(proces oksidacije i prevoenja metalnih jona u stanja koja nemaju veliku
apsorpciju).
60
vlakno ili manje. Ovakve promjene indeksa prelamanja izazivaju tzv. Rejlijevo
rasijanje svjetlosti. Rejlijevo rasijanje prouzrokuju grudvice malih dimenzija u
staklu (reda /10 i manje), dovoljno udaljene jedna od druge (pretpostavka je da
su izolovane u prostoru). Ova pojava je analogna, npr. rasijanju do koga dolazi
pri prolasku svjetlosti kroz atmosferu, to je uzrok plavetnila neba.
Koeficijent ukupnog slabljenja signala svjetlosti definie se kao
logaritamski odnos ukupne snage svjetlosti na ulazu u optiko vlakno i izlazu iz
optikog vlakna duine L:
10 P
log ul
L Pizl
a izraava se u decibelima po kilometru (dB/km). U opem sluaju koeficijent
ovisi o valnoj duini . Za optika vlakna dobijena na bazi kvarca, koeficijent je
oko 3 dB/km na valnoj duini = 0,85 m (to znai da e samo polovina snage
svjetlosnog signala ubaenog u optiko vlakno duine 1 km stii na njegov kraj).
Od tipa vlakna ovise i njihove prijenosne karakteristike, a one
uslovljavaju primjenu razliitih mjernih postupaka. Potrebno je izmjeriti ukupno
slabljenje veze sa optikim vlaknom jer ono odreuje rastojanje izmeu
regeneratorskih stanica. Slabljenje unose u vezu sve komponentne koje u njoj
uestvuju: konektori, spojevi, vlakno. Ukupno slabljenje optikog vlakna moe se
mjeriti metodom odsjecanja i metodom reflektometra.
61
SL. 5.6. OPREMA ZA MJERENJE SLABLJENJA SLABLJENJA OPTIKOG VLAKNA
METODOM ODSJECANJA
62
jer je teko ostvariti stacionarnu modnu raspodjelu svjetlosne snage na maloj
duini vlakna kao to je bila i prije njegovog odsjecanja.
Pod pojmom modova podrazumijevaju se razliite vrste elektromagnetskih
valova ije su karakteristike odreene osobinama stakla (sredine kroz koju
prolaze) koje podravaju, usmjeravaju, odreene modove to su ustvari tzv.
usmjereni ili voeni modovi. Monomodna (jednomodna) vlakna podravaju
prostiranje samo jednog osnovnog moda, imaju veu irinu propusnog
pojasa, to omoguava prijenos vee koliine informacija u jedinici vremena
nego viemodna vlakna. Viemodna vlakna imaju tu prednost da im je vei
prenik jezgra, to olakava njihovo spajanje i nastavljanje i efikasnije uvoenje
svjetlosti u vlakno, ali pojedini modovi viemodnog vlakna mogu meusobno
razmjenjivati svjetlosnu energiju ako doe do odstupanja optikog vlakna od
idealne strukture, tj. modovi se tada ne prostiru vie neovisno jedan od drugog.
Kada se optiko vlakno izvlai iz rastopljene strukture, moe se dobiti njegova
dobra pravolinijska struktura, koju sljedei procesi obrade mogu poremetiti,
odnosno dovesti do otklona ose od prave linije. Kod jednomodnih vlakana (koja
usmjeravaju samo jedan mod) ova odstupanja se manifestiraju u prelasku dijela
energije osnovnog moda u curee i radijacione modove. Kod viemodnih
vlakana energija se razmjenjuje izmeu voenih modova, a drugi dio energije
prelazi u curee i radijacione modove, uzrokuje promjenu i disperzionih
karakteristika, i ukupnog slabljenja vlakna. Zbog toga postoje vieosni
pozicioneri za podeavanje poloaja ispitivanog vlakna uz pravilnu obradu
izlazne eone povrine vlakna, da bi u oba mjerenja sprega bila ista.
63
Zraka ulazi u vlakno poslije prelamanja na graninoj povrini izmeu
vazduha i jezgra, i nastavlja da se prostire pod uglom u odnosu na z-osu tj. osu
cilindra. Kroz jezgro se prenosi svjetlost zahvaljujui omotau jezgra jer je
omota nainjen od materijala iji je indeks prelamanja n 2 manji od indeksa
prelamanja jezgra n1. Tako je osigurana totalna refleksija na granici izmeu
jezgra i omotaa. Poznata je i sljedea relacija :
NA (n1 ) 2 (n2 ) 2
to je NA vea, vlakno moe da primi veu koliinu svjetlosti od neusmjerenog
izvora svjetlosti. Radi toga se NA naziva i numeriki otvor. Za dvoslojno vlakno
NA ima vrijednost izmeu 0,2 i 0,5. U praksi NA ima malu vrijednost, jer je dui
put prostiranja onog zraka koji pod nekim uglom u odnosu na osu ue u vlakno,
nego to je put prostiranja zraka koji je paralelan sa osom vlakna tj. koji se
prostire du ose vlakna. To je ilustrirano na slici 5.9. Njihovo vrijeme prostiranja
je razliito zbog razliite duine puteva. Radi toga dolazi do irenja svjetlosnih
impulsa, to je uzrok smanjenja informacionog kapaciteta svjetlovoda. Znai,
irenje svjetlosnih impulsa se moe smanjiti samo ako se zraci prostiru to je
vie mogue paralelno sa osom, tj. ako NA ima malu vrijednost.
64
sinhronizacija pojaavaa, a granitna ploa postoji zbog stabilnosti sistema koji je
takav da bi i najmanje vibracije poremetile rad ureaja. Test- vlakno (na
uzorak) se pobuuje svjetlou koja se dobija iz pomonog vlakna (PCS) i
odgovarajuih soiva pomono vlakno i odgovarajua soiva ine takasti
izvor. Vidi se da se aparatura sastoji od: svjetlosnog izvora koji zrai u irokom
pojasu valnih duina; niza filtera koji omoguavaju dobijanje mjernih signala u
odreenom pojasu valnih duina; mehanikog prekidaa svjetlosnog snopa
(opera) i sistema soiva sa pomonim vlaknom. Ovo pomono vlakno (na slici
oznaeno sa PCS) sa soivima slui za formiranje snopa sa eljenim tipovima
valova. Zatim slijedi blenda, pa soivo koje slui za formiranje pobudnog snopa
ispitivanog vlakna. Na kraju vlakna je jo jedno soivo kojim se postie sprega
vlakna i detektora.
65
fotodiodu D1. Pomou fotodiode D1 se dobije sinronizacioni impuls koji se vodi
na osciloskop, sinhronizuje se sa onim dijelom zraenja koje se vratilo u vlakno
na njegov poetak, pa preko djeljitelja snopa dolo do prijemne fotodiode D 2.
Poto je ovo zraenje vrlo oslabljeno sa fotodiode D2 se mora odvesti preko
pojaavaa na osciloskop. Na ekranu osciloskopa dobija se krivulja kao na slici
5.12.a, na kojoj je data ovisnost optike snage od rastojanja, a na slici 5.12.b
ovisnost slabljenja u dB od rastojanja l u km. Prostirui se kroz svjetlovod,
svjetlosni impuls nailazi na reflektirajue prepreke, kao npr. na prekidima,
odnosno spojnim mjestima konektorima (spojni gubici na dijagramu), ili na
strukturalne nehomogenosti matarijala, a to se na karakteristici ogleda u naglim
skokovima. Na tim mjestima se svjetlost reflektira, usljed razlike u vrijednostima
indeksa prelamanja stakla i okolne sredine. Dio snage koji se reflektira, znatno je
oslabljen (to je Frenelova refleksija), a u sluaju idealno ravnog preloma moe se
izraunati po obrascu:
n n0 2
Pref P0 ( 1 )
n1 n0
gdje je P0 snaga optikog signala na ulazu u vlakno, a n 1 i n0 indeksi
prelamanja.
U najpovoljnijem
sluaju reflektira se samo 4 %
ubaene snage u svjetlovod (a to
je vie od snage koja se reflektira
rasijanjem), i to u sluaju kada je
n0 = 1 (tada nema neistia da
smanje refleksiju).
Slabljenje se moe
izraunati iz sljedeeg izraza:
SL. 5.12. KRIVULJE SLABLJENJA DOBIJENE 10 P dB
REFLEKTOMETARSKOM METODOM log 1
2l P2 km
66
prijemnika. Treba uzimati srednje vrijednosti ovih snaga pri proraunu jer se
veliina optike snage mijenja tokom vremena. Krivulja na slici 5.14. je data za
prijenos na = 1,3 m putem viemodnih optikih vlakana sa brzinom prijenosa
od 140 Mb/s. Poetno slabljenje od 3 dB su gubici snage na spoju izvora
svjetlosti i optikog vlakna, slabljenje snage od 1 dB se javlja na spoju optikog
vlakna i detektora svjetlosti, a slabljenje snage 7 dB je ono u koje je uraunat
utjecaj spoljanjih faktora na ukupne gubitke u sistemu. Dijagram ilustrira da od
poetne snage P0 = 0 dB, krajnja snaga Pc = 43,5 dB je na duini vlakna L = 21,6
km.
Za tipina optika vlakna
reflektirana snaga je izmeu 45 i
60 dB ispod upadne snage na
datom mjestu.
Pri izraunavanju slabljenja
na ovaj nain pretpostavljeno je da
je isto slabljenje u odlaznom i
povratnom smjeru kroz vlakno i
time je ve nainjena greka jer
SL. 5.14. GRAFIKI PREDSTAVLJENI
BILANS OPTIKE SNAGE U modni sastav odlaznog i impulsa
SVJETLOVODNOM PRIJENOSNOM SISTEMU rasijanog unazad nije isti, kao to ni
slabljenje za razliite modove nije
isto.
Bilo da se mjere intenziteti upadnog i reflektiranog svjetlosnog
signala, bilo njihove snage, vidi se da je reflektirani impuls mnogo slabiji od
upadnog, to pokazuje i slika 5.15., na kojoj je isti impuls mjeren u dvije sekcije
vlakna: a) u datom vremenu t i b) u trenutku t (n1 / c ) l .
67
prijenos kroz optika vlakna je dominantan, usljed interferencije simbola se
dogaa da na mjestu prijema nije mogue odluiti o svakom prispjelom impulsu
pojedinano. Zato se pri prijenosu javlja greka, pa disperzivne karakteristike
vlakna odreuju informacioni, tj. prijenosni kapacitet vlakna. Obino se kao
mjera informacionog kapacitetata vlakna uzima proizvod irine propusnog pojasa
i rastojanja i izraava se u MHz km. Disperzivni efekti ograniavaju kapacitet, koji
je oko 20 MHz km za optika vlakna sa step-indeksom prelamanja, i do 2,5 GHz
km kod gradijentnih vlakana. Jednomodna optika vlakna imaju proizvod irine
propusnog pojasa i rastojanja od 10 do 100 puta vei nego viemodna. Zato se
i koriste za meugradske i podmorske sisteme velikog kapaciteta, bez obzira na
neke nedostatke pri pobuivanju vlakna, nastavljanju i gubicima na spojevima.
irenje impulsa zbog disperzije nastaje zbog razlike u grupnim
brzinama do koji dolazi zbog razliitih fizikalnih uzroka.
Iz kinematike je poznato - fazna brzina v1 = / ; je kruna
frekvencija, a - fazna konstanta harmonijskog elektromagnetskog vala koji se
prostire u slobodnom prostoru. Fazna brzina u valovodu sa sredinom u njemu
koju karakterie i , data je izrazom:
c
v1
2
r r
c
68
Tri su osnovne vrste disperzije u optikom vlaknu:
- Meumodna (intermodna) disperzija nastaje radi razliitih
grupnih brzina modova (tipova valova) kroz optiko vlakno. Ova
disperzija postoji samo kod viemodnih vlakana. Jednomodna
disperzija je irenje impulsa kod svakog pojedinog moda.
- Disperzija materijala. Indeks prelamanja materijala od koga je
napravljeno optiko vlakno ovisi o valnoj duini (odnosno
frekvenciji) svjetlosti, pa je uzrok tzv. disperzije materijala. Usljed
disperzije materijala indeks prelamanja razliito utjee na brzine
prostiranja komponenanata vala, jer svjetlosni signal obino nije
monohromatski, nego zauzima neki pojas valnih duina, tj. brzina
prostiranja ovisi o valnoj duini svjetlosti.
- Valovodna (svjetlovodna) disperzija je irenje impulsa vala
prouzrokovano promjenom grupne brzine usljed promjene valne
duine svjetlosti. Utjecaj svjetlovodne disperzije na ukupnu
disperziju se najee moe zanemariti u odnosu na disperziju
materijala i intermodnu disperziju.
Ukupna disperzija definie se kao irenje impulsa po jedinici
duine l u jedinici irine spektra izvora svjetlosti :
l
Jedinica za je
ps
0
km A
Postoje dva naina odreivanja disperzije:
- mjerenjem impulsnog odziva u vremenu
- mjerenjem prijenosne funkcije snage u frekventnom domenu.
69
jednoj odreenoj duini ne mogu primijeniti na cijelu ili bilo koju
duinu istog vlakna. Brzina irenja impulsa ovisi o sprezanju meu
modovima (valovima) i od slabljenja pojedinih modova, a sve u
funkciji duine optikog vlakna.
Da bi se otklonile ove potekoe, koristi se metoda viestruke
refleksije iji je princip oblanjen shemom na slici 5.16.
70
MJERENJE UKUPNE DISPERZIJE
U FREKVENTNOM DOMENU
71
Izvor svjetlosti je laser koji radi u reimu slobodnih oscilacija, kada
ima praktino linijski spektar ije je rastojanje izmeu pojedinih spektralnih
komponenata odreena duinom laserskog rezonatora, to je dato izrazom:
c
f
2L
gdje je: c brzina svjetlosti, a L duina rezonatora.
Na slici 5.20 dat je linijski spektar lasera (na sl. a i b je data
ovisnost snage u dB od frekvencije u GHz).
SL. 5.20.
( a ) SPEKTAR ZRAENJA
LASERA U REIMU SLOBOD-
NIH OSCILACIJA
( b ) MODUO PRIJENOSNE
FUNKCIJE VLAKNA DOBIJEN
ANALIZATOROM SPEKTRA
( c ) MODUO PRIJENOSNE
FUNKCIJE POSLIJE IZRAU-
NAVANJA RAZLIKE SNAGA
IZMEU ODGOVARAJUIH
KOMPONENTI ULAZNOG I
IZLAZNOG SIGNALA ( a ) ( b )
72
Vrlo slini rezultati disperzivnih mjerenja u vremenskom i
frekventnom domenu se dobijaju ako se izvri ekvivalentna pobuda optikog
vlakna, to pokazuje slika 5.21. prikazana za prijenosnu funkciju viemodnog
gradijentnog optikog vlakna.
1. ta su svjetlovodi ?
2. Koje podruje iz spektra elektromagnetskog zraenja koriste optiki
prijenosni sistemi ?
3. Od ega ovisi ukupno slabljenje u optikom vlaknu ?
4. ta je apsorpcija ?
5. ta je rasijanje ?
6. ta je disperzija ?
7. ta su modovi ?
8. U emu se sastoji mjerenje slabljenja optikih vlakana metodom odsjecanja?
9. U emu se sastoji postupak mjerenja ukupnog slabljenja optikog vlakna
pomou reflektometra ?
10. ta su curei modovi ?
11. Na koji nain se pronalazi mjesto prekida vlakna pomou reflektometra ?
12. Kako se mjeri ukupna disperzija u vremenskom, a kako u frekventnom
domenu ?
73
6. MJERENJE SLABLJENJA I POJAANJA
Logaritam odnosa ulazne i izlazne snage etveropola mjeren u
belima, odnosno neperima naziva se slabljenje etveropola. Ako je
etveropol pasivan slabljenje je pozitivno, a ako je aktivan negativno, tj. tada
imamo pojaanje. Prema nainu mjerenja ulazne i izlazne snage kao i prema
veliini impedanse optereenja i generatora u odnosu na karakteristinu
impedansu etveropola, razlikujemo vie vrsta slabljenja. Najee se
definiu i mjere: vlastito, radno, uneseno slabljenje i ekvivalent slabljenja na
600 . Osim njih esto se mjeri slabljenje usljed refleksije i slabljenje
presluavanja.
Slino tome je i :
74
6.2. RADNO SLABLJENJE ETVEROPOLA
b) u belima
c) u decibelima
U drugom dijelu se mjeri snaga koju taj isti generator odaje, preko
posmatranog etveropola (sl. 6.2b), prijemniku impedanse ZR. Ona je:
75
Zatim se, sa ovako izmjerenim snagama obrazuje gornji kolinik.
Radno slabljenje zavisi, pored ostalog, od impedansi i
prijemnika i generatora.
Stoga je:
tj.
77
prijemnika.
Ovdje treba primjetiti da je U1 napon na krajevima impedanse ZE
a ne na ulazu u etveropol (U1).
U sluaju da impedanse ZE i ZR nisu jednake, treba od dobijenog
rezultata mjerenje oduzeti lan
78
METODA POREENJA SA POZNATIM OSLABLJIVAEM
79
Kod translatora se dozvoljava vrlo malo radno slabljenje od svega 0,08 N (0,7
dB) samo za pojas zvunih frekvencija.
80
Uneseno slabljenje izraeno pomou napona generatora E i U2 je:
tj.
bit e:
jer prvi sabirak predstavlja radno slabljenje. Uneseno slabljenje, prema tome,
moe se pisati i u slijedeem obliku:
81
pri emu se prvi put izmjeri napon generatora pri praznom hodu, a drugi put
napon na krajevima prijemnika ZR, ili pak sluei se obrascem:
82
ODREIVANJE UNESENOG SLABLJENJA
MJERENJEM STRUJE
moe se pisati:
MJERENJE EKVIVALENTA
83
Kako je ZE = ZR, to je:
pa je:
84
SL. 6.11. PRESLUAVANJE NA DALJEM KRAJU (TELEDIJAFONIJA)
METODE MJERENJA
85
gdje je U1 napon na ulazu poetku ometajueg voda, a U2 napon na jednom
od krajeva ometanog voda).
Slabljenje presluavanja se moe izraziti:
.
SL. 6.13. SHEMA MJERENJA SLABLJENJA PRESLUAVANJA
MJERENJEM NAPONA
86
slabljenje je jednako (ali suprotnog znaka) nivou napona U2, tj.
87
SL. 6.15. MJERENJE SLABLJENJA TELEDIJAFONIJE POREENJEM SA
POZNATIM SLABLJENJEM
88
Kao indikator, ranije su se koristile iskljuivo slualice, dok se
danas redovito koriste kao indikatori cijevni voltmetri.
Veina zemalja propisuje da slabljenje presluavanja treba biti
vee od 7 N. Atenuatori za mjerenje presluavanja mogu esto da se
podeavaju od 13 19 N.
89
7. MJERENJE SNAGE I GUBITAKA
moe se pisati:
Poto je:
Kako je:
90
bit e:
tj.
91
Mjerenje kvadrata napona U12 i U22 moe se obaviti pomou dva
termosprega koji se stavljaju u dvije otone grane, kao na sl. 7.2. Struja koju
daje termospreg TS1 srazmjerna je kvadratu napona U1, a struja termosprega
TS2 kvadratu napona U2. Poto su oba termosprega vezana u opoziciju, to e
skretanje kazaljke instrukenta biti srazmjerno njihovoj razlici, odnosno
mjerenoj protonoj snazi Pp. Umjesto termosprega mogu se koristiti
elektronike cijevi ili poluprovodnici. Osjetljivost je tada vea, a opasnost od
pregorjevanja manja. Uvjet za njihovu upotrebu je da struja u kolu instrumenta
(Is) bude ovisna o kvadratu napona U1 i U2, to se lako postie izborom radne
take. Kod nekih instrumenata se posebno mjere naponi U1 i U2, pa se
pomou tabela izraunava snaga koju troilo (antena, prijemnik, prijenosni
sistem) prima.
92
Koriste se dvije vrste bolometarskih elemenata: bareteri, koji
imaju pozitivan temperaturni koeficijent (to su tanke ice od platine u staklenoj
cjevici) i termistori (mjeavina oksida metala) koji imaju negativan
temperaturni koeficijent.
Da bi se osjetljivost mjerenja poveala, oni se stavljaju u granu
mosta, sl. 7.5.a. Na osnovu vrijednosti otpora R, potrebnog da se most
uravnotei, prije i poslije dovoenja mjerene snage moe se zakljuiti, uz
poznate karakteristike bolometra, kolika je ta snaga. Pomou otpora R i moe
se podesiti struja izvora tako da bolometar radi u najosjetljivijem dijelu svoje
karakteristike. Zavojnica L sprijeava prolaenje visoke frekvencije u ostale
dijelove mosta.
93
Na sl. 7.6. prikazan je spoljni izgled jednog apsorpcionog
mjeraa snage za opseg od 0,1 do 330 mW, pri frekvencijama od 0 do 15
GHz. Zagrijevni otpori sa pripadajuim bolometrima su ugraeni u posebnu
mjernu glavu, kao na slici.
1 i1 - 2 i2 = r (i + i2)
Ako su vlastite otpornosti ampermetara jednake, tj. 1 = 2 = i
ako su otpornici kola uzeti tako da je r = = R, onda gornje jednadbe
prelaze u oblik
u R(i1 i 2 ); ri (i1 i 2 )
R 2 2
ui (i1 i 2 )
r
koja daje trenutnu vrijednost snage troila. Integriranjem toga izraza u
intervalu jednog perioda nalazimo srednju vrijednost snage, odnosno aktivnu
snagu troila
T T T
1 R 1 2 1 2
P uidt i1 dt i 2 dt
T 0 r T 0 T 0
R 2
P (I1 I 22 ) kt ( 2 )
r
94
gdje su i skretanja ampermetara sa kvadratnom karakteristikom, a kt je
ukupna konstanta ureaja.
i1 = i2 + i
u i
i2
R
2ui
i12 i 22 i 2
R
Lijeva strana jednadbe sadri trenutnu snagu troila ( u i ), pa
emo srednju snagu P dobiti kao integral ovoga izraza kroz vrijeme jedne
periode
T T T T
1 R 2 2
P uidt i dt
1 i dt
2 i 2 dt
T 0 2T 0 0 0
R 2
P I1 I 22 I2
2
E2 E 2 2E 2 X E 2
I2 2
Z AB Z 2 Z 2 Zc Zc2
Najmanja vrijednost struje dobit e se ako Zc kao promjenjiva veliina ispuni
uvjete da prvi izvod gornje funkcije bude jednak nuli:
2IdI 2E 2 X 2E 2
0
dZ c Z 2 Zc2 Zc3
Odavde se dobija da treba biti
Z2
Zc
X
Ako se ova vrijednost za Zc uvrsti u izraz za struju dobit e se najmanja
96
vrijednost
E
I min R
Z2
Kako snaga impedanse Z kao troila iznosi
E2
P R
Z2
to proizvod E Imin daje vrijednost snage P.
Prema tome, za nalaenje snage P treba pomnoiti pokazivanje
voltmetra V i ampermetra mA kada se podeavanjem kondenzatora C
postigne minimum struje
P = E Imin
Ovaj minimum moi e se ostvariti samo ako je impedansa Z
induktivnog karaktera.
Druga varijanta mjernog kruga kojim se moe odrediti snaga
nepoznate impedanse troila uz mjerenje samo napona i struje data je na
slici 7.10.
U ovom sluaju nije potrebno nai najmanju struju nego je treba
odravati konstantnom pri otvorenom i zatvorenom preklopniku k. To se
ostvaruje podesnom promjenom duplog kondenzatora.
Struja I kroz ampermetar, pri otvorenom preklopniku k, ovisit e
od modula ukupne impedanse redno vezane impedanse Z i dvojnog serijskog
kondenzatora Cs:
U2 2
P I U12 ()
2
Izraz pod korjenom ima dimenziju potencijalne razlike
U
U U12 ( 2 ) 2
2
moe se smatrati katetom vektorskog trokuta ACB napona u kojem je U 1
hipotenuza, a U2/2 druga kateta.
ug1 = u + r i
ug2 = u r i
Predpostavljajui da cijevi imaju potpuno jednake, kvadratne
karakteristike, nalazimo prirataje anodne struje
ia1 = k ug12 = k (u + r i)2 = k (u2 + 2 r u i + r2 i2)
ia2 = k ug22 = k (u - r i)2 = k (u2 - 2 r u i + r2 i2)
Kako su ovi prirataji struja razliiti, to e na krajevima otpornika postojati
potencijalna razlika srazmjerna gornjoj razlici
E = ( ia1 - ia2) = 4 r k u i
Kako instrument sa skretnim svitkom g skree u ovisnosti od
srednje vrijednosti struje kroz njega, to e on pokazivati (u nekoj razmjeri)
integral gornjeg izraza, gdje proizvod u i predstavlja vrijednost trenutne snage
u impedansi (ovdje je zanemaren pad napona r i).
Prema tome skretanje instrumenta moe biti obiljeeno u
jedinicama snage troila
g = k' P odnosno P = k'' g
Za taniji rezultat, treba proitanu snagu P umanjiti za vrijednost
gubitaka na otporniku r tj. p = r i2, pri emu se mora unijeti u kolo ampermetar
( npr. sa termospregom ) radi mjerenja struje i. Ampermetar je potreban i radi
badarenja instrumenta g. Prije svega ovaj instrument mora stajati na nuli
kada se otvori prekida. U tom sluaju snaga je nula pa treba podeavati
srednju taku na otporniku da bi anodne struje praznog hoda obje cijevi
bile potpuno jednake (ovo se ini im se jedna ili obje cijevi u vatmetru
promijene).
99
A ydx
Ako sa y oznaimo skretanje mlaza u vertikalnom, a sa x
u horizontalnom smjeru, onda je
y = k1 u1 x = k2 u2
gdje u1 i u2 predstavljaju trenutne vrijednosti napona na krajevima nepoznate
impedanse i na krajevima kondenzatora, a k1 i k2 konstantne osjetljivosti
osciloskopa. Naponi u1 i u2 su
u1 = U1 sin ( t + )
u2 = U2 sin ( t + /2 ) = U2 cos t
Ako povrinu slike (koja se ocrta za vrijeme jedne periode T)
izrazimo pomou ova dva napona dobit emo:
T
A k1U1 sin( t )k 2 U2 cos tdt
0
1
U2 I A k1k 2
U1I
cos
1
T
C i 2 C
T
A k1k 2U1U2 cos
2
Izraz U1I
cos
2
predstavlja snagu P = Uef Ief cos troila, pa je:
1
A k1k 2 P
fC odnosno P=kACf
gdje je
1
k
k1k 2
100
UW = kn U f = kn ks U I = kp P
103
Kako R1 i UN tano poznati, mogue je pouzdano odreivanje
pomone struje.
Ux = IP R2 (8.2.)
104
Da li se za vrijeme ovoga podeavanja struja I P promijenila, moe
se lako provjeriti prebacivanjem preklopke u poloaj 1. Nul indikator pri ovom
opet ostaje bez otklona.
Precizni kompenzatori
105
nog otpora. Bolji su kompenzatori
kojima je na red s kliznom icom
dodat precizni dekadski otpornik s
preklopnikom. Tu se mali dio kom-.
penzacionig napona dobija s klizne
ice. Ako elimo postii veu ta-
nost, potrebno je poveati broj de-
kadskih otpornika i izbjei upotrebu
klizne ice. Broj dekada, ne moemo
poveavati jednostavnim spajanjem
na red, jer bi se pomicanjem prek-
lopki na dekadama mijenjao otpor, SL. 8.4. PRECIZNI KOMPENZATOR
odnosno struja u pomonom krugu
(osnovni uvjet kompenzacije pomou potenciometarskog postupka je odravanje
konstantne struje). Da bi se ostvarila konstantna struja u pomonom krugu i
poveala tanost, razvijeni su razliiti tipovi preciznih kompenzatora, kao na
primjer: Freussnerov, Rapsov, kaskadni kompenzator itd.
a) Freussnerov kompenzator.
Za kompenzaciju mjernog napona koristi se pet dekada (R1 do R5):
10 x 100; 9 x 100; 9 x 10; 9 x 1 i 10 x 0,1 . Da bi se mijenjao otpor pomonog
kruga, dodate su na red jo tri dekade (R3' , R4' i R5'): 9 x 10; 9 x 1 i 10 x 0,1 ,
ije su preklopke mehanike povezane s preklopkama dekada istih vrijednosti iz
kompenzacionog dijela. One su tako spojene da poveanju otpora na dekadi iz
kompenzacionog dijela odgovara isto toliko smanjenje otpora dodate dekade, i
obratno. Tako ostaje konstantan otpor pomonog kruga, bez obzira na poloaj
preklopki, dok otpor kompenzacionog dijela, odnosno kompenzacioni napon
106
se moe po volji mijenjati. Struju u pomonom krugu podeavamo otporom RP
sve dok se pad napona na otporu RN ne izjednai s naponom etalonskog
elementa (preklopka P je u poloaju 1). Tada u pomonom krugu tee struja 0,1
mA. Poslije toga prebacimo preklopku u poloaj 2 i iskompenziramo mjereni
napon pomicanjem preklopki na dekadama R1 do R5, a da pri tome se ne mijenja
otpor RP. Vrijednost mjerenog napona je tada:
b) Rapsov kompenzator.
Ovim kompenzatorom se moe tano mjeriti na pet cifara, uz
primjenu samo pet dekadskih otpornika. Otpor izmeu krajnjih taaka dekada I i II
(take A i B na slici) je konstantan bez obzira na poloaj preklopki. Sastoji se od
10 otpornika od 1000 u dekadi I, spojenih na red s paralelnom kombinacijom
jednog otpornika od 1000 iz dekade I i devet otpornika po 1000 iz dekade II.
On iznosi:
107
njoj iznosi 0,09 V. Taj pad napona se dijeli na devet otpornika iz dekade II, pa e
na svakom od njih pad napona biti devet puta manji, tj. 0,01 V.
c) Kaskadni kompenzator.
Kao i kod Rapsovog kompenzatora, mogue je i na kaskadnom
kompenzatoru oitavati napone napone na pet cifara uz upotrebu pet
dekada. Tri dekade (R2; R3 i R4) su sa preklopkom s dva klizna meusobno
izolirana kontakta koji su mehaniki
povezani i razmaknuti za dva
stepena. Druge dvije dekade
(10 x 1000 i 10 x 0,8) imaju
preklopku s jednim kliznim
kontaktom. Mjerenje se izvodi na
slijedei nain: Najprije se otpor R'
tako odabere da se izmeu taa-
ka C i D dobije otpor RN koji odgo-
vara naponu etalonskog elementa
(RN = UN 104). Zatim se preklopka
P postavlja u poloaj 1, te podea-
vanjem otpora RP mijenja struja,
sve dok nul indikator ne pokae
nulti poloaj. Tako je pomona stru-
ja podeena na 0,1 mA, pa na
pojedinim otpornicima dekade R1
pad napona je 0,1 V. Na otpornici-
ma dekade R2, koji nisu premoteni
dekadom R3, pad napona je 0,01 V. SL. 8.7. KASKADNI KOMPENZATOR
Isti pad napona je i na dva premo-
tena otpornika te dekade, jer su oni premoteni otporom od 200 , pa ta dva
paralelna otpora imaju ukupno 100 . Na pojedinim otpornicima dekada R 3, R4 i
R5 pad napona redom iznosi:
10-3 , 10-4 odnosno 10-5 /mV/
108
Ako preklopku prebacimo u poloaj 2 mogue je mjereni napon U x
kompenzirati na isti nain kao kod Freussnerovog i Rapsovog kompenzatora.
Djeljitelj napona
Automatski kompenzator
109
napona dovodi se na
cijevni ili tranzistorski
pojaava. esto se upo-
trebljavaju elektromagnet-
ski mehaniki ispravlja
koji se napaja iz mree.
Njegova kotva titra u ritmu
mrene frekvencije i za
vrijeme jedne poluperiode
dodiruje mirni kontakt 1, a
za vrijeme druge polupe-
riode kontakt 2. Istosmjer-
na struja, prouzrokovana
razlikom mjerenog i kom-
penzacionog napona tee
as kroz jednu, as kroz SL. 8.9. AUTOMATSKI KOMPENZATOR
drugu polovicu primarnog
namotaja transformatora T.
Na sekundarnoj strani trans-
Formatora se dobija izmjeni-
ni napon frekvencije jedna-
ke mrenoj frekvenciji, a ve-
liina srazmjerna naponskoj
razlici mjerenog i kompenza-
cionog napona. Promjena
predznaka te razlike napona
izazvat e fazni pomak iz-
mjeninog napona od 1800.
Izmjenini napon se pojaava
Viestepenim cijevnim ili tran-
zistorskim pojaavaem i do-
vodi do glavnog namotajma SL. 8.10. KOMPENZACIONI LINIJSKI
izmjeninog motora M koji PISA
je mahaniki povezan s
klazaem K potenciometra.
Pomoni namotaj motora vezan je na mreu, pa e se motor okretati u jednom ili
drugom smjeru, to ovisi o faznom pomaku izmjeninog napona dovedenog na
glavni namotaj. Kada nema napona na glavnom namotaju, motor se zaustavlja.
Okretanje motora uzrokuje pomicanje klizaa K potenciometra, a time se
smanjuje razlika mjerenog i kompenzacionog napona, to se odvija sve dok se
naponi ne izjednae i motor ne zaustavi.
110
8.2. KOMPENZATORI ZA IZMJENINU STRUJU
Kompenzator s termopretvaraem
111
kompenzatora. Za pomonu
struju IP obino se uzima
10 mA. Pomona struja tee
kroz zagrijevnu icu termo-
pretvaraa TP, koji se grije
te na stezaljkama termoele-
menta nastaje istosmjerni
napon koji se kompenzira
padom napona na otporu R
izmeu klizaa (klizai se
pomiu dok nul indikator N2
ne pokae nulu). Zatim se
zagrijevna ica termopret-
varaa prikljuuje u izmjeni- SL. 8.11. IZMJENINI KOMPENZATOR S
ni strujni krug, a otpor Rd TERMOPRETVARAEM
u istosmjerni. Otpor Rd jed- Slika gore badarenje istosmjernom strujom
nak je otporu zagrijevne ice Slika dole mjerenje izmjeninog napona
termopretvaraa, tako da ovo
prespajanje ne izaziva pro-
mjenu struje IP.Ne mijenjajui
otpor R sada se podeava
struja u izmjeninom krugu
dok nul indikator N2 ne poka-
e nulu. Tada kroz zagrijevnu
icu termopretvaraa tee
struja iste efektivne vrijednos-
ti IP kao i pri prvom podea-
vanju, pa je mjereni izmjeni-
ni napon:
Ux = IP (Ri + Rd)
112
Wheatstonova mosta samo ka-
da je efektivna vrijednost izmje-
izmjenine struje jednaka onoj
istosmjernoj.
Kompenzator s
elektrodinamikim mjernim
sistemom
113
druge nepomine elektrode mjereni
izmjenini napon U2, ija se efektiv-
na vrijednost samo malo razlikuje od
U1 (preklopka u poloaju 2).
114
1. Koja je prednost kompenzacionih metoda mjerenja nad ostalim
metodama ?
2. Kako se realizira osnovni spoj kompenzatora ?
3. Koje napone kod kompenzatora uporeujemo ?
4. Kako moemo podeavati struju IP u pomonom krugu kompenzatora ?
5. Kako se kompenzaciona metoda koristi kod mjerenja struje ?
6. Kako se kompenzaciona metoda koristi kod mjerenja otpora ?
7. Zato koristimo precizne kompenzatore, odnosno zato upotrebljavamo
dekadske otpornike kod preciznih kompenzatora ?
8. Koje su osobine Freussnerovog kompenzatora ?
9. Od ega se sastoji Freussnerov kompenzator ?
10. Koje su osobine Rapsovog kompenzatora ?
11. Od ega se sastoji Rapsov kompenzator ?
12. Koje su osobine kaskadnog kompenzatora ?
13. Od ega se sastoji kaskadni kompenzator ?
14. Koja je uloga djeljitelja napona kod kompenzatora ?
15. Gdje koristimo automatske kompenzatore ?
16. Kako se mjeri izmjenini napon pomou kompenzatora ?
17. Opii kompenzator s termopretvaraem !
18. Kako se povezuju NTC otpornici kod izmjeninih kompenzatora ?
19. Opii kompenzator s elektrodinamikim mjernim sistemom !
20. Kakvi su to kompleksni kompenzatori i gdje se koriste ?
115
9. OBRADA REZULTATA MJERENJA
9.1. DOZVOLJENE MJERNE GRANICE
OBRADE REZULTATA MJERENJA
116
pojaavaa moe da traje oko 10 minuta. Na kraju ispitivanja raunar moe da
prui tabelarnu zbirnu informaciju za svako mjerenje, iz koje se vidi kakav je
raspored mjernih rezultata prema broju mjerenih operacionih pojaavaa. Za
mjerenje struje napajanja, na primjer, takva tabelarna zbirna informacija magla bi
da izgleda ovako:
TABELA BR.1.
117
nekoj promjenjivoj veliini. Tada prikazujemo grafiki izmjerenu vrijednost i na
dijagramu ih oznaavamo takicama. Ako te takice spojimo linijom, dobit emo
izlomljenu krivulju zbog pogreaka mjerenja. Najee se snimaju kontinuirano
promjenjive fizikalne pojave, pa vuemo krivulju izmeu taaka, vodei rauna da
suma pozitivnih i negativnih odstupanja susjednih taaka od krivulje bude
jednaka nuli. Crtanje je olakano ako je karakter krivulje unaprijed poznat, slika
9.1.
118
SL. 9.3. NEODGOVARAJUE MJERILO SL. 9.4. PRAVILNO ODABRANO MJERILO
ZA DIJAGRAM OVISNOSTI n = f (M) ZA DIJAGRAM OVISNOSTI n = f (M)
119
LITERATURA
120