Professional Documents
Culture Documents
Poetika I Povijest PDF
Poetika I Povijest PDF
(FAKULTETSKI UDBENIK)
Odgovorni urednik:
prof. dr. Josip Milat
Recenzenti:
Prof. dr. sc. Stipe Botica
Doc. dr. sc. Ivan Bokovi
Prof. dr. sc. Boris kvorc
Grafika obrada:
Josip Dragi, dipl. iur., Jozo Kraljevi, prof.
Lektori:
Jozo Kraljevi, prof., Helena Dragi, prof.
Podatak o izdanju:
1. izdanje
ISBN-13: 978-953-7395-16-2
2
KAZALO
UVOD .............................................................................................................................. 11
I. LIRSKA POEZIJA..................................................................................................... 14
1. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA.............................................................. 15
SVJETSKA USMENA LIRSKA POEZIJA................................................................ 16
HRVATSKA USMENA LIRSKA POEZIJA U KONTEKSTU TRADICIJSKE
KULTURE ...................................................................................................................... 18
ZBORNICI (RUKOPISNE ZBIRKE)..................................................................... 23
1. MITSKE PJESME................................................................................................. 24
2. OBREDNE PJESME............................................................................................. 26
KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME .......................................................... 27
JURJEVSKI OBREDI I PJESME ..................................................................... 33
LADARSKI OPHODI I PJESME ...................................................................... 37
KRALJIKI OPHODI I PJESME ..................................................................... 44
DODOLSKI OPHODI ......................................................................................... 51
IVANJSKI OBREDI I PJESME ........................................................................ 56
3. POSLENIKE PJESME ...................................................................................... 62
4. POVIJESNE PJESME .......................................................................................... 72
5. LJUBAVNE PJESME ........................................................................................... 79
NARICALJKE (TUBALICE, TUALJKE)..................................................... 99
RODOLJUBNE PJESME................................................................................. 102
6. ROMANCE .......................................................................................................... 103
7. BALADE............................................................................................................... 108
7.ALJIVE PJESME............................................................................................... 126
9. BEARAC, GANGA........................................................................................... 127
VJERSKA USMENA LIRIKA................................................................................... 128
1. ADVENTSKI I BOINI OBIAJI I PJESME.............................................. 129
BADNJAK .......................................................................................................... 138
BOI................................................................................................................. 142
NOVA GODINA, MLADO LITO, POELO ................................................... 147
SVETA TRI KRALJA ........................................................................................ 148
2. KORIZMENE I USKRSNE................................................................................ 151
POKLADNA NEDJELJA.................................................................................. 152
ISTA SRIJEDA ............................................................................................... 153
KORIZMA .......................................................................................................... 153
SVETI GRGUR UDOTVORAC (GRGUREVO, 12. oujka)....................... 154
3
SVETI JOSIP ..................................................................................................... 155
KRIIANJE..................................................................................................... 156
CVJETNICA ...................................................................................................... 157
VELIKI ETVRTAK ......................................................................................... 159
VELIKI PETAK ................................................................................................. 162
VELIKA (BIJELA) SUBOTA ........................................................................... 169
USKRS (VAZAM) .............................................................................................. 173
UZAAE (SPASOVDAN)............................................................................. 175
DUHOVI............................................................................................................. 176
3. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME ................................................... 177
4. PRENJA (NADMETANJA) ............................................................................... 179
5. VERSIFICIRANE LEGENDE........................................................................... 182
6. ROMARSKE PJESME ....................................................................................... 194
IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 196
II. EPSKA POEZIJA ................................................................................................... 204
SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA................................................................ 205
HRVATSKE USMENE EPSKE PJESME U POVIJESNOM KONTEKSTU ..... 209
MARKO KRALJEVI................................................................................. 213
JURAJ KASTRIOTI (SKENDERBEG, IVANBEG)................................. 213
BUGARICE......................................................................................................... 234
TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA .................................... 235
MAJKA MARGARITA ...................................................................................... 235
PREVOENJE USMENE POEZIJE NA STRANE JEZIKE ........................... 242
IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 244
III. PRIE (PRIPOVIJETKE)................................................................................... 248
NAZIVLJE.................................................................................................................... 249
SVJETSKE USMENE PRIE.................................................................................... 249
HRVATSKE USMENE PRIE.................................................................................. 253
MOTIVSKI SVIJET HRVATSKIH USMENIH PRIA....................................... 258
1. BAJKA .................................................................................................................. 259
2. BASNA .................................................................................................................. 270
3. PREDAJA............................................................................................................. 272
POVIJESNE PREDAJE U POVIJESNOM KONTEKSTU ............................... 274
DREVNI GRCI ........................................................................................... 274
ILIRSKO I RIMSKO DOBA ....................................................................... 275
Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan .................................................. 287
SVETI VLAHO (BLA), ZATITNIK DUBROVNIKA.................................... 293
PRENOENJE MOI SVETOGA DUJMA................................................... 293
STAROHRVATSKO DOBA ..................................................................... 298
Kraljica Buga ................................................................................... 298
Kraljica Tuga ................................................................................... 299
4
EPOHA OD UJEDNINJENJA HRVATSKE DO KRAJA VLADAVINE
NARODNIH VLADARA (925.-1463.).............................................................. 300
SVETI DONAT ........................................................................................................ 301
KRALJ TOMISLAV .................................................................................... 301
SVETI IVAN TROGIRSKI .......................................................................... 303
DMITAR ZVONIMIR ................................................................................. 303
VLADIMIR.................................................................................................. 305
KRIVOVJERSTVO ..................................................................................... 307
MISIONARI ................................................................................................ 310
SVETI NIKOLA TAVELI ......................................................................... 311
MLETAKA OKUPACIJA HRVATSKE................................................ 313
SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI................... 314
Kulin ban .......................................................................................... 314
Prijezda I., ban bosanski................................................................. 315
Stipan Tvrtko, kralj Bosne, Srbije i Zapadnih zemalja.............. 316
Dabiino proroanstvo .................................................................... 317
Hrvoje Vuki Hrvatini, vojvoda splitski i ban hrvatski i
dalmatinski ....................................................................................... 318
HERCEG STIPAN VUKI KOSAA...................................................... 320
Steci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici .............................. 321
OSMANSKA OKUPACIJA ...................................................................... 322
Radakova izdaja Bobovca ........................................323
Potjera za bosanskim kraljem ..................................324
Predaja kralja Stipana Tomaevia .........................324
Smaknue kralja Stipana Tomaevia......................325
Pad Bosne.................................................................327
POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA, KATARINA KOSAA ........ 329
BORBE PROTIV OSMANSKE, MLETAKE I UGARSKE
OKUPACIJE.............................................................................................. 334
Legendarna obrana urevca ....................................................... 339
Voa Seljake bune, Matija Gubec ............................................... 343
Petrica Kerempuh............................................................................ 345
Ivo Senjanin...................................................................................... 345
HAJDUCI I USKOCI................................................................................ 348
Mijat (Mihat, Mijovil) Tomi......................................................... 351
Knezovi i vitezovi Vukovii........................................................... 357
Obrana Splita ................................................................................... 358
Mila Gojsali .................................................................................... 358
Stojan Jankovi................................................................................ 361
EPOHA OSMANSKE VLADAVINE ............................................................... 363
PRAVO PRVE BRANE NOI I DRUGI TURSKI ZULUMI .................. 377
PORAZ OSMANSKE VOJSKE POD BEOM 1683. G.,
OSLOBAANJE HRVATSKE................................................................. 393
Osloboenje Poljica .................................................394
Osloboenje Poege.................................................395
Osloboenje Vrgorca...............................................396
5
Osloboenje Sinja....................................................397
Roa harambaa............................................................................... 401
FRANCUSKA I AUSTRIJSKA OKUPACIJA HRVATSKE................. 406
Ban Josip Jelai Buimski............................................................. 409
Andrijica imi ................................................................................ 411
HERCEGOVAKI USTANAK ................................................................ 414
ETIOLOKE PREDAJE................................................................................... 415
ESHATOLOKE PREDAJE ............................................................................ 426
MITSKE PREDAJE .......................................................................................... 429
DEMONOLOKE PREDAJE........................................................................... 436
PRIANJA IZ IVOTA .................................................................................... 444
4. LEGENDA............................................................................................................ 448
LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA........................................................ 448
SVETI VALENTIN............................................................................................ 455
5. NOVELA .............................................................................................................. 457
7. ANEGDOTA............................................................................................. 465
7. SITNI OBLICI (ALA I VIC) ............................................................................ 468
LITERATURA ............................................................................................................. 472
IV. DRAMA (FOLKLORNO KAZALITE) .......................................................... 479
POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG KAZALITA ................................... 480
KAZALITE LUTAKA.......................................................................................... 484
SVADBENI OBIAJI............................................................................................. 485
MASKIRNI OPHODI ............................................................................................. 488
LITERATURA ............................................................................................................. 501
V. RETORIKI (GOVORNIKI) OBLICI............................................................. 503
BASMA (BAJALICA, EGZORCIZAM, ZAKLINJANJE).................................... 504
2. ZDRAVICA............................................................................................................... 511
3. BROJALICA (BROJILICA, NABRAJALICA)................................................... 514
4. BRZALICA ............................................................................................................... 516
5. BLAGOSLOV/ MOLITVA..................................................................................... 517
6. KLETVA ................................................................................................................... 520
IZVORI I LITERATURA........................................................................................... 522
VI. MIKROSTRUKTURE (POSLOVICE, ZAGONETKE) .................................. 524
POSLOVICE................................................................................................................. 525
LITERATURA ............................................................................................................. 535
ZAGONETKE .............................................................................................................. 536
LITERATURA ............................................................................................................. 539
BILJEKA O AUTORU.............................................................................................. 553
6
Prema tome, dakle, brao, budite postojani i drite predaje kojima
smo vas pouili bilo usmeno, bilo pismom! Nareujemo vam, brao, u
ime Gospodina, Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji neuredno
ivi i ne dri se predaje koju ste od nas primili.
LATINSKA POSLOVICA
7
U puku stoji prava sila naroda, on je od svega naroda najvie
spojen sa zemljom, a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti, ni sve
sile svijeta nee narod krenuti s puta kojim udariti mora; zaman su sve
tue spletke, zaman su vanjski pokuaji da navuku narod na svoje on
stoji vrsto kao dub, jer je dubu silan korijen, a taj korijen je puk.
RICHARD CAVENDISH
PABLO COELHO
8
Potovane studentice i studenti; itateljice i itatelji,
9
hrvatske tradicijske kulture i knjievnosti u ouvanju nacionalnoga i
vjerskoga identiteta Hrvata kao i potivanja drugih naroda s kojima ive
Hrvati.
U ovim je vremenima najvea opasnost, po tradicijsku kulturu i
usmenu knjievnost, potroaki mentalitet ivljenja. Zato je civilizacijski
in izvorno sakupljati i snimati usmeno-knjievne oblike i narodne
obiaje kako bismo ih oteli od zaborava i sauvali za nae potomstvo. To
je opi trend u razvijenom svijetu kojega smo dijelom.
Neznanje je najvea opasnost po ovjeka, narod i ovjeanstvo.
Narod koji nema svoje tradicije i nije narod.
Stoga, duhovnu i materijalnu batinu treba poznavati i iz njih
uiti. U toj su batini nai korjeni i povijest naa, a narod koji ne poznaje
svoju povijest osuen je na njezino ponavljanje.
***
U Mostaru, 23. kolovoza 2008. godine prof. dr. sc. Marko Dragi
10
UVOD
11
seljakom knjievnou. Neki su je povjesniari knjievnosti nazivali
pukom knjievnou. Meutim, puku i usmenu knjievnost treba
razlikovati. U uporabi je bio i naziv tradicionalna knjievnost. U
Njemakoj je i danas takav naziv, a u Engleskoj folklorna knjievnost. U
Hrvatskoj se naziv narodna knjievnost u slubenoj uporabi zadrao do
devedesetih godina dvadesetoga stoljea.
12
izvornih suvremenih zapisa, koji se prvi put publiciraju u ovoj knjizi,
zorno svjedoi vitalnost hrvatske usmene knjievnosti.
Hrvatska usmena knjievnost, stoljeima i milenijumima pamena,
pripovijedana, bila u izvedbi, bruena i prenoena hrvatskim jezikom,
ima najvee zasluge za ouvanje hrvatskoga nacionalnoga i vjerskoga
identiteta. Hrvatska tradicijska kultura i knjievnost svjedoe etrnaest
stoljetnu ukorijenjenost Hrvata u europskoj kulturi i civilazaciji.
Ta je knjievnost tradicija pisanoj knjievnosti. Viestruke su
interferencije usmene i pisane knjievnosti. Najvei su velikani pisane
knjievnosti stvorili djela trajne umjetnike vrijednosti nadahnuvi se na
vrelu tradicijske kulture i knjievnosti, a o svemu navedenom zorno
svjedoe sljedee stranice.
13
I. LIRSKA POEZIJA
14
1. VRSTE USMENIH LIRSKIH PJESAMA
1. Mitske pjesme.
2. Obredne pjesme: Koledarske. Veselanje. Jurjevske. Ladarske.
Prvosvibanjske. Kraljike. Dodolske (preporuke).
Ivanjske.Vukarske.
3. Poslenike pjesme: Teake. Kosidbene. etelake. Pastirske.
Ribarske. Putnike. Kiridijske. Napitnice vinske. Pjesme uz
rvanj (zorna).
4. Povijesne pjesme.
5. Ljubavne pjesme: Zagledanje. Aikovanje (ljubovanje). Zaruke.
Svatovske. Poskoice i pjesme uz kolo. ivot u braku.
Uspavanke, pjesme uz kolijevku i druge pjesme maloj djeci.
Pjesma siroeta umrloj majci. Naricaljke (tubalice). Rodoljubne.
6. Romance.
7. Balade.
8. aljive pjesme.
9. Bearac, ganga, natpjevavanja (dvostihovi).
***
15
(Neki anrovi usmene lirike meusobno se prepleu. Primjerice,
prenja se mogu svrstati i u vjersku i u svjetovnu liriku; poskoice u
retorike oblike i u ljubavne pjesme itd.)
1
Marko Vii, Knjievnost drevnog Bliskog istoka, Naprijed, Zagreb 1993, str. 7.
16
Tako su stvarane himnike biografije. U spomen na razaranje vanoga
grada ili hrama stari su Egipani pjevali himne tualjke (tubalice).
Takve su, primjerice, Prokletstvo, Akada Ekur je osveen, Propast Ura.
Svjetovnu staroegipatsku lirsku poeziju ine mudrosne i ljubavne pjesme.
Neke su drevne egipatske mudrosne pjesme pripisane mudracima ili
vladarima. Znaajan broj tih pjesama pripada usmenoj lirici. Takva je,
primjerice, Pouka vladara Akhtija sinu Merikaru (oko 2000. g. pr. Kr.)
kojom faraon daje savjete sinu nasljedniku kako e se ponaati prema
podanicima i usput ga upoznaje sa stanjem u susjednim zemljama. Pouka
za Amen-em-opeta, sina Ka-nakhtija (VII. ili VI. st. pr. Kr.) utjecala je na
biblijske Mudre izreke. Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavnoj enji,
neuzvraenoj ljubavi; o ljepoti dragane koju se podsjea na cvjetne
livade, potoke i umarke s pticama koje bijahu svjedoci njihove ljubavi;
o ljepoti dragoga koji se usporeuje sa sokolom i labudom, konjem i
gazelom.2 Staroegipatski zbornik ljubavnih pjesama Pjesme s rijeke
(XV.-XIV. st. pr. Kr.) snano je utjecao na kasniju liriku. Antologijska je
ljubavna Pjesma harfau.
Svetu staroindijsku knjigu Veda (Usmeno znanje, XVI.-VI. st. pr.
Krista) ine Rgveda, Brahname i Upaniade (Vedante). Najstarija je i
najopsenija Rgveda (10 knjiga), a u njoj se nalazi 1028 himni iji su
stihovi najstariji uzorci indoeuropskog stiha.3 Pored himni Veda sadri i
tualjke, basme i druge usmenoknjievne oblike.
U Bibliji (XIII. st. pr. Krista I. st. po Kristu) mnogo je usmenih
lirskih pjesama trajne ljepote i vrijednosti. Najljepa ljubavna pjesma
svih vremena, Pjesma nad pjesmama (X.-IV. st. pr. Krista) je, po nekim
povjesniarima knjievnosti, zbirka usmenih ljubavnih pjesama. U toj
pjesmi opaaju se utjecaji sumerske i staroegipatske usmene lirike.
Psalmi (XI. st.-IV. st.) su najvanije hebrejske vjerske pjesme.
Biblijske psalme ini 150 pjesama (hvalospjeva, tubalica, zahvalnica te
pokornikih, liturgijskih, hodoasnikih, pounih i prorokih pjesama).
Predaja ih pripisuje kralju Davidu (vladao oko 1010.-970.).4
Valja istaknuti i starozavjetne proroke biblijske knjige: Izaijine
(VIII. st. pr. Kr.) i Jeremijine (VII.-VI. st. pr. Kr.) kao i mudrosnu Knjigu
o Jobu (V. st. pr. Kr.). (Starozavjetna Knjiga o Jobu napisana je
stihovima i prozom.)
2
Isto, str. 8-11.
3
Nevenka Kouti Brozovi, itanka iz stranih knjievnosti I, kolska knjiga, Zagreb
1996, str. 50.
4
Isto, str. 19.
17
U Bibliji se nalaze i drugi anrovi usmene lirike. To su, primjerice,
tualjke (lamentacije, tubalice), osobito Jeremijine, prenja i dr.5
Zbornik najstarijih kineskih pjesama, i king (Knjiga pjesama,
1300.-400. g. pr. Krista) sadri 305 usmenih pjesama meu kojima je
najvie lirskih pjesama. Pjesme su uglavnom iz vremena dinastije ou
(1115.-403. pr. Kr.), a neke potjeu iz vremena dinastije ang (oko 1300.
g. pr. Kr.).6 Velik je utjecaj i kinga na kinesku i japansku poeziju.
Najstariji zbornik japanske poezije Manjou (Knjiga od 10 000
listova, oko 450.-764. g.) sadri 4 500 veinom lirskih pjesama, ali ima i
drugih pjesama (nagautu), tj. oda i balada. Znaajne su Kokinu ili
Kokinvakau (Zbirka starog i novog pjesnitva, poetak X. st.).
Thomas Percy (1729.-1811.) objavio je zbornik engleskih
usmenih pjesama pod naslovom Ostatci stare engleske poezije (1765.) u
koji je uvrtena kotska balada Edward.
kotski pisac James Macpherson (1736.-1796.) objavio je 1760.
g. zbirku usmenih lirskih pjesama Odlomci starih pjesama sakupljenih u
brdovitim predjelima kotske.
5
Stipe Botica, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl., Zagreb, 1995, str. 94.
6
100 najveih djela svjetske knjievnosti, VI. izdanje, uredio Antun oljan, Znanje,
Zagreb 1972, str. 14.
18
Propercije, Gal ili Sapfa; a ekloge se doimlju da ih stvaraju Damet i
Menak pred Palemonom.7
Dore Dri (Dubrovnik, 1461. Dubrovnik, 1501.) pisao je
pjesme po ugledu na usmenu liriku, a zapisao je nekoliko usmenih lirskih
pjesama. Golem je utjecaj usmene lirike na djela Marka Marulia (Split,
1450. Split, 1524.), Mavra Vetranovia (Dubrovnik, 1482. Dubrov-
nik, 1576.), Hanibala Lucia (Hvar, oko 1485. Hvar, 1553.) i mnogih
drugih. (O nekima je ve bilo rijei, a o nekima e biti u daljnjem tekstu.)
Mnogi povjesniari knjievnosti Petra Hektorovia (Stari Grad,
1487. Stari Grad, 1572.) smatraju prvim znaajnijim hrvatskim
folkloristom (folklor = narodno znanje). Hektorovi je u svomu Ribanju
i ribarskom prigovaranju (1568.) zabiljeio dvije bugarice, tri
poasnice i jednu baladu. Ti su zapisi izvorni i njima je Hektorovi
pokazao kako treba zapisivati usmeno-knjievne oblike.
Nezaobilazan je Pavao Ritter Vitezovi (Senj, 1652. Be, 1713.)
koji je zapisao i na latinski jezik preveo pjesmu Crni Madari, mali
grdni i odurni. Pjesmu je na hrvatski jezik preveo pjesnik i prevoditelj
Hugo Badali (Brod na Savi, 1851. Zagreb, 1900.) a prvi je objavio u
svojoj Povijesti hrvatskoj Tadija Smiiklas (Retovo kraj Soica,
umberak, 1843. Zagreb, 1914.).
Polovicom XVIII. st. povjesniar i vjerski pisac Josip Bedekovi (?
oko 1688. Remete kraj Zagreba, 1760.) pisao je o meimurskim
obiajima i starohrvatskoj mitologiji navodei ladarske pjesme.
Znaajan doprinos hrvatskoj usmenoj knjievnosti dao je lijenik,
glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split, 1744. Split, 1800.) koji se
bavio prouavanjem Morlaka. Veoma je zasluan to je svom prijatelju
Albertu Fortisu (1741. 1803.) pomogao pri sakupljanju i zapisivanju
hrvatske duhovnosti. (Neki navode da je Bajamonti svoj zapis
Hasanaginice dao Fortisu.) Dragocjen je, dakle, Fortisov Put po
Dalmaciji (1774.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana Lovria (Sinj,
oko 1754. - ? 1777.).
Vrijedan je hvale rad ura Feria Gvozdenice (Dubrovnik, 1739.
Dubrovnik, 1820.) koji je na latinski jezik prevodio hrvatske pjesme.
Vie je njegovih zapisa u rukopisnoj zbirci Popievke Slovinske. Feriev
uenik Marko Bruerovi (Lion, oko 1770. Cipar, 1823.) u Bosni je,
vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom, koncem XVIII.
st. zapisao pjesmu Sidila moma kraj mora.
7
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str.
7; Usmene lirske pjesme, priredo Stipe Botica, SHK, MH, Zagreb 1996, str. 19.
19
Zagrebaki biskup Maksimilijan Vrhovac (Karlovac, 1752.
Zagreb, 1827.) Okrunicom je 1813. g. potaknuo zapisivanje i sakuplja-
nje usmene knjievnosti i starih rukopisa. I zbog njegova poticaja u
Hrvatskom narodnom preporodu dolazi do procvata hrvatske usmene
knjievnosti i u izvedbi i u zapisima.
Zbirka hrvatskih narodnih pjesama Tamburai ilirski sv. I.
objavljena je u Osijeku 1842. godine.
Izmajl Ivanovi Sreznjevski poetkom etrdesetih godina XIX. st.
prikupljao je knjievno-folklornu grau u Dalmaciji.8
Stanko Vraz (Cerovec kraj Ljutomera u Sloveniji, 1810. Zagreb,
1851.) u Kolu 1842. g. pie da narodne usmene umotvorine treba
zapisivati onako kako izviru iz ustiuh naroda. Vraz je u Kolu (knj. III.
1843.) objavio 19 usmenih lirskih pjesama.
Knjievnik, povjesniar i politiar Ivan Kukuljevi Sakcinski
(Varadin, 1816. Puhakovec, Hrvatsko zagorje, 1889.) objavio je u
svojim Pjesmama (1847.) tokavske, akavske i 77 kajkavskih pjesama.9
Luka Ili Oriovanin (Oriovac, 1817. Novska, 1878.)
objelodanio je 1844. g. Slavonske varoke pjesme sv. I. i sv. II., a 1847. i
III. i IV. sv. tih pjesama. Oriovanin je 1846. g. objavio knjigu Narodni
slavonski obiaji u kojoj su opisi narodnih obiaja i 137 hrvatskih lirskih
usmenih pjesama.
Fra Ivan Franjo Juki (Banja Luka, 1818. Be, 1857.) u Kolu i
Bosanskom prijatelju objavljivao je pjesme, prie, poslovice i zagonetke.
Pravnik, Luka Marjanovi (Zavalje kod Bihaa, 1844. Zagreb, 1920.)
objavio je u Zagrebu 1864. g. Hrvatske narodne pjesme to su se pjevale
u Gornjoj Hrvatskoj, Krajini i u Turskoj Hrvatskoj. Kamilo Blagaji iz-
dao je u Zagrebu 1886. g. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke. (Mar-
janovievi i Blagajievi zapisi pripadaju bonjakoj tradicijskoj kulturi.)
Don Mihovil Pavlinovi (Podgora, 1831. Podgora, 1887.)
iznimno je ime meu hrvatskim etnografima. Njegovi rukopisi od 1860.
do 1875. g. (br. 58 i 63) obuhvaaju 1653 pjesme iz Dalmacije, Bosne i
Hercegovine i drugih krajeva. Stipe Botica priredio je, a Knjievni krug
Split 2007. godine objavio knjigu prvu Hrvatske narodne pjesme koje je
zapisao Mihovil Pavlinovi. U toj je knjizi 921 pjesma, a razvrstane su
na: I. Pobone i usvjestne; II. Diklice; III. Vilinske; IV. Svatovske.
Godine 1877. Matica hrvatska uputila je Poziv za sabiranje
hrvatskih narodnih pjesama.
8
Tanja Peri Polonijo, Tanahna galija, Knjievni krug Split, Split 1996, str. 49.
9
Josip Kekez, Usmena knjievnost, u: kreb Stama Uvod u knjievnost, IV.
poboljano izdanje, Globus, Zagreb 1986, str. 177.
20
Sveenik Nikola Tordinac (akovo, 1858. akovo, 1888.)
objavio je 1883. g. Hrvatske narodne pjesme i pripovijedke.
Matica hrvatska je do prosinca 1896. g. sabrala 157 zbornika s
preko 24500 pjesama.10 Meu tim pjesmama je tisuu (hrvatskih i
muhamedanskih) koje je sakupio i 1893. g. dostavio Matici hrvatskoj
(rkp. 34.) Ivan Zovko (Mostar, 1864. Mostar, 1900.).
Sveenik Andro Murat (ipan, 1862. Dubrovnik, 1952.) predao
je 1886. g. Matici hrvatskoj rukopis narodnih pjesama iz Luke na ipanu.
U toj je zbirci 69 epskih pjesama, 32 poskoice i 48 zdravica koje je
Andro Murat izvorno zapisao od svoje majke Kate. Neke od tih pjesama
potjeu iz Bosne i Hercegovine. Rukopis Andra Murata priredila je Tanja
Peri Polonijo, a objavila ga je MH u Zagrebu 1996. g. Valja spomenuti
sveenika, upnika u upi Ravno, pomonog biskupa Vrhbosanskog (u
vrijeme legendranog nadbiskupa Josipa Stadlera) i splitsko-makarskog
nadbiskupa, sakupljaa i zapisivaa narodnoga blaga, Vinka Palunka.
(Vinko Palunko je ujak Andru Muratu.)
Fra/don Franjo Milievi (Veliki Ograenik kod itluka, 1835.
Mostar, 1903.) je 1870. g. napisao djelo enidba (broanska upa u
Hercegovini) koje je posthumno objavljeno u Zborniku za narodni ivot
i obiaje Junih Slavena (JAZU, knj. XX., sv. 2., 1915.). Djelo uz
svadbene obiaje sadri nekoliko usmenih lirskih pjesama, a objavila ga
je MH u Mostaru 1998. godine.
Od mnogobrojnih pisaca koji su ukazivali na ljepotu i znaaj
usmene lirike spomenimo Nikolu Tommasea (ibenik, 1802. Firenca,
1874.) i Augusta enou (Zagreb, 1838. Zagreb, 1881.). Nikola
Tommaseo je sakupio 57 pjesama koje su ostale u rukopisu br. 77.
Antun Radi (Trebarjevo kod Siska, 1868. Zagreb, 1919.)
objavio je 1897. g. Osnovu za sabiranje grae o narodnom ivotu.
Antun Radi je bio urednik ZZNO JS (Zagreb). Taj asopis ima golem
znaaj za ouvanje i promicanje hrvatske usmene knjievnosti kao i
Napretkov Kalendar (Sarajevo).
teta je to su Ivan Franjo Juki, Nikola Tordinac, Ivan Zovko i dr.
vrili preinake svojih zapisa. Ivan Franjo Juki, Ivan Zovko, Franjo
Milievi i neki drugi nisu navodili mjesto niti vrijeme nastanka zapisa
kao ni kazivae.
Nikola Andri (Vukovar, 1867. Zagreb, 1942.) iznimno je ime u
hrvatskoj kulturi. Tvorac je Zadrune teorije o nastanku usmene knjiev-
10
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str.
11.
21
nosti; jedan je od utemeljitelja zagrebake Glumake kole (1898.) i
osjekog HNK (1907. prvi intendant); osnovao je i vodio Zabavnu
biblioteku (1917.-1942., preko 600 svezaka). Bio je predsjednik MH i
DHK. Priredio je 6 svezaka Hrvatskih narodnih pjesama za ediciju
Matice hrvatske.
Pjesnik, romanopisac, etnograf i povjesniar, Nikola Buconji (Ne-
um, Klek, 1865. Sarajevo, 1947.) u Sarajevu je 1908. g. objavio svoje
djelo ivot i obiaji Hrvata katolike vjere u Bosni i Hercegovini.
Buconji navodi 61 usmenu lirsku svjetovnu pjesmu te nekoliko moli-
tvenih pjesama. U Mostaru je MH 1999. g. objavila pretisak toga djela.
Najznaajniji strani etnograf i melograf, Ludvik Kuba (1863.-
1956.) boravio je u Bosni i Hercegovini u 14 navrata i zabiljeio 1127
usmenih lirskih pjesama Hrvata, Bonjaka i Srba. Kuba je Pjesme i
napjeve iz BiH objavio u GZM BiH (god. XIX.-XXII.) u Sarajevu 1906.-
1909. godine. Drugo izdanje je pripremio, dopunio neobjavljenim
pjesmama i dodao indekse Cvjetko Rihtman uz suradnju Ljube Simi,
Miroslave Furlanovi oi i Dunje Rihtman otri, a objavila je
Svjetlost Sarajevo 1984. godine. Kuba je navodio mjesta zapisa, a nije
navodio kazivae i vrijeme zapisivanja. eh Ludvik Kuba je za svoj
izniman doprinos viestruko nagraivan: izabran je za lana JAZU u
Zagrebu (1935.), za poasnog doktora Karlovog univerziteta u Pragu
(1936.), za redovitog lana eke akademije znanosti i umjetnosti
(1937.), za Narodnog umjetnika imenovan je 1945. godine.11
O 1000-godinjici hrvatskog kraljevstva u Zagrebu su 1926. g.
objavljene Narodne pjesme (svezak II.) koje sadre 274 lirske pjesme.
Golem je doprinos usmenoj lirici dao Vladimir (Vladoje) Bersa
(Zadar, 1864. Zadar, 1927.) koji je zapisao 476 primjera narodne
glazbe iz srednje Dalmacije (Zbirka narodnih popjevaka iz Dalmacije,
Zagreb, 1944.).
Iste je godine u Zagrebu tiskana knjiga Razvoj hrvatskog narodnog
pjesnitva (knjievno-poviestne razprave) Petra Grgeca (Kalinovec kraj
urevca, 1890. Zagreb, 1962.). Godinu dana ranije (1943.) Petar
Grgec je objavio Hrvatske narodne pjesme.
U drugoj polovici 20. st. najznaajniji su asopisi za tradicijsku
kulturu: Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb)
i Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo).
11
Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Ludvik Kuba, Svjetlost, Sarajevo 1984, str.
12-13.
22
Od vrednijih izdanja hrvatske usmene lirike spomenimo sljedee:
Godine 1963. u ediciji PSHK Olinko Delorko (Split, 1910. Zagreb,
2000.) priredio je Narodne lirske pjesme knj. 23.; 1972. Kreimir Mla
sastavio je Zlatnu knjigu hrvatske narodne lirike; 1973. Anelko
Mijatovi objavio je 3. izdanje Ganga; 1996. Stipe Botica je u ediciji
SHK priredio Usmene lirske pjesme.
Godine 1964. Vinko ganec je priredio lirske pjesme Jakar
(hrvatske narodne jake iz Gradia) koje je sabrao Martin Mei.
Knjiga sadri 217 lirskih pjesama te melodije za nekoliko pjesama.
Krupan su doprinos hrvatskoj usmenoj lirici knjige: Biserno uresje
(1990., 1994. i 1998.), Hrvatska usmenoknjievna itanka (1995.) i
Lijepa naa batina (1998.) Stipe Botice. Pridodajmo tomu ve
spomenute, Narodne pjesme iz luke na ipanu (1996.) prireivaice
Tanje Peri Polonijo, antologiju usmene lirike iz Dalmacije Tanahna
galija (1996) Tanje Peri Polonijo; knjige Ramo moja (1992.), Tuj tunja,
tu jabuka (hrvatske narodne lirske pjesme iz Rame) (1995.), i Dua tilu
besidila (hrvatske katolike molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine)
(1997.) Marka Dragia; kao i Molitvice (nabone pjesme u selu Kijevu)
(2001.) Ante Juria Arambaia.
***
12
Dubravko Jeli, Povijest hrvatske knjievnosti, (drugo znatno proireno izdanje),
Naklada P. I. P. Pavii, Zagreb 2004, str. 23.
23
Iznimne su vrijednosti ovovremeni terenski zapisi u seminarskim i
diplomskim radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu,
Mostaru, Osijeku, Rijeci i Splitu.
Cijela je plejada knjievnika koji su pisali svoju liriku po uzoru na
usmene lirske pjesme ili su u svoja djela utkali svoje zapise
usmenolirskih oblika. Pored navedenih spomenimo jo: Marka Marulia,
Ivana Gundulia, Silvija Strahimira Kranjevia, Antuna Branka imia,
Vladimira Nazora, Ivu Andria, Miroslava Krleu, Novaka Simia,
Mehmedaliju Maka Dizdara, Dubravka Horvatia, Stjepana Daltu, Petra
Gudelja i td.
1. MITSKE PJESME
24
esta alegorija. U sljedeoj pjesmi, primjerice, sokol sjedi i besjedi; devet
brae razgovara da li e seju dati Suncu ili Mjesecu te zakljuuju da e je
dati Suncu jer e ih ono grijati, a Mjesec e kumovati.
25
Vile loe, a Ivan se grije.
Kad su vile Ivu izlijeile,
veliki su otkup zaiskale:
Od babe su nogu iz koljena,
od matere ruku iz ramena,
a od brata sedef i argiju,
a od seke ruse pletenice,
a od ljube erdan ispod vrata.
Dade babo nogu iz kolina,
dade majka ruku iz ramena,
dade brato sedef i argiju,
dade seka ruse pletenice.
Ne da ljuba erdan ispod vrata:
Nije mi ga Ivan ni kupio,
od svoje sam majke donijela.
Kad su vile Ivu umorile,
zakukae trije kukavice:
Jedna kuka nikad ne prestaje,
druga kuka jutrom i veerom,
trea kuka kad joj na um padne.
to no kuka nikad ne prestaje,
ono jeste Ivanova majka.
to no kuka jutrom i veerom,
ono jeste Ivanova seka.
to no kuka kad joj na um padne,
ono jeste Ivanova ljuba.14
(epe)
2. OBREDNE PJESME
14
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4,
Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 55-56.
26
KOLEDSKE (KOLEDARSKE) PJESME
15
Alemko Gluhak, Hrvatski etimoloki rjenik. August Cesarec, Zagreb 1993, str. 328.
16
Srpski rjenik, istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, skupio ga i na svijet
izdao Vuk Stef. Karadi, u Beu u tampariji jermenskoga namastira 1852, str. 285.
17
Ivana Kardum zapisala je u svibnju 2007. g. predaju da su u Gdinj na Hvaru prve
obitelji dole iz Slavonije i Bosne. Njegov zaselak Visoku osnovali su obitelji Viskovi
i urin , koji su s doli u 17. stoljeu s podruja Crvenog Grma u Bosni i Hercegovini.
Rkp. FF Split 2007.
18
Petar Grgec, Hrvatske narodne pjesme. Hrvatska dravna tiskara, Zagreb 1943, str.
151.
19
Milovan Gavazzi, nav. dj. str. 201.
20
Ivan Lozica, Poganska batina. Golden marketing, Zagreb 2002, str. 173-176.
21
Jakar hrvatske narodne jake iz Gradia, sabrao Martin Meri, redakcija i
komentari Vinko ganec, Novinsko izdavako i tamparsko poduzee akovec, 1964,
str. 139.
27
O postojanju koleda kod drugih slavenskih naroda svjedoe i
nazivi: koljada (u ruskom), koleda (u srpskom, slovenskom, bugarskom,
ekom, poljskom).22 Neki etnolozi i antropolozi navode da naziv koleda
potjee od imena praslavenske i sveslavenske boice Kolede ili boga
Koleda.23
Koleda batini naziv prema grkom i latinskom glagolu caleo to
znai zazivati, pozivati, sazivati.24 Neki znanstvenici smatraju da naziv
koleda potjee od latinske rijei kalendae to znai prvi dan u mjesecu.25
Koledarski ophodi izvodili su se u razliitim krajevima u razliito
vrijeme: od Sv. Martina (11. studenoga) na Koruli; na Brau u adventu
u onim kuama gdje je imenjakinja ili imenjak svetice ili sveca: na Sv.
Katu (25. studenoga), Sv. Andriju (30. studenoga), Sv. Barbaru (4.
prosinca), Sv. Nikolu (6. prosinca), Sv. Luciju (13. prosinca), Sv. Tomu
(21. prosinca), na Badnjak (24. prosinca), na Boi (25. prosinca), na Sv.
Stjepana (26. prosinca), Sv. Ivana (27. prosinca), uoi i na Novu godinu,
te na Sveta tri kralja (6. sijenja). Koledarske je skupine najee inilo
pet do sedam mladia. Kod gradianskih Hrvata koledarska je skupina
brojala dvadesetak mladia. Koledari idu od kue do kue pjevaju,
estitaju imendan ili blagdan koji je toga dana te trae simboline darove.
Koledare su ponekad inili momci i djevojke zajedno. Pokatkad su to bili
samo odrasli ljudi, a ponekad muka djeca (djeurlija). U Belom na
otoku Cresu djeaci su od dvanaest trinaest godina odmah nakon to bi
poveerali na Badnju veer zapalili ferati, uzeli vreicu i otrali iz kue.
Na veer bi se sastali u skupine po tri etiri i po dogovoru krenuli
obilaziti selo. Ili bi do kua u kojima su znali da e dobiti darove te bi
pokucali i svima estitali Boi i predstojee blagdane.26
Premda se motivi u koledarskim pjesmama prepleu s motivima
adventskih i boinih usmenih lirskih vjerskih pjesama, te su pjesme
preteito svjetovne. Strukturom su bliske zdravicama i blagoslovima.
Najee im svaki stih zavrava pripjevom koledo, koledo. Veina je
22
Slobodan Zeevi, Elementi nae mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja
muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, str. 21.
23
Isto, str. 21-26; Usp. Vitomir Belaj, Hod kroz godinu, Golden Marketing, Zagreb
1998, str. 137-138.
24
Alemko Gluhak, nav. dj. str. 328; Ivan Lozica, Poganska batina. Golden marketing,
Zagreb str. 178.
25
Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str.
72.
26
Andrija Bortulin, Boi, obiaji u Belom na otoku Cresu. Zbornik za narodni ivot i
obiaje junih Slavena, Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga
XI, sv. 1., urednik dr. D. Borani, Zagreb 1906, str. 152-155.
28
antologiara adventske i boine pjesme nazivala koledskim. Sadraj je
koledarskih pjesama raznovrstan i varira od ljubavne, povijesne, mitske
do vjerske tematike. Koledari su u svojim pjesmama veliali domaine i
njihove dvore, a za darove nisu vele iskali. Koledarske su pjesme vesele,
ivahnoga ritma. U njima su esto prisutne ale, ali i kletve ukoliko
domain ne bi simbolino darovao koledare.
Adventske i boine pjesme pripadaju usmenim lirskim vjerskim
pjesmama (molitvama) i njih vjernici mole pojedinano, primjerice na
Dan Bezgrjenog zaea Blaene Djevice Marije (8. prosinca); ili skupno
kao na Badnju veer ili pak u crkvama za vrijeme svetih misa.
Kolede su s obzirom na tekst koji je pratio dionice ophoda imale tri
dijela. Prvi je dio inilo pjevanje pod prozorom, kapijom ili vratima
doma, a drugi i trei dio izvodili su se u domu domaina.
Uvod je inio pozdrav ukuanima, na primjer:
Pukla grana od orija,
faljen Isus i Marija.
Priko svega sela proli,
na potena vrata doli.
Na potena ova vrata,
a u Ante ka u brata.
Na podruju nekadanje Poljike Republike kolenda se izvodila na
Badnjak kada bi se svi ukuani skupili. Najstariji mukarac u kui kojega
su svi zvali otac stavljao je tri bije (badnjaka) na kamin. Bije su komadi
grana drveta, esto maslinova, a estitalo bi se:
Otac: Hvaljen Isus! / Dobro vam dola Badnja veer! / Ostali: I
tebi! / Otac: Stipan dan! / Ostali: I tebi! / Otac: Ivan dan! / Ostali: I tebi!
/ Otac: Mladenci! (Nova godina)! / Ostali: I tebi! / Otac: Mlado lito! /
Ostali: I tebi! / Otac: Vodokre! / Ostali: I tebi! / Otac: Posve novo
godie! / Ostali: I tebi!
Kad se sve to izgovorilo, na kamin bi se, osim tri bije, stavljalo i
drvo za naloiti pa bi se vatra zapalila. Bije bi se pustilo da samo malo
gore jer one su morale trajati do Nove godine, a vatra se palila svake
veeri. Zato su bije morale biti velike. Na vatru bi se posula penica i
reklo: Rodilo na drvetu i kamenu i polju vinovu!27 Obred posipanja
penice ima panspermijski karakter.
27
Zapisala je Zrinka Mati 2006. g. u Gornjem Selu na otoku olti, a kazivao joj je
Bogdan Jakovevi (ro. 1923. g. u Gornjem Selu na olti). Rkp. FF Split, 2006, sv.
101, str. 7-8.
29
Kod koledarskih pjesama, primjerice u Gornjem selu na otoku
olti, nakon svake strofe slijedio bi pripjev ovisno o blagdanu na koji se
koledalo:
28
Vidi: Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb
1972, str. 127.
29
Vidi: Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995,
str. str. 46.
30
Koledari bi, kad ih ukuani ponude, ostali jesti i piti ili bi sa sobom
odnijeli hranu u torbama.30 Posjeti koledara smatrani su au i
pridonosili su jaanju prijateljstva i boljem povezivanju mjetana, te
opem dobrom raspoloenju u vrijeme adventskih, boinih i
novogodinjih blagdana.31
U Katelu Starom koledanjem se zvalo pjevanje mladia pod
prozorom dragane na blagdan Sv. tri kralja. Mladi je virna sluga
djevojke i doao je pod njezin prozor da joj urui dar. Dojmljivi su lirski
efekti u toj pjesmi: mladi djevojku naziva duom svojom, gospojom i
vilom, cvitom od slatkosti, ureenjem svojim, krunom od liposti, zlatnom
kitom. Mladi izrie al zato to su proli boini blagdani i Mlado lito
ali on svoju zlatnu kitu nije darovao. Vodokre je, takoer, vrijeme kada
se daruju meu sobom dragi. Meutim, momak nema drugoga dara nego
da joj dariva srce s ljubavlju.
30
Eni Buljubai zapisala je u rnovnici kod Splita 2005. godine po kazivanju svoga
djeda Pavla Mihanovia (ro. 1934. g.) i svoje bake Jozice Mihanovi (ro. 1941. g. u
Privoru dijelu rnovnice). Oboje kazivaa skoro cijeli ivot ive u rnovnici. Rkp. FF
Split, 2005. sv. 67. str. 1.- 4.
31
Zapisala je Zrinka Mati 2006. g. u Gornjem Selu na otoku olti, a kazivao joj je
Bogdan Jakovevi (ro. 1923. g. u Gornjem Selu na olti). Rkp. FF Split, 2006, sv.
101, str. 7.-8.
31
kad se daruju
meu sobom dragi.
Moja duo draga,
ja dara ne imam,
nego da ti srce
s ljubavlju darivam.
Zbogom, duo moja,
zbogom, srce moje,
zbogom mi ostavaj,
vilo i gospojo.32
VESELANJE
32
Vidi: Marko Dragi, Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji, Crkva u svijetu br. 1 (1-
192), Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2007, str. 96-117.
33
TV Nova Dnevnik 24. 12. 2006. 19, 20 i HTV Dnevnik 24. 12. 2006. 19,45.
32
Oj brtane, goro sveta,
veselo, veselo;
a najvie na krane,
veselo, veselo.
Eto Boe preko vode,
veselo, veselo.
Nosi nama struk bosilja,
veselo, veselo.
U zdravlju nas Boo nao,
veselo, veselo.
U boljemu proslavili,
veselo, veselo.
iri Boe, vjeru nau,
veselo, veselo;
vjeru nau katoliku,
veselo, veselo.
Na Boiu, imiriu,
veselo, veselo,
iri tamo, doi vamo,
veselo, veselo.
Na dobro vam Boi doo,
veselo, veselo.34
(Stolac)
Dan sv. Jure (23. travanj) znaio je svretak zime i poetak novoga
boljega i ljepega vremena. Od toga dana se intenzivirala gospodarska
godina.35 Taj dan se obiljeavao i kao dan pastira. U drevnome Rimu dan
pastira palije (palilije) slavio se 21. travnja, a na taj dan kitila se stoka
biljem i cvijeem i palile oisne vatre. Obiaj ovjenavanja stoke bio je
34
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica hrvatska
i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 67.-68.
35
Na taj dan okupljali su se hajduci u planini. Do danas je ostala uzreica Jurjev danak
hajduki sastanak, Mijoljdanak (29. rujna) hajduki rastanak.
33
tradicionalan u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske i koncem tridesetih
godina dvadesetoga stoljea.36
U narodnoj je tradiciji sv. Jure zatitnik ratara, pastira, konja i osta-
le stoke, zemlje, usjeva, zelenila. Zelenilo je boja proljea i vegetacije i
simbolizira nadu; pobjedu proljea nad zimom, pobjedu ivota nad
smru. U poganskim inicijacijama zelena je boja vode. Temeljem te
simbolike sv. Ivan Krstitelj ponekad je nosio zeleni ogrta to simbolizira
duhovnu inicijaciju krtenja na Jordanu. Zeleno liturgijsko ruho simboli-
zira nadu i iekivanje kraljevstva Bojega.37
Na Jurjevo su se zelenilom kitili ljudi, domovi, tale, stoka, prilazi
u dvorita. Vjerovalo se da e zelenilo odagnati demone. U narodnom
vjerovanju i sv. Jure se pojavljuje u zelenilu. Zelenilo, dakle, u narodnom
vjerovanju ima apotropejsku mo.
Neko su se na Jurjevsko naveerje, a ponegdje i na Jurjevo palili
krijesovi. Po garitu tih krijesova pregonila se stoka. Taj je obred istovje-
tan navedenom obredu kod uskrsnih krijesova i ima apotropejski
karakter.
U rano Jurjevo jutro domain s vodokrsnom vodom, molei se,
pokropio bi talu i stoku kako bi cijelu godinu bila sauvana od vukova,
bolesti i demona. Prije izlaska sunca travari su brali trave kojima su
lijeili ljude. Vraari su takoer prije izlaska sunca brali trave kojima su
vraali.38
Meu Hrvatima u Bosni i Hercegovini, Dalmaciji, Panoniji i
drugdje na Jurjevo su momci i ljudi obilazili sela trubei u trubaljke
(trubaljike) savijene od vrbove ili ljeskove kore. Tim apotropejskim
obredom eljeli su se otjerati demoni i pokvariti ini raznim vraarama.
U dinarskim je krajevima kod Hrvata i muslimana bio obiaj ljuljanja
mladei. I taj je obred imao apotropejski karakter jer se vjerovalo da e
se tim obredom predusresti bolesti.
Na Jurjevo bi se prije izlaska sunca kupalo ili umivalo vodom u
koju bi se stavljalo bilje ili omaja (pjenuava voda s mlinskoga kola).
Vjerovalo se da to doprinosi zdravlju i ljepem tenu.
Stoka se udarala blagoslovljenom ili svjeom zelenom granicom i
vjerovalo se da e se tako zatiti od uroka, vjetica i drugih demona.39
36
Milovan Gavazzi, nav. dj., str. 41.-42.
37
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju
Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990,
str. 590.
38
Luka Ili Oriovanin, Narodni slavonski obiaji, Zagreb 1846, str. 127.
39
Milovan Gavazzi, nav. dj., str. 52.-57.
34
Kao i drugi obiaji i obiaj Jurjeva se razliito obiljeavao u
pojedinim mjestima. Neko se na taj dan u sjevernim hrvatskim
krajevima moglo vidjeti dosta svijeta sa zelenom granicom kao znakom
da trae pastirsku slubu.
U Bikovecu kod Maruevca, primjerice, na lesu se stavljalo trnje
kako coprnice ne bi mogle dojti v hiu. (O vjeticama je rije u
poglavlju Demonske predaje.) Uoi Jurjeva ispred ulaza u dvorite kue
naloio bi se mali krijes. Vjerovalo se da ugljevlje i pepeo od krijesa tite
kuu, tale, njive, vrtove, livade od demonskih sila koje nou hodaju
selom. Prije izlaska sunca djeca, mlade i stariji hodali su u krug po
pepelu krijesa molei tri puta Vjerovanje. Ljudi su i stoku vodili preko
pepela krijesa. Taj obred ima apotropejski karakter jer se vjerovalo da e
se tako izbjei bolesti i demonske sile.
U nekim drugim maruevakim selima djevojke su oko krijesa
plesale kolo, a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u
vatru. Vjerovalo se da e se tako zatiti od bolesti. Djevojke su uz
zapaljeni krijes pjevale pjesme u kojima je personificirani sv. Jure
naloio krijes, a djevojke su ga pjesmom zvale sebi kako bi s njim
razgovarale i pitale ga komu e kerku dati je l k suncu, je l k mesecu / je
l k drobnim zvezdicama. 40
U Lici je Jurjevo Dan pastira kad se pale vatre i oko njih igra kolo.
Na taj dan u vatru se bacaju stari obojci41 da bude to vie gustog dima.
(Dim u kranstvu simbolizira prolaznost ivota i uzaludno traenje
zemaljske slave.) Puca se preko tale, a u sredinu tale bi se stavilo ue u
obliku kruga. U krugu bi stajao gol mukarac da prestrai vike42.
Vjerovalo se da uoi Jurjeva vike jae na metli i odlaze na Klek, putem
pjevajui: Ni o drvo, ni o kamen. obani ele da se vike razbiju pa
pjevaju: I o drvo i o kamen, a djeca lupaju tapovima po kamenju i
kantama viui Oini, oini po viki, viketini.43
Vjerovalo se da e cijele godine biti lijen onaj koji ne ustane na
Jurjevo i ne okiti kuu zelenilom. Takoer se vjerovalo da e ona djeca
koja to jutro rano ustanu vidjeti sv. Juru na zelenom konju. Obiaj je bio
na taj dan prije izlaska sunca svetom (krenom) vodom pokropiti44
40
http//www.marusevac.hr/kultura-obicaji.htm
41
Pleteni dio vunene obue koji se obuvao na arape.
42
Vike vjetice, coprnice, trige, more, stuhe.
43
Zapisala je 2004. g. na podruju Gospia, Kosinja i Peruia Lidija erek od svoje
obitelji: bake, djeda, ujni i roakinja. Rkp. FF Split, 2004, sv. 44, str. 8.-9.
44
kropljenje je obred kojim se blagoslovljenom vodom prskaju osobe, stvari, domovi,
tale, dvorita, vrtovi i sl. s namjerom da se oiste i da se odagnaju demoni. Obred je
35
kue, tale, dvorita, bate i njive kako ne bi zmije ujedale.45 Kod mnogih
je drevnih naroda zmija bila predmet kulta, jer je ona izvor svih nevolja
na svijetu pa je zbog toga treba umilostiviti. U kranskoj je simbolici
zmija poistovjeena sa sotonom.46
Jurjevske su obrede pratile narodne igre i pjesme u kojima su
raznovrsni mitski, ljubavni i vjerski lirski motivi. Po svom postanku su
poput ostalih obrednih pjesama veoma stare, ali su do naih dana u sebi
sauvale mitske elemente. Tako su, primjerice, u sljedeoj pjesmi
antropomorfirani sjajan Mjesee i za njim zvijezda Danica:
36
vezat djevere / izrie se marljivost, da bi se potom prekorile lijenine koje
lee kod kola kao junci kod tora.
48
Vitomir Belaj, Hod kroz godinu, Golden Marketing, Zagreb 1998, str. 247.
49
Slobodan Zeevi, Elementi nae mitologije u narodnim obredima uz igru. Izdanja
muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, str. 118.-120.
50
Matija Petar Katani, izbor iz djela, priredio i predgovor napisao Stanislav
Marijanovi, Erasmus naklada, Zagreb 2004., str. 72.-73.
51
Luka Ili Oriovanin, Narodni slavonski obiaji, Zagreb 1846, str. 145.
52
Srpski rjenik, istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, skupio ga i na svijet
izdao Vuk Stef. Karadi, u Beu u tampariji jermenskoga namastira 1852. str. 320.
53
Ivo Pilar, O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaenju.
Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena. Jugoslavenska akademija znanosti i
37
U slavenskoj je mitologiji Ladin sin Ljeljo bog ljubavi. Pilar
navodi, a Slobodan Zeevi ga citira, da su dalmatinski renesansni pisci
uvijek navodili boanstvo Lelja kao sinonim za Amora ili Kupidona.
Prisustvo Ljelja u junoslavenskoj mitologiji Pilar afirmira i viebrojnim
nazivima planina Ljeljen u Bosni i Hercegovini, te Ljeljen-brdo na
razmeu Dalmacije i Hercegovine, Ljeljen Glavica u Konavlima, Lelija
Planina u Hercegovini, Ljeljen vrh planine Visoica kod Konjica i t.
d.54 U nekim je kraljikim pjesmama pripjev ljeljo po kojemu su se te
kraljice nazivale. Mazuri i Poljaci slavili su boanstva Ljelja i Poljelja.
U Poljskoj, Rusiji i Litvi spominjao se i Ladin sin Poljeljo. U tim je
zemljama bio drevni obiaj da od prve nedjelje po Uskrsu do Ivandana
djevojke i ene u kolu pjevaju pjesme u ast Lade.
Bratoljub Klai navodi da je miljenje o Ladi kao boanstvu
znanstveno opovrgnuto.55 Tvrtko ubeli lade (ladarice) iz Hrvatskoga
zagorja poistovjeuje s dodolama.56 U Rjeniku hrvatskoga jezika (2000.
g.) ladarice su djevojice, djevojke koje u sveanoj povorci obilaze se-
oske kue za Duhove ili Jurjevo i pjevaju prigodne pjesme.57 Meutim,
Jurjevo je prije Duhova i takvo je objanjenje invalidno. Na web stranici
ansambla Lado prva je reenica: Lado je arhaina slavenska rije esto
koritena kao pripjev u starim obrednim pjesmama sjeverozapadne
Hrvatske, a sinonim je rijeima dobar, mio, drag.58
Prema narodnim priama ladarice hodaju svijetom od Jurjeva do
Ivanja. Uz to vjerovanje vee se obiaj kada na Ivanje djevojice
Ivanice u grupi od etiri ili osam s vjeniima na glavi obilaze sela i
pjevaju.59
Temeljem relevantne literature i motiva u pjesmama koje su
zapisane kao i onima koje informanti na terenu i danas kazuju moe se
ustvrditi da su se u Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarske pjesme
izvodile na blagdane: Sv. Jure, Sv. Filipa i Jakova, Duhove, Sv. Ivana
(24. lipnja) te za vrijeme sunih proljetnih i ljetnih dana.
umjetnosti, knjiga XXVIII, sv. 1, urednik dr. D. Borani. Nadbiskupska tiskara Zagreb,
Zagreb, str. 74.
54
Isto, str. 72-73.
55
Bratoljub Klai, Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod MH, Zagreb 1980, str. 779.
56
Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str.
76.
57
Rjenik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure onje, Leksikografski zavod Miroslav
Krlea, kolska knjiga, Zagreb 2000, str. 527.
58
http://www.lado.hr/lado.htm
59
http://www.anita.f2o.org/vile.htm
38
Dakle, vremenski su skoro istovjetno izvoeni ladarski obredi u
Hrvatskoj kao u Rusiji, Poljskoj i Litvi. Djevojke se po pripjevu u
pjesmama oj Lado, oj zovu ladarice, lade.
Kao i drugi obiaji i obiaj Jurjeva se razliito obiljeavao u
pojedinim mjestima. U Bikovecu kod Maruevca, primjerice, na lesu
se stavljalo trnje kako coprnice ne bi mogle dojti v hiu. Uoi Jurjeva
ispred ulaza u dvorite kue naloio bi se mali krijes. Vjerovalo se da
pepeo od krijesa titi kuu od demonskih sila koje nou hodaju selom.
U nekim drugim maruevakim selima djevojke su oko krijesa
plesale kolo, a na glavi su imale koprive koje su poslije plesa bacale u
vatru. Vjerovalo se da e se tako zatiti od bolesti. Djevojke su uz
zapaljeni krijes pjevale pjesmu:
60
http//www.marusevac.hr/kultura-obicaji.htm
61
Vidi: Fredo Heffler, Krisnice i Zeleni Jure u karlovakoj okolici u XIX stoljeu, u:
Narodna starina, 26. X. knjiga, 2. broj, vlasnik, glavni i odgovorni urednik Dr. Josip
Matasovi, Zagreb 1931, str. 278.-280.
62
Jurjai su u svakom domu koji bi ih darovao ostavljali komadi zelenila koje su
domaini kasnije ostavljali u kui, tali, vrtu, polju i sl. vjerujui da e tako odvratiti
demonske sile. Vidi: Milovan Gavazzi, nav. dj.
39
djevojke koje su bile sudionicama u tim ophodima nazivane su
jurjaicama.63
Prvi svibanj je Dan sv. Josipa radnika koji je zatitnikom radnika.
Radi toga se taj dan obiljeava kao Meunarodni praznik rada. Kod
Hrvata je tradicija obiljeavanja prvoga svibnja veoma stara. U
starinskim usmenim lirskim pjesmama koje su se izvodile na taj dan
prevladavale su obredne pjesme s mitskim motivima.
U Brusju na Hvaru pjevane su pjesme u kojima je svojevrsna invo-
kacija kojom se kazuje da je u tomu mjestu pribivao obiaj po kojemu bi
dragi dragoj nazivao mjesec svibanj. Nazivanje bi poelo prvoga svibnja
prikazuju voa u svojoj istini. Pjesma alegorijski erotizira ljubav
mladia prema djevojci on trai zelen bor da joj ga usadi na njezin bili
dvor. Dragi dragu gradacijski naziva borom, jelom, duhom premilim,
cviem nerazlinim, anelom milim, saopava joj da bora nije naao i da
njega uzme umjesto bora jer to e joj zelen bor koji vene od sunca.
63
Ophoani su se nazivali jurjevani, urari, ure. Od zelenila kojim je bio prekriven
Zeleni Juraj bilo je doputeno otkinuti dio granice za koju se vjerovalo da e ukuane i
njihovo imanje tititi od demona, ali e i poveavati plodnost. Vidi: Petar Grgec,
Hrvatske narodne pjesme, Hrvatska dravna tiskara, Zagreb 1943, str. 154.
64
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972. str.
139.
40
je bliska usmeno-retorikim oblicima. Meutim, ta je pjesma iznimno
lirina.
Premda se mladi ne spominje u pjesmi, razvidno je da on, kao i u
prethodnoj pjesmi, gradacijski svoju divojicu naziva divojicom
mladom, jelom visokom, zenicom pridragom, jelom uvitom radi koje se
trudio sva svoja ljeta. Iskao je zelen bor, uvitu jelicu, javor kitnovasti za
svoju deklicu, ali nije naao ni bora niti jelene zelene te je umjesto toga
nudio sebe. Umilna je molba djevojci da nikada od ljubavi ne razdili
dragog svoga jer ljubav izlazi iz srdaca, a iz lica dragane izlazi zrak od
sunaca.
Divojice mlada
i jelo visoka,
zenice pridraga
od mojega oka.
Divojice mlada
i jelo uvita,
rad ke sam se trudi
po sva moja lita.
O bore i jelo,
javore premili,
o cvite razliki,
anele moj mili.
41
Ti me ne razdili,
od ljubavi tvoje,
ja ne u od tebe,
nikad srce moje.
Ovim te pozdravljam,
mirna ti mrkla no,
aneli nebeski
bili ti u pomo!65
(Katel Stari)
65
Zapisala je 2006. g. u Katel Starom Marina arkovi, a kazala joj je Sreka Puljas
(djev. Puljas, ro. 1935. g. ). Rkp. FF Split, 2006, sv. 29, str. 10.
66
Sv. Filip se povezuje u izvjetaju o udesnom umnaanju kruha. Po predaji je
propovijedao evanelje meu Skitima i ondje je vidio kako narod tuje neku golemu
zmiju. Kriem je uinio da nestane zmije, a iza nje je ostao straan smrad od kojega su
mnogi umirali meu kojima i kraljev sin. Filip je uz pomo kria mladia oivio.
Sveenici koji su tovali zmiju uhvatili su Filipa i pogubili ga.
Jakov Stariji, apostol brat je sv. Ivana i u bliskom je srodstvu s Isusom. Po predaji je
panjolsku oslobodio od Maura i ondje postavio temelje kranstva. Po povratku u
Judeju odrubljena mu je glava. Zatitnik je panjolske. (Navodim prema: Leksikon
ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana
Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990., o sv. Filipu
str. 228., o sv. Jakovu str. 292.)
67
www.otok.hr
42
Obredi su filipovica slini jurjevskim proljetnim ophodima.68
Sljedea dijaloka filipovska pjesma moe se svrstati u ladarske
filipovske. U njoj filipvice pitaju staru majku: Je li Filip doma? Stara
majka odgovara da Filip nije doma, ve je otiao u Vukovar kupovati
crne izme i maramicu svilenicu, crven pojas sebi za pas.
Filipovo, Jakobovo
Ladole mile, oj Lado, oj!
Filipova stara majko,
Ladole mile, oj Lado, oj!
Jel Filip doma?
Ladole mile, oj Lado oj!
Nije doma draga duo,
Ladole mile, oj Lado, oj!
Otio je u Ukovar,
Ladole mile, Oj, Lado, oj!
Kupovati crne izme,
Ladole mile, oj Lado oj!
I maramu svilenicu,
Ladole mile, oj Lado, oj!
Crven pojas sebi za pas,
Ladole mile, oj Lado,oj!69
(Vinkovci)
68
Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str.
76.
69
Marko Dragi, Ladarice, kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i
slavenskom kontekstu, Hercegovina, godinjak za kulturno i povijesno nasljee br. 21.
Mostar 2007, str. 282.
43
Molimo se, Lado!
Molimo se vinjem Bogu,
Oj Lado, oj!
Da popuhne tihi vjetar,
Da udari rodna kia,
Oj Lado, oj!
Da porosi naa polja
I travicu mekuicu,
Oj Lado, oj!
Da nam stada, Lado,
Ugoje se naa stada.
Oj Lado, oj!70
(amac kraj Slavonskog Broda)
70
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str.
142.
71
Suvremena katolika enciklopedija, A E, priredili Michael Glazier i Monika K.
Helwing, Slobodna Dalmacija, Split 2005. str. 244.-245.
72
Spasoje Vasiljev, Slavenska mitologija, Srbobran 1928. http://www.rastko.org.yu/
antropologija/ svasiljev mitologija.html#_Toc530384684
44
je rusalski mjesec. U Rumunjskoj je narodni naziv za Duhove bio Rusali.
U Makedoniji su se Duhovi nazivali Rusale.73
73
Dr. Slobodan Zeevi, Elementi nae mitologije u narodnim obredima uz igru,
Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, 99.-100.
74
U Gorjanima kod akova zapisala je 2008. godine Zdravka Vranje iz Osijeka koja
pod mojim mentorstvom pie diplomski rad. Rkp. FF Mostar 2008, D.
45
perima te cvijeem, najee smiljem i koviljem. U toj su skupini
posebice bile ureene jedna ili dvije djevojke koje su bile prvakinje. Na
njihovim je klobucima sprijeda bilo ogledalo, a straga nekoliko objeenih
arenih vrpca. U rukama im je bio stari pravi ili drveni ma o kojem su
bili objeeni areni trakovi ili su bili zabodeni u jabuku, naranu ili
limun. Meu djevojkama se isticala kraljica ili kralj. U drubi su esto
bili i kralj i kraljica koja se jo zvala mlada i imala je koprenu na glavi.
Jedna ili dvije djevojke bile su barjaktar(i), a one su na tapu nosile aren
barjak. Polovicom 19. st. u Slavoniji jedna je djevojka bila barjaktar, a
druga dvorkinja (sluavka) kraljiina.75 U drubi su bili i diver i mlada
koja je na glavi imala koprenu i vijenac, a razlikovala se od kraljice
mlade. Kraljiki su ophodi u akovtini obnovljeni 2005. godine.
Cijela se skupina ponegdje dijeli na kraljeve i
kraljice, a jedna ili dvije su im prvaci i one s krunama
na glavi. Meu kraljicama su i djevojke ali i mladii -
sabirai darova prosjaci, torbonoe, sirgonja,
kajmaar i sl. Kada bi kraljice dole pred kuu,
dvorkinja postavi stolac na koji kraljica sjedne. Iza
kraljice stane dvorkinja, a iza njih u obliku srpa
kraljice ljelje izvode pjesme uz pratnju gajdaa ili
tamburaa.76
46
darove? Bile su obuene u bijelu lingovanu bluzu i suknju. Neko su ile
bose, a u kasnijim vremenima bile su u bijelim arapama i crnim
lakiranim cipelama. Na glavi su imale krune od cvijea ukraene
perlicama, pantljikama i zrcalom preko kojega je bio erdan. Kose su no
ranije upletale u pletenice, a kada su polazile u ophod rasplitale su ih.
Obilazile su gue naseljena mjesta. Kraljiki su ophodi trajali najee
prvi i drugi dan, a ponekad i trei dan Duhova.
Kraljice u Subotici nisu nosile barjake ni maeve. Ile su u paru po
ustaljenom rasporedu: pridnjaci, sabljari, diver s kraljicom (koja je bila
najmlaa od svih sudionica), a posljednji su par bili ban i banica. Putem
su pjevale, a na pripjev Ljeljo bi zastale, odigle se petama od zemlje i
naklonile se. To je davalo dojam da stalno pocupkuju, a erdani su im
lupkali o zrcala i proizvodili potmuo zvuk. Domaice su bile poaene
posjetima kraljica te su ih darivale jajima, unkom te novcima. Vjerovala
se da e gadna nevolja stii onaj dom u kojem se ne bi primile i darovale
kraljice. Vjerovalo se da proljee ili ljeto nastaje kad kraljica pobijedi.
(Po tome je nastanak proljea ili ljeta ovisio da li su Duhovi poetkom
svibnja ili u lipnju.) Kraljice su izvodile obred tako da kraljica sjedi, a
ostale oko nje bosonoge i raspletenih kosa igraju. Vjerovalo se da
bosonoge kraljice svoju plodnost prenose na zemlju, a to tome obredu
daje panspermijski karakter. Takoer se vjerovalo da bi upletena kosa
usporavala ili ak zaustavila vegetaciju.
Kraljike su pjesme komponirane od esterakih stihova nepravil-
nih cezura. Dijele se na: koranice, vesele i alosne. Koranice bi kraljice
pjevale dok bi ile od kue do kue. Te su pjesme ivahne, ritmine i
jednostavne. Imale su i svoju praktinu ivotnu funkciju jer su mlade
kraljice idui od kue do kue mogle vidjeti budue mladie pa i svekra i
svekrvu.
Mi selu iemo,
selo od nas bii,
a to od nas bii?
Mi mu ne iemo,
da ga porobimo,
ve mi mu iemo
da ga veselimo.
Vesele su se pjesme pjevale djeci i mladima. Karakterizira ih melo-
dioznost, njenost i blagost. U tu skupinu idu i aljive kraljike pjesme.
Meu tim pjesmama su i one alegorijske mitske pjesme u kojima kraljice
47
pjevaju o ljepoti svoje drge pitajui: je li joj tato mladi mjesec bio, a
nana arko sunce bila:
Oj ti naa drugo,
Alaj si ti lipa,
Ko da ti je tato
Mladi misec bio,
Ko da ti je nana
arko sunce bila!
Al ni mi je, druge,
Tato misec bio,
Al ni mi je nana
arko sunce bila,
Ve je mene riba
U vodi rodila,
una me je tica
U kljunu iznela.
Tica lastavica
Bila j dadiljica,
Rastova korica
Bila j kolivica.79
(Vancag)
Oj borci, vojnici,
Tune majke sinci,
79
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972, str.
145.
48
Kako vam je stanje
U polju bojnome,
Tunom ledenome?
Strahotom vas bije,
Krv se vaa lije
I zelena trava
Ostaje krvava.
Zemlja vam je tvrda,
Propast ne moete.
Nebo je visoko,
Popet s ne moete.
Kad sunce ograne,
Ogrije vam rane,
Misec se promine
I pokae vrime,
Da prolazu dani,
Pro e i mejdani.
Kad tako mislimo,
S otim se tiimo.80
(Subotica)
Gospodin plebano,
ustaj, pa poetaj,
iz cele u celu,
u batu pod ruu,
kud Gospodin hodi,
za njim cvie rodi
svakojake fele:
modre i zelene,
ute i crvene.
rua se razvila,
u kale savila,
na oltar noena,
misa govorena.81
80
Isto, str. 144.-145.
49
Siroe je est motiv u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. I danas su
mnoge usmene lirske pjesme i predaje koje kazivai kazuju o siroiima.
esta je narodna izreka Da nije siroadi ne bi ni Sunce grijalo. Te su
pjesme pjevane i siroiima. I kraljice su pjevale alosne pjesme
siroiima. Sirotica Milka sjedila je u bati, naletjela je ptica i krilima je
udarila:
Sirotica Milka,
Sidila u bai,
Tica naletila,
Krilim udarila,
Kanda j tica znala,
Da je sirotica.
Kako j tici, nane,
Letiti brez glave,
Tako j Milki, nane,
Brez njezine nane,
Kako j tici, nane,
Letiti brez oka,
Tako j Milki nane,
Brez njezinog oca.
Kako j tici, nane,
Letiti brez vrata,
Tako j Milki, nane,
Brez njezinih braa.
Kako j tici, nane,
Letiti brez perja,
Tako j Milki, nane,
Brez njezinih sela.
Kako j tici, nane,
Letiti brez repa,
Tako j Milki, nane,
Brez njezinih teta.
Kako j tici, nane,
Letiti brez noga,
Tako j Milki, nane,
81
Mr Suzana Kujundi-Ostoji, Kraljike pisme, http://www.bunjevci.org.yu/site
/narodna knjizevnost/ kraljicke-pisme/;
50
Brez njezina roda.82
(Tavankut kod Subotice)
DODOLSKI OPHODI
82
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972. str.
145.
51
domaica ili netko drugi uzme pun kotao vode i izlije na dodolu koja se
na to ne obazire nego i dalje igra.83
Slobodan Zeevi navodi da se obred dodola izvodio i u sedamde-
setim godinama 20. stoljea. Dodola je djevojica i glavna je u skupini. U
davnim je vremenima bila naga i uvijena u zelenilo. Morala je biti uzorna
ponaanja i seksualno edna. U nekim je krajevima dodola bila siroe bez
roditelja, a u nekim je bila posljednje dijete u majke - neporoena. Dok
dodola igra, pjesmom je prate njezine pratilje. Pred svakom kuom
dodolu polijevaju vodom ().84
U Skopskoj Kotlini dodolski su ophodi bili u etvrtak po Uskrsu.
etvrtak je dan Peruna, vrhovnog slavenskog boga koji je slavljen i kao
bog groma i kie. Iz tih razloga u Mavi od Velikoga etvrtka do
Spasovdana u sve etvrtke nitko nije smjeo orati, kopati, tkati, prati,
tjerati kola.85
Bratoljub Klai u svome Rjeniku ne navodi dodole, a u Rjeniku
hrvatskoga jezika (2000.) dodole se objanjavaju narodnim obiajem ma-
gijskog prizivanja kie u doba sue te mladiima i djevojkama koji oki-
eni cvijeem i zelenilom sudjeluju u obrednoj pjesmi zazivanja kie.86
Matej Sova navodi da bi u Dalmaciji za vrijeme sunih dana momci
okieni zelenim granama i cvijeem ili od kue do kue pjevajui i
pleui. Momci su se nazivali prporue a njihov kolovoa prpac.87
Djevojke su skladno poigravale pjevajui pjesme a domain ili domaica
polijevali su ih vodom vjerujui da e im se boanstvo smilovati i
podariti kiu. Neke od tih pjesama imaju aljiv karakter. Kultni su kia i
zelenilo u tim obredima. U Somaliji i nekim drugim zemljama sauvao se
obred u kojem za vrijeme sue najljepe djevojke gole gledajui prema
nebu pjevaju magijske pjesme kako bi kia udarila.
Starozavjetna je Ilijina kia koja je u zemlji kralja Ahaba pala po
zagovoru proroka Ilije nakon tri godine sue u kojoj su istrijebljeni
Baalovi sveenici.
83
Srpski rjenik, istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, skupio ga i na svijet
izdao Vuk Stef. Karadi, u Beu u tampariji jermenskoga namastira 1852. str. 128.
84
Dr. Slobodan Zeevi, Elementi nae mitologije u narodnim obredima uz igru.
Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973, str. 125.-126.
85
Isto, str. 127.-128.
86
Rjenik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure onje, Leksikografski zavod Miroslav
Krlea i kolska knjiga, Zagreb 2000. str. 194.
87
Matej Sova, Pregled narodne knjievnosti s primjerima i teorijom, kolska knjiga,
Zagreb 1955., str. 43.
52
Djevojke u pjesmama pjevaju pripjev oj dodo, oj dodo, le pa se
prema tome zovu dodole:
88
U Prisapu pokraj Livna 25. 09. 2004. g. studentici Fakulteta filozofsko-humanistikih
znanosti Sveuilita u Mostaru, Marini Magani, kazao Jako Krole (ro. 1937. g.). Rkp.
FF Mostar, 2005., sv. 2., str. 5. Kazivai uvijek ne kazuju pripjev oj dodo, oj dodo, le.
89
O dodolama je 2008. g. Zdravki Vranje kazivao Zvonko Vugrinovi, roen u akovu
1956. g. Bio je dugogodinji direktor Turistike zajednice Grada akova. Dragovoljac
je Domovinskog rata. Oenjen, otac dvoje djece. Sa suprugom Dubravkom suvlasnik je
Turistike agencije Orion Turs i vlasnik Gastro-etno imanja Slavonska kua. Rkp. FF
53
PREPERUKI OPHODI U JEZERIMA NA OTOKU MURTERU
Preperue odile,
sve su Boga molile:
Daj nam, Boe, kiicu
i nebesku rosicu,
da urodi godina
i enica bilica
i vinova lozica.
Niki sira, niki jaj,
To je naman za ufar.
Mostar 2008, D. Vidi: Josip Vinkeevi, 40. akovaki vezovi, Jubilarna revija br. 36,
Godina XXXVII., Gradsko poglavarstvo Grada akova.
90
Ivana Klarin zapisala je u studenom 2005. godine u Jezerima na otoku Murteru po
kazivanju Konstantina (Ukasa) Klarina (ro. 1938. g.) i Ante Klarina (ro. 1934. g.).
Kazivai su roeni u Jezerima na Murteru. Rkp. FF Split, 2005, sv. 59. str. 6.
54
tuda Boga molile
da nan Bog d dada
i crlena mazda,
enice bilice,
sake dobre sriice.
enica nan rodila,
diica prohodila,
enicu pojili
dicu poenili.
Skupi, Boe, oblake,
struni Boju rosicu
na vu svetu zemljicu.91
(Okolica Pazina)
91
Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj.
23, Zagreb 1963., str. 91.
92
Ivana Kardum zapisala je u Gdinju na Hvaru 2007. godine, a kazala joj je Mande
Viskovi, (djev. Viskovi, roena 1932.). Rkp. FF Split, 2007, E, str. 8.
55
IVANJSKI OBREDI I PJESME
Sv. Ivan nosi naziv Krstitelj jer je u rijeci Jordanu krstio Isusa.
Posljednji je starozavjetni prorok. Sin je starozavjetnog sveenika
Zaharija i Elizabete, roakinje Bogorodiine.
Uz blagdan roenja sv. Ivana Krstitelja (24. lipnja) vezuju se
pretkranski kultni obiaji paljenja krijesova (kresova, krisova).93 U
Bosni i Hercegovini te Dalmaciji svitnjak je sinonim za krijes. U Tisnom
na otoku Murteru 23. lipnja uoi Ivanje etvene 94 vrilo se paljenje
kolede. Obiaj paljenja krijesova na taj dan bio je prisutan kod Rusa,
Poljaka, eha, Slovaka i dr.95 Neki etnolozi paljenje ivanjskih krijesova
interpretiraju kao ostatak Suneva kulta.96
U nekim je hrvatskim krajevima, primjerice u Velikoj kod
Slavonske Poege, bio obiaj da mukarci nekoliko dana prije Sv. Ivana
pripreme baklje (luevi), stave ih na kue te ih na veer uoi Sv. Ivana
upale. Ti su se mladii nazivali bakljari. Djevojke bi ubrale razno cvijee
od kojega bi isplele vijence te se njima kitile u ivanjsko naveerje i
sutradan kada idu u crkvu. Najznamenitiji je cvijet u ivanjskim vijencima
bio paprat. Mladii su se s bakljama penjali po zidinama i stijenama.97
U ivoj je narodnoj tradiciji sv. Ivan veliki zatitnik vrela voda.
Stara je hrvatska tradicija da se na izvorskoj vodi treba okupati prije
izlaska sunca.98
Kao i drugi obredi i ivanjski su raznovrsni. Tako je, primjerice,
seoski uvar u Brestu u Istri nekoliko dana prije Sv. Ivana obavjetavao
mladie gdje ima suhih drva u umi. Mladii bi ta drva sabrali i donijeli
na kraj sela. S tim bi se drvima na viliju (uoi) Sv. Ivana zapalio krijes
oko kojeg bi se skupili djeca, djevojke, mladii i stariji svijet. Oko krijesa
bi se veselilo, kolo igralo, pitolji pucali, svirali mjehovi (dude). Buka,
galama te pokatkad pucanje iz pitolja imali su u narodnoj percepciji
apotropejsku mo kojom su se tjerali demoni.
93
Vitomir Belaj, nav. dj., str. 214.
94
Marina Lampalov u travnju 2006. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju
ime Grgurine ro. 1930. g. Kaziva je po zanimanju ribar, a sada je umirovljenik. Rkp.
FF Split, 2006, sv. 17. str. 7.
95
Luka Ili Oriovanin, nav. dj., str. 154.
96
Jasna apo mega, Hrvatski uskrsni obiaji, Korizmeno-uskrsni obiaji hrvatskog
puka u prvoj polovici XX. stoljea, puka pobonost, zajednica. Golden marketing,
Zagreb 1997, str. 16.-17.
97
Luka Ili Oriovanin, nav. dj., str. 158.-162.
98
Vitomir Belaj, nav. dj.,. str. 215.
56
Stariji i djeca bi se veselili do pola noi, a poslije toga su odlazili
kuama. Djevojke i mladii ostajali su kod krijesa do zore. Kad bi vatra
jenjala, mladii su preskakali krijes jedni ovamo, a drugi onamo.
Skakali su vjerujui da im preko ljeta buhe ne e gristi noge. Djevojke su
jedna drugoj tri puta preko vatre bacale povezane rukoveti cvijea. To se
cvijee na Sv. Ivana stavljalo na strehu i u rupice u zidu. Taj je obred
imao apotropejski karakter te se vjerovalo da e tako godina biti rodnija
sijenom.
Seljaci su uoi Sv. Ivana po poljima palili male krijesove vjerujui
da e tako dozvati jau sunanu toplotu i da e im polje to bolje
roditi.Te je obiaje cijelu no pratila zvonjava crkvenih zvona. U Istri su
se krijesovi palili i na blagdane Sv. Petra i Pavla te Sv. irila i Metoda.
Tako je 1933. godine u ZZNO JS pisao Jakov Mikac i ustvrdio
Kresovi su se u posljednje vrijeme prestali paliti.99
U okolici Karlovca djevojke bi uoi blagdana Sv. Ivana u polju
nabrale puno ivanica i od njih plele vijenac. Okiene bi djevojke ile po
selu pjevajui pred pojedinim kuama i kitei vratnice i prozore
cvijeem. U nekim se selima taj obred vrio na samo Ivanje.
Po selima su ile po etiri djevojke u dobi od petnaest do osamnaest
godina, a mogle su biti i mlae. Djevojke su se zvale krisnice. Razli-
kovale su se seoske i gradske krisnice. Seoske su krisnice bile okrenute
jedna prema drugoj, a gradske jedna iza druge. Oko pojasa su imale bijeli
komot, na rukavima bijeli opiv, a sa strane im je visjela kesa od perlov.
Seoske su krisnice nosile koare.100
Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domainima i njihovoj
vrijednoj djeci.101 Djevojke su pjevale i dijaloke ivanjske pjesme u
kojima je Ive krijes potpalio na Ivanjsko naveerje. U pjesmi se trai od
majke, oca, brata, sestre da daju na krijes Ivana. Nitko od njih nije dao na
krijes Ivana, ali ga je na krijes dala njegova ljuba. Pjesma je komponirana
osmercima s cezurama iza etvrtoga sloga i bila je prikladna pri obredima
koji su pratili paljenje krijesova.102
Sv. Ivan se osobito slavio u Gornjem Selu na olti. Spremalo se
bolje jelo, vino i proek, oekivali su se gosti iz drugih sela. U popo-
dnevnim satima domaini i gosti, osobito mlade, izlaze na odreena
99
Jakov Mikac, Godinji obiaji (Brest u Istri). Zbornik za narodni ivot i obiaje junih
Slavena. Knjiga XXIX, sv. 1, urednik dr. D. Borani. JAZU, Zagreb 1933, str. 215-223.
100
Ferdo Heffler, nav. dj., 278.-280.
101
Vidi: Petar Grgec, nav. dj., str. 155.
102
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb, 1972,
str. 148.
57
okupljalita u selu na druenje i zabavu. Dan prije Sv. Ivana Krstitelja
oltani su kadili vinograde, palili hrpe smilja i druge makije, kojoj bi
dodavali malo blagoslovljena cvijea, granice blagoslovljene masline ili
ugljevlja to je preostalo od boine vatre. Uveer uoi Sv. Ivana palili su
vatru pred crkvom, gdje se skupljalo cijelo selo. Zvona su zvonila cijelu
no. Sa zvonika se ispaljuju rokete, a ljudi su preskakivali vatru govorei:
Od Ivana do Ivana,
Od vode do vode,
Da me noge ne bole.
od Ivanje do Petrove
da nas vile ne pohode.
103
Vidi: Marko Dragi, Apotropejski obredi, obiaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj
kulturi, Croatica et slavica Iadertina, Sveuilite u Zadru, Zadar 2007, str. 384.
104
Isto, str. 385.
58
ta j Boga rodila
i Ivana krstila.
Krst Ivane i mene
da virujem u tebe,
U sve crkve zemaljske,
u anele nebeske.105
(Rui kod Drnia)
105
Isto, str. 385.
59
***
Krijesovi su se palili i za Dan sv. Petra i sv. Pavla (29. lipnja) po
jadranskom podruju i Bosni; za Vidovdan (na sjevernom jadranskom
podruju i Podravini); Ilindan (20. srpnja) po Podravini.106 Neke Ivanjske
pjesme pjevaju o vrijednim domainima i njihovoj vrijednoj djeci:
106
Milovan Gavazzi, nav. dj., str. 85; 95.
60
belim mlikom i eerom.
Ajdmo sada, lipi Ivo,
ajdmo sada pjevajui:
Daj nam, Boe, dobro leto,
dobro leto i prolie
o Ivanju i tefanju.107
(Karlovaka okolica)
107
Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995, str.
41.
108
Milovan Gavazzi, Godinu dana hrvatskih narodnih obiaja, II prireeno izdanje,
1988, http:www.studio-tanay.hr/dodatak2003.html
109
Vitomir Belaj, Hod kroz godinu, Golden Marketing, Zagreb 1998, str. 215.
110
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str. 147.
61
U Blatu na otoku Mljetu na Svetoga
Ivana uveer bi se ubrala tri badeja, pa hi se
na ognju dobro popali i klade (stavi) pod
tundjelu kad se ide spavati a svakoga od njih
namijeni na jedno ejade, i koji od njih do
jutra procvijeta, tu e poi ono ejade, koje hi
je ubralo, udae se za onega, kome je badej
bio namijenjen. (Ovo rade u prvom redu
djevojke za udaju.)111
3. POSLENIKE PJESME
Nastanak poslenikih pjesama, takoer, see u davna vremena. Te
su pjesme pjevane za vrijeme predaha kod tekog teakog posla -
oranja. U njima se pjeva o teaku koji ore kraj zelene gore, volovi su mu
sivi sokolovi, ralo drvo imirovo, jaram drvo javorovo:
111
Tomislav M. Macan, aranje i gatanje. Zbornik za narodni ivot i obiaje junih
Slavena. Knjiga XXIX, sv. 1, urednik dr. D. Borani. JAZU, Zagreb 1932, str. 225.
112
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica hrvatska
i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 83.
62
sokolovi) i inverzijama (drvo imirovo, drvo javorovo). (imir i javor u
narodnoj tradiciji imaju mitska obiljeja.)
63
Kaj smo lani vejali.
Polje je iroko,
Sunce je visoko.
Poldan nam dohaja,
Obed se zgotavlja:
To peenka z lukom,
Gibanica s kukom.
Kaj bude kovau,
Ki spleplje orau?
Pojdi, Jendraina,
Po tu tikvu vina!
Zutra bumo orali,
ito bumo sejali,
ito bumo sejali,
Kaj smo lani vejali!113
(Hum u Hrvatskom zagorju)
113
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str. 115.-116.
114
Isto, str. 142.
64
Pokatkad je i sam domain kosio svoju livadu. Bregava se koscu
javila da mu dolje u ladu draga spava. On baca kosu nek se trava sui i
odlazi poljubiti dragu to u ladu spava.
115
Marinu kobiu u Vrapiima kod Mostara 2005. g. kazao Veselko Sesar (ro.
1959. g.). Vl. rkp. 2005, sv. R, str. 4.
65
etelake su pjesme pjevale etelice anjui ito. Pjesme pjevaju o
ljubavi, o elji djevojke da joj to bude zadnja etva kod roditelja i da to
ito ne jela ona nego ga pozobali njezini svatovski konji i dr.
116
Marko Dragi, Tuj tunja tu jabuka, Mala nakladna kua Sveti Jure, Baka Voda
1995, str. 69.
66
Ovako se nekada vrhlo ito na gumnu
67
mila majko dobila si zeta!
Mlada zeta od sedamnaest ljeta,
jo se nije nagledao svijeta!117
(apljina)
117
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica hrvatska
i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 81.
118
Jeleni Marui u Komii na Visu 2006. g. kazao Petar Mihovilovi Bejota (ro.
1947. g.). Petar je proveo 8 godina u Engleskoj gdje je zavrio Koled za grafiki dizajn.
Rkp. FF Split, 2006. sv. 110, str. 13.-15.
68
Putnike su pjesme pjevali putnici vraajui se uvee svojim
ukuanima nakon obavljenog putovanja ili nakon obavljenih teakih
poslova. Tim su pjesmama ili sviranjem na svirali davali do znanja
svojim ukuanima da se vraaju.
OJ DJEVOJKO MOJA
Oj djevojko moja,
napoji mi konja.
Ja ne mogu bosa,
pala je rosa,
ja ne mogu bosa,
pala je rosa;
Oj djevojko moja,
napoji mi konja.
,Ja ne mogu bosa,
pala je rosa;
ne mogu sama,
pala je slana.
Sazuj nalune,
obuj cipele;
dok i meni mili Bog pomogne,
kupiu ti postole. 119
(Prozor)
119
Ludvik Kuba, Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo 1984, str.
97.
69
ako bi nas grlo poslualo.
Sve u strahu Boga Velikoga,
da nam Bog da zdravlje i veselje.
Tilu zdravlje da se veselimo,
a spasenje da se ne gubimo.
Najsvetije ime Isusovo,
a po njemu ime Marijino,
Bogu hvala i slava u vike.120
(Tomislavgrad)
120
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica hrvatska
i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 87.
121
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str. 180.
70
U Bosni i Hercegovini nisu zabiljeene napitnice vinske.
122
Jeleni Marui u Komii na Visu 2006. g. kazao spomenuti Petar Mihovilovi
Bejota (ro. 1947. g.). Rkp. FF Split, 2006. sv. 110, str. 17.
71
Za razliku od prethodnih narodnih obiaja u kojima je sudjelovalo
po petnaest-dvadeset i vie mladia i djevojaka tkalje su bile djevojke i
ene koje su posao tkanja platna obavljale same pjevuei ljubavne
pjesme.123
U Rami i Bosni se
sedamdesetih godina 20. st. rezala
stara odjea te se kasnije
pomijeana sa sintetikom tkala i
tako su nastajale ponjave koje su
sluile kao prostirka (kao
dananji tepisi). To sijelo nazivalo
se rutalje.
4. POVIJESNE PJESME
123
Komualje, vlailje, prelje i nabijalje su obiaji koji su se u Rami odrali do
sedamdesetih godina dvadesetoga stoljea. Zacijelo su ti obiaji bili prisutni i u drugim
krajevima. Od 2000. g. moji studenti i ja nismo zabiljeili te obiaje ni u Hrvatskoj ni u
Bosni i Hercegovini. (Dakako, to ne mora znaiti da ih ipak nigdje vie nema.)
72
DOLI SU MI GLASI
Doli su mi glasi
Od principa moga,
Da se imam dilit
Od Splita biloga.
Dilit u se, duo,
U jutorak rano.
Komu u t ostavit,
Moja juta rano?
Majci al sestrici,
Al u Pojianu
Mariji Divici?124
(Split)
POI U NA MORE
Poi u na more
Vidit je li bistro,
Je li dojidrilo
Drago mi doisto.
Jidri, drago moje,
Vie ti je vrime,
Jesi li obaa
Sve mletake rive.
Sve mletake rive
I po Zadru porte,
Jesi l izjubio
Zadarske divojke?
Zadarske divojke,
Pobojte se Boga,
Vi pojite meni
Moga draga doma.125
(Split )
124
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str. 277.-278.
125
Isto, str. 278.
73
Mnogi su hrvatski mladii izginuli po raznim ratitima. Mnoge su
hrvatske udovice ostajale same sa svojom siroadi. Te pjesme imaju
elemente naricaljki:
126
Isto, str. 361.
127
Dominik Mandi, Sabrana djela 5, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, II. izdanje,
ZIRAL, Toronto-Zrich-Chicago 1982, str. 173., Josip Butorac A. Ivandija, Povijest
katolike crkve meu Hrvatima, Zagreb 1973, str. 167.
128
Dobri pastir, Kalendar 1991. priredio dr. Ljubo Luci, Sarajevo 1990, str. 83.
129
Usp. Marko Dragi, Deset kamenih maeva, Baka Voda 1999, str. 21.-116.
130
Vidi o tomu vie: Marko Dragi, Od Kozigrada do Zvonigrada, Baka Voda-
Mostar-Zagreb 2001, str. 41.-51.
74
Najbolnije su patnje
krana pod osmanskom
vlau bile Prava prve
brane noi po kojem su
kranke svoju prvu
branu no morale
provesti s begom, agom,
paom ili drugim
osmanskim vlastodrcima.
Mnoge su kranke
ostajale trudne te su nakon
toga raale djecu svojih
krvnika silovatelja. Te su
djevojke kazivale silovatelju za koga se trebaju udati, a ako bi ih odbio,
njihov odabranik morao je pobjei ili bi bio pogubljen. Mnogo je
povijesnih predaja koje kazivai i danas o tome pripovijedaju.
Iznimno su bolna bila i nasilna prevoenja na islam. Pokatkad su
svi ukuani bili prisiljeni prijei na islam kako bi sauvali ivot i imanje.
Meutim, u narodnome su pamenju djevojke koje su svoju vjeru
zasvjedoile patnjom i muenikom smru. Takva je bila i Ana Banovi.
Ana se razboljela, ali se grohotom smijala jer su joj od raja vrata
otvorena, a na vratima njezina seka Mara:
75
Malo bilo, zadugo ne bilo,
Razboli se Banovi Anica:
Bol boluje, grohotom se smije.
Vie keri ostarjeli babo,
Pa besjedi svojoj keri Ani:
A bora ti, Ane, keri moja,
Bol boluje, a grotom se smije.
Ne pitaj me, ostarjeli babo,
Ja se smijem, imam zato, babo,
Od raja mi otvorena vrata,
A na vratim moja seka Mare,
Pa me zove: Hodi k meni, seko!
To izusti, a duu ispusti.131
(Kozica kraj Makarske)
Sve do devedesetih godina dvadesetoga stoljea bolni su rastanci
bili s mladiem koji je odlazio u vojsku. Nekoga je pratio i otac i majka,
nekoga bratac i sestrica, a nekoga previjerna ljuba. (Emotivni je stav
izraen epitetom - previjerna ljuba.)
Nikolu nije imao tko pratiti osim sestrice Jelice koja ga pratila sve
do sinjega mora koje je suzama zamutila. Soldati su, zato, molili cara da
pusti mila brata seki kako bi se sinje more izbistrilo i pokrenule ajke.
Car je pustio mila brata seki, more se izbistrilo i lagane ajke pokrenule:
131
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str.297.
76
Kad vioe mlaani soldati,
Oni mole cara gospodina:
Bora tebi, care gospodine,
Daj pusti-der mila brata seki,
Ne bi l nam se more razbistrilo,
I lagane ajke pokrenule!
Kad to uo care gospodine,
Pustio je mila brata seki,
Nama se je more razbistrilo,
I lagane ajke pokrenule.132
(Zrinj)
132
Isto, str. 302.
77
Kojuno si ti muio
Od djeteta malenoga,
Ni sirotnu djecu tvoju
Bez nastave i nauke,
Bez celiva i grljenja
I bez svakog dobra tvoga!133
(Katela u Dalmaciji)
133
Isto, str. 360-361.
78
IEL SAM EZ GORU PO ZUBLJU VISOKEM
5. LJUBAVNE PJESME
Koliko je do sada poznato najstariji zapis hrvatske svjetovne
lirske ljubavne pjesme see u period izmeu 1421. i 1430. godine. Pje-
smu su pjevali dubrovaki vlasteliii u svojim uredima kratei vrijeme:
134
Isto, str. 361.
135
Milorad Medini, Povijest hrvatske knjievnosti u Dalmaciji i Dubrovniku, knj. 1,
MH, Zagreb 1902, str. 123.
79
majke nema, da joj jade kaem.
Nit sestrice da joj se potuim,
osim drage, al je na daleko.
Dok ja dojdem, ve i zora svane,
svane zora, kui i se mora.136
(Okolica Osijeka)
136
Usmene lirske pjesme, priredio Stipe Botica, SHK, MH, Zagreb 1995, str. 155.
137
Isto, str. 155.-156.
80
Mnoge su nesretne ljubavi bile zbog nerazumnih majki. Nesretne
su ljubavi pokatkad bile i zbog prvog komije. este su, zbog toga, kletve
u tim ljubavnim pjesmama:
81
Crne su im kose zamrene
Kako svila u loa trgovca.
Jo je lanje poznati divojke
Koje nisu ljubljene u majke:
Bistra im je od oka zenica
Ko sunace litno na istoku;
Crne su im kose razglaene
Kako perje u mlada sokola;
A nadasve lice neljubljeno
Kako zimi nebo po vedrini.139
(Dubrovnik XVIII st.)
MURTELICE DROBNA
Murtelice drobna
k si na balkunu,
pozdrav draga moga
to je na timunu.
139
Isto, str. 188.
140
Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj.
23, Zagreb 1963, str. 201.
82
biliman rukaman
jedra podvezuje,
crniman oiman
mene pogleduje.141
(Vis)
Do sedamdesetih
godina dvadesetoga
stoljea u Bosni i
Hercegovini kod
Hrvata je bio obiaj
da jedna djevojka
aikuje s vie
momaka. Momci su
se odmicali kod
djevojke aikujui na
sijelima, kod kola, u
svatovima; idui od
crkve do kue ili
idui od kole do kue. Momak bi rukom po ramenu dodirnuo onoga koji
aikuje s djevojkom i on bi se odmaknuo, a nastavio bi aikovati onaj
koji je odmaknuo suparnika.
Pjesme za vrijeme aikovanja su snano emocionalne. Pune su
ljubavne enje, ali i patnje i kletve zbog neuzvraene ljubavi.
Jo od drevnih knjievnosti Bliskog i Dalekog istoka draga je
nazivana golubicom, sokolicom, koutom, srnom, a dragi golubom,
sokolom, itd. Isto je i u hrvatskoj usmenoj knjievnosti.
Djevojka ne moe zaspati dok se njezin golub oko kue eta. Kad
je malo usnila, sanjala je da je bijelo tijelo dragog kraj njezinoga lealo.
Dragi joj se u mislima javlja i dozivlje je da doe kod njega leati i da e
ozdraviti, a ona izrie svoj sinonji san u kojem je sa svojim golubekom
bila na rastanku:
141
Tanja Peri-Polonijo, Tanahna galija, Knjievni krug Split, Split 1996, str. 99.
83
Snoka mi se malo, malo zasenjalo
Da je tvoje belo telo kre mojeg lealo
ul ja jesam, draga, da si bita bila!
Dojdi k meni, ej, veer spat, bode ozdravelal
Snoka sam ti, dragi, itala itanku
Da sam bila, ej golubek, s tobom na rastanku.142
(Okolica Koprivnice)
Tuga se savila oko djevojke kao brtan oko vite jele i ne e ostaviti
jele dok joj korijen ne uvene. Djevojku ne e ostaviti tuga dok dragi ne
doe do nje.
142
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str. 212.
143
Isto, str. 212.
144
Isto, str. 212.
84
odsutnosti njezinog dragog. U usmenoj je hrvatskoj lirici djever - siv
golub.
85
ona kurva med dva brata igra,
med Ivanom i med Marijanom.
Trei me je privarila puta:
Dojdi, dragi, u veer pod pender.
Kad ja dojdo u veer pod pender,
a drugi joj bilo lice ljubi.146
(Otok kod Vinkovaca)
ZALJUBLJENI MORNAR
Od Zirone pa do bila Visa,
Jo te, vilo, ja darov nisan,
Toka mi te, vilo, darovati
I tvojoj te majki ostavljati.
Pomeni me u crikvu odei,
Ja u tebe niz more plovei,
Spomeni se mirlice pletui,
Ja u tebe kuvertu perui!147
(Marina kraj Trogira)
146
Isto, str. 155.
147
Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj.
23, Zagreb 1963, str. 183.
86
Kada bi se
mladi i djevojka
nakon zagledanja i
aikovanja odluili
oeniti, zaruili bi
jedno drugo
prigodnim darom: u
starija vremena
skromnim darovima,
a od ezdesetih
godina XX. st.
runim satom ili
verom (viticom).
Zaruke su znaile da
su se djevojka i mladi odluili na brak. Nakon zaruka djevojka i mladi
nisu vie smjeli aikovati s drugim mladiima i djevojkama. Kad bi se
dogodilo da pogaze vjeru i ne oene se jedno drugim, po narodnom
vjerovanju, u ivotu nisu imali sree i kroz ivot su ih pratile teke
nevolje.
Zaruke su pratile pjesme koje su pjevale prijateljice zarunice. U
tim je pjesmama izraen al to ih kolegica naputa i odlazi u novi dom.
Nesretne djevojke, to je njihov nesueni drugi odabrao drugu, pjevale su
djevojake kletve. Narodni pjesnik istie da je lijepo cvijee u proljee,
ali je jo ljepa djevojka u jesen. Djevojka je rumena jabuka, stara ju je
majka nakitila i dala za njenog odabranika:
148
Kreimir Mla, nav. dj. str. 233.
87
Zarunik je sretan sa svojom zarunicom. U tu ast njemu sviraju i
pjesme pjevaju, a on ponosno kazuje da je njegova zarunica iz sela
Janica koja mu je dala: rubau, trikrat tanju neg bratu; dala mu je kiticu,
trikrat lipu neg bratu; dala mu je i jabuku, trikrat slaju neg bratu.
NA VRHU MI SURLAJU
Na vrhu mi surlaju,
Vsimi piski piskaju.
Povij meni ti, mili,
Ko je tvoja zarunja.
U selu je Janica,
To je moja zarunja.
Dala mi je rubau,
Trikrat tanju neg bratu;
Dala mi je kiticu,
Trikrat lipu neg bratu;
Dala mi je jabuku,
Trikrat slaju neg bratu.
Grizi, mili, jabuku,
Ne vgrizi se za ruku.
eljna moja ruica!
eljan sam te divojke,
Lipe Jane u majke!149
(Imed u Gradiu)
149
Isto, str. 233.
88
Do konca sedamdesetih godina dvadesetoga stoljea svadbe su se
odravale izmeu Boinih blagdana i iste Srijede. Utorkom su svatovi
oko dva do tri sata popodne, na konjima, odlazili do djevojakog doma.
Tu no bi svatovi prenoili u domu mlade kao i u blinjim
domovima. Srijedom se ilo na vjenanje u crkvu. (Vjenanja kod
matiara obavljana su prije svadbe. Taj se in nije sveano obiljeavao, a
zvao se sudbeno vjenanje.) Iz crkve se veselo odlazilo mladoenjinom
domu. Pri dolasku pred novi dom mlada je ljubila mladoenjine roditelje
i rodbinu te jabukama prebacivala kuu. Organizirane su konjske te
pjeake utrke. Vlasnik konja koji je pobijedio kao i najbri trka dobijali
su za nagradu runo tkani i vezeni pekir. Oni su bili ponosni. O njima se
prialo i bili su vrlo cijenjeni. Srijedom je bio pir za mlade. Dugo u no
se pjevalo, igralo i veselilo. Kada su mlada i mladoenja odlazili na
poinak (najee u magazu), mladii su pred vratima pjevali erotizirane
ljubavne pjesme. Ti mladii su se zvali vukovi.
etvrtkom je bio pir za odrasle, nazivan Veliki ruak. Na tomu
ruku kupila se jabuka. Glavni su svatovi bili: kum, au, stari svat,
djever, jenjga, barjektar. Kum je najee bio mladoenjin zet. au je
bio zaduen za komoru (djevojako ruho) koje je nekoliko dana prije
svadbe na konjima u baulama dotjerano iz djevojake u mladoenjinu
kuu. au je bio zaduen za zbivanje ala i za zabavu. Stari svat je bio
odgovoran za red. Djever i jenjga su najee bili mladoenjin mlai brat
i sestra ili najblii roaci (ako mladoenja nije imao brata i sestru).
Glavna im je zadaa bila uvati nevjestu. Barjektar je na elu svatova
nosio barjak. Svatovski obiaji sinkretiziraju folklorno kazalite, ljubavne
i druge lirske pjesme, usmenoretorike oblike (zdravice i blagoslove).
Mnoge su pjesme svatovi pjevali mladoenjinoj majci izriui u
njima veselje to joj dovode kunu pomonicu i u polju radnicu i u
planini kopaicu i u polju uvaricu, ocu i majci pripomo. Lirski efekt i
poruka mladoenjenoj majci, ali i ocu, postignuti su anaforom i vu te
ponavljanjima stihova I vu polju delaricu. / I vu polju delaricu, /I vu
goru kopaicu. / I vu goru kopaicu, /I vu dolu uvaricu, /I vu dolu
uvaricu.
89
I vu polju delaricu,
I vu goru kopaicu.
I vu goru kopaicu,
I vu dolu uvaricu.
I vu dolu uvaricu,
Ocu, majki poleicu.150
(Hrvatsko Zagorje)
150
Isto, str. 249.
151
Isto, str. 249.
152
Isto, str. 249.
90
PIRNA PJESMA
Mlada nevistice,
veselju vaemu
svi se radujemo,
asu, miru ovomu.
Mlada nevistice,
poklon ti dajemo,
svega roda diko
svi se radujemo.
S veseljen velikin
nas jesu svi tako,
da su nas drali-
ne umin rei, kako.
Blagoslov od fratra
jeste vi prijali,
91
u jubavi Bojoj
vika uivali.
U jubavi Bojoj
vika uivali,
od sarca diice
da biste imali.
Na prvom rojenju
mladu nevisticu
koja e van zibat
svu ostalu dicu.
Na drugom rojenju
mladoga mornara
ki e van biti
u starosti hrana.
Na treen rojenju
popa redovnika
koji e van biti
u starosti dika.
Da budu kuntenti
veseli svej biti
i takoj mladici
svej se veseliti.
A sal na diljenju
dobar veer budi
anjeli poslani
za bit van u drubi.
I jo hou rei
maslina zelena,
jubi ________ (ime)
jabuko rumena! 153
153
Dijani Mieti kazao je 21. veljae 2004. god. u Selcima don Stanko Jeri. Don
Stanku 1999. god. kazala je pok. Mandina Vrsalovi-Livaj, Povlja. Rkp. 2008, D.
92
To je najpoznatija braka pirna pjesma koja se pjevala pred
kuom u kojoj se pirovalo.
93
zakaj sem pak tvoja.154
(Mikovac kod Krievaca)
VINJANSKO KOLO
Ivan: Ja u ti je razmrsiti
el divojko, el duice
elema meni na ruku
Ivan: Ja u ti ga poljubiti
el divojko, el duice
elema meni na ruku
154
Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj.
23, Zagreb 1963, str. 149.-150.
94
Mara: U mene je vrsta straa
el divojko, el duice
elema meni na ruku
155
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Antoneli Rebi, u Vinjanima Donjim kod
Imotskoga kazala Iva Rebi, ro. Bui 1919. Rkp. FF Split, 2004, sv. 13, str. 21.
95
To je izvorno Vinjansko kolo koje se njeguje jo od davnina i s
kojim se i danas lanovi HKUD-a Seljaka sloga iz Vinjana Donjih
predstavlja na svim smotrama folklora diljem domovine. U patrijarhalnoj
zajednici mladoenja i mlada su potivali najstarije muko eljade u kui.
Bilo je sramotno pokazivati ljubavne osjeaje mua i ene. Meutim,
dirljive su pjesme supruge prema muu koji je otiao u rat odakle se esto
nije iv vraao. Iznimno su emotivne pjesme ene koja ih u samoi pjeva
ekajui da joj se mu vrati s privremenoga rada u inozemstvu.
156
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str. 262.
96
Pri Budimu, belom gradu.
a j naela, to svezala,
Na miloga pogledala;
Hodi, mili, pomozi mi,
Vu travicu na glavicu,
Da si sinka ne zagnjavim,
Sama sebe ne pokvarim! 157
(atar u Gradiu)
97
Kako zlatnu jabuicu.158
(Bogomolje na Hvaru)
158
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Ljubici Rudan, 2004. u Bogomoljama na
Hvaru kazala Anka Godinovi. Rkp. FF Split, 2004, sv. 49, str. 13.
159
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4,
Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 142.
98
Ii, sine, svome domu,
tamo ima mamu novu.
Ta mi mama nije mila,
kao to si ti mi bila.
Kad mi glavu kupa,
od korito lupa;
a ti kad si prala,
ti si milovala.
Kad mi rublje pere,
svega ga podere,
a ti kad si prala,
ti si sauvala.
Kad mi kruva daje,
broji zalogaje,
a ti kad bi dala,
ti bi medom namazala!160
(Gmii kod Prozora)
160
Po mnogim krajevima pjevane su sline pjesme. U zaleu Zadra zapisao sam 1979.
godine: Jedno dite malo, / siroe ostalo, / po selu skitalo, / taticu pitalo: / Tatice,
tatice, / di je moja mamica? Marko Dragi, Ramo moja,Hrvatske narodne lirske
pjesme iz Rame, Franjevaki samostan Rama it i Matica hrvatska ogranak Rama-
Prozor, Sarajevo 1992, str. 76.-77.
161
Vidi: Marko Vii, nav. dj. str. 9.
162
Usp. Stipe Botica, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl., Zagreb 1995, str.
94.
99
Majka oplakuje svoga sina jabuku zelenu koja nije dozoriti
mogla. Kroz cijelu je pjesmu majin al to nije doekala da oeni
mome neenjeno i proklinje crnu zemlju to odmami jedinka od majke.
Majka narie jer joj je sin sakupio sve svate alosne / gdino nema gajdi i
barjaka, / niti ima snae odabrane, / ve se ovdi i plae i cvili.
Iznimno su dirljiva i majina pitanja sinu: Oj, jedine, drago srce
moje, / to si tako ucvilio majku! / Tko e starog dadu zaminiti, / tko e
dadi konje dovoditi, / tko e dadi poslove raditi, / tko e dadu do smrti
braniti?
Na koncu majka mrtvoga sina moli da se okrene ma na koju stranu
i poali alosnicu ucviljenu majku svoju:
100
Tko e starog dadu zaminiti,
tko e dadi konje dovoditi,
tko e dadi poslove raditi,
tko e dadu do smrti braniti?
Ne brine se, drago srce moje,
to si tako ucvilio majku.
Kako ti se saalit ne more
to te tvoja tako moli majka?
Okreni se ma na koju stranu
pa poali alosnicu svoju,
alosnicu ucvilitu majku.163
(Otok kraj Vinkovaca)
163
Vidi: Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995,
str. 96.
164
Nekoliko je studenata Filozofskoga fakulteta Split u Imotskomu 2004. i 2005. godine
zapisalo tu naricaljku. Istu je naricaljku u Ogorju 2006. g. zapisala eljana Ronevi, a
kazala joj je Iva eri (ro. 1943. g.) Rkp. FF Split, 2006, sv. 97, str. 8.
101
Do bola je dirljiva naricaljka sestre za mrtvim bratom kojega
metaforino naziva borom povaljenim i gradom razorenim:
RODOLJUBNE PJESME
165
U Zmijavcima kod Imotskoga 2006. g. zapisala Tihana Cvitanui, a kazala joj je
Pavica Tonkovi (djev. Gudelj, ro. 1934. g. u Zmijavcima, gdje i danas ivi). Rkp. FF
Split, 2006, sv. 96, str. 4.
102
glave su im okrenute Savi.
Moj Ilija zagrlio Luku,
preko njega prebacio ruku.
Djevera sam po ruci poznala,
do koje sam u kolu igrala.
Svojom sam ih rukom pokopala,
nikom nita nisam kazivala.
Tri godine muila sam muku,
spominjui Iliju i Luku.
Svake noi moja majka stara,
sa svojom se djecom razgovara:
Djeco moja, sokolovi sivi,
dote majci ako ste mi ivi.
Jedno jutro prije rane zore,
svekrvica mene mladu zove:
Odi nevo, vidi djece moje,
vidi moga Ilije i Luke,
to miluju materine ruke!
To izusti i duu ispusti.166
(epe)
6. ROMANCE
Nazvane su prema panjolskom el romance to je znailo
panjolski narodni jezik za razliku od latinskoga. Zbornik panjolskih
usmenih pjesama Romancero (konac XIII. st.) ide u najznaajnije zbirke
svjetske usmene poezije. Snaan je utjecaj toga zbornika na svjetsku
poeziju. Zbornik lirskih pjesama Carmina Burana (oko 1230. g.) sadri
250 latinskih i 50 njemakolatinskih svjetovnih i religioznih pjesama.
Neke od tih pjesama pripadaju usmenoj lirici.
Romance su pisali mnogobrojni svjetski pjesnici, primjerice F. G.
Lorca, kao i hrvatski pjesnici meu kojima su A. Harambai, S. S.
Kranjevi i drugi. Romance u pisanoj knjievnosti imaju epske
elemente, a usmene romance ih vrlo rijetko imaju. Tema je romanci
166
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4,
Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 161-162.
103
najee ljubavna. Njihov je ritam ubrzan i vedar. Mnogobrojne romance
raznovrsnih motiva kazivai i danas kazuju.
MARINA KRUNA
167
Usmene lirske pjesme, priredio Stipe Botica, SHK, MH, Zagreb, 1995, str. 43.
168
Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica hrvatska, PSHK, knj.
23, Zagreb 1963, str. 37.
104
Mnogi etnolozi Marinu krunu smatraju jednom od najljepih
hrvatskih usmenih lirskih pjesama. Pavao Ritter Vitezovi prvi se
osvrnuo na pjesmu Marina kruna ukazujui na domoljublje u njoj jer
Mara je Hrvatica, a erni Moro Maar.169
169
Isto, str. 210.
170
Usmene lirske pjesme, priredio Stipe Botica, SHK, MH, Zagreb 1995, str. 78.
171
Isto, str. 78.
105
UTICALI SE GOSPODIII
Uticali se gospodiii
uz ravno poje,
na vrane konje.
Petrova majka Boga molila
da Petra konjic najbri bude
prid gospodinom,
meju druinom.172
(Korula, poetkom XVIII. st.)
JUBAVI, JUBAVI!
Jubavi, jubavi,
vrag ti odni kosti,
ta si mi skonala
cvit moje mladosti.
Jubavi, jubavi,
da te ne bi bilo,
ni tebe, ni mene,
moja bila vilo!
Da nije jubavi
ne bi sunce sjalo,
ni tebe ni mene
ne bi ogrijalo.
Da nije jubavi
ne bi svita bilo,
ni tebe ni mene,
moja bila vilo!173
(Split)
172
Isto, str. 78.
173
Isto, str. 119.
106
SIDILA MOMA KRAJ MORA
STRIJELE OSVETNICE
Bilo vedro, pak se naoblai,
Iz oblaka tri strile puknule:
Jedna bila na moru trgovca,
Druga tue na polju volara,
Trea ubi u gori obana.
to je pukla na sinjemu moru,
I ubila na moru trgovca,
I pravo je, da ga je ubila;
Krivo miri, a drago prodaje.
to ubila na polju volara,
I pravo je da ga je ubila;
Svoje ore, tudje preorava.
to ti ubi u gori obana,
I pravo je, da ga je ubila;
Svoje pase, ali tudje krade.175
(ibenik)
174
Tu je pjesmu zapisao Feriev uenik Marko Bruerovi (Lion, oko 1770. Cipar,
1823.) u Bosni, vjerojatno u Travniku gdje je bio francuskim konzulom, koncem XVIII.
st.. Pjesmu Sidila moma kraj mora navode mnogi antologiari, primjerice K. Mla (str.
46.), S. Botica (1996: 97.).
175
Hrvatske narodne pjesme, knjiga prva, Mihovil Pavlinovi, priredio Stipe Botica,
Knjievni krug Split, Split 2007, str. 104; Pjesma je objavljena i u: Hrvatske narodne
pjesme, Knjiga peta, enske pjesme, Sveska prva, uredio Dr. Nikola Andri, MH,
Zagreb 1909, str. 19.-20.
107
NA UMORU DJEVOJAKA MAJKA
7. BALADE
Balade su nazivane prema provansalskom balar to znai plesati i
prema keltskoj rijei balad koja znai usmena (narodna) pjesma. U
176
Stipe Botica, Hrvatska usmeno knjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995, str.
89.
108
baladama su preteito lirski ljubavni motivi. Rijetke epske epizode u
funkciji su pojaavanja lirskoga tona. Balade najee pjevaju o nesretnoj
ljubavi iju je tragiku izazvala mladieva (ili suprugova) majka. Velik je
broj iznimno potresnih balada koje i danas kazivai kazuju. kotska
balada Edward (XII.-XIII. st.) jedna je od najstarijih i najljepih balada.
Najei su akteri u hrvatskim baladama Ivo i Anica (Ane, Anua),
Ivo i Mara (Mare, Marua, Marija). Raznovrstan je tematski svijet
balada. Neke od njih pjevaju o: povijesnim osobama i dogaajima;
nasilnim prelascima na islam; o moriji (kugi) koja je pomorila Mostar;
bratovim sirotama; smrtnom madeu, itd. Zavretak je balada tragian.
TO GLEDA NE OSTAVLJAJ
109
Kad uzdahnu, do Boga se uje.177
(Mostar)
177
Hrvatske narodne pjesme, knjiga prva, Mihovil Pavlinovi, priredio Stipe Botica,
Knjievni krug Split, Split 2007, str. 85-86; Pjesma je, pod naslovom Djevojake kletve
objavljena i u: Hrvatske narodne pjesme, knjiga peta, skupila i izdala Matica hrvatska,
dio drugi, enske pjesme, sveska prva, (romance i balade), uredio dr. Nikola Andri,
Tiskara Hrvatske stranke prava d. d. Zagreb 1909, str. 146.-147.
110
Kad je majka aber razumila,
ona se je svom Ivanu uputila
uz Kunaru, visoku planinu.
Kad izala, sinu govorae:
Ajde, sine, majka da te eni,
nala sam ti Gabelku divojku:
od Anice i lipa i via,
od Anice ruhom bogatija.
Tada Ivan majci govorae:
Uzalud je, moja mila majko,
ja Anicu privariti neu.
Tada majka Ivu zaklinjae
svojim mlikom kojim ga odgojila:
Ajde, Ivo, mliko materino!
Opet Ivo majku ne poslua.
Tad govori Anica divojka:
Ajde, Ivo, kad te majka zove!
Tada Ivo Anu posluae i
Aninu kou obukae,
onu kou to je Ane vezla.
Tada Ane odma za njim poje,
svojoj majci ona sritno doje
i ispria to se dogodilo:
da je Ivo mladu privario.
Majka Anu s devet kljua zakljua,
da svatove Ivine ne gleda.
Kad se Ivo s vinanja povratio,
majci svojoj on je govorio:
Nemoj mene, moja majko, budit
dok mi braa kavu ne popiju,
a seke mi kolo ne ufate!
Kad su doli da Ivana zovu,
vrata im se otvorit ne dadu.
Tada doje majka da ga zove.
Ona budi svog Ivana sina:
Otvori mi, sine Ivane!
Zar ti nije zlato omililo?
Kad je majka vrata otvorila,
ugazila u krv do kolina.
Ugledala svoga mrtvog sina
111
i uz njega Gabelku divojku.
Gabelka je pismo ostavila:
Kad je s mene, nek nije ni mene!
Tad su braa za njim zaplakala,
a seke su kolo zastavile.
Mrtva tila u greblje ponili,
a Anica Boga je molila:
da joj dadne grome i topove,
da razbije devetera vrata.
Bog joj dade grome i topove,
ona razbi devetera vrata.
Kad izala, sprovod zaustavi,
i Ivana spustie na zemlju.
Ona pade po njegovu tilu,
iva pade, vie ne ustade.
Svatri tila u greb ponesoe,
u zemljicu svatri pokopae.
Povr glave rua je procvala,
ispod nogu voda je provrla.
Ko je edan, neka vodu pije,
vodu pije a pokoj pridaje.
Ko voli ruicu rumenu,
nek se kiti a pokoj pridaje.
Jer tih tila nikad ne e biti.178
(Rumboci u Rami)
UJIKINA MARA
112
Okreite bile ovce svoje,
Okreite podno Malovana
Ja u kretat povr Malovana.
Kad ja manem vezenom maramom,
Poletite dva Jakia mlada;
Koji meni ponajprije doe,
Onoga je ujikinja Mara,
Koji meni malo potlje doe
Onoga je vezena marama!
Kad ujutro malo osvitalo
Mara krenu povr Malovana,
Braa krenu podno Malovana.
Kad su bili na po Malovana,
Obadva se pinom zapinila:
Pero bilom, Nikola krvavom.
Niko pade, a Pero dopade.
Gleda Mara u Perine oi:
Umro Pero, pokojna mu dua!
Poe gledat u Nikine oi:
Umro Niko, pokojna mu dua!
Vadi Mara noe okovane:
kad je s mene, nek nije ni mene!
Naletie tri gavrana crna:
Jedan nosi pera od Perine,
Drugi nosi burmu od Nikole,
Trei nosi vezenu maramu.
Izletie prid alosne majke,
Tri alosne zakukale majke.
Zakukala Nikolina majka:
Ovo jeste moga Nike burma!
Zavikala mladog Pere majka:
Ovo jeste mog Pere pero!
Izletila majka Maruina:
Ovo jesti Marina marama!
Tre gledat prialosne majke.
Kad dooe uvr Molovana,
Sve troje ji bilo preminulo.
Tu su majke zakopale sinke,
Meu njima ujikinja Mara.
Kroza zemlju ruke sastavljali,
113
U rukama im zelene jabuke.
Oko nji su voe posadili,
Tko je eljan neka voa jede;
Oko nji su vodu navratili,
Tko je edan neka vodu pije,
Neka njima pokoja nazivlje!179
(Tomislavgrad)
ROSANDA I MLADEN
Desetine su studenata
fragmentarno zapisali baladu
o Rosandi Viskovi i
Mladenu Andrijakoviu.
Rose i Mladen bili su iz
Biokova, selo Podaci. Rose
se mogla udat u grad za
potara, ali nije htjela jer je
voljela Mladena. On je otiao
u vojsku, a Rose mu nije
smjela pisati jer joj mater nije
dala. Kada se vratio, rekao joj
je da e se ubiti ako ona ne
eli bit s njim. Toga dana je
rekao teacima da mora
obaviti vaan posao. Tako na
kraju ubija sebe i nju. Na
kraju majka proklinje sebe to se mijeala u ljubav svoje keri. Tragedija
se dogodila 12. oujka (na Grgurevo) 1939. godine.
Nakon smrti dvoje mladih ljudi iz pjesme, Podace je obavila
koprena tuge i alosti. Nekoliko ljudi eljelo je poslati poruku svim
roditeljima kako se tragedija ne bi ponovila nikad vie.
Ganut tom tragedijom Dinko Bekavac spjevao je 941 stih: 180
179
Zapisala Josipa Bagari 2004. u Tomislavgradu. Kazala Ilka Krianac (ro. 1927.).
Rkp. FF Mostar, 2004. Usp. Hrvatske narodne pjesme, knjiga prva, Mihovil Pavlinovi,
priredio Stipe Botica, Knjievni krug Split, Split 2007, str. 378-381.
180
Tonka Buli ro. inkovi zapisala ju je u Splitu 14. veljae 1968. godine. Godine
2008. dala ju je Jeleni Markoti, studentici Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Splitu
114
Divno brdo Biokovo milo, Ti e mome po u vojsku sada,
visoko se nad more nizilo. dok se vrati ekat u te mlada.
S tebe divan pogled je na more, Samo budi kao to sam i ja,
kao sunce kad sja iza gore. nemoj dati volju dumanima.
115
Rose prije neg se s njim rastala, Oj Rosando jutarnja danico,
divno ga je mlada darovala: za tobom mi vene moje lice.
Mi emo se dragi sad rastati, Sino duo s tobom se rastao.
samo ne znam to u tebi dati. na rastanku desnu ruku dao.
Rose draga, mnogo tebi hvala, Ali ta u kada mora biti tako,
na darovim koje si mi dala, tebe neu ostavit nikako.
sada Bogom, s tobom se rastajem. Primi pozdrav od odlaska moga,
Jo mu Mare sto dinara daje. tebe ljubim i vie nikoga.
Primi dragi, ovaj novac mali, ja sam nau tajnu ljubav krila.
te se sjeti ka smo se rastali. Ni dan danas nisam je otkrila.
Dugo ima ti u vojsci stati, Ti zna duo da sam prenejaka.
novac duo tebi e trebati. ali mi je to doznala majka.
116
Rae e te majka pokopati, Ja se moram od tebe rastati,
nego u te ja Mladenu dati. proklet bio ko nam ljubav krati.
Zato sam te odgojila majka, Moj Mladene, eljo srca moga,
da ti ljubi jednoga teaka. Rosanda te ljubi sve do groba.
117
Od kada sam od kue poao, Slavnog kralja da ti slui virno,
ja radosti jo nisam imao. mlada e te Rosa ekat mirno.
Niti u ja veselja imati. Ako Bog da da se zdravo vrati,
dok ti meni odgovor ne vrati. tvoja ljubav Rose e se zvati.
Kada pie javi mi, kako je? Jer mi kae Rose da ti javim,
I to mi je od Rosande moje, da ti prati da ne zaboravi.
zadnje pismo meni Rose pie Kada bi ti drugu oenio,
da ja ne smim da je ljubim vie. a Rosandu mladu ostavio.
Zato Rosi neu pisat sada, Kada Mladen ovo pismo primi,
nek je majka vee ne napada. mlado srce malo mu se smiri.
Slavko rode, Rosu mi pozdravi On je vazda ivio u nadi,
i opirno pismo meni javi. Boe ta mi sada Rosanda radi.
118
S njim se nemoj esto sastajati Progovara sad Mladen polako:
ako majci eli ivot dati. Sluaj mene od Rosande majko,
Ti si Rose krasan ivot stekla, to mi kae to nije istina,
pazi dobro to je majka rekla! tvoja kerka da je prenevina.
119
Kad je Mladen staru razumio, Iz depova lervorver trgao,
ovako je njoj govorio: pjevajui iz njega je pucao.
Kad si znala da mi je ne dati, Pet hitaca u zrak upalio,
Zato si me pola darivati? u tome se mladi veselio.
Tuni dani, kad ete mi proi, Ja taj dan neu s vama biti,
nediljica sveta kad e doi? vaan posa moram opremiti.
Ljubav moju s Rosom da sastavi, Na kog mislim imadem vremena
koja nee nikad nas rastaviti. i ba sutra taj posao opremam.
120
Ne mogu vam taj posao kazati, Da vidite moja brao mila,
Boe zdravlja vi e te ga znati. obukla se kao gorska vila,
Sad zbogom s vama se rastajem uz brda bi vodu okretala,
i srdano pozdrav vama dajem. kamol ne bi momka prevarila.
121
Sve tajnosti tvoje Rose znadem, Svako pismo bez marke je bilo,
ne mogu ti ja pomoi mlada. pojedino sam pismo otkupio.
Tako cure mlade putovae, Ko mi pie to sam Bog znade,
razgovore velike imae. jer ni jedno potpisa nemade.
rad ljubavi koju duo nosim, ini dragi, kako god i znade,
ve ne mogu dalje da podnosim. samo mene, ne ostavljaj mlade.
Put ne vidim po kojem putujem, Moj Mladene, tebe u ljubiti,
ne razumim ta mi to kazuje. za tobom u ivot izgubiti!
122
Ne moe dalje podnositi, Rose draga, nemoj mi se strait,
danas emo skupa poginuti. nema suim tebe pogubiti.
Levorver e, duo, sad vidjeti, On oruja nita ne imade,
koji e nas ovdje pogubiti. on te nee pogubiti mlade.
123
Ranjen Mladen, srui se na travu, Petnest dana prije su mislili,
na Rosandu naslonija glavu. kako bi se na smrt odluili.
Iz Mladena crna krv se lije, to mislili tako uinili,
mrtvo lice Rosandi umije. njih dvojice mladi, nema ivi vie.
124
Cure nosu studene vodice, Kad je mrtva ovako pogledati,
umivaju od Rosande lice. dok je iva to moete znati.
Krvca smrzla, umit se ne moe, Da je bila po izbor curica,
ah alosti milostivi Boe. koju pozna ova okolica.
Ispod krune, vel bijeli stavjae, Ja vam brao nisam pjesnik bio,
mrtvu djevu u vel obavie. niti sam koju pjesmu sastavio.
Seko Rose, neprestano cvila, Ovu u vam pjesmu sastaviti,
seko Rose, moj anele mili. koja e vam alostiva biti.
125
Ovaj sluaj kad se je desio, Jednome se momku obeale,
novine sam taj dan primio. a drugome na ljubav pristajale.
Iz novina pjesmu sam spjevao,
draga brao, nisam lijepe znao. Momci mladi, pametni budite,
dok ljubavi ivot ne gubite.
Ako budem stoga pogrijeio, Ne volite cura ti je rekla,
nisam nikog nita uvrijedio. druga cura tebe jedva eka.
Pjevam pjesmu od prostoga mira,
Brao moja, vi nam zdrava bila. Roditelji pameti imajte,
u ljubavi djeci ne smetajte.
Cure mlade oi otvorite, Prvo ete djecu izgubiti,
a na ono dvoje pomislite. neg njihovu ljubav rastaviti.
Na koji nain poginili
i svoj mladi ivot izgubili. itaoci Bog vam sreu dao,
evo sam vam pjesmu ispjevao.
Ali ima dosta djevojaka, Na svretku pozdravljam vas lijepo,
alosne ih porodila majka. sve po izbor i malo i veliko.
7.ALJIVE PJESME
UDADE SE MLADA-LUDA
Udade se mlada-luda:
dino zava neudata,
dino svekar i svekrva,
dino diver i jetrva.
Svekrva me istirala,
oko dvora optirala.
Ja se vrnu u birtiju.
U birtiji kolo igra,
kolo igra, kolo piva.
Ja se vati u to kolo:
kolo igra, kolo piva.
126
Otud ie zava moja:
Ajde kui, nevo naa,
umrla je majka naa!
Ja se zavi ne virujem:
kolom igram, kolom pivam.
Otud ie moj divere:
Ajde kui, nevo naa,
umrla je majka naa!
Ja s diverom dvoru odo.
Kad sam prid dvor dolazila,
kupaljkama govorila:
Ne kupajte vrilom vodom,
da se nije utajila!
Nosiocim govorila:
Ne dite je povr sebe,
da je vijor ne ponese,
da je dvoru ne donese!
A kopaim govorila:
Ne kopajte blizu plota,
da se koca ne dokopa,
da me mladu ne istue!181
(Gmii kod Prozora u Rami)
9. BEARAC, GANGA
181
Marko Dragi Tuj tunja, tu jabuka, Mala nakladna kua Sveti Jure, Baka Voda
1995, str. 63.
127
to e biti - ja i moje cvijee.
182
Isti se dvostihovi izvode diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Navedeni su
dvostihovi iz moje knjige Tuj tunja, tu jabuka, str. 75.-93.
128
Budui se prema crkvenome uenju godinje vrijeme dijeli na
Advent, Boi, Korizmu, Uskrs i Vrijeme kroz godinu molitvene pjesme
mogu se klasificirati na:
a) Adventske i boine.
b) Korizmene i uskrsne.
c) Svetake.
Toj klasifikaciji mogu se dodati: Molitvene pjesme Isusu, Molitvene
pjesme Mariji, Jutarnje, Veernje, Obredne, Prigodne, Opinske
(priporuke).183
183
Marko Dragi, Dua tilu besidila (hrvatske puke molitvene pjesme iz Bosne i
Hercegovine) Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda 1997.
184
Kombol Novak, Hrvatska knjievnost do narodnog preporoda, kolska knjiga,
Zagreb 1996, str. 29.
129
je najblia svetkovini Sv. Andrije185 prva je nedjelja Adventa (Doaa).
Advent je vrijeme posta, molitve i svekolike priprave za doek Boia.
Od dana sv. Andrije prestaju svadbe, a o tomu svjedoi i izreka zapadno-
hercegovakih Hrvata: Sveti Andrija svadbi zavezanija. To je dan kad su
djevojke obiavale nagaati o buduem eniku i uope o budunosti. Do
II. svjetskog rata, brak se sklapao iskljuivo u crkvi, pa se i vrijeme za
vjenanje biralo prema crkvenom kalendaru. Crkva nije odobravala
sklapanje braka u adventu i za vrijeme korizme. Iznimno se i tada moglo
obaviti vjenanje, ali u tom sluaju nije bilo pira fete. 186 U
Lavanskoj dolini, takoer, nije bilo vjenanja, ali ako bi se neko
vjenanje moralo obaviti, bilo je bez svirke i slavlja. 187
U varekom kraju, primjerice, na Dan sv. Andrije odravala se
Zavezanija ili Andrijinsko sijelo nakon kojeg su se zaustavljale sve slave
preko cijeloga adventa do Boia. Zavezati je znailo prestati sa
zabavom i igrom. Djevojke su tada obino pjevale: Sveta Kato rastavi me
s majkom / Da ne ekam elavog Andrije. Poto se kroz Zavezanije do
Boia nisu svadbe pravile jer je svako slavlje bilo zabranjeno pravile bi
se prosidbe, dogovori i svadbe od Svete Kate do Svetog Andrije. Obiaj
je bio u Vareu da mladi, na upoznavanju s djevojinim roditeljima a u
doba prije adventa, od buduih punice i punca dobije paprenik188 koji
ponese svojoj kui.
U Beniima kod Varea, Zavezanija se proslavljala svakoga 30.
studenoga kolom i aljivim igrama s poetkom u podne. Tada se kolo
185
Sveti Andrija je brat imuna Petra. Bio je ribar u Betsaidu u Galileji i jedan od
prvih Kristovih uenika. Prema predaji, kad su se apostoli razilazili i kad je svima
odreen jedan dio svijeta gdje e propovijedati Kristovu vjeru, Andriji su dodijeljeni
sjeverni krajevi sve do dananje Ukrajine. Obratio je velik broj ljudi na kranstvo te se
rimski upravitelj Patrasa u Grkoj poplaio narodnoga ustanka. Naredio je da se uhvati
Andrija i dadne svakakvim mukama. Na koncu ga je pribio na kri koji je po nekima bio
u obliku znaka X. Jedan je od glavnih zatitnika kotske. Leksikon ikonografije,
liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia,
priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990, str. 114.
U poljikoj je tradiciji izreka: Sveti Andrija kroji kabanice ( red je zagrnit kabanice jer
strie za uima bura i led). Frano Ivanievi, Poljica, narodni ivot i obiaji, reprint
izdanja JAZU iz 1906. i neobjavljena graa, Knjievni krug Split, Split 1987, str. 457.
186
Kristina Babi zapisala je 2008. godine u Turjacima. Kazala joj je Anelka
Kovaevi ro. 1948, djev. Budimir. Rkp. FF Split, 2008, E.
187
Ivana Valenta zapisala je 2008. godine. Kazala joj je njezina baka, Ivka Seki.
Roena je 1936. godine u selu Peine, blizu Novog Travnika, u Bosni. Sada ivi u selu
Rankovii u Novom Travniku. Rkp. FF Split, E 2008, str. 535.
188
Paprenik vrst kolaa pripravljenog u kalupu.
130
igralo obino u nanulama pa ak i po snijegu. Trebalo se iskolati189 da
bude dosta za mjesec dana. Igre su trajale sve do ponoi kada su crkvena
zvona oznaavala prestanak zabave i svi su bez pogovora ili kuama jer
je poeo Advent, i sutradan se ujutro u pet sati ilo na ranu misu
Zornicu.
U adventu se nije pjevalo ni igralo, niti se gizdalo. Iznimka je
bio blagdan Bezgrjenoga zaea Blaene Djevice Marije (8. prosinca).
U dugim zimskim noima djevojke i ene su se skupljale na sijelima
(prelima) i ijale perje, vezle (u Slavoniji) vlaile i prele vunu, krojile
rute190 (u Bosni) i pripovijedale, a mukarci su igrali prstena i kartali.
Obiaj je bio u stara vremena da se kroz Advent, a s poetkom na
Svetog Andriju, pale svijee na prozorima i to je bio znak da su
Zavezanije poele. To je bio i znak da se ide na sijela kod prijatelja na
kojima se obino igrale igre kao na pr.: igra prstena u kojoj se prsten
sakrije u jednu vunenu arapu i onda se trai, tko nae dobije nagradu.
Zavezanije podsjeaju i na poklade samo to nema toliko raskoi. Ovo
sijelo je posebno odgovaralo djevojkama koje su priale o momcima i
savjetovale se i dogovarale koja e to pokloniti svom momku.191 U
poekom kraju je obiaj, u vrijeme Doaa, novcem, hranom, obuom,
odjeom, ogrjevom pomagati i darivati one kojima je pomo potrebita.
Taj dar naziva se boinicom.192
Ponedjeljkom iza toga dana u crkvi poinju zornice. Te svete mise
zapoinju obino u est sati ujutro. Na zornicama se molilo i pjevalo u
ast Majke Marije. Zora je simbol Kristova dolaska, a znakom je i
Kristove prolivene krvi kojom je nadvladan grijeh i ostvaren vjeni
spas.193
Doae karakterizira pokora i priprava te radosno iekivanje
Gospodinova dolaska. itanja su u crkvama usredotoena na mesijanska
proroanstva Ivana Krstitelja i Izaije te na odlomke iz evanelja koji
189
Iskolati naigrati kola.
190
U Rami i Bosni se sedamdesetih godina 20. st. rezala stara odjea te se kasnije
pomijeana sa sintetikom tkala i tako su nastajale ponjave koje su sluile kao
prostirka (kao dananji tepisi).
191
Zapisala je Katarina Pejinovi u kolovozu 2007 godine od Serafine Pejinovi (ro.
1912. g). Rkp. FF Mostar, D 68, 2007, str. 55.
192
Ivani imoti 2008. godine u Ljeskovici kod Poege kazao je Ivan imoti (ro. 1929.
g.). Rkp. FF Mostar, 2008, sv. 30, str. 9.
193
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologi-
ju Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb
1990, str. 593.
131
prikazuju i opisuju Isusa kao ispunjenje tih proroanstava.194 Sveenici
u tom razdoblju nose ljubiaste misnice, a na treu nedjelju mogu
upotrijebiti i ruiaste misnice ime se jo vie naglaava pokora. U
zadnjem se tjednu liturgija usmjerava na Kristovo roenje, a posebno se
naglaava uloga Majke Kristove.195
U narodu se trea nedjelja prije Boia naziva Ditii, Djetii,
Ditinci. Stariji tada prijete djeci pa ih djeca, da ih udobrovolje, daruju.
U kajkavskoj je Hrvatskoj puki naziv za taj dan Barbarinje. Na
Dan svete Barbare (4. prosinca) sijala se penica. U adventsko vrijeme
darivala su se dobra, a kanjavala loa djeca. U Slavoniji se obiavalo da
na taj dan jedno eljade ogrnuto plahtom do zemlje i sa ipkom u jednoj
ruci a torbicom s darovima u drugoj ruci ide u one domove u kojima je
bilo male djece. Ta bi osoba predstavljala Sv. Barbaru koja bi dobru
djecu nagraivala jabukama i orasima, a lou bi djecu iibala.
Versificirana legenda o divojci Barbari pripovijeda kako je ona,
etajui, govorila da bi, kad se kralja ne bi bojala, od dragoga kamena
crkvu izgradila. Kraljeve sluge su je uhvatili. Kralj ju je utamniio.
Nakon godinu dana straari su ili pogledati Barbaru divojku. Nali su
Barbarine kosti i na kostima golubicu bijelu. Barbara se u nebo proetala.
194
Suvremena katolika enciklopedija, A E, priredili Michael Glazier i Monika K.
Helwing, Slobodna Dalmacija, Split 2005, str. 223.
195
Isto, str. 223.
132
Ili gledat Barbare divojke;
Nesu nali Barbare divojke,
Neg su nali Barbarine kosti,
Na kosti je bela golubica.
A nek mi je Barbarne srdace,
I nek mi je Barbarna duica.
Barbara se v nebo proetala.196
(Hlaina kraj Zagreba)
196
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972.,
str. 116.-117.
197
Isto, str. 117.
133
Pa ti ajde v umicu
I odseci jelvicu
I napravi zipicu.
Roditi e Marija
Naega Spasitelja,
Moramo se pripravit
Spasitelja pozdravit.198
(Sngel kod Mrkopolja)
198
Isto, str. 117.
199
Mirjana ali zapisala je u oujku 2008. po kazivanju Lilje Zadri, djev. Kuraja,
1972, Gmii, ula od svoje bake Ane Kuraja, 1906, Borovnica. Rkp. FF Mostar, 2008,
D str. 23. (Laina olakanje)
200
Ivona Toli zapisala je na Murteru 2008. godine. Kazala joj je Ivanica Mudronja,
Murter, (ro. 1928.). Rkp. FF Split, 2008, E.
134
svake divojke. Marija je vezak odloila, otvorila dva nebeska oka, a
njemu je tio besidila: Srce moje samo Bogu leti, / udaja mi nije na
pameti. Starac je otiao, a Jozip se javio. I vinae se dva ljiljana bila, /
ista, lipa, draa od anela:
201
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica hrvatska
i HKD Napredak, Sarajevo, 2006, str. 294-295.
135
Nekoliko je stilskih figura u navedenoj pjesmi, primjerice:
aliteracija Vezak vezla divica Marija; asonancija divicom vik u
vikovati; epiteti utom naranom, stari sveenie, dva nebeska oka, dva
ljiljana bila; usporedba ista, lipa, draa od anela; simbol ljiljani
bijeli; metafora dva ljiljana bila.
Na Dan svete Lucije (12. prosinca) sije se penica za boinu
svijeu. U Splitu se vjerovalo da sv. Lucija donosi darove siromanima.
U hrvatskom Zagorju puki je naziv za taj dan Lucinje.
202
U Splitu 2006. g. zapisao Marijan Buljan, a kazala mu je njegova baka Marica
Vuica (ro. 1935. g. u Dugobabama, a 1951. g. preselila se u Split). Rkp. FF Split,
2006., sv. 36, str. 4.
203
Zapisala je u Slivnu 2006. g. Antonija Vuleti, a kazali su joj Mila Krivi (ro. 1916.
g.) i Milan Vuleti (ro. 1954. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 75, str. 11.-12.
136
se Tomi. Ubrzo je umro kraljev brat Gad. Kad je doao u nebo aneli su
ga upitali gdje bi htio ivjeti, a on je prstom pokazao na velianstvenu
palau koja je ondje stajala. Aneli su ga od toga odvratili rekavi mu da
je palau sagradio neki kranin za njegova brata Gondofora. Kad se Gad
ukazao bratu Gondoforu i to mu rekao, kralj je Tomu oslobodio. Tada je
Toma kralju protumaio kako se vjerom i ljubavlju na ovom svijetu
skuplja veliko blago na nebesima.204
Sv. Toma oznaava poetak prvih boinih blagdana. Tada se ide
na ispovijed i priest te se kolje ono to je pripravljeno za Boi. U
Merolinu u Slavoniji se na taj dan blagoslivljaju boine svijee.205 Do
toga blagdana, u Rujanima kod Livna, svatko se morao vratiti doma pa
ma gdje bio.206
Do svetog Tome trebaju svi godinji poslovi biti dovreni, a o
tomu svjedoi i izreka: Sveti Toma, dotraj mi sve doma.207 U narodu je,
primjerice u Kuinama kod Splita, i danas poznata izreka Sveti Toma,
ubij prasca doma. Na taj dan domaice poinju pripravljati razne vrste
peciva i kruha. U Bosni je, primjerice, svojevrsno natjecanje tko e bolji
kruh pripraviti, a ondje se sv. Toma zove milivosija, kruvar, kruvokri.
Boina se peciva i kruhovi pomou tijesta ukraavaju motivima kria,
ptiica, klasa, janjeta, bave, djeteta u kolijevci i sl. U Bosni se ukraava
kriem, krunicom, fildanom, aom, vilicom, kljuem i td. Viestruki su
nazivi za boini kruh: boinjak, boinica (umberak, Bosna),
esnica/asnica (Bosna i Hercegovina), badnjak, badnjaa (Vojvodina,
Slavonija), koleda, koladek (Hrvatsko Zagorje), krinica, krsnica
(Bosna), luk, ljetnica, litnjak (juna Dalmacija), urek, kienjak, areni
kola, bogatica, itnica, boini somun, boina pogaa (Bosna i
Hercegovina), bravarica (Dalmacija). U Bosni i Hercegovini domaice
spremaju kovrtanj i sriicu za pastire i obrede s ovcama. U Zapadnoj
Hrvatskoj pripravlja se krunica u koju se utiskuje svakoga ita i klip
kukuruza, a to ima panspermijski karakter. U umberku i Slavoniji
204
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju
Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990,
str. 567-568.
205
U Merolinu u Slavoniji 2006. g. zabiljeila Stjepanka ike. Rkp. FF Split, 2006, sv.
115, str. 3.-7.
206
U lipnju 2007. g. zapisao je Ante Jureta u Rujanima kod Livna, a kazala mu je Mira
Jureta (djev. Barun, ro. 1941. g). Rkp. FF Mostar, 2007, sv. 50, str. 1.
207
Jerko Suton, Vjerski ivot i obiaji Zapadne Hercegovine, Mostar 1968, str. 126.
137
pripravljao se kruh za stoku i pele, a zvao se: volarica, konjarica,
ovarica, elarica, zdravlje i td.208
ene su prije, a i sada to neke rade, na blagdan sv. Tome,
isijavale brano za boine kruhove koji se uvijek ranije prave. Napee ih
se dovoljno za sve dane Boia jer nema nikakvog kuhanja u boine
dane. ene bi ih prije naredale po nekoliko u ostavama. Od kolaa prave
se vitice, kovrtnji. To su okrugla peciva, zanimljiva su djeci koja ih vole
nabadati na prste. Djeci su se pravile tzv. ptice koje su im se davale kao
poklon. 209 I uz taj dan se vezuje proricanja o buduem mladoenji.210
Dan prije Badnjaka u narodu je poznat kao Tuci dan, Tui dan,
Tusti dan. Kao i na Dan sv. Tome kolje se ono to je spremljeno za
Boi. Ponegdje se taj dan naziva Kokoiji badnjak.
BADNJAK
208
Milovan Gavazzi, Godina dana hrvatskih narodnih obiaja, III izdanje, Hrvatski
Sabor kulture, Zagreb 1991, str. 125-126.
209
Gordani Vujica 5. srpnja 2007. godine kazao je u Drenici kod Kreeva Marko
erek (ro. 1936., selo Drenice, Kreevo). Rkp. FF Split, 2007, D 69, str. 33.
210
Vidi: Poslovice, zagonetke i govorniki oblici, priredio Josip Kekez, MH, SHK,
Zagreb 1996, str. 301-302.
211
Vidi: Marko Dragi, Drvo badnjak u kranskoj tradicijskoj kulturi, Crkva u svijetu
br. 1 (1-196), Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2008, str. 67-91.
138
granicom na primjer, hrasta, bora ili jele prskaju blagoslovljenom
vodom osobe, stvari, domove, tale, dvorita, vrtove i sl. s namjerom da
se oiste i da se od njih odagnaju demoni. Obred je drevnoga postanja i
nalazi se u mnogim religijama (lustracija).
U kranskoj civilizaciji obred kropljenja u sakramentu krsta
postoji od samih poetaka. Osim sakramenta krsta u Katoliku crkvu
obred je uveden preko galikanske Crkve u 15. stoljeu. 212 Radi toga
sinoda ju je 1688. godine predvidjela za sve nedjelje. Po ondanjem
teolokom poimanju vjernici su imali trostruku korist od kropljenja
blagoslovljenom vodom ako se upotrebljavala popraena pravom vjerom
u Boga i uvjerenjem da e Bog dati svoju pomo zbog vjere svoje Crkve,
koja ju blagosliva i daje na koritenje svojim vjernicima. Prva je korist
to se vjernici iste od lakih grijeha. Druga je korist od kropljenja ta to
je od pokropljenih mjesta bjeao avao sa svojim djelima. Trea je
korist stvarna i propicijatorna jer po blagoslovljenoj vodi bolesnici
primaju zdravlje; ozdravljuju i ivine, a zemlja postaje plodnijom. Prema
navedenoj sinodi sveenici su pozivali narod da je koriste svakoga jutra i
veeri kako bi Sotona ostao daleko, a majkama je savjetovano da krope
djecu kako im nita ne bi nakodilo.213
Od Badnjega jutra do odlaska na polnoku u sreditu je zbivanja
drvo badnjak. Paljenje badnjaka spominje biskup Martin iz Bracare u
panjolskoj (umro 580. godine). Od davnina su badnjak palili drevni
Rimljani, junoslavenski narodi, te Englezi, Francuzi, Nijemci, Portu-
galci, Letonci i dr.
Najstariji spomen paljenja badnjaka kod Hrvata nalazi se u
dubrovakom Statutu Liber statutorum ciuitatis Ragussi iz 1272. godine,
a spominje pomorce koji na Badnjak donose i u vatru polau panj te bi za
to bili nagraeni.
Kod gradianskih Hrvata badnjak se spominje ve u 16. stoljeu.
U drugoj polovici 17. st. Iochan Weichard Walvasor spominje paljenje i
darivanje hranom badnjaka u Istri.
212
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u
ikonologiju Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost,
Zagreb 1990. 560); Usp. Marko Dragi, Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji. Crkva u
svijetu, br. 1, 1-192. Split 2007, str. 98-101.
213
Fra Luka Tomaevi, Izmeu zemlje i neba, (Vjera i moral u ivotu krana Sinjske
krajine u 18. stoljeu) Knjinica Gospa Sinjska knjiga br. 6, Sinj 2000, str. 131.
139
Mnogobrojne su slinosti katolikih i pravoslavnih narodnih
obiaja:214
214
V. S. Karadi 1852. godine napisao je: Kod Srba pravoslavaca badnjak je sirova
cerova glavnja to se uoi Boia loi na vatru. Moraju biti dva do tri badnjaka i
moraju se usjei na Badnji dan prije sunca. Badnje drvo se najprije pospe itom uz
rijei Dobro jutro i estit ti Badnji dan, te se sjee samo s jedne strane, a s druge se
zasjee samo jednom. Po nekim mjestima vrak od badnjaka koriten je umjesto
vatralja, dokle god poloajnik u kuu ne doe, pa onda domaica na njega svee
povjesmo i baci ga pod strehu. Uveer domain unosi badnjake u kuu govorei:
Dobro vee i estit vam badnji dan., a pri tome ga neki mukarac iz kue pospe itom i
govori: Dao ti Bog sretnji i estiti. Kad se badnjak stavi na vatru, pomakne se tri puta
unaprijed, a kad pregori gornji kraj se doeka u rukavicama pa se obnosio oko koinca i
po tom ugasi te ostavljao na kakvu mladu ljivu ili jabuku. U Risnu se badnjaci kieni
lovorikom, u Crmnici onaj koji je unosio badnjake nazdravljao ih je milojkim vinom i
poto se napije, napoji i badnjake (polije ih vinom). U Hercegovini gdje su velike kue
badnjake je dovlailo est ili osam volova, te ih tjerali da prou kroz kuu, a badnjake
su ostavljali u kui. Srpski rjenik, istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, skupio
ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadi, (1852) u Beu u tampariji jermenskoga
namastira. str. 11-12. Pravoslavci za badnjake koriste drvo cera, a ako nema toga drveta
onda se koristi drvo hrasta, graba ili kojeg drugog tvrdoga drveta. Cerovo drvo
simbolizira drvo kojim se novoroeni Isus grijao u peini, kao i drvo na kojemu je Isus
razapet bio. U novije vrijeme u urbanim sredinama pravoslavci na trnicama kupuju
grane cera jer s toga drveta ne opada lie i koriste ih za badnjake. Domain kue,
najee djed, sa svojim unukom ili unucima u ranu zoru ide usjei badnjak i pri tome
nosi kola koji je domaica specijalno za tu priliku pripravila, koristei se luom
zapaljenim u posudi koju bono vrti u krug i tako osvjetljava put. (Tako se neko ilo na
sijela i svadbe.) U nekim mjestima pri dolasku u umu domain i unuci koji su s njim
prekrste se, razlome kola i po komad pojedu, a ostatak kolaa ostave na panj
usjeenoga badnjaka da ga ivotinje pojedu. Badnjak od cera zove se veseljak. Kad se
doe do drva koje e se usjei za badnjak okrene se prema istoku drveta i tri puta
prekrsti i pri tome se drvo posipa penicom te rekne: Dobro jutro badnjae, na stari
roae. Dobro nam doao, u kuu uao.
Drvo se sijee s njegove istone strane, a sjekirom se zasijeca tri puta. Pri tome se
odsijee debela trijeska koju e unuk ponijeti baki da taj komad drveta (iverka, iver)
blagoslovi. Vjerovalo se da e kajmak biti onoliko debeo koliko je debeo iver. Tim
iverom se ukraavala esnica koju domaica priprema okrenuta prema istoku. Iverom
umoenim u tijesto za esnicu domaica, takoer, okrenuta prema istoku na zidu tri puta
napravi krst. esnica je tradicionalna pogaa u koju se stavlja novi.
Domain donese badnjak pred kuu, a domaica ga posipa penicom. U nekim
mjestima pri tome i domain domaicu posipa penicom. Domain uveer presjee
badnjak na tri dijela i unosi ih u kuu te ih u dnevnom boravku sloi po debljini. Dok se
badnjaci unose u kuu netko od ukuana ih posipa penicom. Domaica ih ukrasi
mahovinom, granicama cera s liem, ukrasnim trakama i sl. te ih polijeva vinom.
Vino simbolizira Hristovu krv. Tri su se badnjaka stavljala u vatru na Badnju veer, a
dva na Boi. Takoer su se uvali badnjaci za Mali Boi (Pravoslavnu Novu godinu).
140
Domain vinom polijeva badnjake
141
BOI
215
Lat. strena, -ae, f. znai znamenje, kob, dar o Novoj godini. Latinsko hrvatski ili
srpski rjenik, pri. Veljko Gortan, sedmo izdanje, kolska knjiga, Zagreb 1979, str. 251.
216
Josip Barlek, Hrana, 02. 10. 2002., http://www.cursor.hr/
217
Usp. npr.: Vladoje Bersa, Zbirka narodnih popievaka, HAZU, Zagreb 1944; Vlatko
Pavleti, Zlatna knjiga hrvatskog pjesnitva, Matica hrvatska, Zagreb 1971.; Izbor iz
religioznog stvaralatva neke stare molitve, Hutovo, priredio Ivica Pulji, Mostar
1994.; Fra Kamilo Milas, Neki vjerski obiaji, u: upa Tihaljina, Sveta batina, Duvno
1989.; Botica, Stipe, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl., Zagreb, 1995.;
Botica, Stipe, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb, 1995.; Petar
Gudelj, Hrvatska puka molitvena pjesma, u: Marko Dragi, Dua tilu besidila,
hrvatske puke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine, Mala Nakladna kua Sv. Jure,
Baka Voda 1997.; Molitvice (nabone pjesme u selu Kijevu) Ante Juri Arambai,
upni ured Kijevo, Zagreb 2001.
142
Znaajke jezika boinih lirskih pjesama su: emocionalnost,
simbolinost, slikovitost i konkretnost. Narodni pjeva slika poroenje
Isusovo u talici meu marvalija, u razdrtoj tali i moli Josipa da nam
uee svijeu da ne mre od zime Isus, malo Dite:
218
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str. 118.
Baki Hrvati podrijetlom su s Gradovrha kod Soli (Tuzle) odakle su 1688. godine
morali pobjei od osmanske odmazde. Ove (2008.) godine na najvioj razini obiljeava
se tristota obljetnica toga egzodusa.
143
Gdje te stavi Djevica,
Majka tvoja premila.
Spavaj, nemoj drati
Ni leda se bojati,
Jer volak e dihati,
S tovarien grijati!219
(Grohote na otoku olti)
ta no na gori kripue,
Gospe sina ninue,
u srebrenoj beici,
u zlatnoj kremenici.
Gospe sina uzee,
na more ga odnesoe.
Na moru je jaki brod,
pomogao nam dragi Bog.220
(Bistrica, Uskoplje Gornji Vakuf)
219
Isto, str. 118.
220
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4,
Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 291.
144
Ke su to djete kupale.
Oslik i volik dieju,
Malo detece nunaju.
Devojke po ii kiejo
Pa nam boinice iejo.
Vai je ii zelenje,
dej vam Bog zdravlje, veselje.
Vai je ii rumarin,
Tu budi sam Marijin sin.
Japica po lotri smicajo
Pa nam slanine cicajo.
Devojice mi darujemo
Z lepim zelenim venekom.
Nai je pesmi konac kraj,
Daj Bog duicam svetli raj.221
(Hrvatsko Zagorje)
Snana je lirska slika neba koje kripue dok Gospa sina ninue.
Narodni pjeva moli pomo Djevice Marije da pogleda u nebo i vidi je li
nebo ranjeno i je li dua nala spasenje:
to no nebo kripue,
Gospa sina ninue.
Pomozi nas Djevo
i Djevice Marijo;
i vruice vodice,
da operem ruice.
Kad pogledam na nebo,
je li nebo ranjeno.
Jesi l duo spasenje?
Spasi Boe i mene,
ja vjerujem u tebe.222
(epe)
221
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str. 125.-126.
222
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4,
Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 301.
145
U boinim je pjesmama est motiv vode vruice koja vrije iz
kamena vodua. Na tomu kamenu sjedi Divica, / na glavi joj krunica,/
bile ruke umiva, / i grine due opraa. Narodni pjeva puku govori
taknite se ramena / za Isusa ranjena, / i pogledajte gori-doli / kako j
zemlja procvatila, jer je Gospa porodila Spasitelja i Otkupitelja:
223
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Mariji ari, u Kljacima 2004. godine
kazala Luca ari (djev. Brkovi, roena 1946. u Kljacima). Rkp. zb. FF Split 2004, sv.
15. Usp. Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga
4, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 290.
224
Isto, str. 140.
146
U Gradiu su Hrvati pjevali i lirsku minijaturu:
Srina no je prispila,
miseina j svitlila,
igrale su zvezdice,
pri porodu Divice.225
225
Jakar (hrvatske narodne jake iz Gradia), sabrao Martin Meri, redakcija Vinko
ganec, akovec 1964, str. 138. (Stranica nije numerirarana). Pjesmu je prireiva
svrstao u kolede.
147
U upi eevici (kod estanovaca) se do naih dana sauvao obiaj
blagoslova puka na Novu godinu. Taj blagoslov sveenik pjeva na kraju
puke mise na Novu godinu.
Blagoslovom sveenik moli Boga da ga uslii i blagoslovom sve
utii, da digne svoju desnicu i brani Crkvu zarunicu, ujedini sve krane.
Sveenik moli blagoslov i za splitskoga biskupa, za sve sveenike i
koludrice i ostale sve divice; poglavare, vojvode, vojnike, pjeake,
konjanike; putnike, mornare i trgovce da pomognu uboge; teake; sve
ostale muke glave, navlastito, bolesnike, nevoljne uboge; tamniare; na
hrvatski narod cili; zemlju, vodu, zrak i vjetar da ne ine puku kodu;
mora, brda, polja, gore; sve potoke, rijeke i otoke; svu ivinu i pelice
mlade. U blagoslovu sveenik moli Boga da puk zatiti od gladi i rata te
mu dade zdravlja i radosti.
226
Zapisala 2006. g. Ivana Nevianin u selu Gustirni kod Trogira. Rkp. FF Split, 2006.,
sv. 6, str. 3.
148
blagdan pjevale su se pjesme o Tri kralja koji su plovili da bi Isusa vidjeli
u Betlehemu te mu se poklonili i hvalu davali:
149
i on eli vidit
slavu Oca Boga.
Drugi je Melkior,
dobroga koljena
i on eli vidit
slavu Gospodina.
Trei je Baltazar,
dobroga roda
i on eli vidit
slavu Oca Boga.
I tako dooe,
pred grad Jeruzalem,
pitaju za mjesto,
gdje se Isus rodi?
Vratar odgovori:
Mi toga ne znamo
i na se kralj boji
i mi svi priznamo
da se On rodi.
Rodi bi se u palau,
a ne na toj gori,
gdje pastiri skau.
ako ga naete,
natrag se vratite
i meni Irudu
glase donesite.
Irude prekruti,
Irude prehudi,
Krista hoe ubit
to nam srce sluti.
Al od anela upute dobie,
te se drugim putem vratie.228
(Puia na Brau)
Pored ostaloga i arhaini oblici imperfekta jahahu, nosju, zobju
svjedoe o starini te pjesme.
Svake se godine na blagdan Sv. Tri kralja u crkvi Sv. Ivana
Krstitelja u Postirama na Brau izvodi pjesma Kad se Bog ovik uini, a
228
Vidi: Marko Dragi, Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji, Crkva u svijetu br. 1 (1-
192), Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2007, str. 96-117.
150
kazivaica navodi da je pjesma stara pet stoljea. Narodni je pjeva u
pedeset katrena opjevao dolazak Stvoritelja i Otkupitelja svijeta. Snane
su lirske slike koje taj najradosniji in u kranstvu oslikavaju mnogim
udesima koja se dogodie: no se u dan promijeni; aneli s neba sletie;
jasno je sunce zasjalo, a tamnost nona pobjegla; ivine su Stvoritelja
poznale, a avolu je snaga izginula. Na svijetlom istoku zvijezda se
ukazae i kad je vidjee tri kralja: Gapar, Melkior i Baltazar se vele
udie. Kraljevi su shvatili da se kralji porodi, koji e s nami vladati.
Spremili su vojsku i slubu, i dobre konje vrh svega, a zvijezda im je bila
u drubi. Kad su stigli u Jeruzalem, kraljevi su pitali graane: u ke se rodi
Bog strane / i k stanu put im da kau.
Za dolazak kraljeva uo je srditi Irud, hitro je krenuo prema njima
te ih pitao kamo su poli? Saznavi od kraljeva da se rodio Isus, Irud
sazva sve svoje zbore da vidi to mudraci govore gdi e se Isus roditi. U
Betlem odgovorie, / da se porodit imae./ Irude, ti ne udi se/ jer pisma
tako tumae. Zatim je Irud uputio kralje u Betlehem jer e ondje Isusa
nai, ali da mu na povratku kau gdje je Isus. Ponovno je zasjala zvijezda
koja je od kraljeva pobjegla kada se pojavio Irud. Zvijezda je tri kralja
dovela do spilice i ondje je zvijezda iskricam kapala.
Pred kuicom Svet Osib (Josip) etae i s trudom drva berae, jer
bihu dnevi studeni. Kada Osib ugleda mnotvo od straha tuan uspreda,
Mariju brzo zazove da sinka probudi i sakrije. Kralj ga je Baltazar tjeio i
molio da su s najboljom namjerom prili da od nebeskoga poroda prime
blagu utjehu. Osib drhui otvori vrata, kralji s glave skinue predrago-
cjene te krune, padnu na koljena te svaki od njih Bojeg sina nadari. Isus
tada kraljevima udijeli blagoslove, a Bog im objavi da se ne vraaju istim
putem.
Pjesma zavrava molitvom upuenom Isusu da nama grijehe
oprosti i neka se dua napuni njegvom blagom milosti.229
2. KORIZMENE I USKRSNE
229
Vidi: Marko Dragi, Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji, Crkva u svijetu br. 1, 1-
192, Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2007, str. 96-117.
151
Korizma obuhvaa etrdeset dana prije Uskrsa, a poinje na istu
srijedu i zavrava na Veliki petak. Krani se pripremaju za slavljenje
Uskrsa molitvom, postom, sluanjem i itanjem Boje rijei te dobrim
djelima. Odrasli pripadnici za krtenje, katekumeni imaju u korizmi
zavrne pripreme za svoje krtenje u uskrsnoj noi. U korizmi, krani
pristupaju sakramentu ispovijedi, da pomireni s Bogom i ljudima
radosnije mogu slaviti Uskrs.
Unutar korizme ima est nedjelja i svaka ima svoje ime. Prva
korizmena nedjelja zove se ista, druga je Paista, trea Bezimena,
etvrta Sredoposna, peta Gluha (Gluna), a esta je Nedjelja muke
Gospodnje ili Cvjetnica.232
Korizmene i uskrsne molitvene pjesme molile su se od iste
srijede do Uskrsa. To je vrijeme kada katolici posebno skrueno ive i
pripravljaju se za najvei blagdan Uskrs. Mnogobrojne su starinske
molitve koje kazivai i danas kazuju.
POKLADNA NEDJELJA
230
Usmene lirske pjesme, priredio Stipe Botica, SHK, Zagreb 1996, str. 18.
231
Ivo Frange, Povijest hrvatske knjievnosti, MH, Zagreb Ljubljana 1987, str. 27.
232
"http://hr.wikipedia.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kranski blagdani
233
Gordana Vujica zapisala je 2. srpnja 2007. u Gromiljaku kod Kiseljaka, a kazao joj je
don Marko Peri, roen 1938. u Vidovicama kod Oraja, upnik upe Gromiljak. Vl.
rkp. D, sv. 69. 2007.
152
su prave poklade ili krnjeval. Govori se da iu tirat krnju. O pokladin se
vrigaju uipci.234
ISTA SRIJEDA
KORIZMA
234
Miji Gojsali 11. rujna 2007. g. ispriao je Ivan Gojsali, sin Matije, roen 1954.
Rkp. FF Split, sv. 64/07, (E), str. 9.
153
svega dolazi samo na Dan sv. Josipa, kad se obino onaj koji se neega
odrekao, moe omrsiti.235
235
Gordani Vujica kazao je Ratko Ragu, roen 1955, selo Podastinje, Kiseljak.
236
Stipan Ostoja, kralj bosanski, nezakoniti sin kralja Tvrtka I., Ostoja, izabran je za
bosanskoga kralja 1398. godine. Ratovao je s Dubrovanima i Hrvojem Vukiem
Hrvatiniem. Kralj Ostoja je ivio raskalaenim ivotom ne preui ni od silovanja
plemkinja, te se puk i plemstvo 1404. godine pobunie i istjerae ga iz kraljevstva. Tada
je kralj Ostoja pobjegao u Bobovac i molio od Turaka pomo za preuzimanje
kraljevstva, obeavi im plaanje godinjeg danka od dvadeset tisua kuda i svoga sina
Radivoja za taoca. Prva ena kralja Ostoje bila je Vitaa, nepoznata podrijetla, druga
Kujava iz vlastelinske obitelji Jablanovia-Radinovia. Drugi Ostojin sin, ne zna se iz
kojega braka, bio je Stipan Toma. Godine 1408. Ostoja je svrgnuo kralja Tvrtka II. i
ponovno postao bosanskim kraljem. Uzalud je 1415. godine nastojao zagospodariti
ibenikom. Kada je Hrvoje 1416. godine umro, kralj Ostoja je svoju runu kraljicu
Kujavu otjerao i za enu uzeo Jelicu, Hrvojevu udovicu. Krajem oujka ili poetkom
travnja 1418. godine kralj Ostoja je, vjerojatno u Biu, umro od groznice, koju bijae
skrivila njegova neutaiva pohota. (Vidi: Marko Dragi, Od Kozigrada do Zvonigrada,
Mala nakladna kua sveti Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud ZIRAL, Baka Voda-
Mostar-Zagreb 2001, str. 69.)
237
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u
ikonologiju Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost,
Zagreb 1990, str. 246-247.
154
SVETI JOSIP
155
KRIIANJE
238
Katarina Tomas zapisala je 2007. g. a prenijela joj je majka Ana Tomas (djev.
Todori, ro. 1949. godine). Rkp. FF Mostar, D 60, str. 41.
156
svoje mlade keri tetovirale, i to obavezno na aci jer je to bilo jedino
uvijek vidljivo mjesto na koi, zbog obiaja noenja dugih rukava.239
Gluna nedjelja u kranskoj tradicijskoj kulturi javlja alosne
dane. Oltari su u crkvi pokriveni, primie se dan muke Gospodinove.
CVJETNICA
CVITNA MOLITVICA
U nedilju bio cvitak,
ni od krvi ni od puka,
ve zaet po Duvu svetom.
Na njemu su zlatna vrata,
na vratima Gospa klei
i u rukam knjige dri
239
Ines Ivelja zapisala je 2008. godine u Prolocu Donjem kod Imotskoga. Kazali su joj
Ante Jurii Zele; roen 1951. godine i Marija Klari (djev. Petrievi; ro. 1953.
godine). Rkp. FF Split, 2008, E str. 313.
240
"http://hr.wikipedia.org/wiki/Korizma"Kategorija: Kranski blagdani
157
i u knjige Boga moli.
Veseli se Gospe lipa,
veseli se Gospe zdrava.
Evo tebi dvanest apotola
i etiri vanelista
i prid njimi bili ovo.
On je bilji od sunaca,
sjajniji je od miseca.
O Isuse, budi faljen,
svojom majkom uvik. Amen.241
(Doli u Vidoi kod Livna)
241
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4,
Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 305.
158
Kako arko sunce siva,
ev izberi cvie milo,
koj ugodno tebi vilo.
Uzmi cvitak ma ljubavi,
ter prem srcu njega stavi,
teb ga daje drago tvoje
za obilije od ljubavi.
S njim ti dajem srce moje,
da g uiva ma gospojo,
ovo cvie moj rumeno
tebi vilo, moj danice.
Ter s njim drago moj ueno
na Cvitnicu okiti se,
golubice ma gizdava,
ureeni ilju bili.
Ti si dika moj i slava,
nad sve vile ke mi omili,
o lipoto meni mila,
svitla moja o danice.
Ja ostavljam tvoje lice,
zbogom bila golubice,
da poiva u radosti,
dok ti svane dan Cvitnice.
Mili, dragi moj pokoju,
primi na dar ljubav moju,
na nebu su sve zvizdice,
zbogom bila golubice.242
VELIKI ETVRTAK
242
Mariji Lui kazala 2007. godine u Katel Starom Ivana Penga (djev. Peran, roena
1967). Rkp. FF Split, 2007, sv. E, str. 57.
159
Crkvi i ovjeanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i jamstvo
pobjede nad: patnjom, smru, krivicom, zlom i tamom. Na taj je dan Isus
izrekao najhumanije rijei apostolima i svijetu, udesno je molio za nas i
obeao svog Duha protiv duha zloe, nehumanosti i razaranja. Toga je
dana bio izdan, uhien i cijelu no sudski ispitivan, jer se mrak ovjekove
due pokazao najguim, a ovjek pao u bezdan zavisti i mrnje na Boga.
Ali, na taj dan je milosre jae od krivice, dobrota je pobijedila zlou; pa-
kost ovjeka pretvorena je u pokajanje, zrakom nade pobijedio je mrak.
U dvorani posljednje veere Isus je oprao uenicima noge, to simboli-
zira gostoprimstvo. Isus dakle eli rei da kroz njegovu smrt, u koju sada
odlazi, i kroz skoro uskrsnue, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje
nas poziva kao svoje uzvanike.
Isus je svojom krvlju ustanovio novi i vjeni savez izmeu Boga i
ljudskog roda govorei: Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje, Ovo
je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oprotenje grijeha. Juda
je otiao u mrak, predao Uitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika,
te se od oaja objesio.
Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Boja i batinici
neba. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom, on postaje na brat i
uitelj. U tajnovitosti liturgijskih slavlja na Veliki etvrtak, utnje
zvona sve do Uskrsa, neeg nadonosnog u zraku, sputa se otajstvo
ovjekova pada i uzvienje meu nas, da nauimo biti ljudi i dobri jedni
drugima.243
Na Veliki etvrtak zaveu se crkvena zvona, U Poljikoj krajini
uini se grob Gospodinov i uva se preko dana. Zvona su zavezana do
na Bilu subotu, kada se proslavi uskrsnue Gospodinovo. Mnogo eljadi
moli stotinu Oenaa, stotinu Zdravi Marija i deset Slava Ocu na ast
muke Isusove i na oproenje grija.244
Na otocima Ugljanu i Pamanu kod Zadra poetak svete mise na
Veliki etvrtak, Veliki petak i Veliku subotu umjesto crkvenih zvona
najavljivala je skupina od pedesetero do stotinu djece koja su tri puta
prolazila oko mjesta stvarajui buku kralima (drvenim glazbalima rune
izrade) nainjenim od nazubljenog koluta koji se okree i drvene letvice
koja udara o zupce koluta i izaziva klaparanje.245 Slino je i u drugim
243
Dr. Tomislav Ivani http://www.katolici.org/duhovnost.php?action=c_vidi&id=990
244
Miji Gojsali 11. rujna 2007. g. ispriao je Ivan Gojsali, sin Matije, roen 1954.
Rkp. FF Split, 2007, (E), str. 9.
245
Vidi: Hrvatski obiaji, Zbornik studentskih radova, priredili doc. dr. sc. Vanda Babi
i mr. sc. Josip Mileti, Odjel za kroatistiku i slavistiku, Sveuilita u Zadru, Zadar 2006,
str. 18; 26.
160
mjestima u Dalmaciji, Lici, Konavlima, sredinjoj Hrvatskoj, Slavoniji i
Srijemu.246 Ta buka upuuje na galamu i klepetanje kojim su dudije
pratile Isusa dok je nosio kri prema brdu Glavica na Kalvariji.
Diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine mladi kazivai i danas
kazuju molitvu koju mole na Veliki etvrtak:
DUICE GRINA
Duice grina,
budi u viri kripna.
Kada bude putovati
dugin putin,
uskin klancin,
susrist e te duv neisti.
Pitat e te duv neisti:
Jesi l moja il si Boja?
Ti e rei:
Tvoja nisan,
Boja jesan.
Kad san bila na onom svitu,
na pribilomu cvitu,
izmolila san
sto kriia, sto amena,
sto se puta prikrstila
na blag danak,
na Veliki etvrtak.
Ujmoca i Sina i Duva svetoga,
amen!247
(Svib)
246
O tome vie: Jasna apo mega, Hrvatski uskrsni obiaji, Korizmeno-uskrsni
obiaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. stoljea, puka pobonost, zajednica,
Golden marketing, Zagreb 1997, str. 69.-71.
247
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Margiti ondi Bijader, 2004. g. u Svibu
kazao Ilija ondi Bijader. Rkp. FF Split, 2004, sv. 4. To je molitvena pjesma koju su
najee kazivale kazivaice i kazivai diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
161
VELIKI PETAK
248
Miji Gojsali 11. rujna 2007. g. ispriao je Ivan Gojsali, sin Matije, roen 1954.
Rkp. FF Split, sv. 64/07, (E), str. 9.
162
10 h: Isusa strano tuku.
11 h: Isus je u velikim mukama.
12 h: Svezanoga Isukrsta vode u Pilatovu kuu.
163
12 h udije trae od Pilata da se grob uva jer je Isus rekao da e
uskrsnuti. alju orunike da uvaju grob. Postavljaju Isusa u grob koji
zatvorie kamenom i zapeatie ga.249
Bartol Kai o Muci Gospodina naega Isusa Krista napisao je u
Rimu 1638. godine:
Poznae Pilat da je Gospodin ist i pravedan i da je lano radi
zavisti optuen te ga htijae osloboditi (bijae obiaj na Vazmeni dan
osloboditi jednoga tamniara), a da bi utaio jadovita i gnjevna srca
idovska; Pitao je svjetinu: Koga hoete da vam oslobodim ili barabu
ili Isusa?
Mislio je da e svjetina traiti da se kazni baraba jer je mnoga
zlodjela poinio. Meutim, slijepi puk prevaren od Skriba i Farizeja
traio je da se na kri razapne Stvoritelj od ivota i tako bi puten baraba.
Vidjevi Pilat da nije uspio osloboditi Isusa smisli da Isusa
bievima izudaraju estorica koji ga svukoe i privezae na stup. Udarali
su ga i svega izranjavali izlivae se oda svih strana, kakono rika, krv
boanstvena i neprociniva. Kau da je na Isusu bilo pet tisua udaraca.
Najprije je bio udaran ibama od drae te bievima od konopca koji na
kraju imahu zvizde gvozdene i na kraju verigama od gvoa. Izranivi
tako Gospodina naega a zbog grijeha i opaina naih, krvnici ga
pregrnue starom odrpanom kraljevskom haljinom i nabie trnovu krunu
do modana, amarajui ga.
Pilat ga je izveo pred svjetinu i kazao da u njemu ne vidi nijednu
krivicu radi koje zasluuje smrt: Dostojno je dakle da se na njega
smilujete, oprostivi ga.250
Svjetina je i dalje vikala: Kriu ga pribij, kriu ga pribij! uvi
to, Pilat ree svjetini (puini) da ga oni uzmu i prikuju na kri. Pilat je
pitao Isusa: Odakle si ti? Isus mu nije odgovorio te Pilat nastavi: Meni
ne odgovara ti? Ne zna li da ja imam vlast prikovat te na kri? Isus mu
odgovori da on (Pilat) ne bi imao nikakvu vlast da mu nije dana
odozgora. Poslije toga Pilat je nastojao osloboditi Isusa. Kad su to zauli
idovi vikali su ako ga oslobodi bit e neprijatelj esaru.
enu svoju Pilat ne htjede sluati da oslobodi Isusa. ena mu je
pripovijedala da je u snu radi njega pretrpila strana prikazanja. Pilat je
249
Aleksandar Komulovi, Zrcalo od ispovijest, (1704), Razmiljanja od Muke
Gospodinove poglavlje XII, u: Zbornik proze XVI. i XVII. stoljea, priredio Jaka
Ravli, PSHK, knjiga 11, Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972, str. 137.-147.
250
Bartol Kai, ivot Gospodina naega Isukrsta, u: Zbornik proze XVI. i XVII.
stoljea, priredio Jaka Ravli, PSHK, knjiga 11, Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972,
str. 202.
164
sjedio i umio ruke (po idovskom obiaju kako bi ukazao da on nije kriv
za Isusovu smrt). Isus je osuen i napren tekim kriom. Budui se
razbojnicima urilo Isusu su dali imuna Cirenca da mu pomogne nositi
kri. Isusa je slijedilo veliko mnotvo koje je molilo i plakalo. Isus im je
rekao da ne oplakuju njega nego sebe i svoje sinove. Meu tim enama
bila je i Veronika koja je rubac s glave dala Isusu da otare s lica znoj i
krv. Isus je to uinio i na rubcu ostavio svoju priliku zapeaenu i svoju
krv. Taj se rubac tijekom godine vie puta pokae svemu puku u crkvi
Sv. Petra.
Kad je Bogorodica Djevica Marija saznala da joj sina voahu, s
velikom je urbom krenula. Po tragu kapljica krvavih, glasovima od
trubalja i galami mnotva slijedila je put. Doavi na Glavicu (tj. glave
mrtvake, gdje se imae posvetilite uiniti Bogu). Na tome je mjestu
Abraham od svoga sina Izaka htio uiniti posvetilite. Krvnici su
Gospodinu naemu dali da se napije vina pomjeanog sa ui, a on ga ne
htjede ni okusiti. Tu je Isus pribijen na kriu ostao do smrti. O grinie,
razgledaj raspetoga Isukrsta estokrat i s pomilovanjem kajui se od
griha tvojih, poni prolivati i ti riku od suza i oiju tvojih i ne pristani.251
251
Bartol Kai, ivot Gospodina naega Isukrsta, u: Zbornik proze XVI. i XVII.
stoljea, priredio Jaka Ravli, PSHK, knjiga 11, Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972,
str. 206.
165
na umrli dan.252
(Ustirama u Rami)
166
Po kamenu hodit mora,
Teret kria sam si nosi. 253
(umberak)
OJ NEDILJO TI SI SVETA
Oj nediljo ti si sveta,
ti si sveta i presveta.
U tebi su lijepe crkve,
lijepe crkve sagraene.
Sagraene, prigraene,
sve su kriim prikriene,
svetim uljem pomazane.
Tude slavna Gospa klei,
iza svega srca jei.
Svoje grozne suze roni,
sveta, slavna prsa lomi.
Njoj dolazi sveti Pero,
sveti Pero, sveti Niko.
Progovara sveti Pero:
to ti Gospe tude klei,
iza svega srca jei,
svoje grozne suze roni,
sveta, slavna prsa lomi?
Slavna Gospa progovara,
svetom Peri odgovara:
Kako neu ovdje kleat,
iza svega srca jeat,
svoje grozne suze ronit,
sveta slavna prsa lomit.
Ja imadoh jednog sinka,
jednog sinka ko jedinka,
svega svita ponajvieg,
svega svita ponajlipeg.
Zloinci mi dolazie,
Isusa mi odvedoe
253
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972,
str. 160.
167
i na kri ga pripetoe.
Isusove slavne noge,
niz kri drvo poloene,
sve su avlim probodene.
Isusove slavne ruke,
po kriu su razapete,
sve su avlim probodene.
Isusova slavna prsa,
sukijom su probodena.
Isusova slavna glava,
gdje mu kruna slavna stala.
Zlatnu krunu odvijae,
a trnovu navijae.
Navie je sa svih strana,
dok mu doe do modana.
Sveta krvca udarila
i po ploi kapijala.
Sva se ploa raspadala
od mirisa Isusova.
Tu je raslo lipo cvie,
lipo cvie, lipa rua.
Aneo s neba silazio
u kitice ukitio,
u vinie uvijao,
na nebesa odnosio.
Boja zvona zazvonie,
nebesa se rastvorie,
aneli se poklonie.
Tude sam Bog sidijae,
slavna Gospa govorae:
Ko bi moju molitvicu,
volio govoriti,
ovih dana korizmenih,
svakog petka po pet puta,
u subotu sedam puta,
a u nedilju devet puta.
Gospa bi se ukazala,
prije smrti petnest dana
i ljudima govorila:
S anelima e putovati,
168
s apostolim vikovati.
O Isuse budi faljen,
po sve vike vikova, amen.254
(Hamzii kod itluka)
254
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica hrvatska
i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 297.-299.
255
Isto, str. 74.-76.
256
Milovan Gavazzi, nav. dj., str. 34.-36.
257
Hrvatski obiaji, nav. dj. str. 19.
169
Unosom uskrsne svijee u crkvu, pale i vjernici svoje svijee i
pale se sva svjetla, nakon ega slijedi sveani pjevani hvalospjev
uskrsnoj svijei. Drugi dio bdijenja je Sluba rijei. itanja
svetopisamskih tekstova, pjevanje psalama, slua se Boja rije o
stvaranju, kroz psalme hvali se i slavi Gospodina i njegova djela.
itanja zavravaju sveanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada
se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale svijee na oltaru. To
simbolizira pobjedu nad grijehom i smru, a krani se pozivaju na
radosno slavljenje Gospodina. Poslije Slube rijei slijedi krsna sluba,
blagoslivlja se voda za krtenje, krste se katekumeni. Vazmeno bdijenje
zavrava euharistijom.258
Na Bijelu subotu je poetak vazmenog veselja. U Poljikoj krajini
kau da odmah ponu ptice pjevati. Ujutru je o ruku blagoslov ognja.
Stopanjica kuha pogau i vari jaja za blagoslov; bere zelje i blitvu,
priprema veeru dok zvona slave uskrsnue Gospodinovo.259
258
http://www.katolici.org/kolumne.php?action=c_vidi&id=9425
259
Miji Gojsali 11. rujna 2007. g. ispriao je Ivan Gojsali, sin Matije, roen 1954.
Rkp. FF Split, 64/07, (E), str. 9.
170
je li sve u redu, i zatim udari kundakom puke o pod. Tada prva dvojica
idu korak unatrag, a nova dvojica, jedan lijevo a drugi desno, dolaze na
njihovo mjesto. Nakon toga razvodnik strae vodi prvu dvojicu na mjesto
gdje straa boravi - to bi prije obino bilo u mrtvanici, a otkako je u
kolovozu 1970. godine otvorena nova crkva, uvjeti straarenja su znatno
poboljani i straari imaju svoju prostoriju na koru crkve, i tu se
okupljaju i borave kada nisu na dunosti. Isto je tako bio obiaj da onaj
tko prvi put uva Gospodinov grob dade neto simbolino, isti bakalar i
krumpire i cijepa drva. Straari su nosili kapu s frontinom, a na lijevoj
strani kape svaki je straar imao po maslinovu granicu, jer je to znak da
uvaju Isusa iz Nazareta. Za vrijeme strae uvijek se postilo. Kako bi
poela straa, pa dok bi zavrila, jeo se bakalar, riba, uipci i prisnac,
kojeg bi nekoliko straara pripremalo. Po iskazima straara, nikad nije
bilo ni najmanjih izgreda jer se uvanje Gospodinova groba uvijek
smatralo najveim zavjetom na svijetu.
Na Veliki etvrtak se straarilo naveer za vrijeme obreda, a onda
bi svi ili kui na spavanje. Straa je opet poinjala na Veliki Petak
ujutro, oko sedam sati, i trajala cijeli dan do naveer oko devet sati, dok
bi zavrio obred Velikog Petka, koji je poinje Gospinim plaom
popodne u tri sata. Za vrijeme Plaa, kad bi upnik rekao: "Udrimo
Barabana, branimo Gospodina!", narod bi stao udarati po zidovima
ibama koje su se donosile od kue. Kasnije se i taj obiaj ukinuo. Za
vrijeme obreda bi bilo toliko svijeta da bi po nekoliko straara moralo
praviti red u crkvi, jer je tada upa bila jo naseljenija, a i stara je crkva
bila puno manja nego ova dananja. Svi su bili radoznali i svatko je htio
vidjeti svoga kako straari pa bi se stvorila velika guva.
Djeca bi jedva doekala Veliki Petak jer bi ponijela krgajice,
kojima bi onda krgajala do mile volje. I crkva je imala svoje krgajice,
kao i danas, a jedan je straar bio zaduen za njih. Djeca su ivjela za taj
dan, takmiili bi se ije su krgajice bolje, i zato su djeca jedva ekala
Veliki Petak da ih isprobaju.
Na Bilu Subotu straa je takoer poinjala ujutro. Uskrsna misa bi
poela ve u osam naveer i trajala bi do deset, kada bi zazvonio Slava
Vini, i tada straari padaju i ve se slavi Uskrs. Na vratima crkve
straarima bi se davala uskrsna jaja jer je toga dana bio blagoslov hrane i
pia. Tako je po starom obiaju proslava Uskrsa zapoinjala ve u
subotu.
U nae vrijeme, straari nastupaju na Veliki Petak uveer oko devet
sati i uva se cijelu no.
171
uvari Kristova groba u staroj crkvi u Katunima
Na Bilu Subotu uva se cijeli dan, sve do ponoi, kada zvoni Slava Vini
i straari padaju, i time zapoinje proslava Uskrsa. Sam dogaaj padanja
izgleda ovako: u pono manje pet minuta dolazi dupla straa, dakle etiri
straara. Svi ostali straari se poredaju po sredini crkve, zdesna i slijeva,
okrenuti jedni prema drugima. Tada dolazi sveenik, i kada on zapjeva
Slava Vini, etiri straara koja su na strai padaju i ostaju leati nekoliko
minuta, pri tome su praeni
znatieljnim pogledima
velikoga broja nazonih
vjernika. Zatim u crkvu
dolazi razvodnik strae s
dva straara i budi one
straare koji su popadali:
Straari Gospodinova
groba, zato spavate?
Ustanite! A oni odgovaraju:
Ne spavamo, prestraili
smo se! Uskrsao je!
Zatim se diu i ponizno izlaze iz crkve u njihovu prostoriju na koru
crkve, praeni ostalim straarima. Tu estitaju jedan drugome Uskrs i
vraaju se u crkvu u dva reda sluati svetu misu, svaki red sa po jedne
strane oltara. Ranije, po starom obiaju, padala bi dva straara, a po
172
novom padaju etiri to se obiava od 1952. godine. Takoer, u ta starija
vremena narod je sa sobom u crkvu donosio malo vode kojom bi se umio
kad upnik zapjeva Slava Vini. Ni to danas vie nije obiaj.
Kako bi se pribliavao pad straara, to jest Slava Vini, nekoliko
sati unaprijed bi se znalo koje su smjene na redu za padanje. Neki su
straari onima to su bili na redu za padanje nudili po sto litara vina i dva
peena janjca da im prepuste svoje mjesto, jer je to bila velika ast koga
bi zapalo da padne. Al uvijek je sve ilo pravim redom i padali su oni to
su i bili na redu za padanje.
Grob se uvao s pravim lovakim pukama do 1953. godine, kada
je dola UDBA i uz velike probleme pokupila sve puke. Od tada, pa sve
do naih dana, uva se s drvenim pukama, koje je izradio pokojni piro
Zei, stanovnik Blata na Cetini. Za divno udo, vlasti tada nisu zadavale
velike probleme, iako je bilo sitnih provokacija na raun uvanja.
Vano je napomenuti da su mnogi upljani dolazili iz Europe kao i
iz prekomorskih zemalja kako bi izvrili taj veliki zavjet. Uvijek, a
posebice za gladnih godina, upnik bi davao hranu i pie, a takoer bi i
novano pomogao kako bi se odrao taj drevni obiaj. Posebno je bilo
teko u poslijeratnim godinama, kada su komunisti na sve naine to
pokuavali iskorijeniti, ali ak ni u najteim trenucima nije se posustalo,
obiaj se nije ukinuo i odrao se sve do dananjih dana. 260
Uskrsno scensko prikazanje uvanje Gospodinova groba
srednjovjekovnoga je podrijetla. Danas se osim u Katunima, Vodicama,
Bakoj Vodi, Vrlici, Metkoviu i dr.
(O tome e jo biti rijei i u poglavlju Folklorno kazalite.)
USKRS (VAZAM)
260
Kristini Mati kazao je u Katunima 2008. godine upnik don Veeslav upuk.
Roen 28. rujna 1936. u Slimenu. U Splitu stjee osmogodinju naobrazbu u Klasinoj
gimnaziji (sjemenitu), a nakon toga zavrava Teoloki fakultet u Zagrebu. Sveenikom
postaje 1963. godine. est godina je djelovao u Australiji, a ve 28 godina je upnik u
upi Uznesenja Blaene Djevice Marije u Katunima. Omiljen je meu upljanima. Rkp.
FF Split 2008, E.
173
pokazao posebno izlaskom Izraelaca iz egipatskoga ropstva. Kranska
se vjera usredotouje na Isusovo Uskrsnue, odnosno prijelaz iz smrti u
ivot.
Uz blagdan Uskrsa vezani su u Hrvata mnogi drevni puki obiaji.
Svako dijete hoe da mu se obue najljepa roba. Djevojke i domaice u
crkvu na blagoslov nose jaja, sirnice, soli, mlade ljutike, mlada sira, a
mladii i domaini nose na blagoslov u vru vina. Za ruak se jede
blagoslov. Ne smije se nita baciti da se ne poljubi prije, a ne smije se ni
dati ivini. Velika je misa pred podne, a ljudi se sastaju lijepo obueni.
Poslije uskrnjega objeda mlade se veseli igrajui i pjevajui.
Nekada se Uskrs slavio tjedan dana, a od 19. st. slavi se samo dan
poslije Uskrsa - Uskrsni ponedjeljak.261 Na taj dan u crkvama se
spominje put uskrsloga Isusa Krista u Emaus s dvojicom uenika koji su
ga prepoznali tek kada je lomio kruh.
Na taj dan tradicionalno se odrava Festival udija.262 udije su
mladii koji glume rimske vojnike koji su uvali Kristov grob. (O tome je
rije u poglavlju Folklorno kazalite.)
U Poljskoj, ekoj i Slovakoj tradicija je da mladii na Uskrsni
ponedjeljak probude djevojke prskajui ih svetom vodom koja je
blagoslovljena na Uskrs.
Sljedea molitvena pjesma molila se na sam Uskrs trideset i tri
puta:
GOSPE MOJA
Gospe moja,
ti meni daj lip dar,
ja u tebi lip glas.
Tvoj je sinak uskrsnuo
na dananji dan
Blaena Gospe,
ti nam ga daj
261
To je slubeni blagdan u gotovo svim europskim zemljama, te Kanadi, Argentini,
ileu, Novom Zelandu, Australiji, kao i u nekim afrikim i srednjoamerikim
dravama.
262
Ove je godine (2008.) odran 8. festival u ipurinama na otoku Prviu kod Vodica.
Festival je posveen vatrogascima poginulim na Kornatima, a smotru je izvrio jedini
preivjeli iz kornatske tragedije Frano Lui. Na Festivalu je sudjelovalo oko etiri
stotine udija iz dvadeset dvije upe u Republici Hrvatskoj te iz Varea u Bosni i
Hercegovini. Sljedee godine (2009) domain ta manifestacija bit e Kninu.
174
na umrli dan.
Isuse, smiluj nam se.263
O ISUSE, ISUKRSTE
O Isuse Isukrste,
uskrsnulo tijelo tvoje
na jutranji dan,
o Isuse Isukrste,
uskrsnula dua naa
na dananji dan.264
UZAAE (SPASOVDAN)
263
Zapisala je Mirjana ali u sijenju 2008. po kazivanju Rue Dalto, 1959.,
Ustirama. ula od svoje pok. majke. D str. 28.
264
Isto.
265
Mariji Bra ispriala je na Dubravama kod Stolca Cvija Bra (djev. Pazin) ro.
1942. Rkp. FF Mostar, 2007, D.
175
KIENJE STOKE
DUHOVI
266
Katarina Pejinovi zapisala je u srpnju 2007 godine od Jelene Rodi i Kazimira
Doje. Rkp. FF Mostar, 2007, D, str. 57.
267
Taj blagdan nema odreen datum, kao to nema ni Uskrs.
268
Janko Oberki, Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta, Marjan tisak, Split 2005,
str. 206.-207.
176
3. MOLITVENE USMENE LIRSKE PJESME
Mnogobrojne su molitvene pjesme koje i danas kazivai kazuju. Te
se molitve upuuju svecima i sveticama Bojim kao molbe za zdravlje,
sreu, uspjeh, blagoslov; kao zahvala za usliane molitve; kao preporuka.
177
neg na kriu moje umiranje.269
(Zadar)
269
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, . s. Katarini Neki, u Zadru 2004. godine
kazala Neki (djev. Barievi, roena 1924. godine u zaseoku Zelenikovac pokraj
Jasenica). Kazivaica je ezdesetih godina 20. st. preselila u Zadar. Pjesme je uglavnom
nauila od svoje majke, na seoskim prelima i uvajui ovce. Rkp. FF Split, 2004, sv. 11.
270
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Branki ieri, u Puiu na Brau 2005.
godine kazala Tonka Martini (ro. 15.10.1919. god., u Puii na Brau). Rkp. FF
Split, 2005, sv. 1.
178
4. PRENJA (NADMETANJA)
Prenja su moralno-didaktika nadmetanja, a poznavale su ih
najstarije civilizacije. Didaktika sumerska poezija ogleda se u prenjima
Eme i Enten, Inanna odabira zemljoradnika, Pronalazak i posveenje
trnokopa i dr. Odjek sumerske pjesme ovjek i njegov bog opaa se u
biblijskoj knjizi o pravednom Jobu. Sumerska je knjievnost trajala koli-
ko i Sumerani. Oko 1600. g. pr. Kr. tisuljetna je sumerska civilizacija
nestala pod naletom Amoriana.
Poetci staroegipatske knjievnosti vezuju se uz Staro kraljevstvo.
Procvat je te knjievnosti bio od 2300. do 2100. g. pr. Kr. Antologijski je
primjer staroegipatskog prenja Razgovor ovjeka i njegove razoarane
due (oko 2250. g. pr. Kr.). ovjek se u toj pjesmi razoarao nepravdama
i sudbinom te je prieljkivao smrt. Uzalud ga je dua odvraala. Razo-
arani je ovjek odabrao smrt.271 Istovjetno je intonirana mezopotamska
pjesma Razgovor gospodara i sluge (oko 1000. g. pr. Kr.). (Velik je broj
suvremenih zapisa hrvatskih prenja o razgovoru ovjeka i njegove due.)
Od asirsko-babilonskih prenja valja istaknuti Razgovor tamarisa i
palme, a od refleksivnih pjesama poemu Hvalit u Gospoda mudrosti.
Babilonska Pripovijest o siromahu iz Nipura (XIII.-VIII. st. pr. Kr.) je
jedna od najstarijih humoristino-satirinih pjesama u svjetskoj
knjievnosti.272
U Osorsko-hvarskoj pjesmarici (oko 1530. g.) nalazi se pjesma
Kako se tui dua svrhu tila. Pjesma je dvodijelna i napisana je osme-
rikim dvostihovima i zasigurno je nastala davno prije XVI. st. U toj
pjesmi dua upozorava i prekorava tijelo da e brzo iz njega ii te mora
ispovjediti grijehe jer je uivalo u strastima, a na duu nije mislilo. Dua
tijelo upozorava da smrt nema milosti i da drage rastavlja u alosti.
Dua savjetuje tijelo da se odlui pokoriti i da se ne goji jer e u
smrdeem grobu u smradu izgnjiti, a grob e tijelu biti svo stanje i
imanje, palae i postelje.
U Osorsko-hvarskoj pjesmarici je i pjesma Tuenje zloestoga tila
ko preminuje [s] sega svita u kojoj tijelo govori da e pribivati u zemlji
do Sudnjega dana. Smrt ga je zatekla, sva lipost odbjegla. Tijelo se tui
gdje mu je: ljepota i mladost, dika i uitak, druzi dok je ono u tuzi; gdje
su mu stanja i imanja, blago koje ljubi vele drago; gdje su mu mladost i
jakost.
271
Nevenka Kouti Brozovi, itanka iz stranih knjievnosti I, kolska knjiga, Zagreb
1996, str. 3-4.
272
Isto, 10-12.
179
Tijelo nastavlja tuenje i obraa se drubi miloj i upozorava ive da
e i oni umrijeti. 273
Prenje avla s Isusom (Kako se je prel aval s gospodinom
Isuhristom) razgovor je izmeu Isusa i avola. U tome prenju avao nije
mogao sluati Isusove rijei te je sa svojom vojskom navalio na Isusa
koji je zapovjedio da se oblak spusti na zemlju, zahvati avola i objesi
ga glavom dolje.274
Velik je broj prenja koja se i danas kazuju.275
273
Hrvatska knjievnost srednjega vijeka, priredio Vjekoslav tefani i suradnici
Biserka Grabar, Anica Nazor i Marija Panteli, knj. 1., PSHK, Zora, MH, Zagreb 1969,
str. 414.-420.
274
Mihovil Kombol, Povijest hrvatske knjievnosti do preporoda, MH, Zagreb 1945.,
str. 13.
275
Vidi: Marko Dragi, Dua tilu besidila (hrvatske puke molitvene pjesme iz Bosne i
Hercegovine) Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda, 1997. i: Molitvice (nabone
pjesme u selu Kijevu) Ante Juri Arambai, upni ured Kijevo, Zagreb 2001.
180
Kam ti ena uzorita?
Kam ti dica plemenita?
ime si se ponosio,
kad si k misi polazio,
ispod sela zalazio,
s kutju se zanosio,
da te sunce ne ograne,
da te vitar ne zapune.
Crne kite ogrizoe,
goli ljuci ostadoe.
Maglica se sva stiskae,
crnu zemlju pritiskae.
Strani adri doletie,
iz zemlje iznikoe,
rogi su in ko u magarca,
jadnu duu poljamie,
dua gori k nebu gleda.
Gospa klee na kolina
prid Isusa Gospodina:
Oj Isuse lipi sine,
moli ti se jedna dua,
da je primi gori k sebi.
Isus tada vako ree:
Oj Marijo, majko moja,
nije dua naka bila,
kad je na onom svitu bila.
Ve se dua krivo klela,
krivo klela mukan mojin,
krivo klela ranan mojin,
krivo klela dragin Bogom.
Kad se kune mukan mojin,
mene muke uzimae.
Kad se kune ranan mojin,
mene rane povriuju.
Kad se kune dragin Bogom,
sve se trese nebo, zemlja.
Prostiu joj tamo doli,
di gori vatra i erava.
Nit e moi prigoriti,
nit e moi izgoriti,
181
ve e nako potamnit zauvike.276
(Polog kod irokoga Brijega)
5. VERSIFICIRANE LEGENDE
SVETI JURAJ
276
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4,
Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 312.-313.
277
Dubravko Jeli, Povijest hrvatske knjievnosti, (drugo znatno proireno izdanje),
Naklada P. I. P. Pavii, Zagreb 2004, str. 23.
278
HTV, Dnevnik, 06. oujka 2005. g., 12 sati.
182
Od 6. st. legende pripovijedaju o njegovoj muenikoj smrti. Od
12. st. pripovijeda se o udesima koja su se dogodila po zagovoru sv.
Jure, a od tada do danas u usmenoj je komunikaciji motiv sv. Jure koji je
kopljem proboo zmaja.279 Godine 1380. nastala je prva hrvatska lirska
pjesmarica, a u njoj je prva pjesma Pisan svetoga Jurja. Ta je pjesma
transkribirana i objavljena poetkom XX. st. Daniele Farlati (1690.
1733.) u djelu Illyricum sacrum (sv. I.-VIII. Venecija, 1751.1819.)
navodi da se pokatkad obiavalo prije svete mise u Jurjevoj crkvi u
Katel Suurcu recitirati vrlo zbijenom mnotvu s povienog mjesta ()
ugodnim ritmom hrvatski pisanu povijest o ivotu i muenitvu sv.
Juraja, o glasovitoj njegovoj pobjedi u kojoj je ubio zmaja.280 Ta se
legenda kod Dalmatinaca skoro od VII. st. obiavala izvoditi svake
godine na Dan sv. Jure u njegovim svetitima. Versificirana legenda o sv.
Juri koji je kopljem probo zmaja i tako spasio irin grad, pridodana je
Kaievu Razgovoru ugodnomu. Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske
Hrvati i danas kazuju (prozne i stihovane) legende o sv. Juri, meu
kojima je i ova:
279
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju
Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990,
str. 308.-310.
280
Miroslav Palameta, Diljem knjievne batine, Sveuilite u Mostaru, Mostar 1996,
str. 13.-14.
183
15. tu nemili zmaj prebivae.
Od naglosti pram gradu iae,
iskakae gradu na bedeme.
Pa padaju mrtve na stotine,
al od tuge i nevolje one,
20. grad mu dade mita i darove:
Na dan ovcu i mladu djevojku,
ne gledaju ucviljenu majku.
Ako njemu mita ne dadoe,
on skakae gradu na bedeme
25. i padaju mrtve na stotine.
Sav se iren redom obredio,
pa je redak kralju dolazio,
da on dade ercu jedinicu,
koja tjee biti za kraljicu.
30. Kad se kralj dobro naplakao,
lijepo svoju ercu obukao
i dao joj irensku gospodu,
da je vode preko bila grada.
Djevojka je i od sebe lipa,
35. mlaena je i visoka lipa.
Kad su bili nasred polja ravna,
tu se grozno skupa naplakae,
pa gospoda natrag pobjegoe,
a djevojku cvile ostavie.
40. Budu Jure, roda vitekoga,
to pogubi zmaja ognjenoga.
Boju je pomo zazivao:
Boja pomo, gizdava djevojko.
Ona njemu rukama odgovara:
45. Bje odatle, neznani junae,
sad e iza zmaj prodera,
iz onog zelenog jezera,
pa e t sa mnom proderat zajedno.
Govori joj vojvoda Jurko:
50. Mu, ne boj se, gizdava djevojko.
I jo joj ree vojvoda Jurko:
Oe moju viru virovati,
mojim se krstom pokrstiti,
ja u tvoga zmaja pogubiti,
184
55. ja u tebe od njeg izbaviti.
Oe moju viru virovati
i mojim se krstom pokrstiti.
Kad su tebi to dala nebesa,
kad more initi takva udesa,
60. ja u tvoju viru virovati
i tvojim se krstom pokrstiti.
Istom oni u rijei bie,
zmaj nemili jezero zamuti,
u naglosti prema njima ie.
65. A da vidi vojvode Jurke,
ne izmie junakoga oda,
pa povika Isus i Marija.
Bojnim kopljem zmaja ubio,
pa je svilen pas otpasao,
70. pa je tude on zmaja svezao.
Pojas dade gizdavoj djevojci,
ljuta zmaja da vodi u ruci.
Kad su preko polja ili,
ranjen zmaj zvidi straovito,
75. a Jure vie tanko glasovito:
Pokrsti se, o iren kralju
i prevari akarona svoga,
priznaj kripost Boga istinoga.
Vidim Jure tvoje hrabrosti
80. i da ima nebeske kriposti.
I krsti se nasrid bila grada
i s njim vojske dvadeset iljada.
Sve se krsti to u gradu bie
i pravom se Bogu poklonie.
85. Kralj ga vodi u svoje dvorove,
da mu dadne velike darove.
Al mu Jure dara ne htjedoe.
Dajem ti prsten s ruke svoje,
pristojan je te desnice tvoje.
90. I evo ti draga erca moja,
neka bude zarunica tvoja.
I evo ti pola kraljevstva moga,
mala plaa dostojanstva tvoga.
Al mu Jure dara ne htjedoe,
185
95. ve mu Jure vako govorio:
Ti obori, sve idole stare,
pa sagradi crkve i oltare.
A ja iem od mista do mista,
propovidat viru Isukrsta.
100. Tere Jure u Perziju ode
i on mnoge obrati narode
i obrati gospoju kraljicu,
Aleksandru rimskom cesaricu
105. i krv proli za svog Isukrsta
i podnese vele muke dosta
A mi da smo zdravo i veselo,
da pjevamo, da se veselimo,
sve u strahu Boga velikoga.281
(Majdan kod Mrkonjigrada)
SVETA KATARINA
281
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4,
Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 321.-324.
282
FTV, 9. IV. 2004. 12,45.
186
U to je vrijeme car Maksimin II. izabrao Aleksandriju za glavni
grad svoga dijela carstva. Odluio je iskorijeniti sve krane. Katarina je
odluila posjetiti cara i odvratiti ga od njegove odluke. Iznenaeni car
pozvao je najuenije filozofe da pobiju vjeru. Katarina ih je zasjenila, te
su se obratili na kranstvo. Car je naredio da se filozofi pobiju, a
Katarina utamnii. Uzalud je car glau pokuavao na pokornost prisiliti
Katarinu. Aneli su joj donosili hranu, a ona je carevu enu s pratnjom
obratila na kranstvo. Razjareni car je tada donio smrtnu presudu za sve
krane osim Katarine. Zanesen njezinom ljepotom ponudio joj je brak,
ali je ona to s gnuanjem odbila. Oajniki je naredio da je sveu izmeu
etiri kotaa optoena otricama, te da je tako iskidaju na komade.
Meutim, dok se presuda izvravala, snaan je plamen s neba unitio
kotae. Tada su Katarini odrubili glavu.
U kranskoj ikonografiji sveta Katarina se obino prikazuje s
krunom na glavi, koja predstavlja kraljevsko podrijetlo, s palmom koja
simbolizira pobjedu te s maem koji simbolizira muenitvo i pobjedu.
Mnoge slike prikazuju zaruke sv. Katarine i Krista. U nekim je slikama
sv. Katarina s knjigom koja predstavlja njezinu uenost.283
Zapis legende o sv. Katarini potjee iz latininog rukopisa asnih
sestara Sv. Marije u Zadru s konca XV. st. Tu su legendu zadarske
redovnice u koru recitirale na Dan Sv. Katarine. Versificirane legende o
sv. Katarini nalaze se u Korulanskoj pjesmarici (XV. st.) i u Budljanskoj
pjesmarici (XVII. st.).284
U kranskoj je tradiciji sveta Katarina zatitnica djevojaka.
Poetkom 21. st. mnoge Hrvatice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
kazuju lirske pjesme o starokranskoj muenici sv. Katarini kojoj je
otac, kralj, rano umro. U Katarinu se zaljubio poganski kralj. Htio je
Katarinu dovesti u svoj dvor, ali pod uvjetom da ona napusti Kristovu
vjeru. Katarina je radije odabrala smrt i kralj je naredio da joj odrube
glavu, a tada:
283
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u
ikonologiju Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost,
Zagreb 1990, str. 324-325.
284
Hrvatska knjievnost srednjega vijeka, priredio Vjekoslav tefani i suradnici
Biserka Grabar, Anica Nazor i Marija Panteli, PSHK, knj. 1., Zagreb, 1969, str. 274.-
277.
187
cilom svitu mirisale.285
.
285
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4,
Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 324.-326.
188
U njoj sidi Kaja ka divica.
Misecon se opasala,
zvizdon kapu napuljala.
Aneli joj svion svitle.
Prid njon puna trpezica
Kruva pribiloga i mesa debeloga.
Kad su tako opazile
one natrag usprednile.
A, moj kralju, gospodaru,
Da ti kaem jedno udo.
Kad smo doli prid tavnicu
sva tavnica ka danica
u njoj Kaja ko divica.
Aneli joj svion svitle,
A ona bile knjige tije.
Misecon se opasala,
zvizdon kapu napuljala.
Kad je kralj razumija
on je slugan naredija:
Ajte, sluge, odetajte
I vi pe ugrijte
Kaju u pe zapreite.
Kad to Kaja ou,
Kaja Boga zavapija:
Boe mili, ako gine tilo moje
Nek ne gine dua moja.
Al ti pusti tio rosu
Da zaladi oganj vatre.
Kad joj nita ne mogae
U more je uvalie,
A oko nje se aneli savijae
Na nebesa je odnesoe.
Sinu Boji budi valjen
Po sve vika. Amen.286
(Zadar)
286
Zapisala je Katarina Neki, u Zadru 2004. godine. Kazala joj je Marija Brkovi ro.
Perkovi, roena 1921. godine. Rkp. FF Split, 2004.
189
SVETA KATE, VELEVLASTI
190
Mora Krista ostaviti,
da bi mogla slavna biti.
Kad ostavi zarunika,
cilom dvoru bit e dika.
Ako ne e tako biti,
ja u tebe pogubiti,
tvoju glavu odrubiti,
tvoju slavu oblatiti.
Na to Kata progovara
kralju vako odgovara:
Ni za slavu, ni za glavu,
neu gazit viru pravu.
Radije u mrtva biti,
nego Krista ostaviti.
Najvea je moja dika,
imat Krista zarunika.
287
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4,
Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 324.-326.
191
VLADIMIR I KOSARA
192
O moj babo, velo dobro moje,
svi ti sunji u tamnici cmile,
ma najvee suanj Vladimire.
Pusti mi ga, babo dobro moje,
za mojega draga zarunika! -
-Vele luda Kosara divojko,
ti vazimaj kljue od tamnice,
i pusti mi sunja do jednoga
ma ne sunja moga Vladimira! -
- O tako ti, babo dobro moje,
ja ti ne u od krajestva nita,
neg mi pusti sunja Vladimira
za mojega draga virenika!
Vie mu se s manjim ne mogae,
jer se babi vije o grjavce,
on joj dade kljue od tamnice,
da puiva sunja Vladimira,
a za nje je draga virenika.
Ona pojde tamnici na vrata,
u tamnicu nogom udarila:
Ustani se, suanj Vladimire,
i otari grozne suze tvoje,
jer te draga zarunica zove!
Mui suanj, kako da ne uje.
Opet mu je mlada govorila:
Ustani se, moj sunji nevojni,
i izajdi tamnici na vrata,
jer te zove Kosara divojka,
lipa erca kraja bugarskoga.
Kad izajde tamnici na vrata,
hitila ga za bijele ruke,
i vodi ga u kamare svoje.
Mili Boe, velika ti hvala,
tri barbira ona nahodila;
jedan brije, a drugi ga strie,
a trei mu nojte obriuje.
uta mu je do pojasa brada,
uti su mu brci do za uho,
kraj mu dava ercu jedinicu
za njegovu dragu zarunicu.
193
I dava mu po krajestva svoga,
pa ga aje dvoru bijelomu,
da pozdravi milu majku svoju. 288
(Smokvica, Korula)
***
6. ROMARSKE PJESME
Romarske su vjerske pjesme koje su pjevale skupine hodoasnika.
288
Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995 str.
119-120.
289
Povijest hrvatske knjievnosti, knj. 1, napisale Maja Bokovi Stulli i Divna
Zeevi, Liber, Mladost, Zagreb 1978, str. 72.
194
veseli tvoji romari,
veselo k tebi odiju,
vesele dare nosiju.
Prelepo drobno iselce,
prelepe ute kriece.
Mariu mi darujemo
z jednom zelenom kiticom:
Mariu mi darujemo
z lepimi drobnimi iselci;
Jezua mi darujemo
z lepimi utimi krieci.
Ponizite se vse gore
kaj bomo vidli Zagorje,
Majku Boju Bistriku.
Pred njom cvete jagoda
s kem se mee sluiju,
grena tela napajaju.
Vesela bodi Maria
Majka Boja Bistrika.290
(Zbelava)
Bronzin na kominu
290
Vidi: Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995,
str. 27.
195
IZVORI I LITERATURA
196
18. Delorko, Olinko, Ljuba Ivanova, Hrvatske starinske narodne pjesme
sakupljene u nae dane po Dalmaciji, MH, Split 1969.
19. Delorko, Olinko, Narodne pjesme otoka Hvara (prema zapisima
osmorice sabiraa Matice hrvatske u devetnaestom stoljeu),
akavski sabor, Split 1976.
20. Delorko, Olinko, Narodne pjesme s otoka Braa, Narodna umjet-
nost, br. 11.-12., Zagreb 1975.
21. Delorko, Olinko, Narodne pjesme s otoka Zlarin, Narodna umjet-
nost, br. 17., Zagreb 1980.
22. Delorko, Olinko, Otimanja zaboravu (Dojmovi, Sjeanja, Osvrti),
MH, Zagreb 1988.
23. Delorko, Olinko, Zanemareno blago, MH, Zagreb 1979.
24. Delorko, Olinko, Zlatna jabuka, Hrvatske narodne balade i
romance, II. knjiga, Zora, Zagreb 1956.
25. Dr. urmin, uro, Povijest knjievnosti hrvatske i srpske, Zagreb
1908.
26. Dragi, Marko, Drvo badnjak u kranskoj tradicijskoj kulturi,
Crkva u svijetu br. 1 (1-196), Katoliki bogoslovni fakultet
Sveuilita u Splitu, Split 2008, str. 67-91.
27. Dragi, Marko, Apotropejski obredi, obiaji i ophodi u hrvatskoj
tradicijskoj kulturi, Croatica et Slavica Iadertina, br. 3, Sveuilite u
Zadru, Odjel za kroatistiku i slavistiku, Zadar 2007, str. 369-390.
28. Dragi, Marko, Ladarice, kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj
kulturi i slavenskom kontekstu. Hercegovina, godinjak za kulturno i
povijesno naslijee br. 21, Mostar 2007, str. 275-296.
29. Dragi, Marko Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji, Crkva u svijetu
br. 1 (1-192), Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu,
Split 2007, str. 96-117.
30. Dragi, Marko, Dua tilu besidila (hrvatske puke molitvene pjesme
iz Bosne i Hercegovine), Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda
1997.
31. Dragi, Marko, Tuj tunja tu jabuka (Hrvatske narodne lirske pjesme
iz Rame), Mala nakladna kua Sveti Jure, Baka Voda 1995.
32. Dragi, Marko, Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine:
lirika, epika, retorika, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u
100 knjiga, knjiga 4. Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo
2006.
33. Erlangenski rukopis (Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih
pesama), priredili Radoslav Medenica i Dobrilo Aranitovi,
Univerzitetska rije, Niki 1987.
197
34. Frange, Ivo, Povijest hrvatske knjievnosti, MH, Zagreb Ljubljana
1987.
35. Gavazzi, Milovan Godinu dana hrvatskih narodnih obiaja. III
izdanje, Hrvatski sabor kulture, Zagreb 1991.
36. Glazier, Michael; Helwing, K. Monika Suvremena katolika
enciklopedija, A E. Slobodna Dalmacija, Split 2005.
37. Gluhak, Alemko, Hrvatski etimoloki rjenik. August Cesarec,
Zagreb 1993.
38. Grgec, Petar Hrvatske narodne pjesme. Hrvatska dravna tiskara,
Zagreb 1943. Genette, Gerard, Fikcija i dikcija, s francuskoga
preveo Goran Rukavina, Ceres, Zagreb 2002.
39. Grgec, Petar, Razvoj hrvatskog narodnog pjesnitva, Zagreb 1944.
40. Gurevi, Aron, Problemi narodne kulture u srednjem veku, s ruskog
prevela Lidija Subotin, Grafos, Beograd 1987.
41. Havelock, Eric A., Muza ui pisati, Razmiljanja o usmenosti i
pismenosti od antike do danas, AGM, Zagreb 2003.
42. Heffler, Ferdo, Krisnice i Zeleni Jure u karlovakoj okolici u XIX
stoljeu. Narodna starina, 26. X. knjiga, 2. broj, vlasnik, glavni i
odgovorni urednik Dr. Josip Matasovi, Zagreb 1931, str. 278-280.
43. Hrvatski obiaji, Zbornik studentskih radova, priredili doc. dr. sc.
Vanda Babi i mr. sc. Josip Mileti, Odjel za kroatistiku i slavistiku,
Sveuilita u Zadru, Zadar 2006.
44. Hrvatska knjievnost srednjega vijeka, priredio Vjekoslav tefani i
suradnici Biserka Grabar, Anica Nazor i Marija Panteli, PSHK, knj.
1., Zagreb 1969.
45. Hrvatske narodne balade i romance, uredio Olinko Delorko, Zora,
Zagreb 1951.
46. Hrvatske narodne pjesme, knjiga peta, (enske pjesme), sveska prva,
(romance i balade), uredio dr. Nikola Andri, MH, Zagreb 1909.
47. Hrvatske narodne pjesme, Knjiga esta, Odio drugi, enske pjesme,
Sveska druga, (Prialice i lakrdije), uredio dr. Nikola Andri, MH,
Zagreb 1914.
48. Hrvatske narodne pjesme, knjiga prva, priredio Stipe Botica,
Knjievni krug Split, Split 2007.
49. Hrvatske narodne pjesme, knjiga druga, priredio Stipe Botica,
Knjievni krug Split, Split 2008.
50. Ili Oriovanin, Luka, Narodni slavonski obiaj, Zagreb 1846.
51. Jakar hrvatske narodne jake iz Gradia, sabrao Martin Meri,
redakcija i komentari Vinko ganec, Novinsko-izdavako i
tamparsko poduzee akovec 1964.
198
52. Jeli, Dubravko, Povijest hrvatske knjievnosti, (drugo znatno
proireno izdanje), Naklada P. I. P. Pavii, Zagreb 2004.
53. Junake narodne pjesme (hrvatske i srpske), priredio dr. Milan
Straek, Izdanje hrvatskih srednjokolskih profesora, Zagreb 1925.
54. Kajmakovi, Radmila, Maskirani ophodi. Glasnik zemaljskog
muzeja, Etnologija, NS, SV. XV-XVI. Sarajevo 1961, str. 229-231.
55. Kajmakovi, Radmila, Narodni obiaji stanovnitva Litice. Glasnik
zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Etnologija, NS, sv.
XXIV/XXV, Sarajevo 1969/1970, str. 299-318.
56. Karadi, Stef. Vuk, Srpski rjenik, istumaen njemakijem i
latinskijem rijeima. Be u tampariji jermenskoga namastira. 1852.
57. Karaman, Dujam Sreko, Marjanska vila ili Zbirka narodnih
pjesama sakupljenih u Spljetu, Split 1889.
58. Kai, Bartol ivot Gospodina naega Isukrsta, u: Zbornik proze
XVI. i XVII. stoljea, priredio Jaka Ravli, PSHK, knjiga 11, Zora i
Matica hrvatska Zagreb 1972.
59. Klai, Bratoljub, Rjenik stranih rijei. Nakladni zavod MH, Zagreb
1980.
60. Kekez, Josip, Bugarice, III. izdanje, Organizator, Zagreb,1996.
61. Kekez, Josip, Usmena knjievnost, u: kreb Stama Uvod u
knjievnost, IV. poboljano izdanje, Globus, Zagreb 1986.
62. Kolo (Almanah), Zagreb, od 1842. do 1953. knj. I.-IX.
63. Kombol Novak, Hrvatska knjievnost do narodnog preporoda,
kolska knjiga, Zagreb 1996.
64. Kombol, Mihovil, Povijest hrvatske knjievnosti do preporoda, MH,
Zagreb 1945.
65. Komulovi, Aleksandar Zrcalo od ispovijest, (1704), Razmiljanja
od Muke Gospodinove poglavlje XII, u: Zbornik proze XVI. i XVII.
stoljea, priredio Jaka Ravli, PSHK, knjiga 11, Zora i Matica
hrvatska Zagreb 1972.
66. Kouti Brozovi, Nevenka, itanka iz stranih knjievnosti 1.,
kolska knjiga, Zagreb 1996.
67. Kouti-Brozovi, Nevenka, itanka iz stranih knjievnosti 2., V.
neizmjenjeno izdanje, kolska knjiga, Zagreb 1977.
68. Krnjevi, Hatida, Antologija narodnih balada, Srpska knjievna
zadruga, Beograd 1978.
69. Kuba, Ludvik, Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Svjetlost,
Sarajevo 1984.
199
70. Kulii, piro, Znaaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u
pruavanju stare slovenske religije. Godinjak. Knjiga XI, Centar
ZA balkanoloka ispitivanja, knjiga 9, Sarajevo, 1973, str. 109-184.
71. Kulii, piro, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraivanja
posebno balkanolokih. Sarajevo 1979.
72. Lahner, Juraj, Hrvatske narodne pobone pjesme, Jeronimska
knjinica, knj. 23. i 25., Zagreb 1926.
73. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i
Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia. Uredio Anelko
Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990.
74. Lozica, Ivan, Poganska batina. Golden marketing, Zagreb 2002.
75. Lozica, Ivan, Folklorno kazalite. MH, Zagreb 1996.
76. Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec,
kolska knjiga, Zagreb 2000.
77. Macan, M. Tomislav, aranje i gatanje. Zbornik za narodni ivot i
obiaje junih Slavena. Knjiga XXIX, sv. 1, urednik dr. D. Borani.
JAZU, Zagreb 1932, str. 224-234.
78. Marjanovi, Stanislav, Katani, Matija Petar izbor iz djela.
Erasmus naklada, Zagreb 2004.
79. Maurani, Stjepan, Hrvatske narodne pjesme, III. izdanje, Crikve-
nica 1907.
80. Medini, Milorad, Povijest hrvatske knjievnosti u Dalmaciji i
Dubrovniku, knj. 1, MH, Zagreb 1902.
81. Mijatovi, Anelko, Gange, III. izdanje, Duvno 1973.
82. Mikac, Jakov, Godinji obiaji (Brest u Istri). Zbornik za narodni
ivot i obiaje junih Slavena. Knjiga XXIX, sv. 1, urednik dr. D.
Borani. JAZU, Zagreb 1933, str. 215-223.
83. Milanovi, Boo, Hrvatska istarska pjesmarica, Drutvo Sv.
Mohora za Istru, Gorica 1925.
84. Molitvice (nabone pjesme u selu Kijevu) Ante Juri Arambai,
upni ured Kijevo, Zagreb 2001.
85. Narodna knjievnost (izbor studija i lanaka o narodnoj knji-
evnosti), priredili dr. enana Buturovi i dr. Vlajko Palavestra,
Svjetlost, Sarajevo 1974.
86. Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, PSHK, knjiga 23,
Zora, MH, Zagreb, 1963.
87. Narodne pjesme (O 1000-godinjici kraljevstva hrvatskog 925.-
1925.), II. lirske, Zagreb 1926.
88. Narodne pjesme srpsko-hrvatske, pripremio Branko Vodnik, IV.
izdanje, Zagreb, 1924.
200
89. Narodne satirino-zanimiljive Podrugaice, Skupio ih po Boki
Kotorskoj, Crnoj Gori, Dalmaciji a najvie po Hercegovini, Vuk
vitez Vrevi, II. izdanje, Dubrovnik 1888.
90. Neven (asopis), u Zagrebu i na Rijeci, od 1852. do 1858.
91. Oberki, Janko Biblijska povijest Staroga i Novoga zavjeta, Marjan
tisak, Split 2005.
92. Orbini, Mavro Kraljevstvo Slavena, (priredio Franjo anjek), Zagreb
1999.
93. Palameta, Miroslav, Diljem knjievne batine, Sveuilite u Mostaru,
Mostar, 1996.
94. Peri-Polonijo, Tanja, um umi, grm grmi, Izbor iz usmene poezije,
kolska knjiga, Zagreb 1986.
95. Peri-Polonijo, Tanja, Tanahna galija, Knjievni krug Split, Split
1996.
96. Petre, Fran, Izvori europske knjievnosti, u: Uvod u knjievnost
(urednici Fran Petre i Zdenko kreb), Znanje, Zagreb 1961.
97. Pilar, Ivo, O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i
znaenju. Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena.
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XXVIII, sv.
1, urednik dr. D. Borani. Nadbiskupska tiskara Zagreb, Zagreb
1931, str. 1-86.
98. Povijest hrvatske knjievnosti, knj. 1, napisale Maja Bokovi
Stulli i Divna Zeevi, Liber, Mladost, Zagreb 1978.
99. Rihtman-Augutin, Dunja, Knjiga o Boiu, Boi i boini obiaji u
hrvatskoj narodnoj kulturi. Golden marketing, Zagreb 1995.
100. Rodi, Milivoj, Ogledi iz usmene knjievnosti, Univerzal, Tuzla
1991.
101. Rudan, Ive, Hrvatske narodne pjesme Istre i Kvarnerskih otoka,
Istra kroz stoljea, knj. 21., Pula-Rijeka 1983.
102. Sova, Matej, Pregled narodne knjievnosti s primjerima i teorijom,
kolska knjiga, Zagreb 1955.
103. Suton, Jerko, Vjerski ivot i obiaji Zapadne Hercegovine, Mostar
1968. (Umnoen rukopis. Primjerak se nalazi u Franjevakoj
knjinici Mostar, inv. br. 3912, sign. 39.)
104. Suvremena katolika enciklopedija, A E, priredili Michael Glazier
i Monika K. Helwing, Slobodna Dalmacija, Split 2005.
105. enoa, August, Antologija pjesnitva hrvatskoga i srbskoga
narodnoga i umjetnoga sa uvodom o poetici, Zagreb1876.
201
106. Tomaevi, fra Luka, Izmeu zemlje i neba, (Vjera i moral u ivotu
krana Sinjske krajine u 18. stoljeu) Knjinica Gospa Sinjska
knjiga br. 6, Sinj 2000.
107. Topi, fra Mato Ramske starine, Franjevaki samostan Rama it,
Svjetlo rijei Sarajevo, Rama Sarajevo 2005.
108. Topi, fra Mato, Rama i Ramljaci u zaviaju i iseljenitvu, Knjiga
prva, Gornja Rama, Franjevaki samostan Rama it, it 2007.
109. Tordinac, Nikola, Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne,
II. izdanje, Vukovar 1883.
110. Ujevi, Mate, Hrvatska narodna pjesmarica, Zagreb 1938.
111. Vii, Marko, Knjievnost drevnog Bliskog istoka, Naprijed, Zagreb
1993.
112. Zbirka narodnih popievaka (iz Dalmacije), sakupio ih, zapisao
napjev i tekst Vladoje Bersa, HAZU, Zagreb 1944.
113. Zeevi, Slobodan, Elementi nae mitologije u narodnim obredima
uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973.
114. Zima, Luka, Figure u naem narodnom pjesnitvu. Globus, Zagreb
1988.
115. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH,
Zagreb, 1972.
116. enet, erar, Figure, odabrala i prevela Mirjana Mioinovi,
Beograd 1985.
117. ganec, Vinko, Hrvatske narodne pjesme kajkavske, MH, Zagreb
1950.
118. ganec, Vinko, Hrvatske puke popijevke iz Meimurja, Zbornik
jugoslavenskih pukih popjevaka, knj. I., JAZU, Zagreb 1924.
***
202
(Oznaka D znai diplomski rad, oznaka E znai da je rukopis u
elektronikom obliku. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.)
1. http://www.lado.hr/lado.htm
2. http//www.marusevac.hr/kultura-obicaji.htm
203
II. EPSKA POEZIJA
SVJETSKA USMENA EPSKA POEZIJA
1
Marko Vii, Knjievnost drevnog Bliskog istoka, Naprijed, Zagreb 1993, str. 5.-6.
2
Nevenka Kouti Brozovi, itanka iz stranih knjievnosti 1, kolska knjiga, Zagreb
1996, str. 10.
205
Mezopotamska epska poezija pripovijeda o ureenju Zemlje i
utemeljenju civiliziranog ivota na njoj emu su posveeni mitovi En-lil
i Nin-lil; Pothvati i djela boga Ninurte; En-Ki i Sumer i dr. Mezopotamci
su u epskim pjesmama opjevali svoje mitsko vienje zagrobnoga ivota.
Takav je mit o bogovima donjeg svijeta nazvan Nergal i Ere-ki-gal.3
Staroegipatske epske pjesme spjevane su u ast najboljih vladara i
njihovih podviga. Takve su, primjerice: Pobjednika pjesma faraona
Tutmesa (Tutmozisa) Treeg iz 15. st., kao i pobjednika pjesma Bitka
kod Kadea (13. st.) koju neki egiptolozi smatraju egipatskim nacio-
nalnim epom.4
***
3
Marko Vii, nav. dj., str. 6.
4
Isto, str. 6.
5
Eric A. Havelock, Muza ui pisati, Razmiljanja o usmenosti i pismenosti od antike do
danas, AGM, Zagreb 2003., str. 40.
206
Laviniji. Vladao je tri godine, a nakon Enejine smrti njegovi potomci
odsele u Albu Longu gdje se rodie Romul i Rem, osnivai Rima.6
U svetoj staroindijskoj knjizi Veda (Usmeno znanje, XVI.-VI. st.
prije Krista) nalaze se i epske pjesme.
Staroindijski ep Mahbhrata (IV. st. pr. Kr. IV. st. po. Kr.)
obuhvaa preko 200 000 stihova u 18 knjiga i najopsenije je djelo u
svjetskoj knjievnosti. Po predaji, Mahabharata se pripisuje slijepcu
Vjasu (Vys), zajednikom predku obiju vladarskih kua u zapadno-
indijskom plemenu Bharata.7 Ep pripovijeda o ratu meu Bharatama. U
Mahabharati je mnogo umetnutih epova meu kojima se istie Pjesma o
kralju Nalu koja se nalazi u treoj knjizi a obuhvaa 26 pjevanja
ispjevanih u esnaesterakim dvostihovima.8
Ramajana (IV. st. pr. Kr. II. st. po. Kr.) drugi je znameniti
indijski ep. U 48 000 stihova opjevani su doivljaji idealiziranog
kraljevskog para Rame i Site. Predaja Ramajanu (Ramin udes) pripisuje
Valmikiju. Ep je bajkovit i basnovit. Rama je pobijedio uz pomo
majmunskog kralja; u poetku je opisan kao ljudski junak; reinkarniran je
u boga Vinu9 itd.
Ostatci starohebrejskih junakih pjesama nalaze se u Bibliji
(XIII. st. pr. Kr. I. st. po. Kr.), npr. u prii o Davidu i Golijatu (Prva
knjiga Samuelova, gl. 17.), u Deborinoj pjesmi (Knjiga o sucima, gl. 5.) u
prii o Samsonu (Knjiga o sucima, gl. 13.-16.)10 i dr.11
i king (Knjiga pjesama, 1300.-500. pr. Kr.) najstariji je zbornik
usmenih kineskih pjesama koji sadri 305 preteito lirskih pjesama, ali
ima i mitsko-povijesnih epova kao i duih moralno-refleksivnih pjesama.
6
Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti (kratak pregled), Golden marketing,
Zagreb 2003., str. 87.-88.
7
Nevenka Kouti Brozovi, nav. dj., str. 56.
8
Isto, str. 56.
9
Milivoj Solar, nav. dj. str. 47.-48.
10
Vladimir Vratovi, i Mate Zori, Epika i epske pjesme, u: Uvod u knjievnost (uredili
Fran Petre i Zdenko kreb), Znanje, Zagreb 1961., str. 412.
11
Vidi: Stipe Botica, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl., Zagreb 1995., str.
95.-106.
207
st. Radnja epa odvija se u Danskoj i junoj vedskoj, a pripovijeda o
surovom ivotu germanskih plemena.
Edda (IX.-XIII. st.) je zajedniki naslov za dva staroislandska
zbornika pjesama. Starija Edda sadri nordijske junake i mitske epske
pjesme koje su nastale od IX. do XIII. st. u Norvekoj i Islandu, a
obrauju nibelunske predaje koje e u XII. st. biti u starogermanskoj
Pjesmi o Nibelunzima. Mlaa Edda je prozni prirunik nordijske
mitologije i poetike ().12
Iz X. st. potjee germanska junaka pjesma Walter snane ruke.
Najpoznatija starofrancuska junaka epopeja je Pjesan o Rolandu
(XII. st.) koja u 4 000 stihova kazuje o napadu Baska na vojsku Karla
Velikoga koji se 778. g. vraao iz panjolske. Roland je carev neak i
simbol je srednjovjekovnoga vitetva.
Epska Pjesma o Cidu (oko 1140.) je najstarije knjievno djelo na
panjolskom jeziku. Ep je podijeljen u tri dijela i sadri 3 730 stihova
koji pripovijedaju o junaku zvanom Cid (oko 1040.-1099.) koji je bio
hrabar ali prevrtljiv feudalac. Narodna ga je tradicija idealizirala i od
njega stvorila savrenog kranskog viteza.13 Neki povjesniari
knjievnosti Pjesmu o Cidu pripisuju nepoznatom kastiljanskom
pjesniku. Ep je nadahnuo mnoge knjievnike meu kojima je i Pierre
Corneille (1606.-1684.) koji je 1636. g. napisao tragikomediju Cid.
Staroruski ep Slovo o vojni Igorevoj (kraj XII. st.) kazuje o
neuspjelom pohodu novgorodsko-severskog kneza Igora na Polovce
(1185.). Neki povjesniari knjievnosti taj ep smatraju najstarijim
spomenikom ruske pisane knjievnosti.
Finski svojevrsni nacionali ep Kalevala (nastao preteito u XII. st.)
u 50 pjevanja s 23 000 osmeraca pjeva o borbama Finaca s Laponcima.
Ep pripovijeda o ivotu, obiajima, mitologiji i pretkranskom vjero-
vanju Finaca. (Neki povjesniari knjievnosti smatraju da je Kalevala
zbornik finskih usmenih pjesama.)
Njemaki nacionali ep Pjesma o Nibelunzima (oko 1200.)
obrauje mitsku i povijesnu tematiku germanskog plemena Burgunda. Ep
je komponiran od 39 pjevanja pisanih parno rimovanim katrenima. (I taj
ep neki povjesniari knjievnosti pripisuju pisanoj knjievnosti.)
12
Nevenka Kouti Brozovi, nav. dj., str. 214.
13
Isto, str. 218.
208
Torquata Tassa (1544.-1595.), Luzitanci (1572.) Luisa Vaza de
Camoesa (1524.-1580.) i dr.
Usmena je knjievnost doivjela svoj procvat u vrijeme roman-
tizma. Tada su europski knjievnici traili uzore u usmenoj knjievnosti,
a ne u antikoj grkoj i rimskoj knjievnosti kao do tada. Romantiari su
usmenu poeziju smatrali najboljim odrazom narodne due. Zanimanju za
usmenu poeziju znatno je doprinio kotski pisac James Macpherson
(1736.-1796.) svojim epovima Fingal (1762.) i Temora (1763.).
Macpherson te epove pripisuje keltskom narodnom slijepom pjevau
Ossianu koji je bio Fingalov sin. Te su pjesme s oduevljenjem primljene
u Engleskoj i Europi.
Njemaki pjesnik Klopstock grau za svoje drame uzima iz
germanske usmene epske poezije. Njemaki je znanstvenik F. A. Wolf
1795. g. u Predgovoru k Homeru ustvrdio da su Ilijada i Odiseja zbirke
usmenih pjesama.14
14
Junake narodne pjesme (hrvatske i srpske), priredio dr. Milan Straek, Izdanje
drutva srednjokolskih profesora, Zagreb 1925., str. V.
15
Vatroslav Jagi, Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srbskoga, knjiga prva,
Staro doba, Zagreb 1867., str. 113.
16
Usp. Usmene epske pjesme I., priredio Davor Duki, SHK, MH, Zagreb 2004., str.
14.-15.
209
junacima: Radosavu Pavloviu, Malkoiu i Milou Obiliu (Kobiliu,
Kobiloviu).
U izvjeu grada Splita mletakom senatu 1547. g. spominje se da
je neki slijepac u Splitu pjevao pjesme o Marku Kraljeviu a narod ga je
pratio.
Hanibal Luci u svojoj drami Robinji (koja je izvedena vjerojatno
prije 1530.) pie kako narod pjeva o banu Dereninu, vojvodi Janku i
Vuku despotu. Nastanak te pjesme datira se u XV. st., a David
Bogdanovi navodi da je u usmenoj komunikaciji bila tridesetih godina
XX. st.17
Oko 1720. godine u okolici Poege nastao je Erlangenski rukopis
koji sadri 217 uglavnom lirskih i epskih pjesama. Zbirku je otkrio
Nijemac Gerhard Gesemann u njemakom gradu Erlangenu.
Filolog uro de Matei Matijaevi (Dubrovnik, 1670. Rim,
1728.) sakupljao je usmenu poeziju. Njegov rad nastavili su Josip
Betondi (Suurad, otok ipan, Dubrovnik, 1764.), Ivan Matijaevi i dr.
Rezultat njihova rada je zbirka Popijevke slovinske skupljene 1758. u
Dubrovniku koje sadre 38 bugarica i 46 drugih uglavnom deseterakih
pjesama.18
Neizmjeran je doprinos usmenoj epskoj poeziji dao fra Andrija
Kai Mioi (Brist kraj Makarske, 1704. Zaostrog, 1760.) napisavi
svoj Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756., 1759.) u stilu usmene
poezije. Neki smatraju da su Kaieve: Pisma od vojvode Janka, Pisma
od Sekule i Pisma od grada Zadvarja izvorne usmene epske pjesme.
Matija Antun Reljkovi (Svinjar, danas Davor, 1732. Vinkovci,
1798.) svoje djelo Satir iliti divji ovik (1762.) pisao je narodnim
desetercem; zapisao je usmenu pjesmu Jakii kuaju ljube. Reljkovi
je, kao prosvjetitelj, zamjerao narodu to je pjevao o osmanskom vazalu
Marku Kraljeviu.
Izniman je doprinos hrvatskoj tradicijskoj kulturi fra Matije Petra
Katania (Valpovo, 1750. Budim, 1825.).
Nezaobilazan je rad Julija Bajmontija (Split, 1744. Split, 1800.)
koji se bavio prouavanjem Morlaka i pomagao je Albertu Fortisu
(1741.-1803.) pri sakupljanju i zapisivanju hrvatske duhovnosti. Dra-
gocjen je, dakle, Fortisov Put po Dalmaciji (1774.) kao i djelo njegova
osporavatelja Ivana Lovria (Sinj, oko 1754. ? 1777.).
17
Izabrane narodne pjesme, hrvatske i srpske, priredio dr. David Bogdanovi, Zagreb
1930., str. 4.
18
Usmene epske pjesme, priredio Davor Duki, SHK, MH, Zagreb 2004., str. 35.
210
Koncem XVIII. st. nastao je Poeki zbornik (Kraljeviev 1796. i
Babukiev 1798.) u kojem se nalaze i epske pjesme.
O Okrunici zagrebakoga biskupa Maksimilijana Vrhovca kao i
Pozivu Matice hrvatske ve je bilo rijei u poglavlju Usmene lirske
pjesme. U Makarskom primorju epsku poeziju i balade zapisivali su:
Ante Franjin Alaevi te njegovi sinovi Frane i Jerko, i unuk Miroslav. U
Danici ilirskoj 1836. g. tiskano je desetak zapisa usmene epske poezije.
Intenzivnije zapisivanje epske poezije zapoinje polovicom 19. st. U Zori
dalmatinskoj 1845. i 1846. g. objavljeno je vie usmenih epskih pjesama
koje su zapisivali Hvaranin ime Ljubi i dr. U Narodnim slavonskim
obiajima (1846.) Luke Ilia Oriovanina (Oriovac, 1817. Novska,
1878.) ima 13 epskih (junakih) pjesama. I u preteito lirskoj zbirci
Pesme Ivana Kukuljevia Sakcinskog (Varadin, 1816. Puhakovec,
Hrvatsko zagorje, 1889.) ima nekoliko epskih pjesama.
Polovicom XIX. st. u Bosni i Hercegovini su usmene pjesme
prikupljali fra Ivan Franjo Juki (Banja Luka, 1818. Be, 1857.), fra
Grgo Marti (Rastovaa kod Posuja, 1822. Kreevo, 1905.) i fra
Marijan unji (Buii kraj Travnika, 1798. Be, 1860.) te ih
objavljivali u Kolu i Bosanskom prijatelju. Godinu dana nakon smrti I.
F. Jukia objavljena je zbirka epskih usmenih pjesama Narodne pjesme
bosanske i hercegovake koje su prikupili I. F. Juki i G. Marti.
O don Mihovilu Pavlinoviu, Andru Muratu, Vinku Palunku i
Antunu Radiu ve je bilo rijei u prethodnom poglavlju.
Godine 1867. osnovana je u Zagrebu Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti te su u njezinim publikacijama objavljivali ugledni
znanstvenici: Vatroslav Jagi, Franjo Raki, Tomo Mareti, Stjepan
Banovi i dr. Taj asopis ima golem znaaj za ouvanje i promicanje
hrvatske usmene knjievnosti kao i Napretkov Kalendar (Sarajevo) i dr.
***
211
popratio predgovorom i u reprezentativnom izdanju objavio naslovivi je
Hrvatska Odiseja.
Branko Vodnik (Drechsler) (Varadin, 1879. Zagreb, 1926.) u
Zagrebu je 1924. g. priredio Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) IV.
izdanje I. dio junake pjesme. Junake narodne pjesme (hrvatske i
srpske) priredio je dr. Milan Straek, a objavilo je 1925. g. u Zagrebu
Drutvo hrvatskih srednjokolskih profesora. Povodom tisuite
godinjice kraljevstva Hrvatske u Zagrebu su 1926. g. otisnute Narodne
pjesme (herojske) koje sadre 48 usmenih epskih pjesama. Nepotpisani
je prireiva uvrstio najvie pjesama o Marku Kraljeviu.
Povjesniar knjievnosti David Bogdanovi (Brod na Savi, 1869.
Zagreb, 1944.) priredio je Izabrane narodne pjesme hrvatske i srpske
koje je 1930. g. u Zagrebu objelodanila Knjiara Kraljevskog sveuilita
Jugoslavenske akademije.
Meu najveim terenskim istraivaima hrvatske i srpske usmene
epike je profesor prakog sveuilita, Slovenac Matija Murko, koji je od
1909. do 1932. g. vie puta boravio u sredinjoj Hrvatskoj i Dalmaciji i
fonografski snimao epske pjesme. Taj je rad rezultirao dvotomnim
djelom Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (1951. g.). Njegov su rad
nastavili Millman Parry i Albert Bates Lord.
Golem je doprinos zapisivaa Stjepana Gria (Sinj Podvaro,
1879. Raduni, Zlopolje kod Mua, 1932.) i Silvestra Kutlee kao i
kazivaa Boe Domnjaka (Potravlje kod Sinja, 1844. Potravlje, 1922.).
Od njega je S. Gri zapisao tridesetak tisua stihova i nekoliko pria.
Najvanija izdanja usmenih epskih pjesama u drugoj polovici 20.
st. objavila je Matica hrvatska u edicijama Pet stoljea hrvatske knjiev-
nosti i Stoljea hrvatske knjievnosti. (Uz MH i Zora je nakladnica za
PSHK.)
Olinko Delorko (Split, 1910. Zagreb, 2000.) u PSHK knj. 24.
priredio je 1964. g. Narodne epske pjesme I. Maja Bokovi Stulli je
iste godine i u istoj ediciji (knj. 25.) priredila Narodne epske pjesme II.
Anelko Mijatovi je 1969. g. u Zagrebu priredio Narodne pjesme
o Mijatu Tomiu. Godine 1975. u Zagrebu su objavljenje Narodne
pjesme iz Hercegovine i duvanjsko-livanjskog kraja koje je priredio
Anelko Mijatovi.
Knjievni krug u Splitu je objavio je 1990. g. Epske pjesme Boe
Domnjaka prireivaa Ivana Mimice. Isti je izdava 1992. g. objavio
djelo Zmaj, junak, bila. Antologija usmene epike iz Dalmacije koju je
212
odabrao i uredio Davor Duki. U ediciji SHK 2004. g. objavljena su 2 sv.
Usmenih epskih pjesma koje je priredio Davor Duki.
Znameniti arheolog Pavao Aneli (Sultii kraj Konjica, 1920.
Sultii, 1985.) u rodnomu mjestu 1957./1958. godine zapisao je 22
pjesme od kojih je 4 naznaio nedovrenima.19
*
Hvale je vrijedan terensko-istraivaki rad studenata kroatistike
filozofskih fakulteta u Zagrebu, Mostaru, Splitu, Osijeku i Rijeci koji su
zapisali mnogobrojne usmene epske pjesme. Meu tim pjesmama je i
Pogibija Nakia svatova (586 stihova) zapisana u Vinovu Gornjem 2004.
godine.20
U hrvatskoj usmenoj epskoj poeziji opjevani su najznaajnije
povijesne osobe meu kojima su: Marko Kraljevi, Juraj (Skenderbeg)
Kastrioti, hajduci, uskoci, vladari.
MARKO KRALJEVI
19
Ta je zbirka objavljena 2006. godine, a priredili su je mr. sc. Tomislav Aneli i dr.
sc. Marko Dragi.
20
Vidi: Marko, Dragi, Knjievna i povijesna zbilja, Napredak, Split 2005., str. 214.-
232.
213
Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga. (O povijesnim osobama bit e
rijei i u poglavlju Povijesne predaje.)
214
35. Ljepo ih je paa doekao,
Pod adorom misto nainio,
Kavu piju, egleniu ljepo,
Ree njima paa Sahidija:
Sarajlije, sivi sokolovi!
40. Jeste 1 mukti Bogu velikomu
I carevom bijelom fermanu?
Rekoe mu mlade Sarajlije:
Gospodine, paa Sahidija
Mi smo mukti Bogu velikomu
45. I carevom bijelom fermanu,
A i tebi, paa gospodine.
Sahidiji vrlo milo bilo,
Zagrnu im urke i binjie,
Pa odoe eher Sarajevu.
50. Pa zaziva pau Smahilpau,
Smahilpaa na Goricu doe,
Ljepo ga je vezir doekao,
Pod adorom misto namistio,
Kavu piju, egleniu ljepo.
55. Onda ree vezir Sahidija:
Smahilpaa od sve Bosne glavo!
Jesi l mukti Bogu velikomu
I carevom bijelom fermanu?
A veli mu paa Smahilpaa:
60. Ja sam mukti Bogu velikomu
I carevu bijelu fermanu,
Al nijesam takom murtatinu,
Koji doe prodat Bosnu ravnu,
Ha! prodati Bosnu u kaure.
65. Sahidiji vrlo muno bilo,
Pa namae oim na kavaze,
A kavazi jedan na drugoga,
Smahilpai glavu odsikoe,
Pokrie ga divan kabanicom.
70. To se udo po Sarajvu ulo,
To zaula Smahilpainica.
Uze svoga sina nejakoga,
Nejakoga, od po godinice,
Te veziru na Goricu doe,
215
75. Pa govori pai Sahidiji:
Sahidijo, gorska haramijo!
to pogubi Smahilpau moga?
Tko e moga othraniti sina
Nejakoga od po godinice?
80. A govori vezir Sahidija:
Ja, kaduno, Smahilpainice!
Nijesam ti pae pogubio,
Zgubie ga tvoje Sarajlije
Hrzei ga bijelu Stambolu
85. Sve u devlet caru estitomu,
Pa ti ga je devlet pogubio,
I mal mu je begluk okrenuo.
Molit u se caru estitomu,
Mal e tvomu pokloniti sinu.
90. Pa se mai rukom pod serdadu,
Izvadi joj stotinu dukata:
Haj kaduno, Smahilpainice,
Sina hrani i oda zla brani!
Pa s odatle vezir podignuo
95. I on ode Duvnu irokomu.
Paa prvi konak uinio
U Crniim kod hana novoga,
A drugi je konak uinio
U Kruici, u Abihodia.
100. Paa doe Duvnu bijelomu.
Kada doe, pope adorove
Pa doziva duvanjske knezove.
Dooe mu duvanjski knezovi
Pa je paa njima govorio:
105. Rajo prava, od Duvna knezovi!
Bre da ste Tomi Mihovila
Ja njegovu glavu odsienu,
Ja e oti vaa za njegovu!
Kad vidie duvanjski knezovi,
110. Onda bilu knjigu nakitie
Pa je alju Mihi u planinu:
Harambaa, Tomiu Mijate,
Bre da si u Duvnu bjelomu!
Tebe ite paa Sahidija,
216
115. Jali tebe, jali tvoju glavu,
Jal odoe sve nae za tvoju.
A kad Mihi tanka knjiga doe,
Knjigu gleda Tomi Mihovile
Pa druini svojoj govorio:
120. Hej druino, draga brao moja!
Pijte vino ne opijajte se,
Valja ii Duvnu bijelomu,
Mene ite paa Sahidija,
Jali mene, jali moju glavu,
125. Povezo je duvanjske knezove,
Pa e oti sve njihove glave
A za moju glavu sa ramena.
Nije pravo, moja brao draga,
Oh, da ginu pravi siromasi,
130. Ve hajdete pred peinu donju,
Opremte se, to ljepe moete,
Ko da ete, dico u svatove!
To druina Mihu posluala
I sioe pred peinu donju,
135. Svaki svoj je sepet otvorio.
Oni vade uzel eisiju,
Sve oblae svilene koulje,
A ni tkane, ni predane kose
Od bijele svile opletene,
140. Popunjene zlatom eenijem;
Pa po njima ohane jeerme,
U kog dvoje, u kog troje toke,
A po tokam morkaste dolame,
Niz njih puca s obadvije strane
145. Sve od srme, zlatom oeene,
Iz njih vise zlatni sindirii;
U svakoga kove i akire:
Vie im je pod kolinom zlata
Nego im je ohe od pojasa!
150. Na nogama hrvatski orapi,
A na njima pleteni opanci;
Sve podveze, kako guje ljute;
Oko pasa nozi i sindiri
A za njima svjetli vedenici,
217
155. Meu njima pale zakovane
Sve u srmu i u zlato suho;
Oko glave poe zamotali,
Iz poa se isto zlato sjae,
Prema arkim odgovara suncem;
160. Zavrgli su dugim granalijam;
Sve se sjaju kako miseina.
Pa pooe niz Vran, niz planinu,
etrdeset i dva druga vie.
Pred njima je Tomi Mihovile,
165. Dugakom se zametnuo arom,
Sjae mu se kano sunce arko,
I sioe na Ljubuu ravnu,
A na pogled Duvnu bijelomu.
Ugleda ih paa Sahidija
170. Pa govori duvanjskim knezovim:
Rajo prava, od Duvna knezovi!
ij su ono kieni svatovi,
Svi pjeice, vrlo odiveni?
Govore mu duvanjski knezovi:
175. Gospodine, paa Sahidija!
Nisu ono kieni svatovi,
To je Mijat sa druinom svojom;
Eno za njim etres i dva druga.
Tude Mijat drutvo zastavio,
180. Tude Mijat drutvu govorio:
Hej druino, draga brao moja!
Kad budemo painu adoru,
Valja meni pod ador unii,
I veziru ruku poljubiti.
185. Vi stanite okolo adora,
Na duge se puke naslonite
A metnite ruke na balake.
Ako meni do nevolje bude,
Radite vi ador pogaziti,
190. Barem mene mrtva osvetiti.
Pa dooe painu adoru.
Pai Mijat Boju pomo vie,
Paa njemu pomo prifatio:
Bog t u pomo, gorska haramijo!
218
195. Kraj sebe mu misto nainijo.
Sjede Mijo pod tijem adorom
A druina ador opkolila,
Na duge se puke naslonila,
A metnuli ruke na balake.
200. Kafedija kafu iznosio,
Pa je daje Tomi Mihovilu.
Mijat mee a na prsa ruke:
Fala tebi, mili gospodine,
Bogu fala a i tebi fala,
205. Neu kafe najpri, gospodine,
Prije tebe, paa Sahidija!
Da ti meni u peinu doe,
Najprije bih tebi nazdravio
Pa ti, paa, au potkuio,
210. Kafediji vezir govorio:
Kahfedija, promini nam kafu!
Pa im zdravu kafu donosio;
Kafu piju, egleniu ljepo.
Tako ree paa Sahidija:
215. Ja, Mijate, haran harambaa!
Je 1 istina, to mi ljudi kau,
Da ti fata tursku dicu, Miho,
Te prodaje, bolan, u kaure?
A veli mu Tomi Mihovile:
220. Lau, paa, viru ti zadajem!
Kad se bijah ja jako odbio
O, odbio, paa, u hajduke,
Bijah se ja zurut dogodio
Te ufatih dvoje Ciganadi,
225. Obadvoje dadoh u kaure;
Potle nisam nikad nikadare
Ni vlakoga a ni turskog sina.
Al govori paa Sahidija:
Ja, Mijate, haran harambaa!
230. Je 1 istina, to mi kau ljudi,
Da ti ljubi lijepe divojke
I neviste skoro dovedene
A po Duvnu i okolo Duvna?
Lau, paa, viru ti zadajem!
219
235. Toga, paa, ne trae junaci.
Opet paa Miji govorio:
Je 1 istina, to mi kau ljudi,
Da razbija bale i tovare,
Trgovako da otima blago?
240. Istina je, paa gospodine,
Ne oremo, paa, ne kopamo,
Trgovako blago otimamo,
Hranimo se i odjevamo se.
Opet paa Miju zapituje:
245. Kai pravo, tako bio zdravo,
Sa ta ti se odbi u hajduke?
A veli mu Tomi Mihovile:
To ti, paa, i sam znati moe!
Turski zulum kad dotea raji:
250. Bog visoko a car je daleko,
Nitko nama pomo ne imade!
Ja imado ljepe podvornice
I livadu zelenu Jabuku;
Sve mi ote od Duvna kadija.
255. Triput ioh do turskoga suda,
Sve je meni uzaludu bilo
Vlaka vira ne prije Turina:
Pa ja odoh potraiti pravdu
U bogaze i tijesne klance,
260. Gdino sude gorske kosovice,
Pa sam Turke sudit nauio,
Ponajbolje Suzicu kadiju.
Opet paa Miji govorio:
Reci drutvu, nek ti se odmori!
265. estit paa mili gospodine,
Mlada dica, ni umorna nisu,
Neka dvore i tebe i mene.
Pa je Mijo pai govorio:
Gospodine, paa Sahidijo,
270. to s povezo duvanjske knezove?
Mrve im je muke i nevolje,
Kad im i ja na uinu doem
A sa svoja etres i dva druga!
Valja trait, ta doma nemaju,
220
275. Odvei ih ljeba ti careva!
Zapovidi paa paalijam,
Odvezae duvanjske knezove,
Pa se mai rukom pod serdadu,
Izvadi mu pedeset dukata:
280. Na, Mijate, te se napij vina
Sa druinom gdjegod u mehani;
Pak ja odoh u eher Sarajvo,
Evo tebi Duvno i Lijevno!
Ode vezir k eher Sarajevu,
285. Ode Mijat u Vran u planinu.
Kako vezir u Sarajvo doe,
Kako se je sain uinio,
Pusti vezir po ehru telala:
Nije 1 majka rodila junaka
290. Jal sekuna brata odnijala,
Mukijem ga pasom opasala,
Tko b otia u Vran u planinu
Te donio glavu Mijatovu,
Ja doveo rukuh svezanijeh?
295. Dao bi mu punu kulu blaga
A iz hasne cara estitoga.
Telal vika tri pune nedilje,
Da se junak nai ne mogae,
Jer svak znae, tko Tomi bijae!
300. Kad etvrta nastade nedilja,
Tu se nae Klianin Arape
I on ide carevu veziru,
Pa govori Klianin Arape:
Gospodine, paa Sahidija!
305. Evo majka rodila junaka
I sekuna brata odnijala,
Koj e oti u Vran u planinu
Te doniti glavu Mijatovu,
Ja dovesti ruku svezanijeh,
310. Jer ja znadem, paa gospodine,
Sve ja znadem, staze i bogaze
I jatake, gdi dohodi Mijo,
Jer sam bio devet godin dana
U hajdutvu s Tomia Mijatom,
221
315. Pa mu bijah neto sakrivio,
Htijae me Mijat obisiti
Pa ne dade ostala druina,
Ve onako mene otisnula.
Ve daj meni jednu izmu blaga
320. I daj meni dvanaest delija
Vezir dade ne ree ni rjei.
Otle Arap drutvo podignuo,
Dan po danak, u Doljane doe
Ka bijelu dvoru Bobovevu,
325. Pa Iliju na oranju nae,
Zastavi mu ralo i volove:
Bogom brate, Bobovac Ilija!
Daj mi izdaj Tomi Mihovila,
Da nosimo glavu u Sarajvo,
330. Ja svedemo ruku svezanijeh,
A evo ti puna izma blaga.
Kad siemo u eher Sarajvo,
Bolje e nas vezir darovati,
Dat e nama punu kulu blaga.
335. Prevari se Bobovac Ilija,
Prevari se, ujede ga guja
On zastavi ralo i volove
Pak otie dvoru bijelomu
Te je bilu knjigu nakitio:
340. O moj kume, Tomi Mihovile!
Dva si meni okumio sina,
Hodi sii u selo Doljane,
Okumi mi sina i treega,
Taman mi je djete za kumljenja.
345. Al ne vodi ti puno druine,
Nejman puno vina i rakije.
Kad Mijatu tako knjiga doe,
Knjigu gleda a na nju se smije.
Pa govori Vidu eravici:
350. eravico, moja vjerna slugo,
Opremi se to god lipe more:
Hajdemo mi u selo Doljane,
Da okumim djete Bobovevo
S nama hoe Mali Marijane
222
355. A veli mu Tomica hajdue:
Ja moj strie, Tomi Mijovile,
Ne idi ti, Mijo brez druine,
Da ne bude kakva prijevara!
Na to mu se Mijat razljutio,
360. Samo uze Malog Marijana,
Ode s njime u selo Doljane,
Bijelomu dvoru Bobovevu.
Ljepo ga je kume doekao,
Na bai mu vatru naloio,
365. Na odaji pender prorezao,
U odaju Klianin Arapa
Zatvorio Bobovac Ilija
I jo s njime dvanaest delija.
Na bau mu edo iznosio,
370. Te mu Mijo edo okumio,
Kose mu je zlatom pozlatio.
Daruje ga ljuba Boboveva,
Iznosi mu bjela boaluka
Te darova Tomia Mijata
375. Boalukom krvlju pokapanim,
A staje mu nogom po nogama,
Ne bi li se Mijat ositio.
Al se Mijat ositit ne moe,
Ve premilja misli svakojake:
380. to se moja kuma pomamila,
Te mi staje nogom po nogama?
Pa sioe hladno piti vino.
Uze Mijo au od biljura.
Poe junak aom nazdravljati.
385. Ama Arap, od Boga mu bilo!
Na pender je puku naslonio
I dobro je puku napunio,
Po dva drama praha latinskoga,
A dva zrna, jedno za drugijem,
390. I obadva zrna na sindiru.
Poe Mijat hladno piti vino.
Puci Arap vatru dobavio
I pogodi Tomi Mihovila,
Pogodi ga u grlo bijelo,
223
395. Zaklae ga dva sindirli zrna.
Kad Mijata puka udarila,
Jedno ree: Jezus i Marija!
Drugo ree: Pomozi mi Boe!
Tree ree: Dr me, Marijane!
400. A etvrto: Bii, Marijane,
Pa ga uze Mali Marijane,
Njega baca na plea iroka,
Bjei s njime momak uz planinu.
Ama Arap, od Boga mu bilo!
405. Znadijae stazu napreicu
A uzjaha debela jagaza
I dostie Malog Marijana
Pa se za njim buzdovanom baci
I u zlo ga misto pogodio,
410. Pod koljeno u nogu lijevu.
Marjan pade a Arap dopade
Mijatovu odsijee glavu,
Marijanu on saveza ruke,
Pa ga vrati u selo Doljane.
415. Pa digavi Bobovac Iliju
I odoe eher Sarajevu.
Kad su bili u eher Sarajvo,
Poklonie glavu Mijatovu,
Marijana ruku svezanijeh
420. I dadoe pai Sehidiji.
A da vidi Tomice hajduka!
Sve cvijeli po gori zelenoj
A ne smije u selo Doljane,
A sve krije suze od druine.
425. Jedno jutro Toma uranio
Pa cvijeli pod omarom vitom.
Njemu doe vila Prigorkinja:
Ja bora ti, Tomica hajdue,
to cvijeli, muka koja ti je?
430. Kako, vilo, cvijeliti neu,
Kad imadoh dva najbolja druga,
A, Mijata i s njim Marijana,
Pa otili u selo Doljane,
Da okumi djete Bobovevo,
224
435. Pa ih nejma, vilo posestrimo!
Ne moe mi kakav haber kazat?
A veli mu vila Prigorkinja:
Ja, Tomica, dragi pobratime!
Rada bih ti dobar haber kazat,
440. Al ne mogu, vee kakono je.
Ja sam vila u planini bila
U Igmanu nie Sarajeva,
Vidjela sam svojijem oima:
Mijatovu glavu pronesoe,
445. Marijana iva provedoe,
Dovedoe u eher Sarajvo,
Dadoe ih pai Sehidiji.
Pita paa Malog Marijana:
Otkud tebi takvo odijelo?
450. A veli mu Mali Marijane:
I sam znade, milom Bogu fala,
Otkud meni ovo odijelo:
S takih sadro a na se nadero.
Njemu paa opet besidio:
455. Marijane, iz gore hajdue,
Da mi hoe viru zaloiti,
Da me, bolan, ne e ostaviti,
Dovijeka ja moga, ja tvoga,
Tvoju bih ti glavu poklonio!
460. A Marjan mu rije progovara:
Gospodine, paa Sehidija,
Pokloni mi moju rusu glavu,
A evo ti tvrdu viru dajem,
Tebe pao, ostaviti neu,
465. Dovijeka ja svoga, ja tvoga.
I pua ga paa Sehidija.
Bog ubio mlade Sarajlije,
Bezerdane i trgovce mlade,
Ubie ga iz ruku kamenjem.
470. Kad je Toma vilu razumio,
Cvili junak kao guja ljuta.
Onda Toma drutvu govorio:
Ja, druino, draga brao moja!.
Hajdemo mi u selo Doljane,
225
475. Da mi nae kume upitamo,
to je bilo, to 1 se dogodilo.
Pa odoe u selo Doljane
Bijelomu dvoru Bobovevu.
Sve im kae ljuba Boboveva
480. Pa odoe u Vran u planinu.
Al se Arap hasi uinio
U Sarajvu hladno pije vino
Po Varoi i po Latinluku.
Al da vidi mlade Sarajlije,
485. Bezerane i trgovce mlade
Gdje odoe pai Sehidiji:
Gospodaru, paa Sehidija,
Zaludu si zmaja pogubio,
Ostala je guja u kamenu,
490. Osto ti je Tomica hajdue
S Mijatovih druga etrdeset.
Dobavi nam Mijatovo drutvo!
Zove paa Klianin Arapa
I pobru mu Bobovca Iliju:
495. Bre da ste Mijatovo drutvo
Pa se oni na noge skoili
I uzee ezdeset delija
I pooe u Vran u planinu,
Dan po danak na Ljubiu bjelu.
500. Desile se babe na stanovam
Pa pitaju bake na stanovma:
Jeda, babe, drutva Mijatova?
A govore babe ostarile:
Kako nam je Mijat poginuo,
505. Vee mu se ne zna ni za drutvo.
Tu se oni rahat uinie
I golemu vatru naloie,
Vino piju a pripiu janjce,
Jadne babe masnu prevrtuu.
510. A sve gleda Tomica hajdue,
Sve on gleda iz Vrana planine.
Kad se tamna ufatila noca
On ugleda oganj, vatru ivu,
Gdino gori oganj na Ljubui,
226
515. Pa druini svojoj govorio:
Hej druino, draga brao moja:
Kako nam je Mijat poginuo,
Mi nijesmo nita zadobili.
Golem gori oganj na Ljubui,
520. Jal su svati, jali su trgovci!
Vi sjedite pred peinom stjenom
A ja, brao, odoh na Ljubuu,
Da ja vidim ko j kod vatre ive.
Uze dugu po srijedi puku,
525. Hajduk bre na Ljubuu sie,
Primae se ognju, vatri ivoj,
Al kod vatre Klianin Arape
I kod njega Bobovac Ilija,
A oko njih mlade paalije,
530. Vino piju, a janjce pripiu.
Bie Toma puku poloio,
Poloio po studenoj stini,
Na Arapu nian sastavio:
Pa se misli Tomica hajdue:
535. Da b ubio Klianin Arapa,
Utee mi Bobovac Ilija.
Ve on die puku sa stijene
Pa se vrati hajduk uz planinu.
Pred peinu do druine doe,
540. Sve druini po istini kae:
Ve hajdemo, brao, na Ljubuu,
Osvetiti Mijat harambau
I naega Malog Marijana!
Skoie se na noge lagane,
545. etrdeset, jedan za drugijem,
I sioe na ravnu Ljubuu
Al se oganj vatra potrnula
A pospale mlade paalije.
Napadoe gorske haramije,
550. Isikoe ezdeset delija,
A Arapu ruke savezae
I ii Bobovcu Iliji,
Pa goleme ranje donesoe,
Obadva ih na ranje nadie,
227
555. Oganj ivu vatru potakoe,
Pa ih ognju ivom primakoe,
Obadva ih ive ispekoe.
Od Ilije meso odrezuju
Te ga daju Klianin Arapu,
560. Od Arapa odrezuju meso
Te pitaju Bobovac Iliju.
Na ivu ih ognju ispekoe
Pa odoe u selo Doljane,
Boboveve dvore zapalie.
565. Kako su ti onda izgorili,
Ni danas se nisu nainili!
I tako ti Miju osvetili
I svojega Malog Marijana.21
21
Anelko Mijatovi, Narodne pjesme o Mijatu Tomiu, Sinj Duvno 1985, str. 200.-
215;Usmene epske pjesme I. (priredio Davor Duki) SHK, MH, Zagreb 2004, str. 377.-
391. Duki na 406. str. pie da je pjesma navedena prema I. F. Juki i Lj. Hercegovac
(fra Grgo Marti ) 1858., br. 50, te da je varijanta te pjesme objavljena u HNP VIII, br.
42. O posebnom metku koji jedini moe ubiti junaka pjeva i pjesma br. LVIII., knj. 2
u Hrmannovoj zbirci kao i u lanku Maje Bokovi Stulli Postojanost epskog modela u
dvije pjesme iz dubrovake okolice, u: Usmena knjievnost kao umjetnost rijei, Zagreb
1975, str. 77.-91. Ta je motiv i danas prisutan u povijesnim predajama o pogibiji
harambae Mijata Tomia. O tomu vidi: Marko Dragi, Od Kozigrada do Zvonigrada,
Baka Voda Mostar Zagreb 2001.
228
PISMA O SMRTI STOJANA JANKOVIA
229
A da vidi Pavla barjaktara!
40. Sae junak do konja putalja
Hladnom vodom i raki-safunom,
Istire ga pamukli-arafom,
Na njega je ebe nabacio,
Po ebetu sedlo sedefliju,
45. A na sedlo zlatnu abaiju.
Sve su iz nje kite udarile,
Po kolinim pucaju putalja.
Pritee mu etiri kolana,
Zauzda ga remalijom uzdom,
50. Na njeg mee puke s kuburama,
Izvodi ga na mermer avliju.
Eto Janka niz bojali kulu
Pripaso je okovanu ordu,
Sva se sjaje kako ledenica.
55. Janko dobra uzjai putalja,
A za njime Tintor barjaktare,
krsta barjak nosi u desnici.
A za njime eta plemenita,
Zdravo doe do vode Kosinca.
60. Prie Janko vodu na Kosincu,
Svu je svoju etu privodio,
Zdrav u Buko blato dohodio.
Tude Janka noca ufatila.
Svojom eto nocu prinoio
65. Ran ujutro Janko podranio,
Svu je etu otle podignuo,
Svu spremljenu, ljuto oruanu
Zdravo sae Duvnu u ravnine.
Robi, pali sela i varoe
70. Sve do kule Jusuf Begovia.
udno jesu plina zadobili,
A jo vie roblja zarobili:
Udovica, mladih divojaka,
I nevista skoro dovedenih.
75. Tu je eta nocu prenoila
Svi u jutro rano podranie,
Poje vodom sve konje hatove,
Bratac Jankov povede putalja,
230
Da mu dade studene vodice.
80. Ma da vidi uda velikoga,
Prigoda se prigodila tude,
Di s izvlai zmija iz kubura,
Zaskae se na dobra putalja,
Pa s uvlai u grivu putalju.
85. Guja grli plemia putalja,
Na perin mu naslonila glavu.
Jankov bratac opazio bie,
Pa se junak poplaio bie,
Da e guja ujesti putalja.
90. On potee maa zelenoga,
Pa posie strahovitu guju.
Kaca krvca niz dobra putalja,
Saliva se konju niz kopite
Studene ga vode napojio,
95. Povrati ga i metnu mu zobi,
Bratu Janku imenom kaziva:
Ne zna brate, uda velikoga,
Posiko sam strahovitu guju.
Izvue se iz tvojih kubura,
100. Pa s uvue u grivu putalju,
Zagrli ga oko svega vrata,
Na perin mu naslonila glavu.
Ja se, brate poplaio bie,
Pa posiko guju strahovitu.
105. Otie se krvca niz putalja,
Sve se sliva konju niz kopite.
Kad je Janko razumio rii,
On se plesnu rukom po kolinu:
Ajme, brate, grdna rano moja!
110. Svu mi uze sriu i junatvo.
To si meni pogubio, brate,
Vilu moju, moju posestrinu,
koja mi je u pomoi bila,
Sad si meni odlomio krila,
115. Danas u ti junak poginuti,
Jal od puke jal od sablje britke.
Di je sria, tu je i nesria,
Tu se turin prigodio bie,
231
Ba iz Prusca Nadakovi Mujo.
120. Salo ture kupit desetinu;
Potira ga Stojan Jankoviu.
Bii turin glavom bez obzira,
Nosi dugu puku o ramenu.
Priko sebe od stra izbacio.
125. Di je sria tu je i nesria,
Njegova ga puka pogodila,
Pogodi ga u prsa junaka,
Dino Janku melem ne trebuje,
Janko konja obrnu putalja,
130. Do svoje ga ete dogonio.
Pa dozivlje barjaktara svoga:
Moj Tintore, vrstan barjaktare,
Od puke sam ranu prifatio,
Di junaku melem ne tribuje.
135. Od uzjai mog junaka putalja,
Moje svitlo obuci odilo,
Zadij, brate, moje sjajno krilo,
Pa uzjai mog dobrog putalja,
Svraj etu do mrkloga mraka,
140. Ne daj nikom na juri otii.
Ak doznadu krajinici turci,
Da sam junak dopanuo rana,
Svi hoete izginuti listom.
Ne daj glasa drutvu ni etici.
145. Dok se mrkla ne ufati noca,
Bii, brate, kamenu Kotaru.
A da vidi Tintor barjaktara!
Di uzjaha Jankova putalja,
A obue njegovo odilo,
150. Svitlu mu je pripasao ordu,
A pripinje Jankovia krilo,
Svre svoju do akama vojsku,
Svoju etu natrag povratio.
Zdravo dojde do vode banice,
155. Onde Janko vode zaiskao.
Tu odleti Tintor barjaktare,
Donese mu vode u matrafi,
Dok se Janko napio vodice,
232
Namah svijet junak prominio.
160. Umre Janko, pokojna mu dua!
Nestalo mu sile i junatva,
A kako je poginuo Janko,
Tu se piva i govore ljudi,
Da ne bie Tintor barjaktara,
165. Ostalo bi Jankovia krilo,
Kod turina Nadakovi Muje.
Odnese mu tilo u Kotare.
Zdravo doo Tintor barjaktare,
i saveo etu u Kotare.
170. Mnogo plina zarobio bie
I doveo roblje i robinje.
Zdravo doli Jankovia kuli,
Tu ukopa pokojnoga Janka.
A u crkvi svetoga Stipana.
175. A da vidi Tintor barjaktara!
Sve ti plino po druini dili,
A divojke po mladim junacim,
Udovice po pjanim mehanam,
Neka slue i dodaju vino,
180. Kad serdari ae ispijaju.
Onda bilo, kadno se inilo.22
22
Narodne junake pjesme iz Bosne i Hercegovine, skupio fra Marijan unji, izdao
Zbor franjevakih bosanskih bogoslova JUKI, II. izdanje, Hrvatska tiskara d. d.,
Sarajevo 1925, str. 69.-73.
233
Buenjem nacionalne svijesti devedesetih godina XX. st. dolazi
do velikoga interesa za tradicijsku kulturu. U ovom vremenu cvjeta
puka usmena epika, a od zaslunijih za to valja istaknuti guslara eljka
imia iz Gruda.
BUGARICE
23
O tome vie: Maja Bokovi Stulli, Od bugartice do svakidanjice, Konzor, Zagreb
2005, str. 5.-65.
234
TAMNOVANJE VOJEVODE SIBINJANIN JANKA
MAJKA MARGARITA
24
Josip Kekez, Bugarice, III. Izmijenjeno izdanje, Organizator, Zagreb 2000, str. 69.-
71.
25
Isto, str. 69.
26
U Mletako-turskom ratu od 1499.-1503. godine Turci (Osmanlije) su opustoili
splitsko, ibensko i zadarsko podruje, a 1500. godine osvojili Makarsku i luku
Busoljinu kraj Trogira. Sljedee su godine (1501.) osvojili trogirsko i ibensko
podruje. Premda se ne spominje da su Margaritini sin i brat otili u rat protiv osmanske
vojske slijedom tih povijesnih dogaaja kao i stih ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli
upuuju na to da su otili boriti se protiv osmanske vojske. Kandijski rat (1645.-1669.)
235
Margaritu tjeila je vila. Majka Margarita je simbol hrvatske ene
supruge, ene majke, ene sestre. Njezina sudbina reprezentira
etrnaeststoljetne sudbine neizbrojivih znanih i neznanih Hrvatica. U
pjesmi Pla Margarite mletaki pjesnik Zuan Polo Lionpardi (1541.)
pjeva o majci Margariti, cvijetu slavenske zemlje.27 Bugaricu Majku
Margaritu zapisao je Juraj Barakovi (Plemii kraj Zadra, 1548.
Zadar, 1628.) i ukomponirao u svoju Vilu Slovinku. Vladimir Nazor
(Postire na Brau, 1876. Zagreb, 1949.) u svojim je Pjesmama u ikari,
iz movare i nad usjevima (1931.) objavio i svoju bugaricu Majka
Margarita. Majka Margarita nadahnula je grandioznog slikara i kipara
Ivana Metrovia koji ju je naslikao u svojoj Povijesti Hrvata.
Skladatelj Krsto Odak (Siveri kraj Drnia, 20. oujka 1888. Zagreb,
4. studenoga 1965), skladao je (1952/53) radijsku operu Majka
Margarita.
MAJKA MARGARITA
zapoet je turskim napadom na mletaki otok Kandiju (Kretu). Turska vojska se iskrcala
na otok ali je mletaka vojska blokirala Dardanel i tako sprijeila opskrbu te je Kandija
kapitulirala 6. rujna 1669. g. Turci 1646. g. zauzimaju Novigrad i napadaju podruje od
Zadra do ibenika. Venecija 1647. g. poduzima napad na Turke i zauzima Zemunik,
Novigrad, Vranu, Obrovac i Skradin a turski napad na ibenik propada. Na stranu
Mleana prelaze Poljica i niz hercegovakih plemena.
U tursko mletakom Kandijskom ratu Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja,
Poljica, Klisa, Solina i ibensko-zadarskog zalea. U tom ratu istaknuli su se
zapovjednici: Sori, Mandui, Miljanii, Milkovi i Jankovi. Glavni junak najdulje
hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu.
27
Josip Kekez, Bugarice, III. Izmijenjeno izdanje, Organizator, Zagreb 2000, str. 82.
236
onu malu pticu;
a bie ju zaskoio sjajni misec na istoku,
ali ono ne bie drobna ptica lastovica,
ona mala ptica,
ali ono ne bie drobna ptica lastovica,
neg mi ono bie stara majka Ivanova,
majka Margarita;
neg mi ono bie stara majka Ivanova,
ona majka klikovae sinka svoga i brajenka,
majka Margarita!
Ona majka klikovae sinka svoga i brajenka,
Na nju mi je naetala bila vila planinkinja,
ona bila vila,
Na nju mi je naetala bila vila planinkinja,
ter mi side bila vila staroj majci besiditi,
majci Margariti,
ter mi side bila vila staroj majci besiditi:
a mi tako cviluje, stara majko Ivanova,
majko Margarito?
a mi tako cviluje, stara majko Ivanova,
Koja ti je nevolja grozne suze prolivati?
majko Margarito?
Koja ti je nevolja grozne suze prolivati?'
side to mi stara majka biloj vili besiditi,
majka Margarita,
side to mi stara majka biloj vili besiditi:
Ostaf me se, bila vilo, jadi te se ostavili,
planinkinjo vilo!
Ostaf me se, bila vilo, jadi te se ostavili,
dvi su meni ljute rane na mojemu eljnom srcu,
planinkinjo vilo!
Dvi su meni ljute rane na mojemu eljnom srcu,
obe su mi, jadovi, ljute rane otrovane,
planinkinjo vilo!
Obe su mi, jadovi, ljute rane otrovane,
i ovo ih ne mogu, jadna majka, priboliti,
posestrino vilo!
I ovo ih ne mogu, nikakore priboliti,
a ove su ljute rane na mojemu eljnom srcu,
237
posestrino vilo!
A ove su ljute rane na mojemu eljnom srcu,
ja t sam majka imila mlada Petra bratca moga,
posestrino vilo!
Ja t sam majka imila mlada Petra bratca moga
a Ivana hranila, mila sinka, od srdaca,
jedno malo dite,
A Ivana hranila, mila sinka, od srdaca,
i kad sam ih jadna bila do vitetva dohranila,
posestrino vilo!
I kad sam ih jadna bila do vitetva dohranila,
po njih mi je svitla zora od istoka poruila,
posestrino vilo!
Po njih mi je svitla zora od istoka poruila,
obih sam ih, jadna majka, svitloj zori otpravila,
majka Margarita,
Obih sam ih, jadna majka, svitloj zori otpravila,
da li evo ne znadem za njih smrti ni ivota,
vilo posestrino!
Da li evo ne znadem za njih smrti ni ivota,
neg su mi se zli bilizi, jadni majci, ukazali,
majci Margariti:
Neg su mi se zli bilizi, jadni majci, ukazali,
gdi se gavran vijae nad merli od Zadra grada,
ona rna ptica,
gdi se gavran vijae nad merli od Zadra grada,
a bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana,
onoj rnoj ptici.
A bihu mu crna pera sva od krvi ustrapana,
sila sam ga, jadna majka, kumiti i bratimiti,
onu kobnu pticu,
sila sam ga, jadna majka, kumiti i bratimiti:
Kai meni, gavrane, te bilige do istine,
ptice zlokobnice,
Kai meni, gavrane, te bilige do istine,
a ja ti se, jadna majka, virom mojom obituju,
moj rni gavrane,
a ja ti se, jadna majka, virom mojom obituju,
da ti hou trudna pera sva suzami prehladiti,
238
ptice zlokobnice.
Da ti hou trudna pera sva suzami prehladiti,
da li ne hti na mene huda ptica ni gledati,
ona huda ptica,
da li ne hti na mene huda ptica ni gledati,
nego to mi odleti u planinu rnu goru,
ona huda ptica,
nego to mi odleti u planinu rnu goru,
mene, majku, ostavi grozne suze prolijui,
majku Margaritu!
Mene, majku, ostavi grozne suze prolijui,
side to mi bila vila staroj majci besiditi,
planinkinja vila,
side to mi bila vila staroj majci besiditi:
Ovo u te, stara majko, radi boga upraati,
majko Margarito;
ako bi ti oba dva turske uze dopadnuli
kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?
majko Margarito,
kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?
Side to mi stara majka biloj vili besiditi,
majka Margarita,
side to mi stara majka biloj vili besiditi:
239
starice nebogo!
Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule,
da li u ti istinu, jadna majko, povidati,
starice nebogo,
da li u ti istinu, jadna majko, povidati:
bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica,
majko Margarito,
bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica,
ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive,
starice nebogo,
ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive,
da se nigdar od tebe, sestre svoje, ne spomene,
majko Margarito;
da se nigdar od tebe, sestre svoje, ne spomene,
a kada si od sebe sinka svoga otpravila,
ono mlado dite,
a kada si od sebe sinka svoga otpravila,
onda se je u tebi srdace okamenilo,
starice nebogo,
onda se je u tebi srdace okamenilo,
jer kada mi on dojde u Primorje valovito,
ono mlado dite.
Jer kada mi on dojde u Primorje valovito,
240
starice nebogo!
Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati,
cvili, majko, i ali i prolivaj grozne suze,
majko Margarito!
Cvili, majko, i ali i prolivaj grozne suze,
i da ti se nikadare, od suz' lica ne osue,
majko Margarito!
I da ti se nikadare, od suz' lica ne osue,
nit e bratca dozvati, nit e sinka doekati,
starice nebogo!
Nit e bratca dozvati, nit e sinka doekati!28
241
PREVOENJE USMENE POEZIJE
NA STRANE JEZIKE
Poetkom XX. st. povjesniar knjievnosti dr. uro urmin
ustvrdio je da se svijet zanosi naom narodnom epikom, ali se divi
njenim enskim pjesmama.29 Sustavnije prevoenje hrvatskih kao i
srpskih i bonjakih pjesama poinje s Albertom Fortisom i njegovim
djelom Put po Dalmaciji (1774.). Baladu o Hasanaginici najprije je na
njemaki jezik preveo Johann Wolfgang von Goethe (1749.-1832.).
Ve smo kazali da je J. G. Herder (1744.-1803.) u svoj Volkslieder
(1778. i 1779.) uvrstio Goetheov prijevod alosne pjesamce o Asanagici
kao i tri pjesme iz Kaieva razgovora ugodnoga. Od tada se nae
usmene pjesme prevode najprije u Francuskoj a potom u mnogim drugim
zemljama. Ve je kazano da je uro Feri Gvozdenica hrvatske usmene
pjesme prevodio na latinski jezik.
U Njemakoj su nakon Goethea prevodili Johanes von Mller,
braa Jakob i Wilhelm Grimm, a W. Gerhard je objavio zbirku
usmenih pjesama Hrvata, Srba i Bonjaka. Po Goetheovom nagovoru
Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom Talvj prevela je i
objavila Vukove pjesme pod naslovom Volkslieder der Serben (I. 1825.,
II. 1826.).30 (Vuk Stefanovi Karadi je bio kontroverzna osoba. Dao
je golem doprinos reformi srpskoga jezika. Meutim, njegova krilatica
Srbi svi i svuda predvodila je velikosrpsku ideologiju po kojoj su Hrvati
Srbi katolike vjere. Sukladno tomu on je i hrvatske usmene pjesme
podvodio pod srpske. Imao je svoje pristae u Hrvatskoj meu kojima su
Matija Ban (1818.-1903.), Medo Puci (1821.-1882.), Ivo ipiko (1863.-
1923.). U filolokom pogledu Karadiev je sljednik i Tomo Mareti
(1854.-1938.).
Fortisov Put po Dalmaciji nakon Goetheova prijevoda preveden je
na francuski jezik. Prosper Mrime (1803.-1870.) iz Herderova je
Volksliedera preveo na francuski jezik Kaievu pjesmu o Milou
Kobiliu i objavio u svom djelu La Guzla (1840.) (Gusle).31 Francuski
pjesnik, politiar i povjesniar, Alphonse de Lamartine (1790.-1869.)
nadahnut junatvom Stojana Jankovia napisao je svoje djelo La Chute
29
Dr. uro urmin, Povijest knjievnosti hrvatske i srpske, Zagreb 1908, str. 19.
30
Junake narodne pjesme (hrvatske i srpske), priredio dr. Milan Straek, Izdanje
hrvatskih srednjokolskih profesora, Zagreb 1925, str. VIII.
31
Stipe Botica, Andrija Kai Mioi, kolska knjiga, Filozofski fakultet Zagreb,
Zbornik Kai, Zagreb 2003, str. 118.
242
dun Ange (Pad anela). Walter Scott (1771.-1823.) je prema Goetheovu
prijevodu na engleski jezik preveo Asanaginicu. Na engleski je jezik
prevodio i John Bowring. Na ruski jezik prvi je prevodio Aleksandar
Sergejevi Pukin (1799.-1837.). Pukin se divio junatvu harambae
Stanka Soivice iz Imotskoga. Nakon Pukina na ruski su jezik prevodili
nae pjesme Berg, Vostokov i dr.
Poljak Adam Mickiewicz (1798.-1855.) u Parizu je predavao o
naim narodnim pjesmama. Mnogi su Poljaci prevodili nau poeziju, a
poslije II. svjetskog rata objavili su zbirku naih narodnih pjesama.
Tommaseo je hrvatske lirske pjesme prevodio na talijanski jezik. U
Padovi je 1949. g. objelodanjena zbirka naih narodnih pjesama koju je
uredio Arturo Cronia.
Nae su usmene pjesme prevodili i esi, Slovaci, Rumunji, Maari,
veani i dr. U XX. st. golem doprinos naoj usmenoj poeziji dali su
Millman Parry i Albert Bates Lord koji je 1953. izdao na hrvatskom (i
srpskom) i engleskom jeziku zbirku nae usmene poezije.32 A. B. Lord je
s prekidima, prikupljao i izuavao usmene pjesme u Bosni i Hercegovini
i u 70-tim godinama XX. st.33
32
Najvei dio podataka o prevoenju usmene poezije na strane jezike navodim prema:
Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str.
123.-124.
33
Bosansko hercegovaka knjievna hrestomatija, knjiga II., Narodna knjievnost, dr.
Hatida Krnjevi, enana Butorovi, dr. Ljubomir Zukovi, Zavod za izdavanje
udbenika, Sarajevo 1972, str. 9.
243
IZVORI I LITERATURA
244
17. Havelock, Eric A., Muza ui pisati, Razmiljanja o usmenosti i
pismenosti od antike do danas, AGM, Zagreb 2003.
18. Hrvatska knjievnost srednjega vijeka, priredio Vjekoslav tefani i
suradnici Biserka Grabar, Anica Nazor i Marija Panteli, PSHK, knj.
1., Zagreb 1969.
19. Hrvatska odiseja, smislio, priredio i uredio Petar Gudelj, Mala
nakladna kua Sveti Jure, Baka Voda 1999.
20. Hrvatske narodne pjesme, knjiga deveta, Odio prvi, sveska esta
(historijske, krajike i uskoke pjesme). Uredio dr. Nikola Andri,
MH, Zagreb 1940.
21. Hrvatske narodne pjesme, knjiga druga, Odio prvi, Junake pjesme,
uredio dr. Stjepan Bosanac, MH, Zagreb 1897.
22. Hrvatske narodne pjesme, knjiga osma, Odio prvi, sveska peta (Us-
koke i hajduke pjesme), uredio dr. Nikola Andri, MH, Zagreb
1939.
23. Hrvatske narodne pjesme, knjiga prva, Odio prvi, Junake pjesme,
uredili dr. Ivan Broz i dr. Stjepan Bosanac, MH, Zagreb 1896.
24. Hrvatski leksikon, sv. I. i II., Naklada Leksikon, Zagreb 1996.
25. Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika,
retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i
Hercegovine u 100 knjiga, knj. 4. Matica hrvatska, HKD Napredak,
Sarajevo 2006.
26. Izabrane narodne pjesme, hrvatske i srpske, priredio dr. David
Bogdanovi, Zagreb 1930.
27. Jakar hrvatske narodne jake iz Gradia, sabrao Martin Meri,
redakcija i komentari Vinko ganec, Novinsko-izdavako i tampar-
sko poduzee akovec, 1964.
28. Jagi, Vatroslav, Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i
srbskoga, knjiga prva, Staro doba, Zagreb 1867.
29. Jeli, Dubravko, Povijest hrvatske knjievnosti, (drugo znatno pro-
ireno izdanje), Naklada P. I. P. Pavii, Zagreb 2004.
30. Junake narodne pjesme (hrvatske i srpske), priredio dr. Milan
Straek, Izdanje drutva srednjokolskih profesora, Zagreb 1925.
31. Junake narodne pjesme (hrvatske i srpske), priredio dr. Milan Stra-
ek, Izdanje Drutva hrvatskih srednjokolskih profesora, Zagreb
1925.
32. Kekez, Josip, Bugarice, III. izdanje, Organizator, Zagreb 1996.
245
33. Kekez, Josip, Usmena knjievnost, u: kreb Stama Uvod u
knjievnost, IV. poboljano izdanje, Globus, Zagreb 1986.
34. Kombol Novak, Hrvatska knjievnost do narodnog preporoda,
kolska knjiga, Zagreb 1996.
35. Kombol, Mihovil, Povijest hrvatske knjievnosti do preporoda, MH,
Zagreb 1945.
36. Kouti Brozovi, Nevenka, itanka iz stranih knjievnosti 1,
kolska knjiga, Zagreb 1996.
37. Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec,
kolska knjiga, Zagreb 2000.
38. Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec,
kolska knjiga, Zagreb 2000.
39. Mareti, Tomo, Naa narodna epika, JAZU, Zagreb 1909.
40. Medini, Milorad, Povijest hrvatske knjievnosti u Dalmaciji i
Dubrovniku, knj. 1, MH, Zagreb 1902.
41. Mijatovi, Anelko, Iz riznice hrvatske povijesti i kulture, kolska
knjiga, Zagreb 1996.
42. Mijatovi, Anelko, Narodne pjesme o Mijatu Tomiu, Sinj-Duvno
1985.
43. Milas, Mijo, Hrvatski narodni junak (drugo proireno izdanje), Vl.
nakl., Split 1996.
44. Mimica, Ivan, Mjesto Julija Bajamontija u hrvatskoj usmenoj
knjievnosti-Splitski polihistor Julije Bajamonti, Zbornik radova sa
znanstvenog skupa odranog 30. listopada 1994. godine u Splitu,
Knjievni krug Split, Split 1996.
45. Mimica, Ivan, ivot i epski svijet Boe Domnjaka, Logos, Split 1988.
46. Molinie, Georges, Stilistika, s francuskoga preveo Goran Rukavina,
Ceres, Zagreb 2002.
47. Narodne epske pjesme, I. priredio Olinko Delorko, PSHK, knjiga
24., Zora, MH, Zagreb 1964.
48. Narodne epske pjesme, II. priredila Maja Bokovi-Stulli, PSHK,
knjiga 25., Zora, MH, Zagreb 1964.
49. Narodne junake pjesme iz Bosne i Hercegovine, skupio fra Marijan
unji, II. izdanje, Hrvatska tiskara d.d. Sarajevo, 1925.
50. Narodne piesme bosanske i hercegovake, svezak pervi, Piesme
junake, skupio Ivan Franjo Juki Banjoluanin i Ljubomir Herce-
govac (fra Grgo Marti), izdao o. Filip Kuni Kuprijeanin, Osiek
1858.
246
51. Narodne pjesme (srpsko-hrvatske) I. dio. Junake pjesme IV.
izdanje, priredio dr. Branko Vodnik, Izdanje profesorskog drutva
sekcije Zagreb, Zagreb 1924.
52. Narodne pjesme iz Luke na ipanu, zapisao Andro Murat, priredila
Tanja Peri Polonijo, MH, Zagreb 1996.
53. Narodne pjesme o 1000-godinjici kraljevstva hrvatskoga (925.-
1925.) I. herojske, Zagreb 1926.
54. Narodne pjesme o Mijatu Tomiu, uredio prof. Ivan Reneo, HKD
Napredak, Sarajevo 1931.
55. Povijest hrvatske knjievnosti, knj. 1, napisale Maja Bokovi
Stulli i Divna Zeevi, Liber, Mladost, Zagreb 1978.
56. Radeti, Ivan, Pregled hrvatske tradicionalne knjievnosti, IV.
izdanje, Globus, Zagreb 1986.
57. Rihtman Augutin, Dunja, Etnologija i etnomit, Zagreb 2001.
58. Rukopisna zbirka (1957./58.) Pave Anelia.
59. Slaming, Ivan, Sedam pristupa pjesmi, Rijeka 1986.
60. Solar, Milivoj, Povijest svjetske knjievnosti (kratak pregled),
Golden marketing, Zagreb 2003.
61. Usmene epske pjesme I. i II., priredio Davor Duki, SHK, MH,
Zagreb 2004.
62. Vii, Marko, Knjievnost drevnog Bliskog istoka, Naprijed, Zagreb
1993.
63. Vladi, Jeronim, Uspomene o Rami i ramskom franjevakom
samostanu, Zagreb, 1882., reprint MH ogranak Rama Prozor,
1991.
64. Vratovi, Vladimir i Zori, Mate, Epika i epske pjesme, u: Uvod u
knjievnost (uredili Fran Petre i Zdenko kreb), Znanje, Zagreb
1961.
65. Zbornik radova Andrija imi izuzetna pojava meu hajducima,
uredili Mijo Milas i Ivan Mimica, Logos-tours, Split 2005.
66. Zima, Luka, Figure u naem narodnom pjesnitvu, s njihovom
teorijom, JAZU, Zagreb 1880.
67. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH,
Zagreb 1972.
247
III. PRIE (PRIPOVIJETKE)
NAZIVLJE
Usmene prie obuhvaaju: bajke, basne, predaje, novele, anegdote,
ale i legende. Raznovrsnost usmenih pria svjedoe i njihovi nazivi na
raznim jezicima. U starogrkom mit, apologos (novela); latinskom
fabula; engleskom story, legend; njemakom Mrchen, Sage, Legende,
Novelle, Schwank. Zanimljivo je da su se usmene prie u slovenskom,
slovakom, ekom, bugarskom jeziku nazivale povesti. U portugalskom
jeziku se zovu: fabula, historia, lenda, caso itd.1 Usmene prie se, pri-
mjerice, u talijanskoj, engleskoj, amerikoj filologiji nazivaju legendama.
U hrvatskom jeziku poznati su nazivi: pria, pripovijetka,
pripovijest, bajka, basna, kazavica (kazalica), vjerovanja. (Kazavicom
ili kazalicom nazivane su i epske pjesme.) Narod usmenu prozu naziva:
prie, beside, legende.
Legenda je latinska rije i znai ono to valja itati, ono to treba
itati. Na naim prostorima rijetko se koja rije toliko suprotno tumaila
kao rije legenda. U minulim ideoloko-tendecioznim sustavima pod tom
rijeju podrazumjevalo se neto to je izmiljeno i to je lano.
Istovremeno se za mnoge velikane govorilo da su uli u legendu i da su
otili u legendu. Kada je netko u neemu iznimno dobar i zasluan,
naziva ga se ivom legendom, a kada se, primjerice, govori o hajducima,
onda se kae da su to samo legende, to jest, izmiljeni junaci i izmiljene
prie o njima itd.
Nipoto se ovim ne eli rei da su sve legende i druge vrste pria
istinite. Ima ih istinitih i izmiljenih. Usmene su prie knjievnost, a
knjievnosti nije da pripovijeda o onome to se dogodilo, ve o onom to
bi se moglo tipski dogoditi, kako su to ve rekli veliki filoloki autoriteti.
1
Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str.
209.-210.
249
asirske predaje (mitovi) su: Lahar i Anan, En-Ki i Nin-mah, En-lil i
Nin-lil.
Pored Veda iznimne je vrijednosti indijska zbirka Panatantra
(III. st. pr. Krista). Sastavljena je od pet knjiga: Razdvajanje prijatelja,
Stjecanje prijatelja, Vrane i sove, Gubitak steenoga i Nepromiljeno
djelovanje. U zbirci su prie, bajke i basne proete didaktikim stiho-
vima. U njoj se pria o glupim sinovima kralja Amaraaktija koje mudrac
Vinuarman pomou pria ui umjetnosti vladanja. U Panatantri se
nalaze i motivi iz Mahabharate (IV. st. pr. Kr. IV. st. po Kr. Neki
povjesniari knjievnosti zavretak nastanka toga najopsenijega djela u
svjetskoj knjievnosti /215 000; 18 knjiga/ nastajanje toga djela lociraju u
IV. st. pr. Kr.-II. st. po Kr.) Panatantra je jedna od najvanijih zbirka
svjetske usmene knjievnosti a motivi iz nje nalaze se i u hrvatskim
usmenim priama.2
Na znaaj usmenih pria ukazivao je najstariji grki povjesniar
Herodot (V. st. prije Krista). Grki povjesniar i vojskovoa iz Atene,
Tukidid (r. oko 460. pr. Krista umro oko 396. prije Krista), u svom djelu
Spis o ratu Peloponeana i Atenjana (8 knjiga) navodi velik broj
usmenih pria koje je zabiljeio kod zaraenih strana. (U to doba i rije
historija znai pria). Usmene prie, meu ostalima, spominje Platon
(IV. st. prije Krista), a njegov i Zenonov uenik Aristotel (384.-322.
prije Krista) istaknuo je da je poezija (podrazumijevajui pod tim
nazivom knjievnost) istinitija i povjesnija od povijesti i da je treba
ozbiljnije shvatiti od povijesti.
Usmenim priama bavio se i Ciceron (I. st. prije Krista). Apulej
(oko 125.-180.) u svoj fantastino-satiriki roman Metamorfoze ili Zlatni
magarac inkorporirao je bajke i predaje meu kojima je najpopularnija
Pria o Amoru i Psihi.
Djelo Gesta Romanorum (Junaka djela Rimljana) nastalo oko
1300. godine sadri usmene prie i anegdote. U tome je djelu vie pria o
Aleksandru Velikom Makedonskom (IV. st. prije Krista).
Arapski zbornik pria Tisuu i jedna no (IX.-XIV. st.) pripovijeda
o mudroj i lijepoj ahrazadi. Snaan je utjecaj toga zbornika na svjetsku
knjievnost.
Za oblikovanje hrvatske usmene proze iznimno su vana djela:
Fiore di virtu; Aurea legenda Jakoba Voragine, Sermones discipuli
2
Nevenka Kouti-Brozovi, itanka iz stranih knjievnosti I, kolska knjiga, Zagreb
1996, str. 60.-61.
250
Ivana Herolta te srednjovjekovne hagiografije i legende. (O tim djelima
bit e vie rijei u daljnjem tekstu.)
Mnogi su renesansni i barokni knjievnici veliku pozornost davali
usmenoj prozi i stvarali svoja djela uzimajui grau iz usmene proze.
Takvi su, primjerice, Miguel Cervantes (1547.-1616.) i William
Shakespeare (1564.-1616.). Shakespeare je dramu Mletaki trgovac
napisao na temelju prie Dram jezika koja je poznata i kod Hrvata u BiH.
(Dva stoljea nakon Shakespearea zapisao ju je I. F. Juki i objavio u
Vrazovom Kolu.)3
U XVII. st. o usmenim priama pie Jean la Fontaine (1621.-
1695.). Francuz Charles Perrault (1628.-1703.) postigao je velik uspjeh
zbirkom pria koje je zabiljeio ili sam izmislio. Perraultov sunarodnjak
Antoine Galland (1646.-1715.) skrenuo je veliku pozornost
pripovijetkama iz zbirke Tisuu i jedna no.
Nijemac iz Slovenije Johann Weichard Valvasor (Ljubljana,
1641. Krko, 1693.) sudjelovao je u Austro-turskom ratu (1663.-1664.)
kao i u vojnim pohodima Nikole Zrinskoga u Slavoniji. Od velike je
vanosti njegova Geografska karta Hrvatske (1688.). Njegovi zapisi iz
Hrvatske govore o narodnim vjerovanjima, priama, folklornom
kazalitu.
U klasicizmu su mnogi pisci znaajnu pozornost pridavali usmenim
priama. Daniele Farlati (1690.-1773.) u djelu Illyricum sacrum (sv. I.-
VIII, Venecija 1751-1819), izmeu ostaloga, biljei legendu o sv. Juri.
Od velikoga je znaaja Put po Dalmaciji (1774.) Alberta Fortisa
(1741.-1803.). Fortis pie o obiajima, vjerovanjima, priama iz okolice:
Zadra, Skradina, ibenika, Trogira, Splita; Cetinskoga kraja, primorja;
otoka Visa, Palagrue, Hvara, Braa, Raba, Kvarnera, Paga. Njegove
informacije o Morlacima utemeljene su i na usmenim priama.
U romantizmu je openito snaan interes za usmenu knjievnost.
Tomu je mnogo doprinio Johann Wolfgang von Goethe (1749.-1832.).
U romantizmu se javlja interes i za narodno pripovijedanje. Goethe
spominje pripovijedanje svoje majke, a Aleksandar Sergejevi Pukin
(1799.-1837.) spominje svoju dadilju Arinu Rodonovu od koje je uo
bajke i pjesme.
Braa Jakob i Wilhelm Grimm zapoinju novo razdoblje u teoriji
usmenih pria. Oni su u tri sveska objavili Djeje bajke (1812. god. prvi,
1815. drugi i 1822. trei svezak). Polazite brae Grimm je odnos izmeu
bajke (Mrchen) i predaje (Sage).
3
Narodna ala, sv. prvi, uredio Josip Pasari, MH, Zagreb 1923, IX.
251
Veliki znanstveni interes za usmene prie pobudio je Nijemac
Theodor Benfey 1858. g. petosveanim prijevodom staroindijskih
pria. To je djelo nastavio Johannes Hertel 1909. g. i kasnije.4
U komparativnom pristupu prouavanja usmenih pria znaajna je
zemljopisno-povijesna metoda tzv. Finske kole koju su utemeljili
Kaarle Krohn i Antti Aarne. Ti su znanstvenici utvrivali nastanak i
migraciju bajki. Sljedbenik Finske kole Amerikanac Stith Thompson
je sa suradnicima sastavio katalog u kojemu su pripovijetke razvrstane po
tematskom i motivskom indeksu.5 Meutim, taj katalog ima manjkavosti,
a najvea je to se u njemu ne vide osobitosti nacionalnih kultura.
vicarac rumunjskoga podrijetla Andre Jolles 1929. godine u
Jednostavne oblike pogreno uvodi i manjkavo tumai bajke, predaje i
legende.
Nakon brae Grimm najznaajniji doprinos u prouavanju usmene
proze dao je Vladimir Jakovljevi Propp (1895.-1970.) knjigom
Morfologija bajke.
Tridesetih godina XX. st. u usmenu prozu uvodi se termin vank
kojim su se oznaavale aljive prie. Tom su se problematikom najvie
bavili Erich Strassner (Schwank, Stuttgart, 1968.) i Max Lthi.6
Ameriki filolog Richard Cavendish u djelu Legende svijeta pod
pojmom legende podrazumijeva usmene prie i istie da legende
izdravaju probu vremena bolje nego prava povijest.7 (Slino je i u
filologijama drugih naroda.)
Usmene prie esto se koriste i u druge neknjievne svrhe. Njima
se koriste najvei menaderi i motivatori. Tako, primjerice, jedan od
najbogatijih ljudi i jedan od najveih motivatora Zig Ziglar u svojoj
knjizi Pogled s vrha (2000.) navodi basnu koja govori o dva zrna koja su
se nala u zemlji i razgovaraju. Jedno zrno se uplailo i nije smjelo
izniknuti, a drugo je naraslo u prekrasnu biljku. Ono plaljivo zrno ostalo
je u zemlji. Ptica ga je pozobala.
4
Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str.
210.-212.
5
Josip Kekez, Usmena knjievnost, u: Zdenko kreb-Ante Stama Uvod u knjievnost,
Zagreb 1986, str. 151.
6
Isto, str. 187.
7
Richard Cavendish, Legende sveta, Beograd 1984, str. 9.
252
HRVATSKE USMENE PRIE
8
Matija Divkovi u franjevaki je red stupio najvjerojatnije u Olovu. kolovao se u
Italiji. Bio je franjevac u Sarajevu, Kreevu, Olovu. Njegova su djela vjersko-
didaktikoga karaktera, a namijenjena su narodu. Svoj prvi katekizam Nauk karstjanski
(tzv. Veliki 1611.) objavio je sa zbirkom pripovijesti o udima Presvijetle Djevice
Marije (Sto udesa aliti znamenja blaene i slavne Bogorodice, divice Marije)
prevedenom iz popularne zbirke Ivana Herolta Sermones discipuli de tempore et de
sanctis (1476.). Nauk karstjanski doivio je 10 izdanja. U Malom katekizmu (1616.)
osim katehetikog dijela, u drugom su dijelu knjige stare hrvatske vjerske pjesme i
dramski tekstovi, meu kojima je i inaica Posvetilita Abramova Mavra Vetranovia.
253
predaja i legenda koje je uo od naroda kao i iz Heroltovih Sermones
discipuli (Odgovori uenika) te iz Gesta Romanorum (Junaka djela
Rimljana). Divkovieva Rajska ptica nalazi se u glagoljskom rukopisu
popa Mihovila iz 1558. godine:
***
Divkovia Besjede svarhu evanelja nedjeljnih priko svega godita (1616.) prijevodi
su i kompilacije iz nekoliko latinskih autora 15. i 16. st. Prvi je bosansko-hercegovaki
Hrvat koji je pisao narodnim jezikom. Osnova njegovog jezika bio je tokavski
ijekavski-ikavski narodni jezik. Djela je tiskao bosanicom (zapadnom inaicom
irilice). Smatra se ocem bosanske knjievnosti (hrvatske knjievnosti u Bosni i
Hercegovini). Svoj jezik zvao je bosanskim, slovinskim, nakim, naim. Sva je djela
objavio u Veneciji. Njegov je rad pridonio irenju tokavtine. Bio je vrstan
propovjednik i veoma popularan narodni pisac. Neki povjesniari knjievnosti istiu da
ga je jedino nadmaio Andrija Kai Mioi. Vidi: Marko Dragi, Hrvatska knjievnost
katolike obnove i prvoga prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna knjievnost), Fakultetski
prirunik, Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2006. www.ffst.hr str. 74-77.
254
Narodno je pripovijedanje i u bosanskim fratarskim knjigama: Cvit
od kriposti iz 1647. g. fra Pavla Posilovia (Glamo, oko 1600. it u
Rami, 1651.) (koji je grau crpio i iz Gesta Romanorum); Vrata nebeska
i xivot vieni (1678.), Svietlost karstianska i naslagenye duovno (1679.)
Ivana Ania (Lipa kod Duvna, 1624. Ancona, 1685.).
Pisac, govornik, leksikograf, sveenik Juraj Habdeli (Staro ie
u Turopolju, 1609. Zagreb, 1678.) u svojim religiozno-moralnim
djelima Zrcalo Marijansko (1662.) i Prvi oca naega Adama grijeh
(1674.) koristio je i usmene prie.
Pored navedenih bosanskih fratarskih knjiga iz XVII. st. dragocjene
su u XVIII. st.: Prilike (1701.) fra Stipana Jajanina, Ispovid krstjanska
(1710.), Fala od svetih (1708.) te rukopisi vrsnog propovjednika Stjepana
Margitia Markovca (Jajce, 1650. Fojnica, 1730.), latinskim jezikom
pisana Kratka povijest Bosne srebrne fra Bernardina Nagnanovia
(Brotnjo-itluk u zadnjem kvartalu XVII. st. Zaostrog, 1717.) sadri u
sebi vie usmenih pria preuzetih od Orbinija i iz naroda. Nagnanovi je
pisao o stradanjima bosanskih samostana, pogibeljima sveenstva i
njihova puka, o muenicima za vrijeme osmanske vlasti.
Fra Nikola Lavanin (Dolac kod Travnika, 1703. Jajce, 1750.) u
svom Ljetopisu biljei vie pria a meu njima i spomenutu Porfiro-
genetovu o Hrvatima koji su, iza Babinih gora, doli u dananje krajeve
predvoeni petoricom brae i dvjema sestrama. Meu mnogobrojnim
predajama u Lavaninovu Ljetopisu je i demonoloka predaja o kugi.
(Lavanin je umro od kuge.)
Djela fra Filipa Lastria (Oevija, 1700. Kraljeva Sutjeska,
1783.) Nediljnik dvostruk (1766.) i Svetinjak (1766.) takoer, su vana za
irenje usmenih pria. Usmene su prie i u Pripovidanju nauka
krstjanskoga u tri knjige (1750) fra Jeronima Filipovia (Rama, 1688.?
Sinj, 1765.).
Znaajan doprinos hrvatskoj usmenoj knjievnosti dao je lijenik,
glazbenik i pisac Julije Bajamonti (Split, 1744. Split, 1800.) koji se
bavio prouavanjem Morlaka i veoma je zasluan to je svom prijatelju
Albertu Fortisu pomagao pri sabiranju i zapisivanju hrvatske duhovne
kulture. Dragocjen je, dakle, Fortisov Put po Dalmaciji, kao i djelo
njegova osporavatelja Ivana Lovria (Sinj, oko 1754. ? 1777.).
O znaaju Okrunice koju je uputio zagrebaki biskup
Maksimilijan Vrhovac, kao i o Stanku Vrazu ve je bilo rijei. U
Narodnom je preporodu i romantizmu velik interes za sve vrste usmenih
255
pria. Prvu je pravu zbirku narodnih usmenih pria objelodanio
Matija Valjevac 1858. g. Prie su zapisane u Varadinu i okolici.
Fra Ivan Franjo Juki (Banja Luka, 1818. Be, 1857.) u Kolu i
Bosanskom prijatelju objavljuje prie iz Bosne (Juki je prepravljao
prie, a nije navodio mjesto, vrijeme zapisa i kazivae). Dragocjeni su,
meutim, Jukievi zapisi poslovica i zagonetki. Kamilo Blagaji objavio
je zbirku bonjakih pria. Zbor redovnike omladine sakupio je i 1870.
objavio sv. 1. Bosanske narodne pripovijetke.
Sveenik Nikola Tordinac (akovo, 1858. akovo, 1888.)
objavio je 1883. g. Hrvatske narodne piesme i pripoviedke iz Bosne.
Iako je Tordinac vrio manje jezine preinake, njegova je zbirka (62 str.)
do danas jedina prava zbirka usmenih pria bosansko-hercegovakih
Hrvata. Tordinac je zabiljeio i hrvatske narodne obiaje, pjesme i
pripovijetke iz Peuha.
Filolog Vatroslav Jagi (Varadin, 1838. Be, 1923.) u svojoj
Historiji naroda hrvatskoga i srpskoga (1867.) prvi se sustavnije bavi
interferencijama hrvatske usmene i pisane knjievnosti. Jagi je skrenuo
pozornost na bosanske fratarske knjige.9
Premda je don Mihovil Pavlinovi (Podgora, 1831. Podgora,
1887.) uglavnom zapisivao i sabirao usmenu poeziju, on u svom djelu
Puti navodi i etioloku predaju o kultnom mjestu Petrievac u Banjoj
Luci. Predaju su mu kazali muslimani koji su iznimno tovali to sveto
mjesto. (Na tome je mjestu Sv. otac Ivan Pavao II. 2003. beatificirao
Ivana Merza).
Mnogobrojni su se hrvatski knjievnici i u predrealizmu i realizmu
nadahnjivali usmenim priama. August enoa (Zagreb, 1838. Zagreb,
1881.) u svom paradigmatskom lanku Naa knjievnost (1865.) istie
snagu i vanost narodnoga duha: U puku stoji prava sila naroda, on je
od svega naroda najvie spojen sa zemljom, a bude li u njega obrazovanja
i samosvijesti, ni sve sile svijeta ne e narod krenuti s puta kojim udariti
mora; zaman su sve tue spletke, zaman svi vanjski pokuaji da navuku
narod na svoje on stoji tvrdo kao dub, jer je puku silan korijen, a taj
korijen je puk.10 Trajno su poticajna enoina naela po kojima knjiev-
nost mora imati nacionalnu, socijalnu i knjievno-kritiku dimenziju.
9
Maja Bokovi-Stulli, Narodne pripovijetke, PSHK, knj. 26. Zagreb 1963, str. 11.
10
August enoa I priredio ime Vueti, PSHK, knj. 59, Matica hrvatska, Zora, Zagreb
1964, str. 46.
256
Filolog i knjievnik Rudolf Strohal (Lokve, Gorski Kotar, 1856.
Zagreb, 1936.) objavljuje u tri sveska kajkavske i akavske prie
(XIX./XX. st.). Strohal je 1916. g. na svijet izdao Cvet vsake mudrosti.
O znaaju Antuna Radia i Nikole Andria ve je bilo rijei. U 20.
st. iznimnu su ulogu u ouvanju hrvatske tradicijske kulture imali
asopisi Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena kao i
Napretkov Kalendar (Sarajevo) u kojem nalazimo i dokonice (ale, aneg-
dote i viceve); Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku
Zagreb) i Glasnik zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo).
Narodno je blago i u katolikoj periodici: Svjetlo rijei, Kalendar Sv.
Ante, Dobri pastir, Bosna Franciscana (Sarajevo); Crkva na kamenu
(Mostar) i Naa ognjita (Tomislavgrad). U istom smislu vani su
asopisi Matice Hrvatske u BiH: Motrita (Mostar) i Hrvatska misao
(Sarajevo).
Josip Pasari (Pua, 1860. Zagreb, 1937.) knjievni kritiar,
profesor u Zagrebu i Osijeku, a od 1906. g. ravnatelj Klasine gimnazije
u Zagrebu, sljedbenik zdravog realizma Franje Markovia (Krievci,
1845. Zagreb, 1914.), objavio je 1923. Hrvatske narodne ale (sv. 1.)
koje je zapoeo Nikola Andri (Vukovar, 1867. Zagreb, 1942.).
Balint Vujkov (Subotica, 1912.) objavio je tri zbirke usmenih
Bunjevakih pripovijedaka (Subotica, 1951., knj. prva).
Hrvoje Hitrec 2007. godine objelodanio je Hrvatske legende.
Izdava je te monografije kolska knjiga, a u njoj je Hitrec, nadahnut
hrvatskim predajama i legendama, napisao trideset sedam predaja i
legenda meu kojima su: Dolazak Hrvata, Zvonimirova kletva, Ramska
kraljica, Crna kraljica, Mila Gojsali, Gospa Sinjska, Majka Boja
Bistrika, Miljenko i Dobrila, Trenkova djeca i dr..
***
Goleme su vrijednosti terenski zapisi u seminarskim i diplomskim
radovima studenata filozofskih fakulteta u Zagrebu, Mostaru, Splitu,
Osijeku, Rijeci.
***
Cijela je plejada velikana pisane rijei koji su u svoja djela utkali
usmene prie ili pak pisali o usmenoj knjievnosti. Pored spomenutih
navodimo i sljedee: Dinko imunovi, Boo Lovri, Milutin Cihlar
Nehajev, Vladimir Nazor, Ivo Andri, Miroslav Krlea, Novak Simi,
Mehmedalija Mak Dizdar, Nikola op, Ivan Raos, Dubravko
257
Horvati, Ivan Aralica, Stjepan Dalto, Jozo Vrki, Petar Gudelj i
mnogi drugi.
Meu mnogima povjesniarima i arheolozima u ijim djelima
nalazimo usmenu prozu jesu: Tadija Smiiklas, Ferdo ii, Vjekoslav
Klai, iro Truhelka, Haim eri, Julijan Jeleni, Nikola Bilogrivi,
Marko Perojevi, Milenko S. Filipovi, Pavao Aneli, Krunoslav
Draganovi, Miroslav Daja, Ignacije Gavran, Ljubo Luci, Andrija
Niki, Franjo anjek i drugi.
Najvei doprinos u sakupljanju, zapisivanju i izuavanju hrvatskih
usmenih pria imaju: Maja Bokovi-Stulli, Tvrtko ubeli (Biha, 1913.
Zagreb, 1995.) Josip Kekez (Katuni, 1937. Zagreb, 2003.), Ivan
Mimica, Stipe Botica, Estela Banov Deppope.
Najvei doprinos do sada u zapisivanju i izuavanju usmene proze
Hrvata Bosne i Hercegovine dao je Vlajko Palavestra. Vrijedi spomenuti
i Irmu remonik, Huseina ogu, Radmilu Fabijani i Nadu Miloevi
orevi.
(Relevantna djela za ovaj rad spomenutih autora kao i djela iz
navedene periodike bit e navedena u biljekama i literaturi).
1. Bajka.
2. Basna.
3. Predaja: Povijesne predaje. Etioloke predaje. Eshatoloke
predaje. Mitske predaje. Demonske predaje. Prianja iz ivota.
4. Legenda.
5. Novela.
258
6. Anegdota.
7. Sitni oblici: ala. Vic.
1. BAJKA
Bajka je najdulja usmeno-prozna vrsta. Ona je ageografina i
ahistorina te se u njezinom izuavanju koristi monogenetski pristup.
Genus specificum bajke je fantastino ili udesno. udesno u bajkama
sudjeluje i rjeava nerjeivo. Dobro uvijek pobjeuje zlo. Najpoznatije su
bajke Pepeljuga, Ivo i Marica.
PASTORKA
259
desilo, a on njoj o svom tekom ivotu i kako je dobio te ireve. Kad je
djedu bilo bolje, ona se htjela vratit kui, jer je puno voljela oca i falio
joj. Tako se pozdravila sa tim starcem i krenila. Stari joj je rekao da sebi
kao nagradu to ga je njegovala uzme jedan od kofera, koji oe. On je
imo puno ti njeki lipi kofera, a ona je uzela najmanji pa je pola kui.
Jedva njekako ona je nala put i dola kui. Svi su se iznenadili kad
su je vidjeli. Mauhu je puno zanimo ti mali kofer, pa je pitala odkud joj i
ta ima u njemu. Onda joj je pastorka sve ispriala i rekla je da je to ko
biva njeki dar jer je pomogla tome djedu, ali ne zna ona ta je unutra.
Onda je mauha uzela ti kofer pa ga otvorila. Unutra bilo sve samo zlato.
Onda je ona htjela poslat svoju i da i ta dobije zlata od djeda.
Ve sutra, rano jutrom, dovede ona svoju i na to mjesto u umi, pa
kad je curica dola do kolibe, mater se odma vrati nazad, ali joj je rekla
da uzme to more vei kofer. Tako je ta mala ula u kolibu i vidila toga
djeda. On joj se ba smuio, al se zbog zlata napravila dobra pa ga
pitala da mu pomogne. Jedva je ta izdrala i jenu no tode, pa je rano
ujitra krenila. Djed joj je reko da slobodno sebi uzme jedan od kofera,
koji god izabere. Tako je ona uzela onaj najvei i jedva njim izila na
vrata. U umi ju je mater ve ekala, pa joj je dola pomo nosit ti teret.
Jedva su njia dvi donile ti kofer, koliko je on bio teak. Bile one ba
zadovoljne jer su mislile da su se obogatile. im su stigle u kuu, odma
su one to otvorile, ali iznenadile se one samo tak. Nije unutra bilo zlata,
ve dvi velike guje ma goleme su one bile. Odma su iskoile iz kofera i
ujele njia dvi. Na mjestu su i usmrtile jer su bile otrovne.
i i otac su nastavili lipo ivit u zadovoljtini.11
(Brko)
ZLATNA LAA
Tako su bili ovjek i ena jako siromani, i nijesu nigdje nita imali
osim jednog djeteta. Jedamput ree ovjek eni:
eno, evo nam sad ide krsno ime, a mi nemamo nigdje nita.
Kakoemo ga proslaviti?
A ena mu ree:
E moj ovjee, to u ti ja, kad ni ja ne znam kako?
Potom ovjek zakalal, pa izie nekuda van, i idui putem pomisli u
sebi:
11
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo, 2005. str. 59-61.
260
Boe moj, da sad imam ikome ono dijete prodati, ja bi ga
prodao,pa bih posluio svoje krsno ime.
On nije nego tako pomislio, al pred njega izie star ovjek, pa ga
pita:
ta si ti sad divanio!?
Nijesam nita, odgovori on.
Ma jesi neto, ree starac, dalje.
Ali nijesam, ree opet ovaj. A kad ga starac i po trei put
upita,ree on:
Ma rekao sam, da imam ikome dijete prodati, da bih ga prodao,
pabih sluio krsno ime.
A starac mu ree:
Pa daj ga meni, ja u ga kupiti. Samo ta ite za njega?
A ta e mi dati?
Dat u ti forinti, ree starac. On pristane, a starac jo ree:
Za taj e forint sve kupiti i platiti to ti god treba, a on e ti vavijek
udepu biti.
Potom on njemu dade forint, pa uprti dijete i odnese. ovjek otide, pa
kupi sve, to mu je trebalo, pa skupi goste i proslavi krsno ime onako, kako je
trebalo. Starac odnese dijete, pa udari preko careva dvora; a taj car nije
imao muka djeteta, nego samo jedno ensko. Kad je starac nosio dijete
ispod careva dvora, vide ga car, pa ga upita:
ta ti to nosi stari?
Evo nosim dijete, odgovori starac.
Pa bi li ti to prodao? pita car dalje.
Bih, ree starac.
Pa ta ite za njega? pita car opet, a starac mu ree:
Dat e mi forint, to sam i ja dao. Car ree:
Daj ga amo. I on donese dijete i preda ga caru, a car mu
dadeplatu, te starac otide. Kad je starac otiao, ree car carici:
Kako emo mi sad nadjesti ime onome naem sinu?
E, ja ne znam, kako bi bilo najbolje. Car ree:
Hajde da mu damo ime Dragan. A carica ree:
Pa slobodno, neka bude.
I tako ostane Dragan. Kad je Dragan ve bio narastao, ree car
carici:
Zna ti, to je moja volja? Mi emo lijepo dati nau ker
zaDragana, pa e nam sve nae dobro ostati skupa.
A carica ree:
Bome je to i moja volja, njih su se dvoje jo od prije zavoljeli.
261
Ali, kad je careva ki do udaje dorasla, zaprosi je drugoga cara sin;
ali ovaj car ree, da je ne da. Kad onaj to uje, javi mu:
E pa dobro, a ti e sa mnom ratovati.Kad to uju carevi ministri, reknu
caru:
Mora vijee suditi, pa komu dosude, onome neka bude.
Car pristane, i tako se skupe ministri, pa sjednu suditi. Kad sudili
ovamo, sudili onamo, bome dosude, da njih dva idu u trgovinu, pa koji
vie istri za tri godine, neka onome bude. Kad oni tako dosude, dade onaj
car svome sinu estora kola novaca i poalje ga u svijet, a ovaj dozove svoga
Dragana, pa mu ree:
Vidi, moj sine, sad se uprav na silu rastati moramo. Onaj
jedognao estora kola novaca, a tebi evo sedmora, pa hajde i ti, patri, i
gledaj, da vie od njega istri.
Onda Dragan otide k djevojci, pa joj ree:
Ja sad moram otii, i bogzna hoemo li se igda vidjeti.A ona ree:
Evo ti moga prstena s ruke, pa ako se igda vidimo, bar u te
poprstenu poznati.
Kad Dragan poe, ree mu car:
Evo ti sedam kola blaga, pa hajde, te samo pogaaj i kaparii,
paako ti pofali novaca, pii mi, poslat u ti koliko bude trebao.
A on mu ree:
Na ne u toliko novaca, nego ti meni daj samo onaj forint za koji
sime kupio, pa e mi to biti dosta. Kad to car uje, dade mu forint, i onuze
jo komadi kruha, pa otide.
Idui on tako, doe u jednu planinu, i tu nae jednoga starca, gdje
sjedi i loka vatru. Kad on doe k njemu, ree mu:
Pomozi Bog, djedo!
Bog pomogao! ree mu starac.
A otkud ti ovamo?
Idem po svijetu, ree Dragan, da trim, ne bih li to dobio, da
micar dade svoju ker.
A starac mu ree:
Dobro sinko, dobro. Sjedi tu, pa emo spavati.
Ali Dragan ree:
A moj djedo, kako bi mi spavali ovdje u planini, pa da nas
toujede?
Ali starac ree:
Ne boj se ti ovdje nita. Ja ovuda hodam, hodam, pa jo
nitanijesam vidio.
Potom mali Dragan sjede, a kad omrkne, legnu oni i prespavaju. Kad je
ujutro svanulo, ree mu starac:
262
Sad ti hajde preko one planine u grad, pa togod prvo sretne,
kupiga. Kad kupi, onda doi k meni i dovedi da i ja vidim, pa u ti
joneto kazati.
Potom Dragan ode uz planinu, a kad bio na vrh planine, srete ga
ovjek i vodi crna enu, a on ga pita:
Bi li to prodao?
Bih, ree onaj.
Pa ta ite za njega? pita on dalje.
Dat e mi forint, ree ovaj.
On mu izvadi onaj forint i dade i uzme enu te se vrati nazad starcu
pa mu ree:
Evo, djedo, to sam kupio.
Dobro si to kupio, ree starac, samo ga privei tu za taj trni,
pahodi amo k vatri. On privee enu i doe k starcu, pa sjede, te tu opetnoi.
Kad ujutru svane, ree mu starac:
Hajde, sinko, vidi ta si kupio, ta ti ono radi.
A kad Dragan tamo, al ene nema. On onda doe k starcu i kae
mu:
Ma, djedo, nema ondje nita.
Kako to, da ne bi bilo nita? Hajde, pa grebenaj ondje, moda eda
to iskopa.
On otide, pa zaeprka noktima, kad al iskopa rukavicu masti, uzme je,
pa odnese starom, pa mu ree:
Evo djedo, ta sam naao. A stari mu ree:
Dobro je to sve, sinko. Sad uzmi tu mast, pa hajde preko te planine, pa
e doi do jedne velike vode, grdne kao more. Onamo preko vode vidjet
e careva krmara, pa ga zovi, neka ti preveze lau, a on e ti rei da ne
more, jer da ne vidi, a i da ti ne smije onamo, jer je ono gubava zemlja, i
car je gubav. Ali ti njemu reci, neka ti preveze unamjerice lau, pa da e
ga sretna nainiti. On e tebi pregnati lau, a ti onda uzmi te masti, pa ga
samo pomai po elu i on e biti zdrav, pa e te onda odvesti k caru, pa onda
izlijei i cara. A kad cara izlijei, onda nemoj vie nikoga, dok ne prospava,
a kad prospava, onda e pola sna i platu primiti.
Kad Dragan to uje, zakala, pa otide od staroga. A kad prijee preko
planine, doe do one rijeke, pa pogleda onamo i vidi careva krmara, pa ga
stane zvati, a kad ga dozove, ree mu:
Daj mi tu lau prevezi amo, da prijeem tamo, pa u te sretna
nainiti.
Ali mu on ree:
Ja ti ne mogu lae prevesti, jer te ne vidim, a ti ne smije amo, jer
smo mi svi gubavi.
263
Ali mu Dragan ree:
Ma daj ti meni prevezi lau, ja u uiniti, pa e progledati.
Kad to krmar uje, preveze mu lau, a Dragan onda uzme one masti,
pa ga pomae po elu, i on progleda. Kad ovaj to vidi, odvede ga k caru, pa
mu kae, da ga je on izlijeio; i da e izlijeiti svu carevinu. Kad car to uje,
ree mu:
Hajde mene izlijei, dat u ti, togod zaite.
Dragan uze one masti, pa pomae cara po elu, i on odmah
progleda. Kad car vidi, da je zdrav, ree mu:
Hajde lijei moju druinu.Ali mu dragan kae:
Ne mogu, dok ne prospavam, jer sam trudan. Car mu to dopusti, aon
otide i lee, a kad odspava i ustane, nae pod uzglavaomknjiicu,
a u njoj pie, da mu car naini zlatnu lau, koja e ii posuhu, i da mu
dade u lau etiri zlatna soldata, pa e mu ondaizlijeiti zemlju. On
sada ree caru:
Ako e mi dati zlatnu lau i u nju etiri zlatna soldata, onda u
tizemlju izlijeiti.
Car mu ree:
Hou, samo najprije izlijei zlatare, neka kuju lau, i onda lijei
nasdruge.
On tako uradi: najprije izlijei zlatare, a oni onda uzmu kovati lau.
Dragan stane lijeiti, i za mjesec dana izlijei svu carevinu, pa se vrati k
caru. Car mu ree:
Jesi li gotov?
Jesam.
Dobro, evo ti zlatne lae, pa hajde.
Dragan sjede u lau, i ona poe.
Idui tako doe u jedan grad, a kad tamo, al se u gradu uje velika
graja.
Dragan pita dalje, ta to tamo galame, a oni mu rekoe:
Eno uhvatili nekakva trgovca, zakupio silno blago, pa nema im
daisplati, te e ga sad objesiti.
On kad uje, ree:
Idem ja sad, da ga vidim.Ali mu oni rekoe:
A ta bi imao, kad mu pomoi ne moe.
Ali on svejedno ode. Kad on tamo, al to onaj carev sin, pa doao i
nakupovao silno blago, pa nije imao im isplatiti, te ga zato optue, pa evo
doao do vjeanja. Kad Dragan doe tamo, ree im:
Dajte ga meni, ja u za njega platiti.
Ovi na to pristanu. On onda ree carevu sinu:
264
Daj ti, da te ja popipam po leima, pa u sve za te platiti, a ti
ondahajde kui, pa se eni. Ja ne u kui nigda doi.
Onda carev sin podigne koulju, a Dragan mu zapie, da on njega
ispod vjeanja otkupljuje, pa onijem prstenom pritisne kod onoga pisanja, i
to se sve dobro pozna, kao da je na njegovoj koi izraslo. Potom ovaj
zakala, pa otie kui, a Dragan sjede u svoju lau (kad je platio za njega
dug), pa hajde lagako.
Kad onaj doe kui, sastavi nekako to kakve teskere i napie, da je taj
Dragan objeen, pa kae tako i ocu one cure i one mu teskere pomoli. A car,
kad to vidi, dade mu svoju ker. I tako se skupi svadba. Potom doe Dragan
u zlatnoj lai, pa stane u polje nie dvora, a od lae udari svjetlosti, da se
je sve okolo sjajilo. Najedamput ue u dvor meu svatove jedan sluga carev,
pa mu kae:
Junaci, il e biti posve dobro il posve zlo: evo neto u polju sja
se,kao da je s neba salo.
Kad to oni uju, iziu van pa gledaju, ali niko ne smije k Draganu, a
on ne e k njima. Najposlije dadu onome jednom slugi novaca, pa on zakala
te na koljenima kleei ode k njemu i ree mu:
Ako si sveti ovjek, car te moli, da doe k njemu dvor.A Dragan ga
pita:
A ta je to u dvoru? Sluga mu odgovori:
Careva se ki udaje, pa su svatovi.A on ree:
Neka car doe po mene, pa u onda doi.
Sluga otide, te kae caru, ta je ovaj rekao, a car zakala, pa doe.
Kad i on blizu doe, klekne, pa poe k njemu, ali mu Dragan ree:
Nemoj ti ii kleei k meni, jer ti si mi otac. Ali to car ne razumije,
van ga stane zvati.A on mu ree:
Hajde ti, hajde, doi u ja.
Potom car otide, a on zakala, pa za njim. Kad doe gore, ue u sobu pa
sjede do uvegije i metne ruku na sto tako, kako e careva ki moi
poznati prsten. Oni ga stanu nuditi da jede, i pije, ali on ree da ne e nita,
dok ne doe djevojka, da je vidi. Oni otidu bre po nju pa je dovedu, a ona
kako ue, vidi prsten, pa vikne:
Ma, to je na Dragan, eto mu moga prstena na ruci!
Kad svatovi to uju, pitaju ga otkuda je, a on im ree: ja sam taj i taj.
Ali onaj uvegija ree, da on lae, pa pokae one teskere, i oni mu
povjeruju, pa sude, da e ga objesiti. Dragan ree:
Odmah me objesite, ali samo neka on pokae svoja lea, pa
proitajte ta pie na njima i ako ovijem prstenom ne bude peatudaren,
onda me objesite.
265
uvegija se stane nekati, ali svi navale na njega, i on skine koulju, a
onda proitaju svi i vide prsten i dosude da njega treba objesti. Ali im
Dragan ree:
Ja ga ni sad ne dam vjeati, samo neka ide van, a vi svatovi
ostanite pa budite moji svatovi.
Oni tako uine i njega ieraju, a on se vjena s carevom keri, pa
tako s jednim forintom ostane sretan.12
(Mostar)
MUDRA ENA
12
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 61-67.
266
da je nemogue da kuhani bob iznikne, oni mu uzvrate da je nemogue
da i oni njemu vrate dugove u uzdama.
Kraljica se sloi s tim i on ih pusti, al im je stiga doma ree
kraljici da moe i a jer je izdala svoju mudrost, da uzme sa sobom
najdrae iz dvorca i ode. Ona ga zamoli da samo pripreme gozbu za
oprotaj jer su puno skupa ivili. Na toj gozbi ga napije i kad je zaspa
odvede ga u koiji sebi na selo. Ujutro kad se probudija nije mu bilo
jasno di je i ona mu ree da joj je reka da uzme najdrae iz dvorca i da je
ona zato uzela njega. Opet se uvjerija kakva je mudrica i oni se skupa
vrate u dvorac.13
(Hvar)
PEPELJUGA
Prele djevojke kod goveda oko jedne duboke jame, a doe nekakav
starac bijele brade do pojasa, pa im ree:
Djevojke! uvajte se vi te jame, jer da kojoj od vas upadne
vreteno u nju, one bi se mati odmah pretvorila u kravu.
Ovo rekavi starac otide, a djevojke onda, udei se njegovijem
rijeima prikue se jami jo blie i stanu se u nju nadvirivati i razgledati
je, dok se jednoj, koja je bila najljepa izmeu njih, izmakne vreteno iz
ruke i padne u jamu.
Kad ona u vee doe kui, a to joj se mati pretvorila u kravu i stoji
pred kuom. Po tom ona stane ovu kravu goniti na pau s ostalijem
govedima. Poslije nekoga vremena otac se ove djevojke oeni udovicom,
koja dovede jednu svoju ker. Maeha stane odmah mrziti na svoju
pastorku osobito za to, ta je ona bila ljepa od njezine keri:
zabranjivala joj je da se umiva, elja i preoblai, i svakojako je traila
uzroke, da je kara i mui. Jednom joj dade u jutru punu torbu kudjelje,
pa joj rekne:
Ako ovo sve danas ne oprede i u kokoku ne smota, ne idi mi
dovee kui, ubit u te.
Djevojka sirota idui za govedima prela je koliko je mogla. A kad
na podne goveda polijeu u planditu, ona videi da se na kudjelji ne
poznaje, to je oprela, stane plakati. Kad je vidi ona krava, to joj je bila
mati, gdje plae, zapita je, to joj je; a ona joj kae sve redom, to je i
kako je. Onda krava tjeei je rekne joj, da se za to ne brine ni malo:
13
Ivoni abi 2007. godine kazala Anita Mati, ro. 1987. g. u Hvaru, koja je dio ivota
provela u Splitu, a sad ivi u Zagrebu. Rkp. FF Split, E, 2007, str. 98.
267
Ja u, veli, kudjelju uzimati u usta i vatati, pa e se na moje
uho pomoliti ica, a ti je uhvati pa odmah motaj na kokoku.
Tako i uine: krava stane kudjelju u usta uzimati i vatati, a
djevojka na uho njezino icu izvlaiti i motati, i odmah budu gotove. Kad
djevojka u vee maesi da veliku kokoku, maeha joj se vrlo zaudi, pa
joj sjutridan da jo vie kudjelje; a kad ona i ovo oprede i smota kao i
ono prije i u vee donese kokoku gotovu, ona pomisli u sebi, da to njoj
pomau njezine drugarice, pa joj trei dan da jo vie kudjelje. Ali
kradom poalje za njom i svoju ker, da gleda, ko to njoj pomae presti i
motati. Kad se ova poslana djevojka privue, te vidi kako krava kudjelju
uzima i vae, a pastorka na njezino uho preu mota, ona se vrati kui
kae sve materi svojoj. Po tom maeha navali na svog mua, da se krava
zakolje. Mu je iznajprije enu od toga odvraao, ali najposlije, kad se
ena nije ela okaniti, pristane i on na to, i kae joj, da e je u taj i taj
dan zaklati.
Kad pastorka za to dozna, ona stane jednako plakati, a kad je
krava zapita, zato plae, i ona joj kae sve to je i kako je, ree joj
krava:
Mui ti, ne plai, ve kad mene zakolju, da ne jede od mene
mesa, ve kosti moje pokupi, pa da ih za kuom pod tijem i pod tijem
kamenom zakopa u zemlju; pa kad ti bude kaka nevolja, doi na moj
grob i nai e pomo.
Kad kravu zakolju i meso joj stanu jesti, djevojka nije ela okusiti
izgovarajui se, da nije gladna i da ne moe, nego pokupi sve njezine
kosti, pa ih zakopa, e joj je krava kazala.
Djevojci je ovoj bilo ime Mara, ali kako je poslije toga najvie
radila i sluala u kui: nosila vodu, gotovila jelo, prala sudove, mela
kuu i radila sve ostale kuevne poslove, i kako se tako najvie oko vatre
nalazila, prozovu je maeha i njezina ki Pepeljugom.
Jednom u nedjelju maeha, opremivi se sa svojom keri u crkvu,
prospe po kui punu kopanju prosa, pa ree pastorci:
Ti pepeljugo! Ako ovo sve proso ne pokupi i ruak ne zgotovi,
dok mi iz crkve doemo, ubit u te.
Poto one otiu u crkvu, djevojka sirota stane plakati govorei u
sebi:
Za ruak mi nije brige, lasno u ga zgotoviti, ali ko e toliko
proso pokupiti!
U tom joj padne na um, to joj je krava rekla, ako kad bude u
nevolji, da ide na njezin grob i da e nai pomo; pa otri odmah onamo.
Kad tamo, ali, ta da vidi! Na grobu stoji velikaki sanduk otvoren pun
268
svakojakijeh dragocjenijeh haljina, a na zaklopcu njegovu dva bijela
goluba, pa joj reknu:
Maro! Uzmi iz sanduka haljine, koje hoe, pa se obuci i idi u
crkvu, a mi emo proso pokupiti i ostalo sve urediti.
Ona veselo uzme prve haljine s vrha sve od same svile, pak se
obue i otide u crkvu. U crkvi sve se, i ensko i muko, zaude njezinoj
ljepoti i njezinijem haljinama, a najvie, to niko nije znao, ko je ona i
otkuda je; a osobito joj se zaudi i oko na nju baci carski sin, koji se
ondje desio. Kad bude ispred svretka leturije, ona se iz crkve iskrade
pa bjei kui; pa svukavi svoje haljine ostavi ih u sanduk, a on se sam
zatvori i nestane ga. Ona bre k vatri, kad tamo, a to proso pokupljeno,
ruak gotov, i sve ureeno.
Malo postoji, al eto ti joj maehe sa kerju svojom iz crkve, i vrlo
se zaude, kad vide sve ureeno, pa i proso pokupljeno.
Kad bude u drugu nedjelju, maeha se sa svojom kerju opet
spremi u crkvu i na pohodu prospe jo vie prosa po kui; pa kae
pastorki kao i prije: Ako to sve proso ne pokupi i ruak ne zgotovi i
ostalo sve ne uredi, dok mi doemo iz crkve, ubit u te.
Poto njih dvije otiu u crkvu, pastorka odmah k materinu grobu,
kad tamo, a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva
bijela goluba, pa joj reknu: Obuci se ti, Maro, pa idi u crkvu, a mi
emo proso pokupiti i ostalo sve urediti.
Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od istoga srebra, pak se
obue i otide u crkvu. U crkvi joj se opet zaudi sve jo vie nego prije, a
carev sin oiju ne smetae s nje. Ali kad bude ispred svretka leturije,
ona se izmeu naroda nekako ukrade, te bjei kui, pak se bre bolje
svue i haljine ostavi u sanduk, pa k vatri.
Kad joj maeha sa svojom kerju doe iz crkve, jo vema se
zaude kad vide proso pokupljeno, ruak gotov i ostalo sve ureeno, i
nikako se nijesu mogle douditi.
Kad bude u treu nedjelju, one se opet spreme u crkvu, pa na
pohodu maeha prospe jo vie prosa po kui i kae pastorci kao i prije:
Ako ovo proso sve ne pokupi, ruak ne zgotovi i ostalo sve ne uredi,
dok mi doemo iz crkve, ubit u te.
Poto one otidu iz kue, pastorka odmah k materinu grobu i nae
opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba, koji joj reknu, da se
obue i da ide u crkvu, a da se ne brine ni za to u kui. Onda ona uzme
iz sanduka haljine sve od suha zlata, pak se obue i otide u crkvu. U crkvi
joj se svi zaude jo vema, a carev sin bio namislio da je ne puta kao i
prije, ve da je uva da vidi, kuda e.
269
Kad bude ispred svretka leturije, te ona poe da ide, a carev sin
za njom ustopice. I tako ona izmeu naroda provlaei se i bjeei,
nekako joj spadne papua s desne noge, i ona, ne imajui kad traiti je,
pobjegne bosonoga, a carev sin uzme joj papuu. Doavi ona kui svue
se i haljine ostavi u sanduk, pa odmah k vatri kao i prije. Carev sin po
tom zae s onom papuom njezinom, da je trai po svemu carstvu
ogledajui svakoj djevojci papuu na nogu, ali kojoj duga, kojoj kratka,
kojoj uska, kojoj iroka, ne moe ni jednoj da pristane.
I tako idui od kue do kue, doe i kui njezina oca. Maeha
njezina, kad je vidjela, da e carev sin doi i njihovoj kui da trai onu
djevojku, ona nju pred kuom sakrije pod korito. Kad carev sin doe s
papuom i zapita, imaju li kaku djevojku u kui, ona mu kae da imaju i
izvede mu svoju ker. Kad joj papuu on ogleda na nogu, ali joj papua
ne moe ni na prste da se navue. Onda carev sin zapita, imaju li u kui
jo kaku djevojku, a ona mu kae, da nemaju vie nikake.
U tom pijevac skoi na korito, pak zapjeva: Kukurijeku! Evo je
pod koritom!
Maeha povie: I, orao te odnio!
Carev sin uvi to potri bre bolje ka koritu, ta ga digne, kad
tamo, a to pod njim ona ista djevojka, to je bila u crkvi i u onijem istim
haljinama, u kojijem je trei put bila, samo bez papue na desnoj nozi.
Kad je carev sin ugleda, on se gotovo obeznani od radosti, pa joj bre
bolje papuu nazuje na desnu nogu, i videi, da joj je ne samo taman na
nogu nego da je upravo i onaka kao i ona, to joj je na lijevoj nozi
odvede je svome dvoru i oeni se njome. 14
(Zagreb)
2. BASNA
14
Tini Marasovi 2007. godine kazala je u Zagrebu Jadranka ivkovi, ro. 1944. Rkp.
FF Split, E, 2007, str. 85-87.
270
narodne basne, a za naslove svojih latinskih basni uzimao je hrvatske
poslovice.
JAZAVAC I LISICA
271
onda, ako moe u noge se pouzdati, bjei. Do malo vremena, eto
ovjeka, i kad dodje, vidi u gvoju mrtvu lisicu, pak odapne gvodja i
baci je daleko od sebe.
On pome gvoa zapinjati, a lisica skoi, pak put pod noge, kad se
obazre, a lija strue uz brdo, a on nita drugo ne znaju to e, samo
odmane glavom i smrmlja neto u sebi, a jazvo sve gleda ispod breuljka,
to se ini. Meutim, ovjek kad zapne gvoa ode kui. Poslie nekoliko
vremena, srea il nesrea jazvina, nanese ga, te i on upadne u ista
gvoa, a sve teta gledi iza grma, i dok jazvo dopade nevolje, ona izlit.
Jazvo sjeroma, kad vidi tetu, pome moliti i kumiti: Posestrimo ako
Boga znade, daj od devet mudrolija i naina, jedan meni i izbavi me od
ovoga zla. Lisica vavjek o nevjeri rade i tude kao preko sjekire
odgovori: E, eto mi je drago, ja sam se prije muila i patila, a ti si
gledo, sada se ti pati i mudruj, to zna, a ja u sebi svoju mudrost
ostaviti za posljedku. To uvi jazavac, kao alostan rekne teti: A ti
posestrimo hodi barem da se oprostimo, ja ve vidim, da me svakako
nije. Prevari se lija, pa se prikui jazvi, a jazvo kao pomaman zgrabi
liju i pritisne ju uza se. U taj as se pokae onaj isti ovjek, od koga se
lija izmakla dvaput i dok vidi ta se radi, ta i zavie: Dri, jazvo, dok ja
doem, pak u tebe pustiti, a s njom u raune polagati, jer me je ve dva
put prevarila. Pridravi jazvo tetu, dok on doe, preda mu je, te on
njega izpusti iz gvodja, a lisici izbroji sjekirom na glavi devet mudrolija
i naina.15
3. PREDAJA
15
Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Skupio N(ikola) Tordinac. Drugo
popravljeno izdanje. Tisak i naklada ERN Janika, Vukovar 1883, str. 38-40.
272
uzorno je Pavlovo uenje: Prema tome, dakle, brao, budite
postojani i drite predaje kojima smo vas pouili bilo usmeno, bilo
pismom! (2 Sol 2, 15.)16 Sveti Pavao nastavlja Nareujemo vam,
brao, u ime Gospodina, Isusa Krista, da se klonite svakoga brata
koji neuredno ivi i ne dri se predaje koju ste od nas primili.17
Usmena proza nalazi se i u Talmudu (usmenoj znanosti)
sastavljenom na temelju idovskoga tumaenja Staroga zavjeta.
Tipitaka (tri koare) sveta je knjiga budizma koji je utemeljio
Gautama Buddha (563.-483. pr. Kr.). Ta knjiga sadri Budine govore,
komentare, filozofsko-religijske traktate i lirsku poeziju. U Kuranu
(612.-653.) su, takoer, prisutne usmene prie.
anrovi predaja
16
Novi zavjet, ZIRAL, Mostar; Hrvatsko ekumensko biblijsko drutvo, Zagreb 2000,
str. 615.
17
Isto, str. 616.
18
Maja Bokovi-Stulli, Usmena knjievnost kao umjetnost rijei, Mladost, Zagreb
1975, str. 128.
273
Legende emo promatrati kao zasebnu vrstu usmene prie.
1. Agrafijsku epohu.
2. Doba drevnih Grka.
3. Ilirsko i rimsko doba.
4. Starohrvatsko doba.
5. Epoha od ujedinjenja Hrvatske do kraja vladavine narodnih vladara
(925.-1463.).
6. Epoha osmanske vladavine (1463.-1878.).
7. Period od konca 19. st. do 1914. godine.
8. Razdoblje izmeu dva Svjetska rata (Jugoslavija 1918.-1990.).
9. Epoha SFRJ (1945.-1990.).
10. Period od osamostaljenja Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine
(1990.-).
DREVNI GRCI
A jesu, brte, bili krupni ti ljudi. Ja sam tamo bio, kad su vabe
tangle radili i tamo se zvala maeta. I bila su dva maeta i na jednom
konjska ploa utisnuta, a na drugom nije nita. Kad su oni te kamenice
odvalili i onda otvorili taj grob. (Tu je tanga dvojstruka). I glava oeka,
274
samo jedan zub kraj nje ispo, a ovde mu more linjak metnuti, di je
jagodica.19
(Gorica u Rami)
19
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 99.
20
Usp. ematizam hercegovake franjevake provincije, Mostar 1977, str. 164; i Marko
Dragi Zakopano zvono, 1996. Mala nakladna kua Sv. Jure Baka Voda (1. izdanje) i
1997. (2. izdanje), str. 103.
275
svjedoci ilirske materijalne kulture. Ilirskoga su podrijetla rimski carevi,
primjerice: Aurelijan, Prob, Dioklecijan, Konstantin.21 Sveti Jeronim je
Ilirac iz Stridona.22
21
Najvie je podataka o Ilircima navedeno prema: Hrvatski leksikon, sv. 1. A-K,
urednik Antun Vuji, Naklada Leksikon d. o. o. Zagreb 1996, str. 495.-496.
22
Slavni Jeronim (oko 347. 422.), crkve nauitelj, vjere branitelj, kruna redovnikov i
dika slovinskoga jezika, rodi se u Stridonu, blizu rijeke Drave od potenih roditelja. Kao
mladi uputio se na kolovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da
miljae da u njemu Ciceron uskrsnu. Jerolim se odlui u svijet krenuti. S Pavlinom i
Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) poinu neko
vrijeme i odatle posla ivot prvog pustinjaka Sv. Pavla. Odatle ode u Treveru i naavi
neke knjige Sv. Hilarija, rukom ih svojom ispisa, vrati se i doe u Aquileju. Potom je
proao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine doe na svoju
djedovinu i ondje svoju sestru preporui nekim enama jer mu otac i majka bjehu umrli.
Uputi se prema Grkoj i Siriji te ue u Antiochiju, gdje s Svetim Agariom ostade neko
vrijeme.U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. Sv. Jerolim se odlui
slijediti ih. etiri ljeta ostao je u pustinji hranei se biljkama i korijenjem. Zemlja gola
bila mu je postelja, nebo pokrivalo, zvjerinje i korpioni bjehu njegova druba.
Nakon etiri godine poeli Sv. Mjesto pohoditi gdje naui idovsko pismo. Pozvao ga je
biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio uitelj. Papa Damaso naredio mu je da
doe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim pie kardinalom. U
Rimu je ostao tri godine propovijedajui i piui ondje. Ponovno ode u Jerusalem te
pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Klotar i ondje nastavi initi pokoru.
etrdeset godina je ondje u pokori ivio. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumai.
Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. Jednom mu je lav doao te nogu u koju se
trn zabio pokaza sv. Jeronimu, a on ga izlijei. Zato se kod Sv. Jeronima pie to
zvjerinje. Bibliju je preveo iz idovskoga a Novi zavjet iz grkoga. Mnogo je jo
napisao navlastito maternjim jezikom. Umro je u osamdeset estoj godini ivota 30.
rujna 422. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. Kasnije prenesen u Rim i po njemu
Bog mnoga udesa uini.
PRILIKA: Djevojka neka zavjetovala se Sv. Jerolimu. U djevojku se zaljubio neki
mladi ali ju nije mogao pridobiti te ode Negromantu da on djevojku smuti nekim
arolijama. On posla avola da djevojku osvoji ali se avao kriei vrati govorei da ga
je Sv. Jeronim istepao. Vidjevi to mladi i arobnjak (Negromant) i djevojka udrue se
i zavjetuju Sv. Jeronimu. Njih dvojica postadoe fratri, a djevojka asna sestra
(koludrica).
Navodim prema: Bartul Kai, ivot S. Jeronima nauitelja crkve, u: Zbornik proze
XVI. i XVII. stoljea, priredio Jaka Ravli, PSHK, Zora i Matica hrvatska, Zagreb
1972, str. 213.-216.
276
Teuta je stupila na prijestolje 231.g. prije Krista nakon smrti
supruga Agrona. Po nekim suvremenim predajama u Boko-kotorskom
zaljevu Agrona je otrovao njegov vojskovoa Demetrije Hvaranin koji
mu je u znak dobrodolice nakon izvrene pobjedonosne vojne akcije dao
da ispije vr s vinom u koje je usuo otrov.
Po povijesnim izvorima kraljica Teuta vladala je u ime svoga
malodobnoga pastorka Pinesa. U to vrijeme mona Ilirska drava
prostirala se od lijeve obale Neretve do Epira obuhvaajui sve otoke
osim Visa.
Nakon pokuaja da zavlada Visom zaratila je s Grcima koji su u
pomo pozvali Rimljane 229. g. pr. Krista. Poraena je u tomu ratu (229.
pr. Kr. 228. pr. Kr.). Povukla se u Rhizon (Risan, mjesto u dananjoj
Crnoj Gori) i bila prisiljena plaati ratnu odtetu i danak te ograniiti
kretanje naoruanih brodova. U Risnu je pravila brodove.23 Rimljanima
je pripao prostor do ua Drima, a Hvarom i susjednim otocima zavladao
je rimski vazal a Teutin nekadanji vojskovoa Demetrije Hvaranin.24
Umrla je na otoku u Jonskom moru.25
23
SAT RT CG, 01. oujka 2005, 17,15.
24
Hrvatski leksikon, sv. 2, L-, urednik Antun Vuji, Naklada Leksikon d.o.o. Zagreb
1996, str. 565.
25
SAT RT CG, 01. oujka 2005, 17,15.
26
Radoslav Katii, Litterarum studia, knjievnost i naobrazba ranoga hrvatskog
srednjovjekovlja, MH, Zagreb 1998, str. 42.
277
AGRONIUM
***
Hrvati iz Crne Gore u svojim predajama zamjeraju Teuti jer je i
ona bila u sveanoj povorci kada joj je mu otrovan. Hrvati joj nisu
27
Predaju je 2006. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamonje nastavnice koja je
elila ostati nepoznata. (Kazivaica je Hrvatica.) Kazivaica istie da je ova predaja po
svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora.
278
oprostili ni njezin kukaviluk jer je bila jedna obina gubitnica koja je u
Risan dola skloniti glavu a ne imati prestolnicu.28
Meutim, Crnogorci i danas mnogo pripovijedaju o kraljici Teuti
mistificirajui i glorificirajui je.29
28
Predaje iz kotorskoga kraja snimila je na diktafon studentica Fakulteta filozofsko-
humanistikih znanosti Sveuilita u Mostaru Iva Brguljan i dala ih meni. Iva je pod
mojim mentorstvom napisala diplomski rad Suvremene povijesne i etioloke predaje;
legende; paremiografija i obiaji u kotorskom kraju. Rad je obranila 19. svibnja 2006.
godine. Iva Brguljan zapisala 2005 god. od Tomislava Grgurevia.
29
SAT RT CG, 1. oujka 2005, 17, 45.
30
Juraj Rattkay (Velikotaborski) (Veliki Tabor, 1612. Zagreb, 1666.) iz velikake je
barunske obitelji maarskog podrijetla kojoj je pripadao posjed Veliki Tabor, a u
njihovom su vlasnitvu bila i imanja u varadinskoj i zagrebakoj upaniji. Bio je
isusovac, zagrebaki kanonik, tajnik biskupov, kandidat za zagrebakog biskupa. Uz
bana Ivana Drakovia te Petra Zrinskoga i Krstu Frankopana ratovao protiv Turaka te u
ekoj, Saskoj i Trginiji protiv veda. Kad mu nije polo za rukom postati
zagrebakim biskupom, imao je problema s izabranim biskupom Petrom Petretiem. I
dalje je ratovao protiv Turaka, to e opisati u Memoria regum. Ta mu je knjiga donijela
dosta neprijatelja i stvorila zavist i pakost kod protivnika te je lien kanonikog ina.
Povod za to bila je jedna ena s kojom je ivio i od koje se morao odvojiti, a ona je
preselila u Krko, gdje ju je on i dalje posjeivao. Poslije je posrijedi bila neka druga
ena. Njoj je pisao pisma koja su dola u ruke biskupu, tako da je izgubio sve asti i
crkvene prihode (1664.). Ipak je dobio novu upu u Novoj Vesi. Bolestan od kostobolje
umro je 1666. godine i pokopan kao kanonik.
Rattkayevo djelo Memoria regum Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavonije
posveeno je Ferdinandu IV. i brai Nikoli i Petru Zrinskom. Podijeljeno je u est
knjiga. U prvoj poinje opim potopom, pa ide do rimskih bojeva s Teutom; svrava
knjigu zemljopisnim opisom Hrvatske i Slavonije svoga vremena. ()
Navodim prema: Juraj Rattkay, V(ladimir) R(ezar), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor
koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost),
Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam),
kolska knjiga Zagreb 2000, str. 615.
31
Svi drugi povijesni izvori navode da je kralj Agron umro 231. g. pr. Kr. i da ga je te
godine naslijedila njegova ena Teuta.
279
Zbog velike pobjede Teuta se ponaala oholo te je svojima
dopustila da gusare na tetu Grka i Rimljana i plijene njihove lae i flote.
Dok je Teuta opsjedala Issu, stigli su Rimljani kako bi s njom razgovarali
o nanesenim nepravdama. Za vrijeme njihova govora Teuta je prkosila,
ali je obeala da Iliri vie ne e initi nepravde i dodala da se nikome ne
moe prijeiti da iz mora izvlai korist. To je naljutilo najmlaeg
rimskog poslanika koji joj je rekao da je rimski obiaj kanjavati one koji
ine nepravde i pomagati onima kojima se ine nepravde.
Kraljica je prezrela tu opomenu i poslala neke svoje da sjekirom
ubiju rimskoga poslanika koji je izrekao opomenu. Neki tvrde da je
ubijen jedan poslanik, a neki da su ubijena obojica s cijelom pratnjom.
Kad je to vidio Demetrije, koji se nakon Agronove smrti bojao
kraljice jer su ga pred njom optuivali, sjekirom je poubijao sve
dalmatinske prvake kako bi pruio zadovoljtinu Rimljanima zbog
njihovih ubijenih poslanika.
Tada je Teuta poslala poslanike Rimljanima i s njima sklopila mir
obeavi im plaati danak koji oni odrede te da e se povui iz Ilirika
osim iz nekoliko mjesta. Rattkay pie da je Teuta umrla 179. godine prije
Krista.32
PROPAST RIZINIUMA
32
Juraj Rattkay, Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i
Slavonije, prevela Zrinka Blaevi, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2000, str. 130.-
131.
280
ena izuzetne ljepote provodila je svoj ivot na nain koji ne dolikuje
kraljici. Nije birala sredstva kako da doe do mukarca koji bi joj se
svidio. im je vidjela kapetana Horacija, koji je zapovijedao pristaja-
njem jedrenjaka u risansku luku, njeno srce je jae zakucalo. Zaljubila se
na prvi pogled to joj se rijetko deavalo.
Na Horacijevu nesreu u mladog pomorca se zaljubila i jedna vila
koja je u Krivoijama imala dvorac od slonove kosti, sakriven u stoljetnoj
umi. Vili Rizini svidje se doljak na prvi pogled. Tog trenutka poelo je
nadmetanje dvije suparnice: kraljice i vile za ljubav Horacija. Saznavi
da ima konkurenciju, Teuta je u vie navrata pokuala ukloniti vilu s
ljubavne scene. Meutim, Rizina je bila blagovremeno obavjetavana od
svoga prijatelja boga Nedaurusa.
Kada su vili dojadile sve spletke razuzdane kraljice, jednom
preletje preko zidina Riziniuma i preko bedema kraljiinog dvorca i uputi
se u njenu lonicu. Bijesno je prekori:
Kraljice, kako se ne stidi, ima sina Parisa, koji ti je mlai od
ljubavnika. Ostavi se Horacija! Ako to ne uini, izmoliu bogove da ti
grad prekrije more!
Teuta nije ozbiljno shvatila upozorenje, jer je ova ena-ratnik
uspjeno odolijevala svim velikim opasnostima, pa i napadima rimskih
legija i ostalih neprijatelja. Smatrala je da e lako izai na kraj sa ljubo-
mornom vilom. Meutim, ovoga puta njene procjene bile su pogrene.
Jedne noi, iz vedrog neba, poee sijevati munje, poe tutnjati
zemlja i otvarati se njena utroba. Gruvali su gromovi i zapomagali
nesretni itelji Riziniuma. ulo se i zapomaganje graana dok su
kapetani jedrenjaka pokuavali da na brzinu isplove.
Uskoro, prestala je sudbonosna nepogoda. Narednog jutra sve je
bilo mirno. Na zaprepaenje ljudi, koji su ivjeli na okolnim brdima i
odozgo posmatrali, dolje u zalivu nije bilo grada.
Tako je propao Rizinium.Te noi nestao je i lijepi kapetan
Horacije. Ostao je u gradu koji se preselio pod more.
Od tada se vila Rizina, koja je izbliza pratila nestajanje grada, vie
nikada nije vratila u svoje dvore na Krivoije. Spustila se u morske
dubine da trai mladog pomorca. I danas ona obilazi ruevine potonulog
grada i ne da nikome da tamo zae plaei se da ne uznemire njenog
dragog.33 (Pranj kod Kotora)
33
Vidi: Marko Dragi, Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u:
"Osmiljavanja" Zbornik u ast 80. roendana akademika Miroslava icela, ur. Vinko
Brei, Zagreb, Sveuilite u Zagrebu Filozofski fakultet, FF-PRESS, 2007. str. 153-
171.
281
STIJENA KRALJICE TEUTE
TEUTINO BLAGO
34
Isto.
35
SAT RT CG, 1. oujka 2005, 17, 45-.
36
Vidi o tomu vie: Mira Martinovi, Mitologija, Uliks, Kotor, 2003., str.262.
282
udnim znacima. Narod vjeruje da e blago nekada mone kraljevine
pripasti onomu koji razrijei svojevrsni Pinesov rebus.
Mnogi su uzaludno pokuavali razrijeiti taj rebus. Za protekla dva
milenija i dvije stotine godina jo ga nitko nije rijeio. Pines se elio
osvetiti onima koji su udjeli za blagom te je tako postavio teak zadatak
da ga mogu razrijeiti samo bogovi. Kako bogovi nisu zainteresirani za
zemaljske blagodati, sve do danas blago nije pronaeno.
Teutino blago nalazi se na sigurnome mjestu, a nad njim stoljeima
bdiju velike zmije otrovnice koje se nalaze na ulazu u veliku riznicu na
kojoj su petora vrata.37
TEUTINE SUZE
Taj bujni izvor koji je dodue kratkoga vijeka od svega par dana, to
su ti suze kraljice Teute. To ti ona plae za vojnicima poginulim protiv
Rimljana. Kad je Agron umro, bio je straan potres i mnoge rijeke koje
su tad tekle njegovim kraljevstvom postale su ponornice zauvijek. Ispod
risanskih planina postoji sedam podzemnih jezera. Niti jedna od rijeka
nije jo izbila na povrinu a to e se desit jedino kada ena sline
boanske ljepote bude stolovala u Risan, na Carine.38
O Teutinim suzama pripovijedaju i Crnogorci.39 Hrvati u Tivtu
pripovijedaju da je taj grad dobio ime po Teuti.
37
Predaju je 2006. godine snimila Iva Brguljan u Kotoru od tamonje nastavnice koja je
elila ostati nepoznata. (Kazivaica je Hrvatica.) Kazivaica istie da je ova predaja po
svome nastanku najstarija predaja koja govori o postanku Kotora. Vl. rkp. MO, 2006.
sv. D. 37. str. 10.-11.
38
Iva Brguljan 2001. godine zapisala u Prnju kod Kotora po kazivanju Sonje Nikoli
(djev. Nikoli, ro. 1935. godine). Rkp. FF Mostar, 2006, sv. D. 37.
39
SAT RT CG, 1. oujka 2005, 17, 45.
283
BRAA KRALJICE VIDE
284
TOPONIMI NAZVANI PO KRALJICI VIDI
285
Hrvatske) koje se zove kare. etvrti dio plemena otiao je dublje u
prostore dananje BiH, a dio ovih istih preao je na pravoslavnu
ispovijest - neki ive na podruju dananje Srbije i prezivaju se kare.
Peti dio doao je u Slavoniju i oni se zovu koro. Na je takoer i
Miroslav koro.
S plemenima Vatavuk i Strizirep dogodila se slina sudbina.
Pripadnici ovih plemena (i danas) uvijek imaju krvnu grupu 0,
najstariju, i uvijek su prepoznatljive i specifine fizike grae.41
(Split)
41
Vidi: Marko Dragi, Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u:
"Osmiljavanja" Zbornik u ast 80. roendana akademika Miroslava icela, ur. Vinko
Brei, Zagreb, Sveuilite u Zagrebu Filozofski fakultet, FF-PRESS, 2007. str. 153-
171.
42
Isto.
286
Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan
DIOKLECIJANOVA KER
287
I tako joj je sin otia caru Dioklecijanu koji ga je onda posla da ga
se pogubi. On je prije svoje smrti poelija samo da pojede kola kojeg
mu je mater pripremila.
Onda ga je car pita ta mu je to, a djeak ga ponudi da proba, i
poto je car pojeo komadi, audi se okusu i pita ga od ega je
spravljen. Mali mu je reka da je od materinog mlika i tada je car reka da
ga je djeak privarija jer da ga sad ne moe ubit.
I pusti ga tako da se vrati doma materi, ali da nikom ne kae nita.
I jo mu je reka da ako ne moe izdrat da nikom ne kae da priaplje
zemlji.
I dite je tako i napravilo. Otia je iza kue i priaplja travi: U
cara Dioklecijana prasea glava, koziji rozi i magaree ui!
Na tom mistu izrasla je zovina (trstika) i dica su od toga napravila
svirala i ona su svirala ono ta je djeak bija reka.
Car Dioklecijan je to uo i naredio da se pobije pesto dice u elima
(tu je bija amfiteatar).
To je ula Dioklecijanova kerka koja je bila naklonjena
kranima, i ona nije tila dopustit svom ocu da pogubi svu tu dicu. I kad
je rekla car joj je tad uzvratija: ava te nosa! I tad je doa vitar i
odnija mu er skupa sa koijom i ona se nikad vie nije vratila.
Legenda kae da dvaput godinje sablasna koija obie Solin. To
Dioklecijanova ker trai nekog da joj pomogne i da je spasi. I jedan od
mnogih koji su je pokuali spasit skoro je i uspija. Kad je koija dola
triba je uhvatit i nije je smija pustit do zore, a to nije lako jer tada su ga
napadali vrazi, zmije su ga grizle, vitrovi su ga nosali. I on je sve to
izdra, i taman prid zoru vidija je svoja crijeva kako ispadaju iz utrobe,
pripa se i zgrabija ih obima rukama. I pustija je koiju, tako da jo i
danas ta koija obilazi Solin u nadi da e biti spaena.44
(Katel Gomilica)
44
Vidi: Marko Dragi, Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u:
"Osmiljavanja" Zbornik u ast 80. roendana akademika Miroslava icela, ur. Vinko
Brei, Zagreb, Sveuilite u Zagrebu Filozofski fakultet, FF-PRESS, 2007. str. 153-
171.
45
Car Dioklecijan imao je jedinu ker. Za nju su se mnogi jagmili, a otac ju bjee
obeao jednom kraljeviu. Ali ona nije htila po ni za nj ni za nikoga. Zato je otac stao
proganjati, pa je napokon baci u tamnicu u Splitu pokraj mora, di je bilo puno vlage i
vode. Ipak bi ona, dopuenjem Bojim, svake godine izlazila iz tamnice jedanput na
288
arheolokoga drutva 1919. godine objavio Fr(ano) Buli. Predaju je
kazao Mato ovi.46
Po toj predaji car Dioklecijan utamniio je u Splitu blizu mora
svoju jedinicu kerku jer je odbila ispuniti oevu elju i udati se za
jednoga kraljevia. Kerka je Bojom voljom iz tamnice izlazila jednom
godinje i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima.
Vjerovalo se: tko bi tada mogao susresti nju i poljubiti je, taj bi zauvijek
ostao sretan. To nije odgovaralo Dioklecijanu pa je naredio slugama da
po gradu ine veliku grmljavinu i tako zastrae sve kako se ne bi
pribliavali njegovoj keri. Caru je sve to dodijalo i odluio je smaknuti
ker. Najedanput nestane nje iz tamnice.
Po toj predaji ona ni danas nije umrla. U istoj zlatnoj karoci
pojavljuje se svakih tisuu godina i to u Splitu i Solinu, u Mravinskom
polju pod Kamen i u Srinjinam pod Baom. Pripovijedalo se da ona u
Srinjinama trai jednu enu koja je nju jako voljela i zato je bila
proganjana od Dioklecijana. Vjerovalo se da je mogu zaustaviti i
godinu i to sva u zlatu i sjaju u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima. Ko bi tada moga nju
susrist pa zaustavit konje i nju poljubit, bio bi estit za vavik. To Dioklecijanu nije
bilo drago, pa bi zato, kad bi ona izila iz tamnice, naredio svojim slugam da s
latom ine po gradu naokolo veliku grmljavinu, neka bi se pripao svaki oni koji bi
pokuao nju zaustavit i poljubit. Napokon to je vie bilo dodijalo Dioklecijanu, pa je
odlui smaknuti. Kad je on to bio odluio, najedanput nestane nje iz tamnice.Ona jo
ni danas nije umrla. Ona se prikazuje i sada svaki hiljadu godina isto u zlatnoj
karoci, i to u Splitu i Solinu, u Mravinskom polju pod Kamen i u nas u Srinjinam
pod Baom. Pripovidali su stari ljudi da ona trai u Mravinskom polju jednu
enu koja ju je puno ljubila i bila je zato progonjena od Dioklecijana. U nas u
Srinjinam dolazi pod Baom gdi je bio Dioklecijanov ribnjak, a ona se tu
igrala kad je bila malena i bacala ribicam mrvice od kruva i mesa.
Ko nju i sada vidi, pa zaustavi konje i karocu i nju poljubi, ostao bi estit za vavik.
Bijae se naao jedan na Srinjanin od srca - ovo mi je kaziva moj pokojni otac - pa je
odluija pokuati sriu, pa ta Bog da, da da. Ode zato u Split, ali je nije naa. Vrati
se natrag da e kui u Srinjine, kad eto ti nje pod Kamen, gdi je kupina, a jo se nije bilo
svanulo. Sva u sjaju i zlatu kao zvizda Danica, u zlatnoj karoci sa vilovitim konjima,
lipa ka ruica, stasita ko jela, da je se ne mogu dva oka nagledati od velike
plemenitosti, a leti, brate, ka vila. Skoi on prida nju, ufati konje za uzde, ali ona
oine konje, konji upropanj, on se pripade, problidi i onesvisti, a ona pobie. Ona je
bila oinula konje samo da njega kua. Ne bi ga bili konji satrli, jer je ona puno
dobra. Vidi se da mu nije bilo dano da je poljubi pa da bude estit za vavik. Nju je
sigurno moga zaustavit i poljubit pokojni don Nikola Muini, ali se nije na nju
namirio. (Srinjine kraj Splita) Navodim prema: Usmene pripovijetke i predaje, priredila
Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997, str. 345-346.
46
Isto, str. 454.
289
poljubiti samo dobri ljudi kakav je u to vrijeme bio upnik don Nikola
Muini (umro 1856. godine.).47
U Prii o Dioklecijanu i njegovoj keri biblijski je motiv ptice koja
samo jednom u tisuu godina dotakne zemlju.
***
DIOKLECIJANOVI PODRUMI
47
Isto, str. 454.
48
Vidi: Stipe Botica, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga, Zagreb 1995,
str. 194; Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH,
Zagreb 1997, str. 336-337.
49
Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. g. u Koprnom (Dalmatinska zagora). Kazala joj je
Boica Hrga (djev. Raji, ro. 1925. g. u Koprnom). Rkp. FF Split, 2006, sv. 45, str.
15.
290
prolazit, svi nestanu u bezdan. Jedna je ekspedicija pola sa arijom kako
bi se mogli ut sa drugim lanovima na povrini, ali i oni su se u jednom
trenu prestali javljat.
Od tada vie nije poznato da je neko ia istraivat te podrume i
katakombe.50
(Katel Gomilica)
PODZEMNI PROLAZI
BOJUE
50
Vidi: Marko Dragi, Ilirske teme u suvremenom narodnome pripovijedanju u:
"Osmiljavanja" Zbornik u ast 80. roendana akademika Miroslava icela, ur. Vinko
Brei, Zagreb, Sveuilite u Zagrebu Filozofski fakultet, FF-PRESS, 2007. str. 153-
171.
51
Na Pagu 2005. g. zapisala je Petra Jakovevi, a kazao joj je Jure Kaurloto. Rkp. FF
Split, 2005, sv. 52, str. 6.
291
onu stranu, di je njijov, rimski put bijo, ito je uvik slabije. Svake godine
oru stine izvaljujem. Put je bijo sve od gradine pa amo.52
(Letka kod Tomislavgrada)
RIMSKI PUT
***
52
Marko Rado, ro. 1933. godine, u Letki 2003. godine kazao Danijeli Ani. Rkp. FF
Mostar 2003, D.
53
Predaju je zapisala Tatjana ui po kazivanju Dragice uri roene 1931. god. u
Koritim. Vl. rkp. zb. 2004. sv. 2. d. str. 30.
292
relikvije i pohranio ih u crkvi svetoga Petra koja se od tada naziva Sveta
Stoija.54
54
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju
Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990,
str.112-113.
55
Isto, str. 161.
56
Anela Gili zapisala je 2006. godine u Splitu. Kazala joj je Ivana Radovani, prof.
povijesti i diplomirani etnolog (ro. 1979. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 46/06, str. 4.
57
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju
Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990,
str. 211.
293
je iz Sirije, preobratio se na kranstvo i krstio u Antiohiji. Bio je uenik
svetoga Petra, kojega je s Pankracijem i Apolinarom pratio u Rim.
Pankracije je krenuo na Siciliju, Apolinar u Ravennu, a Dujam u Salonu.
Ondje je osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kranstvo radi
ega je podnio mueniku smrt. Prije njega ubijeno je etrdeset pet
muenika. Svetom Dujmu je odrubljena glava.58
Ivan Ravenjanin je u 7. stoljeu prenio moi Svetoga Dujma iz
Solina u Split, a o tome se pripovijedalo:
294
tog kamena koji je svijetlio. A ustvari su oni imali i jednu zlatnu jabuku
koju su stavili na vrh kule pa im je ona sluila k'o putokaz jer je davala
odsjaj od sunca po danu i od mjeseca u noi. Tu je zemlja bila plodna,
mogla se obraivati, ljudi su mogli od svoga rada tu ivjeti pa su tu
napravili i grad, zvao se Zvjezdan-grad.
Al' zbog zavisti i ljubomore mitsko bie Huri koje je ivjelo pod
zemljom, pusti jak vjetar koji istrgnu od kralja taj kamen te on pade u
podnoje planine. Kralj naravno naredi da se kamen nae ali poto Huri
pusti gustu maglu u podnoje Zvijezde, nisu ga mogli nai pa ga je odnio
sa sobom pod zemlju i dolo je do nji'ove propasti a legenda kae da je
tada nastala nekakva kletva, jer se Huri krio s kamenom od kralja i da bi
bio sigurniji zavi on Zvijezdu u snijeg. Nije se moglo sijat' vie jer je bila
velika studen pa su oni morali pobje' i selit se jer nisu imali vie ta
jest'. Kako su silazili s Zvijezde tako su nastanjivali Vare i Visoko. Kralj
je oti'o u Visoko a neki su se samo spustili u Vare 'dje su isto traili tog
Hurija i kopali zemlju i tako otkrili golema rudna bogatstva. 60
SVETI JERONIM
Slavni Jeronim (oko 347. 422. g.), crkve nauitelj, vjere branitelj,
kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika, rodi se u Stridonu, blizu
rijeke Drave od potenih roditelja.
Kao mladi uputio se na kolovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem
postade govornik da miljae da u njemu Ciceron uskrsnu.
Jerolim se odlui u svijet krenuti. S Pavlinom i Bonoziom ode u
Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) poinu neko vrijeme i
odatle posla ivot prvog pustinjaka Sv. Pavla. Odatle ode u Treveru i
naavi neke knjige Sv. Hilarija, rukom ih svojom ispisa, vrati se i doe u
Aquileju. Potom je proao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili
Banovine doe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporui nekim
enama jer mu otac i majka bjehu umrli. Uputi se prema Grkoj i Siriji te
ue u Antiochiju, gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. U to je
vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. Sv. Jerolim se odlui
slijediti ih. etiri ljeta ostao je u pustinji hranei se biljkama i korijenjem.
Zemlja gola bila mu je postelja, nebo pokrivalo, zvjerinje i korpioni
bjehu njegova druba.
60
Katarina Pejinovi zapisala je u Vareu kolovoza 2007. godine od Liljane Grgi
(domaica, roena 1953 god.) Rkp. FF Mostar, 2007, D.
295
Nakon etiri godine poeli Sv. Mjesto pohoditi gdje naui idovsko
pismo. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio
uitelj. Papa Damaso naredio mu je da doe k njemu te mu je dodijelio
jednu parokinju i zato se Jerolim pie kardinalom. U Rimu je ostao tri
godine propovijedajui i piui ondje. Ponovno ode u Jerusalem te pored
jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Klotar i ondje nastavi initi pokoru.
etrdeset godina je ondje u pokori ivio. Mnogi su mu vladari slali pisma
da ih tumai. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao.
Jednom mu je lav doao te nogu u koju se trn zabio pokaza Sv.
Jeronimu, a on ga izlijei. Zato se kod Sv. Jeronima pie to zvjerinje.
Bibliju je preveo iz idovskoga, a Novi zavjet iz grkoga. Mnogo je
jo napisao navlastito maternjim jezikom.
Umro je u osamdeset estoj godini ivota 30. rujna 422. i bi
pokopan pored Gospodinovih jasala. Kasnije bi prenesen u Rim i po
njemu Bog mnoga udesa uini.
296
ratarstvu. Dalmatinci su pristizali u Bohemiju. Leh naputa brata i osniva
Leku (Poljsku). esi se pokazae hrabrim ljudima i vrsnim strijelcima.
Bili su ratoborni. Valaska sedam godina vladae ekom nakon to je
poubijala 7 protivnika. Starije su ene ranjavale neprijatelje a djevojke ih
gaahu lukom i strijelom. Kad to ne bi uinile, kazna im je bila gubitak
djevianstva. Papa Pio II. bijae ekog roda. 61
61
Mavro Orbini, Kraljevstvo Slavena, prevela Snjeana Husi, priredio i napisao
uvodnu studiju Franjo anjek, Golden marketing Zagreb, Narodne novine Zagreb 1999,
str. 110.-114.
62
Draen Kovaevi, Legende i predaje Hrvata, Zagreb 1993, str. 9.
297
Radnja predaje dogodila se u vrijeme Ilira i Rimljana, a ne kako je
navedeno u predaji.
***
U vrijeme romantizma bilo je rasprostranjeno vjerovanje da su
Rusi, Poljaci i esi ilirskoga podrijetla.
STAROHRVATSKO DOBA
63
uro Basler, Arheoloki spomenici kranstva u Bosni i Hercegovini do XV. stoljea,
u: Kranstvo srednjovjekovne Bosne, radovi simpozija povodom 9 stoljea spominjanja
bosanske biskupije (1089.-1989.), Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo 1991,
str. 3.
64
Nikola Lavanin, Ljetopis, (priredio dr. fra Ignacije Gavran), IRO Veselin Maslea,
Sarajevo 1981, str. 67.
298
gradina, najprije da je rimska, ali sad se ne vidi. Kad je suna godina
dobro se vidi. Veliki je to bijo grad i tu je bilo groblje, siam se da sam
65
jednom vidila kad su te mrtve iskapali.
(Korita kod Tomislavgrada)
Kraljica Tuga
65
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 100.
66
GZM, BiH, Sarajevo 1892, str. 455. (Po narodnom kazivanju priopio Ivan Zovko).
299
plave kose proi priko ruevina svoga dvora u Tugarima bdijui nad
Pojianima i Pojicama.67
U livanjskom kraju i danas pripovijedao da je planina Tunica
nazvana po kraljici Tugi koja je ondje dolazila u posjete svojoj sestri
Bugi.
SARACENI U PRANICAN
300
SVETI DONAT
KRALJ TOMISLAV
301
Ninski ga je zlatnom krunom ovjenao na Duvanjskom polju izmeu
920. i 925. g. Na Splitskom saboru oko 925. g. ustanovio je 15 toaka
kojima se moralo srediti stanje u dravi. Potukao je vojsku bugarskoga
cara Simeona doekavi ga sa 100 000 pjeaka, 60 000 konjanika te 80
velikih i vie malih brodova. Ne zna se kada i gdje je umro kralj
Tomislav niti gdje poiva.
72
Vjekoslav Klai, Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju u: Zbornik,
u susret treem tisuljeu, Prvi hrvatski kralj, Tomislav, Zagreb 1998, str. 71.
73
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 101.
74
Isto, str. 101.
302
SVETI IVAN TROGIRSKI
DMITAR ZVONIMIR
75
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju
Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990,
str. 284.
303
Zagreb, 1940.). Prema predaji umoren je od svojih podanika na Saboru u
Kninu, na lokalitetu Pet crkava, sredinom 1089. godine.
ZVONIMIROVA KLETVA
76
Ferdo ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1990, str. 587.
77
Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata, knjiga prva, MH, Zagreb 1974, str. 144.
78
Hrvatski leksikon, II. svezak, L , glavni urednik Antun Vuji, Naklada Leksikon d.
o. o. Zagreb 1997, str. 724.
304
Crkva svetoga Jure u Poljicima
VLADIMIR
305
te ga utamnii u Prespu kod Ohrida. Samuilo nastavi harati Dalmacijom i
pohara je sve do Zadra. U tamnici se Vladimiru ukae aneo i navijesti
mu da e biti osloboen; da e ga Gospodin izbaviti iz zatoenitva i da
e mu muenitvo osigurati kraljevstvo nebesko.
Kosara (oko 978. - ?), ki kralja Samuila, zatrai od oca doputenje
da zatoenicima opere noge. Vidjevi ljepotu, skromnost, milinu rijei i
razboritost Vladimirovu, Kosara zamoli oca da oslobodi Vladimira iz
tamnice. Samuilo oslobodi Vladimira, zagrne ga kraljevskom odorom i
dade mu za enu Kosaru i povrati mu kraljevstvo kojemu pridoda Dra.
Samuilo umre i naslijedi ga Radomir koji zauze sve grke zemlje
do Konstantinopola. Car Bazilije Radomirovu bratiu obea dati veliku
nagradu ako ubije Radomira i tako osveti smrt svoga oca i strica koje je
dao ubiti Samuilo. Vladislav u lovu ubije Radomira.
Vladislav misli kako njegovo kraljevstvo ne e biti mirno dok je
Radomirov svak (zet) Vladimir iv te ga pone mamiti sebi. Kosara ne
dopusti Vladimiru da ide Vladislavu te ona ode vidjeti kakve su mu
namjere. Vladislav je doeka sa svim poastima.
Vladislav posla svoje ljude sa zlatnim kriem kunui se da mu ne
e nakoditi. Vladimir povjeruje, ali zatrai da mu Radomir poalje
drveni kri i da nad kriem prisegne da mu ne e uiniti nikakvo zlo.
Kad su k Vladimiru doli biskupi i pustinjak, Vladimir sa aicom
svojih ljudi krene Vladislavu koji mu je putem bio postavio zasjede, ali
ga ne uspije ubiti. Naime, oni koje je Vladislav poslao da ubiju Vladimira
vidjee da je uz njega mnotvo vojske s krilima i kopljem u ruci. Bijahu
to aneli. Oni koji su poslani da ubiju Vladimira, vidjevi anele Boje,
pobjegoe. Vladimir sretno stigne u Preslav Vladislavu koji je bio za
objedom. Vidjevi da Vladimir nije ubijen, naljuti se i naredi da mu
odrube glavu. Kad to vidje Vladimir, okrene se biskupima i ree: O
asni ljudi, zato me izdaste? to vas je nagnalo da prisegnete nad kriem
Gospodnjim, to ga donijeste sa sobom, da mi neete nanijeti nikakva
zla? Biskupi su stajali pognute glave. Vladimir ishodi priest prije nego
mu odrube glavu. Poljubi kri rekavi: Preasni ovaj kri nek mi
zajedno s vama bude svjedokom u ovaj dan Gospodnji da u umrijeti
nevin. Rekavi to izie iz crkve i preda se svom krvniku.79 Pred crkvom
mu je 22. svibnja 1016. godine javno odrubljena glava. Biskupi mu tijelo
pokopae u crkvi, a na grobu njegovu mnogi bolesni ozdravie. Vidjevi
to, Vladislav ostane zgranut i dopusti Kosari da mua danonono opla-
79
Mavro Orbini, Kraljevstvo Slavena, (priredio Franjo anjek), Zagreb 1999, str. 288-
289.
306
kuje i da ga pokopa gdje god hoe. Ona ga prenese u Krajinu i pokopa ga
u crkvi Svete Marije. Njegovo tijelo je i dandanas neraspadnuto i iz njega
isparava blag miris, a u rukama dri onaj kri koji mu bjee poslao
bugarski car. Na dan njegova blagdana mnotvo hodoasnika hodoasti
njegovom grobu. Kosara se u toj crkvi zaredi.
Vladislav zauze Vladimirovo kraljevstvo. Dok je jedne noi obje-
dovao za stolom, pojavi se pred njim ovjek nalik Vladimiru i s maem u
ruci. Vladislav se poplai, stane dozivati vojsku, no aneo ga udari i on
ostane mrtav.
KRIVOVJERSTVO
BOGUMILI
80
Ivo Andri, Razvoj duhovnog ivota u Bosni pod uticajem turske vladavine (doktorska
disertacija), Beograd 1997, str. 21.
307
Bogumilstvo se, zbog snage Nemanjia, nije moglo ukorijeniti u
Srbiji pa je zahvatilo Bosnu i Hercegovinu i u njoj se razvilo. Bogumili
su se u Bosni voljeli nazivati bosanskom crkvom.
Burna povijesna dogaanja u Bosni i Hercegovini unitila su
bogumilske knjige pa se njihov ivot moe jedino rekonstruirati na
temelju protivnikih spisa.81
Prema tim spisima bogumili su vjerovali u dva boanstva. Jedno je
vee boanstvo Isus Krist, koji je stvorio sve to je duhovno i nevidljivo,
a drugo je manje boanstvo Lucifer, koji je stvorio sve to je tjelesno i
vidljivo.
Krist je imao nestvarno tijelo u obliku zraka, te po njihovu uenju
nije stradao, umro i uskrsnuo. Blaena Djevica Marija je bila aneo.
Odbacili su Stari zavjet, osim Psalama. Osueni su svi oci iz
Staroga zavjeta, patrijarsi i proroci kao i svi drugi koji su postojali prije
Krista. Ivan Krstitelj je smatran prokletim. Prezirali su Mojsijev zakon
kao i Rimsku crkvu. Za sebe su tvrdili da su Kristova crkva i potomci
apostola te da u svojoj sredini imaju Kristova namjesnika i nasljednika
sv. Petra. Odbacivali su krtenje vodom i tvrdili da djeca prije zrelosti ne
mogu stei blaenstvo. Nisu vjerovali u uskrsnue. Odbacivali su,
takoer, svetu priest, krizmu, svetu tajnu braka, svetu tajnu ispovijedi i
posljednje pomazanje. Govorili su da se svatko tko grijei mora ponovno
krstiti. Sve su grijehe smatrali smrtnim grijesima i smatrali kako nijedan
od tih grijeha ne e biti oproten. Uili su kako nema istilita. Vjerovali
su da je Lucifer uzletio na nebo i pobunio anele, pa su svi sili na
zemlju, gdje ih je Lucifer zatvorio u ljudska tijela, te bi tako u jednom ili
vie tijela okajali grijehe i vraali se na nebo.82
Bogumili su, takoer, osuivali materijalnu crkvu, svete slike,
kipove i krieve. Zabranjivali su davanje milostinje smatrajui kako nije
nikakva zasluga ako se daje milostinja. Govorili su kako se ne treba
zaklinjati ni u istinu ni u neistinu.
Osuivali su duhovnjako sudstvo i kazne tjelesne i duhovne ne
doputajui da se tko kazni, ubije ili progoni. Ubijanje ivotinja smatrali
su smrtnim grijehom. Osuivali su i proklinjali sve one koji su jeli meso,
sir, jaja ili slino.
81
Isto, str. 19.-26.
82
O vjeri krana bosanske crkve sauvana je legenda o postanku svijeta iz 14. stoljea
(Franjo anjek, Kranstvo na hrvatskom prostoru, Zagreb 1996, str. 201.-202.).
Takoer su sauvane legende: Kako je satana stvorio ovaj svijet (druga polovica 12.
stoljea), Blagodat i istina i Poetje svijeta (Mak Dizdar, Antologija starih bosnaskih
tekstova, Sarajevo 1997, str. 28.-31., str. 211., str. 296.-299.)
308
Vjernici su bili podijeljeni u dvije skupine. Manju skupinu su inili
savreni (perfecti, electi) koji su se strogo pridravali svih propisa svoje
vjere. U drugoj skupini je bila veina obinih vjernika (credentes), koji su
se smjeli eniti, stjecati bogatstvo, jesti kako ele, voditi ratove itd.
Jedino su javnom ispovijedi morali priznati svoje grijehe i morali su
makar pred smrt prijei u redove savrenih.
Na elu bosanske crkve nalazio se djed (senior, anzianus); njemu je
bilo potinjeno dvanaest strojnika meu kojima su bili: redari, uitelji,
magistri. Bogosluenje se sastojalo u molenju Oenaa i itanju Svetog
pisma, u javnoj ispovijedi, primanju novih vjernika i posveivanju
strojnika. Crkve su bile jednostavne kue, bez ukrasa, slika, kipova,
krieva, zvona i svete vode.
Tako piu Raki, Andri i drugi. iro Truhelka to negira tvrdei da
su u Bosni i Hercegovini ivjeli patareni (krstjani bosanske crkve) i da su
steci njihovi nadgrobni spomenici.83
83
Usp. iro Truhelka, Bosanska Narodna (Patarenska) crkva, u: Povijest Bosne i
Hercegovine, Napredak, Sarajevo 1942.-1991.-1998., str. 767-793.
84
Mavro Orbini, nav. dj., str. 414.
85
Isto, str. 413.
309
MANIHEJCI
U Bosni su pored bogumila i patarena bili i krivovjerci manihejci.
Orbini pie: Ovi posljednji (kako izvjeuju Voloterano i Sabellico)
nastanjivali su samostane smjetene u dolinama i drugim udaljenim
mjestima, kako bi ene koje su ozdravile od kakve bolesti obiavale na
zavjet otii sluiti na odreeno vrijeme, prebivajui s redovnicima
(krivovjercima). Krivovjerci manihejci su potrajali do 1520. godine.
Opata samostana su zvali djed, a priora strojnik. Njihov bi sveenik,
ulazei u crkvu, uzeo kruh u ruku, okrenuo prema puku i uglas izgovorio:
Blagoslovit u ga, a puk bi mu odgovorio: Blagoslovi ga, da bi zatim
dodao: Prelomit u ga, a puk odgovorio: Prelomite ga, zatim bi tim
kruhom priestio puk u crkvi.86
BOGUMILSKI PUT
Ispod Kalavure se nalazi Bogumilski put koji su pravili Bogumili.
Taj put ie od Blazina, ispod Kalavure prema Meetu, Matinu gradu do
Crveniki parnica.
A ima jo jedan put koji ie kroz Crkvinu, iza vrtla; nailazi kraj
87
Stepenjskog greblja, izmeu Mujinovca i Ploa.
(Stepen kod Tomislavgrada)
MISIONARI
86
Isto, str. 415.-416.
87
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 129. Bogumilstvo je najzamrenije i
najtajnovitije podruje bh. povijesti te se u novije vrijeme zlorabi.
310
Grgura IX. koje je 10. listopada 1233. upravio brai bosanskim
propovjednicima.88
Na molbu mavansko-bosanskoga vojvode Stjepana Dragutina,
papa Nikola IV. 23. oujka 1291. godine slubeno je povjerio dvojici
franjevaca hrvatske provincije dunost istraitelja krivovjerja i pobijanje
bogumilskih zabluda u Bosni.89 To je obnovio papa Bonifacije VIII.
pismom od 29. travnja 1298. proirivi djelokrug franjevakih istraitelja
na Srbiju, Raku, Dalmaciju, Hrvatsku, Bosnu, Istru i Slavoniju. Godine
1339. osnovan je bosanski vikarijat, a u njemu su se nali najbolji
propovjednici iz europskih zemalja, meu kojima je bio i sveti Nikola
Taveli (1372.-1383.). Godine 1402. fra Bartul iz Alverne (u Bosni
boravio od 1366. 1375. i od 1378. 1408.) javio je papi Bonifaciju IX.
da su franjevci do te godine obratili ili pokrstili u Bosni oko 500.000 bo-
gumila.90 Franjevci su tada imali u svojemu vikarijatu vie od 40
samostana s 500 lanova, od Novoga u Boki Kotorskoj do Omia na
Cetini, te od Jadranskoga mora do Drine na istoku i Drave na sjeveru.91
Od tada do danas narod pripovijeda o svojim ujacima (fratrima).
Zato je povelik broj mjesta koja su po fratrima dobila imena: Pratrovac,
Pratarska atrnja, Pratarska cesta, Pratarska uma.
311
muenikog svjedoanstva za Kristovu vjeru. Dokument koji je napisao
gvardijan fra Gerald Calveti govori o njima kao o ljudima posebno
ukraenim krepostima jer su bili vrlo odani Bogu, posluni
starjeinama, uzor puku, vrlo strogi u ivotu, prokuani i savreni u
svakoj kreposti. 92
Nikola i njegova subraa odluili su poeti svoje misionarsko
djelovanje meu Saracenima i obratiti ih na kranstvo. Svojim uzornim
ivotom eljeli su privui pozornost arapskog stanovnitva u Palestini,
posebice u Jeruzalemu. Kad im se to uinilo presporo, nakon dugoga
razmiljanja, molitve i savjetovanja, odluili su se uvjeriti
jeruzalemskog kadiju da se mora obratiti na kranstvo ako eli spasiti
duu.
Kada su muslimani 11. studenoga 1391. godine slavili etvrti dan
Kurban-bajrama, Jeruzalem je bio pun Arapa pa su Nikola i braa
iskoristili prisutnost mnotva kako bi im se obratili. Pojavili se u devet
sati ujutro pred velianstvenom Omarovom damijom (sagraenom na
mjestu Salamonova hrama!) traei kadiju i predstavnika mjesne vlasti,
tvrdei kako mu ele rei neto vrlo korisno i spasonosno za njegovu
duu. Kako kadija nije bio u damiji, odveli su ih njegovoj kui. Kada ih
je primio oni su proitali svoj govor kojim su prisutne pozvali da se
obrate na kranstvo.
uvi to kadija je pozvao starjeinu Sionskoga samostana i njegovu
brau. U meuvremenu se skupilo mnotvo muslimana (kau da ih je bilo
oko 30.000) traei da se izazivai ubiju.
Kadija je pred gvardijanom i drugim franjevcima upitao fra Nikolu i
njegovu brau jesu li oni svoj govor izrekli kao normalni i razboriti ljudi
ili kao luaci; ili ih je poslao papa ili neki kranski vladar kako bi
izazvali rat. Na to su fra Nikola i njegova subraa odgovorili kako ih nije
poslao nikakav ovjek, nego ih je poslao Bog. Kadija je fratre osudio na
smrt, ali im je pruio mogunost da sauvaju glavu, pitajui ih hoe li
opozvati sve to su rekli. Fratri su ostali pri izreenom: Spremni smo
radije umrijeti za ovu istinu, za katoliku vjeru, vrsto je branei.93
Osuene fratre na smrt svjetina je izudarala sve dok nisu izgubili
svijest. Kada su nakon sat vremena muenici doli svijesti i progovorili,
kadija ih je dao svezati i drati tako do pola noi, podvrgnuvi ih
ponovno mukama: gole su ih privezali uz stupove i udarali.
Tri su dana bili okovani u tamnici neprestano molei i tjeei se.
92
Dobri pastir, Kalendar 1991, Sarajevo 1990, str. 56.
93
Isto, str. 58.
312
Iz Gaze je 14. studenoga doao Emir, upravitelj pokrajine, i
obnovio sudski proces na glavnom trgu. Emir je potvrdio smrtnu kaznu.
Okupljeno je mnotvo s isukanim maevima i noevima navalilo na
fratre kako bi ih potpuno iskomadali. Izmrcvarena tjelesa bacili su u
veliku vatru koja je gorjela na trgu. Meutim, tri puta je paljen sve vei
oganj, ali tjelesa su ostala neizgorena. Da ne bi ostavili traga svoje
okrutnosti i mogunosti kranima da tuju ostatke muenika, Arapi su
potajno zakopali zemne ostatke muenika.
Odvano svjedoanstvo promatrali su muslimani ali i krani, a
meu njima i dvanaestorica franjevaca ija se imena spominju u izvjeu
to ga je gvardijan Sionskog samostana u Jeruzalemu poslao na neke
samostane franjevakog reda, a jedan je prijepis stigao i u ibenik, gdje
se i danas uva. Sve je dirnula injenica to oganj nije htio progutati
tjelesa muenika. U tome su krani vidjeli znak da je Bog primio rtvu
umorene brae kao svjedoanstvo za vjeru.
Proglaenje svetim Nikole Tavelia trebalo je biti o proslavi tisuu
tristote obljetnice veze Hrvata sa Svetom Stolicom, 1941. godine, ali su
ratne prilike sprijeile tu sveanost. Tek je 21. lipnja 1970. papa Pavao
VI. proglasio Nikolu Tavelia i njegovu subrau svetima. To je prvi
kanonizirani Hrvat svetac.
313
SREDNJOVJEKOVNI BOSANSKO-HUMSKI VLADARI
Kulin ban
94
Usp. dr. fra Leon Petrovi, Krani bosanske crkve, drugo izdanje, Sarajevo-Mostar,
1999.
95
Dominik Mandi, Sabrana djela 4, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, II. izdanje,
Ziral, Chicago-Roma-Zrich-Toronto 1979, str. 42.
314
Prijezda I., ban bosanski
***
315
Zapanji se care Duane,
od alosti u grob pane.
Nit ga elja vie sjeti,
da bi htio oivjeti.96
(iroki Brijeg)
***
96
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica hrvatska
i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 60.
316
Prije krunidbe Tvrtko se oenio Dorotejom, kerkom vidinskoga
cara Stracimira, koja je bila dvorska dama ugarske kraljice. Orbini pie
da je vrlo kratko ivjela s muem, ne rodivi mu djece. Umrla je skoro
istodobno kad i majka kralja Tvrtka. On se potom oenio bosanskom
plemkinjom Jelicom. Na molbe i preklinjanja svoje majke kralj Tvrtko je
vratio svoga brata Vukia iz Ugarske i oprostio mu.
Kralj Tvrtko je proirio svoje kraljevstvo do Save, a na jugu je
posjedovao Kotorski zaljev. Kada je ban Ivani, s drugim odmetnicima
ugarskoga kraljevstva, zarobio kraljicu Mariju i pogubio njezinu majku
Elizabetu, kerku umrloga kralja Ludovika, napali su ga sin i roaci
ugarskoga nadvornika. Ban je pobjegao u Bosnu. Kralj Tvrtko mu nije
mogao dati dostatnu zatitu pa su ugarski vojnici zarobili Ivania. Vezali
su ga konju o rep i tako uokolo vukli, a zatim mu usijanim klijetima
kidali meso, raetvorili ga i objesili na etvera vrata grada Pelengera.97
Tada je kralj Tvrtko stupio u savez s napuljskim kraljem Karlom, a
protiv Ugara. ibenik i Split su se predali kralju Tvrtku.
Za vrijeme Tvrtkova kraljevanja u Bosnu prodre turski vojskovoa
ain s osamnaest tisua vojnika i navale pustoiti zemlju. Tvrtkove
vojskovoe Vlatko Vukovi i Radi Sankovi sa sedam tisua vojnika
ustanu u obranu zemlje. Sukobe se na Rudinama a zatim u Bilei i
sasjeku i poraze tursku vojsku uz neznatne vlastite gubitke. Poslije toga
poraza Turci se nisu usuivali napadati Tvrtkovu zemlju.
Orbini i Lavanin piu da kralj Tvrtko ni s drugom enom Jelicom
nije imao poroda, te da je imao nezakonitog sina Tvrtka kojega mu rodi
bosanska plemkinja Vukosava.
Perojevi pie da je kralj Tvrtko imao zakonitoga sina Tvrtka i
nezakonite Ostoju i Vuka.98 Kralj Tvrtko je umro 10. oujka 1391.
godine.
Dabiino proroanstvo
97
Mavro Orbini, nav. dj., str. 423.
98
Marko Perojevi, Kralj Stjepan II. Tvrtko, u: Povijest Bosne i Hercegovine, Sarajevo
1942.1991.1998., str. 349.
99
Kralja Tvrtka je iste godine naslijedio Dabia, nezakonito dijete, najvjerojatnije
Vladislava koji se oenio Jelenom, keri Jurja ubia. elio je zagospodariti Dubrov-
nikom. Oenio se Hrvaticom Cvjeticom, iz plemike kue grofova Nelipia. Kad je
317
Doi e vrijeme kad e kranske vladare muiti silna tuga to,
sapeti svojim nevoljama, nisu u prikladno vrijeme pritekli u dunu pomo
Bosancima u nevolji.100
318
je i Omi. Hrvoje je s prijestolja skinuo kralja Ostoju i postavio na
prijesto Stipana Tvrtka II. Tvrtkovia.102 Hrvoje je imao silnu mo pa su
ga zvali neokrunjenim kraljem.
Hrvoje je bio prijatelj s kraljem igmundom, ali je s njim uao u rat
jer ga je ugarski ban Pavao upor na igmundovu dvoru pozdravio mu-
kanjem. Kau da je Hrvoje bio i izgledom i ponaanjem nalik biku.103
Vjekoslav Klai navodi predaju prema kojoj je Pavao upor jednom na
kraljevskom dvoru hercega Hrvoja ljuto uvrijedio, pozdravivi ga
volovskim mukanjem da se naruga njegovu hrapavu i krupnom grlu.104
Klai takoer navodi predaju da je Pavao upor nekom zgodom Hrvoja
pogrdio ovim rijeima: Slovinac nije ovjek, pogaa nije kruh.105
To se razglasilo po dvoru, pa je Hrvoje postao predmetom
ismijavanja. Hrvoje je zbog toga bio uvrijeen; te se, ne mogavi to
podnositi, pobuni protiv Ugara. Tada je u pomo pozvao tursku vojsku i s
njom poharao Bosnu. Ugarski se kralj u to vrijeme nalazio u Konstanzu
kako bi iskorijenio husitsko krivovjerje. Vidjevi kako Hrvoje s turskom
vojskom hara Bosnu, ugarski plemii Ivan Gorjanski, Ivan Morovi i
Pavao upor s vojskom krenu na Hrvoja. Ugarska vojska je nanosila
goleme gubitke Hrvojevoj i turskoj vojsci, a tada su se Hrvojevi vojnici
popeli na oblinja brda i vikali kako bjei ugarska vojska. To je izazvalo
pomutnju meu Ugrima pa su povjerovavi Hrvojevim vojnicima poeli
bjeati. Tako Hrvoje pobijedi i zarobi mnogo plijena i plemia, a meu
njima i Pavla upora, koji bijae uzrok tome ratu. Hrvoje naredi da
upora zaiju u goveu kou, obasipajui ga pogrdama i govorei mu:
Vi, koji ste u ljudskom obliju oponaali glas goveda, sad isti taj glas
zaodjenite u oblije i kou njegovu.106 Utopio ga je vezana u rijeci.
To je bio prvi pristup Turaka u Bosnu. Tada je Mehmed prvi put
postavio svog sandaka u gornjoj Bosni, Isaka, kojega je ubio Nikola
Slaven po nalogu cara igmunda. Kada je Hrvoje vidio da su ga Turci
izdali, umro je od oaja107 u travnju 1416. godine.
Hrvoje je za sobom ostavio udovicu Jelenu, sestru cetinskoga kneza
Ivania Nelipia, i sina Balu (1400.-?). Bala se prozvao Hercegovi
naslijedivi bosanske oblasti i gradove s Jajcem. Oko Omia i Krajine u
102
Znameniti i zasluni Hrvati, Zagreb 1925, str. 284.
103
Mavro Orbini, nav. dj. str. 426.
104
Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata (knjiga trea), MH, Zagreb 1974., str. 79.
105
Isto, str. 79.
106
Isto, str. 426.-427.
107
Isto, str. 427.
319
Hrvatskoj nastala je prava jagma izmeu Mleana, Dubrovana, Spli-
ana i Trogirana. Meutim, udovica Jelena je predala Omi svome bratu
Ivaniu Nelipiu i tako je Omi s Krajinom pripao Hrvatskoj i rodu
Nelipia.108 Jelena se dva-tri mjeseca nakon smrti Hrvoja udala za kralja
Ostoju.
Hrvoje Vuki Hrvatini ostavio nam je znamenita djela
Hrvojev misal i Hvalov zbornik.
Turci su Kotor Varo zaposjeli 1519. godine, a do tada je bio u
sastavu Jajake banovine, osnovane s nakanom da se zaustavi prodor
Turaka prema zapadu. Turci su u Kotor Varo smjestili svoju posadu
koja je tu ostala sve do 1838. godine. Za vrijeme turske okupacije Kotor
Varo pripada jajakom kadiluku, a vojniki kobakoj kapetaniji.
108
Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata (knjiga trea), MH, Zagreb 1974, str. 93.
320
KULA HERCEG STIPANA
Kulu Herceg Stjepana ziali su Turci i to puno puta, jer vazda je se
sorila. im je oziu, ona se sorije. I undana su ti oni uli da trebaju ujtit
mladu katolkinju sa diteton i da je zazidaju u tu kulu i da se ta kula ne e
vie sorit.
I oni su ujtili tu enu i to dite, i to muko dite.
I oni su nju zaziali odvojeno od diteta, zaziali u zid, ivu. I kroz
taj zid njoj je iz prsiju proteklo, kau, mliko. I kula se vie nije ruila.109
(Crveni Grm kod Ljubukoga)
HERCEGOVO BLAGO
109
Isto, str. 106.
110
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 107. Predaju je magnetofonski snimila i Maja
Bokovi Stulli (1963: 303.) Motiv potkivanja konja naopako biljeimo u predajama o
bjeanju kraljice Katarine; baba je u Drenici i Rami nagovorila Turke da konje potkuju
naopako i tako zavaraju domae i poraze ih. Pria se da su herceg Stjepana traili
Turci, ali ga nisu mogli nai jer on je svoga konja naopako potkova. I oni e po tragu,
snjig je bija, mislili su ga po tragu uvatit. Ali, mudri Stjepan ostavlja je krive tragove,
jer je konja naopako potkova i nisu ga nali.
321
poivaju srednjovjekovni krani - Hrvati. O tomu svjedoe mnogobrojni
povijesni i arheoloki izvori.
Ja ne znam, i sam se mislim, kako je one steke navuklo i na emu
i je navuklo. Kae neko da je bila voda pa i vodom navuklo. To je sve
kamen krenjak. Neko kae da su i ene na leima navukle.
Sestra Marta vue steak za brata Marka,
priko polja Svinjae, a miseca veljae.
Kamen je vuklo sto volova,
a sestra Marta zakla sto ovnova.111
(Bukovica kod Tomislavgrada)
OSMANSKA OKUPACIJA
111
Predaju Kako su steci navueni kazao mi je Pero urdo na Gorici 1997. godine. Vl.
a. z. 1997.
322
kazuju o mnogobrojnim muenicima i muenicama. Njihovim grobovima
narod stoljeima hodoasti. Nekim grobovima i crkvama hodoaste i
muslimani i pravoslavci. Meu predajama su i one koje govore o
prelascima na islam; o domaim muslimanima koji su pomagali
kranima. Zanimljiva su pripovijedanja o tvravama, mostovima,
atrnjama i blagu.
Za razumijevanje povijesnih predaja i etiolokih predaja koje su
nastale na povijesnoj razini vano je uz ukratko izloiti i sljedee:
323
njegovog izdajstva nikad Bobovac pao ne bi. A kad je predao kljueve
caru, ovaj mu je dao odrubit' glavu na nekoj stijeni koja je po tom' dobila
ime Radakova stijena. 112
112
Katarina Pejinovi zapisala je u srpnju 2007. u Vareu od Kazimira Doje. Rkp. FF
Mostar 2007, D.
324
Radivoju su Turci odsjekli glavu, a sa zarobljenim kraljem Muhamed je
obilazio gradove u Bosni i Hercegovini podlaui ih pod tursku vlast.
Uz Muhameda u osvajanju Bosne isticao se i Omer, poglavar
Tesalije. Mehmed je poslao izaslanike Dubrovanima traei enu
bosanskoga kralja, a kako je ondje nisu nali, Mehmed je provalio u
Hercegovinu i strahovito je opustoio.
Vojnici hercega Stipana Kosae zaposjeli su gorske vrhunce. S
brda su navaljivali na tursku vojsku, ak su provalili i u turski tabor,
nanosili su poraze Turcima pa se povlaili na brda.
Mehmed je podignuo tabor i okruio tvravu Blagaj. Iz toga tabora
poslao je glasnike oblinjim knezovima i plemiima s naredbom da
svaki preda svoju zemlju sultanu pa e od njega u Europi dobiti drugu.
Neki od njih predali su sebe i svoju zemlju u ropstvo, meutim kada su
otili na sultanovu portu, zavedeni tim prijedlogom, neki bijahu baeni u
okove i odvedeni u Bizant, a neki su okrutno smaknuti.113
113
Nikola Lavanin, nav. dj., str. 207.
114
Usp. Marko Dragi, Deset kamenih maeva, Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka
Voda 1999, str. 168. 170.
325
Grob posljednjega bosanskoga kralja Stipana Tomaevia
115
Predaju je Katici Lozi Radielovi u Jajcu travnja 2007. godine kazao Stipo Crnki,
ro. 1936. godine. Kua u selu ibenica mu je sruena i sad ivi u Jajcu. Rkp. FF
Mostar 2007, D. Dr. iro Truhelka je 1888. godine pretraio grob i zabiljeio:
U dubini od 88 centimetara nailo se pod slojem crnice na sloj krupnog kamenja, koji
je i onako istruli kostur mjestimice zdrobio. Kosti leahu na sloju ilovae, to ju je
kinica iz gornjih slojeva splavila, te se ovdje slegla na dno. U tom sloju bila je
poloena leina.
Mrtvac bijae okrenut smjerom zapada prema istoku, tako da je lice gledalo prema
izlazeem suncu. Lubanja bijae odijeljena od trupa, jer nije leala na vratnim
kraljecima nego na desnoj strani grudnih kostiju. Ruke kostura bijahu na prsima
prekrene, a noge ispruene. Lijevo stegno pokazivae tragove, da je prelomljeno, a
oba prelomljena kraja nisu leala jedan tik do drugoga u istom pravcu nego u razmaku
kakvih 8 cm razdaleko.
Od priloga se naao komad gvoa nalik na polukrunu kuku, kako slue kao zapon
katanaca ili moda kao kuke na negvama, a osim toga i dva mala srebrena ugarska
326
Pad Bosne
novca iz dobe Ljudevita Velikoga. Ove novce moemo smatrati kao neku vrstu obola, to
ga u srednjem vijeku davahu pokojniku kao poputbinu na drugi svijet,- obiaj koji je po
Bosni bio vrlo rairen.
Odijelu i to bi k njemu spadalo kao pucetima, kopama i dr. nije u tom grobu bilo ni
traga.
Iz ovih opaanja slijedi da je tu bila sahranjena leina, sasjeena i izmuena ovjeka,
kojeg pokopae u vrijeme koje je slijedilo vladi Ljudevita Velikoga, dok su jo njegovi
novci Bosnom kolali. (...)
Kostur, koji je iz groba izvaen bi sastavljen, koliko je bilo mogue te pohranjen u
staklenom lijesu u samostanskoj crkvi u Jajcu. Dr. iro Truhelka, Kraljevski grad Jajce,
povijest i znamenitost,J. Studnike I druga, 1904., Sarajevo, str: 14.
116
Nikola Lavanin, nav. djelo, str. 208.
117
Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata (knjiga etvrta), MH, Zagreb 1974, str. 58.
118
Dominik Mandi Sabrana djela 5, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, ZIRAL,
Toronto-Zrich-Roma-Chicago 1982, str. 173.
327
zajedno sa kraljem Stipanom Tomaeviem. Banu Radivoju su Turci u
Bilaju odsjekli glavu, a sa Stipanom su obilazili gradove u Bosni kako bi
kralj naredio predaju bez otpora. Nakon toga su kralja Stipana okrutno
ubili u Jajcu.
Kad je ban Radivoj krenuo u bijeg s kraljem Tomaeviem sakrio
je svoje keri u jednu peinu kako bi ih sauvao od osmanskih napasnika:
OBRANA KREEVA
Kraljica Katarina se jedno vrijeme krila od Turaka na Bedemu,
jednom mjestu na brdu povi Kreeva. Krila se gore sa kerkom i sinom,
a kad su Turci saznali gdje se nalazi krenuli su prema Bedemu.
Katarina Kosaa, kerka i sin nakupili su rie u mjeine (ake) i
ozgor su zavaljali rie niz brijeg. Ria je sletila niz cestu, prije nego to
su Turci doli do njih i rasula se.
119
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 171.
Tu je predaju zapisao iro Truhelka: Ban Radivoj sakrio je svoje keri, da ih sauva od
ratne nepogode u jednu peinu, pod kojom bijae duboki ponor. Kada ga sa kraljem
uhvatie, uoe Turci skrovitu djevojaka i htijahu ih uhvatiti. Djevojke, da se izbave
turskog suanjstva i sramote, skoie u ponor, te tako svoje volje poginue, a od ovoga
se vremena jo i danas iri oko peine i ponora miomiris rua.119
iro Truhelka Kraljevski grad Jajce, povijest i znamenitosti, Nakladna knjiara J.
Studenike i Druga u Sarajevu 1904. (Pretisak Opinsko poglavarstvo Jajce, 1996.), str.
17.
328
Turci su tad rekli: Kad imaju toliko rie a to jo ne imaju.
Onda su Turci pobjegli, a Katarina Kosaa i njena djeca ostala su na
sigurnom.120
BIJEG IZ BOSNE
120
Tanji Topi 2004. g. u Kreevu kazala Ana Topi (ro. 1940.) Rkp. FF Mostar,
2004., sv. 49. str. 3.
121
Temelji crkve koju je kraljica sagradila u Otinovcima kod Kupresa 1447. godine
otkopani su i vide se i danas.
122
Bono Beni, nav. dj., str. 96.
329
Pripovijeda se da su Turci ovaj grad (Kozograd) najposlije osvojili
i da je ispred njih potonja kraljica pobjegla otalen. Turci opkole grad, ali
mu tvri ne mognu za dugo vremena nita uiniti. Poto su se na sve
naine uzalud muili, rei e im jedna baba: Zatvorite konja pastuha pa
mu ne dajte za tri dana vode, a onda ga putajte i dobro gledajte gdje e
zakopati nogom! Ondje kopajte pa ete nai vodu to ide u grad, pa im je
presijecite. Kad vodu presijeete, grad e se predati. Tako oni i urade.
Kada u gradu nestane vode, naredi kraljica, te konje potkuju naopako,
natovari blago i pobjegne. Pripovijedaju da je pri toj prilici ubila
kraljica sa Kozograda iz topa turskog zapovjednika spram sebe u
Ostrunici, 4 sata daleko. Kada zapovjednika svukoe da ga okupaju,
vidjee da je ensko.123
123
Luka Gri, Kozigrad, Zvonigrad i Gradina u kotaru fojnikom, GZM IV.,
Sarajevo 1892, str. 91.
124
Pavao Aneli, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, V. Maslea, Sarajevo 1973, str. 146.
125
Isto, str. 121.
126
Bazilije Pandi, Katarina Vuki Kosaa (1424.-1478.) Bosna Argentina, Bhlau,
Verlag Kln-Weimar-Wien 1995, str. 139.
330
Odatle je pjeice stigla u Ston, odakle se laom prevezla u Dubrovnik. Tu
je provela neko vrijeme, a potom prela u Rim.127
Nemamo povijesnih dokaza da je kraljica Katarina bjeala preko
Fojnice kako to predaja kazuje. Poznato je kako je kraljica Katarina ve u
srpnju 1463. bila na Lopudu, u podruju Dubrovake Republike. Iako joj
je Dubrovaki senat dopustio doi u Dubrovnik, prema kraljici Katarini
nisu pokazivali sklonost jer su se bojali turske osvete.128 Tom prigodom
kraljica je u Dubrovniku ostavila ma kralja Tomaa s nakanom da bi se
on dao njezinu sinu ako se oslobodi iz turskog ropstva. U jajakom je
kraju o kraljiinu bijegu iva tradicija:
U RIMU
127
Nikola Lavanin, nav. dj., str. 203.
128
Bazilije Pandi, nav. dj., str. 140.
129
Predaju je Katici Lozi Radielovi 2007. g. u selu Barevu kazao Jure Crnoja, roen
1932. godine, selo Barevo. Rkp. FF Mostar 2007, D.
331
U Rimu je Katarina dobivala izdanu pomo kako bi mogla ivjeti
prema svom kraljevskom dostojanstvu. Njezina mjesena pomo iznosila
je 100 dukata i jo 20 dukata mjeseno za stan. Katarina je najprije
stanovala u kui graanina Jakova Mentebona, a potom je prela u drugu
kuu gdje je ivjela do smrti i gdje je sastavila oporuku. Ta se kua
nalazila u gradskom predjelu Pigna u blizini crkve sv. Marka.
Pretpostavlja se da je taj stan pripadao hrvatskoj Bratovtini sv.
Jeronima. Uzalud je Katarina vie puta inila sve kako bi svoju djecu
oslobodila iz ropstva.
OPORUKA
GROB
130
Bazilije Pandi, nav. dj., str. 144.
332
ivljenja. Sunarodnjaci kraljice Katarine ve pet stoljea dolaze u crkvu
Araceli kako bi pred grobom svoje kraljice iskazali duboku odanost i
zahvalnost.
SUDBINA DJECE
Kraljiinu djecu Sigismunda (12-14 godina) i Katarinu (10 godina)
oteli su Turci na vrelu rijeke Bosne, gdje se kraljica zaustavila da jo
jednom vidi to vrelo na kojemu su se zaustavili i njezini svatovi dok ju je
kralj vodio u Sutisku. Djeca su tom prigodom ubrala cvijee i igrala se.
Tada su Turci oteli kraljiinu djecu odveli ih u Carigrad i islamizirali.131
Sigismund je poznat kao Ashak Kral Oglu Isak Kraljevi.
Katarina se udala za turskog velikaa. Pokopana je u Skopju (Makedo-
nija) gdje se dugo pokazivalo na njezino turbe kao mjesto poinka
bosanskog kraljevskog potomka.
***
Kraljica Katarina je naomiljenija ena kod Hrvata u Bosni i
Hercegovini i ire. Izgradila je est crkava; pomagala je sirotinji i
enama; borila se za slobodu svoga kraljevstva itd. Njezina sudbina
reprezentira sudbinu mnogobrojnih bosanko-hercegovakih kranki i
krana.
PAD DRENICE
131
Mladen Anto Molinar, U ekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini Kotromani
Kosai), Hrvatsko slovo, petak 25. srpnja 2008, Zagreb 2008, str. 12-13.
333
I danas se to misto na brdu zove po njemu Petralj, a i dan danas se
pria da je Drenica pala zbog jedne babe.132
132
Kazala mi je 2001. godine Helena arapina, studentica Pedagokog fakulteta u
Mostaru, a ona je predaju ula od Zvonka arapine iz Vrdi kod Mostara, ro. 1953.
godine. Vl. rkp. 2001.
133
Anelko Mijatovi, Iz riznice hrvatske povijesti i kulture, kolska knjiga, Zagreb
1996, str. 137.
334
IVAN KARLOVI I KMETOVI
134
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 356.
335
MEDVEDGRADSKI TOP
***
135
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 352.
336
Jedan je od najveih hrvatskih ratnika protiv osmanske vojske. O njemu
se i danas pripovijeda:
337
kako su oni morali otimat da bi preivili, i to od toliko monijeg
neprijatelja ka ta su Turci bili, ali to je tako tada bilo. Ljudi su se manje
i bojali i u rat, jer nije se branila samo zemlja, branilo se i kranstvo, a
krani koji bi pali u turske ruke bili bi ili ubijeni ili prodani u roblje, to
se zna.
1530. Turci su napali Klis i Krui je doa s tri broda vojske koju
mu je papa posla da ga oslobodi. Nakon toga znam da je ia u Lorett,
kako se zavitova Gospi, a tada je Klis napala turska vojska od deset
tisua. Traio je on bio pomo i od pape, i u Rimu je bio di je od pape
dobio potporu, i u Ankoni. Za to vrime su Turci i Mleani na prijeveru
zauzeli Klis. I onda je on, kad se vratia, potuka Turke u Bosni i unitio
turske utvrde u Solinu. Onda su 1533. Turci opet opeli napadat na Klis,
a samo u prolie 1534. su tridesetsedam puta navaljivali na nj da e ga
osvojit!i ta je opsada tako trajala par godina, pa su Turci u Solinu
sagradili dvi kule da im je lake nadgledat Kliko podruje, tako da seon
sad moga oslobodit samo s mora, budui da je kopno bilo ili pod
Turcima ili pod Mleanima. Tako da je Krui napa njihove tri utvrde u
Solinu, koje su imali i to pomou Ferdinandovih i papinih vojnika i svojih
ljudi, a kako su Turci bili jai, Kruieva vojska poela povlait prema
moru, na lae, i na jednoj od tih laa je on i poginia.
Turci su mu odrubili glavu, a kad su je njegovi ljudi vidili i sami
su se predali.
Njegovo tijelo je onda prevezeno u Senj, a odande u Trsat, di je
on sagradio za zavjet crkvu Blaene Djevice Marije u kojoj je na kraju i
pokopan. Onda, kako su Turci jo uvik imali njegovu glavu, onda je
njegova sestra Jelena otkupila njegovu glavu za sto dukata.
Rauna se da je Klis pao 12.03.1537, na dan kad je sam Petar
Krui poginuo.
I eto, to je bio slavni uskok Petar Krui!
A ima i Kliku kulu, a u njoj se rodila er Bele etvrtog,
Magdalena se zvala.136
***
136
Ivana Vukadin zapisala je 2008. godine u Klisu. Kazao joj je Marko Sablji (1958.,
Sabljii kod Imotskog). ivi u Klisu. Rkp. FF Split 2008, E.
338
Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II. je 29. kolovoza 1526. g. na
Mohakom polju s oko 30.000 zapoeo bitku s Osmanlijama ne ekajui
glavninu hrvatske vojske koju je predvodio Krsto Frankopan. Kralj nije
ekao ni Erdeljsku vojsku pod zapovjednitvom Ivana Zapolje. U okraju
je poginulo 22.000 vojnika. Kralj se utopio u potoku eleju.137
Jajce i Banja Luka su osvojeni 1528. g. Sulejman II. Velianstveni
je 29. rujna 1529. g. s oko 100 000 vojnika i 300 topova opkolio Be.
Od 1530. do 1541. g. u umberak su se naseljavale prve skupine
uskoka. Oko 10 000 Hrvata iz Pokuplja odselilo je 1532.-1533. g. u
okolicu Bea, a vie od 100 000 Hrvata zapadno od Vrbasa, Pounja,
Like, Krbave i zapadne Slavonije naselilo je oko 200 sela u Gradiu.138
Po Sanudu, autoru Diaria, Turci su do 1533. g. iz hrvatskih zemalja u
ropstvo odveli 600 000 itelja.139
Poega je osvojena 1536. godine. Od 1536. do 1537. g. zavreno je
osvajanje Slavonije. Osvojeni su: Klis 1537. g., Naice 1541. g. Voin,
Stupanica, Bijela Stijena, Orahovica, Valpovo, Brezovica, Pakrac i
Petrovina 1543. g. Kostajnica 1556. godine. Nikola Zrinski, hrvatski ban
(1543.-1556.) junaki se borio protiv Osmanlija.
***
137
Anelko Mijatovi, Iz riznice hrvatske povijesti i kulture, kolska knjiga, Zagreb
1996,str. 167.
138
Isto, str. 178.
139
Isto, str. 178.
140
www.djurdjevac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=226&Itemid=
1
339
Mislei da u utvrdi ima jo toliko hrane da se njome oni iz grada
mogu i razbacivati i na taj nain izrugivati, Ulama-beg odustaje od
opsade i naputa bojite. Kao neku vrstu kletve, Ulama-beg urevane
naziva Picokima. Tako i zavrava ova scenska igra:
***
Bitka kod Lepanta 1571. g. zaustavila je Turke i oni vie nisu bili
pomorska velesila. To je bila najvea pomorska bitka galija za Ciparskog
rata. Flotu sv. Lige inile su: Venecija, panjolska, Malta, Papinska
drava, a zapovjednik joj je bio Don Juan Austrijski. Turci su izgubili
200 galija i oko 40 000 ljudi; osloboeno je 12 000 robova i veslaa.
Kranska flota izgubila 15 galija i 10 000 ljudi. U sastavu mletake flote
borile su se galije hrvatskih gradova: Sv. Nikola Cres, Uskrsli Isus
141
kulturniturizam.croatia.hr/Home/Legende.aspx?idDocument=2545
Potpredsjednik Vlade Damir Polanec je 2007. godine na sveanom otvaranju predao je
gradonaelniku urevca Mladenu Rotanu rjeenje Ministarstva kulture kojime je
Legenda o Picokima dobila trajni status nematerijalnog kulturnog dobra Republike
Hrvatske.
340
Krk, Sv. Ivan Rab, La Donna Trogir (zapovjednik A. Cipiko teko
ranjen), Sv. Jerolim Hvar, Sv. Tripun Kotor (poginuo zapovjednik
Bizanti).
Levant je est u usmenim lirskim povijesnim pjesmama, a
oznaava Istok, sve zemlje oko Sredozemnoga mora, istono od Italije,
dakle, obale Male Azije, Sirije i Egipta:
TANANA GALIJA
Tanana galija,
po moru brodila,
jidra su joj bila
od sunca gorila,
od sunca gorila
i Nike vojvode,
koji put Levanta
vodi svoje brode
i u njima Anu,
lipu divojicu,
jue divojicu,
danas robinjicu.142
(Nevieni na otoku Pamanu kod Zadra)
142
Tanja Per-Polonijo, Tanahna galija, Knjievni krug Split, Split 1996, str. 97.-98;
Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb, 1972, str.
277.
341
Sa Istoka je donio roditeljima i prijateljima mnogo skupocjenih
darova, a najvie svojoj zarunici, Mariji Jurjevoj. Uivao je pri pomisli
kako e se plavokosa Marija radovati svim haljinama koje joj je kupio na
Kreti.
Nije se prevario. Marija je bila izvan sebe od veselja i
iznenaenja, a njezino zadovoljstvo usreivalo je Marina. esto bi je
dugo promatrao i sa zadovoljstvom razmiljao o njihovom buduem
braku i potomstvu.
No, Marija uskoro oboli, a gradski lijenik ustanovi da se radi
o kugi (koju joj je Marin zacijelo prenio s darovima iz Krete). Glas o
tome se uskoro proiri po itavom gradu, a ljudi se ponu kloniti kue
Jurjevih. Svi osim Marina. On je, gotovo lud od boli i grinje savjesti,
svakodnevno posjeivao zarunicu ne bojei se bolesti. Nakon to mu je
Marija umrla u naruju, pao je u nesvijest, a nakon to se osvijestio,
odbijao je govoriti i jesti. Uskoro i on oboli, a kuga zahvati itav grad.
Imuniji graani su, usprkos zabrani gradskog vijea, stali bjeati u
okolicu Trogira, ostavljajui grad bez obrane od Turaka, koji su prijetili
i s kopna i s mora. Sami Turci se, u svojoj elji za plijenom, nisu
obazirali na smrtonosnu bolest koja je harala gradom.
Marin naposlijetku ozdravi, ali ne i njegova dua: sebe je krivio
za gubitak zarunice i golemu nesreu koja je zadesila Trogir. Kao da se
smetnuo s uma, lutao je ulicama grada i bievao se. Ne mogavi nai
mir, itav imetak je ostavio crkvi Sv. Sebastijana (zatitnika od kuge),
napunio lau drvima i u njoj otplovio do rta Sv. Ciprijana, gdje se
nalazila crkvica Sv. Tome. Nedaleko od crkvice nalazilo se Groblje
kunih, gdje je u jami, meu stotinama drugih, lealo i tijelo njegove
Marije.
Drva iz svoje lae Marin je sloio u hrpu na hridini iznad jame
s kunima, a potom je, apui psalme, zapalio lomau i popeo se na sam
njen vrh, pjevajui sve glasnije. Neki pustinjak koji je tu prolazio se
priblii vidjevi vatru. Zgrozi se nad stranim prizorom, pomislivi da
ovjek pred njim mora biti velik grenik kad na takav nain umire. Pade
na koljena i stade moliti, dok se pjesma umirueg Martina pretvarala u
bolne krikove koji su itav nesretni grad ispunjali stravom. 143
(Vrsine kod Trogira)
143
Tereza Karabati zapisala je 2008. godine u Vrsinama kod Trogira. Kazala joj je
Kaja arija (roena 1928.god. u Seget Vranjici, ivi u Trogiru.) Rkp. FF Split, 2008. E.
342
Voa Seljake bune, Matija Gubec
Matija Gubec (pravim imenom Ambroz) spominje se 1556. g. u
selu Hiakovcu (Vrhovcu). Bio je voa Seljake bune 1573. godine.
Uhien je i odveden u Zagreb gdje je prema narodnoj tradiciji i M.
Istvaffyju muen uarenim klijetima, okrunjen uarenom eljeznom
krunom te raetvoren.
Matija Gubec je u hrvatskoj tradiciji simbol borbe za slobodu, pa o
njemu narod i u nae dane pripovijeda povijesne, mitske, etioloke i
eshatoloke predaje. ezdesetih godina 20. stoljea Nikola Bonifai
Roin zapisao je predaju u kojoj se prepleu mitski, eshatoloki i
povijesni motivi. Po toj je predaji jedan ovjek iao na Mladu nedjelju u
umu ubrati drva. Dok je on sabirao drva, pred njim se ukazao vojnik
(soldat) koji je stajao kao da je na strai. ovjek se uplaio, ali ga je
vojnik ohrabrio i rekao mu da ide naprijed po njegovim savjetima.
ovjek je nastavio put i opet ugledao drugoga vojnika koji je takoer
stajao kao da je na strai. I taj je vojnik dao savjete ovjeku i uputio ga
dalje. ovjek je nastavio dalje i doao u jedan grad te po soldatovim
uputstvima naao jednu kuu u koju je uao. U kui su bile tri hrpe zlata,
a za stolom je sjedio sijedi starac i utei neto pisao. ovjek je sa svake
hrpe uzeo po jednu aku zlata i vratio se natrag.
Po povratku mu je soldat rekao da doe i idue nedjelje. ovjek je
posluao. Ponovno je vidio soldate na strai, staroga kako pie i uzeo po
jednu aku zlata sa svake hrpe. Vratio se i opet su mu soldati rekli da
doe i u treu nedjelju. Kad je doao tree nedjelje, soldat mu je rekao da
ne e lako proi kao prethodne dvije nedjelje. Zaista, kae predaja, kada
je ovjek uzeo po aku zlata i uputio se nazad, nije mogao izai jer bi se
pred njim pojavila kuharica. Kad se uinilo da e izii na trea vrata, pred
njim se pojavila silna vojska, a bilo je vojnika vie nego crvi na siru.
Tada se dignuo onaj starac i umirio vojsku. Bio je to Matija Gubec,
a ona vojska bila je njegova zakleta vojska.
Vjerovalo se da e Matija Gubec sii na zemlju i da e tada biti
zadnji rat i konac svijeta. Takoer se vjerovalo da e kralj Matija Gubec
sa svojom vojskom izvesti pravi rat i da e se tada ivi tui s mrtvima.144
U toj su predaji i motivi biblijske provenijencije (konac svijeta, ivi
i mrtvi Sudnji dan).
(O Matiji Gubecu August enoa pie u romanu Seljaka buna.)
144
Vidi: Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH,
Zagreb 1997, str. 349.-350.
343
MATEJU SJELA KORUNA NA GLAVU
No, to su bili gospoini, kralja su htili imat. A pak ti gospoini
su si pripravili eliezne stole, a da pri elieznih stolah su se bavili, lebo ta
koruna komu upadie na glavu, ta e bit kraljem. A pak oni su tamo jili,
obiedvali tr su ekali tu korunu, komu e koruna na glavu upast. Ale uov
sedljak, to je bil Matej kralj, on je bil siromak, on je na lapti uoral. A kad
je uoral, pak si je riekal: no, a ja u si siest. Je si obrnul plug eliezni i
na njega se siel. A ja u na elieznom plugi obiedvat, kot ti na stolu
elieznom.
Ale pak najednu je vidil da ruoj vel lieti. Pak da na njega je to
ilo, a uon je ziel uotku elieznu a njom plug pucuje. On je pak naganja!
da te vele kraju, a je to jako vrcalo, kot pele. A on je timal da su to
vele, je zael odganjat ovako z uotku, a najednu je udril po tuom uot-
kom, a je mu to sjelo na glavu. To je bila ta koruna, njemu je siela na
glavu. Kad s tu uotku je udril, on je ta kri na toj koruni udril, tr je ga
zugnul. I ta kri je od toga asa zugnut na toj koruni, to je pamietka.
Tako je se zibral, tr ial domuom, se odviezal, korunu na glavi je
imal, tr on je pak ostal Matej kraljem.
Ta ije jo koruna, ona je v Biei v muzeome, to je hazburska koruna.
To ja znam od moje maljukosti, kad su rodici povidali, ai tata, vieinom
mama.145
(Devinsko Novo Selo, Slovaka)
O MATIJI GUPCU
145
Isto, str. 350.
344
su stavili nuz zemlju na vugel Markovog trga i Gospodske vulice,
dananja irilometodska, da cucki na njega piaju. Ali su dugo, dugo
pokljem nai narodni ljudi tu Gupevu glavu dignuli i stavili je vie
gore na onom vuglu.
Jo i sada tamo stoji, a narod pria da e Matija Gubec jo dojti.
Onda e bit pravice i kruha na zemlji.146
(Zagreb)
Petrica Kerempuh
Ivo Senjanin
***
146
Isto, str. 355.-356.
345
je bila obrana Siska 1593. godine. Hrvatska je 1594. g. od Meimurja do
Primorja obuhvaala samo 16 800 etvornih kilometara.
Hrvati su 1595. g. oslobodili Petrinju, Hrastovicu i Gore, i potukli
osmanlijsku vojsku kod akovca. Senjski su uskoci uz pomo vojske iz
okolice Splita 1596. g. od Osmanlija oslobodili Klis ali su ga iste godine
morali vratiti.
Senjski uskoci su 18. prosinca 1604. g. potukli mletaku, a potom i
osmansku vojsku. Mleani su ih 23. prosinca napali kod Ugljana. Uskoci
su se povukli na uzvisinu i utaborili. No, a sutradan nevrijeme sprijeili
su Mleane da napadnu uskoke. Uskoci su od drveta i ivotinjske koe
napravili stazu, privukli brodove, napustili utvrdu, a na utvrdi ostavili
tapove i kape kako bi zavarali Mleane. Uzaludno su Mleani juriali
mislei da su uskoci u utvrdi.
U tridesetogodinjem protestantsko-katolikom ratu (1618.-1648.)
sudjelovalo je 30 000 Hrvata.
***
147
100 djela knjievnost jugoslavenskih naroda, sastavio Vlatko Pavleti, MH, Zagreb
1980, str. 17.
346
nie pod suncem krepke stvari;
a u visocieh gora vrhe
najprie ognjeni tries udari.
148
Stari pisci hrvatski, Djela Iva Frana Gundulia, Na sviet izdala Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti, u Zagrebu 1877, str. 284.-285.
347
Meutim, oslobaanje Korevskoga bilo je uvjet za mir s Poljacima.
Sunanica je uspjela pobjei, a Osman se oenio Sokolicom i jo dvjema
Turkinjama.
U Carigradu je 1622. g. dolo do pobune u kojoj je svrgnut Osman
i ponovno ustolien sultan Mustafa. Osman je izvrgnut ruglu i
zadavljen.149
***
Hrvati su 1638. od Osmanlija oslobodili Topusko.Trideset
Vodiana i Vodianki 1646. g. odbili su napad Osmanlija na Vodice.
HAJDUCI I USKOCI
149
100 djela knjievnost jugoslavenskih naroda, sastavio Vlatko Pavleti, MH, Zagreb
1980, str. 17.
150
Frange, Ivo: nav. dj. str. 97.
348
HARAMBAA MALETA, POGUBIO SVATOVE STIPANA NAKIA
151
Ibro je, takoer, silno volio Anu i matao da e je poturiti i dovesti u svoj dvor.
Turinu delibai javio se Mujo, ture mlado i tjeio ga da e na megdanu pogubiti
Stipana Nakia. Delibaa Stipanu Nakiu pripisuje mitsku snagu i junatvo i upozorava
Muju da je pamet izgubio jer da znade Nakia Stjepana ne bi ima ni u glavi sana. Turin
nadalje Muji besjedi o Stipanu koji je prije est godina porazio dvanaest tisua Turaka.
Mujo slua kako Stipan s obadvije ruke sijee Turke a ruka mu je deblja u miici nego
enska noga pri bedrici.
349
Svatovi su zaspali, a strau nisu postavili. Mislili su da su sigurni
jer u blizini nije bilo Turaka.
350
Kune majka tu hru gubavu,
570. Da mu sablja otkinula glavu.
Kad je majka Anu ugledala,
Od alosti na zemljicu pala.
Pita majka zelenu Dubravu,
Tko joj keri otkinuo glavu.
575. Narod plae i suze se liju,
Majka ljubi mrtvu Aneliju.
***
152
Vidi: Marko Dragi, Knjievna i povijesna zbilja, HKD Napredak, Split 2005, str.
195-198; 214-234.
153
Isto, str. 54.-56.
351
pa i dolazili u etu: i nema vele godina da su se posmicale crljene
jeerme, koje je on svojim prijateljima darivao. Mihat zakloni enu u
Primorje, pa se podigao na Turke, kad su oni najokrutnije bjesnili po
Bosni i po Hercegovini; i on je najvee narodu omilio, jer je bio od onih
hajduka, koji ne imadu nita hajdukoga, do svoje junake slobode. Cio
ivot hajduka Tomia Mihata bio je najsjajniji izgled, kako da se sveti
poganskom zulumaru narod, kojemu ne ostaje zateena nikakva
svetinja: pa ga je zato narod i obljubio, i tako ga je uvao od svake izdaje,
da je i danas poslovica: tko te pita za Mihatove konake; (tko te pita za
ono to se ne pristoji? Za ono to kazati nema? Za ono o em nije
govora?). Ne pitam te ja za Mihatove konake; tj. za stvari, o kojima nije
govora. Smrt Mihatova drugi nam je izgled, ega se ima najvie bojati
podjarmljeni narod: lakomosti za blagom i za gospodstvom. Lakomost
Ilije Bobovca izdade kuma svoga; lakomost nas izda Turinu, pa i danas
pod njim dri njeke nae liepe pokrajine.154
Mijata Tomia nalazimo i u Erlangenskom rukopisu (1716.
1733.), kao i u Cvitu razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti rvackoga
(Mleci, 1747.) od fra Filipa Grabovca.
Na str. 486. pie Grabovac ovo: Samo ovo ou spomenuti: kako
posli Tomia Mijata iz Duvna nije bilo ve pravoga ajduka niti e ve ni
biti. Reeni poginu oko prvi(h) godina mira od Kandije. Izdade ga Bobo-
vac Ilija od Doljana; njegov bi kum, sapelo ga. Pogibe malo prije etve.155
Postoji miljenje da je Mijata ubio azap (tur. andar) pa je kod
epskoga pjevaa dolo do zamjene glasa z u r, pa otuda Arap.
HAJDUKOVANJE
154
Stjepan Banovi, Kad je ivio Tomi Mijovil, u Zbornik za narodni ivot i obiaje
junih Slavena, JAZU, knjiga XXIX, sv. 1., Zagreb 1938, str. 74. 75.
155
Citirano prema: Stjepan Banovi, nav. dj., str. 81.
352
Pjesme i predaje kazuju kako je Mijat-harambaa zimovao kod svojega
pobre Kopi Dafer-bega, gdje je ve tri zime zimovao i gdje mu je
lijepo bilo u pobratima i kod pomajke ko u mile majke. U hajduke je
Tomi krenuo u Vran planinu, jer mu je duvanjski kadija Suzica preoteo
dio oevine, Jabuku livadu.
Druga predaja dovodi odmetnue Mijata Tomia u hajduke u svezu
s njegovim gospodarom begom Kopiem. Po toj predaji Mijat uva
begove ovce do svoje dvadesete godine, ide umjesto svoga gospodara na
mejdan zulumaru Arapu, koji je ucijenio bio sve Duvno, i zatim, kad mu
se gospodar eni iz kasabe (Duvna ili upanjca) nosi barjak u njegovim
svatovima. To je krivo Turcima svatovima i jedan od njih natjera konja
na Mijata, ali ga ovaj ubije i, kad su doveli djevojku u begovu kulu,
pobjegne nou u planinu i postane hajduk.156
156
Ante imik, Begovi Kopii u: Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena,
JAZU, knjiga XXIX, sv. 1., Zagreb 1933, str. 57.
353
ujte me trideset kosaca povratka vam kui nema ni kuitu. Koji
ne e u Vran u planinu da traimo pravo od Turaka, onda emo Turke
suditi i nauiti kako e se s nama ponaati. A ko od vas u planinu ne e,
kua mu se kuetinom zvala, a u njoj mu pasja braa stala, prid kuom
mu stado ne blejalo, a u kui edo ne plakalo. to mu se u kui raalo
sve manito bilo, sin mu sina na mejdan pozivao, jedan drugom odsijecali
glave. Od mene vam takav ultimatum.
Te Mijat u Vran okrenu u planinu. To je bilo prvo drutvo
Mijatovo. Prvi bijae Leventa Marijan, od roene mu sestre sin. Svakom
Mijat novo ime daje, tako Mijat stvara etu i druinu. Zatvori Turcima
klance te napravi poivalita i odmaralita pokraj puta da se mogu ljudi
odmarati i popuiti lulu duvana. Tute prostri divan kabanice, ko prolazi
mora ostaviti ute madarije. Takav ultimatum Mijat Turinu stavi. Ne bi
Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il za bukvom il za
studenom stinom kamenitom. Budno prate kud prolaze trgovci i Turci i
provode pljaku i zakone. Dvadeset godina je ajdukovo po planinama
dok nije izdaja dola, dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija. Ubio ga
Klianin Arap iz puke ispod krova kad je sjedio pred kulom Bobovac
Ilije, kad je nazdravljo. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe nije odo.
Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja, on je reko:
Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puka probijat jer
je na meni sedam pancira, samo me moe probit zrno kositra.
To je uo Klianin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno
kositra) i pripunio puku. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i poeo
piti iz ae vino, ukazala mu se tad jabuica pod vratom, gdje se kopaju
panciri i tu ga je arap iz puke pogodio. I opet je uspio rei:
Jezus Marija, dri me, Marijane, i bii, osveti me, drago dite
moje.
Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem
doletio Klianin Arap i tu opalio iz puke i prisiko Marijanu nogu u
koljenu. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki
trag, a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan dananji.157
157
U oujku 2001. u Mostaru zapisala Ivana Kvesi, studentica kroatistike iz Mostara, a
kazao Franjo Tomi, ro. 1941. u Mostaru. Rkp. FF Mostar, 2001.
354
slavaca. Ivan Rangjeo je pomou epskih narodnih pjesama pokuao
rekonstruirati njegov ivotopis.158
Nakon svega ovoga moe se zakljuiti: Mijat Tomi se rodio oko
poetka XVII. stoljea u selu Briniku kod Duvna, a poginuo je 1656.
godine ili svakako izmeu 1656. i 1659. godine izdajom trostrukog kuma
Ilije Bobovca iz Doljana kod Jablanice (za kojeg moji kazivai kau da je
bio pravoslavac) za vrijeme vladanja Seidin-pae. Ubojica je bio
Hadizukiev rob (Arap) ili azap (andar).
Pjesme o Mijatu Tomiu zapisane su u Bosni, Hercegovini, Dalma-
ciji, Slavoniji, a desetak ih je tiskano i u 8. knjizi edicije Hrvatske
narodne pjesme.
158
Ivan Rangjeo, Narodne pjesme o Mijatu Tomiu, Sarajevo 1931.
159
Anelko Mijatovi, Narodne pjesme o Mijatu Tomiu, Sinj-Duvno 1985, str. 31.
355
A Murat mu nita ne odgovori, nego potee sablju od pojasa, hitro
manu i rukom i sabljom da prisie Mijata Tomia, ali je Mijat, mlado
mome, hitar na nogama pa od sablje Mijat odskoio. Polee mu ruka do
silaja, pue arak ko nebesko vrime i u prsa pogodi murata. Na plee mu
pende napravilo. Pade Murat na glavu u travu, to ugleda tridesetak
kosaca iz ruku im ispadoe kose, iz oiju suze udarie:
ta uradi Tomiu Mijate, alosna ti majka dovijeka, svi emo
glave pogubiti.
ujte me trideset kosaca povratka vam kui nema ni kuitu. Koji
ne e u Vran u planinu da traimo pravo od Turaka, onda emo Turke
suditi i nauiti kako e se s nama ponaati. A ko od vas u planinu ne e,
kua mu se kuetinom zvala, a u njoj mu pasja braa stala, prid kuom
mu stado ne blejalo, a u kui edo ne plakalo. to mu se u kui raalo
sve manito bilo, sin mu sina na mejdan pozivao, jedan drugom odsijecali
glave. Od mene vam takav ultimatum.
Te Mijat u Vran okrenu u planinu. To je bilo prvo drutvo
Mijatovo. Prvi bijae Leventa Marijan, od roene mu sestre sin. Svakom
Mijat novo ime daje, tako Mijat stvara etu i druinu. Zatvori Turcima
klance te napravi poivalita i odmaralita pokraj puta da se mogu ljudi
odmarati i popuiti lulu duvana. Tute prostri divan kabanice, ko prolazi
mora ostaviti ute madarije. Takav ultimatum Mijat Turinu stavi.
Ne bi Turci darivali kabanice da nije ajduk za jelom il za bukvom
il za studenom stinom kamenitom. Budno prate kud prolaze trgovci i
Turci i provode pljaku i zakone. Dvadeset godina je ajdukovo po
planinama dok nije izdaja dola, dok ga nije izdo kum Bobovac Ilija.
Ubio ga Klianin Arap iz puke ispod krova kad je sjedio pred kulom
Bobovac Ilije, kad je nazdravljo. Ne bi nikad Mijat pogino da sam sebe
nije odo. Kad mu je kuma krvav rubac pokazala da je izdaja, on je reko:
Ne boj se kumo ne more me sablja presicat nit puka probijat jer
je na meni sedam pancira, samo me moe probit zrno kositra.
To je uo Klianin Arap i odma otkinuo pucu sa prsiju (zrno
kositra) i pripunio puku. Kad je Mijat nazdravio Bobovcu Iliji i poeo
piti iz ae vino, ukazala mu se tad jabuica pod vratom, gdje se kopaju
panciri i tu ga je arap iz puke pogodio. I opet je uspio rei:
Jezus Marija, dri me, Marijane, i bii, osveti me, drago dite
moje.
Tako bi pobjego Marijan sa Mijatom da nije prijekim putem
doletio Klianin Arap i tu opalio iz puke i prisiko Marijanu nogu u
356
koljenu. Tada su Turci odnijeli Levantu u Sarajevo i tu mu se gubi svaki
trag, a Mijatov grob se tu nalazi i za njega se zna i dan dananji.160
***
***
160
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 114.
161
Andrija Kai Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Reljkovi, Matija
Antun Satir iliti divji ovik (priredio Josip Vonina) Zagreb 1997, str. 522.
162
Hercegovina prije 100 godina ili ematizam fra Petra Bakule, Mostar 1970., str.
133.
357
zapovjednika obrane Sinja 1715. g. kada su malobrojni branitelji, uz
udotvornu pomo Gospe Sinjske, obranili Sinj od mnogobrojnih
osmanlijskih vojnika. U ast na tu pobjedu od tada se tri Sinjska alka. O
fra Pavlu Vukoviu pie Ivan Aralica u romanu Put bez sna. O
Vukoviima je i sada iva tradicija. (O Vukoviima e biti jo rijei.)
Obrana Splita
Mila Gojsali
163
Hrvatska heroina Mila Gojsali 27. oujka 1648. g. zavela je Topal-pau te zapalila
barutanu rtvujui svoj ivot za slobodu Poljica. (Neki povjesniari taj dogaaj lociraju
u 1530. godinu.) Trideset je ena 1657. g. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod
Trogira.
164
Stjepan trodl-Srijemac, aki izlet u Bosnu, Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest
dana, kolski vjesnik, VIII., Sarajevo, 1901., str. 452-453.
358
baklju i zapalila sve, i ator i Turke i municiju, ali i sebe je rtvovala za
Poljica. Kako se Turci nisu imali vie s im borit, morali su pobi a.165
(Srijani)
***
U Habsburko-turskom ratu (1663.-1664.) posebno se istaknuo
ban Nikola Zrinski.
165
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Sanji Marki, u Srijanima 2004. g. kazala
Marija urlin (djev. Peri, roena 26.09.1933. u Srijanima). Rkp. FF Split, 2004, sv, 5.
359
putovao je u Italiju. U saveznitvu s Mleanima istaknuo se u borbi
protiv Turaka: u Dalmaciji 1654., 1655. kod Peruia, 1663. kod Jurjevih
stijena.
Godine 1664. pristupio je protuhabsburkoj uroti koju je vodio
Nikola Zrinski, a u kojoj je sudjelovalo i nekoliko maarskih plemia i
crkvenih velikodostojnika. Nakon Nikoline pogibije, kojega je 1664. g.
smrtno ranio vepar (divjak), izabran je iste godine za hrvatskoga bana.
(Nikola Zrinski je poginuo u lovu na veprove kraj akovca. Je li ta smrt
namjetena? Je li to politiko ubojstvo smiljeno u Beu?)166 Urotom se
htjelo s Mleanima, Francuzima, Poljacima i na kraju Turcima poraziti
apsolutistikog austrijskog cara Leopolda I. Turci su prokazali urotu.
Zrinski je sa urjakom Frankopanom 13. IV. 1670. krenuo u Be
kako bi od cara izmolili oprost. Uhieni su i osueni na smrt odsijeca-
njem glave to je izvreno 30. travnja 1671. godine.
Preveo je s maarskog jezika djelo svoga brata Nikole
Adrianskoga mora sirena (1651.). Glavni je sadraj toga povijesnoga
epa u petnaest pjevanja Opsada sigecka. To se Nikolino djelo smatra
klasinim djelom maarske knjievnosti. Sluio se akavtinom u koju
prodiru kajkavski i tokavski. Stolovao je u Ozalju. 167
166
Jeli, Dubravko: nav. dj. str. 107.
167
Petar Zrinski, J(osip) V(onina) i D(unja) F(alievac), u: Leksikon hrvatskih pisaca,
autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska
knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi
(Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 807.
360
zbirkom zagonetaka Zganke u kojima se nalaze i one opscenog sadraja.
Pisao je i pjesme erotskog sadraja. Jezik njegovih djela pripada jeziku
Ozaljskoga kruga. U njegovoj je poeziji stih usmenih epskih pjesama
(4+6). Prevodio je Molirea.168
Stojan Jankovi
168
Fran Krsto Frankopan, Z(oran) K(ravar), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor
koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost),
Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam),
kolska knjiga Zagreb 2000, str. 224.
169
Znameniti i zasluni Hrvati 925. 1925., Zagreb, 1925., str. 119.
361
e se ujediniti. Spalivi Antuni Gabelu, krenuo je prema Mostaru, ali ga
na putu doekae katolici Blaevii i Arapovii, te mu vojsku razbie tako
da se morao vratiti. Ne doekavi Stojan, koji je ve bio u Mostaru,
Antunia, isjee pred damijom etrdeset Turaka, te se vrati preko
Goranaca kui u Kotare.170
U ljeto 1686. Stojan Jankovi je izvrio poznati pohod na
Mostar.171 Godine 1687. ramski gvardijan Stjepan Mati zatraio je od
sinjskog providura Mate kapetana da spasi ramske redovnike i puk. Tada
je Mate kapetan pozvao u Sinj Stojana Jankovia iz Kotara, Matu
Daniia iz Primorja i Pavla Manduia iz Otoke. Svaki je od njih
skupio po tristo momaka te su, okupivi se u Sinju, krenuli prema Rami.
Stojan Jankovi je zapovjedio Mati Daniiu da ide uz Neretvu pa preko
Mostarskog blata i Rakitna prema samostanu u Rami na itu. Pavlu
Manduiu je zapovjedio da ide uz Neretvu prema Konjicu i odatle
prema samostanu na itu. Stojan je krenuo prema Kupresu pa preko
Uskoplja na Mejnik kod Uzdola i odatle prema samostanu. Tako su od
turske sablje spaeni ramski franjevci sa svojim pukom koji su bili
prisiljeni napustiti stoljetna ognjita naselivi se u Trilju, Sinju, i Ravnim
Kotarima. Sa sobom su ponijeli udotvornu Gospinu sliku koja se od tada
nalazi u Sinju (udotvorna Sinjska Gospa).
170
Vlajko Palavestra, Narodne pripovijetke i predanja u okolini Litice, GZM BiH, NS.
sv. XXIV/XXV, Sarajevo 1969./1970, str. 352.
171
Isto, str. 352.
172
Marijan unji, Junake pjesme iz Bosne, II. izd., Sarajevo 1925, str. 69. 73.
173
Isto, str. 71.-79.
362
ree vojsci: Ja u poginuti, nu uvajte me dobro na konju, kao da sam
iv, jer inae ne ete ivi kroz Livno proi.
Kako Stojan ree, tako i bi, kae mitska predaja. Na Lipi, kod
Duvna, doeka ga Turin te ga iz puke ubije, a drugovi mu privezavi ga
na konja i pokrivi ga crvenom kabanicom, prooe sretno kroz Livno,
jer nitko ne smjede na vojsku udariti bojei se Stojana.174
174
Vlajko Palavestra, Narodne pripovijetke i predanja u okolini Litice, GZM BiH, NS,
sv. XXIV./XXV., Sarajevo 1969./70, str. 352.
175
O tomu u svojim djelima izmeu ostalih piu Pavao Ritter Vitezovi, Nikola Lava-
nin, Jako Balti, Bono Beni, Safvet-beg Baagi, Ivo Andri, Hamid Dizdar, Husein
ogo, Nedim Filipovi, Dominik Mandi, Martin urevi, Kasim Guji, Adem
Handi, Mehmed Handi, Emile Haumant, Vjekoslav Klai, Ferdo ii, ukrija
Kurtovi, Hazim abanovi, Franjo anjek i dr.
176
Anelko Mijatovi, Iz riznice hrvatske povijesti i kulture, kolska knjiga, Zagreb
1996, str. 132.
363
***
Splitski nadbiskup Bernardo Zane 1512. g. zapisao je da je
svojim oima gledao kako Turci otimaju djecu s majinih grudi; siluju
ene pred njihovim muevima; starce i starice, kao nepotreban plijen,
ubijaju pred djecom i unuadima.
177
Anelko Mijatovi, Iz riznice hrvatske povijesti i kulture, kolska knjiga, Zagreb
1996, str. 175.-176.
178
Dominik Mandi, Sabrana djela 5, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, ZIRAL,
Toronto-Zrich-Roma-Chikago 1982, str. 89.
364
esto su predaje poticale povjesniare i arheologe kako bi ispitivali
odreeni lokalitet. Takvi su primjerice lokaliteti Crkvine, Crkve,
Crkvita, Crkovite, Crkva, Crkvica, za koje predaje kau kako se tu
neko nalazila crkva. Velik je broj takvih lokaliteta na kojima su
arheolozi nakon iskapanja nali ostatke negdanje crkve. 179
Sutjeki samostan
179
Vidi: Marko Dragi, Deset kamenih maeva, Mala nakladna kua Sveti Jure, Baka
Voda 1999, str. 21-116.
365
preko (Kraljeve) Sutjeske, prenoivao u samostanu inei mnoge
bezobrazluke i razna zlodjela.
Konano su franjevci za novac dobili doputenje od bosanskoga
pae da iziu iz samostana. Izili su prema danoj dozvoli i za sobom
zatvorili samostanska vrata i svuda uokolo podigli ogradu od visokog
trnja te sa svih strana zagradili pristupe. U samostanu je nou straario
neki svjetovnjak da ga neprijatelji ne bi zapalili. Fratri su otili stanovati
u oblinja sela, te idui od kue do kue pruali duhovnu pomo svojim
vjernicima. Kako bi se sauvali od neprijatelja, oblaili su se u seljaka
odijela. Turci su ih, meutim, stalno zlostavljali, esto ih tukui i kod
samoga oltara.
Nakon gotovo sedamnaest godina rata, kada su krune sklopile mir i
vremena se poboljala a broj franjevaca poveao, dobili su doputenje od
pae da otvore samostan i crkvu. Konano su se vratili u njega, iako je
bio prazan. Svim su se silama trudili otkupiti sveto posue i pribor.
Sakupljali su milostinju i natjecali se tko e vie pridonijeti radei na toj
zadai. 180
180
Bono Beni, Ljetopis sutjekog samostana, IRO Veselin Maslea, Sarajevo 1979,
str. 95. 96; str. 106. 107.
181
Danijela Ani zapisala je u Vojkoviima kod Tomislavgrada 2003. godine prema
kazivanju Ambroze Kelave iz Vojkovia, roenog 1946. godine. Rkp. FF Mostar 2003.
D.
366
CRKVA SVETOG LUKE U JAJCU PREGRAENA U CAREVU
DAMIJU
182
Juraj Kujundi, Srednjovjekovne crkve u Jajcu, Dobri pastir, Sarajevo 1972, str.
280.
367
RASPELO U ZAHODU
Smijite se, smijite, jeste veliko junatvo uinili, to ste mog i svog
Stvoritelja ovako pogrdili
183
Kalendar Dobri pastir za 1991. godinu, Sarajevo 1990, str. 120.
184
Vidi: Ivan Aralica, Put bez sna, Znanje, Zagreb 2002, str. 20-22.
368
muslimani i pravoslavci iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Bugarske i
drugih zemalja.
Fra Bono Beni pie kako je Sefer paa 1703. godine dao nekom
Ciganinu konja i dva zlatnika da zapali crkvu i samostan. Ciganin,
imenom Kotoman, je ubacio baklju kroz prozor samostana i planuo je
oganj. Kada su stanovnici Olova vidjeli vatru, bilo je ve kasno. Izgorjelo
je sve to je moglo gorjeti, ali je udesno spaena Gospina slika. O tome
Beni pie: Svi koji su naokolo stajali posve su sigurno vidjeli s one
strane gdje je bio oltar i slavna slika Djevice Marije. Oevidci su vidjeli
neko sasvim posebno, divno svjetlo kako je odatle izilo i kako je odmah
poput munje, odatle preletjelo prema zapadu. Ovo priznaju ak i sami
Turci.185
Dugo se nije znalo tko je i zato zapalio slavno Gospino svetite.
Meutim kada je ciganin Kotoman, leao u stranim mukama na samrti,
ne mogavi umrijeti otkrio je kako je on zapalio svetite po nagovoru
Sefer-pae.
185
Bono Beni, Ljetopis sutjekog samostana, IRO Veselin Maslea, Sarajevo, 1979,
str. 101. 102.
186
Bono Beni, Ljetopis sutjekog samostana, Veselin Maslea, Sarajevo, 1979, str.
101. 102.
187
Kalendar Dobri pastir za 1991. godinu, Sarajevo 1990, str. 120.
369
Prije prethodnoga rata sve je vie oivljavalo obnovljeno olovsko
svetite, posebno na Veliku Gospu, kada su ovamo dolazili hodoasnici
iz sve veih udaljenosti. 188
Gospino svetite u Olovu oivljeno je 2. svibnja 1999. godine kada
je pomoni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar predvodio sveano
euharistijsko slavlje. Na kraju sv. mise vjernicima se obratio i provincijal
franjevake provincije Bosne Srebrene fra Petar Anelovi, izrazivi
posebnu zahvalnost kardinalu Vinku Puljiu za oivljavanje Svetita.
188
Kada je 1992. godine rat bjesnio u Bosni i Hercegovini, hodoaa udotvornoj
Gospi Olovskoj silom prilika su prekinuta, ali crkveno zvono ni jednoga dana nije
prestajalo zvoniti. Tamonja prva susjeda upravitelja Svetita fra Berislava Kalfia,
Naila Salkanovi, postala je zvonaruom crkve olovske. ak su usred najeih
granatiranja Olova 1992. godine na Gospojinu doli tamonji muslimani na misu kako
se viestoljetni slijed Gospinih slavlja ne bi prekinuo. Habena, Oivljeno Gospino
svetite, Slobodna BiH, 3. svibnja 1999, str. 48.
189
Citirano prema: Juraj Kujundi, Crkva sv. Marije u Zvorniku, Dobri pastir, godina
XXIII., sv. I.-IV., Sarajevo 1973, str. 208.
370
ruevinama svojih crkava i po drugim skrovitim mjestima sluili svetu
misu. Ono malo puka to bi ostalo ivjeti na pradjedovskim ognjitima,
potajno se okupljalo na tim ruevinama i sa svojim sveenicima sluilo
svetu misu, strepei svakoga trenutka da e doi Turci i sasjei ih. Ali,
Hrvati su se, ponekad i nakon nekoliko stoljea, vraali pradjedovskim
ognjitima i gradili svoje crkve, samostane i upne kue.
Progonjeni, mueni i ubijani, Hrvati katolici stoljeima su se morali
potajno okupljati na zvuk roga, trube, klepet zvona, na zabitnim i
skrovitim mjestima, gdje su sa svojim sveenicima sluili svete mise.
Kada su pak vrlo rijetko, dajui Turcima mnogo dukata, uspijevali
izmoliti odobrenje da od drveta naine kapelicu, tada su Turci
zabranjivali da se stavi kri na nju govorei: Ovo vae /kri/ ne smije
biti gore!
190
Predaju mi je kazivalo vie ljudi u Lavanskoj dolini krajem prosinca 1994. godine.
371
koji su bili vrsti u svojoj vjeri, unato tom, sastajali i odravali misu.
Usaivali su tako svoju vjeru svojoj dici, koje su uili kranstvu ne ele
da se pokolebaju i padnu pod turski reim. Jedno od takvih skrovita
bjee stara ledina u brdu koja se zvala Bristovica. Tu su se sastajali i
pripovijedali Boiju rije sve dok to Turci otkrie. Kad ih naoe,
poubijae dosta naeg naroda. Danas je na tom mjestu podignut spomenik
i mali oltar od kamena i jednom godinje se odri velika misa u ast jake
vjere naeg naroda koji nije poklekao ni pod velikim najezdama turskog
191
naroda.
MISNI DOLAC
PRELASCI NA ISLAM
191
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 124.
192
Isto, str. 124.
372
muslimana. Prema tome sa sigurnou moemo ustvrditi kako do konca
15. stoljea u Bosni na islam nije prelo vie od 13 % stanovnitva.193
BEGOVI KOPII
Nekaki car ratovo, i ovi Kopi bio pozvat u vojsku. U ratiu dolo
je do ruke ovome Kopiu da ufati ovoga kralja. I doe jedan ko kazat
emo kaplar, otme ga od ovoga. A oni kralj kae: Priekajde.
Uzme dolamu svoju, odrie od nje komad i dadne ovome, koji ga je
ufatio: - To uvaj, to e ti valjat.
Doe podnarednik pa otme od kaplara, pa narednik od
podnarednika, i tako redom ga otimala vea ara, dok ga od pae otme
onaj vojskovoa, doe caru i kae: - Ja sam ga ufatio. -
Car pita ovog kralja: - Ko te je ufatio? Je li ovaj?-
Nije, patiahu.
Onda car pusti telala u vojsku, i oni svi po jedan dolazili, koji ga
otimali, a kralj kae: - Nije nijedan. -
Opet pusti car telala u vojsku, neka doe caru, ko ga je ufatio, i
onda doe oni redov. A car pita kralja: - Je li te ovi ufatio?
Kralj njemu: - Ja mislim da jest, - i ree Kopiu: Daj mi skut, to
sam otkinuo od dolame!
193
Dobri pastir, Kalendar 1991. (priredio dr. Ljubo Luci), Sarajevo 1990, str. 83.-84.
373
Ovaj izvadi onaj skut, metne ga na dolamu, slae se. - Evo,
patiahu, ovaj me je ufatio. - Onda car pita ovoga: - ta oe, da ti
dadnem?
- Ja vala ne u nita, nego mi podaj zemlje, to u ja na mome
Mlikoti obletiti za dvaes etiri sata. -
Kae mu sultan: - Budalo, to e letiti, ii drugo, to e letiti,
ii drugo, to oe. - A on kae: - Nita nego to. to ja obletim na
Mlikoti, koji je devet godina mliko dojio, da je moje.
Onda mu car dadne, to je htio, ovaj uzo konja, a car dao nalog, da
iu za njim kud god on ie. I onda doe u Kopi i preko planine u
Duvno, di se kosilo i kupilo ito, a teaci ga odbijali, da ne ie preko one
zemlje. On je iz torbe kruv baco za biljeg a za njim ko endari ili i
graniili.
Kad je doo u Varvaru selo, babu pito, to je lik umornu oviku i
konju. A baba mu kae: - ovjeku umornu lik je kisela mlika, a konju
vode dat, - poto je ona znala, ta on radi. I on konja napoji vodom i
napije se kisela mlika i padnu obadva.194
194
Predaju je 2006. godine zapisala Marija Musi po kazivanju Marka Papia, roen je
1936. godine u Vedaiu kod Tomislavgrada. Rkp. FF Mostar, 2006. D.
195
Usp. Ante imik, Begovi Kopii, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih
Slavena, JAZU, Zagreb, knjiga XXIX, sv. 1., Zagreb, 1933., str. 40. (I danas se
pripovijeda predaja: Begu Kopiu obeali dati onoliko zemlje koliko za dan s konjem
prije. On prije Livno, Duvno, Rumboke... Izmeju Varvare i Rumboka stane da se
odmori. Jednu enu upita ta bi bilo dobro umornu junaku i umornu konju, a ona e:
Umornu junaku ljuta mlika i le u lad ispor oraja, a konju vode koliko oe. On se napije
ljuta mlika i legne u lad ispor oraja, a konju dade vode koliko oe. Onda umru obojica.
Sazidaju mu turbe izmeju Varvare i Rumboka koje niko nije sruijo ni u ovom sada
ratu.
U oujku 2001. zapisala je Vinka Krezi, studentica kroatistike u Mostaru, a kazala
Mara Raji iz Jablanice, djev. Kovaevi, ro. 1923. u Rumbocima u Rami. Rkp. FF
Mostar, D, 2001.
374
po rukopisu Korjenia-Neoria od 1595. godine. Kavanjin u 12. pjevanju
svoje Velepiesni meu slavnim obiteljima slovinskim spominje i
Vladislava Kopia.
Jedna obitelj Kopia nalazila se poetkom 20. st. u Vukovaru; u
Moslavini ima Kopia brijeg, a na Peljecu i sada ivi obitelj Kopia.
196
Sokolovi, Mehmed-paa, Hrvatski leksikon sv. II. Zagreb, 1997., str. 449.
197
Hrvatski leksikon, sv. II., Zagreb, 1997., str. 8.
375
O Omer-pai Latasu u Vareu pripovijedaju:
376
odmah ode u sobu, pogleda pod jastuk, kad ono bakia da se jedan itav
ifluk (imanje) more kupit.
Poslije nekoliko godina doao je poziv svima da se po cijelom
paaluku mora prijaviti oruje a tako i Frani. On opremi konja i u
Sarajevo. Kada je stigao ve je bilo puno naroda. Izae delija pain pred
narod i pita za Franu Grgia. Isti se ne smije javiti, ali delija jae viknu i
Frani ne preosta nita drugo nego da se javi: Ja sam!
Delija ga zdrpi pod ruku i ree: Trai te paa! Odvede ga pred
pau koji Franu upita: Zna li ti mene, Frano Grgiu? Znam svijetli
paa, znam. Ali zna li me odnekle drugo? Ja sam onaj prosjak to si mu
ti dopustio noit kod sebe. Frano se ne moe udu nauditi i samo izusti:
Ako u stradat, stradat u zbog enina jezika! Paa plesnu triput rukama,
vrata se otvorie i ue delija. Paa mu ree: Ovog mi prijatelja odvedi na
moj ruak u ainicu! Kada je jeo, delija ga vrati pred pau koji mu ree:
Evo ti mazabata (dozvola) koliko god moe ponijeti oruja, toliko i nosi!
Frano se brzo zahvali i izae. Kada se vratio kui, poe zafrkavati babu:
Mal ja glavu ne izgubi zbog tvog jezika.198
(Vare)
198
Zapisala 2001. u Vareu studentica kroatistike Pedagokoga fakulteta u Mostaru,
Katarina Pejinovi, po kazivanju Jelene Rodi, Anice Grgi, Rozalije Grgi i Tonia
Petkovia. Rkp. FF Mostar 2001.
199
Zapisao sam u lipnju 1995. godine u Kraljevoj Sutjesci.
377
zajednikim svadbama u naem kraju. Znalo se za jedan dan vinat po 60
parova.200
DVIJE SIROTICE
DJEVOJAKA SUZA
200
Takoer sam zapisao istoga dana u Kraljevoj Sutjesci. Kazivai su mi rekli kako se
taj obiaj zadrao sve do 1963.-65. godine. Kaziva Ivan Aljinovi mi je kazao kako su
1941. godine u jednom danu vjenana 53 para. Iste sam predaje sluao i u drugim
krajevima u BiH. Tako mi je moja pokojna majka Cvita Dragi (1922.-1991.) kazala
kako je 1940. godine, kada se ona vjenala, u Rami bilo 16 vjenanja.
201
Katici Lozi Radielovi 2007. g. kazala je Manda Crnogorac, djev. Pranji, roena je
1935. godine u selu Brnjii, opina Dobretii (Pougarje). S dva sina ivi u Jajcu. Rkp.
FF Mostar, 2007, D.
202
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 139.
378
MOJANKA
Narod u sinjskom kraju i danas pripovijeda potresni kronikat o
nastanku lokaliteta Mojanka.
Mojanka je misto na Kukuzovcu, kad se ie iz Sinja prema Splitu
na desnu ruku. A to se zove Mojanka to je nekad bila divojka Anka koju
su svatovi vodili, a doekala ji neka jaa sila i poubijala svatove i Anku
odvela. Za Anku se ne zna ta je od nje bilo, a mater njezina kad je za to
ula, ila po Mojanki i traila Anku meu mrtvima i alila je: Anka
moja, moja Anka, jadna tvoja majka!
I po tomu dogaaju i kako je ona alila nadjelo se ime, prozvalo se
imenom Mojanaka.203
(Biteli kod Sinja)
MARINA PEINA
Oko dvanaest kilometara niz dolinu kraj Rame radnici cara Franca
Jozipa su probijali put prema Mostaru. Odmah do vode, na poetku tog
brda, nalazila se peina u kojoj je stanovala neka sirota Mara sa svoja
dva sina i tude se ona krila od Turaka koji su joj ubili ovika na njezine
oi. Kad je uo car Jozip tu njenu priu od svoi radnika, on im je naredio
da ne rue tu peinu vego da je zaobiu. Meu radnicima je nastala
pometnja jer je kamen bio tvrd i nisu nikako mogli ga pribit, jer tada nije
bilo razni uda ko sad ve se radilo klinima i rukama.
Franc Jozip nije tio prominit svoju odluku i reko im je: ako more
kila zlata odbit kilu kamena, cesta se mora probit za Mostar i more, ali
se ne smi dirat peina. Uz veliki jad su probili tu cestu, ali jadna Mare
nije ostala iva. Na nju i njenu djecu se namirili turski odmetnici te nju i
sinove pobiju i bace ih u kanjon Rame.204
(Graanica, Rama)
203
Ana Buljan, djev. Bogdan (ro. 1919. godine), u Biteliu kod Sinja 2004. g. kazala
Ivani Grandi, studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu. 2004, Rkp. FF Split, sv. 6, str.
11. Neki kazivai pripovijedaju da su svatove poubijali Turci, a da se Anka strmoglavila
u jamu bezdanku. Pripovijeda se, takoer, da ju je majka plaui dozivala sve do svoje
smrti. Predaju navodi i Maja Bokovi-Stulli (1997, str. 336.)
204
Isto, str. 140.
379
KATIN GREB
ANICA IZ USKOPLJA
Za vrime turske kod nas cure se nisu smile udat za koga su one tile.
Ako bi beg koju zabegeniso, morala je po za njega i protiv svoje volje ili
bi bila mrtva.
Tako ti je bila dobra i lipa divojka Anica. Nju je zabegeniso turski
beg i jednog dana skupi svatove pa doe po divojku.
Kad su turski svatovi doli blizu kue, Anica ih ugleda i pobie na
druga vrata te ode do stine podno Kalina i baci se odozgora. Kad su
Turci doli u kuu, a Anice nije bilo, pitali su di je, a niko ne zna te uzee
oruje i pobie svu eljad.
Anicinog oca svezae konju za rep, odvedoe ga i obisie.206
(Gornji Vakuf Uskoplje)
DIVA GRABOVEVA
205
Predaju sam zapisao 1994. godine u Rakitnu, po kazivanju tamonjih mjetana. Vl.
rkp. 1994.
206
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 139.
380
nedjelje u srpnju hodoaste na Divin grob na lokalitetu Kedara na
planini Vranu. Muenica Diva Graboveva postala je simbol djevi-
anstva, ali i simbol cijele Rame.
Moj sinko, kako su meni moji priali, legenda nije, ve istina, iva
istina. Ja ti mogu ispriat ako oe. E vako ti je to bilo. ivila ti u
Varvari lipa cura, ma ta lipa, lipe nije bilo. Eto tako lipa da su svi
momci obliali oko nje. Obliali oni, ali daba. A Diva se zvala, to zna.
Zagledo ti se u nju i turski beg. Zna, Turci su ti onda bili ovde. (Ne znam
ti ja, sinko, kako mu je bilo ime. Zna kako ti je, duo moja, godine idu, a
od ove dobi ovik ne postaje pametniji. Nego, opet ja ode od nae prie).
Pa, zagledo ti se u nju beg, i vidi, draga, oe da je eni. Di enit,
jadna ti majka, di e katolika cura za Turina. Ali on oe pa oe.
Pripala se jadna Diva, pripala se jadna, ne zna ta bi. Moli au da je ne
da, a jadni aa ne zna ta bi, ko ni ona. Tako ti nau Divu snaje nevolja.
A imo ti Luka, tako je bilo ime Divinom ai, nekog kuma Turina. On ti
se zvao Arslanaga. Je bio Turin, ali poten ovik. Nego, kae ti on
naem Luki da on njemu dadne svoju Divu, pa e je on sakrit. Tako Luka
i uradi, a ovaj ti je popadne i odvede u Vran.
uvala ti Diva gori ovce kumove i mislilo jadno dite da je pobigla
begu. Ali zli dua ima svagdi, pa tako, i u planini. Vidili ti Divu drugi
seljaci, Turci kau i zna kako je i svak bi volio sebi neg drugome, pa
poletili begu ne e li dobit togod od njega. Jesu li dobili, ne znam!
Ali tako ti je beg znao di je sada Diva, i put pod noge pa u Vran, na
Kedaru. Nao je kako uva ovce. Jadna Diva kad ga ugleda bi, ali beg
bri. Stigne je ufatit, a jadno dite se brani, ali daba. Beg oe pa oe.
Mlati Diva i rukama i nogama da se ubrani. Kad joj vie nita nije mogo,
beg izvadi no i s njim u Divu. Ona jadno dite, ali sriom ista i
neiskvarena.
Kad je vidio ta je uradio, beg put pod noge. Bi! Kad je stigo kum
Arslanaga, ve je bilo kasno. Diva umrla. Prosvitli ga Bog da zna kako je
zlo zlo, pa ko god ga napravio, Turin ili Vlah. I krene ti kum za begom i
ufati ga, fala Bogu. Probode kum njega ba ko on jadno dite. I et to ti je
pria o naoj Divi, diki cile Rame. I da je bogdo svaka cura taka. E!
Pokopali Divu di je i umrla, na Kedari. Eee, kau, nikad vee alosti nisi
vidio u Rami. A ta e! Fala Bogu, pametno eljade, pa rae u smrt
nego Turinu. Od tad ti mlade cure iu gori na zavit, da i Bog pomogne
381
da budu ko ona. E, dao Bog, dao Bog! Kod nas se pria da je bila od ovi
nai Grbavaca iz limca, ali tko e ti znati.207
(limac, Rama)
IVIN GROB
207
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 144-145.
208
Miroslav Daja Krunoslav Draganovi, S kupreke visoravni, II. izdanje RKT
upni ured Otinovci-Kupres 1994., str. 217.
209
Isto, str. 237.
382
KAMENI SVATOVI U BAREVU
DOBRETII
210
Katici Lozi Radielovi 2007. g. kazala je Marija Crnoja (roena 1938. godine, selo
Barevo kod Jajca) Rkp. FF Mostar 2007, D.
211
Zapisao sam u Mostaru 2000. godine. Vl. rkp. 2000.
212
Ivan Franjo Juki, Listovi o Bosni, Bosanski prijatelj, sv. IV., Sarajevo 1870, str. 59-
64.
Franjevaki provincijal i bosanski biskup fra Marko Dobreti podigao je 1773. godine
spomenik na grobu Stjepana Dobrete. Na spomeniku pie da je Dobreta umro 1472.
godine doivjevi 98 ljeta. Sjeanje na Dobretu ivi i nakon pola tisuljea u predaji i
imenu sela. Selo Dobretii batini ime od srednjovjekovne bosanske vlastelinske
383
EMINOVO SELO
384
ZLOSELA
LETARIA GREBLJE
214
Isto, str. 132.
215
Isto, str. 137.
385
VRELO BUNE
Jedan pastir uvajui ovce nekog age, baci jednom svoju batinu u
Zalomsku rijeku, a batina izbije u Blagaj; ovdje je uhvati pastirev otac
koji je na Buni mlinar bio. Tu zgodu obojica korisno upotrebie. Sin je,
naime, svaki dan zaklao po jednu ovcu i bacio je u Zalomsku rijeku, a
otac je doekivao, dok napokon agi ne udari u oi da mu stado sve manje
biva. Pastir se izgovarao na vukove. No, jedan put mu osvanu crni petak!
Aga potplatio nekoga da pazi na pastira, i zbilja ovaj bude zateen
gdje je ba bacio ovcu u rijeku. Aga mu dade odrubiti glavu, a tijelo baci
u rijeku. Otac pak njegov imao je to i vidjeti, kad je mjesto ovce ulovio
mrtvoga sina.216
216
Stjepan trodl-Srijemac, aki izlet u Bosnu, Dalmaciju i Hercegovinu za jedanaest
dana, kolski vjesnik, VIII., Sarajevo 1901, str. 457.
217
Dinko imunovi, Kukavica, PSHK, Zagreb 1965, str. 197.-199.
386
zakljuak da je ondje imunovi uistinu boravio. Taj puteljak i sada
postoji, kao i katolika i pravoslavna crkva, a imunovi ih tono locira.
imunovievi su likovi srasli s prirodom. Oni slie na svoj kraj i
imaju imena iz prirode, primjerice, Muljika, Srna. Vrijeme najavljuje zlu
kob koja e zadesiti njegove junake:
218
Isto, str. 203.
219
Isto, str. 206.
220
Ivana Brei zapisala je u Megdanu kod Livna 2006. godine. Vl. rkp. 2006, sv. R.
387
dobilo ime upravo zbog borbe, tj. dvoboja na brdu na kome su se nekada
davno sukobile dvije strane.
PERAGIN KRI
HADI-BEGOVI ZULUMI
221
Danijela Ani zapisala je 2003. godine u Rokom Polju prema kazivanju Ambrozea
Kelave iz Vojkovia, roenog 1946. godine. Kri potpoen rukama postoji i u Bukovici
na lokalitetu Letaria groblje. Rkp. FF Mostar 2003, D.
388
Po predaji, Rizvanbegovii su podrijetlom Hrvati katolici Nikolii iz
Trebinja. Stocem su upravljali od konca 18. stoljea.
222
Vidi: Marko Dragi, Od Kozigrada do Zvonigrada, Mala nakladna kua Sv. Jure i
Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL), Baka Voda-Mostar-Zagreb 2001, str. 97-105.
389
I tako je radio te zulume. I nestalo i njega i zuluma.223
(Donje Selo u Hutovu)
KULA NA SLUNJU
223
urevi (str. 22.) opisuje to muenje: Tako je on znao narediti da se skui mlad
hrast jakim konopcem sve do zemlje, pa bi dao privezati ovjeka za vrh hrasta uzicom
oko vrata. Kad bi to bilo gotovo, sluge bi Hadi-begove odsjekle konopac naglo, te bi se
hrast svom silom povratio u svoje prvanje stanje, povukao nesretnika u zrak tako jako,
da bi glava odletjela na jednu, a truplo na drugu stranu. Tako bi ovjek iz zraka naglo
pao na kamenje i tu se sav zdrobio, a dok bi bio u zraku, padala bi kia od muenike
krvi!
Predaju Hadi-begovi zulumi zapisao sam 1997. godine po kazivanju Marka Rajia,
roenog 1929. u Donjem Selu, zaselak Rajii u Hutovu. Vl. zb. 1997.
224
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 119.
390
PRELASCI NA KRANSTVO
225
Mijo Batini, Fojniki samostan, Zagreb 1913, str. 51.
391
Grabovevu. Tu je ramsku ljepoticu i muenicu osvetio njezin kum
Arslanaga Zuki iz Varvare, ubivi Tahirbega.226
Veliko priznanje begovima Kopiima odaje don Federico Maroli,
tajnik Nikole Biancovicha, biskupa makarskog (1698. 1730.) koji je
1710. godine s velikom opasnou vizitirao Duvno i oblinje krajeve.
Tadanji biskup bosanski Juraj Patai, kao zagrebaki kanonik nije
mogao stupiti na bosansko tlo, pa je taj apostolski put obavio
ezdesetpetogodinji Nikola Biankovi, kojega narod tuje kao
blaenoga. Kada je biskup Biankovi stigao u Kongoru kod Duvna,
doekalo ga je oko pet stotina ljudi s konjima i isto toliko pjeice, kako bi
prisustvovali svetoj misi i krizmi. S katolicima je dolo dosta Turaka i
Turkinja, koje su donijele svoju djecu biskupu, da ih blagoslovi.227
Kopii su pruili zatitu biskupu kako bi bez smetnji obavio svoju
misiju.
O tome govori spomenuti Maroli koji u svome talijanski pisanom
Diario II. izraava pohvalu etvorici brae Kopia.
Maroli, takoer, istie kako su Kopii najovjeniji i
najmilosrdniji i da su oitovali svoje ovjetvo i ljubav te prijaznost i
ljubaznost prema kranskome svijetu, kao pobonost i odanost
sveenicima i redovnicima koje prizivaju u svim svojim potrebama.
Jedan od te brae, zvan Ibrahim-beg, izrazio se tono ovim rijeima
velei: da mnogi i vei od otomanskih mjesta bio bi razoren i pao u
propast, kad ih molitve i rtve sveenika Isukrstovih ne bi podravale
blaei srdbu Boju.228
Nikola Lavanin zabiljeio je uz 1690.godinu: () kuga proe i ja
odoh u Fojnicu ali posla po mene Arslan-beg Kopi. A kad dojdoh,
ree:
Imam jednu oporuku na dui. Imao sam momka krstjanina i
umrije od kuge. I reko mi je za ivota da od njegova najma ukopam ga u
grebju krstjanskomu i da mu usadim kri od kamena i ogradim greb. I to
sam sve uinio. Al je jo reko da mu inim re misu i dade mi naknadu
za mise, govorei:
Neka zna, fra Stipane, neka njegovo pri meni nita ne ostaje.
226
Vidi: Marko Dragi, Deset kamenih maeva, Mala nakladna kua Sveti Jure, Baka
Voda 1999, str. 183. 188.
227
Ante imik, Begovi Kopii, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena,
JAZU, knjiga XXIX, sv. 1., Zagreb, 1933, str. 50.
228
Isto, str. 50.
392
I to zabiliih, za pogrdu onih krstjana koji su nepomljivi izvriti
oporuke njihovih mrtvih.229
229
Nikola Lavanin, nav. dj., str. 165. 166.
230
Jako Balti, nav. dj., str. 59.
393
Uasna je odmazda nad kranima nastupila nakon osmanskoga
poraza pod Beom 1683. g. Tada Hrvati masovno bjee iz Bosne i
Hercegovine tako da ih 1723. u toj zemlji ostaje samo 23 000.
Bosna i Hercegovina je pod osmanskom vlau sve do 1878. g.
kada tu zemlju anektira Austro-Ugarska. Najmanji je broj Hrvata u
Bosni i Hercegovini zabiljeen 1723. g. kada ih je bilo samo 25 000.231
Rijetke su zemlje gdje su se toliko ponavljali zloini u kojima su stradali
njezini narodi Hrvati, Bonjaci, Srbi i drugi.Tako je 1991. g. Hrvata u toj
zemlji bilo 750 000, dakle, isto kao i 1463. g. U ratu 1992.-1995. g.
izbjeglo je i protjerano 400 000 Hrvata kao i 1463. g. Danas prema
crkvenim podatcima u Bosni i Hercegovini ivi oko 450 000 Hrvata.
Osloboenje Poljica
394
omoguen prolaz i vozilima) u Docu Donjem. Na spomeniku, urezano u
kamen pie: (1686. godina) Sloga opa Poljika ovom pobjedom u Docu
Tuinca Turina zauvijek protjera iz Poljica (1986. godina) u spomen
don Jurju Pezelju knezu Ivanu Tomiu i ostalim muenicima .233
Osloboenje Poege
233
Ivana Stazi zapisala je 2008. godine od svoje bake Marije Stazi, djev. Bili,
ro.1940.god. Rkp. FF Split, 2008, str. 60.
234
Svjedoanstvo toga junatva nalazi se u u listini cara Leopolda I. u kojoj car slavi
junatvo krana, a fra Luku Ibriimovia naziva Sokolom. O njemu se i danas kazuje
epska pjesma. Od 1893. godine Poegu resi krasan spomenik podignut u slavu fra Luke
Ibriimovia.
235
Poeki puki kalendar, 1990, I.R.O. Poeki list, str. 99.
236
Ivani imoti 2008. godine u Poegi kazala je Helena Zima (ro. 1943. g. u Kutini).
Vl. rkp. 2008. sv. 30, str. 9.
395
Osloboenje Vrgorca
237
Dijani Mieti kazala je Jolanda Mieti (ro. 12. listopada 1953. g. u Vrgorcu,
profesorica u splitskoj Zubotehnikoj koli). Rkp. FF Split, 2004, sv. 31.
396
Osloboenje Sinja
238
O bijegu Ramljaka Ivan Aralica pie u romanima: Put bez sna i Due robova. Usp.
Dr. Anto olji, Fra Pavao Vukovi pokreta seobe Ramljaka (U povodu 300.
obljetnice s osloncem na romane I. Aralice) u: Selidba Ramljaka, Rama it 1687.-
1987., Sarajevo, 1988., str. 59. - 66. U duvanjskom selu Mokronogama postoji lokalitet,
groblje, Vukovine. Mjetani priaju kako je to mjesto na kojem su braa Vukovii
pobili Turke i otili u Sinj. O tome se i danas pripovijeda: Potkraj turske vladavine
izmeu Mokronoga i Luga ivilo je estero brae sa svojim enom, dicom i blagom:
konjima, kravama i ovcama. Najmlai brat bijae neoenjen. Kad je nao sebi lipu i
virnu curu, tide se eniti. U to doba bio je u Turaka obiaj da beg s nekoliko turski
momaka doe, kad se kranin eni, i prispava s mladom prvu branu no. Zbog toga je
mladi Ivan Vukovi odgao svatove i zajedno s braom domiljo kako e toji turski
obiaj izbi, a navrime se oeniti. Odluili su toga dana kad se pou vraat iz crkve,
koja se nalazi u Vaeru (Tomislavgrad) da njijove ene s dicom pobignu u kaure. Blago
ve prija otrali u kaure i ostavili kod svoji kumova. To pridveerje braa Vukovii
vraali se priko polja pivaju i vrie ko da i je pedeset. Mokronoki beg poo s
nekoliko Turaka da ostvari to je naumijo i no provede s mladom. Kad je doo u kuu
Vukovia, braa ga lipo primila i privatila ko draga svata. Dok s zajedno ili i pili, beg
je nekoliko puta pito: Di je mlada, tijo bi je vidit., al najstariji brat odgovorio bi:
Brzo e nevista dok pomogne jetrvam ovce i krave pomust. Najstariji brat zapovidi
svom mlaem bratu da ode i zovne mladu. Ustade on i ode. Izlaze iz kue, pogleda
dobro di je straa turska. Vidi on da je samo jedan tu pa ga zbode noom. Kad se
vratijo u kuu zavika: Dolazi nevista! Ustala se braa pa udri po Turcim, pobili
Turke zajedno s begom. Osikli im glave i nabili na kolje oko tora i uzjahali na konje i
pobigli u kaure. Uitra Turkinje pole vidit to im se ljudi ne vraaju kui, izdaleka vidile
glave uokrug poredane te rekoe: Eno nai kolo igraju. Primakoe se blie i vidie
glave nabijene na kolac pa rekoe: Sigurno vlasi nisu begu dali mlade pa i nai
pobie. Kad dooe jo blie, pripoznae Turkinje glave svoji ljudi pa poele plakat i
nabrajat, ulo se u selo pa doletili vidit ta je bilo. Ima ta vidit, Turci i beg nabijen na
kolac. E, odma potira za braom Vukovia, ali kasno bie, Vukovii ve u kaurim.
Nikad Turci ne stigoe Vukovie, a i danas se taj dio sela na kojem je groblje zovu
397
stana, fra Stjepanu Matiu, od alosti se pomutio razum, te se vratio
natrag i spalio netom obnovljeni samostan i crkvu da ih Turci ne bi
oskvrnjivali.
Fra Pavao Vukovi (1658. 1735.), brat serdara Tadije, 1687.
godine organizirao je iseljenje Ramljaka239 i Duvnjaka u Cetinsku
krajinu. Turci su ga u okraju 1697. godine zarobili u kuli u itluku kod
Sinja. Tamnovao je est godina u Bagdadu i Carigradu odakle junaki
utee, doe pod Sinj, naini manastir i crkvu pod Sinjem. Poe vojevati
protiva neprijatelju i dosta mu zla uini () pomoe uzimati gradove
(). Kad Sinj obsidoe Turci (1715. godine), zatvori se u grad, pomoe
ga braniti slobodei junake i svaku jim pomo dajui. 240 O vitekoj
obrani Sinja Kai pjeva u 103. pjesmi str. 703. 710. udotvorna je
Gospa sinjska, koju su franjevci i puk odnijeli iz Rame, prema legendi
spasila Sinj 15. kolovoza 1715. godine od silne osmanlijske vojske. O
tome se i danas pripovijeda:
Vukovine. (Predaju je zapisala Danijela Ani 2004. godine, prema kazivanju Jele
Budimir (djev. Krianac), roene 1948. godine. Rkp. FF Mostar 2003, D.)
Mjesto Vukovine nazvano je po plemenitoj obitelji Nemanovii, kojoj je bio
roen sin Vuko (Vuk). Njegovi potomci su nazvani Vukovii. Prema Bakuli je 1506.
godine bilo vie Vukovia u Duvnu. Kako nisu vie mogli podnositi turski zulum,
prebjegli su u mjesta koja su bila pod vlau Mletake Republike, gdje su postali prvi
mletaki etovoe, pa su poput pravih vukova junaki tukli Turke u vie od petnaest
okraja. Andrija Kai Mioi navodi da su Nakii pod mletako okrilje, zajedno s
mnogim kranima, doveli pridostojnu kuu Vukovia, iz koje izaoe vrsni na
oruju vitezovi. (str. 522.) O pridostojnoj i gospodskoj kui Vukovia i njezinih
vitezova Kai pjeva u 65. pjesmi.
239
O bijegu Ramljaka Ivan Aralica pie u romanima: Put bez sna (1982.) i Due robova
(1984.). Usp. Dr. Anto olji, Fra Pavao Vukovi pokreta seoba Ramljaka (U
povodu 300. obljetnice, s osloncem na romane Ivana Aralice), u: Selidba Ramljaka,
Rama-it 1687.-1987., Sarajevo 1988., str. 59.-66. Ivan Aralica pie da je fra Pavlova
majka iz Kreeva, da mu je otac poginuo tri dana prije enidbe te da se majka udala za
nekoga siromaha na Oracu u Rami.
240
Andrija Kai Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Matija Antun Reljkovi
Satir iliti divji ovik, (priredio Josip Vonina), Sveuilina naklada Liber, Zagreb 1988,
str. 538.
398
Kad se saznalo da prema
Sinju dolaze Turci, fra Pava
Vukovi zovnio Livnjane i
Duvnjane da se bore s
naman. Jednu vojsku stavili
na Han tako kad vide da
Turci iu priko Cetine da
pucaju makule pa e
Sinjani znat ta je i kako je.
A bilo i' je svakakvi. Kida je
jedan iz Sinja uteka tamo na
ooke i u Italiju i pitaj Boga di nije.
A onda opet, neki su se ostali borit jer su fra Pava Vukovi i don
Ivan Filipovi Gri hrabrili i govorili da e Bog pomo. Ostalo ti od
nemilog svita u tvravi sedansto junaka, a Turaka dolazi sto hiljada.
Neko kae da i' je bilo vie, neko da i' je bilo manje, ezdeset hiljada, a
ko e to znat.
A sedan fratara ta je bilo, zatvorili se u crkvicu gori na Gradu i
jedan ti izvadi iz nike skrinje Gospinu sliku ta su je donili iz Rame i obisi
je na oltar svete Barbare. I molili se oni, moj sinko, a di ne e kod noliko
dumana. To je bilo na sedmi jula i poslin toga sedan dana Turci bili oko
tvrave.
Kad dolo jutro na Gospin een, zora bila, a Turci ti nasrnili na
jadnu tvravicu, prvo pjeaci, onda konjanici a za njiman i priuva ta su
je imali. Primakli se tako blizu da su svoje barjake zadili blizon zidina. A
svaki put kad se primaknu, Sinjani se na nji' obrue svin ta imadu.
Najedanput, iz ista mira, stali Turci biat glavon bez obzira,
utekoe drito priko Cetine. Ostadoe mrtvi' deset hiljada a ostali utekli.
Oko Sinja sve srueno i spaljeno, nova crkva podno Kamika izgorila do
temelja.
A zato su utekli. Vidili po bedemin oda ena cila u bilu. Navalila
na nji' srdobolju. Kad se sve svrilo, asnici tano su branili Sinj skupie
osandeset cekina i dadoe Gospi napravit krunu da joj se slika okruni, a
virnici Sinjani i Cetinjani dali svoga zlatnog nakita i ta su imali da se
okiti Gospina slika.
A kad su Sinjani tek donili iz Rame Gospu, oni bi je odnili u
tvravu u crkvicu, a ona stalno biala doli ispod Kamika u niku
kupinicu. Oni je onda vrate, a ona ti opet u kupinicu. I tako stalno ona
399
biala. A fratri onda nisu imali ta drugo ve sagrade crkvu tuten di je
bila ta kupinica. I tako je nastala naa crkva.241
241
Marina Gugi zapisala je 2008. godine u selu Radoiu kod Sinja. Kazao joj je Ivan
Gugi (ro.1933. roen u selu Radoi). E str. 5-6. U Sinju se, takoer, pripovijeda:
Godina 1715. povijesna je godina za Sinj i Sinjane, za cijelu Cetinsku krajinu, ali i za
nau kulturnu batinu.Te ti se godine dogodilo veliko udo. Za vrijeme velike najezde
Turaka u cilju irenja njihovog carstva, skupila se aica hrabrih Sinjana da obrani
svoj grad i u tome im je pomogla draga Gospa koju svi danas tujemo. Sinj je bio u
plamenu, ljudi na izmaku snaga. Turin je nadirao sve ee, kad se odjednom na
zidinama grada pojavi lik ene s kudljom u ruci. To ti je bila Gospa, Velika Gospa koja
je na Turke poslala kugu i protjerala ih iz Sinja preko Cetine na istok. Mnogo se Turaka
uguilo u Cetini, mnogo ih je pomrlo od kuge, a dok su bjeali otet im je konj glavnog
sultanskog vojskovoe koji se zvao Edek. S konjem je stigla i cijela njegova oprema:
sablja, tit i ukrasi na konju. (Edek ti je naziv za glavnu kariku koja se malazi u alci,
koja se igra i u dananje vrijeme.) Martini Lovri 2006. godine u Sinju kazao je Jakov
ipalo-Ban (ro. 1952. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 30/06, str. 12-13.
242
Obrani ga Marija Divica, Njiovi mi dodijae grisi,
kojano je sinjska pomonica. nek jim sindir oko vrata visi.
Koliko ji pod grad dolazae, Trikrat majka moli sinka svoga
toliko ji mrtvi ostavie. da ne kara puka cetinskoga.
400
crkvica na starom gradu, na utvrdi iznad Sinja opasanoj zidinama po
kojima je hodala Gospa s kudljom u ruci. U Crkvi udotvorne Gospe
Sinjske podignut je oltar na kojem je Gospina slika. U znak zahvalnosti
sinjski puk i puk Cetinske krajine okitio je Gospinu sliku mnotvom
zlatnih ukrasa. (Godine 1987. udotvorna Gospina slika, u znak sjeanja
na tri stotine godina odlaska iz Rame, donesena je u Ramu za blagdan
Male Gospe i ponovno vraena u Sinj.) Dakle, Gospa i Alka zatitni su
znaci Sinja i Cetinske krajine. Alkar moe biti samo onaj koji je roen u
Sinju. Najpoznatije je alkarsko prezime Vukovi. (Vukovi je zarobio
Edeka.)
Nakon stalnih osmanlijskih osveta,
Bosna i Hercegovina bila je opustoena, a
narod masovno prebjegao u Hrvatsku.
Tako je 1723. godine u Bosni i Herce-
govini ostalo samo 25 000 Hrvata.243
Koliko je poznato, to je najmanji broj
Hrvata u toj zemlji od VII. stoljea, kada su
je nastanili. O bijegu Ramljaka i njihovih
fratara Duvnjaci govore:
Roa harambaa
243
Franjo anjek, nav. dj. str. 317.
244
Danijela Ani zapisala je u Lipi po kazivanju Vinka Rozia, roenog 1938. godine.
Rkp. FF Mostar, 2003., str. 23. D.
401
Prozvan je Roa jer imao crvenu kosu (tal. rosso = crven). Rano je
ostao bez oca Jakova. ivio je na turskoj granici sluajui prie o turskim
zulumima, pa se u njemu rano javlja strast da se osveuje Turcima.
Harambaa Soivica (pravoslavac) primio je Rou u svoju etu s
nepunih petnaest godina. Velik je broj predaja koje kazuju o Roinom
hajdukovanju. Petar je Bakula u svome ematizmu zabiljeio predaju
koja kazuje kako su babe zatvorile vrelo Turanj zbog Roe-harambae
koji je dolazio na to vrelo radi ega su ondje ee boravili Turci htijui
uhvatiti toga hajduka.
Roa je, kae predaja, po narudbi ubijao as sina, as oca koji su
meusobno bili u svai. Meutim, kada se Ali-beg Sukljaevi izmirio sa
svojim sinom Ahmedom, kojega je prethodno pobratimio sa Room,
potkupili su estoricu Vlaha da ubiju Rou. Roa je upao u zasjedu u
kojoj mu poginu brat i jedan pratilac, a onda je on sa svoja dva hajduka
pobio napadae i oba Sukljaevia. Roa je hajdukovao od Imotskoga do
Sarajeva. Pria se da je Roa bio i gusar odlazei do Amerike i Indije.
Beni pie da je Roa imao trideset tri druga i da je meu njima bio
musliman Mubair i nije bio lo ovik.245
Predaja kazuje: U poetku je Roa ivio u dobrim odnosima s
pravoslavcima, a njegov prvi harambaa bio je pravoslavac Soivica.
Meutim, jedne su noi imotski kalueri zazvonili i skupili narod
obukavi odedu naopako i u litiji govorei neka prokletstva okrenuvi
naopako crne svijee i tako ih pogasie, a za njima i sav puk. Kada je uo
za to, Roa je pobjesnio pa je makarski ljetopisac zabiljeio: Niki arkai
od straha Roina blagosivae se i uinie se katolici!246
Pisani dokumenti i predaje kazuju o Roinom boravku u kreev-
skom kraju. Turci su godine 1777. orobili kreevske franjevce za tisuu
groa, jer se na Lopati kod fratarskih tala primijetila Roina eta. Te je,
naime, godine Roa s 30 drugova na Lopati (lokalitet Kora) doekao 12
trgovaca s robom. Ubili su trojicu, a ostali su pobjegli. Svu su robu
hajduci raznijeli.247
Roa je, takoer, boravio u okolici Tarina, jer je preko toga mjesta
prolazio vaan srednjovjekovni put. Zato je u tom kraju poznata izreka:
Ivan planina hajduka starina.
U narodu Sarajevskog polja ostala je uspomena na Rou, pa se
nekome tko je nagal kae da je ko Roa.
245
Bono Beni, nav. dj., str. 260-261.
246
Miroslav Daja Krunoslav Draganovi, nav. dj., str. 96.
247
Isto, str. 96.
402
Roinu smrt opisao je Ivo Andri u pripovijesti Ispovijed.248 Andri
pria kako je Roa, hajdukujui po Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori,
orobio francuskog emisara na putu u Carigrad. Progonjen od Turaka,
bjei u Bosnu i tragino zavrava kod Kreeva.
Hajduki harambaa Ivan Bui Roa, ivijo ti je u Donjin
Vinjanin. Nadimak je dobijo po crljenoj kosi. Ima je brata Mijata, a
njega ti je ubijo Roin pobratim Amet (Ahmet) Sukljaevi iz Mostara.
Ubijo ga je na kukaviki nain, iz zaside, dite. Roa se undan naosumio
na pobratima i undan ubije njega i nikoliko njegovi ljudi. Poslen toga
pobigne on u ajduke. Mostarci Turci su ti undan odluili osvetit Ameta,
pa puklo kud puklo. Undan se umiaju i livanjski Turci i odlue osvetit
mostarske, ali ji Roa jopet ubije devet. Urotie ti se tada svi Turci, al on,
ko kad je bijo stoput pametniji od njizi sviju skupa zajedno, on ti lipo
pobigne, u Taliju i vrati se za par godina. I dalje je ratova s Turcima, ali
je napada i pljaka trgovce i putnike, a zavadija je se i s imockim
pravoslavcima. Niki su ti o stra prili na nau viru, pa ga zato nazvae
ustako-kriarski pretea. Posta je opasan i za mletaku i za tursku
vlast, pa su inili svata da ga maknu. Roa je nastavijo po svom, a kad
mu je vie dodija taj ajduki ivot, on ti je traijo pomilovanje. Nije ga
dobijo, pa ti je unda jopet oa u Taliju i kanje se vratijo u Dalmaciju.
Svi su se bojali da e jopet izbit neredi, pa su ga ubili, osikli mu glavu,
napunili je pamukon i undan su ti je nosali i njome po turskim
gradovima skupljali darove. Zna ti, dite, Roa ti je meni bijo neki did,
pradid, ali ono izvanjski. Ne znan tono po kome, al ja san ti se uvik
ponosila s time, a je i moj aa. Uvik mi je pria o njemu i govorijo da
neka se ponosin s timen.
Neki ti njega fale, neki mu laju, al moj je aa, dobar ti je bijo, Bog
mu da pokoj, uvik govorijo da je to dobro, da je bitno da je on za ivota
ostavijo traga. Pa ta to mu laju, stara je narodna: Dobar konj ima sto
mana, a lo samo jednu-ne valja! E, dite moje, nemoj se nikad stidit
svoje krvi. I ti se triba ponosit njimen, sa svojin Vinjanin. Nemoj to
nikad zaboravit, ti si isto nae gore list! Roini dvori ti se nalaze u
Donjin Vinjanin, ispo crkve sv. Roka, blizu Crne Gore. Podruje iznad
kue ti se zove Roine livade. Tu ti je i njegovo guvno i njegov bunar i
kamen na kojem ti je smijo sidit samo on i niko drugi. E, da mi nije ovi
stari kostiju, pa da mogu trat, a trala san dok san cura bila, sad bi ja
248
Vidi: Ivo Andri, Sabrana djela VI. e, Zagreb 1963, 35-54.
403
tebe odvela gori u Roine livade, da ti to vidi. A eto, bar vidi njegovu
sliku, tuten ti visi na zidu u ganjku!249
KAPETAN MAVRO
249
Crna Gora je podruje, zaseok u Donjim Vinjanima, ispod crkve sv. Roka. Studentici
Filozofskoga fakulteta u Splitu, Antoneli Rebi, u Vinjanima Donjim kod Imotskoga
kazala Iva Rebi, ro. Bui 1919. Rkp. FF Split, 2004, sv. 13, str. 7.-8.
404
da prodaje mlijeko, a na svijetu ima jedino baku (roditelji su joj bili
mrtvi ve dui niz godina).
Vidjevi priliku, prepredeni Mavro nagovori Mariju da mu
svako jutro donosi vr svjeeg mlijeka na brod. Plaao joj je u zlatu, a
nevina djevojka je, mislei na bolesnu baku i nita ne sumnjajui,
prihvatila.
Mavrina strast za Mariju je rasla iz dana u dan, ali je uspijevao
niim to ne pokazati imao je nevjerojatnu snagu volje i strpljenje, koji
su bili rezultat njegova iskustva kao pomorca i kapetana broda.
Iako se trudio biti ravnoduan prema njoj, pobrinuo se da nitko
na brodu ne bude zao prema Mariji; nije doputao da joj itko kae koju
runu rije. Nakon kraeg vremena, djevojka je stekla potpuno
povjerenje u njega, a upravo to je bilo ono to je Mavro elio.
Nekoliko dana prije proljetnog ekvinocija, Tetida je ve bila
nakrcana robom koju e prodati u Veneciji, pa je kapetan zapovijedio da
sve bude spremno za polazak. Marija je, kao i inae, donijela i toga jutra
mlijeko u Mavrinu kabinu, ni ne slutei njegov zao naum.
Ovog puta Mavro joj je dao nekoliko zlatnika, ali potena
djevojka ih nije htjela primiti, ve je zadrala jedan, a ostalo mu vratila.
U tom trenutku osjeti nekakav mirisni dim kako je obavija, te se
onesvijesti i padne na pod kabine. Na Mleanina trave nisu djelovale,
budui da se on na njih davno bio priviknuo. Djevojka se pomalo
osvijesti, ali nedovoljno da pobjegne ili se obrani, a Mavro skoi na nju
poput pohlepne zvijeri, potrga joj cvijee i oskvrne tijelo, a zatim je
izbaci na obalu i otplovi.
Tako slomljena i oskvrnjena, Marija se dovue do samostana
Drida i u suzama ispria fra Andriji, svome zatitniku, o nesrei koja ju
je zadesila. Njene rijei su natjerale i sveenika u gorak pla. Ba u tom
trenutku ugledaju Mleaninovu brodicu kako brzo plovi za Veneciju,
gonjena jakim vjetrom. Fra Andrija zatim iznese iz crkve kri i pone se
moliti.
Za manje od pola sata, veliki crni oblaci su nadvisili Tetidu, a
zapuhao je suprotni vjetar, ometajui joj plovidbu. Mavro uskoro uvidi
da ne moe nastaviti po ovakvom vremenu, ali ne elei se vratiti u
Trogir zbog svog zlodjela, pokua skrenuti prema uvali u Drveniku, no
zbog jake oluje se uope nije moglo upravljati brodom. Odjednom jak
nalet vjetra zahvati jedro, koje odbaci Mavra daleko u more. Njegova
posada ga nije ni pokuala spasiti, budui da su i sami bili u smrtnoj
opasnosti. Oluja se uskoro toliko pojaala da je brod odbacila sve do rta
405
Cumbrijana. Tetida je bila potpuno unitena, a mornari su se jedva
uspjeli spasiti.
PLANINA BLIZNA
250
Tereza Karabati zapisala je 2008. godine u Vrsinama kod Trogira. Kazao joj je Bla
Korulanin (roen 1937.god. u Vrsinama). Rkp. FF Split, 2008. E.
251
Na podruju istono od Splita, od rnovnice do Blata na Cetini i Omia, od mora do
Zamosorja; na podruju zvanom Poljica, rodila se u 13. st. Poljika Republika. To je
administrativno podruje pod samoupravom puka Poljike Republike koji je svoju
samostalnost batinio od 13. st. sve do barbarskog upada Napoleonove sile poetkom
19. st. Za razliku od Dubrovake Republike, ova je Republika bila seljaka, a ne
aristokratska. Na elu je bio knez, kojeg se biralo svake godine. Slojevi plemstva su bili
ugriii i didii, a bili su u neto povoljnijem poloaju od ostalog puanstva. Temelj
Poljike Republike je bio Poljiki statut, dokument iz 1440. pisan bosanicom, koji je
donosio zakone i obiaje Republike. Nekada je bio od ivotne vrijednosti za stare
Poljiane, a danas je od povijesne vrijednosti za Hrvatsku.
406
Srijemsku upaniju i vratila u sklop Hrvatske. O Mariji Tereziji u epu
se pripovijeda:
Blizu Zavidovia ima planina Blizna. Kau nju tako zovu jer je
kraljica Marija Terezija kad je onuda prolazila bila trudna i konj pod
njom poklekne i ona se porodi i rodi blizance. A nju jo zovu Marija
Bljuzga, al ne znam zato. Znam samo da u nas bljuzak znai pljusak, a
bljuzgavicom zovu kad ono pada krupan, mokar snijeg pa se sve
raskaljui i stopi i nema nigdje suva il u proljee kad se ono snijeg
otapa.252
(epe)
MARMONTOVA CESTA
252
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 132.
253
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi-Stulli SHK, MH, Zagreb
1997, str. 358.
254
Aniti Stani 2007. godine kazao je Ivanko Frani (1962.), policijski slubenik u
mjestu Blato na Cetini (Omi). Rkp. FF Split, 2007, E.
407
GOSPA NA HLADI
U doba Marmonta
francuska je vojska
zaposjela sva znamenitija
mjesta u Dalmaciji, pa
tako i Katela. Marmont je
volio ljetovati u Katelima, a
s njim je najee
dolazilo i njegovih
etrnaest generala.
1810. godine u Dalmaciji je
vladala velika sua. U Katel
Suurcu est mjeseci nije
pala ni kap kie. Tada je
sveenik odluio sliku
Gospe na Hladi
prenijeti u procesiji u
upnu crkvu u mjestu te tako
isprositi kiu. No prije
procesije zvona su, po
obiaju, dugo navjeivala
sutranji sveani
ophod.
255
udotvornoj Gospi na Hladi, posveena je crkva na groblju u Katel Suurcu. Katel
Suurac ima pet crkava: upna crkva Sv. Jurja muenika, upna crkva u mjestu od koje
408
FRA ANDRIJA DOROTI
je ostao samo zvonik jer je 5. prosinca 1943. godine bombardirana od saveznike vojske
pri emu je poginuo velik broj mjetana ukljuujui i sveenika, zatim crkva Gospe na
Hladi, crkvica Sv. Luke na Kozjaku te Sv. Jurja na Putalju). kaziva: pok. Ivanko Sokol
pok. Ivanko Sokol (1930.-2007.) Ivanko je moj djed.
256
Isto.
409
van je 1830. g., a 1831. kapetanom 3. graniarske pukovnije u Ogulinu s
kojom je ratovao u Italiji i kod Velike Kladue protiv Osmanlija. Od
1837. g. majorom je pjeake pukovnije i pobonikom dalmatinskoga
guvernera. Potpukovnikom 1. banske pukovnije u Glini postao je 1841.
g., a sljedee godine pukovnikom i zapovjednikom te pukovnije. Bio je
pristaom Hrvatskoga narodnoga preporoda. Pisao je pjesme na hrvat-
skom i njemakom jeziku i objavljivao ih u Danici ilirskoj.
Revolucionarna 1848. godina potaknuta je Oujskim prevratom u
Beu od 13. do 15. oujka 1848. godine.
Josip Jelai Buimski je 23. oujka 1848. izabran za bana, a dva
dana nakon toga (25. oujka 1848) postavljena su Narodna zahtijevanja.
Od 8. travnja 1848. godine ban Jelai je bio podmaralom i vrhovnim
zapovjednikom obiju banskih pukovnija, a 19. travnja ban prekida Uniju
s Ugarskom. Patrijarh Stefan Rajai ustoliio je 5. lipnja 1848. g. bana
Jelaia. Time se htjelo simbolizirati jedinstvo Hrvata i Srba. U svojem
govoru ban je iskazao ponos to ga je rodila hrvatska majka u hrvatskoj
zemlji. Ban 7. rujna objavljuje rat Peti i 11. rujna prelazi Dravu i
Hrvatskoj pripaja Meimurje. Ban Jelai 2. prosinca postaje
guvernerom Rijeke i Dalmacije. Bio je sklon savezu s Vojvodinom i
Slovenijom.
Car Franjo Josip je 4. oujka 1849. godine proglasio Oktroirani
ustav. Silvestarski paket objavljen je 31. prosinca 1851., a Bach
uspostavlja apsolutizam.
Nakon smrti jedinoga djeteta, jednogodinje kerke Ane, i dulje
bolesti ban je umro u Zagrebu 1859. g. Pokopan je na svome imanju
Novi Dvori kod Zapreia. Za ivota je postao simbolom hrvatstva te mu
je 17. prosinca 1866. godine postavljen spomenik na glavnom
zagrebakom trgu, koji je tajno uklonjen 1947. g. i ponovno vraen 1990.
godine.
410
narod kaj hoe. Oni kaeju da vie ne moreju baviti ovu klaku. Oni su
mislili daje ban Jelai tomu kriv. On je bil ban hrvatski. A ban
odgovori narodu:
Narode, nisam ja kriv. Ako se elite osigurati da ja nisam kriv,
idem s vama u Be pred cara i kralja Franju Josipa.
I narod je pristal na to. Ban Jelai je iel na konju, a narod za
njim peice. Putovali su etiri dana do Bea. I kad su doli pred taj
kraljevski dvor, straa je javila kralju daje doel ban Jelai s
narodom iz Hrvatske. I onda je ziel kralj van, opet na balkon. I ban
gaje pozdravil i rekel mu je da narod je doel k njemu u Zagreb na
banovinu i zatrail da ve ne more baviti klaku.
Onda je kralj zvadil beli rupek i rekel je:
Od danas vie nema klake.
A tam su bili novinari i odmah dali u novine. Vratio se narod s
Jelaiem u Zagreb i vie ih nisu grofovi tlaili.
Kad je klaka ukinuta, podigli su Stubiani kri na Gale-
njaku da bude uspomena na sve one koji su stradali za vreme klake.257
(Kamenjak)
Andrijica imi
257
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 357.
258
upa Tihaljina, Sveta batina, Duvno 1989, str. 130.
411
HAJDUKOVANJE
259
Usp. Ante imik, nav. dj., str. 51. 52.
260
Vlajko Palavestra, Pripovijetke i predanja iz Drenice, GZM, NS, sv. 37./1982., str.
184.
261
Vlajko Palavestra, Pripovijetke i predanja iz Drenice, GZM, NS, sv. 37./1982., str.
184.
412
U Ruiima kod Gruda, pak, i danas ive predaje o junatvu i
neustraivosti toga hajduka. Tako se u jednoj od njih govori kako su
Turci Andrijicu opkolili u kui jednog njegova prijatelja i traili da se
preda. Prijetili su da e zapaliti kuu ako on ne izie iz nje. On im je
odgovorio kako je sramota i grjehota tuu kuu zapaliti, nego da e on
uskoro sam pred njih izii. Stavio je na glavu nave u kojima se kuha
kruh, u jednu ruku uzeo svojega vjernog deferdara (puku) te pucajui
izjurio meu Turke koji su se razbjeali glavom bez obzira, a on
pobjegao u oblinju umu i tako se spasio.
Druga predaja govori o tome kako je Andrijica nakon izlaska iz
tamnice, u kojoj je odleao punih trideset godina i etrdeset dana, sa
svojih ezdeset osam godina ivota jo uvijek bio snaan, te je preskakao
magarca s mjesta, a kako bi onima mlaima od sebe, koji su se junaili,
pokazao to je pravo junatvo, u jednom je duanu u pod stavio no, s
otricom okrenutom prema gore. Sjeo je na pod, uhvatio se rukama za
none palce i tako preskoio no, to se nitko drugi nije usudio uiniti.262
262
Predaju sam zapisao 1999. prema kazivanju Zdravka Nikia iz Ruia kod Gruda.
263
To je Andrijica imi ispriao 2. sijenja 1902. g. novinaru Pukoga lista Juraju
Kapiu u Splitu. Za izdaju Garci su dobili 477,40 fiorina i kupili nekoliko volova, ali su
im pokrepali. (Milas, M., 1996: 58.)
413
SUANJSTVO
SMRT
HERCEGOVAKI USTANAK
264
Tu predaju i danas pripovijedaju u Grudama.
414
kapi prolijemo za slobodu.265 Na to konzuli rekoe kako e pomrijeti
kad pojedu malo kruha to ga nose u torbi. Tada je Mijo Ljuban iz
Sjekoa zgrabio aku zemlje ispred sebe, stavio u usta, provakao i
progutao rekavi: Evo ove Boje hrane nee nam nikad nestati.266 Pria
se da je engleski konzul Holmes zaplakao, vidjevi taj prizor.
***
Povijesne predaje kazuju se kao kronikati (kratka priopenja
povijesnog sadraja); rijetko kao fabulati (predaje koje imaju razvijenu
fabulu); a nikada kao memorati (predaje koje kazuju o osobnim
doivljajima).
Najvie je povijesnih predaja koje kazuju o viestoljetnom ropstvu
pod osmanskom vlau.267
ETIOLOKE PREDAJE
415
U narodnom je pamenju krunidba prvoga hrvatskoga kralja Tomislava,
a u njegovu ast Duvno je prozvano Tomislavgrad. Uspomenu na
najlegendarnijega bosanskoga bana Kulina (1180.-1204.) uvaju predaje
i lokaliteti Kuline u Uzariima kod irokoga Brijega, u Koritima kod
Tomislavgrada, u Prebilovcima kod apljine. U Stepenu kod Tomislav-
grada postoji Bogumilski put. Ope su poznate predaje o nastanku imena:
Zagreb, Manduevac, Cavtat, Buje i mnoge druge.
Velik je broj djevojakih lokaliteta na kojima su stradale muenice.
esto su predaje o lokalitetima i grobovima potaknule arheologe da ih
istrae i uvjere se u istinitost pria. Tako je, primjerice, iro Truhelka
(Osijek, 1865. Zagreb, 1942.) istraio Kraljev greb u Jajcu i ustvrdio da
je ondje ukopan zadnji bosanski kralj Stipan Tomaevi (1461.-1463.).
Kosti kralja prenesene su u samostansku crkvu u Jajcu gdje se i danas
nalaze. Pavao Aneli (Sultii kraj Konjica, 1920. Sultii, 1985.)
istraio je kraljevski grad Bobovac i okolicu Konjica. Na mnogim
lokalitetima zvanim Crkvine, Crkve, Crkvita, Crkovita, Crkvica, elara
(u Posavini) otkriveni su ostatci starih crkava. U tom smislu iznimne su
zasluge ure Baslera (Sijekovac kraj Slavonskoga Broda, 1917.
Sarajevo, 1990.).
TRAVA ZABORAVA
416
Zbog te trave ti prokleta bila,
ledenim se dahom okitila,
'mjesto cvijea po teb' rasle strijele,
tanki bori i visoke jele.
Sedam godin' u ledu ivjela,
suneva te svjetlost ne vidjela,
dah ledeni nek' ti duu stee,
studen vjetar nek' ti lice ree.
LUCIN PONOR
417
LJUBAVNA STINA
Prija ti, lipa moja, nije bilo da ti more, ko danas, aikovat s kim ti
hoe. Prije su ti aa i mater, ali oni iz bogatih kua, im se cura rodi,
dogovarali udaju za momka iz druge bogate kue. A kod onih siromanih
je ve bilo drugaije, oni su se uzimali meu sobom bez dogovaranja. Pa
oni i nisu imali nikakve koristi od enidbe. A ako bi se bogat momak
zaljubio u siromanu curu ili siromaan momak u bogatu curu, onda bi
bilo svaega. Mater i aa onog to je bogat bi se bunili i branili im kako
god bi znali. Bilo je toga prije puno.
Tako ti se jednom momak lip ali siromah zagledo u er nekog
bogatuna. Kau da su bili s Pidria oboje, a neki opet govore s Gmia,
pa ti ja ne znam. I tako zaljubio se on u nju, a i ona, brate, u njega. I tila
se dica uzimat, ali njezini ne daju ni da se pria o tomu, a kamoli da se
uzmu. Tili nju dati za nekog bogatunia, ali ona nije tila. Ona bi jadna
volila siromaka pa makar s njim i prosila, nego s onim bogatunom pare
brojala. Sastajali se oni gori na Makljenu. Gori, sad kad se ie prema
Siajinim kuama, ima jedna velika stina, a iza nje put. Oni su se
sastajali iznad te stine. Mislila dica uzimat se, ali stari ne daju, pa ne
daju. Zakleli se njiju dvoje volit jedno drugo i radije u smrt nego da se
rastanu. Kad vie nisu znali ta bi, njezini ve dogovorili svadbu, ufate se
njih dvoje za ruke i skoe u provaliju iza stine. Oboje umru, a onda se
aa i mater ufate za glavu to ih ne pustie da se uzmu. Od tada su se i
drugi mladi sastajali kod te stine i kleli jedni drugima, a moda se to i
danas radi. Vi mladi to najbolje znate. Stinu od tada zovu Ljubavna
stina.270
(limac, Rama)
KAMENI SVATOVI
U naselju Graanica, uz rjeicu Buntu prema Kordiima, nalazi se
jedno od najstarijih spominjanih naselja na ovim prostorima, Susid ili
Susid-grad (koji se spominje 19. veljae 1442. g. u povelji aragonskog
kralja Alfonsa V. koji je hercegu Stjepanu Vukiu Kosai potvrdio taj
posjed). Susid je po vanosti trea srednjovjekovna utvrda Uskoplja, a
predaje ga povezuju uz kraljev dvor, uz kraljicu Katarinu, Jelenu
270
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 142-143.
418
Predaja o kamenim svatovima je usko vezana uz kamene stupove u
Susidu. Na udaljenosti od tri kilometra od Susida, iza velike krivine koju
pravi rjeica Bunta, na desnoj strani nalaze se monumentalni blokovi koji
dominiraju cijelim krajolikom. Okamenjena kolona stoji zaustavljena
usred uspona na brdo. Nijemo kamenje izaziva divljenje.
Predaja kae da se tada poeo raspadati i grad Susid. Stanovnici su
bjeali iz grada i raseljavali se po okolnim mjestima prepriavajui priu
o nesrei. Danas, kameni stupovi, izbrazdani zubom vremena sluaju
kletvu koju ponavlja Bunta. esto se pojavi, i u izrazito vedrom danu,
koprena magle koja zastire kamene stupove.
Zanimljivo je i to da stoka u velikom krugu zaobilazi ove stijene, a
i lovaki psi se uope ne pribliavaju tom podruju. ice dalekovoda
iznad dijela kamene kolone sasvim drugaije zvone i nekako udno
trepere. Ptice na kamene gromade nikad ne slijeu, iako vrlo esto krue
iznad i graku kao da opominju.
419
samo dopirao otegnut pla i jecaj koji je ledio krv u ilama. Kad se tama
razila, jeziv prizor iskrsnuo je pred oima. Kolona okamenjena,
zaustavljeni bijesni konji s tunim svatovima. U blistavom sjaju
popodnevnog sunca treperila je kletva stare cure, a u blistavo plavo nebo
dizao se pla, oaj koji je stezao srca okupljenih stanovnika Susida koji
su ekali svatove. Od njihovih suza Bunta je nabujala, a stara cura
Mara, kada je uvidjela koliko je zla uinila svojom kletvom, bacila se u
mutnu Buntu i nestala u njoj. Njezino tijelo nikada nije pronaeno.271
(Bugojno)
OLUJA OSTVARILA KLETVU
Narod je vjerovao u mo kletve. Najvie se vjerovalo u mo
majine kletve i u mo kletve prevarene, obljubljene i ostavljene
djevojke. U Brusju na Hvaru pripovijeda se o dvoje siromanih mladih
koji su se zaljubili. Mladi je uvijek obeavao djevojci da e se pobrinuti
za njihovu budunost. Djevojka je vjerovala mladiu i odbijala je sve
druge mladie. Zaljubljena je djevojka ostala trudna.
Mladi je poeo razmiljati kako bi bilo bolje da nae bogatiju
djevojku i tako rijei budunost. Naao je drugu djevojku kojoj je zanije-
kao dijete sa siromanom djevojkom. Prevarena je djevojka proklela
mladia: Do Bog da se utopi prid mojim oima.
Jednoga je ljeta djevojka bila u polju sa svojim roditeljima. Poeo
je puhati snaan vjetar, a na moru je bila oluja. Ostavljena je djevojka
pogledala prema moru i vidjela veliki oblak koji se nadvio nad jednim
brodom. Prepoznala je svojega bivega mladia i vidjela je kako se brod
izvre i kako more guta taj brod i sve ljude u njemu.
U toj predaji krajolik najavljuje ostvarenje kletve bila je velika
ega i strano sunce; poeo je strano puhati vjetar; na moru je bilo
nevrijeme; a kad je djevojka pogledala prema moru, vidjela je veliki
oblak koji se nadvio nad brodom; brod se izvrtao i more je progutalo
brod i sve ljude u njemu. Na utjecaj krajolika na identitet, mentalitet pa i
sudbinu ljudi prvi su ukazali irski kulturolozi poetkom dvadesetoga
stoljea. Isto je i kod hrvatskih modernista, primjerice, Dinka imuno-
via, Ksavera andora Gjalskoga i mnogih drugih.
iva predaja i toponim Kleti Oblak uvaju uspomenu o traginoj
ljubavi vjerne djevojke i lakomislenoga mladia koji ju je obljubio i
271
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 148.
420
ostavio. anrovi usmenih pria se prepleu. Pria o Kletom Oblaku moe
se promatrati kao etioloka predaja i kao novela. Poanta te prie istie
njezinu didaktinost mladia je zbog njegovoga grijeha zauvijek
progutalo more.
KLETI OBLAK
PLANINE BABE
272
Zapisala je u Brusju na Hvaru 2006. g. Katarina Mikovi, a kazala joj je Katica
Hraste. Rkp. FF Split, 2006, sv. 1, str. 5.
421
planinu (obino se ovce gone u planinu poetkom 6. mjeseca). Pole su
zadnja tri dana u veljai, a kako nisu mogle za to kratko vrijeme izai na
planinu, govori se da je veljaa molila oujak da se nastave lijepi dani:
IOVO
273
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 djela, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 166.
422
kome edu pripast pa su judi jedni druge pitali: A ije je ovo? Tako su
onda nazvali na otok iovo ili kako nai susidi Trogirani kaiju
Ciovo.274
(Slatine)
RNOVNICA
Stari Slavinci su prili tote kada ni bilo hi. Bile su samo boki.
Na brege poli Buj, kade zovemo Stare Buje, su se fermali i su rekli:
Tu e bit buje.
Tamo su iveli. Nekad su tamo kmeti skopali kameni kaf, razbijeni
lonci, stari oldi. Na slavinski svit je od vaik va Bujah. Samo poklin
su napravili nove Buje.276
(Selo Bibala u Istri)
274
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Andrei Paviin, 2004. godine u Slatinama
kazala Rua Nakir (ro. 01.01.1930.g., u Slatinama). Rkp. FF Split, 2004, sv. 2.
275
Studentica Filozofskoga fakulteta u Splitu Luiza-Katica Bouharaoua zapisala 2004.
godine po kazivanju Agate Blaevi. Vl. rkp. ST, 2004, sv. 3.
276
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 333.
277
Isto, str. 334.
423
(Zagreb)
Jednom je, vele, sv. Franjo, kad je putovao u Zagreb, projaio i kroz
Vrape. Tu su ga seoski derani nabacivali kamenjem, nato im je on
viknuo:
Vrabec vas dal!
Otada da se selo prozvalo Vrape.278
(Zagreb)
CAVTAT
Kako je bio poruen Epidaurus, nije nikoga bilo vie tu, samo
stijene, hridi, razvaline. U montanji, u brdima su neki ljudi bili ijedan
ovjek je gledo dole i ugledo je drae, kapinike i kako neko gorsko
cvijee e cavti u ruevini. I govori:
Gledaj kako cavti.
I tako su prozvali to mjesto Cavtat.279
(Cavtat)
IME SLANO
Ja sam sluala da je dola kraljica neka na kobili tuj u Slano.
Kobila bila edna, pa je dovela kala mora, a kobila ne ela pit. Ona
provala rukon i rekla:
Slano je, ah to je slano!
I tako se prozvalo Slano.280
(Slano)
KUMOVA SLAMA
278
Isto, str. 335.
279
Isto, str. 335.
280
Isto, str. 335.
424
Doli na zemlji bila su dva kuma, od kojih je jedan bia nepoten i
zavidan onome drugome. ivili su na dva kraja sela i meu njima je bilo
veliko polje. Nepoteni kum je uvik po noi kra slamu iz plasta potenoga
kuma. Dok je prinaa slamu priko polja tako se ona za njin razasipala.
Kako se odavna Zemlja zaklela Raju da se sve tajne doznaju, tako
je Bog na nebu razasuja svitleu slamu.
I svi sa Zemlje mogu vidit kako se nepotenomkumu rasula slama
po polju.281
(Otok kod Sinja)
DUGA
SVATOVNA PEINA
281
Marina Perojevi svibnja 2006. g. zapisala u Otoku kod Sinja. Kazala joj je Mila
Perkovi Tabak (ro. 1968. g. u Rudi. Mila je tu i druge predaje upamtila od svoje bake
Vinke Kamber (djev. Varvodi, ro. 1925. g. u Rudi. Rkp. FF Split, 2006, sv. 46, str. 2.
Predaju Kumova slama (zapisanu u Dalmaciji) navodi i Maja Bokovi-Stulli u nav. dj.
str. 330.
282
Isto, str. 1. Predaju Duga (zapisanu u Otoku i Brnazama kod Sinja) navodi i Maja
Bokovi-Stulli u nav. dj. str. 331.
425
protivljahu se roditelji njegovi, ali on, slijedei nagon arca, uze
obljubljenu djevojku. Kada su mladii na gori varh reenoga mjesta
svadbu opsluavali, prokleo ih je otac mladoenje, sa svimi svatovi,
djeveri, dodai i ostalom drubom na to se svi na kamen obratie i
peinom postadoe.283
(Jablanovac kod Bistrice)
TRI SUNCA
***
ESHATOLOKE PREDAJE
283
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 339-340.
284
Isto, str. 2. Predaju Tri sunca (zapisanu u Brnazama kod Sinja) navodi i Maja
Bokovi-Stulli u nav. dj. str. 330.
426
drekavcima, u dubrovakom kraju tintiliniima ili tintama.285 U nekim
mjestima u Dalmaciji i na otocima ta se djeca nazivaju maciima, a to
dovodi do zabune jer se maiima nazivaju demonska bia avao
pretvoren u maku koji nou sve do prvih pijetlova ini strana zlodjela
ljudima koje sretne na putu.
Eshatoloke predaje govore i o pokojnicima koji su se ustajali iz
groba jer nisu ispovjedili sve grijehe. Te bi se osobe prikazivale samo
svojim ukuanima i im bi kazale neispovjeeni grijeh, zauvijek bi
nestajale. Te se predaje kazuju kao memorati. (Razlika je izmeu
eshatolokih i demonolokih bia, a o tomu e biti rijei i u daljnjem
tekstu.)
MKA U KAMPANEL
285
Nevjerojatno je koliko hrvatskih prodavaonica djejom odjeom i obuom nosi takve
nazive.
286
Zapisala je 2005., u Postirama na Brau Tea Fabris, a kazao joj je Ante Biaca (ro.
1954. g. u Postirama, po zanimanju elektrotehniar). Rkp. FF Split, 2005., sv. 77, str. 8.
287
Isto.
427
Oe ti mene primiti k sebi? Dat e mi jesti prosenu kau, a ja u
tebi prenaati ito, pa bu bogat i prebogat.
Uzeo ovjek malog k sebi i hranio ga kako su se dogovorili, a i
mali se dro obeanja. Bilo navjek u kui kod njih ita a nitko nije znao
otkud. I ovjek se bogatio sve dok nije neka baba vidla kako kroz travu iz
susjedovog ambara putuje ito - zrno po zrno, ko mala stazica prst
debela - pa ravno u ambar toga ovjeka. Baba digla viku, spuntala ljude
i navalili oni na ovjeka da otjera malog. Nije se moglo drugaije i on ga
potjera.
Kako je mali otio, prestalo ito dolaziti - a ovjek uskoro posto
bogac kakav je i prije bio.288
(Grginac, Bilogora)
288
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 370.
289
Isto, str. 415.
428
Ante je tako i uradio. Potlen deset dana, kad je jopet ia na silo,
vidijo je neto jo gore. Gori kod Gradine gori vatra i dite plae. Ante se
prikrstijo i izmolio virovanje i eto vatre nestade. Ante poa naprid, kad
dite opet poe plakat. Kad je Ante upita diteta ta je, dite se uutilo. Dite
mu je reklo da je ono izgubljena dua. Mater ga je udavila i zato mu je
vrat crven. Dite je reklo Anti da moli za njega i da svin curan i udovican
i pratrin kae da mole za nj. Ante ga je poslua. Potlen toga ni Ante ni
niko drugi nita slino nije vidijo.290
(Batin kod Posuja)
MITSKE PREDAJE
290
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 177.
291
piro Kulii, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraivanja posebno
balkanolokih, Sarajevo 1979, str. 139.
429
Danici (1847.). Nekoliko je autora koji piu o priama svoga kraja
(Lovre, Makarska, Varadin, Ivani-grad, Karlovac, Lonja).292
VILE JEZERKINJE
VILA I PASTIR
292
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 27.-28.
293
Katica Lozi Radielovi zapisala je 2007. g. u Jajcu 2007. g. Rkp. FF Mostar 2007,
D.
430
napadne. Tako, jednom zgodom, djeca opet navalie na elu, a on ih
spreman doeka i obrani se od njih nekoliko, a oni se razbjeae. Kad su
ovi vidjeli da se neto udno s njim desilo, nikad ga vie ne dirnue, a ak
ga se poee i bojat.294
(Ustirama u Rami)
Di je mudrosti,
tote j i ludosti.
A mudri Salamun zada vrat govori:
Di je liposti,
tote j i sliposti.
I unda je se povidi.295
(Sali na Dugom Otoku)
GRAD VID
294
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 184. Slinu je predaju zapisala i Maja
Bokovi Stulli u Radeinama kod Sinja.
295
Isto, str. 224.
431
vremena kao i Vid i sada se vide u vodi razvaline, kupe na kuama, kad
je ista voda i fino vrime.
I unda bi se kladili monci, bili su vele silni ljudi: ko bi dojezdija iz
Vida do Kuti na konju, a ne posrnut, onda bi onaj dobija neku nagradu. I
kad bi od velike svoje sile, od oholosti, kad ne bi nita mogli, unda bi
skuhali pogau za metu i u nju bi gaali. A kanje se usilo sve.296
(Opuzen)
VIDOVSKA KRALJICA
296
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 337.
297
Isto, str. 338.
298
Isto, str. 364.
432
DIVI
RNA KRALJICA
Bila jena ena koja je bila jako zloesta svojim slugem. Kak se je
navek nosila vu crnom rubju, zvali su ju crna kraljica. Cez nejni
grund nije nie smel, jer bi sakega kerega bi na svojem gruntu vlovila
dala hititi pred lave kere je ba za t posel hranila, ili bi pak na njega
napustila dva orle keri su bili tak izvebani da bi mam oveku iskopali
oi.
No kad je Turin harail po hrvatskoj zemli, nije zabil ni na
Medvedgrad vudriti. Kad se je Turin pribliaval k festungu, pozove
kraljica svoje sluge vu festung da ga brane, ali joj se ni ni jen odzval.
Kraljica je bila sad vu nepriliki i pomisli si da se zakune vragu te veli:
Pukni, vrag, dam ti Medvedgrad ali joj se ni nie odzval.
Ona opet i po drugi put veli:
Pukni, vrag, dam ti Medvedgrad i sve zlato - ali joj se opet ne
javi.
Sad se ona i po trejti put zakune i veli:
Pukni, vrag, dam ti Medvedgrad i sebe!
I zaistinu sad vrag pukne i potera Turina iz Hrvatske.
No kraljica je sad tela da se resi zakletve, te da proglasit po celoj
zemlji da keri ju triput oko nejnog grada odnese, da mu bu dala bedenj
dvanajst veder pun zlata. To uje jen vuglenar i on otide k kraljici te
se joj javi da ju bu on nosil triput okol grada, pa makar si noge do kolena
znucal, ali mu onda mora dati bedenj od dvanajst veder pun zlata.
Kraljica je na to pristala i sad njemu veli:
299
Isto, str. 365.
433
Ja se bum, da me bu lake nosil, pretvorila vu gavrana, a ti me
skri pod nadre od tvoje rubae, da me gdoj ne vzeme, i kaj god bu videl
i zestal, naj se ni bojati, neg samo ujdi furt naprvo, je oni tebi ne
moreju nikaj napraviti.
Kraljica se i zbilja pretvorila vu gavrana, a vuglenar ju zeme i
dene vu nedre kak mu je kraljica naloila i otide okol grada. Kad je
prvi put iel, ni ni videl, ve je samo ul kak juriju koije. Dojde ti on
prvi put na meju, ali ve vidi gde stojiju koije, a iz njih izlaziju sama
velika gospoda se cilinderi na glavi. Ide on i po drugi put okol grada, no
ali sad ni mirno iel, je su ga napali vukovi i lavovi. On seje malko
preplail al je sejeno iel naprvo, dok ni doel i po drugi put na mejo.
Kad je krenul po trejti put okol grada, dojdu pred njega velike kace i ne
puaju ga naprvo. Vuglenar se jo ne stavi, neg samo ide naprvo. Jo je
faljelo samo nekih par korakov da ju i po trejti put donese do meje, ali
sad dojdu pred njega vragovi sa vilami te ih zapiknu pred njega i ne
puaju dalje. Sad se je zaistinu vuglenar preplail, hiti kraljicu i hoe
vujti, ali ga kraljica prime za rukaf i veli mu:
Sad si mi jo devet puti gorje napravil.
Kraljica ni niti sad bila spaena, neg je bila jo devet puti gorje
zakleta. No ne projde dugo cajta, javi se jen razbojnik keri seje takaj
polakomil za zlato i veli joj daju bu on nosil, ali mu mora dati dvanajst
veder zlata. Kraljica je na to pristala i rekla mu se isto kak i prvomu. I
zaistinu on jo je nosil tak kak i on vuglenar i se iste napasti su pred njega
dole, ali ni on je ni donesel do meje, neg ju je pri kraju hitil kak i
vuglenar. Njemu je pak kraljica rekla:
Sad si mi petnajst put gorje napravil neg sem prije bila.
I tak ti kraljica vumre zakleta. Taki za nekuliko dan kak je
kraljica vumrla dojde jen sluga k nje da ju prosi penez, jer mu budu
druga deca pomrla od gladi. Dojde ti on pred njejnu hiu gde je ona
stanovala, pokui na vrata, ali se nie ne javi. On na to otpre vrata i
vidi gde kraljica mrtva lei, a kraj ne jena velika kaca. On se vu prvi
mah preplail, ali sije mam vu sebi premislil da zakaj si ne bi on sam
zel penez kad je ve kraljica mrla i ni nikoga bilo pri hie gde su bili
penezi. On otide vu hiu s penezi i tu ti najde tri bednja penez, vu prvem
bednju je bilo zlato, vu drugem srebro, a vu trejtem kufer. On bedenj z
zlatom bil je ist v kutu i on hoe da ide po zlatne peneze, ali kad dojde
blizu, vidi jeno veliku kacu kera lei na penezih i njega gledi. On se ni
htel dirat vu t bedenj, neg si namee pune nadre srebrnih penez i odleti
sav vesel vun. Kad je bil ve prilino dalko, htel je ipak znati kulko sije
zel i hoe da prebroji; kad je poel vaditi iz nedrih, a to ti je se sam
434
vuglen. On ni htel verovati da su penezi bili, mislil si je da se je morti
zabunil i otide da si i po drugi put namee, ali samoga zlata. Kad ti on
dojde pred vrata, to ti ga kaca ne pusti v hiu. On se vrne domov, ali bez
penez.
I dandenenji lei kaca pred vrati i ne pusti nikoga nutri.300
(Remete kraj Zagreba)
DIVLJAN
435
Kad ujutru svane, napipa Divljan vrata od peine i vidjevi da su
zatvorena pone po peini brbati tamo-amo da aka uhvati, ali ga ne
mogne nikako nai , jer je imao u peini mnogo stoke te se ak domisli i
oguli jednog ovna, pa se obue u onu kou i izmjea meu ovce. Divljan
ve vidi da mu od mnoge stoke ne moe nita, pa poe na vrata od peine
pa otvori jedan kraj vrata i pone stoku vabiti da jedno po jedno izbaci.
ak u ovnovoj koi stade se s ovcama pribliavati ne bi li i njega izbacio
i tako malo po malo primiui se, doe do njega. Divljan ga uhvati i
izbaci vani meu ostale ovce. Kad se ak dohvatio poljane i vidi svu
stoku pred sobom, vikne Divljanu: Ne trai me vie, ja sam ve
napolju.
Divljan kad vidi da mu je utekao, domisli se to e, otvori vrata
sasvim i prui mu tap govorei:
Kad si mi ve utekao na ti ovaj tap da tjera stoku, jer ti bez
njega nijedna ne e krenuti.
ak nesretni prevari se i poe da uzme tap, ali kako ga se
prihvati, prijanu mu jedan prst pri njemu. Vidjevi da je poginuo, stane
skakati oko Divljana, tamo-amo da ga ne dohvati. U to, padne mu na um
britvica koju je pri sebi imao, izvadi je i odsjee oni prst to mu pri tapu
prijanuo bio i utee. Onda se pone Divljanu rugati i smijati tjerajui
pred sobom stoku. Divljan, onako slijep, pristane za njim, te tako dou
do jedne velike vode i ak vidi da e ga ve moi u vodu utopiti, pa pone
zvidjeti okolo njega rugajui mu se. Divljan, primiui se malo po malo
da bi ga uhvatio, primakne se uprav nad vodu, a ak mu onda pritra iza
lea i tisne ga u vodu, te se Divljan utopi. Onda ak s mirom i Bogom
otjera stoku i doe zdravo kui, ali bez popa.302
(itluk)
DEMONOLOKE PREDAJE
302
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 194.
436
orko, mai; zloguke ptice (gavran, kukvia), te razna plaila, prikaze,
utvare.
VJETICE
303
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 358.
437
MORA
KUGA
438
danas dan ima jedna kamena ploa u tom groblju. Sada je groblje zaraslo
u umicu, a kako mi je mama pripovijedala prije su ga ljudi istili i
odravali jer su se bojali da i oni ne bi dobili kugu, u to vrijeme
neizljeivu bolest.306
KUKUDARE, BUKUDARE
306
Katici Lozi Radielovi 2007. g. kazala je Ana Toki, djev. Svalina (roena 1949.
godine, selo Bulii) ivi u selu Mile. Rkp. FF Mostar 2007, D.
307
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb
1997, str. 384.
439
VUKODLACI
Zapori kozlakov.
Isus prid nan,
Gospe za nan.
Ili:
Isusova brado,
Marijino mliko,
tri mise Boine,
tri mise Uskrsne,
slavno sveto Vodokre.308
(Vinie kod Trogira)
308
Ivan Mari, travnja 2006. g. u Viniu kod Trogira, zapisao je po kazivanju branoga
para Joze i Zorke Mari. Jozo je roen u Viniima 1932. g., a Zorka 1936. g. u Okrugu
Gornjem. Rkp. FF Split, 2006, sv. 18, str. 12.
440
AVAO
DIVOJKA I VRAG
441
od nika, kroz duge im vire dukati, kako s duge rastrone. On je onda njoj
da polak svoje obue s nogu, pola njemu ostalo, da ide lake. Onda s
odnili dukata kolko s god vie mogli. ia mia gotova pria.310
(Vranik kraj Lovrinca u Lici)
POSTOLAR I ORKO
PAKLENI MAGARAC
MAI
442
krov i pobjegao. ovjek bi cijelu no ostao tu dok netko po danu ne bi
naiao i izbavio ga.313
313
Jelena Liji sijenja 2006. g. zapisala u Katel Suurcu po pripovijedanju Matije
Vladovi (djev. Carev, ro. 1932. g.). Rkp. FF Split, 2006, sv. 11, str. 9.
314
Predaje o: trigunima, trigama, kudlacima, zmajevima, mrkoj guterici, masmaliu i
gadu zapisala je 2005. godine Tina Ivanievi, a kazivali su joj volonteri Eko centra
caput insulae Beli na otoku Cresu. Rkp. FF Split, 2005. ST, sv. 13, str. 1.-4.
443
Zloguke ptice kukvia (sova uara) i gavran po narodnom
vjerovanju predskazuju tragediju ili smrt.
PRIANJA IZ IVOTA
MUDRA DIVOJKA
Bi jednom jedan kralj i zapovidi da mu se donesu tri najlipa cvita.
I jedna divojka govorila svom ocu: Poj ti oe! I odnese mu tri cvita:
masline, rumarina, levande. Kad kralj vidi to, bi mu drago i on porui
starom da kae svojoj keri da doe na dvor ni gola ni obuena, ni na
konju ni pjeke. I kad to u, divojka je dugo pensala i dositi se. Na se
stavi ribarske mree, i kae svom ocu da je vee za konja. I doe tako pri
kralja. Kralj se obradova i uze je za enu. A kralj je ima i zatvor.
Zatvorio je tu mnoge a mu nisu mogli platiti prinose. Kad kraljica to
vidi, ona ih je savitovala: da svaki dan bacaju bob to su ga tribali
obidovat, a kad ih kralj pita za to rade samo nek mu odgovore:
A kako e skuvan bob rodit, isto tako emo ti mi zatvoreni vratit
dugovanja.
444
Kralj je zna da ih je kraljica savitovala. Njih pusti, a kraljici ree:
Hod a od mene, vazmi sa sobom ono a ti je najmilije!
Tu su veer obidovali i vina pili. Kad je kralj lega u odaje onako
pijan, kraljica ga stavi na konja i odvede svojoj kui. Kad je sunce bilo
jo na uranku kralj se probudi. Ni zna di je ni a mu se zbilo. Vidi svoju
enu, pa je upita da di su? A ona e njemu: Ti si mi reka da vazmem a
mi je najmilije. Od tada su navik ivili sritno, u blagostanju, i kralj je
slua svoju mudru enu.315
(Bogomolje na Hvaru)
NI GOL NI OBUEN
Knjievnost karakteriziraju didaktinost i edukativnost. Neki
bogata nije htio udati svoju kerku. Obeao ju je udati za onoga tko
doe u njegovu kuu ni gol ni obuen mislei da se takav nikada ne e
pojaviti. Meutim, jednoga je dana u njegovu kuu doao ribar, a na sebi
je imao samo ribarsku mreu. Bogata je tako kerku udao za ribara koji
se domogao velikoga bogatstva.
Zahtjev bogataa da e udati kerku za onoga tko u njegovu kuu
doe ni gol ni obuen ima elemente bajke.
NE LAVURO TIN NE JI KO
315
Ljubici Rudan Bogomolji 2004. g. kazala je Tihana Rudan, Tiha ro. 1930. g., djev.
Rudan. Rkp. FF Split, 2004, sv. 49, str. 10.
445
Kad se udola, kako je nauila tako je i nastavila, po cili don ni
nita inila. Mu i njegova mater su po poju hodili i lavurali a ona ih je
gledola. I tako je to bilo dok jednega dona ni mua doa doma i pita
mater: Rec mi, ko je danas lavuro? A ona mu je na to odgovorila: A
sine moj, bome jo i ti.
I tad je i kad nevista ni cili don okusila nita, rano ujutro se
ustala i dola pitat: a je potriba lavurat ?316
(Brusje na Hvaru)
UBIJANJE STARACA
Zakon je od vladara iziao da svaki sin svog oca ubije, ako je preo
pedeset godina. Jednom ovjeku to bude ao, pa iskopa za au rupu pod
ognjitem i tu skloni au. A ena mu sve to pratila. Kad su se jednom on
i ena posvadili, ona rekla ovjeku: Tu ti je aa! I on se ocu poalio
kako ga je ena otkrila, a otac mu rekao: Ti mene ubi pa ti car ne e
nita. I on ne htjedne, a ena se potui caru. Car zovne ovjeka k sebi i
zada mu dvi zadae: da mu dozove najdrai i najgre, tj. najveeg
prijatelja i neprijatelja. I on se zamisli to e, a otac mu savjetuje da
povede kuku i enu. I kad je pred carem udario kuku, ona opet k njemu
leti, a kad je udario enu, ona caru sve kae kako je oca sakrio. I car se
onda uvjerio da ne treba ubijati starce, svjesne ljude.317
***
Sinovi ponesu starog oca u umu da ga ubiju. On ih zamoli da ga
nose to dalje jer je on svog oca donio na ono mjesto gdje su njega
donijeli. Sinovi ga vrate kui.318
***
Za vrime turske vlasti dolo je nareenje od sultana da se ubiju svi
ljudi stariji od pedeset godina. Jednom je sinu ao bilo ubit svog oca pa
ga je sakrio u vinsku bavu. Kada su svi stari ljudi bili ubijeni, sultan je
316
Katica Hraste je u Brusju na Hvaru 2006. g. kazala Katarini Mikovi. Rkp. FF Split,
2006., sv. 1, str. 5.
317
Vlajko Palavestra, Narodne pripovjetke i predanja iz Drenice, GZM BiH,
Etnologija, NS sv. 37, Sarajevo 1982., str.173.
318
Vlajko Palavestra, Narodne pripovijetke, GZM BiH, Etnologija, NS, sv. XV./XVI.,
Sarajevo 1961., str. 280.
446
naredio da tri ovika uu u najdublju dragu i obeo da e onome koji
prvi ugleda izlazak Sunca poklonit svoje kraljevstvo.
I sad se misle kako i ta, ko e prije ugledat! Ovi to je oca sakrio u
bavu, pito ga je kako da prvi ugleda Sunce. A otac mu odgovori: Sine,
kad uete u veliku dragu, ti se okreni i tamo i vamo i istok i zapad, ali
preteno gledaj na zapad da ostali ne primjete. I kad Sunce baci zrake na
najviu planinu na zapadu, ti e ga prvi ugledat, jer e svi ostali gledat
na istok.
Oni svi gledaju istok, a ovi se okree i na istok i na zapad. Kad je
Sunce bacilo zrake na najviu planinu, on ga je prvi ugledo. Sultan ga
pito otkud je znao za to, a ovaj mu ree da je svog oca sakrio u bavu, jer
mu ga je ao bilo ubit, te da mu je otac to reko. Od tada sultan nije ubijo
stare ljude, jer godine donose mudrost.319
SEDAM PRUTOVA
319
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5,
MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 215.
320
Isto, str. 219.
447
4. LEGENDA
448
Gomore koje su stradale zbog opaina svojih itelja. Dva su anela ila u
Sodomu provjeriti ljudsku pobonost i milosre. Doekalo ih je jedino
Lotovo gostoprimstvo, dok su se ostali stanovnici htjeli iivljavati na
njima. Aneli su se zato Lotu oduili: Onda ona dvojica upitaju Lota:
Koga jo ovdje ima: sinove i keri, sve koje ima u gradu, iz mjesta
izvedi! Jer emo mi zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom
postala tolika da nas Jahve posla da ga unitimo. (Post 19, 12-13)
Kad ih izvedoe u polje, jedan progovori: Bjei da ivot spasi!
Ne obaziri se niti se igdje u ravnici ne zaustavljaj! Bjei u brdo da ne
bude zatrt! Jahve zapljuti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim
ognjem, i uniti one gradove, i svu onu ravnicu, sve itelje gradske i sve
raslinstvo na zemlji. A Lotova se ena obazre i pretvori se u stup soli.
(Post 19, 24-26).
Jo u XIV. st. zapisana je ova pria u glasovitom Fiore de virtu.
Opirniji rukopis iz XV. st., takoer, sadri legendu o propasti Gavano-
vih dvora. Na znaaj ovakvih pria ukazao je u XIX. st. Vatroslav Jagi.
U legendi je ostala snana slika da se nakon spaljivanja dim die nad
zemljom kao dim kakve klaine () (a) Bog () zatirao gradove u
ravnici u kojima je Lot boravio. (Post 19, 28-29). Bitan utjecaj na ove
legende ima Isusova pria o siromanome Lazaru. Lajtmotiv legende je
Gavanova krtost, oholost i nemilosrdnost. Uz te Gavanove osobine
uvijek je vezana propast njegovih dvora.321
321
O legendama o propasti Gavanovih dvora vidi vie: Marko Dragi, Legende o
propasti Gavanovih dvora, u: Zbornik Ivana Mimice u povodu 70. roendana, Split
2003, str. 69.-82.
449
nako te Bog pogleda! Utii, gospodarice, gladne, utiijo tebe Bog! Kad
dodija Gavanovici, izie ona na vrata i ree prosijaku: Bi a s moji
vrata! Vi skitanine i linine ne date mira ni meni ni mome ditetu.
Daj zalogaj kruva, Bog ti da! proslidi prosjak.
ta e meni Bog tvoj dok je meni Gavan moj! kaza njemu
otrokonda. Al da ga se otarasi, donese joj sluga iz kue koru kruva,
metne joj na papuu od noge i ona nabije nogon onaj kruv prosjaku prid
nos, jerbo joj se inila sramota da mu dade rukan.
Prosjak jopet upita: Daj mi, gazdarice, i jedan trs kupusa, kad ti
ga je Bog da u vrtlu. Pomozi mi, nako te Bog dragi pomoga!
Ona naredi slugi da odrie trs kupusa, ali oni trs to je uz put, to
su se na nj ukenja zapiala. Sluga ode i odriza zdravi trs, jerbo se Boga
boja.
Prosjak api i ode a, al prije toga ree slugi: Noas e biti
svata, ti se nieg ne boj! Gromovi e pucat, zemlja e se trest, a jezera
otvarat. Ali nita od toga tebi ne e nakodit jerbo si pomoga ovika u
nevolji! Kad se prosjak oprostijo od sluge, obaa je sve Gavanove
obane i kmetove. Od svi 77 sluga samo dva imadoe duu i srce i
rtvovae ono svoje malo sirotinje za prosjaka. Isus ne tide uzet nita od
njizi, nego nestade, a uto se i smrailo. Tako Gavan ostade na konaku u
zapadnin dvorima, a Gavanovica s ditetom u istonin dvorima. Gavan
nije ni gleda ta se deava vanka. Crne se oblaine spuale do zemlje,
ne vidi prst prid oima. Od Bijakove do Zavelina siva i grmi gromovi
pozivlju Gavana zadnji put na obraenje. Ali dabe, on viruje samo u
pare. Pod zemljon se zau tutnjavina, zemlja se trese, al Gavan jopet
samo pare broji.
Potrese se zemlja dva puta, a trei put prosie se zemlja. I dvori
Gavanovi, i vas novac, i Gavan i sluge sve ode u crnu zemlju. Stvori se
Crljeno Jezero. Kako su zidovi bili uokrug, nako je i jezero okruglo. Kad
je lipo, vedro nebo i mirna voda, i dandanas more vidit obrise zidina
dvorski. Te iste noi propuntali se i istoni dvori, skupa sa Gavanovicom.
Dok je ta stravota se tu zbivala, prosijak (Isus) se ukaza onome
slugi i ree mu: Uzmi tu zobnicu to visi o gredi, u njoj ti je vas najam. I
odma bii, ovo e sve otii u propuntu. U ela! Ovo je prokleta kua i
prokleto misto! Sluga, prije nego poe, uzme ono nejako dite iz beike,
stavi ga u naruaj i ponese sa sobon, jer je njega najvolio od svega blaga
Gavanova. in on izae iz dvora, utonue dvori i Gavanovica s njima
skupa. Kako je sluga s diteton bia, nako se za njin otvarala zemlja i
stvaralo jezero. Tako ti je nastalo Modro Jezero, zvano i Imocko i
Gavanovo. Kako je sluga bia najprvo polju, pa onda na zapad, roenoj
450
kui (jerbo se u Kamenjaku rodija), tako ti je se i jezero propuntalo u
duljinu, a ne uokruga.
Kad je doa u Proloac, zauje glas iz oblaka: Baci dite ako
misli svoju glavu iznit! Sluga se ustavi i baci dite. Kako ga baci nako
se zemlja otvori i proguta dite. Iz te rastvorene zemlje udari velika voda.
Tako ti nasta Utopie. Sluga se za ditetom raskaja, ne da mu se ni
koraka naprid. Al unda outi glas iz oblaka: Bii dalje, ne ali diteta!
Od zla roda nek nije poroda! Povie Gospine crkve u Prolocu imaju
dva okrugla jezerca. Zovu i Grbaveva jezera. Tu su ti bila dva
Gavanova guvna. Ispod Donji Vinjana imadu dvi bare, zovu i Krenice i
Udovica. Tu se nisu otvorila jezera, al su se otvorili virovi i voda mu
poduila svu marvu iz torova. I Krenice i Udovica nesritna su i prokleta
mista. Krenice provriju svake godine i unda ine etu jadnim ljudima. A
Udovica je dosta ena u crno zavila. U Prolokom Blatu tri su jezera:
Provalija, Krenica i Postranjsko jezero. Tu su ti isto bila guvna
Gavanova i pojate. Te iste noi i to ti se sve propuntalo. Te strane noi,
sve to je Gavan ima, zemlja proguca i voda pokri, a pokriva i danas.
Pogini tada i 75 Gavanovi sluga, al ji ne pokri voda. Samo se
zemlja nad njima propuntala. Ta je manja kazna, prid Boga su manje
krivi. Od svega blaga Gavanova ostadoe ivi jedino kokoi i kokoinjac,
izmeu Modrog i Crljenog jezera. Pokrila je kupina, maovina i brljan te
zidine, al one su jo uzgarite i ne daju se. Narod ji zove Gavanov
kokoinjac.322
322
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Antoneli Rebi, u Imotskome 2004.
godine kazao fra Vjeko Vri. Rkp. FF Split, 2004. sv. 13. Usp. Fra Silvestar Kutlea,
ivot i obiaji u Imockoj krajini, Matica hrvatska ogranak Imotski, Imotski 1997, str.
420-423. Ovden ti vas narod o Gavanu pripovida. Svak znade neto, al niko ne zna sve
i nee nikad ni znat! To e ti uvik bit misterija. ko to je misterija i Crljeno i Modro
jezero. Ta dva imocka oka bude znatielju, stra i straopotovanje. Vele su ivota nevini
odnila jezera, ma ji isto svaki Imoanin voli, tuje i s njiman se vali. Ta dva imocka oka
dre sve na mistu, budno prate potenje svoji Imoana, jer su oni ivi svidoci kako Bog
pedipsaje olost i lakomost! Al to ti jopet nije sve, dite moje!
451
Modro jezero
CASKA
452
na Casku koja u ruevinama i plamenu potonu u dno mora. Sve zlato i
dragulji s Caskom su potonuli na dno mora.
Dakle, prema toj legendi Pag su osnovali dobra sestra Bona i mladi
obanin za kojega se ona udala, a u knjievno-teorijskom pogledu
zavretak navedene legende ujedno je i etioloka predaja.
Legenda govori da je Caska bila bogat grad u kojem su ivili dobri
ljudi. Ali, kako se bogastvo povealo, tako su se judi sve vie udaljavali
od Boga. Radi toga je Bog odlui kaznit Casku. Posla je svog anela koji
je u obliku fureta, sluajnog prolaznika, triba vidit ima li u Caskoj
potenih judi koje bi tribalo spasit od strane smrti koja je pritila svim
njenim judima.
Anel se, kad je doa u Casku, osvjedoi o velikom grihu koji se
nastani u tom gradu. Naa je dvi sestre Bonu i Malu. Bona je bila jedina
potena i anel ju je po Bojoj zapovidi upozori na ono ca se sprema. Taj
dan kad je Caska tribala bit kanjena, anel je izve Bonu iz grada i odve
je daleko, na juni dil otoka Paga.
Tad je Bog s neba spusti vatru, jak vitar i potres na Casku. Caska
je, u ruevinama i plamenu potonula u dno mora, a njom i sve zlato i
dragulji koje su judi imali u izobilju.
Bona je na junom dilu otoka nala mladega obana za kega se i
udala. Zajedno su osnovali grad Pag.
Danas se Caska, nakon potresa, nalazi na dnu mora.323
(Pag)
RIJEKA KRKA
323
Zapisala je na Pagu 2005. g. Petra Jakovevi, a kazao joj je Jure Kaurloto (ro.
1932. u mjestu Pagu na otoku Pagu. Tu je zavrio osnovnu kolu, a srednju tehniku u
Puli. Nakon toga vratio se u Pag, gdje i danas ivi. Kao dijete esto je od svojih roditelja
sluao razne prie o Pagu i njegovim mjetanima, a i sam je bio svjedok nekih od njih.
Neke je prie zapamtio, a neke je zapisao). Rkp. FF Split, 2005, sv. 52, str. 5.
453
naprasit i nemilosrdan, osobito prema siromanima; nije poznavao
nevolju i njegova su vrata za sirotinju uvijek bila zatvorena, a kad bi ih
otvorio, to bi bilo zato da ih se isprebija i otjera.
Imao je enu Gavanuu koja je bila jo i gora, opakija i
lakomija. Ona nije znala za Boga, a siromanima nikad nije pomagala.
Gavan je imao mnogo sinova i keri s kojima je uivao provoditi vrijeme
i kojima je namjeravao ostaviti itavo svoje bogatstvo. Ni oni nisu bili
mnogo drugaiji od oca i majke. Sirotinju su izrugivali i ismijavali ih,
tjerajui ih pred vratima dvora kada bi se usudili zaprositi malo kruha ili
vode.
Jednog dana Gavan odlui napraviti veliku gozbu za svoje
prijatelje koji su, kao i on, bili iznimno raskalaeni i prodrljivi. Za
vrijeme te gozbe na vrata Gavanovih dvora je pokucala siromana ena
sa svoje sedmero djece, nosei najmlae, bolesno u naruju. Svi su
redom bili veoma mravi, u dronjcima i vidno iscrpljeni dugim putom.
Ugledavi siromahe u svome dvoru kako mu ometaju gozbu, Gavan
se razbjesnio i naredio da se puste psi iz venje. Gavanova djeca, sva
sretna, otrala su da ispune oevu naredbu. Meutim, trudna Gavanua
u posljednji trenutak odlui ih sprijeiti. Nije se ona bila saalila nad
siromanom enom i njenom djecom. Takva osjeanja ona nije
poznavala. Bila je trudna i bojala se da joj sirotica ne nakodi. Sa stola
punog izobilja dala joj je koricu kruha, gurnui ju prezrivo i sa
gnuanjem, nogom po podu. Ozarena od sree sirotica taj komad kruha
raspodijeli svojoj gladnoj djeci. Potom sirotica ponizno zamoli malo
vode, preklinjui Gavanuu Bogom, jer su im se usta od duga puta svima
bila osuila.
Na Gavanovom posjedu nalazio se mlin, a znala je da je Gavanovo
sve dokle pogled see, pa je zamolila malo te vode. Gavanua se na to
razbjesnila i zamahnula rukom prema siromanoj eni, viui kako za nju
postoji samo jedan Bog, njen Gavan i da svoje bogatstvo ne eli uzaludno
rasprivati na nezahvalne bijednike. Tuna sirotica pokupi svoju djecu i
ode iz Gavanovih dvora. Popevi se na oblinji breuljak, baci
prokletstvo na njih.
U tom su trenutku munje proparale nebo, gromovi zatutnjili,
zemlja se zatresla, iz Gavanovih mlina potekla je voda i natopila mu
itavo imanje. Potopila mu je dvor, njega, enu, djecu i sve prijatelje
prodrljivce. Kad mu je voda ve bila toliko potrebna, neka im ju je na
izobilju.
Prekrasni slapovi i sedrene barijere usjekli su rijeku Krku sa sedam
pritoka, za svako sirotiino dijete po jedan. Bogatstvo stola kojim su se
454
prodrljivci gostili postalo je dijelom bogatstva Krke. Siromano
stanovnitvo iz okolnih naselja poelo je naseljavati to podruje
formirajui staru Scardonu i ibenik. Otada je vode bilo za svakoga, a
Gavanovi dvori i danas se vide potopljeni pod njenim bogatim
slapovima.324
SVETI VALENTIN
455
izdubio Stipan Bioina jer se ondje za vrijeme oluje sakrio i opazio neku
svjetlost. Pribliio se da vidi to je to, ali je odjednom udario grom i s
hridi je pao veliki kamen ba gdje je on netom bio.
I ta legenda u osnovi ima etioloku predaju jer pripovijeda o uzroku
gradnje kapelice i nastanku njezinoga naziva Gospe od gorme.
Stipan Bioina sakr se ispod hridi za vrime jedne oluje. Opzi je
nik svitlost. Pribl se kako bi vidi e je to, kad u isti moment, udre
grom i s hridi pde veliki kamen ba di je on malo pri bi.
Iz zahvalnosti izdube u kamenu, u hridi, kapelicu.327
(Postire na Brau)
SAMOSTANSKI BUNAR
Naziv Pag dolazi od grke rijei pege koja znai izvor. Na
cijelom podruju grada Paga, kao i na veem dijelu otoka, postoje brojni
izvori vode, a na otoku postoje ak tri jezera: Velo blato, Malo blato i
Blato Rogoza. Danas postoje toponimi koji potvruju da je vodeno
bogatstvo za Paane bilo iznimno vano: npr. Vodice, jedan dio pake
uvale zove se Janjee vode i slino.
Kod hrvatskoga je puka snana vjera u mo molitve. Na Pagu je
bila velika sua i sva ljetina, stoka i ljudi bili su u opasnosti. Paani su se
molili Majci Bojoj u Starom Gradu i nakon nekoliko dana molitve i
posta samostanski se bunar napunio vodom do vrha.
Jednog godia u Pagu je bila velika sua. Zbog nje je u opasnosti
bilo sve ca su seljaci posadili, vinova loza, blago, a i judi. Misecima ni
dailo, pa su u pojima prisuila sva vrela. Strahuju od nedae koja je
zapritila zbog sue, Paani su se molili Majki Bojoj u Starom Gradu.
Posli nekoliko dan molitvi i odricanja od jela, samostanski bunar
se napuni do vrha. Bez obzira koliko su judi uzimali vode, visina vode u
bunaru se ni smanjivala. Kad su se svi judi napili i doma odnili za
napravit zalihe, teaci su poeli uzimat vode za polivanje polja, a obani
za napojit svoje stoke. Vode u bunaru taman toliko da se ni prelivala
priko kornia po samostanskom dvoritu. Tako je bilo danima i nedijama.
Vode se uzimalo stalno, a uvik je bilo dovoljno za sve. Bi je to jedino
vrelo koje ni presuilo na otoku i judi su dolazili iz svih mista da bi se
napili.
327
U Postirama na Brau 2005. g. Lina Biaca je kazala Tei Fabris. Rkp. FF Split, 2005,
sv. 77, str. 11.
456
Nekoliko nedija posli, kia je pala i sva poljska vrela su se
napunila. Voda u samostanskom bunaru se vratila na razinu na koju je
uvik bila, a pria se da e tako i zavik ostat.328
(Pag)
KAPELA U PODMILAJU
5. NOVELA
328
Petri Jakovevi kazao je Jure Kaurloto na Pagu 2005. g.. Rkp. FF Split, 2005, sv.
52, str. 6.
329
Legenda je zapisana 1994. godine po kazivanju Mare Kolende, djev. Didak, ro.
1923. godine u Novoj Biloj. Vl. rkp. 1994.
457
otoiu Sveti Andrija kod Dubrovnika. Braa je prevare zapaljenom
svijeom na pogrenom mjestu i ona se utopi.330
U nae vrijeme Hrvati najee pripovijedaju didaktine, aljive i
baladne novele.
MILJENKO I DOBRILA
330
Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi-Stulli SHK, MH, Zagreb
1997, str. 24.
458
osvete na mostu ispred dvorca ubio svojega zeta. Dobrila je nakon toga
izgubila zdrav razum, razboljela se i nedugo potom umrla. Posljednja
elja bila joj je da bude pokopana zajedno s Miljenkom u crkvici Sv.
Ivana u Katel Lukiu nasuprot dvorca.
Na njihovu vjenom poivalitu zauvijek je uklesana poruka Pokoj
ljubovnicima, a u Katel Lukiu jo uvijek postoje oba dvorca, i
Vitturijev i Ruiniev.331
(Katel Luki)
TORANJ LJUBAVI
331
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Karmeni Carev, u Katelima 2005. godine
kazala teta Marija. (Ona je dio loze de Michelli Vitturi.) Rkp. FF Split, 2005. sv. 21.
459
Dugo je plovio oceanima, a kada se konano vratio, mnogo je
djece dotralo na silbansko pristanite. Meu njima je bila i jedna
posebno ljupka djevojica. Petar Marini joj se nasmijei, uzme je u
naruaj, pomiluje je i upita ljude okupljene na pristanitu:
ije je ovo dijete?
To je ki Antonije Maruo, tvoje zarunice, koja se udala za tvog
prijatelja. Djevojica se takoer zove - Antonija!
Rastui se pomorac, zagrli djevojicu i zakle se:
Antonija me nije ekala, ali ako majka nije mogla postati mojom
enom, postat e to ki. ekat u dok se ovo dijete ne razvije u enu.
Bio je uporan i ekao dugih dvadeset godina. Dao je sagraditi
tornji usred sela, uz svoju kue, na najvioj uzvisini Silbe. Sagradio ga
je od ivog kamena i kamenim je zidom opasao vrt oko njega. Antonija
Maruo nikada nije tamo zakoraknula. Ula je u tu ogradu njezina ki s
rukom u ruci kapetana Petra Marinia, s vjenanim prstenom na prstu.
Ona u cvijetu mladosti, guste crne kose, velikih sjajnih oiju; on
trideset godina stariji, s prorijeenom kosom, ali krepak, uspravan, jo
lijep u ozbiljnoj zrelosti svoga ivota.
I gledali su s tornja otok, brodove i more. Toranj na uzvisini vrta,
pokropljen slanoom mora koju vjetar nosi za olujnih dana, stoji i danas
kao spomenik ljubavi. Mjetani ga zovu Marinieva toreta!332
(Silba)
BRUKA GOJICA
332
Jeleni Braovi 2007. godine kazala je Rua Brnas (djev. Pandi, ro. 1938. u
Riinama kod Imotskoga). Vl. rkp. 2007, sv. E, str. 33. Usp. Tomislav uri, nav. dj.
460
obali. Kad je htio izii, zauo je vapaj svoga brata te se vratio kako bi ga
spasio. Nevrijeme je bilo jae. More ih je progutalo. Spasilo se jedno
dijete koje je otralo kui kazati to se dogodilo.
Kui su ostali trei brat i njegove dvije neakinje od nastradale
brae. Od cijeloga imanja ostale su im dvije mazge. Trei je brat bio
lijenina i nikada nita nije htio raditi i bio je ljubomoran na svoje
neakinje koje su bile vrijedne i nisu ivjele u oskudici. Vrag treemu
bratu nije dao mira i odluio je od neakinja posuditi mazge i otii u
polje. Meutim, iao je to dalje od sela i u nekom masliniku objesio je
mazge i proboo ih kolcem. Optueni su krivi ljudi koji su poslani na
galiju gdje su i smrt doekali.
Pravi krivac, trei brat se izvukao i doivio je preko stotinu godina.
Zloin koji je napravio stalno mu je bio pred oima i progonio ga je.
Ostao je nepokretan i trpio je velike bolove. Jedina mu je elja bila
ispriati zloin koji je poinio i potom umrijeti. Jednoga je dana pozvao
sveenika i mua svoje neakinje kako bi se ispovjedio i kazao svoju
tajnu koju nije mogao u grob odnijeti. Tada su svi uli ono to nitko nije
mogao ni promisliti. Meutim, ni to mu nije pomoglo da poe s ovoga
svijeta. Sutradan je zamolio da ga priveu na jednu stolicu i nose kroz
selo kako bi svi saznali za grozotu koju je uinio. Kad od bolova nije
mogao zaspati zamolio je da stolicu priveu za stropnu gredu i njega
stave na nju te ga njiu onako kako je i on njihao one mazge.
U toj je noveli tragina sudbina dvojice brae i zloa njihovoga
treega brata. Novelom je uspostavljena harmonija jer su sirotice od
nastradale brae bile vrijedne i svojim su trudom uspijevale ivjeti bez
oskudice. Harmonija je uspostavljena i zasluenom kaznom koju je
doivio trei brat te je u stranim mukama priznao svoj grijeh i molio da
ga njiu na stolici privezanoj o stropnu gredu jer je i on objesio mazge i
njihao ih.
U selu Brusje ivili su tri brata, dvojica brae sa sinovima ili su
na more ukarcat darva u brod i u temu momentu apilo ih je nevrime.
Bura je bila sve jaa i jaa a brod se sve vee njiho te se na kraju
privarni a dvo brata sa svojim sinovima su se noli u moru. Jedon od
brae uspi je no komad darva na kojega je stavi svojega sina pa ga je
gurni prima kraju, kad je iti izo iz mora sprii ga vapaj njegovega brata
pa se vroti u more da bi sposi brata i njegoveg sina. Al, nevrime je bilo
jae od njih i barzo ih je svih more progutalo.
461
Jedno dite a se sposilo, taralo je doma re svoje dvi sestre koja
degracija ih je strefila. To je teko pogodilo cilu fameju, al valo je hodit
naprid, da bi prihronili fameju.
Ostale su dvi sestre i brat koji je imao deset godi. Jedino a su te
dvi sestre imale bile su dvi mazge, s njima su hodili u pau i gonili.
Trei brat od dvo, a su se utopili nikad ni imo nita, cili ivot bi je
linac i ivi na raun svoja dvo brata. A sad kad njih ve ni bilo, ni ga imo
ko hronit poe je bit ljubomoran na svoje zermone, ni se moga pomitit s
tin kako one, dvi enske, imaju a on ne. Kako se u to vrime ivilo od poja,
te dvi mazge su udo vridile. Al treem bratu vrog ni do mira, on je ia
do svojih zermonih i pito ih bi mu one posudile te mazge za u poje, a
kako su ga one udo volile, droge voje su mu ih zojmile. S tima mazgama
ia je a daje od to daje od sela, odve ih je u niko poje maslinih i tamo
ih je obisi na masline, probo kolcen i tamaliso sve dok nisu krepale.
Vroti se doma i reka zermonima da su mazge u njihovemu poju.
Sutradon su one ile pud poja a tamo niega, u udu su stale pensat di su
njihove mazge. Iskali su ih svukud i cilo selo je pomoglo, al mazgih ni
bilo nikud. Nakon a je pasalo pad don, noli su mazge obiene na
maslinama.
Judi ka judi, barzo su noli koga e okrivit. Blizu su bili niki judi iz
drugega mista i oni su plotili za tuju zloin. Poslali su ih na galiju di su i
smart doekoli.
A provi krivac se izvuka i duboku starost doivi, a ono a je
napravi nikad ni zaboravi, to ga je uvik progonilo i to mu je bila kazna za
ono a je napravi. Bi je stor, priko sto godi je imo, nepokretan je osto i
velike bolove tarpi. Iz dona u don budi se ogoren a je jo iv. Somo je
eli umrit, a ta eja nikako da mu se ispuni. I tako je jednega dona odlui
zvat popa i mua svoje zermone kako bi se ispovidi jer svoju tajnu nikako
u greb ni moga odnit. I tad su svi uli ono a nikad niko ni ni propenso.
Niko ni moga virovat da jedon ovik to more napravit nikome ko ga je
toliko voli. Al, ni to mu ni pomoglo da porti s ovega svita. Sutradon je
naredi da ga stavidu na jednu katridu i nosidu po cilemu selu, tako da svi
znaju koju grozotu je uini. Kad od bolovih ni moga ve ni zaspat, zaeli
je svoju zodnju elju da katridu priveedu za stropnu gredu i da njega
stavidu sest na nju, i onda da ga tamalisaju kako i on one mazge dok ne
porti s ovega svita. I tako je i bilo.333
333
U Brusju na Hvaru zapisala je 2006. g. Katarina Mikovi, a kazala joj je Katica
Hraste (djev. Hraste, ro. se 1929. g. u Brusju na otoku Hvaru gdje je provela cijeli
ivot i gdje ivi jo i dan danas. Zavrila je osnovnu kolu na Hvaru. Davno su u njenoj
obitelji svi mukarci bili neobino snani i visoki (kao hrast), otkuda dolazi i prezime
462
Emocionalni je efekt novele postignut lirskim slikama i lirskim
tonom. Time su pojaane poanta i didaktinost novele.
BOO I KAJA
U malom selu Mlakvi ivio je jedan momak koji se zvao Boe. Boe
je bio na izgled vien i imuan momak pa se u njeg zagledale mnoge cure
iz tog kraja. Boe je imo veliko stado ovaca to je u no vrime bilo veliko
bogatstvo. I dok je uvo ovce spazi on Kaju iz susjednog sela koja je bila
lipa ali iz siromane kue. Zaljubi se Boo u nju, a i Kaja u njega.
Sastajali bi se oni svaki dan kod ovaca i aikovali. Nakon nekog vremena
odlue da se vjenaju, ali Boini mater i aa ne dadoe o tom ni
govoriti. Poto je Kaja bila siromana, oni su za Bou nali drugu curu
koja je bila imuna. Boe je izbjegavao tu imunu curu koja se zvala
Marta. I dalje se potajno viao sa Kajom. Njegova obitelj odluila ga na
silu natrati da oeni Martu. Jedan dan njegov aa otio po curu Martu i
doveo je u kuu. Sidoe Bou i Martu u kola i vjenae ih u crkvi. Poslije
vjenanja vratie se u Mlakvu i pozvae sve selo na slavlje. Skupie se svi
seljani i otpoe pjesma i kolo. Kad ude Kaja za to, od puste alosti
spjeva pjesmu, i odlui doi u kolo i zapivati. Doe Kaja, ufati se do
mladoenje u kolo i zapoe:
Hraste koje je uzela ta obitelj. Kao djevojica sluala je od svoje bake Marije stare
bruke pjesme od kojih je veinu zapamtila a neke i zapisala. Kao djevojka poslije mise
nalazila se s drugim mladima iz Brusja ispred crkve kod starog bora, gdje su starim
priama kratili svoje vrijeme. Prie koje su njoj prenijeli u nasljee njezini preci ona je
uvijek rado prenosila drugima). Rkp. FF Split, 2006., sv. 1, str. 2.
463
Ko no moje srce od alosti.
Svekrvici crnu jameniju,
Smrklo joj se a ne svanulo joj se.
464
dala: Dabogda ti prokleta bila to si ovu ljubav unitila! Sahranie
334
Bou i zavri se pria o traginoj Boinoj i Kajinoj ljubavi.
(Kupres)
7. ANEGDOTA
465
zaveljajem sa strane. Dok je on s jednim svojim znancem nadugo i
nairoko razgovarao o poslovima, Vrgoranin zgrabi kotao sa zemlje i
metnu ga na glavu ne mijenjajui poloaja. Kad se onaj drugi, zavrivi
razgovor, okrenuo, ne videi vie kotla na njegovu mjestu, upita upravo
toga to ga je imao na glavi, je li vidio koga da mu gaje odnio. Ovaj
odgovori iskreno:
Nisam na to pazio, brate; ali morao si ga metnuti na glavu, kako
sam ja uinio, pa ti ga ne bi ukrali.335
(Vrgorac)
PAA I CAR
Neki paa ratovo oda oko apljine. Sva mu vojska izginula. Jadan
se mora vratit svom caru u Carigrad i kazat ta je bilo. Car mu je trebo
otkinut glavu, kadli paa skoi i ovako ree caru: estiti care, tamo e
sam ja ratovo ima jedan grad u kojem ever pue s juga, a juina sa
evera, to je mislio na Poitelj. Dalje ree: Ima rijeka jedna koja
pogodine tee uzvodno, pogodine nizvodno, to je ko Krupa, A ima
kae, jo jedna rijeka. Ona sedam puta ponire, pa izvire, pa izranja
tako i tako pravi plodnu zemlju, a ona je kod svog ua, ko Trebiata,
najplodnija, pa sam eo kae, to sve imat za vas i tako sam svu voj-
336
sku izgubio. Sad mi kae, sudi. Ovaj kad je to uo, nije ga ubio.
(apljina)
BABA IZ DOLJANA
335
Dijani Mieti kazala je Jolanda Mieti (ro. 12. listopada 1953. g. u Vrgorcu,
profesorica u splitskoj Zubotehnikoj koli). Rkp. FF Split, 2004, sv. 31.
336
Dijani Paponja ispriala Janja Bunti, djev. Brki, ro. 1031., ivi u apljini. Vl. rkp.
zb. 2004. sv. 1. d. str. 19.
466
Tako Turci babu puste.337
(Doljani kod Jablanice)
AVION TVRAVA
Za vrime II. svjetskog rata priko Bra su prolazili engleski avioni,
zvani avioni tvrave koji su odlazili u rat na Njemaku. U povratku
jedn avion se pokvr i pa na jedno brdo u unutranjosti Bra. Na svu
sriu svi Englezi iz aviona su ostali ivi i zahvaljujui padobranima.
Tadanja vojska na otoku, partizani, su ih prihvatili i pomogli im da se
vrate u Englesku. Kako je u to vrime vladala neimatina, jdi su navalili
na avion ko mravi i skupili sve iz aviona (deke, hranu, pribor za jelo), pa
337
Zapisao sam u Doljanima kod Jablanice 1997. godine po kazivanju Jure Lebe ro.
1914. u Doljanima. Vl. zb. 1997.
338
Studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, Tamari Treskavici, 2004. godine u Kuli
kod Lovrea kazala Ana Mustapi (ro. 1945.). Rkp. FF Split, 2004, sv. 12. str. 6.-7.
339
Jelena Liji zapisala je 2006. godine u Katel Suurcu. Kazala joj je Matija Vladovi
(djev. Carev, ro. 1932. g.). Rkp. FF Split, 11/06, str. 9.
467
ak kidali i komade aluminija od kojeg je bio sagraen te ga iskoristili za
razne potreptine.340
(Postire na Brau)
SUDBINA JEDNOG EMIGRANTA
Tridesetih godina za vrime emigracije, putovalo se brodovima u
Ameriku. Tako su se Postirani ukrcali u eljezni brod i otplovili. Za vrime
putovanja, kako bi im bre prolo vrime, igrali bi na karte. Ali, jedan od
njih, imenom Felicio, otio je u kabinu kako bi se odmri. Dok su
prolazili kroz Gibraltarska vrata, udr ih je jedn brod. I ba na stranu
kabine u kojoj je spa Felicio, taj drugi brod je olpi vrata, a kako su bila
od eljeza nisu se vie mogla otvorit. Svi putnici su se uspili spasit osim
jadnog Felicia koji ih je gleda bespomono kroz ponistru, maha i govori:
Pozdrav te mi svih doma! Jadan je zajedno s brodom utnu u dubine
oceana.341
(Postire na Brau)
340
U Postirama na Brau 2005. g. Lina Biaca je kazala Tei Fabris. Rkp. FF Split,
2005., sv. 77, str. 9.
341
U Postirama na Brau 2005., godine zapisala je Tea Fabris, a kazao joj je dr. Mate
Biaca (ro. 1947. g., sveenik. S trideset pet godina otiao je u Ohio gdje je doktorirao
teologiju i ostao na slubi u San Pedru u Californiji. Diplomirao je i na podruju glazbe,
te ju je usavrio na Oxfordu. Danas je upnik hrvatske upe Svetog Petra u Las
Angelesu). Rkp. FF Split, 2005, sv. 77, str. 10.-11.
468
PUTNIK
Prolazio putnik namjernik kroz Knepolje i kad je vidio natpis
Jare-sedam kilometara, upita se:
Kolika im je onda koza?
LANJSKO DITE
Donio ovjek deseto dijete na krtenje. Fratru se dijete uini
priliito velikim, pa se obrati ocu:
Meni se ini da je ovo dite tribalo puno ranije krstiti.
Da se nisam usepetijo, veleasni, pa donio lanjsko odvrati ovjek.
SPAVANJE S AVOLOM
Jesi li spavala s momkom? upita fratar djevojku na ispovijedi.
Ma tko e s avlom zaspati-ispovijedi se djevojka.
ISTOMILJENICI
O emu to sad misli?, upita cura momka koji joj je doao na silo.
Due ti, mislim o emu i ti-odgovori sildija.
Nuder ti, to je njemu u glavi, ote se curi.
KUM I KUMA
***
469
UITELJICA I JURICA
OKOLADNO MLIJEKO
LOE OCJENE
MU I ENA
MUJO I SAT
Doo Mujo na nebo i uo u jednu sobu kad u toj sobi sami satovi,
svaka drava ima svoj sat i kad netko ukrade u nekoj zemlji, kazaljke se
pomaknu. Pitao Mujo ali di je sat od BiH-e a ovaj mu odgovori: eno ga u
drugoj sobi, slui za ventilaciju.
UITELJICA I IVICA
470
IZGUBLJEN OVJEK
342
Svi su vicevi navedeni iz moje knjige Hrvatska usmena knjievnost Bosne i
Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture.
471
LITERATURA
472
19. Botica, Stipe, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vlastita naklada,
Zagreb 1995.
20. Botica, Stipe, Hrvatska usmena knjievnost iz BiH u zapisima
studenata kroatistike Pedagokog fakulteta u Mostaru, Motrita, br.
16, Mostar, 2000.
21. Botica, Stipe, Hrvatska usmenoknjievna itanka, kolska knjiga,
Zagreb 1995.
22. Bratuli, Josip, Kralj Tomislav u knjievnosti i umjetnosti u:
Zbornik, u susret treem tisuljeu, Prvi hrvatski kralj, Tomislav,
Zagreb 1998.
23. Buturac Josip Ivandija Antun, Povijest Katolike crkve meu
Hrvatima, Zagreb 1973.
24. Cavendish, Richard, Legende sveta, Beograd 1984.
25. ehi, Namik, Prozorski kraj u oslobodilakom ratu i revoluciji,
Prozor, 1985.
26. ubeli, Tvrtko, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti,
Zagreb 1990.
27. irkovi, Sima, Istorija srednjovjekovne bosanske drave, Beograd
1964.
28. Dizdar, Hamid, Muslimani i krani pod turskom vlau u Bosni i
Hercegovini, Sarajevo 1944.
29. Dizdar, Mak, Antologija starih bosanskih natpisa, Sarajevo 1997.
30. Dragi, Marko, Ilirske teme u suvremenom narodnome
pripovijedanju u: Osmiljavanja Zbornik u ast 80. roendana
akademika Miroslava icela, ur. Vinko Brei, Zagreb, Sveuilite u
Zagrebu Filozofski fakultet, FF-PRESS, 2007. str. 153-171.
31. Marko Dragi, Hrvatska knjievnost katolike obnove i prvoga
prosvjetiteljstva (Hrvatska barokna knjievnost), Fakultetski
prirunik, Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2006.
www.ffst.hr
32. Dragi, Marko, Od Kozigrada do Zvonigrada, Mala nakladna kua
Sv. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL), Baka Voda
Mostar Zagreb 2001.
33. Dragi, Marko, Deset kamenih maeva, Mala nakladna kua Sv.
Jure, Baka Voda 1999.
34. Dragi, Marko Zakopano zvono, Mala naklada kua Sveti Jure
Baka Voda. I. izdanje 1996. II. izdanje 1997.
35. Daja, Miroslav Draganovi, Krunoslav S kupreke visoravni, II.
izdanje RKT upni ured Otinovci-Kupres 1994.
473
36. ogo, Husein, Tradicija o Mijat-harambai, Kalendar, Napredak
Sarajevo 1931.
37. Efendi, Fehim, O islamizaciji, Gajret kalendar, 1941, Sarajevo
1940. 64-78.
38. Filipovi, Nedim, Napomena o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u
XV vijeku, ANU BIH, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 5,
Sarajevo 1970.
39. Filipovi, Nedim O nastanku posjeda muslimanskog plemstva,
Pregled, 5/1953, 386-393.
40. Filipovi, Nedim, O problemima drutvenog i etnikog razvitka u
doba osmanske vlasti (Problemi etnikog razvitka u BIH), Prilozi
IZI u Sarajevu, 11-12/1975-76, 274-283.
41. Filipovi, Nedim: Specifinosti islamizacije u Bosni, Pregled,
LVIII/1968 (vanredan broj).
42. Frange, Ivo, Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb-Ljubljana 1987.
43. Gakovi, Petar, Islamizacija Bosne, Razvitak, 8/1941, 3, 84-86
(Kritiki osvrt na raspravu: Salihagi, Suljaga: Islamizacija Bosne).
44. Gavran, Ignacije, Suputnici bosanske povijesti, Sarajevo 1990.
45. Gavrani, Pero, Tomislav, prvi hrvatski kralj, u: Zbornik, u susret
treem tisuljeu, Prvi hrvatski kralj, Tomislav, Zagreb 1998.
46. Gjurgjevi, Martin, Memoari sa Balkana 1858.-1878. (pretisak),
Stolac, 2000.
47. Gri, Luka, Kozigrad, Zvonigrad i Gradina u kotaru
fojnikom, GZM IV., Sarajevo 1892.
48. Guji, Kasim, O podrijetlu muslimanskog plemstva u Bosni i
Hercegovini, Obzor, 76/1936, 185. (Osvrt na rad: ubrilovi, V.:
Poreklo muslimanskog plemstva u BIH)
49. Guji, Kasim, Postanak hrvatskih muslimana, Hrvatska revizija,
13/1940, 5, 274-276. Sarajevo 1940.
50. Handi, Adem: O islamizaciji u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI
vijeku, POF, 16-17/1966-67, Sarajevo, 1970, 5-49.
51. Handi, Adem: O etnikim kretanjima u ranijem turskom periodu
Prilozi IZI u Sarajevu, 11-12/1975-76, 287-289.
52. Handi, Mehmed, Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo
bosanskohercegovakih Muslimana, Sarajevo 1940.
53. Handi, Mehmed, Jedan prilog povijesti prvih dana irenja Islama
u Bosni i Hercegovini, Narodna uzdanica-kalendar, 6/1938, 29-45.
54. Hitrec, Hrvoje, Hrvatske legende, kolska knjiga, Zagreb 2007.
55. Haumant, Emile, Turski jaram i prelaenje u islam, PzKJIF, X-
2/1930, 165-175.
474
56. Hercegovina prije 100 godina ili ematizam fra Petra Bakule,
(preveo Vencel Kosir) Mostar 1970.
57. Hrvatska narodna ala, sv. prvi (uredio Josip Pasari) Zagreb 1923.
58. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Sakupio i na svijet
izdao Kamilo Blagaji. Tisak dionike tiskare, Zagreb 1886.
59. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne. Skupio N(ikola)
Tordinac. Drugo popravljeno izdanje. Tisak i naklada ERN Janika,
Vukovar 1883.
60. Hrvatski leksikon, sv. I., II., Zagreb, 1997.
61. Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i
mikrostrukture, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100
knjiga, knj. 5. priredio Marko Dragi, Matica hrvatska i HKD
Napredak, Sarajevo 2005.
62. Jablanovi, Ivan, Posljedice islamizacije bogumila u Bosni,
Vrhbosna, 47-8/1933, 191-194.
63. Jagi, Vatroslav, Historija naroda hrvatskoga Iisrbskoga, knjiga
prva, Staro doba, Zagreb 1867.
64. Jeli, Dubravko, Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb 2004.
65. Juki, Ivan Franjo, Sabrana djela, 1., 2, Sarajevo 1973.
66. Joli, Robert, Duvno kroz stoljea, Naa ognjita, Tomislavgrad
Zagreb, 2002.
67. Kai Mioi, Andrija, Razgovor ugodni, Zagreb 1956.
68. Katii, Radoslav, Litterarum studia, Matica hrvatska, Zagreb 1998.
69. Kekez, Josip, Usmena knjievnost, u: Zdenko kreb-Ante Stama
Uvod u knjievnost, Zagreb, 1986.
70. Kekez, Josip, Prva hrvatska reenica, Nakladni zavod Matice
hrvatske, Zagreb 1988.
71. Kekez, Josip, U svjetlu hercegovakih legenda i predaja Osvit, 2-3,
Mostar, 1999.
72. Kekez, Josip, Usmeno-pisani knjievni suodnosi (Izbor rasprava i
ogleda), Niki 1987.
73. Klai, Nada: Srednjovjekovna Bosna, Zagreb, 1994.
74. Klai, Vjekoslav: Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom
polju u: Zbornik, u susret treem tisuljeu, Prvi hrvatski kralj,
Tomislav, Zagreb, 1998.
75. Klai, Vjekoslav, Povijest Hrvata (knjiga prva, druga, trea, etvrta,
peta), MH, Zagreb, 1974.
76. Koloman-Rukavina, Maja Oleg Mandi, Svijet i ivot u
legendama, Znanje, Zagreb 1961.
475
77. Kujundi, Juraj, Srednjovjekovne crkve u Jajcu, Dobri pastir,
Sarajevo 1972.
78. Kulii, piro, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraivanja
posebno balkanolokih, Sarajevo 1979.
79. Kulii, piro, Razmatranja o porijeklu Muslimana u Bosni i
Hercegovini, GZM u Sarajevu, N.S. 7/1952, 145-158.
80. Kurtovi, ukrija, Poturi se plahi i lakomi, Gajret (kalendar za
1940), Sarajevo 1941, 85-105.
81. Lastri, Filip, Pregled starina bosanske provincije, IP Veselin
Maslea, Sarajevo 1977.
82. Lavanin, Nikola, Ljetopis, (priredio dr. fra Ignacije Gavran) IRO
Veselin Maslea, Sarajevo 1981.
83. Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec,
urednici Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir
Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski
latinizam), kolska knjiga, Zagreb, 2000.
84. Mandi, Dominik, Sabrana djela 5, Etnika povijest Bosne i
Hercegovine, Ziral, Toronto Zrich Rama Chicago 1982.
85. Mandi, dr. fra Dominik: Franjevaka Bosna, Rim 1968.
86. Mandi, dr. fra Dominik, Sabrana djela, Bogumilska crkva
bosanskih krstjana, 2. izdanje, ZIRAL 1979.
87. Mandi, dr. fra Dominik, Starinski opis ponora u Drinovakom
polju, Narodna sloboda, Mostar 1928, br. 3.
88. Mandi, Mihovil, Prahistorijske i sredovjene utvrde oko Travnika,
GZM u BIH, 38/1926, 35-44.
89. Mari, Franjo, Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini izmeu 1463. i
1995. godine, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 1998.
90. Mijatovi, Anelko, Narodne pjesme o Mijatu Tomiu, Sinj-Duvno
1985.
91. Molinar, Mladen Anto U ekanju oporuke (Istina o kraljici Katarini
Kotromani Kosai), Hrvatsko slovo, petak 25. srpnja 2008, Zagreb
2008. 12-13.
92. Narodna knjievnost (priredili dr. . Buturovi, dr. V. Palavestra)
Sarajevo, 1974.
93. Narodne propovijetke. Priredio Josip Kekez, Mladost, Zagreb
1985.
94. Novi zavjet (s grkog izvornika preveo Ljudevit Rupi), Naa
ognjita, Tomislavgrad, Hrvatsko ekumensko biblijsko drutvo,
Zagreb 1996.
476
95. Orbini, Mavro, Kraljevstvo Slavena (priredio Franjo anjek), Zagreb
1999.
96. Palavestra, Vlajko, Narodne pripovijetke, GZM BiH, Etnologija,
NS, sv. XV-XVI, Sarajevo 1961.
97. Palavestra, Vlajko: Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, Etnologija, NS
svezak XXIV/XXV, Sarajevo 1969/70.
98. Palavestra, Vlajko, Historijska predanja i toponomastika u Fojnici i
okolini, GZM, NS, sv. XXVII./ XXVIII., Sarajevo 1972./73.
99. Palavestra, Vlajko, Narodne pripovijetke i predanja u okolini
Litice, GZM, NS, sv. XXIV./XXV., Sarajevo 1969./70.
100. Palavestra, Vlajko, Narodne pripovijetke, GZM BiH, Etnologija,
svezak XVII., Sarajevo 1962.
101. Palavestra, Vlajko, Narodne pripovijetke, GZM BiH, NS, sv. XXIV-
XXV., Sarajevo 1969./70.
102. Palavestra, Vlajko, Nekoliko nepoznatih stihova o hercegu Stjepanu,
GZM BiH, NS, sv. XXIII, Sarajevo, 1968.
103. Palavestra, Vlajko, Pripovijetke i predanja iz Drenice, GZM, NS,
sv. 37./1982.
104. Pandi dr. Bazilije, Katarina Vuki Kosaa (1424.-1478.) Bosna
Argentina, Bhlau, Verlag Kln Weimar Wien 1995.
105. Petrovi, Leon, Krani bosanske crkve, Sarajevo Mostar 1999.
106. Popovi, Bare: Tuna povijest hercegove zemlje 1437.-1482., Zagreb
1942.
107. Povijest Bosne i Hercegovine, HKD Napredak, Sarajevo 1942.
1991.1998.
108. Povijest hrvatske knjievnosti, knj. prva Bokovi-Stulli, Maja-
Zeevi, Divna, Usmena i puka knjievnost, Zagreb 1978.
109. Rattkay, Juraj, Spomen na kraljeve i banove kraljevstava Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije, Zagreb 2001.
110. Skari, Vladislav, irenje islama u Bosni i Hercegovini, Gajret-
kalendar za 1940, Sarajevo1939, 29-33.
111. Sova, Matej, Pregled narodne knjievnosti s primjerima i teorijom,
Zagreb 1955.
112. Stari pisci hrvatski, Djela Iva Frana Gundulia, Na sviet izdala
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, u Zagrebu 1877.
113. abanovi, Hazim, Glasoviti Hrvati na visokoj porti, Zbornik
hrvatske omladine Herceg-Bosne, 1938, 61-71.
114. abanovi, Hazim, Jo jedan glasoviti Hrvat na visokoj porti u
Carigradu (Ibrahim-paa Poeki, veliki vezir Sulejman II), Hrvatski
dnevnik, 3/1938, 754, 16. i u: Hrvatsko kolo, 23/1942, 68-82.
477
115. abanovi, Hazim, Najstarije veze islama sa Hrvatima, Hrvat,
muslimanski kalendar 1943, Zg, 1942, 47-50, Hrv. narod, IV-
12/1942, 3.
116. anjek, Franjo, Kranstvo na hrvatskom prostoru, Kranska sada-
njost, Zagreb, 1996.
117. imik, Ante: Begovi Kopii, Zbornik za narodni ivot i obiaje
junih Slavena, JAZU, knj. XXIX., sv. 1., Zagreb, 1933.
118. ii, Ferdo, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb
1925.
119. trodl-Srijemac, Stjepan, aki izlet u Bosnu, Dalmaciju i Hercego-
vinu za jedanaest dana, kolski vjesnik, VIII., Sarajevo 1901.
120. Tomaevski, Boris, Teorija knjievnosti, Zagreb 1998.
121. Truhelka, iro, Kraljevski grad Jajce, povijest i znamenitosti,
Naklada J. Studenike i Druga, Sarajevo 1904. (pretisak Opinsko
poglavarstvo, Jajce, 1996.)
122. Usmene pripovijetke i predaje (priredila Maja Bokovi-Stulli),
SHK, Zagreb 1997.
123. Ziglar, Zig, Pogled s vrha (prevela Vesna Orsag), Zagreb 2000.
124. Znameniti i zasluni Hrvati 925.1925., Zagreb 1925.
125. Zovko, Ivan, Kraljica Buga, GZM BiH, Sarajevo 1892.
478
IV. DRAMA
(FOLKLORNO KAZALITE)
POVIJESNI PREGLED FOLKLORONOG
KAZALITA
1
Robert Grevs, Grki mitovi, Beograd 1974, str. 56.
480
Srednjovjekovna crkvena prikazanja imaju obiljeja folklornoga
kazalita. Nedvojbeno je da se folklorno kazalite raalo i razvijalo
usporedo s usmenom lirikom, epskim pjesmama i priama. Meutim, u
povijesti svjetske usmene knjievnosti pozornost se vie pridavala lirici i
epici nego dramskome tekstu. Zato ima malo podataka o folklornom
kazalitu. U povijesti hrvatske usmene knjievnosti folklorno je kazalite
zanemarivano sve do ezdesetih godina dvadesetoga stoljea. Postojanje
folklornoga kazalita u Hercegovini svjedoe arheoloki nalazi kalupa za
odlijevanje maski u Daorsonu kod Stoca (IV. ili III. st. prije Krista). O
srednjovjekovnom folklornom kazalitu svjedoe i odreene reljefne
slike na stecima poput onih o Kolu ljeljanovu ija se igra u Hercegovini
zadrala do danas.2
Najstariji pisani tragovi o
hrvatskoj usmenoj drami seu u 30.
travanj 1272. g. kada su Trogirani
obiavali birati kraljeve i gospodare i
plesati s maevima na Uskrs i iza
blagdana nekoliko dana.3
U Tisnom na otoku Murteru na trgu
Bratska riva birao se seoski kralj iz
obitelji Metrov (Metrovi) Baretin.
Godine 1926. (31. kolovoza) dana je
izjava da su posljednji kraljevi bili Stipan
Lampalo(v) Ronkulo(v) i Ante Lordan.
Kralj se birao svake godine uz veliko
veselje i ruak na trgu.4 Nekoliko je
obiaja o tome sauvano na zadarskim
otocima do danas. Predaja govori o
izvoenju Vinodolskog mesopusta jo
prije Vinodolskog zakonika iz 1228.
godine.5
U Dubrovniku su u XIV. spominju maske idovi i Turica, a u XV.
st. u slavu gradskoga patrona svetoga Vlaha Dubrovani, susjedi iz
2
Mile Palameta, Usmeni narodni teatar u Hercegovini, Mostar, 1996., str. 37.-41.
3
Ivan Lozica, Poganska batina, Zagreb 2002, str. 100.
4
Marina Lampalov u travnju 2006. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju
ime Grgurine ro. 1930. g. Kaziva je po zanimanju ribar, a sada je umirovljenik. Rkp.
FF Split, 2006, sv. 17. str. 7.
5
Josip Kekez, Usmena knjievnost u: Zdenko kreb Ante Stama Uvod u knjievnost,
Zagreb 1986, str. 153.
481
okolice i plaenici iz susjednih zemalja, izvodili su vesele igre. Malo je
vijee dubrovako u XV. i XVI. st. odluivalo o maskiranju. U
Dubrovniku se igrala alka i izvodila cingareska. Mavro Vetranovi
(Dubrovnik, 1482. Dubrovnik, 1576.) u svom djelu Posvetilite
Abramovo koristi folklornu glumu. Drame Marina Dria (Dubrovnik,
1508. Mleci, 1567.) sadre elemente usmene narodne drame primjerice
brijanje drvom. Hanibal Luci dramatizirao je Robinju koja je srodna
brojnim narodnim izvedbama na tu temu, a izvodi se do danas.
U XVII. st. spominje se Lastovski Poklad koji je i danas dio
pokladnoga rituala. Sline su pokladne izvedbe bile u Dubrovniku,
Koruli, Hvaru, Brau, Pagu, Rijeci itd. Biranje kralja u Krapnju 1640. g.
spominje Pellizer iz Rovinja. Kralj se birao na Krku i Istri (Krnica i
Marana) sve do pred drugi svjetski rat.
Slovenac njemakoga podrijetla Jakob Weichard Valvasor
(Ljubljana, 1641. Krko, 1693.) opisujui obiaje Hrvata u Istri, navodi
prizor kad svatovi trae mladenku, jarebicu, a ukuani im dovode staru
babu sa sitom na glavi.6
U nekim krajevima svatovi su traili mladenku, ovcu.
Dva rukopisa tradicionalne korulanske Moreke datiraju iz XVIII.
stoljea. Primjerak Mesopustove oporuke iz Dobrinje na Krku potjee iz
1718. godine.
Ivan Lovri (Sinj, oko 1754. ? 1777.) u svom djelu Biljeke o
putu po Dalmaciji pie o svatovskoj igri kadija koja se izvodi meu
Morlacima. Lovri pie i o svatovskom obiaju Paljenja slame pod
kumom koje se odvijalo kad bi kum i oba djevera ispratili mladence i
vratili se u svatove. Tada bi se svi svatovi pribliili ognjitu muui i
urlikajui, smijeno se meusobno borei i brkajui oganj. Domain im
je donosio rakije i smokava kako bi ih umirio. Nezadovoljni bi svatovi
uzeli kuma i smjestili na take te pod njim zapalili malo slame dok ih on
ne bi umirio smokvama i rakijom.7
Podaci o folklornom kazalitu i izdvebama u raznim prigodama
nalaze se u asopisu Arkiv za povestnicu jugoslavensku koji je utemeljio
Ivan Kukuljevi Sakcinski (Varadin, 1816. Puhakovec, Hrvatsko
zagorje, 1889.).
Sveenik, knjievnik i etnolog Luka Ili Oriovanin (Oriovac,
1817. Novska, 1878.) prikupio je mnogo tekstova usmenih pjesama,
6
Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str.
297.
7
Ivan Lozica, Folklorno kazalite, SHK, MH, Zagreb 1996, str. 19.
482
pria, zdravica i drama i otisnuo ih u knjizi Narodni slavonski obiaji
(1846.).
Elemente folklornoga kazalita sadre i tekstovi pukih igrokaza:
Graniari (1857.) Josipa Freundereicha (Nova Gradika, 1827. Zagreb,
1881.), Saurica i ubara (1864.) Ilije Okrugia Srijemca (Srijemski
Karlovci, 1827. Petrovaradin, 1897.), Posljednji Zrinski (1897.) Higina
Dragoia (Varadin, 1845. Varadin, 1926.), Ladanjska opozicija
(1908.) Marijana Derenina (Rijeka, 1836. Zagreb, 1908.), Lajtma-
nuka deputacija (1911.) Ferde Becia (Poljska, 1844. Zagreb, 1916.) i
Ladanjska opozicija (1917.) Marije Juri Zagorke (Negovac kraj
Vrbovca, 1873. ? Zagreb, 1957.)
Na Dramatske igre upozorio je Antun Radi (Trebarjevo Desno
kraj Siska, 1871. Zagreb, 1928.) svojim lankom Osnovi za sabiranje i
prouavanje grae o narodnom ivotu u Zborniku za narodni ivot i
obiaje Junih Slavena.
U drugoj polovici XX. st. znaajan doprinos na sakupljanju i
zapisivanju usmenih drama dao je Nikola Bonifai Roin s dvadesetak
studija i lanaka objavljivanih u Narodnoj umjetnosti i drugdje te dvjema
knjigama Narodne drame, poslovice i zagonetke (1963.) i Gajua
(1973.)
Zapisivanjem folklornih drama meu Bunjevcima bavio se Milivoj
Kneevi (Kragujevac, 1899. Kragujevac, 1973.).
Doprinos usmenoj narodnoj teatrologiji dao je Tvrtko ubeli
(Biha, 1913. Zagreb, 1995.), sakuplja dijela hrvatskih usmenih
drama. Foklorno su kazalite u BiH istraivali Jelena Dopua i enana
Buturovi. Istraivanjem usmenoga narodnoga teatra u Hercegovini bavi
se Mile Palameta. Najvei doprinos u prouavanju folklornoga kazalita
u Hrvata dao je Ivan Lozica.
Ovdje valja spomenuti tekstove usmenih drama koje su zapisivali
studenti pedagokih fakulteta u Mostaru, Rijeci, Osijeku; Filozofskoga
fakulteta u Zagrebu te Odijela za humanistike znanosti Sveuilita u
Splitu.
Istiem ovdje paradigmatsko miljenje Ivana Lozice glede povijesti
te vrste umjetnosti: Kazalite nije roeno samo jednom, a nije roeno
ni samo dvaput. Kazalite se neprestano raa i postoji kao prikazi-
vanje (predstavljanje, prezentacija) nasuprot kazivanju (naraciji,
literaturi).8
8
Isto, str. 21.
483
Folklorno kazalite Hrvata Bosne i Hercegovine nedostatno je
istraeno. Neki istraivai nisu navodili vrijeme, mjesto i kazivae
usmenih drama te je nepouzdano baviti se tim zapisima. Zbog toga ih
nismo uzimali u obzir u ovom radu. Navest emo samo pouzdane
primjere koji su postojali ili jo uvijek postoje kod Hrvata.
KAZALITE LUTAKA
484
Netko od odraslih uzme otvorenu djeju aku u svoju ruku,
otvorenu prema gore i olabavljenu. Djeji dlan je pozornica i njegovi
prsti lutke. Odrasli koji komentira pokrete, pokazuje kaiprstom na djeji
dlan i govori:
Ove zeko pije vodu
Uzima palac: Ovaj ga vie!
Uzima kaiprst: Ovaj ga pripui. (potri za njima)!
Uzima srednjak: Ovaj ga stie!
Uzima prstenjak: Ovaj ga udari!
Skaui i
Mali prst: A ovaj, kme, kme!
Po tekstu koji je neodvojiv od minijaturne scene, njegovoj dinamici
i napetosti koja kulminira u zavrnoj konstataciji praenoj stiskanjem i
trljanjem malog djetinjeg prsta, dijete s uzbuenjem prati ovu igru i esto
trai da mu se jo jedanput izvede
Originalnost je te igre to je istodobno jedna jedina osoba i
pozornica i lutka i publika.9
SVADBENI OBIAJI
9
Mile Palameta, Usmeni narodni teatar u Hercegovini, Mostar 1996, str. 69.-70.
485
Onda bi izvea i drugu curu, i treu, i pita ga isto, a ovaj bi
odgovorija ta i prije.
E onda bi dovea mladu i mladoenja bi reka da to je njegova ovca
a na to bi brat reka: Ova je ovca uinila puno tete i mi je nemoemo
dat. Za ovu ovcu morate platit. Mladenkin brat bi reka cijenu koju triba
platit za njegovu ovcu. Onda bi mladoenja za nju da dinare i tek bi onda
ila svome muu. A kad bi se vjenali ilo bi se kod mlade i tu bi se
rualo i stalo do veere.
Posli se ilo do mladoenje a mater od mlae bi joj spremila dvi
skrinje i tu je sva njezina dota bila. A to su bile skrinje dosta velike. Onda
bi sili muko dite na te skrinje i ne bi dali te skrinje da ih potraju nego te
skrinje bi tribalo platit. Diver bi ih triba platit. Onda bi se te skrinje
otvorile i svi susidi bi vidili ta je mater svojoj eri spremila od dote.
Onda bi se ukrcali na kar i vratila bi joj se sva njezina roba i svi bi
je ispratili. Kar bi vozija mladence i ue svatove, kolko ih je moglo stat.
Kar bi polako kaska a drugi svatovi iza njega. I svak bi triba mladoenju
darovat, ili arape, ili perluke, il koulju, ta bilo.
Onda se znalo da se udaje ta i ta cura pa bi joj svak iz sela triba
pripremit poneto, sait, oplest pa joj darovat. A mladoenja bi najvie
dobija. On se nebi vidija od koulja, pekira...
A mlada, kad bi darovala mladoenju, bi nakitila barjak. Na barjak
se mealo smokve, jabuke, kocke eera..
Onda bi se dolo kod mladoenje, kod njegovih, i bija bi obiaj da
se metne na prag od kue neki komad robe. I tu bi mlada kleknila i diver
bi joj kleka. Svekar il svekrva bi stali u kui a mlada bi in kazala:
Train oprotenje najprvo od Boga pa od vas roditelja, da mi sve
grijehe oprostite.
Oni bi kazali: Bog ti oprostija, samo izvolite u u kuu.
Onda bi se mlaa poljubila sa svekrom i svekrvom i dala bi joj se
jabuka. Tu jabuku bi bacila priko kue i ako jabuka ode dalje znai da e
kasnije rodit dite. Ako se jabuka vrati nazad onda nije dobro.
Onda bi mlada ila do svatova i svih bi poljubila, sve naokruga.
Poslin bi se izalo prid kuu i ujitilo se upljo kolo. Najee bi
mladoenja ua u kolo i igra.
Mlada bi imala torbu u kojoj se pripremilo svega: bombona, kocki
eera, bajama i onda bi to ona bacala a dica bi to kupila. Igralo se,
veselilo, dok bi stari pripremali za veeru.
U kui je bila spremljena vea klupa za sist za mladu, mladoenju i
divera joj da tu sidu. Tu u kui se jelo, pilo, pivalo...
486
Onda bi se kasnije pivale neke pisme neka ie mladoenja le. Kad
bi on oa onda bi se i mladoj pripivalo. A mlaa ne bi znala di e.
Triba je neko odvest.
I kad bi je neko dovea do mladoenje, ona bi njemu kucala na vrata
i pitala jel moe naprid. A on bi kaza da moe.
Onda ovi, ko bi je dovea o mladoenje, bi reka: Vodimo jedno
eljade, nema di prispavat oete li ga primit?
A ujutra je bija obiaj da se mlada prije svanua digne, naloi
vatru i donese vuiju vode i ie na bunar odnit jabuku da se vidi da je
mlada najprva dola na bunar. Onda kad bi mlada dola kui i kad se
ve svak diga, susidi bi je dolazili gledat i njoj bi se dala prelica a ona
je obavezna prest cili dan.
Nakon osan dana ie se na mir kod svojih roditelja. Ie joj svekar i
diver. Doli bi kod njenih a mladoenja naknadno ie kod nje.
Tada se puno trailo od mlade, nije se dalo da se ide druit u selu,
morala je stat pri kui uz svekra i svekrvu, nije imala slobode ka sada.
Kad bi mu ia radit u Split, pa bi izaa nakon desetak dana kui, svit bi
se ruga kad bi doa pa poljubija enu. Mora je poljubit sve osim nje. Taki
je bija obiaj.
Uvee bi se sastali kad bi se veeralo pa bi se dogovaralo ta se
ima sutra radit. Ko e ta radit? Ti e to, ti e ovo..., ti e i u suanj,
ti po blago, ti po drva. Nije bilo ka danas.10
(Ogorje Gornje)
10
Ireni Vukevi ispriala je njezina baka, Stana Juki ro. Elez. Roena je 1933.
godine u selu Ogorje Donje koje se nalazi u podnoju planine Svilaje a udaljeno je 40-
ak kilometara od Splita. 1953. se udala za pokojnog Matu Jukia iz sela Braevi koje
se nalazi nedaleko Ogorja. Nedugo zatim su se preselili u Split i tu sagradili kuu. Rkp.
FF Split, 2005. str. 3-5.
487
vjenanja prenoili kod mlade. To se sijelo kod mlade zvalo plaipir. Ako
je mlada bila blizu, svatovi bi izjutra ili po mladu. U tim svatima koji su
ili po mladu bi bili prvinac, kum i kuma, djever i djeverua i komordija.
Ako je obitelj bila imunija, svatovi bi se onda udvostruili, osim prvinca
i komordije. Prvinac je predvodio svate, a komordija je bio zaduen da
prenese mladinu komoru u mladoenjinu kuu prije ve to ona doe.
Kad bi svati doli kod mladine kue, onda bi im dvi- tri ene stale na
vrata i zaprijeile im put navicama. Morali su platit prije ve uu. Kad
bi uli, onda bi sjeli, jeli, popili i onda bi kum, kuma, djever i djeverua
ili izvest mladu. Tamo bi im opet ene podmeale neke druge cure sve
dok ne bi dovoljno platili. Onda bi dobili pravu. Djever je onda bio
zaduen za uvanje mlade sve dok su tu jer ako bi mu je ukrali, onda bi
moro opet platit da mu je vrate. Znalo se je desit da mu je i tri puta
ukradu. Svatovi su nosili uza se i okiene ploske u kojima je bila
zaeerena rakija, al ona se je pila tek kad dobiju svatovi mladu. Onda bi
se od mladine kue ilo u crkvu na vjenanje, a onda kod mladoenje na
pir. Kad su polazili od mlade svatovi bi pjevali:
MASKIRNI OPHODI
VUARI, VUKARI
11
Studentici Odjela za humanistike znanosti Sveuilita u Splitu, Ani Markovi, kazala
Luca Bonjak ro. Cvjetkovi, roena u mjestu Bakovika Citonija. 1934. krenula je u
osnovnu kolu, ali je za vrijeme II. svjetskog rata morala prekinuti kolovanje pa je
kasnije zavrila etverogodinju veernju kolu. Sada ivi u Bakoviima kraj Fojnice.
Sva djeca su joj ve odrasla i svi su vjenani. U mladosti je bila lanica folklornog
drutva Matija Gubec iz Bakovia s kojima je odlazila na mnoge folklorne smotre u
Zagreb i druge gradove. I danas voli pjevati narodne pjesme i plesati, a posebno u kolu.
Vl. rkp. zb. sv. 3, 2005. str. 12.
488
vuarski i vukovi. Ti su obiaji veoma stari, a u dananje vrijeme gotovo
su iezli. Do pedesetih godina 20. stoljea izvodili su se u jesensko i
zimsko doba kada su vukovi napadali i blago i ljude.
U kranskoj je tradiciji legenda o sv. Franji i vuku koji je inio
mnoga zla u okolici Gubbija. Sv. Franjo je vuka nazvao bratom vukom i
zauzeo se za njega kao Boje stvorenje koje ne zna bolje initi te se
angairao da ga pripitomi.12 Vitomir Belaj navodi da vukovi u hrvatskoj
tradiciji pripadaju i sv. Juri jer ih on moe usmjeravati.13
Nedostatni su podatci o tim obiajima. Znanstvenici ih, uglavnom,
navode usputno. Vuare spominje i Petar Grgec, ali nita o njima ne
pie.14 ubeli spominje vukare i o njima navodi dvije reenice.15 Ta
injenica kao i sami nazivi vukarski i vuarski izazivaju dodatne dvojbe
oko tih obreda, te ih neki znanstvenici smatraju istim obredom. Ti su
obredi i danas u narodnom pamenju.
Vuari su maskirani ophodnici koji su u skupinama od tri do etiri
ovjeka nakon to su ubili vuka, oderali mu kou, nataknuli je na kolac,
napunili slamom i okitili je svilom, vunom i arenim papirima hodali
po svom i susjednim selima glasno pjevajui i traei darove za
ubijenoga vuka. Vuare su za ubijenoga vuka darivali slaninom, mesom,
i drugim prehrambenim proizvodima od kojih bi pravili gozbu na kraju
ophoda.16 Tim ophodima eljelo se sprijeiti vuka da dolazi domovima
i talama.
Radmila Kajmakovi navodi da su vuarske obrede u livanjskom
kraju u jesen izvodili Hrvati i Srbi17, a piui o vuarima u iroko-
brijekom kraju, navodi da se taj obiaj izgubio nakon 2. svjetskoga rata
kada je drava poela isplaivati nagrade za ubijenoga vuka. Tada su
poeli ophodi s ubijenom lisicom, ali te obrede nisu pratile pjesme.18
12
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju
Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990,
str. 588.
13
Vitomir Belaj, Hod kroz godinu, Golden Marketing, Zagreb. 1998, str. 190.
14
Petar Grgec, Hrvatske narodne pjesme. Hrvatska dravna tiskara, Zagreb 1943, str.
151.
15
Tvrtko ubeli, nav. dj. str. 77.
16
Mile Palameta, Usmeni narodni teatar u Hercegovini. Mostar 1996, str. 63.-65.
17
Radmila Kajmakovi, Maskirani ophodi. Glasnik zemaljskog muzeja, Etnologija, NS,
SV. XV-XVI. Sarajevo 1961, str. 230.
18
Radmila Kajmakovi, Narodni obiaji stanovnitva Litice. Glasnik zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine. Etnologija, NS, sv. XXIV/XXV, Sarajevo 1969/1970, str.
312.-313.
489
U Vinjanima Donjim odravali su se vuarski ophodi; nakon to bi
lovci u lovu ubili vuka pjevali su pjesmu: Evo vuka, s planine, / dajte
njemu slanine. / Evo vuka preko mosta, / dajte njemu svega dosta. Na taj
su nain vuari od mjetana traili darove jer su ubili vuka i spasili im
stada.19
Nabrajalice ili aljive pjesmice koje su recitirali/pjevali vuari u
tim ophodima nazivane su vuarske pjesme. Pjesmom se poziva
domaina da vuku poda soice, varice, jarice, vunice, junice, slanine
kako ne bi silazio s planine jer nije dobar kod kue.20
piro Kulii spominje izreku Podaj vuku varice, da ne kolje jarice
i pri tome objanjava panspermijsku karakteristiku varice koja se
prinosila kao rtva. Varica21 se sprema od brana svakoga ita ili se u nju
stavlja po zrno svake itarice te se njome posipaju ljudi, stoka, brodovi,
ulita i dr. Namjera je toga obreda apotropejska i panspermijska.22
Milovan Gavazzi navodi da su se vukarski obredi izvodili u doba
oko Boia pa do Poklada.23
U Lici je bio obiaj da ljudi naoruani vilama, sjekirama i pukama
organiziraju hajke na vukove. Ti su se ljudi nazivali vukari, a pjevali su
vukarske pjesme kako bi od kue i stada odagnali vuka:
Domaine od kue,
19
U Vinjanima Donjim kod Imotskoga u svibnju 2007. g. zapisala je Branka
Despotui, a kazao joj je Mijo Rai (ro. 1957. g.) podrijetlom iz Doljana (Zahumlja) a
ivi u Ploama. Vl. rkp. 2007, sv. 18, str. 6.
20
Vidi: Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika,
priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica
hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 73.
Slina je i pjesma iz Trbounja kod Drnia:
Zapisala je svibnja 2006. g. Marina Mati u Trbounju kod Drnia, a kazao joj je Ivo
Mati (ro. 1927. g). Vl. rkp. 2006., sv. 41, str. 8.-9.
21
U stolakom je kraju varica naziv za koljivo (varivo od mesa zaklane stoke).
22
piro Kulii, Znaaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pruavanju stare
slovenske religije. Godinjak. Knjiga XI, Centar ZA balkanoloka ispitivanja, knjiga 9,
Sarajevo 1973, str. 155.
23
Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih obiaja. III izdanje, Hrvatski
sabor kulture, Zagreb 1991, str. 220.
490
Evo vuka kod kue,
o-o-o-o-oj!
Tirajte ga od kue,
Podajte mu suva mesa,
Da vam tora ne pritresa.
Podajte mu slanine,
Da ne slazi s planine.
Podajte mu enice,
Da ne kolje telice.
Podajte mu zobice,
Da ne kolje ovice.
Dajte, vuku vlasa,
Da ne kolje pasa.
Kiti snao, mrka vuka,
Da t je erka lipeg struka.24
24
Zapisala je 2004. g. na podruju Gospia, Kosinja i Peruia Lidija erek od svoje
obitelji: bake, djeda, ujni i roakinja. Rkp. FF Split, 2004, sv. 44, str. 8.-9.
25
Zapisala je svibnja 2006. g. Marina Mati u Trbounju kod Drnia, a kazao joj je Ivo
Mati (ro. 1927. g). Rkp. FF Split, 2006, sv. 41, str. 8.-9.
26
U Kruevu kod Zadra 2006. g. zapisala Marija Ani, a kazala joj je Stana Ani (djev.
Ani, ro. 1929. g. u Kruevu). Vl. rkp. 2006., sv. 95, str. 3.
491
*
Namee se zakljuak da su bila dva razliita obreda vezana uz
vuka.27 Vukarskim obredom se ilo u hajke na vukove i pri tome su se
pjevale vukarske pjesme, a vuari su bili ophodnici koji su ubili vuka te
kroz selo ili pjevajui i traei darove za ubijenoga vuka. Svrha i
vukarskih i vuarskih obreda bila je tjeranje vukova od domova, stoke,
pasa, tala. Zato su istovjetne vukarske i vuarske pjesme.
DEEVIKI VUKOVI
27
Iza svatovske veere kum i jenga svode momka i curu u posebnu prostoriju koja se
nalazi u prizemlju i obino je nazivaju podrum. Pred polazak momak i cura izljube
svatove. Kum pokropi sobu svetom vodom, svi se prekrste, pa se kum i jenga vrate
meu svatove. Pred vratima podruma cure zapjevaju:
Lipi Ivo, iza gore vue,
ne daj Luci, prespavati lue...
Tad se pojave vukovi. Prvi vuk se zove vuica ili koja, a posljednji stranji
ili zadnji vuk. Vukovi hodaju po selu, od kue do kue. Vuica vie: Daj nam udili
ovim naim enadima, a vukovi za njom kemu (laju i zazivaju). Svaka im kua
iznese neto od hrane. Kad obiu selo, dou mladoenjinoj kui i idu pred vrata sobe
gdje su mladenci svedeni. Tu kemu i galame. Mladoenje im iznese pitu. Oni
proguraju (projure) tri puta kroz kuu tamo-vamo i prevru sve to im se nae na
putu. Domain im iznese rakiju i veeru nakon ega se raziu.
Katici Lozi kazao je 2007. g. Ljubo Lovri, zvani Ljubica. Roen 1953. godine, selo
Carevo Polje kod Jajca. Otac je troje djece. I sam, kako kae, eli sauvati ono neto
od starine to se gubi. Rkp. FF Mostar, 2007, sv. D.
28
Lepeniki kraj obuhvaa Kiseljak, Fojnicu i Kreevo.
492
hodanja je pucanj (obino se unaprijed s nekim dogovori) koji oznaava
kraj obilaska. Oni tu kao popadaju i onda ustaju i idu slaviti. Obino odu
na neko ve prije dogovoreno mjesto gdje se jede i pije ono to se
prikupilo.29
MAKARE (MAKARE)
AKOVAKI BUARI
29
Gordani Vujica kazao je 8. srpnja 2007. godine u Deevicama kod Kreeva Ivica
Barei, (roen 1951., selo Deevice, Kreevo). Vl. rkp. D, 2007, str. 38.
493
iz svih krajeva, a program prati desetak tisua ljudi. akovaki su buari
po broju sudionika i posjetitelja najvei karneval istone Hrvatske i lan
su Saveza hrvatskih karnevalskih gradova. (Danas se za buare kae da
taj izvorni obiaj nestaje.)
Buari su narodni obiaji vezani uz klanje bravaca. Nakon to
bi se svinjokolja obavila uslijedila je bogata i obilna veera. Pjevale su se
narodne pjesme, a veselje bi potrajalo duboko u no. Poslije veere
dolaze u kuu buari. To je bila obino skupina od tri do pet momaka i
djevojaka koji se nastoje odjenuti tako da ih se ne prepozna. Mukarci bi
obino obukli ensku obuu i odjeu, a glavu bi pokrili maramama.
enske bi pak obukle hlae i kratki kaputi, a na glavu bi stavile kapu ili
ubaru.
Ponekada koji od koara obue dugaki kouh s naopake strane
tako da runo bude izvana. Odjea je najee stara i pokrpana kako
buare ne bi odala. Lice namau garom ili prekriju enskom prozirnom
arapom. Jedan od buara stavi preko ramena platnenu torbu u koju e im
domaica metnuti poputbinu, a drugi uzme u ruku tap kojim e braniti
buare ako ih tko od nazonih pokua razotkriti. U kuu bi buari ulazi
jako buno kako bi skrenuli pozornost na svoj dolazak. Snano koraaju,
gromko lupaju na vrata, a ponekad se zvonilo i klepkom (oveim zvonom
od lima to se nekada stavljalo oko vrata volovima prednjacima). Pjevalo
se vrlo glasno, a poznati su i stihovi iz sela Beravaca:
494
kobasicu i krvavicu, nekoliko krafni i salenjaka. Ponekad se u torbi nae
i kobasica ili krvavica ispunjena kukuruznim gancima, nainjena upravo
za buare, no oni se ne ljute jer znaju da je to sve za alu. Pokatkad u
kuu istovremeno dou jo neki buari pa tako veer postane veselija i
zabavnija. Ako se toga dana kolju bravci i u kojoj drugoj kui, buari
odlaze i tamo. Tako bi se na kraju u njihovoj torbi nala ukusna i dobra
veera kojom se onda svi poaste. U buare su esto ila i djeca od
desetak godina. To su mali buari koji su nastojali zabaviti domainove
goste i na kraju bi se osladili peenim kobasicama, krvavicama i
kolaima.
495
Obino bi mlada bio visoki jaki debeli mukarac, a mladoenja, koji bi
trebao biti vitak snaan i jak, glumio je neki sitni mali mukarac.
Na poklade su ili svi u narodnim nonjama, pekle su se krafne i
astilo vinom tzv. tudumom. Djeca su se bojala buara jer su strano
izgledali pa bi bake zaklenile (zakljuale ili zaringlale kapijicu (mala
ograda kroz koju su ulazili u dvorite samo ljudi, za razliku od velike
kapije kroz koju su prolazila zaprena kola s konjima ).
U poklade se ilo dva dana prije iste srijede, prije Korizme.
Ponedjeljkom i utorkom pjeva se i veseli cijeli dan do ponoi.
Danas je u selima akovtine obiaj buara prolost. Sjeanja
na te obiaje ive danas samo kroz manifestacije zasnovane s ciljem
promicanja narodnih obiaja. 30
POKLADNE PJESME
30
Zdravki Vranje kazivala je Evica Rack roena u Budrovcima, 21.12. 1945, a danas
ivi u akovu. Rkp. FF Mostar, 2008, D.
31
Neki kazivai smatraju da podrijetlo te igre see u osmansko vrijeme kada ene nisu
smjele igrati pa bi, poput abe, iskoile iz kue, poigrale malo i brzo se vratile u kuu.
Zapisala je Suzana Pari 2007. g., a kazao joj je Jozo Mati, ro. 1932. god. u selu
Vijaka-Vare. Rkp. FF Mostar, D. sv. 2. 2007, str. 31.-32.
496
Tim se pjesmama i igrom htjelo neto rei, ali to, teko je
pogoditi. Osobito ako se poznaje izrazito zagonetan tekst ute abe. Ovaj
iznimno vrijedni obiaj bio je prekinut samo 1994. godine.
Za utu abu bi se nosila narodna nonja: muka narodna nonja se
sastojala od koulje, koparana, prsluka, fermena, akira i fesa, a uz to
vunene arape i kundure. enska narodna nonja se sastojala od koulje,
kuteljke i dimije. Za najmlai uzrast nonja je posebno izraivana:
djevojice bi nosile kouljice, jeermice i dimije i marame a djeaci
bijele kouljice tzv. fistanie, crne fermene i akire. Vuneno sukno od
kojeg su se izraivale akire prethono se obraivalo u jednoj od stupa na
rijeci Tribiji. Specijalni maljevi naizmjenino su udarali po suknu koje se
stalno polijevalo vrelom vodom da ga omeka radi lakeg izvlaenja
rudei. Ovaj proces bi trajao neprekidno 48 sati, a nakon suenja
pristupalo se bojenju. Boja se dobivala iz trava iz oblinje Kozjae,
jasenove kore i zelene ljuske iz oevskih majdana, a bojenje bi trajalo
etiri dana.
UTA ABA
497
OENI SE ILIJA
Oeni se Ilija,
dirli, dirli,dirlija,
i dovede gizdavu,
koja nema dimija,
oe gizda papue,
da po kui skakue,
naljuti se Ilija,
pa usjee drenov ap,
poe gizdu tui,
gizda poe plakati,
nemoj, nemoj Ilija,
ja sam ti najmilija.
498
da nauim svoje unuke. 32
ZELENI JURAJ
32
Katarina Pejinovi zapisala je u lipnju 2006 godine u Vareu od Ivanke Peti. Rkp.
FF Mostar, D, sv. 2007, str. 43-46.
33
Petar Grgec Hrvatske narodne pjesme. Hrvatska dravna tiskara, Zagreb 1943, str.
154., i Milovan Gavazzi Godinu dana hrvatskih narodnih obiaj,. III izdanje, Hrvatski
sabor kulture, Zagreb 1991, str. 45.
34
Ferdo Heffler, Krisnice i Zeleni Jure u karlovakoj okolici u XIX stoljeu. Narodna
starina, 26. X. knjiga, 2. broj, vlasnik, glavni i odgovorni urednik Dr. Josip Matasovi,
Zagreb 1931, str. 278.-280.
499
(O ladarskim i kraljikim ophodima bilo je rijei i u potpoglavlju
Usmene lirske pjesme.)
akovaki vezovi
500
LITERATURA
501
16. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i
Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina,
Kranska sadanjost, Zagreb 1990.
17. Narodne lirske pjesme, priredio Olinko Delorko, Zora, Matica
hrvatska, PSHK, knj. 23, Zagreb 1963.
18. Lozica, Ivan, Poganska batina, Zagreb 2002.
19. Palameta, Mile, Usmeni narodni teatar u Hercegovini, Mostar,
1996.
20. Rjenik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure onje, Leksikografski
zavod Miroslav Krlea i kolska knjiga, Zagreb 2000.
21. Sova, Matej, Pregled narodne knjievnosti s primjerima i teorijom,
kolska knjiga, Zagreb 1955.
22. Srpski rjenik, istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, skupio
ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadi, u Beu u tampariji
jermenskoga namastira 1852.
23. Zeevi, Slobodan, Elementi nae mitologije u narodnim obredima
uz igru. Izdanja muzeja grada Zenice, Radovi V, Zenica 1973.
***
1. Rkp. FF Split, (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu
knjievnost, Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Splitu)
2. Rkp. FF Mostar, (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu
knjievnost, Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Mostaru)
502
V. RETORIKI
(GOVORNIKI) OBLICI
Usmeno-retorike oblike poznavale su najstarije civilizacije. An-
tiki grki filozof Gorgija (493.-370. pr. Krista) otkrio je magijsku mo
rijei proglasivi je vlastodrcem koji najmanjim i najneupadljivijim
organom postie najudesnija djela.1 Aristotel u svomu Pjesnikom
umijeu (IV. st. pr. Kr.) retorike oblike tumai kao ukraeni govor.
Znaajna su takoer, djela rimskih klasika: Ars poetica (konac I. st. pr.
Kr.) Horacijeva i De institutione oratoria (koncem I. st.) Kvintilijalova.
U Bibliji je govornitvo dar Boji.2
Ponajbolji govornik svih vremena Marko Tulije Ciceron (106.-43.
pr. Krista) retoriku je okarakterizirao kao umijee govorenja i umijee
uvjeravanja.
Prvi primjer hrvatskih retorikih oblika zapisao je Hvaranin Petar
Hektorovi u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.).
Meutim, hrvatskim usmeno-retorikim oblicima nije se pridavala
dostatna pozornost sve do naih dana. Usmeno-retoriki oblici mogu se
klasificirati na:
1. Basme (bajalice, egzorcizmi, zaklinjanja).
2. Zdravice.
3. Brojilice.
4. Brzalice.
5. Blagoslovi / molitve.
6. Kletve.
1
Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb 1990, str.
280.
2
Stipe Botica, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl. Zagreb 1995, str. 107.
504
leksikolozi smatraju da je basma arobni tekst koji se izgovara pri
bajanju (aranju, vraanju).3
Basme se ostvaruju stihovima i prozom. to su basme starije u njima
su mitski elementi izraeniji. U novijim basmama prepleu se mitski i
vjerski elementi. Basme su kod Hrvata kristijanizirane te ih je narod
nazivao molitvama. Rudolf Strohal, primjerice, u ZNO JS navodi
bajalicu protiv poganice i naziva je molitvom.4
Nositelji tih narodnih usmeno-retorikih magijskih tvorevina rijetke
su, odabrane i potovane osobe, a nazivaju se mole, moliboge, bogomolje,
bogomoljke. Mola se na poetku obreda prekrii i izmoli Vjerovanje, a na
koncu obreda se prekrii. Mole su svojim molitvama (basmama) lijeile
ljude: od demonskih sila, duevnih i tjelesnih bolesti: poganice, straha,
vrtoglavice, nesanice, trzavice, opsjednutosti i drugih bolesti.5 Bajalo se
protiv uroka (urokli) i more.
Bajalo se protiv bolesti ljudi, stoke, ujeda zmija, te se titilo stoku
od bolesti i demonskih bia. Mole su molile ne samo kad stoka oboli, iz
straha da ne ugine, ve i kad se krava ne bi dala pomusti, kad se mlijeko
ne bi dalo izmesti, usiriti, ukiseliti, kad ne bi u mlijeku bilo masla. Bajalo
se i protiv magle, dima, groma, oluje i nevremena. Bajanjem se htjelo
udobrovoljiti boanstva da za vrijeme sunih proljetnih i ljetnih dana
daruju kiu. Namjena i svrha basmi je apotropejska.
U makarskom kraju uroci se nazivaju i naude. ene s urokljivim
okom nazivane su: ara, tringa ili vitica, a mukarci vitac i mogli su,
naime, svojim pogledom poremetiti neije zdravlje, osobito djeije,
privremeno ili trajno. Vjerovalo se da naudu nou moe nametnuti neka
nepoznata demonska sila i nije se smjelo djeju odjeu nou ostavljati
izvan kue. Ako bi odjeu uhvatio mrak vani nije ju se unosilo dok je
sunce ne obasja. Takoer se vjerovalo da i doljak u kuu nou unosi
mrak, te mu se branilo da ode djetetu, osim ako nije uao s upaljenom
lulom, ili ako ga svjetlost vatre nije obasjala.6
3
Vidi: Tvrtko ubeli, Usmena narodna retorika i teatrologija, Zagreb 1970, str. LII. I
Rjenik hrvatskoga jezika, glavni urednik Jure onje, Leksikografski zavod Miroslav
Krlea i kolska knjiga, Zagreb 2000, str. 58.
4
Rudolf Strohal, Poganica (Sali u Dalmaciji), Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih
Slavena, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, urednik dr. B. Borani, knjiga
XXV, Zagreb 1924, str. 379.-380.
5
Usp. Poslovice, zagonetke i govorniki oblici, priredio Josip Kekez, MH, SHK, Zagreb
1996, str. 282-283.
6
Nevena ovi zapisala je u Makarskoj 2008. godine. Kazala joj je Vesna Parina
(baka), roena u Makarskoj, 1942. godine. itav ivot proivjela je u Makarskoj i vrlo
dobro poznaje obiaje vezane za Makarsku i njeno primorje. Rkp. FF Split 2008, E.
505
Molitva protiv uroka
Prvo se triba prikrstit tri puta i tek onda poet molit sljedee:
7
Kristina Babi zapisala je 2008. godine u Nevestu, opina Unei. Kazala joj je Ana
Mrela ro. 1945. g. djev. Delalija. Rkp. FF SPLIT 2008, E.
506
Nesritnica nesritna (poganica pogana) odgoni se po svitu, po
visokim planinama, po morskim dubinama jer mjesto joj je u dubokom
moru.
U narodnoj percepciji s prvim kukurijekanjem pijetlova nestaju sva
demonska bia. Pijetao simbolizira budnost i pripravnost. U kranskoj
ikonografiji pijetao stoji pored sv. Petra i podsjea na njegovu izdaju i
kajanje i u tom smislu simbolizira i Kristovu muku. Pijetao se prikazuje i
pored sv. Petra dok plae. Tako pijetao opominje glavu Crkve sv. Petra
da suzama opere grijeh.8
Meu mnogobrojnim basmama kojima se bajalo je i sljedea:
8
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju
Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990,
str. 459.
9
Danka Ivi, Bajalice i bajanja kao dio etnotvorevine u Brotnju, u: Hercegovina,
asopis za kulturno i istorijsko nasljee, 5, Mostar 1986, str. 148.
507
Onaj tko baja vokativom se izravno obraa bolesti i sugestivno je
tjera u visoke planine, morske dubine, gdje dijete ne plae, gdje pijevci
ne pjevaju, gdje drijepci ne hru odgone je tamo gdje se Boga ne moli.
U dvadeset stihova navedene basme deset je anafora: Oj, poganice
pogana, / oj, nemilice nemila, / oj, nesritnice nesritna. () Dje sveti Ilija
gromove odgoni, / dje edo ne plae, / dje pivci ne pjevaju, / dje dripci
ne ru, / dje se Bogu ne moli. () po visokim planinam, / po morskim
dubinam.
U navedenoj su basmi mnogobrojne i druge stilske figure npr.
asonancije: Oj, poganice pogana, / oj, nemilice nemila (u navedenim se
stihovima asonancija ogleda i u ponavljanju samoglasnika a kao i
samoglasnika i; aliteracije: dje edo ne plae, / dje pivci ne pjevaju, / dje
dripci ne ru (u navedenim je stihovima stilska figura aliteracija i u
ponavljanju suglasnika . U sljedeim su stihovima epiteti: Oj, poganice
pogana, / oj, nemilice nemila, / oj, nesritnice nesritna povezani
anaforama oj. Pored navedenih stilskih figura u navedenoj su basmi:
metafora: razie se po svitu, / ko to elica po cvitu te alegorija: Ajde
nesritnice nesritna: /U duboko more, / tude ti je misto. esti su stalni
epiteti poganice pogana, / nemilice nemila, / nesritnice nesritna.
Slino je i u drugim basmama, jer se i stilskim figurama postie
efekt sugestivnosti, a zbog aktualnosti prigode u kojoj se izgovaraju
uvijek se upotrebljava prezent.
508
di ditii bacaju.
Nabrala je Diva,
koromaeva cvia,
s kim je polje pokrila
od Zaloga lampa.
Bii, bii irudice,
od Boga prokleta,
od svetog Ivana sapeta.
Bog proklinje,
Sveti Ivan sapinje.
(Di te sveti Ivan dostigne,
tu ti glavu okine.)10
(Slatine)
10
Andrei Paviin, studentici Filozofskoga fakulteta u Splitu, 2004. g. u Slatinama
kazala Marica Mauko (ro. 19.10.1935.g. u Slatinama). Rkp. FF Split 2004, sv. 2.
11
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju
Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb 1990,
str. 332.
12
U listopadu 2006 kazala je Drina Marui roena Mandi, iroki Brijeg (1953), udata
za Antu, majka dvoje djece, ivi na irokom Brijegu. Rkp. FF Mostar, 2006.
509
Koljabitavac sveti,
koji bie i pribie,
u danu vinjem,
u noi nebeskoj.
Za branjenje,
za titenje,
maem poraenje.
Da se k nama nema
niko pribliiti,
neg ona dva,
koja su od Boga poslana.
Da nas uzmu,
na svoje ruke,
pa nas zovu Jeruzalimu gradu:
Di no sidi
dvanaest apostola.
kad prva Mlada
nediljica doe
tolu u vam postaviti,
mir u vam uiniti:
Tilo od enice,
krvcu od lozice,
iz raja ladne vodice,
od Oca Boga blagoslova.
Amen.13
(Koprno, Dalmatinska zagora)
***
13
Ivana Hrga zapisala svibnja 2006. g. u Koprnu (Dalmatinska zagora). Kazala joj je
Boica Hrga (ro. 1925. g. u Koprnu). Rkp. FF Split 2006, sv. 45, str. 10.
510
Krita,14 krita po nebu,
za njom Diva Marija,
svoga sina molila
da uini pelin-prah.
Bog joj pelin-kljue da'
da otvori svitli raj,
da veleni15 ne balaju,16
da aneli poigraju.
Bii, bii, irudice,
majka ti je poganica,
sestra ti je otrovnica,
Od Boga prokleta,
Od svetog Ilije sapeta.
Sveti Ilija ognjeni
koji grome odgoni,
goni grome do pozle17 gore,
gdje zvonce ne zvei,
gdje Gospa ne klei,
di Boji pivci ne pivaju,
di no nema samo drvo i kamen.18
2. ZDRAVICA
14
Krita krijesnica, munja.
15
Veleni vilenjaci, zli duhovi.
16
Balaju pleu, vitlaju, skau.
17
Pozle zla, ukleta.
18
U Gornjim Radiiima kod Ljubukoga 1996. g. zapisao je akademik Veselko
Koroman, a kazala mu je njegova majka Matija Koroman (djev. Kraljevi, 1908.-1997.)
Veselko Koroman mi je tu basmu donio 12. lipnja 2007. godine.
511
One se upuuju domainu (gazdi), slavljeniku ili nazonima. Zdra-
vicama se izrie elja za zdravljem, blagoslovom, sreom, blagostanjem
itd.
Ovisno o prigodi u kojoj se izvode zdravice imaju elemente:
blagoslova, ale, drugih usmeno-retorikih oblika i usmene lirike.
Neke zdravice sadravaju u sebi kletve:
.
Namaklo ti lito,
Rodilo ti lito.
Volovi ti bukali,
Dumani ti hukali.
.
Ili:
..
Ko mu loe mislio,
O koncu visio,
U kutiji ibica spava,
atom se pokriva,
Otia niz morske lugove,
Da naplati dugove.
Niti dugove naplatio,
Niti se kui povratio.
. .
Kravice ti dvore zagruale,
A elice sunce zaustavile,
Koze bare zakrilile strane,
Bijele ovce brda i doline,
Oranice luke i dubrave.19
19
Poslovice, zagonetke i govorniki oblici, priredio Josip Kekez, SHK, MH, Zagreb
1996, str. 283.
512
NEVISTICE MLADA
Nevistice mlada,
Ti u ovon piru,
Bog ti dao ivit
Sto godin u miru.
Bog ti dao sina
Od prvoga tira,
Bog ti dao erku
Prvojedinicu,
Koja e ti pazit
Svu ostalu dicu.20
(Katel Novi)
Gospodo!
20
Tanja Peri-Polonijo, Tanahna galija, Knjievni krug Split, Split 1996, str. 213.
21
Nazdraviar i govornik za sve prilike ivota, sastavio Ivan Josipov ari, tree
dopunjeno i popunjeno izdanje, pretisak, Golden marketing, Zagreb 1994., str. 151.
513
poanti ali najveim uzrokom radosti nae jest misao, da se pribliuje
as, kad e se roditi na Spasitelj, te kad emo veseli i radostni zapjevati
divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski:
Slavno drutvo!
22
Nazdraviar i govornik za sve prilike ivota, sastavio Ivan Josipov ari, tree
dopunjeno i popunjeno izdanje, pretisak, Golden marketing, Zagreb 1994, str. 151-152.
514
Teko miu bez rupe
I pratru bez upe.
Teko kouti bez gaja
I dui bez raja.
Teko vjerniku bez mise,
Djetetu bez sise.
23
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 4, MH,
HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 517-518.
515
Brojalice se izvode i u stihu i u prozi. Neke brojalice imaju i vjerski
karakter. Takav je suvremeni zapis Deset Bojih zapovijedi. Neke su
brojalice izvoene laganijim ritmom i sluile su kao uspavanke.
Brojalicama se uvjebavaju i provjeravaju govornike osobine i mo
memoriranja.
4. BRZALICA
Jegiga uz dub,
Jegiga niz dub,
Jegiga usred duba.
JEDAN GORI
Jedan gori,
drugi doli,
rije zeri,
zaketeri.
Petri pan,
petri puka,
zavaljuka,
516
kokuruka.
Koza vrek,
bii zec.24
(Stepen kod Tomislavgrada)
5. BLAGOSLOV/ MOLITVA
GOSPODINE, MOLIM TE
Gospodine, molim Te,
blagoslovi moju obitelj,
ja te molim Gospodine.
Ti nas ljubi,
ti nas brani,
ti nas titi,
ti nas vodi
i uvaj od svakog zla
i napasti.25
(Posuje)
24
Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio
Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knj. 4, MH,
HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 526.
25
Isto, str. 529.
517
Gospodine, hvala Ti
za sve njihove potekoe
i istjeraj iz njih svako zlo
i zaogrni ih u svoj blagoslov!26
(Posuje)
BLAGOSLOVI GOSPODINE
Blagoslovi Gospodine,
koji imaju teke krieve,
svoga ivota;
one koji nemaju strpljenja
i nikoga ne trpe;
one koji su rastreeni
i nizato ne mare.
Blagoslovi sve njihove
patnje i probleme.27
(Posuje)
26
Isto, str. 530.
27
Isto, str. 531-532.
518
uradit u tvom milosti.
Grijeh u mrzit danak cijeli,
nek s od mene zlo odijeli.
Samo ti me ne ostavi,
mili Oe od ljubavi.
Evo tvoje zovem ime,
pomozi mi Boe njime.
Ti svemoni, iri ruke,
blagoslovi njima luge,
prijatelje i rodbinu
i svu milu domovinu.28
(Rankovii pored Novog Travnika)
28
Isto, str. 532.
29
Isto, str. 533.
519
DESET BOJIH ZAPOVIDI
6. KLETVA
30
Isto, str. 520-521.
520
kletve. Mnogobrojne etioloke predaje kazuju o okamanjenim kerima
koje su majke zbog neposluha proklele.31
August enoa je napisao pjesmu Kameni svatovi koji su se
okamenili jer je majka proklela sina koji se usprkos njezinom protivljenju
odluio oeniti siromanom djevojkom Janjom.
Jeziv je sadraj nekih kletvi. (O djevojakim i momakim kletvama
bilo je rijei u poglavlju o lirici.)
Sjeta te ubila.
***
31
Vidi: Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikro-
strukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100
knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak, Sarajevo 2005, str. 167-169.
32
Isto, str. 539.
521
IZVORI I LITERATURA
522
(Oznaka D znai diplomski rad, oznaka E znai da je rukopis u
elektronikom obliku. Rukopisne zbirke nalaze se kod mene.)
Vl. rkp. (Vlastita rukopisna zbirka)
523
VI. MIKROSTRUKTURE
(POSLOVICE, ZAGONETKE)
POSLOVICE
1
Nevenka Kouti-Brozovi, itanka iz stranih knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb
1996, str. 3.
525
U XV. stoljeu razvija se znanost Paremiologija koja se na temelju
brojnih paremiografija bavila izuavanjem poslovica. To se pojaalo u
XVI. i XVII. stoljeu na cijelom europskom prostoru.
U XVIII. stoljeu se tiskaju poslovice u brojnim knjigama i
publikacijama, a taj se trend nastavlja sve do naih dana.
Champion 1938. g. navodi 124 definicije poslovica, a Basgoz 1990.
g. navodi 143 definicije poslovica.2
Proirila se i uporaba poslovica pa se njome koriste propagandisti,
dravnici, politiari, motivatori. Tako je, primjerice, mnogo poslovica u
bestseleru otisnutom u dva i pol milijuna primjeraka Pogled s vrha
(2000.) Ziga Ziglara, jednog od najbogatijih ljudi dananjice.
2
Danica kara, Glas tradicije, ZIRAL, Mostar-Zagreb 1997, str. 1997.
526
Poslovice je sakupljao uro Matijaevi (Dubrovnik, 1670.
Rim, 1728.). Ivan Matija Matijaevi (1714. 1791.) objavio je zbirku
hrvatskih poslovica Prorija slovinska. Polihistor i leksikograf Ivan
Aletin Natali (Dubrovnik, 1670. Dubrovnik, 1743.) u rukopisu je
ostavio velik broj poslovica. Francesco Maria Appendini (Torino,
1768. Zadar, 1837.) u svoju Gramatiku ilirskoga jezika uvrstio je
mnoge poslovice. U djelu Priice i proreja slovenskije (1803.) uro
Feri Gvozdenica pored basni uvrtava i mnoge poslovice.
Poslovice sadri i Cvit (1747.) Filipa Grabovca (Podosoje kod
Vrlike? 1697. ili 1698. Santo Spirito kraj Venecije, 1749.) i Pismarica
(1759.) Andrije Kaia Mioia (Brist kraj Makarske, 1704. Zaostrog,
1760.).
Mnotvo je poslovica u kronikama i ljetopisima bosanskih
franjevaca Stjepana Margitia Markovca (Jajce, 1650. Fojnica, 1730.),
Nikole Lavanina (Dolac kod Travnika, 1703. Jajce, 1750.), Filipa
Lastria (Oevija, 1700. Kraljeva Sutjeska, 1783.), Bone Benia (atii
kraj Kaknja, 1708. Kraljeva Sutjeska, 1785.), Marijana Bogdanovia
(Kreevo, 1720. Kreevo, 1772.) i drugih.
Znaajnija djela hrvatskih poslovica u XIX. st. jesu: Tumaenje
narodnih frazah i poslovicah (Bosiljak, Zagreb, 1864. 1865.) Mijata
Stojanovia (Babina Greda, 1818. Zagreb, 1881.); Narodne poslovice
(Dragoljub, Zagreb, 1868.) Ljudevita Vukotinovia (Zagreb, 1813.
Zagreb, 1893.); Narodne poslovice i zagonetke () (Senj, 1879.) Ivana
Radetia; i Etiki sadraj narodnih poslovica (Rad, JAZU, Zagreb, 1889.)
Franje Markovia (Krievci, 1845. Zagreb, 1914.). Ivan Franjo Juki
(Banja Luka, 1818. Be, 1857.) u Bosanskom prijatelju objavio je 863
poslovice. Fra/don Franjo Milievi (Veliki Ograenik kod itluka,
1835. Mostar, 1903.) u svom djelu enidba (Broanska upa u
Hercegovini) (1870.) navodi poslovice.
Zapisivanjem i sakupljanjem poslovica bavio se i Tomo Mikloui
(Jastrebarsko, 1767. Jastrebarsko, 1833.).
Velik je broj mudroslovica zapisao fra Petar Bakula (Batin kraj
Posuja, 1816. Mostar, 1873.).
Karizmatini Vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler (Brod na
Savi, 1843. Sarajevo, 1918.) u Danici je objavio 1873. g. Poslovice:
puka mudrost.
Od znaajnijih knjievnika u XIX. st. ija djela sadre brojne
narodne poslovice spomenimo Augusta enou (Zagreb, 1838. Zagreb,
1881.) i Ksavera andora alskog (Gredice kraj Zaboka, 1854.
Gredice, 1935.).
527
Meu najznaajnijim zapisivaima, sakupljaima te znanstvenicima
koji su se bavili poslovicama u prvoj polovici XX. st. bili su: Stjepan
Ivi (Orahovica, 1884. Zagreb, 1962.), Ivan Kasumovi (Mezinovac
kraj Peruia, 1872. Zagreb, 1945.); Vatroslav Jagi (Varadin, 1838.
Be, 1923.); Ante imik.
Nikola Buconji (Neum, Klek, 1865. Sarajevo, 1947.) u djelu
ivot i obiaji Hrvata katolike vjere u Bosni i Hercegovini (1908.)
biljei poslovice. Iznimno je znaajna zbirka poslovica Hrvatske narodne
poslovice Vicka Skarpe (ibenik, 1909.).
U drugoj polovici XX. st. velik doprinos paremiologiji dali su
Nikola Bonifai Roin, Zdenko kreb (Zagreb, 1904. Novi Vino-
dolski, 1985.), Josip Kekez (Katuni kod Omia, 1937. Zagreb, 2003.).
Godine 2007. objelodanjeno je 14.926 poslovica u knjizi Kad ti
kua gori, a ti se ogrij Zbirka poslovica Bartula Matijace koju je priredio
Stipe Botica.
Cijela je plejada knjievnika XX. st. koji su u svoja djela utkali
poslovice. Meu znaajnijima su: Ivo Andri (Dolac kraj Travnika, 1892.
Beograd, 1975.), Miroslav Krlea (Zagreb, 1893. Zagreb, 1981.),
Novak Simi (Vare, 1906. Zagreb, 1981.), Mirko Boi (Sinj, 1919.
Zagreb, 1995.), Ivan Aralica (Promina kraj Knina, 1930.) i mnogi drugi.
Velik je broj zapisanih poslovica u seminarskim i diplomskim
radovima studenata pedagokih fakulteta u Osijeku, Rijeci i Mostaru;
Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu te Odjela za humanistike
znanosti Sveuilita u Splitu.
528
Murterska kala
PRIMJERI
529
7. Bez pivca svane, a bez zore ne moe.
8. Boje dobrome sluit vengo zlome zapovidit.
9. Boje gruba zakrpa vengo lipa bua.
10. Boje manje, a slaje.
11. Bolje da te zmija ujide nego marano sunce ugrije.
12. Bolje je svata jist vengo svata govorit.
13. Bolje slaba mater, nego dobra maeha.
14. Braa se dile kad se ombari isprazne.
15. a iman, s tim i klimam.
16. ovik je oviku vuk.
17. Daleko od oiju, daleko od srca.
18. Davat je boanski, a primat je juski.
19. Di razum vlada, puno tega se svlada.
20. Dobro dilo samo falu daje.
21. Dobro se ne pozna dok se ne izgubi.
22. Dok ivi, dolikuje ti da se nada.
23. Gdje la rua, tu ne veera.
24. Gdje brat brata ne voli, tu nema sree.
25. Hrabar ovjek umire jedanput, a kukavica tisuu.
26. I dva loa svladae Miloa.
27. I najmudriji da proda sve to ima, ne moe da kupi sve to
nema.
28. Il ne pokuavaj, il dovri.
29. Izreke su ukras govora.
30. Kad bi svaken vitru jidra otvara ko zna di bi doa.
31. Kad se naui maka sviu lizat, ili maku ubit, ili sviu razbit.
32. Kada bi se beside kupovale manje bi se troile.
33. Kada je netko sposoban onda bi i buhu potkovao.
530
34. Kako si zaja, tako e ti se i vratit.
35. Ko je jai, ti tabai.
36. Ko na vitar pjuje, na obraz mu pada.
37. Ko puno govori, malo ga se uje.
38. Ko u drugoga radi, u drugega i gleda.
39. Ko vozi polako, stigne daleko.
40. Koga je zmija ujela i guterice se boji.
41. Kucaj, otvorit e ti se, pitaj da e ti se.
42. Ko ljude ne slua, ni ovjek nije.
43. Ko mnogo zbori, il mnogo zna ili mnogo lae.
44. Ko sije vitar, anje oluju.
45. Ko liti laduje zimi gladuje.
46. Ko prati tui posao, svoj zaboravlja.
47. Ko radi ne boji se gladi.
48. Ko drugome jamu kopa sam u nju upada .
49. Knjiga je ovjekov najbolji prijatel.
50. Kad make nema, mievi kolo vode.
51. Ko pjeva, zlo ne misli.
52. Ko prii vrat lomi.
53. Ko se dima ne nadimi, vatre se ne ogrije.
54. Ko se sam uva i Bog ga uva.
55. Ko se posljednji smije , najslae se smije.
56. Ko dvaput slae, trei put mu se ne vjeruje.
57. Lako je za tuin nosilin plakat.
58. Ljudi se gusto siju, ritko niu.
59. Moli Boga ka da e sutra umrit, radi ka da e sto godin ivit.
60. Mnogi ljudi su kao satovi. Pokazuju jedno vrijeme, a otkucavaju
drugo.
531
61. Na ljutu ranu, ljutu travu.
62. Nala tikva epinu.
63. Ne laje zbog sela, nego zbog sebe.
64. Neka momak prvo napravi talicu pa onda trai kravicu.
65. Ni pet prstiju na ruci nisu isti.
66. Ni u raju ne valja bit sam.
67. Nije grij a u justa ulazi, vengo a izlazi.
68. Nije vano ta se kazuje, ve ko kazuje.
69. Nikomu pluta potonu, nikomu olova plivaju.
70. Nije kua tisna, ako eljad nije bisna.
71. Nije siromah ko malo ima, ve ko mnogo eli.
72. Nije blago ni srebro ni zlato, ve je blago to je srcu drago.
73. Ona a botija ne more vrtit, novac more vrtit.
74. Opareni i na ladno pue.
75. Ovca koja bleji, zalogaj gubi.
76. Oi su ogledalo due.
77. Oteto, prokleto.
78. Od samoe nita gore nema.
79. Pomozi sam sebi pa e ti i Bog pomo.
80. Pravde nije bilo, nit e je biti.
81. Po jutru se dan poznaje.
82. Potuj, ako hoe da si potovan.
83. Pametni ljudi ue na tuim grekama, budale na vlastitim.
84. Ra se zlata ne hvata.
85. Riba ribi ni virovala dok na vrue gradele nije stala.
86. S kin si, takov si, ako nis bit e.
87. Sit gladnu ne viruje.
88. Svak sa svojon vriom u mline.
532
89. Svaka vala ima svoga vitra i kua svoga dima.
90. Svako dilo doe na vidilo.
91. Sve se moe kad se hoe.
92. Svako je kova svoje sree.
93. Slogom rastu male stvari, neslogom se i najvee raspadaju.
94. ta Bog da, to vaja primit.
95. to ima, ne kai, to izgubi, ne trai.
96. Teko onom po kome se svit ui.
97. Tko e poplesti uzica za povezati svijetu gubica.
98. Tko je duan, i na Boi je tuan.
99. Tko kasno ustaje, obrok mu nestaje.
100. Umiljato janje dvije sise sisa.
101. Utopjenik se i za slamku vata.
102. U lai su kratke noge.
103. Uini ovjeku sto puta dobro, a jedanput ne uini ... Sve je
zaboravljeno.
104. Vesela mladost najvea je radost.
105. Velike misli dolazidu o srca.
106. Vie vridi znat nego jemat.
107. Vjeran sluga tuoj kesi gospodar.
108. Voda sve opere, ma ne more porki jezik.
109. Vrati koke a si pozobala. (Vrati roditeljima ono to su ti
dali.)
110. Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju.
111. ivina se vee na roge, a ovik za ri. 3
3
Sve su navedene poslovice zapisane 2007. i 2008. godine ponajvie u Dalmaciji.
533
Negdanji svakodnevni teaki ivot
534
LITERATURA
535
ZAGONETKE
536
PRIMJERI
ZAGONETLJAJI
1. Bijelo polje,
Crno sjeme.
Mudar onaj tko ga sije.
6. Dva oca, dva sina i did pou u lov, ubiju tri zeca, podile ih i
svakoga zapadne po jedan zec. Kako je to mogue?
10. Ko ie na glavi ?
537
Kad se knee ee,
kua mu se kree.
ODGONETLJAJI:
4
Sve su zagonetke zapisane 2007. i 2008. godine u Dalmaciji.
538
LITERATURA
1. Bonifai Roin, Nikola, Narodne drame, poslovice i zagonetke,
Zagreb 1963.
2. Bosanski prijatelj (urednik Ivan Franjo Juki), Zagreb 1861, 1870.
3. Botica, Stipe, Hrvatska usmenoknjievna itanka, Zagreb 1995.
4. ubeli, Tvrtko, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti,
Zagreb 1990.
5. Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i
mikrostrukture, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i
Hercegovine u 100 knjiga, knj. 5., Matica hrvatska i HKD Napredak,
Sarajevo 2005.
6. Kekez, Josip, Usmena knjievnost, u: Zdenko kreb-Ante Stama
Uvod u knjievnost, Zagreb 1986.
7. Poslovice, zagonetke i govorniki oblici (priredio Josip Kekez)
SHK, MH, Zagreb 1996.
8. Vukovi, Marijan, Zbirka zagonetaka, Zagreb 1890.
539
RJENIK
A duinu (izmeu 65 i
abdest ritualno umivanje 75 cm)
(avdest) per. muslimana prije aspa mjehurii na koi,
molitve rumenilo, crvenilo
aber (haber) vijest, glas, aikovati voditi ljubavni
obavijest razgovor, Ijubovati
aj, ajd hajde avlija kuno dvorite
ajat klijet, izba, soba, ograeno zidom
pojata, ostava
aje haje od hajati = B
mariti babine veselje o poroaju;
ajvan stoka, ivotinja, posjet porodilji s
(hajvan) turc. blago ponudama
akam tur. sumrak babo otac; u Rami i danas
alaj-barjak zastava jednog nevjeste svekra
tur. odreda zovu babom
alaliti oprostiti badava besplatno, vrlo
alat (halat) crveni konj jevtino; uzaludno
tur. baja buba, kukac
aleluj aleluja bakralije tur. stremen, uzengija
ambar hambar: drveno (prvotno od bakra)
spremite za zrnastu baraba skitnica, mangup
hranu, silos barzo brzo.
amir zapovjednik, bakotine dvopek
komandant, beaz anterija crna haljina
starjeina tur.
angel aneo belenzuk tur. griva, narukvica
anterija tur. dio odjee berat tur. diploma, povelja
araba tur. 1. obina zapre. berijae brae, imperf. od
kola, brati
2. konj araps. beika kolijevka
pasmine betija ivotinja.
arar (harar) vrea od kostrijeti, bierine ae za esticu
kozje dlake biljac lok. sukneno pokrivalo u
armerun ormar krevetu
arin tur. lakat, mjera za biljur tur. kristalan
540
birtija pivnica, gostionica apalo uhvatilo
bogatun bogata. au tur. svat koji zbija alu
bogaza tur. tjesnac, neprohodan u svatovima
put e to je (a + je).
bogec siromah ehra tur. lice, izgled lica
boje bolje ejad ljudi
bokun komad elebija gospodin,
bonik bolesnik gospodii, mladi
boaluk dar koji se sastoji plemenita roda
od vie odjevnih elenka tur. nakit u obliku
predmeta zamotanih perjanice, srebrne,
u jedan komad rjee zlatne
platna emerika gorka i otrovna
boti(l)ja boca trava
botiljun demion, velika evrtaljka egrtaljka
boca ifta tur. dvoje, par; brojiti
brea tal. talijanska puka neto dva po dva
izraena u Bresci irak tur. svijenjak; sluga,
brgulja svetkovina, veselje momak
bran brljan iselce islo, krunica
brtac bratac, dem. od brat ivija drveni ili eljezni
budijae buae, imperf. od klin
glagola buditi ivijajte ivijati = zakovati
bumbuina tal. papir, pamuno avlima
(bumbaina) platno obanica pastirica
busja kutija, posudica obanin pastir
oha tur. vrsto valjano
C sukno i odjea od
cesarica carica njega
cika krupa, tua ovik ovjek
cilo cijelo rnit crniti
cmilje smilje ude uh, u; aor. od gl.
covik provi pravi ovjek uti
crljene crvene udesnica udna rije, rije
cucak pas koja zauuje
cvatijala cvjetala
age tur. papir, pismo
a to ale aa, otac
ador ator elebija osobito mlad
541
(elebija) tur. gospodin, doekoli doekali
gospodii doje doe, aor. od gl.
er ker. doi
orda sablja doklen dokle
osa tur. ovjek kojem ne dolama starinska muka i
raste brada; enska gornja
lukavac, mudar haljina
donle donde
D doperaju donesu
da viru obeao brak doro, dorat konj crvenkasto-
dajko, daida ujak, materin brat smee dlake
danikinja vrsta puke; vrsta doa doao
(danickinja) revolvera dovnju donju
darva drva drivce splav, brod
dad kia drobna sitna
daj kia drugega drugoga
deklica djevojka dubrava umica
delarica radnica durati tur. trpjeti, trajati, ne
devlet (delvet) sultanova vlada, prestajati
tur. vezirsko vijee; car,
sultan; srea, D
zadovoljstvo, daba ono to je besplatno
blagostanje dano, poklon;
degracija nevolja uzaludno
di gdje delat tur. krvnik, izvritelj
diba teka svilena smrtne kazne
tkanina, izvezena dudija idov; pogrdan
granama i naziv koji se ne
cvjetovima odnosi na sve
dicu djecu idove ve samo na
dikla djevojka muitelje Isusa
dino gdje ono, gdjeno Krista
dite dijete.
divan tur. vrsta sofe bez
naslona adri (njavli) avli
divit tur. tintarnica, kutija s lok.
tintom i kalemom eisija tur. sveana blagdanska
(perom od trstike) odjea
divojka djevojka el (tur.) doi, hajde
dobremu dobromu emija tur. laa, brod
542
erdan ogrlica, enski nakit fumora dimnjak
koji se nosi o vratu
eref tur. okvir u koji se G
napinje platno za gajde puhai instrument
vezenje galge vjeala
idija objeenjak, ivahan geletna poskoita, hitra
mladi; junak gever-maina strojna puka,
inur biser strojnica
ogin bjelkast konj, gled pogled
bijelac, bjela godi godina
uvegija tur. zarunik, gojica pria
mladoenja gorove gore, planine
uzel tur. krasan, lijep, gre ide
skladan greb grob
greblje groblje
E gri, grij grijeh
eer (tur. ehel) vrijedan, sposoban, grije grijehe
dostojan gromi gromovi
eglenisati tur. razgovarati grota pilja, peina, hrid
engija, uzengija, stremen grozje groe
gumno kameno ograeno
F dvorite
fajda korist, dobit gvardija straa, deurstvo na
fakat vrijeme brodu
fala hvala
faljen hvaljen H
fameja obitelj haber tur. glas, vijest,
fatite hvatite obavijest
fes, fesi turska stoasta kapa ham ma. glavni dio konjske
festung tvrava, utvrda, kula opreme za prezanje
feta praznik, blagdan, kola
svetkovina hamber tur. povorka
finaci andari haramija tur. razbojnik, zloinac,
fistani vrsta suknje s kradljivac
(fistan) tur. naboranim donjim haran gr. zahvalan; estit,
dijelom poten, valjan
fiek tur. patrona, naboj, hasi (has) tur. vlasnitvo
metak haspa rodbin
fol izmiljotina, (hasaba) tur. a
prijevara, la haznadar tur. blagajnik, rizniar
543
heim tur. lijenik
holte doite ve J
hronit nahranit jabandija stranac, tuinac
hvajda (fajda) korist, dobit tur.
tur. jafta tur. izloen oglas,
etiketa
I jagaz (jagrz) bijel konj s riastim
iindija polovica vremena tur. pjegama
izmeu podneva i jagluk tur. duguljast rubac, na
zalaska sunca jednom uglu
idra jedra izvezen zlatom
iem idem japica dem. od otac
iman imam jaran prijatelj, drug
injaica, druga muevljeva jaranica prijateljica,
inoica ena; suparnica drugarica
irudica demonsko bie koje jarbur lat. visok stup osobito
predvodi olujno na brodu na koji se
nevrijeme pripinju jedra
isan insan, turc. = jarik sjeme slino jemu
ljudsko bie ili grahu
ispovid ispovijed jauklija tur. draga, voljena
ispovidivat ispovijedati djevojka,
isprii (se) ispriiti se = odabranica,
suprotstaviti se zarunica
istor u tom jazia (jazija) pismo, rukopis
iti htio tur.
izi pojede jazmak tur. jarak, rov, kanal
izmaano isprljano jeerma tur. dio muke odjee;
izmutran izvjeban; mutra preklopan prsluk
njem. njem. vojnika jemenija tur. vrsta marame;
vjeba papua
izobila lok. izobilja jerbo jer
izodije odjene (Da nas ji jede
sunce izodije) jidi ljuti
izvare prevre jidra jedra
izvid iznad jih njih
izvinie izviniti = plesti u joko otac
vijenac joka jaka
izvuko izvukao jopet opet
ia kua, dom
544
ko no kao ono
K komina prostorija u kojoj se
kabil (kabul) prihvaanje, jede i kuha
tur. pristanak komija susjed
kadifa tur. barun, pli; u konder krag, pehar
narodn. govoru: kontentamo zadovoljimo
skupocjena tkanina kopa kopao
kadin lavor koruna kruna
kajas tur. remen, pojas od kripna krijeposna
sablje; uzda kriak dem. od kri, krii
kaligar postolar krii krievi
kalmte no kojim se kalemi krto drvena koara
zarezuju kruto strano
kalpak vojnika kapa s kudan kuda
obodom od krzna kujundija tur. zlatar
kampanel zvonik crkve. kula viekatna kamena
kandilj uljanica, uljana kua
svijea kuluk besplatan rad bez
kantali pjevali izravne koristi, tko
kapijala kapala taj rad obavlja
kapijae kapae kundure tur. bakande, cokule;
kapric hir, tvrdoglavost, teke cipele ili
obijest izme
karantan vrst novia kuverta (tal. paluba
kardo drug, prijatelj coperta)
karansku kransku
kaun kutija, sanduk L
katal tur. ubojstvo laati hvatati
katan vojnik, konjanik ladam vladam
(katana) ma. lagovati lagati
katmer vrsta cvijea lantina tal. tanka duga palica o
katrida stolica koju je privezano
kauk tur. alma, turban jedro
ki koji lapat njiva, oranica
kiljer sobica, spremnica, lavuro radi
ostava lefkotica ljepotica
kin kim leri pjevai, svirai
kljue kljueve likarija lijek
ko tko lina lijena
ko je kao to je linac lijenac
545
liska varalica sjedalica kod
lola momak, dragi orijentalaca
lolati se skitati se mirlica (tal. ipka
lotra ljestve merletto)
lumbarda tal. starinski top miruha miris
lumbrela kiobran miruala, mirisala, mirisalo
luko veloluko mirualo
miina posuda izraena od
LJ osuene jaree koe
ljudi stori ljudi stari mlodin mladih
ljutika vrsta kapule mlogo mnogo
mogaza podrum
M mor tur. ljubiast,
makarune makaroni tamnomodar
mal tur. stoka; imetak, blago more! uzvik, psovka:
mamuz ostruga glupane!; blae:
(mamuza) tur. dragoviu moj!
mantalica pleka peenoga morem, more mogu, moe
janjeta morija tal. kuga, pomor,
marva stoka epidemija
maka maka mra(m)orati mrmljati, ogovarati
matraf tur. limena zdjelica, mrie mree
posuda, vr, aa mukte tur. besplatno, badava
ma svibanj mur, mor ljubiast
mehana tur. krma, gostionica mureef tur. tinta, mastilo, crnilo
meit (mejit) mrtvac, pokojnik murtatin tur. odmetnik, izdajica
tur. murtela (tal. mirta, mra
mejdan 1. polje, trg, mortella)
(megdan)tur. raskrije, muterija onaj koji neto eli;
2. bojno polje, kupac
dvoboj mutuluk tur. nagrada donosiocu
meju meu dobre vijesti
meja kamena mea mu seljak
memla vlaga, trule
(mema) tur N
mendulat slatki od bajama i nabaka tur. posebno
eera najlipje najljepe
menue naunice nakrkali lok. prejeli, prepili
minderluk tur. divan, seija, nana, nena baba; majka; stara
poivaljka i ena
546
naprid naprijed okle, oklen odakle
nasuliti pogoditi se okrae, okre okretati
nedilje vok. od nedjeljak, okrunitae okrunie
nedjelja ondale odanle, odande,
nediljice dem. od nedjelja odatle
nevista snaha oproenje oprotenje
nevista nevjesta orihu orahu
nevoji nevolji orija oraha
ni nije ormarun ormar
nicijae nicae osiu odsijeku
nik nekakvu osto ostao.
ninue njie, ljulja otale, otlen odatle
nis nisi otare lok. oltare
nopoko naopako otiji otii
nosea trudna otkinem skinem (skinuti san
noli nali s oiju)
nuder! pogledaj, prii otkuim se rastavim se,
nukovala uila, pouavala, odijelim se
savjetovala oto to
njiju njih otolen odatle
otpoima otpoine
O otprete odvede
obada otkriva
obadila otkrila P
obida ruka pajda drug, prijatelj
obiljela (krv) oblila pancir tal. oklop za zatitu
obisi objesi. vojnikova tijela
obojci pleteni dio vunene parec (parek) par, brani drug
obue koji se pargal (franc) vrsta gustoga
obuvao na arape. pamunoga platna
ola otila parip konj, pastuh
ou hou parurati fritule
ode hode, idu pasam povijesmo, svitak
ode ovdje konca
odio hodio paa visoki
odo odoh dostojanstvenik u
odslen lok. od sada Turskoj Carevini;
odstupite se odstupite general
odtolen odatle pavej fitilj
oduvik oduvijek peki (peki) napojnica
547
tur. pripovjedi
pelivan tur. prevrtljivac povria povreuje (rane)
peljamo vodimo pravica voda krtena voda
pender prozor prenuti se probuditi se
pensat mislit pribudem budem, prebivam
penjur vilica prida pred
perin tur. pletenica, kika, dio prifaae prihvatae
kose prigodi nije se nita nalo
pijate tanjure prihronili prehranili
pinjur vilica (pribor za priko preko
jelo). prima prema
plotili platili prin prije
poberkaju poberu pripetiti dogoditi se
pobro lok. prijatelj pripoima poine
poganica opaka ena; pristupanje prijestup, grijeh
nekranka privarni prevrnuo
poginila poginula priveedu priveu
pojata staja procesjunum procesijom
poje poe proje proe
poji poi propenso promislio
poju pjevaju prostrige lok. prosjek kroz
poleica pripomo bespue
poljamie uhvatie, prihvatie protrese se potrese se
popadoe uze (Gospe sina provi pravi
popadoe) providur tal. naslov poglavara
porojenje roenje zemlje u doba
porti otie mletake uprave
postole cipele nad Dalmacijom
postole cipele provislo ruka
posvetelie posveenje, pud prema.
posvetilite puli-duvak; ukrasni predmet od
poa tur. pokriva omot; pulija tur. kovine koji se
turban; ovratnik; priiva na odjeu;
vrsta kravate na duvak tur. svadbena
staroj narodnoj koprena nevjeste
nonji pusat tur. oruje
potavnilo potamnjelo puat pustiti
potriba potrebno
potrnue pogasie R
povij reci, kai, rada biti rad = htjeti
548
rahat tur. bezbrian, miran, sevdel voljeni, ljubljeni,
spokojan dragi
rajali raali sian sjeam
raskrsni prekini sikavice sikalina, otra trava
raskrje raskrije s bodljama
razoorovala razoaravala sindir lanac
rieste raste slaje slae
ritko rijetko slaja slaa
romarin rumarin smi smije
rubaa rubac smicati se uljati se
ruoj roj smitljika vrsta korova
sneica snaica
S soj rod, pleme;
sadak enski dugi prsluk podrijetlo, vrsta
od vune soldat vojnik
sajoe saoe soldi novci
samarin konoplje soluf, solufi uvojak, pramen
postavljeno na kose puten niz lice
ivotinju koja nosi sorgu tur. umjetni cvijet;
teret perjanica, elenka
samrt smrt spiica granica
sanu (snu) snu sposi spasi
saraj tur. dvorite, dvor spovidi se spomeni se
(osobito kraljevski) sprii sprijeio
sejmen(sejme pandur, redar, sprogovara progovara
nin) tur. straar, janjiar sprta runo raena
sekrete tajne koara, plete se od
sem osim iblja mrtine,
senta (semt) kraj, domovina, specifina za Gdinj
tur. zaviaj spuntala pobuniti se
senjali uoili srez kotar
serdada mali sag za srmali tur. srebrno
(sedada) tur. klanjanje kod Stambol, Carigrad
muslimana Istanbul
sest sjesti stanak, mn. mjesto gdje se
sevap tur. dobroinstvo, stanci netko trenutno
zadubina nalazi
sevdah ljubav, ljubavna stanovita postojana, dosljedna
enja, ljubavni stit stavit
zanos stor star.
549
stori roditelji.
stori stari. T
stovrlja nemirna, zloesta, tabai tlai
potetna tadar tada
strefila snala. talumiti tur. pouavati,
sukija tur. krpica kojom se obuavati; vojnika
nekad privrivao obuka
metak u puci tamaliso njihao.
surlaju svirati tan(a)c, mn. ples, kolo
susida susjeda. tanci
susidima susjedima tance ples
svagdi svugdje tanja tanja
svajalo svaalo taralo tralo
svak svatko tarpi trpio
svaken svakom tavnica tamnica
svianice svijee tavnilo tama, mrak
svojon svojom teci (tetki) tetki
tefter gr knjiga, popis,
registar
alaj! uzvik u pjesmi temena tur. nain pozdravljanja
arvarice hlae pri emu se ruka uz
eta teta mali naklon stavi na
enica penica srce pa onda na elo
enluk tur. veselje, zabava temre tur. koplje, stijeg
erbe (erbet)osvjeavajue temu tom.
tur. slatko pie, tenef ue, uzica
medovina tenef tur. vrpca, uzica,
erbet dobro zaslaena konopac; traka, trak
voda terazija vaga
imir beika kolijevka od imira terzibaa tur. poglavar krojaa
ia tur. potkrovlje, tavan testir tur. osloboenje egrta,
jor gospodin proglaenje egrta
kaf praonik, vrsta kalfom, doputenje,
drvene posude sloboda
kafetine ladice tevabija tur. podanici, dravljani
li ili tijae htjede
pazjem smonica, ostava. timunu (tal. kormilo
tano, tono ta ono, to ono timone)
uvit tavan tin taj
tio htio
550
toe rastau (napr. crvi uzbigoe pobjegoe
mrtvo tijelo) uzdrae se zadrhtae
toka (tal. moram te uanca obiaj
tocca)
trepica trepetljika, topola V
trepiala treperila, trepetala va treba
trepuem drhtim vaik uvijek
tribo trebao vajalo trebalo
trikrat triput vake ovakve
Tripalovo dio Sinjskog polja valiti faliti, pogrijeiti
imanje: van lok. nego
trpezica dem. Od varakli safun bojadisani sapun
blagovaonica vas sav
trudan umoran vel pela
tudale odatle vego nego
tude tu vele mnogo, puno
tujin tuin velu veliku
tuju tui ven nego
tunja dunja, voka i voe venek vijenac
slino jabuci venedike tal. mletake puke
tust debeo virovala vjerovala
tute tude virovo vjerovao
ubraniti obraniti viica vjetica
U vike vjetice, coprnice,
ufanca ufanje trige, more, stuhe
ufatie uhvatie vitar vjetar
ukarcat ukrcati viiju veer prije blagdana
ulize ue ili sveca
umrit umrijeti von vama
umrli dan smrtni dan (as) vorvordica, rijei nepoznata
(sat) vorvordare znaenja i podrije-
undar onda tla; u naoj pjesmi
uorati uzorati imenuju momka i
uotka motka djevojku
ustanak ustajanje, buenje vria vrea
ustrpljivost strpljivost vridile vrijedile
utal upalj, poderan vrog vrag
uvik uvijek vroti vratio
uvinue upletoe (npr. vrtlu vrtu
cvijee u vijenac) vuode ovdje
551
zeman tur. vrijeme, doba,
Z razdoblje, vijek,
zadadoe dadoe (npr. na godine
muke) zere malko, malice; ni
zafalit zahvaliti zere nimalo
zaja uzeo zermone neakinje
zajubili zaljubili zijan teta, kvar, gubitak
zakaj zato zo zato
zaovica muevljeva sestra zojmile posudile
zarunja zarunica zvirlati gledati naokolo
zarukovo zaruio zvoli zvali
zastajui zatekavi, naavi
zatitelji zatitnici
zdraka zraka eja elja
zelenica vrsta jabuke; zelena, ije ivi, postoji
nedozrela jabuka
M. D.
552
BILJEKA O AUTORU
553
studiju na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu i na Filozofskom
fakultetu Sveuilita u Mostaru.
lan je Knjievnog kruga Split, Matice hrvatske i dr. Deset je
godina bio lanom urednitva Motrita, asopisa Matice hrvatske Mostar.
lanom je urednitva i urednik za Stariju hrvatsku knjievnost edicije
Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u sto knjiga.
Organizator je otpora u Bosni i Hercegovine. Predsjednik
Republike Hrvatske odlikovao ga je Redom hrvatskoga trolista i
Spomenicom domovinske zahvalnosti.
Od djetinjstva ga je zanimala tradicijska kultura te je u domovini i
inozemstvu nastupao na priredbama i svadbama pjevajui i svirajui
nekoliko narodnih instrumenata. (Za vrijeme gimnazijskih dana glumio je
glavne uloge u crkvenim predstavama: Doi tata, mi te ekamo i rtva
ispovjedne tajne.) Sakupljanjem, zapisivanjem i izuavanjem tradicijske
kulture i knjievnosti poeo se baviti 1976. godine. Za vrijeme studija
Filozofski fakultet u Zadru je financirao njegova terenska istraivanja u
Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Od tada je objavio pedesetak
znanstvenih i strunih radova te ezdesetak prikaza i dvadeset est
popularnih radova, (Vidi: www.bib irb), te knjige:
554
7. Marko Dragi, Od Kozigrada do Zvonigrada (hrvatske povijesne
predaje i legende iz Bosne i Hercegovine, Mala nakladna kua
Sv. Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud, Baka Voda Mostar -
Zagreb, 2001.
8. Marko Dragi, Deset kamenih maeva (hrvatske predaje i legende
iz Bosne i Hercegovine, Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka
Voda, 1999.
9. Marko Dragi, Dua tilu besidila (hrvatske puke molitvene
pjesme iz BiH, Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda, 1997.
10. Marko Dragi, Zakopano zvono (predaje i legende u ematizmu
fra Petra Bakule, Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda,
1996., (prvo izdanje) 1997. drugo izdanje.
11. Marko Dragi, Tuj tunja, tu jabuka (hrvatske narodne pjesme iz
Rame), Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda, 1995.
12. Marko Dragi, Ramo moja (Hrvatske narodne pjesme iz Rame),
Matica hrvatska ogranak Rama Prozor, Sarajevo 1992.
555