Da li ubiti starog Mandarina ili ne?!

Balzak je podsjeao na Rusoa, koji je svoga itaoca pitao ta bi uradio kad bi mogao da se obogati na
taj nain to bi imao da ubije u Kini jednog starog mandarina.

Boe sauvaj!

Dovoljno bi bilo da mu samo poelite da umre, a da se i ne maknete iz svoje kue. Mandarinu

njegovo bogatstvo ne slui ni za ta, a vi biste svoje mogli upotrijebiti korisnije: na injenje dobrih
djela, na pomaganje sirotinje i na ublaavanje stranih socijalnih razlika u svijetu. To bogatstvo, koje
je kod starog mandarina bilo mrtvo, posluilo bi ljudskoj srei.

Ali da mandarin umre?

To je uslov.

Ne bih prihvatio rekao je Ivan odluno.

Ni ja rekla je Katarina.

I Balzak kae tako: naa srea je u cijelom naem biu, u svemu to inimo. Ako nae bie u cjelini
ne moe da prihvati sve razloge i sve posljedice, ako ne moe da nae moralno opravdanje za ono to
inimo, ne moe prihvatiti ni in, bez obzira na njegovu moguu korisnost. Zato jedna Balzakova
linost kae: "Ja sam za to da Kinez ostane iv".

I ja sam oduevio se Ivan.

I ja sam pristala je Katarina.

To je staro pitanje ljudskog roda nastavljao je student svoju misao. Raskoljnikov, linost iz
romana Dostojevskog, sam stoji pred dilemom: da li treba ubiti babu ako bi drugi od toga imali koristi?
To je pitanje cilja i sredstava, najstarije moralno pitanje na zemlji. Svojim romanom Dostojevski
odgovara na Nieovu tvrdnju da ovjek izuzetno snane volje, natovjek, ima pravo da se slui drugim
ljudima, bez obzira da li e se posluiti i najgorim sredstvima. Pitanje morala je pitanje moi, kae
Nie. Tako misli i Raskoljnikov. Dostojevski kae: Ne! Mo je nemoral, a moral je sutina ovjekova:
pravi ljudski moral ne doputa da se nanese zlo drugom ovjeku ni iz kakvih razloga, ni zbog kojeg
velikog cilja.

Slaem se! rekao je Ivan.

I ja! rekla je Katarina.

To pitanje postavlja i Markiz de Sad. Drutvo se sastoji od slabih i jakih bia kae on a meu
njima je ratno stanje. Ruei drutveni dogovor, koji je jednome uvijek uzimao previe, a drugome
nikad nije davao dovoljno, svako smatra da e dobiti vie i da e postati jai. A ne postoji nita to bi
Prirodu vrijealo, jer e svi ljudi, koji su izali iz njene utrobe i koji su za ivota radili zapravo ono to
je ona htjela, nai u njoj isti svretak i istu sudbinu.

To znai da bi svako mogao da radi ta hoe! ak i da izvri zloin! primijeto je Ivan.

 Boe sauvaj! prekrstila se Katarina.

ta znai zloin? pita Raskoljnikov. Povrijeeno je jedno slovo zakona i prolivena je krv. Pa lijepo,
uzmite za to zakonsko slovo moju glavu, i dosta! Ali, u tom sluaju, mnogi dobrotvori ovjeanstva
koji su uzeli vlast silom morali bi biti pogubljeni. Svi zakonodavci, nastavlja Raskoljnikov, i svi
preporoditelji ovjeanstva, poinjui od najstarijih, pa do Likurga, Solona, Muhameda, Napoleona, i
njima slinih, svi su oni bili zloinci, ve samim tim to su, dajui novi zakon, krili stari, koji je drutvo
potovalo kao svetinju i nasljeivalo od otaca, pa ih u djelovanju nije zaustavljala ni krv. Ti dobrotvori
i utemeljitelji ovjeanstva bili su strani krvoloci.

Boe mi oprosti! apnula je Katarina. Ivan je muno uzdahnuo.

Ljudi se, prema miljenju Raskoljnikova, dijele na dvije vrste: na niu vrstu, na materijal, koji slui
za sjeme i ranjavanje sebi slinih, i na prave ljude, koji mogu ovjeanstvu da kau novu rije. U nioj
vrsti su obini ljudi, posluni, dobri, konzervativni. Pravi ljudi gaze zakon, oni su ruioci, zahtijevaju
obaranje onoga to ve postoji, u ime neega boljega. Ako je takvom ovjeku potrebno da pree i
preko mrtvog tijela, preko krvi, on sam sebi daje dozvolu da to uini. Oni ne razbijaju glavu pitanjem
treba li mandarin da umre ili da ostane iv. Ni sto hiljada mandarina nije vano.

Takvi ljudi su rijetki, hvala bogu odahnuo je Ivan.

Bili su rijetki nasmijao se mladi. Danas se sve izmijenilo.

Nabolje ili nagore? upitao je Ivan.

Nisu vie rijetki.

Onda se sve izmijenilo nagore.

Raniji moralisti su pitanje morala dovodill u zavisnost s postojanjem boga: ako ima boga, ima i
morala; ako nema boga, moral je smijean.

I jeste tako! potvrdila je Katarina.

Kojeta! pobunio se Ivan.

Danas se ne postavlja pitanje postojanja boga, morala, humaniteta. Postalo je vano jedino
ideoloko opredjeljenje. Danas nee niko postaviti Rusoovo pitanje: da li neko pristaje da se obogati
na taj nain to bi pristao da u Kini umre stari mandarin, ili da li treba ubiti babu-lihvarku, ve ta bi
dananji ljudi uradili kad bi mogli da doprinesu pobjedi jedne ideologije? Da li bi pristali da umre stari
mandarin, a da pobijedi ideologija kojoj oni pripadaju?

Ja sam za to da mandarin ostane iv.

I ja.

A veina Ijudi bi pristala da umre milion mandarina.

Ne bi, valjda! uplaila se Katarina.

 Zar svakog dana ne itate u novinama da je neka Crvena ili Bijela rua masakrirala potpuno nevine
ljude? Nizato! Da se osveti, ili samo da skrene panju na sebe! Surovost postaje sve ea i sve
ea.

Hvala bogu, ja spadam u onu drugu klasu, meu nevane ljude. Ja sam za to da mandarin ostane
iv zakljuio je Ivan odluno.

Moda, u ovoj situaciji, dok ste odvojeni na ostrvu, bez razloga koji ovjek usvoji ni sam ne zna
zato, a on mu postane vaniji od svega.

U svakoj situaciji! Ne moe postojati razlog zbog kojega bih izmijenio svoje miljenje!

Ali, zamislite Volite li da zamiljate da jest ono to nije? Imate li mate?

Imam.

Mata vas oslobaa jada svakodnevnoga ivota.

Oh, da!

Ivane! oglasila se katarina prijekorno.

E pa, zamislite da ste, recimo, generalni sekretar Velike Svjetske Stranke Penzionera. I, naravno,
imate svoj program i svoje ciljeve: da svi penzioneri svijeta budu braa, da su svi stvarno jednaki, da
ine dobro jedni drugima, a svi zajedno drugim ljudima. Zar je to nemogue zamisliti?

Nije, naravno. ak je i vrlo lako pristao je Ivan.

Moglo bi se zamisliti da se toj monoj organizaciji da sva politika vlast u svijetu. Prednosti bi bile
ogromne: penzioneri su puni iskustva, ne vode ih suvie vrele strasti, mogu da misle na dobro drugih
koliko i na svoje dobro, znaju da ocijene prave vrijednosti i meu ljudima i za ljude, mogli bi da budu
iskreno protiv rata, jer rat donosi siromatvo i unitenje i optu surovost, koja se poslije obnavlja
sama iz sebe, kao elije raka. Svjetska Partija Penzionera bi potpomagala nauku i umjetnost, i brinula
bi se o kolama, zdravstvu njima je najpotrebnije socijalnim slubama, o svemu to je korisno
ljudima, a ne bi imala finansijskih briga, jer ne bi troila na vojne pripreme. Bila bi tedljiva u troenju
svega to nije na korist ljudi.

to se tie tednje, tu smo majstori rekao je Ivan ozbiljno.

Dobra i pametna uprava stvorila bi dobre opte uslove, dobri uslovi ivota stvorili bi dobre odnose u
drutvu: svi ljudi bi radili, sve bi bilo javno, ak i policija; svako bi imao sve to mu je potrebno, a niko
previe. "Mir i blagostanje svim ljudima!" to bi mogla da bude deviza Velike Svjetske
PartijePenzionera. Zar nije privlano?

Izvanredno! oduevio se Ivan.

A vi ste na elu te mone internacionalne organizacije koja ljude ne dijeli ni po rasi, ni po boji koe,
ni po naciji, ni po bogatstvu, jer su svi jednaki i svi su bogati. Moniji ste od ma koje partije na svijetu,
od ma koje obavjetajne slube, od Organizacije Ujedinjenih Nacija, jer ste prevazili sve granice i
pobijedili sve predrasude.
 Kakva divna vizija! Boe, kakva vizija!

A da se sve to ostvari, postoji samo jedan uslov: da umre stari mandarin u Kini. Ne treba nita da
uradite, ve samo da poelite, ne miui se iz kue: neka umre stari mandarin! Na ta biste se odluili?

Ne znam, zaista.

Pazite jo jednom: na jednoj strani vaa mona organizacija koja bi mogla donijeti sreu cijelom
ovjeanstvu, a na drugoj nekoristan stari mandarin ije postojanje ometa moguu optu sreu. Vi ste,
naravno, ponosni na tu Svjetsku Partiju Penzionera i potpuno ste uvjereni da bi ona donijela opti
progres. Dakle? Da li da umre ili da ivi stari mandarin?

Da li bi ta partija zaista donijela ljudima sreu?

Vi ste u to uvjereni.

Pa, ako

Bez ikakvih uslova! Da umre ili da ivi?

Da umre! rekao je Ivan tiho.

Ja sam za to da ivi! pobunila se Katarina.

Ali vi, tetka, moete da zamislite i neto drugo. Ako bi, recimo, trebalo da crkva preuzme svu vlast
na svijetu i da uvede carstvo boije, a uslov bi bio da umre mandarin, ta biste izabrali?

Ako je tako, onda je to neto drugo. Neka mi bog oprosti: da umre!

Neka bog pomogne ovjeanstvul osmjehnu se mladi.

Zato? Jesmo li neto pogrijeili?

Niste. Tako bi danas uinila veina ljudi.

(Ostrvo)