eljko Tomii-Ante Uglei (ur.

), Zbornik o Luji Marunu-Zbornik radova

sa Znanstvenog skupa o Luji Marunu u povodu 150. obljetnice roenja (1857.-
2007.), Skradin-Knin, 7.-8. prosinca 2007., Gradska knjinica Juraj igori
ibenik, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Institut za arheologiju,
Sveuilite u Zadru-Odjel za arheologiju, ibenik-Zadar-Zagreb 2009., 242 str.

Zbornik o Luji Marunu donosi tekstove sa znanstvenog skupa odranog

u prosincu 2007. godine u Skradinu i Kninu, povodom 150. obljetnice roenja
ovog velikog hrvatskog znanstvenika, jednog od utemeljitelja hrvatske
ranosrednjovjekovne arheologije. Tematska raznovrsnost radova prezentiranih,
od biografskih podataka o ivotu i djelovanju Luje Maruna, preko specijalistikih
arheolokih studija, smjetanja Marunovog djelovanje u kontekst humanistike tog
doba, do prezentacije uloge franjevakog reda u ouvanju hrvatske arheoloke
batine na podruju Dalmacije, u zborniku svjedoi o kvaliteti znantsvenog skupa
te njegovoj interdisciplinarnosti.
Biografski tekst o Marunovom ivotnom putu i djelovanju, autora Mate
Zekana (str. 7- 47) po svojoj iscrpnosti, iznoenju nepoznatih detalja iz njegovog
ivota, studioznosti i pravilnom kontekstualiziranju fra Lujinog djelovanja, kao
i njegovog znantsvenog sazrijevanja, moemo smatrati zaglavnim kamenom
temeljcem zbornika u cjelini. Posebna vrijednost teksta nalazi se u injenici
prezentiranja geneze Marunovog upuivanja u arheoloka istraivanja, putem
osnivanja Hrvatskog starinarskog drutva, pri emu se kao posebna zanimljivost
istie injenica Bulievog eskiviranja predsjenike dunosti, koje se potom
prihvatio Marun. Tu je i svijest franjevakog reda o potrebi ouvanja hrvatske
arheoloke batine u svjetlu izgradnje eljeznike pruge izmeu Siveria i
Knina. Rad takoer precizno prezentira sve znanstvene aktivnosti Luje Maruna,
ukazujui na njegovu potpunu predanost poslu koji ga je nadahnjivao, uz
naglasak na inicijative ka dravnoj institucionalizaciji arheolokih istraivanja,
putem osnivanja muzeja arheolokih spomenika te na principijelnost koja se u
prvom redu oitovala kroz njegov izgon iz sinjskog samostana i iskljuenje iz
franjevakog reda. Lujo Marun svoj iscrpan znanstveni rad nastavio je sve do
smrti u sijenju 1939. godine.
Rad eljka Tomiia pod naslovom Fra Lujo Marun u kontekstu europske
kulture (str. 48- 55), s jedne strane, upuuje na utemeljitelje arheoloke znanosti
u Hrvatskoj i Marunove suvremenike, Ivana Kukuljevia Sakcinskog, don imu
Ljubia, Josipa Brunmida i don Franu Bulia, dok s druge strane, daje jezgrovit
prikaz razvoja arheologije u Maarskoj, Francuskoj, Njemakoj i Engleskoj. Tekst
Draena Maria (str. 56-65), bavi se starinarskim dnevnicima Luje Maruna, tj.

365
D. Markovina: Zbornik o Luji Marunu... God. Titius, god. 4, br. 4 (2011.), 365-367

onim aspektima njegovih istraivakih nastojanja vezanih za antiku kulturnu

batinu. Iako se u dnevnicima spominju i drugi lokaliteti, ipak je kljuni naglasak
na istraivanjima Ridera, Burnuma, Varvarije i Asserije, koje Mari smatra
obaveznom lektirom za svakog ozbiljnog istraivaa antike na dalmatinskom
prostoru.
U tekstu naslovljenom Fra Lujo Marun u zadarskom kraju (str. 66-79)
Radomir Juri prati fra Lujine aktivnosti na zadarskom podruju, u prvom redu
njegova nastojanja pri Namjesnitvu za institucionalizacijom njegovih iskapanja,
naglaavajui prije svega potrebu za potporom vlade ka osnivanju muzeja, dok
s druge strane pratimo njegova istraivanja u Biogradu, Ninu i Asseriji. Pavao
Knezovi (str. 80-90) pie o nastojanjima franjevaca Provincije Presvetog
Otkupitelja na skupljanju i ouvanju arheoloke batine Dalmacije, navodei pri
tome neke od najistaknutijih zaljubljenika u batinu, poput Stjepana Zlatovia,
Luke Vladimirovia, imuna Milinovia, Ante Lulia, Petra Kaia i dr.
Fra Lujo Marun i prof. dr. Milan Reetar u korespondenciji razmijenjenoj
1905.-1916. (Prinosi povijesti hrvatske numizmatike) naslov je rada Kreimira
vrljka (str. 91-113). Autor u tekstu prezentira prepisku izmeu uglednog
bekog sveuilinog profesora Milana Reetara i fra Luje Maruna, vezanu uz
numizmatike rasprave, budui da se profesor Reetar posvetio istraivanju
dubrovakog novca, dok je Marun elio obogatiti numizmatiku zbirku
nedavno utemeljenog muzeja hrvatskih arheolokih spomenika. Navedena
korespondencija inae predstavlja manji dio Reetarove ostavtine, budui da je
njegova supruga Stanka Reetar Akademiji znanosti donirala njegovu cjelokupnu
korespondenciju od 3624 pisma.
ime Vrki u radu pod naslovom Arheoloka djelatnost Vladimira Ardalia-
povjerenika Hrvatskog starinarskog drutva (str. 114-121) iznosi manje poznata
arheoloka nastojanja poznatog etnografa Vladimira Ardalia i istie vanost
njegovog djelovanja. Ona se prije svega ogledala u tome da je bio usko povezan
s Lujom Marunom i primjetno aktivan pri arheolokim iskapanjima na podruju
evrsaka, Smrdelja, Ostrovice i Bribira. S druge strane njegova je nemjerljiva
zasluga bila u tome to je, zahvaljujui vlastitom podrijetlu, uspio probuditi
sklonost domicilnog pravoslavnog stanovnitva ka arheolokim istraivanjima,
emu je svakako pomogla injenica da se angairao u otkupu brojnih arheolokih
predmeta na koje su stanovnici nailazili.
Tomislav Fabijani u svom se tekstu (str. 122-131) osvrnuo na nedovoljno
obraene Marunove nalaze koji sainjavaju dio postava Muzeja hrvatskih
arheolokih spomenika u Splitu: est preica, dva jezica, jedna pojasna kopa i
jedan okov, pokuavajui ih vremenski i prostorno preciznije odrediti, smjetajui
ih u kontekst vremena. Vesna Girardi Jurki u tekstu Dvije rimske geme iz

366
D. Markovina: Zbornik o Luji Marunu... God. Titius, god. 4, br. 4 (2011.), 365-367

Burnuma iz batine Luje Maruna (str. 132-138) struno prezentira dvije rimske
geme pronaene u Burnumu, koje prikazuju Arenu (Minervu) te likove jastoga i
delfina. Ante Uglei (str. 139-148) donosi sustavan prikaz do sada provedenih
arheolokih istraivanja ranokranskog kompleksa iz razdoblja 5. do 7. stoljea,
na lokalitetu Podvrje kod Zadra.
Mirjana Matijevi-Sokol u radu pod naslovom Natpis kneza Muncimira u
kontekstu ranosrednjovjekovne epigrafije (str. 149-158) istie nezaobilaznu ulogu
natpisa kneza Muncimira, nazivajui ga vertikalom u razvoju latinske pismenosti
i egzemplarom dosega hrvatskog drutva, ujedno navodei kljunu istraivaku
ulogu Luje Maruna koje je omoguilo novo razumijevanje i valorizaciju natpisa.
Vladimir Sokol (str. 159-168) prezentira bazilikalni objekt u Biskupiji kod
Knina, uoavajui njegove uzore u istarskim crkvama iz 8. stoljea i karolinke
utjecaje.
Ranosrednjovjekovni grobovi iz humka Jokina glavica u selu Krneza (str.
169-181) naslov je rada Karle Gusar, u kojem autorica iznosi dosadanja saznanja
s iskapanja navedenog lokaliteta, pri emu je pronaeno osamnaest starohrvatskih
grobova. Josip Baraka (str. 182-193) prezentira arheoloka iskapanja provedena u
crkvi Sv. Marije smjetene u blizini ceste izmeu Pakotana i Vrane, uoavajui
kontinuitet dugog trajanja koji je prekinut dolaskom Turaka u 16. stoljeu i
razaranjem crkve i danas nepostojeeg sela Zablae.
Majda Predovan (str. 194-204) donosi saznanja o prijanjim arheolokim
istraivanjima crkve Sv. Marije u Ninu, pokrenutim od strane don Luke Jelia
1911. godine, a iznova intenziviranim nastojanjima Luje Maruna i Mihovila
Abramia 1928. godine, budui da su u novije vrijeme na tom lokalitetu izgraene
dvije obiteljske kue. Posljednji rad u zborniku je rad Luke Bekia iz Hrvatskog
restauratorskog zavoda, koji donosi pregled istraivanja ranosrednjovjekovnog
naselja Varadin-Brezje (str. 205-219), koje se poelo intenzivnije istraivati tek
u novije doba.
Zbornik je zakljuen uvodnim govorom dr. sc. eljka Tomiia, odranim
na znanstvenom skupu, govorom dr. Vinje Brajnovi na otkrivanju spomenika
fra Luji Marunu te kronikom znanstvenog skupa koju potpisuje Akvila Petras, a
obogaen je kazalom zemljopisnih naziva, kazalom osobnih imena i sadrajem.
Po iitavanju zbornika sa znanstvenog skupa posveenog fra Luji Marunu
moemo doi do zakljuka o vrijednom prilogu hrvatskoj arheolokoj i kulturnoj
batini, te otvaranju prostora za daljnja istraivanja s jedne strane, te o skupu i
zborniku koji su odali duno priznanje Luji Marunu kao jednom od nezaobilaznih
utemeljitelja hrvatske arheologije uope i posebno ouvanja hrvatske kulturne
batine, s druge strane.
Dragan Markovina

367