84

UTJECAJI NA PROCESE
AKTIVNOSTI

''Priroda je osnova, ali je ovjek cilj''

Postoje zavisni meusobni utjecaji

razliitih inilaca u prouavanju igre i
sporta, meu kojima se mogu izdvojiti:
biomehaniki, fizioloki, psiholoki,
socijalni i drugi faktori.
inioci koji utjeu i odreuju razvoj
materijalne baze, odnosno, programsko
prostornih jedinica i sklopova treba traiti
u sloenosti razvoja materijalne baze, a
posebno one koji se u igri i sportu
oslanjaju na tri karakteristina opa
perioda ovjekovog ivota, i to: vrijeme
zatite ivota (psiholoka potka), vrijeme
odravanja ivota (efektivni rad), period
opadanja cjelokupnih ovjekovih
aktivnosti (odmor).
U daljnjem raslojavanju navedene
podjele moe se prikazati takoe
klasifikacija uzrasnih kategorija po
osnovnim periodima ovjekovog ivota i
na slijedei nain:
-DJETINJSTVO (predskolki uzrast),
-VRIJEME KOLOVANJA (kolski uzrast),
-PERIOD ZRELOSTI (period aktivnog
ivota),
-PERIOD OPADANJA CJELOKUPNIH
OVJEKOVIH AKTIVNOSTI (period
starenja).
Bilo po jednoj ili drugoj klasifikaciji, faze
uzrasta su prirodna ivotu.granina
vrijednost i podjela u ovjekovom

ODLIKE AKTIVNOSTI GRUPA PO

REMPLAJNOVOJ PODJELI

''Svaka kultura vodi svoje porijeklo od

igre''

Veina spomenutih grupa znaajne su u

okviru istraivanja prostornih cjelina
namjenjenih igri i sportu u irem smislu, a
posebno zonsko planiranje i zonska
 85
podjela u kompleksu istih ili razliitih
prostornih sadraja.
U svako od ovih ivotnih faza nastaju
(stalni) procesi neprekidnih promjena.
Nastaju promjene u fizikoj i psihikoj
strukturi ovjeka, koje treba uoavati i
prilagoavati ponekad krutim i
nepokretnim fizikim strukturama
materijalne baze.
Svaka od ivotnih faza ima svoju
zaokruenost, ali se isto tako moe rei
da se faze meusobno nastavljaju i
oslanjaju jedna na drugu.
U tom pogledu Remplajnova podjela na
ivotne faze, posebno za mlae uzrasne
kategorije ima velikog odraza na
uspostavljanje vee povezanosti i
utjecaje duhovnog razvoja ovjeka, na
izbor i opredjeljenje oblika kulture koji se
iskazuju kroz igru i sport.
0 1,3 godine, prva i druga faza
ranog djetinjstva
1,3 3,6 godina, trea faza ranog
djetinjstva
3,6 6 godina, prva faza srednjeg
do kasnog djetinjstva
6 10 godina, druga faza srednjeg
do kasnog djetinjstva
10 12,5 godina, trea faza
srednjeg do kasnog djetinjstva
12,5 14,5 godina, doba
sazrijevanja
14,5 17 godina, pubertet
17 - 20 godina, adolescencija
odrastao ovjek
starac

Istraivanja u okviru pomenutih faza

ukazuju na to da je izbor aktivnosti u igri i
sportu sastavni dio neprekidnih procesa u
ivotu i interesovanju ovjeka, i da ti
procesi neposredno utjeu na planska i
programska opredjeljenja, a isto tako
ukazuju na potrebu ka stalnom
istraivanju vienamjenske upotrebljivosti
povrina i prostora, kao i cjelokupna
funkcija objekata i centara za sport i igru.
 86
TIPOLOGIJA FIZIKIH STRUKTURA

Programska polazita i opredjeljenja u

istraivanju prostornih rjeenja
programskih sadraja za igru i sport u
neposrednoj su vezi sa vrstama i oblicima
aktivnosti pojedinih uzrasnih kategorija
kao cjeline, ali isto tako i od osobenosti
pojedinih poddkategorija, odnosno
grupacija u okviru svake naznaene
uzrasne kategorije.

Aktivnosti:
DJEIJA IGRA
djeca do tri godine
djeca od etiri do est godina
djeca od sedam do etrnaest
godina
IGRA I SPORT U KOLAMA
osnovna kola, mlai uzrast, sedam
do deset godina
osnovna kola, stariji uzrast,
jedanaest do etrnaest godina
srednja kola, uzrast petnaest do
osamnaest godina
visoka kola, uzrast devetnaest do
dvadeset etiri godine
SLOBODNA I PROGRAMIRANA AKTIVNOST
VANKOLSKE OMLADINE I ODRASLIH
uzrast od petnaest do osamnaest
godina
uzrast od devetnaest do
etredeset pet i preko etrdeset
pet godina
SPORT (VRHUNSKI SPORT)
kolska omladina
zaposlena omladina
ostalo stanovnitvo u sportu
AKTIVNOSTI I VJEBE U MEDICINSKO
TERAPEUTSKE SVRHE
preventivno
terapeutsko
rehabilitaciono
 87
GRAEVINE ZA TJELESNI ODGOJ
I SPORT

Arheoloki nalazi iz mnogih dijelova

svijeta potvruju da su tjelesni odgoj i
sport, kao dijelovi drutvenog ivota,
pratili razvoj ovjeka od najstarijih doba.
Najznaajnije i najizraenije doba
povijesti tjelesnog odgoja i sporta je
doba antike Grke i Rima. Drutveni
znaaj tjelesne i duhovne kulture u staroj
Grkoj jasno je ilustriiran mnotvom igara
i slava od kojih su posebno bile poznate
npr. Pajthijske igre (odravane u Delfima
pod Parmasem u ast Apolona),
Nemejske (u ast Diove u Nemeji na
Korintu), Isthmijske (posveene
Posejdonu), Pahtenajske itd..
Najpoznatije od igara, Olimpijske igre, o
kojima je prvi zapis iz 776 godine p.n.e.
odravale su se, kako znamo, svake
etvrte godine u svetom dijelu Olimpiji,
sa hramom Diovim i Herinim, koje se
razvilo u privredno i drutveno sredite
cijele Grke. Tu je bio uvan tzv. ''Disk
Ifitov'' na kojem je bio zabiljeen dogovor
izmeu spartanskog Likurga i elidskog
kralja Ifita (Olimpija lei na sjeverozapadu
Peloponeza u Elidi) o miru, koji su uvali
Grci na Peloponezu na dobu od jednog
mjeseca koliko su trajale Olimpijske igre.
Drutveno politiki znaaj starogrkog
tjelesnog odgoja tako je vrlo jasno
izraen. Nasuprot tome u starom Rimu,
karakterisano je kao potreba za obukom
vojnika. Za imperijalistike ciljeve drave,
i dalje pak deformaciji prirodnog
sportskog nadmetanja u atrakciji ''igara''
pri kojima su ljudi bili opijeni krvavim
predstavama meusobne borbe
gladijatora na ivot i smrt ili borbe robova
sa divljim ivotinjama. Ove igre nisu neki
razvojni stupanj tjelesnog odgoja, ali
njihovim prethodnikom je kultni obiaj
natjerati borce na borbu na ivot i smrt
meu sobom. Doba gladijatorskih borbi
na vodenim povrinama bilo je tzv.
naturalistiko predstavljanje morskih
bitaka, za njih je na brijegu Tiberybi
iskopan vjetaki bazen, drugdje su
 88
odravane u vodom napunjenim
arenama ili prostorima prirodnih jezera.
Omiljene su bile, u Rimu, konjske trke. U
drugom smislu razvio se, danas bismo
rekli, ''rekreativni tjelesni odgoj'', za to su
pogodni prostori bili rimske terme, gdje su
se posjetitelji rekreirali kako u hladnim i
toplim banjama, tako i u mnogim drugim
tjelesnim aktivnostima, kulturom i
zabavom, radilo se dakle o drutvenim
sreditima za koje bismo danas rekli,
sreditima za slobodno vrijeme.
Niti srednje stoljee, sa kranskom
ideologijom, smatrajui kulturu tijela
neim vrlo grenim, nije moglo u
potpunosti potisnuti tjelesni odgoj. Opet
je bilo potrebno obuavanje vojnika ali i
rekreacija pri lovu itd. Novi pogled na
tjelesni odgoj donijeli su humanizam i
renesansa.
Nastanak modernog tjelesnog odgoja
spojen je sa razvojem kapitalistikog
drutva, naroito sa narodnom
emancipacijom i svakako sa razvojem
drutvenih klasa i njihovim shvatanjima.
Karakteristinim dokazom toga je
nastanak i razvoj tjelesnog odgoja u
naim zemljama. Pri nastanku ''Sokola'' i
pri osnivanju radnikih vjebaonica nije
se radilo iskljuivo o vjebi tijela, nego o
drutvenoj aktivnosti ijim ciljem je bilo
narodno i klasno prosvjeivanje.
Djelatnost ove organizacije nije se
ograniavala na tjelesno vaspitanje
nego se tu podsticala kultura, prireivale
zabave, itd. Stare sokolane i radniki
domovi bili su u stvari integrirani centri
tjelesnog odgoja, kulture, zabave (centri
slobodnog vremena). Ta tradicija
preivljava i do XX stoljea kada se pak,
po zavretku I svjetskog rata moe uoiti
tendencija izoliranja tjelesnog odgoja od
kulture i drugih drutvenih aktivnosti.
Takoe se uoava i nekakva
specijalizacija unutar tjelesnog odgoja i
sporta, osnivaju se specijalizovani klubovi
npr. fudbalski, teniski klubovi, itd.
To je naravno podupirano od vladajue
klase, zato to je njihovom interesu bilo
da ''nepolitinou'' sporta i tjelesnog
 89
vaspitanja bude podupirana ideologija
objektivizma i kosmopolitizma.
Klasni karakter organizacija tjelesnog
odgoja vie nije mogao biti potisnut.
Njihov razvoj se, prirodno, oituje kao
paralela cijelog drutvenog razvoja, u
nas izrazom toga je nastajanje
Federacije radnikih jedinica tjelesnog
odgoja godine 1921., proistekle iz saveza
radnikih jedinica za tjelovjebu (DTJ),
ije je vodstvo postupno prelo na
suradnju sa buroazijom. Poetkom
Federacije DTJ je i Spartakijada u junu
1921. godine u Pragu, dok je savez DTJ
odravao svoju I olimpijadu na ljetnom
stadionu, gdje se, do tada, odravalo
nekoliko sokolskih sletova. Mjesto za
odravanje spartakijade bilo je
dogovoreno 12. lipnja, a 19. lipnja
spartakijada se trebala odrati. lanstvo
Federacije je za jedan tjedan izgradilo
stadion sa drvenim tribinama,
garderobama, stazama, ostalim
dodacima itd.
19. lipnja spartakijada je poela
vjebama takmiara da bi u nedjelji 26.
lipnja na defileu lanstva bilo prisutno
100 000 gledatelja.
Znaajnim inom za povijest modernog
tjelesnog odgoja je uspostavljanje ili bolje
rei obnavljanje olimpijskih igara na
incijativu francuskog pacifiste barona
Pjera de Kubertena na kraju XIX stoljea.
Prve igre novog doba odrale su se u
Atini, na srednjevjekovnom stadionu,
godine 1986. Obnavljanje ove tradicije
praeno je tradicijom graenja
olimpijskih centara kao i pojedinanih
graevina. Svaka od zemalja
organizatora olimpijskih igara trudila se
dati svoj maksimum u arhitekturi sportskih
objekata.
Drutveni znaaj tjelesnog odgoja je
veoma irok, a njegovo provoenje
jasno, nije jednostavno. U cijelom
poslijeratnom periodu susreemo se sa
tendencijom fokusiranja na vrhunski
sport, bez proklamacija ''masovnosti'' i
idejnog znaaja tjelesnog odgoja. To se
da objasniti time da stvarni razvoj ide
 90
cestom tzv. ''integracije'' tj. cestom
zbliavanja dobrovoljne, kolske i ostale
tjelesne vjebe, cestom integracije
tjelesnog odgoja, kulture i daljnih dijelova
tzv. ''slobodnog vremena'', pri emu
vrhunski sport, najvjerojatnije, kree
specifinom cestom. Integracija, koja
zanima arhitekte i graevinske
strunjake, s ove take gledanja, je to
da je spojena sa specifinim pitanjima
investicijske politike u oblasti sportskih
graevina, sa arhitekturom sve do
dispozicijskih detalja, svakako je
tendencija koja je u skladu sa daljnim
razvojem tjelesnog odgoja i njegovom
ulogom u daljnjem razvoju drutva i
pojedinca. Pitanje tzv. slobodnog
vremena i rekreacije, postalo je silno
diskutiranim pitanjem po cijelom svijetu, u
zadnjih 15 godina, najvie u ovisnosti
investicione djelatnosti i graenja. Tome
je bio posveen XI kongres
Meunarodne unije arhitekata 1971.
godine. Tjelesni odgoj i turistika su osnovni
dijelovi slobodnog vremena. Eksplozivni
razvoj rekreacije je, naravno, uvjetovan
ekonomskim mogunostima, brzim
poveanjem ivotnog standarda, njemu
pripada znaajno skraenje radnog
vremena a time porast kvanta
slobodnog vremena. Dokazom da se sve
veoma tie urbanizma i arhitekture, je
okolnost da na mnogim mjestima u
svijetu dolazi do devastiranja prirodnih
resursa, eksploatacije zemljita sa
rekreativnim ciljem, emu se nismo ni mi
oduprli i pored nastojanja planiranja
razvoja (nepregledne kolonije vikendica
na zemljitu pogodnom za rekreaciju).
Rjeenje uvjeta za tjelesno vaspitanje
usko je povezano sa pitanjem rekreacije
u slobodnom vremenu te je tako meu
zemljinim planerima i arhitektima dolo
do podjele ''slobodnog vremena'' na:
dnevno, vikend i godinje, te je stoga
objekte za tjelovjebu potrebno graditi u
svim tim sferama sa potrebnim vezama i
u potpunom obimu. Moguno je npr.
kada bismo vie panje posvetili
stvaranju uvjeta za tjelesno vaspitanje
 91
svakodnevno tj. graenje objekata
direktno u mjestu ili u prigradskim
zonama, da bi se smanjilo graenje
vikendica. Rjeenje rekreacije i tjelesnog
odgoja je, tako, eminentno urbanistiko
pitanje, na koncu, ne bi samo vlastiti
prostori ili gradski prostori trebali biti takvi
da ovjek u njima rado provodi svoje
slobodno vrijeme.
Za predstavu o daljnjem razvoju tjelesnog
odgoja i sporta mogu posluiti podaci u
nauno istraivake studije kabineta
organizacije UV STV iz 1973.
godine o prognozi do 1990. godine. Tu se
iz nekoliko alternativa (ivotne, ciljne,
normativne, optimalne) prognozira razvoj
broja uesnika tjelesnog odgoja u SR.
Dolo se do zakljuka da je rast
rekreativnog tjelesnog odgoja
eksplozivan. Godine 1955. rekreaciju je
upranjavalo 18% populacije,
zahvaljujui uvoenju slobodnih subota
1965 jo 39%, da bi 1970. i 1971. godine
broj stanovnika koji upranjava rekreaciju
bio vei od 50 %. populacije.
Poznavanje razvoja tjelesnog odgoja i
sporta slui nam da bismo ispravno
shvatili odnos izmeu tjelesnog odgoja i
sporta, drutva, i konano arhitekture
koja omoguuje njegovo ostvarivanje.
Uopeno se moe rei da je poziv
arhitekture zadovoljiti jasne drutvene
potrebe, ali i odraavati stvarnost, tj.
oslikavati drutvene tokove i ivot, davati
izraz osjeanja drutva. Arhitektura ima
osobine umjetnosti, ona je dio umjetnosti.
Svojim osobinama arhitektura predstavlja
jasan nain ivota i odnos prema ivotu.
Ovisnost meu ivotnim stilom i
osjeajima ljudi, s jedne strane, i
arhitekture u oblasti tjelesnog vaspianja s
druge strane, znai da je zadatkom
arhitekture sportski objekata pored
sluenja potrebama sporta i tjelesnog
vaspitanja, odraavati razumljivim
nainom stvarnost i davati izraz odnosa
drutva prema sportu i tjelesnom
vaspitanju. To se radi jo u pripremi, npr.
pri planiranju prostora na kojem treba da
budu graeni objekti. Odraz takvog
 92
stava je panja u smjetanju objekta u
urbanistikom organizmu, o prostornom
odnosu objekta sa urbanistikom
cjelinom.

Objekti za tjelesni odgoj u

zemljinom planiranju i urbanizmu

Osnovna pretpostavka za rjeenje

zemljinog plana je ispitati potrebu u
pojedinanim oblastima kojih se
planiranje tie. Nasuprot drugim
oblastima npr. kolstvu, distribuciji, itd.,
gdje se potrebe sa velikom preciznou
mogu ispitati (u odnosu sa predvienim
brojem stanovnika po zakonskim
propisima moe se odrediti potrebni broj
kolskih objekata, itd.), osnove za
ispitivanje potreba za objektima
namijenjenim tjelesnom odgoju, daleko
su manje sigurne i tee ih je racionalno
ispitati, jer je tee predvidjeti razvoj same
rekreacije i tjelesnog odgoja. U prolosti
(ugrubo se moe rei do drugog
svjetskog rata) zemljite za gradnju
objekata za tjelesnu vjebu odreivalo
se, u sutini, onda kada je nastajala
konkretna potreba, kada je, u stvari, neki
graevinar bio sposoban kupiti ili iznajmiti
posjed i uzgraditi objekt. Takva praksa, je
naravno, totalno neracionalna, i brzo
poslije rata se susreemo sa estokim
poveanjem potreba na planu tjelesnog
odgoja i sporta. Studiranje tog pitanja
rezultiralo je izdavanjem ''Zbirke osnova
za planiranje graenja sportskih
objekata'' pripremljenje od strane STV
godine 1967. koja obuhvata tzv.
''urbanistike ukazatelje'', ukazujui i
odreujui povrinske zahtjeve objekata
za tjelesno vaspitanje sa kojima treba
raunati u zemljinom planiranju.
Ukazatelji su podijeljeni u 3 grupe: 1. za
ograniziranuu dobrovoljnu tjelovjebu, 2.
kolski tjelesni odgoj, 3. tzv.
neorganiziranu dobrovoljnu tjelovjebu.
 93
Cijela povrina za organiziranu
tjelovjebu se ustanovljava na 8 m po
jednom stanovniku i dijeli se dalje na:
VRSTA OBJEKTA M/STANOVNIKU
Igralitenastadionu 5,000
Sportske dvorane 0,400
Pokriveni bazeni 0,045
Otvoreni bazeni 0,150
posebni objekti -
streljene, vodeni bazeni... 0,300
zelenilo i komunikacije
unutar sportskih areala 1,250
UKUPNO 8,000

Ploha uvedena u ukazatelju znai tzv.

''urbanistiku plohu'' tj. potrebnu plohu za
graenje pripadajueg objekta. U praksi
se, nadalje koristi pojam tzv. ''iste
vjebajue'' plohe, to je povrina
vlastitog korisnog prostora, npr. korisna
povrina ili radna, fiskulturne sale 12/24 je
288 m, u ukazatelju se na tu salu rauna
''urbanistika ploha'' 870 m. Dananja
''urbanistika ploha'' nogometnog
igralita 100/65 m i sa 3000 gledatelja je
8550 m, igralite za koarku 1100 m,
pokrivenog bazena 25/15 m 1125 m,
otvorenog bazena 50/21 m 3150 m .
''Zbirka osnova'' dalje donosi uzorke
odnosa objekat za ''tjelovjebu graana''
i broja stanovnika, mjesta koja imaju od
2000 do 5000 stanovnika i uvijek se tu radi
o neto manjim plohama nego o onih 8
m po stanovniku.
Pokazatelji za opremanje kola za tjelesni
odgoj u ''Zbirci osnova'' proistekli su iz
konkretnih graevinskih programa
opremanja pojedinanih tipova kola,
ovdje se pak ne navodi potreba za
opremanjem visokih kola. Za
dobrovoljno tjelesno vjebanje,
neorganizirano (rekreaciono) ''Zbirka''
ustanovljava 2 m po stanovniku. To
obuhvata tzv. sitna igralita u mjestima,
djeija igralita itd.
Po pitanju dijeljenja tjelovjebe na
kategorije, moguno je navesti, pored
''Saznanja o razvoju tjelesne kulture
prognoza do 1990'' koja ima karakter
resornog ''dijeljenja'' do ''Funkcionalnog
 94
sistema tjelesnog vjebanja i rekreacije
u Pragu'' napravljenog od Sport projekta
1976. godine koji predlae promjenu
sistema dijeljenja na:
1. otvorene plohe za vjebanje,
2. zatvorene plohe za vjebanje,
3. otvorene vodene plohe, i
4. zatvorene vodene plohe.
Pitanje koje e biti predmetom daljnjeg
raspravljanja.
Konfrontacija navedenih ukazatelja sa
stvarnim stanjem broja objekata za
dobrovoljnu tjelesnu vjebu u SR
sadrava ''Pregled fiskulturnih objekata
TO'' izdan u martu 1973. godine koji
operira sa neto drugaijim odnosom
izmeu urbanistike plohe i iste
vjebajue plohe i iznosi da je stanje iste
plohe za vjebanje, koje je u to doba
postojalo bilo 63,62% od potrebne u SR,
od toga je fiskulturnih sala bilo 21,56%, na
pokrivene bazene otpadalo je 1,96%, na
otvorene bazene 19,86, na igralita 67,18
i na umjetne ledene povrine 16,22%.
Nadalje, zanimljiva je uporedba naih
pokazatelja sa istim u drugim zemljama.
Po UNESCO-u potrebna ploha za tjelesnu
vjebu ini u USA 35,0 m/stan., u SSSR-u
28,0 m/stan., u NDR 26,0 m/stan.,
vicarskoj 26,0 m/stan., Engleskoj 20,0
m/stan, na Kubi 18,0 m/stan., itd.
Iz navedene stvarnosti proistie, da je
potrebno pitanju ukazatelja pristupati sa
punim razumijevanjem, da je do
potpunog zadovoljenja naih potreba jo
daleko, ili, moemo rei da ne bila
greka ukoliko bi povrine za tjelesnu
kulturu bile i vee od trenutnih potreba.
Kako e se pitanje tjelesnog odgoja i
objekata za tu namjenu dalje razvijati,
stvar je i ivotnog standarda kao i
znaaja tjelesne kulture u drutvu. U
svakom sluaju potrebno je shvatiti
osnovni odnos izmeu tjelesne kulture i
realiziranom graevinarstvu. Tjelesnu
kultura doprinosi razvoju graevinarstva,
ali i obratno, realizirana graevina utjee
na razvoj tjelesne kulture.
Zadatkom zemljinog planiranja i
urbanizma je razmjestiti objekte raznih
 95
namjena u organizmu urbanistike
cjeline u zavisnosti od njihovih potreba
kao i potrebnom odnosu objekata meu
sobom i to ne samo sa stanovita
zadovoljenja jasnih potreba stanovnitva,
nego jasno iskazati stav drutva spram
stvarnosti i djela kojima su ti objekti
namijenjeni. Ovdje se susreemo sa
cijelim sustavom odnosa, koji se stalno
razvija i kojega na koncu moramo, sa
ciljem planiranja razvrstati. Za osnovno se
moe uzeti dijeljenje u ovisnosti od kruga
uivatelja, tu se radi naime o hijerarhiji
objekata na objekte od svedravnog
znaaja (za vrhunski sport i takmienja u
meunarodnim okvirima) do objekata
pridruenim individualnim kuama i
stanovima (danas nije izuzetkom da si
porodica izgradi npr.saunu, bazen,
teretanu, itd. izravno u kui ili
rekreacionom objektu). Do sada nije bilo
uobiajeno, ali bi potpuno prirodno bilo
te objekte graditi kao neizbjeni dio kue
ili stana. Fiskulturni objekti za dobrovoljnu i
rekreacionu fiskulturu u urbanistikim
cjelinama iznad 10 000 stanovnika imaju
izgleda takvu strukturu (objekti za viu
skupinu uvijek obuhvataju sve objekte
niih skupina):
a.) skupina kua (cca 2000 stanovnika)
igralite za djecu predkolskog uzrasta
udaljenost do 100 m,
b.) selo (cca 5000 6000 stanovnika)
igralite za predkolsku djecu, igralite za
neorganiziranu tjelesnu kulturu i rekreaciju
mladei i odraslih sa sitnim igralitima za
neke lakoatletske discipline. Pristupna
udaljenost 300 400 m, smjeteno u
ovisnosti sa kolskim zemljitem i kolskim
igralitem i salom (oni se u veernjim
satima koriste za vankolske aktivnosti).
c.) mjesto ( cca 10000 i vie stanovnika)
oblast igralita za osnovnu tjelesnu
kulturu, laku atletiku i daljne sportove,
fiskulturnu salu za dobrovoljnu
organiziranu tjelovjebu, plivaki bazen
itd. Pristupna udaljenost 800 1500 m,
karakter objekata je uglavnom za
vjebanje, izabrani objekti imaju i vee
gledalite.
 96
d.) grad; oblast igralita sa veim
kapacitetom gledalita, sale sa veim
gledalitima ili sportske dvorane,
pokriveni bazen, umjetno klizalite,
specijalizirane objekte (streljane,
kuglane, biciklistike staze..). Kapacitet
gledalita u ovisnosti od vrste je od 1% do
10% stanovnika pripadajue oblasti.
e.) objekti od znaaja u gradovima koji
su centri veih oblasti (okruga, drave..).
Ova podjela ima rekreativan znaaj s
obzirom na ''slobodno vrijeme'' i pitanjem
dnevne vikend i dugotrajne rekreacije.

Konkretno rjeenje urbanistikog zadatka

potrebno je dobiti iz konkretnih uvjeta. To
moemo podijeliti na dvije osnovne
kategorije: uvjeti dati prirodnim
okruenjem i uvjeti koji su dali stanje ire
urbanistike cjeline, postojee i
izgraene od drutva. Prirodne uvjete je
potrebno vrijednovati s gledita potrebe
korienja buduih objekata, s gledita
tehnikih osobina, svakako s ekonomijom
gradnje i s gledita emocionalnog
utjecaja na okolinu (njihove estetske
osobine). U prvom gleditu namee se
pitanje klimatskih uvjeta (naravno,
istoa), dalje pitanje preovladavajuih
vjetrova i njihove snage (zbog biljeenja
rekorda uspostavljeni su neki limiti brzine
vjetra) i dalje (npr. atmosferski tlak ima
utjecaj na korisnost objekata za trening
vrhunskih sportista).
Tehnikim osobinama pripadaju npr.
geoloka pomjeranja koja imaju utjecaj
pri temeljenju objekata, ali i na druga
pitanja, npr. propustljiva podloga u
igralitu znai manje napora na gradnji
donjeg dijela igralita, u poreenju sa
nepropusnom podlogom gdje se
propusnost mora rijeiti nekim tehnikim
sredstvima. Znaajnim initeljem je i reljef
terena, gdje npr. do izravnavanja
potrebne povrine moe igrati glavnu
ulogu u trokovima za izgradnju terena ili
obrnuto, odlina prirodna konfiguracija
moe imati sutinski utjecaj na
ekonomsku stranu graevine pri gradnji
tribina. Svakako u rekreativnoj tjelesnoj
 97
kulturi od kljune vanosti je estetska
strana prirodnog okruenja, koja je u
stvari glavnom vrijednou objekta, zato
to je estetski utisak prostora veliki dio
rekreativnog uinka. I na ostalim
objektima se moe pokazati da je
zavisnost tjelesnog odgoja i prirode u tom
smislu, da je tjelesni pokret u stvari
izrazom ovjekove pripadnosti prirodi i
njegove sveobuhvatne spojenosti s njim .
Dakle, ovisnost meu prirodom i
objektima za tjelovjebu i rekreaciju je
potpuno jasna, a ovisnost izmeu
arhitekture i prirodne okoline je, prirodno,
u punoj mjeri.
Uvjeti, koji su za urbanistiko rjeenje
oblasti tjelesnog odgoja ve dati
postojeim stanjem ire urbanistike
cjeline od ljudi ve stvorene, mogu se
vrlo razlikovati zato to, nekad stojimo
pred zadatkom stvoriti iroku urbanistiku
cjelinu ''na zelenom luku'' kad su potreba
fiskulture i rekreacije zajednikim
tvoriteljem cijele koncepcije, a nekad je
potrebno rijeiti potrebe tjelesnog
vaspitanja u uvjetima regeneracije
egzistirajue urbanistike cjeline. U
takvim sluajevima mogunosti su
ogranienije. Na osnovu svega zadatak
rijeimo sa gledita na dvije stvari:
1. sa glediita funkcije i koritenja objekta,
2. sa gledita organizma urbanistike
cjeline u kompozicijskom smislu.
Za prvo gledite osnovnim uvjetom je
funkcionalno ispunjenje objekta, njegov
obim i konkretna namjena. Od vanjskih
uvjeta najznaajnije je pitanje
komunikacije, pripojenost objekta na
mjesnu komunikacionu mreu. Kod
manjih objekata to pitanje se moe
reducirati na pristupnost objekta
pjeakim komunikacijama, sa znaajem
objekata raste, naravno, i sloenost
rjeenja, sve do sluaja kada rijeimo
uvezivanje objekata sa najveim
kapacitetom u mjestu, na mjesnu
komunikacionu strukturu, (obino je
gradski stadion gledalite sa najveim
kapacitetom u gradu). Deavanja na
dravnim stadionima ili do konca na
 98
olimpijskim objektima, su u pravilu
najkoncentriranijim mjestima gradske
transportne mree.
Izbor zemljita za takve objekte je zato
uvjetovan komunikacionim
mogunostima. Za centralni objekt, kao
preduvjet za uvezivanje na gradski
komunikacionu mreu, se u pravilu uvodi
da posjetioci moraju imati mogunost
napustiti oblast u vremenu od cca 1 sata
(komunikacija unutar stadiona se po
pravilu dimenzionira na naputanje
stadiona do vanjskih povrina za 10 min).
Pritom, moramo shvatiti da 100 000
gledatelja na centralnom stadionu, nije
nita neobino. Za takvu masu ljudi
potrebno je obezbijediti prijevoz javnim
sredstvima od kojih metro ima navedenu
uobiajenu brojku od 25 000 30 000 ljudi
na jednoj liniji u jednom smjeru za jedan
sat, tramvaj 15 000 20 000, autobus
4500 6000 osoba za sat itd.
Koritenje osobnih automobila ima svoju
vlastitu problematiku, ne radi se samo o
obezbjeivanju parking povrina nego i o
kapacitetu prilaznih cesta, propusnosti
raskrsnica itd. Po pravilu pitanje
parkiranja kod centralnih objekata
postavlja se kao osnovno u komunikaciji
cijelog grada. Iskustvo nam pokazuje da
je, tamo gdje je elja bila zadovoljiti
parkiranje direktno u stadionu (npr.
Azteki fudbalski stadion u Meksiku ili San
Sino u Italiji) dolo je do toga da unutar
ogromnog parkiralita stoji soliter
stadiona i da ta povrina kada se ne
koristi odaje hladan utisak, teka je za
odravanje jer je tek s vremena na
vrijeme koritena. Primjena drugaijeg
rjeenja je olimpijski stadion u Minhenu
gdje je parkiralite u doba olimpijade
sluilo samo sportistima i novinarima tako
da je njegova veliina relativno manja.
Gledatelji su koristili iskljuivo javna
prevozna sredstva tako da je tom
parkiralitu mogla biti posveena vea
panja (obiluje zelenilom).
Sa gledita gradske komunikacione
mree poloaj objekata velikog
kapaciteta u pravilu je bolja u centralnoj
 99
oblasti mjesta zbog takvog usmjerenja
prevoza i sredstava. Sa druge strane u
mnogim mjestima je dolo do nedostatka
potrebne povrine u centralnim
oblastima tako da su se objekti velikog
kapaciteta morali graditi ekscentrino
koje je i po pitanju komunikacije bilo
potrebno rijeiti.
Pored komunikacijskog gledita, spajanje
funkcije sporta i tjelesnog odgoja u
zavisnosti je sa ostalim funkcijama
urbanistike cjeline naroito sa funkcijom
tzv. drutvene nadgradnje. Prostori
gradskog zelenila privlae gradnju
rekreacionih objekata, tako su
Njemakoj izmeu oba rata nastajali
veliki ''sportski parkovi'' na zelenim
prostorima pokraj velikih gradova
(Nirnberg, Dortmund, Frankfurt...).
Pitanje centralnog ili excentralnog
poloaja glavnih sportskih oblasti je prije
svega kompoziciono pitanje. Zanimljivo
je, da je takva mogunost da se u
jednakim zavisnostima iskazuje u razvoju
antikog graenja isto kao i u razvoju
modernih gradova. U antiko doba, u
sluajevima kada radilo o tzv. ''rastuim
mjestima'' koja su postepeno rasla i irila
se, jo u doba kada tjelesni odgoj nije
imao neki veliki drutveni znaaj,
nalazimo da je poloaj sportskih objekata
bio excentrini, tako je bilo npr. u Atini,
njen poznati stadion lei van gradskih
objekata. U mjestima koja su bila
graena po planu, npr. u sluajevima
kada su zarazne bolesti ili ratovi potpuno
unitavali gradove, a oni potom bili
ponovo graeni i obnavljani u razmjerno
kratkom dobu susreemo se sa sportskim
objektima kao sastavnim dijelovima
gradske kompozicije, esto kao dijelom
centralne gradske zone. Tako je npr. u
Atini gdje glavna gradska kompozicijska
osovina s jedne strane obuhvata i
zavrava akropoljem, a s druge strane
stadionom i gimnazijom i ide preko
sustava agore sa javnim zgradama. Time
je ovdje jasno iskazan znaaj stadiona u
hijerarhiji gradskih objekata. Mjesto je bilo
izgraeno izmeu V i IV stoljea p.n.e. i iz
 100
tog perioda datira stadion. Vrlo
zanimljivim primjerom opremljenosti
sportskim objektima je antiki Rim. Na
sastavu rimskih foruma je Koloseum,
amfiteatar Flaviju (ovdje se svakako ne
radi o ''fiskulturi'' u naem smislu,
amfiteatar je prije svega sluio
gladijatorskim bitkama). Na centralnom
mjestu smjeten je cirkus Maksimus koji je
sluio kao hipodrom, a bio je, vjerojatno,
gledalite sa najveim kapacitetom svih
vremena. Predpostavlja se da je njegov
kapacitet bio 150 000 200 000 mjesta,
neki autori navode ak 380 000 mjesta (
broj stanovnika antikog Rima rauna se
na nekih 1,5 miliona, od kojih je 1/3
slobodnih a 2/3 robova). Dalje su, gotovo
ravnomjerno po gradu bile razmjetene
''carske terme'', stadioni, cirkusi..
U moderno doba imamo primjere kao to
je olimpijski stadion u Parizu koji je svoje
mjesto naao u predgrau Colombes
bez izravnog utjecaja na gradski
organizam ili ''Doje stadion'' u Berlinu koji
i u komunikacijskom i kompozicijskom
smislu ima utjecaj na centar grada,
takva situacija je i u dananjem Rimu.
Poslije II svjetskog rata u socijalistikim
zemljama dolazi do zanimljivih realizacija
sa urbanistikog a naroito
kompozicijskog gledita. Prije svih to je
Moskva koja je 50-tih godina izgradila
oblast na Lunjiku na prostoru od 180 ha,
smjetenom u meandru rijeke Moskve u
mjestu, gdje reljef terena zajedno sa
rijekom tvori prirodni amfiteatar, gdje je
na gornjoj plohi tzv. Lenjinovoj gori
smjetena visoka zgrada univerziteta
Lomonosov. Kompozicioni utjecaj oblasti
sa datom proizvodnom sredinom je vrlo
oiledan. Oblast lei na osi koja spaja
povijesno jezgro sa Kremljem sa
dominantnim univerzitetom Lomosov.
Kao specifian problem javilo se
graenje i smjetanje centralne oblasti u
Pragu. On je, prirodno, spojen sa
razvojem tjelesne kulture u modernom
dobu, gdje je iz doba XIX stoljea
nastavljena tradicija ''Sokola'' i njegovih
''svesokolskih'' sletova kao i tradicija
 101
radnikih drutava i njihovih
''spartakijada''. Za svesokolske sletove bio
je 1912. godine izabran Strahov, gdje se
pak sa graenjem zapoelo za slet 1926.
godine, po projektu ing. ika i arh.
Krasneka. Izmeu oba rata bilo je
nastavljeno po prijedlogu arh. Drijaka,
Balearka i Koppa. Godine 1948. bila je
izgraena sjeverna i juna tribina
glavnog stadiona po projektu Balcarka i
Koppa, a 70-tih godina je bilo potrebno
preraditi stadion za laku atletiku.
Preraen je bio za prvenstvo Evrope u
lakoj atletici odrano 1978. godine (arh.
Kutnar i Zeman KPU Prag) i dopunjen za
sportsku halu. Oblast jo uvijek nije
zavrena i predpostavlja se njegovo
daljnje graenje. Strahovskoj oblasti
znaajnu ulogu je igralo pitanje
kompozicije. Strahovski vrhovi su
dominantne take reljefa Praga, s njih je
pogled na gotovo cijelu praku kotlinu,
povezani su sa centralnim povijesnim
dijelom grada, uoljivi su u svim gradski
panoramama. Njihovom manom je to
su prikljueni gradu, to u prolosti nije bio
problem, sa komunikacijskog gledita
oblast je u sutini exentrina. Daljnja
mana (koja organizatora sletova nije
zanimala) je velika sila vjetra, faktor koji ni
na zadnjem lakoatletskom takmienju
nije bio do kraja otklonjen.
Iz svega to je ovdje bilo reeno o
strahovskom arealu, jasni su razlozi to je
gotovo paralelno sa zavretkom njegove
gradnje nikla ideja o gradnji daljnjeg
sportskog centra sa takvom funkcijom, sa
kojima se susreemo u gotovo svim
velikim gradovima svijeta. Usmjereni
zemljini plan predpostavlja daljni razvoj
objekata na, moe se rei,
tradicionalnim povrinama koje su toj
namjeni i do sada sluile, kao i na
povrinama koje do sada nisu bile
koritene. Opremljenost Praga ovom
vrstom objekata u poreenju sa
ostatkom R je na najniem nivou. Do
sada je u Pragu 510 ha povrine za
tjelesno vjebanje to je 25% ispunjenja
norme po ukazatelju STV.
 102
Urbanistiku stranu rjeenja oblasti
razumijemo konano kao odnose meu
pojedinanim objektima, prostornu i
materijalnu koncepciju iste oblasti. Ovdje
je opet potrebno stvar prosuivati sa oba
glavna gledita: funcionalnog i
kompozicionog. Sa funkcionalnog
gledita kao prvi zahtjev moemo
smatrati pokuaj ograniavanja vanjskih
utjecaja na minimum (npr. buku
komunikacije), ali i obrnuto, onemoguiti
lo utjecaj rada tjelesnog odgoja na
okolinu (npr.kolsko igralite se smjesti
tako da ga nije moguno vidjeti iz
uionica itd.).
Sa kompozicijskog gledita, potrebno je
isto kao i pri rjeavanju smjetaja oblasti u
iroj urbanistikoj cjelini, rijeiti u lokalnom
razmjeru odnos sa egzistirajuim
odlikama prirodne sredine, kao i meu
pojedinanim objektima i njihovom
ljudskom i drutvenom aspektu, i dalje
materijalnom i prostornom utjecaju. U
pravilu dominantni objekt je sredinji
stadion koji ima i najvei kapacitet
gledalita, ali i najrobusniju masu.
Prirodno je, da je u manjim oblastima,
mjesnim ili seoskim, rjeavanje ovih
problema jednostavnije, ali je ak i tu
potrebno drati se navedenih principa.
Slini principi vrijede i pri rjeavanju
rekreacionih objekata, gdje se vrlo esto
susreemo sa izuzetno vrijednim
prirodnim prostorima iji je dominantni
dio vodena povrina (''Dban'' u Pragu).

Dispozicijski i radni osnovi rjeavanja

funkcionalnih pojedinosti objekata
tjelesnog odgoja

U osnovi, korisni i radni prostori u sportskim

objektima mogu se podijeliti u tri skupine:
1.) prostori koji slue sportistima ili aktivnim
uesnicima u tjelesnom vjebanju,
2.) prostori za gledatelje,
3.) dopunski prostori (npr.fast food
restorani, smjetajni objekti,
administrativni objekti, klupske
prostorije..)
 103

Prostore koji slue aktivnoj tjelesnoj vjebi

dalje moemo dijeliti na:
a.) osnovne plohe i prostori za tjelesnu
vjebu, i
b.) pribor sportista.

Plohe i prostori za tjelovjebu

Tipologija strana ovih ploha ima

specifinu karakteristiku: gotovo sve
sportske igre i discipline imaju svoja
osobna takmiarska pravila koja do
znaajne mjere odreuju pravljenje i
opremanje radne plohe ako se eli da
ona bude adekvatna datoj sportskoj
disciplini. Time je tipologijska strana
objekata odreena, a promjenljiva je
samo u odreenoj mjeri. Za namjene
treniranja, po pravilu je namjera korisnika
da te plohe odgovarajui takmiarskim
pravilima. Za rekreativno tjelesno
vjebanje nije neophodno se drati ovog
aspekta, neki rekreativni objekti imaju
svoje specifinosti, koje iz njihovih
funkcija logiki proistiu (kupalite,
djeija igralita, itd.).
Specifinim pitanjem objekata pod
otvorenim nebom je orijentacija igralita i
staza u odnosu na strane svijeta. Rjeenje
tog pitanja dato je uinkom direktnog
sunevog zraenja u odnosu potrebu
korienja, da bi takmiari bili minimalno
pod utjecajem sunevih zraka (istok -
zapad). Znaaj ovog initelja svakako je
razliit u raznim vrstama sporta. U nekim
vrstama nema osobit znaaj, dok je u
drugim odluujui. Drugi primjer je u
igrama sa loptom npr. tenisu. Ovdje je
jasno da znaaj pomenutog initelja ima
direktnu ovisnost sa smjerom pokretanja
loptice i igraa, koji je manje vie
paralelan sa osovinom koja dijeli igralite,
pa je stoga ciljem da se sunev kolut,
ako je mogue, ne pojavljuje u vidnom
polju igraa. Igralite se zbog toga
orijentira da osovina dijeljenja bude u
pravcu sjever jug (obino se doputa
 104
mogunost odstupanja 15). Kao
razlog ovome navodi se da se igra
obino odvija u popodnevnim satima,
kada je sunce na zapadu, naravno puno
jaim razlogom je ta okolnost da je u
ranim jutarnjim i ranim veernjim satima
sunce blizu horizonta, tako da bi u
obrnutoj orijentaciji ono neprikidno
nalazilo u vidnom polju igraa. Kao daljni
razlog ovakve orijentacije navodi se da
je glavna tribina za gledatelje najbolja
na zapadu, odakle gledatelj ima dobro
osvjetljenje deavanja na terenu, a sam
nije osunan.
Aplikacija ovog pitanja na pokrivene
prostore za tjelesnu vjebu je pitanje
njihovog dnevnog osvjetljenja. Uinak
dnevnog svjetla u sutini ima trostruki
znaaj: radni, psiholoki i bioloki. Bioloki
se pojavio u doba funkcionalizma, radi
se u sutini na utjecaj sunevog zraenja
na mikroorganizme, ili pitanje higijene,
koji ni izdaleka nema tu vrijednost za koju
se mislilo. Psiholoki znaaj dnevnog
svjetla je neuporedivo vei, radi se o
kompletnom raspoloenju objekta u koji
dospijeva dnevno svjetlo. Kada bismo
suprostavili psiholoki znaaj dnevnog
svjetla i vezu sa exterijerom dali bismo sa
radnog gledalita prednost vjetakom
osvjetljenju koje se da idealno rijeiti
(pomenemo li naravno, pitanje energije,
onda se ne radi samo o energiji
namjenjenoj osvjetljenju nego i onoj za
provjetravanje).
Sa radnog gledita ili gledita koritenja
prostora (uz psiholoko gledite)
osvjetljavanje objekata dnevnim svjetlom
rjeava se sa obzirom na karakter
korisnika. Razliito e biti fiskulturne sale
za kolsku djecu rijeene (znatnu ulogu
ima psiholoki utjecaj dnevnog svjetla),
od sala za igre sa loptom za vrhunske
sportiste, gdje je radno gledite, naravno,
dominantno. Iz radnog gledita radi se u
osnovi o dva cilja: za prvo dostii nivo
osvjetljenja dovoljnog intenziteta, na
datoj plohi ravnomjerno rasporeenog,
za drugo smjestiti osvjetljavajue otvore
tako da bude onemogueno
 105
osunavanje sportista i gledatelja.
Zato u sportskim salama ne smjetamo
osvjetljavajua tijela ili otvore iza golova
(specijalno ne iza koeva za koarku), tj.
na elo prostora. Prosjeni nivo
osvjetljenja zavisi naravno od razmjera
osvjetljavajueg otvora, na njegovoj
visini i na odnosu visine i irine
osvjetljavanog prostora. Pri jednako
visokom redu prozora, red koji je blizu
poda osvjetljava plohu podloge vrlo
intenzivno u blizini samog okna ali ta
vrijednost brzo pada prema unutranjosti
prostora. Red prozora iste veliine
smjetenih na stropu sale prua manje
intenzivno svjetlo ali je zato ono
ravnomjernije rasporeeno. U
uobiajenom tipu fiskulturnih sala
jednostavno osvjetljenje je nedovoljno te
se koristi bilateralno osvjetljenje koje
omoguava dovoljan intenzitet i
ravnomjernost osvjetljenja.
Karakteristinom osobinom ovog rjeenja
je okolnost, da pri svakoj orijentaciji
najmanje jednim redom prozora moe
do prostora prodirati direktno sunevo
zraenje, koje je, sa gledita korisnosti, za
igre sa loptom nepoeljno. Zato se za
vienamjenske fiskulturne sale
preporuuje odstranjivanje direktnog
sunevog zraenja npr. aluzinama. Za
specijalizirane fiskulturne sale npr. za igre
sa loptom, esto se susreemo sa
rjeenjem sredinjeg osvjetljenja
uraenog tako da bi proputalo samo
razbacano svjetlo (sjene obrnute ka
sjeveru). Ovo rjeenje ima znaajan
psiholoki uinak dnevnog osvjetljenja,
koje se pojava kada se provede
kombinacija bonog osvjetljenja (sa
sjevera) i sredinjeg osvjetljenja.
Sjedinjavanje sa exterijerom se najbolje
dostigne bonim ostakljenjem po cijeloj
visini prostora. U fiskulturnim salama ovo
je rijetko iako ima i drugaijim primjera.
Prozorska okna potrebno je svakako
zatiti od razbijanja, uglavnom elinim
mreama koje ovaj efekat smanjuju. Kod
pokrivenih bazena, pak, potpuno
ostakljenje stanice su u cijelosti
 106
uobiajene, to je dato karakterom
funkcije objekta (radi se u sutini o
psiholoko emocionalnom razlogu,
plivaki sport, naroito rekreativnog
karaktera, emocionalno veemo sa
prisustvom prirode).
Umjetno osvjetljenje fiskulturnih povrina
je specijalno pitanje, koje je pri
projektiranju objekta predmetom
rjeavanja specijalista, za te prostore se
proizvode specijalna svjetlosna tijela, u
ideji graevine je ak potrebno stvoriti
optimalne pretpostavke za njihovo
razmjetanje, instalaciju i odravanje.
Potrebno je shvatiti da rjeenje umjetnog
osvjetljenja bitno utjee na arhitektonski
izraz objekta. Zahtjevi za umjetno
osvjetljenje dati su sa istih aspekata kao i
za prirodno osvjetljenje, kako sa gledita
sportista tako i gledatelja i pri tome jo i
sa aspekta potreba snimanja televizije ili
filma.
Jednako kao osvjetljavanje, ne smije se u
fiskulturnim salama zaobii i pitanje
prostorne akustike. Ne radi se, naravno, o
kvalitetu akustike prostora kakva je
traena u drugim tipologijskim vrstama,
ali se radi o komponenti sredine, koja u
negativnom primjeru moe ak
onemoguiti predvienu namjenu. Npr.
pomenemo li akustike uvjete pokrivenih
bazena, kod kojih su sve strane
ukljuujui i samu povrinu vode kao i
strop vrlo jakog odraza, buka moe
dostii takav intenzitet da bitno narui
mogunost koritenja bazena za obuku ili
trening plivaa. Zato je potrebno u
salama, a naroito bazenima koristiti
upijajue materijale kako bi se nivo buke
smanjio na najmanju moguu mjeru.
Veliki znaaj za ispravnu funkciju
objekata za tjelesni odgoj ima rjeavanje
podloge igralita i staza kod otvorenih
objekata i podloga u zatvorenim
objektima. Zahtjevi za osobinama
povrine igralita i staza su: ravnina i
njena stalnost (vrstina, da ne nastaju
deformacije koritenjem), tvrdoa (ima
utjecaj na sportski domet i sigurnost pri
padu), bezpranost, propusnost (da bi
 107
voda to prije otekla, a povrina ne
promijenila svoje osobine), neklizavost,
lako odravanje. Pravim uvjetom za izbor
materijala je osobina podloge zemljita
na kojem se igralite i staze grade,
odnosno njihovoj propustljivosti.
Razlikujemo tzv. propusne podloge kod
kojih se sloj vode debljine 1,0 cm utopi
najdalje za 2,0 min, polupropusne kod
kojih voda otekne za 2,0 16,0 min te
nepropusne podloge kojima je potrebno
preko 16,0 min za otjecanje.
Pored tradicionalnih materijala u novije
doba se koriste i razne vjetake mase
izgradnji sportskih objekata. Njihova era
je poela pojavom uvenog ''tartana'', a
danas postoji nebrojeno mnogo firmi koje
se bave proizvodnjom za ove namjene.
Hemijski sastava materijala i nain
proizvodnje firme svakako nastoje drati
u tajnosti. Osnovnim sastojkom obino
bivaju poliuretan guma, neopren, itd..
Takvi vjetaki materijali ne proizvode se
samo za igralita i staze nego ak i kao
zamjena za snjene povrine za skijanje,
klizanje, ski skokove, itd. Proizvodi se i
umjetni travnjak za koritenje u
dvoranama, gdje bi koritenje pravog
bilo nemogue zbog odravanja. Prvi od
takvih proizvoda bili su nepropusni, ali
danas je i ta osobina rijeena. U
podlogama dvorana i pokrivenih
prostora otpada zahtjev za propusnou,
poveava se zahtjev za bezpranost i
jednostavno odravanje a specifino se
javlja zahtjev za tvrdoom sa ijeg
gledita raspoznajemo dvije vrste:
1. tvrde podloge, gdje pri udaru lopte ili
igraa podloga iskae silu suprotnog
smjera, ''odbija'', lopta se jae odrazi od
podloge, i
2. plastino elastine podloge, koje se
pod pritiskom, udarom deformiu, ali ne
iskau protivsmjernu silu, ne odbije.
Prva vrsta se koristi za igre sa loptom, dok
je druga vrsta, uglavnom, za gimnastiku.
Podloge je dalje moguno dijeliti na
podloge sa tzv. lineranom deformacijom
(gdje je protivsmjerna sila linearno
zavisna od na silu koju ima udarajui
 108
predmet) i podloge sa tzv.
''exponencijalnom deformacijom'' gdje
razmjer udarajue sile ka deformaciji nije
linearno zavistan nego se sa veliinom
udarajue sile postepeno smanjuje.
Mnogo sportskih disciplina zahtijeva
specijalno ureenje podloga i daljnih
dopuna (npr. doskoita, staze za
kuglanje, plohe za teku atletiku,itd.),
koje su pravilima tih disciplina precizno
opisana. Veliina prostorija za pribor
sportista u sportskim salama cijeni se na
10,0 15,0 % povrine istih.

Prostorije za sportiste

Glavne funkcionalne jedinice dopunskih

objekata za sportiste su garderobe i
higijenske prostorije. Pri njihovom kreiranju
potrebno je pored propisa potovati i
funkcionalnu stranu u zavisnosti od
naina njihovog koritenja, koja su
specifina radi li se o igralitu pod vedrim
nebom ili pokrivenim objektima ili
objektima za vrhunski sport ili
rekreacionim objektima, kao i kod vrste
sportske discipline (npr. garderoba za
hokejae ima drugaije zahtjeve od
garderobe za osnovno tjelesno
vjebanje).

Prostori za gledatelje

Tzv. ''vidljivost'' gledalita je osnovni

funkcijski zahtjev, koji vrijedi za gledalita
uope, a koji u sportskim objektima ima i
neke specifinosti. Vrlo je bitna
udaljenost gledatelja od mjesta
deavanja na borilitu. Nekad se to
iskazuje empirijskim brojevima tako da
npr. gledatelj nogometa ili lake atletike
ne smiju biti udaljeniji od sredine igralita
vie od 150 m ili u hokeju vie od 60 m itd.
Ti brojevi imaju svakako relativnu
vrijednost zato to u manjim objektima
imaju i manje vrijednosti dok u velikim
 109
stadionima (npr. Marakana u Rio de
aneiru) daleko prekorauje te
vrijednosti. Takoer, bitno je da sama
konstrukcija objekata ne predstavlja
prepreku u vidljivosti gledatelja to je
kod starijih objekata bilo sasvim
uobiajeno. Pri kreiranju gledalita
takoe se postavlja pitanje ''krivulje
vidljivosti'' tj. ispunjenje uvjeta da
gledatelj iz udaljenijeg reda gledalita
moe vidjeti preko glava gledatelja koji
stoje ili sjede ispred njega. U praksi se
koristi rjeenje proisteklo iz grafikog
istraivanja prosjeka rasta gledalita, a
ono se bira iz konkretne namjene
stadiona: za igralita sa igrama sa loptom
ili stazama za tranja, itd., u pravilu je to
granica borilita (mantinel) a to je 50 cm
visoko nad plohom. Dalje biramo s
osvrtom na ostale okolnosti udaljenosti
prvog reda tribina i njene plohe. Nad
povrinom prvog reda, u visini oiju
gledatelja (120 cm sjedeeg, 160 170
cm stojeeg) nacrtamo krui ematski
prikazujui glavu gledatelja sa
poluprenikom jednakim udaljenosti
visine oiju i tjemena gledatelja u pravilu
12,0 cm (tehniki naziv za ovaj
poluprenik je ''nadvienje''). Daljnje
redove konstruiramo tako da ''oko''
gledatelja bude u visini sredine glave
daljnjeg gledatelja itd..
Mjera maksimalnog mogueg plastinog
dojma pri praenju deavanja na
borilitu je posljednji od glavnih initelja
dobre vidljivosti sa tribina. Plastina
vidljivost je uslovljena sa etiri initelja:
1. tzv. binokularnim vienjem,
2. tzv. zranom perspektivom,
3. tzv.geometrijskom perspektivom, i
4. osvjetljenou deavanja na borilitu,
eventualno osunenjem gledatelja.
Binokularno vienje je poznati efekat, koji
lei u tome, da je rezultatom stvarnosti da
gledamo sa dva oka, koja su na
odreenoj udaljenosti meu sobom,
vidimo posmatran predmet iz dva
razliita ugla, na toj osnovi smo sposobni
do odreene mjere razaznavati
udaljenost od koje je posmatrani
 110
predmet smjeten i njegovu plastinu
formu. to je predmet blie taj je efekt
jasniji. Pri veim udaljenosti on se
praktino gubi.
Zrana perspektiva znai mogunost
prosuivanja udaljenosti predmeta od
posmatraa, im je izmeu posmatraa i
predmeta vea udaljenost tim
neprovidni dijelovi zraka (praina, magla)
ine sliku predmeta manje jasnom.
Obrnuto, taj efekt vrijedi pri velikim
udaljenostima (npr. pri panoramskom
pogledu razaznajemo nekoliko vrsta
''planova''). Oba ova efekta za kreiranje
gledalita nemaju praktini znaaj zato
to njihovi rezultati nisu odluujui i na
njih u sutini ne moemo ujecati.
Odluujui znaaj pak ima tzv.
geometrijska perspektiva, iji znaaj se
moe ilustrirati jednostavnim primjerom:
kada bismo gledali utrku brodova iz
smjera njihovog kretanja sa nivoa
povrine vode ne bismo razaznali koji je
brod naprijed a koji nazad. Kada bismo
na utrku gledali iz istig smjera ali sa vieg
poloaja bolje bismo razaznali
meusobni poloaj brodova. Teoretski
ovaj efekt moemo karakterizati sa dva
initeljima: horizontalnim kutom gledanja
i vertikalnim kutom gledanja.

Utjecaj osvjetljenja na vidljivost

Naplastinije se posmatrani predmet ili

radnja vidi ukoliko osvjetljenje dolazi
normalno na smjer pogleda gledatelja,
manje ukoliko je ono sa strane
gledatelja, a najmanje ukoliko je
osvjetljenje istog smjera ali sa suprotne
strane, gdje u ekstremnim sluajevima
gledatelj vidi samo puku siluetu
posmatranog predmeta. Problem
osunavanja dolazi u obzir kod otvorenih
stadiona i to tada kada se u vidnom
polju gledatelja pojavljuje intenzivan
svjetlosni izvor tj. sunce. Uz predpostavku
da deavanja na borilitu gledamo
poslijepodne i da orijentiramo borilite
osom dijeljenja u smjeru sjever jug,
 111
pritom reflektiramo zahtjeve voene
geometrijskom perspektivom, sa gledita
osvjetljavanja i osunavanja, najveu
vrijednost ima zapadna tribina. Zato se
kod malih gledalita gradi tribina samo
na zapadu, a kod velikih se zapadna
tribina smatra glavnom. Prototipom
najdosljednije primjene svih efekata
teorije vidljivosti je stadion meksikog
univerziteta iz 1955. godine, gdje je
najvea tribina zapadna, neto manja je
istona, a najmanje su na sjeveru i jugu.
Oblik je priblino kruni. U ovom primjeru
potuje se udaljenost , horizontalni i
vertikalni kut, osvjetljenost i osunanost.
Od doba njegove gradnje u sutini sve
vrhunske ideje i realizacije apliciraju ovaj
tip (Tokio 1964., Minhen 1972.). Stadion u
Montrealu se od ovog niza razlikuje zato
to je zbog ideje potpunog pokrivanja
dolo do neto drugaijih pretpostavki i
zavisnosti.

Pranjenje gledalita i osnovi kreiranja

komunikacije u gledalitu

Osim vidljivosti pitanje projektiranja

komunikacija u gledalitu je najvanija
komponenta projekta. Ispravno kreiran
komunikacijski sistem mora obezbijedititi
nesmetan i neprekidan protok ljudi i
naroito mora biti zagarantirana
sigurnost gledatelja. Tu je izuzetno bitna
poarna sigurnost objekata gdje se mora
ispuniti niz uvjeta kao to je broj ''poarnih
usjeka'', zatim irina i duina puteva za
evakuaciju, njihov broj u odnosu na
kapacitete gledalita, odoljivost
koritenih konstrukcija na poar tj.
sposobnost odolijevanja materijala koji su
koriteni, zatim i druge okolnosti, da li se
radi o zatvorenoj graevini ili gledalitem
pod otvorenim nebom. Najmanja mjera
''poarnog usjeka'' ustanovljena je na
100x160 m, iz ega prizilazi da tribine
moraju biti uvijek konstruirane bez
poarnog rizika, praktino da sve
konstrukcije moraju biti negorive, a
 112
poarno optereenje moe biti najvie
7,5 kg/m (npr.sjedalo od drveta ne smije
biti tee od 7,5 kg/m). Pitanje zatite od
poara rjeava specijalista, arhitekta jo
na konceptu mora saraivati sa njim
kako bi doao do efektnog rjeenja.
irina puteva za spaavanje zavisne su
od broja osoba koje te puteve trebaju
proi a takoe i od poarno tehnikih
osobina tih puteva. Iz ustanovljenih normi
proistie da bi jednim putem za
spaavanje irine 55 cm moglo proi 1600
osoba, to bi znailo da bi pranjenje
gledalita trajalo otprilike 45 min. Iz
dosadanje prakse vrijedi da otvoreni
nepokriveni stadion se mora isprazniti za
10 min, a pokriveno gledalite za 5 min.
Pri kreiranju unutarnjih stadionovih
komunikacija je svakako bitno zadovoljiti
sigurnost gledatelja, a iz mnogo puta
provjerenog iskustva nalazimo da je
opasnost od havarije kud i kamo manja
prilikom punjenja gledalita nego prilikom
njegovog naputanja. Iz daljnjih iskustava
proizilazi da do havarisanja ne dolazi
prilikom kretanja gledatelja po ravnini ili
stepenicama u smjeru kretanja prema
gore, nego gotovo uvijek pri silasku niz
stepenice, a to je njihova duina vea
time je vea i opasnost. Zbog toga se
broj stepenica u jednom nizu preporuije
najvie na 15. Taj uvjet uvijek moramo
potovati na stepenicama mimo
vlastitog prostora gledalita. Zato bi se na
vlastitom prostoru gledalita gledatelji
uvijek morali kretati smjerom nagore, a
smjerom prema dole samo onda kada je
broj stepenika vei od 18 to odgovara 6
redova tribina. Za naputanje gledalita
potrebno je stepenite podijeliti
odgovarajuim podestima.

Prostorije za potrebe gledatelja

Higijenske prostorije gledatelja potrebno

je ralaniti i smjestiti na osnovu ukupne
dispozicije, da bi njihova dostupnost bila
odgovarajua:
 113
Igralita
WC ENE
1 sjedalo do 50 ena
2 sjedala do 200 ena
1 sjedalo na svakih daljnjih 200
ena
WC MUKARCI
1 sjedalo na 100 mukaraca
1 sjedalo na svakih 100 daljnih
mukaraca
na 1 WC 1 pisoar
UMIVAONICI
na 3 WC-a 1 umivaonik

Stadioni i sportske hale

WC ENE
do 1000 gledatelja 1 sjedalo na
125 ena
1000 2000 gledatelja 1 sjedalo
na 500 ena
2000 10 000 gledatelja 1 sjedalo
na 1000 ena
10 000 30 000 gledatelja 1
sjedalo na 2000 ena
WC MUKARCI
do 1000 gledatelja 1 sjedalo na
250 mukaraca
1000 2000 gledatelja 1 sjedalo
na 500 mukaraca
2000 5000 gledatelja 1 sjedalo
na 2000 mukaraca
5000 15000 gledatelja 1 sjedalo
na 2000 mukaraca
15000 50000 gledatelja 1
sjedalo na 5000 mukaraca
1 sjedei pisoar na svakih 100
gledatelja
broj stojeih pisoara moe biti
manji
UMIVAONICI
ene: na 3 WC 1 umivaonik
muki: na 5 WC-a 1 umivaonik

Broj mukaraca i ena preporuuje se

uvaavati u odnosu 7 : 3 (u nekim
sportovima moe biti i obrnut npr.
gimnastika).
 114
Dopunski prostori

U sportskim objektima u pravilu bivaju

projektirani i realizovani daljni prostori koji
slue gledateljima ili sportistima. To su npr.
prostori za ishranu, naroito bifei ili jo
vei rang restorana. Dalje to su
administrativne prostorije, drutvene
prostorije (npr. klubovi), prostorije za
sastanke, za poslugu, prostorije za obuku
i uenje itd. Takoe, prave se i
specijalizirani prostori koji su u oblasti
ljekarske brige, kao i prostori za
regeneraciju (masaa, rehabilitacija u
ljekovitim vodama). Specijalnim
prostorijama se smatraju saune koje se
grade kao samostalni tipologijski tip,
jednako u sportskim objektima kao i u
hotelima ili potpuno samostalno.
Za dio dopunskih prostorija za sportiste,
moemo smatrati i teretane gdje su
smjetene specijalne sprave i pribori koji
imaju za cilj poveanje fizike spremnosti.
U sportskim objektima potrebno je, dalje,
graditi prostorije za novinare, reportere,
itd. (reporterske kabine, mjesta za tv
kamere, itd.). Za reporterske kabine
potrebno je odabrati mjesto gdje je
vidljivost najbolja, pedestih godina to su
bila mjesta na zapadnim tribinama iznad
zadnjeg reda gledatelja, odakle je
vidljivost bila najbolja. Dalje, na gotovo
svim velikim centralnim stadionima
zahtijeva se odvojeno gledalite od
ostalog za tzv. oficijelne goste i njihove
dopunske prostorije, takoe, tu su i
zahtjevi za vatrogasce, prvu pomo,
javnu sigurnost, itd. Kod velikih objekata
to su razne prodavnice, informacijska
sredita, pote mjenjanica, itd.

Neke vrste objekata za tjelesno

vaspitanje

Broj vrsta objekata za tjelesni odgoj je

veoma irok, kako sa tipologijskog
gledita tako i sa konkretnih graevinskih
oblika. Zapravo, zahtjevi na irini
 115
graditeljskih radova se u pojedinim
tipologijskim vrstama vrlo razlikuju. Prvi od
''objekata'' za tjelesni odgoj je u stvari
slobodna priroda, gdje se ostvaruju tako
rei najfrekfentniji i najvei primjeri
tjelesnog odgoja (turistika, kupanje,
zimski sportovi, itd.), gdje za takve
objekte nije potreban nikakav ljudski
zahvat u formi graditeljskih djela. Na
drugoj strani su objekti koji predstavljaju
vrhunske primjere graditeljske tehnike
(stadioni, sportske hale).
 116
IGRALITA I OTVORENI STADIONI

Grka ''palaistra'' je porijeklom bilo

igralite, vjebalite za koje se koristilo
prosto komad ravnog terena. Kasnije
ono biva ogranieno, okrueno
kolonadom, dalje mu bivaju pripojeni
kupatila, garderobe, prostor za mazanje
tijela uljem (za borce), iz toga nastaje
tipologijska vrsta ''gimnazion''. Kao
stadion najranije je sluio odgovarajui
prirodni oblik. Tako je bilo npr. u Atini,
gdje su, na mjestu kasnijeg tipinog
grkog stadiona, gledatelji dolazili
borbama na ravnom terenu sa prirodnih
padina terena.
U Priomu je bila izgraena jednostavna
glavna tribina oblikovanjem pada
samog terena prema ravni borilita, a na
njegovom vrhu (tribine) bio je dodan
pokriveni ''dromos'', kolonada sluei kao
pokrivena staza za tranje. U Miletu je s
jedne strane ista ovakva tribina, dok je
na drugoj izgraena tribina nasipanjem
zemlje na potporni zid. Tako nastaje
daljni tip sa dvostranom glavnom
tribinom. Primjer krajnjeg razvojnog tipa
je stadion u Atini koji ima formu
potkovice, a njena dananja forma
polazi jo iz II stoljea nae ere. Luni
oblik potkove zasigurno zavisi od razvoja
hipodroma, borilita za trke konja. Pri
trkama, na mjestu luka, borci ili takmiari
su okretali svoje zaprege u suprotni smjer i
ovdje je dolazilo do najdramatinijih
momenata trke, zato su ta mjesta za
gledatelje imala najveu cijenu. Borilite
stadiona je bilo dugo cca 200 m (1
''stadion'', starogrka mjera udaljenosti
na kojoj se takmiilo u tranju), a irina je
bila cca 30 m. Takav oblik borilita
odgovarao je straogrkim disciplinama u
kojima se takmiilo (grki ''penatlon''
petoboj, obuhvatao je tranje, skok u
dalj, bacanje diska i koplja i borbu
hrvanje). Iz hipodroma se u doba Rima
razvio tzv. ''cirkus'' koji je sluio za omiljene
trke konja i zaprega kao i za predstave
sa divljim ivotinjama. Tipinim primjerom
je Neronov cirkus u Rimu. Najvei od
 117
rimskih cirkusa je bio ''cirkus maximus''
u centru Rima, koji je primao 250 000
gledatelja, a po nekim autorima ak 380
000 gledatelja. Tipinom rimskom vrstom
bio je pak ''amfiteatar'', graevina
ovalnog oblika, zatvorene tribine oko
ovalne arene, mjestom drastinih
gladijatorskih bitaka. Naziv ''amfiteatar''
nastao je tako to u stvari izlazi iz dva
''teatra'' elom okrenutih meu sobom
(antiki ''theatron'' imao je otprilike
polukrunu formu, a rije amfi znai
dvoje, oboje). U sredozemnoj oblasti
poznato je oko 140 objekata ovog tipa
(Pompeji, Verona, Pula, itd.). Najpoznatiji
je rimski ''Koloseum'', amfiteatar Flavija iz
prve polovine I stoljea nae ere.
Sa formalne strane na poetku
modernog doba razvoja nastaje spor
izmeu pristalica antike forme
''potkovice'' i pristalica rimske forme
''amfiteatra''. Forma potkovice se
primjenila npr. na stadionu Via Flaminia u
Rimu, vojnog stadiona u ikagu,
olimpijskog stadiona u tokholmu iz 1912.
godine itd. Ovalna forma primjenjena je
na sadionu u Los Anelosu, Vankuveru,
Yale univerzitetskom stadionu u New
Havenu, itd. Ovalna forma je prevladala
zbog iskustva da ima bolju vidljivost od
onih sa ravnostranim tribinama. Nakon II
svjetskog rata nastaje doba poveanja
zahtjeva za funkcionalne osobine
stadiona, a u zavisnosti s tim
specijalizacija njhovih funcionalnih
namjena. Nasuprot dobu kada je pred
jednim gledalitem bilo smjetano
borilite za laku atletiku, nogomet,
biciklistiki, eventualno plivaki sport,
sada dolazi do realizacija nogometnih
stadiona koji kapacitetom gledalita
esto premauju dosadanje stadione.
Pedesetih godina izgraen je stadion
Marakana u Rio de Janeiru, po projektu
R. Calvea i drugih arhitekata. Stadion
ima ovalnu formu i prima 150 000
gledatelja, a nekada ak i 220 000. Radi
se o najveem stadionu na svijetu.
Otvoreni stadioni se grade i za druge
vrste sportova, vodene sportove, hokej,
 118
tenis, odbojka, itd. Zakonitosti njihovih
rjeenja vrijede jednako, ali poto se radi
o manjim borilitima time su i zahtjevi za
gledalitima jednostavniji i manji nego
kod nogometnih stadiona. Vrlo vano
pitanje pri projektiranju je pitanje izbora
konstrukcije za tijelo tribina. Kako u
Starom vijeku (u Grkoj) tako i u
modernom dobu smjetanje stadiona
esto uuvjetuje mogunost iskorienja
reljefa terena za njegovo oblikovanje za
tribine. U veini sluajeva nije moguno
reljef terena iskoristiti za cijelu tribinu nego
je to uglavnom za njene dijelove, a
ostatak se gradi nasipanjem i
konstruiranjem od graevinskih
materijala. Tehnologija je omoguila
relativno mali pad terena to prisiljava sa
gledalita vidljivosti udaljiti prvi red tribine
od cilja gledanja. S obzirom na sve
okolnosti u pravilu je dolazilo do
kombiniranja terenskih tijela i
graevinskih konstrukcija iz monolita,
elika, a negdje i drvenih konstrukcija.

Stadioni

Rije stadion (stadij) je grkog porijekla

nastala u antikoj Grkoj i znai: 1. stara
mjera za duinu veliine 125 koraka ili 600
grkih tj. 625 rimskih stopa, 2. 40 stadije je
jednako 1 geografska milja, 3. trkalite ili
mjesto vitekoh igara, 4. naroito
ureeno mjesto za sportske igre veeg
obima.
Stadioni su borilita sa jednostranim ili
tribinama gledalitem sa sve etiri
strane velikog borilita u sredini na kojem
se odravaju razliita sportska
takmienja, kao to su:

Oblast individualnih sportova:

1.1-atletika,
1.2-biciklizam,
1.3-dizanje tegova,
1.4-streliarstvo,
1.5-gimnastika sportska takmienja i
ritmika gimnastika u ureenim
sportskim
 119
povrinama,
1.6-displine iz oblasti konjikog sporta,
1.7-masovni gomnastiki prikazi (sletovi) i
dr.

Oblast duelnih sportova:

2.1-boks,
2.2-hrvanje,
2.3-dudo i karate,
2.4-maevanje,
2.5-tenis kao posebni stadioni na
otvorenom prostoru gdje se odravaju
esto i koarkaka takmienja.

Kolektivni sportovi:
3.1-fudbal,
3.2-ragbi,
3.3-hokej na travi,
3.4-polo, konjiki hokej,
3.5-koarka,
3.6-rukomet,
3.7-odbojka i drugo.

U dananje vrijeme, poetkom XXI

stoljea stadioni se pokrivaju monim
konstrukcijama velikih raspona, razliitog
konstruktivnog sklopa.

Prvi stadioni su izgraeni u Antikoj

Grkoj u Olimpiji i Delfima, kao i u Rimu
Cirkus Maksimus koji je primao 180 000
gledatelja, ali ne iskljuuje se mogunost
postojanja slinih objekata u Kini i Indiji.
Prema arheolokim nalazima sa jo
neizraenim planskim prikazima, postoje
indikacije o povrinama namijenjenim za
sport.
Atinski stadion ima dva prava dijela i
jednu polukrunu krivinu sa 6 trkaih traka
a staza je duine 185 m. irina sa
borilitem u sredini je okop 30 m.
U arheolokom pogledu ovaj stadion je
pretea i osnov za izgradnju dananjih
sportskih dvorana.
U Olimpiji, Epidauru i Prijeni stadioni
nemaju polukrune zavretke krivine,
ve su potpuno etvrtasti ali svi obvezno
imaju tribine. Trkake staze su od
gledalita odvojene zidom iza koga
 120
poinje nadvieni prvi red, irine 1,82
m, a sjedita su u visini ivice ograenog
zida ili na 1,6 m od novoa staza.
Za takmiare i suce bio je osiguran izlaz
na borilita irine 3,8 m.
U Aizani na tribinama bilo je 12 760
mjesta, na Atinskom 50 000 sa tzv.
izlomljenom linijom presjeka tribina u dva
dijela sa razliitim nagibnim uglovima.
Najuveniji je Olimpijski stadion sa 45 000
mjesta, pravougaone osnove ije su
strane 32 x 211 m.
Hipodromi su stadioni znatno ireg i
dueg borilita i slue za trku konja i
konjskih prikolica.

Prijedlog normativa za povrine i tipove

stadiona

U stambenom rejonu: 2 m povrine

stadiona na 1 stanovnika rejona. 1
stadion na 30 000 50 000 stanovnika sa
poluprenikom koriTenja od 2 km. Broj
mjesta za gledatelje na stadionu
stambenog rejona odreuje se prema
mjesnim uvjetima sa maksimalnim
kapacitetom od 2000 mjesta.
U gradskom rejonu: reonski stadion pri
koliini stanovnika reona: 50 000 100
000 ima 10 15 ha. Preporuuje se da
broj mjesta na rejonskom stadionu na
rejonskom stadionu ne prelazi 5000.
Opegradski: opegradski stadion trai
slijedeu povrinu u zavisnosti od broja
stanovnika: grad do 50 000 do 10 ha.

Orijentacija stadiona

Klasina preporuka za stadione na

otvorenom i nepokrivene stadione
orijentacija je:
-poduno sjever-jug,
-popreno istok zapad.
Odstupanje je dozvoljeno, ako je
neophodno. Sjeveroistono od
jugozapadne pomjerljivosti i to ne vie od
7 10 od podune ose sjever jug. U
 121
ovakvim poloajima gledatelji u veini
imaju sunce za leima.

Ovo pravilo ne mora uvijek da vai,

naroito u sluaju specijaliziranih
stadiona, onih posebne namjene.
U dananje vrijeme irom svijeta
takmienja se izvode u veernjim i
nonim satima, (atletika, nogomet, ragbi
i drugo), a ovo nije sluajno. Zaposleni
poslije dvokratnog radnog vremena
tokom cijele radne nedjelje imaju ansku
da uivaju kao gledatelji u igrama svojih
klubova, a sve to usputno kako
preporuuje engleski nogometni savez,
pri povratku svojim kuama.

Tenja za gradnjom stadiona u centru ili

to blie centru grada, blizu svim vrstama
usputnog transporta i to manjeg
pjeaenja do stadiona daje izvanredne
ekonomske i funkcionalne rezultate.
S obzirom na urbanistike uvjetovanosti
kao to su: korienje to manjeg
prostora za gradnju stadiona sa max
brojem gledatelja, korienje postojee
gradske infrastrukture, naroito gradskog
saobraaja koji dobrim funkcioniranjem
oslobaa veliki dio prostora potrebnog
za parkiranje, mala ulaganja u
novogradnju a posebno u rekonstrukciju
starih stadiona i dijelova grada potvruje
tezu ekonominosti.
Izvanrednim tehnikama osvjetljavanja
stadiona vjetakim svjetlom (stubnim
reflektorima ili reflektorima na vijencima
tribinskih pokrivaa krovova) i mogua
pokrivanja stadiona, orijentacija sjever
jug nema vie presudan znaaj za
urbanistiko projektiranje, i posebno igru,
mahom iz kolektivnih sportova.
Visoke tribine rijeene u dva ili vie nivoa
omoguavaju zasjeenost cijelog
borilita a popodnevne igre se ostvaruju i
bez orijentiranosti sjever jug. Izuzetan
primjer je stadion Meazza u Milanu ili novi
stadion u Torinu.
 122
Borilita - kategorije stadiona

Savremeni stadioni sa velikim brojem

sjedeih mjesta na tribinama mogu biti
sa pokrivenim i nepokrivenim tribinama
ali uvijek sa opim borilitem u sredini.
Pod opim borilitem podrazumijeva se
sredinji prostor sa lakoatletskom stazom
sa 8 trkakih traka duine min. 400
metara sa obvezno polukrunim
krivinama iji je poluprenik krivine r=
36,5 37,5 m, to omoguuje smjetaj
normalnog nogometnog igralita 65 - 70
x 100 - 105 m i unutar njega bacaka
atletska borilita (pravi dio staze za sprint i
prepone moe imati i 10 trkakih traka).
Prema standardima internacionalne
akademije za sport i sportske objekte IBA
i ASJ stadioni su svrstani u etiri
kategorije.
I KATEGORIJA
olimpijske igre, svjetska i evropska
prvenstva.

II KATEGORIJA
meunarodni susreti i domaa
takmienja.

III KATEGORIJA
meunarodna takmienja, mitinzi
manjeg znaaja, takmienja IV stepena
za juniore i domaa prvenstva.

IV KATEGORIJA
odravanje domaIh i ostalih manje
znaajnih takmienja. Ova kategorija ne
mora imati tribine.

Konstruktivni sklopovi borilita za atletiku

su razliiti i izvide se prema kategorijama.
Preporuka je da bude, a i treba,
najkvalitetnije uraena od savremenih
materijala kao to su: sintetiki materijali
na bazi poliuretana ili neoprena (rub-kor
mjeavine mineralnih sastojaka sa
dodatkom prirodne ili sintetike gume i
bitumena kao vezivnog sredstva, a sa
mjeavinama prema proizvoau).
Centralni dio borilita je zatravljena
povrina sa podlogom koja omoguava
 123
odvodnjavanje u okvirnu
kanalizacionu mreu razliitim sistemima
drenae.
Kako se na stadionima odravaju i nona
takmienja, mora se stvoriti vjetaki
osvjetljaj 1 000 lux/m terena minimum.
Nagib atletske staze mora biti kod svih
zastornih materijala, sem kod ljake i
glinenog zastora, u nagibu popreno
1:100 i poduno u pravcu tranja 1: 1
000.
Zatravljeni dio je takoe u nagibu i to u
vidu etvorovodnog krova. Razlika u
nivoima je 20 cm, u sljemenu podunoj
osi a u uglovima 8 cm u odnosu na
atletsku stazu. Sva borilita moraj biti
propisno obiljeena.

Gledalite

Gledalita treba da su u svojim prvim

redovima to blize borilitu. Ta bliskost
izraena u metrima iznosi min. 2,5 - 3 m ili
max. 5 m kao racionalno i bez obzira na
oblik gledalita i vrstu stadiona (nogomet
sa atletikom, samo nogomet, bejzbol,
ragbi i slino).

Gledalite treba i na nekim stadionima

(nogomet-atletika) moraju imati samo
sjedea mesta kao uvjet organizacije
takmienja i priznavanja rekorda, na
meunarodnim relacijama. Gledano u
poprenom preseku, gledalita mogu biti
pravolinijska sa izlomljenim nagibom i
zakrivljena ali i na vie nivoa.

Sami redovi tribina - gledalita su u

vidu stepenica sa visinom i irinom bez
obzira na duinu reda u antikom
odnosu i po preporuci Vitruvija u odnosu
oko 1:2.
h=1 ili 40 45 cm
b=2 ili 76 90 cm
irina mjesta a=47 60 cm
Za dimenzioniranje gledalita sa sjedeim
mjestima uzima se u jednom
podunom redu 0,40 do 0,50 m po 1
 124
mjestu ne raunajui stepenita i
pristupe sjedeim mestima.
to se tie vidljivosti i ugodnom
sagledavanju igre i duela u njoj
najudaljenije toke su:
po podunoj osi SI - JZ/A od
centra 119-140 m, i
po poprenoj osi SZ - SI od
centra 92-146 m.

U odnosu na posmatraa u posljednjem

redu bez obzira da li sjedi ili stoji a kod
stadiona sa atletskim borilitem.
Pristupi mjestima gledanja mogu biti
razliiti i to:
- Od poslednjeg reda - najvieg reda
prema dole prema areni - borilitu skroz
okolo kao najidealnije. Primjenljivo kod
tzv. zemljanih tribina ili galerija.
- Stepenicama sa ulazima na sredokrai
visine tribina. Sputanje i penjanje.
Veoma povoljno. Ulazi na svakih
25-30 m meurazmaka.
- Ulazi na nivou prvih redova sa
stepeninim prolazima prema gornjim
redovima. Postavljaju se na razmacima
15 - 20 m, sa proirenim podestima i
uzlaznim stepenicama. Ulazi irine min.
2.5 m.
Pristupi gledalitu treba da su sa svih
strana, kao najpovoljnija mogunost, a
minimum je sa dvije strane eono ili
bono. Kombinacija bonog sa eonim
pristupom je nefunkcionalna i
neekonomina. Bolje dva bona ili dva
poduna (guve pri punjenju i pranjenju
stadiona, panika, loa kontrola, losi
pristupi borilitu i drugo).
to se tie pranjenja stadiona po
preporuci ing. C. van Eisterna a znaajno
za projektiranje uzima se da 1 gledatelj u
irini prolaza od 1 m proe za 0,8 sec.

Objekat prve kategorije

- namijenjen je odravanju olimpijskih

igara,

Atletska staza duine 400 m, najmanje

irine 9,76 m (osim staza) oiviena
 125
ivinjakom, sa jamom za prepreku sa
vodom za tranje sa preprekama.

U okviru atletske staze objekat mora imati

i slijedea borilita za skokove i bacanja:
1. dva zaletita za skok uvis sa elastinim
doskoistima,
2. dva elastina doskoita za skok
motkom sa obostranim zaletitima,
3. dva zaletita sa jamama za doskok na
oba kraja zaletita za skok u dalj i troskok,
4.po dva kruga za bacanje kugle, diska
kladiva, i
5. dva zaletita za bacanje koplja.

Zastor na atletskoj stazi i zaietitima borili-

ta za skokove i bacanja treba da bude
od sintetikog materijala na bazi
poliuretana ili neoprena kvaliteta koji
zadovoljava standarde internacionalne
grupe za sportske graevine (IAKS) =
(IAB).

Staza i borilita moraju imati rijeeno

odvoenje i prihvatanje atmosferske
vode. (staza 1% popreno, 0.1%
poduno).
Raspored borilita za skokove i bacanja
treba da bude takav da omoguuje
odravanje takmienja po ustaljenom
redoslijedu disciplina, da borilita budu u
vidnom uglu gledatelja kao i da sektori
izbaaja kod disciplina bacanja budu
tako postavljeni da ne ugroavaju
sigurnost takmiara ni gledatelja.
Staza i borilita moraju biti razmjerena i
obiljeena prema uvjetima propisanim
Pravilima za atletska takmienja.
Tehnika dokumentacija objekata pored
plana rasporeda borilita mora da sadri
proraun duine krune staze i staze za
tranje sa preponama kao i veliine
podunih i poprenih nagiba staza,
zaletita i bacalita. Ovu dokumentaciju
izrauje i ovjerava struna komisija ili
struno lice - geometar.
Za zagrijavanje takmiara u sklopu
objekta mora biti obezbjeena
pomona staza sa borilitima za bacanje
 126
i skokove sa zastorom od sintetikih
materijala na bazi poliuretana ili
neoprena.

Spisak neophodne opreme

Stadion mora imati:

1. Veliki elektronski semafor sa satom,
kapaciteta koji omoguava istovremeno
objavljivanje: naziv discipline, etiri
rezultata rekorda (olimpijski, svjetski,
europski i dravni) i ime i rezultat osam
prvoplasiranih takmiara.
Osam malih pokretnih elektronskih
semafo-ra za objavljivanje rezultata na
pojedinim borilitima,
2. Ureaj za potpuno automatsko
elektrino mjerenje vremena u
disciplinama tranja.
3. Dva optika instrumenta za ouvanje
rezultata kod daljinskih skokova
4. Dvije optike sprave za mjerenje
rezultata bacanja diska, koplja i kladiva
5. etiri sprave za mjerenje brzine vjetra.
6. est asovnika za mjerenje vremena
pripreme kod discipline skokova i
bacanja.
7. Po dvije garniture stalaka za skok uvis i
skok motkom sa mjeraima visina
8. Dvije pneumatske stolice za podizanje
letvice i oitavanje visine kod skoka uvis i
skoka motkom
9. 100 komada prepona sa ispravnim
mehanizmima za podeavanje visine
prepona i poloaj tegova.
10. Mainu za ienje zastora staze i
zaletita na borilitima.
11. Dvoja elektrina kolica za razvoenje
opreme i sprava.
12. Piramide sa brojevima staza.
13. 20 komada startnih blokova
14. Po dva etaera - stalka za: bacake
sprave, startne blokove, tafetne palice i
motke za skok motkom.
15. Zatitnu mreu sa odgovarajuom
konstrukcijom oko kruga za bacanje
diska i kladiva.
16. Duple oznake karakteristinih daljina
za
 127
discipline bacanja kugle, diska, koplja
za mukarce i ene.
17. Trake i metalne zastavice
odgovarajuih dimenzija za
oznaavanje graninih linija sektora
izbaaja kod disciplina bacanja.
18. Dvije zastavice na tapu visine 1,5 m
za oznaavanje krajeva linije koja
oznaava mjesto na kome takmiari
mogu napustiti svoje odvojene staze.
19. etiri kompleta markacija za
oznaavanje mjesta pada sprave kod
disciplina bacanja.
20. Ciljne stubove i broja krugova sa
zvonom
21. Postolje - merdevine za mjeritelje
vremena i sudija na cilju
22. Dvije elastine doskone platforme
za skok uvis dimenzija 5 x 3 m.
23. Dvije elastine doskone platforme
za skok motkom dimenzija 5 x 5 m sa
dodatnim dijelom oko kutije za
ubadanje
motke dimenzije 5 x 3 m.
24. Po dvije eline metarske pantljike
duine od 100, 75, 50, 25 i 10 m.
25. Pobjedniko postolje.
26. Klupe i suncobrane za takmiare na
svakom borilitu. Stolove, stolice i
suncobrane za sekretarijat i sudijske irije.
27. Tri garniture oznaka rekorda kod
disciplina bacanja: (olimpijsko, svjetsko,
europsko i dravno)
28. 30 pomonih radnika.

Objekat druge kategorije

-namijenjen je odravanju meunarodnih

susreta reprezentacija, drugih
meunarodnih takmienja i domaih
takmienja.

Atletska staza duine 400 m, najmanje

irine 9,76 m (osam traka) ili alternativno
rjeenje sa najmanjom irinom u krunom
dijelu od 7,32 m (est traka). Staze sa
unutrarnje strane mora da budu oiviene
 128
ivinjakom i da imaju jamu za
prepreku sa vodom za tranje sa
preponama.
U okviru staze objekat mora imati borilita
za skokove i bacanja:
1. dva zaletita za skok uvis sa elastinim
doskoitem,
2. elastino doskoite za skok motkom
sa zaletitima sa obje strane doskoita,
3. zaletite u jamu za doskok za skok u
dalj,
4. zaletite za skok u dalj i troskok sa
jamom za doskok na oba zaletita,
5. dva kruga za bacanje kugle,
6. krug za bacanje diska,
7. krug za bacanje kladiva, i
8. dva zaletita za bacanje koplja.

Zastor na atletskoj stazi i zaletitima

borilita za skokove i bacanje treba da
bude od sintetikog materijala na bazi
poliuretana ili neoprena koji zadovoljava
standarde internacionalne grupe za
sportske graevine (IAKS) = (IAB).
Staza i borilite moraju imati rijeeno
odvoenje i prihvatanje atmosferske
vode (poprewno 1%, poduno 0,1 %).
Raspored borilita za skokove i bacanje
treba da bude takav da omoguava
odravanje takmienja po ustaljenom
redoslijedu disciplina, da borilita budu u
vidnom uglu gledatelja kao i da sektori
izbaaja kod disciplina bacanja budu
tako postavljena da ne ugroavaju
takmiara ni gledatelja.
Staza i borilita moraju biti razmjerena i
obiljeena prema uvjetima propisanim
pravilima takmienja.
Tehnika dokumentacija objekata pored
plana rasporeda borilita mora da sadri
proraun krune staze i staze za tranje
sa preprekama kao i veliine podunih i
poprenih nagiba staze, zaletita i
bacalita. Ovu dokumentaciju
izrauje i ovjerava struna institucija ili
struno lice - geometar.
Za zagrijavanje takmiara obezbjediti
u najpovoljnijem sluaju povrinu sa
zastorom od ljake ili njegovane trave
 129
sa obiljeenim borilitima za
diiscipline bacanja.

Spisak neophodne opreme

Stadion mora imati:

1.ureaj za potpuno automatsko
elektrino mjerenje vremena u
disciplinama tranja,
2. dvije sprave za mjerenje brzine vjetra,
3. 90 komada prepona sa ispravnim
mehanizmima za podeavanje visine
prepona i poloaja tegova,
4. 1O komada startnih blokova,
5. 9 komada piramida sa brojevima
staza,
6. ciljne stubove i broja krugova sa zvo-
nom,
7. postolje - merdevine za mjeritelje
vremena i sudije na cilju,
8. pobjedniko postolje,
9. etaer - stalke za bacake sprave i
motke za skok motkom,
10. zatitnu mreu sa odgovarajuom
konstrukcijom oko kruga za bacanje
diska i kladiva,
11. duple oznake karakteristinih daljina
za discipline bacanja kugle, diska,
kladiva i koplja za mukarce i ene,
12. tri kompleta markacija sa brojevima
od 1 do 14 za oznaavanje postignutih
daljina u disciplinama bacanja,
13. garnituru stalaka za skok uvis i skok
motkom sa odgovarajuim mjeraima
visina,
14. elastinu doskonu platformu za skok
u vis, dimenzije 5 x 3 m.
15. plastinu doskonu platformu za skok
motkom, dimenzije 5 x 5 m sa dodatnim
dijelom oko kutije za ubadanje motke,
dimenzije 5 x 3 m.
16. po jednu elinu metarsku pantljiku,
duzine 100 m i 50 m i po dvije duine 75
m, 25 m i 10 m.
17. trake i metalne zastavice
odgovarajuih
dimenzija za oznaavanje graninih linija
sektora izbaaja kod disciplina bacanja,
 130
18. dvije zastavice na tapu visine l, 5
m za oznaavanje krajeva linije koja
oznaava mjesto na kome takmiari
mogu napustiti svoje odvojene staze,
19. etiri asovnika za mjerenje vremena
priprema kod disciplina skokova i
bacanja,
20. klupe i suncobrane za takmiare na
svakom borilitu,
21. stolove, stolice i suncobrane za
sekretarijat i sudijske irije,
22. dvije garniture oznaka rekorda u
disciplinama bacanja (svjetska, europska
i dravna)
23. pomonih radnika 15.

Objekat tree kategorije

Namjenjen je odravanju meunarodnih

takmienja mitinzi manjeg znaaja,
takmienja IV stepena sa juniore i
juniorke i ostalih domaih takmienja.

Atletska staza duine 400 m najmanje

7,32 m (6 traka) sa unutarnje strane s
ivinjakom, sa jamom za prepreku sa
tranje sa preprekama.

U okviru staze objekat mora imati i

slijedea borilita za skokove i bacanja:
1. zaletite za skok u vis sa elastinim
doskoitem,
2. zaletite za skok motkom sa elastinim
doskoitem,
3. dva zaletita sa jamom za doskok za
skok u dalj i troskok,
4. krug za bacanje diska i krug za
bacanje kladiva (na dvjema stranama
igralita ili jedan iza drugog),
5. dva zaletita za bacanje koplja.

Zastor na atletskoj stazi i zaletitima

borilita freba da bude od "rub-kora"
(mjeavine mineralnih sastojaka sa
dodatkom prirodne ili sintetike gume i
bitumena kao veziva).
 131
Staza i borilita moraju imati rjeeno
odvoenje i prihvatanje atmosferske
vode.
Borilita za discipline skokova i bacanja
treba da budu tako postavljena da
omoguavaju nesmetano odvijanje
pojedinih disciplina kao i da sektor
izbaaja kod disciplina bacanja bude
tako postavljen da ne ugroava
sigurnost ni takmiara ni gledatelja.
Staza i borilita moraju biti razmjerena i
obiljeena prema uvjetima propisanim
Pravilima za atletska takmienja.
Tehnika dokumentacija objekta pored
plana rasporeda borilita mora da sadri
proraun duine krune staze i staze za
tranje sa preprekama kao i veliine
podunih i poprenih nagiba staze,
zaletita i bacalita. Ovu dokumentaciju
izrauje i ovjerava struna institucija ili
struno lice - geometar.
Za zagrijavanje takmiara obezbijediti
povrinu sa zastorom od ljake ili trave i
obiljeena borilita za zagrijavanje
disciplina skokova i bacanja.

Spisak neophodne opreme

Stadion mora imati:

1. ureaj za potpuno automatsko
elektrino
mjerenje vremena u disciplinama tranja,
2. spravu za mjerenje brzine vjetra,
3. garnituru stalaka za skok uvis i skok
motkom sa mjeraima visine,
4. 70 komada prepona sa mehanizmom
za podeavanje visine prepone i poloaja
tegova u ovisnosti od visine prepona,
5. 12 komada startnih blokova,
6. piramide sa brojevima staza,
7. duple oznake karakteristinih daljina
kod
disciplina bacanja: kugle, diska, kladiva, i
koplja za mukarce i ene,
8. trake i metalne zastavice
odgovarajuih
dimenzija za oznaavanje graninih linija
sektora izbaaja kod disciplina bacanja,
9. dvije zastavice na tapu visine 1,5 m
za
 132
oznaavanje krajeva linije kojom se
obiljeava mjesto na kome takmiari
mogu
napustiti svoje odvojene staze,
10. ciljne stupove i broja krugova sa
zvukom,
11. postolje - merdevine za mjeritelje
vremena i suce na cilju,
12. elastinu doskonu platformu za skok
u
vis, dimenzija 5 x 3 m,
13. elastinu doskonu platformu za skok
motkom, dimenzije 5 x 5 m sa dodatnim
dijelom oko kutije za ubadanje motke,
dimenzije 5 x5 m,
14. po jednu elinu metarsku pantljiku
duine 75 m, 20 m i 25m i dvije pantljike
duine 10 m,
15. tri kompleta markacija sa brojevima
od 1 do 12 za oznaavanje postignutih
daljina u disciplinama bacanja,
16. zatitnu mreu sa odgovarajuom
konstrukcijom oko kruga za bacanje
diska i kladiva,
17. pobjedniko postolje,
18. klupe i suncobrane za takmiare,
19. stolove, stolice i suncobrane za rad
sekretarijata i sudijskih irija,
20. 5 pomonih radnika.

Da zbog nedostatka izvjesnih dijelova

opreme objekat vie kategorije ne bi bio
uvrten u niu kategoriju, omoguava se
da se nedostajui dijelovi opreme
obezbijede pozajmljivanjem sa drugog ili
drugih stadiona samo ako je takvo
pozajmljivanje predvieno
samoupravnim sporazumom izmeu
dvije ili vie uprava stadiona ili dva ili vie
atletskih klubova.
 133
Objekat etvrte kategorije

Namjenjen je odravanju ostalih domaih

takmienja.

Atletska staza duine 400 m, najmanje

irinr 7,32 m (6 staza) sa unutarnje strane
oiviena ivinjakom.

U okviru objekta mora da ima slijedea

borilita za skokove i bacanja:
1. zaletite za skok u vis sa elastinom
doskoitem,
2. zaletite za skok motkom sa elastinim
doskoitem,
3, zaletite sa jamom za doskok za skok u
dalj i troskok,
4. po jedan krug za bacanje kugle, diska i
kladiva, i
5. zaletite za bacanje koplja.

Zastor na atletskoj stazi i zaletitima

borilita moe biti od ljake ili slinog
prirodnog zrnastog materijala.
Borilita za discipline skokova i bacanje
treba da budu tako postavljenja da se
omoguava nesmetano odvijanje
pojedinih disciplina kao i da sektori
izbaaja disciplina bacanja budu tako
postavljeni da ne ugroavaju sigurnost
takmiara i gledatelja.
Staza i borilita moraju biti razmjerena i
obiljeena prema uvjetima propisanim
Pravilima za atletska takmienja.
Tehnika dokumentacija objekta pored
plana rasporeda borilita treba da sadri i
proraun duine krune staze izdan i
ovjeren od strane srune institucije ili
strunog lica geometra.

Spisak neophodne opreme

Stadion mora imati:

1. garnituru stalaka za skok i skok motkom
sa mjeraima visine,
2. 65 komada prepona,
3. piramide sa brojevima staza,
4. oznake karakteristinih daljina za
discipline bacanja,
 134
5. trake i zastavice odgovarajuih
dimenzija za obiljeavanje graninih linija
sektora izbaaja i mjesta prelaza
takmiara iz odvojenih staza, u prvu
stazu,
6. ciljne stupove i brojae krugova,
7. postolje merdevine za mjeritelje
vremena i suce na cilju,
8. elastino doskoite ili sunerasti
materijal u tablama za formiranje
elastinog doskoita za skok u vis i skok
motkom,
9. eline metarske pantljike slijedeih
duina: 75 m, 50 m, i 25 m,
10. zatitnu mreu sa odgovarajuom
konstrukcijom oko kruga za bacanje
diska i kladiva,
11. pobjedniko postolje,
12. klupe za takmiare,
13. stolove i stolice za rad sekretarijata i
sudijskog irija,
14. tri garniture markacija sa brojevima
od 1 do 10 za oznaavanje daljina u
disciplinama bacanja,
15. startni pitolj i municiju sa naglaenim
plamenom odnosno dimom,
16. upotreba ''MG'' pitolja kapislara nije
dozvoljena, i
17. 3 pomona radnika.
 135
Park prineva

Park prineva je konstruiran 1897. godine

za dolazei Tour de France. Danas je
ovaj stadion jedan od najvanijih u
Europi. Ugostio je finale Lige ampiona
1955. godine, te europski kup 1950.
godine.
Transformacija od velodroma do
stadiona je bila vrlo kratka. 1932. godine
stadion je ve bio transformiran u
nogometni i ragbi stadion sa 42 000
sjedeih mjesta. Ipak ime je ostalo
nepromijenjeno, koje dolazi od prijanje
svrhe terena na kojem se nalazi stadion,
a koji je koriten kao polje za lov
kraljevske obitelji.
60 - te su donijele drugu impozantnu
rekonstrukciju. Izmeu 1967. i 1972.
godine stadion je kompletno
rekonstruiran od strane arhitekte Rogera
Tailliberta, i nova kruna ulica je prola
ispod novih tribina.
Stadion je impozantan, sa 50 betonskih
rebara, koji su postavljeni du stadionske
elipse. Rebra su blago nagnuta ka centru
stadiona, da bi drala krov. Nosiva rebra
se vide i na vanjskoj fasadi stadiona, te
se sputaju prema uglovima dajui
stadionu lelujavi izgled.
U unutranjosti stadiona, dva nivoa
neprekinutih tribina daju oko 50 000
sjedala. Krovni drai imaju razliitu
duinu, te su privreni na vanjski profila
sa pravougaonim unutarnjim profilom.
Oni doprinose kreiranju fine i tople
atmosfere.
 136
OLIMPIJSKI STADION MINHEN

Cirkus ili sportski spektakl?" zapitao se

vodei list u Minhenu, "Suddeutsche
Zeitung". Zeleni i rascvjetali breuljci,
rimski amfiteatri, pleksiglas i elektronska
udovita, beton i trava zagrijavana
skrivenim cijevima: Oberwiesenfeld
podsea na djelo mudrog fantaste,
strunog za suzbijanje ekolokih
katastrofa i sposobnog da iskoristi
suvremenu tehnologiju a da ne uniti
prirodu.
Od februara do aprila 1969. "Deutscher
Werkbund Bayern" i "Neue Sammlung" u
Minhenu organizirali su izlobu koja je
omoguila da se uporede arhitektonska i
likovna reenja izvedena radi odravanja
triju prethodnih olimpijskih igara (Rim,
Tokio i Meksiko Siti) i onoga to je ve
predvieno za Olimpijadu koja se
odravala 1972. u Minhenu. Opa
postavka minhenskog arhitektonskog
kompleksa bila je odreena jo 1966. u
Rimu, kao antiteza anorganskom
projektu za Olimpijadu iz 1960.
Namjera je bila i da se izbjegne
podizanje graevinskih kompleksa isuvie
mastodontskih, poput onih koje je
projektirao Kenzo Tange za Tokio 1964,
ve da arhitektura postane vrsta
povratne sprege izmeu predjela i onog
to je izgraeno. Kompleks je trebalo da
se spoji u jedinstvenu cjelinu sa okolnim
ambijentom, a morao je, istovremeno,
da ima i izgled privremenog, sjajnog,
uzbudljivog, da bude plod susreta sporta
i umjetnosti. itav olimpijski projekt
razvijao se kao dio programa koje je
minhenska Opina razradila s ciljem da
se novi objekti uklope u urbanistiki plan
utvren prije no to je odlueno da grad
prihvati Olimpijske igre. Oberwiesenfeld
(Olimpijski park, zahvata 140 hektara),
vrhunac itavog olimpijskog kompleksa
namijenjen za rekreaciju, brijeg visok 68
metara nainjen od ruevina poslije
bombardovanja u drugom svjetskom
ratu, i udaljenost od samo 4 kilometra od
gradskog centra, u stvari su reklama
 137
Minhena, a i zatitni znak Olimpijade
odrane 1972: igre na "kratkom
rastojanju". Sve je to postignuto
suvremenim organiziranjem veza
usmjerenih iz gradskog centra ka
olimpijskom kompleksu kao sredinjoj
odrednici, pruanjem boljih uvjeta
sportistima i ljudima iz mas - medija:
radija, televizije (za koju je podignut
toranj visok 200 m s rotirajuim
restoranom), filma, dnevne i nedjeljne
tampe.
Francuski kritiar an Pier Kuzen ipak je
bespotedno otkrio drugu stranu medalje
ukazujui na ogromne trokove (koji su se
simbolino popeli na 1972 miliona
maraka: prilikom ovog poigravanja
ciframa ulo se i da bi se na Olimpijadi
utedjelo 4 miliona maraka da je bila
organizirana 4 godine ranije), na
apsurdna i skupa pretjerivanja u
detaljima i tehnikim pojedinostima, na
kult sportiste i sporta. "Panem et
circenses" - hljeba i igara, uzviknuo je
Kuzen. Igre, postavljajui izmeu
gledatelja i izvoaa vrstu psiholoke
"barijere", ulijevaju gledatelju potovanje
prema mitu o idolu - ovom prilikom
sportisti.
Olimpijada je istinski klju za spoznavanje
igara kao univerzalne tvorevine, a
Njemci nisu imali nikakvih tekoa da sve
pretvore u pravi pravcati spektakl; njima
je to bilo izuzetno lako: plastine atore
koje je zamislio arhitekt Fraj Oto (ve
isprobane kao paviljon SR Njemake na
Svjetskoj izbobi u Montrealu 1967, a
kojima je pokrio 8000 kvadratnih metara)
mogle su da se razastru do 80000 m2.
Olimpijski stadion, u ijem se okviru nalazi
sam stadion, olimpijski bazen i
viefunkcionalni sportski prostor, pokriven
zategnutim strukturama Fraja Ota,
najbolje je mogao prikazati domete u
oblasti tehnike opreme.
Poznatom zapadnonjemakom arhitekti
Benisu i Fraju Otu povjerena je izrada
lavovskog dijela projekta kompleksa
sportskih objekata i nadzor nad
izvoenjem olimpijskog stadiona. Mali je
 138
broj drugih strunjaka, gotovo svi iz
Minhena, uestvovao u izradi planova
olimpijskog sela i u projektiranju i
realizaciji razliitih prateih objekata.
Objedinjavanje triju elemenata -
stadiona, bazena i vienamjenskog
prostora - jednim velikim atorom,
enterijerom tehnolokog porijekla u
vjetakom pejzau itavog olimpijskog
sela, plod je, meutim, uspjene saradnje
dvaju arhitekata: Benisa (idejnog tvorca
vrstih potpornika u armiranom betonu:
tribine stadiona, sredinjeg prostora
namjenjenog atletici, bazena za
sportove u vodi, vienamjenskog prostora
za razliite sportove) koji je uspio da
naini solidan oslonac za fleksibilni
pokriva, i Fraja Ota koji je stvorio sam
pokriva. Ispod tog funkcionalnog
podupiraa smjeteni su tehnika, opsluni
prostori namjenjeni sportistima, dvorane
za odmor, pres - centri, stadion za
"zagrijevanje" sportista. Sve zajedno, od
tla koje prelazi u skulpturu, preko betona,
do plastinog prostranstva, prua prizor
pejzaa - meuprostora izmeu
unutranjosti i vanjtine graevina.
Gigantski prekriva u obliku atora,
poduprt ogromnim elinim cijevima
(visokim od 20 do 84 metra, promjera od
3 do 4 metra i nainjen od providnih
ploa pleksiglasa debelih 7 centimetara,
stvara vizuelni utisak natkrivenog pejzaa
u koji su smjeteni sportski objekti. itav
projekt se zasniva na simbolinom
znaenju atora, kao pojma
privremenog boravka.
Struktura djelomino natkriva i prostor
van stadiona, te uspostavlja vezu sa
ostalim dijelovima olimpijskog sela.
Stadion definira krajolik sela kao da se
tamo nalazi jedan veliki ator. Takoe,
pokazuje novo okruenje koje je slino
okruujuem minhenskom prostoru.
Stadion se uklapa dobro u okruenje
olimpijskog sela, podrava morfologiju
terena sa valovito profiliranim bazenom
koji je zamalo cijeli ukopan u teren.
 139
Glavni dio stadiona je jedino
dostupan sa vrha bazena. Samo glavna
tribina moe biti dosegnuta sa dna.
Krov valovito dopire preko glavne tribine,
i pridruuje se prstenu koji se valovito
sputa prema suprotnoj strani. Ukljuena
je kombinacija prozirnosti i visoke
tehnologije, karakterizirana elementima
prozirnog plexiglasa koji se ini kao
navuen preko prstena. Elementi su
optimalno nategnuti kablovima, preko
stupova, i povezani unutarnjim savijenim
kabelom.
Olimpijski stadion iznenauje svojom
jednostavnou jedinstvenog prstena
oko glavnog terena. Pokazuje ga kao
protagonistu unutar okvira olimpijskog
sela, kao neodoljivu ikonu suvremene
arhitekture.

Nema arhitekture koja bi bolje naznaila

nomadski karakter olimpijskih igara.
Providni pokriva, zamiljen tako da ne
mijenja sunev spektar a da istovremeno
titi od sunca, trebalo je da zadovolji i
jedan zahtjev tehnoloke prirode:
osetljivost objektiva na kamerama za
televiziju u boji (koja je u to vrijeme u
mnogim europskim zemljama
predstavljala privlanu novost) podnosila
je maksimalnu razliku izmeu suncem
osvijetljenih dijelova stadiona i dijelova u
sjenci u srazmjeri 1 prema 3. Da bi se taj
odnos postigao upotrebljen je veoma
skup prekriva od zadimljenog
pleksiglasa koji je istovremeno bio i
dovoljno otporan na vatru. Konana
cijena takvog prekrivaa bila je vea od
15 000 000 maraka koliko su predvidjeli
sami projektanti. Preko svega se ipak
prelo s obzirom na to da se "spektakl"
morao prikazati itavom svijetu;
"spektakl" je imao prednost nad bilo
kojom drugom injenicom.
Ovu protivrjenost izraava i arhitektonski
oblik cjeline, donekle ublaen
zahvaljujui dizajnu. Benis i Fraj Oto su se
vjerojatno mogli i odrei neekonominih
planova, ali je isto tako tano, kako tvrdi
sam Benis, "da u naem duhovnom
 140
svijetu finansijski problemi nemaju
pretjeranu vanost" i da je eksperiment
bio od znaaja bez presedana i u
pogledu forme i u pogledu tehnikog
rjeenja. Pred obojicom arhitekata stajao
je dvostruki problem odnosa prema
pejzau: s jedne strane, oblikovati
kompleks, a s druge dotjerati sliku prestia
koja bi istovremeno jasno ukazivala na
budui urbanistiki razvoj bavarske
prijestonice.
Odnos izmeu zategnute forme atora i
pejzaa nije, po rjeima samog Benisa,
do kraja rijeen; isto kao to su i neki
tehniki problemi ostali nerijeeni. Zbog
strukture pokrivaa ima problema oko
zatvaranja zastakljenih dijelova na
ulazima u stadion, a i zatita pokrivaa
naroito od kie i vjetrova nije najbolja. S
obzirom na to da nisu dovoljno toplotno
izoliranii, bazen i vienamjenski prostor je
gotovo nemogue zagrijati, a izloeni su i
tetnom djelovanju pare, pa je tako
bazen naknadno pokriven jo jednim
unutarnjim atorom. Meutim, grafiki
dizajn olimpijskih igara sve je prevaziao.
Smislio ga je tim od etiri dizajnera na
elu sa Oti Ajser iz "Hochschule fur
Gestaltung" (Visoka kola za oblikovanje)
iz Ulma, i on je obuhvatio itav Minhen
proimajui mnogostruko gradski pejza,
od karoserija gradskog saobraaja,
kioska novina, itd. Boje plava, zelena
poput jabuke, bijela i srebrna, prefinjen i
uvjerljiv grafiki izraz, ubjedljivo su
djelovali na publiku kojoj su se obraali i
sliku itavog olimpijskog projekta uinili
jedinstvenom. Objekti u kojima e se
odravati takmienja u razliitim
sportskim disciplinama, bili su najveim
dijelom rasporeeni u samom
Olimpijskom parku, drugi su se nalazili u
gradu, a neki izvan Minhena ali ne na
velikoj udaljenosti od centra. Za ovu
priliku minhenska opina je obnovila i
pojaala saobraajnu mreu:
uspostavljen je sistem saobraajnih
pravaca koji je spajao minhenski auto -
saobraajni prsten i gradsku osovinu
sjever - jug povezao sa Olimpijskim selom
 141
koje se nalazilo na zapadu, a
izgraena je i jedna brza prigradska
eljeznika pruga.
U Olimpijskom parku, pored kompleksa
olimpijskog stadiona, nalazili su se
biciklistika staza sa pokrivenom tribinom,
privremene tribine na terenu za hokej.
Institut za sportove koji je tokom igara
koriten kao pres - centar. Na prostoru
izmeu sportskih objekata (Olimpijski
park) i predgraa podignuto je
Olimpijsko selo. Stotine i stotine stanova
sagraenih za smetaj sportista,
pomonog osoblja, novinara, koji su se
pridruili novim hotelima i drugim
objektima namjenjenim posjetiteljima
igara, predstavljali su veliko gradsko
bogatstvo i postali zatim njegov sastavni
dio kao novi stambeni kvartovi, studentski
domovi, itd.
U stambenom naselju u olimpijskom
centru izgraeno je 5 000 stanova u
kojima je boravilo 15 000 ljudi: do njega
se stizalo "U" linijom podzemne eleznice,
a natkriveni pjeaki prolazi vodili su i do
zone s trgovinama sa sredinim
prodajnim prostorom "Nadelor", kao i do
uslunih ustanova, zabavnih parkova i
djejih igralita. Projektanti su eljeli da
stvore nov model prigradskog naselja u
koje bi se, poto prou olimpijske igre,
uselilo 10 000 stalnih stanovnika.
Dio naselja gdje su bile smjetene
takmiarke projektiran je za budui
studentski dom. To su kue ija visina ne
prelazi 7 metara a ukupno imaju 1 600
garsonjera; stotinak od njih predvieno je
za dvije osobe.
Najzad, u centru Minhena, prema
projektu Georga Flinkerbusa, podignuto
je zdanje u obliku odsjeene kupe, visoko
19 metara, sa igralitima za koarku,
rukomet i odbojku (sa 4 836 sjedala i
mogunou da primi ukupno 6 000
gledatelja) i dvoranom za hrvanje.
Preostali sportski objekti rasporeeni su u
okolini na udaljenosti do 60 km; treba
spomenuti hipodrom u Rimu, strelite u
Hohbruku, veslaku zonu u Feldmohingu,
kajakaku stazu u Augzburgu, gde je
 142
napravljeno vjetako jezero sa 4
miliona kubnih metara vode i u betonu
izveden planinski potok dug 800 metara.
Podizanje ovakvih, kako je reeno
preskupih i nepotrebnih objekata i to u
oblasti u kojoj su rijeni tokovi i jezera
mnogobrojni, branjeno je tvrdnjom da
uvjeti koje nudi priroda ne zadovoljavaju
olimpijske norme odgovarajuih
takmienja; opet je spektakl stavljen
iznad bilo kojih drugih normi. Sve to to je
uraeno trebalo je da prikae mo i
bogatstvo oblasti u kojoj se Minhen
nalazi: Bavarske. Za mnoge Nijemce
minhensko podruje predstavlja
"njemaku Kaliforniju", kulturnu i privrednu
prijestolnicu juga Zapadne Nemake.
Bavarska je najprivlanija turistika oblast
Njemake, kako zbog prirodnih ljepota,
tako i zbog kulturnog miljea u ta se
mogu ubrojiti i prostosrdani graani,
pivo, barokna arhitektura, muzika,
pinakoteke.
Vratimo se olimpijskom kompleksu. Od
naselja koje je trebalo da zaposjednu
stanovnici ostala je poslije igara samo
prekrasna, naputena zona i pored
pristupanih cijena, samo jedan od
trideset stanova bio je naseljen.
Strunjaci za raune tvrde da je rije
iskljuivo o pogrenom poslu, dok
arhitektonska vrijednost, izraena u
najrazliitijim oblicima, i dalje ostaje.
Olimpijski park je, kako alei se kau
Minhenci, nalik na ljepoticu s prilino
mana: glavu joj krasi najskuplji eir na
svijetu, lice poinje da vene, a polako,
poput minke koja se otire, gasne i sjaj
olimpijskog slavlja.
 143
Stadion Poljud

Split je grad sporta, umjetnosti, bogate

povijesti i batine. Ali Split je i grad
mladosti, grad pun sree, raskoi i
ljepote. Jedna od takvih ljepota, kojoj su
Spliani svojim temperamentom
pridodali naziv "ljepotice" je i "Poljudska
ljepotica". Gradski stadion izgraen 1979.
godine, u prelijepom dijelu grada,
Poljudu.
Arhitektonski objekt koji funkcionalnou i
tehnikim znaajkama spada u vrh
svjetskih standarda i ponosno se moe
nositi sa stadionima izgraenim diljem
svijeta.

Tu su se smjenjivali dogaaji, susreti

sportaa Mediterana, obarali atletski
rekordi, tu je "Hajduk" ugoavao
europske i svjetske momadi. Tu se
navijalo, tu se radovalo, tu se ljutilo, jer
Split ima temperamentnu navijaku
publiku, mediteranski otvorenu, prponu.
Tu je slavna Torcida, vjerni pratitelj
"Hajdukovih" pobjeda i poraza. Magini
je to stadion, koji je osvijetljen sa 630
reflektora, nou podsjea na upravo
sputeni svemirski brad. Krasi ga glas
jednog od najbolje osvjetljenih stadiona
na svijetu.

I tako "od koljke do broda", stadion je

izgraen prije esnaest godina, ili 1979.
godine, u sklopu izgradnje sportskih
objekata za VIII mediteranske igre.
Zahtjevan je to bio sportski dogaaj, koji
je stekao ugled sportskog dogaaja
najvie klase.
Ostaju igre upisane i po sportskim
objektima, poglavito po stadionu o
kojem se pisalo kao o "udu". Jer, doista,
on je mamio poglede i znatieljnika, ali i
strunjaka.
Autor projekta profesor dr. Boris Maga,
kreirao je velianstvenu betonsku
konstrukciju koja fascinira rasponom
kupole, koja se natkriljuje nad istonom i
zapadnom tribinom. Kombinacija elika i
 144
poluprozirnog leksana ima raspon
unutarnjeg luka od 215 metara, sa
slobodno leteim lukom od 45 metara.
Dvanaest mostova omoguava ulaz u
gledalite koje moe primiti 50 tisua
navijaa. O stadionu se sve zna, pa tako
i ovaj podatak - za pranjenje sjedeih
mjesta potrebno je 5,4 minute, a 7
minuta da bi se ispraznio stajai dio
gledalita.
Linija koljke stadiona varira u broju
redova, najvea dubina gledalita iznosi
54 reda, a na sjeveru 27 redova. Zapadni
i istoni dio identini su u osnovnim
dimenzijama. Loe za novinare i
reportere mogu se organizirati ovisno o
vrsti natjecanja (atletika ili nogomet) i
povezati s press centrom. Kabine za
radio i TV - prijenose nalaze se ispod
krova zapadne tribine.
Prostori ispod zapadne tribine
namijenjeni su operativno - sportskim
sadrajima. U prizemlju zapadnog dijela
nalaze se dvije nogometne svlaionice
za prvu momad, soba za masau,
sauna i ostale svlaionice (za suce,
juniore...). Tu su jo i ambulanta za
doping nadzor, velika dvorana za
treninge, s podom od umjetne trave,
teretana, dvorana za individualni rad,
oruar, praonica, ekonomat i servisni
prostori.
Na prvoj etai su saloni dnevnog boravka
s terasom, mali salon, trofejna dvorana,
dvorana za konferencije i intervjue, salon
poasne loe (poasna loa ima 114
mjesta i izravno je povezana sa salonima
stadiona). Tu se nalazi i petnaest
dvokrevetnih soba za karantenu te jo
nekoliko popratnih sadraja. U vanjskom
dijelu druge etae, nalazi se uprava
objekta s deset kancelarijskih prostora, a
u unutarnjem dijelu je press - centar,
izravno povezan s novinarskim tribinama
iza poasne loze.

U vanjskim prostorima stadiona nalaze se:

dva pomona nogometna terena, od
kojih jedan ima rasvjetu za none
utakmice, poligon za trening
 145
nogometaa (60x40) i etverostruka
atletska staza za zagrijavanje, duine 140
metara. Ispod istone tribine, gornje dvije
etae namijenjene su komercijalnim
kancelarijskim sadrajima, a donji dio
sadri skladine prostore.

Glavno igralite pokriveno je prirodnom

travom i ima dimenzije 105 x 68 metara,
te je osposobljeno i za atletska
natjecanja u svim disciplinama i
pokriveno je sintetikom masom tartan.
A tu se 1990. godine odralo Europsko
atletsko prvenstvo. Padali su rekordi, pa i
svjetski.
Poznavatelji atletskih zbivanja sjetit e se
fantastinog rezultata francuske tafete
na 4 x 1 00 metara koja je oborila svjetski
rekord rezultatom 37,79. Nizali su se drugi
rezultati, padali i drugi rekordi.
Vrijedni statistiari prisjetit ce se da je tu
podijeljeno ak 165 medalja, da se se
125 puta podigle pobjednike zastave i
odsvirale 43 himne. Bilo je nazono ak
1.200 izvjestitelja iz Europe i svijeta. Svjetla
sportske atletske Europe bila se uperena
prema prelijepoj "Poljudskoj ljepotici". No,
i desetak godina prije, na
Meunarodnom atletskom mitingu,
nastupali su sve sami vrhunski atletiari:
Acherman, Simeoni, Byer, Menea... I
slavna Ruth Fucks je 1980. godine bacila
koplje do novoga svjetskog rekorda -
69,96 metara. Eto, pamti se splitski
stadion po vrijednim rezultatima.
Rekordima.

Stadion je, utjecao na arhitektonske

vizure brojnih svjetskih stadiona - u Italiji,
Japanu, Maleziji. Nakon minhenskog
Olimpijskog stadiona, izazvao je najvie
pozornosti strune javnosti na polju
sportske arhitekture.
 146
Herzog/de Meuron i njihov
sensualni stadion

Allianz arena u Minhenu, nogometni

stadion otvoren u proljee 2005 godine,
domain otvaranja Svjetskog
nogometnog prvenstva 2006 godine.
Moda biste oekivali neto impozantno,
malo vie impresivno. Napokon dolazimo
na Olimp arhitekture gdje Jaques Herzog
i Pierre de Meuron pale ideje sa neba -
meu njima Allianz arena u Minhenu.
Odjednom naete se u tihoj Rheingasse
ulici u Basel-u, Switzerland, broj est.
Dvadeset pet godina prije, duo je poeo
svoj rad, ali i danas, nakon dosta
kompletnih radova diljem Europe i
svijeta, nema ni traga grandioznosti na
prvi pogled.
Ali kao to je to ve sluaj, ne moete
cijeniti knjigu na osnovu omota.
Herzog/de Meuron ima 180 zaposlenika
diljem svijeta, oko 130 u Basel-u. Njihova
arhitektonska praksa je priznata kao
jedan od najkreativnijih, i trenutno
okupiran radom na 30 projekata u Aziji,
Evropi i Americi.
Prije dvije godine Hyat organizacija ih je
nagradila prestinom Pritzker nagradom,
ekvivalentna vitezu u arhitekturi. Od tada
Herzog/de Meuron su priznati kao krema
trenutnih izvoaa.
Njihova karijera je se ini izuzetno
povezana: obojica su roeni 1950.
godine u Baselu, zajedno su studirali na
Tehnikom univerzitetu u Zurich-u od 1970
god. Nakon studija, praksu su imali uz
profesora Dolfa-a Scheanbl-ija, do
otvaranja vlastitog studija Herzog/de
Meuron 1978. godine. Obojica su
posjeivala predavanja na Harvardu.

Pulsirajui oval

Herzog i De Meuron su zaradili svoju

reputaciju kontinuiranim javnim
oekivanjima i smiljajui nova rjeenja za
 147
exterijere i fasade, uvijek iznova
zadivljujui posmatrae.
Par, obojica amaterski igrai nogometa,
podigli su svoj kapacitet za iznenaenja
do maximuma u svom projektu za novi
nogometni stadion u Munchen-u, Allianz
arenu, opisanu od strane Franz
Beckenbauer-a kao jednu od
najneobinijih na svijetu.
Mjeavina boja i promjena intenziteta
svjetla, te reflektiranje dogaaja na
terenu znai da e se stadion pojaviti
kao vibrirajui, zamalo ivi organizam.
Ovalna arena, duga 258 metara, 227
metar iroka te 50 metara visoka je
zajedniki projekat izmeu minhenskih
nogometnih klubova Bayern Munchen i
TSV 1860. Moi e primiti 66 000
nogometnih fanova na najstrmijim
tribinama u Evopi.
Na odranom Svjetskom nogometnom
prvenstvu 2006, na ovom stadionu
odigrano je est utakmica, ukljuujui i
prestino otvorenje ceremonije i prvi
otvarajui me.
Herzog je odbacio kritike koje su tvrdile
da je to sve dim i ogledalo; ''Efekti,
svjetlo, vrhunski igrai, drama, sve je to
dio spektakla u nogometu'', nazivajui
svoju misiju omoguavanjem
odgovarajueg krajolika i pozornice. Duo
je okrenut ka tradicionalnom engleskom
stadinu kao inspiraciji, gdje su fanovi to
blie terenu.
''Arhitektura bi trebala biti senzualni i
inteligentni medium, inae je samo
dosadna''.

Allianz Arena je jedan od najmodernijih

stadiona na svijetu smjeten u sjevernom
dijelu Munchen-a. Tvrtka Allianz je kupila
pravo da stadion nosi njeno ime sljedeih
30 godina. Kada se igraju utakmice Lige
prvaka stadion nosi ime Mnchen Arena,
a za vrijeme Svjetskog prevenstva u
nogometu, stadion e nositi ime FIFA WM
-Stadion Mnchen, zbog zabrane FIFE da
stadioni koriste imena nekog sponzora.

Arena je smjetena na sjevernom

rubnom dijelu grada na poljani
 148
Frttmaning. S gradskom mreom
javnog prijevoza povezana je
podzemnom eljeznicom, udaljena
svega 16 minuta vonje od sredita
grada. U neposrednoj blizini se nalazi i
vaan prometni vor autocesta
"Mnchen - Nord", pa je tako stadion
lako dostupan iz svih vanijih cestovnih
pravaca. Na prilazima stadionu
prometnice su proirene na 4 prometne
trake, a izgraen je i poseban prilaz
stadionu.

16. sijenja 2006 godine, grad Mnchen

je odobrio proirenje kapaciteta sa
66.000 mjesta na 69 901 (ukljuujui
tribinu bez sjedeih mjesta). U niem
dijelu tribina, kapacitet je 20 000 sjedeih
mjesta. U srednjem dijelu tribina,
kapacitet je 24 000, a na viem dijelu
kapacitet je 22 000 sjedeih mjesta.
Uglovi donjeg dijela tribine mogu biti
postavljeni tako da omoguuju dodatnih
ukupno 3 120 stojeih mjesta. U ukupni
kapacitet ukljueno je i 2 200 poslovnih
sjedeih mjesta, 400 sjedeih mjesta za
javnost, 106 luksuznih sjedeih mjesta i
200 mjesta za invalidska kolica. Za
prvenstvene i kup utakmice, kapacitet
moe biti 69 901. Ali, zbog odredbi UEFE,
u europskim natjecanjima ukupni
kapacitet mora biti maksimalno 66 000.
Krov natkriva sve gledatelje, iako vjetar
moe preusmjeriti padavine tono na
tribine. Igralite uope nije natkriveno.

Fasada arene je izgraena od 2 874

ploha koje su pokrivene izuzetno tankim
specijalnim folijama od samo 0.2
milimetra. Svaka ploha moe imati
crveno, plavo ili bijelo obojenje. Pomini
zastori koji su instalirani ispod krova mogu
biti izvueni da tite od sunca.

Allianz Arena nudi brojne usluge unutar

samog stadiona ili u sklopu kompleksa
stadiona. Fan-shop za oba kluba, brojni
restorani, ak i dva djeja vrtia izvan
stadiona, ali u njegovom kompleksu.
 149
U Areni postoje ak 10 svlaionica. 4
su za igrae. Dvije su za domaina
(Bayern ili 1860 Mnchen), a preostale
dvije za gostujuu momad. etiri
svlaionice su za trenere, a dvije na
raspolaganju imaju suci. Postoje i dvije
sobe veliine 110 m za zagrijavanje
igraa pred utakmicu. Arena je
opskrbljena i sa 550 zahoda i 190
monitora.

Stadion: 258 m x 227 m x 50 m

Prostor za igranje: 120 m x 83 m
Igralite: 105 m x 68 m
Parkirna garaa: 270.000 m

Zgrada kao umjetnost

Jaques Herzog i Pierre de Meuron su

projektirali razliite rangove projekata,
ukljuujui blokove stanova, tvornica,
univerzitetskih biblioteka, ali su najpozatiji
po muzejima i stadionima.
Postali su popularni 2000 godine,
transformirajui Bankside energetsku
stanicu u Tate modern muzej, projekt je
predstavljao veliki proboj za vicarski
duo. Graevina je bila vie od mjesta za
djela moderne umjetnosti, bila je sama
djelo umjetnosti.

Slijedei korak Olimpijske igre

Arhitekti su potvrdili svoju reputaciju kao

majstori neobinog, sa jedinstvenim
dizajnom za Minhen.
Ali i drugi veliki projekt je pred njima, novi
Nacionalni stadion u Pekingu, koji e biti
glavna toka ljetnih Olimpijskih igara
2008. godine u Kini. Ovo je prvi njihov
projekat u Kini.
''Idealno, arhitektura mijenja grad'', tvrdi
Herzog. Samo e vrijeme pokazati da li
Allianz arena u Munchen-u se bliska
ovom idealu, ali je ve jasno da je
stadion magnet za posjetitelje.
 150
Nacionalni stadion u Pekingu

Projektantski studio: Herzog/de Meuron

Godina zavretka:2008
Kapacitet sjedala: 80 000
 151
STADION MAKSIMIR

Stadion Maksimir je lociran u istonom

dijelu prelijepog i esto zaboravljenog
grada Zagreba.
Stadion je dio velikog rekreacionog i
sportskog kompleksa Svetice, koji se na
jugu protee do poumljenog Maksimir
parka. Kompleks prekriva prostor 267 440
m, van urbanog podruja, ustvari ini
istonu granicu izgraenog podruja
Zagreba.
On je dio znaajne Zelene zone, koja ide
od Medvjednica planine na sjeveru ka
jugu. Sportsko - rekreacioni centar
Svetice, zajedno sa Maksimir parkom,
formira idealne prostore koji su posveeni
sportu, rekreaciji, i odmoru.
Gradski oci su se obratili visoko
potovanim zagrebakom arhitektima:
Nikola Filipovi i Branko Kincl, da
rukovode arhitektionskom studijom, kako
bi analizirali trenutne uvjete i te istrae
mogunosti renoviranja, proirenja i
nadogradnje stadiona. Istovremeno, su
razmatrali mogunosti poboljanja
kompletnog podruja i njegovih
mogunosti u cjelini. Na bazi inicijalnog
rada, razvili su program za
implementaciju konkursa i dizajna za
rekonstrukciju Stadiona Maksimir.

Situcioni koncept

Koncept za SRK Svetice predvia razne

sportske i rekreacione objekte, nekoliko
restorana i barova, velike povrine
zelenila i parking zona. Postojei sportski
resursi ukljuuju atletski stadion
kapaciteta 3500 mjesta pokriven
membranskim krovom, 20 teniskih
igralita sa razliitim povrinama,
postojeim 50 - metarskim otvorenim
bazenom za plivanje, koarkaki tereni,
odbojkaki i rukometni tereni.
Novo rjeenje predvia novu
prefabriciranu trening dvoranu za
nogomet, tri terena za trening sa
 152
prirodnom travom, i manji stadion
istono od glavnog stadiona.
Ovo bi trebalo biti podrano sa tri terena
za trening sa umjetnom travom, do
postojee zgrade kole nogometa;
luksuzni hotel sa 200 300 kreveta,
zatvoreni olimpijski bazen (lociran do
postojeeg bazena), i tri zatvorena
teniska terena. Bazenski prostor bi imao
pokretnu platformu na tlu, koja bi se
smjetala uz razliite bazene, ovisno o
potrebi.
Organizacione i prostorne analize
preporuuju da bi idealna solucija bila
da objekti budu locirani u sredinjoj zoni
SRK Svetice, unutar okvira zelenog
prostora. Ove zgrade bi okruile centralni
''Trg sportiste'', koji bi bio glavna taka za
kompleks i centralno mjesto susreta za taj
dio grada.
Na sjevernoj strani, trg je otvoren ka
Maksimir parku, dok stadion Maksimir
zatvara trg na istoku. Na junoj strani e
biti locirani hotel i bazen, dok na
zapadnoj strani su zatvorena teniska
igralita.
Na sredini ''Trga sportiste'' je skluptura,
napravljena u memoriji na navijaa
Dinama kojii je poginuo tokom rata za
hrvatsku nezavisnost 90-tih godina
prolog stoljea. Postavljeno je i est
stupova koji oznaavaju uspjeh Dinamo
nogometnog kluba. Takoe postavljen je
i zid koji simbolino predstavlja povijest
hrvatskog sporta.

Kroz povijest

Konstrukcija sportskih graevina na SRK

Svetice bila je znaajna tokom prolog
stoljea. Prvi nogometni teren je izgraen
1912. godine, projektiran od strane
arhitekata Benedik-a i Barany-a, HASK.
Teren je imao dvije drvene tribine na
zapadnoj strani, sa garderobama igraa
za tenis i nogomet, locirane podzemno.
Teniski teren je bio lociran zapadno od
stadiona, ulaza u Maksimirski park.
 153
Drvene sjeverne tribine su konstruirane
kasnije, 1937 godine du ulice
Maksimirska. Originalne drvene tribine sa
HASK stadiona su pomjerene na drugi
teren u Zagrebu.
Rally stadion je izgraen 1934. godine, u
zapadnom dijelu parka Svetice, na
trenutnoj lokaciji atletske staze. Stadion je
takoe imao drvene tribine. Naalost
tribine su izgorjele u poaru 1941. godine,
tako da je ostalo malo ostataka, izuzev
ulaznog paviljona.
Konstrukcija stadiona sa atletskom
stazom, koji ini bazu dananjeg
stadiona, je progresivno postavljena
poslije drugog svjetskog rata, u periodu
od 1948. do 1962. godine. Arhitekti Turina,
Neidhart, Erlich i Tusek su projektirali
elegantnu strukturu od betona za
zapadne, istone i sjeverne tribine.
Ovime je zamijenjen stari HASK teren, ali
istone i zapadne tribine bi se sauvale,
istona tribina u potpunosti.
Stadion je zadnji put modificiran za
Univerzijadu (Svjetske studentske sportske
igre), izmeu 1987. i 1988. godine.
Konzervacija i rekonstrukcija stadiona
Maksimir u nogometni stadion visokog
ranga, voena arhitektom Branko Kincl-
om, poela je 1998. godine.
Novi stadion, oficijelni stadion NK
Dinamo, e vjerojatno imati kapacitet
od 60 000 sjedala.
NK Dinamo igra u evropskim
ampionatima, i pobjednik je hrvatskog
ampionata tokom posljednje decenije.
Dva terena za trening, mali stadion i
zgrada kole nogometa okruuju stadion
od 1932 godine.

Izgradnja

Rekonstrukcija stadiona je podijeljena u

est faza, iz finansijskih, konstruktivnih i
organizacionih razloga. Fazna izgradnja
je prihvaena iz razloga to bi to bio
najmanje kodljiv nain izgradnje bez
zaustavljanja sportskih aktivnosti.
 154
Renovacija i rekonstrukcija je voena
u skladu sa trenutnim zahtjevima i
pravilima Internacionalne nogometne
federacije (UEFA i FIFA), hrvatskim
standardima, kao i ostalim tehnikim
standardima.
Pozitivno iskustva u izgradnji stadiona
irom svijeta, su takoe razmatrana u
novom projektu. Koncept za
rekonstrukciju i transformaciju stadiona
na najnaprednijim svjetskim principima i
iskustvima u projektiranju i izgradnji
stadiona. Stadionski kompleks je planiran
kao multifunkcionalni objekat sa
sportom, kupovinom, uredima i
zabavom, to bi znailo da je objekat u
stalnoj upotrebi.
Prizemna povrina zavrenog stadiona bi
iznosila 130 000 m, gdje bi povrina pod
komercijalnom funkcijom iznosila 37 700
m. To je podrano sa preko 300 sjedala u
restoranima i kafe barovima, kao i veliki
broj sjedala u zoni posluivanja za
gledatelje, na tribinama.

Prilaz

Moguno je pristupiti stadionu iz vie

smjerova, na sjeveru sa ulice Maksimirske,
te zapadno sa iroke pjeake ulice.
Takoe omoguen je pristup stadionu
koji dolaze gradskim prijevoznim
sredstvima iz svih dijelova grada.
Kapacitet garaa i parking mjesta je
predvien shodno broju gledatelja i
posjetilaca komercijalnih i poslovnih
sadraja.

Novi krov

Namjera arhitekata je da krov pokriju sa

pokretnim krovom, koji bi bio zadnja faza
rekonstrucije. Koncept dizajna za krovnu
strukturu je projektiran od strane Atkins
Special Group iz Oxford-a, (Mike Atlet), u
saradnji sa arhitektima Kincl i Filipovi.
 155
Krov je napravljen od etiri
razdvojene fiksirane sekcije, koji pokriva
dvije treine gledalita.
Pokretni krov je u dva dijela, svaki 75 m
irok, to e natkriti 150 m duine terena.
jedinstvenost ovog rjeenja je to je u
mogunosti da pokrije mali ili glavni
stadion u ovisnosti od potreba.
Moguno je pokriti glavni stadion ili
stadion za trening sa jednim krovom,
postavljajui ga u razliite kombinacije
pozicija. Namjera je krov pokriti sa PTFE
membranom koja omoguava dobru
providnost i dugo trajanje.

Sjeverna tribina

Prva faza u konstrukciji Sjeverne tribine sa

kapacitetom 12 222 sjedala, izgraena je
na lokaciji stare demolirane tribine.
Sjeverna tribina sadri veliki oping centar
sa uredima, barovima i restoranima.
Prostor ispod sjeverne tribine ima jednu
podzemnu, i sedam nadzemnih etaa, sa
velianstvenim pogledom na Maksimirski
park.
Prve tri etae sadre oping centar kojem
su pridrueni uredi na drugom i treem
katu. Komercijalni prostor sjevernih tribina
iznosi 19 700 m.
etvrti i peti kat se koriste kao ulazi za
gledatelje na tribine, takoe nudei
velianstven pogled ka maksimirskom
parku i planini Sljeme. Tu se nalaze i
neophodni toaleti, kao i pultovi za hranu i
pie. Pjeaka rampa na istonom uglu,
kao i pokretna stepenita na zapadnom
uglu omoguavaju brz i lak pristup
gledateljima na tribinu, sa stepeninim
jedinicama u srednjoj sekciji objekta.
Specijalno opremljeni elevatori,
postavljeni u sredite stepenita, mogu
primiti i transportovati ljude sa umanjenim
tjelesnim sposobnostima.
 156
Rekonstrukcija zapadnih tribina
ukljuuje rekonstrukciju originalnih
zapadnih tribina te izgradnju novih
gornjih tribina. Pristup gornjim tribinama
je predvien sa dva stepenina tornja i
etiri panoramska lifta. Nova gornja
tribina ima tri sprata, trei sprat je
konstrukcioni sprat, etvrti sprat je VIP
SPRAT, Peti kat je ulaz za gledatelje na
prostor tribina, sa toaletima, te zonama
sa hranom i piem.
Totalni kapacitet zapadne tribine je 13
715 sjedala. U sjeveroistinom uglu je
lociran veliki blok koji povezuje sjevernu i
zapadnu tribinu. Unutar ovog blokasu
locirani uredi i restorani za UEFA
organizaciju. Pravougaoni uredski prostor
je podijeljen dijagonalno sa atrijumskim
pristupnim prostorom, sa pokretnim
trakama za kretanje posjetilaca.
Komercijalni prostor unutar Zapadnih
tribina je 9 886 m.

June tribine

Namjera je da se postojea sredinja

sekcija Junih tribina nanovo izgradi sa
novim gornjim tribinama. Kapacitet novih
junih tribina e biti 9255 sjedala. Sa tri
kata ispod koji e se koristiti kao
nogometni klub. Takoe, planirane su
prostorije za sportske i tehnike potrebe
kluba.
Drugi i trei kat je predvien za klubski
menadment, boravak igraa, i hotel za
igrae. Trei i etvrti kat je za gledatelje
sa potrebnim servisima. Vertikalno
kretanje je postignuto stepenitima sa
liftovima.
Komercijalni prostor unutar junih tribina
je 1000 m. Juna tribina je opremljena
fotovoltinom fasadom koja e
omoguiti dotok energije za stadion. Iza
toga, Juna tribina je organizaciono
pripremljena i opremljena za otvoreni
auditorijum sa 9255 sjedala, koji je
 157
znaajna za razliite kulturne i druge
dogaaje.

Istone tribine

Istona tribina, je ostala ista, posjeduje

obje strane sa sjedalima. Kapacitet
tribine je 10277 sjedala, koja gledaju ka
glavnom terenu, te 5000 sjedala ka
pomonom terenu. Sva sjedala se mogu
nadkriti sa istim pokretnim krovom. Prostor
galerije je obezbijeen za pultove sa
hranom i piem. Prostori ostava su
locirani na prizemni kat. Mali
komercijalna povrina je takoe locirana
na istonim tribinama, sa 3000 m.
Objekat nogometne kole je lociran iza
istonih tribina.

Donje tribine

Konstrukcija novih donjih tribina i

rekonstrukcija sportskih terena ini
etvrtu fazu u izgradnji. Sportski tereni e
biti opremljeni sa novom travnatom
povrinom, moguno Green tech ITM ili
Desso DLW Grassmaster sistemi, sa novim
drenanim i grijnim sistemom.
Kapacitet novih donjih tribina je 16 000
sjedala.
Zapadne donje tribine imaju prostor koji
je pridruen garderobama, delegatskim
sobama, sportskoj klinici. Takoe
predviena je fitnes sala sa zatvorenim
bazenom, jakuzijem, saunama,
garderobama, barom i uredima.
Prostor ostava je lociran ispod sjevernih i
istonih donjih tribina, takoe
predviena je garaa ispod junih donjih
tribina.
Donje tribine imaju komercijalni prostor
od 8 000 m.
Kompletna rekonstrukcija i renovacija
stadiona Maksimir, kao centralnog
sportskog mjesta za SRK Svetice e ga
 158
klasicifirati kao jednu od
najmodernijih, vienamjenskih sportskih
objekata.
Multifunkcionalni kompleks, sadraji i
kapaciteti objekta, osiguravaju da ovaj
sportsko poslovno - oping centar
omoguuje cjelodnevnu atrakciju za
posjetitelje. Te pravi ga jedinstvenim sa
njegovom ekonomskom i poslovnom
aktivnou.
Zagreb, sa tisuu godina starom povijesti,
e imati novi multifunkcionalni objekt za
novi milenijum.

STADION U SEOULU

Stadion u Seoulu je najvei nogometni

stadion u Aziji. Izgraen je za potrebe
jedne od najveih sportskih manifestacija
danas, Svjetskog prvenstva u nogometu,
iji je domain 2002. godine bila Koreja.
Bile su potrebne tri godine te 160 miliona
dolara uloenih da se izgradi ovaj
stadion.
Posebnost stadiona je da mu se moe
lako pristupiti putem podzemne
eljeznice.
U dizajnu stadiona ponosno istiu
njegove korejske korijene. Krov stadiona
je projektiram prema obliku korejskog
zmaja, to simbolizira elju za sreom i
korejske tenje za nacionalnom
unifikacijom i svjetskim mirom.
Stubovi koji nose konstrukciju projektirani
su prema jarbolima i utim jedrima
dunke zvanim ''Hwangpo Dotbae'' koja
je saobraala na Hangang-u (rijeka).
Stadijumska podstruktura lii na oblik
tradicionalnog korejskog posluavnika za
voe. To predstavlja ljubaznost i
gostoljubivost koju su nudili kao nacija-
domain gostima iz svih dijelova svijeta.
Stadijumski radni dizajn demonstrira
linearnu ljepotu, jedan od kljunih
elemenata arhitektonskog projektiranja u
Koreji. Ali istovremeno demonstrira
dostignua high -tech arhitekture.
 159
Stadion u Seolu je eko - prijateljski
objekt, napravljen od materijala koji
tede energiju i recoklirani su. Koristi gas iz
Nanjindo plinovoda za grijanjej i hlaenje
objekta. Iskoritena voda se refiltrira i
ponovo koristi.
Pored samog sportskog terena stadion
nudi i druge sadraje. Prostor ispod tribina
nudi multiplex kina, trgovine, sportske
centre, kulturne centre i restorane.
Kapacitet stadiona je 65 000 sjedeih
mjesta. Gledatelji su udaljeni 17 m od aut
linije i 11 metara od gol linije. Sa 102
izlaza potrebno je tono 8 minuta da se
tribine isprazne.
 160
Fiskulturne sale i dvorane

Za preteu naih fiskulturnih sala moemo

smatrati, iz starog vijeka, nadkrivene
dijelove gimnazije, koje su u odreenoj
mjeri imali neke svoje dopunske objekte,
ali u pravilu ovdje se radilo o nadkrivenoj
kolonadi koja je sluila za vjebanje za
vrijeme loih vremenskih uvjeta. Iz
srednjeg vijeka poznate su nam
''loptarne i etalita'', esto goleme i
skupe graevine, koje su bile graene u
velikim feudalnim centrima, a to su ve
hale u punom smislu. Sa rastuim
znaajem dananjih dvorana i sa
rastuim mogunostima, ekonomskim i
tehnikim, raste i broj i potreba za
pokrivenim objektima, tako da sve ee
dolazi do graenja cijelih sustava
natkrivenih objekata. Za vrhunski sport se
prostori specijalizuju kako bi bilo
udovoljeno sve teim zahtjevima, pri
emu naravno, vienamjenske hale ne
prestaju ili ne gube svoj znaaj u smislu
masovne tjelovjebe i rekreacije. Kod nas
su se ustalilo nekoliko tipova (u skladu sa
svjetskim razvojem): 12/24 visina 6m,
18/30 visina 7 m, 18/36 visina 8 m, i 24/45
do 48 visina 8 m. Zahtjevi za visinom
svjetla mogu se razlikovati u ovisnosti od
zahtjeva korisnika ili od konkretnog sporta
i njegovih potreba, za koju je sala
graena (npr po zahtjevima takmiarskih
pravila). Visina dvorana 24/48 se u
pravilu radi vie cca 10 m . Takoe,
propisi specijalnih dvorana se razlikuju.
Npr. za stolni tenis je za jedan sto
potrebna ploha je 6/12 m ili po broju
stolova se odreuje razmjer cijele
dvorane, itd.
Sportskom halom podrazumijevamo, u
pravilu, pokrivene objekte za tjelesni
odgoj, gdje je tribina za gledatelje,
drugaiji naziv nije pak specifino
odreen terminom. Radi li se o veem
kapacitetu gledatelja tada je i
graevina vrlo zahtjevna, prirodno i vrlo
skupa pa se zato esto susreemo sa
halama graenim za vie namjena i to
ne samo u oblasti tjelesnog odgoja nego
 161
i npr. za kulturne namjene, naroito za
vrlo posjeene estradne nastupe ili
filmske festivale. Za takve vienamjenske
objekte esto se upotrebljava naziv
''gradska dvorana''. Vjebajua hala je
razmjerom opet odreena svojom
namjenom zbog koje je graena, u
pravilu slui i za takmienja u hokeju te je
zato najei razmjer uziman od hokeja
na ledu 30/60 m. Nazivom ''hala''
uobiajeno oznaavamo razmjernije
prostore bez gledatelja, govorimo npr. o
''lakoatletskim halama'', koje bivaju
graene za treninge bez gledatelja ili sa
malim brojem gledatelja.
Koncepcija hala svakako u ne maloj
mjeri uslovljava pitanja konstrukcije i
njihove ekonomije, kod sportskih dvorana
esto dolazi do realizacija rekordnih
tehnikih tj. konkurentskih dostignua.
Izbor materijala za konstrukciju je opet
naravno pitanje tehniko - ekonomskog
aspekta, a u praksi se sustreemo u
ovisnosti od mjesta i momentalnog
razvoja tehnike sa konstrukcijama svih
vrsta. Kao konstrukcioni materijal se
najprije koristilo drvo koje je kasnije otilo
u pozadinu, da bi se danas opet sve
ee primjenjivalo. Iz doba poslije I
svjetskog rata bilo bi mogue imenovati
mnotvo hala, naroito u Njemakoj, od
njh je jedna od najupeatljivijih bila
Westfalenhalle u Dortmundu, unitena u
ratu. Na njenom mjestu danas stoji nova
hala izgraena od eljeza i betona. U
doba oko II svjetskog rata ponajvie se
koristio monolit. Tradicionalne
konstrukcije ramova su bile najee u
halama manjih raspona, ali bila je
koriena o kod veih hala, naroito u
USA i vedskoj. Monolitne ljuskaste
konstrukcije se na prvi pogled ine vrlo
korisne i napredne, danas se koriste jo
vrlo malo, njihovoj racionalnosti ne
odgovara vrlo skupa i zahtjevna
tehnologija. Jedna od njih je hala u
Madridu, konstruirana iz dva valjkasta
luka meu sobom, od kojih je jedan
iznad gledalita a drugi nad igralitem.
Grandiozna ljuskasta konstrukcija bila je
 162
postavljena za zimske Olimpijske igre u
Grenoblu, kao zimski stadion.
Prefabrikaciju za konstrukciju hala
iskoristio je prof. Nervi za svoje vrlo
poznate hale ''palazzo'' i ''palazzeto'' u
Rimu. Prva je bila velika hala za 20 000
gledatelja, ima specifinu sredinju
konstrukciju od ljuskaste prefabrikobane
lune kupole naslonjene na monolitno
podnoje. Druga je mala hala za nekih
8000 gledatelja, lukovi su stvarani tako
da su ''ferro cementovi'' prefabrikati
slagani na skele i cjelina je doarmirana i
zabetonirana, tako da je u stvari
napravljen monolit.

SPORTSKA DVORANA

Uvjeti parcele

Trai se minimalna veliina parcele, bez

parkiralinog prostora, za dvoranu
veliine: 15 x 27m 2000 m2,
18 x 36m 3000m2, i
27 x 45m 4000m2.

Potrebe parkiralita

Treba osigurati potreban broj parkiralita

prema slijedeim uvjetima:
Za svaku vjebalinu jedinicu min. 15 PM
u najblioj okolici.
Za svaka 4 gledatelja po 1 PM.
Za svaku vjebalinu jedinicu min. 15 PM
za bicikle i motore.

Prostorije za kondicijski trening

i fitness

Pratei prostori u neposrednoj blizini

glavne sportske dvorane, koriste se za
zagrijavanje i odravanje fizike kondicije
takmiara.
 163
Prostorija za gimnastiku

Koriste ih specijalne kole i drutva koja

izvode skupne predstave i vjebe, a slue
i za gimnastiku, kondicijski ispit i koncerte.

Gymnasium

Moe biti pomona, ali i samostalna

funkcionalna jedinica, opremljena za
akrobatsku gimnastiku. Veliine je 18 x
36m i 15 x 27m. Povrina se dijeli po tono
odreenoj shemi za razliite gimnastike
discipline i vjetine.

Ulazi i pasai

U ulaznom prostoru preporua se

postaviti vjetrobran. Na uoljivoj poziciji
postavlja se oglasni pano. Treba
aranirati nekoliko mjesta za sjedenje.
Stakleni zidovi i stijene trebaju biti od
sigurnosnog stakla do visine od 2 m.

Svlaionice

Hodnik kojim se prilazi u svlaionicu je

neist hodnik, jer u njemu se hoda u
cipelama. Taj isti hodnik ne smije sluiti i
za ulaz u dvoranu, ve se u dvoranu ulazi
direktno iz svlaionice ili, bolje, iz
svlaionice preko jednog manjeg
prostora ili istog hodnika. Neisti hodnik
slui i onda kada se odrava nastava na
vjebalitu, pa se uenici svlae u istim
svlaionicama koje slue i za dvoranu.
Takav sistem svlaionica omoguava da
se higijena poda odrava u to boljem
stanju, tj. da se sprijeava to je mogue
vie oneiavanja poda dvorane.
Visoke su min. 2,5m. U svakoj jedinici
treba predvidjeti klupe ukupne duljine
12m.
Dubina klupe je 25 - 30cm, a irina po
korisniku 40cm. U svlaionicu postaviti
barem dva ogledala na visini primjerenoj
uzrastu korisnika. Podovi i zidovi moraju
zadovoljavati stroge higijenske i tehnike
 164
zahtjeve. Svlaionice se mehaniki
ventiliraju.
Svlaionice tako grupirati da imaju vezu
na svaki dio dvorane. Sanitarnu grupu
tako organizirati da se izmeu dviju
svlaionica nalaze sanitarne grupe
(praonici, tuevi, WC-i). Potrebno je
osigurati direktnu vezu svlaionica s
praonicom. U praonici osim potrebnog
broja tueva treba predvidjeti i
kombinirane praonike za noge i gornji dio
tijela.
Podovi u svlaionicama trebaju biti takvi
da je omogueno lagano ienje i
odravanje. Podovi u praonicama
trebaju biti takvi da se mogu lagano
prati a da nisu kliski. Zidovi u
svlaionicama trebaju biti higijenski da se
lako mogu oistiti i da se' teko oteuju.
Zidove u sanitarnoj grupi preporua se
oploiti po cijeloj visini prostorije.
Svlaionica za nastavnika treba da ima
leaj za odmor, stol za dvije stolice, etiri
garderobna ormaria te prostor za
kartoteku. Prostor svlaionica povezan je
na prostor s tuem i praonikom.
U blizini prostora mokrog vora potrebno
je predvidjeti jedan WC s praonikom za
nastavnika.

Soba instruktora, trenera

Radna soba instruktora i trenera je

takoer i soba prve pomoi i tako je
treba opremiti. Ako nema sobe voditelja,
ovdje se postavlja pano za kontrolu
tehnikih funkcija. Uz ovu sobu osigurati
prostor za svlaenje, umivanje, tuiranje i
WC. Kabinet za fiziku kulturu potrebno je
opremiti odgovarajuom opremom i
ormarima za rekvizite i uila, leaj za prvu
pomo, ormari za prvu pomo, stol sa
dvije stolice, vaga s visinomjerom, te
ostali ureaji i sprave za praenje
nastave fizikog odgoja.
 165
Unutarnja spremita za sprave

Smjetena su neposredno i bez prepreka,

povezana podiznim ili zaokretnim vratima
irine min. 2,2 m uz borilinu povrinu.
Spremite sprava mora biti takve veliine
da se u njega mogu smjestiti sve
potrebne sprave i rekviziti iz dvorane.
Spremite treba imati direktnu vezu na
dvoranu a zatvara se preklopnim vratima
(s protuutegom - garana vrata)
obloena drvetom bez izboina i
bridova. Pod spremita treba biti u istoj
visini s dvoranom.

Spremite pribora za ienje

Kontrolna soba uz ulaz

Ovdje je organizirano jedno radno

mjesto uz kontrolni pano za nadzor
funkcija tehnikog pogona.

Soba upravitelja

Ovdje je smjeten regulacijski i kontrolni

pano za elektroakustike i optike
ureaje.
Spremite za vanjska igralita

Prostorija otvorena prema vanjskim

terenima vratima irine min. 1,7m.

Spremita

Razna spremita ope namjene (stolci za

gledalite i sl.)

Prostor za odmor i osvjeenje

Smjeta se uz ulazni hol, uz prostore

sportaa i uz prostore gledatelja.

Tehnika postrojenja

Tehnika postrojenja i pratei prostori

sastoje se od instalacijskih prostorija:
kotlovnica ili toplinska podstanica,
komora za klimatizaciju, postrojenje
 166
ventilacije, agregatska stanica,
trafostanica, prostori za jaku i slabu struju,
prostori za pripremu tople vode, ureaji
vodovoda, ureaji kanalizacije itd. te
prirune radionice, skladita, spremita,
boravci osoblja i sl.
Opskrba toplom vodom, sanitarne
instalacije, elektrine instalacije, akustika,
radio i televizijski ureaji, zatita svjetla,
ureaji za gaenje poara.

Grijanje i ventilacija

Sustav ventilacije dvorane povezan je sa

sustavom grijanja, pa se zato ta dva
sustava koordinirano projektiraju.

Ventilacijom se osigurava:
- uklanjanje neugodnih mirisa, koji
nastaju uslijed isparavanja ljudskog
tijela
- uklanjanje suvine topline
- uklanjanje razrijeene praine

Zagrijavanjem moramo osigurati

temperaturu od 18C na visini od 50 cm
od poda i to po cijeloj povrini prostora
za rad. Da bi se zadovoljili navedeni
zahtjevi preporua se primjeniti onaj
sistem kondicioniranja zraka (bez
hlaenja) s potrebnim brojem izmjena
(ovisno o broju uenika i gledatelja koji
se nalaze u dvorani), a koji se pokazao u
tom smislu optimalan. Ostale, pratee
prostorije treba zagrijavati putem
radijatora ili konvektora prema uvjetima
koji vrijede za te prostorije.
Prostore tueva i praonica potrebno je
odmagljivati a prostore garderoba
ventilirati, te je za tu svrhu potrebno
osigurati prirodne ili umjetne uvjete.

Konstrukcija

Konstrukcija se moe izvesti od armiranog

betona s prednapregnutim nosaima, ili
sa elinim ili drvenim lijepljenim
nosaima itd. Kod izbora konstrukcije
voditi rauna o vrsti pokrova, vrsti
podgleda, rasporedu rasvjete,
 167
klimatizaciji dvorane kao i
eventualnog prolaza instalacije kroz
nosae i ugradnju sprava na konstrukciju.

Zidovi, vrata i ureaji za

dijeljenje prostora

Zidovi dvorane moraju biti glatki bez

izboina i otrih bridova. Povrinska
obrada mora biti takva da nije mogue
oteenje prilikom naslanjanja ili udaraca
loptom.
Zidovi trebaju biti rezistentni na udarce
lopte i sl., odrljivi i da se lako iste.
Zidovi moraju biti dovoljno vrsti da je
mogua ugradnja svih potrebnih sprava i
konzola na njima. Povrinska obrada
mora biti takva da je omogueno
lagano ienje i eventualno pranje
povrina. Izboru boja treba posvetiti
posebnu panju obzirom na karakter
dvorane.

Podovi

Jedan od osnovnih faktora kvalitete

dvorane je pod dvorane. Zbog toga je
potrebno naroitu panju posvetiti
izvedbi poda, koji mora biti elastian sa
to manje sljubnica, gladak, da nije klizav
i da se lako i brzo isti i odrava.
Borilina povrina, tlo, pod, teren je
osnovni ureaj, sprava, sredstvo
sportskog dogaanja: vjebanja,
rekreiranja, takmienja. Premda,
naizgled elementaran, ovaj ureaj je
tijekom povijesti sporta, a ovisno o vrsti
sportske aktivnosti oblikovno i tehniki
diverzificiran, tako da je njegova
tehnika struktura vrlo razliita, da bi
zadovoljila sve one specifine uvjete koji
slijede iz prirode razliitih vrsta sportskih
aktivnosti.
Slojevi se postavljaju razliito u ovisnosti o
zahtjevima sporta a ta razliitost
podlijee minucioznom istraivanju i
normiranju.
Obzirom da je neracionalno i u stvarnosti
nemogue graditi dvorane i sportske
povrine za samo jednu vrstu sporta, to se
 168
u praksi primjenjuje princip optimalne
standardizacije, tako da projektirano i
izvedeno tlo, pod, povrina, teren
polivalentno i optimalno odgovara
bitnim uvjetima vie vrsta sportova.
Vane osobine sportskih tla su:
- elastinost ili podatnost,
- sigurnost koraka,
- sigurnost od klizanja,
- mogunost brze promjene smjera
kretanja,
- odskok lopte,
- postojanost ravnine,
- postojanost elastinosti, vibracija
poda,
- primjerena toplinska i zvuna
izoliranost,
- sigurnost od loma, razbijanja,
oteenja,
- otpornost na habanje,
- mogunost lakog popravka,
- mogunost lakog i trajnog
obiljeavanja,
- to jeftinije odravanje,
- to krae vrijeme ienja
- to manji trokovi proizvodnje,
- ravnina, plosnatost, glatkost,
horizontalnost,
- refleksija zvuka,
- boje oznaka i linija,
- zatita od vlage, i
- ventiliranje poda.

Ovi brojni zahtjevi su i kontradiktorni i

raznovrsni, pa stvaraju kompleksnu
situaciju koju razrjeavaju brojni pojedinci
i Instituti, kao kinetiki, tehniki,
ekonomski i estetski problem (na pr. u
Bavarskoj od 1927. godine Doc. Hacker,
izumitelj titrajueg poda, a sada Otto
Graf Institutes Der Technische Universitat
Stuttgart ).

Rasvjeta

Ope napomene

Osnovna funkcija sistema za osvjetljenje

u sportskim dvoranama je ostvarenje
optimalnih uvjeta za efikasnu i ugodnu
 169
vizualnu percepciju igraa i
gledatelja. Dobra vidljivost je isto tako
vana kao i ugodna rasvjeta, pa je jasno
da treba uzeti u obzir i fizike i psihike
razloge.

Funkcija sistema rasvjete ovisi o kvaliteti

osvjetljenja, u ova ovisi o tri faktora:
- Iluminacija (Im/m2),
- Toplina boje i boja buke, i
- Prostorna distribucija svjetla.

Iluminacija na "radnoj povrini" (Im/m2)

odreuje vidljivost. Openito govorei,
to je vea iluminacija, bolja je i vizualna
predstava. Ljudsko oko je dobro
naviknuto na percepciju. U uvjetima
dnevnog svjetla ija je razina iluminacije
relativno visoka (2000 lux ili vie). Jako
osvjetljenje mogue je realizirati
umjetnim i prirodnim izvorima.
Vane su slijedee karakteristike izvora
osvjetljenja:
- broj,
- povrina,
- blistavost, i
- poloaj u vidnom polju.

Dnevno svjetlo i prozori

Prozori mogu biti jednostrano ili dvostrano

ugraeni, ali samo po uzdunim
stranama dvorane. Povrina staklenih
ploha treba biti najmanje 1/4 - 1/5
povrine poda dvorane. Prirodni izvor
svjetla treba postaviti to blie stropu
kako bi se izbjeglo zasjenjenje i
blijetanje. Na taj nain mogue je
povrinu ispod prozora koristiti za
ugradnju sprava. Prirodne izvore svjetla
(prozore) treba na odgovarajui nain
zatititi od udaraca loptom (preporua
se napeta mrea od najlona udaljena
barem 10 cm od staklene plohe).
U sportskim halama prozori mogu
proizvesti bljetanje, a kako se te zgrade
uglavnom upotrebljavaju u
poslijepodnevnim satima, treba paljivo
razmotriti upotrebu prozora. Sportai
uglavnom ne prigovaraju zbog odsustva
 170
dnevnog svjetla. U mnogim zemljama
postoji jaka tendencija da se dnevno
svjetlo potpuno iskljui ili da se upotrijebe
otvori za dnevno svjetlo na krovu,
odnosno u kombinaciji s elektrinim
osvjetljenjem. U tom sluaju treba
predvidjeti ureaje koji mogu iskljuiti
upad sunevih zraka i dnevno svjetlo
ukoliko uzrokuju blijetanje. Dnevno
svjetlo koje ulazi kroz druge prostore,
moe takoer izazvati blijetanje i
zasjenjivanje. Matirano staklo ne moe
sprijeiti difuziju sunevog svjetla, a u
nekim prilikama ak pojaava sjene I
kontraste. Ugradnja velikih krovnih otvora
moe proizvesti optimalno osvjetljenje, ali
treba uzeti u obzir djelovanje te
konstrukcije na klimu u unutarnjem
prostoru. Zbog potreba sporta treba
predvidjeti ureaje koji mogu zatamniti
prozore i otvore kroz koje ulazi dnevno
svjetlo.

Umjetna rasvjeta

Umjetnu rasvjetu treba dimenzionirati

tako da adekvatno zamijeni dnevno
svjetlo. Za umjetnu rasvjetu potrebne su
gotovo uvijek tehnike mjere protiv
bljetanja kao na primjer kontrola
svjetlosti i zasloni svjetiljki s difuzorima.
Rasvjeta mora biti dosta jednolino
raspodjeljena, ali s druge strane mora
proizvoditi dovoljno sjenki i kontrasta za
"modeliranje", koje omoguava dobru
prostornu percepciju objekata,
udaljenosti i brzine. To stanje je teko
postii, ali kao solidna osnova za
projektiranje preporua se kombinacija
generalnog difuznog sistema rasvjete
fluorescentnim lampama i dodatno
izravno osvjetljenje sastavljeno od
tokastih izvora. Pri projektiranju treba
predvidjeti stupnjevitu rasvjetu od 70, 140
i 210 luxa mjereno na podu dvorane.
Intenzitet rasvjete ovisi o aktivnosti koja se
odvija u dvorani, te je za razne aktivnosti i
vrste sportova razliita. Umjetna rasvjeta
treba biti zatiena od udara loptom.
 171
Konano toplina boje i efekat zida
vani su jer imaju jak utjecaj na dubinu
atmosfere i ugodnost osvjetljenja. Za
veinu sportskih hala preferira se bijelo
svjetlo (4000 K) s prirodnim uinkom.
Posebno osjetljivi na zasjenjivanje su oni
sportovi kod kojih sporta mora gledati
gore kao npr: badminton, odbojka, tenis i
koarka. Zahtjevi razliitih sportova su
razliiti.
Za badminton i tenis potrebno je snanije
osvjetljenje na mrei nego na ostalim
dijelovima polja. U koarci je posebno
vano da se igrai dobro vide i da
takoer vide i izraz lica. Iz svih ovih
razloga upute za osvjetljenje sportskih
dvorana upuuju na kompromis izmeu
razliitih vrsta sportova. Bilo bi idealno
kada bi instalacija osvjetljenja bila
izvedena tako da se posebni zahljevi za
svaki pojedini sport mogu ispuniti
jednostavnim prikopavanjem. Tamo
gdje je smjer igre za razliite vrste
sportova isti kao npr. za tenis i
badminton, mogue je postaviti dobre
uvjete za gledanje. Dobro rjeenje za
ope osvjetljenje je ravnomjerno
osvijetljen strop bilo dnevnim ili umjetnim
svjetlom. Kad se ne moe izabrati
jednakomjerno osvijetljeni strop, moe se
postiii dobro rjeenje primjenom
svjetlosnih izvora koji se postave u red sa
strane, uzdu glavnog polja za igru.
Kada je mogue odravati treninge uz
ogranieno osvjetljenje poeljno je da
postoji mogunost iskopavanja jednog
dijela instalacije pod uvjetom da se ne
poremeti simetrija. Za odreene sportove
kao judo, boks i stolni tenis koji trebaju
jako lokalno osvjetljenje, treba predvidjeti
tokaste izvore svijetla. Da bi se postiglo
jasno gledanje na mjestu dogaanja u
dvorani, poeljno je lokalno osvjetljenje u
polju poveati bar tri puta u odnosu na
osvjetljenje itave dvorane i pri tom
treba odrati gore spomenutu simetriju.
 172
Osvjetljenje za televizijske prijenose

Da bi se mogli nainiti prijenosi za TV u

boji potrebna je snaga osvjetljenja oko
1000 luxa na povrinama okrenutim
kameri. Osim toga je vano da svijetlo u
dvorani ima konstantnu temperaturu
4000 K. Zato se snaga osvjetljenja,
potrebna za takvo snimanje treba
ostvariti samo umjetnim osvjetljenjem. U
dvoranu ne smije ui dnevno svijetlo.

FUNKCIONALNA SHEMA SPORTSKE

DVORANE MANJE I SREDNJE VELIINE

DIMENZIJE MALIH I SREDNJIH DVORANA I

DODATNIH PROSTORA ZA TRENING

1 2 3 4 5
tip broj dimenzij korisna
jedinic e (irina povrina
a za x duina m
vjebu x visina)
hala
1 nedjeljiva 1 15 x 27 x 405
standardna
5,5
hala
2 djeljiva 3 27 x 45 x 1215
standardna
7
hala
3 nedjeljiva (1) 12 x 24 x 288
hala u
5,5
posebnim
sluajevima
4 djeljiva hala 1 + (1) 21 x 45 x 945
u
7
posebnim
sluajevima
5 1 + (1) 18 x 36 x 648
5,5
dodatne sobe za trening
6 fitness soba 4,5 x 4,5 20,25 do
x 2,5 do 54
6x9x
2,5
7 4,5 x 6 x 27 do 90
3,5 do 6
x 15 x
3,5
8 gimnastika 12 x 12 x 144
soba
4
9 gimnazium 1 15 x 27 x 405
5,5
10 gimnazium 18 x 36
x 5,5
 172

MOGUNOSTI KORITENJA DVORANA

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22
tip sporta 15x27 27x45 27x15 12x24 21x45 21x27 21x18 18x36 18x24 18x12
W O W O W O W O W O W O W O W O W O W O
1 badmington X X1 X X1 X X X1 X X1 X X1 X X X X
2 koarka X X X X X X X X X X X X X X
3 boks X2 X X3 X X3 X X3 X X3 X X3 X X3 X X3 X X3 X X3 X
4 maevanje X X X X X X X X X X X X X X X X X X X
5 nogomet X X X X X
6 akrobatska X X X X X X X X X X X X
gimnastika
7 dizanje X3 X3 X3 X3 X3 X3 X3 X3 X3 X3 X3 X3 X3 X3 X3 X3 X3 X3 X3 X3
tegova
8 gimnastika X X X X X X X X X X
9 rukomet X X X X X
10 hokej X X X X X
11 judo X X X X X X X X X X X X X X X X X X
12 akrobatsko X X X X X X X X X X X X X X X X X X X
dizanje X
tegova i
hrvanje

13 akrobatski X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X
biciklizam
14 akrobatsko X4 X4 X4
rolanje
15 ples na X4 X4 X4
rolama
16 hokej na X4 X4 X4
rolama
17 hrvanje X X X X X X X X X X X X X X4 X4 X X X X X
18 X X X X X X X X X X X X X X X X X X X
 173

19 ples X X X X X X X X X X X X X X X X X X X
20 tenis X X X X X X X X X
21 stoni tenis X X X X X X X X X X X X X X X X X X X5
22 trampolina X5 X X X X X X X X X X X X5 X5 X5
23 odbojka X5 X X X X X5 X X X X X X X5 X5 X
24 takmiarska X X X X X X X X X X X X X X X X X
gimnastika

W prikladno za takmienja i treninge

O prkIladno samo za trening
Mogunosti koritenja su oznaene kriem.

1 Visina hale prema internacionalnim takmienjima 8 m

2 Platforme i dodatna svjetla su potrebna
3 Potrebna je posebna zatita poda
4 zavisno od podne konstrukcije
5 Visina hale prema internacionalnim takmienjima 7 m
 174

MOGUNOSTI KORITENJA PROSTORIJA ZA TRENING

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
tip sporta 5,5x4,5 do 6x9 4,5x6 do 6x15 4,5x6 do 6x15 12x12 18X36
O O O W O W O W O
1 boks X X X X X X X
2 maevanje X X X
3 fitness X X X
4 akrobatska X X X X
gimnastika na
spravama
5 dizanje tegova X X
6 gimnastika X X X
7 judo X X X X X
8 akrobatsko dizanje X X X X X
tegova i hrvanje
9 X X X X X X
10 hrvanje X X X X X X
11 ples X X X
12 trampolina X X
13 stoni tenis X X
14 takmiarska X X X X X
gimnastika

W prikladno za takmienja i treninge

O prkIladno samo za trening
Mogunosti koritenja su oznaene kriem.
 175

DIMENZIJE POVRINA ZA NATJECANJE

1 2
tip sporta mjere prema regulativama za standard sigurnosna granica
takmienje na podunom zavretku
duina irina duina irina zid zid duina irina
1 badmington 13,4 6,1 13,4 6,1 1,25 1,25 15,9 8,6 8
2 koarka 24 do 28 13 do 15 28 15 1 1, 30 17 (5,5)
3 boks 4,9 4,9 6,1 6,1 1,95 1,95 10 10 4
4 maevanje 13 do 24 1,8 do 2 13 do 24 2 3 3 19 do 30 8 (4)

5 nogomet 30 do 50 15 do 25 40 20 0,5 2 44 21 (5,5)

6 dizanje tegova 4 4 4 4 3 3 10 10 4
7 rukomet 38 do 44 18 do 22 40 20 0,5 2 44 21 (5,5)
8 hokej 36 do 40 18 do 20 40 20 0,5 2 44 21 (5,5)
9 judo 9 do 10 9 do 10 10 10 2 2 14 14 (4)
10 akrobatska 29 61 29 16 0 0 29 16 (7)
gimnastika
11 akrobatsko 12 12 12 12 1 1 14 14 (5,5)
dizanje tegova i
hrvanje

12 akrobatski 14 11 14 11 0,5 1 16 12 (4)

biciklizam
13 akrobatsko 40 20 40 20 40 20 (4)
rolanje i ples
14 hokej na rolama 30 do 40 15 do 20 40 20 40 20 (4)
15 hrvanje 6 6 6 6 2 2 10 10 (4)

22 ples 7 ne manje od 80 m (4)

23 tenis 23,77 10,97 23,77 10,97 3,65 6,4 36,57 18,27 (7)
24 stoni tenis 2,74 1,525 2,74 1,52 3,23 5,63 14 7 4
25 trampolina 4,57 2,74 4,57 2,74 4 4 12,57 10,74 7
26 odbojka 18 9 18 9 2 3 24 13 7
27 takmiarska 12 12 12 12 1 1 14 14 (7)
gimnastika
() preporuene dimenzije
 176

PROSTORNI PROGRAM

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16
prostori za atletiare i publiku
ulazni svlaionice soba
prostor za
sprave
tip ne broj m korisna ako je
potrebno
hale manje povrina
od m m min
1 nedjeljiva 15 2 2 2 x 1 ili 2 1 1x1 1 4,5 x 15 1 5 1
standardna
2x 1/2
hala 15x27
2 nedjeljiva 15 2 2x1 2 x 1/2 2 1 1x1 1 4,5 do 1 5 1
hala
2 12
12x24
3 djeljiva 45 6 6 3 6 3 1x1 2 do 3 4,5 x 24 2 5 5 1 1
standardna
do 27
hala
27x45
-3 dijela
4 djeljiva 30 4 4 2 4 2 1x1 1 do 2 4,5 x 18 1 5 9 1
standardna
do 24 1 3
hala
21x45
-2 dijela
5 djeljiva hala 30 3-4 3 do 4 2 3 do 4 1 do 2 1x1 1 do 2 4,5 x 18 5 1
18x36
do 21 3
-2 dijela
6 fitness
7 soba za 1,5 x 3
vjebanje
8 gimnastika 4,5 x 3
soba
9 gimnazijum 4,5 x 3 1 3
15x27
10 gimnazijum 4,5 x 6 1 3
18x36
 177

PROSTORNI PROGRAM

1 2 17 18 19 20 21 22 23 24 25

vanjska ostava ekaonica i ulaz sa toalet

ostava za ( u sluaju soba za vjetrobranom
sprave potrebe) osvjeenje i blagajnom
korisna korisna korisna korisna jedinica po korisna
povrina povrina povrina povrina po 200 povrina
gledatelju gledatelja
m min m m m min m
1 nedjeljiva 9
standardna hala
15x27
2 nedjeljiva hala 9
12x24
3 djeljiva standardna 21 24 do 30 40 do 60 0,1 1 1 1 0,33 3
hala
27x45
-3 dijela
4 djeljiva standardna 15 18 30 do 40
hala
21x45
-2 dijela
5 djeljiva hala 15 18 30 do 40
18x36
-2 dijela
6 fitness
7 soba za vjebanje
8 gimnastika soba
9 gimnazijum
18x36
 178
SPORTSKA TLA UNUTARNJI
TERENI
179
180
181
182
 183
DETALJI PODLOGA TENISKIH IGRALITA

-Tenisit /opena meljava/ u dvije

granulacije, 1 podloga zavrna, uvaljano
runo valjkom uz kvaenje i ugradnju pvc
linija, debljina 4 - 6 cm.
-Tampon od pjeskovitog ljunkovitog
materijala (moguno industrijska ljaka /
zgura) krupnoe zrna 1 10 mm,
uvaljan mainski valjkom, debljine 30 35
cm.
-Drenaa od betonskih cijevi 100
perforiranih na dubini od 60 80 cm,
dijagonalni ili sistem riblja kost s odvodom
u kinu kanalizaciju prema posebnom
projektu.
Lokacija Koevo.

-Tartan /vjetaka trava/, debljine 1 cm

-Asfalt beton liveni, debljine 10 cm.
-Beton MB 15, armiran mreom 131,
debljine 10 cm.
-Tampon ljunani /kameni nabaaj/,
valjan mainski, debljine 15 cm
Lokacija ZOI Zetra, vanjska igralita.

-Kolor set /protuklizna dvokomponentna

boja/.
-Beton MB 15, armiran mreom 131,
debljine 10 cm.
-Tampon ljunani /kameni nabaaj/,
valjan mainski, debljine 15 cm
Lokacija Babin Do, Bjelanica.
 184
Pokriveni i otvoreni bazeni,
kombinirani i integrirani objekti, drugi
objekti

Kupanje kao kultni obred javlja se vrlo

rano na istoku, prisutno je u Perziji, Egiptu,
Grkoj, Sparti i Rimu. Posebni znaaj
obuci plivanja, svojim vojnicima, daju
Spartanci i Rimljani.
Koritenjem prirodnih uvjeta za plivanje,
voda nije bila higijenski obraivana pa se
esto, zbog velikog prisustva bakterija,
dolazilo do zabrane kupanja jer je
plivanje pogodovalo raznovrsnim
zarazama i epidemijama. Tek u
dvadesetom stoljeu kad je kontrola i
obrada bazenske vode postala
obavezna i pristupana, dolazi do
ekspanzije izgradnje bazena kao
posebnih objekata ili se djelomino
koriste prirodni vodotoci, koji sa aspekata
isparavnosti vode zadovoljavaju sve
traene uvjete.
Banjske graevine imaju, kako znamo,
bogatu povijest. Najpoznatiji objekti
ovog tipa su rimske terme, njihovo
porijeklo vodi iz grkih gimnazija, gdje su
se oko palaistre atrija postepeno
pridruivali razni pokriveni prostori
ukljuujui banjske objekte. Dokazom
toga su tri pompejske banje. Banjama su
bile pripojene ak i prodavnice kao i
drugi objekti koji nisu imali namjenu
tjelesnog vjebanja. U starom vijeku
graene su carske terme, grandiozni
objekti na koje i danas gledamo sa
velikim potovanjem. Najvea od njih
bila je banja Dioklecijanova, zavrena
306. godine n.e. a najljepa je bila
Karakulova banja iz 216. godine n.e.
Obje zauzimaju prostor od 12 ha i imaju
slian dispozicioni pristup. Ograniene su
krunom, dvoetanom graevinom, gdje
su bile prodavnice, individualne banje,
dodatni objekti, itd. Carskih banja u Rimu
je bilo ukupno sedam, a daljnih javnih
banja manjih razmjera, u drugom
stoljeu n.e., bilo je izmeu 800 i 900.
Banje, naravno imaju vie smjerova, od
banja za lijeenje preko rekreacije do
 185
raznih vrsta sportova na vodi. U
moderno doba neprestano raste njihov
znaaj za rekreaciju, u kupanju na
prirodnim vodenim povrinama gdje se
radi o masovnom karakteru, a sa
rastuim ekonomskim mogunostima se
stalno u sve veim razmjerama grade
objekti, vjetaki i pokriveni, koji se
rasprostiru u ovisnosti od vremena i klime
raznih podruja. Danas se grade objekti
u kojima je omogueno kombiniranje
plivakog sporta i drugih sportskih
namjena u jednoj graevini.
Jasno je da to nije nita novo, takva
kombinacija se moe smatrati za
tendenciju danas propagirane
integracije. Integracija je moguna u
raznim mjerama, smjerovima, a njen
znaaj je kako sa ekonomskog tako i sa
drutvenog gledita. Ponudi li se jednom
rekreantu pod jednim krovom, vie
mogunosti, vie vrsta aktivnosti,
tjelesnog odgoja ili drugih, objekat je za
njega neosporno privlaniji, susreu se tu
ljudi raznih zanimanja, raznih starosnih
dobi, itd. Integracija, koja s gledita
efekta ekonomskog i drutvenog se nudi,
da se nae na prvom mjestu, je
mogunost koritenja kolskih objekata,
naroito onih za tjelesni odgoj, u doba
mimo nastave tj. dnevno i naroito
danima vikenda, kako za vankolski
odgoj djece tako i za dobrovoljnu
rekreaciju i tjelesni odgoj stanovnika.
Popisanim tipologijskim vrstama objekata
za tjelesni odgoj naravno ni izdaleka nije
ova oblast iscrpljena.
Od masovnih sportova potrebno je
makar spomenuti zimske sportove, koji sa
aspekta rekreacije imaju veliki znaaj.
Objekti koji se za zimske sportove grade
moemo podijeliti na nekoliko osnovnih
skupina: staze za spust i slalom, turistike
staze, skakaonice, skijake i bob staze.
Oni dalje trae dopunjavanje raznim
objektima npr. ice za vertikalni prijevoz,
u takmiarskim objektima se grade
tribine, itd. Staze za spust i slalom ureuju
se prije svega za takmiarski sport, ali i za
one bolje rekreativne skijae. Visinski
 186
raspon u slalomskim stazama biva 120
200, za mukarce, i 100 do 180 m za
ene. U spustu visinskih raspona mora biti
od 600 do 1000 m za mukarce, i 400 do
700 m za ene, duina staze je oko 3000
m. Staze za tranje trae trasiranje po
pravilima, esto je potrebno provesti
oblikovanje terena, nije u interesu da se
po njima kreu turisti. Za turistike
potrebe slue oznaene turistike trase
koje ne smiju se kriati sa takmiarskim
stazama.
Najizraajnim objektima za skijaki sport su
skakaonice, u pravilu kreirane od
specijaliziranih projektanata. Za njihovu
gradnju potrebno je istraiti teren, uvaiti
orijentaciju ka stranama svijeta, snjene
uvjete, strujanja vazduha, itd. Dijele se na
male, srednje i velike skakaonice. Slue
iskljuivo za takmiarski sport i zato su
dopunjeni prostorom za suce, tribinom za
gledatelje, trenere, objektima za
garderobu i ostalim objektima.
Posebnim poglavljem se smatraju skijake
staze i skakaonice sa umjetnim
povrinama. Sanjkake i bob staze
zahtijevaju specifine uvjete terena,
orijentaciju ka stranama svijeta, bitno je
uzeti u obzir geoloka i hidroloka
pomjeranja. Postojee prirodne staze su
dopunjavane skupim i zahtjevnim
konstrukcijama od eljeza, betona i
drveta, esto sa umjetnim hlaenjem.
Trasiranje i profil moraju odgovarati
vrijedeim propisima i prave se na
osnovu prorauna. Za rekreativno skijanje
najee slue padine slobodnih
povrina, koje se esto opremaju
vertikalnim prevoznim sredstvima.
Turistika sredita potrebno je, naravno,
opremiti objektima za smjetaj, boravak,
objektima gorske slube i daljnim
dopunskim objektima.
 187
PLIVALITA

Programska shema i pratei prostori

Ulazni hol slui za orijentaciju, ekanje i

aklimatizaciju, a ukljuuje vjetrobran,
sanitarije za mukarce i ene, recepciju,
uredski prostor, telefonsku govornicu,
automat za karte i etone, sjedita za
one koji ekaju, pristup u administrativne
prostorije i klubske prostorije, ulaz u
restoran, kavanu i snack bar. Ulazni hol
treba da bude zatien od propuha.
Uz prolaz kroz pominu motku prema
svlaionicama i prema vanjskom bazenu
treba postojati prolaz za grupu,
hendikepirane osobe i osoblje irok 1 m.

Prostor svlaionica

Svlaionice se dijele po spolovima.

Pristup u svlaionice je preko "neistog"
hodnika, a iz svlaionica u bazensku
dvoranu pristup je preko "istog" hodnika
i sanitarnog propusnika.
U zatvorenim bazenima, u svlaionicama
treba za javnost osigurati, za
neogranieno vrijeme kupanja, 0,6 - 1
ormaria po m2 vodene povrine.
Po svakoj jedinici kolske djece (za one
koji dolaze i odlaze) treba osigurati dva
prostora za presvlaenje s po 35
ormaria.
U otvorenim bazenima, u svlaionicama
treba osigurati na 1000 m2 vodene
povrine 200-300 ormaria i 15 kabina za
presvlaenje ( 5 od ovih blizu sunalita,
a preporuaju se i dodatne obiteljske
svlaionice ).
Projektira se nekoliko tipova svlaionica,
kako slijedi:
- svlaenje u kabinama, pohrana
odjee u ormariima,
- svlaenje u kabinama i predaja odjee
preko pulta u zajedniku garderobu,
- zajednika svlaionica za 35 do 50 ljudi
sa ormariima u ili izvan garderobe,
- zajednika svlaionica sa zajednikom
garderobom,
 188
- zajednike svlaionice sa
vjealicama, za kole i skupne posjete ,
- kabine za porodice,
- kabine za presvlaenje bez definirane
garderobe (vanjska kupalita).
Svlaionice za hendikepirane osobe
postavljaju se uz sanitarni vor za
hendikepirane ili s njim tvori jednu cjelinu
sa etiri kabine, svaka kabina sa po etiri
ormaria za odjeu. Moe se koristiti kao
obiteljska svlaionica.

Sanitarni propusnik

Sanitarni propusnici su prostori kroz koje

se prolazi na putu iz garderobnog
prostora u bazensku dvoranu, a
sadravaju tueve, WC, pisoare (u jedinici
za mukarce), te dezinfekcijske bazene
za noge.
U zatvorenim bazenima treba osigurati za
javnost 3 - 4 tua na 100 m2 vodene
povrine.
Po svakoj jedinici kolske djece treba
osigurati jedan prostor sa 10 tueva ( koji
po elji moe biti podijeljen) i uz to 2 WC
koljke za ene i 1 WC koljka i 2 pisoara
za muke.
U otvorenim bazenima treba osigurati na
1000 m2 vodene povrine 4 WC koljke i 3
topla tua za ene i 2 WC koljke, 4
pisoara, 3 topla tua za muke.

Soba za nadzornika bazena

Treba je postaviti u centralni podignuti

poloaj sa dobrim pregledom vodene i
ostalih povrina. Opremljena je
komandnim stolom za tehniku opremu i
direktno vezana (stepenice) s
postrojenjem. Veliina ne manja od 9 m.
Dozvoljava se uklapanje prostora za prvu
pomo, ako nije manja od 12 m .
Odvojena soba prve pomoi s dobrim
izlazom za povrijeene. Veliina 20 - 30
m.
 189
Spremite opreme

Smjeteno na obilaznom hodniku ili

drugdje, ali s dobrim pristupom. Veliine
20 - 30 m.

Prostor opreme za ienje

Jedan prostor u istoj zoni 5 - 10 m i

jedan prostor u neistoj zoni 5 - 10 m.

Dodatni prostori

Dodatni prostori poveavaju rekreacijsku

I komercijalnu vrijednost objekta: solarij,
sala za odmor, sala za stolni tenis, frizerski
salon, masaa, igralita, fitness, i sl.
Prostorije za upravu
Pristupane su iz glavnog hola prije
kontrole, a njihova povrina se odreuje
prema veliini pogona i prema broju
zaposlenih.

Bazenska koljka

Konstrukcija bazenske koljke izvodi se

neovisno od konstrukcije dvorane, zbog
nejednakog optereenja. Preporua se
projektirati slobodan prostor (ophodni,
hodnik) oko bazenske koljke, radi
kontrole proputanja, otklanjanja
kvarova na instalacijama, podvodne
rasvjete i prozora u bazenskoj koljci.
Bazenska koljka se izvodi preteno od
armiranog betona. Istodobno sa
betoniranjem treba ugraditi sve
potrebne elemente i prikljuke (dovod,
odvod, dilatacija, podvodna rasvjeta,
razna sidra I sl.) Bazensku koljku treba
odgovarajue toplinski izolirati. Dno
bazenske koljke oblae se protukliznim
keramikim ploicama, a vertikalne
stijene glaziranim keramikim ploicama
svjetlije boje.
U ovom poglavlju prikazan je, prema
Internormama, standardni bazen veliine
12,5 x 25 m, dubine 222 - 300 cm,
elementi koji omoguavaju da bazen
funkcionira u higijenskom, rekreacijskom i
plivakom smislu. Prikazana je tabela
 190
moguih veliina bazena prema
vrstama bazena.

TIPOVI I KARAKTERISTIKE BAZENA

Duina bazena u metrima je dio od 100

(10; 12,5; 16,67; 20; 25; 33,33; 50), a ovisi o
broju plivakih staza koje su iroke 2,4
2,5 m. Plivai vole ue staze radi lakeg
odravanja smjera, pa irina moe biti
2,25 2,30 ( za sportske svrhe min 2,15 m).
Dubina i veliina ovise i o namjeni
bazena.

1. Plivaki bazen

irina duina dubina

10 25 1,8
12,50 25 1,8
16,67 25 ili 50 1,8 ili 2,0
21 50 1,8 - 2,0
25 50 1,8 - 2,0

2. Bazen za neplivae

irina duina dubina

8 12,5 0,8 -1,35
10 12,5 0,8 -1,35
8 16,67 0,8 -1,35
10 16,67 0,8 -1,35

3. Bazen za odrasle neplivae

irina duina dubina

16,67 25 0,9 1,35
20 25 0,9 1,35
4. Bazen za djecu neplivae
Slobodne dimenzije, dubina od 0,6 do
1,10.

5.Bazen za skokove
Dimenzije ovise o kompletu dasaka i
platformi.

irina duina dubina

10,60 12,5 3,8
12,50 12,5 3,8
 191
16,90 12,5 3,8
18,35 (20) 15 4,5
22,15 (25) 15 4,5 (5)

6. Bazen s valovima

irina duina dubina

12,5 34 - 36 0-2
16,67 36 - 45 0-2
21 45 - 50 0-2
25 45 - 60 0-2

7. Vario bazen
Koriste plivai i neplivai. Dubina se
regulira pominim dnom instaliranim na
1/3 vodene povrine u 25 metarskom
bazenu.

8. Bazen za djecu, stare i hendikepirane

irina duina dubina

6-8 6-8 0 1,35
4 8 0 1,35
5 8 - 10 0 1,35
6 12,5 0 1,35

9. Bazen za igru
Povrina vode 60 100 m, dubina 0 0.5.

10. Topli bazen sa mjehuriima i za

masau
Povrina vode 60 100 m, dubina 1,20
m. Temperatura vode 32 36 C.

Rub bazena - preljevi

U ovom poglavlju prikazan je, prema

jednom katalogu keramikih proizvoda,
rub bazena - preljev , u razliitim
izvedbama. Ovaj bitni detalj bazenske
koljke omoguava strujanje i izmjenu
vode u bazenu, a njegove razliite
izvedbe slijede iz ekonomskih, tehnikih,
estetskih, upotrebnih (sportskih i
gledalakih) i higijenskih razloga.
Rub bazena ini vanjski zavretak
vodenog prostora i vezu s obilaznim
hodnikom.
 192
ljebovi za odstranjivanje povrinske
vode i umirivanje valova, startni blokovi i
klupe, dodirne ploe, ploe za mjerenje
vremena, ureaji za pridravanje
(penjalice, rukohvati, oznake za sportove
i javne aktivnosti, podni izljevi), stepenice
i dilatacione reke pokazuju mnoge
probleme koje treba uskladiti.
lijeb obuhvata cijeli bazen. Slui za
odstranjivanje povrinske vode i za
prihvat i umirenje valova. Ovo ostaje
funkcija lijeba ak i kad nivo vode
padne, kao na pr. pri velikom broju
korisnika, kupaa (javnost uvee i kolska
nastava u toku dana ) jer pumpe za
pripremu vode ne mogu raditi
ekonomino ako bi morale momentalno
izjednaavati gubitak vode preko
preljeva.
Za vrijeme slubenih plivakih natjecanja
nivo vodene povrine ne smije se vidljivo
mjenjati (FINA pravilo br. 63). Ovo znai
da za vrijeme plivakih natjecanja dotok
i odtok vode treba biti ogranien i to je
jo jedna funkcija lijeba.
Danas su najvaniji tipovi lijeba Finski i
Ciriki. Samo prvi odgovara svim
zahtjevima, jer sa svojim ravnim tipom
obale umiruje valove ak i kada se nivo
vode spusti za 0,04 m. Daljnja je prednost
da se kod tog preljeva ne skuplja
prljavtina ( masni ostaci i sl.) na gornjim
vertikalnim rubovima bazena.
Ciriki lijeb - ak i u svom modificiranom
obliku - funkcionira samo sa stalno
visokim nivoom vode. lijebovi za
prelijevanje daju mogunost kupaima
da se pridre. lijeb za otjecanje vode je
dubok i pokriven je reetkom.
Oblaganje ljebova odgovara
zahljevima za oblaganje bazena. Od
primarne je vanosti lako ienje
(higijena).
Bazen i obilazni hodnik neophodno je
odvojiti jedno od drugog dilatacionom
rekom zbog razliitog rastezanja
konstruktivnih dijelova. Postavljaju se
veliki zahtjevi na efikasnost spoja (reke) i
njegovog poloaja, naroito u bazenima
u zatvorenom.
 193
Budui su rub bazena i rub preljeva
od najvee vanosti za ispravan tok
vode u bazenu, oba ruba moraju biti
paralelni sa vodenom povrinom. Otklon
od horizontale vei od 2 mm ima
znatan utjecaj na ienje gornjeg sloja
vodene povrine, pa se to treba izvesti sa
velikom panjom.

Stepenice

U plivakim bazenima stepenice su iroke

barem 1,0 m i postavljene izvan
bazenskih dimenzija. Demontane
stepenice mogu se privremeno instalirati
u bazen za potrebe korisnika, starijih i
hendikepiranih osoba. Odnos visine i
gazita stepenice je 16 / 30 cm. Radi
opasnosti od iznenaenja, pada I
utapljanja stepenice su produene do
dna bazena, a u vrlo dubokim bazenima
do 1,80 m ispod povrine vode.
Stepenice imaju rukohvate visine 90 cm
na obje strane. U plivakim bazenima
stepenice -penjalice postavljaju se na
svakih 4,0 m. Podest i stepenice moraju
imati protukliznu zavrnu obradu.

Penjalice

Penjalice su obino smjetene u niama

u ravnini sa zidom bazena. Prostor
izmeu dvije nastupne plohe je 30 cm, a
zadnja je u nivou obilaznog hodnika. Da
bi se sprijeili nesretni sluajevi u
bazenima koji imaju ureaje za skokove,
najblie penjalice moraju biti postavljene
na udaljenosti najmanje 6,0 m od tih
ureaja.
Stepenice i penjalice sa strane tornjeva
za skokove su dozvoljene samo ako se
mogu skloniti za vrijeme skokova.

Stepenica za odmor

Tamo gdje je dubina vea od 1,35 m

treba, zbog vee sigurnosti posjetitelja,
instalirati stepenicu za odmor najmanje
 194
10 cm irine. Ova stepenica za odmor
je smjetena na 1,20 m - 1,35 m ispod
najvie dozvoljene razine vode. U vario
bazenima ili bazenima s valovima,
stepenica za odmor je uvuena u zid
bazena.

Startna postolja i startne klupe

To su stabilne, dobro privrene

konstrukcije, otporne na kemijske, fizike i
mehanike utjecaje. Dubina vode ispred
startnih postolja ne smije biti manja od
1,80 m u duini barem 6,0 m mjereno od
startne toke. Prednji rub gornjeg dijela
startnog bloka mora biti izmeu 0,50 m i
0,75 m bloka je 0,50 m x 0,50 m s
protukliznom povrinom i maksimalnim
nagibom prema bazenu ne vie od 10.
Prednji dio startnog bloka mora biti u
ravnini s vertikalnim donjim (krajnjim)
zidom bazena. Hvataljke za leni start
(izmeu 0,30 m i 0,60 m iznad vodene
povrine) moraju biti fiksirane
horizontalno i vertikalno. Na sve etiri
strane startnog bloka moraju biti uoljivo
obiljeeni brojevi koji odgovaraju
plivakim linijama.
Numeracija od desna na lijevo.

Dodirne ploe
Ploe trebaju biti ravne i otporne na
termalne utjecaje, ciljne linije i brojevi
plivakih pruga trebaju biti oznaeni na
dodirnim ploama. Dodirne ploe
trebaju biti fiksirane na 0,008 m od ruba
bazena. Obino su izvedene od legure
elika, obloene plastikom, ili zatiene
aluminijem.

Nosa i odvodi

Prodori u zidu i podu predstavljaju "slabe"

toke u plivakim bazenima. Oni trebaju
biti izvedeni s velikom panjom, i u
vodotijesnoj izvedbi. Ugraditi treba samo
visokovrijedni materijal budui su
popravci na ovim pozicijama skupi. To su
slijedea mjesta: dovod i odvod vode,
 195
odvodi za pranjenje bazena, dovodi
za mrekanje vode, hidraulini cilindri za
pomino dno itd., vodomjeri, preljevi,
ventili, prikljuci za podvodne razglase,
mlaznice za stvaranje mjehuria,
mlaznica za masau, podvodna rasvjeta,
svjetlosni ureaji za odreivanje ritma
(pace maker) i podvodni prozori.

Ureaj za svjetlosno odreivanje ritma

(pace maker)

Pace maker se sastoji od neprekidnog

lanca svjetla koja se pale i gase u
intervalima. Omoguava da pliva
trenira po zacrtanom dijagramu. Ovi
ureaji instalirani su na rubu bazena, na
bonim zidovima bazena ( 1,0 m ispod
razine vode ), na dnu bazena, na zidu
dvorane ili na stropu bazena ( leno
plivanje ).

Sportski tehniki dodaci

Duina bazena je 50,00 m i 25,00 m na

povrini od 30 cm iznad i 60 cm ispod
vodene povrine. Dozvoljeno odstupanje
je maksimalno + 0,003 m, ali bez
negativne tolerancije. Prednji zidovi na
oba kraja bazena stoje paralelno jedan
prema drugome. Oni su vertikalni i
moraju imati protukliznu povrinu preko
cijele irine linije 30 cm iznad i 60 cm
ispod povrine vode.
irine bazena su 12,5 m, 16,66 m, 21,00 m,
i 25,00 m. Svaka plivaka linija je 2,5 m
iroka, dubina vode po bazenu za
plivanje i vaterpolo ne manja od 1,80 m
odnosno 3,0 m za sinhronizovano
plivanje.
 196
Linijski konopci za natjecanja

Oni odvajaju plivake staze jednu od

druge kao i vanjske staze od ruba
bazena.
Proteu se po cijeloj duini bazena.
Neelastini su i imaju kuke i sredstva za
natezanje. Konopci su vrsti, ne
izbljeuju, nisu higroskopni, odbijaju
prljavtinu, lako se odravaju, na njih ne
utjee voda, bez otrih su i zailjenih
rubova. Njihova teina ukljuujui
natjecateljske linijske plutae mora
omoguavati da plutae lee barem 1/3
do maksimalno 1/2 debljine u vodi.
Linijski konopci proizvode se od legure
elika i plastinih materijala s umecima
stakla i elika, a plutae (plovke) se rade
od plastinih materijala.

Linija za pogrean start

Konopci se fiksiraju na tapove s

ureajima za brzo poputanje 1 m nad
vodenom povrinom, 15 m ispred startne
toke. Oni su otporni na koroziju, a
sredstva za fiksiranje su od nehrajueg
elika. Na njima su loptice ili zastavice
koje odbijaju prljavtinu i ne gube boju.

Konopac za vraanje kod

lenog starta

Konopci se instaliraju 1,80 m iznad

vodene povrine, 5,00 m ispred oba
krajnja zida.

Waterpolo igralite

Veliina igralita za waterpolo je 20 x 30

m, ali za treninge moe varirati, irina od
8 do 20m, duina od 20 do 30m, za ene
maksimalno 17 x 25 m.
Granice igralita waterpola odreuju se
konopcima, a treba oznaiti i liniju vrata,
liniju 2 metra, liniju etiri metra i centar
igralita. Obino se postolja vrata sastoje
od bojanog drva ili metala. Slobodno
plutaju i imaju stabilizatore ili ugraene
 197
trake kojima se veu za rub bazena.
Mree vrata su izraene od plastinog
materijala (perion itd.), rijetko od
konoplje.

Konopci za odijeljivanje

Neplivake ili plivake povrine dijele se

od povrine za skokove konopcima koji
se moraju jasno zapaati na povrini
vode ili bolje iznad povrine vode.
Potrebna je rezistentna konstrukcija (
zbog mehanikih sila vjeanja,
gimnastike, Ijuljanja) sa nosaima koji su
osigurani protiv nekontroliranog
poputanja od neovlatenih osoba.

Bazeni za skokove i oprema

za skokove

Dimenzija i oznaavanje

irina, duina i dubina bazena za skokove

ovisi o broju i rasporedu prateih ureaja
za skokove kao i o udaljenostima koje se
preporuuju zbog sigurnosti.
Kod bazena koje upotrebljava javnost,
ali ne u natjecateljskim sportskim
centrima, bazeni za skokove su
vienamjenski (plivanje, waterpolo,
sinhrono plivanje i kupanje). Dimenzije
bazena tada moraju po duini i po irini
biti dio podjele od 100 (12,5 m - 16,66 m
- 20,00 m ili 25,00 m).
Dno bazena i boni zidovi u bazenima za
skokove trebaju biti 50 70 % tamniji od
svjetle boje drugih bazena. Ova mjera
uveliko olakava skakaima identifikaciju
vodene povrine.

Daske i platforme

Oprema za skokove dijeli se na odskone

daske (1,00 m i 3,00 m) i platforme
(1,00;3,00; 5,00, 7,50 i 10,0 m ). Visina se
mjeri od razine vode do gornje
povrine
odskonog ureaja .
Kompletna oprema sastoji se od 2 daske
od 1,00 m, dvije od 3,00 m i sve gore
 198
spomenute platforme ( za Olimpijske
igre i svjetska prvenstva potrebne su 4
daske od 3,00 m).
Oprema za skokove u posebnim
bazenima za skokove instalirana je na
longitudinalnim zidovima, a u plivakim i
vario bazenima smjetena je na elnim
zidovima bazena. Postavljanje opreme
za skokove u plivakim i vario bazenima
treba izbjegavati zbog ogranienosti
upotrebe.
Kod opreme za skokove na hidrauliki
pogon, koja je vrlo vana za uenje
poetnika i tekih skokova, mogue je
imati odskonu visinu izmeu 3,0 i 5,0 m.
Takav ureaj moe imati kombinaciju
daske i platforme.

Daska za skokove

Njihov gornji rub treba biti 1,00 m i 3,00 m

iznad povrine vode i za ovu dimenziju ne
smije odstupati vie od 0,10 m. Za
natjecanja i treninge ureene su od
duraluminija (oko 4,90 x 0,50 m) i moraju
imati protukliznu povrinu.

Platforme

Sredina gornjeg ruba odskoita mora

biti 1,00 m; 3,00 m; 5 m; 7,50 m i 10,00 m
iznad razine vode i ove visine ne smiju
odstupati vie od 0,10 m.
Platforma mora biti vrsta i potpuno s
ravnom i protukliznom povrinom.
Platforma od 1,0 m moe biti vrsto
fiksirana ili se moe skidati. U odvojenim
plivakim bazenima ili bazenima za
kupanje niske platforme od 1,00 m kao i
daske za skokove od 1,00 m smetaju
waterpolu. Stoga platforme moraju biti
lagane i lako pokretne tako da nisu
istaknute izvan ruba bazena. Kad se radi
o vrlo vanim naljecanjima i seminarima
toranj od 10,00 m treba imati lift.
Odskona klupa

Sa strane bazena, nasuprot ureajima za

skokove, u odvojenim bazenima za
skokove treba postaviti odskonu klupu
 199
za grupno poduavanje ( visina od
gornjeg ruba klupe do razine vode 30 -
35 cm, irina 50 cm, prednji kraj okomit
na rub bazena). Klupa treba biti barem
6,0 m dugaka i zavravati na oba kraja
na sigurnoj udaljenosti 2,0 m od bonog
zida bazena.

Vodena klizalita

Vodeno klizalite (tobogan) gradi se

samo u bazenima za neplivae, u
bazenima na otvorenom, s dubinom
najmanje 1,0 m vode ispod i ispred
tobogana na udaljenosti 6,0 m ispred
tobogana i 1,75 m od sredine tobogana
na desnu i lijevu stranu Upotrebljavaju ga
djeca.

Orijentacija i osvjetljenje

Bazen na otvorenom treba postaviti

duom osovinom u smjeru sjever jug. U
bazenima u zatvorenom oprema za
skokove treba biti smjetena tako da je
skaka moe upotrebljavati nesmetano
od bljetanja i da ga gledatelji mogu
gledati sa strane. Prozori nasuprot ili iza
oprema za skokove moraju imati ureaje
koji tite od bljetanja prirodnog svjetla.

Ureaj za mrekanje vode

Radi bolje uoljivosti i da se izbjegne

blijetanje vodene povrine potrebno je
instalirati ureaje za mrekanje vode.
Preporuaju se mlazevi komprimiranog
zraka u podu bazena.

Oznaavanje bazena za skokove i

podruja za skokove

Zbog sigurnosnih mjera cijeli bazen za

skokove treba biti ograen. Za bazene
na otvorenom ograda je 2,5 m od ruba
bazena i stalno fiksirana, a za bazene u
zatvorenom ona je na rubu bazena
fiksirana u podne otvore tako da se
moe maknuti. Za odreivanje povrine
za skokove u plivakim i vario bazenima
 200
trebaju u stijenki bazena biti ugraene
kuke: na ove se fiksiraju plastine tube za
uad za odjeljivanje.

Mehanika proizvodnja
valova

Proizvodi se ureaj sa klatnom I klipni

ureaj. Sistem sa klatnom pokazao se
pouzdanim. Valovi se proizvode
njihanjem klatna koje se pomie naprijed
- natrag.
Nedostatak sistema su veliki tehniki
zahtjevi zbog velikih sila na prednjoj i
stranjoj stijenki bazena. Oblik valova
odreuje brzina klatna.

Hidrauliki valovi

Na dubljoj strani bazena ugraena su 2 ili

vie preklopa za proizvodnju valova, koji
se ritmiki pokreu gore - dolje 25 - 30 cm
pomou hidraulikog cilindra.
Betonske ploe, preklopi pokriveni su
ploicama kao i dno. Otvori izmeu
ploa pokriveni su plastinim
materijalom. Izmeu preklopa i zadnje
stijene smjetena je reetka koja se
pokree pomou dva zgloba.
Izmijenjenim poretkom mogue je postii
da preklopi rade sinhrono ili u obrnutom
pokretu. Ovo e dati ili paralelne valove
ili valove koji su u vrtlogu. Na tip i oblik
valova se moe uljecati kontroliranjem
pokreta preklopa.

Pneumatski proizvoa valova

Pneumatskim ureajem proizvode se

valovi na povrini vode promjenom tlaka
zraka u komori koja se nalazi sa jedne
strane bazena. Pneumatski sistem se
pokazao izdrljiv i pouzdan sistem
stvaranja valova.
 201
Pomino dno

Kod bazena s viestrukom namjenom

ugrauje se dno pomou kojeg se
mijenja dubina vode kroz cijeli bazen ili
parcijalno. Ovisno o veliini, tipu i
projektu, konstruktivna visina za pomino
dno je priblino 0,40 - 1,20 m. Materijal i
povrinska obrada odgovaraju uvjetima
za bazen.

Razdjeljivai bazena

Razdjeljivai bazena su ureaji koji slue

da se bazen podijeli na razliite
funkcionalne povrine. Ovoj svrsi slue
preklopni zidovi, pomini zidovi i mostovi.
Po konstrukciji i obradi bazenske
pregrade odgovaraju, uvjetima za
bazene a u svojim pokretnim dijelovima
odgovaraju uvjetima za pomna dna.
Mora se sprijeiti podranjanje,
iskrivljavanje i moraju imati protukliznu
povrinu. Tamo gdje se pregrada
upotrebljava i za prelaenje treba imati
protukliznu povrinu irine ne manje od 1
m.
Tamo gdje slui kao startni most irina ne
smije biti manja od 1,50 m.

Horizontalno pomini startni

mostovi

Pokretne bazenske pregrade irine

barem 1,50 m nazivamo startnim
mostom. Ovaj ureaj omoguava
razliitu raspodijelu vodene povrine i
plivakih udaljenosti, ili formiranje
waterpolo igralita i povrine za skokove
itd.

Bazenska dvorana

Povrina dvorane bazena je zbir povrine

bazena i okolnih povrina (margina).
Prostor na prilaznoj strani bazena irok je
3,0 -4,0 m. Nasuprotna strana iroka je
min. 2,0 m, a ostale dvije strane neka su
iroke min. 4,0 - 6,0m. Klupe za sjedenje
 202
(tople klupe) irine 60 cm su izvan ovih
dimenzija.
Zidove treba oploiti keramikim
ploicama i adekvatno toplinski izolirati,
pogotovo vanjske zidove, da bi se
sprijeio gubitak topline i stvaranje
kondenzirane vlage.
Kako sve povrine u bazenskoj dvorani
slabo absorbiraju zvuk (keramika, staklo),
podgled treba tako oblikovati da
preuzme ulogu absorbera zvuka. Jeka ne
smije prijeii granicu od 1,8 m / sec.
Prirodna rasvjeta oekuje se s duih
strana bazena, da bi se sprijeilo
blijetanje.
Ugrauje se stijena od dvostrukug,
termikog stakla. Premda se predvia
kondicioniranje zraka treba predvidjeti
otklopne elemente za prirodno
prozraivanje.

Osvjetljenje bazenske
dvorane

Kompletna instalacija, sva rasvjetna

tijela, svi elementi i armature moraju
odgovarati propisima za vlane
prostorije. Odabrati ona rasvjetna tijela
koja ne blijete kod 120 luxa. U dvorani
treba predvidjeti elektrini sat i elektrino
zvonce. Predvia se vie vrsta
osvjetljenja.

Osvjetljenje za dokolicu i
ugodnu atmosferu

Odgovarajue osvjetljenje stvara

ugodnu atmosferu. Za tu svrhu koriste se
indirektna svjetla i pojedinane zidne i
slobodno postavljene Iampe, koje
moraju biti kao I ostala oprema otporne
na udar lopte.

Osvjetljenje za trening

Za trening i obuku potrebno je

osvjetljenje horizontalnog intenziteta od
200 lx.
 203
Osvjetljenje za vrijeme
natjecanja

Za osvjetljenje hale potreban je intenzitet

od 400 luksa. Startni blokovi i okretita,
meutim, kao i prostor za skokove, treba
intenzitet od 500 luksa. Gledatelji trebaju
dobro vertikalno osvjetljenje. Lampe
treba tako izabrati i rasporediti da se
izbjegne bljetanje natjecateljima i
gledateljima.

Standardi za osvjetljenje kod

TV snimanja

U nekim bazenskim objektima u kojima

treba postojati oprema za TV snimanje
zahtjeve osvjetljenja treba uskladiti s TV
centrom. Za TV u boji potreban je
intenzitet od 700 - 1000 luksa vertikalnog
osvjetljenja u pravcu kamere. Koso
osvjetljavanje u pravcu kamere dati e
vei vertikalni intenzitet svjetla. Za
podvodne snimke potrebni su
odgovarajui otvori na startnoj poziciji i
okretitu kao i na podruju za skokove.

Podvodna rasvjeta

Podvodna rasvjeta se ne smije izostaviti ni

u jednom tipu bazena: ona smanjuje
refleks vodene povrine i tako
omoguava kontrolu kupaa. Osim to
daje veu sigurnost, podvodno
osvjetljenje stvara ugodnu atmosferu
uglavnom pri smanjenoj prostornoj
osvjetljenosti. Kod bazena kod kojih su
stijene obojene svijetlim bojama efekti
podvodnih lampi jo su bolji. Naalost,
podvodna rasvjeta se rijetko stavlja u
pogon, a i kad se upotrijebi onda je to za
kratko vrijeme zbog utede elektrine
energije.
Za podvodnu rasvjetu preporua se u
hotelskim bazenima osvjetljenje od 600 -
800 Im / m2, a kod veih natjecateljskih
bazena od 1000 - 1200 Im / m2.
Podvodna svjetla za osvjetljavanje
bazena slue poveanju sigurnosti
kupaa. U isto vrijeme se poveava
 204
rekreaciona vrijednost. Obino se
postavljaju u dubljim bazenima na
primjer vario plivakim bazenima i
bazenima za skokove.
U plivakim bazenima koji imaju iri
zabavni program i kod bazena na
otvorenom koji rade uveer i nou ova
svjetla treba ugraditi i u bazenima za
neplivae i u toplim bazenima.
Postavljanje svjetiljki potpuno otpornih na
hranje izvodi se s vanjske strane bazena
kroz vodonepropusnu cijev. S unutarnje
strane zatiena je staklenom ploom
(sigurnosno staklo). Postavlja se s
unutarnje strane u nii bazenske stjenke.
Da bi se olakala izmjena lampi i
popravci bilo bi bolje upotrebljavati
lampe postavljene na vanjskoj strani.
Ovo, meutim pretpostavlja postojanje
servisnog prolaza ili barem lako
pristupanog okna iza bazenskog zida.
Kod bazena na otvorenom esto se
zaboravljaju ove prednosti zbog visoke
cijene izvedbe, tako da obino nalazimo
svjetla montirana u niama bazenskog
zida. U ovom sluaju trebaju biti
instalirane razvodne kutije otporne na
vodu ili razvodne ploe iznad nivoa
bazena.
Optiki osi su 0,90 m ispod vodene
povrine. Ovo sprjeava bljetanje
promatraima i kupaima i koristi se
potpuno svjetlo. Kod dubokih bazena
moda e biti potrebno instalirati drugi
red lampi. Kod bazena za plivae samo
due strane mogu imati rasvjetu.

Podvodni prozori

Podvodni prozori u plivakim bazenima i

bazenima za skokove i bazenima s
pominim dnom obino se postavljaju
na duim stranama blizu startnih postolja i
poveavaju sigurnost i nadzor,
omoguavaju vizuelnu kontrolu kvalitete
vode, naroito pod pokretnim dnom i
olakavaju rad trenera, na pr. da gledaju
podvodne pokrete plivaa i skakaa.
Podvodni prozori trebaju biti instalirani
izmeu dvije lampe, ako je to mogue.
 205
Podvodni prozori u plivakim
bazenima su dugi 1,20 m, a visoki oko
0,50 m, u bazenima za skokove dugi 0,75
- 1,0 m, a visoki 0,75 m. Gornji rub
podvodnog prozora lei na oko 0,50 m
ispod vodene povrine.

Tehniki pogon

Tehniki pogon ine slijedee prostorije:

- kotlovnica sa spremitem goriva,
- priprema tople vode sa ureajem za
raspodjelu,
- ureaji za ventilaciju i odmagljivanje,
- hidroforska stanica,
- klorinator sa filterskim postrojenjem,
- trafostanica,
- agregatska stanica, i
- komora za klima ureaje.
Prostor tehnike najee je smjeten u
suterenu: tu se nalazi sva tehnoloka
oprema koja je potrebna za rad bazena.
Tlocrt se moe predloiti nakon
pripremljenog preliminarnog tehnikog
projekta. Mora se omoguiti prilaz radi
popravaka i zamjene pogonskih dijelova.
Treba biti osigurana kratka veza sa
nadzornikom bazena. Prostor za
spremite klora treba biti u prizemlju s
direktnim pristupom izvana. Trafo -
stanica, agregatska stanica kotlovnica i
pogon klime moraju biti u skladu s
lokalnim odredbama.
Bazeni su jaki potroai energije i vode;
pa se bazenska tehnika mora planirati
to efikasnijom. Opasnost od korozije je
velika zbog vlage, visokih temperatura i
tetnih sastojaka, pa se trai vrsta i
pouzdana oprema.

Reim vode u bazenu

Valjanost vode ovisi o njenim fizikim,

kemijskim i biolokim karakteristikama.
Voda u plivakom bazenu u svako doba
mora biti higijenska, kristalno ista a
bakterioloki besprijekorna, to postiemo
kondicioniranjem bazenske vode uz
konstantnu kontrolu povratne vode.
 206
Princip ienja bazenske vode je u
tome da se iz najdubljeg tijela bazena
stalno oduzima jedan dio vode i nakon
filtriranja vraa u bazen a pritom joj se
dodaju razna sredstva za raskuivanje
(klor, ozon...), te za unitavanje bakterija i
algi. Tako se mijenja prirodni karakter
vode, ali ova promjena mora biti pod
nadzorom. Danas su najee u upotrebi
tri postupka za proiavanje vode:
- MIBIS,
- PETUNIA, i
- Upotreba sitnih djelova koji imaju mo
apsorpcije.

Dva su najea naina dezinfekcije

vode:
- kloriranje, u upotrebi od 1921.
upotrebljava se plinoviti klor ili natrijev
hipoklorit.
Dodaju se pomou posebnih ureaja, a
uz njih treba ugraditi automatski
regulator koliine klora u vodi.
- Ozoniranje, skupi postupak kojim se ne
mijenja prirodni karakter, nego se
dapae poboljava kvaliteta vode.
Ureenjem treba osigurati ienje
bazenske vode od muljevitih i lebdeih
materijala (hvata vlakanaca i filteri). Za
odstranjivanje najsitnije prljavtine i
koloidnih rastopina dodaju se razna
sredstva (alaunizacija ili sl). Bakterioloko
proiavanje vri se putem kloriranja.
Ureaj za dodavanje klora treba
osigurati automatsko, kontrolirano
doziranje od 0,5 - 0,8 g klora na m3
protone vode. Voda na povratku iz
bazena ima mx 0,1 gram slobodnog
klora po m3 vode. Sadraj klora preko 0,8
g/m3 vode dovodi do nadraaja sluznice
i kapaka, pa je na njegovu koncentraciju
potrebno obratiti naroitu panju. Vodu
treba dva puta dnevno ispitati na sadraj
klora.
Ovisno o optereenosti bazena
potrebno je svakih dva sata i manje
izmijeniti vodu u bazenu preko filterskih
ureaja. Na jedan dnevni pogon treba
dodati izmeu pet i deset posto svjee
vode preko filterskog ureaja, jer voda
 207
ishlapljuje, otie preko valobrana, i
gubi se preko instalacijskog sistema.
Bazen je potrebno svakih 14 dana
kompletno isprazniti, zidove i dno oprati i
dezinficirati.
Treba osigurati tok vode tako da se
uspostavi konstantno strujanje 50% kroz
preljev, a 50% preko dna, u vrijeme
upotrebe i u vrijeme mirovanja. Dobrim
sistemom mijeanja ujednaava se
temperatura vode u bazenu i smanjuje
razlika u koncentraciji dezinfektanata.
Ureaj za zagrijavanje vode u bazenu
treba tako dimenzionirati da se voda
moe zagrijati na temperaturu 24-26C (
ovisno o korisnicima ) u roku od 6-8 sati.
Maksimalna temperatura iz razumljivih
razloga ne smije na mjestu izljeva biti via
od 45C.

Grijanje i ventilacija

Sustav grijanja i ventilacije treba

promatrati skupa obzirom da se njihovi
efekti superponiraju. Intencija je 50%
topline osigurati statikim izvorima
(radijatori, konvektori, podno grijanje), a
50% ureajima za zraenje. Poeljno je I
uobiajeno prostor oko bazenske koljke
grijati registrima ugraenim u pod
(podno grijanje).
Sprijeavanje stvaranja kondenzata u
dvorani je prioritetni zadatak kako sa
aspekta ugodnosti u prostoru tako i sa
aspekta oksidacije metalnih konstrukcija i
sklopova. Klor, najee sredstvo
dezinfekcije bazenske vode isparenjem i
mjeanjem sa vodenom parom stvara
agresivne oksidante, vrlo opasne za
koroziju elinih konstrukcija. Problem se
rjeava stvaranjem temperaturne razlike
izmeu vode izraka u bazenu od
minimalno 1 C, poveanom cirkulacijom
zraka i izbjegavanjem stvaranja termikih
mostova.
Poeljne i propisane temperature vode I
zraka u bazenskim dvoranama:
- temperatura zraka u bazenskoj dvorani
28 -30C
- temperatura vode 26 - 28C
 208
- dio za starce, djecu i hendikepirane
osobe
voda do 32C, zrak do 33C
- tuevi 26C
- svlaionice 24C
- ulazni prostor, restoran 20 22C
- temperatura sjedita 33- 35C
- temperatura zida koje dotie ljudsko
tijelo,
33 - 35C
- temperatura zida u blizini ljudskog tijela
24 - 26C
209
210
211
212
213
214
215
216
217
218
219
220