Romeo i Julija

Romeo i Julija je tragedija iji je pisac Vilijam ekspir. Radnja lektire prati priu
dvoje mladih iz zavaenih porodica Kapulet i Montagi, koji pronalaze ljubav uprkos
porodinim razlikama i ija tragina smrt primorava porodice da zaborave na
razmirice izmeu njih i pronau zajedniki mir.

Pisac: Vilijam ekspir;

Knjievni rod: drama;
Knjievna vrsta: tragedija;
Vreme radnje: 16. Vek;
Mesto radnje: Verona, Mantova (zemljotres);
Tema: tragina ljubav izmeu Romea i Julije, to e pobediti mrnju;

Analiza lektire Romeo i Julija

Ovde se nalazi cela lektira Romeo i Julija, ukratko prepriano kroz celine, gde se
proima sama fabula.

Ekspozicija
Prilog: najavljuje radnju, ukazuje na mesto i naglaava trajanje glume.
I in: silina mrnje doarana gradacijski; sukob izmeu sluga, roaka i graana.
Zatim i knez Kapulet trai ma da se sukobi sa knezom Montegi, dolazi trei i preti
smru ako se ponovo sukobe. Benvolio govori o Romeovoj ljubavi
prema Rozalini (izvetaena ljubav koja nije uzvraena jer se
zamonauje). Paris prosi Juliju, a njen otac organizuje zabavu. Romeo sluajno
saznaje za zabavu zahvaljujui nepismenosti sluge.
Benvolio nagovara Romea da odu na zabavu da bi video ostale devojke i zaboravio
Rozalinu. Dadilja i grofica Kapulet nagovaraju Juliju da je Paris dobra prilika.
Romeo sluti kobnu sudbinu i smrt. Na zabavi Romeo i Julija se zaljubljuju na prvi
pogled; grof Kapulet spreava Tibalda da napadne Romea jer je gost i smatra ga
izuzetnim plemiem. Romeo je poljubio Juliju ne znajui ko je ona. Dadilje im
otkrivaju istinu, Julija sluti nesreu.

Zaplet
Prilog: hor velia Romeovu uzvraenu ljubav.
Razgovor koji potvruje snagu njihove ljubavi. Dolazi Monah Lavrentije, on dobro
poznaje Romea (znao za Rozalinu). Pristaje da vena Juliju i ispuni Romeu elju,
nada se pomirenju porodica. Dadilja se raspituje o buduim namerama Romea, a on
poruuje Juliji da doe kod monaha da bi se venali. Dadilja prenosi vest.

Kulminacija
R i J. su se venali. Tibaldo ubija Merkucija, a Romeo Tibalda. Knez osuuje R. na
progonstvo; svako ga moe ubiti. J. proklinje prvo R. jer joj je Tibaldo blizak roak. R.
doivljava uasno kaznu, jer ivot bez J. nije ivot. R. i J. tajno provode no u njenoj
kui. Roditelji ure da Juliju udaju u etvrtak za Parisa. Ona odbija, otac joj preti
batinama i izbacivanjem. Dadilja pokuava da je odbrani, ali posle staje na stranu
roditelja. Ona odlazi kod monaha i odluuje da se ubije ako joj on ne pomogne.

Peripetija
Paris odlazi kod monaha da najavi venanje za etvrtak. Julija dolazi na ispovest.
 plan monaha Lavrentija
Juliju snabdeva napitkom koji je napravio da bi izbegla udaju za Parisa. Planira da
poalje pismo Romeu u Mantoru kako bi se na vreme vratio i doao na Julijinu
grobnicu pre nego to se ona probudi. Julija se vraa kui i glumi radost da bi
skrenula panju sa sebe. Strahuje da je u pitanju pravi otrov, plai se duhova,
buenja pre nego to doe Romeo i da e poludeti od straha u grobnici, ali ona ipak
ispija napitak.

Rasplet (IV i V in)

Dadilja i roditelji pronalaze mrtvu Julija i oplakuju njenu smrt. Prisutan je i Paris koji
kroz svoju tubalicu pokazuje da je iskreno voli i ali to je mrtva. Do Romea stie
vest da je Julija mrtva poto monah ne uspeva da ue u grad zbog kuge. Romeo
odlazi u svoju apotekaru i kupuje pravi otrov. Vraa se u Veronu i na Julijinoj grobnici
zatie Parisa i ubija ga, zbog ljubomore. Na samrti Paris trai da bude poloen tako
pored Julije. Romeo izvrava samoubistvo otrovom, a Julija se budi i kad njega vidi
mrtvog, probada sebe njegovim maem.
Objanjenje monaha, pomirenje porodica i kneev govor. Porodice se mire i
obeavaju

Analiza likova
Glavni likovi u delu su Romeo, Julija, Merkucio, Tibalt, Monah Lavrentije, Dadilja,
Benvolio, grof Kapulet i grof Montagi. Evo koje su to glavne osobine likova.
Opis Julije
Ima 14. godina, aristokratsko poreklo. Izuzetne lepote (R. se na prvi pogled
zaljubljuje kao i Paris). Odana, domiljata, hrabra (bei sa R., pije otrov). Emotivna,
posluna dok nije bila ugroena linost. Naivna, ima jaku intuiciju i ita ljude.
Portvovana (spremna da se okrene svega zbog ljubavi). Simbol tragine ljubavi.
Praktina.
Opis Romea
Ima 17 godina, plemikog porekla. Obrazovan, iz vieg plemstva (Romeu je
dozvoljeno da nosi oruije). Hrabar (najbolji vitez, preskae zid). Njegova analiza
kae nam da je odan prijatelj, portvovan, drueljubiv i otvoren (prijatelji znaju za
Rozalinu, dobro se poznaju, ale se). Zaljubljive prirode, naivan,
prenagljen/impulsivan. Nepraktian, voli svoju porodicu, ima blizak odnos sa
porodicom.
Opis Dadilje
Nije plemikog roda, ali ima slugu. U povlaenom poloaju zato to Juliji zamenjuje
majku. Neobrazovana, brina prema Juliji, verna, hrabra, portvovana, priljiva,
vedrog duga, ume da uva tajnu, saoseajna/empatina.
Opis Monaha Lavrentija
Svetenik irokih shvatanja (renesansni tip) to govori da je visokouman, mudar,
plemenit, hrabar, odgovoran.
Opis Sluga
Koristoljubivi, hladnokrvni, surovi. verni svojim gospodarima i vulgarni kad se odnose
prema enama.
Karakteristike grofa Kapuleta i grofa Montagi
Viegodinja mrnja i sukobi, surevljivost. Imaju mlade ene, briga o porodici. Odani,
ponosni, stalo im je do ugleda porodice. Uivaju u poloaju i bave se politikom.
Mlada Aristokratija
Impulsivni, drueljubivi, ale se, bliski su. Tako uivaju u prednosti poloaja.
Obrazovani, hrabri, romantini, zaljubljivi, odani, skloni avanturama, relativno
nezavisni.

enska aristokratija
Zavise od odluka mueva (oeva). Ogranieno kretanje, brigu i svoju decu
preputaju dadiljama. Staju na stranu mueva, patrijarhalno vaspitane. Organizuju
proslave. Bonton, ue kako da se ponaaju, runi radovi, umeju da sviraju klavir,
violinu Moraju da znaju da pleu, ue jezike.
Najlepi citati iz dela Romeo i Julija
Ko nikad nije osetio rane, taj se oiljcima smeje..
(Julija se pojavi gore.)
Ali tiho, kakvo svetlo svie kroz onaj prozor?
To je istok, a Julija je sunce!
Romeo
O Romeo, Romeo, zato si ti Romeo?
Zanijei svog oca i odreci se svog imena.
Ili, ako nee, budi mi samo prisegnuta ljubav,
i ja vie neu biti Capuletti.
Julija

Ako ba i ne volite da itate knjige filmske adaptacije dela Romeo i Julija su za vas
Film Romeo i Julija koji dolazi iz 1936. godine koja je bila nominovana za
oskara
Verzija iz 1968. godine koja je bila najprofitabilnija adaptacija ekspirovih dela
u svoje vreme
Moderna verzija 1996. godine sa Leonardo Di Kaprijem u glavnoj ulozi, gde se
pritom koristi originalni dijalog. Trejler moete da pogledate ovde:
VILJEM SEKSPIR (1564-1616)

O zivotu Viljema Sekspira, najveceg evropskog dramskog pisca, kao ni o vremenu

nastanka njegovih djela, ne postoje dovoljni ni sigurni podaci. Za Sekspira se zna da
je rodjen u Stratfordu na Evonu u prilicno imucnoj gradjanskoj porodici i da je
gimnaziju pohadjao u rodnom mjestu.

Godine 1582. Sekspir se ozenio Anom Hatavej i vec sljedece godine dobio kcerku
Suzanu. Tri godine kasnije rodjeni su blizanci Hamnet i Dzudita. Od tada pa do
Sekspirovog odlaska u London ne znamo sta se desavalo, ali po pismu Roberta
Grina (1592) vidimo da je u Londonu postao ozbiljan konkurent univerzitetski
obrazovanim piscima (Marlou, Pilu, Nesu i Lodzu).

Godine 1595. Sekspir je postao akcionar pozorisne trupe Lorda Cemberlejna, koja je
1599.godine izgradila cuveno pozoriste Glob. Za ovu trupu, koja je kasnije postala
Kraljevska trupa, Sekspir je pisao sve svoje drame i povremeno glumio sve do
1610.god, kada se povukao u Stratford, gdje je i umro.

Osim dvije poeme i zbirke pjesama (Venera i Adon 1593, Otmica Lukrecije 1594,
Soneti 1609), Sekspir je napisao 36 drama za koje se smatra da su u cjelini njegove.
Osam Sekspirovih istorijskih drama (napisanih od 1590. do 1600) obuhvataju period
engleske istorije od Ricarda II do Ricarda III. U istom, pocetnom periodu Sekspirovog
stvaralastva nastale su i njegove rane tragedije (Titus Andronikus, Romeo i Julija),
kao i mnoge rane komedije od kojih su najpoznatije San ljetnje noci i Mletacki
trgovac. Od 1600-1606.god. Sekspir je napisao svoje najpoznatije tragedije (Julije
Cezar, Hamlet, Otelo, Magbet, Kralj Lir) i komedije (Kako vam drago i Bogojavljenska
noc). Od djela stvorenih u posljednjem periodu (1606-1613) najpoznatije su ljubavna
tragedija Antonije i Kleopatra i tragikomedije Zimska bajka i Bura.
Uvod u djelo
Nema ni jednog Sekspirovog djela u kojem se ljubav ne pojavljuje: bilo kao zahvalna
tema razgovora, pokretacka snaga likova ili, najcesce, kao preporodilacko osjecanje
koje vraca radost prvog vidjenja ljepote u svijetu. U ogromnoj vecini Sekspirovih djela
tuga ili radost zaljubljenika vracaju njegove tragicne usamljenike u nas svijet, a nas
priblizuju njima. Za razliku od brojnih komedija u kojima ljubavnici uvijek imaju svoj
kutak gdje im niko ne smeta, Romeo i Julija su okruzeni svijetom svakodnevice i
ugrozeni silama mrznje. Nad poezijom njihove ljubavi nadnio se mac proznih sila
onih od kojih zavise. Otud nam se i tema ovog djela predstavlja gotovo kao sudski
slucaj: Romeo i Julija protiv Verone; ili djeca u ljubavi protiv roditelja u mrznji; mladi
protiv starih koji su zaboravili na mladost i protiv onih mladih koji nece za nju da
znaju... Ukratko, rijec je o sukobu izmedju velike i idealne ljubavi sa malim i stvarnim
svijetom.
Susret Romea i Julije
Cim se Romeo i Julija sretnu imacemo priliku da vidimo kako izgleda - sjaj vatre - u
poredjenju sa - parom uzdisaja-. Sjenkom koju baca na tu uvertiru ljubavi, prava
ljubav smjesta ocrtava svoje obrise. Ona se radja iz vatre Romeovih i Julijinih
podsticanja, postajuci nesto stvarno zahvaljujuci njima. Od prvog trenutka to je cin
ljubavi a ne filozofija ljubavi, upravo po tome sto se svaka njihova rijec i misao ne
zavrsava u sebi i u trenutku kada je izgovorena. Ljepsa i veca, ona se vraca sa druge
strane. Kada na obali ugleda Juliju, kada jos ne znajuci ko je ona pridje i uzme je za
ruku, Romeo kaze:
Ako mi tu svetu ikonu skrnavi
nedostojna ruka, ja cu rado znati
da otkajem; kao poklonici pravi
usne ce poljupcem gresni dodir sprati.

Ako je Julija sveta ikona, ko je onda Romeo? Pa to vec kaze i samo ime: na
italijasnkom romeo znaci hodocasnik. Julija ce ga odmah nazvati hadzijom dobrim,
ali ne samo zbog igre rijeci vec i zbog igre osjecanja koja se radjaju. Julija kaze
Romeu da poljubac nije potreban jer vec i dodir rukom kazuje isto. Nacinom na koji
odbija, ona ga, ustvari, ohrabruje u onom najkriticnijem pocetnom trenu. Shvatajuci
taj jezik kao vrstan knjizevni kriticar, Romeo ce se odmah odvaziti i zamoliti za
poljubac. Kao hodocasnik, Romeo se pred ikonom moli. A ikona? Julija to zna:
Ikona cuti i kao uslisava.
Tim je sve svrseno. Romeo je poljubi prvi put, pa da bi vratio grijeh koji je ostavio na
njenim usnama, ljubi je ponovo. Takav je Romeov i Julijin prvi i odmah poslije njega
drugi poljubac. Takva je i njihova ljubav.

Ljubav
Ljubav Romea i Julije je velika, prava, romanticna ljubav koja ne zna za granice ni
kompromise. Po onome kako nam Sekspir predstavlja Veronu i njene zitelje, to
istovremeno znaci da tako nesto nije od ovoga svijeta ni po njegovoj mjeri. Romeova
i Julijina ljubav je prevelika da ne bi bila tragicna. Otac Lavrentije, zastitnik ljubavnika
i njihov najbolji prijatelj, zna to i zbog toga bi htio da stisa bujicu Romeove strasti. On
moli Romea da voli umjereno jer tako cini ljubav koja dugo traje. Na manje
produhovljen, ali na prostosrdacan nacin, i Julijina dadilja pokusava da ih urazumi.
Otac Lavrentije je najblizi ljubavnicima i najvise u stanju da saosjeca sa njima. Kada
bere svoje trave, on i sam o prirodi govori jezikom culne ljubavi:
Zemlja je i grob i ta majka rodna
prirode; taj grob je i utoba plodna:
raznovrsnu djecu te utrobe svoje
prirodine grudi bez prestanka doje.
Ali ljubav je tu opisana u svom krajnjem ishodu a ne u buri pocetka, kroz koju prolaze
Romeo i Julija. Svijet bez ljubavi za kakvu znaju samo Romeo i Julija- osvijetljen i
ophrvljen njihovim zarom- predstavljen je kao polumrtav, bez pravog poleta i razloga
postojanja, koji jedino jaka osjecanja mogu dati. Ako osjecanja u tom svijetu i ima,
ona su ili mala ili mutna kao zuc mrznje i zavisti koji jedino znaju za psovku i mac.

Tragican kraj
U ovom djelu Sekspir je razdvojio svoje junake od njihovog svijeta. Oni se tek
djelimicno i usljed nesrecnog slucaja ukrstaju. Dok su razdvojeni, tragedije nema.
Cim se sretnu, nesreca je neizbjezna. A takvim postupkom nam Sekspir ne
zamagljuje srediste vec ga samo sasvim jasno pomjera na drugo mjesto, u namjeri
da pokaze koliko je svako idealno stremljenje nespojivo sa silama koje pokrecu sve
svakodnevice. Idealno i realno, u covjeku i svijetu, ovdje idu svako svojim putem da
bi se na kraju neminovno sukobili.
Smrt je, tako reci, spasila ljubavnike da se suoce sa vremenom koje svaki zar
rashladjuje. U isti mah, sa pravom bi se mogli upitati: zar bi to bila idealna ljubav
kada bi ljubavnici mogli zivjeti jedno bez drugog? Naravno da ne bi. Romeovo i
Julijino samoubistvo je, ustvari, posljednji i vrhunski izraz njihove ljubavi. Da bi ostala
ono sto jeste i bila vise od toga, njihova ljubav mora prestati da postoji u svom
zemaljskom vidu. Medjutim, iza njihovog odlaska ostaje jedno osjecanje i jedno
saznanje. Posmatrajuci tuzni prizor roditelja nad mrtvim tijelima svoje djece, knez na
kraju kaze:
Sumoran mir jutro donosi nam ovo,
sunce od tuge ne moze da sine.
William Shakespeare - Romeo i Julija
Viljem ekspir - Romeo i Julija

Romeo i Julija postali su sinonim idealne, velike i nesretne ljubavi. Priu, kao ni u
veini ostalih svojih djela, nije smislio sam Shakespeare. Bio je on majstor druge
vrste - ve postojeu fabulu razraditi do savrenstva. Ovu je posudio od engleskoga
pjesnika Arthura Brookea, a ni ovaj se nije iskazao originalnim izmiljanjem. Tragine
sukobe dviju veronskih obitelji smjestio je u istilite jo Dante, a poslije njega o
zaljubljenoj djeci sukobljenih porodica pisao je u 15. stoljeu novelist Masuccio
Salernitano. Priu su od Talijana obraivali jo Luigi da Porto te Mateo Bandello iju
je pripovijest na francuski, pak, preveo Pierre Boaistuau, a taj je prijevod u rukama
drao spomenuti Brook, ali i njegov sunarodnjak William Painter, auktor antologije
Palaa uitaka u kojoj nalazimo i priu o veronskim ljubavnicima. Svi oni utkali su
svoj duh u priu koju je besmrtnom uinio samo Bard, kako ga patetino nazivlju
Englezi. Nabrojene se isplati spomenuti i s neke svemirske pravde - nitko se danas,
naime, ni ne sjea vie njihovih imena (ast Danteu, dodue), kao to veina ni ne
zna od koga je sve Shakespeare posuivao. Uostalom, pojam auktorstva u njegovo
doba nije ni postojao. Dobra pria bila je neka vrsta ope svojine, a zatita auktorskih
prava izmiljena je ionako puno kasnije.

Mjesto radnje: talijanski grad Verona

Vrijeme radnje: poetak 16. stoljea, radnja se odvija tijekom pet dana
Likovi: Romeo Montecchi, Julija Capuleti, Mercuzio, Benvolio, Tebaldo, gospodin i
gospoa Capuleti, gospodin i gospoa Montecchi, fra Lovro, julijina dadilja i sluge

Kratki sadraj:
U monim i uglednim obiteljima Capuleti i Montecchi zametnulo se estoko
neprijateljstvo koje se prenosilo s generacije na generaciju. Jedne tople srpanjske
nedjelje gradom eu Samson i Grgur, Capuletijeve sluge u potrazi za kavgom.
Idealna prilika ukae se kada sretnu sluge iz suparnike obitelji Montecchi. Dolazi do
tunjave i borbe maevima koja postaje sve masovnija, i u koju se na kraju ukljuuju
ak i sami glavari navedenih veronskih obitelji. Borbu uspijeva prekinuti tek dolazak
kneza Scale, koji upozorava obje obitelji da e ih drastino kazniti budu li se neredi
ponovili.
Stari Montecchi i njegova supruga sretni su to u tunjavi nije sudjelovao njihov sin
Romeo. No Romeovo ponaanje u posljednje vrijeme je udno: - nou luta umom,
bolno uzdie, izbjegava drutvo, a preko dana se zatvara u svoju zamraenu sobu.
Zabrinuti roditelji pokuavaju saznati od Benvolia, Romeova roaka i najboljega
prijatelja, to je tome uzrok. Benvolio uskoro otkriva da je Romeo zaljubljen, ali
nesretno, jer lijepa Rozalina ne mari za njega. Da bi ga oraspoloio, Benvolio
predlae da naveer tajno pohode bal koji prireuju Capuletijevi, uvjeravajui ga da
e ondje meu veronskim ljepoticama pronai lijek svojoj bolesti. Iako ima udan
predosjeaj da e se dogoditi zlo, Romeo prihvaa prijateljev prijedlog.
Za to vrijeme u domu Capuletijevih uzbuenje raste. Ne samo zbog bala koji se treba
odrati ve i zbog dolaska mladog grofa Parisa, koji je doao isprositi Capuletijevu
ki Giuliettu. Stari Capuleti izjavljuje da je Giulietta jo premlada za udaju, no ne
skriva svoje zadovoljstvo Parisovom ponudom. Trinaestogodinja Julija prekrasna je
djevojka puna ivota. Jo neiskusna u ljubavi, smjerno obeava ocu da e se
nastojati svidjeti Parisu kada ga bude upoznala na plesu.
No te noi Julija susree Romea i u hipu Paris i Rozalinda bivaju zaboravljeni. Bila je
to ljubav na prvi pogled. Problemi nastaju kada Tebaldo, neak gospoe Capuleti,
prepozna maskiranog Romea i hoe se odmah s njim obraunati. Stari ga Capuleti
uspijeva nekako smiriti, ali ne i zatomiti njegovu elju za osvetom.
Nakon bala, Romeo se nae u vrtu ispod Julijinog prozora. Dvoje zaljubljenih zaklinju
se na vjenu ljubav i odluuju se vjenati. Fra Lovro, franjevaki redovnik, zabrinut je
zbog njihove nagle i strasne ljubavi. Ipak, pristaje ih tajno vjenati, nadajui se da bi
njihovo vjenanje moglo prekinuti krvave sukobe izmeu njihovih obitelji.
Ali sudbina stavlja novu prepreku. Romeo, koji se netom tajno vjenao s Julijom,
nae svoje prijatelje Mercuzija i Benvolija u svai sa Tebaldom, koji se doao osvetiti.
Tebaldo naziva Romea huljom i izaziva ga na dvoboj no Romeo ne prihvaa borbu.
Izjavljuje da Capuletijeve voli jednako kao svoju obitelj. Svi su iznenaeni Romeovim
ponaanjem. Vatreni Mercuzio prihvaa Tebaldov izazov. Prije nego ih Romeo
uspijeva rastaviti, Tebaldo probode Mercuzija.
Ispunjen osjeajem krivnje i nabujale mrnje zbog stradalog prijatelja, Romeo nasre
na Tebalda. U borbi na ivot i smrt Romeo pobjeuje svog suparnika. Zbog
Tebaldovog ubojstva Romeo mora u progonstvo. Julija s uzbuenjem iekuje svoju
prvu branu no, a tada stie dadilja s loim vijestima: njezin roak Tebaldo je mrtav,
a knez je potjerao Romea iz grada. Juliji, skrhanom bolom, dadilja otkriva da se
Romeo sakrio u eliji kod fra Lovre.
Stari Capuleti strano je pogoen Tebaldovom smrti, a jo vie patnjom svoje
miljenice Julija. Stoga odluuje da je najbolje odmah sve pripremiti za Julijino
vjenanje s grofom Parisom. No Julija se odbija udati za Parisa, to naljuti starog
Capuletija. Ne nalazei od nikoga na razumijevanje i pomo, Julija odlazi fra Lovri
koji smilja opasan plan: Julija treba popiti tajanstveni napitak koji e na 42 sata
zaustaviti njezino disanje pa e svi pomisliti da je mrtva. Kroz to vrijeme fratar e
poslati glasnika po Romea, koji se sklonio u Mantovu. Potom e se Romeo i Lovro
sakriti u grobnicu i priekati dok se Julija ne probudi. Romeo e je odvesti sa sobom,
a kada fra Lovro objavi da su vjenani moi e se oboje vratiti u Veronu. Julija ispija
napitak.
Idueg jutra, kada je dadilja dola u Julijinu sobu kako bi je pripremila za vjenanje,
vidi njezino beivotno tijelo i u kui Capuletijevih zavlada duboka tuga.
 Fra Lovro alje Romeu poruku, no pismonoa ne uspijeva stii do Mantove. Romeov
sluga Baltazar prvi stie do Romea priopi mu da je Julija mrtva. Izvan sebe od boli,
Romeo kupuje otrov i juri u Veronu. Pred grobnicom nalazi alosnog Parisa koji ga
ne eli propustiti do tijela voljene. Dolazi do borbe u kojoj Romeo ubija Parisa.
Posljednja Parisova elja bila je da bude pokopan uz Juliju, to mu Romeo i obea.
Kada ugleda svoju voljenu Juliju, Romeo, mislei da je mrtva, ispija otrov i umire.
Fra Lovro je pourio u grobnicu kako bi bio ondje kada se Julija probudi. Kada je
stgao naao je Parisa i Romea mrtve. Uskoro napitak prestaje djelovati i Julija se
budi. Kada otkrije da je Romeo mrtav, ne eli izai iz grobnice. Uzima Romeov bode
i ubija se. Tragina smrt Romea i Giuliette ujedinila je njihove obitelji i prekinula
dugogodinju mrnju.

Tema
Sjajna, udesna, neiscrpna, duboka i velianstvena ljubav dvoje mladih ljudi koja kao
da kroz cijelu priu strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je ljubav koja probija
hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja istovremeno spaja i razdvaja.

Ideja
Ljubav je temelj na kojem se gradi ivot, ali naalost i polae kao rtva besmislenim
ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi pogled tragedija koja se
nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate ljubavi i poetak najvee tragedije
koja moe zadesiti roditelje. Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki nain bila
nuna da se nadvladaju ljudske slabosti. Ne kae se uzaludno da ljubav pobjeuje
mrnju.

Uvod
Ve u uvodu moemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji, Montecchi i Capuleti, u
svai. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svaa koja zavrava upozorenjem
kneza Escala. Nasluujemo da je Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz roda
Capuletija.
Poetak
Glava obitelji Capuleti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede
ga da doe na zabavu.

Zaplet
Na zabavi Romeo susree Juliju. Izmeu njih se rodi ljubav, ista i iskrena, bez
ogranienja koje namee mrnja izmeu njihovih obitelji. Romeo tek tada shvaa
pravi smisao ivota. Romeo i Julija se tajno vjenaju.

Vrhunac
U jednoj svai, Tibaldo, Capuletijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog prijatelja.
elei osvetiti smrt svog dobrog prijatelja Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjei
jer uskoro dolazi knez. Preneraen prizorom, knez osuuje Romea na progonstvo u
Mantovu, ali njegovi osjeaji prema Juliji sprijee ga u tome i on se skriva kod
franjevca Lorenza.
Rasplet
Otac i majka ele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemia. Zbog
vjene ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt nego
udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, elei sprijeiti tragediju, daje Juliji napitak koji bi je
trebao uspavati, a alje poruku Romeu da je ona zapravo iva. Naalost, glasnik ne
dospijeva na vrijeme rei Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capuletija i mislei da
mu ivot bez Julije vie nema smisla, ispije otrov i umire. Neposredno nakon toga
Julija se budi i vidjevi da joj se mu ubio, zbog tuge uzima bode i oduzima sebi
ivot.
Kraj
Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali lanovi obiju obitelji. Nad mrtvim tijelima
njihove djece oni se mire jer shvaaju da je uzrok tome nerazumna mrnja koja je
nametnula granice istinskoj i istoj ljubavi i time donijela svima golemu nesreu.

Socioloka i psiholoka karakterizacija glavnih likova

Romeo
Mladi iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na neki nain rtva
sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i Julija iz obitelji Capuleti. Nerazumnu
mrnju pobjeuje njegova beskrajna ljubav i odanost Juliji.
Zublja sama
Nek od nje ui sjati. Djeva ta
Na crnom platu mrkle noi sja
Ko alem kam na uhu crne ene
- I nije vrijedan svijet krasote njene.
Uz druge djeve kao snjena, ista
Golubica u jatu vrana blista.
Kad ples se svri, ja u je potrait
I uz nju blagu divlju ud u razblait.
Sad vidim da je to mi prva ljubav
Jer ne vidjeh jo cvijetak tako ubav. Citat (str. 74.)
Romeo shvaa da je sreo sudbinu te je spreman uiniti sve. Za Romea, osim to je
smrtno zaljubljen u Juliju, ne moemo a ne rei da je poduzetan i hrabar mladi. Pun
je vedrine i mladenakog zanosa. Nikad mu ne ponestaje motiva sve dok postoji
veza s Julijom. Bez Julije ivot mu je poput pustinje pa zbog toga nepromiljeno
oduzme sebi ivot i izaziva veliku tragediju.
Dvije ponajljepe zvijezde na nebu
U nekom poslu sad odilaze
I mole oi njene neka sjaju
Na njinoj stazi dok se ne vrate.
Ej, da su njene oi tamo gore,
A zvijezde tu u glavi njezinoj,
Od sjaja njenih obraza bi zvijezde
Potamnjele ko svijea od sunca,
A njezine bi oi na nebu
Obasjale sav svemir takvim sjajem
Te ptice bi ko obdan zapjevale. Citat: (str. 83.)

Julija
Potjee iz ugledne obitelji Capuleti, a susret s Romeom oznait e njen ivot. Shvaa
kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju odvie sveta da bi joj bilo to
mogla biti zapreka.
Iz ljute mrnje nie ljubav medna!
Ah, prekasno te ja upoznah bijedna
I nemila je srca mog sudbina
Da mora ljubit mrskog dumanina! Citat: (str. 78.)
Spremna je odrei se svega, pa ak i roditelja i svog imena da ostane s Romeom.
Romeo, o Romeo! Zato si
Romeo? O zataji oca svog,
Odbaci ime to - il ako ne e,
Prisegni da me ljubi, pa u ja
Porei da se zovem Capuleti.
ROMEO (za se). Da sluam jo il da odgovorim?
JULIJA. Tek tvoje ime moj je dumanin
Jer ti si ti i bez tog imena.
"Montecchi" nije niti ruka niti noga
Niti lice niti trup ni drugo nita
to pripada mukarcu. Drugo ime
Na sebe uzmi - ime nije nita!
to nazivljemo ruom, slatko bi
Mirisalo i s drugim imenom.
Ba tako bi Romeo, da i nije
Romeo, svu milinu svoju divnu
Sauvao i bez tog imena.
Romeo moj, odbaci svoje ime
Jer ono nije dio bia tvog,
I mjesto njega uzmi mene svu! Citat: (str. 84.)

Metaforinost
Metaforinost u ovom romanu uoava se u monolozima glavnih likova, a izraena je
u prvim razgovorima izmeu Romea i Julije.
ROMEO. Tko nije nikad osjetio rana
I brazgotini taj se podsmijeva
- Al tiho! Kakva svjetlost prodire
Kroz onaj prozor tamo? To je istok,
A Julija je sunce. - Sunace,
Izai sada i udavi mjesec,
to zavidan je, smuen ve i blijed
Od bijesa to si ljepe ti od njega,
A slui njemu. Zato nemoj njemu
Da slui vie kad je zavidan.
Livreja mu je vestalska zelena
I bijela, kakvu tek budale nose
- Odbaci je - Citat: (str. 82)
A bujna glazba tvog jezika
Nek objavi svu sreu naih dua
to daje nam je ovaj susret mili. Citat: (str. 108.)
Najzanimljivije u romanu
Najzanimljiviji dijelovi u romanu su prvi susret izmeu Romea i Julije, te borba u kojoj
Tibaldo i Mercuzio pogibaju.
Susret Romea i Julije zanimljiv je jer oznaava bit ovog romana, ljubav. Njihova je
ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mrnje, izuzetna, savrena i jedinstvena. Ona je
vie od obine ljubavi, vie od smrti i od samog ivota, zato je ovaj dio znaajan.
Borba izmeu Tibalda i Mercuzija takoer je jedan zanimljivi dio. U njemu poginu
nevini mladi ljudi i taj dio oznaava poetak ove itave tragedije i sudbonosnih
dogaaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok tragedije prije svega mrnja izmeu
dviju obitelji, ali istovremeno razlog je i ljubav, gotovo nerazumna, snana, plamtea
ljubav koja se, prema prii, dogodi u svega nekoliko dana. Moda bi u nekim
drugaijim okolnostima tijek ovih dogaaja krenuo prema sretnijem kraju.
LORENZO. E, takva divlja naslada imade
I divlji kraj - u slavlju svome gine,
Ba ko barut, kad se s vatrom zdrui,
U isti tren se s njom i raspline.
I najslai se med nam gadit stane
Kad okus mu je najugodniji
Jer jedui unitavamo tek
- Pa zato budi umjeren u milju,
Jer naglost ko i tromost kasni k cilju - Citat: (str. 107)
Dojam o djelu
Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to pria o kojoj se ve sve zna. Zatim sam je
poeo itati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da je ona i sada posebna, tim
vie to u vremenu u kojem ivimo previe mrnje ima u svijetu oko nas. Ono to tu
knjigu ini posebnom je da od poetka nasluujemo nesretan kraj i ta se slutnja
osjea i u najsretnijim trenucima u prii. U tome je sva ironija ovog djela. Ova e pria
uvijek ponovno oivljavati u svim generacijama koje osjeaju ljubav. Ona e uvijek
buditi mladost i uzbuenje u ovjekovom srcu.
Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit dogaaj ili nije, nee se valjda nikad
pouzdano utvrditi, ali tradicija o tome ivi jo i danas te se u Veroni na jednom vrlo
romantinom mjestu strancima pokazuje neki stari sarkofag, za koji tvrde da je bio
lijes Julije Capuletijeve. Ako Romeo i Julija moda i nisu ivjeli u Veroni, ivjet e
vjeno u ovoj tragediji.

William Shakespeare roen je u Stratfordu na Avonu, gdje je imao obitelj, otiao je u

London, postao glumac i pisac, vratio se u Stratford, napisao oporuku i umro. Iako je
ostavio gotovo milijun rijei u tekstu, imamo samo 14 rijei napisanih njegovom
rukom - njegovo ime, potpisano est puta, i rijei "od mene", na oporuci.
Nijedna bijeka, pismo ili stranica nisu preivjeli. Nemamo nikakav opis njegova lika
koji bi bio zabiljeen tijekom njegova ivota. Nismo sigurni ni kako bismo pisali
njegovo ime, no to izgleda nije znao ni on jer mu ime nikad nije dvaput napisano na
isti nain u potpisima koji su preivjeli. Pie William Shaksp, William Shakespe, Wm
Shakespe, William Shakspere, Willm Shakspere i William Shakspeare. Zanimljivo,
jedini nain pisanja koji nije koristio onaj je koji danas koristi cijeli svijet - William
Shakespeare.
Svaka Shakespeareova biografija sadri pet posto injenica i 95 posto nagaanja.
Svaka osim one koju je napisao Bill Bryson, ameriki novinar i pisac humoristinih
knjiga i putopisa koji je hrvatskoj publici najpoznatiji po Kratkoj povijesti gotovo
svega. Lani je vjeno znatieljni Bryson napisao kratku biografiju Shakespearea,
knjiicu na 200 stranica u kojoj se bavi iskljuivo injenicama iz ivota najslavnijeg
dramatiara na svijetu. A njih nema ba mnogo, to je i razlog zato je knjiga, koju je
upravo na hrvatskom jeziku objavila zagrebaka Planetopija, tako kratka.
Za Shakespearea, kae Bryson, ne znamo je li ikada izbivao iz Engleske. Ne znamo
s kime se druio ili kako se zabavljao. Njegova seksualnost je nerazrjeiv misterij.
Nemamo podataka o tome gdje je boravio osam kljunih godina, kad je ostavio enu
i troje male djece u Stratfordu i postao, gotovo nemoguom brzinom, uspjean
dramatiar u Londonu. Do vremena kad je prvi put u tiskanom obliku spomenut kao
dramopisac, 1592. vie od polovice njegova ivota ve je bilo prolo. U svemu
ostalom on je, kako primjeuje Bryson, svojevrsni literarni ekvivalent elektrona -
zauvijek je tu, i nije tu.
William Shakespeare, to na sreu znamo, rodio se 1564. a umro 1616. Pravo je udo
da je preivio prvu godinu ivota, jer su tada u Stratfordu na Avonu novoroena djeca
masovno umirala od kuge. Ne znamo toan datum roenja, ali s obzirom na to da je
u upnim knjigama zabiljeeno da je krten 26. travnja, pretpostavlja se da je roen
23. travnja. No kako se Shakespeare rodio po starom julijanskom kalendaru,
ispravno bi bilo njegov roendan slaviti 3. svibnja.
Prvi susret sa Shakespeareovim imenom zabiljeen je 1552. Njegov otac John
kanjen je globom od jednog ilinga (dvije dnevne zarade) jer je drao gnojivo na
ulici Henley u Stratfordu. Otac John rodio se oko 1530. a u Stratford je doao kao
mladi i postao rukaviar, cijenjeni strunjak za obradu bijele ili meke koe. Bio je do
te mjere potovan da je 1556. izaban za opinskog kuaa piva. Dvije godine kasnije
postao je pozornik, a bio je i opinski zastupnik, rizniar i gradski vijenik, da bi 1568.
bio postavljen na najvii izborni poloaj u grad, zvanje visokog ovrhovoditelja, neke
vrste gradonaelnika.
Kad je Williamu bilo 20 godina, povukao se iz javnih poslova, moda zato to se
bavio zelenatvom. Shakespeareova majka Mary Arden bila je iz farmerske obitelji, a
Johnu je rodila osmero djece - etiri keri, od kojih je samo jedna doivjela odraslu
dob, i etiri sina, koji su svi stigli do punoljetnosti, ali se oenio samo Will. Iako mnogi
strunjaci ve desetljeima osporavaju njegovo obrazovanje, pa i identitet, smatrajui
da deko sa sela nije mogao napisati tako dobre drame, postoje indicije koje govore
da je mladi Will ipak solidno obrazovan u mjesnoj srednjoj koli, Kraljevoj Novoj koli.
Tamo se uilo mnogo latinskog: jedan od glavnih tekstova uio je uenike da na 150
razliitih naina na latinskom kau "hvala vam na pismu"
Kroz takve vjebe Shakespeare je mogao nauiti sva retorika sredstva. Formalno
obrazovanje zavrio je u 15. godini, no to je radio do 1582., nitko nema pojma, ali
tada je slubenik u Worcesteru zabiljeio da je Will zatraio dozvolu za brak s Anne
Hathaway i platio je 40 funta, to bi danas bilo oko 200 tisua kuna. Shakespeareu
se iz nekog razloga prilino urilo vjenati s osam godina starijom Anne.
O njegovoj supruzi ne znamo gotovo nita, osim da je bila iz dobrostojee obitelji,
jedna od sedmero djece, da je umrla u dobi od 67 godina i da joj je suprug oporukom
ostavio svoj "drugorazredni krevet". Ona i William imali su troje djece: Susan koja se
rodila 1583. te blizance Judith i Hamneta koji su roeni 1585.
A kako je Will od od siromanog 21 - godinjeg mladia s troje djece postao
londonski dramatiar, e to je prava tajna. Suoeni s bogatstvom teksta, a
siromatvom konteksta, znanstvenici su se, kae Bryson, opsesivno fokusirali na ono
to mogu znati. Izbrojili su svaku rije koju je on napisao, zabiljeili svaku toku i
zarez. Tako Shakespeareovi radovi sadre 138.198 zareza, 26.794 dvotoke i 15.785
upitnika. Njegovi likovi o ljubavi govore 2269 puta, a o mrnji samo 193 puta.
Sveukupno nam je ostavio 8,884.647 rijei.
Dokumentacija o Shakespeareu, nastavlja Bryson, vjerojatno nam se ini oskudnom
samo zato to nas on toliko zanima, jer o njemu znamo vie nego o ijednom drugom
dramatiaru toga doba. I to je najvanije, imamo gotovo sve njegove drame, 36 od
njih 38, koje su preivjele zahvaljujui Henryju Condellu i Johnu Hemingesu koji su
sastavili vie-manje potpuno izdanje njegovih djela nakon njegove smrti - Prvi folio.
Vjeruje se da ih je tiskano oko 1000, a da ih je do danas preivjelo 228. Primjerak
koji je 1623. kotao jednu funtu, danas je jedan od najskupljih rukopisa na svijetu.
Ovih dana je u aukcijskoj kui Christie's jedan upravo prodan za 4,4 milijuna kuna.
Pretpostavlja se da je Will stigao u London kasnih 80 - ih godina 16. stoljea. Prvi
nedvojbeni spomen njegova imena kao dramatiara pronaen je u biljeci jednog
pamfleta. U biljeci ga; Robert Green nemilosrdno ogovara i naziva uobraenim
skorojeviem koji misli da je "jedini scenotresac (Shake - scene) u zemlji". Gotovo svi
se slau da je karijera Shakespearea kao dramatiara poela oko 1590. no puno je
manje slaganja oko toga kojim je dramama poela.
Rasprava bi bilo mnogo vie da 1598. nije objavljena knjiga Francisa Meresa u kojoj
on navodi da je Shakespeare meu Englezima za komediju i tragediju ono to su
meu Latinima Plaut i Seneka. Navodi drame Plemii iz Verone, Zablude, Uzaludni
ljubavni trud, Osvojeni ljubavni trud, San Ivanjske noi, Mletakog trgovca, Richarda
II., Richarda III., Henryja IV., Kralja Ivana, Tita Andronika te Romea i Juliju.
Shakespeare se nije ustezao od bezonih kraa, iako treba biti poten pa rei da su
to inili i drugi dramatiari njegova doba. Njegovu "Hamletu" je tako prethodio jedan
raniji Hamlet, iji je autor nepoznat. Ukrao je i Romea i Juliju od Arthura Brookea koji
je poemu napisao 1562. a ovaj ju je pak ukrao od Talijana koji se zvao Matteo
Bandello. "Kakvo vam drago" posuena je od Thomasa Lodgea. "Julija Cezara" i
"Antonija i Kleopatru" uz neznatne je promjene preuzeo iz prijevoda Plutarha Sir
Thomasa Northa. Jedino to nije posudio, preradio ili ukrao su, ini se, "San Ivanjske
noi", "Uzaludni ljubavni trud" i "Oluja".
Suvremenici su ga slavili zbog brzine kojom je pisao i istoe teksta, no nije tono da
nije grijeio. Redovito je bio kriv za anatopizme, pogreno razumijevanje geografije,
pa tako u "Ukroenoj goropadnici" proizvoaa jedara smjeta u Bergamo, grad
okovan kopnom, dok mu u "Oluji" i u "Dva plemia iz Verone" Prospero i Valentin
isplovljavaju iz Milana, odnosno iz Verone, iako su oba grada bila udaljena od mora
dva dana putovanja. Stari Egipani kod njega igraju bilijar, a u Cezarovu Rimu kuca
sat 1400 godina prije nego to se tamo zauo prvi mehaniki otkucaj.
U kolovozu 1596. Willu umire sin Hamnet. Ono to ekspirologe podosta zbunjuje
jest to je u tri ili etiri godine nakon stranog gubitka napisao svoja najveselija djela.
Kako god bilo, razdoblje od 1596. do 1603. bile su njegove godine slave i bogatstva.
Devet mjeseci nakon smrti sina kupio je raskonu kuu u Stratfordu, osigurao grb
svojoj obitelji i dobio pravo da se on i otac nazivaju gospodom. Koliko je zaradio,
teko je rei; razliite procjene govore da je njegova zarada u najboljim godinama
mogla iznositi od 200 do 700 funta (svota od tadanjih 30 funta ekvivalent je
dananjih 15.000 funta, odnosno 150 tisua kuna).
Godine 1609. u prodaji se pojavilo izdanje Shakespeareovih soneta po cijeni od pet
penija. Neki kritiari smatraju da su oni sam vrh njegova rada, no ono zbog ega su
posebno zanimljivi jest to osoba koju hvale nije ena, nego mukarac. Od ukupno
154 soneta, oni od broja jedan do broja 126 obraaju se "lijepom mladcu", a soneti
od broja 127 do 154 obraaju se "crnoj dami", koja mu je bila nevjerna s oboavanim
momkom iz prvog dijela. Tu je i mrani lik poznat kao pjesnik - suparnik. Treba li
uope rei, nitko do dananjih dana nije otkrio tko su oni.
Godina 1616. za Williama se pokazala kobnom na vie naina. Najprije se u travnju
njegova ki Judith udala za lokalnog vinara Thomasa Quineyja. Imala je 31 godinu i
oito je ulovila posljednju priliku. Ne osobito dobru jer je Quiney nakon mjesec dana
platio globu zbog nezakonitog bluda s izvjesnom Margaret Wheeler. Jo gore,
gospoica Wheeler je umrla raajui njegovo dijete. Nakon nje, umro je 17. travnja i
Willov ogor, a est dana kasnije umro je i sam William Shakespeare od nepoznatog
uzroka. Oporukom na tri lista pergamenta Will je ostavio 350 funta u gotovini, etiri
kue i prilinu koliinu zemlje.
Najslavnija reenica u ovom dokumentu pojavljuje se na treoj stranici, gdje je
izmeu redaka originalnog teksta ubaen novi: "Dajem svojoj supruzi svoj
drugorazredni krevet s namjetajem (s posteljinom, op. a.)". ekspirolozi su se dugo
svaali to bi mogla znaiti ova reenica i kakav su odnos imali suprunici jer se
Anne ne spominje nigdje drugdje u oporuci. Kreveti i posteljina bili su vrijedni
predmeti u to doba i esto su se ostavljali u oporukama.
No to znai drugorazredni krevet? Da je nije volio, da mu je ila na ivce pa nije
mogla dobiti prvorazredni? Katkad se tvrdi da je drugorazredni krevet bio brani, dok
je onaj prvi bio rezerviran za vane goste. No podaci to ne potvruju i ini se da je
drugorazredni krevet ipak bio poniavajue nasljedstvo.
Shakespeareova supruga umrla je u kolovozu 1623. njegova ki Susana umrla je
1649. a Judith 1662. Imala je troje djece, ukljuujui i sina po imenu Shakespeare, ali
svi su pomrli prije nje i bez potomstva. Shakespeareova unuka Elizabeth ivjela je do
1670. Udavala se dvaput, ali ni ona nije imala djece, pa je s njom izumrla loza
Shakespeareovih.