ZO FERRARIS

Potraga
za
Nouf
S ENGLESKOGA PREVELA
Duka Geri Koren

scan i obrada :

Zagreb, srpanj 2009.

 Brak je moj obiaj.
Tko napusti taj obiaj, ne pripada meni.
- Prorok Muhamed, neka mu je hvala,
Sallahu alayhi wasallam
 1

P rije nego to je zalo sunce Nayir je napunio uturicu, uzeo molitvenu prostirku
pod ruku i popeo se na dinu juno od logora. Iz atora iza njegovih lea doprla
je provala glasnoga smijeha, a on je u mislima vidio svoje ljude kako se kartaju,
vjerojatno tarneep i u krug alju siddiqi. Godine putovanja pustinjom nauile su ga da
ne moe zabraniti ljudima da rade ono to ele. Ovdje nema zakona, i ako mukarci
ele alkohol oni e ga piti. Nayiru se gadilo to e u petak, na sveti dan, ustati tijela
oneiena dinom. Ali nije rekao nita. Nakon deset dana uzaludne potrage, nije bio
raspoloen za kanjavanje.
Lakim korakom uspeo se uz dinu i zastao tek kad je stigao do vrha. Odavde je
pucao beskonaan pogled na pustinjsku dolinu, mjestimice namrekanu a mjestimice
ravnu, okruenu niskim dinama koje su vijugale obasjane zlatnom bojom zalaska
sunca. No njegovo je oko privukla mrlja na obzoru: est strvinara kruilo je nad
kosturom akala. Zato su i stali ovdje jo jedan laan trag.
Prije dva dana odustali su od jurnjave kroz pustinju i poeli su slijediti
strvinare, ali svako jato dovelo ih je tek do uginula akala ili gazele. Osjetio bi
olakanje, naravno, ali i razoaranje. Jo se nadao da e je pronai.
Uz pomo kompasa koji je izvadio iz depa pronaao je smjer u kojem se nalazi
Meka i u tom smjeru okrenuo molitvenu prostirku. Otvorio je uturicu i pomirisao,
za svaki sluaj. Voda je mirisala po kositru. Otpio je gutljaj a onda brzo kleknuo na
pijesak kako bi obavio obredno pranje. Istrljao je ruke, vrat i dlanove, a kada je
zavrio vrsto je zatvorio uturicu, uivajui na trenutak u hladnoi vode na koi.
Stojei na prostirci, poeo je moliti, ali u misli mu se stalno vraala Nouf. Iz
pristojnosti nije elio zamiljati njezino lice ili tijelo, ali to je vie razmiljao o njoj to
je njezina slika bila ivlja. Zamiljao je kako koraa kroz pustinju, noena vjetrom,
dok joj crna tkanina iba suncem opaljene glenjeve. Neka mi Alah oprosti to
zamiljam njezine glenjeve, pomislio je. A onda mu kroz glavu prostruji: Bar mislim da
je jo iva.
 Dok nije molio, zamiljao je i drukije slike. Vidio ju je kako klei i trpa pijesak
u usta mislei da je voda. Vidio ju je ispruenu na leima, dok joj metalni mobitel
ostavlja uaren trag na dlanu. Vidio je akale kako trgaju njezino tijelo na komade.
Dok se molio, pokuavao je potisnuti strahove i zamisliti kako se jo bori za ivot.
Veeras su njegove misli vodile jo ogoreniju bitku za ivot u, kako se inilo,
izgubljenu sluaju.
Nakon molitve osjeao je jo vei umor nego prije. Smotao je prostirku i sjeo na
pijesak na samom rubu brijega, promatrajui dine koje su okruivale dolinu.
Zapuhao je vjetar koji je ibajui pustinjsko tlo raznosio zrnca pijeska da jo vie
naglase njegovu ljepotu, dok je zemlja mrekajui se odbacivala kou i izgledala kao
da e poletjeti. Vjetrovi su mijenjali tijela dina u beskraj. Uzdizale su se u vrhove ili
vijugale poput zmijskih tragova. Beduini su ga nauili tumaiti njihove oblike kako
bi mogao procijeniti mogunost pjeane oluje ili odrediti u kojem e smjeru sutra
puhati vjetar. Neki su beduini vjerovali da oblici dina imaju i proroansko znaenje.
Ba sada su se pred njim prostirali nizovi polumjeseca, ljupkih srpolikih oblika koji
su sezali sve do obzora. Polumjeseci su znaili da nadolazi promjena.
Tada su mu misli skrenule prema slici koju je uvao u depu. Pogledavi
prilazi li mu tko s lea uz brdo, izvadi sliku i priuti si rijedak trenutak kada moe
pogledati enino lice.
Nouf ash-Shrawi bila je u sredini slike i veselo se smijala reui tortu na
roendanskoj zabavi svoje mlae sestre. Imala je uzak nos, crne oi i prekrasan
osmijeh. Bilo je teko zamisliti da e, samo etiri tjedna nakon to je ta slika
snimljena, pobjei ni vie ni manje nego u pustinju i ostaviti sve: zarunika, raskoan
ivot i veliku sretnu obitelj. Napustila je ak i petogodinju sestru koja je stajala uz
nju na slici i gledala je s oboavanjem od kojega se slamalo srce. Zato, pitao se. Nouf
je imala samo esnaest godina. Cijeli je ivot bio pred njom.
I kamo je otila?
Kada ga je Othman nazvao i rekao da mu je sestra nestala, Nayiru se inilo da
jo nikad nije bio tako shrvan. Dao bih ivot, promucao je, kada bi to pomoglo da
je pronaem. Uslijedila je duga utnja i Nayir je znao da plae. uo je kako se gui u
suzama. Othman jo nikad od njega nije nita traio. Nayir je rekao da e pomoi.
Godinama je vodio mukarce iz obitelji Shrawi na izlete u pustinju. Zapravo,
vodio je desetke obitelji poput Shrawijevih i svi su bili isti: bogati i pompozni
oajniki su eljeli dokazati da nisu izgubili svoje beduinstvo steeno roenjem,
premda e veini njih izvori nafte postati privlaniji od pustinjskih krajolika. Ali
Othman je bio drukiji. On je bio jedan od malobrojnih koji su voljeli pustinju gotovo

3
jednako kao Nayir i koji su bili dovoljno pametni da u pustolovinama uivaju
razborito i promiljeno. On ne bi uzjahao devu prije nego to bi mu netko objasnio
kako e sjahati. Nikad nije dobio opekotine od sunca, nikad se nije izgubio. Povezani
ljubavlju prema pustinji, on i Nayir lako su sklopili prijateljstvo koje se s godinama
produbilo.
U telefonskom razgovoru Othman je zvuao jako rastreseno pa je priu o tome
to se dogodilo ispriao zbrkano i u fragmentima. Sestra mu je nestala. Pobjegla je.
Moda je oteta. Zbog njihova bogatstva moda netko zatrai otkupninu ali otmice su
rijetkost i jo nisu dobili nikakav zahtjev. Proao je tek jedan dan, ali to se ini
dovoljno dugo. Nayir je morao izvlaiti injenice. Nitko nije tono znao kada je
otila, samo su kasno popodne primijetili da je nema. Zadnji put je viena ujutro,
kada je majci rekla da ide u trgovaki centar zamijeniti cipele. Ali naveer je obitelj
otkrila da nije nestala samo ona: nije bilo ni kamiona, ni novoga crnog ogrtaa koji je
uvala za medeni mjesec. Kada su shvatili da je nestala i deva iz staje, zakljuili su da
je pobjegla u pustinju.
Njezin je nestanak sve iznenadio. Bila je sretna, rekao je Othman. Trebala se
udati.
Moda ju je uhvatila panika, pitao je blago Nayir.
Ne, eljela je taj brak.
Ako to i nije bilo sve, Othman nije znao vie rei.
Nayir je idui dan proveo u pripremama. Odbio je velikodunu nagradu koju
je obitelj ponudila i uzeo samo onoliko koliko mu je trebalo za organiziranje potrage.
Unajmio je pedeset dvije deve, pozvao sve pustinjske ljude koje je poznavao. Nazvao
je ak i Specijalni odjel slubu Ministarstva unutarnjih poslova da provjeri mogu li je
oni pronai vojnim satelitom, ali njihova nebeska optika bila je rezervirana za druge
stvari. Ipak, uspio je skupiti ekipu za potragu i operaciju spaavanja u koju je
ukljuio desetke ljudi i cijelu postrojbu honorarnih beduina koji nisu eljeli ni
pogledati Noufinu sliku, tvrdei da je ne moraju vidjeti, jer postoji samo jedna vrsta
ene za koju bi lutanje najveom pustinjom na svijetu bilo svojevrsno poboljanje u
odnosu na njezinu svakodnevicu. Oni su razvili teoriju da je Nouf pobjegla s
ljubavnikom iz Amerike kako bi izbjegla dogovoren brak. Bilo je teko rei zato svi
vjeruju u to. Bilo je nekoliko sluajeva da su se bogate saudijske djevojke zaljubile u
Amerikance a prie o tome bile su dovoljno okantne da preive u kolektivnom
pamenju. Ali to se nije dogaalo ba tako esto kao to su ljudi mislili, a koliko je
Nayir znao, nijedna saudijska djevojka nikad nije pobjegla u pustinju.

4
 Shrawijevi su zamolili Nayira da potragu usredotoi na jedan dio pustinje, s
radijusom koji bi se protezao izvan As-Sulayyila. Druge su ekipe za traganje
razmjestili na sjeveru i sjeverozapadu, a jednu na jugozapadu. Njemu bi bilo drae
da je imao vie slobode i da je mogao proiriti operaciju po svojem nahoenju.
Ovako su ga usporavali stranci koji su se rijetko trudili progovoriti s njim. Zato je
zanemario pravila. Dva dana poslije zapovjedio je svojim ljudima da slijede instinkt,
ak i ako ih to odvede na susjedni teritorij. Ako je Nouf jo tamo, njezini izgledi da
preivi smanjuju se svakim satom danjega svjetla. Ovo nije vrijeme za formalnosti,
kao da je potraga svadbena veera na kojoj svaki gost dobije svoje mjesto.
Usto, njegova je ekipa bila najvea, a on je, premda nije esto traio i spaavao
nestale, poznavao pustinju bolje od veine njih. Praktiki je odrastao u pustinji.
Odgojio ga je njegov stric Samir, koji je imao puno prijatelja iz inozemstva:
znanstvenike, profesore, ljude koji su dolazili prouavati Crveno more, ptice i ribe, ili
beduinski ivot. Nayir je provodio ljeta na arheolokim nalazitima u slubi bogatih
Europljana koji su traili Abrahamov grob ili ostatke zlata koje su idovi iznijeli iz
Egipta. Zime je provodio na leima deva, jaui kroz pijesak natovaren limenim
loncima i uturicama. Postao je strijelac, sokolar, strunjak za preivljavanje kojemu
za povratak s najudaljenijeg mjesta u pustinji nije trebalo vie od pokrivala za glavu,
vode i neba. Nije bio roeni beduin, ali se osjeao takvim.
Uvijek bi uspio pronai zalutala putnika. Ako je Nouf pobjegla, morao je
pretpostaviti da nije eljela biti pronaena. Deset dana su eljali dine u Roverima,
na devama, iz zrakoplova i helikoptera i najee bi nailazili jedni na druge, to bi
donijelo odreeno olakanje, s obzirom na to koliko je bilo teko pronai bilo kakav
znak ivota u pijesku. Ali nisu nali Nouf i naposljetku su izvjea koja su mu
njegovi ljudi podnosili poela upuivati na druge mogunosti: od toga da je
odvedena nonim autobusom u Muscat do toga da je ukrcana u zrakoplov za Aman.
Proklinjao je situaciju. Moda je prenoila u divljini i zakljuila da je previe
neudobno i previe prljavo pa je nastavila dalje. Ipak, Nayir se bojao da je ostala i da
je sada prekasno. Mukarac u pustinji umre za samo dva dana. Djevojka iz bogate
obitelji, djevojka koja vjerojatno nikad nije napustila udobnost rashlaene sobe
umrla bi mnogo prije.
Suton je proarao krajolik toplom naranastom svjetlou, a snani irko
uskovitlao je zrak. S njim i duboku enju koja je sezala dalje od njegove zabrinutosti
za Nouf. U zadnje ga je vrijeme opsjedalo pitanje to mu nedostaje u ivotu.
Iracionalno je osjeao da nije izgubio samo Nouf nego da nikad u ivotu nee

5
pronai nijednu enu. Zamirio je i ponovno pitao Alaha: Koji je tvoj plan za mene?
Vjerujem u tvoj plan, ali sam nestrpljiv. Molim te, otkrij mi svoj nacrt.
Iza njega se zauo povik. Brzo je gurnuo sliku natrag u dep, ustao i ugledao
jednoga od svojih ljudi u podnoju brda kako pokazuje svjetla u daljini. Nayir zgrabi
prostirku i uturicu i krene niz dinu. Netko je dolazio, a ruan predosjeaj govorio
mu je da donosi loe vijesti. Potrao je podnojem dine i priekao da Rover ue u
logor. Stao je pokraj najveeg atora.
Nayir nije prepoznao mladia za volanom. Zbog otrih crta lica i tamne puti
izgledao je poput beduina. Na sebi je imao konatu avijatiarsku jaknu koju je
navukao preko prasne bijele haljine, a kada je iziao iz automobila pogledao je
Nayira s tjeskobom u oima.
Nayir pozdravi gosta i prui mu ruku. Znao je da njegova visoka i impozantna
pojava ba ne djeluje oputajue na ljude, pa ga je pokuao umiriti. Djeak se
nervozno predstavio kao Ibrahim Suleiman, sin jednoga od Shrawijevih slugu. Ljudi
su se okupili oekujui vijesti, ali Ibrahim je utke stajao pa je Nayir shvatio da eli
razgovarati nasamo.
Poveo je mladia u ator, nadajui se da ljudi ipak nisu pili. Nema vee sramote
nego uvesti ovjeka u ator koji smrdi po alkoholu. Ali ator je bio otvoren i vjetar je
prodirao unutra zajedno s obilatim zapusima pijeska.
Nayir je upalio svjetiljku, ponudio gostu da sjedne na jastuk na podu i otiao
skuhati aj. Suzdrao se od pitanja, ali je urno pripremio aj jer je silno elio uti
vijesti. Vrativi se sa alicama, sjeo je prekrienih nogu uz gosta i priekao da najprije
popije aj.
Kada je natoena druga alica Ibrahim se nagnuo naprijed pridravajui alicu
na koljenu. Pronali su je, rekao je sputena pogleda.
Doista? Napetost koja se nakupljala u Nayirovu tijelu nestala je tako brzo da
je osjetio bol. Gdje?
Oko dva kilometra juno od Shrawijeva logora. Pronaena je blizu wadija.
Tamo su imali ljude tjedan dana. Jesu li sigurni da je ona?
Jesu.
Tko ju je pronaao?
Nismo sigurni. Netko tko nije radio za obitelj. Putnici koji su prolazili kroz
pustinju.
Kako zna?

6
 Tahsinov roak Majid doao je u na logor i donio vijest. Razgovarao je s
mrtvozornikom. Ibrahim je otpio gutljaj aja. Rekao je da su je putnici prevezli u
Jeddu. Ve je bila mrtva.
Mrtva?
Da Ibrahim se ponovno odmaknuo. Odnijeli su je mrtvozorniku u Jeddi.
Nisu imali pojma tko je.
Bilo je gotovo. Pomislio je na svoje ljude vani, pitajui se hoe li osjetiti
olakanje ili razoaranje. Vjerojatno olakanje. Nije bio siguran to bi im rekao o
djevojci. Bilo je udno to je ba ekipa za potragu sastavljena od lanova obitelji bila
smjetena u blizini wadija. Skupina roaka i slugu sigurno je bila u njezinoj blizini,
ali je nisu primijetili. Nisu vidjeli ni putnike na tom podruju. Putnici su sigurno
odvezli njezino tijelo u grad prije nego to su Shrawijevi uope shvatili da su onuda
proli. Sve je to uznemirilo Nayira, ali e jo provjeriti informaciju. Nije ba bila
pouzdana.
Kako je obitelj doznala?, pitao je Nayir.
Netko iz mrtvozornikog ureda poznaje Shrawijeve pa su ih obavijestili
telefonom.
Nayir kimne jo osjeajui tupost. ajnik je bio prazan. Polako je ustao i otiao
do pei. Dotoio je jo vode u lonac i nespretnim trzajem upalio ibicu, opekavi
pritom prste. Otar bol trgnuo ga je iz tuposti, probudivi iznenadan osjeaj estokog
gnjeva. Potreba da je pronae jo je bila jaka. Boe, oprosti mi zbog oholosti, mislio je.
Sada bih morao misliti na njezinu obitelj. Ali nije mogao.
Vratio se i sjeo. Zna li od ega je umrla?
Ne. U djeakovim oima naziralo se tuno prihvaanje istine. Valjda od
toplotnog udara.
To je strana smrt, rekao je Nayir. Ne mogu se oteti dojmu da smo neto
mogli uiniti.
Sumnjam.
Zato, pitao je Nayir. to ti misli da joj se dogodilo?
Beduin ga je pogledao ravno u oi. Isto to se dogaa svim djevojkama,
pretpostavljam.
A to je to?, pitao je Nayir. Ljubav? Seks? to ti uope zna o tome? Ibrahimovo
lice reklo mu je da je pogrijeio to je postavio to pitanje: djeak se zacrvenio. Nayir
je elio znati vie, iupati odgovore iz njega, ali je znao i to da bi iskren odgovor bio

7
posve neprikladan u sluaju da je Nouf doista umrla zbog ljubavi ili seksa. Strpljivo
je ekao objanjenje, ali je Ibrahim samo pijuckao aj, odluan u svojoj utnji.

8
 2

V lana, mrana i prljava uliica Rawashin nije ni najmanje podsjeala na stanicu

na putu u Raj, prolaznu postaju za tijela na njihovom putu prema Alahu. Pa
ipak, ondje se nalazio mrtvozorniki ured, stijenjen izmeu dviju vrlo slinih runih
uredskih zgrada. Gornji dio graevine, koji je izgledao kao da je izgraen
sedamdesetih, bio je siv i pravokutan s okruglim betonskim izboinama koje su
djelomice titile niz obojenih prozora. eljezne ipke ispresijecale su proelje, kao da
gleda ispucale ljuske jajeta. Nii kat nije imao prozore i svodio se na blok betona
koji su prekidala samo dvoja metalna vrata i ploa za unoenje lozinke. Nayir je
pokuao ui, ali ga je postariji straar uputio na stubite s bone strane zgrade.
Posve drukiju sliku prualo je proelje podruma koje se inilo poput reklame
Drutva za obnovu stare Jedde. Du cijelog podrumskog dijela zgrade nizali su se
slavni izboeni prozori po kojima je ulica dobila ime, Ramashin, ukraeni reetkama
od tikovine i plitkim lukovima. Oguljena boja kovrala se na kamenim zidovima
ispod njih. Na dnu stubita bila su irom otvorena jednokrilna drvena vrata to su
vodila u hodnik obavijen mrakom.
Oklijevajui u podnoju stuba, Nayir se pokuavao pribrati vaui ljutkasti
misvak i pijuckajui njegova vlakna na pod. U mislima je samome sebi rekao da mora
ui i da to ne moe izbjei. Sunce je tuklo i znoj mu je bolno peckao kou kao da je
probijaju avli. Ovaj posjet nije bio samo usluga Shrawijima u to je samoga sebe
uvjeravao cijelim putem. Ovo je, sada mu je bilo jasno, bilo zadiranje u intimu.
Noufino tijelo lei tu unutra, a on je na sebe preuzeo zadau da ga dopremi kui.
Cijelu se no u pustinji borio sa svojim neuspjehom. Dok mu je tijelo trailo
prijeko potreban san, u mislima je tvrdoglavo prevakavao niz odluka koje je mogao
donijeti, zapovijedi koje je mogao izdati, instinkta koje je mogao slijediti a koji su joj
mogli spasiti ivot. Napokon je zaspao oko pet ujutro da bi se jedan sat poslije
trgnuo iz sna i otkrio da se njegov bijes pretvorio u osjeaj aljenja i krivnje. Za Nouf
vie nita nije mogao uiniti, ali koliko god se nevjerojatnim inilo da jo moe
pomoi njezinoj obitelji, osjetio je obavezu da pokua.
 Nakon jutarnje molitve razmiljao je to mu je initi. Obitelj Shrawi bila je
previe povuena, previe zatvorena da bi primala izraze suuti. Moralo je to biti
neto korisno i diskretno. Dok je pakirao opremu, tovario je u Jeep i vozio se prema
gradu, pomno je traio savrenu gestu, ali iscrpljenost proteklih tjedana uzela je
danak. Tek kada je ugledao obrise Jedde snaga mu se poela vraati, a s njom i jo
nerazraena ideja: Noufino tijelo moda je jo u mrtvozornikom uredu. Shrawijevi
sinovi su se vjerojatno tek vratili iz pustinje; bit e rastreseni i iscrpljeni. Vjerojatno e
poslati sluge po tijelo, ili moda nekoga iz damije. Vrlo je poniavajua pomisao na
cijelu paradu stranaca koji su rukama i pogledom ve pretresli njezino truplo. Ne bi
li im bilo drae da se netko bliskiji obitelji pobrine za Noufino posljednje putovanje
kui?
Iz Jeepa je nazvao Othmana i s oklijevanjem izgovorio pitanje: elite li... bi li bilo
u redu, mislio sam da mogu pomoi, ako je jo kod mrtvozornika...?
Puno ti hvala, rekao je Othman tiho. Bila bi to golema pomo.
Zvuk olakanja u njegovu glasu potaknuo je Nayira da kae: Samo mi reci to
da uinim.
Sada se, dok je zurio u isprepletene letvice na izboenim prozorima, umorna
tijela ali iz minute u minutu sve bistrijih misli, Nayir suoio s neugodnijim razlozima
svojega dolaska. S morbidnom znatieljom. Potrebom da stavi toku. eljom da si
dokae da je sposoban za neto. Sebinost ovog zadnjeg razloga najvie ga je muila.
Obitelj eka.
Bacivi misvak u kanalizaciju, pribrao se i uao u zgradu gdje je pred njim bilo
jo jedno stubite. Siao je niz stube vrsto se pridravajui za zid objema rukama.
Nakon zasljepljujue bjeline dana, mrak je bio iznenadan i potpun.
Kada su mu se oi prilagodile, vidio je uvara kako ita za stolom. Uznemirio
ga je pogled na smeu uniformu i namrgoeno lice. Ovo je bio pravi uvar zgrade.
Rezanje i prouavanje mrtvoga ljudskoga tijela bilo je zabranjeno zakonom, i dok je
vlada preutno odobravala obdukcije, uvijek je bilo duobrinika koji su vrebali
nastojei otkriti nemuslimansko ponaanje.
Kada je ugledao Nayira, straareve su se oi stisnule. Nayir prie stolu i
pogleda iza uvarevih lea prema dugakom hodniku mutno osvijetljenom
fluorescentnim svjetlima. Doao sam po tijelo. Potraio je u depu slubenu
dozvolu koju mu je toga popodneva donio jedan od Shrawijevih slugu.
Straar pozorno proui dokument, presavine ga i vrati. Tamo je, niz hodnik,
rekao je.

10
 Gdje...?
Mukarac ga zaueno pogleda i pokae prstom iza lea, prema jedinom
hodniku na vidiku. Nayir kimne. Pokuao se opustiti.
Obrisao je znoj sa zatiljka i priao dvokrilnim vratima na kraju hodnika. Kada
ih je otvorio, zapljusnuo ga je smrad amonijaka, smrti, krvi i jo neega jednako
odvratnog. Kada se prisilio da proguta nakupljenu slinu, uinilo mu se kao da osjea
okus sumpora koji su beduini katkada koristili u obredu proienja due pokojnika.
Ne, pomisli, to je moja mata. Prostorija je bila sterilna i svijetla. U sredini prostorije
mrtvozornik se naginjao nad tijelo na stolu. trkljast ovjek sijede kose, tek neto
tamnije od laboratorijske kute. Podignuo je pogled. Salaam aleikum.
W'aleikum as-salaam. Nayiru se zavrtjelo u glavi dok je pokuavao gledati u
tijelo. Okrenuo je pogled prema ormariima ispunjenima prirunicima, gazom i
praznim staklenkama.
Mogu li vam pomoi, pitao je mrtvozornik.
uo sam da je kod vas djevojka koja...
Vi ste lan obitelji?
Ne, nisam. Ne. Nayir se posve bezrazlono osjeao poput pervertita. Poelio
je objasniti da je ovamo doao slubeno, a ne zato to bi to elio. Bilo je vrue i
sparno; osjeao je vonj tijela i od toga mu je bilo muno. Krajikom oka pogledavao je
u tamu. Duboko je udahnuo, okrenuo se i ugledao krvlju natopljen ogrta koji je
visio na zidu.
Onda ne smijete ulaziti ovamo, rekao je mrtvozornik.
Imam doputenje da vidim tijelo. Moram ga vidjeti... odnosno, preuzeti.
Preao je rukom preko lica. Doao sam po tijelo.
Mrtvozornik ispusti skalpel na srebrni pladanj i razdraljivo pogleda Nayira.
Nismo jo gotovi. Morat ete priekati.
Nayiru je donekle laknulo. Prije nego to je preuzmem, elio bih provjeriti je li
to doista ona.
Ona je. Mrtvozornik, vidjevi Nayirovo oklijevanje, zaobie stol. Pokaite
mi papire. Nouf Ash-Shrawi, je li tako? Uzeo je papire iz Nayirove ruke i paljivo ih
proitao. Da, to je ona. Pokazao je prema stolu iza svojih lea.
Nayir je oklijevao, jer mu je bilo neugodno zbog onoga to e rei. Htio bih joj
vidjeti lice.
Mrtvozornik je zurio u njega, a Nayir je shvatio da je preao granicu, da
mrtvozornik sada misli da je nastran, iako ima sve potrebne papire.

11
 Samo iz principa, rekao je Nayir.
Ve je identificirana.
Nayir je proitao ime na mrtvozornikovoj slubenoj ploici: Abdullah Maamoon,
mrtvozornik. Zaustio je da ponovno neto kae, kada su se iza njega otvorila vrata i u
prostoriju je ula ena. Naravno, postoje mrtvozornice koje obavljaju obdukciju
enskih tijela, ali se ipak iznenadio kada ju je ugledao. Na sebi je imala bijelu kutu i
hidab, crnu maramu preko kose. Kako joj je lice bilo otkriveno, skrenuo je pogled i
pocrvenio. Ne znajui kamo bi gledao, pogled mu je pao na plastini identifikacijski
bed koji joj je visio oko vrata: Katya Hijazi, laboratorijska tehniarka. Iznenadio se kada
je ugledao njezino ime trebala ga je skrivati, kao i kosu ili obline tijela i zbog toga mu
se inila prkosnom.
Bojei se da bi stariji mukarac mogao misliti da joj zuri u grudi, Nayir spusti
pogled i ugleda dva lijepo oblikovana stopala u jarkomodrim sandalama. Ponovno
se zacrveni i okrene od nje, ali ne posve nego ba onoliko koliko je potrebno da
pokae kako je ne eli gledati.
enina ramena su se blago spustila, ime je pokazala da je primijetila Nayirovu
nelagodu te da je njome razoarana. Posegnuvi u dep, izvadi burku, prekrije njome
lice i privrsti je ikom iza glave. Zadovoljan tim potezom, ali jo osjeajui
nelagodu zbog njezine nazonosti u prostoriji, Nayir ju je gledao krajikom oka.
Kada je pokrila lice i kada je smio pogledati prema njoj, usudio se zaviriti, ali kroz
prorez su se vidjele oi koje su gledale ravno u njega. Brzo je skrenuo pogled,
uznemiren njezinom izravnou.
Salaam aleikum, dr. Maamoon, rekla je pribliavajui se mrtvozorniku. Glas
joj je bio izazovan. Niste valjda bili neugodni prema gospodinu Sharqiju?
Nayir se nadao da se ne vidi njegova zbunjenost. Kako je znala njegovo ime? I
kakva to ena tako samouvjereno izgovara ime nepoznata mukarca? Sigurno joj je
straar rekao. Ali zato?
Mrtvozornika je ubola njezina izravnost pa je promrmljao neto nerazumljivo.
Sigurno je bila nova zaposlenica koja se jo nije naviknula razgovarati s tradicionalno
odgojenim starijim mukarcem.
Onda dobro, rekla je, jer on je doao po tijelo.
Maamoon je sumnjiavo pogledao Nayira. Tako je rekao.
Gospoica Hijazi okrenula se prema Nayiru. Stajala je tik uz njega, neto blie
nego to bi bilo primjereno, mislio je. Kako ete je transportirati?, pitala je.

12
 Oklijevao je, ne elei razgovarati izravno s njom. Spustio je pogled i ugledao
njezinu ruku. Imala je vjenani, ili moda zaruniki prsten, nije mogao tono
odrediti. injenica da je bila zaruena ili udata uinila mu je njezinu prisutnost malo
podnoljivijom ali samo malo.
Nayir se obratio mrtvozorniku: Ispred zgrade sam ostavio Jeep, ali rado bih
identificirao tijelo prije nego to ga odvezem.
U redu, odgovorila je gospoica Hijazi. Nayir je pomislio da je drska kada
govori dok joj se nitko ne obraa, ali njezina profesionalnost ga je iznenadila. ene,
ak i one slobodnije, obino su ga gledale kao ivotinju zbog visokoga krupnog stasa
i dubokog, hrapavog glasa. Ali ova se, premda je oprezno kruila oko njega,
ponaala prirodno. Ve smo je identificirali, znate.
Nayiru je titralo u elucu. inilo se da ona ne eli prihvatiti njegovo odbijanje
da razgovara s njom, iako je on i dalje uporno gledao Maamoona. No starac je samo
sumnjiavo stajao. elim sam pogledati tijelo, rekao je Nayir, mislei pritom: U
ovom trenutku jedino elim otii.
Ona je sad na stolu. Moete pogledati.
Gospoica Hijazi povede ga do metalnoga stola na kojemu je lealo Noufino
tijelo i povue plahtu s njezina lica. Nayir spusti pogled i ponovno osjeti vrtoglavicu.
Isprva nije primijetio nikakvu slinost s Nouf, ali dok je pomno prouavao crte
njezina lica poeo ju je primjeivati: mala, oprezna usta, visoke jagodice kakve je
imala cijela obitelj Shrawi.
Mislim da je to ona. Zakaljao se od smrada koji ga je obavio. Sirota djevojka.
Pola lica bilo joj je opeeno od sunca, dok je druga polovica bila sablasno siva.
Sigurno je danima leala na boku. Opekotine su bile vrlo teke. S druge strane, siva
strana lica bila je poprskana blatom. Hvala, rekao je i odmaknuo se.
Gospoica Hijazi pregledavala je Noufinu glavu. Nayir je primijetio neto
ljepljivo u njezinoj kosi, tik iznad lijevoga uha. Okrenuo se Maamoonu i pitao: Je li
to krv?
Maamoon samo slegne ramenima dok je gospoica Hijazi pregledavala ranu.
Da, odgovorila je napokon. Tu je trag udarca. Izgleda kao da ju je netko prilino
jako udario. A ima i jo neto... Pincetom je izvadila siuan iver iz rane i podignula
ga. Izgleda kao komadi drva.
Nayir osjeti udan nemir. Nije odvajao pogled od mrtvozornika. Je li ta rana
uzrokovala smrt?
Nije, rekao je Maamoon. Utopila se.

13
 Uslijedila je utnja, ali Maamoon je, dok su mu oi blistale profesionalnim
zadovoljstvom, pokazao rendgensku snimku na zidu koja je prikazivala Noufin
grudni ko. Nayir je prouavao snimku, ali nije bio siguran to bi iz nje trebao
zakljuiti. Utopila se?
Upravo tako. Klasian primjer. Pjena na ustima. Plua i eludac puni vode.
Dijagnoza utapanja nametala je cijeli niz pitanja. Ako se ena utopi u najveoj
pjeanoj pustinji na svijetu, onda bi za to moralo postojati jako uvjerljivo
objanjenje.
Ako se utopila, rekao je Nayir, kako objanjavate ranu na glavi?
Mrtvozornik se obrecnuo: Sigurno se udarila.
Dok se utapala?
Da, dok se utapala.
Tijekom njihovog razgovora gospoica Hijazi nastavila je pregledavati
Noufinu glavu. Nayir je primijetio oklijevanje u pokretima ruku. Usudio se pogledati
ju u oi i primijetio je da se mrti. Ako je ovo rana nastala prilikom utapanja, rekla
je naposljetku, onda na njezinu tijelu moraju postojati druge sline rane.
Nayir se udio njezinoj smjelosti i pitao se kako je mrtvozornik trpi. Ponovno
pogleda ploicu s njezinim imenom, primijetivi ovaj put da je ona laboratorijska
tehniarka, a ne forenziarka. U emu je zapravo razlika?
Prije tjedan dana je kiilo, zar ne? pitao je Maamoon.
Prije gotovo dva tjedna, odgovorio je Nayir. Padala je kia onoga dana kada
je nestala. Koliko je dugo mrtva?
Teko je rei.
Nayir je osjetio enin pogled na licu, ali je i dalje pozorno gledao Maamoona.
Je li mogue da se udarila u glavu dok je jo bila iva?
Mogue je, odgovorila je ena.
Nayir je ekao objanjenje, ali ona ga nije dala. Uslijedila je utnja, a gospoica
Hijazi njeno je pomaknula plahtu s Noufinih ruku. Dok je pregledavala niz modrica
na zapeima i akama, Nayir se usudio pogledati. Povukla je vatom na tapiu
preko rane. Izgleda kao pijesak, rekla je. Neega ima i ispod noktiju. Ove rane
izgledaju kao da se branila.
Ne, ne, ne, usprotivio se Maamoon, gurajui je u stranu i pokazujui Noufino
zapee. Ovo su tragovi devinih uzda. Zar ne vidite kako izgledaju?

14
 Nayir je pomnije prouio ozljede. Nisu bile jednoline, a Nouf je imala i
ogrebotine na vrhovima prstiju. Meni izgleda kao da se branila.
Maamoon se naroguio. Rekao sam da je to od konatih traka.
Gospoica Hijazi ubaci tapi od vate u staklenu epruvetu i polako je spusti na
pult. Okrenuvi se opet prema tijelu zastane na trenutak a onda vrlo oprezno
podigne rub sive plahte koja je pokrivala Noufine noge. Drala ga je u zraku i dugo
prouavala tijelo. Nayir je gledao njezine oi kako prelaze preko tijela jednako brino
i osjeajno kao ruke i iznenadilo ga je to je tako dirnuta ovom smru. Tuga u
njezinim oima govorila je o osobnom gubitku, a on se pitao poznaje li obitelj i je li ih
ona obavijestila.
Napokon je spustila plahtu. Dok je govorila u glasu joj se osjetila nevoljkost i
oklijevanje, u otroj suprotnosti s izreenim rijeima. Ne vidim dokaza da je bila
blizu deve. Nema dlaka na tijelu, nema ogrebotina na bedrima. Maamoon ju je
pokuao prekinuti, ali ona je nastavila: Nemam mnogo iskustva u odreivanju
vremena smrti, ali bih rekla da je mrtva najmanje tjedan dana.
Naravno! odbrusio je Maamoon. S obzirom na to koliko rijetko kii u
pustinji, ja bih rekao da je umrla kada je kiilo. Evo to se dogodilo. Wadiji su se
napunili, a ona prelazi pustinju kroz jedan od wadija i pljus! pone kiiti. Pokua
plivati, ali bujica je odnosi. Udara glavom, ozljeuje zapea. Yanni, utapa se.
Nayir je pogledao u mrtvozornika. Ali imala je devu.
Pa to? viknuo je. Deve ne znaju plivati!
to uope nije tono. Gorile su jedine ivotinje koje ne znaju plivati. Deve,
unato tome to ne dolaze esto u dodir s vodom, izvrsno vladaju tom vjetinom.
Nayir je to vidio svojim oima u Centru za rehabilitaciju dromedara u Dubaiju, gdje
terapeuti potiu bolesne deve da uu u bazen radi lijeenja slomljenih kostiju i
ublaavanja artritinih bolova u zglobovima. Kada se nau u vodi, deve se vesele
poput djece, a ak se i naljute kada sat zavri. Zastoje, ini se da se pitaju, Allah
stvorio nae tijelo da ivi izvan vode?
Deve plivaju, rekao je. I deva bi joj spasila ivot. Nayir je potraio u depu
jo jedan misvak i strpao ga u usta, zahvalan zbog ljutkastoga okusa koji je ublaio
miris smrti. vakao ga je neko vrijeme i kruio oko stola. Noufina desna ruka virila
je ispod plahte. Zapee je bilo poprskano smeim blatom. inilo se da joj se zapeklo
u kou na vruini. to je ovo?, pitao je.
Izgleda kao blato, rekla je gospoica Hijazi. Ostrugala je uzorak koe u
staklenku.

15
 Maamoon je zgrabio staklenku. Ona se utopila, prijatelji. Gospodine Sharqi,
jeste li sigurni da je to ona?
Nayir je prestao vakati. Da, ona je. Ali udno je to s devom.
Maamoon je slegnuo ramenima. Moda su se razdvojile, recimo prije nego to
je ula u wadi?
Nitko ne gubi devu u pustinji. To je samoubojstvo.
Nisam rekao da je posrijedi samoubojstvo! vapio je starac.
Nisam ni ja, uzvratio je Nayir.
Forenziar je stisnuo oi. Nemojte to ni izgovoriti. To je smijeno! Mislite da je
ubijena?
Nayir ga zaueno pogleda.
Kako? Pitam... kako? Maamoon se zagrcnuo slinom i nakaljao. Netko bi
morao ekati da se ova ena nae u wadiju, sama, usred pustinje, bez deve, i morala
bi padati kia i istodobno nastati bujica. A onda bi taj ubojica, kojemu je Allah
podario strpljivost, morao pronai naina da je udavi u poplavi tako da i sam ne
potone. Tko bi to uinio? Zato je ne bi jednostavno uboo noem i gotovo?
Nitko nije odgovorio. Nayir kriom pogleda u oi gospoice Hijazi, no pogled
joj je bio nepronian. Mrtvozornik je imao pravo ubojstvo utapanjem inilo se
nategnutim. Je li Nouf pronala izvor vode i umrla oajniki pokuavajui utaiti
e? Moda je ula u poplavljeni wadi. Kia je bila jaka, a on se sjeao kako joj se
obradovao, nadajui se da bi joj ba ona mogla dati priliku da preivi.
Zanima li vas jo neto? obrecnuo se mrtvozornik izazivaki odmjeravajui
Nayira.
Samo sam se pitao je li sve drugo u redu, rekao je. S tijelom, hou rei... je li
s njom sve u redu?
Maamoon se namrtio. Nayiru je bilo jasno da je to pitanje izlagalo
mrtvozornika velikom pritisku. Ono mu je davalo neobian osjeaj moi, makar je
bilo samo rezultat ovlasti koje je dobio od obitelji.
Znam to pitate, rekao je mrtvozornik. Nismo ili tako daleko. Premda nije
strunjakinja za sudsku medicinu, gospoica Hijazi e ime je izgovorio prezirnim
tonom obaviti ultrazvuk. Naglo je zamahnuo plahtom i otkrio djelo Noufino tijelo.
Nayir je problijedio kao krpa i oborio pogled, ali ga to nije sprijeilo da primijeti sve
bokove, noge, pubis. Oajniki traei u to bi gledao, primijetio je epruvetu s gelom,
injekciju i metalni instrument koji je izgledao poput falusa.

16
 Hvala, rekao je iznenada. Mislim da u priekati vani. Dok se okretao
prema vratima, zastao je. Prostorija se vrtjela. Duboko je udahnuo i nagnuo se,
pridravajui se rukama za koljena, dok mu je u glavi bubnjalo. Srce mu je panino
tuklo. Zamiljao je ponor meu djevojinim nogama, ali taj se trenutak udno stopio
sa sljedeim, u kojemu je ve leao na tlu, dok mu je u glavi brujalo.
Gospodine Sharqi! Maamoon je kleao uz njega, drei boicu kamfora uz
njegov nos. Gospodine Sharqi, uvao vas Allah, vi ste astan ovjek.
Vode, krkljao je Nayir.
Donijet u vam! Maamoon je ustao vrtei glavom i napustio prostoriju.
Nayir je s mukom ustao, zastavi kako bi bio siguran da se nee opet
onesvijestiti.
Gospoica Hijazi inila se uznemirenom. ao mi je, gospodine Sharqi.
Bilo mu je previe neugodno da bi odgovorio, a ona je bila dovoljno obzirna da
nastavi obavljati svoj posao. Uzela je pribor za uzimanje otisaka i privukavi stolac
sjela i poela uzimati Noufine otiske.
Dugo su utjeli, a on je gledao Nouf, odnosno ono to je od nje ostalo. Tijelo je
sada bilo posve pokriveno plahtom, ali on je jo osjeao muninu i svako malo
pogledao bi u stranu.
Zato morate napraviti ultrazvuk?, pitao je, ne gledajui gospoicu Hijazi u
lice.
Moda bi bilo bolje da sjednete, ponudila mu je.
Bio je previe zateen njezinom izravnou da bi odgovorio.
Doli ste po tijelo, rekla je, pa onda uzmite tijelo i zaboravite sve ostalo.
Sluaj je zavren. Zakljuili su da je rije o nesretnom sluaju. Kao to je rekao
Maamoon, ja nisam forenziarka. Prava forenziarka je na porodiljnom. Ja sam tu
samo zato to nisu mogli nai zamjenu, a trebala im je ena koja e biti prisutna dok
mrtvozornik obavlja posao. Kako je ovo vaan sluaj, doveli su Maamoona iz
Riyadha, a on je zakljuio da je smrt nastupila utapanjem.
Dakle, rije je o utapanju. Nema potrebe za postavljanjem pitanja. Sve je
zavreno.
Iznenadio ga je sarkazam u njezinu glasu. Mislite da je rije o zatakavanju?,
pitao je. Slegnula je ramenima. Kad bi to bilo tono, onda bi obitelj morala stajati iza
svega. Oni su dovoljno moni za to. Mogao je zamisliti nekoliko razloga zato bi
Shrawijevi eljeli sakriti istinu, ali najvaniji je bio ispred njega.
Oklijevao je prije nego to je postavio pitanje. Nije bila djevica?

17
 Gospoica Hijazi uzela je sve otiske i pospremila pribor. Ustala je i vratila
pribor na policu. Nayir je ekao, nadajui se da e mu neto rei, ali kada se okrenula
prema njemu brzo je odvratio pogled. Poelio je da nekako moe stei njezino
povjerenje, ali ona mu s pravom nije vjerovala. Bio je stranac i mukarac. Nevoljko je
priznao dolinost njezine utnje, koliko god se inila prkosnom.
Pogleda na sat. Bilo je 3.15. Nouf je morala biti pokopana do zalaska sunca.
Imao je manje od sata da preveze tijelo do imanja Shrawijevih. Obitelji e biti
potreban jo jedan sat da je pripremi za ukop.
Maamoon je dotrao s aom vode. Imala je okus po sapunu, ali Nayir se nije
bunio. Starac ga je pljesnuo po leima i suutno se osmjehnuo. Nije tako loe dok su
ive, znate, nemojte dopustiti da vam to sve pokvari.

Najbolja je ena ona, rekao je Prorok, koja je ugodna oku i koja ini ono to joj se kae. Ta
mu je reenica prostrujala kroz glavu dok je izlazio Jeepom iz dvorita za utovar sa
stranje strane zgrade i skretao lijevo u prometnu ulicu. Premda je Prorok imao
pravo, inilo se da ena moe biti kreposna a da ne bude posluna. Razmiljao je o
utnji gospoice Hijazi na kraju posjeta.
Prisjetio se njezina ponaanja, i mada ga je drao drskim, pitao se nije li ona
samo eljela zatititi Nouf. Gospoica Hijazi prepirala se s Maamoonom o uzroku
Noufine smrti, o devi, o uzrocima rane na glavi. Nayir nije bio siguran je li njezina
drskost potaknuta obranom Noufinih interesa, profesionalnim suparnitvom, ili je
jednostavno takva. Instinkt mu je govorio da je posrijedi ono prvo i da uva tajne
kako bi zatitila Nouf.
U jednome je ipak imala pravo. Rane su nastale u samoobrani. Udarac u glavu.
Utapanje, bez deve. Zvualo je udno. Posebno ga je muio onaj dio s devom jer, ako
je ita znao, onda je posve sigurno znao da jo nitko nije izgubio devu u pustinji.

18
 3

V ozei se prema jugu uz obalu, Nayir je promatrao kako neboderi i gradska vreva
ustupaju prostor pustinji koja se lijeno pruala pred njim. S lijeve su strane
malene kolibe proarale gola polja obasjana popodnevnim suncem, dok se s desne
more lelujalo poput modroga satenskoga ala. Gledajui krajolik, nadao se da e
zaboraviti da je u prtljaniku Noufino tijelo, ali opet, kako bi to mogao zaboraviti?
Vozio je polako, skretao paljivo i stao svaki put kad je semafor pokazivao crveno
iako nije bilo prometa, jer bi se, makar se mrtve vie ne moe uznemiriti, ivi vrlo
uzrujali kada bi ozlijedio ili osakatio tijelo njihove voljene keri.
Siao je s auto-ceste i skrenuo na prilaznu cestu koja je pratila obalu prema
jugu. Tu je na osami na alu stajala velianstvena damija, posve bijele kupole i
vitkoga minareta. Cesta se pretvorila u privatni put, obiljeen drvenim znakom na
kojemu je pisalo Zabranjen pristup. Nastavio je voziti sve dok nije stigao do
velikog ulaza s dvjema bijelim betonskim straarskim kulama i eljeznom ogradom
izmeu njih. Stara slomljena videokamera visjela je s jednog krila kapije.
Nayir je nekoliko puta duboko udahnuo i pokuao se usredotoiti. Pred njim se
pruao dva kilometra dugaak most. Bio je uzak jedva dovoljno irok za kamionet
a dok ga se gledalo s obale, izgledao je kao da je od gume. Na vruini se makadam
svjetlucao poput tobogana. Lanana ograda nije mu bila utjeha na nekim je
mjestima bila probijena, ba kao da se u nju zaletio automobil. To je bio jedini
cestovni prilaz imanju. Stotinu je puta proteklih godina proao tim mostom, ali jo je
osjeao nelagodu.
Vozio je sporo, pogleda uprtog u cestu, polako diui sve dok nije uhvatio
ritam. Dok je pokuavao potisnuti sliku koja ga je obino proganjala kako mu puca
guma, kako prelijee kroz ogradu i pada u tamno more Shrawijev je otok postajao
pred njim sve vei. Pogledao je gore i ugledao meke obrise bijele palae na
nazupanim stijenama.
Na otoku je slijedio ljunani put prema malenu, rijetko koritenom zapadnom
ulazu na imanje. Tamo su ga ekala dvojica mukaraca. Izvadili su Noufino tijelo iz
prtljanika, ljubazno mu zahvalili i rekli da se automobilom vrati na prednji ulaz.
Dok je gledao kako njegov teret nestaje kroz vrata, Nayira pogodi iznenadan osjeaj
gubitka.
Htio je pozvati Othmana i rei mu da je tijelo stiglo, ali je oklijevao, pitajui se
to obitelj zna o uzrocima smrti. Sjetio se da bi ga mogli traiti da im prepria to je
doznao kod mrtvozornika. Mrtvozornik je rekao da je netko iz obitelji ve
identificirao tijelo i doao po Noufine stvari, ali to je mogao biti sluga ili netko iz
pratnje, a ne netko tko bi traio osjetljive informacije. Nayir nije bio siguran to bi im
rekao. Mogao je objasniti da je Nouf stradala u bujici, ali morao je biti oprezan da ne
kae nita to bi znailo da je ubijena, ako su oni eljeli sve zatakati. Osjeao se
izgubljenim dok je gledao kuu. Nikad je nije doista vidio iz ove perspektive. Vanjski
zidovi bili su blistavo bijeli, ali prozori su bili manji, kapci posve crni, nimalo slini
kienim drvenim kapcima s prednje strane kue kroz koje bi se neto moglo vidjeti,
kad bi se pozorno promotrilo. Ovo je sigurno enski dio kue.
Uao je u Jeep i udaljio se od ulaza za poslugu. Palo mu je na pamet da bi se
Nouf odvezla tim putem. Othman je rekao da je ukrala kamionet s parkiralita
ispred kue, ali je Nayir ostatak morao zamisliti sam. Na parkiralitu je bilo desetak
automobila koje je obitelj posjedovala ali se rijetko njima koristila. Proli bi dani prije
nego to bi netko primijetio da nedostaje stara Toyota. Kljuevi svih automobila
visjeli su u garderobi pokraj ulaznih vrta. Bili su pomno oznaeni. Nayir ih je esto
sam uzimao dok je pripremao kamione za izlete u pustinju na koje su odlazili
mukarci. Nouf je mogla ukrasti kljueve iz garderobe, dok nitko nije gledao, iskrasti
se van i uzeti kamionet.
Zatim se morala odvesti niz prilazni put, pokraj maloga stranjeg ulaza,
odnosno drvenih vrata koja su obino bila otvorena. Na cesti je gotovo nitko ne bi
primijetio. Bila je okruena ivicom i stablima. Sama kua bila je vrlo visoko i
okruena strmim stijenama pa je uglavnom bilo teko vidjeti cestu ak i s terase. Staje
su bile odmah uz stranji ulaz na imanje. Zamislio je kako se odvozi do stajskih
vrata, izvodi devu i nagovara je prisiljava? da ue u stranji dio kamiona. Kako je
to uspjela izvesti bilo mu je zagonetno. Kada je zavrila, odvezla bi se du dostavnog
puta, prola pokraj parkiralita, gdje bi mogla doi do mosta a da je nitko ne vidi.
Nije to bio posve siguran plan za bijeg, ali vjerojatno je otila dok je veina
mukaraca bila na poslu. ene su rijetko izlazile pa zato vjerojatno nisu nita
primijetile. Tek bi je sluge mogli vidjeti, ali Othman mu je ve rekao da nisu.
Nayir je stao na parkiralitu poploanom mramorom u blizini glavnoga ulaza
na imanje. Sve je bilo zakreno mnotvom automobila, uglavnom cadillaca i rovera,

20
pa je morao mjesto potraiti vozei se natrag prema mostu. Nije mu smetalo to je
parkirao tako daleko od kue tako je bila manja mogunost da netko vidi njegov
ruan, hravi Jeep ali dok je prelazio parkiralite i sluao glasno odzvanjanje
vlastitih koraka bilo mu je ao to nije pronaao mjesto blie ulazu. Vruina je bila
nesnosna, a njegovo odijelo ravno spravi za muenje. Milijunti put se pitao koliko je
obitelj platila izgradnju uglaanog mramornog parkiralita. Sjaj je bio tako snaan da
je Nayir, koji se hvalio da mu nikad ne trebaju sunane naoale, bio prisiljen staviti
ruku iznad oiju kako bi ih zatitio.
Na vratima ga je doekala Othmanova majka Nusra. Kao i mnoge starije ene,
odustala je od noenja ferede pa je kosu samo pokrila jednostavnom crnom
maramom koju je tako vrsto zakopala da je izgledala poput kape za plivanje.
Njezino duboko izborano lice nije bilo prijetnja strancu, i sigurno nije moglo izazvati
erotsku uznemirenost, ali njezini su se sinovi ipak alili i prigovarali joj da se
neprimjereno izlae u javnosti. Nayir je sumnjao da su njihovi prigovori imali ikakve
veze s dolinou. On je vjerovao da im je bilo neugodno gledati njezine oi.
Oslijepivi iz neobjanjivih razloga pri porodu prvoga djeteta, Nusra je odbijala
nositi tamne naoale. Voljela je osjeati svjetlost na licu i tvrdila je da joj rasvjetljava
tamu u glavi. Jednoga e joj se dana, govorila je, vid vratiti jednako naglo kao to je
nestao prije trideset tri godine, a kada taj dan doe, kako e primijetiti udesnu
promjenu budu li joj oi skrivene?
Kada je otvorila vrata Nayir je pogledao u stranu, iz potovanja i zbog toga to
ga je od pogleda na staklaste oi obrubljene modrom crtom prolazila jeza. Iznenadio
se to je ona otvorila vrata. Ona je trebala biti okruena tjeiteljicama, potresana
grevima nijemog bola.
Nayir, kliknula je. (Kako je znala? Uvijek je znala.) 'Ahlan wa'Sahlan. Ui,
molim te.
Zakoraio je kroz golema vrata pribirui se. Alah vas uvao, Um-Tahsin.
Iskrena suut zbog vaega gubitka.
Hvala. Potraila je njegovu ruku, uzela je i pomilovala mu dlan dok su joj
grubi, suhi prsti zapinjali o njegovu kou. Hvala vam za sve. Vaa potraga za Nouf
donijela nam je nadu kada je nismo imali.
Bila mi je ast.
Molim te, ui. Povela je Nayira niz hodnik, koraajui nesigurno poput
djeteta. Uvijek znam kada si ti na vratima, jer zrak u kui postaje svjeiji, veseliji. I
osjeam miris pustinje na tvojoj koi.
Kako mirie? pitao je.
21
 Na sunce. Otvorila je vrata i pokazala mu da ue u salon. I pijesak.
Pogledao je oko sebe. Drutvo se prorijedilo, a on meu mukarcima nije vidio
Othmana. Male skupine roaka i strieva, veina s kefijama na glavi i u dugim
bijelim thobama, etali su terasom koja je okruivala kuu tiho razgovarajui, a na
licima im se ogledala pomirenost pomijeana s potovanjem. Nayir je nekako
oekivao da e zatei brau kako utke sjede lica umrljana suzama, ali to je bilo
glupo. Oni, naravno, nee dopustiti da se vidi to osjeaju.
Obred e uskoro poeti, rekla je Nusra. Ali u meuvremenu, poini.
Nayir se okrenuo da joj se zahvali, ali ona je ve nestala.

ene obitelji Shrawi oprale su Noufino tijelo i umotale ga u kafan koji je nosila
prologa ljeta na hadu. Bijeli pokrov, dugaak i neprekinut avovima, okruivao je
njezino tijelo u tri vrsta povoja. ene su poloile tijelo na drvenu dasku u
sredinjem prostoru obiteljske damije, najioj prostoriji na otoku.
Noufina glava bila je okrenuta prema Meki u skladu s preciznim proraunima
GPS sustava kojim su se graditelji sluili u izgradnji damije. Cijela prostorija strala
je pod udnim sjeveroistonim kutom u odnosu na kuu, ali graditelji su tvrdili da je
prostorija savreno smjetena u odnosu na Ka'abu u sreditu velike damije u Meki
udaljene oko stotinu kilometara.
Desna strana prostorije bila je najblia Jeddi i planinama i pustinji iza nje. Tu je
stajao Nayir i ekao poetak molitve. Ispred njega su dostojanstveno stajala braa
Shrawi. U toj skupini samo Nayir nije pripadao obitelji barem meu mukarcima i ta
mu je ast godila, gotovo i previe s obzirom na tunu prigodu. Iza njih stajala je
skupina ena. Kutkom oka Nayir je primijetio da neke nisu bile potpuno pokrivene
vidjele su im se oi pa se trudio pogled prikovati na mukarce.
U tom asu imam je podigao ruke do uiju zazivajui jedno od devedeset devet
Alahovih imena, Al-Hasib, Onaj koji vodi rauna o svemu. Kada je poela molitva, svi
prisutni spustili su ruke na trbuh, desnu iznad lijeve, i poeli izgovarati vlastite
verzije molitve. Kako se molitva irila, izvikivanje je postajalo sve silovitije a ene
sve glasnije, a neke su iz tradicionalnih molitava prelazile u spontane. U buci je
Nayir razabirao Nusrin glas kako ponavlja molitvu: O, Alahu, neka kraj mojega ivota
bude najbolje u mojem ivotu i mojim djelima, njihov zavretak, a najbolji od mojih dana neka
bude onaj kada u sresti Tebe. Njezin je glas bio tako snaan da su je mukarci poeli

22
uutkavati. Odjekivao je kroz otvorenu prostoriju i nadjaavao huk valova koji su se
lomili o stijene ispod njih.
Na kraju je, dok joj se glas uzdizao do krova poput huanja vjetra, uzviknula:
Djela su uinjena u skladu s nakanama. ovjek dobiva ono to je traio.
Nije bilo jasno zato je to izrekla. Nusra valjda ne bi ispraala vlastitu ker do
vrata Raja tako cininim rijeima. Sigurno su bile namijenjene nekom drugom. Nije
se smio okrenuti i pogledati je u lice a da se pritom ne osramoti, pa je nastojao
pogoditi to je mislila promatrajui lica njezinih sinova koji su stajali ukoeno, kao u
borbenoj formaciji. ak i povrni pogled otkrivao je da iz njih izbija isti bijes koji je
zaprepastio Nayira u glasu njihove majke, i u tom mu je trenutku postalo jasno da je
obitelj morala znati da je netko ubio Nouf i da je ubojica jo na slobodi.
Othman je primijetio njegov pogled, pa se Nayir urno vratio molitvi. Kada su
zavrili, slijedio je povorku do groblja. Nouf je bila prva pripadnica obitelji Shrawi
koja e leati u zemlji na otoku u Crvenom moru na prostranom groblju koje je
obitelj dala ograditi crnim kamenim zidom. Debeo sloj cedrova iverja prekrivao je
zemlju, osim na mjestu gdje su grobari iskopali grob.
Kada su grobari spustili tijelo u raku i odmaknuli se, obitelj se poredala kako bi
izrazila posljednju poast. Svatko od prisutnih s nadlanice je bacio malo pijeska na
njezino tijelo koje je bilo umotano u kafan. Lijes bi bio znak tatine.
Nayir zagrabi pregrt pijeska iz bijele keramike zdjele i rairi ga po nadlanici.
Pijesak je bio vrlo fin, nijansu svjetliji od njegove puti. Grobari su ga sigurno donijeli
sa ala. Dodir pijeska vratio je sjeanja na pustinju i vrijeme dok je jo vjerovao da je
Nouf iva, dok je zamiljao da se moda negdje skriva.
Priavi grobu, primijetio je neto neobino. Pijesak nije sakrio poloaj njezina
tijela. Bila je posve umotana u kafan, ali je blagi pregib njezinih koljena pokazivao u
kojem je smjeru okrenuta. Bacio je pijesak u grob i potraio kompas u depu. Brz
pogled na kompas pokazao mu je da je u pravu: Nouf je prema Meki bila okrenuta
leima. Ne vrhovima stopala nego leima. Promrmljao je molitvu i odmaknuo se.
Taj ga je prizor uznemirio. Ako je ono u to je sumnjao bilo tono, zato mu to
gospoica Hijazi nije rekla?
Obitelj e enu pokopati leima okrenutu Meki samo ako u utrobi nosi dijete
ije lice u smrti mora biti okrenuto prema Svetoj damiji.

23
 4

N ayir je uao u muku sobu za goste i stao uz prozor okrenut prema dvoritu.
Niz rukom izrezbarenih kapaka od mahagonija ukraavalo je prostoriju, a kroz
njihovu geometrijsku mreu dopirao je ubor fontana. U sreditu svakoga kapka bila
je vjerska reenica izrezbarena u obliku sokola rairenih krila. Slova i znakovi bili su
omotani jedni oko drugih poput pera to prekrivaju krila, oblaka to prekrivaju
sunce. Veina mukaraca koji su ulazili u sobu vidjela je tek prikaz sokola; ali
strpljivo, istraivako oko pronalo bi reenicu koju je Nayir odavno uoio: Onaj tko
plaa porez na bogatstvo, bit e poteen zla.
Ta se reenica odnosila na poslove obitelji Shrawi, Prvu muslimansku
meunarodnu korporaciju, mreu dobrotvornih organizacija iji je prihod pritjecao
na temelju drevnoga vjerskoga naela zekata, prikupljanja milostinje. Saudijci su
davali dva i pol posto svih mjesenih zarada kao milostinju, to je bilo regulirano
zakonom. Svake godine bogati su siromanima davali deset milijardi dolara. Bio je to
novac namijenjen iskljuivo pomoi siromanim muslimanima, a ne bolnicama i
damijama ili vjerskim kolama, pa je tako po zakonu Korporacija mogla primati
samo donacije za siromane.
I doista su ih primali. Prikupljali su gotovo etvrtinu od ukupnog novca i
imovine koju su siromanima darovali graani Jedde. S godinama je Shrawijeva
korporacija postala toliko poznata, a obitelj toliko ugledna, da su donatori poeli
donirati novac i za samu obitelj Shrawi, kojoj je to omoguilo vrlo udoban ivot.
No, u ast beduinskih predaka, njihov je namjetaj bio otmjen i jednostavan.
Osim staklene kugle koja je visjela sa stropa, u sobama u kojima su primali goste nije
bilo razmetljivih ukrasa tipinih za bogatae. Tepisi su bili tanki i bijeli, sofe prilino
izlizane. ak i servis za posluivanje vode bio je jednostavan: bijeli keramiki ibrici i
bambusov pladanj. Bog je dostojanstven, rekao je Prorok, i otmjenost mu godi.
Shrawijevi sinovi drali su se toga kodeksa, kojemu ih je otac neumorno
pouavao. Abu-Tahsin bio je beduin koji je odrastao u pustinji, gdje ovjek posjeduje
samo ono to moe ponijeti. Vjerovao je da je sva materijalna imovina suvina. Ne
moe je ponijeti sa sobom kada umre, govorio bi. Zapamtite to! Na posljednje
putovanje ovjek ide bez prtljage. Bio je poznat po darivanju, ne samo novca nego i
automobila, brodova i punokrvnih konja. I sinovi su dijelili svoju imovinu, pa je
obitelj zapravo bila kanal kroz koji je bogatstvo protjecalo, ali nikad se nije
zadravalo.
I zato ih, mislio je Nayir, mogu podnijeti.
uo je komeanje u hodniku. Vrata su se otvorila i braa Shrawi su ula u
prostoriju s jo dvojicom mukaraca koje je Nayir povrno poznavao kao njihove
roake. Braa su ga pozdravila zagrljajima i poljupcima u obraz. Da je bio slijep
raspoznao bi ih po mirisima Tahsin je koristio Gucci, Fahad Giorgio. Ali kada je
poljubio Othmana, osjetio je miris mousa koji je odavao da se znoji u snu.
Najstariji brat, Tahsin, predstavio mu je roake. Jedan od njih vrsto mu je
stisnuo ruku i rekao: Ti si beduin o kojemu stalno sluam!
Nayir nije beduin, umijeao se Othman.
A to si onda?, pitao je roak tonom koji je sugerirao da oekuje da e uti za
neku novu fantastinu rasu, jo udniju i nazadniju od beduinske.
Palestinac, odgovorio je Othman preduhitrivi Nayira.
Ah, Palestinac. Roak je potonuo u sofu i gledao Nayira, kojemu je bilo
neugodno stajati na sredini sobe. S Palestincima se ne valja aliti. Svi su gledali u
njegovu neskladnu odjeu, a Nayir se tisuiti put pitao zato ljudi toliko zure u
njega. Moda se zbog visine i krutog ponaanja inio nepristupanim i nezgrapnim.
Ili to, ili izgleda kao glup, praan, potplaen ovjek koji je predugo boravio na
otupljujuoj vruini.
Lijepo te vidjeti, Nayire. Molim te, sjedni. Tahsin je rairio ruke u
velikoduan luk, a zatim skupio haljinu akom i smjestio se na sofu. Spustio je
njegovane ruke na krilo, poigravajui se nemirno golemim prstenom na malom
prstu. Neim bismo te ponudili, ali...
Nayir podigne ruku. Bilo je nepristojno nuditi hranu osobama koje su dole
izraziti suut dok ne prou tri dana od sprovoda. Othman mu je pokazao da sjedne
na jedan od pjenastih bijelih jastuka razmjetenih po sobi, to je Nayir s olakanjem
prihvatio.
Usudio se pogledati Othmana. On je bio jedini brat u hlaama ostali su nosili
haljine ali ovaj put nije izgledao nimalo formalno. Zapravo, koulja mu je bila
zguvana i jedan rukav zavrnut. Inae se trudio izgledati i ponaati se poput svoje
brae. On je bio usvojeni sin, i stoga moda skloniji dokazivanju pripadnosti obitelji,

25
ili je barem nastojao sakriti svaku razliku. Bio je vii i vitkiji od ostalih, a njegove
krupne sive oi posve su sigurno bile iznimka meu smeookim pripadnicima
obitelji Shrawi. No njegovo je ponaanje bilo besprijekorno nenametljivo,
suzdrano i pobono potpuno u skladu s pravilima ponaanja u obitelji Shrawi.
Kada je posluena voda, Nayir je osjetio kako ga pritie sumoran teret vrsto
utvrenih pravila ponaanja. Znao je koje mu mjesto ovdje pripada. On je bio
pustinjski vodi, prijatelj ija nazonost namee teret noblesse oblige sinovima ove
obitelji. Nayir je kriom pogledao Othmana, svojega jedinog saveznika. Othman je
bio blijed i umoran, ali je pogledao Nayira kao da eli rei: Moramo o
mnogoemu razgovarati.
Nayir je imao milijun pitanja, ali nije ih mogao postaviti pred drugima.
Posebno se pitao to e biti s Othmanovim vjenanjem. Trebao bi se oeniti sljedeeg
mjeseca. Je li odluio odgoditi vjenanje?
Nayir je pristojno pitao kako je Othmanov otac, Abu-Tahsin, koji je prije tjedan
dana imao operaciju srca neki kau da je doivio infarkt zbog kerina bijega pa su
ga pristojno izvijestili da otac dolazi iz bolnice sljedei tjedan, bude li Alah tako htio.
Abu-Tahsinov infarkt sve je iznenadio. Otkako ga je Nayir poznavao, inio se
zdravijim od upola mlaeg ovjeka. Neumorno je radio za dobrotvorna drutva, a u
slobodno vrijeme sudjelovao u utrkama na devama, motociklima i terencima.
Njegova posveenost sinovima nikad nije oslabila pa ih je vodio kamo god bi iao.
Kada su odrasli, dobro su poznavali svijet i jednako su se dobro osjeali u rijadskim
palaama kao i s opremom za ronjenje na dnu mora. Zahvaljujui Abu-Tahsinu
obitelj je dvaput godinje odlazila na izlete u pustinju.
Tahsin se okrenuo Nayiru. Hvala ti to si doao, brate. Nikad ti se neemo
moi oduiti za sve to si uinio za Nouf. Nadam se da e nam dati prigodu da ti
jednoga dana uzvratimo uslugu.
Nayir se nakaljao. Ne svanuo nikad taj dan.
Ima pravo, rekao je Tahsin. Kad god bi Nayir sjedio s braom, Tahsin bi
vodio glavnu rije. On je bio najstariji i moda naviknut da se za sve brine, ali
izgledao je i ponaao se kao neobino samozatajan ovjek. Nikad ne bi gledao Nayira
u oi, nego je stalno imao sputen pogled. Govorio je jasno ali tiho, a njegovo je lice
Nayira podsjealo na lice rtve njena usta nenavikla na zlo, oi irom otvorene i
budne pred opasnou. No Nayir nije bio siguran je li Tahsin doista toliko skroman
ili je sve to samo poza jer kada je Tahsin neto elio, on bi to i dobio.
ao mi je to je ishod moje potrage bio takav, rekao je Nayir. Tahsin je
pucnuo jezikom, ali Nayir je nastavio. Nadao sam se da u je nai.
26
 Nikad nismo sumnjali u tvoje najbolje namjere! uzviknuo je Tahsin.
Nayir je paljivo odvagnuo svoje sljedee rijei. Nadao sam se takoer da u
vam pomoi pronai odgovor zato je otila. Pogledao ih je i primijetio da su im lica
poput neproninih maski. Samo je Othman pokazao nelagodu, ali nije pogledao
Nayira u oi.
Nikada neemo shvatiti zato je pobjegla, rekao je Tahsin gnijezdei se dublje
u jastuke. Djevojka poput moje sestre, tako naivna i ista, tako nedirnuta. Zna li da
je nikada nisam vidio da plae? Ili da se mrti? Ili da je tuna? Bila je blaenstvo u
djevojakom tijelu, kreposna je bila poput majke, ism'allah, moja Nouf. Ne mogu
povjerovati. ak ni sada, kada imamo njezino tijelo kao dokaz.
Da, dodao je Fahad stidljivo, tihim glasom. Svi su se okrenuli prema njemu,
iznenaeni to je progovorio. Mislili smo da je oteta. Mislili smo: Nikada ne bi sama
otila! Ali kada smo ustanovili da je nestala i deva, postalo je jasno da je... otila.
Pobjegla je.
Nije bilo nikakvih znakova da bi se to moglo dogoditi, nastavio je Tahsin.
Neka strast ju je gonila, ali ne sjeam se da sam ikad u sestri primijetio i najmanji
traak strasti. Ni najmanji!
Barem to nikad nikome nije povjerila, primijetio je Othman.
Nastupila je neugodna utnja. Nitko nije pogledao u Othmana. Braa su se,
inilo se, povukla u sebe.
Nayir je bio skloniji prikloniti se Othmanovoj procjeni. Nouf je, naravno, imala
vlastitih elja, ak i strastvenih, ali oni nisu o tome nita znali. Nije mogao razumjeti
da braa tek povrno poznaju vlastite sestre. Bilo mu je jasno da su ene ivjele svoj
ivot, u odvojenim dijelovima kue. Zamiljao je kako su im se ivoti jedva
ispreplitali samo u vrijeme obroka, blagdana, izleta. Ali razgovor sa sestrom nije bio
zabranjen. Sestra bi, zamiljao je, morala biti najsuutnija od svih ena dostupno
ensko bie s kojim mukarac moe otvoreno razgovarati o svemu koja bi bratu
mogla objasniti neke osjetljive stvari, o kojima bi se ustruavao razgovarati s bilo kim
drugim. Nayir nije imao brae, ali je cijeli ivot eznuo za sestrom. Imati sedam
sestara i ne poznavati ih! Nemogue. Jedan od njih morao je u nekom trenutku
razgovarati s Nouf. Moralo ih je barem povrno zanimati njezino kolovanje, njezini
interesi, kakve cipele voli.
Prouavao ih je. Tahsin, koji je imao enu i devetero djece, kao i veliku
odgovornost na poslu, vjerojatno je bio previe zaposlen ili se barem pravio da je
previe zaposlen. I Fahad je stalno radio. On i njegova ena imali su tri keri, ali nisu
vie ivjeli na otoku. Imali su kuu u gradu i vjerojatno nisu viali Nouf previe
27
esto. Samo bi je Othman redovito viao. On je jo ivio u kui. Ali ni on nije nita
znao rei Nayiru dok su razgovarali telefonom. Moda je bio u oku.
Nije bilo udno to su braa toliko suzdrana osjeaje su drali skrivene
duboko u sebi, ili ih dijelili meu sobom i u bilo kojoj drugoj prigodi on tome ne bi
pridavao nikakvu pozornost. Ali kako su minute prolazile pitanja su mu se nametala
sama od sebe. Ako se ve inilo da je Nouf jako sretna kod kue, nije li onda mogue
da je ipak oteta? Otmiar bi mogao ukrasti devu kako bi izgledalo da je pobjegla. Je li
ikad spominjala da e otii? Ako ne brai, onda sestrama ili nekoj prijateljici? A
najvanije, jesu li znali da je trudna prije nego to je pobjegla? Nije znao kako bi
postavio ta pitanja, a nije imao ni volje za isprazno avrljanje. Prouavao je svakoga
od njih, nadajui se da e progovoriti, ali njihova je utnja bila neprobojna i svjesna.
Nije bilo na njemu da namee tu temu. Hoe li se itko od njih odluiti postaviti to
teko pitanje: to se dogodilo Nouf? Hoe li itko preuzeti odgovornost, ako ne za
njezinu smrt, onda barem za okolnosti koje su do nje dovele?
Sluga je doao s upaljenom nargilom koju je spustio pokraj Tahsina. Krpom
koju je nosio zataknutu za pojas obrisao je usnik nargile i pruio je Tahsinu koji ju je
mrko prihvatio. Sluga se naklonio i otiao.
Tahsin je prinio nargilu ustima. Svi su zurili u njega ekajui da prvi put
uvue. Nayir je eznuo da zauje utjeni zvuk grgljanja vode u luli, zvuk blagog
pucketanja ugljena kojim se palio duhan, eznuo je za bilo kojim zvukom koji bi
prekinuo tiinu. Tahsin je napokon povukao dim i u tom asu dugo isputanje
slatkastoga dima popratili su uzdasi olakanja koji dopirali iz svih smjerova.
Nargila je polako krenula u krug. Jedan od roaka pohvalio je duhan i pitao
odakle je, i to je konano pokrenulo razgovor. Nayiru je bilo jasno da braa vie nee
razgovarati o Nouf. Naslonio se na zid. Razoaranje zbog neuspjene potrage jo ga
je muilo. Zato nije poslao ljude da pregledaju mjesto na kojemu obitelj kampira
kako bi bili sigurni da znaju tko to radi? Bila sluajna ili ne, njezina se smrt mogla
sprijeiti. Bio je odluan da otkrije to joj se dogodilo. Ne upliem li se previe? inim li
to samo zato da bih udovoljio svojoj bolesnoj znatielji? Ne, mislio je. To je ispravan put, a
na neki je nain osjeao da to duguje Othmanu.
S druge strane, rjeavanje ovakvoga problema trailo bi da dozna to vie o
Nouf, a to bi bilo gotovo nemogue. Samo njezine sestre znale bi tota, ali ne bi mu
dopustili da razgovara s njima niti da im postavlja osobna pitanja. Nikad nije
upoznao stariju sestru, ali je neke od mlaih vidio dok su jo bile male i nisu morale
pokrivati lice. Jednom prije mnogo godina, kada je doao zbog priprema za izlet u
pustinju, djevojke su ga doekale sa srameljivim pozdravom. Bile su pristojno

28
odgojene, no u nedostatku bilo kakvih crta po kojima bi se isticale teko ih je
razlikovao. Moda je tada ak i upoznao Nouf. Ali sjeao se jedino djeteta koje je tom
prilikom uzeo na ruke. Na jedan bolni trenutak to ga je malo bie suoilo s osjeajem
straha koji je njegova snaga ponekad pobuivala u ljudima. Vritala je, a on ju je brzo
vratio slukinji.
Sigurno postoji mnogo ovakvih situacija u istraiteljskom poslu, mislio je.
Sluajeva kada se mukarac nae u situaciji da mora proniknuti u ivot ene; doznati
pojedinosti iz njezinih posljednjih dana, tjedana, mjeseci; saznati gdje je provodila
vrijeme, zato i s kim; doznati njezine elje i tajne. Frustracija i razoaranje kojim su
rezultirali takvi pokuaji mora da su bili nepodnoljivi: ene su naviknute na
tajnovitost i nedvojbeno svoje tajne nose u grob.
Othman je uhvatio njegov pogled: Hoemo li proetati?
To je bio njihov tipian manevar pristojno se udaljiti kako bi mogli nesmetano
razgovarati. Nayir je zahvalno kimnuo pa su ustali i zakoraili na terasu.
Balustrada je vijugala oko kue. Polako je padao sumrak, obavijajui nebo
magliastim crvenilom. Nayir je slijedio Othmana du vijugave terase. Na kraju je
skrenuo na prljavo stubite izmeu dvaju crnih zidova. Sputali su se beskrajno
dugo, sve dok nisu zauli tiho gunanje ivotinja koje su se spremale na poinak.

29
 5

N a dnu stuba uli su u dvorite i Nayiru je postalo jasno da je ve prije bio ovdje,
zapravo mnogo puta, ali je uvijek dolazio drugim putem. Sada je prepoznao
niske grane smokve koje su visjele oko kamenih staja. S lijeve strane bio je sporedan
ulaz na imanje, stranja vrata kojima se sigurno posluila Nouf. Bila su to golema
drvena vrata kroz koja bi mogla proi dva kamiona a da se ne dodirnu. Na ta su se
vrata dostavljale zalihe hrane. A tu su Nayir i njegovi ljudi tovarili deve i opremu
koju bi Shrawiji nosili u pustinju.
Ali Othman je poveo Nayira desno, kroz eljezna vrata u vrt okruen ivicom.
ljunana staza vijugala je izmeu grmlja i drvea, pa su hodali sve sporije.
Jo ne mogu vjerovati da se to dogodilo, rekao je Othman.
ao mi je...
Znam da si uinio sve to si mogao, prekinuo ga je i dodao: I hvala ti to si
dopremio Nouf kui.
Nema na emu, rekao je Nayir, primijetivi napetost na Othmanovu licu.
Doli su do kamene klupe i prazne fontane, ali su nastavili hodati. Mrtvozornik mi
nije dao nikakve papire, rekao je Nayir. Pretpostavljam da te nazvao.
Da.
Nayir se ponovno sjetio mrtvozornikova ureda, nesiguran bi li rekao Othmanu
da je vidio tijelo i doznao kako je umrla. Odluio je priekati da Othman prvi
progovori. inilo se da eli neto rei.
Hodali su u krug kroz vrtove, razmijenivi tek nekoliko rijei, sve dok utnja
nije postala neugodna.
Razgovarao sam s mrtvozornikom neposredno prije pokopa, rekao je
iznenada Othman. Zaudilo me da se utopila.
Nayir je kimnuo. On misli da je zapela u wadiju. Bujica brzo naie. Nekad je
teko izvui se na vrijeme.
 Jesi li ikad uo da se tako to dogodilo?
Jesam, ali to je rijetkost.
ini mi se da je morala znati to e se dogoditi.
Moda je izgubila svijest, rekao je Nayir, recimo zbog vruine. Usput, jeste
li pronali devu?
Jesmo. Tu je, rekao je Othman. Premda, kako se ini, nije dobro.
to se dogodilo?
Ne znam. Gotovo je ozlijedila jednoga od stajskih radnika pa su je zatvorili u
mranu komoru. To je jedino smiruje.
Gdje su je pronali?
Jedna skupina za potragu pronala ju je nedaleko od mjesta na kojemu je
pronaeno tijelo, ini mi se. Morao bih pogledati kartu.
Proli su pokraj jo jedne prazne fontane. Razgovor se polako iscrpljivao.
Znai, prihvatio si tvrdnju da je njezina smrt bila nesrea? usudio se izgovoriti
Nayir, nadajui se da e zvuati kao da to govori tek tako, usput.
Osjetio se trenutak oklijevanja. Ubojstvo mi se ini malo vjerojatnim.
Nayir je odluio nastaviti. Je li ti mrtvozornik spomenuo da je Nouf na
zapeima imala ozljede koje pokazuju da se branila, a i ranu na glavi?
Othman nije odgovorio.
Rane na njezinim zapeima moda su nastale od devinih uzda, rekao je
Nayir, ali jednome mrtvozorniku nisu se inile dovoljno jednolinima. Bile su
vidljive modrice i ogrebotine, kao da ju je netko zgrabio a ona se branila.
To su mogle biti sluajne rane, rekao je Othman napokon. Ali ako nisu
bile... ne znam. Netko ju je moda zgrabio, ali je li ju i udavio? Mislim da to ne bi
mogao a da se i sam ne udavi.
Imao je pravo: ozljede nastale u samoobrani nisu bile dokaz da je ubijena. Ali
mogle su biti dokaz da je silovana ili oteta. Nayir je to elio rei, ali mu se inilo da je
ve pretjerao i polako je gubio hrabrost.
Ali, ne, iznenada je priznao Othman. Nisam siguran da je njezina smrt bila
sluajna. Tono je da su moja braa zamolila mrtvozornika da tako napie u slubeno
izvjee, u interesu obitelji.
Nayir je zastao. Platili su da se sve zataka?

31
 Tahsin je platio. Othmanu kao da je bilo pomalo nelagodno. On ne vjeruje
policiji. I svi smo mislili da bi majci bilo lake kada ne bi morala nita objanjavati
roacima. Dovoljno joj je teko to je otac bolestan.
Razumijem, rekao je Nayir, ali zbog zatakavanja sumnja pada na cijelu
obitelj.
Znam, no imam nekoga u laboratoriju tko i dalje prikuplja nune dokaze. Ona
e se ponaati kao da je istraga jo otvorena.
Nayir je osjetio neobinu mjeavinu olakanja i nemira olakanja zbog elje
obitelji da otkrije istinu, pa makar i ne nelegalan nain i nemira jer je rekao 'ona'.
To je... gospoica Hijazi? pitao je.
Da, rekao je Othman. Upoznao si je?
Nayiru na trenutak nije bilo jasno zato mu gospoica Hijazi nije rekla za svoju
povezanost s obitelji. On je u to posumnjao, naravno, ali se sjetio da se inila
uznemirenom zbog zatakavanja u kojemu je oito i ona sudjelovala. Bila je tamo,
rekao je. Odakle je poznaje?
Ona mi je zarunica.
Nayir nije mogao zamisliti nita to bi ga moglo vie zaprepastiti od ove
Othmanove izjave. Vjenanje je spomenuto mnogo puta Nayir je isto tako znao da
je mladenkino prezime Hijazi ali mnogo je obitelji Hijazi, a Othman ju je inae
spominjao samo rijeima moja zarunica. Znao je i to da se Othman s njom sastajao
nasamo i da ju je dovozio njezin voza. Djevojina je majka bila mrtva i UmTahsin
je preuzela ulogu majke u organiziranju vjenanja, pomaui joj da izabere haljinu i
prstenje. Nayiru je bilo neugodno postavljati pitanja da ne bi ispao znatieljan. Nije
znao iz kakve je obitelji, niti kakva je karaktera, a nije znao ni kako izgleda.
Jednostavno je pretpostavio da je draga i pristojna, djevojka iz bogate obitelji. Nije ni
slutio da bi mogla biti zaposlena, posebno ne na takvom mjestu gdje bi se susretala s
mukarcima.
A tako... rekao je, osjeajui se zbunjeno. Oprosti, nisam povezao. Je li ona
tvoja roakinja?
Nije, ne pripada obitelji. inilo se da je Othmanu neugodno. Upoznali smo
se preko prijatelja. Nije ti rekla tko je?
Nayir odmahne glavom. Vjerojatno je bilo primjereno da skriva identitet, ali
njemu je ipak bilo neugodno. Pitao se koliko je Othman doista poznaje. Sigurno je
primijetio njezinu drskost. Ili u njegovu drutvu moda nije bila toliko drska? Bila je
previe izravna za Nayirov ukus, a nije mogao zamisliti ni da bi Othman trpio takvo

32
ponaanje. elio je znati to njegov prijatelj misli, ali nije znao kako bi obazrivo
progovorio o tome.
To te jako udi? pitao je Othman.
Ne, ne. Samo... nisi mi rekao da radi u mrtvozornikom uredu.
Othman se zacrvenio. Pa nisam mislio da je potrebno.
Nayir je skrenuo pogled, ali ga je kopkao Othmanov stid. Sigurno je iskreno voli,
pomislio je, kada podnosi da radi.
estitam, rekao je napokon, shvativi da je to morao rei prije.
Othman se prigueno nasmijao.
Doista to mislim.
Vjerujem ti! Pogledao je u Nayira i nastavio hodati.
Znai, sami nastavljate istragu? pitao je Nayir, skreui temu s gospoice
Hijazi.
Da. Othman se uozbiljio. Zapravo sam se nadao da e nam pomoi.
Angairali smo privatnog detektiva, a on eli vidjeti gdje je pronaena. Imam kartu,
ali sam se nadao da e mu pomoi pronai mjesto.
Nayir je ponovno bio zateen. Privatni detektiv?
Obitelj je trebala prvo pitati njega. Znali su koliko dobro poznaje pustinju. Ali
to je ve oholo, pomislio je. Oprosti mi na oholosti. Pomoi u, naravno.
Hvala.
Je li i angairanje privatnoga detektiva bila zamisao tvojega brata?
Ne, to je bila moja ideja. Moja obitelj nije sigurna je li poginula nesretnim
sluajem ili nije. Othman je odmahnuo glavom. eljeli bismo saznati istinu.
Nayir je osjetio da je nastupio trenutak iskrenosti. A ti? to ti misli kako se to
dogodilo?
Othman zastane. Uzdahnuo je i prekriio ruke. Otkako sam otkrio da je
nestala, osjeao sam da ju je netko oteo. Razgovarali smo s ovjekom zaduenim da
joj bude pratnja, Mohammedom, ali on je rekao da ga je Nouf to jutro nazvala i rekla
mu da ga ne treba pa je iziao sa enom u kupovinu. Majci je meutim rekla da ide u
trgovaki centar zamijeniti vjenane cipele.
Kako je uspjela izii bez pratnje? pitao je Nayir. Hou rei, samo se pitam
kako nitko nije primijetio da Mohammed nije doao po nju.
Majka je ne prati svaki put kada izlazi. Nouf se s Mohammedom obino
sastane kod staja. esto je sama odlazila tamo obino ujutro. Voljela je provoditi

33
vrijeme s devama. Kada bi bila spremna za izlazak nazvala bi ga, a on bi auto
dovezao do stranjeg ulaza i tamo je pokupio.
Nayir je kimnuo. Znai da je mogla otii mnogo prije nego to bi itko
primijetio da je nema.
Da. Nouf je rekla majci da e biti u staji cijelo jutro i da e se s Mohammedom
sastati oko podneva. Koliko znamo, mogla je otii odmah nakon tog razgovora s
majkom.
Je li itko od slugu primijetio da se zadrala kod staja?
Othman je odmahnuo. Oni nita nisu vidjeli.
Tko je otkrio da je nema?
Majka. Oekivala je da e se Nouf vratiti oko pet, ali kada se nije pojavila
majka je nazvala Mohammeda. On joj je ispriao da mu je Nouf ujutro telefonom
javila da ne mora dolaziti po nju. To je uzbunilo cijelu kuu. Brat je otiao do staja.
Ispitali smo sve sluge. Majka ih je poslala da potrae njezin skuter za vodu. Katkada
bi se Nouf sama vozila oko otoka, ali skuter je bio u pristanitu. Nitko od slugu nije
vidio ni uo nita neobino.
Nayir je neto od toga ve uo, ali je elio uti ponovno. Nije ostavila
poruku?
Nije.
A ti nema pojma kamo je mogla otii?
Ne. Iskreno, ona je esto odlazila u kupnju. Pripremala se za vjenanje. Zato
nisam mogao vjerovati da bi pobjegla.
Nayir je kimnuo. Znai da je bilo normalno da majka pomisli da je Nouf pet ili
est sati provela u trgovakom centru.
Svakako. Treba ti dobar sat samo da doe do grada i to kada nema guve.
Nayir je zamiljeno kimnuo.
Vjeruj mi, rekao je Othman, jedva je ekala vjenanje. Ne vjerujem da bi
ugrozila vlastitu budunost. Zamirio je, i na trenutak se inilo da ga je svladala
iscrpljenost. ustro je protrljao elo i preao dlanovima preko obraza. Nayir je ekao
da nastavi. ak i da je potajno eljela pobjei od ovakvog ivota, to jednostavno
nema smisla. Nije bila toliko prijetvorna.
Ne mogu zamisliti da bi itko poelio pobjei od ovakvog ivota. Nayir
pokae prema kui. Sigurno je ovdje ivjela u velikom komforu. Udaljena
grmljavina motora prekine njihov razgovor. Zvualo je kao gliser.

34
 Kada smo tek otkrili da je nestala, rekao je Othman, Tahsin je pomislio da
se uplaila braka. Da se predomislila. Brak sigurno moe biti zastraujui za
esnaestogodinjakinju, ali mi smo svi vjerovali da ga ona arko eli, a ona ne bi
sama pokvarila vlastite planove. Isto tako, zato bi je itko oteo a da pritom ne trai
otkupninu? To nema smisla.
Buka motora postajala je sve glasnija, a onda je odjednom prestala. Nayir je
odsutno gledao u tlo. Sve je ovo bilo vrlo zbunjujue, a on se u mislima neprestano
vraao na modrice na Noufinim zapeima i injenicu da je izgubila devu.
Zazvonio je Othmanov mobitel. urno se ispriao, odgovorio na poziv i udaljio
se prema ivici tako da ga Nayir ne moe uti. Nayir je pretpostavio da ga zove
gospoica Hijazi i osjetio je kako ga probada osjeaj krivnje. injenica da se s njom
sreo bez Othmana sada mu je izgledala poput izdaje. Sjetio se da je gospoica Hijazi
sada vjerojatno kod kue. Neobian osjeaj zavisti obuzimao ga je dok je zamiljao
njezinu dnevnu sobu i pomiljao na to kako Othman smije ui u tu sobu, pa makar i
putem telefonske veze. to bi mu mogla rei? Bi li mu rekla o emu su ene
razgovarale? Jesu li razgovarale o Nouf poput brae i Nayira, ili su zaobilazile temu
bojei se da ne uznemire UmTahsin?
Ponovno je razmiljao o njezinom smjelom ponaanju i pitao se bi li rekao
Othmanu da je njegova zarunica bila previe izravna u razgovoru s drugim
mukarcem. Othman ga je, barem se tako Nayiru uinilo, znatieljno pogledao, a
Nayir se okrenuo na drugu stranu osjetivi neugodu. Ne, mislio je, bolje je sve to
zaboraviti.
Iza eljeznih vrata pokraj njega pruao se kratak put do terase iznad mora.
Buka motora u njemu je probudila znatielju pa je proao kroz vrata, spustio se do
terase i zastao uz ogradu. Od pogleda je zastajao dah. More se irilo prema obzoru,
dok se kobaltna boja dana mijeala s njenocrvenom bojom sutona. Obitelj Shrawi
bila je sretna to posjeduje ovakvo imanje, daleko od gradske buke i praine, daleko
od naglo izniklih predgraa. Jeddah je ubrzano rasla, irei se du obale i zadirui
duboko u pustinju kako bi mogla prihvatiti svojih dva milijuna stanovnika. Jednoga
e dana postati predgrae Meke, koja se nalazi devedeset kilometara prema istoku.
Obitelj Shrawi oito se umorila od ivota u metropoli tako udovinih proporcija.
Njihov je otok bio raj, dovoljno blizu da budu dijelom gradskoga ivota, ali opet
dovoljno daleko da imaju osjeaj privatnosti i mira. Kraljevska obitelj posjedovala je
mnoge naseljene otoke uz obale Jedde. Ostali su bili proglaeni rezervatima za rijetke
vrste ptica. Ovaj je otok nekad pripadao kraljevu bratu, ali ga je princ velikoduno
darovao AbuTahsinu iz razloga o kojima nitko nije elio priati.

35
 Zvuk motora postajao je sve glasniji pa je Nayir spustio pogled. Strmi kameni
zid sputao se sve do plae, a kada mu je pogled pao na plau primijetio je izvor
buke. Neka se ena vozila na jarko utom vodenom skuteru. Na sebi je imala crnu
haljinu, no marama joj je skliznula s lica i leprala joj je oko vrata. Dugaak, debeo
konjski rep visio joj je niz lea.
Sigurno je pripadala obitelji Shrawi. U blizini nije bilo drugih otoka, a sigurno
nijedna ena ne bi skuterom otila tako daleko od kopna sama i bez burke. Nije se
inilo vjerojatnim da bi obitelj Shrawi dopustila kerima da jure uokolo, posebno na
dan pogreba, ali tko bi drugi mogao biti? Nitko od posluge ne bi si mogao priutiti
skuter za vodu, a on je ionako sumnjao da bi ijedan sluga dopustio vlastitoj eni da
se izlae tuim pogledima.
Pogledao je preko ramena, provjerivi gleda li ga tko, a zatim se ponovno
okrenuo prema eni gledajui je s neprikrivenim zanimanjem. Ostala je blizu otoka, a
glasna buka motora odbijala se od stijena dok je jurila prema junom pristanitu.
ak i iz daljine mogao je vidjeti napet poloaj tijela u vonji dok je parala vodu
skuterom koji je rezao valove i ostavljao pjenu za sobom. Zamiljao je da je i Nouf
vozila tako te da je, ako je ovo jedna od njezinih sestara ili sestrini, ovo bijesno
poskakivanje po valovima bilo primjeren izraz tuge.
to...? Othman je stajao iza njega i zurio u enu na skuteru. Izgledao je
prestravljeno.
to je? pitao je Nayir.
Othman je i dalje nepomino zurio, sve dok se ena nije okrenula prema otoku
i pokazala lice. Ruka mu je polako krenula prema grudima. Drugom se uhvatio za
ogradu. Nagnuo se naprijed, vrsto zatvorio oi i duboko udahnuo, kao da pokuava
suzbiti nesvjesticu koja ga je poela obuzimati.
Nayir je zurio u njega. Bismillah arRahman arRahim, U ime Alaha, milostivog i
samilosnog, aptao je.
Othman je duboko udahnuo a drhtaj mu je potresao cijelo tijelo. Nayir je
okrenuo glavu, bojei se da svojim pogledom naruava njegovu privatnost. Gledao je
kako se skuter okree prema sjeveru i nestaje iza stijena.
Nekoliko trenutaka poslije Othman se odupro rukama o ogradu i uspravio se.
Lice mu je bilo boje paste od sezama. Mislio sam da je Nouf, rekao je. Ruke su mu
se tresle. To je njezin skuter, ali na njemu je bila Ab jedna od mojih sestara.
Nayir je oborio pogled; sada se jo samo uo udaljeni huk motora.
Othman je opustio ruke niz tijelo. Ne bi smjela biti vani.

36
 Moda je uznemirena. Nayir je gledao prijatelja. Polako mu se vraala boja u
obraze. Ljudi znaju na neobine naine izraavati tugu.
Znam, mrmljao je Othman. Ali to e uznemiriti majku.
Tvoja sestra se esto vozi na skuteru?
Da. Ne. Othman pogleda na sat. Taj je pokret vie izgledao kao nervozan tik
nego stvarna elja da vidi koliko je sati. Otkako je Nouf nestala, Tahsin nikamo ne
puta djevojke, a to ukljuuje i vonju na vodi. Ispriaj me, moram ovo rijeiti.
Da, samo idi. Ne mora me pra...
Othman se okrenuo prije nego to je reenica izgovorena do kraja i pourio
prema vratima.
Nayir je napustio terasu i krenuo niz ljunani puteljak pitajui se to se
zapravo dogodilo. inilo mu se posve normalnim da ovjeka obuzme nesvjestica
kada ugleda duha. Ali u zgodi koja se maloprije odigrala, izraz uasa na Othmanovu
licu kada je ugledao kako se po vodi pribliava skuter njegove sestre inio se poput
posve neoekivane i pretjerane reakcije. Kao da je Othmanova uasnutost bila
posljedica iznenadnog suoavanja s realnou.
Sm sam rekao, pomisli potiteno Nayir. Ljudi se znaju udno ponaati kad tuguju.

Nayir je stigao u dvorite ba kad su se palila svjetla. uvar deva, Amad, stajao je
ispred staja i kratkovidno kiljio u Nayira.
Nayir mu je priao. Sada vas prepoznajem, rekao je Amad, zakoraivi
prema njemu i spotaknuvi se o razbijenu ciglu. utnuo ju je u stranu. Vi ste
pustinjski vodi. Dugo se nismo vidjeli.
Da, Nayir ashSharqi. Pruio je ruku. Drago mi je to se opet susreemo.
Sjetio se da se Amad rodio u pustinji. Prepoznao je u njemu neto beduinsko,
premda nije bio siguran to. vrstu bradu, ravno dranje, odsjean govor. Ili moda
njegovo neprestano treptanje.
Hoete li uskoro ponovno izvesti obitelj na izlet? Devama nedostaje pustinja,
znate.
I meni, rekao je Nayir. Vratio se u grad tek toga jutra, ali ovoga puta boravak
u pustinji nije mu nimalo godio. Uzaludna potraga ga je iscrpila, a udarac koji mu je
zadala vijest o Noufinoj smrti stvorio mu je gr u elucu ljutio se na obitelj jer su

37
bili tako tajnoviti i na sebe jer je nije pronaao. Dijelom je silno elio da se jo veeras
moe vratiti u pustinju i tamo se odmarati nekoliko dana, da ga nitko ne ometa. Ali
elio je odrati rije koju je zadao Othmanu i priekati da ga nazove privatni
detektiv.
Stajali su ispred irokih drvenih vrata koja su vodila u staju.
Kako je deva koju su pronali u pustinji? pitao je Nayir. uo sam da je
imala nekih problema.
Amad je oklijevao. Nayiru je bilo jasno da je postavio nezgodno pitanje. Nema
problema, rekao je uvar. Dobro je. Tko vam je to rekao?
Onda sam se zabunio. Nayir je iz depa izvukao misvak. Amad je mirkajui
promatrao njegove pokrete. Bilo je pravo udo da starac ne nosi naoale.
Strano je to to se dogodilo djevojci, rekao je Nayir.
Da. ao mi ih je.
Nayir je primijetio njegovu iznenadnu suzdranost. Stavio je misvak u usta i
ponovno pogledao prema dvoritu. Djevojka koja je nestala provodila je mnogo
vremena s devama, rekao je.
inilo mu se da ga Amad sumnjiavo odmjerava. Voljela je ivotinje. esto je
bila ovdje, obino s pratiocem. Ili bi dola s bratom. Sve su djevojke dolazile devama,
ali posebno ona. Amad je rastreseno gledao prema vratima.
Ali to je udno, nije li? rekao je Nayir. Ne mogu zamisliti kako je uspjela
ukrcati devu... u to ono? U kamionet? To se ini gotovo nemoguim pothvatom za
tako mladu djevojku.
Nemojte previe istraivati. Amad pljune i podigne pogled prema kui.
Ako mene pitate, to je jedna od onih stvari koje je bolje ostaviti nerazjanjene.
Zato to kaete?
Ovdje sam nauio jedno: kada ulazi u slijepevu kuu, ne gledaj uokolo.
Ispriajte me. Moram istovariti hranu.
Nayir je promatrao Amada kako ulazi u staju dodirujui jednom rukom zid, a
drugom nervozno opipavajui zrak. Moram popraviti svjetlo, mrmljao je nestajui
u mraku.
Osjetivi se udno izloenim, Nayir se ponovno okrene prema vratima koja su
vodila u vrt, ali Othman se nije vratio. Iza njegovih lea zaula se kripa. Okrenuo se
i ugledao enu kako velikim koracima izlazi iz staje. Bila je krupne grae, iroka
gotovo kao Nayir, a u njezinim je kretnjama prepoznao sigurno dranje osobe koja je
dosta vremena provodila u pustinji. To je bila, bio je uvjeren, uvareva ki.

38
 Kada ga je ugledala podignula je ruku prema licu koje je bilo otkriveno. Du
obraza sputao joj se slap crne kose. Nayir nije propustio primijetiti golemu modricu
iznad lijevog oka, trenutak prije nego to je brzo otrala kroz vrata u kamenu zidu s
njegove desne strane i nestala.
Moda ju je netko svladao da bi ukrao devu, ali tko bi se bavio keri kada bi
oca bilo mnogo lake svladati, s obzirom na to da je bio star i napola slijep? Moda je
morao. Moda je ki naletjela na Nouf ili njezina otmiara. Pitao se znatieljno je li
Othman znao ita o tome, i ako je znao zato to nije spomenuo. Nayir je poelio da
nekako moe razgovarati s djevojkom.
Deva, meutim, nije bila tabu. Bacivi zadnji pogled na vrata koja su vodila u
vrt, Nayir se uuljao kroz stajska vrata i priekao da Amad ode. Uza zid je bilo
naslonjeno est dugakih dasaka i nekoliko olovnih cijevi. Daske su bile lake nego
to su izgledale. Nouf, ili netko drugi, lako bi se njima mogao posluiti kao rampom
da uvede devu u kamionet. Nayir je podignuo cijev. Bila je dovoljno teka da se
ovjeka onesvijesti njome. Pregledao je sve cijevi, ali ni na jednoj nije bilo tragova
krvi. inilo se da ih nitko nije nedavno istio, jer su bile prekrivene siunim iverjem
i piljevinom cedrovine posute po tlu, nalik komadiima koje je gospoica Hijazi
nala u Noufinoj rani na glavi.
uo je Amada kako guna. Nekoliko trenutaka poslije, uvar je iziao, pozvao
ker po imenu i krenuo u smjeru kojim je ona otila. Zgrabivi aku eera iz vree
uz vrata, Nayir se uuljao u staju.
Unutra je bilo mrano kao u naborima enskoga ogrtaa. Ieprkao je malu
bateriju i upalio je zaklanjajui svjetlo dlanom, da ne bi uznemirio ivotinje. Guio ga
je smrad izmeta.
Kada su mu se oi prilagodile, podignuo je bateriju, pribliio se prvom boksu i
zavirio unutra. Deva je spavala na trbuhu. Nayir je prvo ustuknuo, no instinkt mu je
govorio da njeno mrmlja ivotinjama. Nisu bile budne, ali su ga svejedno mogle
uti i osjetiti je li prijatelj ili neprijatelj. aptao im je provlaei se kroz prolaz. Proao
je izmeu boksova. Veina ih je bila zakraunana, a iz nekih je dopiralo komeanje.
Zavirivi u svaki od njih, pogledao je zatoenika koji spava u njemu i oduljao se
prema sljedeem. Traio je devu koja ne spava, devu koja je previe uznemirena da
bi se odmarala. Probijao se kroz staju i odjednom ga je zasmetalo to Shrawijevi
imaju toliko deva na beskorisnom otoku usred mora.
Napokon ju je pronaao. Bila je bijela, ali joj je dlaka izgledala uta obasjana
baterijskom svjetiljkom. Nayir se odmaknuo od vrata vabei je njenim mrmljanjem.
inilo se da je trebalo jako dugo, moda punih deset minuta, da deva ustane puui i

39
stenjui, pri emu ga je opet zapahnuo smrad izmeta. aptao joj je umirujue rijei
sve dok nije uo kako ivotinja gurka vrata, a onda je prestao. Deva je opet gurnula
vrata.
Vrlo paljivo otvorio je zasun i pustio da se vrata otvore. Gledao je u pod i
tepao joj sve dok deva nije zatresla glavom i tiho zanjitala, to je znailo da Nayir
moe prii.
Gledao ju je kako graciozno klei na snopu slame. Debele trepavice naglaavale
su njezine smee oi i inilo se kao da ga gleda napola stidljivo a napola znatieljno.
Salaam aleikum, rekao je. Njukom je gurkala njegovu ruku. uvar je imao
pravo: ova deva nije bila traumatizirana, pa zato mu je onda Othman rekao
suprotno? Nayir nije mislio da bi lagao o devi, vjerojatnije je bilo da je i sam
podlegao napuhavanju glasina.
Otvorio je dlan i pokazao eer obasjan slabom svjetlou baterije. Zabacila je
njuku i dostojanstveno zarzala. Kada joj je eer prinio do gubice, brzo ga je
progutala. Nikad nije vidio devu da jede tako brzo, a kada je zavrila dopustila mu je
da je pomiluje po stegnu, po mjestu na kojemu su se ivci i zglobovi spajali u osjetljiv
vor. Bila je napeta ne toliko napeta koliko je oekivao, nego od toga to je nedavno
vjebala, to je bio jo jedan dokaz da je nisu drali zatvorenu. Kada joj je napokon
priao dovoljno blizu da je pregleda, osvijetlio je svaki centimetar njezina krzna
traei znakove ozljeda ili muenja. Nije pronaao nita. Bila je zadovoljna i u dobroj
formi, kao da je upravo pobijedila u utrci, a blagu uznemirenost lako je smirivao
njenim rijeima.
Tapao ju je i gladio po iji i leima, no kad joj je preao dlanom niz lijevu
prednju nogu napipao je neto udno. Na opip mu se inilo kao da joj se elatina
skorila u dlakama, ali kada je bolje pogledao vidio je da nije rije o loem timarenju.
Primaknuo je svjetiljku i razmaknuvi due dlake pronaao mjesto gdje joj je dlaka
bila kraa. Ugledao je nekoliko linija zapravo, tono pet, od kojih nijedna nije bila
dua od njegova palca. Izgledale su poput opekotina.
to znai pet crta na devinoj nozi? Na trenutak se zamislio, a onda mu je
sinulo. Kada ju je ponovno uljuljkao u san i poelio joj laku no, iuljao se u prazno
dvorite, zbunjen ovim otkriem.

40
 6

K atya Hijazi sjedila je na stranjem sjedalu Toyote dok se njezin voza Ahmad
probijao kroz mrane ulice. Na svakom uglu bi stao, otpio kavu iz omiljenog
bijelog lonia, provjerio dolazi li tko iz pokrajnjih ulica (koje su u ovo doba bile
puste) i polako krenuo naprijed, uivajui u polaganoj vonji. Na jednom raskru
spustio je prednji prozor i pustio svje zrak, a Katya je kriom uinila isto tek toliko
da vidi komadi nonoga neba.
Izlazak u svijet uvijek je nosio svoje rizike, ali toga je jutra bila posebno
oprezna, puna mranih predosjeaja. Sino je nazvala Ahmada i rekla mu da doe
po nju prije zore. Nije rekla zato, a Ahmad kao i obino nije pitao.
Ali pitao je njezin otac. Kada se probudila, u kui je sve jo bilo tiho i ona se
uspjela na prstima oduljati ne probudivi oca, ali im je automobil doao do ugla,
zazvonio joj je mobitel pa je pet minuta morala ocu objanjavati da mora rano biti na
poslu, da e joj platiti prekovremeno i da njezina efica nee stei naviku da joj stalno
postavlja takve nehumane zahtjeve. Sve jedna la za drugom, a Abu se i dalje brinuo.
Njegova se zabrinutost, koliko god on daleko bio, sada osjeala u autu i u njoj budila
jo vei osjeaj krivnje.
Nije eljela da zna koliko intenzivno radi na Noufinu sluaju. Podupirao je
njezinu potragu za istinom o Noufinoj smrti, ali nije mu eljela objanjavati da mora
raditi kriomice od efice i kolegica. Abuu se to ne bi svidjelo nije volio da Katya
kri pravila, ali nije odobravao ni nain na koji je istraitelj zakljuio Noufin sluaj ne
ispitavi pomno sve injenice. Kako god bilo, imao bi to prigovoriti, a to manje
kritika izgovori na raun njezina posla, to bolje.
U torbicu je sakrila uzorke s Noufina tijela koje je eljela obraditi, a to moe
samo kada nikoga nema u laboratoriju. Jo nikad nije bila na poslu tako rano i nije
bila sigurna hoe li enski ulaz u zgradu uope biti otvoren i hoe li je uvar pustiti.
Imala je uzorak koe koji je uzela ispod Noufinih noktiju, iverje iz rane na glavi,
tragove izmeta sa zapea i tragove blata s koe i kose. Imala je i uzorak krvi fetusa.
Pomna obrada svih uzoraka trajat e nekoliko dana. enski odjel u laboratoriju
otvara se tek u osam, pa bi mogla imati dovoljno vremena da analizira barem neke
uzorke.
Ako efica otkrije da obrauje uzorke koji se odnose na zakljueni sluaj,
izgubit e posao. Nije bilo bitno da je obitelj zatraila da zatvore sluaj ni to to
zapravo radi za obitelj na Othmanov zahtjev. Bila je to previe problematina
situacija. Moe li se oekivati da mrtvozornik prizna da je bio podmien? Ili da
Tahsin prizna da ga je potplatio? Moe li obitelj priznati da je angairala enu? Ni
govora.
Ahmad je i dalje vozio puevom brzinom, dok su farovi Toyote bacali mutno
svjetlo. Kada su napustili stari dio grada ulice su postale ire i praznije, zgrade su
bile novije i odbojnije. Smirujui prizor starih drvenih prozorskih kapaka i pomno
ukraenih vrata ustuknuo je pred nakaradnim hravim eljeznim reetkama i starim
klimaureajima koji su visjeli s prozora poput krivih zuba izmeu kojih se cijedi
slina. Bilo je ulinih svjetiljaka, ali su bacale sumorno sivo svjetlo.
Sve u redu? pitao je Ahmad.
Da, Ahmade. Hvala.
Naglo je skrenuo lijevo, u ulicu koja je izgledala poput enskog carstva. U svim
izlozima bilo je parfema i mirisnih ulja, abaja, nakita i biuterije. Izlozi su bili
osvijetljeni, ali dok je Toyota sporo prolazila svjetla su se jedno za drugim gasila jer
je bilo vrijeme za jutarnju molitvu. Ulicom su se kretale jo jedino crne enske
prikaze. Inae su tim ulicama prolazili mukarci, ali ovako rano ujutro bile su pune
ena, tihih i opreznih poput srna, koje su koristile priliku da se nesmetano kreu.
Mukarac bi strao u tom prizoru u svojoj bijeloj odjei bljetavijoj od mjeseca,
tjerajui od sebe tamne none sjene.
Ahmad je stao na uglu. Katya ga je molila da se priblii raskru i prieka.
Gledajui niz ulicu mogla je vidjeti blijedu pjenu svjetlosti kako se poput vala uzdie
nad obzorom. Promatrala je, ekajui da sablasno proziran sjaj obiljei prvu sekundu
zore. Sve to je nauila o svemiru na kolegiju astronomije koji je sluala na fakultetu
bilo je na neki nain povezano s izraunavanjem vremena za molitvu. Taj proraun
bio je golem posao. Da bi mogao izraunati vrijeme molitve, mora znati sve o
zemljopisnim irinama, otklonu sunca, azimutima, prividnom sunevu vremenu i
vremenskim jednadbama. Vojske mukaraca cijeli su ivot prouavale nebo samo
da bi izraunale i predvidjele toan trenutak osvita i toan broj minuta i sekundi koje
e proi izmeu zore i izlaska sunca, jer se sabah namaz moli ba u tim minutama.
Zadrala je dah zurei u obzor, znatieljno ekajui hoe li se mujezinov poziv
poklopiti s prvim trenutkom svitanja.

42
 Doista, daleki traak svjetla pojavio se ba u trenutku kada je prvi Allahu akbar
odjeknuo sa zvunika oblinje damije. Bog je velik. Proli su je trnci od istodobnosti
tih dogaaja.
Zatim pomisli, s puno manje oduevljenja, kako ona beskrajno nebesko
prostranstvo smije promatrati samo s krova svoje kue ili kroz uzak prorez tek malo
sputenog automobilskog prozora za razliku od mukaraca koji su slobodno podizali
oi prema nebu.
Ahmad je preao raskrije, stao uz rub plonika i uzeo molitvenu prostirku sa
suvozakog mjesta. Iziao je, rairio prostirku na ploniku i poeo molitvu. Katya ga
je promatrala premeui u glavi neugodne misli. Cijelu no nije prestajala razmiljati
o Nouf. A sada je osjeala da je u njoj, ba kao i svjetlost u oblinjim
prodavaonicama, sve utrnulo. Prethodnoga dana bila je sigurna da je Nouf ubijena,
ali to ako su ogrebotine na njezinim rukama i rane na glavi nastale dok se utapala?
Ili ako su posljedica nesretnog sluaja? Katya je isto tako bila sigurna da razumije
obitelj. eljeli su da provede tihu istragu. Ona je potovala njihovu potrebu za
privatnou. Ali to ako neto skrivaju?
Moda nikad ne bi ni doznala za pokuaj zatakavanja da nije nazvala
Othmana i upozorila ga na to da je mrtvozornik loe obavio posao. Othman ju je
nakon toga zamolio za pomo. Pristala je, naravno, ali tehniki je bilo prekasno da
prikupi dokaze Noufino tijelo ve je vraeno. Katya je potajno sauvala uzorke iz
istrage, ali Othman nije mogao znati da e ona to uiniti. Nije znao ak ni to da
mijenja stalnu forenziarku. Zar je jednostavno pretpostavio da je svemona na
poslu?
Mrzila je kada su je opsjedale takve misli. Neizbjeno su je dovodile do pitanja
postupa li ispravno time to se udaje za mukarca kojega je sama izabrala. Za
ovjeka koji se ne svia njezinu ocu.
Katya podigne pogled i ugleda dvije mlade ene kako izlaze iz oblinje
prodavaonice. Vidjevi Ahmada na ploniku zastale su i povukle se iza staklenih
vrata, moda u strahu da je Ahmad jedan od onih mukaraca koji, kada ugledaju
enu nakon to su obavili obredno ienje ili abdest, osjeaju potrebu da obred
ponove. Katya im je poeljela rei da Ahmadu ne bi smetalo da prou pokraj njega,
jer je on ionako slijep na samo njemu svojstven nain moe gledati enu da joj uope
ne vidi lice. Ali nije im dospjela nita rei jer su se hitro sklonile iza zastora, a kroz
zatamnjene prozore izvana se nije nita vidjelo. Gledala je stoga Ahmada kako se
moli, promatrala ga kako okree glavu i ape tasleem, mir s tobom i milost Boja,
divei se spokoju kojim je odisalo njegovo lice.

43
 Upravo taj izraz dobrote, smirenosti i pouzdanosti bio je razlog da mu je njezin
otac vjerovao. Njih su dvojica prijatelji iz djetinjstva provedenog u Libanonu, a kada
su navrili 21 godinu zajedno su emigrirali u Saudijsku Arabiju. Katya je ime dobila
po Ahmadovoj eni, odavno pokojnoj prekrasnoj ruskoj emigrantici. Katya je nikad
nije upoznala ali je u odjeljku za rukavice stajala njezina slika, stara fotografija
snimljena u sirijskim planinama. ubara prekrivena snijegom i upavi al oko vrata
savreno su pristajali blijedoj, svjetlokosoj eni koja je oboavala zimu. Katya je nije
mogla zamisliti ni na kojem drugom mjestu, a inilo se da ne moe ni Ahmad. Svaku
priu o njoj poinjao bi rijeima: Sjeam se zimovanja u Siriji. Ona je tako voljela
hladnou... Katkada bi se Katya prisjetila da je Ahmadova ena ivjela i u Jeddi.
Umrla je ovdje od raka u ljeto 1968.
I dok je Abu uspio ostvariti uspjenu karijeru kemiara, Ahmad je bio
zadovoljan kao taksist i povremena pratnja enama, tvrdei da mu zanimanje koje je
izabrao moda ne omoguuje osobitu zaradu ali mu barem prua zadovoljstvo da
moe tititi djevice od zlih ljudi, ukljuujui i vjersku policiju. Ahmada je
doivljavala kao razblaenu verziju vlastitog oca, kao ovjeka koji je potpuno
posveen njezinoj sigurnosti, ali ija je briga osloboena roditeljske tjeskobe. Veinu
vremena se prema njoj ponaao kao prema princezi, ali unato svoj njegovoj
uslunosti i ljubaznosti, Katya je znala da je u njezinome malom svijetu Ahmad kralj.
Da nije bilo njega, ne bi uope mogla izlaziti iz kue. Bilo je taksija za ene, i vozili su
ih pristojni imigranti, ali otac joj ne bi dopustio vonju u takvom taksiju.
Daleko niz ulicu ugledala je mukarce kako izlaze iz domova, odazivajui se
pozivu na molitvu. Bilo je vrijeme da zatvori prozor. Okrenuvi se, zadnji je put
pogledala rumeno nebo, nadajui se da e je ispuniti osjeaj strahopotovanja, ali
ostao je samo osjeaj krivnje. Zato to je lagala Abuu, zato to nije klanjala namaz,
zato to je prisilila Ahmada da je vozi na posao prije nego to se razdani. Zato to je
sumnjala u Othmana. Samo je za jedno odbila osjeati krivnju: za rad na Noufinu
sluaju.
Majka joj je govorila da je salat plemenita rije. Znaila je moliti, blagosloviti,
potovati, veliati, ali njezino je osnovno znaenje bilo okrenuti se prema bogu. Pa
kada se nije mogla moliti zbog bolesti ili menstruacije ipak je bila duna okrenuti
svoje misli prema Alahu. I nije li ba to sada inila okretala svoje misli prema
tajnama Njegova stvaranja? Posebno zato to su se odnosile na molitvu i Nouf? Alah
je barem u tome bio uz nju, jer u Kuranu stoji: ... dobro ili zlo, teko koliko zrno
goruice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah e na vidjelo iznijeti, jer
Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajui.

44
 Ipak, znala je da se izvlai. Propustila je molitvu.
Ahmad je smotao molitvenu prostirku i otro prainu s resa. Vratio se u
automobil i tu su sjedili, ekajui da molitve zavre. Nie, niz ulicu, mukarci su se
okupili u damiji, a neki su se molili na plonicima ispred trgovina. Ahmad uzme
alicu i srkne. Gledala je njegovo umirujue lice u retrovizoru i eljela mu povjeriti
sve sumnje u vezi s Othmanom i njegovom obitelji. Ali on bi to neizbjeno rekao
njezinu ocu, a ona nije htjela da Abu dozna da u njoj postoji i traak sumnje. Priekali
su kraj molitve, a onda je mnotvo mukaraca poelo izlaziti iz damije.
Ahmad je upalio auto i skrenuo na sljedeem raskru. Svakoga dana je do
laboratorija vozio drugim putem, samo da bi ona vidjela neto novo. Premda nije
bilo beskonano mnogo putova do posla, ulice su se tako brzo mijenjale da se svaka
vonja inila novom. Prije nepuna dva tjedna vozili su se niz ovu ulicu u kojoj su se
prave palme nadvijale nad plastine i izgledale kao da utei razgovaraju iznad
njihovih glava. Ulica je bila prepuna graevinskih radnika, uglavnom Jemenaca i
Azijaca. Mijealica za beton glasno je brujala uz praznu parcelu, dok su s druge
strane ulice kuglom ruili dotrajalu stambenu zgradu. Sada vie nije bilo niega osim
praznog prostora i golema valjka omotana kablovima. Radnici su prskali zemlju
uljem da se pijesak ne rasipa po ulici.
Deset minuta poslije Ahmad je stao pokraj malih metalnih vrata koja su
izgledala kao stari ulaz za sluinad. Bio je to zapravo enski ulaz u laboratorij.
Zahvalila mu je, provjerila je li joj burka dobro privrena i brzo izila iz
automobila. Pogledala je uokolo i primijetila da je parkiralite prazno, sila niza
stube do vrata i mahnula identifikacijskom ploicom. Zeleno svjetlo je bljesnulo, a
vrata se naglo otvorila. Odahnula je od olakanja.
Straara nije bilo ili je moda negdje spavao a ona se oduljala pokraj
njegova stola u hodnik osvijetljen uobiajenim sivim fluorescentnim svjetlom. Nove
sandale kripale su po podu dok je jurila niz hodnik u laboratorij. Tamo je upalila
svjetla i brzo otila do svojega glavnog radnog mjesta, maloga bijelog stola u kutu
koji je drala besprijekorno istim. Spustila je torbicu na stol i prekopala je traei
vreice s uzorcima koe i ostalih supstanci te dvije male boice s uzorcima fetusa.
Vreicu s uzorcima koe gurnula je u dep koulje.
Ruke su joj se tresle dok je uurbano otvarala ladicu stola i ostavljala ostale
uzorke u nju, gurajui ih ispod uredno sloenih ubrusa da se ne kotrljaju. Paljivo ih
je oznaila lanim identifikacijskim brojevima i imenima drugih sluajeva na kojima
je radila. AtTalib, Ibrahim. Radnik koji je umro od trovanja. Roderigo, Thelma.
Sobarica koja je umrla od udarca u glavu. Zatvorila je ladicu i zakljuala.

45
 Trebalo joj je nekoliko minuta da pripremi uzorak koe koji je uzela ispod
Noufinih noktiju, ali ba kad ga je stavljala pod mikroskop, zaula je um iza lea.
Sabaah alkhayr!
Bilo je to obino dobro jutro, ali od pretrpljenog oka, glasnoe i otrine
glasa, gotovo je vrisnula. Uspjela je zadrati uzorak u ruci. Okrenula se i ugledala
kolegicu Salwu.
Katya je odgovorila priguenim glasom: Sabah annur. Jutarnja svjetlost bila s
vama.
Tko je to? pitala je Salwa. Uvijek je govorila tako glasno da se Katya osjeala
uhvaenom u prijestupu, ak i kada nije bila kriva.
Katya se sjetila da nije skinula burku. Podignula ju je i pokazala Salwi lice.
Salwa se namrtila. Samoimenovana efica enskoga odjela laboratorija bila je
niska, ustra i jedra ena koja je koraala velikim koracima s olovkom iza uha i
podignutom burkom. Stajala joj je na tjemenu poput dijademe i nosila ju je s
kraljevskim ponosom. Kada bi, a to je bilo rijetko, mukarac provirio kroz vrata,
druge bi ene uvijek potrale po burke i privrivale ih, apui isprike i skrivajui
lica od straha. Ali Salwa, ija je burka uvijek bila spremna, prkosno bi se zagledala u
uljeza. Ako bi procijenila da je posrijedi netko tko bi je mogao tuiti efu, gunajui
bi povukla olovku koju je nosila iza uha i njome spustila burku, ba kao to bi
srednjovjekovni mula razmotao pergament pred nepismenim kraljem.
ak i kada joj je burka bila sputena, nije skrivala moan glas kojim ju je Alah
obdario. Bio je to glas od kojega su se tresli stolovi i podrhtavale ae. Stalno je
odjekivao, a iste linije i ravne povrine zgrade jo su vie pojaavale rezonanciju.
Jednom se ak poklopio s mujezinovim pozivom na molitvu. Katya je slutila da
Salwa uvijek dobije to eli jer su mnogi oko nje eljeli da to prije zauti.
to ti radi ovdje ovako rano? pitala je Salwa dok je prilazila Katyi ne
skrivajui sumnjiavost. Skini abaju. Pokai mi ruke i ramena.
Katya je bez razloga osjetila paniku. Abaju?
Da. Uini to.
Otkopala je zatvara s prednje strane crnoga ogrtaa i spustila ga otkrivajui
bijelu koulju i dugu crnu suknju. Salwa joj se pribliila, otkopala Katyine rukave i
podignula ih olovkom. Katya je shvatila da trai modrice.
Nije mi nita, tvrdila je.
Salwa spusti ruku i pogleda Katyu ravno u oi. ene ovamo dolaze rano samo
zato da pobjegnu od mueva ili oeva.

46
 Katya je osjetila kako joj obrazi gore. Unato tome to je Salwa pokazala
zabrinutost, zbog nje se osjeala kao zlostavljana ena. Nitko me ne tue, rekla je.
Pa zato si onda ovdje?
Katya spusti rukave i ponovno odjene abaju. Nisam mogla spavati.
Salwa ju je pogledala zadovoljno, vie kao majka nego kao sudac. Ah. To je
zato to se skoro udaje?
Katya je dobro znala da joj se ne smije povjeriti. Sada kad je njihova efica
Adara bila na porodiljnom dopustu drugi put u godinu dana Salwa je, ini se,
mislila da je ona zauvijek postavljena za eficu. Bila je tu dulje od bilo koje druge
ene, ali zapravo nije radila nita, osim to je gnjavila druge zaposlenice. Njezina
stvarna mo poivala je u injenici da je ef odjela Abdul-Aziz njezin ogor. A kako je
bio lan njezine obitelji, Salwa je mogla s njim razgovarati nasamo, to joj je donosilo
prednost pred drugima. Kad bi netko dobro obavio posao, Salwa bi preuzela sve
zasluge. Kada je bila povrna, potrudila bi se da netko drugi bude okrivljen. Prema
Abdul-Azizu bila je ponizna i dojurila bi u njegov ured kad god bi ju pozvao, nosila
mu odjeu u istionicu, donosila objed, pazila na raspored obaveza i donosila mu
darove za djecu barem jednom na tjedan, ali to je dodvoravanje nadoknaivala kada
je, vrativi se u enski odjel laboratorija, postavljala enama svoje tiranske zahtjeve.
Izdvojene u najmanje krilo zgrade, tehniarke su ivjele u mranom ozraju njezine
hirovitosti. Ljutnja. Pretjerana ljubaznost. Iza lea su je nazivale Sadamovom keri.
Ali sada je Katya morala neto rei. Nervozna sam, priznala je. Iskreno, ne
mogu spavati. Mislim da je sada za mene rad najbolji lijek.
Salwa je ponovno zataknula olovku za uho, procjenujui Katyine rijei. Kako
joj se izgovor uinio uvjerljivim, iako ne potpuno zadovoljavajuim, povukla se i
rekla. Dobro. Imam za tebe puno posla. Ali nee biti plaena za prekovremeni rad,
nadam se da ti je to jasno.
Naravno, rekla je Katya suspreui ljutnju. Kao da je oekivala
prekovremene. Kao da joj je novac jedina briga.
to sada radi? pitala je Salwa.
Analizu stanica koe iz sluaja Roderigo.
Salwa je pogledala mikroskop s gaenjem, kao da je rije o prljavom psu.
Dobro, pusti sad to. Imam dva hitnija sluaja.
Katya kimne, sjedne za mikroskop, izvue podloak i spusti ga na stol.
Proklinjala je zlu sreu i odjednom se zapitala zato je Salwa ovdje tako rano. Ona
ionako nikad nita nije radila. Moda ona bjei od nasilnika. Ili, to je vjerojatnije,

47
izbjegava kuanske dunosti mua invalida, troje male djece i, bar je tako sama
govorila, najdrskiju indoneansku slukinju na svijetu. Moda je za nju posao doista
bio bijeg.
Ipak, Katya se morala diviti nekim Salwinim kvalitetama. Bila je dovoljno
odvana da trai poviicu za ene. Kada nije bilo Abdul-Aziza, i kada bi joj to
uspjelo, preuzela bi neke poslove mukaraca i dodijelila ih enama. Poslala je Katyu
da zamijeni Adaru u Noufinu sluaju. Osim toga, upravo ju je Salwa, nastojei ojaati
poloaj ena na poslu, poticala da ne nosi burku. Mukarci te ne potuju ako se
stalno dri propisa. Katkada im se mora izravno obratiti i pokazati im lice, pa
makar ga poslije morala pokriti burkom.
Katya se zapitala to bi Salwa uinila da je otkrila modrice na njezinim
rukama? Bi li je otpustila? Tjeila? Poslala u bolnicu? Vjerojatno bi sve prijavila
Abdul-Azizu, a tko zna to bi on uinio. Za nju je on bio hladan, suzdran nadreeni
ije su je profesionalne odluke ako su doista bile njegove povremeno ljutile.
Salwa se vratila i spustila dva debela dosjea na stol. Obradi ovo to prije.
Prije nego to je Katya stigla odgovoriti, okrenula se ulijevo, mrmljajui neto o
brisanju praine u Abdul-Azizovu uredu prije nego to se on pojavi. Katya je
pretpostavila da eli upotrijebiti njegov talijanski aparat za kavu, sjesti u njegov
tisuu rijala vrijedan masani stolac i pogledati vijesti i moda reprizu Oprahina
showa prije poetka radnoga dana. Katya i njezina kolegica Maddawi jednom su
zavirile u njegov ured.
Katya otvori dosjee i pregleda njihov sadraj. Osjeti bespomonost. Danima e
se njima baviti. Obeala je Othmanu da e uiniti sve to bude mogla. Nije mu rekla
nita o opasnosti da dobije otkaz ako je otkriju. Nije ni pitao. Ali je ekao odgovore.
Obitelj je ekala. Pa ak i da se radi otvoreno, analiza DNK traje neko vrijeme.
Pogledala je prema vratima. Salwa se nee vratiti. Soba nije imala prozore pa
Katya nije mogla vidjeti dolazi li netko, ali opet, ni drugi nisu mogli vidjeti nju.
Vrativi se do stola, odgurnula je dosjee u stranu, uzela Noufin uzorak iz stola, i ba
kada ga je htjela ponovno staviti pod mikroskop, otvorila su se vrata i ula je Salwa.
Muvala se uokolo neto pjevuei a onda prila Katyi provjeravajui radi li svoj
posao.
Katya je uspjela sakriti Noufine uzorke i neko se vrijeme baviti novim sluajevima, a
kada se napokon vratila do mikroskopa i poela pripremati uzorak, bacila je pogled
na sat 6.15 ujutro i shvatila da e to biti vrlo dugaak dan.

48
 7

N ayir je vakao misvak i dalekozorom promatrao pustinjsko prostranstvo.

Prema jugu se prostirala velika pjeana povrina, dovoljno vrsta da se po njoj
moe voziti, ali mjestimice toliko otra da bi mogla probuiti gume. Na sjeveru se
podnoje Hijaza ljeskalo u utim tonovima obasjano sjajnom jutarnjom svjetlou.
Spustio je dalekozor. Samo metar od njega stajao je Suleiman Suhail, privatni
detektiv i vlasnik Detektivske agencije Benson & Hedges, i zaklanjao mu savren
pogled prema prirodi. Tijekom jednosatne vonje do ovoga mjesta Nayir je mislio da
e zapaliti cigaretu, ali Suhail oito nije bio pua.
Gdje smo?, upitao je Nayira.
Kada su krenuli, Suhail mu je dao zemljovid i rekao: Uzmi ovu beduinsku
kartu i reci mi zna li je itati. Nayir mu je elio rei da je beduinska karta
oksimoron, jer pravi beduini ne rabe niti trebaju takav alat, ali bilo mu je jasno to
Suhail eli rei. Bila je to topografska karta zapadnog dijela pustinje, na kojoj bi
svakom laiku jedina orijentacija bila obala Crvenog mora. Netko je olovkom na rubu
oznaio koordinate odreene pomou GPSa i biljeku djevojino tijelo, kao i
datum i vrijeme. Nayir se nadao da je biljeku zapisao beduin, premda se nije inilo
vjerojatnim da bi se beduini u odreivanju poloaja koristili GPSom. Bilo je to
priblino jednako vjerojatno kao da beduin uza se nosi zemljovid. Karta pred njim
bila je slina nekoj od karata iz atlasa koji je Nayir vidio u Othmanovoj velikoj putnoj
vrei kada su ili u pustinju, u mapi punoj specijaliziranih zemljovida koje bi
povremeno dobio na dar od nekoga u ministarstvu nafte ili od geologa iz Aramca.
Netko drugi bi takav zemljovid moda uokvirio i objesio iznad stola, ali Othman se
njime elio i koristiti. Nayir pomisli da je ba Othman dao Suhailu zemljovid,
upisavi koordinate nakon to su mu beduini pokazali mjesto gdje su pronali tijelo.
udno je bilo to to je na zemljovidu ucrtan znak koji je oznaavao naftnu platformu.
Nayir je prilino dobro poznavao ovaj dio pustinje dovoljno dobro da zna da u
blizini nema naftnih buotina ali moda je podignuta nova istraivaka postaja.
Morat e nazvati Aramco i raspitati se.
 Ovo je mjesto koje je oznaeno na karti, rekao je Nayir provjerivi koordinate
svojim GPSom.
Pogledao je prema zapadu i ugledao Mutlaqov kamion kako se pribliava
ostavljajui za sobom gust oblak praine. Mutlaq je bio najbolji beduinski traga koji
je sudjelovao u potrazi za Nouf. Njegov dananji dolazak bio je prijateljska usluga, a
Nayir je, premda mu je potpuno vjerovao, ipak bio znatieljan kako e proi susret
izmeu njega i detektiva. Mutlaq je znao biti ekscentrian, a Suhail se nije inio kao
ovjek koji bi imao strpljenja ili potovanja prema beduinima.
Mislio sam da se utopila u wadiju. Suhail je kiljio kroz sunane naoale.
Gdje je wadi?
Pred njima je leala plitka brazda koja se protezala od sjevera prema jugu
dokle god im je dopirao pogled. Nayir je rukom pokazao prema brazdi.
Sve ovo? zavapio je Suhail. Nayir je primijetio da mu je koulja natopljena
znojem. Vidi li se odavde mjesto zloina?, upitao je Suhail na silu se nasmijavi,
pokazujui prstom prema oima. Ovo su gradske oi i ne snalaze se ba u pustinji.
kiljio je prema suncu kroz grake znoja koje su mu kapale s obrva. Nayir primijeti
da mu je lice opasno pocrvenjelo. Vjerojatno je rijetko naputao mir i tiinu
rashlaenog ureda.
Misli li da mobiteli ovdje rade?, pitao je Suhail.
Ponekad.
Suhail kroz prozor Jeepa uzme mobitel. Nije radio. Bacio ga je na sjedalo.
Usput, ovo su njezine stvari, rekao je, uzevi crnu plastinu vreicu sa stranjeg
sjedala i pruivi je Nayiru. Beduini su to nali uz tijelo. Moda se tu skriva
rjeenje.
Iznenaen to su Shrawiji dali Noufine stvari detektivu, Nayir uzme vreicu.
Bilo bi bolje kad bi mogao razgovarati s ljudima koji su je pronali, ali po onome to
im je rekla obitelj, oni su nestali im su ostavili tijelo kod mrtvozornika. Nayir gurne
nos u vreicu. U njoj je bila prljava bijela haljina muka haljina. Izvadio ju je i
razmotao. Jedna je strana potamnjela, vjerojatno od pretjerane izloenosti suncu, i
sve je smrdjelo po mrtvozornikom uredu. Lijevo rame bilo je popricano krvlju.
Vjerojatno Noufinom. U vrei je naao i uzak zlatan runi sat optoen dijamantima, i
jednu arkoruiastu cipelu. Izvadio ju je iz torbe. Imala je 12 centimetara visoku
potpeticu. Premda je bila umrljana vodom, s remenia nije nedostajala nijedna
ljokica, a potplat je bio neoguljen.
Nije ba cipela za etnju, nacerio se Suhail. Ovakva cipela slui samo za
jedno. Nayir ga je pogledao. Oprostite, rekao je Suhail smijuljei se, ali uvijek
50
sam govorio da mrtvi ne bi smjeli kvariti zadovoljstvo ivih. Nemojte me krivo
shvatiti mislim da je strano to je umrla. Samo hou rei da vritanje ne moe
uznemiriti odsjeenu glavu.
Uzrujan i donekle okiran, Nayir je odluio da ga nee poticati. Jo jednom
pogleda u vreicu. Na dnu je bio zguvan uti papir. Uzme ga i pokua rastvoriti, ali
uoi da su pregibi, sudei po tragovima savijanja, davali oblik ptice moda rode, s
njezinim dugim vitkim nogama. Vrlo neobian predmet. Kako je preivio poplavu?
Sigurno ga je drala uz tijelo moda u cipeli u pravoj cipeli jer sigurno je na
nogama imala praktine cipele za pustinju. Nitko ne odlazi u pustinju bez cipela na
nogama, ako ni zbog ega drugoga onda bar da zatiti stopala od sunca.
Jesi li to naao? pitao je Suhail.
Nisam. Nayir odnese vreicu u Jeep i gurne je u svoj ruksak. Suhaila, kako se
inilo, nije smetalo to je Nayir zadrao Noufine stvari. Prouavao je Nayirovo lice.
Prestani biti tako ozbiljan, rekao je detektiv. Doista misli da inimo neto
pogreno kad tako razgovaramo o djevojci? Da vrijeamo ast obitelji? Ma daj,
molim te. Ti zapravo u to ne vjeruje, je li? Izgledao je iskreno zabrinut, ali Nayir se
trudio zadrati to neutralniji izraz lica. Oprosti mi, brate, nastavio je Suhail
pomalo u nevjerici. Nisam shvatio koliko si pravovjeran. I ja sam musliman, ali u
Siriji ne slijedimo tako strogo pravila islama. Mi smo oputenije drutvo, rekao bih.
Ja sam Palestinac, rekao je Nayir, kao da je time sve objasnio.
Stvarno? A meni izgleda kao beduin.
Nisam beduin.
Nayir se odmaknuo od Jeepa pokuavajui prikriti gaenje prema Suhailu.
Tijekom svojih pustinjskih godina suraivao je kao traga i spasilac s mnogim
beduinskim plemenima. Jednostavno se mora osloniti na njih, na njihove savjete i
upute u traganju i spaavanju ivota. Nekada mu je godilo to su mislili da je
beduin, i neko je vrijeme njegovao imid gruba, opora pustinjskog ovjeka kojega ne
zanimaju trivijalnosti gradskoga ivota. Nosio je puku na ramenu i zakrivljen bode
za pojasom. ak bi savijao kefiju u turban. Ali nikad nije imao osjeaj da im pripada.
Beduini su bili gostoljubivi ali vrlo zatvoreni u svoj klan, i premda su mu irom
otvarali vrata, uvijek je ostajao tek gost. Posebno ga je pogodilo kada je shvatio da
mu nikad nee dopustiti da upozna njihove keri, sestre ili ene. A kako je veinu
vremena provodio u Jeddi, to su ga ee zabunom proglaavali beduinom, sve vie
su ga podsjeali na to da nije ni Saudijac. Bez dvoumljenja su pretpostavljali: Ti si
sigurno beduin. A to je znailo: Ne moe biti Saudijac. Ljudi su imali pravo. Nije bio
Saudijac. Nije pripadao nikamo. Kao veina Palestinaca, bio je ovjek bez zemlje.
51
 Mutlaqov kamionet stigao je u oblaku praine dok su gume kripale po
skorenoj zemlji. Nekoliko trenutaka poslije traga je iziao iz auta, ustro otro haljinu
dlanom i otresao pijesak sa sandala. Kada je ugledao Nayira, oi su mu zasjale od
radosti. Ovdje ima previe praine.
Nayir se nasmijao i zagrlio prijatelja. Mutlaq ga pozdravi tradicionalnim
poljupcem nosom, jedinom beduinskom gestom koju se Nayir nikad nije usudio
oponaati. Mutlaq je djelovao impozantno: visok i irokih ramena, kretnje su mu bile
otre i nagle i imao je najponosnije lice koje je Nayir ikad vidio. Uvijek je bio glatko
izbrijan, ak i opsjednut time, toliko da je u autu imao pincetu da bi mogao iupati
neposlunu dlaku dok eka na semaforu (ako bi uope stao). Kada ga je Nayir pitao
zato ne puta bradu kao i drugi beduini, Mutlaq je pokazao rukom u zrcalo: Ovo je
lice mojega djeda, blagoslovio ga Alah. Ne smijem ga pokrivati.
Kada su se pozdravili, Nayir se odmaknuo. Hvala to si doao, rekao je.
Nema problema, brate.
Prema zemljovidu, pronaena je ovdje. Pokazao je wadi koji se pruao iza
njih. Ali nismo jo sve dobro pogledali. Ne znam hoemo li uope ita pronai. Kia
je moda sve isprala.
Suhail im se pribliio i Mutlaq se ukoio. Pozdravio je detektiva vrstim
stiskom ruke i pomno promotrio svaku boru i brazdu, svaku graku znoja na
njegovu tijelu. Nayir ih je upoznao, no Mutlaq se ve preko istraiteljeva ramena
zagledao u stope koje je ovaj ostavio u pijesku. Suhail se polako okrenuo i pogledao
iza sebe kao da oekuje da e ugledati risa.
to radi? pitao je Suhail kad se Mutlaq odmaknuo.
Prouava tvoje stope, rekao je Nayir.
Gazi preko njih.
Nema veze. Svejedno e ih zapamtiti.
Zar mene prati? pitao je Suhail.
Shvati to kao uzimanje otiska. Ako se tvoji tragovi pomijeaju s tuima, on e
znati koji su tvoji. Nayir je osjetio poriv da pohvali izuzetne sposobnosti svojeg
prijatelja beduina. Poelio je Suhailu rei da Mutlaq nikad nije zaboravio otisak
stopala. Moda bi zaboravio ime ili pojedinosti susreta, ali kada bi za pet godina,
recimo, naiao na Suhailove stope na pranim ulicama Jedde, sjetio bi se lica i
obue koji ih prate.
Ipak, odluio je ostati u granicama vjerojatnoga, pa mu je objasnio da Mutlaq
pripada plemenu Murrah, skupini poznatoj po vjetini praenja tragova. Suhail je,

52
ini se, znao to znai pripadati plemenu Murrah. Odmahnuo je rukom, otklanjajui
potrebu za dodatnim objanjavanjem i pogledao Mutlaqa s novim zanimanjem.
Mutlaq je prouio Suhailove stope i sada je njegova pozornost bila usmjerena
na wadi.
Je li naao djevojine tragove? pitao je Suhail Nayira.
Jo nisam, rekao je Mutlaq preko ramena. Ali znat u kad ih ugledam.
Suhail obrie elo i sumnjiavo pogleda Nayira.
Mutlaq se okrene prema njima. Mnogo je djevojaka u pustinji, ali kladim se da
je samo jedna od njih uplaeno bjeala u gradskim cipelama.
Dobro, rekao je Suhail nakon stanke. Ali kako zna koji tragovi pripadaju
djevojci? Moda je imala muke cipele?
Mutlaq se nasmijao, ali nije odgovorio. Umjesto toga vratio se do kamioneta i
poeo kopati po prtljaniku. Nayir ga je gledao pun oekivanja. Znao je da se moe
odrediti jesu li tragovi muki ili enski, ali nije nikad vidio kako se to radi.
Sve sam ve vidio, rekao je Mutlaq. Ljudi pokuavaju sakriti svoje tragove
svakakvim trikovima. ene nose muke cipele, mukarci nose enske cipele. Ljudi se
slue starim automobilskim gumama i kartonom. Metlom briu tragove,
zaboravljajui da metla ima svoj trag. Nakon nekog vremena pone razlikovati
stopala i cipele. Moe promijeniti cipelu, ali ne moe promijeniti nain na koji te
stopalo nosi svijetom.
Nayir je morao priznati da je zbog Mutlaqa poelio biti beduin. Ne samo biti
sjajan traga, nego i poznavati ene dovoljno dobro da primijeti po emu se trag
njihova stopala razlikuje od mukoga traga.
Da je mogao birati, sigurno bi bio Murrah. Svaka policijska stanica i
protuteroristika postrojba u zemlji imala je u svojim redovima barem jednoga
tragaa i velika je vjerojatnost da je bio Murrah. Mutlaq je jednom radio za policiju u
Jeddi, ali plaa je bila bijedna. Zaraivao je vie sada kad je imao prodavaonicu
cipela u trgovakom centru u Comicheu. Ali kad god bi mogao, rado se vraao u
pustinju. Bio je strunjak za drevnu vjetinu otkrivanja krvnoga srodstva na temelju
prouavanja stopala nazvanu firaasa.
Prije mnogo godina Nayir je posumnjao u vjerodostojnost te vjetine, ali
Mutlaq je dokazao da je bio u krivu. Dok je radio za policiju, firaasa mu je pomogla u
pronalaenju lopova, terorista i nestalih osoba, u rjeavanju sukoba oko nasljedstva i
spaavanju nedunih od optubi za preljub. ak je znao vratiti zalutalog magarca
pravom vlasniku. Katkada je bilo teko povjerovati to je sve mogao uiniti

53
jednostavnim promatranjem krivulja u pijesku, ali, mislio je Nayir, u zemlji u kojoj je
svaki centimetar prekriven prainom, uvijek negdje postoji otisak stopala.
Mutlaq je iz kamioneta izvadio nekoliko tankih drvenih kolaca. Kad su se
udaljili od vozila i pribliili rubu wadija, Nayirov pogled privue neoekivan prizor:
boje. Isprva ugleda blijedoruiaste i ljubiaste nijanse, a iza njih jarko ute mrlje.
Stigavi do ruba, ugledali su velianstven cvjetni sag. Biljke su se prostirale wadijem
u svim smjerovima, prepune mladih zelenih izdanaka koji su se borili za svoje
mjesto pod suncem. Za tjedan ili dva biljke e biti u punom cvatu, ali ve su se sada
vidjeli modri, ruiasti i biserno bijeli napola rascvali cvjetovi razlika, pupoljci i jo
zatvoreni cvjetovi ika, mesnato lie i bodljikave zelene stabljike. Nayir je ve prije
vidio pustinju u cvatu, ali nikad tako bujnu.
udesno, rekao je.
Ovo je, apnuo je Mutlaq pokazujui niz wadi, otisak kie.
Oprezno je zakoraio uz rub wadija, a Nayir je krenuo za njim i unuo da
bolje pogleda. Pronaao je izdanke boraine uz ljubiasti sag divljih irisa i posebnu
vrstu metvice kojom Beduini lijee eluane tegobe. Obuzela su ga sjeanja, proeta
istodobnim zadovoljstvom i stidom, na berbu ljekovitog bilja u koju su ga poveli
mlada beduinka i njezin otac. Djevojka, ije ime nikad nije doznao, slobodno je
avrljala s njim skrivena burkom obrubljenom dukatima. Kada se sagnula da ubere
stabljiku mljeike, burka joj je pala i on je ugledao njezino lice. Zagledao se bez stida,
nadvladan nedunou njezina izraza, pogledom koji je zrcalio sve njegove osjeaje
prema njoj. Ali djevojka je, primijetivi kako je gleda, ustala i okrenula se. Ostatak
berbe potpuno ga je ignorirala.
Dok se divio cvijeu, sjetio se Nouf. Vode koju je donijela kia vie nema, ali
njezina ostavtina bujala je u probuenom bilju. Ono je svjedoilo, mislio je, o
obilnom pljusku i silini bujice koja ju je usmrtila.
Obale wadija nisu bile strme, to je znailo da bi se Nouf, da je vidjela vodu
kako nailazi, mogla izvui iz rijenog korita. I najvjerojatnije bi primijetila
nadolazeu bujicu. Sigurno je bila u nesvijesti kada je voda navrla u dubokoj
nesvijesti, jer bi huk vode bio dovoljno snaan da protrese cijelu zemlju.
Nayir je pogledao biljke. Nisu jo bile niknule kad je Nouf bila ondje. Pa to ju
je onda uope privuklo u wadi?
Suhail je iziao iz wadija i vratio se do Jeepa popiti vode. Nayir je slijedio
Mutlaqa niz rijeno korito, koraajui oprezno da ne zgnjei cvijee i zastajui
povremeno da proui pokoju biljku. Hodali su dobrih pola kilometra. Mutlaq se

54
drao ruba wadija i traio tragove na obali, dok je Nayir koraao po sredini da mu
ne smeta.
Jesi li naao neto zanimljivo? pitao je Nayir.
Lisije tragove, pokoji miji. Nita neuobiajeno. Ali to je ovo? Popeo se na
obalu i prouavao tragove. Nayir ga je elio slijediti, ali se nije usudio pomaknuti
bojei se da ne uskovitla pijesak. Mutlaq se vratio na rub wadija. Ovdje su bili
beduini. Kamion. etvorica mladia. Bez deva. Prouavao je cvijee u wadiju.
Eno, rekao je pokazavi lijevo od Nayirova stopala.
Nayir je pogledao dolje no nije vidio nita osim gustoga zelenog raslinja.
Mutlaq je siao, unuo kraj njega i poeo razmicati stabljike, prouavajui zemlju
ispod njih.
Tu su je nali, rekao je Mutlaq. Ustao je i, sluei se kolcima, ogradio
podruje veliine tijela.
Nisu li biljke otetile tragove? pitao je Nayir.
Ne, nisu. Ovo je duboko uleknue. Vidi, donijela ju je bujica, a kada je
prestala, voda je utonula u zemlju. Kao i tijelo. Prii blie.
Nayir je unuo i vidio da doista postoji duboko uleknue u zemlji. Ima
pravo.
Najlake je itati otiske u mokrom pijesku. Pogledaj, moe joj vidjeti ak i
prste.
Imao je pravo: obrisi njezine ruke bili su gotovo savreni. Leala je na boku, a
kada su prouili mjesto na kojemu je poivalo njezino lice, ugledali su oblik njezine
eljusti. Nayira je obuzela jeza. Ako je bujica bila tako jaka kao to je mislio, Nouf bi
bila odnesena jo dalje nizvodno. Moda je tijelo dugo putovalo prije nego to je
zavrilo ovdje.
Moe li odrediti koliko je vode bilo? pitao je Nayir.
Mutlaq je razmislio, ali je odmahnuo glavom. eli znati koliko ju je daleko
nosila bujica?
Da.
To je teko rei. Ustao je i pogledao du wadija. Ovisilo bi o koliini vode.
Morat emo slijediti wadi i vidjeti koliko ju je daleko bujica mogla odnijeti.
Obiljeili su mjesto zabivi kolac u obalu i nastavili pratiti wadi. Suhail je
teturao za njima i spoticao se o pijesak. Dvaput su stali kako bi provjerili pije li
dovoljno vode, ali on je tvrdio da je dobro. Na kraju ga je Mutlaq poslao natrag u
Jeep a Suhail ga je, vidno iscrpljen, rado posluao.

55
 Krenuli su uz wadi, polako hodajui jedan sat. Sudei po pijesku na obali, u
ovom dijelu pustinje nije kiilo. Zakljuili su da bi put mogao biti mnogo dui nego
to su mislili pa su se vratili po vozila kako bi u njima pratili obalu wadija. Vratili su
se istim putem. Sunce je bilo u zenitu, a kako su se njihove sjene sve vie skupljale
ispod stopala, tako su njihovi koraci postajali sve sporiji i tei.
Umorna stopala, rekao je Mutlaq, mogu ti rei koje je doba dana. Nayir se
pitao hoe li po tragovima koje je ostavila moi odrediti i Noufino psihiko stanje.
Kad su se vratili do Jeepa, zaudilo ga je to Suhail spava. Gurnuo je ruku kroz
prozor i dodirnuo mu elo. Detektiv se trgnuo, tupo zurei u njega. Nayir je povukao
ruku. Trebao bi popiti vode.
Jesam.
Nayir je ispljunuo misvak i otiao do prtljanika. Iznenadan vjetar donio mu je
pijesak u lice. Uzeo je al i omotao ga oko glave, a jedan je kraj prebacio preko usta.
Izvadio je vodu iz prtljanika i napunio uturicu, cijelo vrijeme prouavajui wadi.
Bit e to teak put, ali vozit e se uzvodno dokle god budu mogli. Beduini su moda
ovdje nali njezino tijelo, ali nije tu umrla. Ovo nije bilo pravo mjesto zloina.

Nayir je slijedio Mutlaqov kamion pitajui se kako njegov prijatelj ita vidi od silne
praine koja se uskovitlala oko njih. Suhail je drao glavu vani, pozorno
prouavajui pijesak i traei tragove nedavne kie. Vozili su se sve dok Nayir nije
primijetio stabla akacije u daljini. Bila su podalje od wadija, razmjetena u polukrug
oko velikoga kamena.
Mjesto mu je bilo poznato. Nedavno je bio ovdje s Othmanom. Sjeao se mjesta
po kamenu i neobinom prisustvu stabala na podruju prekrivenom samim
ljunkom i pijeskom. Planirali su da izlet traje tjedan dana, ali Othman je imao
previe posla da bi izostao vie od dvije noi, pa su tako podignuli mali logor i
poslijepodneva provodili u etnji niz wadi u potrazi za ivotinjama. Vidjeli su lisicu,
ili im se barem tako uinilo.
Nayir je priao stablima i dao Mutlaqu znak da stane. Svi su izili.
to je? pitao je Suhail. Nayir se pribliio i pregledao stabla i kamen. Bilo je to
isto mjesto. U kamenu je bilo izdubljeno uleknue u kojem se mogao smjestiti samo
jedan ovjek. Obojica su stoga radije sjela na pijesak. Mutlaq mu je priao s lea i
prouio tlo.
56
 Ovi otisci izgledaju kao tvoji.
I jesu, rekao je Nayir, prouavajui splet otisaka u pijesku. Unato tome to je
tako dobro poznavao Mutlaqa, ipak je bio impresioniran.
Tko je bio s tobom? pitao je Mutlaq.
Othman ashShrawi. rtvin brat.
Aaah. Da. Mutlaq je bolje pogledao, hodajui oko kamena i pratei tragove,
drei jednu ruku ispred sebe poput maginog tapa kojim se slue proricatelji. On
je nervozan.
Othman?
Da. I slijedi te.
Nayir nije mogao nita zakljuiti iz otisaka. Bilo mu je vrue i bio je umoran.
Sjeo je na kamen, zahvalan za malo hlada. Otepivi uturicu ponjui je i otpije velik
gutljaj pogleda uprtog u wadi. Kao da je osjetio Nayirovu nelagodu, Mutlaq se malo
udaljio.
Nayir otpije jo jedan gutljaj. Zaprepastilo ga je to to je Noufino tijelo
pronaeno blizu mjesta na kojemu je bio s Othmanom. Neobina sluajnost. Bio je to
njihov posljednji odlazak u pustinju ako se ne rauna potraga za Nouf.
Ugledao je Suhaila kako mu prilazi. Nosio je cipelu. Primijetio sam ovo ispod
onoga cvijea, rekao je prilazei.
Bila je to vrsta cipela iznoena potplata. Nayir ju je prouio. Nije bio siguran,
ali izblijedjela boja na peti pokazivala je da se smoila. Bila je veliine 36, ista kao i
ona visokih potpetica.
Mogla bi biti njezina, rekao je Nayir. Mogla ju je odnijeti poplava. Ponijet u
je obitelji, moda je prepoznaju.
Suhail je kimnuo i ponovno se udaljio kada se Mutlaq vratio.
Mogu pogledati? pitao je Mutlaq. Nayir mu je pruio cipelu, a on ju je
pozorno prouio ne komentirajui. Vratio ju je Nayiru.
Sljedeih nekoliko minuta hodali su goredolje mjestom gdje je Suhail
pronaao cipelu traei otiske stopala, ivotinjske tragove, bilo to. Osim nekoliko
ptijih tragova, tlo je bilo glatko.
Gle, rekao je Mutlaq uzbueno. Ogrliasta droplja je bila ovdje.
Nayir je ugledao jasne tragove kandi u pijesku i osjetio neobino olakanje to
je bar neto uspjelo ovdje preivjeti.
Kako razlikuje muke i enske tragove? pitao je Nayir.

57
 Mutlaq je podignuo glavu i pogledao ga.
Hou rei, Nayir mahne rukom, siguran sam da ene obino imaju manja
stopala, ali po emu jo?
Nije bitna samo veliina stopala, odgovori Mutlaq. Nikad se ne radi samo o
jednoj stvari. Otpio je gutljaj vode i pogledao prema obzoru zamagljenom od
vruine. Ovo radim ve jako dugo pa se vie ne sjeam pravila. Procjenjujem po
instinktu. Kada vidim enske otiske, jednostavno znam da je to ena.
Hodaju drukije od mukaraca?
Mutlaq je stisnuo oi. Pa, da. Tijela su im drukija. Kukovi su im drukiji. Ali
ja bih rekao da drukije hodaju i iz drugih razloga.
Trojica mukaraca vratila su se do vozila i nastavila put. Proli su samo
nekoliko kilometara, a onda je Mutlaq stao i nagnuo se kroz prozor dozivajui
Nayira: Ovdje je pala kia pa dalje vie neemo nai tragove.
Nayir je razoaran iziao iz Jeepa, ostavivi Suhaila da spava na suputnikom
mjestu. Mutlaq je imao pravo, kia je isprala tragove. Mutlaq je iziao i pridruio mu
se. Otili su do ruba wadija i pogledali dolje. Nije bio dubok 3 metra do dna. Netko
ju je mogao baciti dolje poto ju je udario po glavi, a ona se nakon nekog vremena
moda probudila iz nesvjestice i krenula niz wadi ne znajui da e kiiti...
Ili se moda uope nije probudila.
On i Mutlaq pregledali su podruje jo jednom, traei otiske stopala. Hodali
su polako uz wadi. Pedeset metara dalje ugledali su tkaninu u grmlju, ali bio je to
muki al, a sudei po praini i izblijedjeloj boji tu je bio mnogo due nego Nouf.
Nisu nali nijedan novi trag.
ao mi je to nisam mogao vie pomoi, rekao je Mutlaq. Neto mi govori
da je cipela koju si pronaao njezina. Ako to moe provjeriti, rado u ti pomoi u
novoj potrazi za otiscima. Morala ih je negdje ostaviti.
Kada su se vratili do Jeepa, zatekli su Suhaila budnog kako prtlja oko GPSa.
Prsti su mu se tresli i inilo se da ne moe koordinirati pokrete. Nayir mu se
zagledao u lice. Vie se nije znojio. Posegnuvi kroz prozor, uhvatio ga je za zapee.
to to radi?, pobunio se Suhail.
Nayir mu je izmjerio bilo. 135.
Neto nije u redu? pitao je Suhail.
Jasno da nije. Umire.
Suhail se sarkastino nasmijao. Mutlaq se vratio u kamion i izvadio spremnik s
vodom od osam litara. Donio ga je, otvorio i izlio na Suhaila.
58
 Idi k vragu! Suhail je otro vodu s lica. Ovo je bila fina koulja!
Nayir mu je dao bocu i rekao mu da malo po malo pije sve dok ne stignu do
Jedde.
Sunce je zalazilo kad se Nayir oprostio od Mutlaqa, pokrenuo Jeep i odvezao se
niz cestu. Pustinja nije ba esto u njemu izazivala depresiju. Ovaj je dan vratio svu
nemo koju je osjetio traei Nouf i to ga je muilo.
Tek kada se vratio na autocestu primijetio je da je Suhail u nesvijesti. Mogao ga
je samo odvesti u bolnicu kada se vrate u Jeddu. I to vam je detektiv, slavni Benson
& Hedges. Da bi se pronaao Noufin ubojica bit e potreban puno vri ovjek. Ovaj
mekuac nije u stanju pronai ni vodu u hladnjaku.

59
 8

P remda je Nayirov stric Samir cijeli ivot posvetio znanosti i nije se obazirao na
praznovjerje alosno naslijee, nazivao ga je, koje je svaku bolest objanjavalo
opsjednutou ipak je vjerovao u jedno: u mo urokljiva oka.
Bilo je to vie od zlokobna pogleda. Djelovanje uroka sezalo je od nedunih
posljedica poput tucavice pa sve do smrtnih poput embolije u zdrava mlada
ovjeka. Budui da je Samir bio kemiar, njegovi prijatelji i susjedi drali su ga
strunim za sva pitanja povezana s obrazovanou medicinu, pravo, tumaenje
vjere i esto su traili njegov savjet. S godinama su ljudi otkrili da od njega nema
koristi kada treba namjestiti slomljenu kost ili razumjeti pravosudne nijanse, ali je
znao gotovo sve o ljudskom pogledu, njegovoj povijesti, moi pa ak i kulturolokim
obiljejima. Ubrzo se proirio glas o toj njegovoj vjetini pa je mogao raunati na tri
do etiri posjeta na tjedan, veinom nepoznatih ljudi koji su se uglavnom tuili da su
rtve urokljiva oka.
Samir bi svakoga tko bi mu doao na vrata doekao s ozbiljnim pitanjem kakvo
bi mogao postaviti lijenik pacijentu. Ako je i mislio da je ironino to to se on,
legitimni znanstvenik, bavi pitanjima koja imaju stariju povijest prijevara nego
vjetiarenje, telekineza i lijeenje vjerom zajedno, nikad te misli nije podijelio sa
svojim posjetiteljima. Biljeio je njihove pritube i pazio da zapie opis svake bolesti
od samoga poetka. Iako svojim gostima nije mogao ponuditi nita praktinije od
talismana i imena dobrog beduinskog egzorcista, uspijevao je svojim ljubaznim
glasom i openitim dojmom profesionalca ublaiti bar dio njihovih patnji i pritom se
baviti svojim omiljenim predmetom. To ga je ispunjavalo zadovoljstvom.
Ba kao to lijenik jaa imunitet stalnom izloenou bacilima, Samir sam
nikad nije patio od uroka premda je tvrdio da je za to zasluna njegova izvanredno
dobra zatita. Ispod koulje nosio je plavi stakleni amulet, ali jo vanije, preduhitrio
je svaki prijetei pogled suptilno se sluei znakom petice, to je kod njega
poprimalo razliite oblike. Poeao bi bradu pet puta, trepnuo bi pet puta, pet puta
bi dlanom preao preko ruke. Katkada bi zatitio i Nayira, pet puta ga blago
potapavi po ramenu ili ponovivi njegovo ime pet puta.
Nayir nikad nije prihvatio striev obiaj. Potajno je prezirao nepraktine geste.
Obino su privlaile pozornost i izazivale novo zlo. Ali duboko u sebi bio je sklon
vjerovati da urokljivo oko nije puki mit.
Sjedio je u strievoj radnoj sobi za golemim hrastovim stolom, ba na mjestu
koje je njeno milovao povjetarac stropnog ventilatora. Pojeli su vrlo kasnu veeru, a
mousni miris janjetine jo se osjeao na njihovoj odjei. Osjetio je kako ga misvak
kroz dep bocka u bedro, ali ga nije izvadio u Samirovoj kui nije imao kamo
ispljunuti vlakna pa je promatrao zidove, zemljovid svijeta i primjerke dudova
svilca savreno uokvirene i oznaene. S desne je strane stajala polica s udbenicima
razliitih oblika i veliina kojima je jedina dodirna toka neka zastarjela tema iz
kemije i vrlo tanak sloj praine.
S druge strane stola sjedio je Samir i puio kratku zapadnjaku lulu, smei
primjerak koji mu je darovao jedan britanski arheolog 1968. Otpuhnuo je dim prema
stropnom ventilatoru koji ga je vratio natrag prema Nayiru i dodirnuo usnikom
lule pritav nos.
Kako je bilo u pustinji, pitao je.
Dobro, rekao je Nayir a potom je zavladala ugodna tiina koju su esto
dijelili.
Nayirovi roditelji poginuli su u nesrei dok je jo bio beba i Samir ga je odgojio.
Bio je brat Nayirova oca i jedini lan obitelji koji je bio dovoljno bogat da se moe
brinuti o malom djetetu. Samir je na sudu izborio pravo da preuzme Nayirov odgoj.
Jedina druga mogunosti bila je da ga ostavi odrastati u Palestini sa Samirovom
sestrom Aishom, koja je ve imala sedmero djece ali nije imala ni mua ni novca.
Samir je rado podsjeao Nayira na to da je Palestina strano mjesto za odgoj djeteta i
da bi, da je odrastao tamo, danas vjerojatno bio mrtav ili u izraelskom zarobljenitvu.
Samir je ve godinama suraivao s arheolozima s cijeloga Bliskog istoka,
prouavajui pronaene artefakte i uei arheologe da se koriste najnovijom
opremom za kemijsku analizu. Nayiru je djetinjstvo ostalo u sjeanju kao niz
arheolokih iskapanja. Obino su trajala mjesecima i esto bi izostajao iz kole kako
bi pratio Samira u pustinju. Kako je Samir uvijek bio previe zaokupljen poslom,
Nayir je bio preputen samome sebi. Postao je samotnjak, ali i pustolov, koji se jo
kao djeak znao iskrasti i sam krenuti u istraivanje pustinje.
Unato neovisnosti, ili moda ba zato to je bio previe neovisan, u djetinjstvu
je osjeao veliku enju za obitelji enju koja se protegnula i na njegovu zrelost i
61
koja nikad, u to je bio siguran, nee biti zadovoljena. Njegov je najdublji strah bio da
se nikad nee oeniti. Brakove su dogovarali roditelji. Roditelji su imali bratie i
sestrine koji su imali djecu koju se moralo poeniti. Oni su organizirali susrete
izmeu obitelji tijekom kojih bi mukarac upoznao potencijalnu enu (pod velom,
naravno), ali bi imao priliku prouiti barem njezine prste i stopala (ako nije imala
arape i rukavice) i iz tih otkrivenih dijelova tijela doznati to je mogao. (Najvie se,
naravno, moglo doznati pomnim prouavanjem lica njezina brata.) Samir mu to nije
mogao pruiti nije bilo roakinja kojima bi se mogao oeniti, barem ne u Saudijskoj
Arabiji. ak i da je mogao dogovoriti brak za Nayira, Samir je mislio da mukarac
mora proivjeti prije nego to se skrasi. Sam je Samir, kojemu je sada ezdeset pet
godina, jo proivljavao.
Nayir je esto govorio da Kuran potie brak, da ga zapravo zapovijeda,
rijeima: Oenite one meu vama koji su neoenjeni. Ali Samir je uvijek odgovarao
drugim retkom: Neka oni koji ne pronau sredstva ostanu isti dok im Alah ne prui
sredstva svojom milou. A Nayir nije mogao pobiti takav argument.
Katkada je imao osjeaj da je u njegovu djetinjstvu najvie nedostajala enska
ruka. Majka ili teta, ili barem sestra. Samir je upoznao neke ene strankinje koje
nisu mislile da je neprikladno druiti se s mukarcem izvan obitelji ali te su veze
bile kratke. Arheoloka iskapanja bila su gotovo potpuno muki svijet. Bila je
rijetkost susresti enu u pustinji, jo vea nego susresti enu u Jeddi. Nayir se s
prijateljima alio da je sve to zna o enama doznao iz glasina, Kurana i ilegalno
nabavljenih televizijskih serija: Sretni dani, Columbo i WKRP u Cincinnatiju. Premda su
se njegovi prijatelji smijali, to je bila tuna istina i Nayira je obuzimao tjeskoban
osjeaj da nikad nee imati pristup u enski svijet.
Samir mu je pronaao posao pustinjskoga vodia, preporuivi ga obitelji
Shrawi kao pouzdanog ovjeka koji bi im mogao organizirati izlete u pustinju. Samir
je upoznao Shrawijeve jer je ta obitelj darovala goleme iznose za arheoloka
istraivanja. Ubrzo su i drugi poeli traiti Nayirove usluge, pa je sada imao pune
ruke posla vodei turiste i bogate Saudijce u obilazak pustinje. Posao pustinjskoga
vodia ga je zadovoljavao davao mu je priliku da se drui s ljudima i omoguavao
mu je da dobro ivi makar se on odluio stanovati na brodu, to je po Samirovu
esto ponavljanom miljenju bio ivot tinejdera u limenci. Nayirov posao sa
Shrawijevima bio je zamiljen kao razonoda a ne karijera, i koliko god on u njemu
uivao, u tom poslu nije bilo budunosti. Kada napokon shvati da vie nema
esnaest godina, morat e kupiti pravu kuu i nai posao koji podrazumijeva knjige,

62
radni stol i uokvirenu diplomu. Nayir bi radije cijeli ivot patio od tucavice i
pretrpio emboliju nego naao pravi posao, ali to nikad nije rekao stricu.
Toga popodneva Nayir je donio uzorke s Noufina tijela nadajui se da e mu ih
Samir pomoi analizirati u svojem podrumskom laboratoriju.
Samir je prekinuo utnju tiho se nakaljavi. Ti, znai, misli da mala
Shrawijeva nije pobjegla? pitao je. Dotaknuli su se Nouf za veerom, ali samo
nakratko.
Zbunjujue je, rekao je Nayir. Svi dokazi upuuju na otmicu. Dobila je
udarac u glavu. Obitelj misli da je uspjela svladati ker uvara deva na imanju i
pobjei, ali ja sam tu curu nakratko vidio... Pritisnuo je prstom obraz da obuzda
iznenadno trzanje miia. Visoka je kao ja, moda i jednako jaka, a Nouf je bila
niska. I kako bi se sama odvezla? Morala bi putovati cijelom mreom autocesta do
pustinjske ceste. Znala je voziti skuter za vodu, ali kamion? Iskreno... Odmahnuo je
glavom.
Jesu li pronali kamion?
Ne, jo nisu. A tu je i deva. Nouf je ne bi pustila. Deva joj je bila jedina ansa
da preivi u pustinji. Naslonio se i uzdahnuo. Moda je oteta s devom, kako bi
izgledalo da je pobjegla. Otmiar ju je bacio u wadi, udario u glavu, a deva je
odlutala.
A onda? pitao je Samir.
Onda se otmiar vratio u Jeddu? Ne znam. Otkrio sam znak protiv urokljiva
oka na devinoj nozi. Izgledalo je da je star dva tjedna, moda i manje. Moda je Nouf
napravila te crte u pustinji, ali to bi znailo da nije bila sama. Ona bi se eljela
zatititi, a pet crta ne titi od pustinje i sunca, one tite samo od ljudskoga oka.
To ne mora biti istina, rekao je Samir. Recitiraj mi dva prizivanja zatite.
Nayir uzdahne. Ako se dobro sjeao, Samir je zatraio da recitira zadnje dvije
sure iz Kurana koje govore o traenju zatite i utoita nevolji. Znam na koje stihove
misli, rekao je.
Samir je poeo recitirati:

Reci: 'Utjeem se Gospodaru svitanja

od zla onoga to On stvara, i od zla mrkle noi kada razastre tmine,
i od zla smutljivca kad smutnje sije,
i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!

63
 Nije se obazirao na Nayirov rezignirani uzdah nego je nastavio:

Reci: Traim zatitu Gospodara ljudi,

Vladara ljudi,
Boga ljudi,
od zla ejtana napasnika,
koji zle misli unosi u srca ljudi
od dina i od ljudi!

Nayir je potisnuo svoju razdraenost. To su doista bile dvije prekrasne sure; bile su i
jedina prava zatita od urokljiva oka, jer su jedine izravno prizivale Alahovu pomo.
Pa zato Nouf onda nije jednostavno izgovorila ta dva prizivanja zatite? pitao je.
A kad smo ve kod toga, zato bi se itko koristio simbolima ili amuletima kada su ta
dva priziva uvijek uz njega?
Samir je uzdahnuo i naslonio se, to je znailo da sprema pouku. Nayir se
uspravio. Skraenu verziju, molim.
Samir se nasmijeio. Veina zatitnih simbola poiva na broju pet. Pet prstiju.
Pet rijei. Neki ljudi ak izgovaraju dva prizivanja zatite pet puta.
Znam to. Nayir odmahne rukom. Pet stupova islama. Pet molitvi na dan.
Savrena Ka'ba na nebu izgraena je od kamena s pet svetih planina: Sinaja,
alJudije, Hire, Maslinske gore i Libanona. Samir je izgledao kao da se priprema
izgovoriti najdui popis ili barem pet primjera ali Nayir je bio nestrpljiv.
Dobro, rekao je nervozno. Znam magino znaenje tog broja. To nije
odgovor na moje pitanje.
Molitvu moe aptati, ali za to ti treba vremena. S druge strane, vidljivi
simbol je uvijek s tobom, titi te ak i kada ti toga nisi svjestan.
Nije li to Alahova zadaa? pitao je Nayir.
Jest, ali i simboli pruaju utjehu. Moda je ta tvoja djevojka iz obitelji Shrawi
eljela utjehu. Moda se bojala. ak je mogue da se pokuala zatititi od ljudskoga
oka. Mislim da bi tvoje pitanje moralo glasiti: tko je bio s njom u pustinji?
Otmiar, stranac ili netko izvan obitelji. To bi moralo znaiti da je bila s nekim
kome ne vjeruje. Ili ne zna smije li mu vjerovati. A ako je pobjegla, onda je to bio

64
netko kome je dovoljno vjerovala da ostane s njim sama u pustinji, ali mu nije
vjerovala u potpunosti. Mogla je napraviti crte za svaki sluaj.
Zato bi je netko oteo? pitao je Samir. Nije bilo zahtjeva za otkupninom.
Moda zato da je uutka. Bila je trudna.
Samir je kimnuo. Ne misli da je zatakavanje od strane obitelji sumnjivo?
ele sluaj rijeiti sami. Postupili su poput svake druge bogatake obitelji. Ne
znai da su krivi.
Ali mora imati na umu da bi ena Noufina statusa teko mogla susresti
druge mukarce osim svoje brae.
Nayir se namrtio. Ne budi smijean. Ti poznaje njezinu brau. Oni to ne bi
uinili.
Brani ih kao da se boji da bi mogli biti krivi.
Nayir se nakostrijeio. Naravno, bojao se da su krivi. Tko god je ukrao devu
poznavao je imanje dovoljno dobro da je moe ukrasti. Ali nije ga poznavao
dovoljno dobro jer naletio je na ker uvara deva.
Samirovo lice bilo je napeto od zlovolje, ali se polako poinjalo oputati dok
mu se nije vratio izraz strpljivosti i mira. Ve dugo poznajem mukarce iz obitelji
Shrawi, i ima pravo oni ne bi uinili tako neto. Ali logika mi govori: ena poput
Nouf, iz dobre obitelji, poznavala bi samo svoju brau.
Nayir je sjedio i gledao strica njegovu lulu, grivu sijede kose i diplome na
zidu iza njega. Prozirna aureola dima lebdjela je u zraku. Nije se mogao oduprijeti
osjeaju da je jo malen djeak kojega pouava strpljivi starac.
Moemo li sada pogledati te uzorke? pitao je nestrpljivo.
Uglovi Samirovih usana su se podignuli. Spustio je lulu na stalak i ustao
lagano zateturavi. Bez stola koji mu je sluio kao tit, odjednom se inio krhkim.
Paljivo se zagledao u neaka.
Drago mi je da se bavi neim korisnim.
Nayir se ugrizao za jezik.

Podrum je bio slabo osvijetljen prostor niska stropa i pranih kamenih zidova. Ovih
je dana Samir veinu vremena provodio u hladovitoj samotnoj sobi prouavajui
opskurnu granu kemije koju se Nayir nikad nije potrudio razumjeti. Laboratorij je
65
bio udna mjeavina staroga i novoga: golemi spektrometar stajao je uz stare i trone
knjige, dok su nizovi sterilnih boica i pipeta dijelili prostor s aparatom za
zagrijavanje vode presvuenim eljezom koji je mogao biti i relikt iz Otomanskog
carstva. Iznad njega visio je izblijedjeli plakat Jeruzalema nou.
Tu je Samir proveo poslijepodne obraujui uzorke koje mu je Nayir donio.
Bilo je nekoliko uzoraka s Noufina tijela tragovi blata sa zapea, te pijesak i drugi
tragovi s njezine koe i rane na glavi zahvaljujui tvrtki Benson & Hedges, koji su ih
dobili od Othmana a on ih je oito dobio od gospoice Hijazi.
Uzorci su zanimljivi, rekao je Samir. Pruio je Nayiru ispis, ali Nayir ga je
spustio na stol.
Ispriaj mi to pie.
Prvi je uzorak blato.
Da, hvala to sam i sam znao.
I izmet. Samir je zamiljeno gledao neaka. Uzorak je bio kontaminiran
krvlju i pijeskom, ali izmet je izmet.
Tamna tvar na Noufinu zapeu sadravala je tragove izmeta? Moe li
odrediti je li od deve?, upitao je Nayir.
Samo ako deve jedu Apocynaceae. U izmetu sam naao tragove kardiotoninih
glikozida, cijanovodika i rutina, aktivnih otrova iz biljke nerium poznatije kao
oleander.
Molim?
To je cvjetnica. Nije esta u Jeddi, ali sam siguran da je se tu i tamo moe
nai.
Znam to je. Samo sam zauen.
Stvar je u tome da njima ne treba puno vode. To su otporne biljke. Vole
pijesak i sunce, ali vjerojatno ih nee nai u pustinji. Izvukao je knjigu s police i
poeo je listati. Ovo je oleander.
Nayir je pristojno pogledao crno-bijeli crte. Znai da je ivotinja, koja god
bila, vjerojatno biljku pojela u Jeddi.
Da. Na pjeskovitu mjestu s malo vode.
To suava prostor.
Samiru se nije svidio sarkazam pa se namrtio s neodobravanjem. Rije je o
otrovnoj biljci. Vrlo toksinoj.
Nayir je podatak sasluao gotovo nezainteresirano.

66
 Drugi uzorak moda je korisniji, nastavio je Samir. Pregledao sam pijesak iz
rane na njezinoj glavi. Prilino je grub, gotovo poput ljunka, i tamnonaranaste
boje.
Nisam vidio tamni pijesak u wadiju, rekao je Nayir. Koliko je taman?
Imao sam vrlo malen uzorak, ali bio je tamniji od veine pijeska. U mjeavini
je bilo i tragova gline.
Znai pijesak i zemlja?
ini se. Samir je poeo iskljuivati aparate, a kako je prolazio po sobi tako je
skupljao opremu za Nayira: kutiju plastinih rukavica, sterilne tapie za bris,
vreice i spremnike od vrste plastike. Ovo e ti trebati, rekao je tovarei stvari
Nayiru na ruke. Jo ti je preostalo mnogo posla.
Nayir je rastreseno pustio strica da mu trpa stvari u depove u koje su mogli
stati. Hvala, to je dovoljno. Doista mi ne treba sve ovo.
to nije u redu? pitao je stric prouavajui mu lice.
Koja ivotinja na svijetu jede otrovne biljke?
Samir je malo razmislio. To je sigurno bio oajniki in.

67
 9

S ljedeeg jutra Nayir je stajao u kabini svojega broda Fatima pokuavajui

zaboraviti san. Opet je sanjao Fatimu. Zadnji ju je put vidio prije gotovo etiri
godine, ali snovi su svaki put bili sve ivlji. Bila je jedina ena kojoj je ikad udvarao.
Upoznao ih je njegov pustinjski prijatelj Bilal, rekavi da je Fatima ena koja
sama eli izabrati mua. Nayir je oklijevao, ali bila je Bilalova roakinja i Bilal ga je
uvjeravao da je dobra muslimanka. Nayir je ubrzo uvidio da ima pravo. Fatima je
ivjela skromno, u trosobnom stanu s majkom. Svake je godine odlazila na had i
redovito molila. Zbog njezine smirenosti i naina na koji se slatko ali edno smijala
njegovim alama imao je osjeaj da je pristojna i skromna.
Viali su se nekoliko tjedana. Susretali bi se u njezinoj dnevnoj sobi, ugodno
prohladnoj i mirnoj prostoriji koja je gledala na dvorite. Na stoliu je stajao
prekrasan primjerak Kurana uvezan u kou, svakoga dana otvoren na drugoj suri.
Iako ga je prisutnost njezine majke ivcirala, Nayir je isprva bio zahvalan to je bila
tamo. Zahvaljujui tome ti posjeti su mu bili manje nelagodni. Ali kada je bolje
upoznao Fatimu i shvatio koliko je kreposna, majina se pratnja inila suvinom.
Fatima je voljela raspravljati o dubljem smislu islamskoga uenja, primjerice o tome
treba li ena pokrivati lice ili samo kosu. Opirno je citirala Kuran, a jednom je
napamet izgovorila cijele etiri stranice iz sure EnNur koja govori o noenju vela: I
reci vjernicama, kae se u toj suri, neka spuste svoja vela na svoje grudi i neka
pokazuju svoje ukrase samo muevima svojim ... Ona je vjerovala da je pokrivanje
grudi velom obavezno propisano, a da sve ostalo ovisi o pojedincu. Ona pokriva
kosu, rekla je, zato to je to znak ednosti, a potom se naalila da joj lice nije dovoljno
lijepo da bi previe uznemirilo mukarce, ali ona e ga pokriti da je se ne prestrae.
Nayir se nasmijao ali, premda se u dubini due nije s njom slagao. Njezino lice nije
ga zabljesnulo, ali ga je ipak privuklo, postajui mu svakim danom sve ljepe. Bila je
upola nia od njega i, koliko je mogao vidjeti kroz crne ogrtae koje je uvijek nosila,
jedra.
 Poeli su se sastajati ee, katkada dvaput na dan. Ona je njemu bila udo,
prva ena koju je ikad upoznao, a opet najsavrenija. Nakon to su se viali tri
mjeseca, vie nije mogao zamisliti kako je bilo ne poznavati je. Ipak, ona se sastajala i
s drugim mukarcima i jednoga je dana najavila da je izabrala mua lijenika.
Primio je to sa zauujuom pribranou. Kada je toga dana iziao iz njezina
stana, stajao je na ulici i gledao u njezine prozore zaklonjene kapcima. Bilo mu je
jasno da se vie nikad nee onamo vratiti. Bit e ena drugome mukarcu. elio je
sauvati barem neto, bar traak njihova prijateljstva, ali to bi jednostavno bilo
neprimjereno. Zaudo, bio je ponosan na svoju vrstinu. inilo mu se da je dovoljno
racionalan da podnese ljubavno razoarenje. Sljedeih nekoliko tjedana satima je
molio i mislio da je samoa moda pravi Alahov plan za njega nije znao s kojim
uzvienijim ciljem, ali se prepustio vjeri.
Srce mu se slamalo polako, godinama. Razmiljao je o njoj sa sve veom tugom,
i svaki puta kad bi pomislio na nju rana je postajala sve dublja. Sve ju je ee sanjao.
Pojavljivala se ba onakva kakva je bila u dnevnoj sobi: znatieljna, blaga, odjevena u
crno, s Kuranom otvorenim na stoliu ispred nje. Katkada bi vodila ljubav s
mukarcima koji su je posjeivali dok bi Nayir gledao. Skidala bi se za njih, izazivala
ih. On ju je elio, i pokuavao ju je dobiti, zagrliti, molei kroz suze da mu se vrati,
ali nikad mu se nije vratila. Mukarci bi svjedoili Nayirovu neuspjehu i smijali mu
se. Snovi su bili tako stvarni da mu se uvijek inilo da je doista putovao kroz no i
vidio pravu Fatimu uz pomo magije. Kada bi se probudio osjeao bi duboko
gaenje zbog svoje udnje, a zatim i zbog naina na koji je prevaren.
Sada se, ljuljajui se blago u ritmu vode, zagledao u maleni ormar u kojemu je
bila sva odjea koju nikad nije nosio. Veina je bila nagomilana na dnu ormara, ali
neto je ipak ostalo na vjealicama, a meu tom odjeom panju mu je privuklo
jedno odijelo ono smee, u kojemu je esto odlazio u Fatiminu kuu. Skinuo ga je s
vjealice razmiljajui o svojem snu, pokuavajui otjerati stid. Tumaenje Kurana
kae da je tijelo poput odjee za duu. Dobro je i isto, obdareno divnim slabostima.
Samo pretjerujui ovjek upada u grijeh, a njega se posve sigurno nije moglo optuiti
za pretjerivanje, osim ako se njegovu krepost ne nazove pretjeranom.
Pomirisao je odijelo; osjeao se zadah ustajalosti, vie nije bilo ni traga mirisu
tamjana koji je Fatima katkada palila u svojoj dnevnoj sobi. Pretraio je depove i
pronaao misvak, rezervni klju za amac i svoj stari misyar. Izvadio ga je osjeajui
kako ga razdire nostalgija. Bila je to lana dozvola za brak koju je potpisao neki eik i
koja je imala praznu rubriku za imena mladenke i mladoenje. Ta bi dozvola titila
hedonistiki par u sluaju da ih vjerska policija zatekne u delikatnoj situaciji mogli bi

69
je predoiti policajcu kao dokaz da su u braku. Zakon nije ba blagonaklon prema
nevjenanim ljubavnicima. Za seks izvan braka kazna je ak i ako mukarca
zateknu s neudanom enom uhienje, optuba za prostituciju i javni nemoral,
suenje bez odvjetnika i, ako se optueni proglase krivima, javno odrubljivanje
glave. Naravno, izgledi da ga uhvate s Fatimom u njezinu stanu bili su ravni nuli, ali
on je uvijek sanjao o tome da je nekamo odvede, moda u pustinju, ili na mirnu
plau. Za takav bi izlet trebao misyar.
Sada je izgledao istroeno, zguvan od znoja, presavijanja i noenja u depu. U
rubriku mladoenja odavno je krasopisom upisao 'Nayir ibn Suleiman ash
Sharqi', ali je rubrika za mladenku bila prazna jo otkako je prije etiri godine
kupio dozvolu od egipatskoga eika koji je radio kao mesar u starom dijelu grada.
Koliko je puta gotovo upisao Fatimino ime u rubriku? Koliko je blizu bio da se
oeni njome? Sigurno je bio lud kada je vjerovao eni kojoj nije imao razloga
vjerovati. No jo se uvijek s bolnom jasnoom sjeao svjeine njezine dnevne sobe.
Zato je i nosio sako. Bez obzira na vrijeme, u toj je sobi uvijek bilo prohladno, kao da
nije ivjela u ovome zaguljivom svijetu gdje je sve venulo i umiralo.

Veer prije razmiljao je o Nouf. Sada kad je njegov posao s privatnim detektivom
zavrio, njegovo zanimanje za sluaj nije se vie inilo legitimnim. Ali on je elio
odgovore na pitanja koja su ga muila: Zato je umrla tako blizu mjesta na kojemu je
obitelj logorovala? Ako se tamo odvezla, zato nitko nije pronaao kamionet? Gdje
su pronali devu? Zato je Othman mislio da je deva pretrpjela traumu? Svako
pitanje o Othmanu kao da je izazivalo jo desetke novih: Sile li ga njegova braa da
uti? Skriva li neto ak i od svoje obitelji? Ili ne vjeruje Nayiru?
Iz misli ga je prenula zvonjava telefona. Na trenutak se s uenjem zagledao u
njega, ali se ipak javio.
to si napravio mojem detektivu? pitao je Othman umjesto pozdrava. Nayir
mu je u glasu uo aljiv ton. Iziao je iz bolnice, ali se jutros doao ispriati.
Odustaje. Pokuao sam ga odgovoriti, ali nije me sluao.
Tvrdoglav ovjek.
Da je barem toliko tvrdoglav u vezi sa sluajem, rekao je Othman. to sad
radi?
Pa... zurim u ormar.
70
 Jutros sam slobodan. Propao mi je sastanak, ali moram kupiti odjeu za
nevjestinu opremu. Jakne moe li vjerovati? Sada je moderno nositi jakne.
Nayiru je bilo previe neugodno priznati da je ve uo za vjenane jakne, pa se
naalio: Prodaju li ih s uputama kako se u njima obraniti od toplotnog udara?
Othman se nasmijao. I to ne samo jednu. Mnogo jakni, i kaputa. Mislim da uz
njih ide obeanje o putovanjima u hladnije krajeve.
Ah.
Zapravo, i meni bi dobrodola jakna. Ne mogu pronai svoju parku za
pustinju.
Nayir je ponovno pogledao u ormar pitajui se to se dogodilo s parkom koju
mu je Samir poklonio za roendan. Ponio ju je jednom u pustinju, ali nije bilo
dovoljno hladno a on je otad nije vidio. Znam jedan bazar gdje se mogu kupiti
dobre jakne, rekao je. Ima jedan na Haraj alSawarikhu, ali jo je bolji onaj na
jugu.
Ti si bio na bazaru gdje se kupuju jakne? Othman se oito zabavljao. Nisam
mislio da si ti taj tip.
U Nayirovu smijehu osjeao se prizvuk nelagode. Nositi kaput po vruini oito
je znailo da ispod nema nita drugo. Da, takav sam ti ja.
Znai vidimo se u marini za jedan sat? pitao je Othman.
Oklijevao je. Vrijedi. Tako u imati dovoljno vremena za jutarnju molitvu.
Kada je spustio slualicu pitao se je li ispravno postupio. Preko telefona se bilo
lako pretvarati da je sve u redu, ali nee biti lako u etiri oka. Uzeo je smee odijelo.
Bilo je runo, izblijedjelo i prano. Jedan se porub rasparao pa ga, ak i da ga nije
podsjealo na Fatimu, vie ne bi ni nosio koliko je bilo iznoeno i izvan mode. Bacio
je odijelo u smee i otiao se oprati u kupaonicu.

Bazar na kojemu su se prodavale jakne bio je na rubu grada, dio velike trnice na
kojoj su se prodavali CDi, kasete, ukosnice i sunane naoale. Nayir je uvijek mislio
da meu tim stvarima mora postojati neka veza, ali nikad je nije uspio odgonetnuti.
Cijelo je podruje trnice bilo ograeno visokim stupovima povezanim crvenim
uetom s resicama s kojeg su visjele zelene svjetiljke. Neonski natpis na ulazu, koji je
svijetlio ak i danju, otkrivao je moto trnice: Kraljevski bazar, mi uvijek imamo sitno.

71
 Sjedili su u Othmanovu srebrnu Porscheu. Premda se Nayiru auto sviao, bio
je previsok da bi uivao u vonji, jer su mu koljena dodirivala komandnu plou.
utjeli su vei dio puta. U marini je Nayir Othmanu pokazao cipelu koju su pronali
u wadiju, a Othman ju je prepoznao i rekao da je pripadala Nouf. To je obojici
pokvarilo raspoloenje.
Othman je vozio po neasfaltiranu parkiralitu podiui za sobom ljunak i
prainu, sve dok nije pronaao mjesto u sjeni SUVa i parkirao. Pokuavajui se
izvui iz auta, Nayir je zamiljao da izgleda kao rak koji se pokuava izvui iz
oklopa.
Dok su prelazili parkiralite, odjeknuo je poziv na molitvu. Zastali su i
pogledali se. Po kraljevskom dekretu sve se prodavaonice u vrijeme molitve
zatvaraju, a za one koji bi se ogluili na naredbu bila je predviena stroga kazna: bili
bi vraeni na Filipine, ili u Singapur, ili u Palestinu, a dozvole i viza bili bi im
zauvijek oduzeti.
eli li se pomoliti? pitao je Othman.
Maloprije sam se pomolio.
I ja. Krenuli su prema malom drvenom kiosku. Da je bio otvoren, kupili bi
dvije ledeno-hladne Mirande od narane, ali ovako im je mogao ponuditi samo malo
hladovine. Stajali su u tiini dok su im tijela zapljuskivali valovi vruine. Nayir je
poelio da moe zapodjenuti lagani, neobavezni razgovor, ali je znao da Othman to
ne voli, jer stalno mora voditi takve razgovore na poslu. Jednom je rekao Nayiru da
mu se svia kako se u pustinji utnja ini iskrenom.
Istraitelj mi je rekao da niste pronali mnogo u wadiju.
Nayiru je laknulo kada je Othman potaknuo tu temu. Objasnio mu je to je
doznao od Samira da pijesak iz wadija ne odgovara tragovima s Noufina zapea.
inilo se da je Othman uzrujan. Pa to ti misli da joj se dogodilo?
Kada bih bar znao.
Moram ponovno razgovarati s njezinim pratiocem. Ve sam pokuao, ali nije
elio govoriti. Dri se svoje prie, ali siguran sam da zna vie nego to kae.
Rekao je da je s njom razgovarao samo telefonom, brzo je dodao Nayir.
Da. Nazvala ga je onoga dana kada je nestala i rekla da ga ne treba. Nije nita
vidio. Nas se dvojica ba i ne slaemo najbolje. To traje jo od vremena kad smo bili
djeca. Moda bi radije razgovarao s nekim drugim.

72
 Rado u razgovarati s njim, rekao je Nayir. Protiv svoje volje osjetio je
zadovoljstvo to se Suhail pokazao takvim slabiem i to Othman jo eli njegovu
pomo. Razgovor je poinjao rasprivati njegove sumnje.
Ve si mnogo napravio, rekao je Othman.
Nije mi teko. Znam da eli otkriti to se dogodilo. Usput, deva koju sam
vidio u tvojoj staji uope nije traumatizirana.
Oh. inilo se da je Othman iznenaen. Pa ja je, zapravo, nisam ni vidio. To
mi je rekao sluga. Jesi li naao jo neto u pustinji?
Nayir je oklijevao. Mjesto mi je bilo poznato. Bilo je to ono mjesto na kojemu
smo logorovali prije nekoliko mjeseci.
Nakon njegove primjedbe uslijedila je duga nelagodna utnja. Mjesto na
kojemu smo ti i ja logorovali?, pitao je napokon Othman. Ono s kamenom?
Da. Ba to.
Siguran si?
Jesam.
Nayir je pozorno promatrao njegovo lice, osjeajui olakanje to na njemu vidi
zbunjenost. Othman oito nije imao pojma kako je moglo doi do takve
podudarnosti.
Njezino tijelo nije pronaeno na tom mjestu, rekao je Nayir. Objasnio je da
nagaa da ju je bujica odnijela nizvodno do mjesta koje su beduini oznaili na karti,
premda u logoru nisu pronali nita.
Othman je zurio u tlo. Nisi pronaao moju jaknu?
Tvoju jaknu?
Nestala je. Ona koju uvijek nosim u pustinju. Sve dosad nisam mislio da bi to
moglo biti sumnjivo, ali karte s naega zadnjeg izleta bile su u depu te jakne. U njoj
je bio i moj prijenosni GPS, tablete soli i slino. Moda ju je ona uzela. To bi nam
odgovorilo na pitanje kako je zavrila tamo ili u blizini mjesta na kojemu smo
logorovali.
Nayir prekrii ruke. Moda je Nouf ukrala jaknu, ali najvea je vjerojatnost da
se njome sluio samo Othman. Tko bi drugi znao za nju? Je li Nouf i inae kopala po
njegovu ormaru? Bi li ona znala za njegove karte? Bila je nesretna ironija to to je
Othman otkrivajui pojedinosti koje su sve trebale razjasniti postao jo sumnjiviji.
Neka mi Alah oprosti sumnjiavost. Koliko dugo nema jakne? pitao je.
Tek sam juer primijetio.

73
 Tko jo zna za nju?
Mnogi su je vidjeli na meni, ali tko je znao to u njoj nosim? Nisam siguran.
Kada je molitva zavrila, zaputili su se prema bazaru. Provukli su se ispod
ueta sa resama i nali pod fluorescentnim svjetlom prodavaonice igraaka jedine na
bazaru gdje su se na sanduke prodavali runici za plau sa slikama iz Ratova zvijezda,
baloni s likom G.I. Joea i plastini kiobrani s likom Barbie. Skrenuvi lijevo, proli su
pokraj prodavaa piratskih kaseta UmKalthoum, Zvijezde s istoka. Nayir je
rastreseno zurio oko sebe dok su se pribliavali mjestu gdje su se prodavale jakne.
Pred njima su se pruali deseci tandova s kaputima i jaknama. Othman se
poeo smijati. Nikad se neu oporaviti od ovog prizora.
Nayir je morao priznati: kupovati kaput u zemlji s najtoplijom klimom na
svijetu bilo je pomalo udno iskustvo. No prodavai ini se nisu primjeivali
uzaludnost svojega posla. Obavljali su ga sa strau s kojom se mogla mjeriti samo
ona prodavaa kamina i radijatora na drugoj trnici, na suprotnoj strani grada.
Prodavai kaputa izloili su cijele redove bunda od samurovine, nerca, zeca i lisice.
Baloneri su uvijek bili modemi, kao i pelerine s uzorkom dalmatinera, muki sivi i
crni trietvrt kaputi krutih podstava i vuneni sakoi u veliinama koje su sezale od
najmanjih do groteskno velikih. Svaki je prodava imao ravan stol za robu okrenut
prema prolaznicima, na kojemu su kaputi bili uredno sloeni poput krda slonova sa
surlama objeenim prema ulici.
Meu mnogobrojnim prodavaima Nayir je najbolje poznavao brau Qahtani.
Najvie je volio njihov tand. Imali su najvei izbor, nikad se nisu alili kada je
isprobavao robu i inilo se da im ne smeta to nikad nije nita kupio nego je samo
svakih nekoliko mjeseci lutao izmeu vjealica u potrazi za neim nedefiniranim.
Ba kada su prili tandu brae Qahtani, svita neoenjenih bogatih Saudijaca u
bljetavo bijelim haljinama razmiljela se po odjeljku za dame. Razmjestili su se poput
vojnika na okupiranom podruju, dok su njegovanim prstima spretno prebirali robu.
Nayir ih je promatrao s gaenjem i pitao se jesu li i oni doli kupiti kapute
zarunicama. Vidjevi kako Othman prilazi skupini neenja osjetio je nelagodu, jer je
i on izgledao i ponaao se ba poput njih. Svi su oni bili licemjeri, svjesni da je
radosno iekivano putovanje vaan element svake prosidbe samo obina iluzija.
Nijedan od tih lakrdijaa nema namjeru voditi nevjestu na putovanje, osim ako ba
ne bude morao. to je Othman obeao gospoici Hijazi?
Nayir se zaputi na svoju stranu. Gledao je kapute i pokuao zamisliti koji bi
pristajao njegovoj buduoj eni. Rusko krzno? Previe napadno. Avijatiarska jakna s
amerikim znakovljem? U kojem bi to svijetu iz mate on ikad enu odveo u

74
Ameriku? Ne, on eni nikad ne bi kupio kaput. Ako eli kaput, morat e ga sama
kupiti.
Beduine! Eissa je zaobiao blagajnu i doao ga pozdraviti. Njegov brat
Sha'aban, koji je iza pulta sjedio na stolcu na sklapanje, podignuo je glavu i
nasmijeio se.
Drago mi je to te vidim! rekao je Eissa. Dugo te nije bilo. Reci, nisi valjda
ovdje zato to je sezona vjenanja?
Nikako, suho se nasmijao Nayir. Ne, hvala na pitanju.
A ti se ne eli oeniti? pitao je Sha'aban, ustajui. Zato?
Nayir slegne ramenima. Eissa i Sha'aban su se pogledali.
Moja me ena izluuje, rekao je Sha'aban, ali ne mogu zamisliti ivot bez
nje. Tko bi se brinuo za mene?
Ti si lijenina, Sha'aban. Eissa se okrenuo prema Nayiru: Ne zna si sam ni
aj napraviti. Reci, to treba, brate.
Doao sam s prijateljem. On kupuje za svoju zarunicu.
Eissine obrve su se podignule. Pa dok eka, dopusti da ti pokaem najnoviju
robu. Nestao je iza blagajne i izvadio plastinu prozirnu vreu za odijela kroz koju
je Nayir ugledao najruniju jaknu na svijetu strukiranu, od velura, s napadnim
porubom i resicama. Vez na grudima podsjeao ga je na neto.
Kauboj, rekao je Eissa. Ovo je originalna kaubojska odjea.
Vidjevi oklijevanje na Nayirovu licu, Sha'aban je pljesnuo brata po ruci.
Rekao sam ti da je runa.
Nije runa! Eissa podigne plastinu vreu i oduevljeno pokae resice.
Pogledaj tu kvalitetu. Juer sam jednu prodao. Ti nema ukusa, Sha'aban.
Mislim da traim neto drukije, rekao je Nayir.
Eissa spusti kaubojsku jaknu na pult i pokae kapute irokim zamahom ruke.
Biraj.
Nayir je ponovno zaao meu vjealice, zastavi kod kinih ogrtaa, divei se
bojama sve dok nije doao do balonera. Jedan mu je posebno zapeo za oko: be,
lagan, klasina kroja.
Eissa je primijetio i gurnuo rukom brata. Gle, Sha'aban, Columbov baloner.
Taj hoe?
Kako si ga nazvao? pitao je Nayir.

75
 Zna, Columbo, Peter Falk. Eissa napne nepostojei pitolj. Beng, beng,
privatni detektiv. Pravio se kao da puca, dok je Nayir navlaio baloner. Eissa ispusti
oduevljeni uzvik: Daa! To je to! One hundred per cent man! Svi su se nasmijali
reenici izgovorenoj na engleskom.
Nayir ode do blagajne i stane ispred zrcala. Baloner mu je savreno pristajao.
Gurnuo je ruku u dep podstavljen satenom i napipao par zrnaca pijeska u
najdubljem kutku depa. Zakopao ga je, pa otkopao, podignuo ovratnik i preao
rukom po njemu da poravna nabore.
Othman mu je priao s osmjehom na licu. Neto kupuje? pitao je.
Nayir se okrene od zrcala. Nije ba moj stil.
Ma kako nije. Zar me danas nitko ne slua?, povikao je Eissa toboe
uvrijeenim tonom.
Istina je. Sha'aban mahne rukom prema Nayiru. Ti si Columbo!
Nisam siguran. Skine kaput.
Ma kako nisi! Eissa uzme kaput i podigne ga do Nayirovih ramena. Daj,
kao stvoren je za tebe! Nevjerojatno. Nisam isprva tako mislio, ali ovjek se nekad
iznenadi: ne vjeruje u neto zato to ti je to netko rekao, nego zato to si to sam
otkrio.. Spojio je prste i podignuo ih u zrak. Odsad je tvoj. To je tvoj tajni otok.
Tvoja Amerika! Zna, ja bih te odjenuo u Armani, moda u avijatiarsku jaknu, ali ne
u Columba. Ali sada kad sam vidio svojim oima, za mene je to injenica. Eissa je
bio iskren, a Sha'aban je samo kimao, oito zanijemivi pred uvjerljivom injenicom.
Nayir pogleda jednog pa drugog, iznenaen njihovim neobinim uzbuenjem.
Zapravo nisam doao ovamo kupiti kaput.
Eissa se namrgodio. U redu je. Znam da si skroman ovjek, ali dat u ti dobru
cijenu.
Nayir je oklijevao. Bilo mu je glupo kupiti kaput. to je to zapravo? Tati
odjevni predmet, a nije li jedan od najveih grijeha oholo nositi odjeu? Ne moe ga
odjenuti u pustinji. Nee ga moi nositi u gradu, osim u ona dvatri dana na godinu
kada temperatura padne na 20 stupnjeva i kada je dovoljno hladno. I nije li to,
napokon, kini ogrta? U Jeddi u najboljem sluaju kii jednom na godinu priblino
pet minuta. Ali svidio mu se, elio ga je. Usto, Kuran kae da odjea slui ovjeku da
pokrije svoju sramotu, ali i da ga krasi. Ukraavanje nije grijeh. O, sinovi Adamovi!
Nosite svoju krasnu odjeu u svako vrijeme i na svakom mjestu... ali ne pretjerujte.
Othman mu je priao. Ovo je skroman kaput. Mislim da ti pristaje.

76
 Nayir se nesigurno okrenuo prema zrcalu. Othman je imao pravo: bio je to
jednostavan ogrta.
Othman je stavio ono to je izabrao na pult est enskih ogrtaa, od konatog
do krznenog. Nayir je primijetio da kupuje i jaknu za pustinju. Othman mu je
pokazao sve ogrtae za gospoicu Hijazi, zabrinuto gunajui nad svakim. Stvarno
ne znam hoe li joj pristajati.
Nayir je htio pitati je li to doista bitno, ali je zadrao misao za sebe. Izbor ga je
zaprepastio. Ako su kaputi doista pokazatelj planova za putovanje, par e medeni
mjesec provesti na Antarktiku.
Znai kupit e Columbov baloner? pitao je Eissa.
Hou, promrmlja Nayir. Zato ne.
Braa su mu naplatila pedeset rijala. Dok je stajao kraj blagajne ekajui da mu
Eissa vrati kusur, poeo se osjeati glupo. Kupovao je kaput. Vruina mu je udarila u
glavu. Pogledao je oko sebe u potrazi za najbliim kioskom s piem, a onda je
ugledao prizor od kojeg je problijedio kao krpa. Iza susjednoga tanda stajala je ena,
sama. Ispod rastvorene haljine vidjelo se golo, dobro graeno tijelo. Boja puti bila joj
je njeno smea, poput kreme od karamela, svjetlucava od znoja obasjanog
neonskim svjetlom. Nasmijeila se Nayiru. Trenutak poslije stopila se s guvom.
Nayir se sledio. Pokuao ju je odagnati iz glave prisjeajui se drugih prizora
slijepih oiju Um-Tahsin, Samirova podrigivanja za veerom ali pred sobom je
vidio samo tu enu, blago razmaknuta sjajna bedra, dugake vrste prste koji miluju
prepone. Pogledao je oko sebe, ali sve se dogodilo previe brzo da bi itko drugi
primijetio. Obrazi su mu gorjeli. Instinktivno je posegnuo rukom i prekrio prepone.
Da je na sebi imao haljinu, mogao se nagnuti naprijed i sakriti, ali u tim prokletim
hlaama koje su mu stiskale meunoje bio je izloen i bespomoan.
to se dogodilo? pitao je Othman. Izgleda kao da ti nije dobro.
Nayir se sklonio u sjenu iza blagajne i mahnuo rukom prema mnotvu. Vidio
sam golo tijelo.
Othman se okrenuo oko sebe, zgroen. Pokazao ti se mukarac?
Ne, ena. I kad je to rekao, prisjetio se samodopadnosti u njezinu pogledu,
tatine i raskalaenosti. Poelio je pozvati policiju.
Othmanov zgroen pogled ubrzo je zamijenio izraz u oima koji je govorio da
se zabavlja. Poeo se smijati. Oprosti. Pokuao je prestati ali nije mogao, i to je
vie susprezao smijeh to je postajao crveniji, pa su to ak i Eissa i Sha'aban primijetili.
Nayir se kiselo nasmijeio.

77
 Oprosti, rekao je Othman hvatajui dah.
Nema veze.
Zahvalili su brai Qahtani i poli dalje, gurajui se kroz sve veu guvu. Sunce
je nemilosrdno prilo pa su stali da kupe limenke Mirande, ali kada su ih otvorili
pie je ve bilo toplo. Vrativi se u guvu, proli su kroz trgovinu s igrakama
provlaei se ispod nanizanih aruljica. Kada su doli do parkiralita, pred
Nayirovim oima jo je jednom bljesnula slika ene koja miluje prepone, a ovaj put je
u njemu izazvala jo veu eksploziju bijesa. Nije mogao vjerovati da se to dogodilo, a
sada kad su odlazili poalio je to nije pozvao policiju.
No odjednom mu se u mislima pojavila Nouf na metalnom stolu s plahtom
koja je spuznula s njezinih bedara i njegov je bijes iznenada splasnuo.
inilo se da se i Othman uozbiljio. Nemoj to uzimati osobno, rekao je. uo
sam da se to ovdje dogaa prilino esto.
Govori o ekshibicionistici?
Da.
Oh.
Othman je napuio usnice. Razmisli malo svi ti ljudi koji isprobavaju odjeu.
Gdje se ekshibicionist moe bolje sakriti?
Oni sigurno biraju rtve, rekao je Nayir, iznenada se raestivi. Vjerojatno
imaju uroeni osjeaj koji im govori koji e se mukarac najvie uvrijediti.
Je li ti se to ve prije dogodilo?
Nije.
Onda si ispao sluajna rtva, rekao je Othman. Doista mislim da ljudi u tebi
prepoznaju dobrog ovjeka.
Nayir ga sumnjiavo pogleda. Nisam imao taj dojam.
Brate, rekao je Othman smijeei se, ja tebe nikad ne bih optuio za tatinu i
oholost.
Nayir kimne, no osjeaj nelagode i dalje je bio prisutan. Pitao se je li na bilo koji
nain izazvao ekshibicionisticu, je li znala da e se on osjetiti uvrijeenim vie od
veine drugih mukaraca i je li ga vrebala poput avla. Ili je to znak? Upozorenje da
je moda otiao predaleko te da je kupnja balonera podlijeganje tatini?
Cijelim putem do kue razmiljao je o tatini i kao lijek svojem sve snanijem
osjeaju stida izgovorio molitvu koju je prorok Muhamed uvijek izgovarao
odijevajui novu odjeu: Slava Alahu. Odjenuo si me u ovu odjeu. Molim te da mi dobro

78
slui i da slui dobrome za koje je stvorena i zatiti me od zla koje donosi i od zla za koje je
stvorena. Slava Alahu.
Dvaput je izgovorio molitvu, jer mu se baloner sve vie sviao to ga je dulje
gledao.

79
 10

T oga se popodneva Nayir odvezao do etvrti Kilo Seven i parkirao uz blok zgrada
koji mu je Othman opisao. Ulica je bila gotovo pusta, a sunce je prilo usku
pranjavu cestu odbijajui se od zgrada i stvarajui svjetlost koja je prodirala u oi i
kroz zatvorene kapke. Na uglu je skupina Sudanki sjedila na tkanim prostirkama i
prodavala bundevine kotice u malim plastinim vreicama koje su teile manje od
novia za koji su se mogle kupiti.
Na sebi je imao baloner. Isprva se u njemu osjeao nelagodno, ali ve ga je bio
odjenuo kada je iao u supermarket i otkrio da mu prua nov osjeaj autoriteta. U
tom se osjeaju skrivala avolska oholost, ali je podsjetio samoga sebe da mu je cilj
ispravan i da e oholost ubrzo nestati, kao i uvijek dosad.
Pronaao je kuu koju je traio, ali kada je pokucao na vrata nitko nije
odgovarao. Kucanje je odjeknulo na drugoj strani, gdje se vjerojatno nalazilo
dvorite. Ponovno je pokucao, a zatim se odmaknuo i pogledao gore. S krova ga je
gledalo lice pokriveno velom.
Nekoliko minuta poslije vrata su se otvorila. Na njima je stajao mladi koji je
izgledao kao da mu je dvadesetak godina. Tjedan dana stara brada prekrivala mu je
eljust i davala mu neuredan izgled. Na sebi je imao zguvanu bijelu koulju i iroke
lanene hlae. Zbog jarkoga sunca Nayir nije mogao odgonetnuti izraz njegova lica.
Traim Mohammeda Ramdanija, rekao je Nayir.
Tko ste vi? Mladiev glas zvuao je promuklo.
Zovem se Nayir ashSharqi. ivi li Mohammed ovdje?
Tko vam je to rekao?
Jeste li vi Mohammed?
ovjek se nije ni pomaknuo. to elite?
Doao sam s vama razgovarati o Nouf ashShrawi. Reeno mi je da ste joj vi
bili pratilac.
 Mukarevo lice iskrivilo se od nelagode. Je li vas poslala obitelj?
Nije.
Vi ste iz policije?
Ne, ja sam privatni istraitelj.
Mohammed je nervozno zatreptao i nakon duge stanke i pomnog prouavanja
odmaknuo se u stranu pokazavi Nayiru da ue.
Nayir je proao kroz dvorite u razmjerno mraan hodnik. Na vjealici je visio
ogrta, a desetak pari cipela bilo je poslagano uza zid. Osjetio je udan, neugodni
miris. ivotinjski izmet.
Imate ivotinje? pitao je.
Ne.
Nita? ak ni pilie?
Mohammed je izgledao zbunjeno. Ne. Zato?
Nayir je shvatio da su njegova pitanja pomalo uvredljiva. Nije bitno,
odgovorio je.
Mohammed ga je poveo niz uzak hodnik do dnevne sobe. Pokraj vrata dnevne
sobe bio je ulaz u glavni dio kue, i ba iznad dovratka visjela je Hamsina ruka,
peteroprsti simbol zatite od urokljiva oka. Hrpa izlizanih jastuka bila je nagurana u
jednom kutu, a tri prostirke od bambusa rairene na podu. Mohammed je gostu
ponudio najiu prostirku i pozvao nekoga da donese aj. Dvojica mukaraca sjela
su jedan uz drugog, prekrienih nogu.
utke su ekali. Kapci na prozorima bili su zatvoreni, ali vruina se ipak
probijala. U oblinjoj sobi zaplakalo je dijete.
Mohammed se vrlo brzo opustio. Nayir je osjetio da je naviknut na lako
uspostavljanje kontakata. Sada se inilo da brzo stjee samopouzdanje. Nije udo to
je radio kao pratilac.
Netko je zakucao na vrata i Mohammed je ustao i otiao u hodnik. Nayir je uo
enski glas. Vie nemamo datulja! aptala je neka ena. Imam samo pirjano meso.
Tako mi je neugodno! Da ga posluim?
Ne, aj je dovoljan, habibti. Hvala. Mohammed se vratio u sobu nosei
pladanj s ajem. Zatvorio je vrata nogom. Moja ena, Hend, objasnio je nervozno
se smijeei. Kada je sjeo, natoio je dvije male alice, dodajui jednu Nayiru i
sputajui drugu na pod uz nogu. Dijete je sada vritalo, ali Mohammed se nije
obazirao.

81
 Nayir je srknuo aj i zaudio se leernosti kojom je Mohammed spomenuo
svoju enu. Nije bilo potrebe da objanjava tko je, a to to je Nayiru rekao njezino
ime bilo je neto neuveno. Svrstavalo je Mohammeda meu one koji su se nehajno
odnosili prema vjerskim pravilima. Proli su dani kada se o eni govorilo kao o
majci Mohammeda mlaeg. Danas ene imaju imena, prezimena, posao i to sve
ne. Pitao se koliko je mukaraca znalo Noufino ime.
Nayir je spustio alicu, a Mohammed ju je ponovno napunio.
Moja suut zbog Nouf, rekao je Nayir.
Hvala.
Znam to znai pretrpjeti gubitak.
Ne mogu doi k sebi. Mohammed je proao rukom kroz kosu.
Do Nayirova nosa ponovno je dopro smrad ivotinjskog izmeta. Dugo radite
za obitelj? pitao je.
Od djetinjstva. Otac je bio Abu-Tahsinov voza kada je bio mojih godina.
Mohammed odmahne glavom. Umro je prole godine.
Neka ga Alah uva.
Hvala.
Je li bio zadovoljan poslom? pitao je Nayir.
Da. Shrawijevi su prema njemu dobro postupali. Ja sam odrastao na njihovu
starom imanju, ondje su ivjeli prije nego to su se preselili na otok. Nedugo nakon
to su se preselili ja sam se oenio, pa sada imam svoj stan. Mahnuo je rukom
prema praznim zidovima. Pa makar bio ovako ruan. Prije sam mislio da bi bilo
bolje da sam ostao na otoku, ali drago mi je to nisam.
Da? Nayir je pogledao domaina.
Tamo nisam bio sretan. Osim s Nouf. Ona je bila drukija.
Kako drukija?
Mohammed slegne ramenima. Oi su mu se stisnule. Vi ste bliski s obitelji?
Samo koliko mi posao doputa. Ja sam njihov pustinjski vodi.
Ah, mislim da sam uo za vas. Vi ste onaj beduin.
Nayir stisne usnice. Obitelj me angairala da pronaem Nouf kada je
nestala.
Mohammed zamiljeno, kimne. Znai sada vas nitko ne plaa?
Ne.
Pa zato ste onda tu?
82
 Nisam zadovoljan objanjenjem da je njezina smrt bila nesretan sluaj.
Mohammed rukom pokae Nayirov baloner i nasmijei se. Uklapa se. Ali
moram priznati da nisam pomislio da je u njezinoj smrti bilo iega neobinog. Bila je
tragina, ali nita me nije navelo da pomislim na ubojstvo.
Ubojstvo?
O... pa niste li zato ovdje?
Nayir pogleda domaina. Mislite da je ubijena?
Ne. Ne mislim. Hou rei, samo sam pretpostavio da ste vi na to mislili.
Ne ba.
Mohammed otare znoj sa sljepoonica. Pa zato ste onda doli?
Nayir zastane. Recite mi to se dogodilo onoga dana kada je nestala. Sigurno
ste je vidjeli toga dana.
On odmahne glavom. Nazvala me i rekla da me ne treba.
Je li to bilo uobiajeno?
Pa ne znam. I prije je to radila, ako me to pitate.
Rekla je majci da ide zamijeniti vjenane cipele, rekao je Nayir. A vi je niste
odvezli u trgovaki centar?
Nisam.
Nayir se nagnuo naprijed. Kako je otila od kue ako je vi niste odvezli?
Ne znam. Kada nisam tamo obino izlazi s majkom, ogoricama i jednim od
njihovih pratilaca... Mohammed rairi ruke. Sluajte, ve sam rekao Tahsinu i
Othmanu sve to znam. Desetak puta smo proli kroz sve to.
Ja elim uti vau stranu prie. Kada ste shvatili da je pobjegla?
Mohammed je nervozno trepnuo. Te me veeri nazvala njezina majka. Rekao
sam joj sve to sam znao. Odmah sam otiao na imanje, ali, naravno, tamo nita
nisam mogao...
Nayir je priekao, ali Mohammed vie nita nije rekao. to ste radili toga
dana?
Mohammed se kolebao. Morao sam obaviti kupovinu sa enom.
Je li ona bila s vama cijeli dan?
Da, i njezina sestra je bila s nama.
Nayir je znao da bi morao razgovarati s Mohammedovom enom i njezinom
sestrom kako bi potvrdile njegovu priu, ali to ne bi bilo primjereno. Spustio je alicu

83
na pod. Pitam se zato bi djevojka poput Nouf pobjegla. To se ne ini vjerojatnim,
zar ne? Imala je sve novac, dobru obitelj, zarunika. Moda mi vi moete pomoi
da u svemu pronaem smisao. Vi ste je poznavali.
Mohammed je htio natoiti Nayiru jo jednu alicu aja, ali vie nije bilo vode.
Iznenada spusti ajnik i pritisne prstima oi. Zavladala je duga utnja. Kada je
spustio ruku, lice mu je bilo crveno i oteeno. Molim vas, oprostite mi. Ja sam je
trebao uvati.
Nayir osjeti bol svojega domaina, ali se pitao koliko je ta bol tek profesionalan
osjeaj krivnje.
ujte, rekao je Mohammed, oito je da je Nouf pobjegla jer joj je bilo dosta
takvoga ivota. Prisilio se da gleda Nayira u oi. Moda mi neete htjeti vjerovati,
ali rei u vam, nije samo ona poeljela pobjei. Veina djevojaka tako se osjea. Mrze
ivot na otoku. Bjee od njega tako to stalno odlaze u kupovinu ili na vonju
vodenim skuterom. No, nikad nisam mislio da e to doista uiniti. Ne tako ne na taj
nain.
Nayir je gledao kako se suze slijevaju niz Mohammed ove obraze. Posegnuo je
u dep i izvukao novi misvak. Smeta li vam...?
Ne. Samo izvolite.
Vrhom palca Nayir je otrgnuo vrh tapia i stavio ga na pladanj s ajem.
Gurnuo je misvak u usta. Kau da ovdje ene pate, rekao je. Ali koliko ja znam,
samo je jedna patila dovoljno da se odlui na bijeg u pustinju i izloi pogibli. to ju
je, dakle, navelo na to?
Mohammed proguta slinu. Ne znam.
Rekli ste da je bila drukija. to ste pod tim mislili?
Ne znam. Mohammed je uzdahnuo. Hou rei ona je bila Nouf. Nije znao
kamo bi s rukama, a znoj mu se tako obilato cijedio niz lice da mu je ovratnik bio sav
mokar. Nastupio je dugaak trenutak utnje. Nayir ga je prouavao.
Nouf poznajete koliko esnaest godina? Dovoljno dugo da znate podosta o
njoj.
Da, naravno, mi smo gotovo obitelj.
Obitelj. Rije je ostala visjeti u zraku. Dovoljno dugo da razvijete... odnos s
njom? Naravno, Nayir je mislio na prisan odnos, lien sputavajuih pravila
ponaanja meu roacima ili branim partnerima. Mohammed se lako mogao
zaljubiti u Nouf. Bila je lijepa i bogata djevojka i imala je sve to je njemu nedostajalo.
Poznavao ju je bolje od ikoga, a ipak mu je bila zabranjena.

84
 Mohammed je zurio u pod brzo trepui. Lice mu je bilo sablasno sivo. Nisam
imao nita s njezinom smrti, rekao je.
Jo neto ne razumijem, nastavio je Nayir. Ako je tono da se odvezla s
imanja gdje je nauila voziti?
Mohammed je i dalje zurio u pod. Ja sam je nauio. Bilo je zabavno. I druge su
djevojke u tome sudjelovale, ak i Zainab, a ona ima samo est godina. Znam da sam
glupo postupio, ali one bi to ionako uinile, pa sam mislio da je bolje da ih nauim
sigurnoj vonji i postavim im neka pravila. Morale su vjebati na pranjavom putu
iza kue gdje ih nitko ne moe vidjeti.
Dobro. Ali recimo da je pobjegla. Ona bi se za to morala pripremiti. Morala je
odluiti kamo ide. Je li imala zemljovid? GPS? Kako bi to mogla nabaviti? Pitam se...
Bi li ih ukrala? Ili bi joj netko pomogao?
Ja ne bih.
Zato ne? Nauili ste ju voziti, to je mnogo opasnije od krae. A i
zabranjeno.
Mohammed je izgledao prestraeno. Znam, ali nije...
Kako je uope znala gdje su kljuevi kamiona? I kako je navabila devu u
kamion? To je prilino teko izvesti. Za to je potrebna snaga. Usto, netko je udario
ker uvara deva po glavi, ali ta je djevojka puno krupnija i snanija od Nouf. Kako
ju je Nouf uspjela onesvijestiti? Mislim da joj je netko pomogao, netko tko je znao da
bjei.
Ya Allah, Allah, Bism'allah. Mohammed je izgledao kao da e zaplakati.
I kako je dospjela u pustinju?
Mohammed se ljuljao naprijed-natrag, ruku prekrienih na krilu. Ne znam.
I njezino... stanje...
Allah! Ja je nikad ne bih dirnuo!
Ali netko ipak jest. Koliko znam, vi ste bili jedini mukarac s kojim se redovito
susretala.
Mohammedova ramena poela su se tresti. Ne, ne. Sluajte. Bio je jedan tip.
Eric. Eric Scarsberry. Vie puta sam je vozio na sastanak s njim. eljela je otii u
Ameriku, a on joj je trebao u tome pomoi.
Nayir se uspravi. U Ameriku? Kako?
Dala mu je milijun rijala. Trebao je tim novcem kupiti stan u New Yorku,
nabaviti zelenu kartu i tko zna to jo. To je oduvijek eljela. eljela je otii.

85
 Nayir je zurio u domaina. Nouf je eljela pobjei s Amerikancem? Unato
svemu bio je iznenaen. Kako je to mogue? ene nisu mogle napustiti zemlju bez
izlazne vize za koju im je trebao potpis mua ili oca. AbuTahsin sigurno joj nikad
ne bi dopustio da bilo kamo otputuje. Za to bi joj trebao mu, ali to ne bi mogao biti
Eric. Muslimanke se ne smiju udavati za nevjernike.
Kako je mislila otii? pitao je Nayir.
Na medenom mjesecu. Trebala je otputovati u New York s Qazijem.
Zarunikom?
Da. Planirala ga je napustiti u hotelu i potom se sastati s Ericom.
Ona se namjeravala udati za Qazija i onda pobjei s Amerikancem?
Mohammed se prestao tresti i zario je lice u ruke. Neto je mrmljao.
Molim?
Spustio je ruke. Znam da sam ja kriv. Nisam to smio dopustiti. Znao sam da je
pogreno, ali ona je to toliko eljela...
to je eljela? Nayir zaustavi dah.
Ona... ona je eljela ivjeti u Americi. Kada je vidio Nayirov zgroen pogled,
objasnio je: Jednoga je dana vidjela televizijsku emisiju o eni koja prouava divlje
pse u Africi. eljela je biti poput te ene, premda je ona ivjela sa psima... sa psima!
Bila je prljava. Bila je u Africi tri mjeseca, ali je voljela svoj ivot. Mislim da je to
ostavilo dojam na Nouf vie nego bilo to drugo to da ena moe ivjeti poput psa
i biti sretna. Ako nita drugo, sretnija od Nouf. Tekom mukom je progutao slinu.
Sve njezine prijateljice u koli putovale su u London i New York. To su bogataka
djeca, ba kao Nouf, i imaju sve to ele. Ali Nouf njezini roditelji nikad ne bi
dopustili da napusti zemlju, a pogotovo da ide u Ameriku! Ona je samo eljela ii u
kolu, studirati zoologiju i onda ivjeti negdje u divljini. Moda u Africi. Ali ovdje
nije mogla nita od toga, otac joj ne bi dopustio. To je eljela vie od iega na svijetu,
a ja... ja nisam rekao ne! Suze su mu potekle. Nayir je skrenuo pogled, ali tihi
Mohammedovi jecaji ipak su ga uznemirili.
ao mi je, rekao je, ne znajui to bi dodao.
Mohammed je ljutito obrisao obraz. Bism'allah, protisnuo je. Gotovo se
osjeam kao da sam je ja ubio.
Recite mi, rekao je Nayir, kako je komunicirala s Ericom?
Sastajala bi se s njim u trgovakom centru u Comicheu. Ne znam gdje on
ivi.
Ili ste s njom?
86
 Jesam.
Kada ste zadnji put vidjeli Erica?
Prije otprilike tri tjedna. Dao joj je klju i adresu svojega stana u New Yorku.
Svojega stana?
Da. Mohammed je posegnuo u dep i izvukao privjesak za kljueve. Ovo je
kopija kljua, dala mi ga je za sluaj da ona svoj izgubi ili ako se neto dogodi. Tamo
je trebala ostati dok njezin stan ne bude spreman.
Mogu li posuditi klju?
Neete...
Ne, neu ga pokazati obitelji.
Muhammed skine klju s privjeska i prui ga Nayiru. Sluajte, morate mi
vjerovati, rekao je, lud sam od osjeaja krivnje. Imam predosjeaj da bi Eric mogao
biti nekako upleten u njezinu smrt, ali nemam pojma gdje bih ga mogao nai. Ne
znam gdje ivi, za koju tvrtku radi niti je li jo u zemlji. Pogled mu je na trenutak
postao divlji.
Nayir nije elio postaviti sljedee pitanje, ali nije imao izbora. Mislite li da je
bilo ozbiljno to s Ericom... toliko ozbiljno da...
Da bude intimna s njim? Mohammed je izgledao kao da mu se sve to gadi ili
ga vrijea, ili oboje. Kada sam je vozio da se sastane s Ericom, dotaknuo je obraz
ispod oka, uvijek mi je bila na oku. Nikad joj nije vidio lice.
Nayir je pokuao procijeniti govori li istinu. Duboko u sebi osjeao je da
govori, premda se to inilo nevjerojatnim.
Mohammed rezignirano spusti ruku. Rei ete obitelji.
Zasad u, rekao je Nayir, uvati vau tajnu. Ali objasnite mi neto: Nouf je
nestala tri dana prije vjenanja. Ako je to to govorite tono, zato bi iznenada
odustala od plana i pobjegla prije vjenanja? Bez Qazija nije mogla napustiti zemlju.
Moda joj je Eric obeao da e pronai neki drugi nain. Ne znam kako, ali
nije bilo nemogue. Imao je veze u pristanitu, pa ak i svoj brod! Mogao ju je
prokrijumariti.
Je li spominjala da bi se to moglo dogoditi?
Nije. Mohammed se zadubio u misli. Zamirio je. Uvijek sam zamiljao da
emo se oprostiti, bude li odlazila zauvijek.
Od prizvuka oaja u njegovu glasu Nayira je stegnulo u grlu, ali se obuzdao.
Mohammed je, napokon, bio sudionik njezina plana za bijeg. Pomagao joj je da se

87
sastaje s Ericom, a onda je sakrio istinu od obitelji. Po svemu je ispao osoba koja nije
zasluivala povjerenje.
A muile su ga i pojedinosti Mohammedove prie. Zato je eljela ivjeti u
Americi? Zato ne u Europi? Ili u Egiptu? U Kairu bi imala isto toliko slobode koliko
i u Americi, ali bez potekoa izazvanih jezinom barijerom. Ali moda je to bilo
preblizu. Egipat je bio s druge strane mora, putovanje u Egipat nije bilo ni izbliza
toliko dramatino kao putovanje u Ameriku, zemlju nevjernika. Oito je
naputanjem obitelji eljela jasno izraziti odreen stav. Putovanje u Ameriku nije
bilo samo obina pljuska nego teak udarac konzervativnoj obitelji Shrawi.
Shvatio je da lupka misvakom po nadlanici pa je prestao.
Je li Nouf ikad odlazila u muki dio kue u spavae sobe svoje brae? Ili
njihove bive spavae sobe? U njihove urede?
Ne, mislim da nije. Zato?
Nikad je niste vidjeli da ulazi u muke spavae sobe?
Iskreno, ja tamo ne ulazim pa ne znam kamo je ona zalazila. Zato bi nju
zanimale njihove nekadanje spavae sobe?
Je li ikad spominjala odjeu svoje brae? Moda jakne?
Mohammed je morao razmisliti, ali je odmahnuo glavom. Jedva da je uope
govorila o brai. Bila je nervozna u njihovoj blizini. Oni ba nisu pokazivali
razumijevanje prema njoj.
Kakvi su bili?
Hladni.
Jo neto, rekao je Nayir, zauvi buku u hodniku. Je li Nouf bila
praznovjerna?
Mohammed ga sumnjiavo pogleda. Ne, ba i nije.
Deva koju je odvela u pustinju imala je na nozi znak zatitu od urokljiva
oka. Zato bi ona napravila takav znak?
Ne znam, rekao je. ini se udnim.
Primijetio sam Hamsinu ruku na dovratku... Nayir pokae prema hodniku, a
Mohammed se naglo okrene. Vi ste praznovjerni?
To je stavila moja ena... Odjednom se otvore vrata i ue Mohammedova
ena. Na rukama je drala usnulo dijete. Glavu je pokrila maramom, ali joj je lice bilo
otkriveno dok se iroko, srdano osmjehivala. Nayir skrene pogled, a Mohammed
ustane. Poljubio je enu u obraz i uzeo dijete, okrenuvi se da ga pokae Nayiru.

88
 Moja ki, rekao je blistajui. Glasna je poput aviona, ali moemo se njome
hvaliti dok spava.
Nayir je pogladio dijete po obrazu. Ism'allah, ism'allah.
elio je pitati Mohammedovu enu da potvrdi muev alibi, ali bilo ga je stid.
Ne skreui pogled s djeteta pitao se je li Mohammedova ena ikad upoznala Nouf i
to misli o njoj.
Molim vas, nemojte otii, rekla je ena. Odmah u posluiti veeru.
Ne, hvala. Nayir je ignorirao enu obraajui se Mohammedu. Njegovo ih je
ponaanje zaudilo, no kad je ena shvatila Nayirovu nelagodu tiho je uzela dijete i
izila iz sobe.
Mohammed ga je ispratio. Obavijestite me pronaete li Erica, rekao je.

Kada se vratio na cestu, Sudanki vie nije bilo. Nayir stavi misvak u usta i vrati se do
auta koji je u meuvremenu prekrio novi sloj praine. Otvorio je vrata i pustio da
vruina izae van, a onda se naslonio na odbojnik, zbunjen i uznemiren posve
novom slikom Nouf. injenica da je htjela pobjei u Ameriku smjetala ju je izvan
kategorije ena u koju ju je on svrstao: meu uplaene nevjeste koje bjee od
dogovorenoga braka. Iako je i prije smatrao da je bila neiskrena prema obitelji, ova
nova Nouf pokazala se krajnje prijetvornom i sebinom, kujui plan kojim e
udovoljiti vlastitim hirovima i povrijediti obitelj. Nije bila prestraena, bila je
beskrupulozna. Nije marila to e svojim postupcima zgroziti obitelj, a moda ak i
unititi njihov ugled, a zbog ega? Mogunosti da ivi sa psima? Trudio se predoiti
tu novu Nouf i odjednom je shvatio da ju je sve dosad cijelo vrijeme doivljavao kao
rtvu.
Ipak, nova verzija dogaaja nosila je svoje probleme. Ako ju je Mohammed
poznavao bolje od brae, i ako mu je toliko vjerovala, ne bi li se bar pokuala od
njega oprostiti? Ili je lagala i Mohammedu?
Dok je ulazio u Jeep, Nayira je najvie uznemiravala jedna misao: udno je da
bi se Mohammed toliko trudio pomoi Nouf da otie iz Saudijske Arabije, a nije
uinio nita da pomogne otkriti tko ju je ubio.

89
 11

B ilo je mnogo razloga zbog kojih je volio marinu. Budio se ujutro uz miris mora i
prekrasan pogled na modri obzor. Cijeli je dan bio na svjeem zraku
rashlaenom vodom i vjetrom. Promatrao je putujue trgovce koji od kue do kue
prodaju molitvene prostirke i misvak, bakrene lonce i kineske platnene cipele. Velik
srebrni kamion uvijek je bio parkiran kraj ulaza u marinu i tono u 6 ujutro kroz
njegove prozore poeo bi se iriti miris svjee lepinje, boba kuhanog u enjaku i
najbolje kave na svijetu. U 6.15 bona vrata kamiona podignula bi se poput kujine
noge, a ljudi koji su ekali u redu nahrupili bi po doruak, tiskajui se oko
prodavaeva prozora poput tenaca oko kuje. Susjedi su ovdje drali irom otvorene
oi. Tu nije bilo kriminala. Nitko se nije tukao za parkiralino mjesto. Nou je
arobno, uspavljujue ljuljukanje broda davalo pokret potpunoj smirenosti. Ali
moda je u marini najljepe bilo stalno zapljuskivanje vode o trup broda i tiho
udaranje brodova o dokove, Nayirov podsjetnik da nije zarobljenik u kui i da je
dovoljno samo odvezati ue i pokrenuti motor pa da on i sva njegova imovina
slobodno zaplove valovima.
A ipak, uvijek je bilo znatieljnika koji su pitali kako je ovjek vjeran pustinji
toliko zavolio more. On zapravo nije na to znao odgovoriti. Dok je bio mali nauio je
voljeti pustinju, ali kad je odrastao poelio je novu vrstu divljine. U moru je pronaao
neobinu repliku pjeanoga beskraja. Ono je nosilo mir, prostranstvo, skriveni ivot
i paradoksalni spoj monotonije i avanture. A bila je tu i mogunost da se makne od
susjeda ako mu njihova znatielja, pitanja o poslu, obitelji, planovima za brak
postanu prenaporni. U tom sluaju jednostavno e se premjestiti na drugi dok, a iza
zastrtih prozoria virit e novi parovi znatieljnih oiju ljudi koji se jo nisu
dovoljno opustili da bi poeli postavljati indiskretna pitanja. Otkako je doao u
marinu bio je stalno privezan uz isti dok, ali ve samo to to je znao da se moe
premjestiti davalo mu je golem osjeaj slobode i inilo susjede podnoljivijima.
Toga jutra stajao je na doku s Columbovim balonerom prebaenim preko ruke i
gledao u zapadno nebo. Pokuavao je ublaiti loe raspoloenje razmiljajui o
ugodnim stranama svojega malog svijeta, a moda bi njegovo sanjarenje potrajalo i
due da nije bilo njegova susjeda Majida.
Salaam! pozdravio ga je Majid s nasuprotnog mola. Stajao je na pramcu i
znatieljno gledao Nayira.
Sabaah al-khayr. Prekasno je shvatio da time to stoji ondje sam s neobinim
odjevnim predmetom preko ruke samo potie komentare.
to ima novoga?
Al-hamdulillah, uzvrati Nayir.
Majid je bio jo jedan frustrirani neenja s doka, a kao takav bio mu je i utjeha i
upozorenje. Obojica su osjeala blagu nelagodu zbog te usporedbe, koju je jo vie
naglaavala injenica da su bili iste visine i dobi, da su im lica imala nevjerojatno
slinu strukturu i da su obojica imali palestinske krvi. Velika razlika meu njima bila
je u tome to je Majid bio najmlai sin u jako velikoj obitelji, to je imao bezbroj
roakinja, a ipak se nikad nije oenio. Bio je cjepidlaka u svojem pretjeranom
iskazivanju pobonosti i ini se da nijedna ena nije bila dovoljno kreposna da bi ga
zasluila.
Majid izie na mol. Jutros idemo van? pitao je.
Da. Imam nekog posla.
A to je ovo? Majid pokae kaput. Da vidim. Kupio si kaput? Pruio je
ruku i opipao gumbe. To je kini ogrta? Nasmijao se. Reci kamo to ide gdje bi
mogao pokisnuti?
Nikamo ne idem.
Majid se naceri. Moda ovdje oekujemo kiu?
Njegov zloban osmijeh bio je dovoljan podsjetnik da su Nayir i Majid razliiti
poput psa i make. Mayid je bio ovjek koji je tono pet puta na dan obavljao
obredno pranje a potom paradnim korakom prelazio preko 15 metara irokog
parkiralita do damije u marini. Ako bi na toj kratkoj etnji preko mjesta gdje nema
previe pjeaka primijetio enu (i tako ponitio svoje pranje gledanjem neistoga),
zaurlao bi na nju iz petnih ila, vratio se do broda, uz tresak otvorio vrata kabine,
siao i uz silnu buku i pljuskanje ponovno se oprao. Zatim bi provirio, oiene due
i tijela, i pogledao niz dok, kao da se nadao da e enu ugledati krajikom oka, to ne
bi bilo isto kao da je doista vidi. A zatim bi, kada bi se uvjerio da nema nijedne na
vidiku, nataknuo sunane naoale na nos i spustio se niz dok. Nayir nikad nije vidio
da je dvaput naletio na enu pri jednom odlasku na molitvu. Obino je prva

91
eksplozija gnjeva bila dovoljna da s dokova otjera sve ene ptice da i ne
spominjemo pa bi Majid mogao sigurnim korakom krenuti prema damiji.
Pogledao je Majida u oi. Upravo su ga te oi sklone osuivanju najvie
zabrinjavale i zato se uvijek isplatilo biti ljubazan. A to ima kod tebe? Kako je na
poslu?
Majid slegne ramenima. Isto. A ti kako je u pustinji ovih dana?
Dobro. Nayir krene niz mol, dovikujui preko ramena: Ugodno jutro ti
elim. Ali ga je snishodljiv ton u Majidovu pitanju izjedao putem do Jeepa.
Toga je jutra sve krenulo naopako. Prometna guva bila je nepodnoljiva. Na
kiosku uz cestu uzeo je kavu i jaja, ali zrak je bio tako gust od ispunih plinova da
nije mogao disati, pa se vratio u Jeep i odjurio vratolomnom brzinom, zaboravljajui
sve to je isplanirao za taj dan i elei samo pobjei od zagluujueg prometa i
zaguljiva smrada dizela. Ali nije se mogao opustiti, ak ni kada su se zgrade jo vie
prorijedile i kada uz autocestu nije bilo vie niega osim pjeanih prostranstava.
Bijesno se zavezao preko bankine, prebacio pogon na sva etiri kotaa i skrenuo na
pijesak vozei bez cilja. Kada je autocesta bila tek tanka crta na obzoru, zaustavio je
Jeep, dorukovao i onda, provjerivi molitveni raspored, izvadio prostirku kako bi se
pomolio na pijesku.
Tek tada je nestalo njegova bijesa. Dovrio je molitvu, sjeo na pijesak u sjenu
Jeepa i razmislio o uzrocima svojega neraspoloenja. Nakon razgovora s
Mohammedom u njemu se budio novi strah. Nouf je planirala bijeg. U Ameriku.
Umrla je u pustinji, ali njezin bijeg u Ameriku bio bi druga vrsta smrti. I to ga je
zgrozilo. Da Amerika predstavlja slobodu i uzbuenje, da je to cilj zbog kojega je
vrijedno izbrisati prethodni ivot, da ovo mjesto, ovaj grad, ova pustinja, ovo more,
ne mogu ispuniti djevojake snove.

Qazi ashShrawi spustio je mapu na stol i priao prozoru kako bi bio blie Nayiru.
Imao je tih glas, a zbog buke iz skladita ispod njih morao je neprirodno naprezati
glasnice.
Bili su u Qazijevu uredu u skladitu cipela njegova oca. Bila je to prostorija
pregraena staklom iz koje su se vidjeli nepregledni redovi kutija, od kojih su neke
bile toliko visoko da ih se moglo dosegnuti samo dizalicom.

92
 Qazi je bio skoro iste visine kao i Nayir, ali je Nayir bio gotovo dvostruko iri.
Na sebi je imao istu bijelu haljinu i besprijekorno izglaanu kefiju uvrenu novim
crnim igalom od kozje dlake. Dok je hodao, Nayir je primijetio kako mu ispod haljine
proviruje par iznoenih tenisica to je bilo udno, s obzirom na to da je njegov otac
vodio najveu tvrtku za uvoz cipela u Jeddi koju e Qazi, najstariji sin, jednoga dana
naslijediti. Ipak, tenisice su izgledale udobno i pokazivale su da je Qazi, unato
eleganciji i profinjenosti, marljiv radnik i praktian ovjek.
Samo sam je jednom vidio, rekao je. I svi su bili tamo stric, bratii, otac. U
sobi je bilo slugu. Nije smjela podignuti burku pa joj nisam vidio lice.
Jeste li razgovarali s njom? pitao je Nayir.
Pitao sam ju je li uzbuena zbog vjenanja, a ona je odgovorila da je i to je bilo
sve.
Je li zvuala uzbueno?
Ne znam. Mislim da je bila nervozna. Qazi je pogledao dolje prema
radnicima i zamislio se.
Znai niste imali pojma kako izgleda? pitao je Nayir.
Pa, vidio sam sliku. Othman mi ju je pokazao.
Kakva je bila?
Qazi se tjeskobno nasmijeio.
Od prvog asa poznanstva s Qazijem, Nayir je gajio zatitnike osjeaje prema
njemu. Ostavljao je dojam da je stalno na oprezu, no istodobno je zraio
dobrodunou. Bio je poput irafe u savani: nauljenih uiju kojima je oslukivao
opasnost, a ba kao i irafa u sebi je imao neto dirljivo i ranjivo.
Nayir ga je suutno pogledao, nastojei zamisliti to ga je doista nagnalo da se
poeli oeniti Nouf. Pritisak obitelji? Novac? Ljubav?
Nije se inio ovjekom koji bi se urio u brak dok svaka pojedinost ne bi bila na
svojem mjestu. Imao je bistre smee oi i etvrtastu eljust i bio je prilino zgodan.
Nayir je mogao zamisliti ene kako stoje u redu da bi ga se doepale. Sigurno je
postojao razlog zato je izabrao Nouf.
Znate li to joj se dogodilo? pitao je Qazi.
Kao to sam rekao, jo istraujemo.
Mislio sam da je policija rekla kako je posrijedi nesrea, apnuo je.
Tono.
Radnik je otvorio vrata iza njih i kada ih je ugledao ispriao se zbog ometanja.

93
 Nema problema, Da'ud, rekao je Qazi. Daj mi par minuta.
Oprostite to vam oduzimam vrijeme, rekao je Nayir.
Nita zato. Qazi podigne ruku. Sigurno ne elite kavu?
Ne, hvala.
Onda, molim vas, sjednite. Imamo vremena koliko hoete.
Nayir se vratio do stola, a Qazi ga je pratio odmaknuvi mapu u stranu i
spustivi lakat na stol, kao da govori: Hajde, pitajte me to god hoete.
Znai, osim toga puta nikad niste razgovarali s Nouf? pitao je Nayir.
Qazi stisne usnice i zagleda se u stol pogledom koji je govorio: Povlaim izjavu,
pitajte me neto drugo.
Vjenanje je... velika odluka, rekao je Nayir. Vi ste mladi.
Imam devetnaest godina.
Kada bih se ja enio u vaim godinama elio bih znati sve o eni prije nego to
preuzmem tu obvezu. Nayir opazi gr na njegovu licu. To je odluka za cijeli ivot.
Ja bih elio biti siguran da ispravno postupam, a onda bih elio sve jo jednom
provjeriti, posebno kada ne bih dobro poznavao djevojku.
Ja sam je na neki nain poznavao, rekao je Qazi. Igrali smo se zajedno dok
smo bili mali.
Kakva je bila u to vrijeme?
Slegnuo je ramenima. Svidjela mi se. Bila je prekrasna.
I to je sve?
Pa, melankolino se nasmijeio, sjeam se kako me jednom pobijedila u
nogometu dok smo jo bili djeca. Bili smo na krovu kue mojih roditelja. Mislim da je
imala est godina. Nakon toga me bacila na beton i poela udarati akama u grudi.
Iznenadila me. Bio sam tri godine stariji od nje. Nisam je elio ozlijediti. Vritala je
da e me ubiti pustim li joj jo jednom da pobijedi. Nasmijao se. Mislila je da joj
namjerno poputam u igri.
Jeste li?
Nisam. Pustio sam je da vjeruje u to dok me jo jednom nije pobijedila i...
Prestao se smijati. Bili smo djeca, ali mogao sam se zatititi jedino tako da je
napadnem, bacim na tlo i udarim. Odmahnuo je glavom. Raskrvario sam joj nos.
Jo ne mogu vjerovati da sam to uinio. Poslije mi je rekla da mi nije zamjerila.
Znai, bila je snana djevojica, rekao je Nayir. Qazi nije odgovorio, pa je
nastavio. Ljudi se promijene kada odrastu. Mene bi zanimalo kakva je postala.

94
 Qazi se ugrizao za usnicu.
ujte, rekao je Nayir, obitelj nije traila od mene da doem ovamo. Ja sam
sm poelio razgovarati s vama. Pomislio sam da mi moete pomoi da je bolje
razumijem. Njezina braa oni su stariji od nje. Oni je nisu tako dobro poznavali.
Nadao sam se da ete mi vi moi rei neto vie. Prema vama bi se drukije ponaala,
zar ne?
Oni vas nisu poslali ovamo?
Nisu. I neu im nita rei. Imate moju rije.
Dobro, rekao je tiho. Nazvao sam je jednom ili dvaput. Pogledao je Nayira.
Nije to to mislite...
Kakvom se doimala preko telefona?
Bila je... ne znam, zvuala je milo. Lice mu je na trenutak poprimilo sanjarski
izraz i kao da se nasmijeio. Pitala me volim li pse, a ja sam odgovorio da ih volim. I
eljela je znati hou li je voditi u New York na medeni mjesec. Morao sam joj to
obeati. Nasmijao se. Isprva sam se zabrinuo jer se inila previe uzbuenom, ali je
rekla da je uvijek sanjala o putovanju u New York i da eli da sam ja uz nju kada joj
se to napokon ostvari.
Nayir se nadao da njegovo lice ne otkriva koliko je alostan. To je ve bilo
previe ovaj visoki, paljiv, brian mukarac sprema se na put u New York i nema
pojma da ga njegova ena planira napustiti. inilo se nemoguim da bi je on ubio.
ak i da je posumnjao da ga iskoritava, nije se inilo vjerojatnim da je to dovoljan
motiv za Qazija.
O emu ste jo razgovarali? pitao je Nayir.
Uglavnom o New Yorku o tome to emo tamo raditi, gdje emo odsjesti.
Stalno me ispitivala smije li ostaviti lice nepokriveno i nositi samo maramu.
A to ste joj vi odgovorili.
Rekao sam da je to u redu. elio sam da vidi New York.
Nayir je spustio pogled kako bi sakrio koliko je dirnut. Mrzio je situaciju u
kojoj se naao. Osjetio je novu provalu bijesa, a sve saaljenje koje je osjeao prema
Nouf sada se inilo posve neprimjerenim. Morao se podsjeati da je vjerojatno
ubijena i da bi njezinim ponaanjem mogao biti ponien jedino Qazi.
Jasno mi je da je bila je lijepa i da vas je to privuklo. Ali zato ste je poeljeli
oeniti? pitao je Nayir. Sigurno je po neemu bila posebna.
Qazi se lagano nasmijeio i pognuo glavu. Da. Bila je lijepa i to me privuklo,
ali kada sam je poeo upoznavati osvojila me svojom vedrinom. Podignuo je

95
pogled. Ona je moja jedina roakinja koja se smijala od srca i koja nije stalno
govorila o ispravnom ponaanju. Pripovijedala je o svojim psima, etnjama na plai,
skijanju na vodi. No nije cijelo vrijeme bila luckasta, bila je... savreno
uravnoteena. Pritisnuo je rukama usta. Nayiru je bilo jasno da ga je gubitak
duboko pogodio i da se jo nije potpuno suoio s boli. Bio je na rubu suza, pa se
ispriao i otiao u malu kupaonicu uz ured. Nayira je iznenadilo to ga je toliko
alio. Razgovarao je s Nouf telefonom samo nekoliko puta, sreo ju je jednom,
prekrivenu burkom, ali sigurno se duboko vezao uz nju ili bar uz svoju sliku o njoj.
A zato i ne bi. Poznavali su se od djetinjstva. Trebala mu je postati enom. Sigurno
je o njoj ve razmiljao kao o svojoj eni.
Qazi se vratio trenutak poslije oteenih i crvenih oiju. Ponovno je sjeo za stol i
ispriao se zbog prekida. Nayir mu je dao vremena prije nego to mu je postavio
sljedee pitanje.
Kada ste doznali za... njezino neprimjereno ponaanje?
Qazijeve ruke bile su sve nemirnije pa ih je spustio na krilo. Otac mi je rekao
na sprovodu.
Tako. Prilino kasno. Prije toga niste nita znali?
Qazi se namrtio. Ne, nisam.
Moete li mi rei gdje ste bili onoga jutra kada je nestala?
Bio sam... zapravo sam bio u njihovoj kui.
Na imanju Shrawijevih?
Da. Morao sam donijeti jo jedan dio opreme za mladenku. Nervozno
pogledavajui prema Nayiru, dodao je: Tamo sam bio samo petnaestak minuta.
Othman moe posvjedoiti za mene.
Kada ste bili tamo?
Neto prije podneva, rekao je. Ne mislite valjda da sam upleten u ovo?
A gdje ste bili nakon toga?
Vratio sam se ovamo. Ali prije toga otiao sam na objed i neko se vrijeme
vozio uokolo. Sada je bio napet, vrsto prekrienih ruku na grudima. I nisam imao
nikakve veze s njezinim bijegom, nadam se da to znate.
Koliko vas nije bilo?
Priblino jedan sat. Svaki dan se izvezem autom u vrijeme objeda. Moete
pitati koga god hoete.

96
 Znai, nitko ne moe posvjedoiti da vas je vidio u vrijeme kada je Nouf
nestala.
Qazi uzdahne i ponovno se namrti. Ne, rekao je. Mislio sam da ste samo
eljeli doznati neto vie o njoj.
I jesam, odgovorio je blago Nayir. Bilo mu je ao zbog pritiska, ali inilo se
da ga Qazi prilino dobro podnosi. Ali morate priznati da ste vi najvie mogli
izgubiti zbog njezine indiskrecije. Ako je netko doznao kako se ponaa, mogao vam
je rei...
Ali zato bi mi rekao?
Da sprijei vjenanje.
Qazi tuno odmahne glavom. A ja bih na problem reagirao tako da je
kidnapiram? To je suludo. Gledao je Nayira ravno u oi. Da sam elio otkazati
vjenanje, naprosto bih ga otkazao. To bi bilo jednostavno.
Imao je pravo bilo bi jednostavno, a ako bi netko pitao zato, mogao bi izmisliti
desetak isprika. Nije spreman. Predomislio se. Nitko ne bi osudio
devetnaestogodinjega djeaka zbog oklijevanja. Da je Nouf oteo njezin zarunik, on
bi morao biti arogantniji, oholiji mukarac, netko koga bi njezina indiskrecija duboko
uvrijedila. Nije se inilo da je Qazi takav ovjek.

97
 12

K ada je Katya otvorila vrata, zagluila ju je buka miksera. Uzdahnuvi izula je

cipele, skinula maramu i spustila ogrta i torbicu na stoli. Trenutak poslije
mikser je utihnuo.
Doma sam! viknula je.
Otac se pojavio na kuhinjskim vratima sa sokom u ledenoj ai.
To je za mene? pitala je.
Ako eli.
Sruila se na sofu i umorno ispruila ruku. Otac joj je priao i paljivo joj
pruio au. Kako je bilo na poslu?
Dobro, rekla je. Kimnuo je i vratio se u kuhinju. Hvala, Abi, viknula je za
njim.
Othman je nazvao popodne.
Priekala je da nastavi, dok joj je pie hladilo ruke, ali Abu je utio pa je ustala i
otila do kuhinjskih vrata. Pustio je vodu i poeo prati posue.
to si danas radio? pitala je. Nije odgovorio. Oprezno je kuala sok. Bio je
udan i imao je okus po zemlji, kao da je dodao travu, ali uspjela ga je progutati. to
je za veeru? pitala je.
Slegnuo je ramenima. Hladnjak je gotovo prazan, ali imamo jaja.
Bila je toliko gladna da bi pojela cijelu kutiju jaja, ali kada bi ga zamolila da ih
ispee on bi joj odgovorio: Ispeci ih sama.
Osjeala se umorno i frustrirano. Prekovremeni sati na poslu napokon su
poeli ostavljati posljedice. Kada je prije gotovo godinu dana poela raditi bila je vrlo
uzbuena zbog posla i nikad nije osjeala umor, a ako bi ga i osjetila to je bio ugodan
umor. Ali sada se osjeala iscrpljeno. Na nogama je od est sati ujutro i sada nije
imala snage otii do prodavaonice niti skuhati objed. To je trebao napraviti Abu.
 U mirovini je, mislila je osjeajui bijes. Ima dovoljno vremena. Ali pogled na
njegovo lice rekao joj je da nema doovoljno snage. Neto ga je muilo, a to nije bio
samo Othman.
Kada je umrla Katyina majka, napustio je posao u tvornici kemikalija i ubrzo
otiao u mirovinu. Gotovo preko noi njegova prosijeda kosa posve je pobijelila,
njegove bistre crne oi vie nisu izgledale tako ivo, a njegovo tijelo, nekad neobino
snano i stasito, nekako se skupilo. Moda zbog toga to vie nije nosio odijela.
Nosio je samo kunu haljinu u kojoj je izgledao neuredno.
Kako nije radio, imali su malo novca. Njegova mirovina nije bila dovoljna za
trokove. Sreom, ve su imali stan s dvije spavaonice u starom dijelu grada, ali
katkada ne bi mogli platiti raune pa se Katya, kada su im zbog neplaanja iskopali
telefon, odluila zaposliti.
Godinama je uenicama Djevojake kole koja je bila u istoj ulici drala
instrukcije iz kemije. Dolazile su u paru, s pratnjom, obino s braom ili bratiima
koji bi ekali dok bi Katya pomagala djevojkama napisati zadau. Katkada bi, dok su
djevojke odlazile, ula njihove pratitelje kako ih zadirkuju: Zato ui kemiju? Kako
ti moe koristiti u kuhanju? Pa nee se valjda zaposliti. Ti su je komentari vrijeali
ba kao to su vrijeali njezine uenice. Uivala je u radu i za nju je imalo smisla
poticati djevojke da postanu neto vie od dobrih kuharica. Zaraivala je pristojno i
mogla taj posao obavljati kod kue, no godinama je eznula za poslom u kojemu e
njezina vjetina biti bolje iskoritena.
Stekla je doktorat iz molekularne biologije na Sveuilitu kralja Abdul-Aziza,
ali kao i sve druge ene iz njezine grupe enske grupe zavrila je studij uz gorak
okus spoznaje da budunost nije osobito obeavajua, premda je postigla pravi
pothvat. Bilo je vrlo malo poslova za ene, posebno one kolovane. ene su smjele
raditi samo na mjestima gdje nee dolaziti u doticaj s mukarcima, ili e s njima
dolaziti u doticaj tako rijetko da nee privlaiti panju na sebe, to ih je ograniavalo
na enske kole i enske bolnice.
Kada je tek zavrila studij, Katya je prihvatila posao uiteljice. Izdrala je
godinu dana. Previe posla za premalu plau jednostavno nije bila dovoljno
motivirana. Vie je voljela tiinu laboratorija, gdje nije morala cijelo vrijeme biti u
blizini ljudi, gdje je mogla osjetiti uzbuenje otkria, i zadovoljstvo istoe,
organizacije i kontrole. inilo se da u takvoj okolini mora biti vie poslova za ene, a
ipak su sve znanstvene poslove u zemlji u pravilu dobivali mukarci. Frustrirana i
sve ogorenija, gotovo dvije godine pouavala je biologiju i kemiju.

99
 Ba kada je postalo jasno da nema izbora i da mora pronai bolji posao, gradski
kriminalistiki laboratorij otvorio je odjel za ene i ona se prijavila. Odmah su je
primili impresionirani njezinim diplomama. Mogunost rada u laboratoriju ju je
uzbuivala, ali se grozila trenutka kada e to morati rei ocu. Nije mu se svidjela ni
zamisao da pouava, a to se dogaalo u strogo enskom okruju. Premda bi
kriminalistiki laboratorij bio odvojen, postojala je mogunost da katkada vidi
mukarca.
Vijest mu je priopila strepei od njegove reakcije. Sjedili su za kuhinjskim
stolom, gulili mrkve i pijuckali aj. Hladnjak je bio prazan, tednjak je bio neispravan
i oboje su se osjeali potiteno.
Kada mu je rekla za posao, uspravio se i stisnuo oi. Ma daj, pa nismo ba
toliko siromani, rekao je.
To ju je toliko duboko pogodilo da je poeljela zaplakati. Dopustiti eni da radi
za njega je bio oajniki in. To je znailo priznati da im ide loe. Razoaranje na
njezinu licu Abu nije mogao ignorirati.
ekaj, rekao je. Je li to neto to ti eli?
Kimnula je, ne usuujui se progovoriti.
Onda zasad..., jedva je to izgovorio, prihvati. Tuno joj se nasmijeio dok
su joj se suze slijevale niz obraze. Ljutito ih je obrisala, osjeajui stid jer se
rasplakala. Ne uspije li, dodao je, uvijek moe dati otkaz.
Opet je kimnula, osjeajui duboko olakanje. Premda zapravo nisu imali
izbora, bila je zahvalna to je smogao snage izdignuti se iznad kritikog stava
okoline zbog injenice da mu ki radi. Bila je uzbuena to e imati posao u javnom
sektoru, no istodobno ju je muila pomisao da radei priznaje njihovo siromatvo i
tako oca na neki nain izlae sramoti.
Nakon toga bio je prema njoj vrlo paljiv. Rekao joj je da je ponosan na nju to
je nala posao koji se tako dobro plaa i zato to je molekularni biolog. Katya je
slutila da se duboko u sebi jo stidi. To se vidjelo po njegovu nevoljkom prihvaanju
kuanskih poslova. Svakoga jutra zaustavio bi je na vratima. Tko danas kuha
veeru?, pitao bi.
Obeala je da e i dalje kuhati i obavljati kuanske poslove, istiti i prati rublje
te obavljati kupnju kao to je majka radila prije nego to je umrla. Dogovor se inio
razumnim premda je zapravo bio nepoten, no pomislila je da je bolje ii postupno.
Zasad ju podupire u tome da se zaposli i to je dovoljno.

100
 Katya je poela raditi. Premda joj je trebalo vremena da se navikne na blizinu
smrti, oduevljavala ju je injenica to pomae u rjeavanju zloina. Malo-pomalo
Abu je shvatio da ona nema ni vremena ni snage sve sama obavljati, pa je poeo
preuzimati dio poslova. Sada je istio kuu i prao rublje. ak je i odlazio u kupnju,
ali veeru bi skuhao samo kad je bio jako gladan, a kako je imao ezdeset etiri
godine rijetko je bio gladan. Ima tk staroga ovjeka, esto bi pomislila, a ja imam teka za
nas oboje.
Shvatila je da je lagano deprimiran tko ne bi bio, nakon gubitka ene s kojom
je proveo trideset godina i naputanja posla koji je radio cijeli ivot? Nadala se da e
vrijeme zacijeliti njegovu tugu ili je bar uiniti podnoljivijom. Katkada bi dola s
posla i zatekla kompletnu veeru janjetinu, riu, patlidane i kruh a drugi put bi bilo
kao danas: jaja u hladnjaku i sok.
Stisnula je au sa sokom i duboko udahnula. Cijeli sam dan razmiljala o
Noufinu sluaju. Abu se okrene prema njoj. Mjehurii deterdenta slijevali su mu se
niz zapee. Poinjem vjerovati da je oteta, kao to je rekao Othman.
Namrtio se. Na licu mu je vidjela da ga neto mui. Pitam se koliko o tome
zna njezina obitelj, rekao je.
Slegnula je ramenima i spustila au na pult. Othman mi je rekao sve to zna.
Mogao bih se kladiti da to nije puno.
Pokuava svladati bol. A osim toga jako je zaposlen... Odmahnula je rukom
kako bi pokazala da je sve to ve prije rekla. elim se okupati prije veere.
Izila je iz sobe nadajui se da e izbjei njegovo redovito kritiziranje Othmana.
Abu nije odobravao njezine planove za udaju. Njegovo nezadovoljstvo pretvorilo se
u stalno gunanje ispod glasa, niz sitnih prigovora Othmanu i njegovoj obitelji.
Znala je da je zabrinut za nju, da se boji da je Othman zapravo ne voli, ili da e se
predomisliti, otkazati vjenanje i odbaciti je naie li bolja prilika jer je bogat i stoga
moe raditi to god eli. Moda Abu jednostavno nije mogao vjerovati da je dostojna
ljubavi bogata ovjeka ona, djevojka iz srednje klase, prije svega prestara za udaju.
Pomisao na to uznemirivala ju je jer se i sama katkada isto pitala. Voli li je Othman
doista? Je li razoaran to ima dvadeset osam godina? Hoe li se pokajati nakon to
se vjenaju? Ali u Othmanovoj nazonosti uvijek je bila uvjerena u njegovu ljubav.
Izvor Abuove napetosti vjerojatnije je bio on sam i njegovo staromodno vjerovanje
da brak mora biti rezultat dogovora izmeu roditelja. U tom pogledu nije bio
ravnopravan sa Shrawijima, bio je tek roak niska roda kojemu je oduzeta povlastica
pogaanja nakon to su Katya i Othman sami dogovorili brak.

101
 Othmana je upoznala preko najbolje prijateljice Maddawi, koja se udala za
njegova bliskog roaka i koja je i sama bila daleka roakinja obitelji Shrawi.
Vjenanje je bilo pravi primjer segregacije. U golemoj kui u predgrau, Katya se
iuljala na uzak balkon kako bi se izvukla od kakofonije slavlja na kojemu je bilo jo
pet stotina gostiju i naletjela na Othmana. Kada je vidio da joj je lice otkriveno, nije
skrenuo pogled. Pogledi su im se sreli i on se nasmijeio sjetno, pomislila je. Ali
predstavio se, pitao je kako se zove i rukovao se s njom. Njegova pribranost i tiha
samouvjerenost su joj se svidjeli. Isprva je bila nervozna, nesigurna to bi mislila o
njemu, ali razgovor je potekao posve prirodno, kao da su bliski roaci. Razgovarali
su puna dva sata, a onda je on morao otii. Poslije se udila injenici da su se smijali
kao stari prijatelji i prepriavali obiteljske prie koje, bila je sigurna, nijedno od njih
dvoje nikad prije nije nikome isprialo.
Tijekom sljedeih nekoliko mjeseci nastavili su se sastajati. Vozili su se
njegovim autom u kojemu su bili zatieni od vjerske policije. Sastajali bi se i u guvi
trgovakih centara, gdje je zahvaljujui rashladnim ureajima etnja bila ugodna i
gdje su meu tisuama kupaca bili mali izgledi da ih primijeti netko koga poznaju.
Isprva joj se inilo da je privlai njegov pritajeni seksualni magnetizam, ali nakon
nekog vremena zakljuila je da on ini se nema nikakvih seksualnih namjera. On je
mogao gledati enu u lice, rukovati se s njom, a da ga nita od toga ne bi uzbudilo.
Bio je topao i zabavan, katkada vrlo ugodan sugovornik, ali ona je slutila da je
duboko u nutrini hladan. S razoaranjem je otkrila bolnu istinu: suvremen i
prosvijetljen mukarac poput Othmana, mukarac koji se moe sastajati sa enom u
javnosti i ne misliti pritom da je ona kurva, moda nije sposoban za strastven odnos.
Ali kada ju je jedne veeri, nakon etiri mjeseca druenja, odveo na osamljenu
cestu i napokon poljubio, pomislila je da je moda bila u krivu. Bio je strastven, no
nije se urio i bio je oprezan ovjek. I sviao joj se vie nego ikad. Nekoliko tjedana
poslije zaprosio ju je i ona je pristala.
Naravno, bilo je sablanjivo to to se u javnosti sastajala s neoenjenim
mukarcem. Nikad nije rekla Abuu, ak ni kada mu je objavila da se kani udati.
Jednostavno mu je rekla da je upoznala Othmana na vjenanju, da mu se svidjela i da
su nastavili prijateljstvo preko telefona. Znala je da joj Abu ne vjeruje, ali nije mogla
priznati istinu. U nekim je stvarima Abu jo bio neumoljivo tradicionalan pa je
ustrajno traio od nje da pokriva lice kada njegovi prijatelji ulaze u kuu (prijatelji
koje je poznavao etrdeset godina) i otro kritizirao njezine sestrine koje su same
izabrale svoje mueve. Ali vremena su se mijenjala, a s njima se, makar polako,

102
mijenjao i Abu, davao joj potporu za posao, pa ak i obavljao kuanske poslove.
Nadala se da je ovo negodovanje protiv Othmana samo zadnje uporite tradicije.
Katkada je mislila da su njezine godine pravi razlog zbog kojega nije odmah
zabranio taj brak: po Abuovom miljenju i po miljenju gotovo svih koje je
poznavala bila je sretna to je u dvadeset osmoj pronala mukarca koji jo nema tri
ene i esnaestero djece.
Otila je u kupaonicu i pritvorila vrata. Pustila je vodu i ukosnicom privrstila
kosu, ali ba kada se htjela nagnuti nad umivaonik, na vratima je ugledala Abua.
Ba mi je ao te djevojke, rekao je, otvarajui koaru i vadei prljavo rublje.
Rekla si da je bila bistra. Pretpostavljam da je mogla imati vrlo lijep ivot.
I ja tako mislim. Umivaonik se napunio vodom pa je Katya zatvorila pipu i
povukla ep. Bio je prekriven kosom i sapunicom. Skinula je talog s epa, bacila ga u
ko za smee i brzo oprala ruke.
to misli tko ju je oteo? pitao je.
Nemam pojma.
Nema sumnjivih?
Jo ne, rekla je. Koliko znamo, pobjegla je.
Ali ti se s tim ne slae?
Katya nije odgovorila. Drei gomilu prljavih runika u rukama, Abu se
naslonio na dovratak. ini se da je sve povezano s injenicom da je bila trudna. Ali
pitam se kome bi najvie smetala vijest o njezinoj trudnoi? Njezinoj majci? Ocu?
Mislim da bi najvie smetala samoj Nouf, slae li se?
Katya kimne. Pitanje se doticalo straha koji je u njoj tinjao otkako je otkrila da je
Nouf bila trudna. A to ako je silovana? Ne onoga dana kada je nestala trudna je
bila najmanje nekoliko tjedana nego prije toga. A to ako je otkrie trudnoe bilo
takav ok da ju je nagnalo na bijeg? Katya je vidjela Nouf dva tjedna prije nego to je
nestala. Tada je ve morala biti trudna. Nije se ponaala drukije nego prije, ali
moda je skrivala tjeskobu i oaj.
Ipak, na tijelu nije bilo dokaza o silovanju starom mjesec dana nije bilo
ogrebotina i zacijeljenih modrica.
Moda, rekla je Katya. Nouf bi bila uplaena. Ali ja ne mislim da je bila
sklona samoubojstvu, a ogrebotine na njezinu zapeu znae da se, ak i ako je
pobjegla, prije toga s nekim borila.

103
 Moda ima pravo, rekao je Abu, ali mene mui nain na koji ta obitelj
odgaja djecu. Ti to zna, pa neu vie nita rei, osim da mislim da je Nouf bila rtva
krivog odgoja.
Kako to misli?
Mislim da se sama moda eljela kazniti vie nego to ju je itko drugi
namjeravao kazniti. Shrawijevi silno nastoje ostaviti dojam pravine obitelji. I
moraju, to im je posao. Oni uzimaju novac od svih u ime Alaha, pa moraju biti
kreposni i bez mrlje na savjesti. No, to je velik pritisak, posebno za djevojku s
buntovnom crtom u karakteru.
Katya je prouavala oeve velike smee oi. Imao je pravo. Na neki su nain
Shrawijevi bili obitelj pod vrlo snanim pritiskom, ali jednostavne rijei kojima je
opisao Nouf su je fascinirale. Misli li on to iskreno da je Nouf bila obina djevojka s
buntovnikom crtom? Zvualo je privlano, pa ak bezazleno. Taj isti ovjek,
njezin otac, mogao ju je u nekoj drugoj prilici nazvati mukaraom ili loim
primjerom. U mirovini je, ini se, omekao. Sjeala se kako je bio ljutit kada je prije
dvije godine, nakon to joj je tjednima dogovarao brak, otkrio da se ona ne eli udati
za mukarca kojeg joj je odabrao. Cijeli dan nije razgovarao s njom, a kada je
napokon progovorio iz njega je izbio nakupljeni bijes, silovita tirada u kojoj ju je
nazvao odvratnom nezahvalnicom i upozorio je da e postati beskorisna ena.
Kako bi je, pitala se, danas opisao?
Moda ima pravo, rekla je.
Trenutak poslije, dok je brisala lice runikom, promatrala je oca naslonjenog na
dovratak. Pogled mu je bio tuan.
Nee mi ispei jaja? pitala je.
Isprva se namrgodio, ali onda se odmah nasmijao. Ja se bavim rubljem, rekao
je. Ti si na redu za kuhanje.

U kuhinji je skinula zaruniki prsten i paljivo ga spustila na prozorski okvir.

Oprala je posue koje je Abu ostavio u sudoperu i pitala se kako razgovarati o Nouf
a da ne uplete Othmana. Sluaj ju je doista poeo opsjedati. S kim se Nouf sukobila
prije nego to je nestala? Je li ju ta ista osoba udarila po glavi? Zato je na njezinu
zapeu bilo tragova ivotinjskog izmeta? A iverje u rani na glavi? Ona se nije

104
sluajno utopila. Katya je osjeala obvezu da povee injenice, a ako ve ne dokae
ubojstvo onda da bar udovolji sebi i Othmanu i dokae da je sve doista bila nesrea.
Ali koliko god se trudila, svim teorijama o Nouf isprijeio bi se Othman ili jo
gore, njezin posao.
Nekoliko minuta poslije Abu joj se pridruio u kuhinji. Naslonio se na ormari
i uzeo njezin sok. Nije ti se svidio?
Dobar je, rekla je. Vidjelo se da mu se raspoloenje popravilo otkako je dola
doma i pitala se koliko se usamljenim osjea dok je ona na poslu. Kako si proveo
dan? pitala ga je ponovno.
Slegnuo je ramenima. Dosta dobro. Doao je i stao uz nju pokraj sudopera.
Onaj tvoj kolega s posla jo te gnjavi?
Ne, sad je dobro, rekla je. Mislio je na Qasima, jednoga od laboratorijskih
tehniara u mukom odjelu koji se jednoga dana pojavio u enskom odjelu i
zahtijevao od ena da ponu nositi arape. Uznemirivalo ga je previe razotkrivenih
glenjeva.
Ulaze li mukarci esto u enski odjel? pitao je Abu.
Ne, Abu, nije tako. I bez brige. Vrata se zakljuavaju.
Znai i dalje nema kontakata s mukarcima?
Nemam. Odjednom se sjetila Maamoona i Nayira i osjetila blagu grinju
savjesti. Da, sretala se s mukarcima, ali Maamoon je bio mrzovoljan stari forenziar,
a Nayir se ne rauna. Bio je Shrawijev lakaj, i sudei po tome kako Othman govori o
njemu, gotovo sveti ovjek. Svakih nekoliko mjeseci on i Othman odlazili bi u
pustinju sroditi se s prirodom.
Otvorila je hladnjak i pogledala to ima osim jaja nije bilo niega. Uzela je
etiri jaja iz kutije, ukljuila plamenik, stavila tavu na tednjak i ulila u nju malo ulja.
Morala je priznati da ju je jo i prije nego to je upoznala Nayira zaintrigirao
Othmanov opis tog ovjeka istog i plemenitog, romantinog beduina. Ispao je
pravi ajatolah. Nije mogao s njom razgovarati a da ne pocrveni. Nije ju htio pogledati
u oi i onesvijestio se kada je ugledao Noufino golo tijelo kao da je vidio lice samoga
avla. Nayir je bio mukarac koji je u stanju zaustaviti enu na cesti i prigovoriti joj
ako ne nosi rukavice ili ako joj se ispod burke nazire lice.
Upoznavi Nayira, morala je jo vie cijeniti Othmana, ali umjesto toga se
zabrinula. Poznaje li Othman uope svoje prijatelje? Ili je Nayir posve drukiji u
drutvu s Othmanom? Moda je on doista duhovni uzor i nadahnue za Othmana.

105
Na neki nain joj se sve to gadilo mukarci se ne moraju brinuti za kreposnost
svojih prijatelja i to je jedna od njihovih povlastica.
Abu je stajao pokraj nje. utke su ekali da se jaja ispeku. Katya ih je vjeto
prebacila na tanjure, vratila tavu na tednjak i ugasila plamenik. Abu je gledao
njezine ruke.
Podsjea me na tvoju majku, rekao je. Po nainu na koji dri tavu.
Iznenadan gr uguio joj je rije u grlu. Majka je umrla prije vie od dvije
godine, ali Katya jo nije mogla razmiljati o njoj bez osjeaja neizmjerne tuge. Kada
bi si ovih dana dopustila da razmilja o njoj, nije mogla izbjei duboku tugu zbog
injenice da ona nee biti na njezinu vjenanju. Majka nije mogla roditi vie od
jednoga djeteta i upravo je zato silno eljela unuke to vie njih. Vjerovala je da brak
mora biti enin najvii cilj, a Katyino odupiranje toj pomisli za nju je bilo duboko
razoaranje.
Jeli su uglavnom u tiini, a kada su dovrili veeru sjeli su u dvorite s
pogledom na ulicu. Abu ju je prijekorno pogledao, nezadovoljan to ne nosi burku, a
ona je promrmljala da je previe umorna da bi otila u kuu po nju.
Dnevna vreva je jenjala, tandovi prodavaa u suku su raspremljeni i sada su
ulicom etali susjedi. Neki od njih bi mahnuli pozdravljajui Abua, a drugi su
odvraali pogled bojei se da ne vide Katyino otkriveno lice. Brojala ih je dok su
prolazili mukarce koji nee pozdraviti prijatelja jer je ona tamo, jer bi pogled na
nju bio opasan ba kao i zurenje u sunce a kada je dola do etvrtog, ula je u kuu.
Povukla se u spavau sobu i odluila nazvati Othmana. eljela mu je rei da je
otkrila da koa i krv ispod Noufinih noktiju nisu njezini. Odgaala je to jer nije znala
kako bi mu rekla da se Nouf branila od nekoga. Najprije mu je morala rei da je
pronaena mrtva, a onda i to da je bila trudna. Nije eljela da je povezuje sa loim
vijestima. Kad god bi spomenula Noufino ime, on bi uutio. Znala je da ga je sestrina
smrt duboko pogodila te da je Othman openito teko izraavao osjeaje, ali
zabrinjavalo ju je to o tome ne eli razgovarati. Pretpostavljala je da ga sve to
pogaa mnogo vie nego to je spreman priznati.
Kada se javio, zvuao je umorno, ali se ispriao rekavi da je cijeli dan imao
sastanke. elim te vidjeti, rekao je. Moemo li se sastati ovaj tjedan?
Pristala je s olakanjem. Razgovarali su na sprovodu, ali se otada nisu stigli
vidjeti. Prije toga on je deset dana bio u pustinji u potrazi za Nouf. Za to se vrijeme
ona gotovo pretvorila u zombija, jer nou nije spavala od brige za njega.
Trebalo joj je vremena da skupi hrabrosti i kae mu za tragove koje je pronala
ispod Noufinih noktiju. Uutio je, kao to je i oekivala, a ona je odjednom osjetila
106
grinju savjesti. Ovo je moglo priekati do sutra, pomislila je. Nakon duge utnje,
ula je kako uzdie.
ao mi je, rekao je. Razmiljao sam cijeli dan o njezinom nestanku i o tome
to se zapravo dogodilo. Doista cijenim tvoju pomo.
Nije mi teko.
Ipak, cijenim to.
Ima li ikakvu ideju tko bi je napao?
Ne, odgovorio je. Nitko mi ne pada na pamet.
Jo samo neto, rekla je, i vie te neu time zamarati veeras. Voljela bih
imati uzorak DNK njezina vozaa. Pitam se moe li s njim razgovarati.
Zato ti treba DNK?
Ako ju je itko oteo, onda je to bio on. Voljela bih usporediti njegov DNK s
uzorcima tkiva ispod njezinih noktiju.
To je dobra ideja, rekao je Othman. Ali on me ne trpi. Moda bi bilo bolje da
razgovara s Nayirom. On e razgovarati s Mohammedom. A moda je to ve i
obavio. Dat u ti Nayirov broj.
Htjela se pobuniti, no ipak je nevoljko zapisala broj. Nije eljela nazvati Nayira.
On je bio od onih mukaraca koji sigurno nee htjeti razgovarati sa enom, ak ni
telefonom. Nazvat u ga, rekla je, ako ti misli da je to u redu.
Naravno da je u redu. On je malo tradicionalnih nazora, ali objasni mu to
treba i rado e ti pomoi.
Bila je sigurna da nee, ali e ipak pokuati.
Ne javi li se na telefon ili mobitel, rekao je Othman oklijevajui, morat e
otii do njegova broda. Ili poslati vozaa po njega.
O, ne bih to smjela.
Vjeruj mi, sve e biti u redu. Imam povjerenja u tebe.
Bilo joj je drago to je Othman imao povjerenja u njezinu ednost, ali to nije bio
problem. Nayir e se uznemiriti ako se pojavim na njegovu brodu, rekla je. Mislit
e da je krajnje nepristojna.
Znam da to nije ba dolino, rekao je Othman, ali katkada se danima ne
javlja na mobitel. To moe biti vrlo frustrirajue ako eli razgovarati s njim.
Katya je utjela.
Otii sa svojim vozaem, rekao je Othman, i svakako ponesi burku. Bit e u
redu. Nayir je pravi beduin kada su posrijedi ene, ali je dobar ovjek. Razumjet e.

107
 eljela mu je objasniti koliko e njoj teko pasti odlazak na Nayirov brod za
nju je uvijek bilo poniavajue kada su je mukarci ignorirali, kada je nisu eljeli
gledati u oi i kada su se ponaali kao da je prostitutka samo zato to se usudila
progovoriti ali Othman je imao tako visoko miljenje o Nayiru da nije o njemu eljela
govoriti loe. Nazvat u ga, obeala je zaruniku.

Te je noi sanjala da pee kolae, tople, slasne kolae, ba onakve kakve je pekla
njezina majka. Ali kada ih je poela jesti, majka se pojavila na kuhinjskim vratima i
upozorila je da ne jede previe. Mukarac ne voli debelu enu, rekla je, bar dok ne
rodi dvoje-troje djece, jer inae misli da jede previe. Sve e pojesti, odvratna
prodrljivica, pojest e i hranu namijenjenu djeci, koja e zato biti goljava, zaostala i
na sramotu svome ocu. Kakva e ona to majka biti?
Katya je zaplakala u snu.

108
 13

N ayir se vratio u marinu nakon cjelojutarnje uzaludne potrage za Ericom

Scarsberryjem. Obiao je tri naselja u kojima ive Amerikanci, ali nije naao
nikakav trag. Dok se vozio od jednoga do drugoga, stalno mu se vraala pomisao na
to da je Nouf imala ljubavnika Amerikanca i na to kako su njegovi ljudi tu teoriju
nakitili matovitim detaljima. Jedne su veeri uz logorsku vatru nabrajali sve to je
taj mukarac mogao rei i obeati kako bi zaveo djevojku poput Nouf: U Americi
moe ii u kupovinu kada god eli, ili U Americi moe imati svoj auto! Ali u
misli mu se najvie urezala reenica: U Americi mukarac ne moe imati dvije
ene.
Spominjanje druge ene uvijek mu je privlailo pozornost. Na neki nain je
podravao tenju ene da bude jedina pa je pomislio da je u tom smislu Nouf moda
ipak imala dobar razlog da izbjegne saudijsko vjenanje. On je sam odbijao zamisao
o nekoliko ena. Kuran doputa etiri, ali samo ako se prema svakoj eni mu
ponaa potpuno jednako, to je po Nayirovu miljenju na neki nain nepodravanje
poligamije jer koji bi se mukarac mogao potpuno jednako ponaati prema etiri ene?
Svakoj od njih cijelo vrijeme poklanjati istu panju, istu koliinu novca, isti broj
djece? Iste poljupce? Isti seks? Mukarac kojemu bi takvo to polo za rukom oito se
ne bi bavio niim drugim. Kada bi onda naao vremena za rad, odgoj djece, molitvu?
To je bilo smijeno, a ipak je takve obitelji viao stalno, viao je mueve koji su
nastojali uskladiti obaveze prema etiri ene i dvadesetero djece. Viao ih je na
pikniku u Comicheu djecu koja jurcaju uokolo poput pripadnika malih
razbojnikih plemena, ene koje se prepiru dok prostiru goleme tepihe i postavljaju
kompliciranu poljsku kuhinju s peima i desecima hladnjaka. On bi sjeo na klupu i
promatrao izdaleka, prouavao zamotane ene zastrtih lica i pokuao zakljuiti
ponaa li se mu prema svakoj od njih posve jednako. U veini sluajeva mu bi
sjedio na posebnom tepihu s drugim mukarcima i nadgledao bitku. Djeca bi mu
prilazila sa strahom. ene su prilazile jedino kada su nosile hranu. Muevi su ih,
mislio je Nayir, sve ignorirali. Svaku od njih jednako.
 I bez obzira na to koliko puta je vidio takve obitelji, bez obzira na to koliko su
se one inile opim mjestom, svaki put ga je razljutilo kada bi vidio mukarca s etiri
ene. Nije mu se inilo potenim da neki mukarci imaju etiri ene, a neki nijednu.
Iscrpljen podnevnom vruinom, zaustavio je Jeep na parkiralitu u marini.
Obino je parkirao u hladu, ako se tako mogao nazvati jedan nepostojan komadi
sjene koju je bacalo ruevno skladite. Budui da je ivio u marini dulje od ikoga,
uvijek su mu ostavljali to mjesto. Bez obzira na to to bi sjena potrajala tek jedan sat i
to je njegov Jeep bio najstarija krntija na parkiralitu, bio je dirnut njihovim
dobrosusjedskim obzirima. Danas mu je, meutim, neki automobil uzurpirao to
povlateno mjesto. Bila je to crna Toyota s novim tablicama i Kuranom na
komandnoj ploi.
Na trenutak je zaueno zastao pokraj auta. Moda ima novog susjeda.
Ulinog prodavaa ili jedriliara koji plovi samo vikendom.
Dok je prolazio dokom to se ljuljao pod nogama, staro drvo pucketalo je pod
njegovom teinom, a brodovi su se ritmiki njihali. Pretraivao je pogledom sidrite
ne bi li ugledao brod novog susjeda ali umjesto toga primijeti enu na doku. Nije
vidio tko je jer je na sebi imala crnu haljinu i burku. Vidjele su se samo njezine oi.
Kada je ugledala Nayira uspravila se, a on je odmah znao da je to gospoica
Hijazi. Nije poznavao nijednu drugu enu. to radi ovdje? Gotovo se spotaknuo o
kolut ueta. Dok je prilazio, prepoznao je njezine oi i oblik njezinih ramena. Ona je
ekala da on prvi progovori.
Gospoice Hijazi, rekao je.
Gospodine Sharqi, uzvratila je, namjerno mu ne pruajui ruku. Zagledala se
u Nayirov baloner, odmjerila ga dvaput od glave do pete, ali nije nita rekla.
Ahlan wa'Sahlan, rekao je, ne znajui to da napravi. Ako su je susjedi vidjeli,
poet e govorkanja tko zna, moda ak pozovu vjersku policiju a on je nije imao
kamo sakriti. Nije dolazilo u obzir da je pozove na brod. To bi bilo kao da je poziva u
krevet. Ve samo to to je stajao pokraj nje budilo je u njemu osjeaj krivnje.
Gdje je Othman?, pitao je, pogledavajui prema Majidovu brodu.
Na poslu.
Zna li da ste ovdje?
Zna. On mi je dao adresu.
Stvarno?
Oprostite, rekla je. Pokuala sam nazvati, ali mobitel vam je iskljuen.
Izvadio je telefon iz depa. Doista je iskljuen. Nemate pratnju?

110
 Imam vozaa. U glasu joj se ula priguena ljutnja.
Gdje je?
U etnji.
Nije nita rekao. Spustila je pogled. Nisam dola ovamo iz loih pobuda,
gospodine Sharqi. Moj voza me poznaje jo od djetinjstva. Vjeruje mi.
uo je tup udarac na susjednom brodu. To je bio poticaj koji mu je trebao da se
napokon pokrene. Doite, rekao je, vodei je niz dok. Moj brod je tamo.
S udaljenosti od etrdesetak metara pogled na Fatimu bio je velianstven. Bio je
to model Catalina dugaak deset metara, s jarkocrvenim glavnim jedrom i
mornarskoplavim flokom omotanim vrsto oko jarbola. Ali kako su se pribliavali,
Nayir je postao svjestan zaputenog izgleda luke. Istrgnute stranice iz asopisa i
gomile smea plutali su na vodi. Poveo ju je ravno do rampe. Zakoraivi na palubu
pruio joj je ruku, ali ona ga je ignorirala i sama skoila na brod.
Tfaddalu, rekao je pokazujui ulaz u kabinu. Skoiti na brod bilo je jedno, a
spustiti se niz klimave ljestve neto posve drugo. Siao je i okrenuo se s namjerom da
joj pomogne, no kako je nije elio dodirnuti, niti je htio da izgleda kao da joj viri pod
suknju, naposljetku se odmaknuo.
Graciozno se spustila niz ljestve.
Sjednite, rekao je pokazavi stol i malu sofu. Brzo je maknuo hrpu
navigacijskih karata sa sofe i odnio ih u spavau sobu, ali kada se vratio okiralo ga
je kada je na sofi ugledao neto to je sliilo sasuenu izmetu. Trebalo mu je par
sekundi da prepozna staru cigaru koju je tu sigurno ostavio njegov dragi prijatelj
Azim. Gurnuo ju je u dep.
Tfaddalu. Sjednite. Pokazao je rukom prema sofi. Nijedna pristojna ena ne bi
ih oboje dovela u tako neprilinu situaciju. Tko zna to se sve moe dogoditi ako su
je susjedi vidjeli. Ya'Allah, za ovo bi mogli biti uhieni. Zauzela je ponueno mjesto s
oprezom i nelagodom. inilo se da zadrava dah.
Neto nije u redu? pitao je. Nije odgovorila.
Osjeao je krivnju to joj je tako neugodno, ali istodobno i odreeno olakanje
to je bar znailo da je svjesna da je njezina prisutnost nametljiva i neprilina. Sjetivi
se da mora biti pristojan domain ponudio joj je kavu, slatkie i datulje, to je ona
pristojno odbila. Ipak je skuhao kavu i, dok ju je pio uzeo jednu datulju. Imala je
okus svjee izmijeanog betona. Diskretno ju je pljunuo u sudoper a ostatak bacio u
ko.

111
 Donio je kavu na stol, natoio joj alicu i vratio se u kuhinju kako bi mogao s
njom razgovarati sa sigurne udaljenosti. Niste mi rekli da poznajete obitelj Shrawi,
rekao je.
Nisam eljela da mrtvozornik zna da imam veze s njima, rekla je. On bi to
jedva doekao kao izgovor da me makne sa sluaja.
Nayir se osjeao glupo to mu to nije palo na pamet.
Ovdje sam samo zbog posla, gospodine Sharqi. Nadam se da vam je to jasno.
Premda je komentar bio edan, naveo ga je da pomisli na razloge koji su je
naveli da to kae. To je na neki nain bila optuba: Vi imate prljave misli. Na trenutak
je osjetio ogorenje.
Ve sam obradio uzorke, rekao je.
Koje uzorke?
Privatni detektiv mi je dao uzorke zemlje iz rane na glavi. ini se da udarac
nije zadobila u pustinji. Zemlja iz njezine rane bila je tamnonaranasta i pomijeana s
glinom. Ne odgovara zemlji iz wadija.
Dobro. Kimnula je. To su uzorci koje sam ja dala Othmanu. Ja ih nisam
stigla obraditi. inila se nervoznom. Prstima je guvala porub rukava. Othman mi
je rekao da znate da je bila trudna.
Kimnuo je, ali ona ga nije gledala, pa je to morao izgovoriti: Da.
Nadala sam se da ete mi pomoi prikupiti uzorke DNK, rekla je. Da
odredim tko je bio otac djeteta. Gledala je u pod, a on u tednjak. Trebam uzorke
njezina zarunika, njezine brae, vozaa, svakoga mukarca koji je dolazio u kuu.
Htjela bih ih usporediti s uzorcima koe i krvi koje sam uzela ispod njezinih noktiju i
sa zapea. Otac djeteta vjerojatno je imao najveu motivaciju da je otme, tko god to
bio.
Moete li se vi pobrinuti za uzorke DNK njezine brae?
inila se iznenaenom, a on je istog asa shvatio to podrazumijeva takvo
pitanje. Osjetio je kako se crveni od stida.
Gospoica Hijazi bila je uvrijeena. Napeto je sjedila i utjela punu minutu.
Uzdahnula je. to sada radite?
Pogledao je oko sebe. Kako to mislite?
Imate li kakve planove za danas popodne?
Da, imam posla. A vi? Mislio sam da radite.

112
 Uzela sam slobodno popodne, rekla je. Jeste li ve razgovarali s njezinim
pratiocem?
Zar joj Othman sve govori?, pitao se.
Gospodine Sharqi. Pribrala se. Jasno mi je da vas dovodim u neugodnu...
Ne, nije tako, lagao je.
Znam da jest. Ali to radim za Nouf. Nismo bitni ni vi ni ja. Bitna je ena koja
je sada mrtva i koja treba nekoga tko e otkriti istinu. Othman vjeruje samo vama,
samo na vas moe raunati.
Nayir utke prekrii ruke, ali pomisao da mu Othman vjeruje donekle je
ublaila njegovu napetost.
To vas pitam samo zato to se nadam da ete mi ispriati neto vie o
pratiocu. ini se da je on glavni sumnjivac.
Ne slaem se. Ukratko je prenio to mu je Mohammed rekao o Ericu
Scarsberryju. Osim to su joj se neznatno ukoila ramena, nije niim odavala uenje,
ali nije ni progovorila. Nadam se da ovo nikome neete ispriati, rekao je.
Neu, naravno.
Jutros sam pokuao pronai gdje Eric stanuje, rekao je. Pretpostavljam da
ivi u amerikom naselju. Znam ih est. Dosad sam provjerio tri, ali jo nisam naao
pravo.
Neko vrijeme nije rekla nita. Rado bih ila s vama, rekla je napokon i ustala.
Ne. Ne, ne. Mogu sam. Samo vi idite...
Ne morate me voziti, rekla je. Imam svoj prijevoz. Slijedite me.
Oklijevao je. Neto u njemu bunilo se protiv zamisli da prati prijateljevu
zarunicu i to ba u ameriko naselje! ali je znao da ima pravo: oni to rade za Nouf
i, napokon, Othman to eli. Ipak, nije bilo razloga da ona ide s njim, ali bila je
tvrdoglava, ili je samo pokuavala impresionirati Othmana. Velikoduniji dio njega
mislio je da je iskreno zainteresirana da se sluaj rijei. Nije bila mala stvar nastaviti
prouavati dokazni materijal povezan s neim to je ve klasificirano kao nesretan
sluaj. Vjerojatno to radi protivno elji svojih efova, moda time ak ugroava
vlastiti posao. Nevoljko je morao priznati da se divi njezinoj upornosti u potrazi za
istinom.
Dobro, rekao je. S obzirom na to da imate svoj prijevoz.

113
 14

D ok je slijedio Toyotu gospoice Hijazi, Nayir se pitao kakvi su to njezini

roditelji kad joj doputaju da radi u mijeanoj radnoj sredini. Sigurno su
zapadnjaki orijentirani. Mogao je zamisliti njezina oca u poslovnu odijelu, kako
govori savrenim engleskim; majka joj je moda bila jedna od onih ena koje su
pisale pisma kralju i ministrima tuei se na zakone usmjerene protiv ena. (Zato ne
smijemo voziti automobile? Zato ne moemo putovati u Meku bez mueva
doputenja?) Ali teko je povezivao ovu sliku zapadnjaki orijentirane obitelji s
ljudima koji bi se druili sa Shrawijevima. Jo je bilo udnije to se sama gospoica
Hijazi udaje u tu obitelj. Zaudilo ga je da Othman podrava njezinu odluku da radi,
ne samo zato to u svom poslu dolazi u doticaj s mukarcima, nego i zato to to
pokazuje da joj treba novac. Shrawijevi moda nee biti sretni zbog toga.
Stigli su do ulaza u ameriko naselje. S lijeve strane je na neonskom natpisu
modrim slovima pisalo Club Jed kienim, lanim arapskim pismom. uvar je
priao Toyoti i nekoliko minuta razgovarao s vozaem. Napokon je mahnuo da
prou, pokazujui isto i Nayiru.
Samo naselje odavalo je drukiju sliku. Kue su bile uglavnom graene u
saudijskom stilu, svijetlo obukane graevine s ukraenim prozorskim kapcima i
ravnim krovovima, ali vrtovi su bili tipini ameriki, prepuni cvijea koje nije
poznavao. Ovdje su ivjeli Amerikanci i drugi Zapadnjaci koji su potpisali ugovor na
dvije, moda i tri godine rada u Saudijskoj Arabiji. Veina ih je dola jer je posao
unosan i osloboen poreza. Neke su tvrtke ak plaale zaposlenicima put kui
jednom ili dvaput na godinu. Uvozna radna snaga bila je vrlo traena veina
Saudijaca bila je dovoljno bogata da ne mora raditi, a osim toga, mislio je Nayir,
vjerovali su da je posao neto poniavajue no iako je znao da postoji potreba za
amerikom radnom snagom, zamjerao je Amerikancima to su po dolasku ovamo
izgradili izolirane male svjetove, privatna naselja u kojima su ivjeli kao da su jo u
Americi.
 Nayir je slijedio automobil gospoice Hijazi du pravilno rasporeenih ulica
do parkiralita punog kamioneta i SUVova. Izili su iz auta. S desne strane bila je
staza koja je vodila prema niskom brijegu.
uvar kae da je to klub, rekla je gospoica Hijazi pokazujui zgradu na
vrhu brijega. Premda je zgrada bila niska i pomalo zaputena, mramorna balustrada
davala joj je daak otmjenosti. Tamo moemo pitati za Erica.
To je enski klub? pitao je.
Pristup je doputen svima. To je bar.
Bar? Alkohol je bio zabranjen ak i u amerikom naselju.
Nema alkohola, naravno, umirila ga je. Doite, pogledajmo unutra. Moda
je Eric tamo, ili netko tko ga poznaje.
Va voza ne ide s nama? pitao je Nayir.
Oklijevala je. Nema razloga. Bar ne dok ste vi sa mnom, rekla je, premda je
neto u njezinu tonu davalo naslutiti nastavak: Ako se nisam prevarila u vama.
Klub je bio gotovo prazan. U kutu je sjedilo tek nekoliko gostiju. Mutne
stropne svjetiljke bacale su prigueno svjetlo. Zbog tiine koja je vladala u prostoriji i
udne rasvjete koja kao da je gostima presijecala tijela, atmosfera se inila
depresivnom. Klub je podsjeao na muzej votanih figura. Zrak je bio ustajao. Proli
su pokraj stola za kojim su sjedile tri ene i razgovarale. Jedna mu se nasmijeila, ali
on skrene pogled.
Gospoica Hijazi djelovala je zamiljeno, moda malo nervozno. Podignula je
burku nehajnim pokretom. Nayir se trudio da joj ne gleda lice, ali nije se mogao
oduprijeti; sjalo je poput mjeseca. Primijetio je da je zgodna na osebujan nain nos
uzak i dugaak, a usnice malo iskrivljene. Da je bila imalo edna pokrila bi lice pred
svim tim strancima, ali primijetio je da nitko ne zuri.
Kroz klizna staklena vrata izili su u dvorite u kojemu su bili razmjeteni
eljezni kavanski stolovi. Na travnatom rubu bilo je mnotvo neprepoznatljiva
cvijea, a u sredini dvorita ludost nad ludostima bazen. Voda se ljeskala privlaei
svjeinom, ali zrak je bio zaguljiv od klora.
Dvije su se ene sunale uz bazen. Nayir ih nije mogao ne zapaziti, pa je
mirkajui podignuo ruku do oiju pretvarajui se da mu je sunce prejako. U kutu je
na niskom stolcu sjedio preplanuo mukarac naborana lica. Pijuckao je ledenu vodu i
prouavao novine na stolu ispred sebe. Ugledao ih je i podigao pogled s novina.
Nayir mu je instinktivno priao i pitao za Erica Scarsberryja.
Mislite Scarberryja, rekao je mukarac. Da, poznajem ga. ivi ovdje.

115
 Znate li adresu? Istraujemo zloin i moramo mu postaviti nekoliko pitanja.
Naravno. On stanuje u ulici Peachtree. Dao im je adresu i kuni broj. Nisam
ga vidio ve neko vrijeme. Je li u nevolji?
Nije, ali bi nam mogao pomoi. Nayir je vidio da je gospoica Hijazi ostala
stajati pokraj vrata. Ponovno je spustila burku.
Nayir mu je zahvalio i ispriao se. Vratio se gospoici Hijazi. Mislim da imam
adresu, rekao je. Moete priekati s vozaem, ako elite.
Nije odgovorila, nego ga je slijedila dok je zaobilazio bazen i prelazio jarko
zeleni travnjak. Trava je bila poput gume. Stigavi do bijele ograde proli su kroz
sjenicu i izili na plonik naavi se u mirnoj stambenoj ulici. Ili su ulicom i
zagledali zgrade.
ovjek je rekao da je tu negdje, rekao je Nayir pokazujui lijevo. Skrenuli su
u pokrajnju ulicu. Nayir je obrisao znoj s vrata. Gospoica Hijazi sada se inila
mirnijom, dok je lakim korakom hodala uz njega, ni najmanje uznemirena zbog toga
to je sama s Nayirom. Moda se opustila zato to je sve oko njih proimalo
amerikanizirano ozraje. On je jo bio napet.
Neto me zanima, rekla je. Zato nikad niste vodili Nouf u pustinju?
Njezin otac to ne bi dopustio. Mislio je da nije sigurno.
Je li bio u pravu?
U jednom trenutku vjetar je uskovitlao zrak oko njih i njezin je miris dopro do
njegova nosa. Bilo je topao i ist, i dok ga je udisao cijelo mu je tijelo zatreperilo.
Moda je i ona to osjetila, jer je primijetio da se iznenada povukla i kao da od
nelagode nije znala to bi s rukama.
Uz mene bi bila sigurna, rekao je. Prouavao je ulicu u kojoj su se nali. To
nije bila saudijska ulica, ovdje nije bilo vjerske policije, nitko ih nije zaustavljao i
traio dozvolu za brak, a ipak je osjeao trnce na potiljku.
Pronali su ulicu Peachtree i skrenuli lijevo prema bloku bljetavo bijelih
zgrada. U tiini koja ih je okruivala njihovi koraci glasno su odjekivali po ploniku
pa su skrenuli u travu.
Pribliili su se nizu zgrada i pronali stan 229B skriven iza visokog kamenoga
zida. Vitice hene probijale su se kroz pukotine, a usamljeni guter priljubio se uza
zid, nepomian poput kamena. Proli su kroz jo jednu sjenicu. U kui su bila dva
stana i u oba je vladala tiina. Stan s desne strane imao je malo stranje dvorite
prekriveno razbacanim predmetima: baseballska loptica, plastini pjeanik,
razbijeni tanjur. Skrenuli su prema lijevom stanu. Kroz klizna staklena vrata vidjeli

116
su praznu sobu. Nayir je pokucao ali se nitko nije javio pa je pokuao ui. Vrata su
bila otvorena.
Uli su u kuu. U kutu je bio smei naslonja i mali televizor na kartonskoj
kutiji.
Smrdi, primijetio je. Kakav je to smrad?
Neka ivotinja. Ponjuila je zrak. Moda kuni ljubimac.
utke su pretraivali sobu po sobu. Nije se imalo to vidjeti. Jedina prostorija u
kojoj je bilo znakova ivota bila je spavaa soba. Rublje je bilo razbacano uokolo,
plahte zguvane, prazne boce od mineralne vode nagomilane na vitrini. Na
zidovima nije bilo slika.
Moram rei, apnula je gospoica Hijazi, da ovdje ne vidim tragove enske
ruke.
Produili su do radne sobe, gdje su na brzinu pregledali radni stol i otkrili da
papiri pripadaju Ericu Scarberryju. Potvrda o plaenoj stanarini, obrazac za
osiguranje. Nije bilo knjiga ni raunala, nikakvih dokaza da ovdje provodi vie
vremena nego to je potrebno da pokupi raune.
Mislite li da je netko ve bio ovdje? pitala je.
Ne. Vjerojatno je sam napravio ovaj nered.
Uli su u kuhinju gdje su omiljen izbor oito bili plastini tanjuri i pribor za
jelo. Ko za smee bio je prazan. Zavirivi u hladnjak pronali su tanjur pljesniva sira
i mjesec dana staro mlijeko u tetrapaku. Gospoica Hijazi otila je u dnevnu sobu.
Pregledavi jo jednom kuhinju, Nayir je uoio knjigu zataknutu izmeu
hladnjaka i kuhinjskog ormaria. Kad ju je izvukao vidio je da je rije o kuharici 1001
recept iz Arabije, koju su sastavile Amerike gospoe u Jeddi. Listajui stranice
primijetio je nekoliko masnih mrlja. Netko se njome koristio, ali sudei po praini
koja se nakupila, to je bilo jako davno.
Otkrila sam to smrdi, viknula je gospoica Hijazi.
Uao je u dnevnu sobu. uala je pokraj krletke na stoliu. Ptica u njoj je
uginula. Sudei po veliini, bila je to papigica. Zdjelica za vodu bila je prazna. Nayir
pregleda zdjelicu za hranu i otkrije da je zrnje pojedeno. Ostale su samo ljuskice.
Pretpostavljam da ga nema ve neko vrijeme, rekao je. ini se udnim da bi
tako neuredan tip imao pticu.
To je najnoviji obiaj. Ptice navodno upozoravaju na kemijski napad. One
uginu prve. ula sam da ih Amerikanci dre u svojim naseljima.
Okrenuo se oko sebe. Jeste li igdje vidjeli plinsku masku?
117
 Namrtila se.
Gurnuvi ruku kroz vrataca krletke, izvadio je dio novina kojima je bilo
obloeno dno. Otresao je izmet i okrenuo stranicu. Bila je to naslovnica Arab Newsa,
datirana cijeli mjesec prije Noufina nestanka.
Spustio je novine. ini se da je Eric otiao odavde prije nego to je ona
nestala.
Ona baci pogled na novine. Moda se vraao ali je zaboravio promijeniti
papir. ini se da se ne brine ba previe za kuu.
Gospoica Hijazi zamota papigicu u novine i odnese je u kupaonicu. Nayir je
zurio u krletku pitajui se je li Eric pobjegao ili je i on zavrio kao i njegova ptica.
Kako god bilo, morao je postojati nain da ga pronau.

118
 15

K ada su se vratili do parkiralita njezin je voza ekao u autu. Nayir je nekako

zamiljao da e biti nervozan, ili da e mu biti dosadno, ili da e umrijeti od
toplotnog udara, ali on je sjedio u autu i mimo itao Kuran. Toyota je bila upaljena.
Rashladni ureaj mora da je radio do daske jer ga je, kada je otvorio stranja vrata da
pusti unutra gospoicu Hijazi, po prsima zapuhnuo hladan zrak. Na trenutak je
zadrhtao od hladnoe.
Nije odmah ula u auto. inilo se da se jo nije spremna oprostiti, a on je s
uenjem shvatio to se njegovo miljenje o njoj donekle promijenilo. Nije ba bila
edna, ali nije bila ni besramna. Bila je neto izmeu i mijenjala se poput
fatamorgane. Kada se sjetio da je to Othmanova zarunica, u njegovoj se glavi
podigne zid i on joj rukom pokae da ue u auto.
Jo sam negdje htjela svratiti prije nego to se vratim na posao, rekla je. Moj
voza ima dogovorenu jo jednu vonju pa me prije toga moe ondje iskrcati, ali
mislim da to ne mogu obaviti sama.
A o emu je rije?
Um-Tahsin mi je rekla da ju je nazvao optiar. Nouf je naruila naoale prije
nego to je pobjegla. Um-Tahsin nije znala nita o tome. Htjela je poslati slugu po
njih, ali ponudila sam se da u ih ja podignuti. Mislila sam da e joj neto znaiti ako
ja to uinim. Mislim da eli te naoale.
Ja vas mogu otpratiti, rekao je.
Kimnula je sa zahvalnou i ula u automobil.
Dok je Nayir slijedio Toyotu prema sreditu grada, pomislio je kako Othmanu
ini uslugu time to prati njegovu zarunicu, ali duboko u sebi znao je da time to
prati neudanu enu ne ini nikakve usluge, nego grijeh zina prema prijatelju koji mu
vjeruje.
Premda je njezin posjet nedvojbeno bio neprilian, morao je priznati da je od
njega mogao imati koristi. Moda e mu rei neto o Nouf to inae nikad ne bi
otkrio neto to ne zna ak ni Othman. Mogla bi znati neto i o rezultatima obdukcije
koje je mrtvozornik prikrivao jer su ga potplatili da ih zataka. I priznao je sebi da
eli biti u njezinom drutvu. Nije tono znao zato.
Kada se Toyota zaustavila u prometnoj ulici u sreditu grada, on je stao iza nje
i parkirao. Iziao je iz auta, brzo provjerivi oko sebe ima li vjerske policije. Na ulici
je bilo nekoliko mukaraca, ali nitko nije izgledao sumnjivo. Nalazili su se samo
nekoliko ulica od mrtvozornikova ureda.
Gospoica Hijazi gledala je kako odlazi njezin automobil. Mislim da moramo
ii onuda, rekla je, i poela kopati po torbi. Torba je bila golema, i trebalo joj je
nekoliko minuta da se probije kroz novanike, kljueve, kalendare i zastraujuu
gomilu sitnia. Uzrujano je podignula burku i ponovno se bacila u potragu. Trudei
se da je ne gleda, zagledao se u unutranjost torbe i ugledao punja za mobitel,
molitveni raspored, jo jednu burku i, kao najvee udo, boicu laka za nokte.
Lakirate nokte? nehotice mu je izletjelo pitanje.
Otro ga je pogledala, prisiljavajui ga da skrene pogled. Nastavila je kopati.
U tom trenutku netko spusti znojnu ruku na njegovo rame. Nayir se
usplahireno okrene.
Oprostite, rekao je mukarac zurei u Nayira i pokazujui prema gospoici
Hijazi trzajem glave. U ime Alaha i Alahov mir s vama, gospodine. Oprostite, ali
vaa ena nije dolino pokrivena.
Nayir nakratko osjeti napadaj panike, ali hladno pogleda mukarca. Bio je
uredno podian, u hlaama s naborima, i s kravatom s otisnutih 99 Alahovih imena.
Izgledao je previe zapadnjaki da bi pripadao vjerskoj policiji, a ipak su ga
mukareve crne oi kroz debele naoale gledale s pravednikim zgraanjem.
Nayir se namrti. Vi gledate moju enu? upitao je. Mukarac je zaustio da
mu odgovori, ali Nayir ga prekine. Ona je moja ena, vikao je. Otkud vam pravo
da zurite u nju!
ovjek ustukne. Ispriavam se, brate, ali morate razumjeti da je to pitanje
pristojnosti.
Nema isprike. Nayir mu se primakne opasno sijevajui oima. Nemate li
svoju enu o kojoj biste se trebali brinuti?
Mukarac pocrveni, okrene se i ode, zamiui za ugao. Nayira preplavi osjeaj
krivnje i on brzo zatrai oprost od Alaha za la koju je izrekao. To se ne bi dogodilo
da nije poinio grijeh zina. Okrenuo se i vidio da je gospoica Hijazi spustila burku.
Je li otiao? apnula je.

120
 Da. Spustio je ruku na grudi da umiri lupanje srca. Da, otiao je.
Je li to bio pripadnik vjerske policije?
Ne. Obian duobrinik.
Kako moete biti sigurni? pitala je.
Na sebi je imao Armanijevo odijelo.
Ah. U oima joj se vidjelo olakanje. U ruci je drala malu posjetnicu. Nala
sam je.
Al-hamdulillah. Uzeo joj je posjetnicu iz ruke, proitao adresu i krenuo.

Dr. Ahed Jahiz nekad je bio najbolji optiar u Egiptu. Posao koji se poeo razvijati u
duaniu u uliici u sreditu Kaira, nakon dugih godina mukotrpna rada i potpune
posveenosti optici napokon je prerastao u trokatno ostakljeno carstvo. Prodavao je
talijanske naoale koje su stajale vie od prosjenoga automobila. ak je nudio i
stipendije djeacima sa sela i slao ih u najbolje optiarske kole u Europi, pod
uvjetom da rade za njega kada se vrate.
Ali kako se militantni islamizam irio poput poasti kroz cijeli muslimanski
svijet, tako je i popustljiva i nedovoljno edna sestra, egipatska prijestolnica Kairo,
postala rtvom estih ispada nasilja, poput, meu ostalim, zalijetanja chevroletovom
limuzinom kroz izloge tvrtke Jahiz & Co. i slanja u nebo dvanaest muterija, pet
lanova osoblja i troje njemakih turista.
Dr. Jahiz, koji je u to vrijeme bio u Maliju zbog isporuke kamiona naoala za
itanje siromanima, vratio se u Kairo i zatekao svoju zgradu u ruevinama, razorene
utrobe, onako kako bi gomila gladne djece mogla opustoiti roendanski kola kada
bi izmakla nadzoru odraslih. Njegovo ivotno djelo bilo je razbacano kroz tri
gradska bloka. (Okvire su pronalazili u Nilu.) Ljudi su poginuli. Dobri muslimani
bili su ljutiti, loi muslimani puni elje za osvetom, pa je Jahiz zakljuio da je vrijeme
za novi poetak. Podignuo je novac od osiguranja i krenuo u Saudijsku Arabiju,
prorokovu domovinu poivao u miru u zemlju u kojoj se nalazi najsvetiji islamski
grad, u zemlju koja, nadao se, nee biti tako kratkovidna kao njegov blagoslovljeni
Egipat.
Ali ako je Kairo bio kratkovidan, Saudijska Arabija bila je zaslijepljena. Jahiz je
pretpostavio da e najbogatije stanovnitvo na muslimanskom srednjem istoku

121
cijeniti njegovu vjetinu i predanost, njegovu velianstvenu viziju optikoga carstva
koje e jednoga dana moi popraviti i ispraviti svaku i najsitniju pogreku ljudskoga
oka, ali njegove su pretpostavke bile pogrene. Saudijci, pokazalo se, odlaze
saudijskim optiarima. Moda je to zato, mislio je Jahiz, to samo saudijski optiari
razumiju da su Saudijci u svijetu poznati po sjajnom vidu. Malo Saudijaca nosi
naoale. One nikad nisu bile moderne niti e ikad biti. Noenje naoala bilo je, otkrio
je, osjetljivo pitanje, jer se svaki beduin hvali svojom superiornom sposobnou da
vidi bilo to na bilo kojoj udaljenosti u bilo koje doba ivota. Premda je doba beduina
odavno prolo, a sjedilaki saudijski narod napustio mnoge obiaje iz svoje
pustinjske prolosti kao to je pljuvanje svakih pet minuta, putovanje nou,
umivanje djece devinom mokraom jo nisu napustili iluziju da su svi
blagoslovljeni savrenim vidom.
Tako je njegov posao ostao u najboljem sluaju siromano carstvo, i premda
Jahiz nikad nije izgubio svoje pobono tovanje prema znanosti posveenoj oima,
osjetio je kako se njegova strast polako ispuhuje kao roendanski baloni tjedan dana
nakon proslave. Stario je. Bio je razdraljiv i sklon povremenim napadima depresije.
Najgore od svega bilo je to to je prezirao vlastite muterije. Bili su smijeni a to
biste drugo mogli rei o bogatome drutvu koje polovicu puanstva svjesno zastire
velom, dok se druga polovica pravi da vidi i kroz zid?
Toga jutra Jahiz se zabavljao ienjem sunanih naoala Calvin Klein u
vitrinama uz sam izlog. Sunane naoale bile su najbolje prodavana roba svakoga
tjedna dolazila je nova poiljka. Spaavale su ga od bankrota i predaje svojega
bijednog ivota Alahu koji sve vidi.
Gospoica Hijazi i Nayir uli su u prodavaonicu, zastali na rubu raskonog
perzijskog tepiha i pozdravili Jahiza koji je spremio krpicu za ienje stakala u dep
i ustao kako bi ih posluio, blagoslivljajui ih uobiajenim pozdravom kojim je
doekivao svaku muteriju: Pratio vas Alahov mir i vjena milost. Nayir je objasnio to
ele, a Jahiz je uzdiui otiao u radionicu po naruene naoale.
Model Sofia Loren, veliina 12, s intarzijama boje sljeza, mjedena krilca.
Prozirne plastine lee, bez dioptrije.
Nayir se namrti. Bez dioptrije?
Tako pie. Drhtavom rukom Jahiz pokae karton. Nazvala je prolog
mjeseca i traila naoale bez dioptrije.
Bez dioptrije? Nayir je trljao bradu i mrtio se gledajui gospoicu Hijazi.
inilo se da ih ne slua. Burka joj je bila sputena, a ruke gurnute u rukave
ogrtaa.
122
 Dobro, rekao je Nayir. Ako tako pie.
Molim vas recite svojoj eni da sjedne za stol.
Nisu za nju, rekao je Nayir. Bile su za prijateljicu koja je umrla.
Oh. Jahizova ramena su se spustila. Iskrena suut.
Hvala. Nayir je gledao kako Jahiz sprema naoale u tvrdu konatu kutijicu.
Pruio ih je Nayiru.
Vidim da mirkate, rekao je Jahiz. Recite, provodite li mnogo vremena u
pustinji?
Pa... da. Nayir je bio zateen.
Znate, gospodine, pustinja je vrlo svijetlo mjesto. Pijesak snano reflektira
svjetlo to moe biti opasno za oi. Ispirete li ih redovito?
Oi?
Da, oi se moraju ispirati svaki tjedan, posebno ako ste u pustinji. Pijesak ulazi
u oi, iritira sluznicu, uzrokuje krvarenje, oticanje i na kraju infekciju. Moe ak i
uzrokovati razliite bolesti. Imate li problema u itanju ulinih znakova?
Ne... dobro, ponekad nou.
Noni vid prvi nas naputa. Mislim da bi vam bilo u interesu da vas
pregledamo. Tek toliko da se uvjerite da su vam oi u najboljem redu.
A, ne, rekao je Nayir, ja savreno dobro vidim.
Da, gukao je Jahiz, da, naravno. Ali ponekad praina moe pogorati vid, i
nikad ne znate kakve mogu biti posljedice. Ja imam najbolje aparate. Prvorazredne
aparate uvezene iz Europe. Mogu vas odmah pregledati, ako elite. Nee trajati ni
pola sata.
Nayir pogleda gospoicu Hijazi koja se pretvarala da gleda kroz prozor. Sada
nemam vremena.
Onda moda moemo dogovoriti posjet?
Nayir je nastavio odbijati, ali Jahiz je bio uporan. Napokon mu je doktor
ponudio popust na Guccijeve sunane naoale koje su ba stigle iz Rima. Znate,
rekao je, maui rukama ispred oiju, katkada i sokolu treba odmor od savrenog
pogleda na svijet.
Nayir je oklijevao. Ja obino ne nosim sunane naoale, rekao je.
Jahiz ogoreno uzdahne. Nayir plati Noufine naoale, ponovno zahvali Jahizu i
s gospoicom Hijazi izae iz prodavaonice. Stali su na ploniku.
Zato bi kupila naoale bez dioptrije? pitao je.

123
 Moda iz tosa?
Nesigurno je kimnuo i pruio joj naoale, ali je primijetio da ona ne gleda u
njegove ruke. Evo, rekao je, uzmite ih.
Uzela je naoale, ali se inilo da se izgubila u mislima. Nayir je stajao i gledao
je, ne znajui kako bi se pozdravio.
Hvala, Nayir, rekla je. Odavde mogu sama na posao.
Bio je toliko iznenaen kada ju je uo kako izgovara njegovo ime da je njegov
pozdrav stigao prekasno, kada se ona ve okrenula. Zbunjen i posramljen, vratio se u
Jeep.

124
 16

N a kartonskom natpisu na vratima stajalo je: SAMO ZA ENE. A ipak vrata su

bila irom otvorena i ljudi su neprestano ulazili i izlazili veinom ene,
otkrivenih lica i nasmijeene. Dva Arapina velikim su koracima vedro ula u
prostoriju. Obojica su na sebi imala zapadnjaka odijela i avrljali su na engleskom,
ali jedan je meu prstima isprepleo tespih.
Nayir zakopa baloner i krene za njima.
Hotelska konferencijska dvorana bila je prostrana. Debeli tepisi, teki zastori i
mnotvo ljudi priguivali su zvuk, utiavali bune glasove i grohotan smijeh koji je,
kako se ini, uvijek odzvanjao svagdje gdje bi bilo Amerikanaca. Pa ipak, izgledalo je
kao da je zabava pri kraju. Nekoliko indoneanskih konobara raiavalo je ostatke
s desetak banketnih stolova, dok su gosti jo oklijevali napustiti zabavu. Nayir je u
prolazu privukao nekoliko usputnih pogleda.
Kroz sredinu prostorije vijugalo je desetak stolova na kojima su bili izloeni
runi radovi, umjetniki pribor, knjige, kolai, djeja odjea. Nayir se probio do stola
s knjigama. Uzeo je u ruke knjigu Kako preivjeti godinu dana u Saudijskoj Arabiji:
prirunik za iseljene ene i Beduinski vez: autentini uzorci za makrame, vez i tkanje! Nije
bilo dvojbe, ovo je bio domjenak Drutva amerikih gospoa u Jeddi.
Pregledao je i druge stolove s knjigama, kriom promotrio ljude koji su stajali
kraj njih, i upravo je elio upitati za kuharicu pod nazivom 1001 recept iz Arabije kada
je jedan tand privukao njegovu pozornost. Na njemu su bili izloci od papira. Iako
manji od drugih, podsjeao je na to da katkada traei oito pronaemo ono
skriveno.
Iz dubine depa Nayir je izvukao utu rodu koja je pronaena uz Noufino
tijelo. Sakrio je pohabanu pticu u aku i priao blie tandu, zahvalan zbog guve u
kojoj je njegova markantna muka pojava manje upadala u oi.
Vlasnica tanda, sitna ena u majici i trapericama, sjedila je na visokom uskom
stolcu. Bila je zaokupljena poslom. Nayira je prvo okiralo to gleda enu iz takve
blizine, a zatim to to je vidi nepokrivenu velom, u uskoj odjei ispod koje oito nije
nosila donje rublje. Gotovo u istom trenutku vratio se staroj navici i prikovao pogled
na enine ruke. Bile su ustre i brze dok su malim karicama, koje bi svojom
minijaturnou vie odgovarale miu, rezuckale siune kvadrate od crvena papira.
A zatim je bacio pogled na njezino lice: zelene oi, tople, rumene obraze i bore u
uglovima usana i oiju, neobine za tako mladu djevojku vilenjakog izgleda.
Humor i duhovitost u umjetnikim radovima prostrtim ispred nje dodatno su
je razotkrivali. Od papira pastelnih boja oblikovala je beduinski ajnik, svetu Ka'bu,
devu, nekoliko ovaca i vrlo romantian prizor iz pustinje pun vezenih jastuia i
nargila. Meu tim romantinim elementima bio je i jedan mraniji lik, gojazni princ
koji sjedi na prijestolju i na krilu dri pladanj pun napola pojedenih origami
hamburgera i McDonaldsovih vreica. Debela bedra razlijevala su mu se preko
stolca. Izgledao je kao da mu se sve gadi i tjera ga na podrigivanje. Drugi prizor
prikazivao je mukarca koji stoji na molitvenoj prostirci i dri u ruci GPS na kojemu
pie: Uvijek se moli okrenut prema Meki! Ali pokraj njega u oblaiu je pisalo:
Zlo mi je od tih nevjernika i njihove invazije na nau kulturu! No rad koji je Nayira
najvie okirao i natjerao ga da pocrveni bio je niz mukaraca od origamija u bijelim
haljinama koji se dre za ruke poput papirnatih lutaka: nacrtala im je lica s lascivnim
osmjesima, a pod njihovim nogama je pisalo: Mukarci su zabavniji.
Pitao se je li toliko cinina i prema svojoj kulturi.
Ostali kupci su se razili i ostavili ga da promatra njezina djela u tiini koja se
odjednom inila neprobojnom. Prestala je rezati.
Prisilio se da je pogleda u lice. Bilo je u redu. Prizivalo je pogled. Prisjeajui se
engleskoga koji je nauio od Samirovih prijatelja i dok je boravio s turistima u
pustinji, rekao je: Ovo ste vi napravili. Nije bio siguran je li to pitanje ili tvrdnja,
sve dok ga ona nije pogledala i odgovorila:
Aha.
Roda od origamija sada je bila zguvana loptica u njegovoj znojnoj aci. Stavio
ju je na stol i pokuao je izravnati.
ena se nagnula i uzela pticu, prouavajui je i poravnavajui nabore.
Ptica ljubavi, rekla je. Simbol plodnosti. Izgleda kao jedna od mojih. Gdje
ste ju nali?
Poznajete li Erica Scarberryja?
Prela je pogledom preko njegova balonera. Aha. Znam ga. Koga zanima?
Mene.

126
 Kad je vidjela kako je ozbiljan nasmijala se nestanim zvonkim smijehom.
Onda OK.
Osjetio je iznenadnu elju da udovolji znatielji i pita je kako se zove, zato je
tu, je li udana, ima li djece, jesu li sva poput nje, svjetlokosa i djeakog izgleda? to
ovakva mukobanjasta ena radi u Saudijskoj Arabiji? Da li u Americi ene poput nje
izazivaju nelagodu ili su posve normalna pojava? Ali rekao je samo: Znate li da je
Eric nestao?
Spustila je karice na stol i zamiljeno grizla donju usnicu. Ti si murjak?
Nisam.
A to si onda?
Istraitelj.
Policijski?
Ne, istraujem za prijatelja.
Kimnula je, trenutak razmiljala, a onda mu odjednom uputila vragolasti
osmijeh. Onda mi objasni zato nosi taj baloner.
Pogledao joj je ruke. Ovako emo: vi odgovorite na moje pitanje, a ja u na
vae. elio bih znati moete li mi pomoi da pronaem Erica.
Pogledao ju je jo jednom u lice, ovaj put ravno u oi, i otkrio kako ne moe
izdrati njegov pogled. Uzela je kare i nastavila rezati, jo grizui usnicu. Kada je
ponovno podignula pogled, izgledala je kao da se sakrila iza vela.
Nije poteno, rekla je. Odgovor na tvoje pitanje imat e mnogo vee
posljedice od odgovora na moje.
Kako znate?
Gledala ga je. Ti prvi.
Samo ako obeate da se neete smijati.
Nasmijala se, kao u gru. Dobro, neu.
Dobro. Kupio sam ogrta jer sam trebao... tilasm?
Talisman.
Neto to e mi pomoi kada... Pogledao je prema stropu, traei rijei
kojima bi opisao neto to jo nije opisao ak ni samome sebi.
Spustila je karice i, naginjui se preko stola, pruila mu ruku. Ja sam Juliet,
rekla je. A ti?
Zurio je u ruku oklijevajui, a onda ju je prihvatio s jednakom paljivou
kojom je drao rodu. Nayir ashSharqi.

127
 Drago mi je. Osmjeh joj je bio topao, znatieljan, ne vie tako seksi.
Rodu sam dala Ericu, rekla je. Prole godine. Obino ne radim rode one su
pravi klie ali to se dogodi kada se zaljubi. Svaki glupi klie... Otresla je papirie
iz krila i ustala. Ali ja sam doista eljela imati djecu s njim. Puno djece. Deset.
Moda dvadeset. Oi su joj odavale tugu. Sada sam prestara za dvadeset, ali jo
stignem imati deset, ako se brzo bacim na posao.
Nayir joj se ljubazno nasmijeio.
I doista ne znam gdje je Eric, rekla je prividno bezbrino. Izgubili smo
kontakt kada smo prekinuli. On je ivio u klubu Jed, ali sam ula da se odselio
deku... Zastala je i pogledala Nayira. Je li to dovoljno dobar odgovor na tvoje
pitanje?
Da, hvala.
Nayir pogleda u stranu u dvojicu mukaraca koje je vidio kad je uao, Arape u
odijelima la George Bush. Razgovarali su sa svjetlokosom Amerikankom u
oskudnoj haljinici koja je njemu djelovala poput donjeg rublja. Bilo je oito da ena
uiva u njihovoj pozornosti i da oni pomalo nezgrapno pokuavaju otkriti dokle
mogu ii. Iskuavanje Amerikanaca. Kulturoloka studija. I odjednom ga je bilo stid
samoga sebe, zadovoljstva koje je osjetio razgovarajui sa enom koju je poznavao
samo deset minuta, koja bi mogla jednako oputeno razgovarati i s dvojcem u
odijelima. Bila je apsurdna s tim svojim slobodnim ponaanjem gospoica Rukuj se sa
mnom i Gle kako podrhtavaju, gospoica Rodit u ti desetero djece i, Usput, kako se ono
zove?
Znai, vi ne znate gdje mogu pronai Erica, rekao je.
Nije odgovorila.
Niste ak ni znatieljni... poeo je, pokazujui prema rodi.
Nisam. Skoila je. Mislim da to ne bih mogla podnijeti. Odmahnula je
rukom. No odjednom se stara rana rastvorila kao prezrela smokva.
Nayir uzme rodu sa stola. ena koja ju je imala sada je mrtva.
Juliet podigne pogled. Tko?
Zvala se Nouf ashShrawi. Poznavali ste je?
Netremice je gledala Nayira. Nisam.
Nedavno je umrla u pustinji. Imala je tu pticu uza se kada je umrla, ali bila je
u boljem stanju. Sluajno sam je zguvao.
I ti misli da je to Eric napravio. Da ju je on ubio?

128
 Nayir slegne ramenima. Eric ju je moda poznavao. Zato ga traim.
Tupo je zurila u pod, inilo se kako se bori sa zbrkanim osjeajima. Sigurna
sam da nije imao nikakve veze s njezinom smru. Nervozno se nasmijala. Ako ga
trai zbog seksualnih zloina, vjeruj mi, trai krivog ovjeka.
Samo mu moram postaviti nekoliko pitanja, rekao je.
Nee ga uhititi, ha?
Odmahnuo je glavom. Nemam te ovlasti.
Poela je gristi nokat na palcu.
Gledajte, ako nije kriv to u dokazati. Samo u uzeti njegov DNK i bit e
osloboen sumnje. Nema problema.
A kako si me uope naao?, pitala je.
Objasnio je kako je pronaao kuharicu. Sluala je sumnjiavo dok joj je priao o
Ericovu stanu, ali sumnjiavost je zamijenila rezignacija.
utke je poela skupljati svoje figure od papira. Izravnala ih je, stavila u
plastine fascikle i gurnula u aktovku. Osjetio je poriv da joj pomogne, ali nije se
usudio. Bilo bi to kao da joj dodiruje kou.
Eric ne ivi u naselju, rekla je. Tamo plaa stan, ali nikad nije ondje. ivi u
starom gradu s prijateljem.
Nayir je uo neugodan naglasak na rijei prijatelj. A gdje ivi taj prijatelj?
Dala mu je adresu. Nayir joj je zahvalio, ali ona je bila toliko zaokupljena
svojim mislima da je jedva uspjela odsutnim glasom izgovoriti:
Samo mu nemoj rei da sam te ja poslala. I nemoj ga ozlijediti. Vjerujem da e
biti obziran prema njemu.
Naravno, rekao je Nayir, a to je i mislio.

129
 17

M ukarac koji je otvorio masivna vrata od orahovine imao je etrdesetak godina,

svijetlu kosu koja je polako poela sijedjeti i bistre plave oi. Pogledao je
Nayira od glave do pete. Izvolite.
Traim Erica Scarberryja.
Ja sam Eric.
Zovem se Nayir ashSharqi. Ja sam prijatelj obitelji Shrawi. Rado bih
razgovarao s vama, ako nemate nita protiv.
Eric je na trenutak oklijevao, ali se ipak odmaknuo u stranu. Svaki prijatelj
obitelji Shrawi je i moj prijatelj. Uite, molim vas. Nayir je uao u rashlaeni
hodnik.
O emu je rije? pitao je Eric.
O smrti Nouf ashShrawi.
Eric je namrteno kimnuo i poveo Nayira niz elegantan hodnik do goleme
dnevne sobe u sredini kue. iroke cedrove grede ukraavale su prekrasan strop.
Podovi od tamna drva bili su u kontrastu s bijelim sofama i stolcima, a kroz
odkrinut stropni prozor probijao se traak sunca. Soba bi moda bila udobna da nije
bilo tisua knjiga, pranih i oteenih kao da su odnoene u pustinju. Prepune su ih
bile police na zidovima, stolovi, stolci. Bile su razbacane po podu, a iz njih se irio
miris plijesni. Nagomilane u visoke hrpe, nadvijale su se iznad prostorije prijetei
seizmikim kolapsom.
Sjednite, rekao je Eric. Odmah u se vratiti.
Nayir baci pogled na knjige. Redom arheoloki prirunici. Nikad ih nije vidio
toliko na jednom mjestu. Dok se probijao kroz intelektualne ostatke opsjednutosti
jednoga ovjeka svime mrtvim, daske su opasno pucketale pod njegovom teinom.
Pozornost mu je privukao pogled na unutarnje dvorite. Kliznuvi kroz
francuski prozor, uao je u ugodno prohladan prostor u sjeni limuna i palmi. Tlo se
presijavalo u blistavo modrim nijansama srednjovjekovnoga mozaika koji se irio od
krune fontane u sredini dvorita. Nayir uroni ruke u vodu i poprica se po vratu.
Koliko vode ishlapi svakoga dana? Galoni, pomisli. Samo super-bogata mogao bi si
priutiti toliko rasipanje. Obrie vrat rukavom i pogleda oko sebe. Veinu domova iz
otomanskoga razdoblja u starome gradu posjedovali su lanovi kraljevske obitelji i
elitnih obitelji iz Jedde. Malobrojni koji su se nali na tritu stajali su milijune. Ipak,
ovu je posjedovao ili iznajmio Amerikanac.
Nayir se sjetio na koji je nain Juliet govorila o Ericovu prijatelju i pitao se je
li Eric homoseksualac. inilo mu se nemoguim i smijenim ameriki
homoseksualac koji ivi u Saudijskoj Arabiji. Zna li on da ovdje homoseksualce
osuuju na smrt jer kre vjerske zakone? Nayirov prijatelj Azim kae da u Comicheu
ima mnogo homoseksualaca, ali su diskretni i vlasti ih putaju na miru. Kada policija
eli egzemplarno kazniti homoseksualne prijestupnike, okree se protiv stranaca.
Eric se pojavio na vratima i oslonio na dovratak, mlitav poput ene. Nayir je
gledao u spiralni mozaik koji je stvarao geometrijsku simfoniju na junome zidu,
prouavajui Erica krajikom oka. Na sebi je imao kaki hlae i bijelu lanenu koulju.
Kosa glatka poput jedra na povjetarcu sjala je unato sjeni, a lagana nestrpljivost u
njegovu pogrbljenom dranju inila je Nayira nemirnim.
aj? pitao je Eric. Ili kava?
Nayir mu stane suelice. Teko je uspijevao pojavu ovog ovjeka pomiriti sa
slikom koju je unaprijed stekao o mukarcu iz tijesne nastambe u Klubu Jed, u koju
se vraa samo platiti raune i kojemu ptica ugiba zbog nemara. Moe aj, molim.
Eric kimne i nestane. On, pomisli Nayir, nikako ne pristaje ni Juliet. Ona je
dodue previe otvorena i drueljubiva, no istodobno zrai nekom nepatvorenom
dobrotom, pa ak i naivnou. Nayir nije poznavao mnogo Amerikanaca, ali je jako
dobro poznavao akale.
Vratio se u dnevnu sobu ba kada je Eric uao s vrem ledenoga aja i dvije
ae. Spustio ih je na stoli i pokazao Nayiru da sjedne u mekani naslonja koji je
izgledao kao da nudi sve ari biljke mesoderke. Eric se vratio u kuhinju. Nayir je
oprezno sjedio na rubu stolca i zaueno gledao Erica kako se vraa s pladnjem
punim mesa, pasiranoga graha i kruha, ruica od pinata, peenih paprika i kriaka
patlidana sloenih u obliku lia. Primijetio je da su Ericove ruke crvene do lakata,
kao da ih je ribao etkom.
Eric natoi pie, sjedne nasuprot njega i bez formalnosti ponudi Nayiru jelo.
Nayir nije bio siguran kakva je hrana. Premda bi odbijanje bilo nepristojno i
neprimjereno, on je to poelio uiniti samo da vidi Ericovu reakciju. Ali se ipak
prisilio barem kuati.
131
 Ja mislim da se prema gostima moramo odnositi kao prema kraljevima,
rekao je Eric mekanim dubokim glasom. To je jedna od stvari koje volim u ovoj
zemlji.
Vi ste arheolog?
Nisam. Ja sam analitiar naftnih nalazita. Moj cimer je arheolog. Pokazao je
knjige.
To je udna kombinacija.
Pustinja nam je zajednika.
Gdje tono radite? pitao je Nayir.
Uglavnom u planinama. Arapski tit. Tamo ima mnogo razliitih nalazita.
Nayir se sjetio da je na beduinskoj karti bilo oznaeno mogue mjesto buotine
nedaleko od wadija. Rado bih tono znao gdje su, ako nemate nita protiv.
Eric je oklijevao. Zato?
Nouf je pronaena u pustinji u blizini mjesta koje je oznaeno kao mogue
naftno nalazite.
Vi mislite da sam ja imao neto s tim?
Jeste li?
Nisam, naravno!
Nayir je prouavao njegovo lice i zakljuio da je iskreno zgroen. Kako ste
upoznali obitelj Shrawi? pitao je.
Oni su u prolosti financirali istraivanja mojeg cimera. Oni su vrlo
velikoduni donatori.
Jeste li tako upoznali Nouf?
Ako je pitanje i zasmetalo Ericu, to je odavao tek traak uznemirenosti. Nisam
je ba tako dobro poznavao.
Dobro obavijeten izvor rekao mi je da ste joj pomagali isplanirati bijeg u New
York.
Eric spusti kruh na stol. Usta su mu se stisnula u gru. Nemam pojma na to
mislite.
Koliko sam shvatio, vi ste se sastajali s Nouf u Comicheu da bi se dogovarali o
pojedinostima tog plana.
Eric je ustao, ali je Nayir primijetio da mu se ruke tresu. Sluajte... gospodin
Sharqi, zar ne? Jeste li vi iz policije?
Ja ovo radim za obitelj.
132
 No dobro. Onda u vam u znak potovanja prema njezinoj obitelji rei ovo: ne
obiavam se sastajati s djevojkama iz monih obitelji. Ako mislite da je njezina smrt
sumnjiva, onda vam predlaem da se pozabavite njezinim ivotom, posebno
obiteljskim, jer vjerojatno drugi nije ni poznavala.
Prema mojim izvorima, ona se s vama sastala na nekoliko mjesta u gradu, jer
ste joj pomagali oko planova za bijeg u New York. Vi ste joj trebali pomoi da dobije
vizu, stan, moda i da bude primljena na fakultet sve to joj treba.
A to ete dokazati...?
Nayir posegne u dep i izvue papirnatu rodu. Jeste li ovo ve prije vidjeli?
Vidio sam ih na desetke.
Nayir spusti rodu na stol. Vi ste je dali Nouf.
Eric prezirno dobaci: Pretpostavljam da to moete i dokazati.
Odlunim pokretom Nayir ponovno posegne u dep i izvadi klju koji mu je
dao Mohammed. A ovo? Prepoznajete li ovo?
Eric problijedi.
To je klju vaega stana u New Yorku. Taj ste klju dali Nouf. Rekli ste joj da
moe ostati tamo neko vrijeme dok njezin stan ne bude spreman. Eric je utio pa je
Nayir nastavio. Znam da ste joj vi pomagali. Trebala je nekoga tko e joj pomoi
isplanirati novi ivot i trebala je Amerikanca. Vama se vjerojatno svidjela ideja da joj
pomognete. U pitanju je bio novac. Mnogo novca. Tko zna, moda vam se ak i ona
sviala. Bila je mlada i ljupka. Plan je bio savren sve dok niste otkrili da je
trudna.
Eric se zagrcnuo od zaprepatenja, ali Nayir se nije obazirao. To je bio
problem, zar ne? ak i u Americi. Odjednom je predstavljala prijetnju pa ste je se
odluili rijeiti.
Nisam uinio nita slino. Eric ustane. Mislim da smo zavrili razgovor.
Ako vam je stalo do toga da Shrawijevi nastave financirati vaeg cimera,
zareao je Nayir, sjest ete.
Eric nevoljko sjedne. Prekriio je ruke i ekao.
Nouf je vjerojatno oteta i odvedena u pustinju. Usudio bih se pretpostaviti da
jedna od vaih buotina nije daleko od mjesta gdje smo je pronali, stoga ste vi
savren sumnjivac.
Eric nije odgovorio.

133
 Moete mi ili rei istinu odmah i vjerovati mi da u biti diskretan ili u sve
prenijeti obitelji, rekao je Nayir. Siguran sam da e eljeti znati sve pojedinosti, pa
makar to naruilo njihov odnos s vaim cimerom.
Dobro. Eric otpuhne primjetno drhtei. Pomagao sam joj. Nije imala nikoga.
Ja sam bio jedina njezina veza sa slobodom. Ali ja nemam apsolutno nikakve veze s
njezinom smru. Zato bih je ubio? Trebala mi je platiti gotovo pola milijuna rijala.
Mrko je pogledao svog gosta. Sada nemam nita.
Znai, vi ste se toliko namuili da joj pomognete, a ona vam nije dala nita?
ak. ni predujam?
Ne... da, da, dala mi je neto novca za stan i upis na sveuilite. Ali to nije bilo
mnogo.
Milijun rijala, rekao je Nayir. To se vama ne ini mnogo? Mohammed je
rekao milijun rijala. Nayir je bio voljan povjerovati da je ta brojka moda i
preuveliana, ali Eric je djelovao uznemireno.
Platila vam je, rekao je Nayir. Ne pola milijuna. Milijun. To je lijepa svota
koliko, dvjesto pedeset tisua dolara? U svakom sluaju, to vas ini sumnjivim.
Recite, je li se predomislila i traila da joj vratite novac?
Eric se posprdno nasmijao.
Naravno, ne biste morali vratiti novac, nastavio je Nayir, jer vjerojatno niste
potpisali nikakav ugovor, a nitko osim njezina pratioca nije znao za plan. Ali ona je
mogla zaprijetiti da e ispriati brai sve o vama. Mogla je izmisliti priu o tome da
ste joj ukrali novac. To bi znailo vau rije protiv njezine. A kome bi oni vjerovali
njoj ili vama? Podrugljiv naglasak na rijei vama jo je vie iznervirao Erica.
Pokuao je zadrati mirnou, ali kada je progovorio, glas mu je podrhtavao.
Opr... oprostite, ali nije bilo tako. Tono je da je mogla otkriti plan, ali ona to
nije eljela.
Nayir mu je u oima traio tragove neiskrenosti. inilo se da se boji da ga ne
uhvate, ali bilo je teko rei je li to bio strah da se ne razotkriju financijske makinacije
ili pak ubojstvo.
Koliko vam je platila? pitao je Nayir.
Pola milijuna.
Kako?
U gotovini. Ali veinom u zlatu. Kao i veina ena u ovoj zemlji, ona je
osobnu imovinu najvie voljela uvati u zlatu. Vezanu zlatnim lancima, ako ba
hoete.

134
 Kako mlada djevojka moe nabaviti toliki novac?
Dajte, molim vas, pa njezina obitelj je bogata. Netko ne znam tko dao joj je
veliku svotu za vjenanje, a ostatak je vjerojatno bio njezin.
Nayir se pitao tko joj je dao novac i je li ta osoba otkrila da nije potroen za
vjenanje.
Kada ste je zadnji put vidjeli? pitao je.
Dva dana prije nego to je nestala. I kunem se, nisam je ni dirnuo. Nisam ak
ni znao da je trudna.
to se dogodilo na zadnjem sastanku?
Nita. Ericov glas bio je vrst. Ponovili smo sve pojedinosti. Dao sam joj
klju.
Znai, trebali ste provesti plan?
Da. Sve je bilo u redu.
Nayiru se njegov sugovornik ni najmanje nije sviao, ali to ne znai da je bio
kriv. Obrisao je ruke ubrusom. Gdje ste bili onoga dana kada je nestala?
Ovdje, u Jeddi.
Jeste li bili na poslu?
Najvjerojatnije.
Moe li to itko potvrditi?
Da.
Onda u trebati broj vaeg ureda i sve informacije o buotini. Ali, najprije, ako
ste tako neduni kako tvrdite, siguran sam da vam nee smetati ako vam uzmem
uzorak DNK. Nije mogao odmah odrediti reakciju na zahtjev. Eric je nepomino
sjedio, zurei znatieljno u njega.
Naravno, moete uzeti uzorak mojeg DNK, rekao je napokon.
Nayir je uspio ostati miran, ali se nelagoda koju je osjeao produbila. Pokuao
je razumjeti zato mu je Eric toliko odbojan. U njegovu je ponaanju bilo umiljenosti
i snobizma. Eric je na neki nain bio olienje amerikoga zla, pohlepan ovjek koji je
doao u Saudijsku Arabiju spreman uiniti bilo to za novac, gaziti drutvene norme,
poigravati se tuim ivotima u ovom sluaju ivotom mlade nedune djevojke a
ipak se inilo da nema pojma da unitava ivote. Nayir je osjeao da bi se Eric, ak i
da je vlastitim rukama ubio Nouf, uznemirio jedino zbog straha da e ga otkriti, ali
ne i da bi poalio zbog onoga to je uinio.
Eric se nelagodno nasmijeio. Koji uzorak elite?

135
 Kosu, promrmljao je Nayir i u depu potraio vreicu. Eric je iupao
nekoliko vlasi.
A roda? pitao je Nayir uzimajui je sa stola.
Ja sam joj dao rodu, rekao je Eric. To je bio na ugovor.
Roda?
Obeanje plodne budunosti. Eric umorno odmahne rukom, kao da je htio
rei da je naivno vjerovati u plodnu budunost. Kao to ste rekli, nismo mogli
potpisati pravi ugovor. Postojala je opasnost da padne u krive ruke.
Naravno, odgovorio je Nayir. Ericovo blazirano odmahivanje rukom ga je
uzrujalo kao da je time sugerirao da je Nouf bila glupa to je vjerovala da e se
njezini snovi ikad ostvariti.
Kako ste se upoznali? pitao je Nayir. Ne vjerujem da bi vas njezina obitelj
predstavila svojoj keri.
Ne, nisu. inilo se da Nayirove rijei nisu uvrijedile Erica. To je, zapravo,
bilo sluajno. Moj cimer i ja jednoga smo poslijepodneva posjetili Shrawijeve. etali
smo plaom i na utom skuteru ugledali lijepu djevojku. Bila je edna, naravno, i
kada nas je ugledala, odmah je srameljivo prebacila al preko glave i omotala ga
oko lica. Ken to je moj cimer pristojno ju je pozdravio. inila se nervoznom to
razgovara s nama, ali pitala je jesmo li Amerikanci a mi smo odgovorili da jesmo.
Zatim je iznenada otila. Pretpostavili smo da misli da smo prljavi nevjernici, ali
kada smo naputali kuu mladi sluga doao je za nama i traio na broj telefona.
Ispalo je da je to njezin voza i da ga je ona poslala za nama dok njezina braa nisu
gledala.
I dali ste mu broj.
A zato ne? Nismo imali pojma to eli, ali... Eric je sljedee rijei vrlo
paljivo odmjerio, ... bio sam siguran da zahtjev nije kako da to kaem?
Nemoralne prirode.
Nayir je imao dojam da je Ericova prva pomisao ipak bila da su Noufine
namjere nemoralne. Zlurado je zamiljao kako se Eric sigurno razoarao kada je
otkrio da ga ona treba radi posla, no shvatio je da je pretjerao.
Jo neto, rekao je. Kada ste bili kod Shrawijevih jeste li ikad bili dalje od
sobe za goste? Moda u mukim spavaonicama?
Ne, odree Eric. Ovaj put se uvrijedio, to se vidjelo po ogorenom izrazu
lica. Vrat mu je poprimio ljubiastu boju. Nayira je to zbunilo, sve dok mu nije
postalo jasno da je pitanje sugeriralo seks.

136
 Htio sam rei... Htio je pitati za Othmanovu jaknu koja je nestala, no osjeaj
nelagode natjerao ga je da preskoi to pitanje. Nespretno je ustao. Nema veze.
inilo se da je Eric odahnuo od olakanja to Nayir odlazi.
Vani je zrak bio svje poput pustinjske noi. Nayir duboko udahne i navue
baloner. Zahvali Ericu na veeri, ali jo vie zahvali Alahu na slobodi ulice, na pravu
da ode.
Jo je bila rana veer kada je stigao do Mohammedove kue. Voza je bio doma
i dragovoljno je ustupio uzorak svoje kose. Nayir ga je stavio u vreicu i otiao ravno
mrtvozorniku. Nije ni pokuao pronai gospoicu Hijazi, nego je jednostavno
ostavio uzorke u papirnatoj vreici na ulazu. Straar je obeao da e joj ih predati.
Kada je pitao Nayira eli li ostaviti poruku, Nayir je odmahnuo glavom.

Uinio je isto to i uvijek kada je elio prestati razmiljati. Vozio se. U krug. Nije ba
imao prevelik izbor. Saudijci nemaju barove, none klubove, diskoteke ili kina.
Postoje tajna sastajalita, naravno, u domovima elite i nekih lanova kraljevske
obitelji, gdje se moe popiti aa vina ili viski. Jo je vie bordela, privatnih stanova
gdje mukarci mogu nai prostitutku nemuslimanku jer je haram spavati s
muslimanskom kurvom. Nayira bordeli i barovi nisu zanimali, okirao se pri pomisli
na to to se dogaa na takvim mjestima. Ipak, jedna zabava bila je nepresuna: uz
cijenu benzina od 52 centa za 4 litre mogao se voziti koliko je god htio, pa je to i
inio, kao i jo milijun mukaraca kojima je bilo dosadno. Promet je bio tako gust da
se morao voziti u sve irim krugovima.
Grad nema velikih raskra, samo krune tokove. Oni se granaju u deset,
dvadeset smjerova. U sreditu svakoga od njih nalazi se po jedna skulptura koja
svojim golemim, katkada zbunjujuim oblikom, prigodno privlai pozornost vozaa.
Divovski beduinski lonci za kavu. Letei automobili zabijeni u betonski blok.
Dijelovi tijela aka, golemo stopalo. Ali izmeu etiristo skulptura u Jeddi u
rasponu od apstraktnih do apsurdno realistinih nijedna nije pokazivala ljudsko
oblije.
Kao i mnogi stanovnici grada, Nayir je uivao u vonji po krunim tokovima i
davanju pogrdnih imena skulpturama. Tu je naviku preuzeo od Azima, koji je prije
sedam tjedana otiao u Palestinu na tetin sprovod i o kojemu se otada nita nije ulo.
Nayir je uao u prvi kruni tok pokraj ceste prema Medini sa skulpturom golemog

137
bicikla, iji je volan bio tri puta vii od ovjeka. (On ju je nazvao 'Made in China').
Napravio je dva kruga i krenuo prema istoku, projurivi kroz kruni tok na kojemu
je bio prvi saudijski mlanjak ('Bog blagoslovio Ameriku za bezboniku
tehnologiju') sve dok nije doao do zakrenih traka oko 'Matematikoga pribora'
kompasa i nekoliko kocaka na koje je bio naslonjen kutomjer veliine Boeinga. Sporo
je kruio, prouavajui skulpturu sa svih strana, ali nije mogao smisliti pametno ime.
'Arapski izumi'? 'to smo radili onda kada smo radili neto vano'? to su uostalom
radili? Zaboravio je.
Napustila ga je snaga kad je otkrio da se ne uspijeva izvui iz krunog toka.
Previe je automobila kruilo oko njega. Osjetio je paniku pri pomisli da e zauvijek
ostati kruiti. Oajniki je skrenuo desno i zatrubivi nekoliko puta uspio se izbaviti.
Obuzet iznenadnom potrebom da pobjegne iz grada, svu je svoju pozornost
usmjerio u nastojanje da stigne do Comichea. Tamo e imati 80 kilometara slobode.
Vozit e se uz obalu dok ne izae iz grada i gledati zvijezde. Moda bi mogao
prespavati na plai. Katkada je razmiljao o tome da se odseli iz grada u kolibu blie
pustinji, ali tu su bile sve njegove veze, tu je pronalazio nove klijente i odravao
kontakt sa starima. Ne bi mogao napustiti strica Samira posebno sada kada je
ostario. Usto, ivot na brodu bio bi gotovo kao ivot u divljini, kada bi plovio
dovoljno esto.
Odluio je sii s ceste i pronai mirno mjesto. Sama pomisao na to da je sam
blizu pustinje smirivala mu je misli pa je u iznenadnom naletu energije ukljuio
radio. Namjestio je na Radio Jeddu i sluao imama kako mekee o pravilnom
ponaanju prema enama. Obino nije volio ovakvu vrstu bijesne prodike, ali
veeras ga je ona neobino smirivala.
Dodir, reao je imam. Dodir je blud ruke. Ne smijete gledati na-mehram
ene, ne gledajte nijednu enu koja vam nije u rodu jer to je blud oka.
Pomislio je na gospoicu Hijazi i sjetio se njihove etnje kroz ameriko naselje.
U jednom trenutku osjetio je snano treperenje u elucu kada je opazio neobian
izraz u njezinim oima je li to bilo divljenje? Zato bi se ona njemu divila?
Zamiljao je Othmana kako govori o njemu, prikazuje ga kao... to? Kreposnoga
muslimana? ovjeka koji se moli pet puta na dan, svake godine ide na had, plaa
zekat i skroman je u svemu to radi? Sumnjao je da bi to moglo impresionirati enu
poput nje. Moda ga je Othman prikazao kao neustraivog pustinjskog vodia. Kao
ovjeka koji moe ubiti akala.
Proao je pokraj blackpoolskih svjetiljaka, viktorijanskih ulinih lampi
uvezenih iz Engleske koje su bile u potpunom neskladu s palmama i dinama.

138
Promatrao je graevine damije nalik na sae koje su promicale kraj njegovih
prozora i visoke nebodere, poput raketa Patriot razbacane uokolo, prijetee poput
strljena. Odjednom se pred njim opet prostrla ravnica dugaka prazna polja
ispresijecana runim stambenim zgradama koje su u sumrak izgledale naputeno i
njegove su misli odlutale Ericu. to je u mukarcu poput njega privuklo enu poput
Juliet? Bio je prestar za nju, previe afektiran i arogantan. Je li spavao s njom? Nayira
probode iznenadno sjeanje na Nouf, ali protrese glavu da otjera sliku.
Zato bi Eric pomogao djevojci poput Nouf? Za seksualnu uslugu? Iz
uvjerenja? Nayir je pretpostavljao da je njegov pravi motiv pohlepa. inilo se da
Ericu dobro ide kada ivi u takvoj kui. Ipak, Nayir je mogao zamisliti izvor njegove
nesigurnosti bila je to cimerova kua. Eric je, na neki nain, bio gost. Jo je plaao
stan u amerikom naselju. Moda je njegov posao s Nouf bio nain da se osigura,
odlui li ga cimer jednom izbaciti iz stana.
Pa ak i glas! Radijska emisija probila mu se u misli. Njegova zavodljivost
moe znaiti grijeh usana, zuba, samoga daha kojim slavimo Alaha! Nayir se pitao
kakav je bio Noufin glas. Je li, kao neke ene, stavljala novi u usta da prigui
slatkou svojega glasa? Je li govorila kroz burku ili je bila dovoljno modernih nazora
da Ericu pokae lice? Eric je bio Amerikanac, a Amerikanci imaju obiaj ruiti
pravila. Dok razgovara s njima nekad je u redu da se ponaa kao oni. Nayir je to
doivio s Juliet, gledajui je ravno u lice. Nouf, koja je bila dovoljno buntovna da
napusti zarunika, vjerojatno je pokazala Ericu lice. Vjerojatno se rukovala s njim i
gledala ga ravno u oi, pokuavajui dokazati da i ona moe biti poput Amerikanki.
Imamov glas, unjkav i zloban, poeo ga je ometati u vonji pa je ugasio radio i
spustio prozor, putajui da ga zrak iba po licu. Pokuao se sjetiti glasa gospoice
Hijazi. Za tako smjelu i izravnu enu, govorila je neobino blagim glasom.
Posumnjao je da pokuava ublaiti rijei kako bi se prikazala ednom, iako to
zapravo nije. Njezin glas nije bio posebno melodian niti zavodljiv, pa je zakljuio da
nije sramota to ga je uo.
No jedna mnogo tea misao vrebala je iz mraka i probijala se na svjetlo. Eric
vjerojatno nije znao nita o Othmanovoj jakni, a da je i znao, zato bi je ukrao? To je
bilo smijeno: on je bez sumnje imao vlastiti GPS i mape. Nayir se osjeao glupo to
ga je to uope htio pitati. Sad mu je bilo jasno da se nadao da e izbjei injenicu da je
netko s imanja oteo Nouf. Od samoga je poetka tako mislio. Samir je to rekao. Svi
novi dokazi upuuju na to. A on to ipak ignorira.
to e se sada dogoditi? Gospoica Hijazi obradit e uzorke DNK, ali hoe li ga
nazvati? Ili e uiniti ono to je ispravno i najprije razgovarati s Othmanom? Ako se

139
to dogodi, ako uzorci otkriju identitet djetetova oca, onda on vjerojatno vie nee
vidjeti gospoicu Hijazi. Bilo bi olakanje kada vie ne bi morao paziti na svoje
ponaanje, ali iskreno, nije osjetio olakanje.
Vraajui se u grad, naao se na krunom toku sa skulpturom na koju prije nije
obraao previe pozornosti. Bila je to gruba apstrakcija, visok elini stup zailjen
poput trna. Bio je slomljen napola, a gornji dio visio je iznad ulice, to je oito bila
umjetnikova namjera. Dvije rijei projurile su mu kroz misli prije nego to ih je uspio
odagnati. Molim Viagru. A onda se bijesno probio kroz gusti promet i jurnuo u
mranu uliicu gdje je stao uz kripu konica.
Naao se u slijepoj ulici.

140
 18

B ila je najgora mogua vrsta podneva, uarenog i sparnog, oprenog suncem koje
se irilo i ispunjavalo svaki kutak neba. Sparan i gust zrak prelijevao se poput
otopljene lave preko svih povrina, izazivajui valove vruine, bljeskove svjetlosti i
fatamorgane koje bi mogle namamiti cijelu vojsku u najuareniji dio pakla. Katya je
ekala Ahmada na uobiajenom mjestu iza mrtvozornikog ureda, ali za pet minuta
koliko je tamo stajala potplati novih sandala su joj se rastalili, zalijepivi se poput
uarene gume za plonik.
Kada je Toyota stala, Ahmad ju je ugledao kako poskakuje na prstima poput
jogija koji pokuava prijei preko uarenog ugljena i skoio je iz auta. Razderao je
svoje omiljene novine i poloio listove jedan do drugoga iskuavajui bosom nogom
jesu li slojevi dovoljno debeli da moe sigurno doi do automobila. U blizini je stajao
stranac, Jemenac u dugoj sivoj haljini i sakou. Pojurio je upomo, trgajui vlastite
novine i proklinjui vruinu tako zduno da je uspio izmamiti osmijeh i na
Ahmadovo rijetko kada nasmijano lice. U stranevoj gesti bilo je prijateljske
srdanosti pa je Katya pomislila kako bi bilo u redu da mu sama zahvali. To je i
uinila, a on joj se iroko osmijehnuo i duboko naklonio.
Ahmad je u pretincu za rukavice imao hvataljku za vrue posue, ba za
ovakve dane kada bi dodirivanje automobila izazvalo opekotine treeg stupnja, kada
je za dranje volana trebalo pravo junatvo. Sada je hvataljku imao u depu veliku
modru plastinu rukavicu koja je izgledala kao da je dizajnirana za ruski svemirski
program i njome je lagano otvorio vrata, upozoravajui je da ne dodiruje okvir
vrata niti prozor.
Jemenac se smijao rukavici. Izgleda kao neto ime biste pomogli ovci da se
ojanji.
Ahmad se nasmijeio. Ova je hvataljka pripadala mojoj eni, rekao je. Bojim
se da se ona njome sluila samo kada je kuhala ovetinu.
Ah. Jemenac podigne obrve kao da je sve razumio. ao mi je, rekao je.
 Katyi se uini da se njihova konverzacija odvija u nekom paralelnom svijetu.
Nije joj bilo udno to je ovakav usputni razgovor doveo ravno do pitanja enske
plodnosti, nego se pitala koliko je takvih razgovora ula tijekom godina a da nije
razumjela njihov smisao.
Ula je u Toyotu. Ahmad je ostavio upaljen motor, a klima ureaj je radio
punom parom. Za posebno vruih dana u hladnjaku s ledom drao je runike, a sada
je jedan bio prostrt preko stranjeg sjedala. Ali unato svom luksuzu, za pet minuta
koliko ga je ekala vruina joj je proela cijelo tijelo pa razmjerna svjeina automobila
nije sprijeila valove znoja.
Zastali su u prvoj prodavaonici cipela na koju su naili. Ahmad je iziao kupiti
sandale i vraao se dvaput kako bi je pitao za veliinu i cijenu. Sandale koje je kupio
bile su ravne i vrste, s ikom moda najrunije koje je ikad imala ali inilo joj se
da bi preivjele i izlet na Sunce. Obula ih je puna zahvalnosti.
Autoceste su bile zakrene. Bilo je vrijeme objeda i svi su naputali urede, ali
nitko nije elio napustiti svjeu udobnost svojeg automobila. Ahmadu i Katyi trebalo
je gotovo cijeli sat da se probiju iz grada, a kada su napokon stigli na cestu prema
imanju Shrawijevih, Katya se naslonila na sjedalo i umorno zamirila.
Posao je bio naporan. Toga je tjedna svakoga dana dolazila u laboratorij ranije,
ali Salwa je uvijek bila tamo i oekivala da Katya sve sama obavlja, tako da si je tim
ranim dolascima uspjela natovariti samo jo vie posla. Upravo je dobila zadatak da
analizira tragove u sluaju koji se odnosio na obiteljsko nasilje. ena je ubila mua
zapalivi mu krevet. Katya je znala malo o eni, ali je pretpostavljala da je rije o
uobiajenom sluaju zlostavljanja ene od strane mua: ena je spaavala vlastiti
ivot.
Htjela je da je vie ukljuuju u istrage ili bar da joj daju vie informacija o
sluajevima ali njezin je posao bio analizirati dokaze, a ne otkrivati tragove. U
veini sluajeva nije imala prilike doznati bilo to o ubojiinim motivima. Odjel je
obeavao da e jednoga dana dopustiti enama da vode istrage. Napokon, meu
optuenima je bilo i ena, i ne bi li ih onda trebale ispitivati ene? Ali uvijek se nalo
neko opravdanje da se ene dri u zatvorenom, daleko od terenskog rada. Odjel
nema novca. Vlada nee odobriti. Ovih dana svi su pratili rezultate rada novog tima
sastavljenog od policajki koje su nedavno prvi put poslane na teren. Nisu se osobito
iskazale, ali to bi se oekivalo od ena koje ne smiju voziti ni automobil ni bicikl, i
koje ak nemaju ovlasti zaustaviti mukarca na cesti?

142
 Automobil je lagano poskoio i Katya je otvorila oi. S desne strane ljeskala se
modra povrina Crvenoga mora, a ona je odjednom silno poeljela izii iz auta,
otrati na plau i baciti se u vodu, potpuno odjevena.
Moemo li zastati samo na minutu? pitala je.
Ahmad nestrpljivo slegne ramenima. Imam drugi dogovor u gradu u dva.
Katya pogleda na sat. Nisu imali vremena. ekaj malo, budi strpljiva, pomislila
je. A onda: A to da ekam? Slobodan dan? Dan kada e temperatura pasti ispod 40
stupnjeva. Dan kada e otac biti napokon raspoloen da je odvede na plau? Prije
nego to je upoznala Othmana, godinama je ekala mua. On bi je mogao voditi na
plau. On bi je vozio na posao i pratio u kupnju. A sada novo odgaanje: imala je
zarunika, ali je jo ekala brak. Jo nisu odredili datum vjenanja.
Ahmad je otvorio hladnjak na suvozakom mjestu i izvadio ledeno-hladnu
bocu vode. Pruio joj je. Podignula je burku i nasmijeila mu se. Hvala, Ahmad.
Jesi li doznala neto novo o smrti male Shrawijeve? pitao je.
Pogledala je u odraz njegovih oiju u retrovizoru i pokuala otkriti je li ga otac
nagovorio da ju to pita. Neto malo, rekla je. Nita na emu bi se mogli temeljiti
bilo kakvi konkretni zakljuci.
Ba sam se pitao nosi li kakve vijesti obitelji.
Ne, samo idem u posjet. Znala je da se pita zato nije ila nakon posla, ali
naveer bi i mukarci bili doma, a ene bi bile previe zaposlene. Nisam ih vidjela
od sprovoda, rekla je. Samo elim provjeriti jesu li dobro.
Ahmad kimne, oito zadovoljan objanjenjem, a Katya prekori samu sebe zbog
lai. eljela je posjetiti, ene, naravno, ali na umu je imala mnogo vaniju zadau.
Tijekom proteklih nekoliko dana uspjela je ustanoviti da DNK ispod Noufinih
noktiju odgovara DNKu djetetova oca. Znai da ga je Nouf susrela neposredno prije
smrti. Moda mu je otila priopiti vijest o trudnoi, a on se zgrozio. Sukobili su se...
Ali tu se pria ravala u desetak smjerova. Jesu li se posvaali jer se on uplaio
zbog njezine trudnoe? Zato to je bio oenjen i nije htio uzeti jo jednu enu? Ili zato
to je znao da je zaruena s drugim? Nouf se ne bi morala udati za njega. Uskoro je
trebala postati Qazijevom enom. Mogla se praviti da je dijete Qazijevo naravno ako
nije pripadalo drugoj rasi. Bjelakoj, sa svijetlom kosom recimo. Crnakoj ili
azijatskoj. A to ako se nije eljela udati za Qazija? to ako se eljela udati za
djetetova oca, a on je to odbio? To bi je moglo baciti u oaj i navesti da pobjegne.
Tunjava bi objasnila tragove koe ispod njezinih noktiju i obrambene ogrebotine na

143
rukama, ali to je s ranom na glavi. Udarac u glavu je nije ubio, ali je bio dovoljno jak
da je onesvijesti. Je li uope mogla pobjei nakon takvog udarca?
A to ako je Qazi otac? Bi li se razljutio? Vjerojatno ne bi. Trebali su se vjenati,
pa to ne bi bilo bitno.
Unato Katyinom nastojanju da dri sve opcije otvorenima, jedna se
mogunost izrazito nametala. A to ako je Nouf rekla djetetovu ocu da se kani
preseliti u Ameriku a on ju je pokuavao zaustaviti? To bi razljutilo svakog mukarca
ukljuujui i Qazija. Bi li mu rekla takvo neto?
Katya frustrirano uzdahne. Nije dobro poznavala Nouf. Veinom su se sretale
u enskoj gostinskoj sobi koja je bila javni i prilino formalni prostor. Nekoliko puta
razgovarala je nasamo s Nouf, dovoljno da primijeti da je mnogo ivahnija od ostalih
sestara. Rado bi se smijala i s uzbuenjem priala o svojim perzijskim hrtovima.
Jednoga joj je dana povjerila da ivotinje voli vie nego djecu i da bi, kada bi mogla,
imala pseu obitelj.
Ali kao i druge ene u obitelji, i Nouf je bila neobino suzdrana i znala bi
zautjeti usred razgovora, esto ba u trenutku kada bi se inilo da se poinje
otvarati. Katya nikad nije znala kako bi protumaila te trenutke koji su obino
prethodili pristojnom povlaenju, a koje bi Nouf opravdavala poslom koji mora
obaviti. Katya bi se u takvoj prigodi uvijek osjeala pomalo naputeno. Nouf ju je
privukla, moda zato to je bila Othmanova miljenica. Katya nikad nije imala sestru,
pa je eznula za time da postane dijelom Noufine svakodnevice, da smije ui u
njezinu sobu, vidjeti koje knjige ita, razgledati ukrasne sitnice ili crtee ili omiljene
pliane ivotinje. Je li neuredna? Uredna? Na kakvom krevetu spava? Koje joj je boje
soba? Ima li vlastitog slugu? Katya je osjeala da bi Nouf bila oputenija u svojoj
sobi, pa se nadala da e njezinom udajom za Othmana osjeaj neugode i nedolinosti
nestati i da e je bolje upoznati.
Kada su skrenuli na most koji je vodio do imanja, grlo joj se stegnulo. Od
poetka je eljela razgovarati sa enama, zamoliti ih da joj priaju o Noufinu ivotu.
Ali od onoga stranog jutra kada je identificirala tijelo u mrtvanici nije uspjela
progovoriti o tome a da ne naie na zid utnje i suze. Sada se nadala da je prolo
dovoljno vremena.
Ahmad je spustio prednje prozore, putajui u automobil svje povjetarac.
Sada su bili iznad vode i imanje se naziralo u daljini. Jo ju je proimalo uzbuenje
kada bi ugledala bijele zidine zdanja i pomislila kako e jednoga dana i ona ovamo
pripadati. Ako danas ne prestane biti dobrodola.

144


Dovoljno je vremena provela sa enama iz obitelji Shrawi da shvati kako se njihov

ivot dobrim dijelom odvijao u zajednikoj dnevnoj sobi. Nisu kuhale, prale posue
ni rublje, nisu se bavile niim osim doekivanjem gostiju, izgovaranjem molitvi i
ugaanjem vlastitim eljama. Mlaa djeca igrala su se u udaljenim sobama s dvjema
filipinskim dadiljama, dok su majke i starije keri vei dio dana provodile u
rashlaenoj dnevnoj sobi bijelom, dobro osvijetljenom prostoru s mekanim sofama,
zastrtim prozorima, televizorom i izrekama iz Kurana objeenim na zidove. Kroz niz
prozora na drugoj strani sobe pruao se pogled na obiteljsku damiju. S desne strane
dvostruka vrata vodila su u dvorite opasano visokim zidom. Vanjskom je prostoru
ivost davala fontana koja kao da je izrastala iz kamenoga zida. Loza je puzala
pergolom iznad stolaca i klupa obloenih jastucima, a uredan red limuna posaenih
u lonce proimao je prostor ugodnim mirisom, no unato fontani i hladu esto je bilo
prevrue sjediti u tom dvoritu pa su ene radije ostajale unutra.
Nusra je bila stalno u pokretu, stalno je ulazila uvodei goste i ponovno
odlazila provjeriti kako se obavljaju poslovi u domainstvu. enama njezinih sinova
esto su u posjet dolazile sestrine ili prijateljice. Dok je Nouf bila iva, ona i njezina
mlaa sestra Abir provodile su ovdje veinu vremena. Sluge su uvijek bili u blizini
donosei dezve s kavom, odnosei zdjelice s hranom i unosei nove. Abir bi muila
slukinje sjedei uz stoli i igrajui se hranom dok bi one stajale pokraj nje i
pokuavale procijeniti trebaju li se umijeati.
Katyi je trebalo neko vrijeme da zapamti imena svih ena iz obitelji, ali joj je
pomoglo to su uvijek sjedile na istim mjestima. U prostoriji su bile etiri sofe
postavljene u pravokutnik. Snahe su sjedile sa strane. Fahadova ena Zahra sjedila je
lijevo, a uz nju je obino sjedila njezina sestra Fatima i eljala se, ureivala nokte ili
itala. Desna strana bila je rezervirana za Nusru i njezine mlae keri. Muruj,
Noufina najstarija sestra, sjedila je leima okrenuta vratima, dok je Tahsinova ena
Fadila sjedila preko puta nje, u sredini sofe.
Kad je toga popodneva kroila u ensku odaju, Katya je podignula burku i
uzvratila na zborni pozdrav koji ju je doekao. Po tiini to je uslijedila vidjelo se da
je ula usred razgovora. Kada su se svi pogledi okrenuli prema njoj, zamislila je kako
se hodajui prema sofi spotie na porub haljine ili saplie i pada preko Abir.
Opreznim koracima uspjela je doi do Zahre i sjesti pokraj nje. Bila je zahvalna
kad je posluena kava. Imala je ime zaposliti ruke. Pogledala je oko sebe i vidjela da
se na televizoru u kutu bez tona izmjenjuju prizori iz Meke.
145
 Danas ne radi? pitala je Zahra.
Uzela sam slobodno popodne, odgovorila je Katya.
To e mnogo ee raditi kada se uda, uzvratila je Zahra namignuvi.
Katya se osmjehnula, a ene oko nje su utjele. Nije mogla odrediti je li im
neugodno zbog Zahrina komentara ili su oekivale da i ona kae neto duhovito.
Nije imala to rei.
Dakle, budua eno mladoga Othmana, rekla je Fadila, jesi li ve izabrala
haljinu?
Katya pogleda buduu ogoricu. Tahsinova ena bila je slina muu po grai i
kretnjama izgledala je kao parodija svoje jae polovice. Imali su isto lice okruglih
obraza i mesnate usnice, iste pospane oi. Oboje su nosili dobro krojene,
besprijekorne haljine i sjedili uspravno, kraljevski, promatrajui ostale kao da su im
podanici.
Fadila je pitala za haljinu, a Katya je jo uope nije ni poela birati. Iskreno,
svaka haljina koja je odgovarala njezinu stilu inila se ili suvie jednostavnom ili
jeftinom. Premda je to bilo njezino vjenanje, osjeala je duboku potrebu da se svidi
buduoj svojti ili barem da im ne bude odbojna. Prije nekoliko tjedana Nusra je
dogovorila sastanak s profesionalnom krojaicom koja je donijela dvadeset haljina,
od kojih su sve bile prenapadne i preskupe, pretjerano nakiene ljokicama i
bizantskim vezom, zlatnim lameom i resicama, tekim slojevima satena i ipke. Neke
su imale prave korzete od kostiju a druge monstruozne suknje s kolutovima u
kojima se osjeala poput figurice koja se okree, kao neto u to moe samo blenuti
od uda. A najgore od svega bile su grozne boje boja senfa i jarkoruiasta, zelena
poput paprike i dreavo naranasta. eljela je objasniti Nusri da su haljine
prenapadne, ali nije je htjela povrijediti ili ispasti nezahvalna. Katya bi vie voljela
smirenu tamnozelenu nijansu tamarindova lia ili jednostavnu crvenu boju
beduinske prostirke.
Kada je Katya odbila haljine, Nusra se poela ispriavati: Nisam ba prava
osoba koja bi trebala preporuivati krojaicu, naalila se, pokazujui svoje slijepe
oi. Katya se ispriala, rekavi da joj jo treba vremena da odlui to doista eli.
Jo nisam odluila, rekla je Fadili. Nadala sam se da u pronai neto
jednostavno i elegantno.
Fadila se nelagodno promekoljila, to je bio neverbalni ekvivalent
nakaljavanju. Moja sestra je krojaica, rekla je. Reci mi koja ti se boja svia i
napravit e ti haljinu.

146
 Katya nije mogla zamisliti nita gore od toga da mora nositi haljinu koju je
saila Fadilina sestra, ena koju nikad nije vidjela. Ali neto u pogledu drugih ena
govorilo joj je da Fadila ne nudi neto slino svaki dan i da to nipoto ne smije odbiti.
Hvala, rekla je Katya. Zapravo, ovaj vikend mi dolazi krojaica. To je stara
prijateljica moje majke. Ali neu zaboraviti tvoju ponudu.
Fadila je izgledala kao da se koleba moda je osjeala da Katya lae ali je
pomirljivo kimnula i razgovor je zamro.
Dok se napetost uvlaila u jednu od najduih tiina koje su vladale ovom
prostorijom, Katya je sve vie osjeala da je njezin dolazak promaaj. Nije bila
dovoljno zanimljiva da potakne bilo kakav interes ovih ena. Oajniki je pokuavala
pronai nain da probije led, pone razgovor o Nouf a da ne izazove nelagodu, ali
glava kao da joj je bila prazna. Sve se jo vie pogoralo kada su se otvorila vrata i
kada je ula mlada Huda. Ona je bila roakinja Shrawijevih koja je dola iz Dhahrana
na had. Za dvije godine otkako je stigla, desetak je puta bila na hadu. Daleko od
toga da se zasite njezina dugotrajnog posjeta, ene iz obitelji Shrawi govorile su o
njoj s najveim pohvalama, nazivale je najgorljivijom hodoasnicom na svijetu i
Alahovom desnom rukom, a uvijek skromna Huda nije im prestajala zahvaljivati na
tome to su joj omoguile da joj Meka bude tako blizu.
Hudin dolazak izazvao je ivost, a Muruj je hitro skoila da je pozdravi. Huda
se blago nasmijeila i objavila da je vrijeme za molitvu, ba u asu kada je mujezinov
poziv ispunio sobu, glasno dopirui kroz prozor s kojega se pruao pogled na strm
stjenovit zid iznad obiteljske damije. Zvunici su bili razmjeteni po cijelom otoku,
ali dva najvea bila su usmjerena ba prema enskoj dnevnoj sobi, tako da je pet puta
na dan soba odzvanjala pobonim pjevanjem uz koje je bilo nemogue razgovarati.
Huda i Muruj otile su u pokrajnju kupaonicu da bi obavile obredno pranje a snahe
su utke sjedile ne gledajui jedna drugu, osjeajui se pomalo neugodno jer su
izostavljene a ipak se ne trudei prikljuiti molitvi.
I Katya je ekala. Ve se prije nala u ovakvoj situaciji. Da je Nusra bila ovdje,
ili da je bilo goi koje ne pripadaju obitelji, sve bi sudjelovale u molitvi, ali bile su
prisutne samo mlae ene a one su inile to ih je volja.
Katya je utke promatrala ene. Nelagoda koju je osjeala u njihovoj blizini
proizlazila je iz ukoenog i formalnog ponaanja kojem je upravo svjedoila. Dosad
se itav njezin odnos s njima svodio na elegantnu igru pretvaranja, formalnih fraza i
ukoene, hladne dolinosti. Ali ona e mnogo vremena provoditi s tim enama, bez
Othmana u blizini. Nikad nije vjerovala u udaju za mukarca zbog njegove majke i
sestara, premda su to njezine prijateljice inile. Mu nije bio toliko bitan. Njega

147
ionako nikad nema, a ako je kuanstvo dovoljno veliko ne viaju ga ak ni kad je
kod kue. Tvrdile su da se zapravo udaje za svekrvu, ogorice i neakinje. Katya si
je stalno ponavljala da e se uzajamno potovati, da e njihovi odnosi postati prisniji
ili bar podnoljiviji, a ipak, ona ima tako malo zajednikoga s tim enama. Ova
obitelj nije nimalo slina njezinoj, gdje Abu provodi cijeli dan u kuhinji, kuha, pui,
ita novine i gleda televiziju. U ovoj obitelji nitko ne kuha i ne ita novine, za njih sve
rade sluge. Othman joj je obeao stan u gradu, ali on e ipak eljeti esto posjeivati
obitelj. Ona e ovdje provoditi blagdane, dovoditi ovamo svoga oca, ak i djecu. Ovu
e sobu viati ee nego to je ikad mogla zamisliti.
Sada se pitala to je Nouf mislila o njima. Nouf, koja je eljela ivjeti meu
psima, preseliti se u Ameriku, studirati i voditi ljubav prije braka, kako je ona ivjela
uz ene poput Hude i Muruj? Sigurno joj je bilo teko kad se doselila Huda godinu
dana mlaa od Nouf, ali deset puta pobonija, dijete kakvo bi svaka pobona majka
mogla poeljeti. Ili je Hudina prisutnost bila blagoslov skretanje pozornosti koje je
Nouf omoguilo da provede svoje planove?
Na podu preko puta Katye sjedila je Abir prekrienih nogu i hladna izraza lica.
Bila je toliko slina Nouf da su mogle biti blizanke. Njezina kuna haljina bila je
jednostavna, crne boje, a ruke je sklopila u krilu, nesvjesno time pokazujui svoju
ednost. Na njezinu je licu bilo gorine koju Nouf nije imala ili ju je moda bolje
skrivala. Abir je bila najslinija Nouf, moda ne po temperamentu nego po poloaju.
Mlada. Podobna za udaju. Obitelj je te djevojke promatrala s odreenim
oekivanjem. Kako e se ponaati? Za koga e se udati?
Ali, dok su se ene prema Nouf odnosile kao prema odrasloj osobi, Abir je jo
bila djevojica koju je majka korila jer se igra s hranom. Sada je pogledavala prema
kupaonici, moda osjeajui pritisak da se pridrui sestri i roakinji, ili ih blago
prezirui iz samo njoj znanih razloga.
Kada su se Muruj i Huda pojavile, otile su do prozora u kutu sobe, odmotale
molitvene prostirke koje su tamo bile i poele se moliti. Katya ih je promatrala s lea
mislei kako je udno to je Huda dola u posjet i nikad nije otila. Obitelj ju je
praktino usvojila, ba kao to su prije mnogo godina usvojili Othmana, premda je
njegova pria bila mnogo dramatinija od Hudine. Bila je to, sjeala se Katya, jedna
od prvih stvari koje joj je ispriao o sebi.
Shrawijevi zapravo nisu doista poznavali Othmanova oca znali su samo da se
zvao Hussein i da je u potrazi za poslom doao iz junoga Iraka. Bio je u Jeddi samo
est mjeseci kada mu je graevinska tvrtka za koju je radio prestala isplaivati
nadnicu. Ostavi bez posla nije mogao obnoviti dozvolu boravka, a nije imao novca

148
da se vrati u Irak. Za mjesec dana poeo je prositi po ulicama Jedde sa svojim
estogodinjim sinom.
Jednoga dana ih je kroz prozor limuzine ugledao AbuTahsin i rekao vozau
da stane. Poveo je Husseina i njegova sina u jednu od obiteljskih ubonica gdje se
pobrinuo da ih nahrane i daju im novu odjeu. Poslao je Othmana u mjesnu kolu i
ak omoguio Husseinu da dobije novu radnu dozvolu. Dao im je dovoljno novca za
nekoliko dana i prepustio ih sudbini.
Ali dva dana poslije, dok je obilazio grad u potrazi za poslom, Hussein je
doivio infarkt. Umro je iste noi.
Abu-Tahsin se toliko saalio nad djeakom da je odmah pokrenuo postupak za
posvojenje. Katya se esto pitala to ga je navelo na tu odluku. Nije ba bila nagla, jer
je procedura posvojenja trajala godinu i pol ali nije bila ni neto to se naknadno
moe povui, i vezala je Othmana uz obitelj Shrawi za cijeli ivot. to je Abu-Tahsin
vidio u djeaku to mu je tako dirnulo srce? Po emu je Othman bio drukiji od
ostalih djeaka bez doma? U svakom sluaju, mislila je Katya, ta je pria puno
govorila o Abu-Tahsinu i o tome kako je rijetkost nai ovjeka koji u sebi sjedinjuje
takvu spontanost i impulzivnost i tako postojanu velikodunost.
Kada su molitve zavrile i ene se vratile na mjesta, Muruj je predloila da
pojedu neto voa pa je Zahra uzela telefon i nazvala sluge da ga donesu. Huda je
stavila praznu dezvu za kavu i alice na pladanj. Abir je odsutno skupljala mrvice s
kaua. Katya se pitala kako je Noufina smrt utjecala na sve njih. inile su se pribrane
kao i uvijek.
Zahra je spustila slualicu i okrenula se Katyi. Izgleda iscrpljeno, rekla je.
Ostale su ene avrljale, pa je Katya osjetila da moe iskreno odgovoriti.
Umorna sam, rekla je. Tuno je sjediti ovdje bez Nouf.
Kada je ime izgovoreno, svi su razgovori zamrli. ak se i Abir prenula iz
sanjarenja.
Da, tuno je, rekla je Zahra tihim glasom. Razgovori su se opet nastavili, ali
sada u turobnijem raspoloenju. Pitala sam se, nastavila je, hoe li dati otkaz
nakon vjenanja?
Opet je nastupilo zatije i svi su se okrenuli prema Katyi, znatieljno oekujui
njezin odgovor. Slegnula je ramenima. Nisam jo o tome razgovarala s
Othmanom, rekla je.
Ali sigurno elite djecu.

149
 Da, elimo. Pocrvenjela je. Znala je sljedee pitanje, znala je to bi Zahra
rekla da nisu bile okruene tako formalnom i ukoenom atmosferom: poni raati
djecu prije nego bude prestara. Moda si ve prestara! to je posao u usporedbi s
vrijednou koju imaju djeca?
Ali umjesto toga Zahra se nasmijala i kimnula. elim ti da rodi toliko djece
kao Um-Tahsin.
Hvala, rekla je Katya, procjenjujui hoe li njezina sljedea reenica biti
doekana kao neprilina: Kako je Nusra? Pretpostavljam da je strano izgubiti
dijete.
Najgore na svijetu, sloila se Zahra.
Nastupio je trenutak utnje pune potovanja. Katya je umirala od elje da
postavi pitanje: Mislite li da je pobjegla? Ali Hudin tihi glas prekinuo je utnju:
Neka joj Alah oprosti. Morala je biti pametnija.
Nitko joj nije proturjeio. Katya je pogledala u ene koje su utjele oborena
pogleda. udno, rekla je. Ja sam cijelo vrijeme mislila da je oteta.
Muruj je glasno mrcnula i uspravila se. Nije. Gledala je ravno u Katyu
pogledom punim prezira. Ja u ti rei to se dogodilo. Moja je sestra imala glavu
punu fantazija. Jo od malih nogu! Glas joj je bio neugodno piskutav. Druge su se
ene slagale s njom. Fadila je kimala, a Abir otro otpuhnula kao da eli rei:
Naravno, to smo sve znale!
Pobjegla je iz najsramotnijeg razloga, rekla je Muruj. Za mukarcem!
Vjerojatno za mladiem kojega je upoznala u trgovakom centru ili neka nam Alah
svima pomogne posredstvom svog vozaa. Zaljubila se, ili je mislila da je
zaljubljena, a kada je pobjegla kako bi se sastala s njim on se nije pojavio. Ostavio ju
je u pustinji da umre.
Fadila je dobacila Katyi pogled koji je govorio: Zato si to spomenula?
Tog vozaa bi trebalo otpustiti! odbrusila je Muruj.
Ako za to imate dokaza, rekla je Katya blagim glasom, ne bi li onda obitelj
morala pokuati otkriti tko je taj mladi?
Kako god okrene, nastavila se estiti Muruj, to je uvijek ista stara pria.
Mukarac djevojku upropasti a onda je napusti. Tako proe kada se upusti u
izvanbranu vezu. Nouf nije prva nesretnica koja je to iskusila!
Da, mrmljala je Zahra. Pokuavamo otkriti tko je on. Nije li Tahsin...?
pogledala je Fadilu koja je podignula ruku pokazujui da ne eli da se o tome govori
i da je zgroena tonom koji je poprimio taj razgovor.

150
 Suoena s prezirom Fadile i Muruj, Katya je morala prikupiti zadnje mrvice
hrabrosti kako bi postavila sljedee pitanje: Zar nitko nema predodbu tko bi to
mogao biti?
Nitko nije odmah odgovorio, ali su Huda i Muruj razmijenile znakovite
poglede, nakon kojih je Huda zamirila i aptom poela nizati molitve.
Tko god je to uinio mojoj sestri, stii e ga kazna na nebu, rekla je napokon
Muruj. Odjednom je nestalo prezira s njezina lica, i ona je klonula na sofu shrvana
bolom i rezignacijom, to je nekako djelovalo iskrenije od cininih i ogorenih
komentara to ih je izrekla prije toga.
Samo je Abir netremice gledala Katyu, ali kada je Katya uzvratila pogled netko
je pokucao na vrata i Abir je skoila otvoriti. U sobu su ule tri ene.
Katya je bila razoarana; nije bilo nade da e nastaviti privatan razgovor, jer
pridolice oito nisu pripadale obitelji. Kada su ene skinule burke ispostavilo se da
su prvi puta ovdje; prilino su nezgrapno pozdravile prisutne. Jedna se ena
predstavila, objanjavajui da je njezin mu ovdje zbog donacije. Druge su dvije ene
ostale anonimne, no Katya je nagaala da su i one dole u pratnji mueva. Bile su
skupo odjevene i muevi su im oito bili bogati. Nosile su Guccijeve torbice, i cipele
s visokim potpeticama to su drsko otkrivale glenjeve, a o njima su najvie govorili
svileni ogrtai krojeni tako da se jasno mogu naslutiti obrisi tijela ispod njih. Jedna
od njih ak je imala umjetne nokte nalakirane crvenim lakom. U usporedbi s tim
sljedbenicama mode, ene iz obitelji Shrawi izgledale su kao da su upravo stigle iz
pustinje. Nisu se minkale niti su nosile svilene ogrtae i visoke potpetice, a posve
sigurno nikad nisu lakirale nokte. Abir je zurila u ruke pridolica, no po izrazu lica
nije se moglo naslutiti to misli. Je li uvrijeena? Zgroena? Zavidna? Prije nego to
su se vrata ponovno zatvorila, Abir se iskrala iz prostorije.
Muruj je ponudila enama da sjednu, a Katya je brzo ustala nudei svoje
mjesto i pristojno odbijajui proteste. Iskoristila je priliku da se ispria rekavi da se
mora vratiti na posao. Fadila ju je udno pogledala, a Katyi je tek kad je izila postalo
jasno zato: ve je rekla da je uzela slobodno poslijepodne. Pocrvenjela je kada je
shvatila kako se prozirnom pokazala njezina la.

Proavi predvorje dola je do uskog prolaza. S lijeve strane bio je izlaz kojim su se
sluile samo ene, a s desne cijelo neistraeno carstvo enske strane kue: njihove

151
sobe, kupaonice, kuhinje, sobe za ivanje. Katya je jednom bila tamo kada ju je
nakratko onuda provela Nusra, ali nije vidjela taj dio kue od prvoga posjeta. Abir je
vjerojatno krenula tim putem.
Nije bilo nikoga na vidiku pa je Katya skrenula desno, uljajui se hodnikom i
oslukujui zvukove karakteristine za tinejderku. Je li to kripa olovke kojom pie
domau zadau? Zvuk rock glazbe koji se probija kroz slualice? Slua li uope
glazbu? Bila je to jedina usporedba s vlastitim tinejderskim ivotom koje se Katya
mogla sjetiti, osim to u njezino vrijeme nije bilo dananje tehnologije.
Prola je kroz otvorena vrata i ugledala praznu kupaonicu. Nekoliko metara
niz hodnik bio je niz vrata. Otvorila je prva i ula u predvorje, pravokutnu prostoriju
s malim stoliem u kutu. Na njemu je bio primjerak Kurana.
Tiho je pokucala na vrata sobe. Nitko se nije javio pa ih je otvorila. Prvo je
ugledala modra drvena slova kojima je na zidu pisalo NOUF. Pogledala je prema
hodniku provjeravajui da li je tko vidi a onda je ula u sobu.
Bila je to prostrana soba. Pod je bio obloen modrim tepihom, poput mora na
kojemu su slobodno plutali komadi namjetaja. Bijeli krevet s baldahinom plovio je
izmeu dvaju jednakih nonih ormaria. Zidovi su bili glatki i bijeli, a jedini ukras na
njima bila su drvena slova. Na nonom ormariu bilo je nekoliko obiteljskih
fotografija u zlatnim okvirima. Dvije palme pokraj ulaza u kupaonicu izgledale su
kao prave. Poput tereta baenog s broda u luci, svi ostali, manji predmeti
razbacane cipele, pliane ivotinje i kutije s nakitom otplutali su u kut sobe.
Nije bilo prozora, ali je svjetlost ulazila kroz dva otvora na stropu. Pokraj
kreveta stajala je svjetiljka, a do nje mali stoli s ladicom iz koje su virili asopisi.
Katya se pribliila krevetu. Srca izvezena na jastucima i mekoa bijelih pamunih
plahta bili su dirljivo djevianski. Mrea za komarce samo je pojaavala osjeaj da je
u ovom krevetu spavalo neduno i milo bie koje je trebalo zatitu. Otvorila je ladicu
stolia i uzela asopis koji je bio otvoren na stranici s lankom pod naslovom
Sedamdeset sedam rijei za ljubav.
Katya je instinktivno pogledala prema ulazu. Nije bilo nikoga. Sa svih strana
sobe bila su vrata, i sva su bila zatvorena, no nijedna se nisu mogla zakljuati. Netko
bi mogao ui u svakom trenutku, iz bilo kojega smjera. Nouf se ovdje morala osjeati
izloenom a ipak se osjeala dovoljno sigurnom da ostavi ovakav lanak na vidiku.
Roditelji ga vjerojatno ne bi odobravali, ako ne bi nosio naslov Sedamdeset sedam
rijei za Alaha. Katya je sjela na krevet i pogledala lanak. Moda je uz slijepu
majku tinejderka mogla raditi to je htjela.

152
 ula je zvuk koraka i jedna su se vrata otvorila. Katya je brzo ustala i gurnula
asopis u torbicu gonjena nekim idiotskim instinktom. Odmah je poalila sad je jo
i lopov.
Abir je stajala na vratima. to ti radi ovdje?
Ja, ah... oprosti. Traila sam te i umjesto tebe nala sam ovo. Pokazala je
rukom po sobi.
Abir je pogledala dolje i ugledala asopis koji je Katya nespretno gurnula u
torbu. Zato si me traila?
Pa postalo mi je dosadno u dnevnoj sobi, a vidjela sam da si otila pa sam
mislila... Slegnula je ramenima.
Abir joj je dobacila procjenjivaki pogled kakvim tinejderi prosuuju odraslu
osobu koja izgleda puna razumijevanja nesigurni je li to razumijevanje iskreno i
strahujui da nije, no u svakom sluaju s odbojnou. Katya joj je uzvratila pogled.
Na glavi je imala maramu vjerojatno je molila a uz grudi je privila Kuran. Abir je
bila iste dobi kao i Huda.
Koju suru ita?, pitala je Katya.
Abir zaklopi knjigu i spusti je na noni ormari. Nespretno sjedne na krevet.
Zapravo sam samo pokuavala itati.
Katya osjeti kako se nad sobu nadvija turobno raspoloenje. Pogledala je
fotografije poredane na toaletnom stoliu i primijetila da ni na jednoj nema Abir. Bila
su tu etiri okvira: na dvije slike bili su Abu-Tahsin i Nusra, na jednoj Nouf na
roendanskoj zabavi mlae sestre rezala je tortu i veselo se smijala. etvrta slika
prikazivala je par perzijskih hrtova kako radosno mau repom. ao mi je zbog tvoje
sestre, rekla je.
Abir nije odgovorila.
Sigurno ste bile bliske, ispipavala je Katya.
Abir nervozno zavue ruke ispod bedara. Vidjela si njezino tijelo, zar ne?
Katya oprezno sjedne na krevet uz nju. Jesam.
Onda zna kako je umrla?
Da, odgovorila je, gledajui u ruke. Slutila je kamo razgovor vodi. Utopila
se.
Abir stavi ruku na usta. Oh.
ao mi je. Katya shvati da nije znala. Jesu li njezini roditelji mislili da je
premlada za istinu? Zato bi utapanje bilo sramota, kada je poloaj Noufina tijela na

153
sprovodu praktino bio objava jo goreg grijeha, odavanja bludu? Ili Abir to nije
primijetila? Ipak, bilo je na neki nain olakanje otkriti da Katya nije jedina rtva
tajnovitosti te obitelji.
Abirina ruke su drhtale i inilo se da suspree pla. Nita nam ne govore.
Znam da je pobjegla. Izgubila se u pustinji i umrla, ali ne znam pojedinosti. A
moram znati. Brinem se... Sklopila je dlanove i spustila ih u krilo. Stalno mislim da
a to ako a to ako nije bio nesretan sluaj? A to ako je pobjegla i nije se eljela
vratiti? Moda je eljela...
Pita se je li poinila samoubojstvo? pomogla joj je Katya.
Abir je kimnula i suze su joj potekle niz obraze. Ne elim misliti da je njezina
dua u paklu. Ona je bila moja sestra. Na to joj glas zadrhti i pone jo jae plakati.
Katya se oduprla elji da je zagrli. Osjetila je da njezin zagrljaj ne bi bio dobrodoao.
Ne znam to se tono dogodilo, rekla je, ali sam prilino sigurna da se nije
ubila.
Abir proguta suze i pogleda je.
Netko ju je udario u glavu, rekla je Katya. To je nije ubilo, ali ju je moda
onesvijestilo pa nije uspjela pobjei kada je naila bujica.
Abir je problijedjela. Ali, ne razumijem. Tko ju je udario? Zar je netko bio s
njom?
Ne znam. Katya je oklijevala. Sluaj, Abir, moe li se sjetiti bilo kojeg
razloga zato bi Nouf eljela pobjei?
Abir odmahne glavom. Znam da je bila uznemirena zbog vjenanja.
Zato?
Abir slegne ramenima. Nije dobro poznavala Qazija.
Je li ikad spominjala da bi mogla otii?
Nije. Moda samo u ali. Abir ponovno obrie suze. Je li pobjegla?
Katya je oklijevala. Ne znam.
Abir se postupno uspjela pribrati. Sjela je uspravnije, a ramena su joj se prestala
tresti. Obrisala je nos rukavom.
Nastupila je neugodna tiina i Katya je promrmljala: ao mi je to sam ti
postavljala toliko pitanja o Nouf. Nisam te htjela uznemiriti. Znam da je to nee
vratiti.
Abir kimne.
Voljela bih da sam je bolje poznavala, rekla je Katya.

154
 Abir je ukoeno ustala i krenula prema vratima u kutu. Otvorila ih je, upalila
svjetlo i dala znak Katyi da ue.
Bila je to golema garderoba prepuna odjee na vjealicama, u ladicama,
kovezima i policama koje su sezale iznad glave. Police za cipele bile su pretrpane
obuom. Sve je bilo isto i izglaano. Katya je u udu zakoraila u garderobu.
Aaa, proaptala je zadivljeno. Je li uvijek bila ovako uredna?
Ne, nije. Nakon sprovoda majka je dala sve uredno sloiti.
Katya se bojala bilo to dodirnuti, ali Abir je poela vaditi odjeu. arolik izbor:
prugasti muki sako uz koraljno crveni neglie. Pripijena balska haljina sa
ljokicama, pahuljasta vesta od ruiastoga mohera uz vestu od grube vune i
ruiaste konate hlae. Kratke hlae i majice bile su sloene na policu, dok se donje
rublje inilo apsurdno oskudnim tange i prozirni grudnjaci. Katya je imala dojam
da e ovdje uspjeti otkriti barem neke od Noufinih osobina, kada je ve njezina soba
tako malo govorila o njoj. Ova raskona garderoba vjerojatno stotine tisua rijala
vrijedna odjea bila je svijet snova u kojemu je Nouf mogla odjenuti muki sako ili
kratke hlae. Bilo je tu i traperica, naravno, i desetak crnih suknji i modrih koulja,
koje su, kako se ini, bile dio kolske uniforme. A odmah uz njih visjela je prekrasna
bijela dugaka bunda od najfinijega krzna.
Katya je zastala uz bundu, opipala je i osjetila stranu udnju za upravo
ovakvom bundom i svijetom u kojemu bi je mogla nositi. Takav bi odjevni predmet
nosila njezina imenjakinja, Ahmadova pokojna ena. Na vjealici uz bundu bile su
rukavice, muf, al i velika ubara. Uronila je prste u mekano krzno ubare. Bilo je
hladno i glatko i na trenutak je zamislila da je ona Nouf i da stoji u garderobi,
premoujui vrijeme i prostor kako bi dodimula bistro ledeno jezero ili vrh
ledenjaka.
Okrenuvi se ugledala je Abir kako dri sveanu arkoruiastu haljinu.
Suknja je bila dovoljno iroka da bi haljina mogla i sama stajati. Katya shvati to je to.
Njezina vjenanica?
Da.
Ekstravagantna je. Katya pogleda oko sebe. ekaj malo, koliko od ovoga je
njezina svadbena oprema?
Sve s ove strane i treina s one. Abir pokae prema atraktivnoj odjei u
ormaru. Katya ponovno pogleda bundu i osjeti razoaranje. Nouf nije kupila tu
odjeu. Qazi ju je kupio. Noufini su bili ogrtai, traperice, nekoliko majica i desetak
kunih haljina.

155
 Katya pokae opremu. Mislila sam da je ona ovo birala.
Abir odmahne glavom. Nije voljela ruiasto.
Qazi, naravno, nije imao pojma. Je li kupovao odjeu mislei da sve ene vole
ruiasto? Ili je to on elio: enu kojoj pristaje ruiasto? Katya je razmiljala o svojoj
opremi. Othman jo nije sve kupio, ali se nadala da e izbjei ovakve zavodljive
odjevne predmete kojima je jedina svrha da simboliziraju ono to osoba koja ih nosi
nikad nee biti.
Kada se ponovno okrenula prema Abir, vidjela je da se djevojka sprema otii.
Katya ju je slijedila natrag u sobu. Abirin izraz lica bio je sada hladan i ukoen. Uzela
je svoj Kuran.
Morala bih ii, rekla je.
Da, naravno.
Nastupio je trenutak neugodne tiine prije nego to se Abir okrenula i pola.
Oprosti, ponovila je Katya. Abir se osvrnula i odmahnula glavom kao da eli
rei: nisi ti kriva. Otila je uz tiho utanje haljina.

156
 19

K atya zaviri u laboratorij da provjeri je li prazan. Bilo je vrijeme objeda pa se bila

pridruila kolegicama u enskoj blagovaonici, no nakon petnaestak minuta se
ispriala da mora na zahod. Nitko je nije primijetio dok se iskradala kroz hodnike na
putu u laboratorij. Mukarci su obino objedovali izvan zgrade pa nije bilo nikoga.
Ula je i odmah sjela za laboratorijski pult. Protekla dva dana potajno je
pripremala uzorke za DNK analizu, izvlaila varijante i mijeala ih s razblaenom
otopinom polimeraze i primera. Ujutro je uzorke stavila u termocikler, ureaj za
izvoenje lanane reakcije polimeraze. Ureaj uzorke obrauje nekoliko sati i morala
je biti u blizini kada zavri, da ih netko zabunom ne uzme.
Imala je tek toliko vremena da gurne ispis profila u torbicu i ukloni sve tragove
prije nego to se Maddawi, a zatim i Bassma, vrate u laboratorij. ene su se vratile s
pauze ne pokazujui uenje to je Katya ve tamo. inile su se veselima i nastavile
su razgovore koje su vodile za objedom.
Katya se s olakanjem vratila obradi krvnih uzoraka iz sluaja na kojem je
poela raditi toga jutra. Bacila je pogled na torbicu. Nije stigla pogledati rezultate i
sada ju je to muilo. Poklapa li se bilo koji DNK s onim Noufina djeteta? Odgovor na
pitanje doznat e tek kada se vrati doma.
Naveer je bila vrlo rastresena. Abu je primijetio da neto nije u redu, a kada ju
je pitao lagala mu je i rekla da je hvata prehlada. Za veerom je razmiljala o
Othmanu i pitala se kako e mu rei to je otkrila.
Nakon veere nazvala je Ahmada. Stigao je za pola sata. Abu ga je pozvao
unutra pa su razgovarali dok se Katya u svojoj sobi odijevala i namjetala burku.
Nije rekla ocu da izlazi, ali to e mu rei Ahmad, pusti li ih da dovoljno dugo
razgovaraju. Tako e Abu tee odbiti.
Malo poslije, Abu je pokucao na vrata. Katya. Zvuao je ljutito.
Izila je potpuno pokrivena. Izii u na kratko.
Znam. Ahmad mi je rekao. Kamo ide?
 Moram se nakratko vidjeti s Othmanom. Rije je o njegovoj sestri.
Abu ju je sumnjiavo osmotrio. Zato ga ne nazove?
Ne bih mu to eljela rei preko telefona. Moleivo je gledala oca ali on se sve
vie mrtio, i da se Ahmad nije pojavio u dnu hodnika on bi joj bio zabranio da bilo
kamo ide.
Jesi li spremna? pitao je Ahmad. Obavimo to to prije.
Katya bi ga najradije poljubila. Uvijek je tono znao to treba rei.
Abu se okrene prijatelju. Pazi na nju, rekao je mrzovoljno. Katya je osjeala
njegov pogled na leima cijelim putem niz hodnik. Ahmad je kimnuo i nastojei
glumiti strogost poveo je do automobila.
Dok su se vozili kroz stari dio grada, Katya je tupo zurila kroz prozor i gledala
sukove koji su se zatvarali i zgrade ukraene koraljima s crvenomorskih grebena.
Poeljela je pruiti ruku i dodirnuti jednu od njih, samo da osjeti njezinu hrapavu
povrinu pod prstima i tako se trgne iz beskonanoga vrtloga misli. O Abuu. O
Nouf. O Nayiru. O Salwi i Abdul-Azizu. O Othmanu.
Kada su se zaustavili na parkiralitu djejega zabavnog parka, primijetila je da
je Othman ve tu. Doao je srebrnim Porscheom sa sputenim krovom. Na sebi je
imao modru koulju, a gusta crna kovrava kosa bila je kraa nego prije. Neto ju je
stegnulo u grlu kada je ugledala njegov profil, duge ruke i nain na koji je stiskao
volan.
Iza njegovih lea, u parku koji se zatvarao gasila su se svjetla, najprije na
toboganu pa na vrtuljku i na kraju na velikom kotau s gondolama. Katya zamoli
Ahmada da prieka da se svjetla potpuno ugase i da onda stane uz Othmanov auto.
Bilo je manje izgleda da ih netko vidi u mraku jer bi bilo sumnjivo to na praznom
parkiralitu ena prelazi iz jednoga auta u drugi. Nou je bilo malo vjerske policije,
ali Katya je ipak osjeala nervozu i napetost.
Tvoj bi otac elio da krov ostane sputen, rekao je Ahmad. Naravno, osim
ako krenete autocestom.
Nasmijeila mu se i izila iz auta.
Kada je ula u Porsche, Othman je pritisnuo gumb za podizanje krova. Oi su
mu bile vlane kao da je plakao, no pretpostavila je da je samo umoran. Podignula je
burku. Stisnuo joj je ruku i poljubio je. Tako te dobro vidjeti.
Osjetila je podrhtavanje u elucu. Nedostajao si mi, rekla je i skupivi
hrabrost nagnula se i poljubila ga u obraz. Nije se uspjela opustiti. Bila bi mnogo
oputenija, pomislila je, da Ahmad ne gleda.

158
 Uzvratio joj je poljubac i pomilovao joj obraz rukom.
Jesi li dobro, pitala je, prolazei mu rukom kroz kosu.
Jesam.
Svia mi se kako si se oiao.
Nasmijeio se. eli li se provozati?
Da.
Poljubivi je u elo, pustio joj je ruku i pokrenuo auto. Skrenuli su s
parkiralita. Othman je stalno pogledavao u retrovizor kako bi bio siguran da ih
Ahmad slijedi, dok su se vozili bez rijei, putajui buku motora da ispuni mali
prostor. Kad je bila s njim bila je puna ljubavi. Nije se mogla sjetiti zato je
posumnjala u njega. Pretpostavljala je da su uzrok tome samo njezin stres i to to se
stjecajem okolnosti danima nisu uli. Ipak, u njoj se sve vie budio strah zbog
krhkosti njezine lojalnosti, koji je uzmicao dok je pogledavala u njegove mirne ruke i
sjetne oi i udisala ugodan mousni miris koji ga je obavijao.
Dvadeset minuta poslije zaustavio je auto na mranoj plai juno od grada. Tu
je bio niz ograenih privatnih plaa. Kao i ostale, i ova je s tri strane bila opasana
visokim kamenim zidom. Uli su kroz mala metalna vrata i zatvorili ih za sobom.
Kroz eljeznu reetku mogli su vidjeti Ahmada kako sjedi u autu, dok mu lice na
prekide obasjava mirkava svjetlost njegova prenosiva DVD-playera.
to gleda? pitao je Othman.
Piratske snimke Hur el-Ayn.
to je to?
Pomalo se iznenadila to nikad nije uo za Lijepe djevice. To je TV-serija o
nedavnim vojnim napadima na ameriko naselje.
I zove se Hur el-Ayn?
Govori o ljudima koji ginu i o njihovim napadaima. Pretpostavljam da se
pojavljuju i djevice.
Othman se nasmijeio i odmahnuo glavom, a zatim je poveo prema pijesku.
Blizu vode bila je koliba zatvorena lokotom i lancem.
To je vaa obiteljska plaa? pitala je.
Da, ali nisam ovdje bio godinama. Sada imamo plae na otoku.
Lijepo je. Ve je prije bila na privatnim plaama, ali zatitni su se zidovi
uvijek pruali tako daleko u vodu da su kupai jedni do drugih mogli doi samo
plivajui. Zidovi na ovoj plai zavravali su nepuna tri metra od ruba vode i premda

159
Katya nije ula zvukove sa susjednih plaa, mjesec je bacao jako svjetlo na vodu pa
se nije osjeala dovoljno ugodno da skine abaju. Othman je predloio da sjednu na
pijesak.
Sjeli su tako blizu jedno drugome da su im se noge dodirivale. Obuhvativi
koljena rukama, gledao je prema vodi s enjom koju je ona protumaila eljom za
kupanjem. Kada je primijetio da ga gleda, spustio je glavu.
eli li plivati? pitala ga je.
Ne. Ne, iscrpljen sam.
Ne suzdravaj se zbog mene.
Uzdahnuo je. U redu je. Doista sam umoran. Cijeli dan sam imao sastanke.
Uvijek ti sastanci! Da bar mogu pobjei.
Zar ne moe uzeti slobodan dan?
Ovaj tjedan ne mogu. Dok je otac jo u bolnici, svi radimo dvostruko vie.
Odmahnuo je glavom. Ne znam to emo kada neka mi Alah oprosti kada njega
vie ne bude.
Kada je spomenuo oca, ona se opet sjetila Nouf i uzoraka DNK. Nije eljela
odmah to spominjati pa je pustila Othmana da govori. Najbolje je da ga neko vrijeme
samo slua i onda procijeni u kakvom je stanju. Othman je nastavio priati o poslu, o
jednome od donatora koji se stalno raspituje o svakoj donaciji, ma koliko ona mala
bila. Sluala je, smijala se kada je trebalo, ali u njezinoj se glavi vrtio drugi film.
Uvijek je tako tuan kada govori o Nouf. Bojim se da ga ne razljutim. Ne bih se
smjela bojati! elimo li da brak uspije, moramo otvoreno razgovarati. Morao bi znati
da je to vano. Ali ja razumijem njegovu bol...
ini se kao da si odlutala, rekao je napokon. Nije to bila optuba nego tek
primjedba. Osjetila je olakanje.
Oprosti. I ja sam optereena svojim poslom. Primijetila je da gleda u njezinu
ruku. Uzeo ju je u svoju i poeo joj milovati prste. Vidjela sam juer tvoju sestru
Abir.
Nasmijeio se. uo sam. Prstima je pisao po njezinu dlanu. Nije odmah
shvatila da joj pie poruku. Slovkala je... ELI... LI... SKORO... VJEN
ANJE? Nasmijala se i zgrabila mu dlan da napie odgovor.
DA.
Stisnuo joj je ruku. A to tebe brine na poslu?
efica. I sve to i inae, rekla je. Zapravo, danas sam se malo pozabavila
Noufinim sluajem.

160
 Ukoio se, ali tek toliko da gotovo nije ni primijetila. Ah.
ao mi je to ti prije nisam donijela rezultate. Tek sam... morala sam mnogo
toga napraviti izvan radnog vremena.
Nadam se da time ne ugroava svoj posao? Namrtio se.
Ne. Vidjela je da joj ne vjeruje. Oprezna sam.
Nastupila je neugodna utnja. Ispustio je njezinu ruku, uzdahnuo i proao
prstima kroz kosu. Ya Allah. Nikad nisam o tome razmiljao.
Ma ne, rekla je, ne brini se.
Ne, ne. Moram ti se ispriati! ao mi je. Nije mi palo na pamet da mora... Ne
znam, da se mora uljati i skrivati stvari. Tako radi, zar ne?
Nije mogla zanijekati.
Kakav sam ja idiot! Katya... Ponovno je uzeo njezinu ruku, sada vre.
Oprosti.
Ne ispriavaj se. Ja to elim. Stisnula mu je ruku. Sluaj, nije problem. Samo
sam pokuavala odrediti DNK djetetova oca, rekla je njeno. Nadala sam se da
odgovara vozaevu.
Stisak mu je oslabio. I odgovara li?
Ne. eljela mu je rei za Erica, ali se inilo da bi to bilo previe. Odjednom je
bila sigurna da ne zna za Erica. Kako bi mu mogla objasniti ono to joj je Nayir
ispriao? Da se Nouf planirala preseliti u New York. Da se sastajala s Amerikancem.
Bilo je opasno to otkrivati, posebno ako je Eric jo povezan s obitelji. Ne mogu mu to
rei veeras.
Ima li druge osumnjiene? pitao je.
Zadrala je dah.
Ne, ekaj, rekao je. Ne mora odgovoriti. ao mi je. To ak i nije tvoj posao.
Sebian sam to sam ti to natovario.
Molim te, ne mora se ispriavati.
Katya. Odjednom mu je glas zazvuao drukije. Koliko god ja cijenio tvoju
posveenost sestrinu sluaju, mislim da ti tvoj posao mora biti na prvom mjestu.
To ju je zbunilo.
Hou rei, nema svaka ena hrabrosti raditi, rekao je. Znam da sam ti to ve
rekao, ali doista sam ponosan na tebe. Iskreno, ne elim da poduzima ita to bi
moglo ugroziti tvoj posao.
Vjeruj mi, rekla je. Jako sam oprezna.

161
 Nakon neugodne stanke kimnuo je, ali ona je osjetila da se povlai u sebe.
Njegov ju je pogled podsjetio na Nouf u trenutku prije nego to bi se povukla u sebe.
Opet je nastupila utnja. Obgrlio je rukama koljena. utnja i njegovo povlaenje
bili su poput prijekora. Samu sebe uvjeravala je da nije osobno, da on na taj nain
tuguje, ali njegovo mrano raspoloenje trovalo je zrak i njoj se inilo da se njihova
veza od toga nikad nee oporaviti.
Oprosti, rekla je.
To ga je trgnulo iz zamiljenosti. Ne ispriavaj se. Ali, sluaj me. Zahvalan
sam ti za sve to si uinila i to ti je toliko stalo do Nouf. To si mi dokazala. Znam da ti
je stalo. Ali to je tu je. Pomisli samo koliko bi ovime mogla izgubiti. Ne moe je
vratiti. Pogledao ju je. Mislim da bi morala odustati.
Bila je toliko zateena da nije znala to bi rekla. Od ega?
Od ovoga... od svega ovoga to radi. Ja to cijenim. I ja elim otkriti to joj se
dogodilo. Ali to je opasno. I i ovo s njezinim djetetom, mislim da e samo donijeti
jo vie boli. to e se dogoditi ako otkrije tko je otac njezina djeteta? Mi ne elimo
nikoga kanjavati. Mi ne elimo nove patnje.
Katya je mislila da e zaplakati i u tom joj je trenutku postalo jasno koliko je
njemu bilo teko gutati sve te osjeaje.
Znam da ti je bilo teko, rekla je napokon. Ne elim ti nanositi vie boli. Ali
mislim da je otac njezina djeteta, tko god to bio, moda imao neke veze s njezinim
nestankom.
Moda, rekao je, grabei rukama pijesak, ali to onda? Netko e biti kanjen
jer se zaljubio? Jer je prekrio pravila? Glas mu se povisio. Priekala je trenutak da
ga tiina smiri. Sluaj, moja obitelj sada pokuava prihvatiti injenicu da je bila
trudna. Svaka nova vijest o tome mogla bi biti razorna. A ti u meuvremenu dovodi
svoj posao u pitanje.
Oprosti, rekla je. Moda se mijeam...
Ne mijea se.
Ali otac njezina djeteta moda joj je nanio zlo. Zar ne bi bilo bolje da zna tko
je to bio?
Ako moja obitelj mora vjerovati da je Noufina smrt bila nesretan sluaj, onda
neka zasad tako bude. Podignuo je ruku da je uutka. Zasad, rekao sam. Ako te
uhvate, neu si oprostiti to si ugrozila karijeru.
Pogledala je u stranu smirujui buru osjeaja. Poeljela mu je rei da se ponaa
sumnjivo, da bi joj morao rei ako zna tko je otac, ako nekoga titi.

162
 Molim te, ne unitavaj si ivot. Othman ju je uhvatio za bradu i primaknuo
njezino lice svojemu. Pogledao ju je ravno u oi. Nouf je mrtva, rekao je, ali ti
nisi.
Kimnula je kao da razumije, ako ne ba svaku rije onda bar pobudu koja stoji
iza njih. Njeno ju je poljubio i pomilovao po obrazu, ali umjesto da se povue
nastavio ju je ljubiti sa sve veom strau. Osjetila je gr ugode kada mu je ruka
spuznula do njezina struka, ali u tom se trenutku iza njih zaula buka zvualo je
kao da je Ahmad spustio prozor; zvukovi s njegova DVD-a odjednom su se pojaali
i oboje su to shvatili kao upozorenje: Sad je dosta. Othman je povukao ruku i
uspravio se.
Njegove su je rijei muile. Je li doista mislio da ona provodi istragu samo zato
da mu neto dokae? I zato se tako uznemirio da bi mogla izgubiti posao? Ona bi se
morala uznemiriti. A to ako ona nakon vjenanja odlui prestati raditi? Vjerojatno
e jednoga dana poeljeti djecu. Hoe li joj oprostiti to je dala otkaz? Hoe li
razumjeti? Odjednom je shvatila da nikad nisu razgovarali o djeci bar ne onoliko
koliko bi ona to eljela i to ju je uznemirilo.
Razjedala ju je sve dublja sumnja. Iznenadilo ju je to je tako odluan u
pogledu njezina posla. Ne voli razgovarati o Nouf, to zna uvijek se povlai. Po
dosadanjim mjerilima, ova je veer praktino bila katarza za njega. Neto ju je
uzrokovalo, ali ona nije eljela nagaati to je to bilo. Bilo je kasno i bilo joj je dosta
nagaanja.

163
 20

L eala je na njemu. Njezina duga kosa padala mu je preko grudiju i lica,

kakljajui mu obraze. U sobi je bilo svjee, ali tamo gdje je njezina koa
dodirivala njegovu osjeao je ugodnu toplinu. Sanjao je tu enu stotinu puta, ali
nikad joj nije vidio lice. Slapovi njezine duge crne kose potpuno su ga sakrili, a kada
bi posegnuo rukom da ih razmakne, ona bi se povukla. inilo mu se da je svojim
dodirom zapravo odguruje, i to se on vie trudio, ona je bre nestajala. U snu je
nauio da e je uhvatiti jedino ako to prestane eljeti, ako prestane pokuavati i ako
pusti njezinu kosu da ga prekriva u mraku, ako pusti njezino tijelo da ga grli i
prepusti se aroliji dodira. Jednoga e joj dana vidjeti lice, a u meuvremenu moe
uivati u teini njezina tijela i mekoi njezine koe.
Nayir je otvorio oi no inilo mu se da jo uvijek sanja. Prepone su mu pulsirale
i neto mu je kakljalo obraze, ali brod se zaljuljao i on shvati da je netko na palubi.
Zaulo se kucanje na vratima. Odgurnuvi plahtu, skoio je na noge i ugledao
gospoicu Hijazi na vrhu stepenica kako rukom stie rub ogrtaa. Nayir?
dozivala ga je. Jeste li tu?
Oteturao je do kupaonice.
Nayir? Oprostite. Moram razgovarati s vama. Pokuala sam vas nazvati na
mobitel, ali je iskljuen. Nastupila je neugodna stanka. Mogu li ui?
Pritvorio je vrata kupaonice i protrljao lice. Nekoliko dana nije vidio gospoicu
Hijazi. Trudio se ne razmiljati o njoj.
Silazim, rekla je. Uinilo mu se da uje oklijevanje u njezinu glasu. Virei
kroz vrata kupaonice vidio je kako se sputa niz ljestve. Ugledao je njezin gleanj i
opet pritvorio vrata.
Oprostite to smetam, doviknula je. Va susjed me je vidio.
Pa ste samo tako uli? pitao je.
Rekla sam mu da sam vaa sestra.
O, ne!
 Nisam imala izbora. Sluajte, Nayir, pokuala sam vas nazvati. Zato ne
ukljuite mobitel?
Imam posla. Zna li Othman da ste tu?
Vano je. Dobila sam DNK uzoraka koje ste ostavili. Napokon sam ih uspjela
analizirati i ispalo je da ni Eric ni Mohammed nije otac Noufina djeteta.
Bio je toliko uznemiren da nije mogao shvatiti to mu govori. Otvorio je pipu.
Voda je bila mlaka i sluzava. Pogledao se u zrcalo. Izgledao je iscrpljeno. Kada je
zaspao? Bio je budan gotovo cijelu no i prouavao karte pustinje u potrazi za
mjestom gdje Ericova tvrtka istrauje nalazita nafte.
Jeste li me uli, Nayir? Bila je bez daha. Netko drugi je otac.
Pribravi se, uzeo je haljinu to je visjela na vratima i obukao je. Otvorivi vrata
tek toliko da se provue kroz njih, mugnuo je u spavaonicu i zatvorio vrata za
sobom. Krajikom oka primijetio je da mu je okrenula lea i bio joj je zbog toga
zahvalan. Skinuo je kunu haljinu, zgrabio hlae s poda i pronaao koulju na
krevetu. Odjea je bila zguvana, ali ju je ipak obukao.
Znai da mora postojati trei ovjek, viknula je.
Nekoliko trenutaka poslije iziao je iz spavaonice i zatekao je kako stoji u
kuhinjici. Ja nisam taj.
Prasnula je u smijeh i pokrila rukom usta skrivena burkom.
Namrtio se.
Oprostite, rekla je.
Ne biste smjeli biti ovdje, planuo je. Ovo je grijeh zina, znate. Jeste li rekli
Othmanu da ete doi ovamo?
Nisam, ali...
I zato niste na poslu? Mislio sam da radite.
Uzela sam slobodno jutro. ujte, ao mi je to smetam. Zvuala je iskreno.
Skrenuo je pogled u stranu. Imala je burku, no nije htio zuriti u njezine oi. Morate
mi u neemu pomoi, rekla je.
U emu?
elim istraiti mjesto koje bi moglo biti povezano s Noufinom smru.
Zato zovete mene? Imate vozaa. I zarunika.
Nije odgovorila. Okrenula se prema prozoru, prekriila ruke i uhvatila se za
laktove. Nayir je ekao, postajui svakim trenutkom sve napetiji.

165
 Othman vie ne eli da se time bavim, rekla je drhtavim glasom.
Razgovarali smo o tome, a on je rekao da dovodim u pitanje svoj posao.
Nayir je polako sjeo na sofu i potraio pogledom cipele. Je li u pravu?
Zapravo i nije... moda malo. Ali ja sam jako oprezna, a i rije je o Nouf. Rije
je o njegovoj sestri. ovjek bi mislio da e prihvatiti svu pomo koja mu se prua.
Nayir je bio rastrgan. elio joj je rei da nema smisla da se njemu ali na
Othmana. On je Othmanov prijatelj i to se nee promijeniti. Nije joj vidio lice
skriveno iza burke, ali njezine su mu oi dovoljno izraajno pokazale koliko je
uznemirena. Uza svu lojalnost prema Othmanu osjetio je simpatije prema njoj.
Znam da Othman eli otkriti to se dogodilo Nouf, rekao je, oprezno
izbjegavajui sljedeu misao koja mu je pala na pamet: Moda samo ne eli da ti bude
ukljuena. Moda je Othmanu poelo biti neugodno zbog injenice da je ona
zaposlena, zbog odlunosti koju je pokazala u istraivanju ovog sluaja. Pitao se je li
rekla Othmanu da su bili u Ericovu stanu i kod optiara.
Zato mislite da vas je zamolio da prestanete raditi na sluaju?
Uzdahnula je. Ne znam. inilo se da mu je neugodno.
Jeste li mu rekli da sam bio s vama u Ericovu stanu?
Rekla sam mu da smo zajedno istraivali, rekla je. Ali to sam mu rekla prije
nekoliko dana. Tek sino se uznemirio. Uvijek se uznemiri kada govorim o Nouf.
Sino sam ga obavijestila o rezultatima DNK analize. Mislim da ga jako uznemiruje
razgovor o njezinoj trudnoi, a ovaj puta ta ga je tema osobito uzrujala. Rekao je da
se brine za mene. Rekla sam mu da se ne mora brinuti, ali je zahtijevao da prestanem
s istraivanjem. Rekao je da mi nikad nee oprostiti ako nastavim i time ugrozim
karijeru.
Nayira je to iznenadilo, jer mada je razumio Othmanovo oklijevanje, ovdje vie
nije posrijedi bilo samo oklijevanje. Bilo je sumnjivo. I jo je neto bilo udno:
Othman se previe brinuo da ona ne izgubi posao. Je li mu to doista tako bitno? Zar
on uistinu eli da ona radi?
Katya je oito ekala njegov odgovor. Premda mu je to laskalo, bojao se
posljedica izraavanja vlastitog miljenja. Ustao je, otvorio ormar i izvadio baloner.
Ne mogu objasniti Othmanovo ponaanje, rekao je.
Ali ne mislite li da je tu neto udno?
Nije odgovorio. Moda Othman zna neto o Noufinu nestanku, ali ne eli da to
dozna gospoica Hijazi. To ne znai da je kriv.
Vi mislite da mi on ne vjeruje, rekla je.

166
 Nisam to rekao.
Vae lice mi je to reklo.
Unato nelagodi, bio je impresioniran time to je primijetila izraz njegova lica
ne gledajui ga izravno. Ruke su joj jo bile prkosno prekriene, a on se sjetio njezine
tvrdoglave utnje u mrtvozornikovu uredu. Ona nee odustati od istrage, pomisli. Ni za
Othmana. I osjeti istu mjeavinu prijekora i potovanja koju je osjetio i tada. Bila je
prkosna, ali nije mogao prigovoriti njezinim argumentima.
Razgovarat u s njim, rekao je Nayir. To ste htjeli, zar ne?
Okrenula se licem prema njemu, a on je brzo skrenuo pogled. Da, ako moete.
Ali vie od toga... ponovno je pogledala prema prozoru ... eljela bih uti da i
dalje sudjelujete u istrazi.
Oklijevao je. elim znati to joj se dogodilo. A mislim da to eli i Othman, bio
on toga svjestan ili ne.
inilo se da je odahnula s olakanjem, ili sa zahvalnou. Spustila je ruke.
Hoete li onda odmah poi sa mnom? Ovo je vano. Trebam vae struno
miljenje.
Opet je oklijevao.
U itanju tragova, rekla je, kao da je time sve objasnila.
Kimnuo je nakon stanke. Dajte mi samo vremena za jutarnju molitvu.

Gospoica Hijazi rekla mu je da idu u naputeni zooloki vrt. Sino je listajui

novine naila na lanak Majmunarije na djelu, o ilegalnoj prodaji impanza kao
kunih ljubimaca koja cvjeta unato zakonskoj zabrani. Autor lanka upozorava i na
bijedne uvjete u kojima ive ivotinje u manjim zoolokim vrtovima u Jeddi.
Prouavajui slike olinjalih goljavih impanzi, ponovno se sjetila tragova izmeta na
Noufinu zapeu i otkria Nayirova strica da je ivotinja koja ga je 'proizvela'
vjerojatno otrovana. Jo nije zakljuila odakle dolazi izmet, ali ima li boljeg mjesta za
potragu od naputenog zoolokog vrta?
Tako je Nayir, ponovno vozei za Toyotom, siao s autoceste i krenuo u
unutranjost pustom cestom koja je presijecala polje sivoga pijeska. Sa svakim
kilometrom obuzimao ga je sve vei osjeaj krivnje. Sada doista rade Othmanu iza
lea. Rekao je samome sebi da e Othman prihvatiti njihove argumente, bez obzira

167
na to to je sino rekao gospoici Hijazi, ali u srcu je znao istinu: kada ga je zamolila
da poe s njom u zooloki vrt, on je na to pristao jer je elio biti u njezinu drutvu. *
U mislima se stalno vraao na injenicu da se Othman nije uznemirio kada mu
je rekla da je s Nayirom bila u Ericovu stanu. Naravno, nije se ni morao uznemiriti
vjerovao je Nayiru. Ali ga je zaboljelo kada je shvatio da je rije o istom povjerenju
kakvo ima kralj u svojega eunuha. On je bio gori od eunuha. Njemu nije nedostajao
dio tijela, njemu je nedostajalo neto drugo, neto to bi ga inilo pravim mukarcem.
Sjeao se kako se Othman smijao kada su kupovali kapute na bazaru. Smijao se jer je
Nayir bio zadnja osoba na svijetu koja bi trebala vidjeti ensko tijelo. Kao da se ena
s bazara razotkrila pred ajatolahom. to je vie mislio o tome, to se vie sam sebi
gadio to uope o tome misli.
Poeo se uspinjati uz strmi brijeg. Praina je zasipala vjetrobransko staklo i
zastirala mu vidik, ali kada je stigao do vrha panorama se otvorila. Ispod njega su se
uz rubove doline vidjeli deseci bijelih nastamba, dok je iznad njih hrava bodljikava
ica tvorila zapadni perimetar naputenoga zoolokog vrta.
Nayir je spustio prozor i duboko udahnuo. Ovo nije bio devin izmet, taj vonj je
poznavao. Ovo je nesumnjivo bio vonj zoolokog vrta. Morao je priznati da se
gospoica Hijazi pametno sjetila doi ovamo. Ako je Nouf htjela ii u zooloki vrt
mogla je birati izmeu nekoliko njih, ali ako se s nekim potajno sastajala odabrala bi
ovaj, izoliran i naputen.
Zaustavili su se na praznom parkiralitu u blizini djejeg igralita koje kao da
godinama nije koriteno. Iziao je iz Jeepa i vidio gospoicu Hijazi kako iz Toyote
pokuava izvui kutiju s priborom. Voza joj je pomagao trkarajui oko nje, prvo
preuzimajui od nje kutiju s priborom, a poslije zatvarajui prtljanik.
Hvala, Ahmad, rekla je, a u glasu joj se osjetila trunka iritiranosti zbog
njegovog asistiranja. Ne bi smjelo trajati dugo.
Pridruila se Nayiru i zajedno su prili starom ulazu pokraj metalne blagajne
za prodaju karata u sjeni palme. Uz blagajnu je stajala metalna ploa s natpisom:
Djeca mogu doi u pratnji majke ili oca, ali ne i s oba roditelja zajedno. Djeaci stariji od 10
godina smatraju se odraslima. Na ploi je bio izvjeen i raspored ulaska za mukarce,
ene, djecu i kolske grupe, kako se razliite vrste posjetilaca ne bi preklapale.
Nayir se okrene prema vozau i primijeti da se vratio u rashlaeni auto.
Pretjerano nonalantan nain na koji je gospoici Hijazi doputao da bude u drutvu
mukarca koji nije iz njezine obitelji izjedao je Nayira, premda se to i prije dogaalo.
I Ahmad sigurno misli da on ne predstavlja opasnost. Bio je vrijedan povjerenja, ali
to mu nije bila utjeha.

168
 Rampa je bila zaglavljena pa ju je Nayir preskoio i okrenuo se da joj pomogne,
ali mu je ona dodala pribor i rekla da moe sama.
Mogu ja to obaviti i bez vas, rekao je.
Prostrijelila ga je pogledom tako da je pocrvenio i uzela od njega pribor.
Skrenuli su na put obrubljen palmama koji je vodio pokraj ivotinjskih
nastamba, praznih kaveza, ustajalih fontana i oteenih klupa.
Nouf je imala tragove izmeta na zapeu, rekla je.
I njezin voza imao je izmeta na cipelama, uzvratio je Nayir, prisjeajui se
smrada Mohammedovih cipela.
Oh, pa to mi niste rekli. Vidjevi da ne kani odgovoriti, nastavila je: to
biste vi uinili na Mohammedovu mjestu? Zato bi doao u zooloki vrt? Nekoga
potraiti? S nekim se sastati? Zakoraili su u sjenu koju je bacala oblinja zgrada.
Pravo je pitanje, rekao je Nayir, to bi vi radili da ste Nouf i da doete u
zooloki vrt?
Nervozno ga je pogledala. Moda bih se sastala s mukarcem?
Dobrodola svjeina obavijala ih je dok su hodali ispod palma koje su se
nadvile nad dio vrta koji je bio nainjen kao minijaturna replika parka Serengeti.
Nekoliko ivotinjskih kostiju lealo je u dubokim usjecima izmeu kaveza i
platforma za gledatelje komadi irafina vrata, lubanja velike make. Lavovi,
kraljevi dungle, bili su pravi slabii u pustinji. Vruina ih je sve pobila.
Ne, pomisli Nayir, Saudijci su ih sve pobili svojim ambicijama da izgrade
zooloki vrt na otvorenom u najnepogodnijoj klimi na svijetu. Uvezli su ivotinje, ali
ljudi nisu dolazili. A zato i bi? Tko bi elio hodati po zaguljivoj vruini i gledati
hrpu iscrpljenih ivotinja? Sigurno ne Saudijci, koji su poznati po tome da preziru
sve to je na niem stupnju hranidbenoga lanca od njih samih.
Slabaan povjetarac propuhivao je ispod njegova balonera dok su ulazili u
nastambu za gmazove. Ovdje su kosti bile zanimljivije. Vidio je duge fragmente
kraljenice unutar veih ostataka, kao da je jedna zmija progutala drugu, manju, a
onda i sama uginula. Bi li zmije preivjele da su ih uvari oslobodili? Prialo se da su
neopasne ivotinje prebacili u lokalnu prodavaonicu kunih ljubimaca, a opasnije
ostavili da ovdje uginu.
Napustili su nastambu za gmazove i ponovno su se nali na stazi, pokraj
kaveza za krokodile i starih nastambi za ptice prekrivenih suhim viticama. U daljini
su vidjeli vrh replike planine Matterhom, na kojoj su nekad nedvojbeno ivjele koze.
Pogledajmo, rekla je. On uzvrati mrmljanjem.

169
 Matterhom je bio tih poput grobnice dok su mu se oprezno pribliavali. Nije
bio tako visok kako je iz daljine izgledao, moda tek desetak metara. Njegovo je
podnoje bilo puno rascvjetalih biljaka.
Mislim da je to oleander, rekao je.
Da, rekla je. udno je da raste ovdje, gdje su se ivotinje mogle otrovati ako
ga pojedu. Probili su se kroz grmlje, zakoraivi preko niske ograde koja je
okruivala repliku planine i preli preko uskog pojasa osuene trave i jarka punog
pijeska. Gospoica Hijazi spustila je pribor na tlo i otvorila kutiju. Izvukavi vreicu
uzela je uzorak oleandra i zemlje oko njega.
Dok je radila, Nayir je kruio oko replike planine Matterhom nainjene od
zelenog i smeeg gipsa s vrhom obojenim u bijelo da izgleda poput snijenog
vrhunca. U podnoju je primijetio vrata. Lagano povukavi, otvorio ih je i zavirio
unutra.
Unutranjost je bila prazna. Kroz pukotine u gipsu probijalo se vanjsko svjetlo i
otkrivalo zemljani pod, bijele zidove i deku zguvanu u kutu. Zrak je bio vlaan i
teak. Nayir je oima pretraivao prostor. Odmah iza vrata vidio je tragove na
zemlji, kao da je netko ovdje nedavno neto pomeo. Tragovi su izlazili van i nestajali
u travi. U praini nije bilo otisaka stopala.
Neto ste nali? pitala je.
Skrovite, rekao je.
Ula je u prostoriju. Mirie na..., oklijevajui je pogledala Nayira, ... seks.
Znam, rekao je, a zatim u sebi zamolio oprost zbog lai. Zakoraio je unutra i
pritisnuo rukav na nos. U glavi mu se oglasio alarm. Kako bi ona to mogla znati?
Moda joj je spadalo u posao da to zna, ali kako se to ui? A onda se ponovo oglasio
alarm, upozoravajui ga da se nalaze u vrlo malenom, intimnom prostoru. U kojemu
mirie na seks. Iziao je van.
Ona je izila za njim nosei u ruci deku. Paljivo ju je rairila i podignula
prouavajui njezinu povrinu. Moda neto izvuem iz ovoga.
Nayir se vratio u sklonite, upalio bateriju i preao njome preko zemljanog
poda, zastavi jednom kod nekog kamenia a onda nastavljajui dalje. Provirila je
unutra.
Ima li jo neeg? pitala je.
Odmahnuo je glavom. Tlo je prilino glatko, s obzirom na to to se ovdje
dogaalo. Netko je poistio. Jo jednom je pogledao uokolo i uvjerivi se da niega
vie nema napustio skrovite.

170
 Ponijet u deku, rekla je. Budem li imala sree, pronai u stanice koe.
Nayir zatvori vrata skrovita. Moda uope nema veze s naim sluajem.
Primijetio je osmijeh u njezinim oima. to je?
Rekli ste s naim sluajem.
Rekao sam s vaim sluajem.
Zabavljalo ju je to se nevjeto pokuava izvui. Vratila se do kutije s priborom
kako bi pronala dovoljno veliku vreu za deku, a potom su jo pola sata pretraivali
travu oko planine, ali njihova potraga nije donijela nita novo. Kada su zavrili,
napustili su alpski dio vrta, proli pokraj dugakoga niza krletki za ptice pa niz usku
pranjavu stazu koja je vodila do ograde. Ograda je na vrhu zavravala bodljikavom
icom, ali vrata su bila otkljuana. Izlazei iz zoolokog vrta, slijedili su stazu niz
strmo brdo do doline s june strane vrta. Zrak je postajao sve topliji i oboje su se
poeli znojiti.
Moram znati to ste sve dosad pronali, rekla je. Ima li jo neto to mi niste
rekli? Bit e lake budemo li oboje znali sve injenice.
Mislio sam to sam rekao: ovo je va sluaj.
Dobro. Ima li jo neto to mi niste rekli?
Jesam li vam rekao za trag na devinoj nozi?
Niste, odgovorila je. Vidjelo se da mu je malo neugodno dok joj je priao o
devi i znaku protiv urokljiva oka. Hodala je ispred njega, povremeno se spotiui
kada je staza postala prestrma.
Uvijek sam se udila onima koji vjeruju u mo urokljiva oka, rekla je. Ja
osobno mislim da je to smijeno.
Nije odgovorio.
I mislim da bi se Nouf sloila sa mnom, rekla je. Nisam je tako dobro
poznavala, ali u onih nekoliko razgovora s njom uinila mi se vrlo praktinom. Ne
mislim da je vjerovala u duhove i dine i sve to.
Pa tko je onda napravio taj znak na devi?
Slegnula je ramenima. Tko je s njom bio u pustinji? Tko je mogao biti s njom?
Svi imaju alibi. Cijela njezina obitelj bila je doma. Othman mi kae da je njezin voza
bio u kupnji sa enom. A Eric?
I on ima alibi. Sino sam obavio nekoliko poziva. Cijeli je dan bio na poslu.
Zastala je u podnoju brijega. Ja mislim da mora postojati trei ovjek. Netko
za koga jo ne znamo.

171
 Stigli su do krunoga dijela koji je oznaavao kraj puta. Prvo to je primijetio
bila je tamnonaranasta boja zemlje. Zagrebao je zemlju prstima i osjetio tvrdou
gline.
Znate da je moj stric analizirao zemlju iz Noufine rane na glavi, rekao je.
Mislim da je ovo ista zemlja.
Katya uzme uzorak. Znai da ju je moda tu udario.
Nayir se okrenuo prema zakrljalim palmama ije su grane jo uvijek bile
dovoljno guste da prue bar malo hlada. Iza stabala bilo je gusto, isprepleteno
grmlje. Bilo je to tuno, naputeno mjesto. Ali zemlja ispod palmi pokazivala je da se
tu neto dogaalo. Otiao je do ruba istine i prouavao tragove guma.
Pazite da ne hodate po tragovima, rekao je.
Spustila je kutiju s priborom u blizini grmlja i pogledala oko sebe. Nayir je
slijedio tragove du prilazne ceste. Pokuao ih je vidjeti Mutlaqovim oima, ali tu su
bili deseci tragova i on ih nije znao razlikovati. inilo se da su automobili i kamioni
esto prolazili ovim putem. Tragovi stopala udaljavali su se od tragova guma u svim
smjerovima, ali nije mogao rei koje stope odgovaraju kojim tragovima.
Tragovi jednih guma vodili su do sredine istine. Pazei da ih ne izbrie, Nayir
ih je slijedio do ruba ceste gdje se inilo da se auto okrenuo i vratio natrag, prolazei
pokraj zoolokog vrta. A tamo, na najdaljem rubu istine, primijetio je metalni sjaj u
grmlju. Kada je priao blie, pronaao je limenku napola zakopanu u zemlju.
Razoarano ju je podignuo.
Nayir? Glas gospoice Hijazi zvuao je udno. Kleala je na zemlji i lagano
neto otkopavala. Mislim da morate doi ovamo. Bacivi limenku, otiao je do nje i
ugledao kako otire pijesak s iskrivljenog ruiastog predmeta. Bila je to cipela. S
potpeticom, zgnjeena kao da je preko nje preao automobilski kota.
To je par cipeli pronaenoj uz nju u pustinji, rekao je i kleknuo da joj
pomogne iskopati je iz praine. Sigurno joj je ispala.
Ali ne bi li primijetila da joj je ispala? Ne bi li se vratila po nju?
Nayir kimne. Sauvala je drugu ak i u pustinji, gdje joj je bila posve
beskorisna. Ne mislim da bi je ovdje namjerno ostavila.
Jedino ako je htjela za sobom ostaviti trag... Gospoica Hijazi je aptala.
Sigurno je oteta.
Oboje je zahvatilo uzbuenje zbog novog otkria. Nayir je poelio iskoristiti
trenutak i ispriati joj sve o mjestu gdje su pronali Noufino tijelo i o Othmanovoj

172
nestaloj jakni, koja ukazuje na to da je upleten netko s imanja. No nije bio siguran
smije li joj to rei, jer to sumnju baca najprije na Othmana.
Gledao je u tlo. Vidite li tragove krvi? pitao je. Dobila je udarac u glavu,
moralo je biti mnogo krvi.
Nije nuno, odgovorila je gospoica Hijazi. Veina je mogla zavriti na
njezinu licu ili haljini. Ali evo... pokazala je neto na cesti. Izgleda da je netko
brisao tragove. Ako je bilo krvi, moda ju je netko pokuao oistiti.
Ovo izgleda kao trag povlaenja, rekao je. A to ako je udarena ovdje? Pala
bi. Otmiar bi je morao podignuti i odvui do auta. Pratio je tragove povlaenja do
tragova guma. Ako je tako, ne bi li du ovoga puta bilo tragova krvi?
Ja ih ne vidim, rekla je gospoica Hijazi, ali uzet u uzorke tla i analizirati
ih. Ustala je i vratila se do pribora. Vrlo briljivo spustila je cipelu u plastinu
vreicu, ali umjesto da je stavi u kutiju, zadrala ju je na trenutak. Neobino je da je
imala cipele uza se, rekla je.
Da. Zato ih nije jednostavno ostavila u kamionu?
Moda je mislila da bi se otetile od pretjerane vruine?
Ljudi dre Kuran na komandnoj ploi, rekao je. Uostalom, mogla je
parkirati u hladu. Nayir je nastavio kruiti oko tragova povlaenja, traei krv.
Moda ih je ostavila u kamionu, rekla je gospoica Hijazi. Moda ju je
netko izvukao iz kamiona pa je cipela ispala.
Podignuo je pogled. Gdje su pronali drugu cipelu?
Kako to mislite?
Je li ju nosila u torbi?
Ne, nije bilo torbe.
Onda joj je morala biti u depu, rekao je. Inae je ne bi nali uz tijelo.
Poplava je bila dovoljno jaka da joj odnese sportske cipele koje je imala na nogama.
Da, rekla je zamiljeno. Spustila je cipelu u torbu i otresla prainu s ogrtaa.
Recimo da je Nouf dola u zooloki vrt na sastanak s nekim kome je dovoljno
vjerovala da se s njime sastane nasamo. Kako je stigla ovamo? Kamionom. Dovezla
se ovamo i ekala.
Zato nije parkirala na parkiralitu? pitao je.
Vjerojatno je parkirala ovdje da je ne primijete. Bila je ena, i makar je na sebi
imala muku odjeu netko je mogao primijetiti obrise njezina tijela. Osoba s kojom se
trebala sastati stigla je svojim autom i oboje su izili van. Ovdje. Pokazala je stope

173
oko tragova guma. Svi ovi tragovi stopala prilino su mali. Izgleda kao da je osoba s
kojom se sastala razmjerno niska. Uzela je iz torbe metar i izmjerila stope.
Nayir je hodao uokolo. Znate, sve bi ovo mogli biti tragovi istih nogu.
Nisu svi istog uzorka, ali su slini. Podignula je pogled. Sve je veliina
trideset est. A izgledaju kao muke cipele. Pruio joj je unitenu cipelu s
potpeticom, a ona ju je izmjerila pogledavi ga razoarano. Trideset est.
Ako je namjeravala zamijeniti cipele, vjerojatno joj nije odgovarala veliina.
Moda je lagala, rekla je gospoica Hijazi.
Imam cipelu koju je nosila u pustinji, rekao je Nayir. Na brodu mi je.
Veeras u je izmjeriti. A to je s devom? ini mi se da ju je dovezao otmiar...
Zastao je, osjeajui da je nastavak oit: ako je otmiar dovezao devu, onda je i ranije
bio na imanju i znao dovoljno o njemu da moe ukrasti devu i kamion.
Gospoica Hijazi djelovala je zabrinuto. Ne znamo je li deva bila ovdje.
Sumnjam da bi netko oteo Nouf i onda se vratio na imanje ukrasti devu
vozei njezino tijelo u autu.
I ja tako mislim. Izvukla je nekoliko boica za uzorke iz torbe i vratila se do
tragova vuenja. Zapravo, ne znamo u kakvom je odnosu Nouf bila s otmiarem.
Mogla je sama dovesti devu, u sklopu nekakvoga... dogovora. Tko zna. Izgubila je
dah. Kleei na tlu, uzela je dva uzorka i stavila ih u boice. Moda je doista bjeala,
a netko ju je pokuao zaustaviti. Ako ju je udario ovdje, jo je mogla sama pobjei
nakon udarca. Mogla je biti pokretna, ali dezorijentirana. To bi moglo objasniti i kako
je izgubila cipelu, a poslije i devu.
Mogue je, rekao je, ali to ne objanjava nestali kamion. Jo ga nisu pronali.
Ako se sama odvezla u pustinju, kamion bi morao biti negdje blizu wadija.
Netko je mogao ukrasti kamion u pustinji.
Suzdrao se od komentara da je takvo neto krajnje nevjerojatno. Najbolje je
uope ne raspravljati o kamionu jer nemaju dokaza. Gledao ju je kako stavlja uzorke
zemlje u kutiju. Ako se ovdje sastala s nekim tko ju je onesvijestio, onda bi jedan
automobil jo bio ovdje. Gdje je? pitao je.
Moda ga je otmiar ostavio ovdje, rekla je, a onda se vratio po njega da ga
se rijei.
Zvualo je neuvjerljivo, ali je prihvatio. Kako je uope doznala za ovo
mjesto?
Bi li njezin voza to znao? On nije spominjao zooloki vrt, zar ne?
Nije, rekao je Nayir. Ali je smrdio na izmet. Jo je malo prouavao tragove.
174
 Zatvorila je kutiju s priborom. Ima dokaza da su ovdje bili i drugi ljudi, rekla
je, ali nisu nuno povezani s Nouf. Mislim da se morate vratiti do Mohammeda. On
e nam znati rei kako je doznala za ovo mjesto i je li bila ovdje vie nego jednom.
Mogao bi objasniti i cipele.
Ve sam ga to pitao.
Ali razmislite: Nouf je zadrala cipele. Moda ih je doista eljela zamijeniti. Za
to bi trebala Mohammeda, moda je upravo zato donijela cipele ovamo. Trebala se
sastati s Mohammedom. Zabrinuto je gledala Nayira. Morate opet s njim
razgovarati. Idem s vama.
Ne, rekao je.
Da.
Ne. Po pogledu u njezinim oima mogao je vidjeti da samo pogorava
situaciju. Bolje bi bilo da idem sam, rekao je blaim glasom. On mi vjeruje i
mislim da e mi se opet povjeriti, a to nee uiniti budete li i vi tamo.
Nevoljko je pristala. Na trenutak su utke stajali jedno nasuprot drugome i bilo
im je prevrue ili su bili preumorni da bi progovorili. Sunce im je tuklo u glavu, a
zrak je bio ispunjen prainom. U daljini su uli bijesno kretanje ptice. Nayir shvati
da zuri u njezinu burku. U tom trenutku nije elio izbjei njezin pogled. inilo mu se
da smije prouavati njezine oi, gledati pokrete njezinih ruku, primjeivati obrise
njezina tijela kroz ogrta. Tkanina je bila tanka i na suncu gotovo prozirna. Imala je
lijepo oblikovane ruke i uzak struk. Nakratko je uivao u matariji da ona nije
Othmanova zarunica nego tek ena koju je upoznao. Pitao se mata li i ona o njemu
i u njezinim je oima traio odgovor, ali ona je sumnjiavo prouavala njegovo lice.
Morat u sve ovo ispriati Othmanu, rekla je.
Panino se trgnuo. to?
O cipeli.
Preplavio ga je osjeaj olakanja. Neka mi Alah oprosti grene misli.
To ne moemo sakriti, dodala je.
Ja u mu rei, ako hoete.
Okrenula se i mirnula prema suncu. To bi moglo biti bolje rjeenje. Zato mu
ne kaete da je sve to bila vaa ideja? Zapravo, nemojte mene uope spominjati.
Ne mogu to uiniti.
Opet se okrenula prema njemu. Ne, imate pravo. Ne elim da laete.
Protrljala je elo. Hvala to ste doli ovamo. Nadam se da zbog toga neete imati
problema s Othmanom. Ne elim uzrokovati nikakve probleme meu vama.
175
 Prekasno, pomisli. Bez brige.
esto govori o vama, znate. Vi ste za njega junak.
Nije znao to bi rekao.
Moda bi bilo najbolje, rekla je, kada bismo oboje rekli Othmanu to smo
danas otkrili. Moda e mu neto znaiti da sve uje i od vas.
Kimnuo je. Umorno uzdahnuvi, gospoica Hijazi zatvorila je kutiju s
priborom, ustala i okrenula se prema brijegu. Imam jo sat i pol do posla. Morali
bismo se dogovoriti to emo rei. Ahmad mora uskoro otii. Hoete li me otpratiti
na objed?
Mogao je navesti deset razloga da odbije, ali nije mogao suspregnuti elju koja
mu je nadimala grudi. Ipak se namrtio, tek tako, iz principa. Ne znam kako bi to
bilo mogue.
Znam jedno mjesto, rekla je. Samo me slijedite.

176
 21

N ayir je iziao iz Jeepa na vruinu koja se inila pogibeljnom. Guio ga je vlaan

zrak pomijean s industrijskim smradom. Parkirali su na dva preostala
slobodna mjesta na malenom parkiralitu u blizini alBarada. Parkiralite okrueno
visokim stambenim zgradama bilo je napola u hladu, ali gotovo nije bilo razlike. Pod
snanim popodnevnim suncem sve je izgledalo iskrivljeno kao u pustinjskoj
fatamorgani automobili, plonik, reklame. Osamljena, presuena fontana na
poetku uliice izgledala je kao da isijava valove vruine. Samo su zgrade odolijevale
vrste vapnenake strukture s mnotvom prozora i reetkastih kapaka koji su titili
od vruine.
Neka je ena promaknula pokraj njega urei preko parkiralita prema
pokrajnjoj uliici. Osvrtala se oko sebe provjeravajui da li je tko prati. U Nayiru je
zazvonio poznati alarm koji se oglaavao svaki put kad bi vidio enu samu na ulici.
Kako im to uspijeva, pitao se. Kako mogu hodati tako brzo pokrivena lica?
Zamaknula je u uliicu i usporila korak. Moda se urila samo zbog vruine.
Krenuo je prema autu gospoice Hijazi, no dok je doao do njega koulja mu je
ve bila posve mokra a hlae su mu se lijepile oko glenjeva. Poalio je to nije
odjenuo haljinu.
Izvadila je pribor iz prtljanika i pozdravila se s Ahmadom. Voza je strogo
pogledao Nayira i uao u auto. U pogledu se mijealo upozorenje da se prema njoj
mora odnositi s potovanjem, ali i izraz odreene solidarnosti s njim.
Ja u to ponijeti, rekao je Nayir pokazujui kutiju s priborom.
Mogu ja. Krenula je niz uliicu. Bilo mu je neugodno dok ju je slijedio
hodajui iza nje osjeao se poput djeteta ali on nije poznavao put pa nije bilo logino
da hoda ispred nje. Mogao bi hodati uz nju, ali to mu se nije inilo ispravnim.
Zamislio je da ih Othman vidi zajedno. ak ni mu i ena ne hodaju jedno uz drugo.
ena bi uvijek malo zaostajala u znak potovanja.
 Sustigao ju je ba kada su izlazili iz uliice. Skrenula je desno i usporila
gledajui oko sebe, okreui glavu u stranu na svakom uglu jer joj je burka
ograniavala pogled. Tu je negdje, rekla je.
Kamo idemo?
U jednu od obiteljskih zalogajnica u koje moe dovesti neudanu enu na
objed.
uo je za takva mjesta restorani u kojima su ene i mukarci mogli zajedno
jesti a da ih ne odvajaju u obiteljske odjeljke. To je bio obiteljski restoran, ali od
ena se nije oekivalo da pokrivaju lice, nego samo kosu. Jo je vee iznenaenje bilo
to to su tu ene mogle objedovati same ali i mukarci su smjeli ui, pod uvjetom
da su u drutvu ene. Nayir je ve uo da mukarci plaaju Filipinkama da im prave
drutvo i tako im omogue pristup u obiteljske restorane. Kada uu smiju se
udvarati svakoj eni koju tamo zateknu. Uglavnom su to bila mjesta gdje se moglo
pokupiti partnera, a on se molio Alahu da to ba ne bude jedno od tih. Kako bi to
ikad objasnio Othmanu?
Dok su prolazili pokraj izloga s parfemima i ostalim luksuznim sitnicama,
dlanovi su mu se poeli jako znojiti. Osjeao se glupo traei lokal koji su vlasti
vjerojatno zatvorile odmah nakon otvaranja. No, nakon nekoliko koraka ugledali su
iznad jednih vrata metalnu plou s natpisom: Mijeano drutvo obitelji dobrodole!
To je to, rekla je potiskujui uzbuenje.
Stao je. Mislim da ovo nije...
Bez brige, rekla je, kao da je situacija pomalo zabavlja. To nije ono to
mislite. Prije nego to je stigao odgovoriti, okrenula se prema vratima i poela
uspinjati uskim drvenim stubama. Slijedio ju je pitajui se ne vodi li ga u zamku. Ve
je zamiljao scenarij: zakljuila je da je osamljen i da si ne moe nai enu, uz to jo i
toliko nesretan da nema obitelj koja bi mu dogovorila brak. Stoga je smislila plan da
ga dovue ovamo, nadajui se da e neto zaiskriti. Ako to misli onda ne zna koliko
je na pogrenom putu.
Stepenice su vodile do ulaza u ostakljeno predvorje restorana. Moja
prijateljica je ve ovdje bila, rekla je. Rekla mi je da je hrana izvrsna. Konobar ih je
doekao i poveo ih u blagovaonicu.
Prostorija je bila golemi atrij pod staklenom kupolom, s raskonom fontanom u
sredini. Suneva svjetlost prodirala je kroz prozore i obasjavala modre tepihe i
staklene stolove na sredini dvorane. Niz stuba vodio je do gornje prostorije gdje su
bili separei s malim ili velikim stolovima odvojenim i zatienim palmama. Glavni
konobar rekao im je da slobodno sjednu gdje ele pa ga je gospoica Hijazi povela
178
na galeriju do stola za dvoje koji kao da je ba njih ekao. Nayir baci brzi pogled oko
sebe. U mnotvu je bilo malo mukaraca, ali bili su dovoljno daleko i usto zabavljeni
jelom.
Gospoica Hijazi spustila je kutiju s priborom na pod, sjela za stol i podignula
burku. Kako nije imao drugog izbora, on joj je sjeo nasuprot pitajui se kako e
preivjeti cijeli objed dok ona sjedi pred njim otkrivena lica. Ali ona ga nije gledala.
Promatrala je ljude: mukarce, djecu, ene otkrivenih lica. Gotovo da ne mogu
vjerovati, rekla je. Odavno elim doi ovamo kako bih se uvjerila da ovakvo
mjesto stvarno postoji.
I Nayir je upijao prizore oko sebe, brino izbjegavajui otkrivena enska lica,
pa je umjesto toga gledao u mukarce. inilo se da nema nijednoga neenje: svi su
mukarci sjedili sa enama i djecom. Izgledali su sretno i oputeno i nije ih
zabrinjavalo to su lica njihovih ena izloena u javnosti. Usudivi se pogledati
jednu ili dvije ene, primijetio je da se ponaaju edno. Veina njih imala je ogrtae i
marame i bile su usredotoene na obitelj. Osjetio je olakanje pomijeano s
iznenaenjem to u ovako moderan restoran zalaze pristojni ljudi dolinog
ponaanja.
Krajikom oka opazio je kako se gospoica Hijazi razdragano smijei divei se
priboru za jelo, oduevljavajui se svijenjakom i lijepo ureenim stolom. Bilo mu je
drago kad je shvatio da je ona unato svoj neovisnosti u nekim stvarima ipak tipina
ena.
Odjednom je postao snano svjestan injenice da jo nikad nije bio u restoranu
sa enom. Ovo je na neki nain bila prekretnica, ali bio je previe optereen osjeajem
krivnje da bi potpuno uivao. Gurnuo je ruku u dep i dodirnuo misyar. Morao bi
samo dodati ime gospoice Hijazi u predvienu rubriku ako ih netko uhvati, ali ak
i pomisao na to inila mu se kao prijestup.
Kako vam se ini? pitala je.
Povukao je ruku iz depa. Lijepo je.
I ugodno svjee, rekla je. Nije prehladno kao u pretjerano klimatiziranim
trgovinama. A sada dolazi ono najbolje. Ustala je. Moe sam uzimati hranu.
Odmah u vam se pridruiti.
Upitno ga je pogledala, ali je ipak krenula sama prema vedskom stolu. Kada je
otila, izvadio je misyar i potraio olovku u depu. Pomislio je na to kako misyar ima
ve godinama, kako je mislio da e ga iskoristiti u nekoj velikoj prigodi, a sada se ta
prigoda stvorila bez upozorenja i sa enom koja mu je potpuno nedostupna. inilo
mu se da bi bio grijeh napisati njezino ime u rubriku. Nije to htio.
179
 Presa vinuo je misyar, vratio ga u dep i poao do vedskog stola.
Dvadeset minuta razgledao je primamljiv izbor voa i kolaa, toplih sendvia,
mesa na ranjiu, povra, rie. Jogurta i sladoleda. Deset vrsta aja. Kava turska ili
amerika. Vrua okolada. Hladna okolada. Led led! kante leda u svakom
izlogu. Kada su se napokon vratili za stol, gospoica Hijazi bila je razdragana i
uzbuena poput djeteta.
Mogla bih dolaziti ovamo svaki dan, rekla je prostirui ubrus i uzimajui
vilicu. Nayir ju je pokuao zamisliti ovdje s Othmanom. Bila je tako sretna da bi
mogla i njega zaraziti. A moda mu se to i svialo kod nje ta bezbrinost koja je
podizala njegova sumorna raspoloenja. Nayir ih je zamislio ovdje za nekoliko
godina nju i Othmana kako sjede oko stola zajedno sa svojom djeicom i pitao se:
Hoe li i tada biti ovako sretna?
Usudio se pogledati je u lice i ugledao je djeje uzbuenje u njezinim oima.
Pretpostavio je da takva radost moe trajati. Smijeila se moda ne izravno njemu,
ali kao odgovor na njegovu panju i on si je na trenutak dopustio da zamisli
budunost s tom enom. Sjedio je s njom za stolom okruen njihovom djecom, a
njezin je razdragan osmijeh bio namijenjen njemu. To ga je uzbuivalo, i guilo. Neka
mi Alah oprosti. Ja sam grean, sebian ovjek. To se ne bi dogodilo da imam enu.
Mislim da moemo s prilinom sigurnou pretpostaviti da je oteta, rekla je
gospoica Hijazi vraajui se na Nouf.
Moda.
Ali tko je to uinio? Uzela je zalogaj hrane. Moda bismo o tome morali
razmiljati ovako: to je najstranije napravila Nouf? Zatrudnjela je. A kome bi to
najvie smetalo?
Njezinoj obitelji, kada bi doznali.
Recimo da su doznali, rekla je. Qazi bi prve brane noi otkrio da nije
djevica. Rastao bi se. Moda ju je obitelj odvela u pustinju da izbjegne javnu sramotu
koju bi donijelo otkrivanje njezina stanja.
Nije vjerojatno, rekao je Nayir.
To nije ubojstvo iz asti u pravom smislu rijei, nastavila je gospoica Hijazi,
to je zapravo otmica iz asti, a oni pokuavaju zatakati svoju krivnju. Ako to
prikau kao da je pobjegla, onda je za sve sama kriva i ljudi e rei da je ona pokuala
izbjei vjenanje. Zautjela je i nastavila jesti.
Zar u tom sluaju ne bi bilo loginije da su je odmah ubili? pitao je. Ovako
bi postojala mogunost da se izbavi iz pustinje i vrati, a to onda.

180
 Imate pravo.
Njezina razmiljanja unijela su u njega nemir. inilo se da je to primijetila jer je
nastavila jesti u tiini. Nayir je razmiljao o teoriji otmice iz asti dok je bio u pustinji,
a i poslije, sa stricem Samirom, ali kad god bi to pokuao zamisliti inilo mu se
smijenim. Poput komedije u kojoj uredna i izglaana gospoda iz visokih drutvenih
slojeva pokuavaju namamiti devu u kamion trudei se da ne uprljaju svoje skupe
pustinjske izme i u kojoj uspijevaju razbiti sestri glavu olovnom cijevi i odvui je u
pustinju pazei da krv ne poprska njihove dizajnerske koulje. Nije mislio da bi oni
bili sposobni ubiti sestru, a posebno ne u ime asti.
Nayir, rekla je, to vi doista mislite o ovom sluaju?
Uhvaen nespreman, nije znao to bi rekao.
Ma, dajte. Nita vas ne mui?
Pa, da. Trebao mu je trenutak da se pribere. Nouf se udavala za Qazija
samo da bi mogla napustiti zemlju. To me mui. Htjela ga je napustiti na medenom
mjesecu.
Osmijeh joj je nestao s lica. Znam da to zvui strano. Sigurno je bila oajna.
Moete li zamisliti to bi se dogodilo da je uspjela u naumu da ostavi mua i
pobjegne s nekakvim Amerikancem? Njezina bi obitelj poludjela. Tko zna to bi
uinili Mohammedu. U najmanju ruku bi izgubio posao. Obitelj bi vjerojatno poslala
nekoga da pronae Nouf i dovede je doma. Mislite da Mohammed toga nije bio
svjestan? Mislite da Nouf toga nije bila svjesna?
Gospoica Hijazi kimne. ini se da je njezinom vozau bilo vie stalo do nje
nego do samoga sebe.
Ili je imao koristi od toga.
A to ako se samo saalio nad njom?
Zato? pitao je. Imala je sve. Njezina joj je obitelj doputala da se vozika na
vodenom skuteru. Dali su joj pratnju da moe ii u kupnju. A znam i da je imala
svojeg novca.
Na licu joj se vidjelo koliko joj se neumjesnim ini njegov komentar. Ali nije
mogla uiniti jedino to je eljela! Nije im se sviala zamisao da je poalju u kolu, a
ja sumnjam da bi joj dopustili da se zaposli posebno da radi sa ivotinjama. Ti
doista nema pojma, zar ne? Nouf je imala sve to joj je otac dopustio da ima.
Obrisao je lice ubrusom. Veina ljudi bila bi sretna i s polovicom od toga.

181
 Ne, veina ljudi ne bi bila sretna. Govorila je tiho, a on je prepoznao
promjenu u njezinu tonu: to je tie govorila, to je strastvenije vjerovala u to to
govori.
Zamislite da ne smijete u pustinju, rekla je. Da ne moete napustiti kuu
bez neijeg doputenja. Da imate novac i skupe stvari, ali ako poelite uiniti bilo to,
nee vam dopustiti. Jedino to smijete je vjenati se i imati djecu.
Nayir joj je htio rei da je ba to ono to on doista eli, ali nije imalo smisla.
Mislim da je ne bi silili na brak, rekao je, pokuavajui ostati miran. Sama je
odluila prihvatiti brak.
Ali to nije bitno, uzvratila je. Da se nije udala, opet joj ne bi dopustili da
ostvari svoje snove. Ona je smjela ostvarivati samo snove svoje obitelji biti posluna
ki i ena.
I zbog toga je bila toliko ogorena da je pobjegla od kue.
Gospoica Hijazi je prestala jesti i sada se igrala hranom premeui je
zamiljeno po tanjuru. Mislim da vjerojatno jest.
Pa je smislila da se osveti obitelji tako to e napustiti zarunika.
Pretpostavljam da je time eljela pljunuti roditeljima u lice.
Nije odgovorila.
Umjesto da jednostavno napusti zemlju, rekao je, ona je planirala uvui
zarunika u cijelu tu zbrku. Nije je bilo briga hoe li mu slomiti srce. Nije je bilo briga
hoe li razoarati roditelje. Znate da je mogla sama napustiti zemlju; imala je
dovoljno novca. Mogla je platiti nekome da je prokrijumari u Egipat. Za to bi joj
trebalo manje od dana. Shvatio je da bi morao obuzdati bijes pa je zastao na
trenutak i udahnuo. To to je planirala ini se okrutnim.
Spustivi pogled, gospoica Hijazi je kimnula. Imate pravo. Mogla je otii na
drugi nain. Zurila je u au s vodom. Neko su vrijeme utjeli i ta tiina ga je
frustrirala.
Polako su nastavili jesti. Pogled mu je odlutao na njezine ruke i odjednom mu
je kroz glavu prola slika tih ruku kako miluju Othmanov obraz. Zadrhtao je od
nepodnoljivog stida.
Prouavao je pogledom muke goste restorana. Djelovali su pristojno samo
izvana; iznutra su vjerojatno bili ba poput njega i udjeli za onim za ime nisu
smjeli. Postidio se to se trenutak ranije divio njezinim rukama. To je samo bio dokaz
da mukarci i ene nisu stvoreni da budu prijatelji. Ne stoji li u temeljima svih
pravila i zakona o mukoenskim odnosima ideja da mukarac i ena imaju

182
razliito mjesto u svijetu? To nije ljudska zamisao, to je boja poruka i temelj
filozofskog i pravnog sustava. Tko je on da to dovodi u pitanje? Nevjernik.
inilo se da je gospoica Hijazi osjetila promjenu u njegovu raspoloenju.
Oima je nervozno prelazila preko njegova lica. Ali, zar vam nije barem malo ao
Nouf?, pitala je.
Kimnuo je. Naravno, ao mi je. Ali ipak mislim da ono to je planirala nije bilo
u redu. Biste li vi ikad uinili takvo to udali se samo zato da dobijete vizu?
Ne znam.
Ma dajte, smisliti takav kompliciran plan, zbog ega... da bi mogla ii u kolu? I
ovdje ima enskih kola, znate.
Borila se da nae prave rijei: Ja bih se udala za mukarca ako bi to znailo da
u dobiti slobodu koju elim. Da sam ja na Noufinu mjestu, mislim da bih mogla
uiniti ono to je ona planirala uiniti.
Nayir se pitao ne ini li ona upravo neto slino Nouf se udavala samo zato
da doe do vize a ona se udaje za Othmana samo zato da bi stekla povlastice koje je
imala Nouf: novac i pratioca i raskoan oping. Pitao se hoe li i ona zavriti kao
Nouf, nezadovoljna bogatstvom, gladna jo vee slobode, hoe li prestati mariti za
obitelj i mua i posvetiti se samo sebi i svojim neutaivim apetitima. To je bilo to,
sada mu je postalo jasno, Noufini apetiti.
Moda ste u krivu, rekla je. Moda je Nouf doista nekoga voljela. Moda je
voljela oca svojega djeteta i samo je pokuala biti s njim.
Mislite?
Odlazak u Ameriku samo znai da je eljela biti poput amerikih djevojaka.
Ne znai da je bila bludnica.
Ali..., ljutio se. Bila je trudna.
Moda s mukarcem kojega je doista voljela.
Dobro, moda je bila zaljubljena, rekao je, i nije bjeala zato to je htjela ii u
kolu, ali ako je to tono onda nije bila potlaena kao to biste vi htjeli vjerovati.
Moda je ipak eljela biti ena i majka.
Iz izraza njezina lica mogao je zakljuiti da ju je ta zamisao zaprepastila, ili ju je
moda iznenadila vlastita nedosljednost. Pa, rekla je, samo zato to ena eli biti
supruga i majka ne znai da mora odustati od snova o karijeri. Netremice ga je
gledala. Kad su im se pogledi na trenutak sreli proitao joj je na licu molbu da je
pokua razumjeti i odjednom mu se njezin prkos uinio kao nevjeta fasada kojom je

183
skrivala ranjivost koju prije nije primijetio. U trenutku kad je to shvatio osjetio je
iznenadnu elju da je zatiti.
Je li to ono to elite? pitao ju je, gledajui u stranu. Udati se i imati
karijeru?
Da, rekla je. To elim.
A to ako va mu ne bude htio da radite? pitao je.
Ja elim mua koji cijeni moj rad.
Oklijevao je trenutak prije nego to je postavio sljedee pitanje. A to ako ne
bude tako? to ako vam kae da je to u redu, a onda se nakon vjenanja predomisli i
zahtijeva da budete doma i brinete se za djecu?
Paljivo ga je pogledala. Moda u i ja eljeti isto kada dobijem djecu. elim
da mi ostane mogunost izbora.
Nije se inilo da ju je uznemirilo to to govori o Othmanu. Umjesto toga
nastavila je jesti, a Nayir je zautio, izgubljen u runim mislima. Othman se ponaao
kao i svaki drugi mladoenja: obeavao je zarunici sve to poeli. Bundu. Posao.
Raskoan dom. Ni sam ne zna koliko je puta sluao prie poznanika o prekrenim
obeanjima to su ih izrekli prije braka: o sitnim laima, podmiivanjima,
opravdanjima, isprikama. Nervirao ga je nain na koji su govorili o svojim enama.
Stara krava, ne zna kad treba zaepiti gubicu. Ili Napravit u joj jo jedno dijete,
da se ima ime baviti. Ili: Dovest u drugu enu pa da vidimo to e onda rei!
Ako su prie njegovih poznanika bile istinite, ene su od jutra do mraka samo
prigovarale. U kui su se osjeale sputanima, bilo im je dosadno. Kada bi se muevi
vratili s posla, ene bi ih zaskoile molbama i ucjenama, raskonim jelima i
obeanjima seksa u zamjenu za izlazak u grad, novac, kupnju, piknik, izlet. Neke
ene nisu se alile i bile su zadovoljne svojim ivotom, ali bilo je mnogo loih
brakova, i katkada mu se inilo da su njegovi izgledi da zavri u loem braku vrlo
izvjesni. A ipak su mu oni mukarci koji su se najglasnije jadali bili najmanje
simpatini. Sve njihove lai i izmotavanja srozavali su njegovo miljenje o njima.
Odluio je da nikad nee biti takav prema svojoj eni.
Nije ga iznenadila pomisao da se moda nije htio oeniti, da je momatvo
moda i nesvjesno njegov izbor. Ali ga je iznenadilo otkrie da pogled na lice
gospoice Hijazi raspruje njegove unutarnje nemire. Ona je nastavila jesti, utonula
u vlastite misli. Poelio ju je pitati o emu razmilja, doznati vie o njoj, ali ga je od
toga odvratio novi napadaj krivnje. Alahu, bilo bi lijepo kada bih je mogao pitati. Samo
jednom. I da ne moram misliti na posljedice. elim tu mogunost izbora.

184
 Mogunosti, rekao je, iznenadivi samoga sebe time to je naglas izgovorio
tu rije.
Da, mogunosti, odgovorila je zahvalno mu se nasmijeivi. Mislim da je to
i Nouf eljela, mogunost izbora.
Zar je mislila da e joj Amerika pruiti vie mogunosti?
Slegnula je ramenima. Nayiru je palo na pamet da mogu do beskonanosti
nagaati o njezinim motivima a da se nikad ne priblie istini. Rastuilo ga je to
moda nitko ne zna istinu. A to ako je otac njezina djeteta nije volio, nije znao da je
trudna, ili ga nije bilo briga?
Nikad mi niste rekli je li bilo kakvih tragova opiranja, mislim na tijelu.
Prestala je jesti. Ne, nije bilo znakova silovanja.
Zato to niste rekli kod mrtvozornika?
Mislila sam da ete je osuivati, rekla je, dobacivi mu nervozan pogled.
Kimnuo je, iznenaen to je imao pravo u pogledu njezinih razloga. Ima li jo
neto to mi niste rekli jer ste mislili da u je osuivati?
Oklijevala je. Trenutno se niega ne mogu sjetiti.
Oklijevanje ga je zapeklo. Ona je mislila da je krut, a on je bio racionalan
ovjek, obziran i pristojan. Ako se inio strogim, to je bilo samo zato to je vjerovao u
tradicionalne vrline. Zapeklo ga je kad joj je po izrazu lica vidio da se zatvara.
Mislite da sam sklon osuivanju, rekao je, ali nemojte mi rei da vi nimalo
ne vjerujete u ovaj sistem. Ja mislim da vjerujete. On je stvoren da titi ene. Nije li
smisao svih pravila koja propisuju ednost i pokrivanje lica, pristojno ponaanje i
apstinenciju prije braka, sprjeavanje ba ovakvih stvari?
Da..., rekla je. Teoretski je moda tako. Ali morate priznati da upravo ta
pravila katkada mogu uzrokovati degradaciju koje se ljudi najvie boje. Sada je bila
nervozna. Nije mogla umiriti ruke pa ih je u neprilici sklopila i poloila u krilo.
Mislim da se ba to dogodilo Nouf.
S uenjem je shvatio da ga ona ne prezire kao to je mislio. Bojala se njegove
osude. To je znailo da joj je bitno to on misli. Potresao ga je snaan osjeaj krivnje i
poelio se ispriati, povui ne rijei, nego krutost i hladnou kojom ih je izgovorio.
Oprostite, rekao je.
Podignula je pogled.
Imate pravo, rekao je. Nita nije savreno ni sustav ni pravila.

185
 Ostala je bez rijei. Kimnula je. Osjeao je da prihvaa ispriku. Ali trenutak
poslije pogledala ga je i upitala: A vi? Ima li jo neto to vi meni niste rekli o
sluaju?
Odmah je pomislio na Othmanovu jaknu, ali je oklijevao jer nije znao moe li
to rei tako da sumnja ne padne na Othmana ili da je ne uznemiri.
Ima neto, poeo je, osjeajui nervozu u svojem glasu. Moglo bi biti bitno.
Suspreui nelagodu, ispriao joj je o wadiju i Othmanovoj nestaloj jakni. Gospoica
Hijazi je sluala mirna izraza lica, ali kada je zavrio namrtila se.
Otkada to znate?
Ah, rekao je zbunjeno. Nekoliko dana? Ne sjeam se tono.
Pogledala ga je, a onda skrenula pogled, oito povrijeena. Osjeao se grozno.
Ne morate od mene nita skrivati, rekla je. Ja sve ovo radim zato to mislim
da se mogu suoiti s istinom. To mi je bitno.
Nayiru je bilo jasno da je u pravu. Bila je odluna u ovoj istrazi, ali ne iz
sebinih pobuda. Radila je to protiv Othmanove elje, moda je ugrozila posao, a za
vrijeme i snagu koju je utroila jedina je nagrada bila istina. Osjeao se nevjerojatno
glupo i prostrujalo mu je kroz misli da ovako glupi ljudi ne bi smjeli biti istraitelji.
Dovrili su ruak u tiini. Utonula je u misli, a on je silno elio znati o emu
razmilja, iako je znao da je i to grijeh i molio je Alaha da mu oprosti. Oprosti mi za
ovo. Doputeno je grijeiti no ovo su opasni grijesi. Oprosti mi.
Plativi objed otpratio ju je do mrtvozornikog ureda, gdje su se pomalo
usiljeno pozdravili. I tek kada je otiao shvatio je da se nisu dogovorili to e rei
Othmanu.

186
 22

im je Ahmad skrenuo na cestu prema otoku, Katya je osjetila kako je svladava

iscrpljenost koja se u njoj nakupljala cijeli dan. Zaustavio je auto pred ulazom na
imanje, ali ona se nije pomaknula.
Hoe li radije da te odvezem doma? pitao ju je.
Nije bila umorna samo od toga dana, nego od cijela protekla dva tjedna.
Otkako je Nouf nestala mahnito je pokuavala nastaviti svakodnevni ivot kao da se
nita nije promijenilo, ali sve se promijenilo. Njezini osjeaji prema obitelji Shrawi
pretvorili su se u mrano klupko sumnje i neprekidan izvor dvojbi i briga koje su je,
sada joj je to bilo jasno, potpuno izluivale. Ako Nouf nije bila odbjegla nevjesta,
onda netko iz obitelji zna tono to se dogodilo. Katyine misli stalno su se vraale na
jedinu osobu koju je dovoljno dobro poznavala da je moe prosuivati: na Othmana
koji je navodno najbolje poznavao sestru. Spektar mogunosti irio joj se u mislima:
on je oteo Nouf, navabio je u pustinju, a onda sve pomno zatakao. Platio je nekoga
da je otme. Otkrio je da je trudna i dogovorio se s njom da na neko vrijeme nestane.
Dokazi? Svaki je mogao biti podmetnut: blato, nestala jakna, cipela. Ako je Othman
organizirao otmicu, onda je mislio na sve. Ali jedan dokaz koji ne lae bio joj je
nadohvat ruke.
Kati?
Oprosti. Ne, ne elim jo ii doma. Moram neto uzeti, ali ne bih se trebala
dugo zadrati. Otvorila je vrata i izila. Ahmad je izvadio njezinu kutiju s priborom
iz prtljanika i dobacio joj jedan od svojih suutnih pogleda. Hvala, Ahmad. Uzela
je nekoliko vreica i tapia iz pribora. Odmah se vraam.
Noufina mlaa sestra Jannah doekala ju je na vratima. Srameljivo joj se
nasmijeila i povela je u ensku sobu gdje je Nusra pila aj sa skupinom ena. Katya
je prepoznala nekoliko Othmanovih strina, ali Zahra i Fadila nisu bile tu.
Katya! Nusra se nasmijeila i ustala da je pozdravi. Pomalo zbunjena to ju je
Nusra odmah prepoznala, i smetena pogledom na njezine slijepe staklaste oi, Katya
ju je nespretno pozdravila ne znajui kamo bi spustila ruke. ene su zurile u nju
nedvojbeno mislei kako je Othman lud to se eni tako starom enom. S dvadeset
osam godina bila je tek koju godinu mlaa od najmlae meu njima, ali nije
izgledala ni priblino tako propalo kao one. Sve su bile sijede, naborane i pretile i
vrijeme su uglavnom provodile lijeno sjedei na sofi. Salo im je u naborima visjelo
oko struka i ruku tako da su i same podsjeale na sofu. Katya spusti pogled,
posramljena vlastitim mislima.
Nusra ju je uvela u krug i ponudila joj aj koji nije mogla odbiti. utke je sjedila
na rubu sofe sve dok joj se jedna od ena nije obratila. Onda, Katya, jesi li uzbuena
zbog vjenanja?
U jednom udnom trenutku uinilo joj se da to pitanje nudi zlokobne
mogunosti: to bi se dogodilo da kae ne? to misli time uzbuena? Zbog
bogatstva? Seksa? Ili misli na samo vjenanje, gozbu i pompu? Sablaznile bi se da im
je rekla istinu: da su uzbuenje priguile Noufina smrt i Othmanova reakcija na nju.
Poela je sumnjati da e se vjenanje odrati u roku od nekoliko mjeseci. Othman
treba vremena za alovanje. Ne bi ga se sada smjelo siliti na slavlje. Ali ona to ne bi
smjela rei. Mislile bi da je luda. ena njezinih godina morala bi prihvatiti sve to joj
se ponudi.
Da, odgovorila je Katya. Jako sam uzbuena.
Sigurno ti je teka pomisao na vjenanje neposredno nakon takve tragedije.
Pa... Katya je pogledala lica ena. Sva su redom bila ispitivaka. Da,
Noufina smrt je sve oteala. Svima je teko.
Ne misli na to, rekla je Nusra. Sada je sve gotovo. Imat e dovoljno
vremena za oplakivanje kada bude starija. Sada ti se otvara ivot. Rairila je ruke u
cvijet. Budi radosna zbog toga.
Katya se nasmijeila i pocrvenjela. Hvala.
enski pogledi polako su se ponovo usmjerili prema nevidljivom sreditu
kruga pa su nastavile prekinuti razgovor o djeci i unucima, o beskonanom nizu
sitnica i problema koji more svaku skupinu majki. Katya je sjedila na sofi osjeajui
se kao netko tko se uspjeno izvukao iz opasne situacije. Dok su ene nastavljale
razgovor, ona se u mislima vratila na niz pitanja bez odgovora i poela shvaati da
ono to brine nju dokazi, mjesta zloina, komplicirani motivi vjerojatno nikad nee
brinuti te ene, a da ono to zanima njih vjerojatno nikad nee zanimati nju.
Prisjetila se objeda s Nayirom i obzirnosti koju je prema njoj pokazao, zateena
naglim obratom u nainu na koji ga je doivljavala. Umjesto nametljiva, pretjerano
kreposnog ajatolaha, sada je u njemu vidjela mukarca svjesnog svoje tjelesne snage
188
no koji tu tjelesnu snagu izraava pokazujui muevnu plemenitost i dostojanstvo
osobine koje su u Nayirovu sluaju bile glavno obiljeje njegova karaktera. Sada joj je
bilo jasno zato ga Othman voli. On nije bahat, on je drag, paljiv, pametan i
pouzdan. I trenutano je jedina osoba kojoj moe povjeriti podatke iz Noufina
sluaja.
Ula je slukinja s pladnjem kolaa od datulja, a jedna od strina oduevljeno se
nasmijala kada ih je kuala. Svaka ast, Nusra, izvrsni su! hvalila je.
Neko se Katyi ivotni stil ove obitelji inio privlanim, ali to je bolje
upoznavala ene to joj je bilo jasnije da ne eli postati poput njih: izolirana i dosadna,
zaokupljena smijenim sitnicama njihova lagodna ivota. Zasad se inilo da
prihvaaju to da ona radi, a jedna ju je ak pitala o poslu, premda je ubrzo izgubila
zanimanje i ponovno poela razgovor o djeci. Katya je pokuala razmiljati o
Othmanu. On je cijenio i podupirao njezine odluke. Vjerovala je da mu se svia ba
zato to nije nimalo slina enama iz njegove obitelji.
Ne izgleda dobro, rekla je jedna od starijih strina.
Ne, dobro sam. Katya se uspravila. Samo sam umorna.
Nadam se da to nije od ivaca, dodala je druga.
Nije, ne. Spustila je alicu na stol i okrenula se Nusri. ao mi je to sam
dola ovako umorna. Samo sam eljela vidjeti kako ste.
Nusra, koja je inae uvijek imala spreman ljubazan odgovor, samo je stisnula
usnice i hladno kimnula.
ao mi je, rekla je Katya, osjeajui teinu velikog gafa koji je napravila,
premda nije bila sigurna u emu je pogrijeila.
Neu se uvrijediti to si dola na tako kratko, rekla je Nusra, ali ne elim te
pustiti da ode ovako iscrpljena. Zato se ne odmori malo? Rei u jednoj od
slukinja da ti pripremi sobu za goste.
O, ne, to je prevelika gnjavaa.
Ni najmanje. Nusra je ustala i pucnula prstima slukinji koja je stajala kraj
vrata.
Molim vas, nemojte se gnjaviti, rekla je Katya.
Glupost. Aaliyah, odvedi Katyu u jednu od soba za goste i pobrini se da
dobije sve to joj treba.
Da, sayeeda.
Katya je uzdahnula. Hvala, Um-Tahsin.

189
 Nema na emu. Nusra ju je uhvatila za ruku i otpratila je prema izlazu.
Katya je zahvalno pola za slukinjom u hodnik zatvorivi za sobom vrata.
Sluaj, rekla je, rado bih objesila ogrta, ako je mogue.
Da, ja u ga uzeti, slukinja je pruila ruku.
Ne, ne, ja u. Tako u znati gdje je kada budem eljela otii.
Dobro, poite ovuda.
Slukinja ju je povela niz hodnik prema mukom ulazu. Mala vrata odmah uz
predvorje vodila su u garderobu. Slukinja je upalila svjetla i otkrila desetak ogrtaa i
alova na vjealicama. Okrenula se Katyi kako bi joj pomogla da skine ogrta.
Zapravo, rekla je Katya, mogu sama. Ali bila bih ti zahvalna da mi donese
au vode. Nagnula se prema slukinji i apnula: Moram popiti aspirin.
Ah. Da, naravno. Slukinja se diskretno nasmijeila, naklonila i otila iz
prostorije.
im je izala, Katya je zatvorila vrata i zakljuala ih. Poloila je ogrta na pod i
pogledala oko sebe. Muki ogrtai visjeli su s jedne strane prostorije, a enski s
druge. Otila je na muku stranu, kleknula i bacila se u potragu za vlasima kose. Na
podu ih je pronala dovoljno i brzo ih spremila u vreice. Nije bilo bitno kome
pripadaju. Ona je samo eljela uzorke svih mukaraca koji su stanovali u kui ili su
tu nedavno bili u posjetu, ukljuujui i sluge.
Ni Mohammed ni Eric nisu bili oevi Noufina djeteta. Nije bilo drugih tragova.
Kosa prikupljena s poda garderobe bila je njezina najvea nada. Moda je nee moi
odmah povezati s odreenim imenom ili licem, ali e dokazati da je taj mukarac bio
u kui, a bude li to mogla dokazati poet e ispitivati Othmana o tome tko je tijekom
proteklih nekoliko mjeseci posjetio obitelj.
Ustavi, napokon se suoila s objeenim ogrtaima. Dosad je brino izbjegavala
pomisao da bi Nouf mogla zatrudnjeti s bilo kojim bratom. To je bila strana
pomisao, ali bilo je jednako pogreno odbaciti najmranije sumnje samo zato to joj
se ne sviaju.
Nije znala to mukarci iz ove obitelji nose kad su u kui, ali je poznavala
njihove alove i ogrtae. Tahsin je imao savreno bijeli ogrta s upadljivim zlatnim
ukrasima, Fahadov je bio star i iznoen, a Othmanov svijetloplav. Pronala je prva
dva i brzo na njima potraila kosu. Uzela je uzorke sa svakoga, stavila ih u vreice i
oznaila. Kada je dola do Othmanova ogrtaa, iznenadan osjeaj nelagode natjerao
ju je da zastane. Je li oklijevala zbog osjeaja da je to izdaja njegovog povjerenja ili iz
straha da bi on mogao biti upleten?

190
 Moralo bi biti lako, mislila je. DNK e dokazati da je neduan. Pronala je tri
dlake na njegovu ogrtau i spustila ih u vreicu.
Kada je uurbano sve sortirala i oznaila, zgrabila je svoj ogrta i otkljuala
vrata. Hodnik je bio prazan. Odluivi da se nee obazirati na posljedice, krenula je
prema izlazu.
Katya?
Stala je, okrenula se i ugledala Nusru kako stoji na vratima garderobe.
to radi tu, Katya?
Katyi je palo na pamet da se pravi da je netko drugi. Ali to joj nikad ne bi
prolo kod Nusre.
Da, Um-Tahsin, oprostite, malo sam se izgubila.
Gdje je Aaliyah? Ona te trebala odvesti do sobe. Glas joj je bio tih i
sumnjiav.
Katya se osjetila obveznom da objasni. ao mi je. Samo sam eljela nakratko
izii iz dnevne sobe. Katkada se ondje osjeam pomalo nelagodno.
Nakon stanke, Nusra joj se pribliila i ispruila ruku. Razumijem, rekla je.
Znam da ti je teko. Ali nema se razloga brinuti. Mi te ne prosuujemo.
Katya osjeti veliko olakanje, ali ba u tom trenutku otvorila su se ulazna vrata
i zaule su muke glasove. Katya je izvukla rub marame iz ovratnika i prekrila lice,
ostavljajui izloene samo oi. Othman je uao s jo nekim mukarcem. Nakratko ju
je pogledao i okrenuo se majci.
Ay, ummi?
Nusra se nasmijeila i rairila ruke. Poljubio ju je u elo i predstavio prijatelja.
Katya je stajala ukoena. Osjetila je, najprije polako a onda uz silovit udarac, da je
Othman nije prepoznao i da vjerojatno misli da je slukinja. Netremice ga je gledala,
sigurna da se nee usuditi pogledati je u oi, bar ne pred majkom. Zar nije prepoznao
njezine oi, ili ruku kojom je drala al, ili bar torbicu na ramenu? Nije je vie ni
pogledao. Trebala je biti zadovoljna zbog toga jer je sada znala da on nije mukarac
koji bi gledao nepoznate ene, ali srce joj se stisnulo i ona ga je gledala kao da ga prvi
put vidi. U majinoj prisutnosti bio je njeniji i blai, poput djeaka. Takvu
otvorenost nikad nije pokazao prema njoj i to ju je duboko zaboljelo. I Nusra se
preobrazila. Glas joj je postao ivlji, cijelo lice vedrije. Najvie ju je iznenadilo to su
joj pokreti postali nespretni, kao da je slijepa od juer i mora se oslanjati na sina da je
vodi.

191
 Katya je oekivala da e Nusra neto rei: Gle, Katya je ovdje, ili Zar nisi
prepoznao zarunicu? Ali umjesto toga ona je otpratila Othmana i njegova prijatelja u
muku sobu, ostavljajui Katyu u predvorju ukoenu i slomljena srca, misli
rastrganih pitanjem tko je od njih dvoje vei slijepac Nusra ili njezin sin.
Otili su. Ona se naglo okrenula i pola ravno prema vratima, oajniki se
nadajui da nitko nee vidjeti kako odlazi. Glava joj je bila prazna, a tijelo teko
poput nakovnja. U njoj su se poeli nakupljati mrani osjeaji, strah, tuga, potreba za
smijehom dok se ne rasplae. im je dola do auta, briznula je u pla.
Ahmad je priskoio, zagrlio je i drao u naruju putajui je da se isplae na
njegovu ramenu, utei kao i obino. Kada se isplakala, rubom kefije obrisao joj je
suze, a zatim joj pomogao da sjedne na stranje sjedite.

Stoli je bio dovoljno velik da na njemu rasprostre sve dokaze, pa ih je sloila u

pregledan niz: tragove zemlje i izmeta s Noufina zapea i iz zoolokog vrta; iverje
cedra i tragove pijeska iz Noufine rane na glavi; stanice koe s deke koju su nali u
zoolokom vrtu; uzorke DNK svih lanova obitelji i dosadanje rezultate analize
isprintane na papiru. Prije nego to je sjela, presvukla se u omiljenu kunu haljinu,
skuhala si alicu jake kave i podignula kosu. Bila je spremna za posao. S papirom i
olovkom u ruci poela je katalogizirati dokaze pokuavajui rekonstruirati dogaaje
povezane s Noufinom smru.
Zemlja iz zoolokog vrta odgovarala je zemlji naenoj na Noufinoj ruci. U oba
su uzorka naeni tragovi toksina iz oleandera. Nije bilo tragova krvi u uzorku tla iz
zoolokog vrta, ali prisutnost izmeta bila je dovoljna da bi pokazala da je Nouf, a ne
samo njezina cipela, bila u zoolokom vrtu prije nego to je nestala.
Deka koju su pronali u zoolokom vrtu bila je mnogo zanimljivija. Na njoj je
pronala stanice dviju osoba: Nouf i djetetova oca. Znai da je Nouf vodila ljubav u
zoolokom vrtu, ali ne s Mohammedom ili Ericom...
Na red su doli uzorci DNK koje je skupila na imanju Shrawijevih. Zbog
hitnosti, a malo i zbog nemara, na poslu ih je obradila u skupinama. Salwa i ostale
radnice leale su doma u vruici pa joj je trebalo samo dan i pol da dovri analizu
svih uzoraka. Danas popodne stavila je rezultate analize zadnje skupine uzoraka u
torbicu kako bi ih poslije pogledala. S posla se u pratnji Ahmada koji ju je uvijek
znao utjeiti vratila u prazan stan Abu se kartao s prijateljima te je pojela laganu

192
veeru, ali nije mogla skupiti hrabrost da se suoi s rezultatima. Sada su stajali pred
njom na stoliu.
Sputajui alicu, pruila je ruku i podignula sveanj papira. Deset razliitih
dlaka iz garderobe, od kojih je sedam bilo mukih. Sigurno e joj neto iz te zadnje
skupine dati odgovor koji trai.

193
 23

N ayira su probudili zvuci koji se razlijeu po marini kada je dan posebno

pogodan za jedrenje. Buka koraka na doku. Zvuk motora dok brodovi
isplovljavaju iz marine. Glasovi izletnika to se dovikuju, zveckanje boca u metalnim
prijenosnim hladnjacima. Kada bi na trenutke sve utihnulo, mogao je uti poznato
kloparanje maloga platnenog jedra o Fatimin jarbol. Vjetar je bio snaan i obeavao
savren dan na moru.
Odsutno razmiljajui o jedrenju, ustao je i pristavio kavu i naslonjen na
tednjak preao umornim pogledom uokolo. Kabina je bila u neredu. Zaliha vode u
spremniku bila je pri kraju a njegova mjesena naknada za sidrenje trebala je biti
plaena prije dva dana. Znao je i bez provjere da vie nema iste odjee. Uza sve
ostalo, misli su mu bile potpuno nesreene i nije se mogao sjetiti zato mora
ponovno razgovarati s Noufinim vozaem, niti to su zapravo on i gospoica Hijazi
otkrili u zoolokom vrtu. Platno koje mu je kloparalo iznad glave poelo je zvuati
poput bubnja koji poziva na vojnu disciplinu. Zaboravivi kavu, oprao se nad
sudoperom, zgrabio molitvenu prostirku i popeo se na palubu.
Nakon molitve jutro je proveo istei kabinu, perui rublje i plaajui raune.
Strujanje svjeeg zraka uinilo mu je njegovo dobrovoljno zatoenitvo gotovo
ugodnim, a dok je pospremao ivotni prostor i njegove misli su se postupno
sreivale. Dokazi koje je prikupio tijekom proteklog tjedna poeli su dobivati smisao.
No jedno ga je pitanje i dalje muilo: zato je Nouf strpala cipele s potpeticom u
dep?
Da bi doao do odgovora znao je da najprije mora otkriti kada se presvukla u
bijelu muku haljinu. Dok je jo bila na otoku? Morala se presvui prije nego to je
ula u kamion. Da je ostala u crnom enskom ogrtau izloila bi se opasnosti da je
zaustave na autocesti. Ali, ako je napustila otok u bijeloj haljini, zato nije cipele
jednostavno ostavila na suvozakom mjestu? Zato bi ih nosila u depu?
Moda se morala uljati otokom u bijeloj haljini i nije eljela da je vide s
cipelama u ruci. Nayir je izvadio njezine stvari iz plastine vreice i poloio ih na
sofu. Bijela je haljina imala depove, i mogla je u njima sakriti cipele s visokom
potpeticom, premda je potpetica malo virila van, a bijela tkanina bila je tako tanka da
se kroz nju vidjela ruiasta boja. To je vjerojatno bilo bolje nego nositi ih u ruci, ali
zato ih nije stavila u plastinu vreicu?
Moda ih je gurnula u depove a onda zaboravila na njih? Iz vlastitog
nedavnog iskustva znao je da je teko zaboraviti cipelu s 12 centimetara visokom
potpeticom u depu. ak i da ih je na trenutak zaboravila, zato ih nije izvadila kada
je dola u zooloki vrt ili dok je vozila? Smetale bi joj u depu. Da bi to dokazao,
gurnuo je po jednu cipelu u depove kune haljine i sjeo na sofu, ali ubrzo je morao
ustati da potpetica ne probije dep.
Vie od bilo ega drugog, cipele su potvrivale da je pobjegla nije mogao
zamisliti otmiara koji bi se potrudio gurnuti joj ruiaste cipele u depove.
Toga dana Nayir se ponovno odvezao u etvrt Kilo Seven. Dok je parkirao u
uliici ispred Mohammedove kue, ugledao je sudanske uline prodavaice kako
slau prostirke. Kad je smjestio Jeep u hlad, bacio je pogled na svoju sjenu na cesti.
Bila je kratka i okrenuta prema jugozapadu. Uskoro e biti vrijeme za molitvu. Brzim
korakom zaputio se prema Mohammedovoj kui, nadajui se da e ga zatei doma.
Mohammed je otvorio vrata kao da je stajao pokraj njih i pripremao se nekamo
otii. Na sebi je imao skupe hlae i modru satensku koulju. Kada je sreo Nayirov
pogled, posramio se. Stid se pretvorio u aljenje, aljenje u grinju savjesti dok se nije
uinilo da mu prilii posve drugaija odjea.
Marhaba, Mohammed.
Ba sam krenuo van.
Otvorena je samo damija. Ti si vjernik, zar ne?
Jesam. Mohammed proguta knedlu. Naravno.
Onda emo se pomoliti, moe? Nayir je krenuo, a Mohammed je oklijevajui
zatvorio vrata i krenuo za njim.
Pronaao sam Erica, obavijestio ga je Nayir.
to je rekao?
Zasad smo ga oslobodili krivnje.
A, tako. inilo se da je Mohammed nervozan. Mujezinov poziv razlijegao se
zrakom, a Nayir je slijedio zvuk probijajui se kroz niz uskih uliica u kojima su
prodavai sputali metalne reetke i gasili svjetla u prodavaonicama.
Pronali su damiju stijenjenu izmeu brijanice i ruevne stambene zgrade,
koja je izgledala kao da je odavno naputena. Mukarci su ulazili u damiju u

195
sumornoj tiini, briui znoj s ela kao da je krv. Izuvi cipele, Nayir i Mohammed su
uli i probili se kroz mnotvo do raskone fontane, mrmljajui svaki svoju verziju
nijjeta. Kraj fontane je bila guva pa su morali ekati.
Kada su napokon stigli do vode, Mohammed je pokazao Nayiru da prvi uroni
ruke moda je to bio znak potovanja, Nayir nije bio siguran. Mukarci oko njih bili
su zaokupljeni vlastitim mislima. Nakon to je oprao lice, Nayir ree: Bio sam u
zoolokom vrtu.
Mohammed se nastavio prati, ali Nayir je primijetio da oklijeva.
Tamo sam pronaao drugu ruiastu cipelu, nastavio je. Mohammed je utio.
Nayir umoi prste u vodu i opere ui. Pronaao sam i skrovite u replici planine
Matterhorn. Ustao je i primijetio da se Mohammedove ruke tresu. Njegov je hitac
pogodio metu. Dok su ulazili u dvoranu za molitve, Mohammedovo lice bilo je
blijedo poput zida.
Molitve nisu mogle smiriti Nayirove misli. Osjeao se krivim to obavlja
Alahov posao sabotirajui obred. Nije vano, pomisli, Alah e razumjeti. Pokraj
njega Mohammed je glasno izgovarao molitvu. Daj mi svoj oprost i smiluj mi se. Ti
si onaj koji oprata, Milostivi.
Kada su izgovorili zadnju salu i ustali, Mohammed je opet propustio Nayira
ispred sebe. Vratili su se do fontane u predvorju gdje su se mukarci okupljali i
razgovarali. inilo se da Mohammed misli da e ga Nayir povesti van, ali on nije
htio napustiti damiju nego ga je poveo u niu iza fontane, gdje su sjeli na kamenu
klupu uza zid. U blizini je bilo drugih mukaraca, ali fontana je priguila njihov
razgovor.
Netko je ekao Nouf u zoolokom vrtu, rekao je Nayir, a ja vjerujem da si to
bio ti. Nanjuio sam taj miris na tvojoj odjei prologa puta.
Mohammed je problijedio. Nayir je znao da on nije djetetov otac to je
dokazalo ispitivanje DNK ali ga je ipak odluio pritisnuti.
Znam da je povremeno odlazila tamo, promrmljao je Mohammed.
Na sastanak s tobom?
Ne, aptao je.
Netko je imao odnos s Nouf u zoolokom vrtu, Nayir je to rekao glasnije.
Vjerojatno je ondje zatrudnjela.
Kunem se, nisam ja...
Koliko ja znam, samo ti uope zna za zooloki vrt!

196
 Nije to to misli!, lanuo je Mohammed. Dvojica mukaraca pogledala su
prema njima, a on spusti glas trudei se pribrati. Dobro. Ja sam se s njom tamo
sastajao, ali samo zato to je htjela da neto za nju obavim.
Nisi je tamo vozio?
Nisam. Mohammed prekrii ruke. Ila je sama.
Nayir osjeti snano uzbuenje u trbuhu. Pa kako je onda dola?
Imala je motor. Znala ga je voziti. Cijele dane vozila bi se sa sestrom po
imanju.
I jednostavno se odvezla s imanja, da je svi vide?
Ne, motor je bio na plai, na kopnu. S otoka je otila vodenim skuterom,
iskrcala se na kopnu i tamo uzela motor. Nervozno je gledao Nayira. eljela je
uivati u slobodi to ju je osjeala vozei se na motoru, inae bih je ja povezao.
Kako si znao kada e biti u zoolokom vrtu?
Mohammed duboko uzdahne. Nazvala bi me ujutro i rekla mi kada emo se
sastati. Obino me trebala za alibi. Ako je majci rekla da ide u kupnju, onda bih se ja
morao pojaviti u zoolokom vrtu s vreicama punim stvari. Bilo joj je svejedno to je
u njima. Nije bila materijalist. Vonja na motoru znaila joj je puno vie od nove
odjee.
Nayir je hladno kimao. To je bar objasnilo zato je Nouf uzela cipele u zooloki
vrt. Trebala ti je dati ruiaste cipele, rekao je. Ti si ih trebao zamijeniti.
Mohammed potiteno kimne.
Znai da si je vidio onoga dana kada je nestala.
Ne, nisam! prosiktao je Mohhammed, gledajui nervozno mukarce koji su
stajali u blizini. Nazvala me toga jutra i rekla mi da je ekam kod zoolokog vrta, ali
kada sam stigao nje nije bilo.
Koliko je bilo sati?
Trebao sam se s njom sastati u 11. Malo sam zakasnio, a njoj nije bilo ni traga.
Ako se niste sastali, zato sam onda nanjuio vonj zoolokog vrta na tvojoj
odjei?
Mohammed se slomi. Otkako je nestala, vraao sam se u zooloki vrt nekoliko
puta da vidim mogu li nai neto to e mi pomoi otkriti to joj se dogodilo.
Nayir se nasloni i prekrii ruke. Jesi li ita naao?

197
 Nisam. S rukama sklopljenim u krilu, sputena pogleda, Mohammed je
izgledao posramljeno poput djeaka koji je kanjen zbog nepodoptine. Nisam
naao ak ni cipelu.
Bila je na prilaznoj cesti iza zoolokog vrta, zakopana u prainu.
Tamo sam traio, aptao je.
Nayir se morao podsjeati da Mohammed nije otac Noufina djeteta. A ipak je
znao za Noufine izlete u zooloki vrt, potajno se tamo s njom sastajao, mjesecima je
lagao obitelji, moda godinama, a kada je Nouf nestala nikome nije rekao istinu. On
bi ispao najvei krivac. U svojem je stanu Mohammed ostavljao dojam kreposnog
ovjeka; mislio je da titi Nouf uvajui njezinu tajnu. No nije valjda istinski vjerovao
da je prikrivanjem istine pokazao vrlinu. Sigurno je u svemu tome nalazio i vlastiti
interes. Priliku da podijeli tajnu s prelijepom enom. Priliku da se pobuni protiv
Shrawijevih koje nije volio. Ili je sve bilo mnogo praktinije: da ga Nouf nije trebala,
ostao bi bez posla.
Nayir je zurio u fontanu i razmiljao. Odjednom mu je sinulo zato je Nouf
drala cipele u depovima. Vozila se na vodenom skuteru i na motoru. Na skuteru
vjerojatno nije bilo pretinca pa je bilo sigurnije gurnuti cipele u dep nego objesiti
vreicu o zapee.
A motor? pitao je. Gdje je inae drala motor?
Mohammed odmahne glavom. To je bila njezina tajna. Jednom ili dvaput sam
ga pronaao, ali ona bi promijenila mjesto. Otirui znoj s brade, utonuo je u
nelagodnu utnju.
Kako je uope dopremila motor na kopno?
Neka mi Alah oprosti. Zamirio je. Nemam pojma. uj, ne znam gdje ga je
drala, ne znam koliko esto je mijenjala mjesto. Obitelj ima u vlasnitvu vei dio
plae i to je sve to znam. Pitao sam je, ali mi nije htjela rei. Jednostavno nije. Ona je
rekla da samo jedna osoba zna vjerojatno jedan od njezine brae. Hou rei, kako bi
inae dobila klju?
Klju?
Od privatne plae.
Dobro. Je li rekla tko joj je dao klju?
Nije, Mohammed se namrtio. Mislim da je to bio Othman.
Zato?
Ne znam. To me muilo. Razmiljam o tome ve tjednima, ali morao je biti
Othman. On je jedini brat s kojim je povremeno razgovarala.

198
 Nayir protrlja bradu. Kada se vozila na motoru na sebi je imala muku
haljinu?
Da. I kacigu tako da joj nitko ne vidi lice. I rukavice da sakrije ruke.
Nitko nije primijetio da naputa imanje odjevena kao mukarac?
Nije. Uvijek je odlazila iz kue u crnom enskom ogrtau. Tek na kopnu se
presvlaila u muku haljinu. Pokuao sam s njom o tome razgovarati. Rekao sam joj
da je to opasno, ali ona je rekla da to ini samo ponekad, iz zabave. Uostalom, nije
me nikad sluala.
A ti nisi rekao nikome iz obitelji.
Mohammed prekrii ruke i vrsto stisne usnice. Nayir je ve znao odgovor:
Mohammed ne bi rekao obitelji to Nouf radi kao to ne bi rekao ni policiji. A ipak,
ta je utnja naljutila Nayira. Posao pratioca je da titi enu, a ne da je razmazi. Sjetio
se omiljene reenice svojega strica: Ako ne moe ovrsnuti srce, ne moe odgajati djecu.
Zato im nisi rekao? pitao je hladno Nayir.
Mohammed obrie znoj sa ela. Kada sam toga dana doao u zooloki vrt,
njezinoga motora nije bilo. ekao sam kod pokrajnjeg ulaza jedan sat, a onda sam
uao u zooloki vrt, ali ni tamo je nije bilo. Pa sam otiao. Mislio sam da se
predomislila i da e me nazvati bude li me trebala.
Da, ali poslije, kada si shvatio da je nestala nisi mislio da bi obitelj trebala
znati da se planirala s tobom sastati u zoolokom vrtu, ak i ako si mislio da nije bila
tamo?
Mohammed pocrveni. Sluaj, pretraio sam cijeli zooloki vrt, nije je bilo, a
nije bilo ni znakova da je bila tamo. Nisam mislio da to moe ikako pomoi... Ali
glas mu je puknuo, odajui tako koliko mu je zbog svega ao. Iskreno sam mislio da
tamo nije ni bila toga dana.
Nayir potisne bijes zbog mladieve sebinosti i gluposti. Zato je uope ila u
zooloki vrt? pitao je.
Voljela je gledati stare izloke. Rekao sam ti da je voljela ivotinje. Glas mu je
podrhtavao. Kunem se da je nisam vidio toga dana. Kunem se pred Alahom.
Nayir jedva suspregne prezrivi komentar. Ljudi se esto zaklinju pred Alahom,
veina od njih iskreno, ali ovo je bilo sramotno. Mohammed je bio jedina osoba kojoj
je Nouf vjerovala, a ipak nije uinio nita da je pronae. Da je samo rekao obitelji o
njezinim izletima u zooloki vrt, mogli su bre sastaviti komadie mozaika. Moda
su je mogli pronai ivu.

199
 Vjerovala ti je, rekao je Nayir. Sigurno ti je rekla s kim se trebala sastati toga
dana.
Mohammedovo lice oblilo je snano rumenilo. Pocrvenio je sve do vrata. S
Ericom, pretpostavljam. Pokuao je izgledati hladnokrvno ali glas mu je zadrhtao
od gnjeva. Znaenje toga gnjeva pogodilo je Nayira kao udarac u trbuh. Mohammed
nije bio samo zabrinut za njezinu sigurnost, on je bio ljubomoran i bojao se da je
spavala s Ericom.
Moda se sastajala s Ericom kada ti nisi bio s njom.
Mohammed je s mukom obuzdavao bijes. Nayir se sjetio njegove lijepe ene,
djeteta, prividne obiteljske sree. Nije mogao zamisliti da je Mohammed spavao s
Nouf, ali sada je znao da ju je volio ili je bar u to vjerovao. Posve sigurno joj se divio i
dopustio je da ga navede da joj pomae u cijelom nizu potencijalno opasnih
pothvata: u bijegu, vonji na motoru, sastancima sa strancem na skrovitim mjestima.
Vie ga nije okiralo to je Mohammed prikrivao Noufine tajne; zaprepastila ga je
njegova posesivnost. Kako je mogao oekivati iskrenost od Nouf, kada je on, na neki
nain, lagao eni?
Odjednom se Nayir postidio to je poveo ovakav razgovor u damiji. Naglo je
ustao.
Oprosti, rekao je voza. Morao sam ti sve prije rei.
Ja nisam tvoj sudac. Nayir mu pokae da ustane i krene za njim prema
izlazu.
Kada su izali na ulicu, Nayirove su se misli komeale i jedva se uspijevao
usredotoiti. Prisilio se pogledati Mohammeda. Je li tvoja ena znala to osjea za
Nouf?
Gr nelagode na uvarevu licu bio je jasan odgovor na to pitanje.
Jasno, rekao je Nayir. Masalaama.
Ve je odmaknuo pola bloka kada se sjetio jo neega. Vratio se i zatekao
Mohammeda kako jo stoji ispred damije. Izgledao je shrvano.
Zato bi Nouf naruila naoale bez dioptrije? pitao je Nayir.
Mohammedov postien izraz lica pretvorio se u bolnu grimasu koja je odavala
prijezir prema samome sebi. To je bio jedan od rekvizita za preruavanje, mrmljao
je. Imala je torbu s odjeom koju je namjeravala nositi kada stigne u New York.
Trebala je ostaviti Qazija u knjinici pa je kupila odjeu u kojoj bi izgledala kao
knjiniarka.
to je jo bilo u torbi?

200
 Perika, smei kostim, cipele visokih potpetica. Trebala je imati i naoale.
Nayir ga jo jednom prezirno pogleda i vrati se u Jeep.

Kad je izaao iz grada Nayir skrene na jug prema imanju Shrawijevih. Sunce je prilo
cestu, a s njegove desne strane more je izgledalo kao da ljenari na vruini. Slijedei
autocestu uz obalu, provezao se pokraj mosta i doao do bijele prostrane plae
popularne meu daskaima. Bila je juno od imanja Shrawijevih. Kada bi ljeti plovio
uz obalu proao je ovuda mnogo puta, ali mnotvo amaca i daskaa prijeili su mu
da prie blie.
Parkirao je Jeep na rubu plae, pod palmama. Voda je bila mirna, nitko nije
jedrio na dasci. S njegove lijeve strane pijesak se pruao sve dokle je sezao pogled, ali
s desne strane bila je udna gomila stijena iza kojih se prostirao niz privatnih plaica
odvojenih visokim kamenim zidovima. Zidovi su sezali dobrih deset metara u more.
Obitelji su dolazile ovamo u potrazi za privatnou kako bi i ene mogle uivati u
moru. U blizini nije bilo kua, a svaka plaa imala je teka eljezna vrata i lokot.
inilo se loginim da bi Nouf, kad bi se dovezla s otoka na vodenom skuteru,
pristala upravo na ovom dijelu plae. Struje su bile pogodne za to, a i ovo je mjesto
bilo najpogodnije za pristajanje. Ostatak obale bio je stjenovit. inilo se malo
vjerojatnim da bi izvlaila skuter iz vode mnogo lake bilo bi ga ostaviti na mirnom
mjestu, iza kamenoga zida na privatnoj plai.
Da bi doao do ograenih podruja Nayir je morao prijei stjenovit dio plae.
Trebalo mu je dobrih petnaest minuta spoticanja da prijee nazupano crno kamenje.
Oito je bilo doneseno ovamo s nekog drugog mjesta ali nije mogao odgonetnuti s
kojom svrhom. Moda su se bogati vlasnici plaa nadali da e tako sprijeiti navalu
daskaa. Kada je napokon stigao do prvoga kamenoga zida bio je zadihan, ogreben
na desetak mjesta i bijesan, gotovo dovoljno da ostavi Jeep i otpliva do broda, bez
obzira na baloner.
Kameni zid bio je pomalo troan. Na pojedinim mjestima nedostajao je pokoji
kamen, a mjeavina pijeska, praine i alga prekrila je gornji rub zida. Najprije se
popeo uz obalu kako bi pregledao vrata. Bila su zakljuana i neprobojna, nainjena
od eljezne ploe. Zatim se vratio do zida i potraio dovoljno veliku rupu da se
provue. Nijedno mjesto nije bilo za to pogodno, a osim toga provlaenje mu nikad
nije bilo jaa strana. Njegov napad uvijek je morao biti uspravan.

201
 Zbog neravne povrine zida penjanje se pokazalo lakim nego to je oekivao.
Kada je doao do vrha, uspravio se i pogledao oko sebe. Pred njim se prostirao niz
identinih zidova koji su uredno dijelili plau na desetak metara iroke odjeljke.
Tono ispod njega bile su privatne plae.
Razmjeri njegove zadae odmah su postali oiti. Trebat e mu cijeli tjedan da
ispita svaku plau, uspne se na svaki zid, spusti s druge strane i pronjuka u potrazi
za... ime? Kuicom za plau? Malim dokom? Vjerojatno je svaka plaa imala i jedno
i drugo. A ak i da je imao cijeli tjedan, sumnjao je da se moe popeti uz toliko
zidova.
Spustio se niza zid prve zagraene plae. Bila je prazna, ali je ipak pogledao
oko sebe. Nouf bi mogla izabrati ba ovu. Bila je na junom rubu. Sjeverni rub
nalazio se ba uz most koji je vodio na imanje. Ona ne bi pristala tu, bilo je preblizu
doma. Morala bi ii glavnom cestom do autoceste, a to bi bilo previe opasno: svatko
tko bi dolazio na imanje mogao bi je vidjeti. Izabrala bi ovaj dio plae. To bi bar on
uinio na njezinu mjestu.
Ne pronaavi nita, popeo se uza sljedei zid i pogledao dolje. Mali amac,
koji je izgledao kao da ga desetljeima nitko nije dirao, bio je vezan za metalnu kuku
u zidu. Pokraj njega bila je stara koliba, trona ali nekako ugodna. Obuzelo ga je
uzbuenje. Mogao je zamisliti Noufinu vitku figuru kako poput ose zuji kroz valove
na utom skuteru i pristaje na ovoj plai. Spustio se niza zid.
Pregledavajui pijesak naao je zamrenu mreu stopa, od kojih su neke bile
dovoljno male da budu enske. Izvadio je ruiastu cipelu iz depa. Povrna
usporedba pokazala je da bi najmanje tri para stopa mogla odgovarati Nouf. Mnoge
su stope zavravale u kolibi.
Vrata kolibe bila su vrsto zatvorena ifriranom bravom. Nayir obie kolibu u
potrazi za drugim ulazom, ali na njoj nije bilo prozora pa se vratio do vrata. Brava
isprva nije poputala, ali kada je snano povukao kvaku drvo je zapucketalo i cijela
metalna ploica zajedno s kvakom ostala mu je u ruci a vrata su se otvorila.
Polako je zavirio unutra. Ono to je ondje ugledao navelo ga je da zazvidi od
oduevljenja. Bilo je ba kako je zamiljao. U sredini prostorije bio je sjajan crni
motocikl, elegantno propet na nogare.
U kolibi je pronaao svjetiljku za kampiranje i podboio vrata da se ne
zatvaraju. Sunce je obasjalo uzak prostor, koji je bio oskudno opremljen, praan i
mirisao je na kreme za sunanje. Na avlu na zidu visjela je koara, a u njoj je naao
ru, puder, losion i mali paketi vakaih guma s okusom kardamona. Uz koaru je
visjela bijela haljina, a pokraj nje kaciga s rukavicama. Na podu je, napola skrivena

202
ispod poruba haljine, bila karta staroga dijela grada. Podignuo ju je i proitao
biljeke na rubovima. Rukopis je bio graciozan, enski. Druga lijevo poslije semafora i
desno na prvi makadam poslije toga. Netko je zaokruio zooloki vrt.
Nouf. Protrljao je vrat iznenada osjetivi hladne trnce. Zamiljao ju je puno
puta, ali jo nikad nije imao tako snaan osjeaj da bi u svakom trenutku mogla
zakoraiti u prostoriju. Iziao je i pogledao oko sebe, nekako oekujui da e netko
biti tu. Plaa je bila prazna, ali ostao je sablastan osjeaj njezine prisutnosti.
Proao je rukom niz lice i vratio se unutra. Motor je bio vitak i elegantan.
Kruio je oko njega, a onda je odjednom nogom udario o neto mekano i tada se uz
glasno pucketanje odvojila daska, a noga mu je propala u pijesak ispod kolibe.
Oslobodio je nogu i ugledao neto crno kako viri iz pijeska. Nagnuo se i podignuvi
dasku ugledao upljinu, poput tajnog pretinca. Ondje je leala mala crna knjiga, ne
vea od njegovog dlana. Toliko se iznenadio da je isprva nije dirao. Samo je zurio i
ekao da se pretvori u staru ciglu ili trulo drvo. Ali ne, bila je to knjiica uvezana u
kou. Paljivo je otresao pijesak s njezine povrine i izvadio je.
Do pretinca je slijeva dopro traak svjetlosti, a on je, pribliivi lice podu to je
vie mogao, uoio da se nalazi vrlo blizu ruba kolibe. Netko je vjerojatno gurnuo
knjiicu izvana.
Kada ju je otvorio, otkrio je da je rije o dnevniku sa stranicama gusto
ispisanim istim elegantnim rukopisom koji je vidio na karti.
Neka mi Alah oprosti. Otvorio je knjiicu nasumce i poeo itati:
Neka mi oprosti Alah, milostivi i sveznajui, danas sam umalo odluila da se ubijem,
ali me je bilo previe strah da bih to uinila. Nisam imala hrabrosti vidjeti vlastitu krv, pa
sam uzjahala na skuter i vozila se kao luda. Vozila sam se i vozila dok nisam ostala bez
benzina i nala se sama usred mora. Jo sam mogla vidjeti obalu, ali bilo je mrano i mislila
sam da u umrijeti, i TEK TADA sam shvatila da zapravo ne elim umrijeti, da samo elim
pobjei. Bila sam presretna kada sam to shvatila i jako prestraena kada sam shvatila da bih
MOGLA umrijeti zbog svoje gluposti. Ali tada se, kao aneo glasnik, pojavio ON. Priao je
brodom opremljenim reflektorima i brodskom sirenom, a na brodu je bio jo netko. Onda me
on izvukao iz vode. Neka mi Alah oprosti, stisnula sam se uz njega i plakala i nisam ga
putala dok me nije odveo doma. I nikad ga nisam pitala kako me naao.
Nayir je preskoio sljedeih nekoliko stranica i nasumce proitao jo jedan
odlomak.
Neka mi Alah oprosti, znam da je pogreno voljeti ga, znam da e me ta ljubav
upropastiti i uiniti nesretnom za cijeli ivot, ali cijelo moje tijelo udi za njim. Ne mogu
prestati misliti o njemu. Pamtim svaku sitnicu koju uini. Voljela bih uvijek gledati njegov
203
osmijeh, sluati njegov glas, njegove blage, utjene i mudre rijei. udim za njegovim
dodirom i on to ZNA, ali ne ini nita. Ne moe. A ne mogu ni ja. To bi uzrokovalo toliko
boli, toliko opasnosti za mene i za njega, naravno, znam to.
Odmaknuo je pogled. O kome je pisala? O nekome tko ima brod ili bar pristup
brodu ali to bi mogao biti bilo tko. Jedrenje je bilo omiljena zabava, posebno za
ljetnih veeri kada je blizina vode jedina mogunost osvjeenja.
Gospoica Hijazi imala je pravo. Morao je postojati trei ovjek. Nayir je
preskoio jo nekoliko stranica, ali nije pronaao ime, samo beskonane izljeve
sputane udnje. Odluio je proitati dnevnik poslije, kada mu misli budu jasnije.
Gurnuo ga je u dep.
Zatim je ustao da pregleda motor. Bio je prekriven slojem pijeska. Odjeljak za
rukavice bio je otkljuan, ali prazan i premalen za par cipela. Pregledao je upravlja,
pedale, sjedalo, sve to je mogla dodirnuti samo da bude siguran da je sve provjerio.
Na gumama je bio debeo sloj stvrdnutog pijeska nakupljenog u brazdama. Gurnuo je
prst u jednu od njih i ostrugao pijesak na dlan. Zrna su bila sitna, blijeda.
Najvjerojatnije iz pustinje.
Kada je ustao, pogled mu je pao na kromirani logo na spremniku za benzin.
Honda. Prstima je preao poznati dizajn: ptica s jednim rairenim krilom. Svako pero
predstavljalo je jedan utor. A onda mu je sinulo.
Boe, kako sam glup! Ponovno je dodirnuo logo. Pet pera, poput pet crta na
devinoj nozi. Kada je pogledao izbliza, ugledao je trag krvi i dlake. Vjerojatno
devine.
Kockice su se odjednom sloile. Znai tako se ubojica vratio iz pustinje. Nouf je
u zooloki vrt stigla motorom. Ubojica se tamo s njom sastao, onesvijestio je i bacio u
kamion. Ugurao je motor u stranji dio kamiona, uz devu, a onda se odvezao u
wadi. Od vruine logo se pretvorio u ig i otuda tragovi na devinoj nozi. Kada je
ubojica ostavio Nouf, devu i kamion u pustinji, skoio je na motor i vratio se ovamo.
Nayir izie iz kolibe i zagleda se u pijesak. Stotinjak tragova vodilo je do vode,
a jo pedesetak do vrata. Bar je jedno bilo oito: nakon to je ostavio motor, ubojica je
mogao otii u bilo kojem smjeru.
Izvadio je misvak iz depa i poeo vakati. Premda ubojica nije ostavio jasne
tragove u pijesku, ipak je ostavio jedan vaan trag: injenicu da je vratio motor. Oito
je dobro poznavao Nouf pa je znao za plau i kolibu, dovoljno veliku da u njoj
sakrije motor. To bi znao netko tko ju je pratio, ak i brodom na moru. Ali kada je
vratio motor, kojim je putem otiao?

204
 Nayir se uputio prema vodi. Nije bilo skutera, samo mali amac. Pogledom je
potraio vesla, ali ih nije vidio. Mohammed je rekao da je Nouf na plau dolazila
vodenim skuterom. Po onome to je rekao Othman, sluge su pronale njezin skuter
na molu na otoku istoga popodneva kada je nestala. Tko god je vratio motor, sigurno
se na otok vratio skuterom. Je li to uinio da uniti dokaz da je Nouf bila na plai? Ili
je to uinio jer se samo tako mogao vratiti doma?
Nayir se zagleda u labirint otisaka i zakljui da je vrijeme da pozove Mutlaqa.

Kasnije toga popodneva preko zida su se penjala dvojica mukaraca. Kada je Mutlaq
vidio pijesak, oteo mu se dugi zviduk.
Puno kretanja, rekao je, zadovoljno trljajui ruke.
Nayir ga je slijedio i sluao svaki prigueni uzvik, pokuavajui po izrazu
Mutlaqova lica odgonetnuti to bi mogao znaiti. Ali njegov prijatelj bio je posve
usredotoen na tragove.
Ti si bio ovdje, primijetio je Mutlaq. I tvoj prijatelj Othman. Ali ne u isto
vrijeme.
Nayir je pokuao shvatiti otkud to Mutlaq zna, a onda se sjetio da je
Othmanove otiske vidio u pustinjskom logoru.
On je ovdje bio prije tebe, rekao je Mutlaq. To su njegovi otisci, prilino
svjei. Otisci su bili duboki, i kada ih je Nayir uspio izdvojiti iz desetaka drugih
ugledao je jo neto.
Bio je s nekim u drutvu?
Sa enom, mislim. Mutlaq pokae druge otiske, koji su bili manji, ali isto
duboki. Neobina je injenica da ljudi nou u nekim vrstama pijeska ostavljaju
dublje tragove.
Nayir pomisli da je Othman ovdje bio s Katyom, premda je mogao doi i s
nekom od svojih sestara. Ti znai misli da su tu bili naveer?
Rekao bih da je bilo prilino mrano.
Prepoznaje li druge otiske iz pustinje? pitao je Nayir.
Da. Othman nije bio ovdje s djevojkom iz pustinje. Ali ona je tu bila prije
njega. Pogledaj. Pokazao je trag koji je vodio od skutera do kolibe i jo jedan od
kolibe do izlaza s plae. Osim veliine stopala, dva para tragova nisu bili nimalo

205
slini. Kada je Nayir na to upozorio, Mutlaq je samo slegnuo ramenima. Znai da je
presvukla cipele u kolibi. Od kolibe do izlaza gurala je motor tu su tragovi guma.
Vjerojatno je za vonju na motoru trebala sportske cipele.
Nayir nije znao to bi rekao. Vjerovao je Mutlaqu.
Kako god bilo, rekao je Mutlaq pokazujui stope u blizini tragova motora,
ovo su isti tragovi koje smo nali u pustinji.
Recimo da je Nouf otila odavde motorom, rekao je Nayir. Tko ga je vratio
u kolibu.
Mutlaq je hodao okolo. Uspio je izolirati tragove vraanja motora, ali stope oko
tih tragova bile su gotovo posve prekrivene nedavnim tragovima. Sauvan je samo
jedan otisak i taj je pripadao Nouf.
Mutlaq je obiao otisak paljivo ga prouavajui iz svih kutova. Zatim je
kleknuo kako bi ga pogledao izbliza. ak je pritisnuo obraz uz pijesak i prouio ga i
iz tog kuta. Kada je ponovno ustao, briui obraz rekao je: To je Noufin otisak. Ona
je vratila motor.
Nayir je bio zaprepaten. Siguran si?
Jesam.
Vidi li ikakve dokaze koji bi navodili na zakljuak da je ovdje oteta?
Ne. Jo nita. Mutlaq je nastavio prouavati pijesak, tu i tamo bi unuo
pratei prstom obrise tragova, dodirujui otisak pete, prstiju, prouavajui vrstou.
Nayir ga je promatrao s divljenjem. Bio je poput spasioca koji sudjeluje u potrazi i
koji dovoljno dobro poznaje teren i sve njegove tajne, samo to je Mutlaqov teren bio
minijaturni krajolik koji su inila brda i doline u brazdi stope. I smjena noi i dana, i
kia koju Alah s neba sputa da pomou nje Zemlju nakon mrtvila njena oivi, i
promjena vjetrova dokaz su za ljude koji imaju pameti. To su Alahovi dokazi, a
krajolik svijeta najvei je od njih. Ali Mutlaqov krajolik, manji i stvoren od ovjeka,
uvao je vlastite boanske tajne.
Mutlaq nije otkrio nita vie, ali je potvrdio ono to je Nayir ve znao: da Nouf
nije oteta ovdje i da je ona zadnja vratila motor u kolibu.
Nayir je oajniki osjeao kako tonu sve njegove nade pa je poeo tragati za
alternativnim teorijama. Je li mogue da se ovdje s nekim sastala? pitao je. Moda
je vratila motor i onda ula u neiji auto.
Nema znakova da se to dogodilo. Zapravo, njezin zadnji trag su stope koje
vode ravno prema moru. Mislim da je ula u amac ili brod.

206
 Nayir se prisjetio kratkoga odlomka iz dnevnika koji je proitao. Nouf je
upoznala tajanstvenog ovjeka na brodu. Moda je ubojica stigao brodom, ali ako je
tako, gdje je onda skuter kojim je dola na plau? Moda ga se njezin otmiar rijeio?
Ili se ona njime vratila na otok?
Sve se zaplelo, a njegova jedina teorija da je Nouf oteta u zoolokom vrtu ruila
se pod teretom novih dokaza. Mutlaq primijeti njegovu zabrinutost. im mu je
Nayir sve objasnio, Mutlaq je ponudio da ode s njim u zooloki vrt i sve pogleda jo
jednom. Nayir je sa zahvalnou pristao.

207
 24

S ljedeega dana Nayir je stigao na otok Shrawijevih s kutijom datulja iz suka

Balad, gdje su ih jo valjali rukom, slagali u geometrijske oblike i umatali u
ukrasnu zlatnu foliju. Parkirao je ispred kue i paljivo uzeo datulje sa sjedala. Kutija
je bila teka i topla, a on ju je poelio zadrati, ne zbog iznenadne elje za datuljama
ni zbog neodoljivog sjaja kutije, nego zato to njegova dananja zadaa nije ba bila
plemenita, pa je ovakav lijep i jednostavan dar mirisao na izdaju.
Na vratima ga je doekala ena odjevena u crnu kunu haljinu i crnu burku
kroz koju su joj se vidjele samo oi. Pogledavi joj ruke, vidio je da su nokti edno
kratki, a da je oko zapea omotate tespih. Brzo je spustila glavu, gurnula ruke u
rukave i pozdravila Nayira s Ahlan wa'Sahlan. On je skrenuo pogled.
Oprostite, rekla je tiho i ponizno. Odvest u vas u primau sobu.
Ne, ne. Budite tako dobri i recite nekome od brae da Nayir ashSharqi eka
na vratima.
Plaho je ustuknula i proaptala: Molim, Ahlan wa'Sahlan. Osjeajte se kao kod
kue. Ako znate put do primae sobe, moete sami otii onamo. Kao da joj je bilo
neugodno zbog otvorenosti, pa se brzo okrenula i odskakutala niz hodnik.
Gledao ju je kako odlazi. Kada je nestala, zakoraio je u hodnik i zatvorio vrata.
Dok se uljao predvorjem, pitao se hoe li biti toliko obzirna i obavijestiti mukarce o
njegovu dolasku.
Deset minuta poslije, ena u ogrtau i pokrivena lica pojavila se na vratima s
kavom. inila se nervoznom, oklijevala je na vratima, grevito drei pladanj
drhtavim rukama. Umjesto da ga ostavi pokraj vrata, ula je u sobu i pokuala ga
donijeti do Nayira, ali bila je niska, a teak pladanj podrhtavao je pod teretom
staklenih alica, zdjelice datulja i bakrenoga lonca za kavu. Da bi sve bilo jo gore,
uokolo su bili razbacani jastuci, a netko je na podu ostavio knjigu, jo jedan servis za
kavu i pil karata. Nayir je skoio i ispruio ruke, ali nije je uspio zaustaviti prije
nego to je stala na jastuk.
 Ya'rub! viknula je spotiui se. Uhvatio je dvije alice prije nego to su
otklizale s pladnja.
Pogledao joj je u ruke i shvatio da je to ista djevojka koju je sreo na vratima.
Pruila mu je pladanj s kavom i on ga je uzeo, to joj je dalo vremena da podigne
burku. Kada je podignula crni veo, Nayir je ustuknuo.
Bila je jako slina svojoj sestri Nouf.
Zacrvenjevi se, uzela je pladanj natrag i pognula glavu. Nayir je u neprilici
zatreptao a zatim skrenuo pogled, ali njegove su se oi nekontrolirano vraale
njezinom licu. Samo je jednom vidio Nouf na slici, ali njegovo sjeanje na
mrtvozorniki ured bilo je vrlo ivo.
Oprostite. Vi ste... iz obitelji Shrawi.
Da. Zovem se Abir.
Noufina sestra. Ona sa skutera, pomislio je, ali nije mogao biti siguran. Ona je
bila jedina sestra priblino Noufinih godina. Gledao ju je netremice ne mogavi
odvojiti pogled od njezina lica, i to je due zurio to mu je lake bilo gledati je,
prouavati liniju njezina ela, brade, eljusti, traiti neki detalj po kojem se
razlikovala od Nouf. Premda je to bilo apsurdno, inilo mu se da je poznaje i da ona
na neki nain poznaje njega.
Nakon nekoliko trenutaka djevojka se pribrala, gurnula jastuke u stranu i
spustila servis za kavu na istinu na podu. Kleknula je i natoila mu alicu kave.
Pocrvenjela je pruajui mu je. Shvatio je da zuri u nju.
Spustila je ruke u krilo. Moj otac kae da ste poten ovjek.
Ponavljao je u sebi, kao da eli samoga sebe uvjeriti: Ja jesam poten ovjek!
Pustinjski ovjek, dodala je preavi brzo pogledom preko njegova lica.
Odjednom mu se srce stisnulo. Da, ona je moda ba poput Nouf: ena koja e se
udati za potena ovjeka i onda ga ostaviti zbog tlapnji. Ta misao ga je otrijeznila i
uzeo je kavu, zahvalan da ima to raditi s rukama. Kakva god bila, znao je da mu
njezina prisutnost nudi priliku da dozna neto o Nouf, ali nije mu palo na pamet
nijedno pametno pitanje. A ona koja su mu prolazila kroz misli inila su mu se
nepristojnima. Kada ju je opet pogledao, primijetio je strah u njezinim oima.
Oprostite, apnula je. Nikad nisam ovako prila mukarcu. Molim vas,
vjerujte, ja ovo radim samo zato to moram. Na se ivot jako promijenio otkako je
Nouf umrla. Zatvorene smo na otoku, ne smijemo vie na kopno. Moja se braa boje
da emo postati kao Nouf. Tako kau, ali zapravo se boje da ne doznamo neto to

209
ne smijemo. U glasu joj se ula panika koja je probudila njegove zatitnike
instinkte.
A to to?
Oprostite, to je samo... ula sam da ste istraivali to joj se dogodilo. Inae vas
ne bih pitala i oprostite to to spominjem, ali...
Ne, samo nastavite, gospoice... Shrawi.
Duboko je udahnula. Gospoica Hijazi raspitivala se o Nouf. eljela sam joj
rei sve to znam, ali nisam mogla. Pogledala je u ruke.
elio je znati zato nije ono to zna rekla gospoici Hijazi nego se odluila sve
otkriti njemu, ali bojao se pitati da je ne prestrai i izgubi njezino povjerenje. Kako se
utnja nastavljala, postao je nervozan pa je blago rekao: to zna?
Djevojin pogled unezvijereno je lutao od servisa za kavu do Nayirova koljena,
kao da pokuava obuzdati jo vei strah. Onoga dana kada je nestala, rekla je,
Nouf se posvaala s mojim bratom.
Osjetio je gr u elucu. S kojim?
S Othmanom.
Pokuao je ostati miran, ali srce mu je tuklo.
To je bila gadna svaa, rekla je. Bili su u kuhinji i prepirali se oko neeg.
Nisam ula oko ega jer su isprva aptali. Spremali su se izvesti pse u etnju, ali
odjednom su se poeli svaati. Nisam razumjela o emu govore. Nouf je otrala u
svoju sobu. Othman je ostao u kuhinji. Izgledao je zaprepateno. Zatim je krenuo za
njom.
to se tada dogodilo?
Ruke su joj se tresle i gledala je prema vratima. Isprva su se svaali ispod
glasa, ali onda je svaa postala glasna. Ona je vritala, a ja ne znam to je on radio.
Stajala sam pred vratima pa ih nisam mogla vidjeti.
to su govorili? pitao je Nayir.
Neto... nisam razumjela. Neto o tome da se neto ne smije dogoditi. Ona mu
je rekla neto to ga je naljutilo. Stekla sam dojam da je ona eljela neto uiniti, a da
se Othman tome protivio. Ne znam to je to bilo. On je bio ljutit. Nouf je zvuala
prestraeno.
I to se zatim dogodilo? Kako je zavrilo?
Nouf je istrala iz sobe, a Othman je krenuo za njom. Ona..., gospoica
Shrawi je zastala i pritisnula ruku na usta. Imala je krvi na ruci. Otrala je iz kue

210
kroz kuhinjska vrata. Mislim da je otila na plau sa psima. Dola je majka i pitala
to se dogaa. Othman je rekao da se ne brine, da je Nouf samo nervozna zbog
vjenanja. I ona mu je povjerovala.
A vi joj niste rekli istinu?
Ne bi me sluala. Bila bi to moja rije protiv Othmanove.
Nayir je klonuo na sofu, zaprepaten neoekivanim obratom. Othman mu nije
rekao nita o tome, a i teko je mogao zamisliti da bi se njegov staloeni prijatelj
mogao tako uzrujati. Sigurno je imao dobar razlog. to mu je Nouf rekla? Je li mu
priznala trudnou? Plan za bijeg u New York? Zato bi to uinila?
Jasno mi je zato niste rekli gospoici Hijazi, rekao je. To je bilo vrlo obzirno
od vas.
Nervozno je kimnula. uli su prigueni zvuk u hodniku i ona je brzo ustala, ali
nitko nije uao.
Mogu li vas jo neto pitati? rekao je Nayir.
Uznemireno je gledala prema vratima. Da.
Jeste li ikad vidjeli Nouf da odlazi u Othmanovu sobu? Konkretno, je li ikad
govorila o njegovim jaknama?
Zbunjeno je treptala. Ne. Koliko se sjeam, nije. Zato?
Nestala je Othmanova jakna.
mirnula je, razmiljajui. Kad bolje razmislim, sjeam se da ju je traio. Jedan
od njegovih slugu pitao nas je jesmo li je vidjeli. Nikad nisam vidjela Nouf da ulazi u
njegovu sobu, ali upravo sam se sjetila da je ipak jednom spomenula njegovu jaknu
prije nego to je otila. Razgovarale smo o njezinoj vjenanoj opremi. Silno je eljela
vidjeti jakne i kapute koje joj je izabrao Qazi. Rekla je neto kao: 'Nadam se da u
dobiti jaknu za pustinju poput Othmanove'. Tada sam mislila da je uzbuena zbog
odjee. eljela je sve, pa makar to nikad ne odjenula. Ali sada mi se to ini udnim.
Nayir se nagnuo naprijed: Je li jo neto nestalo osim jakne i deve?
Da. Pogledala ga je u lice, ali je brzo skrenula pogled. Uzela je svoj nakit.
Zato sam pomislila da je pobjegla.
O kojoj je vrijednosti rije?
Zastala je. Gotovo dva milijuna rijala, ukljuujui dragulje.
Nayir se sledio, osupnut svotom. S dva milijuna rijala ovjek moe godinama
udobno ivjeti. Zato niste rekli brai?

211
 Bila sam uvjerena da ga je ona uzela i nisam je eljela uvui u jo veu
nevolju. Bojala sam se da bih je tako na neki nain izdala. A onda poslije, kada sam
doznala da je mrtva... Glasno je progutala slinu i zastala na trenutak da se pribere.
Bojala sam se rei brai jer sam se poela pitati a to ako nije pobjegla? to ako ju
je netko oteo i ukrao nakit? Bojala sam se rei ak i majci jer sam znala da e ona rei
brai... i to ako Oth... to ako on zna to se dogodilo s Nouf? Znam da to zvui
ludo. Uspravila se i proaptala. Ne smijete nikome rei ovo to sam vam sada
ispriala.
Neu, obeao joj je Nayir. Ali pitao bih vas jo neto. Odakle Othmanu
pristup sefu?
Drhtala je, nesposobna da ita kae. Bespomono je gledao kako joj poinju
kliziti suze. Potraio je rupi u depu premda je znao da nema nijedan.
Tada su se zauli koraci u hodniku. Gospoica Shrawi je spustila burku ba
kada su se otvorila vrata.
Uao je Tahsin a Fahad ga je pratio u stopu. Nayir se pokuao pribrati, ali nitko
nije ni primijetio njegovu uznemirenost. Tahsin je izgledao kao da se upravo najeo i
da je spreman za popodnevni poinak. Pogledao je u nered, ali kada je ugledao
Nayira lice mu se razvedrilo.
Brate, kako si? Preao je sobu, zaueno pogledavi sestru. Ona je jumula
prema vratima, ali Fahad ju je zgrabio za ruku.
Hej! ljutito je viknuo.
Tahsin se okrenuo. Tko je to?
Tvoja sestra! Fahad ju je vrsto drao za ruku. to radi ovdje?
Posluujem kavu, promrmljala je.
Kraj stotinu slugu u kui, ba ti posluuje kavu? Fahad je pruio ruku
prema njezinoj burki, ali ona se oslobodila i istrala. Fahad je krenuo za njom.
Glasovi su im odjekivali hodnikom.
Jesi li mu pokazala lice?
Samo sam posluila kavu i datulje!
Kakav si mu jo slatki spustila u krilo?
Tahsin se okrenuo Nayiru. Oprosti zbog ovog. Sjedni, molim te.
Hvala.
Raskomoti se.

212
 Nayir uzme kutiju datulja sa stola i prui ih Tahsinu koji ih prihvati uz lagani
naklon.
Znam da voli kandirane, rekao je Nayir. Ali ovo je neto novo. Punjene su
breskvama.
Hvala. Molim te, sjedni. Tahsin je napuio usnice i otvorio kutiju. Izgledaju
savreno. Izvoli, kuaj.
Nayir je uzeo datulju i mehaniki je vakao dok su mu se misli neobuzdano
rojile. Fahad se vratio i pojeo nekoliko datulja, a Nayir je doznao da Othmana ne
oekuju jo nekoliko sati. Odjednom je bio sretan to ga je izbjegao. Ostatak
razgovora bio je posveen lakim temama, a Nayir je otiao im mu se za to pruila
prilika.

213
 25

D jevojaki je mozak nevjerojatan. Odgurnuo je knjiicu i ustao od stola, trljajui

oi. Dnevnik je bio dui od komentara Kurana i ispunjen ljubavnom enjom i
romantinim sanjarenjima o budunosti. On ga je itao s opsesivnim zanimanjem,
brzo i pozorno, kako bi ga to prije dovrio, jer se osjeao kao da je oskvrnuo intimu
pokojnice.
Ono to je dosad o njoj znao bili su tek sitni fragmenti. Nije ju poznavao nita
bolje nego neku prolaznicu na ulici. Sada kao da je napokon uo njezin glas i mogao
ju je zamisliti kako se kree i razmilja. Vidio ju je nisku i viljastu i zamiljao da su
joj kretnje bile meke, ali odlune. Voljela je bombone od peperminta, crne vrpce za
kosu i nije joj smetalo kada bi se zaprljala. Voljela je ivotinje sve vrste, a posebno
svoje pse amsa i Talja koje je drala u staji i etala s njima svaki dan. U nekim
stvarima je bila pedantna, primjerice kada je crtala svoje pse i opisivala ih elegantnim
rukopisom. Brino je biljeila njihovo ponaanje, kao u pravoj znanstvenoj studiji na
koju bi i Samir bio ponosan.
Dnevnik je veinom bio posveen tajanstvenome mukarcu koji ju je spasio
svojim brodom, ali nije bilo dovoljno podataka po kojima bi se moglo odgonetnuti
tko je on. Premda je pomno pazila da ne spomene njegovo ime, uspjela ga je pomno
opisati. Bio je samozatajan, tajnovit, pametan. Kada ju je spasio brodom bio je
praktino superheroj. Pa ipak, nije bio ovjek kojem bi se povjeravala, nego upravo
suprotno, ovjek kojem je mnogo toga tajila i rijetko ga viala. Nije ba zvualo kao
Mohammedov opis. Nayiru se inilo da je Nouf otvoreno razgovarala s
Mohammedom, da su se dobro slagali i poznavali. Mukarac iz dnevnika bio je
romantini stranac.
Njezin je dnevnik obilovao izljevima strasti i enje, no neto je nedostajalo:
razlog zbog kojega su njezine djevojake matarije prerasle u lakoumnost. U mnogo
emu bila je i previe naivna, naroito kad je bila rije o pitanjima srca, tajnim
sastancima i planovima za budunost. Plaala je Ericu, ali nigdje nije spomenut
ugovor nego samo prijateljstvo i povjerenje, a dala mu je pola novca unaprijed,
uz tu i tamo pokoji dodatak. Zato je bijeg u New York bio jedino rjeenje? Nije li
mogla nai bolji nain ispunjenja svojih snova, blie domu, na sigurnijem mjestu? Je
li bila tek beznadno romantina? Ili se upravo u vlastitom domu nije osjeala
sigurno?
Nigdje se nisu spominjali tajni telefonski razgovori s Qazijem, to je bilo udno
s obzirom na to da je opisala razliite pojedinosti svoje nedoputene veze. Ako je
njezin ljubavnik bio Qazi, onda bi telefonski razgovori bili njihov najmanji grijeh.
Osim ako Qazi nije lagao i zapravo nije bilo telefonskih razgovora nego samo tajni
sastanci. Ali Nayiru je instinkt govorio da Qazi nije bio njezin ljubavnik. Spomenula
ga je jedino u kasnijem dijelu dnevnika.
Danas sam prihvatila Qazijevu pronju. Uasava me pomisao na to da u se za njega
udati, ali to je jedini nain...
Jedini nain za to? Valjda da napusti zemlju. I zato? Zato to je Qazi bio
dovoljno naivan da ne posumnja u njezine planove i imao je dovoljno povjerenja u
nju da ispuni obeanje i odvede je u New York.
Bilo je zbunjujue otkriti toliku proraunatost usred toliko sentimentalne
romantike. Ipak, jedna stvar u dnevniku uinila mu se donekle zabavnom. Na vrhu
jedne stranice napisala je 77 rijei za ljubav i svojim elegantnim rukopisom
nabrojala te rijei i sva njihova znaenja: hubb, to znai ljubav ali i sjeme; ishq,
zapletenost i brljan koji gui stablo; hawa, dopadanje i pogreka; fitna, strastvena
elja ali i kaos; hayam, lutati edan pustinjom; sakan, spokoj; i izaz, uzviena ljubav. A
onda je popis postao mraniji, poevi od rijei kao to su zarobljenost, zbrka i patnja
pa sve do rijei depresija, tuga i bol, kulminirajui rijeju fama, nepostojanje. Stranicu
je umjetniki ukrasila crteima u kutovima i savreno simetrinim natpisom na vrhu
U ime Alaha, najpravednijeg, najmilostivijeg. Svaka je rije ispisana savrenim
rukopisom, svaki dijakritiki znak bio je na svojem mjestu. Bilo je neobino da se
jedino na toj stranici otvoreno spominjao islam i da je jedino ona sadravala
filozofski pogled na ljubav. to znai da se nije potpuno predala adolescentskim
snovima.
Najvie ga se dojmio naslov. Premda bi se moglo raspravljati moe li se doista
svih sedamdeset sedam navedenih rijei nazvati rijeima koje oznaavaju ljubav,
one sigurno opisuju emocionalna stanja ljubavnika. A takvo bogatstvo vokabulara
samo je pojaalo njegov osjeaj vlastite prikraenosti u pitanju romantine ljubavi.
Kako je mogue da postoji toliko vrsta ljubavi, a da ovjek obino umre ne upoznavi
ni mali dio njih? Dugo je zurio u stranicu i napokon zakljuio da je Nouf eljela ba
to: upoznati sve vrste ljubavi, pa makar je neke od njih bolje izbjegavati.

215
 Stajao je u kuhinji i ekao da zavri voda za kavu. Odmarajui se od itanja
dnevnika, sjedio je za stolom u salonu broda okruen pustinjskim i pomorskim
navigacijskim kartama. Kada mu je bilo dosadno, ili kada je jednostavno bio previe
umoran da bi radio bilo to drugo, esto je zurio u karte prisjeajui se lijepih
uspomena, pronalazei odreen duevni mir u takvim trenucima potpunog
oputanja. No veeras je rasprostro karte da mu pomognu vizualizirati Noufino
putovanje u pustinju, kao da bi obiljeavajui mjesto s kojega je krenula i umjesto
smrti mogao pronai kockicu koja nedostaje.
Zakljuio je da je mogla otii s imanja vozei se na vodenom skuteru oko
zapadne strane otoka. Tako ne bi prola ispod enske dnevne sobe i ene ne bi ule
buku skutera. Pristala je na kopnu, presvukla se, uzela cipele iz depova crnoga
ogrtaa i premjestila ih u depove muke bijele haljine. Zatim se zaputila u zooloki
vrt na motoru, radosna zbog osjeaja slobode.
Rezultati Mutlaqova pretraivanja tragova u zoolokom vrtu unijeli su jo veu
zbrku. Pronaao je Noufine tragove na putu i dokaze da je bilo naguravanja, ali zbog
kaosa u praini nije mogao rei je li tu bio otmiar. Izgledalo je kao da je Nouf pala
pokraj grmlja tada je vjerojatno izgubila ruiastu cipelu. Tragovi vuenja nisu, ini
se, imali veze s Nouf, jer je u jednom trenutku ustala i vratila se u kamion. Je li joj se
moda zavrtjelo i uhvatila je nesvjestica moda zbog trudnoe? Jo je vie zbrke
unijelo Mutlaqovo otkrie da je tragove motora na putu, odmah uz tragove kamiona,
napravio isti motor koji se nalazi u kolibi na plai.
Mutlaq je u zoolokom vrtu pronaao i Othmanove tragove, ali oni nisu bili na
putu, nego oko Matterhoma. Tu su bili tragovi jo jednoga mukarca, ali Mutlaq ih
nije prepoznao.
Znai Othman je bio u zoolokom vrtu, ali Mutlaq nije mogao rei je li tamo bio
onaj dan kad je Nouf oteta. Tlo oko Matterhoma bilo je suho i pranjavo i nije bilo
tako lako itati tragove kao na zemljanom putu. Moda je Othman znao za Noufine
posjete zoolokom vrtu pa je otiao sam istraivati. To nije bilo neto to je morao
rei Nayiru, premda bi moglo biti korisno. Objanjavanje razloga Noufina odlaska u
zooloki vrt moda bi dovelo do neugodnih pitanja o njezinim aktivnostima, a
Othman je to elio izbjei kako bi je zatitio. To je donekle imalo smisla.
Ali nita drugo nije imalo smisla. Sudei po tragovima, Nouf je u zooloki vrt
dola na motoru. Ali onda je vratila motor u kolibu. S toga se mjesta vjerojatno
odvezla vodenim skuterom natrag na otok. inilo se vjerojatnim da je sama ukrala
kamion iz kue. Ali onda se opet vratila u zooloki vrt. Mutlaq je bio gotovo siguran
da su tragovi kamiona i motora nastali istoga dana. Zato bi se vratila u zooloki vrt?

216
Je li traila izgubljenu cipelu? Nayir je iz dnevnika shvatio da je esto sama odlazila
u zooloki vrt i itala natpise s opisima ivotinja. Moda je tamo traila samou i
utjehu.
Ali tamo se isto tako sastajala s ljubavnikom.
Donijevi kavu na stol, ponovno je pogledao kartu. Zastao je kod wadija i
pomislio na sve stvari kojih nije bilo na mjestu zloina. Noufina torba s odjeom
knjiniarke jo je kod Mohammeda. Njezine naoale, koje nije stigla preuzeti. Klju
za stan u New Yorku. Ako je bjeala od kue morao je nai neto od toga pokraj
tijela. Umjesto toga pronaao je ruiastu cipelu s potpeticom, njezin alibi da toga
dana izae iz kue. Ujutro je otila s cipelama onda se vratila na imanje, ukrala
kamion i devu i odvezla se u zooloki vrt, cijelo vrijeme nosei sa sobom jednu
cipelu. Zato cipelu a ne neke druge stvari, potrebne za bijeg?
Nayir je otiao u kupaonicu i isprao oi. Imao je osjeaj kao da mu ih je netko
natrljao pijeskom. Bile su crvene i mutne. Moda bih, pomislio je, ipak morao otii onom
ludom okulistu.
Ponovno je sjeo i uzeo Noufin dnevnik. Zadnja treina uglavnom je bila
posveena promatranju pasa i njihova ponaanja ni spomena o planovima za bijeg
u Ameriku, ni spomena bilo kojeg imena. Premda su ljubavni dijelovi postajali sve
bolniji, bili su pribraniji. inilo se da joj je dosta neuzvraene ljubavi. Umjesto toga
okrenula je svoju pozornost ivotinjama, pronalazei utjehu u njihovim tajnama.
Svako malo bi ponovno spomenula ljubav. Danas sam ga vidjela, a njegov me
pogled bacio u najmranije predjele pakla. Znam da u umrijeti ako se ovo nastavi.
Ako se nastavi to? Nayir se pitao. Ova frustrirajua ljubavna igra? S kime?
Okrenuo je posljednju stranicu rukopisa. Sadravala je samo dva odlomka.
Rukopis je bio neuredniji nego prije, gotovo mahnit.
Vie nisam djevojka. Napravila sam to, MI SMO to napravili, a najudnije od svega je
to ne alim. Osjeam se tako glupo kada se sjetim svih strahova koje sam proivjela. Boe,
gotovo sam poinila najvei grijeh, umalo sam se ubila! Sada mi je jasno da je sve ega sam se
bojala samo poetak neega prekrasnog. Prvi put se osjeam ivom. A najlue je to nisam
vjerovala da e se to dogoditi. Mislila sam da je gotovo meu nama. Izbjegavao me, a kada bih
ga susrela, ne bi me ni pogledao. Mislila sam da je odustao. Ali kada sam stigla do zoolokog
vrta, on je ekao blizu replike planine gdje su nekad drali koze. Bila sam okirana! Pitala sam
kako me naao. Nikad nikome nisam rekla! Rekao je da je sam pogodio, ali nije rekao kako.
Bila sam nervozna, ali me zagrlio. Gotovo sam se onesvijestila od uzbuenja, a onda me
poljubio! Pokuala sam rei ne, ali on je rekao: Srce mi govori da to ne misli'.

217
 Rekao mi je da me nikad nee prestati voljeti, kamo god otila, za koga god se udala.
Poela sam plakati, a on me podignuo i odnio u srce planine. Bilo je svjee i mrano. Stalno se
ispriavao to nismo na nekom skupom ili romantinom mjestu, ali je znao da ja volim ovo
mjesto i da nijedno drugo ne bi bilo bolje.
Nayir je polako sklopio knjigu i spustio je na stol. Zatvorio je bolne oi a suza
mu se iskrala iz oka i potekla niz nos. Premda je umrla mlada, bar je upoznala
znaenje jedne od rijei za ljubav.
Iznenadno ljuljanje broda najavilo mu je da netko dolazi. Bolno trepui ustao
je od stola i poao prema ljestvama. Crna figura zaklonila je ulaz; znao je da je to
gospoica Hijazi i prije nego to ju je vidio.
Nayir? pozvala je. Glas joj je zvuao potiteno.
Pogledao je na sat u kabini. Bilo je 9 i 30 neuobiajeno vrijeme za posjet,
premda ne i prekasno. Popeo se uza stube i ugledao njezine oi, crvene i oteene od
suza. to nije u redu? pitao je. Zateturala je, a on joj je pruio ruku da ne padne.
to se dogodilo?
Moemo li razgovarati?
Da, uite. On je siao prvi i stao ispod kako bi je doekao ako opet posrne.
Srce mu je silovito tuklo.
Kad je ula u kabinu izgledala je kao da e se onesvijestiti. Uspio ju je zgrabiti
oko ramena i odvui do sofe na koju se sruila treskom kakav ne bi oekivao od tako
vitke ene. Zgrena od bola, zarinula je lice u ruke.
On je grizao usnicu i u neprilici gledao oko sebe. Trebao bi je tjeiti, ali kako?
Otiao je u kuhinju s namjerom da skuha jo kave, ali se ipak odluio za aj. Pristavio
je vodu na tednjak. Iza njegovih lea ona se sklupala podignuvi koljena i rukama
obujmivi noge, lica zarinuta u ogrta. Tiho je jecala. Kada je aj bio gotov, odnio joj
je alicu i spustio na stol.
Popijte neto, rekao je sjedajui na sofu pokraj nje.
Duboko je udahnula i podignula glavu. Nakon nekoliko trenutaka spustila je
noge, poravnala ogrta i uspravila se. Podignula je burku i uzela alicu.
Nayir se okrenuo da joj ne bude neugodno.
Otkrila sam tko je djetetov otac, rekla je.
Pogled mu je i nehotice pobjegao prema njezinu licu a njegov izraz sve mu je
govorio. Othman.
On joj i nije pravi brat. Suho se nasmijala. Ali nikad nisam mislila...
Bio je previe osupnut da bi progovorio.
218
 Pronala sam stanice njegove koe i tragove krvi ispod njezinih noktiju.
Sjeate se onih obrambenih rana? Krv nije bila njezina.
Njegova?
Kimnula je i ponovno briznula u pla. Nayir joj je uzeo alicu iz ruke i spustio
je na stol. Iznenadila ga je vlastita mirnoa. Njeno ju je zagrlio, napola oekujui da
e se trgnuti ili povui, ali ona se okrenula prema njemu i sklupala uz njega poput
djeteta. Othman je spavao sa svojom sestrom! jecala je. Podignuo je drugu ruku i
obgrlio je. Nije mu bilo neugodno kako je oekivao. Ona je neutjeno jecala, a on je
ekao da se smiri, pitajui se smrdi li mu dah po enjaku, je li trebao rei neto
drugo i kako e sve to zavriti. udio se samome sebi. Nije se mogao sjetiti zato je
prije bio tako grub prema njoj, jer sada mu je bilo jasno da se uvijek radilo o njegovoj
grubosti, a ne njezinoj. Drhtala je, a on ju je ljuljao tjeei je, apui joj ism'allah
ism'allah na uho. U tom zasljepljujuem trenutku kada je briznula u pla pale su sve
barijere meu njima.
Napokon je prestala plakati i polako, jako polako se odmaknula. ao mi je,
rekla je.
Ne mora ti biti. Povukao je ruku i gledao je kako donjim rubom marame
brie nos.
Zna to je moja majka govorila? rekla je. Kada vidi enu da ispuhuje nos u
svoju maramu, rastani se.
Nasmijao se.
Zna to je smijeno? Otac nije elio da se udam za Othmana. Obrisala je nos
i ponovno namjestila maramu. Valjda je imao pravo. Spaena sam u zadnji as. Da
sam se udala za njega, on me ne bi volio. Moda bi i mene dao ubiti!
Ne znai da ju je on ubio.
A kako objanjava tragove njegove koe pod njezinim noktima?
Moda su se potukli prije nego to je oteta.
I netko drugi ju je oteo? Molim te. Imao je motiv morao je sakriti trudnou.
Bio je ljubomoran jer se udaje za drugoga. Kladim se da je doznao za Erica, za njezin
plan bijega i to ga je izludjelo. Znao je dovoljno o njoj da je otme i prikae to kao
bijeg. I dovoljno je poznavao pustinju da zna gdje je mora ostaviti jer je bio preveliki
kukavica da je odmah ubije. elio je da je ubije pustinja kako on ne bi osjeao
krivnju.

219
 Nayiru je bilo teko zamisliti da bi Othman oteo Nouf, udario je po glavi i
odvezao u pustinju. Ali Katya je imala pravo: imao je motiv i priliku. Ipak, zato je
Othman, ako ju je oteo, toliko elio pronai otmiara?
Jesi li ve s njim razgovarala? pitao je.
Nisam. mrcala je. Napravit u to sutra kada se smirim. On je kimnuo.
Oprosti to sam dola ovamo i opteretila te svojim problemima, rekla je.
Ionako bih otkrio. U mislima se vratio dnevniku i bilo mu je jasno zato Nouf
nije napisala mukarevo ime ljudi koji bi mogli pronai i proitati dnevnik
sablaznili bi se kada bi otkrili s kim je bila u vezi. Zapravo, veina zapisa iz dnevnika
bi ih zgrozila, ali Nouf je smatrala bitnim zatititi Othmanov identitet.
Najeio se pri pomisli na to da ga je mogao pronai netko iz obitelji.
Pogledao je dnevnik koji je stajao na stolu. elio joj je rei to je proitao, ali nije
elio da to proita i ona. Ne veeras, moda nikad. Ustajui, pokupio je mape i karte,
gurnuo dnevnik meu njih i sve zajedno premjestio na kapetanski stol u kuhinji.
Katya je podignula noge na sofu i obavila koljena rukama. inilo se da e jo
neko vrijeme biti ovdje. Pronaao je kutiju papirnatih rupia u kupaonici i stavio ih
na stol. Donio je jastuk iz spavaonice. Zahvalila mu je i privinula jastuk uz grudi.
Vratio se u kuhinjicu i polako pripremio jo aja. Kada je donio ajnik, zahvalno se
nasmijeila.
Hvala, Nayir. Jasno mi je da ti je ovo neugodno.
Ne, rekao je. Uope mi nije neugodno. Sjeo je za stol i natoio aj.

Jedan sat poslije popeo se na palubu. Katya je dolje vrsto spavala na sofi. Ona je
zaspala, a on je zakljuio da je najbolje da je ne budi. Donio je iz kabine nekoliko
starih deka i prostro ih po palubi napravivi jastuk od starog pohabanog prsluka za
spaavanje. Brod se ritmino ljuljao, i osim laganog zapljuskivanja vode sve je bilo
nevjerojatno mirno i tiho. Najednom je sve to ga je muilo palo u drugi plan Nouf,
Othman, neroeno dijete. Jedino na to je mogao misliti bila je Katya.

220
 26

D eset minuta poslije doao je Katyin voza. Koraci su mu tupo odzvanjali po

molu dok je dozivao njezino ime. Gotovo istoga asa ona se uzverala na palubu
i u neprilici poklopila rukom usta.
Dobro sam, Ahmad! ao mi je, objasnit u ti!
Nayir je ustao i pogledao prema susjednim brodovima. Nikoga nije bilo na
vidiku, a on je mrzio samoga sebe to je zbog toga osjetio takvo olakanje.
Kati, viknuo je Ahmad jedva suzdravajui zgraanje. Pokuavao sam te
nazvati!
Izila je na mol. Oprosti.
Rekla si da e ostaviti mobitel ukljuen. Tvoj otac se strano zabrinuo. Dobro
da nije pozvao policiju!
Wallahi. Izvukla je mobitel i odmah nazvala oca.
Nayir ju je promatrao kako razgovara trudei se zanemariti vozaev ljutit
pogled. Nita se nije dogodilo, rekao je napokon, ako to mislite.
Ne mislim, odbrusio je voza.
Ja ne bih uinio nita...
Voza je bijesno puhnuo i otiao niz mol.

Kada je Katya otila, shvatio je da nee zaspati pa je skuhao kavu i sjeo za stol,
neugodno sam sa svojim mislima. Slika Othmana kako vodi ljubav s Nouf budila je u
njemu gaenje. Mogao je zamisliti njihove sluajne susrete u skrovitim zakucima
imanja Shrawijevih kako ispunjeni strahovima i nelagodom bjee jedno od
drugoga kao da hoe pobijediti monu silu uzajamne privlanosti. Mogao ih je
vidjeti kako se, odustajui od borbe, preputaju udnji njih dvoje u zoolokom vrtu,
prljavi od praine, znoja i seksa. A onda konani obrat: Othmanovo otkrie njezina
plana bijega, njegov oajniki plan da je sprijei udarac u glavu, naputanje u
pustinji. U najmanju ruku bio je laac i preljubnik. U najgorem, bio je ubojica. A ipak,
unato svoj strahoti, ta je injenica Nayiru donijela olakanje. Katya se sada sigurno
nee udati za njega.
Oprosti mi zbog ovih zlih misli! Zamirio je i pokuao ono to se dogodilo s Nouf
zamisliti kao izdvojen sluaj, ne kao Othmanovu dublju mranu stranu nego kao
obino posrtanje koje bi se moglo svakome dogoditi. Othman je bio u tekoj situaciji.
Kada se mukarac zaljubi u sestru, ostaje vezan uz nju cijeli ivot. Ne moe je
izbjegavati, ne moe tako lako skrenuti pogled. Trebala bi mu samokontrola koju bi
ak i Nayir teko odrao. Katyu je poznavao tek kratko, a ve je imao razvratne misli
o njoj. Kad bi morao s njom ivjeti a pritom znati da mu nije sestra po krvi, moda bi
i on pao u grijeh.
Ipak, Othman je bio olienje dolinosti, toliko umjeren i skroman unato
neumjerenom bogatstvu da je Nayirovo razoaranje bilo golemo. Je li dobrota samo
na povrini dio koji vidi? Je li srce uvijek zlo? ak i najasniji ljudi uvijek su na
rubu gubitka kontrole. A Katya vjeruje li joj samo zato to to eli, jer mu to govori
njegovo tijelo? Ako ne moe vjerovati mukarcu poput Othmana, kako bi mogao
vjerovati eni?
Pogodila ga je spoznaja da je otila, moda zauvijek. Bilo bi neprilino nastaviti
kontakt. Upravo sada kada se oslobodila Othmana postala mu je nedostupnija nego
ikad.

Nakon besane noi uslijedio je besciljan dan. Nayir je bio previe umoran da bi
izlazio, jedino je u vrijeme objeda otiao do parkiralita i kupio kebab od prodavaa
u marini. Uspio je izbjei Majida, ali kad se vratio na brod zaguljiva samoa koju je
ondje zatekao uinila je da se dan vue jo prazniji nego prije. Nikad nije osjetio
toliku beskorisnost i dosadu. Trebalo mu je neko vrijeme da shvati kako osjea
neizmjeran i sputavajui strah od spoznaje da e morati razgovarati s Othmanom,
iako bi se radije bacio u more. Ipak, dok ne vidi Othmana nee se uspjeti usredotoiti
ni na to drugo.

222
 Popodne se odvezao do imanja. Sluga ga je doekao na vratima i poveo u
gostinjsku sobu gdje je Tahsin sjedio i razgovarao s usplahirenim Qazijem. Bilo je
udno da je Qazi ovdje. Je li blizak s braom? Nayiru je rekao da je na imanju bio
samo jednom, kad je prosio Nouf. Othman ga nikad nije spominjao. Zapravo, prvi
put ga je spomenuo tek kada je Nouf nestala.
Sjedei preko puta golemoga Tahsina Qazi je djelovao kao nedozreli djeak.
alica mu se tresla u krilu, no bio je previe nervozan da bi pio aj, a elo mu se
sjajilo od znoja. Kada je ugledao Nayira, na licu mu se jasno vidjelo olakanje. Moda
je doao nasamo izraziti suut obitelji.
Tahsin je pozdravio Nayira i pozvao ga u sobu. Nayir se rukovao s Qazijem i
sjeo kraj njega pitajui se zato je tako uznemiren.
Ba smo razgovarali o budunosti, rekao je Tahsin.
Qazi se nervozno smijeio, dok mu je aj drhtao u ruci. Nayir je bio sklon
vjerovati u ono to mu je Qazi odgovorio kad ga je pitao zato voli Nouf: zato to nije
bila ukoena i formalna. U ovoj dnevnoj sobi izgledao je kao da se doista naao na
krivom mjestu.
Moemo nastaviti poslije, primijetio je Tahsin.
Ba u tom trenutku na vratima su se pojavili Othman i Fahad koji su dopratili
oca, Abu-Tahsina.
Tahsin je ustao kako bi maknuo jastuke s poda. Koracima sporim poput velike
kazaljke na satu trojica mukaraca ula su u sobu. Iznemoglost Abu-Tahsina bilo je
bolno gledati. Za nekoliko tjedana taj gibak i ivahan ovjek skupio se poput suhe
ljive. Grudi su mu upale, ruke su mu se smeurale, a mnotvo novih bora
izbrazdalo mu je lice. Jedva je sam stajao, a svakim korakom izraz lica bio mu je sve
grevitiji. Nije primijetio gosta sve dok se nije naao gotovo uz njega.
To je Nayir, oe, rekao je Tahsin. Nayir ashSharqi.
Abu-Tahsinov glas s mukom se probijao iz dubine grla. Ahmmm.
Nayir je bio okiran. Na slubu, Abu-Tahsine.
Hahhhhmmmmm.
Nayir se odmaknuo i pustio ga da proe. Abu-Tahsina najradije se sjeao kako
stoji nad Wadi Jawwahom u blizini Abu-Arisha i sa sjajem u oima niani pukom u
jato bijelih roda. Bilo je kasno poslijepodne i sunce je na njega bacalo zlatnu
izmaglicu, produbljujui pjeanu boju njegove puti. Nayir se sjeao iznenadnog
pucnja, rodina sablasnoga krika i baruta koji je lebdio zrakom poput niti bijele svile.
Abu-Tahsin se okrenuo prema njemu i rekao dubokim glasom: Ptice na nebu ne

223
moe prebrajati, a ipak, svaka od njih uklapa se u boji plan. Misli li da je to znak
za razboritog ovjeka?
Nayir je odgovorio da je to vjerojatno znak. Tada je mislio samo na oito
znaenje, kao to pie u Kuranu, da Alah svoje postojanje objavljuje znakovima,
tajanstvenim ustrojem Svemira. Ipak, ovdje u dnevnoj sobi vidio se jo jedan znak:
nemo starosti, mrana i neumitna poput noi.
Othman pogleda Nayira neproninim pogledom i doapne mu u prolazu:
Lijenik kae da mora hodati. Tri puta na dan oko kue. To sprjeava gruanje
krvi.
Nayir tuno kimne. Starev se duh ugasio.
Tahsin pokae Fahadu da pusti Abu-Tahsina i sam uzme oca pod ruku.
Dvojica brae povela su ga kroz vrata terase.
Trenutak poslije Othman se vratio. Svi su se okrenuli oekujui moda da e se
Abu-Tahsin pojaviti iza njega. Othman ih pogleda i, da bi razbio atmosferu nelagode
koja se osjeala u zraku, zamoli ih da sjednu. No Nayira nelagoda nije naputala i
tada je shvatio da prijateljstvo bar to se njega tie pomalo nestaje i ustupa mjesto
hladnoj formalnosti gostinske sobe. inilo se da i Othman to osjea. Izbjegavao je
Nayirov pogled.
Nayir se trudio da ne zuri, ali nije se mogao suspregnuti. Othman se nije
obrijao; odjea mu je bila zguvana, koa blijeda od nedostatka sna. Fahad je pitao
Qazija kako ide obiteljski posao, a Qazi je poeo govoriti o cipelama, raunima,
zaposlenicima i vanjskoj trgovini. Nayir je ekao i iz minute u minutu postajao sve
nervozniji. Osjeao se smijeno inferiornim jer nije mogao sudjelovati u razgovoru a
niti ga razumjeti. Morao se stalno podsjeati na to da je Othman prijetvoran, da je
lagao, da bi ga trebalo biti stid samoga sebe.
Othman se iznenada nagne naprijed, podigne kutiju datulja i prui je Nayiru.
Izvoli, uzmi datulju.
Ne, hvala. Nayir pokae na eludac kao da mu nije dobro.
Molim te, samo jednu.
Nayir podigne ruku. Stvarno, ne bih smio. Qazi i Fahad koji su sjedili kraj
njega bili su zaokupljeni razgovorom.
Blijed si, rekao je Othman.
Nayir povue koulju zalijepljenu na grudima. To je sigurno od vruine.
Moe li vjerovati da sam sada, po ovakvoj vruini, pronaao jaknu?
Gdje je bila?

224
 U dnu ormara.
Jesi li prije tamo traio? pitao je Nayir.
Mislio sam da jesam. inilo se da Othman vie nije zainteresiran za tu temu.
Uzeo je aku datulja i ustao uzdahnuvi. Vrue ti je. Hoemo li proetati?
Zateen vlastitom nepromiljenim priznanjem da je njemu, Nayiru ash
Sharqiju, strunom pustinjskom vodiu, zapravo vrue, Nayir je ustao i krenuo za
Othmanom u predvorje. utke su prolazili kroz mrane prolaze i prostrane prazne
sobe sve dok nisu doli do izlaza na terasu. Othman ga je poveo do uske loe iznad
mora a Nayir se odjednom osjetio posve dezorijentirano. Jo nikad nije bio u ovom
dijelu kue. Teren se opasno strmo sputao prema litici. Samo ih je kameni zid na
rubu unutarnjeg dvorita titio od provalije duboke stotinu metara u ijem se
podnoju pruala stjenovita plaa.
Othman mu je rukom pokazao da krene prema uskim vratima. Pazi na
stube.
Sili su vlanim metalnim stubitem jedva dovoljno irokim za Nayirova
ramena. U zraku se osjeao ljepljiv industrijski smrad. Na kraju metalnih stuba
poinjalo je blistavo stakleno stubite kroz koje se prosijavala modra svjetlost. Nayir
je hodao oprezno, borei se protiv straha. Odjednom je primijetio da mu se pod
nogama neto mie, primijetio je valovit ritam morskih alga i trava, iznenadno
svjetlucanje arenih ribica. Na dnu stuba poinjao je akvarij.
Stajali su usred goleme staklene pilje velike gotovo poput cijele kue, koja se
caklila i odbijala fluorescentnu svjetlost. Sa svih strana more je vrvjelo od
svjetlucavih bia utonulih u tunu osamu. Ovdje je bilo svjeije, ali Nayir je jo
osjeao pritisak, a podmorski tlak oteavao mu je disanje. inilo mu se kao da je
uao u tamnicu.
Impresivno, mrmljao je. To je izgradila tvoja obitelj?
Othman je odmahnuo glavom. utke su hodali promatrajui bezbrojne vrste
riba. Nayir je prepoznao kraljevsku koraljnu ribu. Othman ga je upozorio na golemu
rau s modrim pjegama. Gledao je kako klizi u daljinu, dok mu se u misli vraala
slika iz Noufina dnevnika: trenutak kada je Othman spaava iz mora. Nakon nje
slijedile su drukije slike: Othman je grabi za zapee, udara u glavu, baca njezino
tijelo na dno wadija. Bile su zastraujue, a Nayir je, pomalo sebino, mislio samo o
tome kako se osjea izdanim. Ne moe rei da poznaje prijatelja dok nisi upoznao
estinu njegova bijesa.

225
 Je li Othman, koji je imao tako strog osjeaj za tradiciju i obiteljsku ast, doista
mogao to uiniti? Bludniiti, oteti, a moda i ubiti. ovjek koji je uz njega stajao u
akvariju izgledao je kao da je i sam rtva otmice.
Izvoli. Othman pokae metalnu klupu nasuprot najveem staklenom zidu.
Obojica su sjeli. Jato ribica s crnim pjegama uznemireno se gibalo pod bljetavim
svjetlom. Othman ih je gledao, no inilo se da se povukao u sebe i izgubio u mranim
mislima.
Nayir je prekriio ruke da sakrije drhtanje. Mislio sam da samo kralj ima
podzemni akvarij.
Ovo je nekad bila kraljevska rezidencija.
Ah, da., Nayir poravna koulju. Slutio je da slijedi ispovijed.
Brate, ao mi je to sam te upleo u ovo, rekao je Othman. Zvuao je iskreno,
ali neto u njegovu glasu navelo je Nayira da okrene glavu. Jutros sam razgovarao s
Katyom. Rekla mi je...
Nayir je oklijevao. ao mi je. Htio sam ti rei da smo se vidjeli. Othman ga je
udno gledao. Objedovali smo zajedno, rekao je Nayir, to nije bilo tako teko kao
sljedee priznanje. I bili smo u zoolokom vrtu.
Da, zooloki vrt.
Znam da sam ti morao prije rei.
Othman se gorko nasmijao. Ne duguje mi ispriku. Moji su grijesi mnogo vei
od tvojih.
Nayir se sloio, ali je osjetio potrebu da ga ipak utjei: Grijeh je grijeh.
Cijenim sve to si uinio, Nayir. Rijei su zvuale rezignirano, prazno, kao da
je doista umoran od formalnosti. Nayir osjeti da e se neto slomiti, da e biti
dovoljan tek blagi dodir da se srui zid suzdravanja.
Othman je zurio u morska bia. Dolazio sam ovamo s Nouf. Spustio je ruku
na usta i na trenutak izgledao kao da tuguje, ali kada je maknuo ruku lice mu je bilo
ogoreno i zatvoreno. Prije nego to se zaruila.
Nayiru se nekontrolirano trzao kapak. To ti je sigurno bilo teko podnositi.
Nije odgovorio. Moda zato to je odgovor bio oit. Othman napokon podigne
bradu. Voljela je kada sam joj priao o razliitim ribama. Ovdje je bila riba koju smo
stalno gledali. Jedna od onih koje ive u jatu i koje se sve izlegu kao enke. Tek
poslije, kada odrastu, neke od njih postaju mujaci. Suho se nasmijao. To joj se
svialo. Rekla je da eli biti kao ta riba pa da se kad odraste moe ponaati kao
mukarac.

226
 Nayir je osjetio da ga obuzima ista tuga koju je osjetio u kolibi na plai.
Nepomino je sjedio i ekao.
Povjerio sam se ocu, rekao je Othman gorko se nasmijavi. To je bila velika
pogreka. Rekao sam mu da se elim oeniti Nouf. Isprva je mislio da se alim pa ga
nisam htio razuvjeravati, ali mislim da je napokon shvatio da mislim ozbiljno i bio je
zgroen. Toliko zgroen da je, kada se pojavila Katya, odluio zanemariti injenicu
da njezina obitelj nije poput nae. Nije ga smetalo to je starija. Samo je elio da se
oenim. Napokon smo sve dogovorili.
Ali s Katyom sam napravio najveu pogreku. Zastao je borei se sa sljedeim
rijeima: Bila mi je prijateljica, a ja joj nisam rekao to mi je doista u srcu.
Da je zapravo ne voli?
Othman je odmahnuo glavom. Ne toliko koliko sam volio Nouf.
Nayir osjeti pogubnu mjeavinu olakanja, krivnje i nemonog bijesa. Pomisao
da je Othman bio zaljubljen u sestru nije mu se vie inila tako odvratnom. Blijedila
je u usporedbi s Othmanovim ponaanjem prema Katyi. Iskoristio ju je najprije da
ouva privid u obitelji, a onda kao utjehu, kao lijek za slomljeno srce, ne obazirui se
na to to je slomio njezino srce. Moda ju je ak iskoristio da kazni Nouf, koja se
usudila zaruiti za drugoga. Nayir se sjetio bazara i gomile tune, besmislene
svadbene opreme namijenjene nekom zaboravljenom ormaru.
Znai tvoj je otac znao to osjea prema njoj, rekao je Nayir.
Na neki nain. Nisam mu sve rekao.
Zna da si ti otac djeteta?
Mislim da je naslutio.
Nayir je znao da e Othmanove sljedee rijei biti odgovor na tee pitanje koje
ga je muilo je li ju Othman oteo. Bojao se pitati, ali morao je znati.
Jesi li zato platio privatnoga detektiva da im dokae da je nisi ti oteo?
Othman je nepomino, gotovo katatonino sjedio kraj njega. Nayir je znao da
to mora izrei.
Ti si je oteo.
Othman zatvori oi. Suze su se poele slijevati niz njegove obraze. Nayir
odvrati pogled.
Oprosti, rekao je Othman. Znam to misli. Nakon bolnoga trenutka, kada
se inilo da su ak i ribe usporile kretanje u svojem svijetu, podignuo je glavu. Istina
je da sam je volio, ali brate, vjeruj mi, ne znam to se dogodilo. Bio sam sluen
neuspjenim pokuajima da doznam istinu. Nisu vodili nikamo. Nisam otkrio
227
nita... Glas mu je puknuo i on je zautio. Angairao sam detektiva jer nisam uspio
otkriti to se dogodilo, i to je istina.
Nouf je imala modrice na zapeima.
Othman odmahne glavom. Nisam je oteo.
Nali smo tvoje tragove na modricama.
inio se zbunjenim, moda zbog rijei mi. Ali ako ga je to zaboljelo, nije
pokazao. Nouf i ja posvaali smo se neposredno prije nego to je oteta. Jedva je
progutao slinu. Rekla mi je da kani pobjei u New York. Nisam mogao vjerovati.
Pa si je zgrabio?
Ne, bio sam oduevljen. Rekao sam joj da elim ivot s njom. Dao bih joj sve,
dopustio joj da radi to eli, ali... Zastao je. Ona to nije htjela. eljela je novi
poetak.
Kako je dolo do toga da je zgrabi za zapea?
Molio sam je, molim te, molim te ne idi! Iupala bi mi duu. Ona je plakala.
Poela me udarati. Zgrabio sam je da je zaustavim, ali bilo je teko. Otkopao je
rukav i podignuo ga pokazujui niz blijedih modrica od zapea do lakta. To su
mogle biti ogrebotine koje su nastale prije dva tjedna. Oborila se na mene. Morao
sam je zaustaviti. Bila je mahnita. Nisam shvatio da sam je povrijedio.
Zato je bila toliko ljutita?
Othman je polako spustio rukav. Kada sam shvatio da govori istinu, da ne
eli da idem s njom, rekao sam neto to nisam trebao. Rekao sam joj da u je
zaustaviti. Nisam pritom mislio rei da u je oteti, samo sam htio rei da u odati ocu
njezine planove. Pokrio je lice rukama i stresao glavom. Ispriao sam se. Rekao
sam joj da nisam mislio ozbiljno i doista nisam. Samo nisam elio da ode.
Nayir je kimnuo. Nije znao u to bi vjerovao, ali je bio potresen iskrenou
Othmanovih rijei. Vi ste se, dakle, sastajali u zoolokom vrtu.
Da, tamo smo se sastajali. Mjesto je bilo skrovito. Njoj se svialo.
Koliko esto ste se tamo sastajali?
Oklijevao je. Jednom na tjedan.
Bila je u zoolokom vrtu onoga dana kada je nestala, rekao je Nayir.
Othman ga je pogledao. Jesi li siguran?
Jesam. Pronali smo cipelu i tragove njezinih stopa na zemljanoj stazi iza
zoolokog vrta. Pronali smo i dokaze na njezinu tijelu. Na rani na glavi pronaeni
su tragovi zemlje sa staze iza zoolokoga vrta. Na njezinu zapeu bilo je tragova

228
izmeta. Ali neto ne razumijem. Posvaala se s tobom toga jutra, a nakon toga je
otila u zooloki vrt. Zato bi izmislila la da mora zamijeniti vjenane cipele, a onda
umjesto toga otila u zooloki vrt iako ti nisi trebao biti tamo?
Nayir je ekao, ali Othman je nepomino zurio u ribe. Ne znam, proaptao je.
Je li mogue da se namjeravala sastati s nekim drugim? pitao je Nayir.
Ne, to je smijeno. Vjerojatno je ila... Ne znam, moda zato to ju je to mjesto
podsjealo na nas. Prekrio je dlanovima oi. Moda se ila oprostiti.
Ali tko bi jo znao za zooloki vrt?
Othman uzdahne. Ne znam. Moda je rekla Mohammedu. Njemu je sve
govorila.
A nekome iz obitelji?
Nije rekla nikome u kui bilo bi preopasno.
Je li imala prijateljice?
Odmahnuo je glavom. Imala je prijateljice, ali ona ne bi neto takvo nikome
povjerila. Vie je vjerovala svojim psima.
Koliko znamo, samo si ti znao gdje je mogla biti toga dana. Nayir je pokuao
sakriti osudu u glasu, ali to je vie razmiljao, to se Othmanova krivnja inila
oitijom. Ne samo da je Othman znao za zooloki vrt, on je i jedini imao motiva da je
slijedi toga dana. Upravo su se bili posvaali. Ona je odjurila iz kue. On je
vjerojatno krenuo za njom da pokua popraviti stvar ili da je sprijei da otputuje u
New York.
Kamo si otiao poslije svae? pitao je Nayir.
Othman je prekriio ruke preko grudi. Bio sam previe uznemiren da bih
ostao ovdje, rekao je. Otiao sam se voziti. Kada sam se popodne vratio, nije je
bilo.
Bio si sam u autu?
Jesam.
Jasno.
Znam, rekao je Othman. Kad bih ti bar mogao ponuditi neki dokaz, ali ne
mogu. I ja sam se kao i ti naao u udu. I jo uvijek ne mogu doi k sebi. Dosad se
nisam istinski suoio sa zbrkom koju sam izazvao. Spojio je prste i njima probadao
zrak sa svakom izgovorenom rijei. Nayir je vidio stid i bijes u njegovim kretnjama.
Nikad nisam imao hrabrosti. Nikad mi se nije otvorila. Mjesecima sam pokuavao,
nastojao je usreiti, prisiliti je da mi vjeruje. Stisnuo je usnice da suspregne nemoan

229
bijes. Kada se to dogodilo, kada sam joj rekao da je volim, odgurnula me jo dalje. I,
k vragu... puknuo mu je glas. Jo je volim. Okrenuo se nemono briui suze s
obraza.
Nayir je promatrao akvarij. Riba klaun otplivala je pokraj njih, uurbana i
prestraena. Negdje iznad njih ugasio se generator i nastupila je tiina. Nayir se
osjeao krajnje nepodobnim sugovornikom u temi o ljubavnim osjeajima pa je
utonuo u svoje misli. ekao je da Othman progovori.
Nikad je ne bih ozlijedio, rekao je Othman na kraju. Koliko god ti se to
inilo vrijednim prijezira i zgraanja, volio sam je, i nosila je moje dijete.

Nayir se vratio u Jeep. Osjeao je kako u njega polako sipi nemo, ispunjava ga i
pritie poput pijeska u pjeanom satu, a on se eli samo vratiti na svoj brod i
otploviti do nekoga mirnog mjesta na obali. Baciti sidro. Pecati. Da, pecao bi i sunao
se, gledao ljude kako jedre na dasci i galebove i brodove kako prolaze. Samo mu je to
trebalo. Samo nekoliko riba i mimo mjesto da zaboravi ono to ga je najvie muilo:
Othman ga nije pitao to je jo otkrio. Bilo je previe neodgovorenih pitanja. Zato je
njezino tijelo pronaeno tako blizu starog pustinjskog logora? Zato su deva i motor
bili smjeteni zajedno u stranjem dijelu kamiona? Bi li Nouf sve to mogla izvesti
sama? Gdje je kamion? Ako je Othman iskreno zbunjen njezinom otmicom, ne bi li i
on elio odgovore na sva ta pitanja?
Ba kada je Nayir ulazio u automobil, ugledao je crnu priliku ene kako izlazi
iz Toyote parkirane u blizini. Bila je to Katya. Zaprepastilo ga je to je tako brzo
smogla hrabrost da se suoi s Othmanom.
Zdravo, rekla je.
Uzvratio joj je pozdrav, no ona kao da nije znala to bi jo rekla. Neugodna
tiina umrtvila je prostor izmeu njih.
Hvala ti, rekla je napokon, za sve to si sino uinio za mene.
Nema na emu. Osjeao je potrebu da neto kae bilo to no nita mu nije
zvualo dovoljno dobro. Osjeao je nepodnoljivu nelagodu. Nije znao to bi pa se
pozdravio i krenuo prema autu. Ona se okrenula jednako brzo i uputila prema kui.

230
 27

B rod se tiho ljuljao na valovima. Nayir je sjedio na palubi s udicom u ruci i zurio u
morsko prostranstvo. S lijeve strane uo je zujanje vodenog skutera, a trenutak
poslije pokraj broda je projurila mlada neznanka. Na sebi je imala bikini koji je
izgledao kao da je saiven od otpadaka iz krojanice, kao neto to e se rasparati ako
kihne. Pritiskala je tipke na mobitelu, drei drugu ruku na upravljau. Namjerno
nije skrenuo pogled. ekao je i gledao. Kada e shvatiti da zuri u nju? Ali ona to nije
primijetila. Bila je obuzeta telefonskim razgovorom. Njezino vitko smee bedro nije
ga uzbudilo. Mislio je samo na ribe koje e otjerati.
Nakon dva dana provedena na vodi uspio je stei distancu prema dogaajima
to su se zbili proteklih nekoliko tjedana. Jutros je napokon mogao razmiljati o
razgovoru s Othmanom. S ove distance sve se inilo apsurdnim i pogrenim.
Othman je udario Nouf u glavu, odvukao je u pustinju i ondje ostavio. Pa to ako
nisu nali njegove tragove na stazi kraj zoolokog vrta? Mogli su biti izbrisani u
tunjavi. ak i Mutlaq bi prihvatio takvo objanjenje.
Ali zato bi Othman to uinio? Je li morao ispuhati bijes? Zato nije izabrao
neki drugi ispuni ventil zaborav, nastavak ivota? Pravovjerni koji su se iselili i borili
se na Alahovu putu imecima i ivotima najvei su po poloaju kod Alaha. To je pravi
dihad, odricanje od dobara, nada, elja ako to od nas trai ivot, kada bi
neodricanje vodilo na krivi put. Ali Othman nije pristao na odricanje nego je postao
laac. Je li i njegova ljubav prema Nouf bila la?
Sada je jedino pitanje bilo kako postupiti dalje. Teoretski, Nayir bi sve morao
prijaviti policiji, sudstvu ili damiji i ljudima zaduenim za provedbu zakona, ali
budui da je istraiteljev ured ve zakljuio sluaj odnosno zakljuio da nema sluaja
koji bi trebalo zatvarati je li bilo ikakve nade za pravdu u sustavu u kojem se bogati
tako lako mogu izvui potkupljivanjem? ak i sa svime to su on i Katya prikupili,
nije bilo dovoljno dokaza da je Othman doista oteo sestru ili zadao posljednji udarac,
onaj koji ju je onesvijestio i prouzroio da se utopi u wadiju. Nayir je ostavljao i
mogunost da Othman ipak nije krivac i u mislima se neprestano vraao toj nadi.
 Naravno, bilo je mogue suditi Othmanu za zinu, odnosno za grijeh
izvanbranog seksa. Ali obitelj bi to kaznila kaznom koja bi vjerojatno bila vrlo
blaga. Nayir je mogao zamisliti izraz na Nusrinu licu ako ikad dozna da je Othman
spavao s Nouf. On se nadao da e je potedjeti te spoznaje. Othmanu bi se moglo
suditi za incest, ali ni to se nije inilo potenim. Tehniki nije bio posrijedi incest on
joj nije krvni rod pa ak i ako bi sud tvrdio da joj je on brat po zakonu i time joj nije
mehram, Nayir je mislio da nije humano kazniti ovjeka zato to se zaljubio ili zato
to je mislio da se zaljubio.
Nije mu preostajalo nita drugo nego se upustiti u vlastiti dihad: odrei se
prijateljstva s Othmanom, to bi bio tih ali moda najsnaniji protest protiv
prijateljeva ponaanja.
Alah prima pokajanje, kae Kuran, ali samo od onog ovjeka koji poini grijeh iz
neznanja i odmah se pokaje. Nema oprosta za one koji do smrti ponavljaju iste
grijehe.
Ipak, Kuran kae i to da Alah oprata sve grijehe i da je milostiv i samilostan.
Skuter se izgubio na puini, a do Nayira je dopro zvuk zvonjave iz kabine.
Telefon. Ozlovoljen to mu ometa mir polako je odloio ribiki tap, siao niz ljestve i
prekopavajui po gomili stvari razbacanih po stolu konano ugledao prokletu
spravu. Nastavila je zvoniti sve dok se nije javio. Prvo je zauo pucketanje a zatim
glas.
Nayir? Katya.
Zdravo...
Oprosti to te smetam, ali razmiljala sam o tvojem pitanju. Zna, ono to si
me pitao u restoranu bih li prevarila mua kao to je to Nouf planirala uiniti?
Toga sam ti dana rekla da vjerojatno bih i jo mislim da bih kada bih bila dovoljno
oajna, ali nisam. O tome se radi mislim da nikad neu biti toliko oajna.
Nije znao to bi rekao.
Uzdahnula je. Oprosti to sam te ovako nazvala. Sigurno misli da sam luda.
Muilo me to. Mislim da mora biti oajan da bi nekoga prevario. Nouf je prevarila i
Othmana. Nije mu rekla za Erica ni za plan da ode u New York sve do zadnjeg asa.
I to ga je naljutilo, to da je sve skrivala. Ali sluaj: mislim da je ona bjeala od kue
zbog njega, jer se stidjela svojih osjeaja. Mogla je i ovdje imati dobar ivot sve to je
eljela. Ali Othman bi bio ovdje, i za koga god se udala, to god uinila, ona bi ga
uvijek morala susretati.

232
 Nayir se sjetio odlomka iz dnevnika. Premeui papire na stolu naao je
biljenicu, otvorio je i potraio stranicu. Tu je bio kratak, jednostavan odlomak koji
prije za njega nije imao previe smisla:
Vie ne mogu ostati ovdje. Ne mogu to podnijeti. Taj e osjeaj uvijek biti prisutan.
Nikad ovdje od njega neu pobjei.
Kada ga je proitao prvi put, mislio je da se odnosi na openit osjeaj
sputanosti, ali Katya je imala pravo. Vjerojatno je govorio o njezinim osjeajima
prema Othmanu.
to tono eli rei? pitao je Nayir.
Nouf je bila dovoljno oajna da pobjegne u New York zbog Othmana, ali time
je zapravo priznala da ga beskrajno voli. To ju je plailo.
Shvaam.
Bila je dovoljno oajna da pobjegne, ali ne mislim da je Othman bio dovoljno
oajan da je ubije.
Nayir zatvori dnevnik i sjedne. Zamislio je Katyu kako negdje sjedi za stolom,
ba kao to on sjedi ovdje, i kako oboje trae naina da Othmana oslobode krivnje.
On je znao o emu ona razmilja, emu se nada i to prieljkuje da Othman voli
nju, a ne Nouf. To je bilo tuno. On ju je duboko alio vie nego sebe jer on se,
ako nita drugo, uspio suoiti sa stranom istinom.
uplje se nasmijala. Othman nije mogao biti takva ivotinja ima li to
smisla?
Nije odgovorio.
Ima, vjeruj mi.
Shvatio je da joj jo nije ni spomenuo dnevnik. Nije mogao, ne sada, moda
nikada. U dnevniku Othman nije ba opisan kao ivotinja, ali Noufine rijei
prikazuju sliku oajna ovjeka, nekoga tko ju prati na moru, po zoolokom vrtu.
Neugodna utnja zavukla se meu njih. Nije mogao pronai rijei kojima bi je
prekinuo.
Nayir.
Da.
Molim te, reci mi o emu razmilja.
Oklijevao je. Neke stvari mogu mukarca pretvoriti u ivotinju, rekao je,
premda inae nije takav.

233
 Druga je stanka, ini se, trajala vjeno. Misli da ga samo pokuavam
opravdati, rekla je. Ne pokuavam. Razmisli. On je unajmio privatnog detektiva.
On te poslao u pustinju.
Ali tebe je pokuao sprijeiti da analizira DNK.
To je tono, rekla je. Nije elio da otkrijem da je on otac djeteta oito je
zato. Ali je elio otkriti to se dogodilo s Nouf u pustinji jer nije znao..
Nayir je morao priznati da to objanjava njegovo nedosljedno ponaanje.
Moda si u pravu, rekao je borei se protiv udne mjeavine nade i razoaranja.
Moda Othman ipak nije kriv. Tko ju je onda ubio? pitao je.
Ne znam. Tko je bio dovoljno oajan?
inilo mu se da je ve nebrojeno puta mozgao nad tim pitanjima. Tko bi elio
uutkati Nouf? Tko je za to imao razloga? Nije bilo dovoljno dokaza koji bi mu
usmjerili misli. Opet se naao izgubljen u bespuima vlastite mate i inilo mu se da
se sve vie udaljava od odgovora na pitanja to su ga muila.
Razgovarala sam s Othmanom, rekla je oklijevajui. Ispriao se. I mislim da
je bio iskren.
Mogu misliti.
Ali smo ipak odluili otkazati vjenanje.
Nayiru je eludac skoio u grlo. ao mi je to to ujem.
to se moe... Ispustila je rezignirani uzdah koji je trebao pokazati da se s tim
dobro nosi, ali je zapravo pokazala da se osjea posve izgubljenom. Ili je bar tako
zvualo njemu.
Ostatak razgovora bio je pomalo usiljen. Kratko su razgovarali o pecanju i
vremenu na moru. Ispriao joj je kako je pronaao motor u kolibi na plai i kako nisu
pouzdano identificirani tragovi stopa koje su pronali u zoolokom vrtu. No dok se
tako muio da odri konverzaciju, imao je osjeaj da su zapravo trebali razgovarati o
Othmanu. Moda on nije postavio prava pitanja, jer nije imao hrabrosti suoiti se s
temom ljubavnih osjeaja o kojoj je vrlo malo znao. Ali uasavao se mogunosti da se
to neznanje razotkrije. Bilo mu je drago to je zanima kako provodi vrijeme. Tek
kada je spustio slualicu sjetio se da moda ona uope nije eljela razgovarati o
Othmanu i da joj je njihovo avrljanje o vremenu pruilo dovoljno snage i utjehe.
Nadao se da je tako.
Te je noi leao na palubi ljuljukajui se na morskim valovima. Razmiljajui o
Fatimi, shvatio je da joj je najvie zamjerio prikrivanje istine, to to mu nije rekla da
se via i s drugim mukarcima a ne samo s njim. Othmanovo preuivanje istine nije

234
ga toliko intimno pogodilo, ali ga je zaboljelo na svoj nain, no tada se upitao radi li i
on isto, lae li i on drugima. to preuuje onima koje voli? Njegov osobni dihad
protiv Othmana odjednom mu se inio kukavikim, iznenada ga je preplavio osjeaj
da je njegova utnja neasna a pobonost lana. Prisjetio se stihova iz Kurana:
Darovali smo ti odjeu da prekrijemo tvoju sramotu, ali i da te ukrasimo, ali odjea
pravednosti je najbolja. Kae se da je Alah stvorio ovjeka slobodnoga od zla i stida, ali
jednom kada je ovjek iskusio grijeh, njegove su misli i djela postali odjea koja ga
prekriva i otkriva, pokazujui njegovo pravo lice. Nayir je znao da bi se, da je poten
ovjek, prestao pokrivati da sakrije sramotu Othmanova gologa grijeha. Morat e se s
njim suoiti.

235
 28

S tojei ispred kue Shrawijevih, u bijelom mramornom dvoritu koje je u

predveerje poprimilo boju lososa, Nayir je promatrao crvenu sunevu utrobu
kako obuhvaa svijet. Proelje kue je najljepe u ovo doba dana kad su oblaci
proarani blijedim rumenilom, a more se presijava u ruiastim bojama. Divio se
detaljima koje ranije nije uoio: elegantnoj zakrivljenosti crepova na krovu,
kompleksnosti stjenovitoga zida i finom mramoru ispod svojih nogu.
Povjetarac je podizao rub njegove svijetlomodre haljine i donosio vonj izmeta
iz staja koji je djelovao smirujue. Sjetio se poznate molitve i aptom je izgovorio.

Na nebu se svake noi pojavljuje!

Tko li je taj noni posjetitelj?
Sjajna zvijezda,
Jer svaka dua ima anela uvara koji bdije nad njom.

I on se uzdao u anela uvara.

Okrenuo se i preao dvorite pred glavnim ulazom traei vrata koja vode u
staje. elio je jo jednom vidjeti devu. A to bi, pomislio je, moglo biti zadnji put. Bilo
je mranije nego to je oekivao, ali imao je bateriju koja je bila dovoljna da mu
rasvijetli put niza stube.
Dvorite ispred staje bilo je prazno. Obasjavala su ga svjetla iz kue pa je
ugasio bateriju i preao preko dvorita do ulaza u staju. Vrata su bila otvorena i on se
uvukao unutra. Nakon nekoliko minuta ponovno je izvadio bateriju, zaklanjajui je
rukom. Nita se nije micalo. Probijao se izmeu boksova sve dok nije stigao do
zadnjeg s lijeve strane. Provirio je kroz pukotinu i vidio da Noufina deva spava.
Oklijevao je bojei se da je ne probudi. Mogla bi se prestraiti i probuditi ostale. Ali
uo je tiho komeanje iza vrata boksa. Pritisnuo je usnice uz pukotinu i blago
puhnuo, najblae to je mogao. Zavirivi ponovno unutra primijetio je da se
pomaknula.
Tada je zauo uanj iza lea. Naglo se okrenuo i usmjerio bateriju niz dugaak
prolaz, ali nita se nije micalo. ekao je. Kako se vie nita nije ulo, i inilo se da
nema nikog u blizini, ponovo se okrenuo prema boksu.
Deva je bila budna. Oprezno je otvorio vrata i zakoraio unutra pruajui ruku
da joj poee ui. Njukom mu je dotaknula ruku, a on joj je dlanom pogladio vrat i
lea. Na kraju je prstima potraio opekotinu na nozi i ponovno je opipao. Bio je to
doista Hondin logo.
Nastavio je milovati devu a ona je zadovoljnim glasanjem dala na znanje da joj
godi njegova panja. Izvana je opet uo uanj. Zvualo je kao lepranje haljine.
Okrenuo se i oslunuo. Potaknut znatieljom, iskrao se iz boksa i zatvorio vrata.
uanj se ponovio. Kada je stao, stalo je i utanje. Sada je znao da je netko tu. Netko
je stajao na slami izmeu njega i vrata. Ugasio je bateriju da mu se oi prilagode na
mrak i oklijevajui nainio korak, pa jo jedan, a utanje se nastavilo. Kretao se
prema zvuku, drei se to blie vratima boksova. Uljez je bio blizu, toliko da je
osjetio toplinu tijela. Izvadio je bateriju i osvijetlio lice ene pred sobom.
Lecnuo se i povukao. Prepoznao je ker uvara deva. Velika modrica iznad oka
izblijedjela je, ali jo je bila vidljiva. Premda je glavu pokrila maramom, lice joj je bilo
potpuno otkriveno. Nije se okrenula nego je strpljivo stajala dok je on zurio u nju.
Pobijedila je njegova pristojnost pa je spustio bateriju, ali njegov pogled nije
naputao njezino lice.
Odakle ti modrica? pitao je.
Lice joj je bilo napeto od tjeskobe. Podignula je drhtavi prst i pozvala ga blie.
Zurio je iznenaeno, ali ona je pokazivala Doi, slijedi me.
Krenuo je za njom noen znatieljom. Na pola puta niz hodnik zastala je kraj
jednog boksa i stavila ruku na zasun. ekala je da se Nayir priblii s baterijom.
Otvorila je vrata tako da je ona sada stajala s unutarnje, a Nayir s vanjske strane.
Zurio je u prazan boks, dok je ona rukom pridravala vrata.
to..., nakaljao se. to eli od mene?
Uinilo mu se da je uo uzdah. Ui unutra, apnula je.
Bilo mu je neugodno, ali je uao u boks i baterijom osvijetlio zidove. U dnu
boksa visjela je teka nepromoiva siva cerada, ali inae nije bilo niega.
Pogledaj pod, rekla je.

237
 Svjetiljkom je zahvatio metalni sjaj na podu. Bila je to ruka od trapa. Sagnuvi
se maknuo je slamu. Zasun se otvorio uz kripu, a on je polako podizao poklopac
ispod kojega se nalazio mali odjeljak. Osvijetlio je unutranjost i pronaao crnu
barunastu vreicu veliku poput enske torbice. Podignuo ju je i odvezao.
Vreica je bila puna zlatnine. Bilo je tu prstenja, narukvica, naunica i ogrlica,
sve od 24karatnog zlata. Rubini i dijamanti svjetlucali su obasjani baterijom. Na
veini zlatnih predmeta bilo je slovo N. Zatvorio je vreicu i iziao iz boksa.
Djevojini prsti jo su drali vrata. Premda joj je elio vidjeti lice dok joj
postavlja pitanja, pomislio je da je najbolje da ih ipak dijele vrata.
Tko je to ovdje ostavio? pitao je. Nije odgovorila. Reci tko te udario da ti je
ostala modrica? Je li te udario onoga dana kada je Nouf nestala.
Tiina. Gotovo je gurnuo vrata, ali je nije elio prestraiti.
Tko je to bio? pitao je blago.
Ne znam, aptala je.
Ali ti mi vjeruje.
Nije odgovorila.
Ako si mi dovoljno vjerovala da mi pokae nakit u skrovitu, vjeruj mi i
sada.
Izala je iz boksa a potom je uo kako uurbano odlazi prema vratima staje.

U dvoritu ispred kue Nusra ashShrawi stajala je u sjeni izmeu none tame i
bljetavog svjetla koje je dopiralo iz predvorja. Kada je ula njegove korake kako
prilaze s pokrajnje staze, okrenula se prema zvuku.
Nayir, rekla je.
Drao je barunastu vreicu uza se i nadao se da Nusra nee uti tiho zveckanje
dragulja. Dobra veer, Um-Tahsin.
Gdje si bio? pitala je. ula sam tvoj Jeep, ali nisi odmah doao.
Nayir je stao uz nju. Otiao sam najprije pogledati deve.
Tiho se nasmijala, potraila mu ruku i povukla ga prema kui. Ti moda nisi
beduin po krvi, rekla je tapui ga po grudima, ali jesi po duhu.
Hvala, promrmljao je.

238
 Odvest u te u gostinsku sobu.
Zakoraio je kroz vrata obuzet strepnjom. Ako je Um-Tahsin znala da je ovdje,
tko je jo mogao opaziti njegovo prisustvo?
Kad su uli u kuu pustila je njegovu ruku i pokazala mu da je slijedi, ali
umjesto da krene poznatim putem do sobe za goste, povela ga je dublje u kuu, niz
hodnike mrane poput njezine sljepoe. Nayir je bio prisiljen usporiti i napipavati
put. elio je pitati kamo ga vodi, ali nije imao hrabrosti prekinuti tiinu. Na trenutak
se ak zapitao ne vodi li ga u stupicu.
Najednom su se nali u dvoritu opasanom visokim zidovima koje su
obasjavale samo zvijezde. Nusra mu pokae jo jedna vrata i povede ga uskim
hodnikom prema prostranoj galeriji koja, ini se, nije imala druge svrhe osim kao
golem prazan prostor kojim su prolazili sluge. Stala je tako naglo da ga je preplaila.
Uhvatila ga je za ruku vrstim stiskom. Ja moda ne vidim, rekla je, ali
znam to se dogaa u mojoj kui bolje od veine. Nagnula se blie, toliko blizu da je
mogao osjetiti njezin dah. Znala sam da si bio meu devama.
Nije se micao. Sjaj oblinje svijee bacao je dugu sjenu preko njezinih obraza i
produbljivao joj bore. ula sam te kad si iao tamo, a sada osjeam njezin miris na
tvojoj odjei, siktala je pojaavajui stisak. Zove se Asiya. A ako je upropasti,
morat e je oeniti.
Nayir je zadravao dah, a onda jedva primjetno uzdahnuo. Molim vas, Um
Tahsin. Ja sam poten ovjek.
Strogo je podignula bradu a on je osjetio kako ga oblijeva rumenilo. Ionako je
ve vrijeme da se oeni.
Nije mogao govoriti. Nakon duge, bolne stanke, pustila mu je ruku i
odmaknula se, zauzimajui ponovo svoje uobiajeno dostojanstveno dranje. Kad
smo ve kod braka, je li ti Othman rekao novosti?
Ne, a to?
Okrenula se i povela ga. Naa ki Abir udaje se sljedei mjesec.
estitam.
Udaje se za roaka Qazija, mladia koji je trebao oeniti Nouf.
Doista? To je prikladna odluka. Zato je dakle Qazi bio ovdje onoga dana.
Nayir se sjetio djeakova lica, tako mladog i zbunjenog.
Da, i mudra. Stala je na ulazu u sobu za goste. Abir je za njega pravi izbor.

239
 Njezine su rijei ostale zlokobno visjeti u zraku. Je li Abir bila bolji izbor od
Nouf? Um-Tahsin otvori vrata i pokae mu da ue. Mislim da se Othman jo nije
vratio, ali provjerit u. U meuvremenu e slukinja donijeti aj.
Otila je ne rekavi vie nita.
Nayir se ogleda po sobi. Na dva prozora zastori su bili odmaknuti, a na
prozorsku dasku postavljeno je postolje s bijelim svijeama koje su treperile i bacale
zlatno svjetlo. Sjeo je na sofu i nestrpljivo ekao Othmanov dolazak, zamiljajui
nelagodu koju e, znao je, obojica osjetiti. Sve to je kanio rei sada se inilo
pregrubim. Znam da si ubio sestru. Udario si je, odvukao u pustinju i ostavio ondje: elio si
da umre. Nije li ta izvjesnost u nedostatku dokaza tek jo jedan primjer grene
oholosti?
Poseui rukom u prostrani dep, Nayir izvadi vreicu sa zlatninom koja je
pripadala Nouf. Moda je Othman doista ukrao zlato i sakrio ga da sprijei Nouf u
odlasku. Ali kako je otkrio ifru sefa u kojem ga je uvala?
Trebam tvoju pomo, Alahu. Vodi moje misli. Nayir se u mislima vratio na mjesta
na kojima su pronaeni dokazi: u zooloki vrt, Ericov stan, kolibu na plai. Je li neto
previdio? Nekakav kljuni detalj koji bi potpuno izmijenio postojeu sliku? Pomozi,
Alahu, pomozi mi da pronaem taj kljuni detalj. Zatvorio je oi i pokuao razbistriti
misli, ali u glavi mu je vladala zbrka. A to ako ne pronae taj kljuni detalj? Moda
ubojica nije ostavio trag, nita to bi upuivalo na njega.
Jedna mu slika nije naputala misli: karta, plan grada koji je naao u kolibi,
napola skriven ispod ruba haljine. Moda je u tome klju, pomislio je. Na karti nije
bilo niega neobinog. Nouf se njome posluila da pronae zooloki vrt. Dodirnuo je
tespih u depu. Zatvorivi oi poeo je izgovarati dugu molitvu koja se razvijala
poput hipnotizirajueg sna i koja je nala svoj refren u jednostavnoj kitici:

O, Alahu, moja svjetlosti, moj vodiu

pokai mi zrno istine
daj mi srce lava i
oko sokola.

Ponavljao ju je peti put kada su se otvorila vrata i kada je u sobu ula neka ena.
Nayir otvori oi. Zaprepateno je zurio u crnu haljinu, burku i napokon u ruke koje
su pripadale Abir. Ustao je.

240
 Ovaj put je spustila servis za kavu na stol ne podiui veo, natoila kavu u
alicu i pruila je Nayiru prolivi tek kapljicu. Iznenadilo ga je njezino novo
samopouzdanje.
Vjebala sam, rekla je. Molim vas, pazite, vrue je.
Uzeo je alicu, sjeo i zagledao se u rukav njezine haljine. Odjednom mu se sve
sloilo u mislima. Nije bila bitna karta karta nije znaila nita bitna je bila haljina
koja je prekrila kartu.
Muka bijela haljina koja je visjela u kolibi.
Tada mu se to inilo normalnim. Nouf je na sebi imala bijelu muku haljinu
kada se vozila na motoru. Morala se odjenuti kao mukarac. Ali Mohammed je rekao
da je Nouf s otoka otila u crnoj enskoj haljini, a da se zatim presvukla u bijelu
muku kada je dola na plau. Na sebi je imala bijelu haljinu kada je umrla pa gdje je
onda zavrila crna? I zato je jo jedna bijela haljina bila u kolibi?
Tko je jo mogao nositi bijelu haljinu i onda je ostaviti na plai?
Nayir je bio zaprepaten otkriem, ono mu je dalo novu snagu dok se udio
kako se toga nije prije sjetio. Pogledao je Abir pitajui se odjednom zato je dola. Je
li eljela informacije ili se bojala da e on neto rei Othmanu?
Mislim da znam to se dogodilo tvojoj sestri, rekao je mirno.
Abir je ustuknula i prekriila ruke na grudima kao da se brani. Opazio je sjenu
u njezinim oima.
A mislim da bi i ti mogla znati, dodao je.
Spustila je glavu, no taj mu je pokret sada izgledao kao lana ednost. Kako
bih ja to znala?
Pronaao sam ovo. Spustio je na stol crnu vreicu. Abir je gledala vreicu
hinei zbunjenost, a zatim dopustila da joj se u pogledu vidi da ju je prepoznala, no
sve je izgledalo kao djetinjasto prenemaganje. Je li to Noufina vreica za nakit?
pitala je promuklim aptom. irei ruke kleknula je kraj stola, podignula burku i
otvorila vreicu. Ugledavi sadraj, zakolutala je oima i zajecala, to je gotovo
zvualo kao iskrena bol. Zato je to ostavila doma? pitala je pritiskajui vreicu s
nakitom na prsa.
Kako zna da ju je ostavila doma?
Problijedjela je.
Mislim da se sada moe prestati pretvarati, rekao je. U Abirinoj zbunjenosti
bio je traak neprijateljstva. Nikad je nije ni izvadila iz sefa, nastavio je ohrabren
time to mu je odjednom sve postalo jasno. Ti si je uzela. Ti si se morala pobrinuti

241
da sve izgleda kao da je pobjegla a znala si da e nakon njezina nestanka netko
provjeriti je li i zlato nestalo. Moje je jedino pitanje zato nisi pronala bolje
skrovite?
Vi mislite da sam ja..., neuvjerljivo je promucala. Progutala je slinu, mirnula
i stresla glavom kao da tjera muhu. Na licu joj se nakratko pojavio strah, ali ga je
ubrzo zamijenio dobro uvjeban nepronian izraz koji se esto mogao vidjeti u
enskim odajama Shrawijevih. Grijeite, rekla je hladno. Nemam pojma to se
dogodilo...
Prestani, podignuo je ruku. La e tvoj grijeh uiniti jo veim. Znam to si
uinila. Uinilo mu se da vidi traak panike u njezinim oima. Trudila se pribrati.
Paljivo je spustila vreicu na stol, bezuspjeno pokuavajui ustati. Drhtala je.
Ne znam o emu govorite, rekla je ali u oima joj se vidio strah.
ujem da se udaje, rekao je, za Noufina zarunika.
On nije njezin zarunik. U tom je komentaru bilo vie estine nego to je
oekivao.
On se trebao njome oeniti.
Ali on je nije volio, prosiktala je. Ni ona njega nije voljela.
Nayir je vidio gnjev na njezinu licu i odluio riskirati: Imala je sve, zar ne? Sve
to si ti eljela.
Ne znam, namrtila se.
Bila si ljubomorna jer se ona trebala udati za Qazija. Ti si se eljela udati za
njega, ali nisi mogla. Ona je bila starija pa je imala pravo prva birati.
Nije ga voljela. Sklupala se i poela drhtati dok su joj iz oiju tekle suze
gnjeva. Znala sam to radi. Povlaila se uokolo i spavala s Mohammedom.
To ti je ona rekla?
Kako je onda ostala trudna? Odvratno je to to je napravila! Za Qazija se
eljela udati jedino zato to e jednoga dana biti bogat i to e mu biti svejedno hoe
li ga varati ili ne.
Nedvojbeno je govorila istinu, barem ju je ona tako vidjela. Njezini su osjeaji
bili estoki i neobuzdani, a suze su joj se iskreno slijevale niz obraze. Ali tu je
njegova teorija prelazila u nagaanje utemeljeno na premalo dokaza i njegovoj
imaginaciji.
Zato mi ne ispria to se dogodilo? rekao je. Kuran kae da postoji oprost
za one koji se pokaju.

242
 Pogledala je u pod a onda zatvorila oi i oholo odbila ponudu odmahivanjem
glave.
Dobro, rekao je Nayir. Evo to ja mislim. Ti si sve isplanirala. Sigurno ti je
trebalo vremena da sve smisli kako je odvui u pustinju, koji kamion uzeti, kako
ukrasti devu, sve. Bilo je tu mnogo posla. Ali ja mislim da si znala da e se ona s
nekim sastati u zoolokom vrtu.
Otvorila je oi i pogledala ga sa znatieljom i strahom.
Je li ti bilo muno od toga?
Viala se s Mohammedom, prasnula je Abir.
Imam vijest za tebe, rekao je. Nije se viala s Mohammedom. Spavala je s
nekim drugim.
S kim?
Nayir oduti, uivajui u injenici da je napokon dobio neke odgovore, no nije
elio izdati Othmana. Vratimo se malo unatrag, rekao je. eljela si se rijeiti Nouf
da bi dobila Qazija za sebe... Vidjevi iskru u njezinim oima on podigne ruku. Ili
da zatiti Qazija od nje. A to si mogla samo tako da se pobrine da izgleda kao da je
pobjegla. Najbolje mjesto da je se rijei bila je pustinja. Nitko je nikad tamo nee
nai. Ali da bi izgledalo kao da je otila u pustinju, morala si ukrasti devu.
Pogledala ga je s prijezirom no to je na njega djelovalo gotovo poticajno.
Teko je ukrasti devu, posebno usred dana, ali ti si ovu poznavala. Nouf ju je
najvie voljela, a deva ti je vjerojatno vjerovala. Nije bilo preteko ugurati je u stranji
dio kamiona. to si uinila? Natjerala je da hoda po dasci? Istu si dasku poslije
iskoristila da ugura Noufin motor u kamion? Kada je spomenuo motor, Abirino
vrsto dranje poelo je poputati pred naletom straha, ali eljust joj je i dalje bila
prkosno isturena.
Bilo tko je mogao ukrasti devu, rekla je.
Da, to je velik pothvat za sitnu djevojku poput tebe. Samo sam razmiljao o
praktinim pojedinostima. To je prilino posluna deva, ali ipak. Vidjevi da mu
nee ponuditi objanjenje, nastavio je: Mislim da je daska bila najjednostavniji
nain. Na dvoritu je bilo dasaka. Dovezla si kamion s prednjeg parkiralita. Kamion
je prilino lako ukrasti. Tvoja braa dre kljueve u garderobi kraj ulaznih vrata.
Ukrala si kamion s parkiralita. Odvezla si se do stranjeg dvorita i navela devu da
se po dasci popne u kamion. Uzela si i cijev koja se nalazila iza stajskih vrata. I nitko
te nije primijetio osim keri uvara deva, ali ti si je jednostavno udarila cijevi. To ju je
vjerojatno onesvijestilo.

243
 Na licu joj se pokazao udan, samozadovoljan izraz, ali onda je spustila pogled
dobro izvjeban pokret, pomislio je, da sakrije ponos. Njezino pritajeno zadovoljstvo
ga je iritiralo. Sigurno je pogrijeio.
Ne, naravno... rekao je razmiljajui. Bila si dovoljno pametna da zna kada
je najbolje ukrasti devu kada nikoga nema u blizini. uvareva ki uhvatila te dok si
skrivala Noufinu vreicu s nakitom. Abirine oi zasjale su od bijesa i on je znao da
je u pravu. Je li to bilo istoga dana kada si otela Nouf?
Nije odgovorila.
Nije bitno, rekao je. Uvela si devu u kamion. Imala si oruje cijev. Stavila
si dasku u kamion. Samo si jo trebala Nouf, a znala si gdje e je nai. Sigurno ti je
rekla za svoje sastanke u zoolokom vrtu.
To sam sama otkrila, rekla je Abir.
Kako?
To to sam znala njezine navike, rekla je Abir, ne znai da sam je ubila.
Nayir se prisilio biti strpljiv. Kako si otkrila?
Slijedila sam je jednoga dana do kolibe na plai i pronala njezinu kartu
zoolokog vrta. Kada je dola doma, otila sam na plau, uzela motor i sama otila u
zooloki vrt. Izbacila je bradu s pravednikim izrazom lica. U motoru sam nala
kondome.
Ali ipak nisi znala s kim se sastaje. Traio je reakciju i vidio jedino masku
moralne ispravnosti. Otila si u zooloki vrt prije nje, rekao je, i ekala je. Kada je
zaustavila motor, udarila si je. Kako?
utjela je.
Sada kad o tome razmiljam, rekao je, kako si mogla biti sigurna da nee
biti s ljubavnikom? Mislim da nisi kanila oteti oboje.
Vidi, rekla je, dok joj se u oima budilo zlurado zadovoljstvo, tvoja pria
nema smisla.
Sigurno si planirala doi tamo prije njezina ljubavnika ili kada on ode. Ve si
znala da Nouf odlazi u zooloki vrt sama da bi uivala u trenucima slobode i u
vonji na motoru koji su joj tako puno znaili... Nayir je pomno promatrao njezino
lice. Znala si da se tamo sastajala s Mohammedom i vjerojatno si shvatila da je on
obavljao kupovinu u gradu umjesto nje kako bi doma imala alibi.
Bio je glup, rekla je.
Je li dolazila doma s vreicama punim odjee koju nikad nije nosila?

244
 Dola je smrdei kao ivotinja. Mrnja u njezinu glasu nakratko je u njemu
izazvala zlurado zadovoljstvo. U njoj je kipio neobuzdani bijes koji ju je naveo na to
da ubije sestru. Premda se nije posve slomila, pukotina to je naela njezino
samopouzdanje odavala je dovoljno jasan znak krivnje.
Znai znala si da e u jednom trenutku Mohammed otii u kupnju, nastavio
je, i da e Nouf ostati sama. Imala si sree to si stigla dok je bila sama, vjerojatno
prije nego to je stigao Mohammed. Ali ja se i dalje pitam kako si je onesvijestila.
Njezin bi motor obino bio parkiran na pokrajnjem putu i ti bi ga bez problema
mogla ugurati u kamion. A to onda? ekala si u grmlju i zaskoila ju? Ili si s njom
razgovarala? Prouavao joj je lice traei odgovor, ali vidio je samo suzdranost.
Ne mogu zamisliti da si se s njom suoila. Kako bi objasnila zato si tamo, a da ne
spominjemo da si stigla kamionom u kojemu si vozila devu a poslije i njezin
motor? Ne, sigurno si je iznenadila. Zaskoila si je iz grmlja... Dodirnuo je mjesto na
sljepoonici koje se podudaralo s poloajem rane na Noufinoj glavi. Tim si je
udarcem s boka onesvijestila. Nije se probudila ni kad je poelo kiiti. Ali previe
brzam... Onesvijestila si je. Pala je. Pronali smo tragove povlaenja kao dokaz da si
vukla njezino tijelo do kamiona.
Abir je izgledala kao netko tko strpljivo slua suludo blebetanje senilna strica.
Smijeno, rekao je, moj strunjak za tragove pomijeao je tvoje i njezine
stope pa je izgledalo kao da je Nouf ponovno ustala. I na plai su tvoji tragovi.
Tvoja je pria smijena, rekla je.
To je i tvoja pria. Vidio je kako su joj obrazi buknuli pa je shvativi da je na
dobru tragu nastavio: Tvoj sljedei problem bio je kako doi u pustinju, rekao je,
ali i to si isplanirala. Ukrala si bratu jaknu s pustinjskim kartama i GPSom i
prouila kako se koristi. Morala si pronai mjesto gdje nee tako brzo otkriti njezino
tijelo, pa si se prvo odluila uputiti do pustinjskog logora gdje je Othman zadnji put
logorovao, jer bi te GPS mogao odvesti tamo i natrag, zar ne? Ve je bio programiran,
i makar je to prilino sloen ureaj, nije teko njime rukovati. Iz logora si kamionom
produila uz wadi kako bi potraila mjesto gdje e baciti njezino tijelo da ga nitko
ne uspije pronai. Tako e ona ostati zarobljena u divljini, ali ti nee, jer e pratei
wadi lako doi natrag do logora i uz pomo GPSa vratiti se na imanje. Logor nije
bilo teko nai, zar ne?
Hladno ga je pogledala, uinilo mu se da se gotovo uvrijedila. Njezina je
oholost sada nesputano izbila na povrinu. Jedini trag ednosti koji je jo preostao
ogledao se u gesti kojom je ruke sakrila pod pazuha.

245
 Vozei kamion uz sam rub wadija jednostavno si gurnula Nouf s prednjeg
sjedala u wadi. Moda nisi ni znala da je to wadi. Bio je to zgodan jarak gdje e je
ljudi tee primijetiti.
Znam to je wadi, prasnula je.
Dakle gurnula si je iz kamiona u wadi i odvezla se kamo? Moda dalje
uzvodno? Morala si nai mjesto gdje e ostaviti devu, dovoljno daleko od Nouf da
je ona ne nae.
Abir je i dalje tvrdoglavo utjela.
Zatim si se odvezla prema gradu, ali morala si se rijeiti kamiona. Oito si
lukavo izabrala mjesto. Jo nije pronaen. U grad si se vratila na motoru. Vrlo si se
pametno dosjetila upotrijebiti njezin motor. Ali si ipak ostavila neke dokaze.
Opeklinu u obliku logoa motora na devinoj nozi.
Licem joj je preao drhtaj straha. Kakve to ima veze?
Mislim da je to oit dokaz da su se deva i motor nali zajedno u malom
prostoru, rekao je. Negdje gdje je jako vrue. Izgledala je kao da e progovoriti ali
mu ipak nije kanila olakati posao. Koliko je trajao cijeli put? Tri sata? Pola sata do
zoolokog vrta, jedan sat do pustinje, pola sata za istovar tijela i jo jedan sat do
plae. Vratila si se prije nego to je itko primijetio da te nema, a kada si dola na
skuteru svi su sigurno mislili da si se vozila u blizini kao obino.
Kada o tome sada razmiljam, prilino je zaprepaujue da si sve to sama
uspjela izvesti. Tako mlada djevojka.
Ne znate nita o djevojkama, prosiktala je.
Taj ga je komentar neoekivano bolno pogodio, ali ga je zanemario i
usredotoio se na njezino lice. Vidio je u njemu hladnou i okrutnost koju bi
oekivao kod ubojice. Je li to bio rezultat odgoja ili uroena osobina nije znao, ali mu
je bilo muno. Gotovo se nije bunila protiv njegove rekonstrukcije dogaaja i premda
su njezini ispadi odavali da je motiv ljubomora, njezina ga je utnja uznemirila.
Prihvatila je njegovu priu, no sudei po odsutnom pogledu nije se suoavala s
krivnjom. Umjesto toga podigula je zatitni zid oko sebe skrivajui istinu iza zastora
enstvenosti i prava na utnju.
estitam, rekao je gorko. Nevjerojatno je kako si to uspjela izvesti i sve
zbuniti.
Ljudi su glupi.
Sjedio je mirno suspreui bijes. Ako su ljudi glupi onda si i ti meu njima.
Bilo je mnogo pojedinosti koje si morala razraditi, ali si jedno zaboravila.

246
 Da?
Odjeu. Kada si se vratila u kolibu, morala si se rijeiti bijele haljine, one
kojom si se preruila u mukarca, pa si je objesila na kuku.
Ponos i prkos napustili su joj lice.
Da je Nouf pobjegla ne bi li njezina crna haljina jo visjela na toj kuki?
Abir se brzo pribrala i prekrila lice izrazom kreposti. To moe biti bilo ija
haljina.
Ja mislim da to dokazuje da je netko bio u kolibi nakon Noufina nestanka. Ta
je osoba ukrala Noufinu crnu haljinu da sakrije injenicu da je ona bila tamo. Tko bi
to elio uiniti?
Ne znam.
Bijes ga je sve vie obuzimao pa se nagnuo naprijed unosei joj se u lice. Ti. Ti
si je ostavila u pustinji da umre. Ti bi moda voljela misliti o tome kao o nesrei, ali
tvoj ju je udarac u glavu onesvijestio, a kada je naila bujica nije imala anse. Utopila
se. Misli li da za to nisi ti kriva? Da je ona kriva jer se nije probudila na vrijeme i
pobjegla iz wadija? Rei u ti da bi, ak i da je uspjela izii iz wadija, umrla od
vruine i sunca. Nisi joj ostavila devu ni kamion, ak ni bocu vode. Ostavila si je
tamo da umre.
Abir je na lice navukla izraz prkosnog prijezira, ali je utjela.
Stid me to to moram priznati, rekao je, ali nikad nisam mislio da ena
moe uiniti tako neto. To je pitanje moje neupuenosti, naravno. Nisam mogao
zamisliti. Udahnuo je pokuavajui se smiriti, ali mu nije uspjelo. I sve to zbog
Qazija? To valjda znai da nisi znala da Nouf kani napustiti Qazija na medenom
mjesecu.
Abir se nije trudila sakriti ok.
Da, rekao je. Planirala je ivjeti u New Yorku. ak je nala nekoga kod koga
bi boravila dok se ne snae.
To nije istina!
Istina je. Nije osjetio zadovoljstvo kad je opazio njezin uas. To ga je samo jo
vie razljutilo. Nije eljela biti s Qazijem. eljela je nekog drugog i neto drugo.
Abir je zagrizla usnicu tako jako da je pomislio da e je raskrvariti. Udavala se
za Qazija samo zbog novca, rekla je, no inilo se da ni sama u to ne vjeruje. Ne bi
se tako lako odluila napustiti ga.
Sigurna si?

247
 Strah joj je bljesnuo preko lica, ali u njemu je bjesnila ljutnja i nije mogao
osjeati samilost, samo gaenje. Koliko su sestre morale muiti jedna drugu da bi
probudile ovakvu mrnju? Nije imao pojma da je meu njima vladala tolika
netrpeljivost. Katya bi to mogla bolje znati, ali on je pretpostavljao da je ovdje rije o
Abirinoj nesvakidanjoj sebinosti. Odvrativi pogled, ponovno je sjeo na sofu i
zagledao se u servis za kavu.
Ne vjerujem da se ozbiljno viala jo s nekim, rekla je. To kaete samo zato
da me uznemirite.
Postojao je netko, rekao je Nayir. Netko koga je voljela mnogo vie nego
Qazija. Ali neu ti rei tko je to bio jer mislim da bi to uzrokovalo jo vie bola. I
dalo ti prigodu da optui nekog drugog, pomislio je.
Ipak je iskoristila Qazija! Sada je vritala. Lagala mu je i spavala s drugim
mukarcem!
Nayir je nevoljko kimnuo. Pa ipak ne razumijem zato bi to znailo da je
mora ubiti. Ne mislim da to ima smisla, kada si mogla sprijeiti brak tako da
ispria Qaziju sve o njezinu ponaanju.
Sjedila je na rubu stolca, obuhvativi rukama bedra i grevito guvajui
prstima nabore haljine. Neto je u poigravanju miia na njezinu licu pokazivalo da
je dotaknuo bolnu toku. Nayir se uspravio s novim zanimanjem.
Ili ti on ne bi vjerovao? apnuo je.
Bi, naravno, rekla je tiho.
Moda ju je toliko volio da bi mu bilo svejedno.
To nije istina! vikala je. Moda mi ne bi vjerovao, ali samo zato to on ne
misli loe o drugima.
Ali nisi sigurna, nastavio je Nayir. to da si mu rekla, a da je on pomislio:
Ta Abir je sigurno luda!
Nisam luda!
Samo bi jedno moglo biti gore, rekao je Nayir. to da ti je povjerovao, ali
ipak odluio ostati s njom?
On to ne bi uinio!
Ali te to mui, zar ne to to ne zna to bi uinio.
Sjedila je zurei u njega mranim pogledom u kojem se zrcalila sva zloa
njezina bia, ali on je sada na to bio imun.
Jesi li ikad razgovarala s Nouf o tome? pitao je.

248
 Suho se nasmijala. S Nouf se ne moe razgovarati. Ona se brine samo o sebi.
Osjetio je udnu uznemirenost zbog toga to o Nouf govori u sadanjem
vremenu. Jesi li ikad pokuala.
Jesam, odbrusila je. Pokuala sam ali nije me sluala. Htjela je to vjenanje
bez obzira na sve. Usta su joj se iskrivila u zlokobni smijeak. Tada sam joj rekla da
znam to radi i da se ja elim udati za Qazija, i da ona nema pravo na njega, i zna
to je uinila? Pogled joj je bio izazivaki. Nita. Bilo joj je svejedno.
Zato si ju mrzila.
Da. Premda se jo drala kruto, govorila je s iskrenou koja ga je dirnula i
odjednom u njemu pobudila saaljenje. Mogao je razumjeti njezine osjeaje, ali
postupke koji su uslijedili nije razumio. Ni priblino.
Na neki nain bih mogao rei da stvari vidim manje jasno nego prije, rekao je
mirkajui prema Abir. Sada sam doznao istinu, ali jo ne znam to bi bilo ispravno
poduzeti.
Abirin je vrat bio ukoen, cijelo tijelo napeto. Neete me odati, rekla je.
Znate to e mi uiniti. Naglo je ustala. Ruke su joj se jo tresle kada je paljivo
podignula vreicu s nakitom sa stola. Osim toga, nemate dokaza, rekla je.
Spustivi burku okrenula se prema vratima.
ekaj. Nayir je ustao i posegnuo rukom u dep. Mislio sam ovo predati
obitelji. Izvadio je Noufin dnevnik. Naao sam ga u kolibi na plai.
S uasom je gledala u dnevnik.
To je njezin dnevnik. Mislim da bi eljeli imati neto za uspomenu na nju.
Abir je pruila ruku, ali on ga je povukao. Pogledali su se. Ovo nije za tebe,
rekao je.
Okrenuvi se, nesigurnim je korakom izila iz sobe. Nije je ni pokuao
zaustaviti, osjeajui da nee nikamo otii. Jedino je alio to joj nije vidio izraz lica
dok je izlazila.
Kada je zamro odjek njezinih koraka, iz depa je izvadio jo neto: origami
rodu. Taknuo joj je rep. Zadrala je oblik, unato tome to je toliko vremena provela
u njegovu depu. elio je vratiti te predmete Othmanu, ali sada se vie nije usudio
ostaviti ih ovdje gdje bi ih se mogla doepati Abir. Vratio je dnevnik i rodu u dep.
Svijee su dogorjele. Vani je uo zvuk valova to su se lomili o stijene. udno,
jer nikad prije nije uo more s ovako visoke toke na otoku. Otvorio je vrata terase i
zakoraio u no.

249
 U daljini je uo zvuk paljenja skutera. Osjetio je potrebu da nekome kae, da
pozove policiju, moda ak i da nazove njezina zarunika i sve mu ispria. Tako bi
bar prekinuo planove za brak. No nije imao srca za to. Njegovu je odlunost oslabilo
neto to je rekla, jer unato njegovoj zgroenosti, njezinoj okrutnosti, unato ljutnji i
gaenju, ona je bila u pravu: znao je to bi joj uinili. No najvie ga je prijeilo
saznanje o tome kakve bi posljedice bile za obitelj.
Neto puno vee nepovratno se sruilo u njemu zid koji je nosio snagu
njegovih uvjerenja. Bolio ga je osjeaj da poputa u svojim uvjerenjima, da osjea
toliko suuti prema enama poput Nouf, enama sputanim ivotima ispunjenim
pravilima o ednosti i kunim obavezama. Jer ta su pravila mogla odgovarati
enama iz Prorokova vremena, ali ne i enama modernog doba, obuzetima eljom
da se koluju i putuju i rade, enama koje imaju sve vee mogunosti i apetite.
Trudio se ne misliti da se svijet rui, ali on se ruio i tu se nije moglo vie nita osim
gledati s bolnim, gorkim osjeajem gubitka.
Zakoraivi na mramornu balustradu, zavukao je ruku u dep. Tu je bilo jo
neto. Stari misyar. Rubrika za enino ime jo je bila prazna, a njegovo je ime bljedilo.
Prouavao je dokument prelazei prstom preko njega i divei se peatu. Izgledao je
kao pravi. Bio je to vrlo lijep misyar.
Zvuk vodenog skutera je postajao sve glasniji dok se pribliavao mjestu iznad
kojeg je stajao Nayir. Mogao je vidjeti kako prednje svjetlo ostavlja trag pulumjeseca
na vodi. Gledao je kako se vrti, vozi u krug, zuji kroz no. Uzeo je upalja i drao ga
ispod misyara sluajui kako papir pucketa pod plamenom. Jednom je oklijevao jer je
znao koliko ga je teko ponovno nabaviti. Ali znao je istinu: nikad ga nee
upotrijebiti.
Mirnom rukom drao je plamen pred oima i gledao kako papir nestaje i
raspada se. Kad je vjetar raznio pougljenjene ostatke preko balustrade bacio je zadnji
pogled na njih dok su padali u more, a onda se okrenuo i poao.

250
 29

P o uzavreloj popodnevnoj vruini u radni dan u zabavnom parku nikad nije bila
guva. To mu je rekao njegov prijatelj Azim, dodajui da je to savreno mjesto
kamo bi mogao odvesti enu. Ostali parkovi u sjevernom dijelu Comichea bili su
strogo segregirani, ali ovaj je bio obiteljski, pa bi ljudi ako ga vide u drutvu sa
enom automatski pretpostavili da je rije o branom paru. Park nije bio osobito
uzbudljivo mjesto, ali bi ondje barem mogli na miru razgovarati, a s vrha
panoramskog kotaa s gondolama imali bi prekrasan pogled na more.
Dva je dana jedrio sam, a onda je pristao u marinu i ukljuio mobitel. Katya ga
je dvaput zvala. Prva poruka bila je jednostavna, gotovo slubena: Molim te,
nazovi. Druga je odavala elju za hranom: to misli o odlasku u onaj obiteljski
restoran?
Isprva su ga okirali njezini pozivi, ali njegovo se snebivanje topilo poput leda
na ljetnoj vruini. Bio je uzbuen to ga je zvala. Kada joj je uzvratio poziv, zvuala je
kao da joj je jako drago to ga uje, a on je zbog toga bio istovremeno nervozan i
sretan. Dogovorili su se da e se nai u parku. On je inzistirao na tome da dou svaki
svojim autom i da Katya doe s vozaem.
Sljedeeg popodneva u jedan Nayir je stajao na ulazu u park. Nekoliko je
obitelji prolo kraj njega na putu prema izlazu. Postalo je previe vrue za djecu. Lica
ena bila su prekrivena burkom i sve su bile u pratnji mukaraca. Sinulo mu je da im
ti mukarci moda nisu muevi ili braa, pa je prouavao parove pokuavajui
odgonetnuti njihov odnos. Katkada su ih djeca zvala mama i tata, ali bilo je
parova bez djece i on ih je paljivo promatrao studirajui njihovo dranje, geste, ton
glasa. Primijetio je da veina parova gotovo i ne razgovara. Izgledali su klonulo,
spremni za odlazak. Jedan se mukarac obraao eni s prisnou koja je sugerirala
bliskost. Drugi se svojoj eni obraao nehajno, ne trudei se ak ni da ju pogleda.
Nayir je pokuavao zamisliti da tako razgovara s Katyom, ali nije mogao.
Katya je napokon stigla, obilazei eljezna ulazna vrata. Nayir ju je uoio jo
prije nego to se na vidiku pojavio Ahmad, pa se na trenutak uspaniio pomislivi da
on nije ni doao. Ali vjerni pratilac ipak se pojavio, a njegova siva kosa presijavala se
na suncu. Dok mu se Katya pribliavala razaznao joj je osmijeh ispod burke.
Zdravo, Nayir, rekla je. Drago mi je to te vidim.
I meni je drago.
Ahmad se pribliio i pruio mu ruku. Krenuli su prema kotau, ali je Katya
zastala kod tanda sa sladoledom, a s njom i Nayir. Sladoled je bio sjajna ideja. Jedini
je problem, shvatio je, bilo vrijeme koje e proi od trenutka kada kupe sladoled pa
do trenutka kada dou do mjesta gdje e Katya moi podignuti burku i pojesti ga.
Trebat e im najmanje tri minute da kupe sladoled, a zatim ulaznice, popnu se u
gondolu i priekaju da se kota podigne kako bi se maknuli izvan vidokruga. No nije
bilo izgleda da bilo koja ledena tvar izdri tri minute po ovakvoj paklenoj vruini.
Nayir je objasnio problem prodavau sladoleda kojemu je trebalo vremena da
razumije to eli, ali kada je napokon shvatio ponudio im je prijenosni hladnjak i
vreu leda. Sladolede su smjestili u hladnjak i, obeavi da e ga vratiti, krenuli
prema kotau.
Tri minute poslije Nayir i Katya sjedili su zajedno u otvorenoj gondoli, a u
gondoli iza njih sjedio je Ahmad i itao novine. uvar je bio naviknut na parove bez
djece koji se ponaaju kao djeca. Rekao im je da e ih pustiti da se voze dok mu ne
doviknu da ih spusti, a potom se udaljio.
Kada se kota poeo okretati, lagani povjetarac zapuhao je po njima i oni su
izvadili sladolede. Katya je podignula veo, a Nayir nije mogao odoljeti da ju ne
pogleda. Nije izgledala drukije nego zadnji put kada ju je vidio, ali je oekivao vie
tuge.
Nervozno je ekao drei u ruci sladoled i gledajui kako mu se cijedi niz prste.
Jedno od njih moralo je neto rei, ali njemu nita nije padalo na pamet. Kad su stigli
do vrha Nayir je promatrao more, a kada su se spustili prouavao je malo sladoled a
malo more, pa onda opet more i sladoled, sve dok napokon Katya nije prikupila
hrabrost i upitala: Jesi li vidio Othmana u zadnje vrijeme?
Premda mu se sladoled topio, nije micao pogled s obzora. Nisam ga vidio od
onoga dana kad smo se sreli na parkiralitu.
Ah, tako. Uslijedila je utnja tijekom koje su lizali sladoled, pa jo malo
utnje. Jeste li vas dvojica jo prijatelji?
Morao je razmisliti o pitanju prvo o tonu kojim je izreeno (znatieljno?
ljubomorno?) a potom o odgovoru, koliko god on zvuao nevjerojatno. Da, jo ga
smatram prijateljem.

252
 Ali niste... bliski.
Primijetio je da joj se sladoled opasno nagnuo preko ruba korneta. to time
eli rei?
Slegnula je ramenima. Bio je to najprozimiji pokuaj nonalancije koji je ikad
vidio. Nije, meutim, uspjela sauvati sladoled, koji joj je skliznuo niz nogu i zavrio
na cipeli. Ya Allah! Ne mogu vjerovati. Otresla je nogu i sladoled je poletio iz
kabine i pljusnuo na plonik.
Nije znao bi li se nasmijao ili namrtio, ali ona je izgledala posramljeno pa joj je
za utjehu ponudio svoj kornet. Nakon malo oklijevanja prihvatila je. Hvala.
Obrisao je prste u haljinu, ali od toga su bili jo ljepljiviji. utjeli su. Ve joj je
ranije, preko telefona, rekao sve o svojem razgovoru s Abir, ali tada nije puno
komentirala vjerojatno zato to je bila posve zateena onim to je ula. Volio bi znati
to o tome misli sada, ali se bojao pitati.
Uzgred, rekla je, Ured je odluio ponovno otvoriti Noufin sluaj.
Pogledao ju je. Stvarno?
Da. Pokazala sam efici rezultate nae istrage sve dokaze i uzorke DNK koje
smo prikupili. Odnijela ih je svom nadreenom i on je podnio zahtjev za ponovno
otvaranje sluaja. ef odjela ga je upravo odobrio.
I to e sada biti?
Poslat e policiju da ispita lanove obitelji. Slegnula je ramenima.
Shrawijevi su moni. Mogli bi opet pokuati sve zatakati, ali ja sam ve o tome
razgovarala s Nusrom.
Pogledao ju je sa zanimanjem. to si joj rekla?
Rekla sam joj to smo nali u zoolokom vrtu mislim na cipelu. Rekla sam joj
da smo imali razloga posumnjati u Abir, zbog bijele muke haljine to je ostala u
kolibi na plai i nestanka zlata.
Kladim se da je Abir ponovno sakrila zlato.
Ne znam, rekla je Katya. Ali kada sam razgovarala s njom, Nusra nije imala
pojma to se dogodilo i obeala je da e suraivati s istraiteljima.
Nayir se divio Katyinoj hrabroj odluci da preda dokaze, ali i da razgovara s
Nusrom koja je ve izgubila jednu ker a sada bi mogla i drugu. Impresioniran
sam, rekao je.
Potisnula je osmijeh. Moja efica je nazvala Qazija da ga upozori da mu je
zarunica pod istragom.

253
 Nayir se nasmije. To je poetska pravda.
I ja tako mislim. Ne znam to e se dogoditi s Abir ako je proglase krivom.
Vjerojatno e provesti neko vrijeme u zatvoru.
Zaslueno, mislim.
Htjela sam ti osim toga rei da odjel treba istraitelje poput tebe. Jesi li ikad
razmiljao da radi u dravnoj slubi?
irom je otvorio oi. Nisam. Je li ga zato pozvala?
Zato ne?
To nije dobra ideja.
Ma daj! Ti si dobar detektiv. Bolji od mnogih...
Ne volim mrtvace, rekao je brzo.
Prestala je lizati sladoled. Pa da, tono. Zaboravila sam. Nasmijeila se.
To je vrlo velikoduno od tebe, rekao je postieno se prisjeajui kako se
onesvijestio u mrtvozornikovu uredu.
Ali to se moe nadvladati. Priguila je smijeh.
uj, ne mogu dugo ostati. Bio je smeten i pokuao to prikriti posegnuvi za
ledom iz hladnjaka kojim je obrisao ruke.
Zato? inila se razoaranom, a njemu je zbog toga bilo drago.
Imam dogovor kod okulista, rekao je na kraju.
Oh! Pa dobro, idem s tobom. Ide kod doktora Jahiza?
Da, no ti ne mora ii.
Ali elim. Pogledavala ga je nekim neobinim pogledom, inilo mu se i jela
sladoled. Zamisli da sam ti profesionalna pratnja, u sluaju da kakvoj eni padne na
um da ti se nabacuje. Mislit e da sam ti supruga.
Osjetio je kako crveni. Ba glupo. ene se ne bacaju na mene.
Bacaju se. Samo nisi obraao panju.

Tako sam sretan to ste se vratili! Dr. Jahiz poveo ih je niz hodnik prekriven
tepisima do sobe za preglede. Rekli ste da vam pustinja loe utjee na vid?
Da. Nayir je otpratio Katyu do stolca blizu vrata, a onda se s nelagodom
popeo na stolac za pacijente. Mislim da praina kodi mojim oima.
254
 Naravno. Jahiz je priguio svjetla i upalio svijetleu plou na zidu sa slovima
poredanim u stupce. Vjerujte mi. Uvijek je kriva praina!
Nayir je gledao u plou sa slovima, ali nije mogao proitati nijedno. Zapravo
najvie problema s vidom imam u gradu. Ne znam zato. U pustinji sve vidim
savreno.
Zazvonio je telefon u susjednoj prostoriji i doktor je iziao. Oprostite, odmah
u se vratiti.
Dok ga nije bilo, Katya je podignula burku, prekriila noge i spustila ruke na
koljena. Ona neto eli, mislio je. Pitao se kako zna. To nije bilo ponaanje koje je prije
kod nje vidio, ali mu se inilo univerzalnim.
Htjela sam te pozvati na veeru idui tjedan. Otac i ja planiramo malu zabavu,
za samo nekoliko ljudi, i voljela bih da doe.
Nayir je ljubazno podignuo obrve ali ga je instinkt opominjao da odbije.
Veera? S njezinim ocem? Ne, ne, nije spreman. Ne za to.
Puno bi mi znailo, rekla je gledajui ga plaho. Znam da ti se takav poziv
moe initi udnim, ali i drugi e ljudi biti tamo, a moj otac bi te volio upoznati.
Nayir kimne, ili je to moda bio nervozni trzaj.
Kao to sam rekla, tamo e biti i drugih ljudi. Katya upitno podigne obrvu.
Iz pokrajnje sobe dopirao je uzrujan Jahizov glas. Onda odmah prestanite s
kapima! Ne stavljajte nita toplo, oteeno je, ya'Allah! Tko je uo da se na oteklinu stavlja
topli oblog? Katya je ekala odgovor. Nije se mogao izvui. Ne samo da je eljela da
upozna njezina oca, nego i prijatelje njezinog oca. Rukav haljine zapeo mu je za
ruicu optometrijskog ureaja pa je zahvalno proveo nekoliko polaganih trenutaka
oslobaajui ga. Opet se zauo Jahizov glas. Da, stavite leda. Ali znate to, ako u cijeloj
ovoj prokletoj pustinji naete kockicu leda koja se nee otopiti prije nego se smanji oteklina, ja
u vam sljedei put kada doete pokloniti par Guccijevih sunanih naoala po snienoj
cijeni... Da, imate moju rije. Gucci!
Kada si planirala prirediti tu veeru? pitao je Nayir.
U etvrtak naveer.
Naalost, etvrtkom veeram sa stricem.
Oh.
Rado bih doao, ali to e uznemiriti strica. Nema nikoga, pa...
Razumijem, kimnula je smijeei se.

255
 Doktor se vratio i Katya je spustila veo. Jahiz je sjeo u svoj stolac na kotaiima
i odgurnuo se unatrag prema Nayiru poput kakvog energinoga raka. Zapamtite da
morate disati mirno, rekao je. Ovo nee boljeti.
Nayir se pun zahvalnosti okrenuo doktoru. Osim povremene obeshrabrujue
primjedbe Boe, minus 5 na lijevom oku! i Sigurno vam je teko bilo to proitati, ha?
postupak je bio oputajui. Bilo je mrano i mirno. Sloeni instrumenti u vjetoj ruci
strunjaka koji je radio u pobonoj tiini sve ga je to ispunjavalo osjeajem
univerzalne dobrobiti. Doktor mu moe popraviti vid. Hvala Allahu, sve se moe
popraviti ako dospije u prave ruke.
Minus pet!
Sjetio se devine noge i Othmana, njegove oajnike ljubavi prema Nouf i
osjeaja koje mu je uzvratila. Ona je htjela biti slobodna poput onih riba koje se izlijeu kao
enke a poslije postanu mujaci. Ali Nouf u njegovim mislima ve je bila slobodna i
nesputano je jurila autocestom na HarleyDavidsonu. Na sebi je imala kacigu poput
rakova oklopa, rukavice od aligatora i muku bijelu haljinu. Haljina ju je ibala po
glenjevima dok je pretjecala SUVove, poput kakvog poludjelog beduina na devi
svemirskog doba.
Jahiz je ustao i iskljuio svijetleu plou sa slovima. Odmah emo vam izraditi
naoale. Nee trajati vie od sata. Dok ekate, moda bi i vaa sestra eljela pregled.
Nayir pogleda Katyu. Glava joj se trznula kao da eli rei ne.
Ne, hvala, rekao je Nayir ustajui.
Znate, Jahizov je pogled bio lukav. Nema mnogo ena koje se odluuju za
korekciju vida. Mukarci im ne doputaju. Samo snana, slobodna ena dolazi na
pregled.
Premda je imala pokriveno lice i ruke zavuene u rukave, Nayir je mogao
primijetiti iznenadno oklijevanje. Polako se okrenula prema njemu kao da eli rei:
Nije loa ideja!
Napokon, nastavio je Jahiz, s licem pokrivenim velom po cijeli dan... ene
ude za tim da vide svijet, znate. I to jasno, prijatelju, jasno.
Nayir je vidio kako se Katyina burka polako podie kad je udahnula. eljela je
neto rei, razmiljala je o tome...
Ja mislim, rekao je Nayir, da ona ima savren vid.
Uinilo mu se da je vidio kako se nasmijeila.

256