DJECA OTEENOG VIDA

(SEMINARSKI RAD )
SADRAJ:

UVOD.....3

OTEENJE VIDA........4

SLABOVIDNA OSOBA.5-6

REAKCIJE DJETETAI PRILAGOAVANJE NA VLASTITO OTEENJE VIDA7

RAZVOJ I PSIHOLOKE KARAKTERISTIKE..9

VJETINE I SPOSOBNOSTI9

TAKTILNO KINESTETIKA PERCEPCIJA..10

AUDITIVNA PERCEPCIJA....10

KOGNITIVNI PROCESI ILI KOGNICIJA.10

RAZVOJ MOTORIKE.12

MOBILITET.12

ZAKLJUAK...14

LITERATURA..15
UVOD

Jedno je stajalite da u specijalnom odgoju treba da se ue pedagoki i medicinski

problemi, a drugo da u specijalni odgoj trebaju da uu samo problemi odgoja i obrazovanja
kao profesionalnog, individualnog osposobljenja.
Sa stanovita odgoja i obrazovanja treba prihvatiti miljenje da u specijalni odgoj
ulaze problemi koji imaju pedagoka obiljeja. To su problemi koji se javljaju kod djece s
razvojem , a prvenstveno oni koji se odnose na odgoj, obrazovanje, kao i na profesionalno
osposobljavanje hendikepirane djece.
Predmet izuavanja specijalnog odgoja je takoer i etiologija. S medicinskog stajalita
zadatak je specijalnog odgoja da izuava i objanjava etiologiju raznih oblika ometenosti.
Postoje razliite vrste tekoa u razvoju , kao to su:
Oteenje vida (sljepoa i slabovidost)
Oteenje sluha(gluhoa, nagluhost)
Tekoe u uenju, itanju, pisanju, raunanju
Tjelesna invalidnost
Mentalna zaostalost , i dr.

Najpogodnije je da se djeca s tekoama u razvoju posebno od 1. do 4. razreda

integriraju s djecom u redovnim kolama.Sa njima bi realizirali pojedine programe, a druge u
posebnim skupinama ili individualno.
Ukoliko nije provedena integracija, onda se za ove uenike organiziraju posebni odjeli
pri redovnim kolama ili u zasebnim osnovnim i srednjim kolama.
Za ove uenike postoje posebni programi odgojno- obrazovnog rada i profesionalne
osposobljenosti.
Oteenje vida ( engl. Visually handicapped, njem. Sehgeschadigte ) skupni naziv ,
termin kojim se obiljeava stupnjevitost oteenja, od potpune sljepoe, visoke slabovidnosti
u jednom slijedu do priblino normalnog vida . (I.Biondi, 1993. ).
Dvije su subkategorije smetnji vida.: sljepoa i slabovidnost.

3
 OTEENJE VIDA

Oteenje vida je termin kojim se obiljeava stupnjevitost oteenja, od potpune

sljepoe, visoke slabovidnosti u jednom slijedu do priblino normalnog vida.
Dvije su subkategorije smetnji vida :
1. sljepoa
2. slabovidnost
Definiraju se s razliitih aspekata , a mi emo se zadrati na medicinskoj- kvantitativnoj i
pedagoko- kvantitativnoj (funkcionalnoj) definiciji.
Prema medicinskoj definiciji usvojenoj na kongresu oftalmologa bive Jugoslavije
1955. god. na Bledu slijepom se smatra svaka osoba koja ima ostatak vida do 10 %, a
dopunjena je na kongresu istih strunjaka u Opatiji, 1972. god. i glasi :Slijepom osobom
smatra se ona osoba koja na bolje oku s korekcijom ima otrinu vida manju od 10 % (0, 10) i
osoba s centralnim vidom na boljem oku s korekcijom do 25 % ( 0, 25) ,ali vidno polje sueno
na 20 stepeni ili manje . ( G. Zovko, 1993. ).
U skladu s ovom definicijom razlikuju se tri kategorije slijepih osoba:
1. slijepa je ona osoba koja je izgubila u potpunosti osjet svjetla ili osjet svjetla ima s
projekcijom svjetla,
2. slijepom se smatra ona osoba koja ima ostatak vida manji od 5 % ( 0, 05) i na
boljem oku s korekcijom ima ostatak vida do 10 % ( 0, 10) , a vidno polje sueno
na 20 stepeni ili manje,
3. slijepom se smatra i ona osoba koja ima ostatak vida manji od 10 % ( 0, 10) na
boljem oku s korekcijom i osoba s centralnim vidom na boljem oku s korekcijom
do 25% (0, 25), i sueno vidno polje na 20 stepeni ili manje.

Prema G. Zovki ( 1993. )sa pedagokog aspekta slijepom se smatra svaka osoba koja
na boljem oku s korekcijom ima ostatak vida do 5 % (0, 05) ili koja, bez obzira na otrinu
vida ne moe itati slova ili znakove veliine jeger 8 na blizinu.

4
SLABOVIDNA OSOBA

Slabovidna osoba je ona koja na boljem oku s korekcijom ima ostatak vida manji od
40% (0, 40), a izuzetno i ona osoba kod koje je vid ouvan i preko 40% u sluaju da priroda
njihova oboljenja vodi progrediranju vida i dalje.
Slabovidna osoba u pedagokom smislu je ona koja preostali vid moe koristiti u
obrazovne svrhe, itanju i pisanju moe se koristiti crnim tiskom.
U SAD se slabovidnim smatraju djeca od 10 -28 % , u Velikoj Britaniji 5-30 % ,u
Njemakoj 4- 25% i td. .
Klasifikacije koje su posebno znaajne s odgojno- obrazovnog i didaktikog aspekta
kod nas govore o : visokom (10- 20 %), srednjem (20-30 %) i niskom (30- 40 % ) stupnju
slabovidnosti.
Prema Pedagokoj enciklopediji, 11, 1989. radi se na redefiniranju slabovidnosti,
definicija se suava, pa se slabovidnim smatra svako dijete koje ima ostatak vida od 5- 25 % i
vei ukoliko je priroda bolesti takva da se zbog preventivnih razloga treba smatrati
slabovidnim.
Osim otrine vida tokom utvrivanja slabovidnosti kod djece vodi se rauna i o
brojnim drugim faktorima kao to su:
oteenje fundusa oka
Tekoe ili nemogunosti percipiranja i razlikovanja boja
Preosjetljivost na svjetlo
Brzo zamaranje oka
Eventualna naruenost ivanog sistema i td. (Pedagoka enciklopedija, 11, 1989.)

Lovenfeld , 1973. pridaje veliki znaaj funkcionalnoj definiciji sljepoe i smatra da je od

otrine vida vaniji nain na koji dijete upotrebljava svoj vid.
Zapaanja autora pokazuju da ga neka djeca sa slabim vidom uspjeno koriste, dok druga
djeca imaju dobru otrinu vida ali je ne koriste uspjeno. Sistematsko vjebanje vida
pospjeuje njegovo funkcioniranje.

5
 Dr. V. Stani navodi defektoloku definiciju stupnja tekoe u razvoju djece s
oteenjem vida. Prema ovoj definiciji djeca oteenog vida dijele se prema tome kako se
gubitak vida odrava na uspjenost upotrebe preostalog vida i s obzirom na neka druga
oteenja, pri emu je vaan snieni nivo kognitivnog funkcioniranja.

Pinoza i sur; 1984. oteenje vida prema ovim definicijama dijele na tri grupe:
1. djeca oteenog vida s blae izraenim tekoama u razvoju jesu slabovidna
djeca koja na boljem oku uz korekciju, imaju od 10 do 40 % , ali s prognozom
pogoranja vida, te djeca koja na boljem oku uz korekciju imaju ostatak vida od 5
do 10 % , ali se njime uspjeno slue.
2. djeca oteenog vida s jae izraenim tekoama u razvoju jesu slijepa i
slabovidna djeca koja imaju i smetnje u drugim podrujima, kao to su smetnje u
motorici, tekoa dranja tijela, usporen intelektualni razvoj, laki gubitak sluha,
3. djeca oteenog vida sa izrazitim tekoama u razvoju jesu ona djeca koja uz
oteenje vida imaju smetnje u socijalnom i emocionalnom podruju .
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) danas u svijetu ivi oko 10
miliona apsolutno slijepih osoba. 80% djece sa smetnjama vida ine slabovidne osobe.

Slabovidno dijete to je dijete koje na boljem oku, s korekcijom vida od 0,4 kao i
dijete koje na boljem oku ima korekciono staklo s otrinom vida veom od 0,4 ali kod koga se
stanje pogorava.
Kod ove djece je smanjeno vizualno doivljavanje to moe oteati razvoj i dovesti do
raznih psihoneurotinih poremeaja.

Slijepo dijete- je ono koje na boljem oku s korekcionim staklom ima otrinu vida
manju od 0,10 ili manje vidno polje od 20 stupnjeva. Ono nije u stanju da raspozna svjetlo od
mraka niti da vizualno percipira. Ovakva djeca se oslanjaju na auditivne slike, ula dodira kao
i pokrete. Proces primanja podraaja slijepog djeteta je vie baziran na vremenski nego
prostorni redoslijed ,zbog ega se ono bolje snalazi u vremenu nego u prostoru. Razvoj
govora kod slijepe djece kao krianje i gukanje poinje zaostajati , oponaanju samo akustine
znake , a ne miminu bezizraenost . ako se ne radi o oligofrenom djetetu uz pravilne
pedagoke mjere moe se normalno intelektualno razvijati.

6
REAKCIJE DJETETA I PRILAGOAVANJE NA VLASTITO
OTEENJE VIDA

Socijalni razvoj slijepog djeteta ovisi o reakciji na vlastitu vizualnu ometenost.slijepo

dijete ivi u svijetu koji je struktuiran u slubi vida, pa je stalno primorano graditi svoju
psihiku ravnoteu i prilagoavati se svom senzornom ogranienju i drutvu koje ne prihvata
osobe koje su adaptirane samo na sljepilo.
Uvjet pozitivne identifikacije djeteta je dobra porodina klima, koja kod djeteta stvara
osjeaj sigurnosti i na taj nain ga priprema da podnosi frustracije u ivotu, da u potpunosti
razvije svoj senzomotorni aparat, kognitivne sposobnosti, zdrave mentalne odnose i da
postane zrela linost.

R. Blanko navodi slijedee faktore od kojih ovisi konana reakcija djeteta na svoje
steeno sljepilo:
1. eventualni defekt i opa snalaljivost djeteta kao linosti ,
2. faza psihoseksualnog razvoja u toku koje se pojavilo sljepilo,
3. kvalitet odnosa izmeu roditelja i djeteta prije nego to je dijete oslijepilo,
4. reakcije roditelja na djetetovo sljepilo,
5. odnos onog lijenika prema djetetu i njegovim roditeljima, esto moe biti od
presudnog znaaja.

Sljepilo koje se pojavi u vrijeme kada su funkcije ega ve formirane traumatino je .

Zbog traume koja nastaje gubitkom vida slijepi teko prihvataju novonastalu realnost.Kod
njih se javlja nostalgija , pasivnost i ovisnost koje su praene fanatizmima postojeih
elja.
Kod normalno uravnoteene linosti reakcija na pojavu iznenadnog sljepila je trenutni
ok , a nakon toga osoba se oporavlja. Stanje oka se manifestira depresionalizacijom
praenom depresijom , a ona obino traje nekoliko dana ili sedmica. U tom periodu slijepu
osobu treba prepustiti njenim emocijama.

7
 Ako osobi koja je oslijepila ne dopustimo da prevazie i psihiku traumu,
moe kasnije imati jako ozbiljne emocionalne probleme. Vana je i okolnost na koji je
nain saopena informacija o sljepilu. Put realnog prihvatanja svoga sljepila i sebe kao
reintegrirane linosti prate brojne prepreke koje mogu biti intrapsihike i spoljanje.
U prvim trenucima nakon gubitka vida slijepoj osobi potrebna je tua pomo u
zadovoljavanju njenih potreba.Ovisnost o drugima pojaava osjeanje depresije i stvara
konflikt izmeu svjesnog odbijanja ovisnosti i nesvjesne udnje za njom.Negativne
emocionalne reakcije uvjetovane frustracijama i konfliktima dovode do redukcije u
samopotovanju.
Obitelj i prijatelji esto ine previe za slijepo dijete te mu na taj nain uskrauju
normalna iskustva za uenje. Roditelji ponekad slijepe adolescente sputavaju u
osamostaljivanju , a nerijetko imaju previsoke ambicije usljed ega je oteano objektivno
sagledavanje sposobnosti njihovog djeteta.
Na vizualni gubitak osoba se prilagoava tokom cijelog ivota.

Proces prilagoavanja slijepe osobe:

na pojedinim podrujima adaptacije slijepe osobe se nalaze pred veim
potekoama nego osobe koje vide,
tekoe adaptacije slijepih proizilaze i iz toga to su one ee i trajnije
izloene raznim frustracijama, tee je zadovoljiti njihove potrebe, elje i ciljeve.
Slijepe osobe dospijevaju ee u nove i nepoznate situacije u kojima
nisu dovoljno jasni ciljevi, djelovanje i sredstva za postizanje ciljeva.

Zbog navedenih razloga vrlo je bitan stav profesionalaca prema sljepilu , jer negativni stavovi
mogu dovesti do neeljenih posljedica.
Sigurno je da fizika oteenja vida utjeu na poremeaj i tee individualno
funkcioniranje ( ponaanje, uenje, doivljavanje). Govori se i o zaostalom motorikom
razvoju, psihomotorikom, o psihomotorikim devijacijama, potekoama orijentacije u
prostoru, kognitivnim procesima koji se radi upadljive vizualne percepcije zamjenjuje
taktilnom i vizualnom percepcijom .( I. Biondi., 1993.)
8
RAZVOJ I PSIHOLOKE KARAKTERISTIKE

Proces rasta i razvoja je individualiziran kod svakog djeteta. Jedinstvena genetska

osnova i razliiti okolni utjecaji udruuju se da bi dijete postalo odreena linost . Ono vai i
za zdravo i za slijepo dijete.
Kod slijepog djeteta dodatne varijable mogu dalje individualizirati razvojni proces, jer
se on odvija u situaciji koja je osobena zbog nedostataka jednog od najznaajnijih kanala,
preko koga se dobijaju podaci o realnosti i sredini koja nas okruuje.
Pored osobenosti, slinost je u razvoju slijepe djece sa djecom koja vide vea od
razlika, jer slijepo dijete je prije svega dijete, pa tek onda slijepo.(S. Hrnjica, 1991.)

VJETINE I SPOSOBNOSTI

Slijepa djeca stjeu sporije a vee je i variranje u brzini razvoja nego kod djece koja
vide. U periodu ranog razvoja slijepog djeteta potrebna je adekvatna afektivna veza s majkom
Bitno je da majka naui neverbalni jezik svoje bebe kako bi adekvatno percipirala njene
potrebe. Umjesto koordinacije oko- ruka slijepa beba razvija koordinaciju uho- ruka i ona mu
omoguava lokalizaciju zvunog objekta u prostoru, da posegne u njegovom pravcu i da ga
uhvati.
U trenutcima kada slijepa beba poinje ispoljavati selektivno smijeenje na glas majke,
kad taktilno trai i ispituje njeno lice , a odbija kontakte sa stranim osobama, majka je kod
bebe dobila identitet glas- dodir.
Razlike izmeu djece koja vide i slijepe djece ogledaju se i u hodanju.nakon prve
godine ivota i slijepa djeca poinju hodati, ali zbog nespretnosti i estih padova gube vjeru u
sebe, povlae se i zaostaju. Kod njih se javlja blindizam (necjelishodne fizike aktivnosti
karakteristine za slijepu djecu).

9
TAKTILNO- KINESTETIKA PERCEPCIJA

Ima za slijepu djecu veliko znaenje jer predstavlja kompenzacijski mehanizam

nedostatka vida.
Pokreti malog slijepog djeteta koje prave drugi ( ruku, nogu, glave, vrata i cijelog
tijela) jako su vani za taktilno- kinestetiku percepciju. Ova percepcija za slijepu djecu ima
veliku spoznajnu vrijednost. Prema Lowenfeldu ona ima i odreene nedostatke jer se temelji
na direktnom kontaktu s objektima koji se percipiraju zbog ega mnogi predmeti i pojave
ostaju izvan percepcije slijepe osobe (zvijezde, oblaci, plamen, planine i td.).
Funkcionalnost taktilno-kinestetike percepcije poveava se tokom kolovanja.

AUDITIVNA PERCEPCIJA

Ona je drugi vaan izvor neposredne spoznaje stvarnosti. Djeca pomou nje ue govor,
prostornu orjentaciju, mobilitet, sluaju muziku.
Razvoj auditivne percepcije poinje pred kraj prve godine ivota. Kod slijepe djece
auditivna percepcija i auditivna panja su razvijenije nego kod djece koja vide.
Auditivna percepcija ima veliku vanost u uenju govora , usvajanju gramatikih
pravila, kretanju kroz prostor i prostornoj orjentaciji i moe se rei da sluanje predstavlja
jedan od najvanijih naina uenja za slijepe osobe.

KOGNITIVNI PROCESI ILI KOGNICIJA

Oni obuhvataju miljenje, procese mentalne reprezentacije akcija i dogaaja i

pojmovno shvatanje odnosa izmeu stvari i dogaaja.(V.Stani, 1991.).
10
Kod ove djece moe se primijetiti usporenje u razvoju kognicije uslijed nedostatka ranog
vizualnog iskustva. Ovo su pokazala brojna istraivanja.
Razlog zaostajanja u kognitivnom razvoju moe biti i zanemarivanje ili prezatiivanje
ove djece, nedovoljno socijalnih iskustava i kontakata, sputavanje djece da sudjeluju u
situacijama u kojima mogu sudjelovati od strane roditelja.
Djeca koja imaju i male ostatke vida putem vjebanja mogu postii nivo kognitivnog
razvoja djece koja vide. Slijepo dijete spoznaje o svijetu postie pomou govora, pa je govor
za slijepo dijete jako znaajan.
Nedostatak vidne stimulacije dovodi do sporijeg uenja rijei i do pojave razliitih
tipova rijei.
D.Burlingham navodi da se rijenik slijepog djeteta sastoji od dvije vrste rijei:
1. one koje stiu sopstvenim iskustvom
2. one verbalizacije koje stie sluajui govor drugih u svojoj okolini

Verbalizam je prisutan ako dijete moe opisati sadraj rijei verbalno, a ne prepoznaje
odreene predmete.
Usvajanje govora kod slijepih uglavnom je usporeno, specifino i izoblieno.Govorni
nedostaci kod slijepih su esti i do 20% uenika ima ove nedostatke u kolama za slijepu
djecu.(D.orevi, 1984.).
Aktivni i pasivni rjenik slijepe djece je dosta razvijen. Uz pomo obuavanja slijepi
raspolau kvantitativno na pojedinim uzrastima sa skoro istim fondom rijei kao i videe
osobe, ali su zbog nedostataka vida njihovi pojmovi kvalitativno siromaniji.
Istraivanja su pokazala da slijepi obuavanjem mogu postii razvijenost govora do
prosjenog nivoa, a govor slijepih u velikoj mjeri kompenzira njihove nedostatke u odnosu na
videe osobe.

11
 RAZVOJ MOTORIKE

Razvoj motorike usporen je kod slijepe djece , a razvija se istim redoslijedom kao kod
onih koji vide.

Ogranienja u razvoju motorike kod slijepe djece ogledaju se :

za slijepu djecu okolina ima manje stimulativnu vrijednost nego za djecu koja
vide. Bez vidne stimulacije usporen je razvoj fine motorike i mobiliteta, zbog
ega treba iskoristiti zvune stimulacije i vjebati koordinaciju uho- ruka.
Sposobnost vidne imitacije pokreta ne postoji kod slijepe djece zbog ega je
motorika osiromaena.
Ne posjeduju vizualno motoriku koordinaciju zbog ega je oteano uenje
nekih radnji ( oblaenje, uzimanje hrane , i td.) .

Djeca koja kasnije izgube vid imaju normalno razvijenu motoriku , nakon gubitka vida
ona kontrolu svoje motorike prilagoavaju uvjetima nepostojanja vida i ue nove
motorike vjetine u novim okolnostima.
Veliki znaaj za djecu sa oteenjem vida i za onu kod kojih je oteenje
nastalo kasnije ima razvoj mobiliteta (pokretljivosti).

MOBILITET
Mobilitet znai kretanje u prostoru i mentalnu orjentaciju, tj. osoba zna
prepoznati svoju okolinu.
Slijepo dijete od najranijih dana treba vjebati mobilitetu , upoznati ga s
rasporedom prostorija u kui , u koli, sa kunim predmetima, formirati kod njega
mentalnu mapu ueg i ireg prostora.
Pomo u mobilitetu i pomagala dijele se na :

1. ljudska pomo (vodii ),

2. bijeli tap,
3. psi vodii i
1. elekronska pomagala. 12
 Najizraenije osobine slijepih je slijedee : emocionalna nestabilnost, slaba snaga ega,
nesigurnost i osjeaj manje vrijednosti, pesimizam, sklonost depresiji, utljivost,
neprilagoenost.
Karakteristino za slijepe osobe je pasivizam i sklonost fantaziranju i oni su najee
indikator njihove neadaptiranosti.
Cutsforth navodi tri vrste fantazija kod slijepih osoba i to :

- fantazije koje odstranjuju izvore neugodnosti,

- fantazije u kojima slijepi postiu superiornosti,
- fantazije kojima se slijepi povlae od aktivnih utjecaja okoline ka
jednostavnim utjecajima regresivnim bavljenjem preteno emocionalne prirode.

D.Burlingham govori i o postojanju straha kod slijepe djece i dijeli ih u tri grupe :

1. realna strahovanja koja osjea slijepo dijete u trenucima bespomonosti

2. strahovanja koja potiu od nerealnih shvatanja objektivne stvarnosti
3. strahovi koji se javljaju na osnovu tane ili pogrene procjene realnosti, a
nakon toga dobijaju pogrene elaboracije.
Za slijepu djecu je karakteristian strah od mraka i od samoe.
U doba predkolskog razvoja rizine su etiri oblasti razvoja kod slabovidne
djece:
1. razvoj vizualne percepcije,
2. razvoj percepcije putem drugih ula
3. govor i komunikacijske vjetine i
4. socijalna kompetencija i vjetine dnevnog ivljenja.

13
ZAKLJUAK

Terminom uenici s tekoama u razvoju danas najee oznaavamo uenike koji

zbog izraenijih nedostataka ili poremeaja imaju razliitih tekoa u svom razvoju pa i
kolovanju.
Najpogodnije je da se djeca s tekoama u razvoju posebno od 1. do 4. razreda
integriraju s djecom u redovnim kolama . Sa njima bi realizirali pojedine programe, a druge
u posebnim skupinama ili individualno.
Sa stanovita odgoja i obrazovanja treba prihvatiti miljenje da u specijalni odgoj
ulaze problemi koji imaju pedagoka obiljeja. To su problemi koji se javljaju kod djece s
razvojem , a prvenstveno oni koji se odnose na odgoj, obrazovanje, kao i na profesionalno
osposobljavanje hendikepirane djece.
Oteenje vida je termin kojim se obiljeava stupnjevitost oteenja od potpune
sljepoe, visoke slabovidnosti u jednom slijedu do priblino normalnog vida.
Slabovidno dijete je dijete koje na boljem oku s korekcijom vida od 0,4 kao i dijete
koje na boljem oku ima korekciono staklo s otrinom vida veom od 0,4 ali kod koga se stanje
pogorava.Kod ove djece je smanjeno vizualno doivljavanje to moe oteati razvoj i dovesti
do raznih psihoneurotinih poremeaja.
Slijepo dijete je ono koje na boljem oku s korekcionim staklom ima otrinu vida manju
od 0,10 ili manje vidno polje od 20 stupnjeva. Ono nije u stanju da raspozna svjetlo od mraka
niti da vizualno percepcira. Ovakva djeca se oslanjaju na auditivne slike, ula dodira kao i
pokrete.
Uvjet pozitivne identifikacije djeteta je dobra porodina klima, koja kod djeteta stvara
osjeaj sigurnosti i na taj nain ga priprema da podnosi frustracije u ivotu, da u potpunosti
razvije svoj senzomotorni aparat, kognitivne sposobnosti, zdrave mentalne odnose i da
postane zrela linost.
Djeca koja imaju i male ostatke vida putem vjebanja mogu postii nivo kognitivnog
razvoja djece koja vide
Slijepo dijete spoznaje o svijetu postie pomou govora, pa je govor za slijepo dijete
jako znaajan.

14
LITERATURA:

Tomi R., Integrativna pedagogija , Tuzla, 2008., Off-set, 2007.

ati R., Stevanovi. Marko Pedagogija, Zenica 2003. , Pedagoki fakultet

15