Rudolf Steiner

Okultni
znakovi i simboli

Predavanja odrana
u Stuttgartu od 13. do 16. rujna i
u Baselu 17. studenoga 1907.,
u Mnchenu 20. kolovoza 1911. te
u Dornachu 18. prosinca 1921.

equilibrium@2007
Simboli nisu samo znakovi kojima su ljudi
proizvoljno pridruili neko znaenje. Smisao
okultnih znakova i simbola utemeljen je na
stvarnosti iz koje su proizili. Pomou ovih
predavanja moi emo proniknuti u stvarnost
nekih simbola i dokuiti to lei iza njihovog
smisla i znaenja. Ovdje se govori o penta-
gramu kao izrazu odnosa snaga u ovjeku, o
harmoniji sfera i okultnoj astronomiji, o lju-
dima Atlantide, velikom potopu i simboli-
kom znaenju Noine arke, o duhovnim
strujanjima koja su dovela do gradnje gotikih
katedrala, o tomu zbog ega se simbolima
zmije, ribe, leptira i pele mogu pridruiti
elementi zemlje vode zraka i vatre, o simboli-
ci brojeva utemeljenoj na staroj pitagorejskoj
koli, o alfabetu i abecedi te o svjetlu duhovne
jasnoe kao simbolu mudrosti koje se raa u
svakom biu kada se ispuni istinom.
 SADRAJ

PENTAGRAM I LJUDSKO TIJELO 4

PENTAGRAM
9
KAO IZRAZ ODNOSA SNAGA U OVJEKU
16
SVJETLO KAO SIMBOL MUDROSTI
21
HARMONIJA SFERA I OKULTNA ASTRONOMIJA
25
OVJEK ATLANTIDE
28
GOTIKE KATEDRALE
32
NOINA ARKA
35
ZMIJA RIBA LEPTIR PELA

SIMBOLIKA BROJEVA
EVOLUCIJA INVOLUCIJA I STVARANJE IZ NIEGA 42

ALFABET I ABECEDA 56
 PENTAGRAM
I LJUDSKO TIJELO
Ova etiri p r e d a v a n j a koja e se o d r a t i u
Stuttgartu biti e u malo prisnijem tonu jer se
moe pretpostaviti da je publika veim dije
lom sastavljena od lanova koji su ve neko
vrijeme upoznati s osnovnim idejama okultnog
uenja, pa prema tomu, vjerojatno ele saznati
skrovitije detalje s podruja duhovne znanosti.
U ovim predavanjima bavit emo se okultnim
simbolima i znakovima u odnosu na astralni
i duhovni svijet, a za itav niz biti e obja
njeno njihovo dublje znaenje. Molim vas da
obratite pozornost da e mnogo toga iz prva
dva predavanja zvuiti neobino, te da e bi
ti p o t p u n o objanjeno tek poslije, u treem i
etvrtom predavanju, to, naravno, proizlazi
iz same grade jer predavanja o duhovnoj
znanosti ne mogu biti poput predavanja s ostalih
podruja koja su matematiki sastavljena od
jednostavnih elemenata. Mnogo toga to e
isprva izgledati maglovito poslije e postati
jasno i razumljivo.
Simboli i znakovi, ne samo u obinom nego
i u teozofskom svijetu, esto ostavljaju dojam
neeg proizvoljnog to samo slui za "ozna
avanje". To, meutim, nije tono. Znate da su,
primjerice, razliiti planeti svemira oznaeni
znakovima. Znate da je poznati znak u teozofskim
slikovnim opisima tzv. pentagram. Nadalje znate
da se u razliitim religijama svjetlo spominje
u smislu mudrost, u smislu duhovne jasnoe.
Kad biste sada upitali za znaenje takvih stvari
mogli biste uti ili proitati da znae ovo ili ono
trokut bi, primjerice, znaio vie trojstvo i
tomu slino. U teozofskim spisima i predava
njima esto se tumae mitovi i legende; kae se
da oni "neto znae". Zadaa ovih predavanja
biti e da se prepozna stvarnost simbola, da
se dokui ono to lei iza njihova smisla i
znaenja. to to ustvari znai objasnit emo
jednim primjerom.
Razmotrimo pentagram. Znate da su na
njega utroena mnoga nejasna razmiljanja,
ali to se okultizma ne tie. Da bismo razumjeli
to okultist kae o p e n t a g r a m u moramo se
najprije podsjetiti na sedam osnovnih dijelo
va ljudskog bia*, a to je prije svega etersko
tijelo koje je osobito vano za ovo razmatranje.
Poznato vam je da etersko tijelo p r i p a d a
podruju nadosjetilnog. Ono se ne moe vidje
ti fizikim oima. Da bi ga se opaalo n u n e
su vidovite metode. Tada e postati oito da
se bit eterskog tijela ne sastoji u njegovu
pojavljivanju kao fine magliaste tvorevine.
Njegova je prava osobina da je ono arhitekt,
graditelj fizikog tijela. Upravo kao to od vode
nastaje led tako se fiziko tijelo oblikuje iz eter
skog tijela koje je poput oceana proeto mnogim
strujama to njime protjeu u svim smjerovima.
Meu njima se nalazi pet glavnih struja. Njihov
smjer moete tono slijediti kad stojite raire
nih nogu i ruku. One tvore pentagram. Svatko,

* 1. fiziko tijelo, 2. etersko tijelo, 3. astralno tijelo, 4. Ja,

5. manas (duhom preraeno astralno tijelo), 6. budhi
(duhom preraeno etersko tijelo), 7. atma (duhom
preraeno fiziko tijelo).
skriveno u sebi, nosi ovih pet struja. Zdravo
etersko tijelo izgleda tako da su ove struje u
njemu neto poput kostura. No, ipak ne smijete
pretpostaviti da se sve to se odnosi na etersko
tijelo nalazi samo unutar fizikog tijela jer kad
se netko, primjerice, kree ove struje zapravo
prolaze zrakom. Pentagram je pokretljiv kao
i ovjekov kostur. Stoga kad okultist govori
o p e n t a g r a m u kao o ovjekvom obliju on ne
govori o neem izmiljenom ve govori isto
tako kao to anatom govori o kosturu. Ovaj
je oblik doista prisutan u eterskom tijelu. To
je injenica.
Razlika izmeu ivog i neivog tijela
sastoji se u sljedeem: U neivom tijelu tvari
od kojih je ono sastavljeno podlone su samo
fizikalnim, kemijskim zakonima. Naprotiv, u
ivom su tijelu stvari meusobno povezane na
prilino sloen nain te se samo zbog djelo
vanja eterskog tijela moete odrati u vrevi
ovog, za vas neprirodnog, razvrstavanja tvari.
U svakom se trenutku fizike tvari grupiraju u
skladu sa svojom prirodom to za ivo tijelo
znai raspadanje, a u svakom se t r e n u t k u
etersko tijelo bori protiv ovog raspadanja. Kad
se etersko tijelo odstrani od fizikog tijela,
tvari fizikog tijela grupiraju se na za njih
prirodan nain i tijelo se raspada, postaje le.
Etersko je tijelo, dakle, neprestani borac protiv
raspadanja fizikog tijela.
U svakom se organu nalazi etersko tijelo
kao njegova temeljna snaga. Da bi se pojedini
fiziki organ drao na okupu, ovjek ima etersko
srce, eterski mozak itd. Etersko si tijelo moemo
lako predoiti na materijalan nain kao sasvim
finu maglu. U stvarnosti je ono zbroj strujanja
snaga. Vidovnjaku se u ovjekovu eterskom tijelu
pojavljuju odreena vrlo vana strujanja. Jedno
se strujanje, primjerice, uzdie iz lijevog stopala
prema elu do mjesta izmeu oiju koje se
nalazi oko jednog centimetra duboko u mozgu.
Otuda skree prema drugom stopalu, o t u d a u
suprotnu ruku, pa kroza srce u drugu ruku te
potom natrag u svoje ishodite. Na ovaj nain
ono tvori p e n t a g r a m strujanja snaga.

Ovo strujanje nije jedino. U eterskom ih

tijelu ima jo mnogo i upravo njemu ovjek
zahvaljuje svoje uspravno dranje. ivotinja
je prednjim udovima povezana sa zemljom i
u njoj ne vidimo ovakvo strujanje. U odnosu
na izgled, oblik i veliinu ovjekova eterskog
tijela moe se rei da je ono, u svojim gornjim
dijelovima, sasvim tona slika fizikog tijela.
Drukije je s njegovim donjim dijelovima koji
se ne podudaraju s fizikim tijelom.
U osnovi odnosa eterskog i fizikog tijela lei
velika tajna koja duboko rasvjetljava ovjekovu
prirodu: etersko tijelo mukarca je ensko, a
etersko tijelo ene je muko. Tako se objanjava
injenica da u prirodi svakog mukarca nala
zimo mnogo enskoga, a u prirodi svake ene
mnogo mukoga. U ivotinja je etersko tijelo
vee od fizikog. Zato vidovnjak, primjerice,
vidi da u konja iznad glave, u obliku kape,
stri etersko tijelo.

Iz ovog kratkog razmatranja moemo uoiti

kako stvari stoje u vezi sa stvarnim znaenjem
simbola. Svi znakovi i simboli, koje sureemo
u okultizmu, upuuju nas na takvu stvarnost,
a najvanija od svega je injenica da na tom
p u t u dobivamo smjernice za koritenje takvih
oblika. Tada oni postaju sredstva za postizanje
spoznaje ili vidovitosti. Nitko, tko duboko
razmilja o pentagramu, nee biti neuspjean
uz uvjet da to ini strpljivo. Mora se, takorei,
udubiti u pentagram, pa e otkriti strujanja
u eterskom tijelu.
 PENTAGRAM KAO IZRAZ
O D N O S A SNAGA U OVJEKU

U dui vam se iznenada moe pojaviti pitanje:

Kako se snage fizikog tijela odnose p r e m a
snagama eterskog tijela i p r e m a snagama as
tralnog tijela? Kako moemo istaknuti to je
ovdje jako, a to slabo, koja je mjera fizikog,
koja eterskog, a koja astralnog tijela? Postoji
li formula izraena brojevima ili slino, kojom
bismo mogli izraziti odnose snaga fizikog,
eterskog i astralnog tijela?
Danas emo najprije poeti govoriti o
odnosu pomou kojeg moemo duboko zagle
dati ne samo u svjetska uda, nego takoer
u duevna iskuenja i duhovne objave. Ovaj
e nas odnos uvoditi sve dublje i on se moe
izraziti. Moe se navesti neto to e sasvim
tono oznaiti koliinu i jakost naih unutarnjih
snaga u fizikom, eterskom i astralnom tijelu
te njihova odgovarajua meudjelovanja. A ove
bih vam odnose, prije svega, mogao nacrtati na
ploi jer se oni mogu izraziti jednim jedinim
geometrijskim likom i njegovim omjerima. Za
ono to sada crtam moemo rei: Zadubimo li
se u ovaj lik iz njega, poput znakova okultnog
pisma za meditaciju, proizlazi sve to on sadri
omjeri dimenzija i snaga naeg fizikog,
eterskog i astralnog tijela. A taj znak okultnog
pisma je, kao to vidite, pentagram. Obratimo
li pozornost na pentagram te ako ga izvanjski
promotrimo on e nam, u prvom redu, biti
znak za etersko tijelo. No, ve sam rekao da
etersko tijelo takoer sadri sredinje snage za
astralno i fiziko tijelo, da iz njega proizlaze
sve snage koje nas mogu uiniti mladim ili
starim. Budui da se u eterskom tijelu nalazi
sredite svih ovih snaga, mogue je takoer
na liku eterskog tijela, na njegovom peatu,
pokazati kakvi su u ovjeku odnosi veliina
fizikih snaga, odnosno snaga fizikog tijela
prema eterskim snagama te snaga eterskog tijela
prema astralnim snagama, odnosno snagama
astralnog tijela.

Iz toga se dobivaju sasvim toni omjeri

ako si kaemo: Ovdje, u n u t a r pentagrama,
nastaje peterokut okrenut p r e m a dolje. Ja u
ga ravnomjerno obojiti kredom. Tako imate
prvi od likova koji ine pentagram. Uoite li
trokut koji se nastavlja na peterokut, a koji
u iscrtkati horizontalnim linijama, dobit ete
jo jedan lik, koji je dio pentagrama. Tako sam
pentagram rastavio na sredinji peterokut s vr
hom okrenutim prema dolje, koji sam ispunio
kredom te na pet trokuta koje sam iscrtkao
horizontalnim linijama. Usporedite veliinu ovog
peterokuta s veliinom trokuta, odnosno sa
zbrojem svih povrina koje pripadaju trokutima.
Kao to veliina ovog peterokuta djeluje na
veliinu pojedinog trokuta, uzimajui u obzir
zbroj povrina pojedinih trokuta, tako djeluju
snage ovjekova fizikog tijela na snage njegova
eterskog tijela. Istaknimo, dakle, da se moe
rei: pomijeamo li leu, grah i graak tako da
se koliina lee prema koliini graha odnosi kao
tri prema pet moemo rei: Snage fizikog tijela
odnose se p r e m a snagama eterskog tijela kao
to se u pentagramu odnosi povrina peterokuta
prema zbroju povrina trokuta.

A sada u nacrtati peterokut okrenut prema

gore koji e nastati tako to e mu biti upisan
pentagram. Ne smijete samo uzeti u obzir trokut
koji se ovdje pojavio poput okrajka, nego cijeli
peterokut koji zatvara povrine pentagrama,
dakle sve to sam iscrtkao vertikalno. Molim
vas, dakle, da obratite pozornost na ovaj
vertikalno iscrtkani peterokut koji opisuje
pentagram. Onako kao se odnosi povrina,
veliina malog peterokuta s vrhom okrenutim
dolje prema povrini vertikalno iscrtkanog
peterokuta s v r h o m okrenutim gore, tako se
odnose snage ovjekova fizikog tijela prema
snagama njegova astralnog tijela. A onako kako
se zbroj horizontalno iscrtkanih trokuta odnosi
prema veliini peterokuta okrenutog s vrhom
prema gore, tako se odnose snage eterskog ti
jela prema snagama astralnog tijela. Ukratko,
u ovom liku imate sve to se moe nazvati me
usobnim odnosima snaga fizikog, eterskog i
astralnog tijela, samo to svega toga ljudi nisu
svjesni. Peterokut s vrhom okrenutim prema
gore obuhvaa sve astralno u ovjeku, pa i
ono to mu jo danas nije poznato, a n a s t a t
e tako to e Ja sve vie preraivati astralno
tijelo prema duhu-samom ili manasu.
Sada se u vama moe pojaviti pitanje: Kako
se ova tri ovoja odnose prema pravom Ja?
Vidite, o pravom Ja o kojem sam vam
govorio, koje je jo beba jer je najmanje razvi
jen od svih dijelova ovjekova bia, o ovom Ja
dananji normalno razvijen ovjek zna jo vrlo
malo. No, u njemu se ve nalaze sve njegove
snage. Obratite li pozornost na ukupnost sna
ga Ja i hoete li istraiti njihov odnos p r e m a
snagama fizikog, eterskog i astralnog tijela,
trebate samo oko ciijelog lika opisati krug.
Kad bih jo iscrtkao cijelu povrinu ovog kru
ga, njezina veliina u usporedbi s veliinom
povrine peterokuta okrenutog prema gore,
u usporedbi sa zbrojem povrina trokutastih
okrajaka iscrtkanih horizontalno, u usporedbi
s malim peterokutom s vrhom prema dolje
obojenim kredom, oznaava odnos snaga cijelog
Ja predstavljenog povrinom kruga prema
snagama astralnog tijela predstavljenih
povrinom velikog peterokuta prema snagama
eterskog tijela predstavljenih horizontalno
iscrtkanim trokutima, koji se nastavljaju na
mali peterokut prema snagama fizikog tijela
mali peterokut ispunjen kredom.

Ako se u meditaciji predate ovim okultnim

znakovima te postignete da u nutrini dobijete
odreeni osjeaj o odnosima ovih etiriju povr
ina, stei ete dojam o meusobnim odno
sima fizikog, eterskog, astralnog tijela i Ja.
Morate si, dakle, zamisliti veliki krug u istom
osvjetljenju te ga u meditaciji imati na umu.
Tada ete si jo predoiti prema gore okrenut
peterokut. Budui da je peterokut neto manji
od velikog kruga manji je za ove odsjeke
prema gore okrenut peterokut e na vas
ostavljati slabiji dojam od kruga. Za koliko je
njegov dojam slabiji od dojma kruga toliko su
snage astralnog tijela slabije od snaga Ja.
A predoite li si, kao tree, ovih pet hori
zontalno iscrtkanih trokuta, bez sredinjeg
peterokuta, te si zamislite da je sve jednako
osvijetljeno, imat ete ponovno slabiji dojam.
Za koliko je ovaj dojam slabiji od oba prijanja
dojma toliko su slabije snage eterskog tijela
od snaga astralnog tijela i Ja.
A kad si pri istom osvjetljenju predoite
mali peterokut on e na vas ostaviti najslabiji
dojam. Ako sada postignete osjeaj o meu
sobnoj jaini ovih dojmova te ako moete
zajedno drati sva etiri dojma kao da su, reci
mo, tonovi jedne melodije i istodobno misliti
na njih ako istodobno mislite na sva etiri
dojma u odnosu na njihove veliine, osjetit
ete jaku hramoniju koja postoji izmeu snaga
Ja, astralnog, eterskog i fizikog tijela.
To je ono to sam vam prikazao kao okultni
znak, gotovo kao znak okultnog pisma. O takvim
se znakovima moe meditirati. Otprilike sam
vam opisao m e t o d u kako se to ini. Stvara
se dojam razliitih jaina koji ove povrine
kroz odnose svojih veliina ostavljaju kao rav
nomjerno osvijetljene povrine. Tako se ak
moe dobiti dojam o odnosima koji ovjeku
ponovno prikazuju meusobne odnose jaine
snaga etiriju lanova njegova bia. To je neto
poput znakova stvarnog okultnog pisma koje
proizlazi iz biti stvari. Meditirati o ovom pismu
znai uiti velike, udesne znakove svijeta
koji nas uvode u velike tajne svijeta. Time
smo postupno poeli sasvim razumijevati ono
to ovdje vani djeluje kao svjetsko udo koje
nastaje izljevanjem duha u materiju sukladno
odreenim odnosima.
Istodobno sam time u vama izazvao neto
to se u staroj pitagorejskoj koli vjebalo kao
stvarno najosnovnije. Jer, na ovaj nain ovjek
svojim duhovnim sluhom poinje razabirati
harmonije i melodije snaga u svijetu polazei
od znakova okultnog pisma, ostvaruje ih i tada
ve opaa da je gledao svijet s njegovim udima
u njegovoj istini. O tomu emo sutra nastaviti
govoriti. Kao cilj dananjeg razmatranja htio sam
postaviti pred vae due ove znakove okultnog
pisma koji su nas ponovno, jo malo uveli u
ljudsku p r i r o d u .

Nema smisla da se razmiljanjem pokuava

dokuiti nekakvo izmiljeno, proizvoljno znaenje
ovih znakova. Njih ovjek treba postaviti pred
svoje unutarnje oko i tada e ga oni odvesti do
okultne stvarnosti. To se ne odnosi samo na
ono to se moe pronai u granicama teozofije,
nego takoer na simbole i znakove sadrane
u najrazliitijim religioznim dokumentima jer
se ovi dokumenti temelje na okultizmu.
 SVJETLO
KAO SIMBOL MUDROSTI

Uvijek kad prorok ili utemeljitelj religije govori

o svjetlu i time hoe ukazati na mudrost to
ne ini stoga to to smatra genijalnom slikom.
Okultist svoje miljenje temelji na injenicama
i zato njemu nije vano da ono bude genijalno,
ve da bude istinito! Kao okultist on mora
odustati od nezakonitog miljenja, ne smije
donositi proizvoljne zakljuke ni osuivati.
On mora, korak po korak, pomou duhovnih
injenica razvijati ispravno miljenje. Stoga ova
slika svjetla ima duboko znaenje ili, tovie,
ona je duhovnoznanstvena injenica. Da bismo
to prepoznali vratimo se ovjekovom biu.
Astralno je tijelo trei ovjekov dio. Ono
je nositelj radosti i tuge te o njemu ovise o
vjekova unutarnja duevna iskustva. Biljka
nema astralno tijelo i zato ne moe iskusiti
radost i tugu kao to to mogu ovjek i ivotinja.
Ako danas prirodoznanstvenik, bavei se ispi
tivanjem prirode, govori o osjeajima biljki
tada ono to govori poiva na sasvim pogre
nom shvaanju prirode osjeaja. Do ispravne
predodbe astralnog tijela doi emo samo
ako slijedimo razvoj kroz koji je ono prolo
tijekom vremena.
Znamo da je ovjekovo fiziko tijelo naj
stariji i najkompliciraniji lan njegova bia,
njegovo je etersko tijelo neto mlade, a njegovo
je astralno tijelo najmlae. No, najmlae od
svega je njegovo Ja. Fiziko je tijelo prolo
kroz dugotrajan razvoj, koji se dogaao tijekom
etiriju planetnih utjelovljenja. Na poetku ovog
razvoja naa je Zemlja bila u prvobitnom utje
lovljenju zvanom stanje Saturna. U ono vrijeme
ovjek jo nije postojao u svojem sadanjem
obliku. Na Saturnu je postojala samo prva
klica fizikog tijela, a nedostajala su mu sva
ostala tijela etersko tijelo, astralno tijelo
i Ja. Etersko mu je tijelo p r i d r u e n o tek za
drugog utjelovljenja Zemlje, na Suncu. U ono je
doba ovjekvo etersko tijelo nesumnjivo imalo
oblik pentagrama, ali je poslije donekle bilo
preinaeno jer se u treem utjelovljenju naeg
planeta, na Mjesecu, s njim sjedinilo astralno
tijelo. Potom se Mjesec preobrazio u Zemlju,
a trima ve oblikovanim ovjekovim tijelima
pridruilo se Ja.
Gdje su, dakle, bila ova tijela prije nego
to su se utjelovila u ljudskom biu? Gdje je,
primjerice, bilo etersko tijelo prije nego to se
na Suncu uvuklo u fiziko tijelo? Gdje je ono
bilo za razdoblja Saturna? Okruivalo je Saturn
kao to sada zrak okruuje Zemlju. Isto je bilo
s astralnim tijelom tijekom razdoblja Sunca.
Ono je ulo u ovjekovo bie tek za razdoblja
Mjeseca. Sve to je ulo poslije prije je bilo u
okolini. Pokuajte si zamisliti da se Staro Sunce
nije sastojalo od kamenja, biljki i ivotinja kao
to je to danas na Zemlji, nego od bia koja su
bili ljudi, a koja su bila razvijena samo do stadija
ovjeka-biljke. Tada je takoer postojala neka
vrsta minerala. Ova su dva p r i r o d n a carstva
bila prisutna na Starom Suncu. Staro Sunce
ne smijete brkati sa sadanjim. Staro je Sunce
bilo okrueno svojim monim astralnim ovojem
koji je svijetlio. Sunce je okruivala neka vrsta
zranog ovoja, ali je zrani ovoj istodobno bio
astralni i svjetlei.
Danas ovjek ima fiziko tijelo, etersko
tijelo, astralno tijelo i Ja. Kad Ja djeluje na
astralno tijelo oplemenjujui ga intelektualno,
moralno i duhovno tada astralno tijelo postaje
duh-sam ili manas*.

Za sada je to u samom poetku, ali kad u

budunosti b u d e dovreno te ovjek preobra
zi svoje cijelo astralno tijelo tada e ono fiziki
svijetliti. Kao to sjeme u sebi sadri cijelu
biljku tako astralno tijelo u sebi sadri sjeme

* Tri via ovjekova lana koja je on ve poeo razvijati, a

koja e se do kraja razviti tek u budunosti. Kad ovjek
snagama svojeg Ja preradi astralno tijelo nastaje duh-sam
ili manas koji e se potpuno razviti kad Zemlja bude u
planetnom stanju Jupitera, kad preradi etersko tijelo
nastati e ivotni duh ili budhi koji e se razviti na Veneri
te kad preradi fiziko tijelo nastati e duhovni ovjek ili
atma koji e se razviti za planetnog stanja Vulkana.
svjetla. Time to ovjek sve vie proiava
i oplemenjuje svoje astralno tijelo ono e iz
sebe u svemirski prostor istrujavati svoj razvoj
i neprestano oblikovanje. Naa e se Zemlja
preobraziti u druge planete. Danas je ona tam
na. Kad bismo je promatrali iz svemira vidjeli
bismo da svijetli samo u odrazu Suneva svjetla.
Jednog e dana, meutim, postati svjetleom
zbog injenice to su ljudska bia preobrazila
svoja cijela astralna tijela. Sveukupnost as
tralnih tijela isijavat e svjetlo u svemirski
prostor kao to je to bilo za Starog Sunca koje
je imalo via bia na stupnju ovjetva, a ona
su imala svjetlea astralna tijela. Biblija ih
sasvim ispravno naziva Duhovima svjetla ili
Elohim.
to ovjek ulae u svoje astralno tijelo?
Ulae ono to zovemo dobrotom i zdravim ra
zumom. Promatrate li divljaka jo na stupnju
ljudodera, koji slijepo slijedi svoje strasti,
morat ete rei da je nii od ivotinje jer
one ipak ne razumiju svoja djela i nisu ih
svjesne. ovjek, meutim, ak i najnii ve
ima svoje Ja. Obrazovanijeg ovjeka moemo
razlikovati od divljaka po tomu to ve radi
na svojem astralnom tijelu. On je ve toliko
shvatio odreene strasti da si govori: "Ovu mogu
slijediti, a ovu ne mogu slijediti." Odreene
nagone i strasti preoblikovao je u profinjenije
strukture koje zove svojim idealima. On obli
kuje moralne pojmove. Sve su to transformacije
njegova astralnog tijela. Divljak se ne moe
sluiti aritmetikom ni prosuivati. Vlast nad
time ovjek je stekao radei na svojem astralnom
tijelu iz inkarnacije u inkarnaciju.
 to se razvija dok ovjek postupno
oplemenjuje svoj sadanji nesavreni oblik da
bi postao biem svjetla o kojem govorimo? To
se zove usvajanje mudrosti. to vie mudro
sti sadri astralno tijelo tim e vie svijetliti.
Elohim, bia koja su prebivala na Suncu, bila
su cijela proeta mudrou. Kao to se nae
due odnose prema naim tijelima tako se sama
mudrost odnosi prema svjetlu koje istrujava u
svemirski prostor. Vidite da odnos izmeu svjetla
i mudrosti nije neka izmiljena predodba, ve
je utemeljena na injenici. Ona je istinita. Tako
se trebaju tumaiti religiozni dokumenti koji
govore o svjetlu kao simbolu mudrosti.
Za uenika koji hoe razviti svoje vidovite
sposobnosti, za vidovitost, vrlo je vano da radi
sljedee vjebe: Najprije treba zamisliti sasvim
mraan prostor, tako da iskljui sva svjetla, bilo
za none tame ili zatvarajui oi. Potom treba
postupno svojim unutarnjim snagama prodrijeti
do predodbe svjetla. Izvodi li ovu vjebu na
ispravan nain, predodba se moe izgraditi sve
do potpuno osvijetljenog prostora. Unutarnjim
snagama moe se proizvesti svjetlo. No, to nije
fiziko svjetlo, nego pretea onog to poslije
nee postati vidljivo fizikom oku, nego finijim
organima opaanja. Ovo unutarnje svjetlo, u ko
jem se pojavljuje kreativna mudrost, jo se naziva
astralnim svjetlom. Kad uenik meditacijom stvori
svjetlo ono e za njega uistinu postati haljina
duhovnih bia koja su stvarno prisutna poput
Elohima. Ova bia svjetla, kakva e ljudska bia
takoer jednom postati, ak su i sada uvijek
prisutna. To je put kojim su proli svi ljudi, koji
poznaju duhovni svijet iz vlastitog iskustva.
 H A R M O N I J A SFERA
I OKULTNA A S T R O N O M I J A

Nekim drugim metodama, o kojima emo s

vremenom takoer govoriti, ljudsko bie moe
dosegnuti razinu na kojoj mu se, pomou
njegovih vlastitih unutarnjih snaga, prostor
pojavljuje kao neto sasvim drukije. Ako iz
vodi odreene vjebe, prostor nee biti samo
preplavljen svjetlom mudrosti nego e takoer
zazvuiti. Kao to znate, u staroj pitagorejskoj
filozofiji spominje se harmonija sfera. Sferu bi
trebalo zamisliti kao svemirski prostor, prostor
u kojem lebde zvijezde. To se obino smatra
izmiljenom predodbom, ali to nije nikak
va pjesnika poredba ve stvarnost. Onaj tko
u skladu s u p u t a m a dovoljno vjeba nauit
e sluati stvarnu glazbu koja se razlijee
svemirom. Kad nekom na ovaj nain svemir
duhovno zazvui moe se rei da je ta osoba u
devahanu. Bit ovih zvukova je duhovna; oni ne
ive u zraku, nego u mnogo vioj i finijoj tvari,
akai. Prostor oko nas neprestano se ispunjava
takvom glazbom, a takoer postoje odreeni
osnovni tonovi. To ete si moi predoiti ako me
budete slijedili u sljedeem razmatranju za koje
sam siguran da e matematikim astronomima
izgledati sasvim ludo.
Prije sam spomenuo da se naa Zemlja
razvijala p o s t u p n o . Najprije je bila Saturn,
potom je postala Sunce, o n d a Mjesec te Zem
lja. S vremenom e postati Jupiter, Venera i
Vulkan. Sada moete upitati: "No, danas je
Saturn jo uvijek na nebu; u kakvom je odnosu
prvo Zemljino utjelovljenje p r e m a Saturnu?"
Na je sadanji Saturn dobio ime u davnim
vremenima kad su oni koji su bili mudri jo
uvijek davali stvarima imena p u n a smisla. On
je dobio ime iz njegove same prirode. Danas
se to vie ne ini. Uran, primjerice, vie nema
tako opravdano ime jer je otkriven kasnije.
Ono to danas na nebu vidimo kao Saturn
odnosi se prema naoj Zemlji kao dijete prema
starcu. Jednog e dana Saturn postati Zemljom.
Kao to je nevjerojatno da se starac razvio
iz djeaka koji stoji kraj njega, jednako je
nevjerojatno da se Zemlja razvila iz Saturna
koji se danas nalazi na nebu. Isto je s ostalim
nebeskim tijelima. Sunce je takvo tijelo kakva
je nekada bila Zemlja; ono je, meutim, napre
dovalo. Upravo kao to djeak stoji pored starca
tako se na nebu nalaze razliiti planeti. Oni su
na razliitim stupnjevima razvoja kojima je naa
Zemlja, sada u svojem etvrtom utjelovljenju,
ve djelomino prola, a djelomino e proi u
budunosti. Planeti se, meutim, jedan prema
drugom nalaze u odreenoj vezi, a okultisti
ovu vezu izraavaju drukije od dananjih
astronoma.
Poznato vam je da se Zemlja okree oko
Sunca, da se Merkur i Venera kao Zemljine ses
tre takoer okreu oko Sunca, a znate i da se
samo Sunce takoer kree. Okultna astronomija
je provela tona istraivanja ovih odnosa. Ona
nije samo istraila kretanje Zemlje i ostalih
planeta, nego i kretanje samoga Sunca. Dolo
se do odreene toke u svemiru koja je neka
vrsta duhovnog sredita oko kojeg se okree
Sunce, a s njime naa Zemlja i svi planeti. No,
razliita se tijela ne kreu jednakom brzinom.
Okultna astronomija je odredila toan odnos
izmeu njihovih brzina kretanja. Pola je od
injenice da se nebeska tijela poput Marsa,
Venere itd. kreu o d r e e n o m brzinom, ali da
cijelo zvjezdano nebo naoko ostaje nepokretno.
U smislu istinitih okultnih istraivanja ovo
je mirovanje samo prividno. U stvarnosti se
zvjezdano nebo u stotinu godina pomakne za
odreenu udaljenost, a ova udaljenost za koju
napreduje nebeski svod oznaena je osnovnim
brojem. Ako pretpostavite ovo kretanje te s
njim usporedite kretanje planeta otkrit ete
sljedee:
- Saturn se kree dva i pol puta sporije od Jupitera.
- Jupiter se kree pet puta sporije od Marsa.
- Mars se kree dva puta sporije od Mjeseca.
- Saturnovo je kretanje, meutim, 1200 puta
sporije od kretanja cijelog nebeskog svoda.

Kad se zauje fizika glazbena harmonija

ona poiva na injenici da se razliite strune
pomiu razliitim brzinama. Ovisno o brzini
kojom titra pojedina struna, zazvuit e vii
ili nii ton, a stapanje ovih razliitih tonova
proizvodi harmoniju. Kao to ovdje u fizikom
svijetu primamo glazbene dojmove od vibracija
struna, tako onaj, tko je p r o d r o do stupnja
vidovitosti u devahanu, uje pokrete nebeskih
tijela. Zbog odnosa razliitih brzina planeta
osnovni tonovi hramonije sfera zvue ovim
zvukom kroza svemir. Stoga je pitagorejska
kola opravdano govorila o nebeskoj harmoniji
koja se moe uti duhovnim uima.
 Ako po tankoj bronanoj ploi to ravno
mjernije prospete fini prah te potom po njezi
nim rubovima povlaite gudalom, u p r a h u e
se, od odreenih linija, stvoriti uzorak. Stvorit
e se svakovrsni likovi ovisno o visini tona.
Zvuk utjee na rasporeivanje materijala. To
se zovu Chladnyjeve figure. Kad svemirom
zazvui duhovni zvuk nebeske harmonije on
postavlja planete u odreene odnose. Ono to
vidite da je rasprostranjeno svemirom uredio
je boanski stvaralaki zvuk. S obzirom na
injenicu da ovaj zvuk zvui u svemirski prostor,
tvar se oblikovala u Sunev sustav, odnosno
u planetni sustav. Iz toga vidite da je izraz
"nebeska harmonija" mnogo vie od genijalne
poredbe. On je stvarnost.
 OVJEK ATLANTIDE

Prijeimo na sljedee razmatranje. Svatko

tko se neko vrijeme bavio antropozofijom
zna da je naa Zemlja u svojem sadanjem
utjelovljenju prola kroz nekoliko stupnjeva
razvoja. U pradavnoj se prolosti nalazila u
vatreno-tekuem stanju. Ono to je danas ka
men i metal tada je teklo kao to danas eljezo
tee u ljevaonici. Nije opravdana primjedba
da u ono doba nije moglo biti nikakvih ivih
bia jer su t a d a ljudska tijela bila prilago
ena uvjetima onoga vremena. Zemlja se iz
vatreno-tekueg stanja preobrazila u ono to
nazivamo Atlantskom epohom. Nai su preci
tada ivjeli na kontinentu koji je danas d n o
Atlantskog oceana.
Ovi su preci, naravno, imali sasvim druk
iju konstituciju od dananjeg ovjeka. Imali su
neku vrstu vidovitosti odjek viih stupnjeva
vidovitosti. Ljudi Atlantide nisu mogli vidjeti
vanjske p r e d m e t e kao p r o s t o r n o ograniene.
U ranim danima razvoja Atlantide gledanje je
bilo sasvim drukije. Kad bi se jedna osoba
pribliavala drugoj nije uoavala obris njezina
lika, ve je u njoj nastajala obojena predodba
koja nije imala nikakve veze s vanjskim, nego
je odraavala unutarnje duevno stanje druge
osobe. Ona je, primjerice, u drugome mogla
vidjeti osjeaj osvete te p r e d njim pobjei.
Osjeaj osvete izraavao se uzburkanom crvenom
predodbom.
Vanjsko se gledanje p r e d m e t a razvijalo
sasvim postupno. Ono to je ovjek prije vidio
bila je neka vrsta astralne boje, a preobrazba
se sastojala u t o m u to je on, na neki nain,
boju raspodijelio po predmetima. Ova drukija
vrsta opaanja bila je, naravno, povezana s
injenicom da je ovjek u ono vrijeme izgledao
sasvim drukije nego danas. U kasnijem At
lantskom razdoblju on je, primjerice, imao
uvueno fiziko elo dok mu je etersko tijelo
bilo izboeno p o p u t mone kugle. Potom su
se fiziko i etersko tijelo primaknuli, a kad su
se spojili iza ela, izmeu oiju, za ovjeka je
nastupio vaan t r e n u t a k u njegovu razvoju.
Danas se ovjekova eterska glava p o d u d a r a s
fizikom. To jo uvijek nije tako u konja. No,
kako se mijenjala ovjekova glava mijenjali
su se i njegovi ostali dijelovi te se p o s t u p n o
pojavio sadanji tjelesni oblik.
Pokuajmo ivopisno zamisliti kraj Atlant
ske epohe. ovjek je jo uvijek imao neku
vrstu vidovitosti. Zrak je bio zasien vodenom
parom. Od ovog gustog vodenastog zraka nisu
se mogli vidjeti Sunce ni zvijezde; nikad se
nije mogla stvoriti duga; Zemlju su pokrivale
debele, teke maglene mase. Otuda mit govori
o Maglenoj zemlji, domovini magle. Onda su se
vode, koje su bile rasprene posvuda po zraku,
zgusnule i pokrile Atlantidu. Potop oznaava
monu kondenzaciju maglenih masa u vodu.
Kad su se vode odvojile od zraka, dolo je do
nae sadanje vrste opaanja. ovjek je sebe
mogao vidjeti tek onda kad je ugledao ostale
predmete oko sebe.
ovjekovo fiziko tijelo izraava mnoge
pravilnosti koje imaju dublje znaenje. Jedna
od njih je sljedea: Kad bismo napravili koveg
ija duina odgovara duini tijela, a ija visina,
irina i duina se nalaze u odnosu tri prema pet
p r e m a trideset, tada bi visina i irina takoer
odgovarale tjelesnim proporcijama drugim
rijeima, ovim su dane proporcije n o r m a l n o
graenog ljudskog tijela. Kad se iz p o t o p a
Atlantide pojavio ovjek, proporcije njegova
fizikog tijela odgovarale su ovim mjerama.
To je lijepo izraeno u Bibliji (Postanak 6, 15)
sljedeim rijeima:
"Bog naredi Noi da sagradi koveg tristo
lakata duine, pedeset lakata irine i tride
set lakata visine." Ovim mjerama Noine arke
izraene su tone mjere za harmoniju ljud
skog tijela. Kad budemo objanjavali razlo
ge, moi emo shvatiti dublje znaenje ovih
biblijskih rijei.

Juer smo zavrili s napomenom o Noinoj

arki te smo utvrdila da odnosi njezine visine,
irine i duine odraavaju proporcije ljudskog
tijela. Da bismo razumjeli znaenje ove arke o
kojoj se govori u Bibliji, moramo produbiti nae
znanje o nekim stvarima. Kao prvo, moramo si
razjasnjiti to to znai da laa pomou koje e
se ovjek spasiti mora imati odreene dimenzije.
Zato e biti n u n o da se pozabavimo onim
razdobljem ovjekova razvoja u kojem su se
stvarno odigrali dogaaji na koje se odnosi
pria o Noi.
 GOTIKE KATEDRALE

Kad su ljudi koji su se poneto razumjeli u

okultizam proizvodili neki predmet u vanjskom
svijetu s njim su uvijek htjeli postii odreenu
svrhu za duu. Sjetite se gotikih crkava,
karakteristinih graevina koje su se podizale
poetkom srednjeg vijeka i irile se iz zapadne
p r e m a srednjoj Europi. Ove su crkve imale
odreeni arhitektonski stil izraen lukom koji
se sastojao od dva dijela to su se spajala gore
u jednoj toki. Ovaj arhitektonski oblik proima
cjelinu kao atmosfera specifini luk koji se
sastoji od dva dijela uiljena do toke, cjelina
koja tei navie, stupovi odreenog oblika itd.
Bilo bi sasvim pogreno tvrditi da je takva
gotika katedrala proizila iz vanjskih potreba;
moda iz tenje da se napravi Boja kua koja
bi izraavala ili znaila ovo ili ono. Ona se
temelji na neem mnogo dubljem.
Prvi koji su ukazali na osnovne ideje
gotikih graevina bili su upueni u okultizam,
bili su posveeni do odreenog stupnja. Svrha
takvih graevina bila je da omogue svakom
tko bi uao u takvu Boju kuu da primi sasvim
o d r e e n i duevni ugoaj. Kad ovjek ugleda
ove specifine lukove, kad pogledom obuhvati
unutarnji prostor u kojem se stupovi uzdiu
poput drvea u gaju, takva Boja kua na duu
djeluje sasvim drukije od, primjerice, kue
s antiknim stupovima koja ima uobiajenu
romaniku ili renesansnu kupolu. ovjek,
naravno, nije bio svjestan injenice da ovakvi
oblici proizvode sasvim o d r e e n e uinke koji
su se javljali u podsvijesti. Njemu razumski nije
bilo jasno to se dogaa u njegovoj dui.
Mnogi ljudi vjeruju da u nae m o d e r n o
doba materijalizam jaa zato to se ita obilje
materijalistike literature. Okultist, meutim,
zna da je to samo jedan od slabijih utjecaja.
Mnogo je vanije ono to se vidi oima jer
to utjee na duevne procese koji manje-vie
ulaze u podsvijest. Ovo je od velike praktine
vanosti i kad duhovna znanost jednoga d a n a
stvarno obuzme duu, praktini e uinak biti
vidljiv u javnom ivotu.
esto sam upozoravao na injenicu da je
u srednjem vijeku bilo sasvim drukije hodati
ulicama nego danas. Lijevo i desno nalazila su
se proelja kua izgraena na temelju onog
to je dua osjeala i mislila. Svaki klju,
svaka brava nosili su peat onoga tko ih je
napravio. Pokuajte shvatiti kakvu su radost
osjeali pojedini obrtnici u svakom komadu
dok su u njega ugraivali svoju vlastitiu duu.
U svakom je p r e d m e t u bio dio due, pa kad
se ovjek kretao medu takvim stvarima njega
bi preplavile duevne snage.
Sada to usporedite s dananjim gradovima.
Ovdje je trgovina cipela, eljezarija, mesnica
pa gostionica itd. Sve je to strano unutarnjim
duevnim procesima. Povezano je samo s
vanjskim ovjekom te zato stvara duevne snage
koje tee materijalizmu. Ovakvi utjecaji djeluju
mnogo jee od materijalistikih dogmi. Dodajte
tomu nau stravinu umjetnost oglaavanja.
Stari i mladi lutaju morem ovakvih odvratnih
stvari koje pobuuju najloije duevne snage.
Slino ine i nai humoristini asopisi. Nisam
namjeravao fanatino agitirati protiv ovakvih
stvari nego samo ukazati na injenice. Sve to
u ljudsku duu ulijeva struje snaga odreujui
e p o h u koja ljude vodi u o d r e e n o m smjeru.
Duhovna znanost zna koliko toga ovisi o svijetu
oblika u kojem ovjek ivi.
Prema sredini srednjeg vijeka, du Rajne
se poeo r a a t i znaajan religiozni pokret
nazvan kranski misticizam, povezan s vodeim
duhovima kao to su Meister Eckart, Tauler,
Suso, Ruysbroeck i ostali. On je znaio golemo
produbljivanje i pojaavanje ivota ovjekovih
osjeaja jer ovi propovjednici nisu bili usamljeni,
nego su u ono vrijeme imali vjerne sluatelje.
Ime sveenik u trinaestom i etrnaestom stoljeu
nije znailo isto to i danas ve je bilo vrijedno
potovanja. Platona se obiavalo zvati "velikim
sveenikom". Zato to su iz ovih velikih dua
proistjecala takva produbljivanja Rajna je u
ono doba nazvana Velikom europskom ulicom
sveenika. Znate li gdje su se raale duevne
snage koje su teile unutarnjem jedinstvu s
boanskim snagama bia? One su se raale
u gotikim katedralama s njihovim iljatim
lukovima, potpornjima i stupovima. To je
oblikovalo ove due. Ono to ljudsko bie vidi,
to je uliveno u njegovu okolinu, u njemu postaje
snagom. Ono se oblikuje u skladu s tim.
Stavimo ovo shematski p r e d nae due
nasuprot onom to se nalazi u podlozi ovjekova
razvoja. U o d r e e n o vrijeme stvoren je stil u
arhitekturi roen iz velikih ideja posveenika.
Ljudske su due preuzele snagu ovih oblika.
Prolazila su stoljea. Sve to su due upijale
promatranjem oblika graevina pojavljivalo se
u duevnom raspoloenju. Tako su u postojanje
ule vatrene due, due koje gledaju u visine.
Slini su se uinci esto pojavljivali u ljudskom
razvoju ak i kad put nije bio sasvim onakav
kako sam ga opisao.
Sada emo pratiti ove ljude nekoliko
tisuljea unaprijed. Unutarnji duevni ustroj
ljudi koji su u svoje due upili snage oblika ovih
graevina izraava se u njihovom izgledu. Cijeli
se ljudski lik oblikuje pomou takvih utisaka.
Ono to je izgraeno prije nekoliko tisua godina
izlazi na vidjelo u ljudskom liku nekoliko
tisua godina kasnije. Na taj nain shvaamo
zato su se primjenjivale takve umjetnosti.
Posveenici gledaju u daleku budunost i vide
kakva bi trebala postati ljudska bia. Stoga
u odreeno vrijeme oblikuju vanjske stilove
graevina, vanjske umjetnike forme velikih
razmjera. Tako je zasijana klica buduih epoha
ovjeanstva.
 N O I N A ARKA

Imate li sve ovo na umu shvatit ete na ispravan

nain to se dogodilo na kraju Atlantske epohe.
Nije postojao zrak kao danas; rasprostranjenost
zraka i vode bila je sasvim drukija nego danas.
Atlantidu su okruivale maglene mase. Ako si
predoite kako se uzdie magla, kako nastaju
oblaci i pada kia, tada imate minijaturnu sliku
onoga to se tisuljeima dogaalo na golemim
prostranstvima Atlantide.
Promjenom ovjekovih vanjskih ivotnih
uvjeta on se takoer mijenjao. Prije su, dakle,
u zemljama pokrivenim debelim masama magle
ivjeli ljudi koji su imali neku vrstu vidovi
tosti. Postupno su dolazile kine oluje; postup
no su se ljudi privikavali na sasvim novi nain
ivota, na novo opaanje, novu svjesnost.
Ljudska su se tijela morala promijeniti. Bili
biste iznenaeni kad biste mogli vidjeti slike
prvih ljudi Atlantide. Koliko su se razlikovali
od dananjih ljudi! Nemojte, meutim, misliti
da se ova promjena dogodila sama od sebe.
Ljudske su due kroz duga vremenska razdoblja
morale raditi na ljudskim tijelima i proizvoditi
uinke kao to su oni opisani jednostavnim
primjerom o uincima arhitektonskih oblika
na osjeajni ivot, koji su se poslije pojavili
u ljudskom liku.
to se dogodilo kad je atlantska prela u
poatlantsku epohu? Kao prvo, ljudska je du
a pretrpjela promjene, a u skladu s njima
promijenio se i sam oblik tijela. Razmotrimo to
malo dublje. Zamislimo si starog atlantiana. On
je jo uvijek imao vidovitu svijest te je na taj
nain bio povezan s okolinom u kojoj je ivio,
a ija je atmosfera bila ispunjena maglom. Zbog
ove atmosfere stvari mu se nisu pokazivale u
vrsto odreenim obrisima. Bile su to zapravo
vie obojene slike koje su pred njim izranjale;
njegovi su opaaji bile poplave uzburkanih
izmjeanih boja. U tome su se postupno poeli
pojavljivati obrisi. Stvari su mu se otkrivale
poput lanterne u magli, okruene duginim bo
jama. Sukladno tomu razvijale su se njegove
duhovne sposobnosti. Da je ovo stanje potrajalo,
ovjeku bi bilo nemogue zadobiti sadanje
tijelo. Zrak se oslobodio vode, a stvari su morale
poprimiti svoje sadanje oblike. Ovaj se proces
nastavljao tisuama godina. Predmeti su se sas
vim postupno poinjali razlikovati. Ljudska je
dua trebala primati ostale utiske, nove utiske
te u skladu s njima oblikovati svoje tijelo jer
nae se tijelo oblikuje u skladu s onim to
mislimo i osjeamo.
Kakvu je vrstu oblika trebala iskusiti dua
kad je izala iz vodenog krajolika Atlantide
u novi zrani krajolik? Da bi se oblikovalo
sadanje tijelo, ljudsko je bie moralo biti
obavijeno oblikom odreene duine, irine i
dubine. Ovaj mu je oblik ustvari bio dan tako
da se iz njega moglo oblikovati samo tijelo.
Kao to se raspoloenje mistika modeliralo u
skladu s oblikom katedrale te kao to posvee-
nik moe pokazati koji su se likovi oblikovali u
skladu s tim, tako su se ljudska bia postupno
preoblikovala pod utjecajem velikih posveenika
jer su, ustvari, ivjela u "laama" koje su bile
napravljne prema ovim mjerama. Prije vremena
naeg sadanjeg ovjeanstva postojala je ne
ka vrsta vodeneg ili morskog ivota koji se
ivio u "laama" u kojima se ovjeanstvo
p o s t u p n o priviknulo ivjeti na Zemlji. ivot
atlantiana bio je najveim dijelom ivot u
"laama". Oni nisu bili okrueni samo vodenim,
maglovitim zrakom nego je takoer veliki dio
Atlantide bio pokriven morem. To je duboki
misterij Noine arke. Ono to se moe pronai
u originalnim religioznim dokumentima je
neizmjerno duboko. Kad se udubimo u ove
prvobitne zapise osjeamo da su oni okrueni
zraenjima mudrosti i beskrajne uzvienosti.
 Z M I J A RIBA
LEPTIR PELA

U Knjizi postanka nalazimo simbol zmije. U

Rimskim ete katakombama naii na sliku
ribe za koju n a m predaja kae da oznaava
kranstvo ili Krista. Ako bi netko razmiljao
o ovim simbolima mogao bi, naravno, u njima
pronai mnogo toga genijalnog, ali to bi bila
samo nagaanja. Mi se elimo baviti samo s
onim to je stvarno jer su nam i ove stvari
dane iz duhovnih i astralnih svjetova. Ako ete
me na nekoliko t r e n u t a k a slijediti u povijest
ovjekova razvoja, shvatit ete kakva je istina
sadrana u oba ova simbola.
Podsjetimo se jo jednom da je Zemlja
takoer imala mnogo razliitih utjelovljenja
kao i ovjek. Ljudski je lik bio uvijek prisutan
tijekom razliitih inkarnacija Zemlje na
Saturnu, Suncu i Mjesecu. ovjekovo se Ja,
meutim, prvi p u t pojavilo na Zemlji. Sada
nakratko moramo obratiti pozornost na to kako
je izgledala Zemlje u svojoj prvoj inkarnaciji,
dok je jo bila Saturn. U ono vrijeme jo nisu
postojale stijene ni polja za obraivanje.
Postojalo je ljudsko fiziko tijelo, ali je bilo u
finijem stanju. Ono se tek postupno skrutnulo
do svojeg sadanjeg mesnatog oblika.
Ako danas prouavate tvari oko sebe otkrit
ete da se one nalaze u razliitim stanjima.
Prvo, postoji kruto, u okultizmu nazvano ZEMLJA;
potom tekue, u okultizmu nazvano VODA ne
misli se samo na vodu na Zemlji nego na sve
to je tekue potom, sve plinovite tvari u
okultizmu nazvane ZRAK. Postoji jo jedno finije
stanje, a to je VATRA. Dananji fiziar, naravno,
ovo ne prihvaa, ali okultist zna da se vatra
moe usporediti sa zemljom, vodom i zrakom,
da je vatra prvo etersko stanje koje je finije
od zraka. Ondje gdje nalazite vatru ili toplinu
prisutno je neto to je ipak finije od zraka. Kad
bismo si predoili tvar finiju od topline doli
bismo do svjetla. Ono to u okultnom smislu
nazivamo zemljom, vodom i zrakom, na Saturnu
jo nije postojalo. Ova tjelesna stanja pojavila su
se na Suncu, Mjesecu i Zemlji. Najgue stanje
na Saturnu bila je toplina ili vatra. ovjek je
u njoj ivio, a njegovo je tijelo bilo zpravo
neka vrsta odraza. Detaljnije objanjavanje
spomenutog predaleko bi nas odvelo.
Saturn se promijenio u Sunce. Vatri je dodan
zrak koji je bio najgue stanje na Suncu. Kad
je fiziko tijelo postiglo zrani stupanj bilo je
oploeno eterskim tijelom. Nije bilo nikakvih
drugih bia osim zranih. Kao dananji ljudi
mogli bismo proi kroz ova zrana bia jer
bi se kroz njih moglo prolaziti kao to se
danas prolazi kroza zrak. Ona su bila toliko
svjetlosna i nestalna da bi se mogla usporediti
s fatamorganom. Zrak je na Suncu, dakako, bio
neto gui od naeg sadanjeg zraka.
Vodeno se stanje najprije pojavilo na
Mjesecu i sve to je na njemu ivjelo bilo je
samo zgunjavanje vode. Hladetinaste ribe i
sluzava stvorenja kakva moemo vidjeti i danas,
daju nam predodbu ovih vodenih bia. Samo
fizika tijela ovakve vrste bila su sposobna
upiti astralno tijelo.
 Razvoj se postupno nastavljao. Na kraju
razdoblja Mjeseca odreeni djelovi vode su se
dovoljno zgusnuli tako da se stvorila neka vrsta
vrstog tla poput tratine, mulja ili pinata. Ono
najgue sliilo je drvu naih dananjih stabala.
Potom se Mjesec preobrazio u nau dananju
Zemlju; pridodano mu je kruto, mineralno stanje.
Vanjska je kora postala vrsta, a u skladu s tim
p o s t u p n o su sva bia postajala gua i vra.
ovjek se malo-pomalo razvio u bie mesa. Od
bia topline na Saturnu, od zranog bia na
Suncu, od bia vode na Mjesecu, konano je
na Zemlji postao bie mesa.
Razmotrimo sada znaenje ovog razvoja.
Na Saturnu je stvorena temeljna klica za fiziko
tijelo; na Suncu mu je dodano etersko tijelo, a
na Mjesecu astralno tijelo. No, na Mjesecu se
dogodilo jo neto. Ljudska bia koja su ostala
na Starom Mjesecu bila su mnogo nie razvijena
od dananjih zato to je astralno tijelo u tom
razdoblju bilo p u n o razbjenjelih strasti. Tek
poslije, kad mu je dodano Ja, astralno se tijelo
poelo proiavati. Zbog toga je bio n u a n
planetni razvoj. Mjesec je morao ponovno
ui u Sunce, zao lunarni ovjek morao se
ponovno sjediniti sa Sunevim biima. Tako
su na Zemljinom poetku Staro Sunce i Mjesec
bili opet jedno tijelo. Via bia koja su bila
nastanjena na Suncu morala su odbaciti Mjesec,
a kao rezultat toga on je postao gusta masa sa
svim svojim raznovrsnim impulsima. Sada su
sva zla bia koja su bila izbaena s Mjesecom
morala biti ponovno spaena i tako se dogodilo
ponovno spajanje Mjeseca sa Suncem. to bi
se dogodilo da nije dolo do ovog ponovnog
spajanja, da je svatko od njih otiao svojim
putem? To bi onemoguilo ovjeku da se
pojavi u svojem sadanjem obliku, a Suneva
bia ne bi mogla napredovati do onog to su
d a n a s . Da je Stari Mjesec sam otiao svojim
p u t e m te da mu nije ponovnim ujedinjenjem
sa Suncem bilo omogueno da razvije nove
snage, najvie bie koje bi ikada moglo nastati
na Mjesecu bilo bi slino ZMIJI. S druge strane,
Suneva bia koja su bila toliko duhovna da
nisu imala fiziko tijelo, nego im je najnii
lan bilo etersko tijelo, dobila bi fiziko tijelo
iji bi najrazvijeniji oblik bio kao u RIBE. Oblik
ribe bio bi, naravno, samo vanjski izraz dua
koje su dosegnule mnogo vii stupanj razvoja;
upravo kao to je grupna dua naih dananjih
riba neto uzvieno.
Mjesec se ponovno povukao u Sunce, a
poslije je naa Zemlja izbacila sadanji Mjesec
koji je ponio sa sobom najgore supstancije. To
je omoguilo biima nae Zemlje da se razviju
vie od stupnja zmije, na stupanj ovjeka.
Suneva bia bila su ta koja su bia nae Zemlje
obdarila snagom da se uzdignu iznad zmije.
Materijalna istoa Sunevog stanja ovih visokih
bia izrazila se u obliku ribe jer je to najvii
materijalni oblik koji je p r i r o d a Starog Sunca
mogla postii.
Krist je Sunev Junak koji je svu snagu
Sunca prenio na Zemlju. Sada ete moi razumjeti
s kakvom je dubokom intuicijom ezoteriko
kranstvo izmislilo oblik ribe jer on oznaava
vanjski simbol snage Sunca, snage Krista. Riba
je, dakako, gledano izvanjski nesavreno bie, ali
ona se nije tako duboko spustila u materijalno,
a proeta je malom koliinom egoizma. Okultist
kae da je zmija simbol Zemlje koja se razvila
iz Mjeseca. Riba je simbol duhovnog bia
kakvo se razvilo iz Sunca. Naa Zemlja, kakvu
vidimo, sa svojim krutim supstancijama ima
svoje najnie bie u zmiji. Ono to se odvojilo
kao vodena supstancija, kao ista voda moglo
se manifestirati kao riba. Za okultista je riba
neto to je r o e n o iz vode.
to je to to je na slian nain r o e n o
iz zraka ili iz vatre? To su podruja koja je
teko objasniti, ali ovdje moemo dati barem
nekakve naznake.
Kako su stvari izgledale na Zemlji kad se tek
iz Saturna razvila na stupanj Sunca? ovjek je
t a d a bio neka vrsta bia zraka. Nije poznavao
smrt ni umiranje u dananjem smislu rijei jer
se mogao transformirati. Objasnimo si kako je
ovjek doao do svoje sadanje svijesti o smrti
i umiranju. Njegova je dua bila u atmosferi
Sunca, ali je bila povezana s onim to je dolje
bilo njegovo tijelo. U nae vrijeme ovjekovo
astralno tijelo, ak i kad nou spava, p r i p a d a
fizikom tijelu, a isto je bilo i na Saturnu i na
Suncu, samo to se nikad nije u njega uvlailo.
Na poetku stupnja Sunca tijelo je bilo dolje,
a gore je bilo neto to je kao dua pripadalo
o d r e e n o m tijelu, to je njime upravljalo, to
je imalo d u h o v n u svijest.
Tijelo ove due bilo je povrgnuto drukijim
zakonima rasta i umiranja nego danas. Gubilo
bi odreene dijelove, ali je dodavalo nove. U
dugim vremenskim razdobljima dua je ivjela
nepromijenjena dok se tijelo mijenjalo. Dakako,
kad je Suce bilo u odreenom stanju, ovjek bi se
na odreeni nain poistovjetio sa svojim tijelom.
Njegovo se tijelo preobraavalo u alternativna
stanja. Najprije je napravljeno tijelo odreenog
oblika, a potom bi se ovaj oblik preobraavao u
sljedei, pa u trei, pa u etvrti. Nakon njegove
posljednje promjene vraao se u prvobitno
stanje. Dok su se ovi oblici mijenjali, ljudsko
je bie zadravalo istu svijest. Kad se ponovno
pojavilo prvo tjelesno stanje, kad se ljudsko
bie vratilo u prvi oblik, nako to je proivjelo
ostala tri, ono se osjealo obnovljenim. Ova je
preobrazba za nas sauvana u LEPTIRU koji se
razvija kroz etiri oblika: jaje, gusjenica, liinka
i leptir. To je hijeroglif, znak za zrano stanje
ljudskog bia na Suncu. U dananjem leptiru,
u naim potpuno promijenjenim uvjetima, ovo
je stanje, naravno, na neki nain dekadentno.
Ljudsko se bie razvilo iznad ovog stanja, ali
je za okultistu leptir njegov simbol. On ga
oznaava kao bie zraka, isto kao to oznaava
zmiju kao bie zemlje, a ribu kao bie vode. S
tim zato ptice nisu oznaene kao bia zraka,
bavit emo se nekom drugom zgodom.
Sada se vratimo prvom stanju Saturna kad
je ljudsko bie bilo duevno-duhovno bie,
koje je uvijek imalo isto tijelo, koje se osjealo
besmrtnim na nioj razini, a koje je neprestano
mijenjalo svoje tijelo. Ovo je stanje takoer
za nas sauvano u posebnom biu koje se sa
stajalita grupne due na neki nain nalazi
iznad ovjeka. To je PELA.
Prouavate li cijelu konicu imate p r e d
sobom neto sasvim drukije od pojedine pele.
Cijela pelinja konica ima duhovni ivot koji
na neki nain odgovara ivotu na Saturnu na
niem stupnju, a koji e biti dosegnut na viem
stupnju na Veneri. Tijelo pele, meutim, ostalo
je na razini Starog Saturna. Moramo, naravno,
razlikovati duu cijele pelinje konice ne
kao obinu g r u p n u duu nego kao samo bie
od pojedine pele koja je sauvala oblik kroz
koji je ljudsko tijelo prolo na Saturnu. Zato
to je pela zaostala kao vanjsko bie mogla je
zadobiti viu d u h o v n u svijest. Otuda izvrsna
drutvena organizacija pelinje konice. Pela
je simbol duhovnog ovjeka koji ne poznaje
smrtnost. Kad je ovjek imao takvu duhovnost
na je planet bio u vatrenom stanju, a kad kao
Venera opet postane sasvim vatren, ovjek e
ponovno biti duhovno bie. Prema tomu u peli
imate bie koje je za okultistu bie vatre.
Ovdje e biti zanimljivo spomenuti
usporednost o kojoj obina znanost moe malo
toga rei. to dananji ovjek ima u sebi od
Saturnove topline? Ima toplinu svoje krvi. To
to je u ono vrijeme bilo rasporeeno po cijelom
Saturnu u nekoj se mjeri oslobodilo i danas
tvori toplu krv ovjeka i ivotinje. Prouavate
li t e m p e r a t u r u pelinje konice ustanovit ete
da je otprilike jednaka t e m p e r a t u r i ljudske
krvi. Cijela pelinja konica razvija temperaturu
usporedivu s t e m p e r a t u r o m krvi jer u skladu
s p r i r o d o m svojega bia ona potjee iz istog
izvora kao i ljudska krv.
Tako okultist oznaava pelu kao r o e n u
iz topline. On oznaava leptira kao bie zraka,
a zmiju kao bie zemlje. Iz ovih razmatranja
ponovno vidite kako su simboli i okultni znakovi
duboko povezani s onim to znamo o razvojnoj
povijesti planeta i ovjeka.
 SIMBOLIKA BROJEVA
I N V O L U C I J A EVOLUCIJA I
STVARANJE IZ NIEGA

Danas emo se najprije baviti razmatranjem

simbolike brojeva. Govorei o okultnim znako
vima i simbolima nuno je, pa makar i ukratko,
spomenuti simbole izraene brojem. Moete se
prisjetiti mojeg prekjueranjeg tumaenja u
kojem sam govorio o numerikim proporcijama
u svemiru, o brzini kojom se kreu pojedini
planeti te o harmoniji sfera do koje dolazi
zbog usklaenosti ovih razliitih brzina. Ve
iz ovoga moete vidjeti da brojevi i numerike
proporcije imaju odreeno znaenje za svemir
i za svijet. Mogli bismo rei da se harmonija,
koja se razlijee svemirom, izraava u brojevima.
Sada emo skrenuti pozornost na mnogo bitniju
simboliku brojeva ijeg se znaenja, meutim,
moemo samo dotaknuti. Ako bismo se htjeli
u to istinski udubiti morali bismo razmotriti
mnogo drugih stvari. U svakom ete sluaju
barem dobiti predodbu o tomu to znai kad
se za staru okultnu, pitagorejsku kolu kae da
je isticala potrebu za udubljivanjem u prirodu
brojeva da bi se proniknuo svijet.
Mnogima razmiljanje o brojevima moe
izgledati s u h o p a r n o i t u r o b n o . Onima koji su
zaraeni materijalistikom kulturom naeg
doba, vjerovanje da se razmatranjem brojeva
moe stei znanje o prirodi stvari, izgledat e
neozbiljno. Postojali su, meutim, duboki razlozi
zbog kojih je veliki Pitagora govorio svojim
uenicima da e ih znanje o prirodi brojeva
odvesti do biti stvari. No, nemojte misliti da je
dovoljno razmiljati samo o brojevima 1, 3 ili
7. Pravo okultno uenje ne zna nita o aranju i
magiji ni o praznovjernom vjerovanju u znae
nje nekih brojeva. Njegovo znanje poiva na
dubljim stvarima, a ja u vam ukratko skicirati
da vidite kako vam brojevi mogu biti uporite
za ono to se zove meditacijom, ako ste se
odluili da u njih dublje u r o n i t e .
Naa polazina toka biti e broj JEDAN.
Poslije, pri razmatranju ostalih brojeva, postat
e jasnije koliko dobro broj jedan simbolizira
ono to u rei. U cijelom okultizmu jedan
je uvijek oznaavao nevidljivo jedinstvo Boga
u svemiru. Bog je obiljeen brojem jedan.
Ne bismo, meutim, trebali vjerovati da se
bilo to moe postii ako se ne bavimo niim
drugim nego samo ovim brojem. Poslije ete
shvatiti kako e se ovo udubljivanje dogaati
zakonito, a biti e mnogo plodonosnije ako
prvo razmotrimo ostale brojeve.
DVA je u okultizmu nazvan brojem objave.
To znai da sve to nam se pojavljuje u svije
tu, sve to se objavljuje, sve to na bilo koji
nain nije skriveno postoji kao dvojnost. Time
dobivamo tlo pod nogama, dok naprotiv s
brojem jedan tapkamo u nedokuivom. Posvu
da ete u prirodi uoiti da se ne objavljuje
nita to nije povezano s brojem dva. Svjetlo
se samo ne moe objaviti. Pored njega m o r a
postojati sjena ili tama i to je dvojnost.
Nikad ne bi mogao postojati svijet ispunjen
vidljivom svjetlou, kad ne bi bilo odgovarajue
sjene. Tako je sa svim stvarima. Nikad ne bi
bilo mogue da se pokae dobro, kad kao svoju
protusliku ne bi imalo zlo. Dvojnost dobra i
zla je nunost pojavnog svijeta. Ima beskrajno
mnogo dvojnosti. One ispunjavaju cijeli ivot,
ali ih moramo traiti na pravim mjestima.
Postoji jedno vano dvojstvo u ivotu o
kojem treba dobro razmisliti. Juer smo raz
matrali razliita stanja koja je ovjek iskusio
prije nego to je postao stanovnikom sadanje
Zemlje. Vidjeli smo kako je na Saturnu i Suncu
imao o d r e e n u besmrtnost u kojoj je svojim
tijelom upravljao izvana, da je odbacivao dije
love svojega tijela te mu dodavao nove, pa
nije osjeao da vene i umire. Ljudska svijest u
ono vrijeme nije bila kao dananja, ve je bila
priguena. ovjek se prvi put izborio da doe
do svijesti na naoj Zemlji. Tek je ovdje postao
bie koje neto zna o sebi, pa moe razlikovati
sebe od ostalih stvari. Da bi se to dogodilo nije
bilo dovoljno da sobom upravlja samo izvana,
nego se takoer morao uvui u svoje tijelo,
opaati se iznutra i rei mu Ja. Samo zato to
se ovjek mogao sasvim nalaziti u svojem tijelu
bio je sposoban postii svoju p u n u svijest. Sada
on dijeli sudbinu svojega tijela. Prije, dok je
jo lebdio iznad njega, to nije bio sluaj. Tek
kad je dostigao ovaj stupanj svijesti doao je
u odnos prema smrti. U t r e n u t k u kad se ras
pada njegovo tijelo on osjea ograniavanje
svojeg Ja, zato to sebe poistovjeuje sa svojim
tijelom. Staru e besmrtnost ponovno postii
tek postupno, pomou duhovnog razvoja. Tijelo
je ovdje poput kole u kojoj se ovjek t r e b a
pomou samosvijesti izboriti za besmrtnost.
Kroza smrt on postie besmrtnost na viem
stupnju. Sve dok nije iskusio smrt, svijet mu
se nije objavljivao jer dvojnost pripada objav
ljenom svijetu smrt i ivot.
Dvojnosti u ivotu moemo pokazati na
svakom koraku. U fizici nalazite pozitivni i
negativni elektricitet, u magnetizmu snage
privlaenja i odbijanja. Sve se pokazuje u
dvojstvu. Dva, dvojstvo je broj pojavnosti,
broj manifestacije.
Nijedna se objava, meutim, ne moe
sauvati od toga da njome iza scene ne vlada
boansko. Tako je iza svake dvojnosti skriveno
jedinstvo. Stoga TRI nije nita drugo doli dva i
jedan, to je objava i postojee boanstvo koje
ju podrava.
TRI je broj Boanstva koje se objavljuje.
U okultizmu postoji tvrdnja da dva nikad ne
moe biti broj Boanstva. Jedan je broj Boga,
a tri takoer. Onaj tko svijet vidi kao dvojnost
vidi ga samo u njegovoj objavi. Oni koji su
uvjereni da je sve dvojnost uvijek su u krivu.
Objasnimo si to pomou primjera. ak i na
mjestima na kojima se raspravlja o duhovnoj
znanosti esto se grijei u vezi s tvrdnjom is
tinskog okultizma da je dva broj objave, ali da
nije broj potpunosti i dovrenosti. esto ete uti
da u popularnom okultizmu ljudi, koji stvarno
ne znaju, govore da se cijeli razvoj odvija kroz
involuciju i evoluciju, ali vidjet emo kamo to
doista vodi. Najprije, meutim, promotrimo
biljku, p o t p u n o razvijenu biljku s korijenjem,
liem, stabljikom, cvijeem, voem itd. To je
evolucija. No, sada promotrite malu sjemenku
iz koje moe izrasti ili je izrasla biljka. U ovoj
je siunoj sjemenci na o d r e e n i nain ve
sadrana cijela biljka. Ona je u njoj skrivena,
oklopljena jer je sjemenka uzeta od cijele
biljke koja je u nju poloila sve svoje snage.
Zato ovjdje moemo uoiti razliku izmeu dva
procesa: jednog u kojem su se snage sjemenke
razvile te su se otkrile u biljci EVOLUCIJA i
drugog u kojem se biljka skrila i, takorei,
uvukla u sjemenku INVOLUCIJA.
Proces koji se dogaa kad se bie koje ima
mnogo organa tako oblikuje da nijedan od tih
organa ne ostane vidljiv, tako da se oni samu
u siuan dio, naziva se involucija. Proces
ekspanzije i razotkrivanja je evolucija. Ova se
dvojnost izmjenjuje posvuda u ivotu, ali samo
u n u t a r oitog, u n u t a r onoga to je oitovano.
Ovo ne moete slijediti samo u biljci nego i
u viim podrujima ivota. Slijedimo u mislima,
primjerice, razvoj europskog duhovnog ivota od
Augustina do Calvina, koji se otprilike dogaao
tijekom srednjeg vijeka. U Augustina ete pro
nai neku vrstu mistinog poniranja. Nitko ne
moe itati Ispovjesti ili njegove ostale spise,
a da ne doivi duboku bit Augustinova ivota
osjeaja. Napredujemo li dalje dolazimo do
udesnih osobnosti kao to je Scotus Erigena,
redovnik iz kotske nazvan kotskim svetim
Ivanom, koji je poslije ivio na dvoru Karla
elavog. Nije se slagao sa crkvom te se pria
da su ga braa njegova reda iglama muila do
smrti. Ovo se, naravno, ne treba uzeti doslovno,
ali je istina da je bio muen na smrt. Napisao
je sjajnu knjigu O razlikama u prirodi, koja
otkriva veliku d u b i n u misli, pa i onih koje su
s antropozofskog stajalita manjkave.
 Idui dalje, na podruju Rajne nalazimo
njemake mistiare ija je unutarnja toplina
preplavila velik broj ljudi. Nju nije iskusio samo
najvii kler, nego i oni koji su radili na zemlji
i u kovanicama. Svi su bili zahvaeni ovom
strujom vremena. Nadalje nalazimo Nicolausa
Cusanusa (1400. - 1464.) i tako redom do kraja
srednjeg vijeka. Uvijek nailazimo na d u b i n u
osjeaja, na n u t r i n u koja se proirila preko
svih slojeva stanovnitva.
Usporedimo li sada ovo doba sa sljedeim,
s razdobljem koje je zapoelo u esnaestom
stoljeu te se protegnulo do naeg vremena,
uoavamo golemu razliku. Na polazitu nalazimo
Kopernika koji je shvatljivim idejama utjecao na
obnovu duhovnog ivota, ije su se misli utje
lovile u ljudskom miljenju toliko da se svatko
tko danas vjeruje drukije smatra budalom.
Vidimo Galilea koji je otkrio zakon gravitacije
promatrajui njihanje crkvene svjetiljke u Pisi.
Korak po korak slijedimo isjeke vremena sve
do sadanjosti te posvuda nalazimo suprotnost,
izravnu suprotnost srednjem vijeku. Osjeaji
postojano blijede i nestaje ono unutarnje.
Intelekt p o u z d a n o zauzima prednost, a ljudi
postaju sve pametniji.
Duhovna znanost objanjava razliku
izmeu ovih dviju epoha te n a m pokazuje da
se ovakva promjena morala dogoditi. Postoji
tvrdnja okultista koja kae da je razdoblje
od Augustina do Calvina bilo doba mistine
involucije. to to znai? Od vremena Augustina
do esnaestog stoljea, postojalo je otkrivanje
mistinog ivota prema van; ono je bilo vani.
No, postojalo je jo neto intelektualni ivot
skriven u obliku klice. To je bilo, takorei, poput
Sunca pokopanog u duhovnoj Zemlji, koje se
otkrilo poslije, u esnaestom stoljeu. Intelekt
je bio involuiran kao to je to biljka u svojoj
sjemenci. Nita u svijetu ne moe izii to prije
toga nije bilo u takvoj involuciji. Od esnaestog
stoljea intelekt je evoluirao, a mistini se ivot
povlaio. Sada je dolo vrijeme kad se ovaj
mistini ivot treba ponovno pojaviti, kad e
pomou antropozofskog pokreta biti doveden
do razotkrivanja, do evolucije. Na ovaj se nain
evolucija i involucija naizmjenino oituju
posvuda u ivotu.
No, tko god se ovdje zaustavi, uzima u
obzir samo vanjski aspekt. Da bismo raunali
sa cjelinom moramo takoer ukljuiti trei
aspekt koji se nalazi izmeu ova dva. Koji je
trei aspekt? Zamislite sebe kako se suoavate s
nekom pojavom u vanjskom svijetu. Razmiljate
o njoj. Vi ste ovdje, vanjski svijet je ondje,
a iz vae n u t r i n e se raaju misli. Ove misli
prije nisu bile tu. Kad, primjerice, oblikujete
misao o rui, ona se raa u t r e n u t k u u kojem
ste se povezali s ruom. Vi ste bili ovdje, rua
ondje, a sada se u vama raa misao. Kad se
stvorila predodba rue dogodilo se neto
sasvim novo. Isto je i u ostalim podrujima
ivota. Zamislite si umjetnika, Michelangela,
dok rasporeuje grupu modela. On je to ustvari
inio iznimno rijetko. Michelangelo je ovdje, ono
to umjetniki prikazuje je ondje. U njegovoj
se dui raa neto novo r a a se lik. To
je stvorenje koje nema veze s involucijom ni
evolucijom. Iz openja izmeu bia koje moe
primati i bia koje moe davati rada se neto
sasvim novo. Takva se nova stvorenja uvijek
raaju kroz openje bia s biem, a takva su
nova stvorenja poetak.
Prisjetite se naeg jueranjeg razmatranja
o tomu kako su misli kreativne, kako mogu
oplemeniti duu, tovie, poslije djeluju ak i
na oblikovanje tijela. im bie neto pomisli,
na djelu je stvaranje misli, stvaranje pojma te
se aktivno nastavlja. To je novo stvorenje, a
istodobno i poetak zato to uzrokuje posljedice.
Ako danas imate dobre misli one e biti
plodonosne u dalekoj budunosti jer dua u
duhovnom svijetu ide svojim vlastitim putem.
Vae tijelo p r o p a d a i vraa se elementima. Pa
ak, kad bi se sve o emu se stvaraju misli
raspalo ostao bi njihov uinak.
Vratimo se primjeru Michelangela. Njegove
su slavne slike utjecale na milijune ljudi. Njih
e, meutim, jednoga dana prekriti praina
i doi e nove generacije koje nikad nee
vidjeti njegova djela. No, ono to je ivjelo u
Michelangelovoj dui prije nego to su njegove
slike poprimile vanjski oblik, ono to je na
poetku postojalo u njegovoj dui kao nova
kreacija, nastavlja ivjeti, ostaje i pojavit e
se u buduim stadijima razvoja i bit e mu
d a n oblik. Znate li zato se danas pred nama
pojavljuju oblaci i zvijezde? Zato to su u
p r e t h o d n i m epohama postojala bia koja su
imala misli o oblacima i zvijezdama. Sve potjee
iz misaonog stvaranja.
Imate broj tri! U objavi se sve izmjenjuje
izmeu involucije i evolucije. Duboko iza toga
skriveno je stvaranje, novo stvaranje roeno iz
misli. Sve je proizilo iz misli, a ono najvee
na svijetu izalo je iz misli Boanstva. Ako su
ideje nova stvorenja, iz ega onda sve potjee?
Sve potjee iz niega! Ovdje su povezane tri
razliite stvari: Stvaranje iz nitavila, koje se
dogaa uvijek kad imate ideju; oitovanje ovog
stvaranja; njegov razvojni put u vremenu kroz
dva oblika, involuciju i evoluciju. Na ovo misle
odreeni religijski sustavi kad govore o svijetu
nastalom iz nitavila, a ako dananji ljudi to
ismijavaju to je samo zato to ne razumiju to
se t r e b a nai u ovim dokumentima.
U pojavnom svijetu, da ukratko ponovimo,
sve se izmjenjuje izmeu involucije i evolucije. U
korijenu se nalazi skriveno stvaranje iz nitavila
koje se ujedinjuje s dvoje involucijom i
evolucijom da bi oblikovalo trojstvo, koje
je sjedinjenje boanskog s objavljenim.
Iz navedenog vidite kako moemo razmiljati
o broju tri. To ne bismo smjeli karikirati i
samo raspredati p e d a n t n e misli, ve trebamo
potraiti dvojstvo i trojstvo koje se susree na
svakom koraku. Tada emo na ispravan nain
razmatrati numerike simbole u pitagorejskom
smislu te emo moi izvoditi zakljuke koji e
nas voditi od jednoga k drugom. Mogli bismo
takoer rei da se svjetlo i sjena pojavljuju u
pojavnom svijetu, a da se iza njih nalazi trei,
skriveni element.
Sada dolazimo do broja etiri.
ETIRI je znak svemira ili stvaranja. Koliko
moemo odrediti naim dananjim organima
sadanje se p l a n e t n o stanje Zemlje nalazi u
svojem etvrtom utjelovljenju. Sve to nam se
pojavljuje na Zemlji kao to je naa, pretpostavlja
da je ona tvorevina etvrtog stupnja. To je
samo poseban sluaj za sve tvorevine koje se
pojavljuju na ovaj nain. Sve se one nalaze
pod znakom etvorke.
Okultist kae da se ovjek danas nalazi u
m i n e r a l n o m carstvu. to to znai? Budui da
ovjek razumije samo mineralno carstvo, samo
njega moe kontrolirati. Upotrebom minerala
moe graditi kue, napraviti sat i ostale stvari jer
one podlijeu mineralnim zakonima. Za mnogo
d r u g i h aktivnosti on nema ovih sposobnosti.
On, primjerice, ne moe iz vlastitoga miljenja
napraviti planet. Da bi za to bio sposoban
morao bi sam postojati u p l a n e t n o m carstvu.
To e biti j e d n o m u b u d u n o s t i . Danas su
ljudi stvaraoci u mineralnom svijetu. Tomu
su prethodila tri ostala carstva, a m i n e r a l n o
carstvo je etvrto. Ukupno ih je sedam.
Ljudi se nalaze u etvrtom carstvu. Samo u
njemu oni mogu dostii svoju sadanju svjes
nost usmjerenu p r e m a vanjskom svijetu. Na
Mjesecu su jo djelovali u treem elementarnom
carstvu, na Suncu u drugom, a na Saturnu u
prvom. U b u d u n o s t i , na Jupiteru, moi e
stvarati planete kao to danas mogu napraviti
sat. Sve vidljivo u stvaranju nalazi se u znaku
etiri. Ima mnogo planeta koji se ne mogu
vidjeti fizikim oima kao to su one u prvom,
drugom i treem elementarnom carstvu. Samo
o n d a kad takav planet u stvaranju ude u
m i n e r a l n o carstvo moe se vidjeti. Stoga je
etiri broj svemira ili stvaranja. Ulaskom u
etvrto stanje bie postaje p o t p u n o vidljivo
oima koje mogu vidjeti vanjske stvari.
PET je broj zla. To e n a m postati jasno
kad ponovno razmotrimo ljudska bia. Tijekom
svojeg razvoja ljudi su postali etverolana
bia, a time i bia stvorenoga svijeta. Ovdje
na Zemlji, bit e im, meutim, dodan peti
lan njihova bia, duh-sm. Da su trebali
ostati etverolana bia njima bi n e p r e s t a n o
upravljali bogovi prema dobru, naravno ali
oni nikada ne bi razvili svoju samostalnost.
Ljudi su postali slobodni pomou dara njihova
petog lana u klici, ali su time takoer primili
sposobnost da ine zlo. Nijedno bie koje nije
dolo do "peterolanosti" ne moe initi zlo.
Peterolanost je na djelu gdje god susreemo
zlo koje zapravo tetno djeluje na nae vlastito
bie. To je sluaj svugdje, ukljuujui vanjski
svijet, ali ljudi toga nisu svjesni, a na sadanji
materijalistiki svjetonazor ne moe shvatiti
injenicu da se svijet moe promatrati na ovaj
nain. Ustvari je opravdano govoriti o zlu samo
ondje gdje se pojavljuje peterolanost.
Kad jednoga dana medicina bude koristila
ovo znanje moi e blagotvorno utjecati na
tijek bolesti. Dio t r e t m a n a sastojat e se u
tomu da se bolest prouava u njezinom razvoju
prvog i petog d a n a nakon pojavljivanja, u
pojedine dane u petom satu poslije ponoi
te ponovno tijekom petog tjedna. Na taj e
nain broj pet uvijek odreivati kad lijenik
moe najbolje intervenirati. Prije toga ne
moe uiniti mnogo vie, nego da p r e p u s t i
p r i r o d i da ide svojim tokom, ali potom moe
intervenirati pomaui ili tetei jer ono to
se o p r a v d a n o moe nazvati d o b r o m ili zlom
t a d a utjee u svijet stvarnosti. Na mnogim bi
se podrujima mogla pokazati vanost broja
pet za vanjske dogaaje.
 SEDAM je broj savrenstva. ovjekov se
ivot sastoji od sedmogodinjih razdoblja od
roenja do promjene zubi; puberteta; sedam ili
osam godina poslije; prema tridesetim i tako
po sedam godina do kraja ivota. Kad ovjek
jednog dana bude uzimao u obzir ova razdoblja
te razmotrio to mu je najbolje prilazilo ili ga
se klonilo, saznat e mnogo o tomu kako da se
pripremi za dobru starost. Na taj nain moi e
prizvati dobro ili zlo za ostatak svojega ivota.
U ranim ivotnim razdobljima mnogo se toga
moe uiniti promatranjem odreenih zakona
obrazovanja. Potom nastupa vana prekretnica.
To se, meutim, moe pretvoriti u nazadovanje
ako se mlad ovjek pun samopouzdanja prerano
osamostali u ivotu. Danas prihvaeno naelo
da se mladi ljudi rano poalju u ivot je tetno;
prije nego to se to dogodi oni bi morali proi
kroz peto razdoblje. Ovakva stara okultna naela
su od velike vanosti. To je razlog zbog ega su
u prolosti pod ravnanjem onih koji su neto
znali o ovim stvarima, morale proi godine
naukovanja i egrtovanja prije nego to bi se
nekoga nazvalo majstorom.
Navedeno e nam razjasniti promatranje
samoga ovjeka. Danas je on pod utjecajem
broja pet dokle god moe biti dobar ili zao.
Kao stvorenje svemira on ivi u broju etiri.
Kad razvije sve to sada u sebi ima kao klicu
postat e sedmerolano bie, savreno u svojoj
vrsti. Broj sedam vlada svijetom boja u dugi; u
svijetu tonova nalazimo ga u ljesetvici. Svugdje,
na svim podrujima ivota broj sedam se moe
smatrati nekom vrstom broja savrenstva. U
tomu nema nikakvog praznovjerja ni magije.
 Vratimo se sada broju JEDAN. Budui da
smo razmotrili ostale brojeve ono to emo
sada rei o broju jedan pojavit e se u novom
svjetlu. Bit broja jedan je njegova nedjeljivost.
On se, naravno, moe podijeliti na 1/3 i 2/3
itd., ali to se moe postii samo u miljenju.
U svijetu, osobito u duhovnom svijetu, ako
odvojite dvije treine, jedna treina jo uvijek
ostaje njihov dio. U istom se smislu moe rei
da ako se od Boga odvoji jedan njegov dio te
se oituje, ostatak e ostati neto to jo uvijek
p r i p a d a Bogu.
U pitagorejskom smislu moemo rei:
"Podijeli jedinstvo, ali nikako drukije nego da
ti u podlozi misli ostane da je ostatak povezan
s onim to je bilo odvojeno".
Uzmite tanku zlatnu plou od stakla i
pogledajte kroz nju. Svijet e izgledati uto
jer je to boja koja e se odraziti. No, u bijelom
su svjetlu takoer sadrane ostale boje. to se
s njima dogaa? Njih upijaju predmeti. Otuda
crveni predmet izgleda crveno jer odraava
crvene zrake, a upija ostale. Nije mogue
odvojiti crveno od bijelog svjetla, a da se ne
n a p u s t e ostale boje. Ovim smo dotaknuli r u b
tajne svijeta. Stvari gledate na odreeni nain.
Vidite, primjerice, crveni stoljnjak rairen na
stolu, a istodobno si predoavate da je u njemu
skrivena zelena. Na ovaj ste nain postigli ono
to se u pitagorejskom smislu zove "dijeljenje
jednog tako da je sauvan ostatak".
Ako ovo izvodite u meditaciji, ako iznova
spajate odvojene dijelove u jedinstvo, bavite
se smislenim r a d o m kojim se moete visoko
uzdignuti u razvoju.
 Matematiari za to imaju izraz koji vrijedi
u svim okultnim kolama:

1 = (2+x) - (l+x)

To je okultna formula koja izraava kako se

jedinstvo moe podijeliti, a dijelovi prikazati
tako da ponovno daju jedan. Okultist o podjeli
jedinstva mora misliti na nain da dijelove
neprestano spaja u jedinstvo.
Tako smo u ovom predavanju prouili ono
to se zove simbolika brojeva te smo nauili
da promiljajui svijet sa stajalita brojeva
moemo prodrijeti u duboke tajne svijeta.
Kako bismo dopunili ove napomene recimo
jo jednom da petog tjedna, petog dana, petog
sata moemo pronai vane stvari, koje mo
emo promaiti ili uiniti dobrima. Sedmog
tjedna, sedmog dana, sedmog sata ili u
odreenom odnosu recimo 3 i 1/2, jer je sedam
i u ovom broju, neto se moe dogoditi kroza
samu stvar. Na sedmi dan bolesti, primjerice,
groznica e poprimiti odreeni oblik; isto se
moe dogoditi i etrnaestog dna. Ove su stvari
uvijek utemeljene na odnosima brojeva koji
ukazuju na s t r u k t u r u svijeta. Oni koji se na
pravi nain udubljuju u ono to u pitagorej-
skom smislu moemo nazvati prouavanjem
brojeva, nauit e razumijevati ivot i svijet
u simbolici brojeva o emu vam je dananje
predavanje htjelo dati grubo skicirane misli.
 ALFABET I ABECEDA

Ve se neko vrijeme bavimo stjecanjem preciz

nijeg znanja o odnosu ovjeka prema svemiru,
a danas emo n a d o p u n i t i naa prijanja pro
uavanja. Uzmemo li u obzir kako ovjek ivi u
sadanjem razdoblju njegova razvoja uzimajui
ovo razdoblje tako iroko da ono ne obuhvaa
samo povijesno nego i predpovijesno doba
moramo zakljuiti da je govor najistaknutije
obiljeje ovog t r e n u t k a kozmike evolucije
ovjeanstva. Govor je taj koji ovjeka izdie
iznad ostalih p r i r o d n i h carstava.
U prolotjednom predavanju sam spome
nuo da je tijekom evolucije ljudske vrste jezik,
govor u cijelosti, takoer bio podvrgnut razvoju.
Natuknuo sam da je u vrlo starim vremenima
govor bio neto to je ovjek oblikovao iz
sebe kao svoju najprvobitniju sposobnost te
kako je pomou svojih govornih organa mogao
izraziti boanske duhovne snage koje su u
njemu ivjele. Natuknuo sam takoer da su na
prijelazu iz grke u rimsko-latinsku kulturu, tj.
u etvrtom poatlantskom razdoblju, pojedini
glasovi u jeziku izgubili svoja imena te da u
suvremenoj u p o t r e b i jedva imaju vrijednost
glasova. U grkoj kulturi jo uvijek postoji
ime za prvo slovo alfabeta, ali je u latinskoj
kulturi ono samo "A". Na prijelazu iz grke
u latinsku kulturu neto ivo u govoru, neto
izrazito konkretno promijenilo se u apstrakciju.
Moglo bi se rei: sve dok je ovjek prvo slovo
abecede zvao "Alfa" u njemu je doivljavao
odreenu mjeru inspiracije, ali od trenutka kad
ga je nazvao samo "A" slova su se prilagodila
vanjskim konvencijama, prozainim aspektima
ivota koji su zamijenili inspiraciju i unu
tarnje iskustvo. To je stvorilo pravi prijelaz
od svega to je p r i p a d a l o Grkoj onomu to
je rimsko-latinsko. Kulturni ljudi postali su
o t u e n i od d u h o v n o g svijeta poezije te su
uli u prozu ivota.
Rimljani su bili trezven, prozaian narod,
n a r o d pravnika koji je u kulturu kasnijih go
dina unio prozu i pravnu znanost. Ono to je
ivjelo u grkom n a r o d u razvijalo se u n u t a r
ovjeanstva p o p u t manje-vie kulturnog sna
kojem su ljudi, kad su imali unutarnja iskustva
i htjeli ih izraziti, pristupali kroza svoje vlastite
objave. Moglo bi se rei da sve pjesnitvo ima u
sebi neto zbog ega europljanima izgleda kao
da je ker Grke, dok sva p r a v n a znanost, sva
vanjska odijeljenost, sva proza ivota navode
na podrijetlo od rimsko-latinskog naroda.
Prije sam vam skrenuo pozornost na to
kako pravo razumijevanje slova Alfa Alef
na hebrejskom vodi tomu da u njemu pre
poznamo elju da se ovjeka izrazi kao simbol.
Ako se trae najblie m o d e r n e rijei kojima
bi se izrazilo znaenje Alfe one bi bile: "Onaj
tko doivljava svoje vlastito disanje". Ove nas
rijei izravno upuuju na rijei Starog zavjeta:
"I Bog stvori ovjeka... i u d a h n e mu u nosnice
d a h ivota". Prvim slovom alfabeta htjelo se
izraziti to je u ono vrijeme uinjeno s dahom
da bi se ovjeka napravilo ovjekom Zemlje,
biem u koje se utisnulo ovjetvo time to je
postao netko tko doivljava, tko osjea vlas
tito disanje.
 A ime "Beta", razmotrimo li ga nepristrano,
pretvoreno u hebrejski ekvivalent, predstavlja
neto nalik omotu, pokrivalu, kui. Stoga hoemo
li nae iskustvo izgovaranja "Alfa, Beta" prevesti
na moderan jezik moemo rei: "ovjek u svojoj
kui". Na ovaj bismo nain mogli proi cijelim
alfabetom izraavajui pojam, znaenje, istinu
o ovjeku jednostavno izgovarajui jedno za
drugim imena slova alfabeta. Mogle bi se iznositi
razumljive reenice izraavajui misterij ovjeka,
koje bi mogle zapoeti s naim vienjem ovjeka
u svojoj zgradi, u svojem hramu. Sljedei dijelovi
reenice nastavili bi izraavati kako ovjek
upravlja sobom u svojem hramu i kako se odnosi
prema svemiru. Ukratko, ono to bi se izrazilo
uzastopnim izgovaranjem imena alfabeta ne bi
bila apstrakcija, koju danas imamo kad kaemo
A, B, C bez ikakvih p o p r a t n i h misli, nego bi
to bio izraz misterija ovjeka i toga kako su
njegovi korijenu u svemiru.
Kad se danas u razliitim drutvima govori o
"izgubljenoj arhetipskoj rijei" ne shvaa se da je
ona zapravo sadrana u reenici koja obuhvaa
imena alfabeta. Tako se moemo osvrnuti na
vrijeme razvoja ovjeanstva u kojem ovjek
ponvljanjem svojeg alfabeta nije izraavao ono
to je povezano s vanjskim dogaajima, vanjskim
potrebama, nego ono to je boanska duhovna
tajna njegova bia dovodila do izraaja kroz
njegov larings i njegove govorne organe.
Moglo bi se rei da je alfabet bio slovo
primijenjeno na vanjski predmet, a da je bilo
zaboravljeno sve to se pomou govora ovjeku
moglo objaviti o misterijima njegove due i
njegova duha. Njegova izvorna rije istine, rije
mudrosti bila je izgubljena. Govor se izlio preko
injeninog stanja ivota. Danas ovjek, dok
govori, vie nije svjestan da je zaboravljena
izvorna, prvobitna reenica, reenica kojom
mu je Boansko objavljivalo svoje vlastito
bie. Vie nije svjestan da sama rije, sama
reenica izgovorena danas predstavlja tek
dronjke praiskonske reenice.
Pjesnik, izbjegavajui prozne elemente
u svojem govoru i vraajui se unutarnjem
iskustvu, unutarnjem osjeaju, unutarnjem obli
kovanju govora, pokuava se vratiti njegovu
oduevljenom, arhetipskom elementu. Moglo
bi se moda rei da je svaka istinska pjesma,
najskromnija kao i najvea, pokuaj vraanja
izgubljenoj rijei, pokuaj odvraanja od ivota
ureenog prema koristi, u v r e m e n a kad su se
kozmika bia jo objavljivala u unutarnjem
organizmu govora.
Danas u govoru razlikujemo suglasnike od
samoglasnika. Govorio sam o tomu kako bi
izgledalo kad bi ovjek zaronio ispod praga
svoje svijesti. U obinoj se svijesti sjeanja
odraavaju p r e m a gore ili, drugim rijeima,
misli su odraz onoga to je doivljeno izmeu
roenja i smrti. Mi obino ne prodiremo u
ovjekovo pravo bie dalje od ovog pamenja,
dalje od misli ostavljenih u sjeanju.
S druge sam toke gledita ukazao na to
kako ispod praga svijesti ivi ono to bi se moglo
nazvati univerzalnom tragedijom ovjeanstva.
To se moe opisati na sljedei nain: Kad se
ovjek ujutro probudi, a njegovo Ja i astralno
tijelo urone u njegovo etersko i fiziko tijelo, on
ova tijela ne opaa iznutra prema van. Ono to
opaa je neto sasvim drukije. To si moemo
predoiti pomou slike.
Recimo da je ovdje granica izmeu svjesnog
i nesvjesnog. Crveno oznaava svjesno, a plavo
nesvjesno. Ako neka osoba vidi neto to pripa
da vanjskom svijetu, primjerice, ako svojim
oima vidi oko drugog ovjeka, tada se vidna
zraka, koja izlazi iz njegova oka u drugog
ovjeka, vraa i on je doivljava u svojoj svijesti.

Ono to takoer nosi od vlastitog bia ispod

praga svoje svijesti doivljava u astralnom
tijelu i u Ja, ali ne u obinom b u d n o m stanju.
To ostaje nesvjesno te ustvari oblikuje pravi
sadraj njegova eterskog i fizikog tijela. Etersko
se tijelo uope ne moe spoznati obinom
svijeu ona spoznaje samo vanjski aspekt
fizikog tijela. Kao to sam prije n a p o m e n u o ,
mi moramo uroniti ispod pamenja da bismo
opazili prvobitni izvor zla u ljudskom biu,
ali t a d a moemo opaati jo neto, zapravo
moemo opaati ovjekovu povezanost sa
svemirom.
Pomou odgovarajue meditacije moe
mo uspjeti prodrijeti u p r e d o d b u pamenja,
takorei, otkloniti ono to n a s u n u t a r n j e
odvaja od naeg eterskog i fizikog tijela;
p o g l e d a m o li p o t o m dolje u nae etersko i
fiziko tijelo tako da o p a a m o ono to se
obino nalazi ispod praga svijesti, ut emo
kako u n u t a r ovih tijela neto zvui. A to to
zvui je odjek muzike sfera koju je ovjek
u p i o izmeu smrti i novog roenja, tijekom
svojeg sputanja iz b o a n s k o - d u h o v n o g svi
jeta, u ono to je fizikim naslijeem dobio od
roditelja i predaka. U eterskom i fizikom tijelu
odzvanja muzika sfera. Ako je od iste vrste
kojoj p r i p a d a j u samoglasnici ona odzvanja
u eterskom tijelu, a ako je od vrste kojoj
p r i p a d a j u suglasnici odzvanja u fizikom
tijelu.
Istina je, naravno, da se ovjek napredujui
u ivotu izmeu smrti i novog roenja, uzdie
u svijet viih hijerarhija. Nauili smo da se
ovjek u svijetu anela, a r k a n e l a , arhaja
pridruuje njihovim ivotima i ivi u podruju
hijerarhija kao to ovdje ivi meu biima
m i n e r a l n o g , biljnog i ivotinjskog carstva.
Nakon ivota i z m e u smrti i novog r o e n j a
p o n o v n o se s p u t a u zemaljski ivot. Nauili
smo takoer kako na svojem p u t u p r e m a do
lje za sebe skuplja nebeske utjecaje zvijezda
stajaica predstavljene u znakovima Zodijaka;
p o t o m kako se nastavlja sputati prima utje
caje p o k r e t n i h p l a n e t a .
Sada si p r e d o i t e Zodijak, p r e d s t a v n i k a
zvijezda stajaica. ovjek je izloen njihovom
utjecaju tijekom sputanja iz duevno-duhovnog
ivota u zemaljski ivot. Ako su njihovi uinci
o d r e e n i u skladu s njihovim pravim biem
m o r a m o rei da su oni kozmika glazba, da
su suglasnici. A oblikovanje suglasnika u
fizikom tijelu je odjek onoga to odzvanja
iz pojedinih formacija Zodijaka, dok se obli
kovanje samoglasnika u n u t a r muzike sfera
d o g a a kroz kretanje p l a n e t a u svemiru te
se utiskuje u etersko tijelo. Tako u fizikom
tijelu nesvjesno nosimo o d r a z kozmikih
suglasnika, dok u eterskom tijelu nosimo
o d r a z kozmikih samoglasnika. Ovo, mogli
bismo rei, ostaje u tiini podsvjesnog.
No, kako se dijete razvija, snage u n u t a r
tijela n a d i r u p r e m a gore i jaaju njegove
govorne organe; to su snage koje, kao odraz
oblikotvornih snaga svemira, izgrauju go
v o r n e organe. Vie u n u t a r n j i govorni organi
oblikovani su iz jezgre ovjekova bia tako
da mogu proizvoditi samoglasnike, a organi
blii periferiji, nepce, jezik, u s n e i sve to
pridonosi obliku fizikog tijela, izgraeni su
na takav nain da mogu proizvoditi suglasnike.
Dok dijete ui govoriti neto se, kao rezultat
aktivnosti donjeg dijela njegova bia, dogaa
u njegovom gornjem dijelu, a to je posljedica
oblikotvornih snaga koje su se uzdignule u
fiziko, ali t a k o e r u etersko tijelo. Ovo,
n a r a v n o , nije materijalni proces, ve neto u
vezi s oblikotvornim djelovanjem. Prema
tomu, govorei dovodimo do izraaja neto
to moemo nazvati odjekom iskustva kroz
koje je proao ovjek sa svemirom tijekom
sputanja iz boansko-duhovnog svijeta, u
ivotu izmeu smrti i novog roenja. Sva
pojedina slova abecede doista su oblikovana
kao zoran prikaz onoga to ivi u svemiru.
 O znakovima Zodijaka moemo dobiti
priblinu p r e d o d b u ako ih poveemo s mo
d e r n i m govorom postavljajui B, C, D, F i
tako dalje kao njegove konstelacije. Moete
ih slijediti osjeajui revoluciju planeta u H.
H zapravo nije slovo poput ostalih, H podra
ava rotacioni pokret, kretanje ukrug. A
pojedini planeti u svojim revolucijama su uvijek
karakteristini samoglasnici koji se na razliite
naine postavljaju ispred suglasnika.

Ako zamislite da se samoglasnik A postavi

ovdje (vidi sliku) tada imate A u harmoniji s
B i C, ali se u svakom samoglasniku nalazi H.
To moete slijediti dok se govori: AH, IH, EH.
H je u svakom samoglasniku. to to znai da
je H u svakom samoglasniku? To znai da se
samoglasnik okree u svemiru. Samoglasnik
ne miruje, on krui u svemiru. A kruenje,
kretanje izraeno je s H skrivenim u svakom
samoglasniku.
Zamislite, dakle, harmoniju samoglasnika
izraenu u nekom govoru: recimo I, O, U, A. to
se time izraava? Izraava se kozmiko djelova
nje etiriju planeta. Dodajmo jedan suglasnik
neemu poput ovoga IOSUA dodajmo S u
sredinu, to bi znailo da se time ne izraava samo
oblikovanje samoglasnika unutar planetne sfere,
nego i posljedica koju planeti povezani s I, O, U,
A doivljavaju u svojem kretanju kroz povezanost
sa zvijezdanim znakom S. Zato kad je ovjek u
danima drevne civilizacije ime Boga izgovorio
samoglasnicima, time je bio izraen planetni mi
sterij. Imenom je bilo izraeno djelo boanskog
bia u planetnom svijetu. Ako je Boje ime bilo
izraeno sa suglasnikom u sebi, djelo odnosnog
boanskog bia u mislima je dosezalo Zodijak
predstavnika nebeskih zvijezda stajaica.
Dok je jo postojalo instinktivno razumi
jevanje ovih stvari, u vrijeme naslijeene vido
vitosti, sposobnosti sluanja u predodbi itd.
u ljudskom se govoru doivljavala povezanost
sa svemirom. Govorei, ovjek je osjeao da
se nalazi u n u t a r svemira. Kad je dijete uilo
govoriti osjealo se kako iz njegova bia postupno
proizlaze doivljaji u boansko-duhovnom svijetu
prije roenja ili zaea.
Moglo bi se rei da kad bi ovjek mogao
sebe prozreti iznutra morao bi priznati: Ja sam
etersko tijelo, drugim rijeima, ja sam odjek
kozmikih samoglasnika; ja sam fiziko tijelo,
drugim rijeima, odjek kozmikih suglasnika.
Zato to stojim ovdje na Zemlji kroz moje
bie zvui odjek svega onoga to je izraeno
znakovima Zodijaka; a ivot ovog odjeka je
moje fiziko tijelo. Odjek je oblikovan iz svega
to je izraeno planetnim sferama, a taj odjek
je moje etersko tijelo.
1. fiziko tijelo = odjek Zodijaka
2. etersko tijelo = odjek planetnih kretanja
3. astralno tijelo = doivljaj planetnih kretanja
4. Ja = opaaj odjeka Zodijaka
 Ponavljanje, moji dragi prijatelji, da se
ovjek sastoji od fizikog tijela i od eterskog
tijela ne govori nita. To su samo prazne,
n e o d r e e n e rijei. Hoemo li govoriti stvar
nim jezikom, koji se moe nauiti iz misterija
svemira, morali bismo rei: ovjek je nainjen
od nebeskih odjeka: od odjeka zvijezda staja
ica, od odjeka planetnih kretanja, od doivljaja
odjeka planetnih kretanja te od onoga to svjesno
doivljava odjek nebesa zvijezda stajaica. Tada
emo stvarnim kozmikim govorom izraziti ono
to se apstraktno izraava rijeima: ovjek se
sastoji od fizikog tijela, eterskog tijela, astralnog
tijela i Ja. Govorei : ovjek se sastoji prvo od
fizikog tijela, drugo od eterskog tijela, tree od
astralnog tijela etvrto od Ja ostajemo sasvim
u podruju apstraktnog. No, kaemo li: ovjek se
sastoji od odjeka Zodijaka, od odjeka planetnih
kretanja, od doivljaja dojmova p l a n e t n i h
kretanja u miljenju, osjeanju i htijenju te
od opaaja odjeka Zodijaka prelazimo na
konkretni govor svemira. Prvo je apstrakcija,
a drugo stvarnost.
Kad kaete " I " , to je to ustvari? Sada
pokuajte zamisliti da je netko posadio drvee
u prekrasnom umjetnikom redu. Moe se
vidjeti svako pojedino drvo. Na udaljenosti,
meutim, sva se drvea pretvaraju u j e d n u
toku. Uzmite sve pojedine stvari sve to
odzvanja iz Zodijaka na nain suglasnika svijeta,
a t a d a se dovoljno odmaknite: Sve to se na
najmnogostrukiji nain oblikovalo kao unutarnji
zvuk sabilo se u vama u j e d n u toku " I " .
Doista je injenica da je ovo ime koje ovjek
daje sebi samo izraz za ono to opaamo u
beskrajnim prostranstvima svemira. Svugdje
je n u n o vratiti se onom to se kao odraz,
kao odjek pojavljuje ovdje na Zemlji. Stoga
kad se tvar spozna u njezinoj realnosti, p r e d
ovjekovim viim i unutarnjim iskustvom
raspline se sve iz ega on sebe izgrauje kao
predmet opaaja, kao isto iskustvo. Gledamo li
ovjeka te postupno upoznamo njegovu pravu
prirodu, njegovo fiziko tijelo zapravo prestaje
biti onakvo s kakvim se obino suoavamo i
kakvo inae stoji p r e d nama, nae se vienje
iri, a ovjek urasta u nebo zvijezda stajaica.
Etersko tijelo takoer prestaje biti pred nama.
Vienje nam se protegnulo, iskustvo nam se
protegnulo i mi dolazimo do opaanja planetnog
ivota jer je ljudsko etersko tijelo sam odraz
planetnog ivota.
ovjek koji stoji pred vama nije nita doli
p r e d m e t a opaaja, pojave, predodbe o tomu
to se dogaa u ivotu planeta. Mislimo da
p r e d sobom imamo pojedino ljudsko bie, ali
ovaj pojedinac je na o d r e e n o m mjestu slika
cijeloga svijeta. Zbog ega onda postoji razlika
izmeu Azijaca i Amerikanaca? Razlog tomu
je to je zvjezdano nebo slikovito opisano na
dvije razliite zemaljske toke, kao to postoje
razliite slike jedne iste vanjske injenice.
Doista je istinito da promatrajui ovjeka
svijet poinje svitati pred nama i takvim smo
promatranjem suoeni s velikim misterijem
o stupnju do kojeg je ovjek pravi preslikani
mikrokozmos stvarnosti makrokozmosa.
Od ega se o n d a sastoji m o d e r a n ivot?
Pogledamo li iz ovih modernih vremena una
trag na ivot ovjeanstva u iskonsko doba
jo nailazimo na doivljavanje ovjekove
povezanosti s duhovim svijetom u instink
tivnoj svijesti onih pradavnih dana. U abecedi
moemo doivjeti konkretno iskustvo toga. Kad
je ovjek prvobitnim rijeima trebao izraziti bo
gatu riznicu boanskog u svoj njegovoj punoi
izgovarao je slova abecede. Kad je izraavao
tajnu vlastite prirode na nain na koji je nau
io u misterijima, tada je zaodijevao u rijei
kako je silazio kroza Saturn i Jupiter u njihovu
zvjezdanom odnosu prema Lavu ili Djevici,
drugim rijeima, kako je silazio kroz A ili I u
njihovu odnosu prema M ili L. Davao je izraz
o n o m u to je t a d a doivio kao muziku sfera
i to je bilo njegovo kozmiko ime. A u onim
p r a d a v n i m d a n i m a ljudi su bili instinktivno
svjesni da su iz svemira na Zemlju sa sobom
donosili ime.
Otada kranska svijest na apstraktan nain
jo uvijek uva iskonsku svijest posveiva
njem pojedinih d a n a sjeanju na svece koji,
ispravno shvaeno, trebaju dati novi ivot
d u h o v n o m kozmosu. Roenjem odreenog
d a n a u godini trebali bismo dobiti ime sveca
iji je dan u kalendaru. Ono to se ovdje hoe
izraziti na apstraktniji nain u iskonskim je
vremenima bilo izraeno konkretnije, kad se
u misterijima kozmiko ime osobe nalazilo u
skladu s onim to je ona doivljavala sputajui
se na Zemlju, kad je svojim biem s planetima
stvarala samoglasnike i dodavala ih suglasni
cima Zodijaka. Tada su razliite skupine ljudskih
rasa imale mnogo imena koja su zaeta na takav
nain da su bila u harmoniji s univerzalnim,
sveobuhvatnim imenom.
 Razmatrano s ove toke gledita, to je bila
abeceda? Bila je ono to su nebesa objavila kroz
njihove zvijezde stajaice i kroz planete koje
se njima kreu. Kad se abeceda izgovarala iz
izvorne, instinktivne ljudske mudrosti, njome
se izraavala astronomija. Ono to se govorilo
abecedom i to se mislilo u astronomiji onih
vremena nije predstavljano na isti nain kao
uenja sadrana u bilo kojoj grani dananjeg
znanja koje je izgraeno od jednostavnih
opaaja i pojmova. Ono je zaeto kao objava
koja se sama osjeala na povrini ljudskog
iskustva, bilo u obliku neoborive istine ili
kao dio neoborive istine. Tako je konkretno
iskustvo bilo predstavljeno dijelom iskonske
mudrosti. I bilo je neega od sasvim mutne
svijesti povezane s injenicom da su u sred
njem vijeku visokoobrazovani ljudi jo uvijek
morali uiti gramatiku, retoriku, dijalektiku,
aritmetiku, geometriju, glazbu i astronomiju. U
ovom uzdizanju kroz razliita podruja uenja
nalazi se polusvjesno prepoznavanje neega
to je u ranijim danima postojalo u instinktiv
noj jasnoi. Danas je gramatika postala vrlo
apstraktna. Vraajui se u vremena o kojima
nam povijest nita ne govori, ali koja su unato
tomu jo uvijek povijesna vremena, nalazimo
da gramatika nije bila apstraktni predmet kao
to je danas, nego da su ljudi kroz gramatiku
uvoeni u misterij pojedinih slova. Uili su da
tajne svemira nalaze izraz u slovima. Pojedini je
samoglasnik dovoen u vezu sa svojim plane
tom, pojedini suglasnik s pojedinim znakom
Zodijaka. Na taj je nain, pomou slova abecede,
ovjek stjecao znanje o zvijezdama.
 Prelazei s gramatike na retoriku prenosila
se primjena onoga to je u ovjeku ivjelo
kao aktivna astronomija. A uzdiui se do
dijalektike u mislima se dolazilo do shvaanja
i djelovanja na ono to je iz astronomije
ivjelo u ovjeku. Aritmetika nije smatrana
apstrakcijom dananjice, nego biem izraenim
u tajni brojeva. Na brojeve se gledalo drukije
nego to se to danas ini. Za to u vam dati
jedan mali primjer.
Kako si d a n a s predoavamo brojeve 1,2,
3? To inimo mislei na graak, pa na jo jedan
graak i to su dva; tada se d o d a jo jedan pa
su tri. Rije je o dodavanju jednog drugome
o slaganju na h r p u . U nekadanje vrijeme
nije se brojilo na takav nain. Poinjalo se s
jedinicom, a dijeljenjem jedinice na dva dijela
dobilo se dva. Prema tomu do dva se nije
dolazilo dodavanjem jedne jedinice drugoj.
To nije bilo spajanje jedinica, nego su dva
bila sadrana u jednom. Tri je bio sadran u
j e d n o m na drukiji nain, a etiri ponovno
na drukiji nain. Jedinica je obuhvaala sve
brojeve i bila je najvea.
Danas je jedinica najmanja. Danas se sve
shvaa atomistiki. Jedinica je jedan lan, a
dva joj je d o d a n o sve se ovo predoava
atomistiki. Originalna je ideja bila organska.
Ondje je jedinica najvea, a sljedei se brojevi
uvijek pojavljuju kao manji i svi su sadrani
u jedinici. Time smo doli do sasvim drukijih
tajni u svijetu brojeva.
Tajne o svijetu brojeva su tek nagovjetaj
da nas ovdje ne zanima samo ono to ivi
u upljini ovjekove glave. Rekao sam u
upljini glave jer sam vie p u t a pokazao da
je ona doista uplja s duhovnog stajalita.
Odnosi medu brojevima mogu nas dovesti
do opaanja odnosa objektivnosti svijeta. Ako
n e p r e s t a n o samo zbrajamo jedan i jedan to
je, naravno, neto to nema nikakve veze s
injenicama. Imam komad krede. Stavim li
p o r e d njega jo jedan komad krede on n e m a
nikakve veze s onim prvim komadom. Jednog se
ne tie onaj drugi. Predpostavim li, meutim,
da je sve jedinica te sada p r e e m na brojeve
sadrane u toj jedinici, dva dobivam na nain
koji se odnosi na neku posljedicu. Morao
sam odlomiti komad. Time izravno ulazim u
stvarnost.
Tako ovjek nakon uzdizanja u dijalektici,
da bi shvatio misaoni svijet astronomije, s
aritmetikom, a na slian nain i s geometrijom,
p r o d i r e jo dalje u svemir. Iz geometrije se
dobiva osjeaj da je u konkretnom smislu
geometrijska bila muzika sfera. U tome je
razlika izmeu onog to vrijedi danas i onog
to je nekad postojalo u instinktivnoj mudrosti
p r a s t a r i h vremena.
Uzmimo dananju glazbu. Matematiki
fiziar proraunava visinu note, primjerice,
proraunava koja bi visina posluila u melodiji.
Potom je tko bilo, tko je muzikalan, primoran
zaboraviti njegovu glazbu i ui u podruje
apstraktnog, ako kao gorljivi glazbenik ve
nije pobjegao od matematike. ovjek je od
neposrednog iskustva odveden u apstrakciju
koja ima vrlo malo veze s iskustvom.
Samo je po sebi vrlo zanimljivo da ako
netko ima sklonost prema matematici te se s
podruja glazbe pouri u podruje akustike
nee dobiti mnogo u smislu glazbenog iskustva.
Ui li netko takav geometriju te napredujui
poinje doivljavati oblike kao glazbene note,
drugim rijeima, ako iz petog prijee u esti
razred i uini da geometrija zvui kao glazba,
sve to, koliko mi je poznato, danas ne ulazi u
nastavni plan. No, to je nekada znailo uzdizanje
na esti stupanj uenja od geometrije glazbi
i samo je na ovaj nain stvarnost, koja se
nalazi u podlozi, stvarnost pralikova postajala
iskustvom. Na ovaj je nain astronomija u
podsvjesnom postajala neto to se svjesno
usvajalo kao astronomija, kao sedmi, najvii
lan tzv. Trivium et Quadriviuma*.
Povijest ovjeka trebala bi se uiti s obzirom
na razvoj njegove svijesti jer bismo tada mogli
dobiti osjeaj da se svijest mora vratiti ovim
stvarima, a to se upravo nastoji u antropozof-
skoj duhovnoj znanosti. Ne treba se uditi to
oni koji su se naviknuli prihvaati dananju
znanost ne nalaze nita ispravnog u onom to
sam ja napisao, primjerice, u Tajnoj znanosti.
Nuno je, meutim, da se ovjek, na pot
p u n o svjestan nain, mora vratiti istinskoj
stvarnosti koja se, za sada, mora povui kako
bi mu omoguila da razvije svoju slobodu.
ovjek bi bio sposoban sve jae razvijati svijest
o t o m u kako je za njega nuno da se nalazi
u n u t a r boanskog kozmikog svijeta kad ne

* U srednjovjekovnim kolama; trivium = prve tri slobodne

umjetnosti: gramatika, govornitvo i logika; quadrivium
= zborni naziv za aritmetiku, geometriju, astronomiju i
glazbu koje su tvorile drugi, tei dio nastavnog plana.
bi bio izbaen iz ovog kozmosa u puku vanjti
nu, u istu pojavnost, naravno, toliko jako da
su se sve raznoliko blistavilo i velianstvenost
zvjezdanog neba sabili u apstraktni ego.
Bio je to nuan korak u borbi za slobodu
jer ovjek moe razviti svoju slobodu samo tako
da zajedno sabije ono to se sasvim ne moe
razlikovati u jednu toku svojeg Ja, u neto
to ispunjeno cjelinom svemirskog prostora
struji kroza sva vremena.
No, kad ne bi ponovno osvojio cijeli svijet iz
ove jedne jedine toke svojeg Ja, kad se ponov
no ne bi uzdignuo iz apstraktnog u konkretno,
izgubio bi svoje bie, vie ne bi poznavao ni
posjedovao sebe, vie ne bi bio aktivan niti
bi djelovao iz vlastite inicijative.
Vano je, naravno, razumjeti kako je na
prijelazu iz grke u latinsku kulturu apstrak
cija zavladala europskom kulturom i tako
rezultirala gubitkom iskonskoga svijeta. Treba
upamtiti da je latinski jezik dugo bio jezik
kulturne elite. Ono to je, meutim, ostalo je
beznadno ustrajavanje na onom to je latinski
jezik ve odbacio, a ono to se govorilo u grkom
svijetu zadralo se samo u miljenju. Od Logosa
je ostala logika apstraktno miljenje.

U enji ljudi poput Goethea za pozna

vanjem grke kulture ima neega to se moe
izraziti na sljedei nain: On je eznuo za
oslobaanjem od apstraktnosti m o d e r n i h
vremena, od suhe proze rimskoga duha. Htio
je dosegnuti drugu ker prvobitne m u d r o s t i
svijeta, ono to je jo preostalo od svega grkog.
Hoemo li razumjeti Goetheovu intenzivnu
udnju za Jugom i mi moramo doivjeti neto
slino. U suvremenim kolskim biografijama
neemo pronai nita od svega toga. Samo
kad u svakoj pojedinoj stvari b u d e odjekivala
ovjekova svijest kao izraz cijeloga svemira
biti e raien p u t snagama p o t r e b n i m za
njegov napredak, ako ne elimo da civilizacija
s p a d n e na krajnje barbarstvo.
 RUDOLF STEINER

Doktor filozofije Rudolf Steiner roden je 27.

veljae 1861. godine u Donjem Kraljevcu u
Meimurju (tadanja Austro-Ugarska), a umro
je 30. oujka 1925. godine u Dornachu u
vicarskoj. Maturirao je u Wiener-Neustadtu
1879. godine, a na bekoj Visokoj tehnikoj
koli studirao je matematiku i p r i r o d n e zna
nosti te je istodobno p o h a a o predavanja iz
knjievnosti, povijesti i filozofije. Osobito se ba
vio prouavanjem Goetheovih djela s podruja
prirodnih znanosti. Doktorirao je filozofiju na
Sveuilitu u Rostocku 1891. godine. Od 1890.
do 1897. radio je u Weimaru na sreivanju
Goetheova arhiva. Ovim je r a d o m stekao re
putaciju najveeg a u t o r i t e t a na podruju
poznavanja Goetheovih p r i r o d o z n a n s t v e n i h
spisa.
Dr. Rudolf Steiner je jedan od pionira koji su
prije gotovo stotinu godina doveli ezoteriku na
prostore zapadne i srednje Europe, u doba kad
je sve nadosjetilno za prosjenog europljanina
znailo neto nerealno i iracionalno. Bio je
intelektualac iroke naobrazbe s podruja pri
rodnih i drutvenih znanosti, literature, glazbe
ne i likovne umjetnosti, a pored toga ovjek s
razvijenom percepcijom nadosjetilnog svijeta.
Kombinacija ovih osobina omoguila mu je da
osmisli antropozofiju kao d u h o v n u znanost,
odnosno da stvori konzistentan znanstveni
sustav na podruju ezoterike koji s lakoom
moe pratiti svatko tko se bavi istraivanjem
nadosjetilnog.
 Njegova antropozofija je znanost o ovjeku
kao osjetilnom i nadosjetilnom biu. Tvrdio je
da nadosjetilne spoznaje moraju biti jednako
egzaktne kao to su to one prirodoznanstvene,
ali za razliku od njih nadosjetilnoj spoznaji nisu
p o t r e b n i eksperimenti jer e istinske dokaze
njezine ispravnosti donijeti sam ivot.
Kao filozof i suvremeni uitelj duhovne
znanosti dr. Rudolf Steiner svoje uenje nije
prenosio samo usmeno nego takoer pismeno u
knjigama, asopisima i lancima. Odrao je oko
6000 predavanja diljem Europe. Zahvaljujui
tomu to je sluateljima dopustio pisanje ste-
nografskih biljeaka sauvano je oko 4000
predavanja, od kojih je vei dio objavljen za
njegova ivota, a pretpostavlja se da je jo oko
2000 predavanja ostalo nezabiljeeno.
Razliiti znanstvenici: lijenici, agronomi,
pedagozi, arhitekti itd., zamolili su Rudolfa
Steinera da im d a d e smjernice kako bi mogli
osuvremeniti svoje djelovanje na pojedinim
znanstvenim podrujima. Tako su iz antropo-
zofije kao duhovne znanosti proizile mnoge
praktine grane koje je osmislio sm Steiner.
Jedini je ezoterik koji je svoje duhovne spoznaje
pretoio u praksu danas poznatu i priznatu
irom svijeta.
Od praktinih grana antropozofije naj
poznatije su waldorfska pedagogija, bioloko-
-dinamika poljoprivreda, antropozofska me
dicina i zdravstvena pedagogija te umjetniki
pravci u slikarstvu, kiparstvu, graditeljstvu i
scenskoj umjetnosti kao to su oblikovanje
govora i euritmija.