Professional Documents
Culture Documents
BONJACI U EGIPTU
(za vrijeme tursko-osmanske uprave)
Autor:
prof. dr. Jusuf Rami
Izdava:
El-Kalem, Sarajevo
2012. godine
ISBN:
978-9958-23-304-3
Jusuf Rami
BONJACI U EGIPTU
U VRIJEME TURSKO-OSMANSKE UPRAVE
Sarajevo, 2012.
Uvod
Jusuf Rami 5
Svojim radom i zalaganjem oni su doprinijeli irenju Osman-
skog carstva i njegovom kulturnom uzdizanju. U Egiptu su refor-
mirali sistem kolstva, uredili sudstvo i upravu, popravili mnoge
ruinirane historijske objekte i iza sebe ostavili mnoge hajrate.
S druge strane, u Egiptu je u tom vremenu bilo dosta i ka-
dija, vrhovnih sudija, knjievnika i prepisivaa arapskih rukopisa
iz reda naeg naroda o emu e, takoer, biti rijei u ovom radu.
Mnoga nauna djela Bonjaka nastala su u Egiptu, bilo da se radi
o proirenim verzijama za potrebe tamonje italake publike ili
o djelima napisanim ili prepisanim u Egiptu, i tako su stigla do
naih biblioteka i italaca.
6 Bonjaci u Egiptu
I DIO
Bonjaci namjesnici
u Egiptu
: :
.
Jusuf Rami 9
Drugo pitanje: Ako neki narod koji je prihvatio islam (Egip-
ani) utjee na udaju i enidbu svoje djece s nevjernicima (er-
kezi) umjesto s muslimanima, da li je doputena borba protiv tog
naroda? Odgovor je glasio: Bez daljnjega.
( )
( )
:
.
Tree pitanje: Ako neki narod toboe pod izlikom islama,
kojeg ispovijeda, na svoj novac utiskuje rijei svoje vjere a zna da
e taj isti novac doi u ruke krivovjernika koji e tim novcem ii
stranputicom i nositi ga sa sobom u svom neistom stanju, ta
treba uraditi s takvim narodom? Odgovor je glasio: Ako to ne
spreavaju, dozvoljava se borba protiv njih.
:
.
Nakon ovih pitanja i odgovora sultan Selim I je krenuo u
osvajanje Egipta. Odluujua bitka voena je nedaleko od Kaira.
U toj bici poginuo je veliki vezir Sinan-paa Borovini, koji je
obrazovanje i odgoj stekao na dvoru sultana Bajazida II. Bio je
namjesnik u Hercegovini, Smederevu i Bosni. Imenovan je ve-
likim vezirom neposredno pred pohod na Siriju i Egipat 1516.
god. umjesto Ahmed-pae Hercegovia koji je bio u poodmakloj
dobi.
10 Bonjaci u Egiptu
Njega je 1517. god. kod Ridanije u podnoju Muqattama ju-
riom ustrijelio Tuman-beg koji se neozlijeen povukao i sklonio
kod arapskog ejha Hasana Merija, a ovaj ga je kasnije isporuio
sultanu Selimu I. Kada ga je ugledao sulatan Selim uzviknuo je:
Sada sam osvojio Egipat! Imao je namjeru voditi ga u Carigrad.
Meutim, izdajnici Gazali i Hajir-beg nagovarali su sultana da
ga pogubi pa su jednog dana, kada je sultan izjaio iz jedne uli-
ce, pripremili rulju koja je uzvikivala: Neka Bog podari pobjedu
sultanu Tuman-begu! Tada je Selimova sumnja dosegla vrhunac
i on ga je objesio na vratima Zuvejla, na istim vratima na kojima
su erkeki Mameluci vjeanjem ubijali svoje neprijatelje. Nakog
toga sultan Selim je naredio da se njegovo tijelo pokopa sa svim
poastima a i on je prisustvovao pokopu i denazi. Na kraju sultan
mu je podigao i nadgrobni spomenik.
Potom je na mjesto poginulog velikog vezira imenovao Junus-
pau koji je predvodio jedinice Bosanskog vilajeta pri zauzimanju
Egipta. Prilikom povratka iz Egipta sultan Selim I je Junus-pai
koji je jahao pored njega rekao: Osvojismo Egipat, a izgubismo
Sinana. Egipat nije ravan Sinanu... I tako, eto, ostavismo Egipat
iza nas, a sutra emo biti u Gazi.
Junus-paa nije mogao sakriti svoje nezadovoljstvo nad ita-
vom tom vojnom pa je rekao: to je plod tolikih muka i tekoa
nita nego da je pola vojske propalo u pustinji i na bojitu i da
je vlast nad Egiptom data u ruke izdajniku Hajir-begu. To je
bilo dovoljno da napuni mjeru Selimova bijesa, pa je dao znak
jednom momku iz tjelesne strae koji je na licu mjesta pogubio
Junus-pau. Veliki vezir je ukopan u mjestu koje se i danas naziva
po njegovom imenu Han Junus. (Hafada, Qissatu l-edebi fi Misr,
2/209; Hammer, Historija, 1/331).
Od vremena kada je Egipat uao u sastav Osmanskog carstva
primijetan je priliv velikog broja Bonjaka, odnosno Bosanaca
kao namjesnika, vrhovnih sudija, knjievnika i vaiza u Egiptu.
Neki od njih su izabrali Egipat kao mjesto svoga stalnog boravka.
O tome nalazimo podatke u djelima knjievnog i historijskog sa-
Jusuf Rami 11
draja. Jedno od tih djela jeste i Debertijeva historija Adaibu-l-
asar u kojoj se spominje prilino velik broj Bonjaka koji su radili
i djelovali u Egiptu.
Abdurrahman Deberti, autor djela, roen je u Egiptu
1167/1754. god. Njegov otac je bio profesor na univerzitetu El-
Azhar i jedan je od vrlo uglednih ljudi u tom vremenu. Porodica
el-Deberti potjee iz Abisinije, iz Deberta, po emu je i dobila
ovo ime.
Abdurrahman Deberti je umro u Kairu 1240/1825. god.
Nema osnove tvrdnjama da je on ubijen na putu prema svojoj
kui po nareenju Muhammeda (Mehmeda) Alija na koga se hi-
storiar kritiki osvrnuo. Ubijen je njegov sin za kojim je tugujui
Abdurrahman Deberti potkraj svoga ivota izgubio vid.
Njegovo djelo Adaibu-l-asar je dijelom hronika, a dijelom
nekrolog. Abdurrahman Deberti je ivio u vremenu Mameluka i
Muhammeda (Mehmeda) Alija, a bio je i sudionik francuske oku-
pacije Egipta. Historija Debertija predstavlja dopunu Historije
Egipta Ibn Ijasa na isti nain kako to Muvekkitova Povijest Bosne
predstavlja dopunu Historije Ibrahima Peevije.
Meu istaknutim Bonjacima namjesnicima u Egiptu bili
su: Ahmed-paa Hercegovi, Ibrahim-paa Bonjak, Damad Ibra-
him-paa, Husrev-paa i njegov brat Mustafa-paa Sokolovi, Ali-
paa Malko, Husein-paa Boljani, Mele Mehmed-paa i mnogi
drugi.
1. AHMED-PAA HERCEGOVI
12 Bonjaci u Egiptu
imenovan kapudan-paom, glavnim zapovjednikom svih pomor-
skih snaga Osmanskog carstva. Kasnije je postao vezir, a 1497.
god. veliki vezir. Pet puta je obnaao funkciju velikog vezira, a
ne etiri puta (dr. Mustafa Ceri, Bonjakih 500 ...). Tri puta za
vrijeme vladavine Bajazida II, a dva puta u vremenu sultana Se-
lima I. Bio je muhafiz u Bursi i lan carskog vijea jer se oenio
kerkom sultana Bajazida II koja mu je darovala dva sina: stariji
Ali-beg iri, istaknuti lirski pjesnik koji je umro u Kairu, i mlai
Mustafa-bega o kome nemamo nikakvih drugih podataka. Kada
im je otac umro, sultan Selim I ih je uzeo u svoje okrilje i tu su
kolovani i odgajani.
Inae, njihov otac Ahmed-paa Hercegovi je rodom iz Her-
cegovine, sin Stjepana Vukia Kosae. Kao djeaka otac ga je s
darovima poslao u Carigrad kao taoca, gdje je nakon izvjesnog
vremena preao na islam. Vie od deset godina obnaao je funkciju
velikog vezira. U njegovoj sviti bilo je dosta muslimana ali i bosan-
skih bogumila. Umro je prirodnom smru 1518. god., a ukopan je
nedaleko od Izmita pored damije koju je dao sagraditi.
( )
909 1503
.
( )
Jusuf Rami 13
()
.) ( ) (
( ) (
( ) .)
()
1486
(. 1518 ()
)15-14/1
2. IBRAHIM-PAA BONJAK
14 Bonjaci u Egiptu
to u augustu 1524. god. Iz Carigrada Ibrahim-paa je krenuo sa
pet stotina janjiara, s flotom od deset brodova i s velikim brojem
vojnika razliitog sastava.
U Egipat je stigao u zvanju velikog vezira i namjesnika ove
pokrajine. Tamo je ostao dva mjeseca i trinaest dana, odnosno
sedamdeset i tri dana. Kolovoe pobune je pogubio a onda izdao
proglas u kome se kae:
Svima koji su zakinuti u pravima bie vraeno njihovo pravo.
Siromani i ubogi koji nisu mogli izmiriti svoje obaveze prema lo-
kalnoj upravi zbog ega su se nali u zatvorima, bit e osloboeni a
njihova dugovanja podmirena iz dravne blagajne. Siroad koja su
ostala bez roditelja moraju biti zbrinuta. Sve to je porueno u Kairu
za vrijeme pobune mora se popraviti. Porezi se moraju smanjiti, kol-
stvo reorganizirati i donijeti novi zakoni koji odgovaraju vremenu
u kome se Egipat naao. I sam je to na primjeru pokazao kada je
poluporuenu Omerovu damiju popravio iz svoje blagajne. U
dvoru koji je stajao naspram namjesnikove rezidencije postavio
je dvije vrste kule za uvanje javnog novca. Osnovao je i egipat-
sku pomorsku flotu sa sjeditem u Suecu na ije elo je postavio
Selmana Reisa, koji je dugo godina boravio u Egiptu u vremenu
kada su Egiptom vladali Mameluci. Nakon toga se na zahtjev Su-
lejmana Zakonodavca vratio u Carigrad.
(. 930 . 1524
)
.
( )
) (
()
:
Jusuf Rami 15
73
( )
. ( )
( )( . )64 ...
3. DAMAD IBRAHIM-PAA
16 Bonjaci u Egiptu
htjevu. Vratio se u Carigrad preko Sirije u kojoj je usput pokorio
buntovnog bega Druza Manoglua. Ibrahim-paa bio je oenjen
Muratovom kerkom, sultanijom Aiom, pa je otuda u literaturi
poznat i kao Damad Ibrahim-paa.
U Carigradu je nakon povratka imenovan treim vezirom, a
zatim u tri navrata velikim vezirom (april 1596 - oktobar 1596,
septembar 1597 - april 1598, januar 1599 - juli 1601).
Umro je prirodnom smru 1601. god. a ukopan je u Carigra-
du ispod nagrobnog spomenika to ga je sam podigao u predvorju
Prinevske damije. Historiari kau, navodi Baagi, da je bio
veliki dravnik i vojskovoa, velikoduan, plemenit i milosrdan
prema svakom ovjeku ak i prema svojim neprijateljima. U Egip-
tu, dok je bio namjesnik, nije mnogo poboljao upravu i stanje u
zemlji jer se ubrzo preko Sirije morao vratiti u Carigrad.
1585 ( )
. 993 .
( )
( .
)66 ...
4. HUSEIN-PAA BOLJANI
Jusuf Rami 17
Husein-paa Boljani je postao vezir i namjesnik Egipta
1573. god. Na tom poloaju i u tom svojstvu proveo je dvije godi-
ne. Nakon toga je opozvan i vraen u Carigrad. Bio je nemjesnik
i u drugim pokrajinama pa i u Bosni 1594. god., gdje je po svoj
prilici i umro druge godine po imenovanju.
Sagradio je lijepu damiju u Pljevljima, poznatu pod ime-
nom Husejnija, za koju je aleme nabavio u Egiptu jo dok je tamo
bio namjesnik. Aleme je pozlatio sa deset hiljada dukata i poslao
ih mletakim laama iz Aleksandrije. O tome Evlija elebi kae:
Alemi se i danas sjaje tako kao da su istom izali iz majstorove
ruke; od njihova sjaja ljudsko oko zabljeti. Od Sulejman-hanova
vremena ovi alemi nisu uope hrali. Ova damija ima i minber,
koji je takoer umjetniki izraen. Majstor je mramor isklesao da mu
se moe estitati na vjetini. Iznad mihraba nalazi se slika Kabe na
crnoj kadifi, izvezena i ukraena zlatom...
U ovoj damiji ima jo jedna rijetkost koja zasluuje da se vidi.
To su hasure kojima je damija zastrta; njih je Husein-paa poslao
iz Egipta u Sulejman-hanovo doba. To je takva vrsta hasure da ona i
danas stoji onako umjetniki izraena i lijepa kao da je istom izala
iz majstorove ruke, pa e sigurno jo mnogo stotina godina tako ostati.
(Putopis, Odlomci..., 2/161, Sarajevo, 1957. god.)
Taslida je prije Husein-pae bila malo mjesto u kome je on
podigao damiju i pratee objekte kao i druge hajrate i tako je ovo
malo mjesto postalo velika kasaba.
Njegov brat Sinan-beg, zet Mehmed-pae Sokolovia, obna-
ao je funkciju namjesnika u vie sandaka a najvie u Hercegovini.
Legator je ajnia. U njemu je podigao damiju, a uz damiju je
dao sagraditi mekteb, tekiju, musafirhanu i vie duana. Umro je u
ajniu i ukopan u turbetu pored damije koja nosi njegovo ime.
Tu je ukopana i njegova ena, sestra Mehmed-pae Sokolovia.
18 Bonjaci u Egiptu
5. MUSTAFA-PAA BONJAK
( ) (
) ( ) (
)
24
. 929 3 . 1522
Jusuf Rami 19
( )
( ) ( )
().
( )
() () ()
( )
() (
).
( )
.
( )
12 929 27 . 1523
.
() .
( )63 ...
6. HUSREV-PAA SOKOLOVI
20 Bonjaci u Egiptu
je odluio umrijeti usteui se od jela i pia. Umro je u krevetu
1544. god. Ovakav nain samoubistva nije poznat u islamskoj
povijesti.
7. MUSTAFA-PAA SOKOLOVI
. 1560 ( )
() . 968
971 . 1560 . 968
. 1563 .
(.
) ()
) (
! :( )
Jusuf Rami 21
( .) (
)64 ...
8. BEHRAM-PAA SOKOLOVI
9. MUSTAFA-PAA PLJAKO
22 Bonjaci u Egiptu
11. ALI-PAA SEMIZ
Jusuf Rami 23
Inae, Ali-paa Hadim je, prema T. Okiu, Bonjak iz Droz-
gametve kod Sarajeva. Jedno vrijeme je obnaao funkciju velikog
vezira. Bio je valija Bosne, zatim Temivara, Budima itd. Sagradio
je damiju koja se po njegovom imenu naziva Ali-paina damija
u Kladnju. (Vedad Bievi)
Meutim, mnogi ga poistovjeuju sa Gazi Ali-paom, a to su
dvije razliite linosti. Prvi je umro u Kairu 1561. god., a drugi u
Sarajevu 1557. god. Damija koja je sagraena u Sarajevu pored
Koevskog potoka je damija Gazi Ali-pae, a ne damija Hadim
Ali-pae kako to tvrdi Sejfudin ef. Kemura i drugi (Sarajevske da-
mije, 271).
Baagi se nije mogao opredijeliti ni za jedno od ova dva mi-
ljenja: Koji je Ali-paa ili Hadim ili Temerot ili Sofi sagradio
damiju u Sarajevu, ne mogu razabrati. Prvi je umro u Egiptu
godinu dana prije nego to je sagraena damija u Sarajevu, a nje-
mu je Muvekkit pripisuje (Povijest Bosne,1/138). O Temerotovu
begovanju u Bosni moe se samo nagaati, jer neki stari popisi
bosanskih namjesnika iza Sofi Mehmed-bega piu Ali-beg bez pri-
djevka. A najveu zbrku ini kronogram, koji je spjevan kada je
damija sagraena:
24 Bonjaci u Egiptu
Jusuf Rami 25
ten je u istom svojstvu u Egipat. Pao je kao rtva atentata prili-
kom jedne sveanosti u Misiru.
O njemu nalazimo podatke kod Pevija (1/363), Baagia,
(383), koji je, izmeu ostalog, zabiljeio i hronogram njegove
smrti iz, kako kae, jedne stare zbirke iji slovni zbir daje godinu
njegove smrti (975/1567). Taj sarkastini hronogram spjevao je
neki njegov zemljak, zavidnik i politiki protivnik.
26 Bonjaci u Egiptu
U Kairu je sagradio i jedan sebilj koji se i danas zove sebilj
Ali-pae, a nalazi se nedaleko od damije Imami afije. Obnovio
je i tvravu Han Junus i odredio etrdeset konjanika i dvadeset
vojnika kao stalnu osmansku posadu na ovom graninom prolazu
preko koga se skoro sve odvijalo.
()
: () .
.
10 . 1010 10
. 1601
... . 1604
:
( .
)66 ...
Jusuf Rami 27
17. KODA MUSA-PAA VEHABOVI
28 Bonjaci u Egiptu
18. MUSTAFA-PAA NIANDIJA
Jusuf Rami 29
Bio je, prema mnogima, pravedan, sposoban i plemenit
ovjek. Zasluio je, istiu gore navedeni autori, da bude pret-
postavljen mnogima koji su bili na viim poloajima od njega ne
samo zbog naklonjenosti koju je uivao kod uprilia nego i zbog
sopstvenih zasluga i sposobnosti. Zbog toga je bio mnogo utjeca-
jan na dvoru i potovan.
Posjedovao je veliko bogatstvo. Njegov otac hadi Omer,
umro 1665. godine, podigao je u Poitelju imaret, a sam Ibrahim-
paa damiju, medresu, banju, han i sahat-kulu. Oko banje i hana,
navodi H. Kreevljakovi, bilo je vie terzijskih, kujundijskih i
sedlarskih duana koji su pripadali Ibrahim-painu vakufu.
Uz Ibrahim-painu medresu postojala je vrijedna orijentalna
biblioteka. Neki rukopisi iz te biblioteke porijeklom su iz Egipta i
danas se nalaze u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Jedan divan
prijepis Kurana nalazi se u Orijentalnoj zbirci Hrvatske akade-
mije u Zagrebu. Ovi rukopisi, kao i ilimi kojima je bila zastrta
njegova damija, svjedoe da ih je vakif Ibrahim-paa Poiteljac
slao iz Egipta i drugih istonih provincija carstva u kojima je
slubovao, za svoju biblioteku i damiju u Poitelju.
30 Bonjaci u Egiptu
iman Ibrahim-paina medresa. Hifzija Hasandedi smatra
da je ova medresa sagraena 1665. godine. Nju je u Poitelju uz
damiju podigao Ibrahim-paa Poiteljac, sin hadi Omer-age,
ehaja velikog vezira Ahmed-pae uprilia. Bilo kako bilo, ova
medresa opravdala je svoje postojanje.
Ona je u tom vremenu bila ne samo centar edukacije ve i
prepisivake djelatnosti. Meu profesorima medrese koji su se bavi-
li ovom djelatnou izdvajamo muderrisa Mustafu, koji je 1695.
godine prepisao, kako kae, iz autorovog primjerka djelo Iaratu-l-
merami min ibarati-l-imami. Autor izbora je na Ahmed b. Hasan
el-Bajadi, umro 1098/1686. godine. On je u ovome djelu sabrao i
sredio jednu cjelinu djela s podruja akaida, islamske dogmatike,
koja se, kako kae Kasim ef. Dobraa, pripisuje Ebu Hanifi. To su
sljedea djela imama Ebu Hanife: El-Fikh el-ekber, El-Fikh el-avsat,
Er-Risala, Kitabu-l-alimi i El-Vasija. Ta djela on je, nakon to ih je
sabrao, i komentirao. Za ovaj komentar Ahmed b. Hasan el-Bajadi
dobio je veliko priznanje od svojih uenih savremenika.
Meu prepisivaima susreemo se i s jednim imamom i ha-
tibom Ibrahim-paine damije u Poitelju. On je rodom iz Lju-
binja. U medresi je prepisao dva djela iz oblasti sintakse arapskog
jezika: Izharu-l-esrari i El-Kafija. Prvo djelo napisao je Birkavi,
a drugo Ibn Hadib. Prvo je prepisano 1742. godine, a drugo
1756. godine. Oba djela prepisao je Mustafa b. Ahmed Ljubinli,
kara softa imam i hatib Ibrahim-paine damije u Poitelju. (M.
dralovi, Prepisivai..., 2/146)
Bilo je i drugih prepisivaa pa i kapetana vojne postaje u Po-
itelju, kao to je Omer-aga b. Ahmed-aga b. Ibrahim-aga. On je
vrlo uena linost koja se nala na elu ove vojne kapetanije. Bio
je dobar poznavalac perzijskog jezika. I sam je bio pjesnik. Ue-
stvovao je krae vrijeme i u tursko-ruskom ratu (1768-1774). U
Poitelju je prepisao ejh Jujinu ahidiju odnosno Jujin komentar
na ahidiju perzijski rjenik u pjesmama. Pria se da je ovog
kapetana zatekla smrt u Dubravama. Umro je oko 1771. godine
Jusuf Rami 31
jer je ove godine, prema H. Kreevljakoviu, njegov sin postao
poiteljskim kapetanom. (Kreevljakovi, Kapetanije..., str. 221)
1. Rukopisi Mushafa
Njih ine etiri duza (5, 8, 14 i 27) u rukopisu, ispisana do-
sta krupnim nashom i nalaze se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.
Ajeti su oznaeni, prema navodima Kasima Dobrae, krupnim
zlatnim takama s tankom crnom krunicom te plavim i crvenim
takicama. Stranice su obrubljene s tri tanke crne i jednom de-
bljom zlatnom linijom. Povez je izgubljen. Dvadeset sedmi duz
ima koni povez s lijepim ornamentima, ali je oteen i rastavljen
od listova. Od trideset duzova, ponaosob uvezanih, ostala su u
ivotu samo ova etiri.
32 Bonjaci u Egiptu
U vrhu prve dvije stranice nalazi se zapis na perzijskom je-
ziku u kojem stoji da je ove duzove uvakufio Ibrahim-paa Po-
iteljac za potrebe svoje damije, odnosno biblioteke u Poitelju
na Neretvi.
4. Muhtesar Damiu-l-usuli
fi ehadisi-r-Resuli
Djelo predstavlja skraenu redakciju zbirke hadisa Damiu-
l-usuli. Napisao ga je Dijauddin ibn el-Esir el-Dezeri, umro
637/1240. godine. Osnovno djelo Damiu-l-usuli napisao je Ebu
es-Saadat ibn el-Esir, umro 606/1209. godine. Pisac ove skraene
Jusuf Rami 33
redakcije je njegov brat. Jedan svezak sadri itavo djelo. Na rubu
nekih listova nalazi se zapis u kojem se kae da je primjerak uva-
kufio Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe svoje damije i biblioteke
u kasabi Poitelj na Neretvi.
6. Kitabu-l-inajeti li ehri-l-Hidajeti
Djelo je prepisano, stoji na dnu posljednje stranice, za bibli-
oteku nekog uglednog, plemenitog i dareljivog ovjeka. Iz nie
navedene biljeke moe se razumjeti, istie Kasim Dobraa, da se
ovdje radi o Ibrahim-pai Poiteljcu i njegovoj biblioteci u Poi-
telju na Neretvi.
7. Hiljetu-l-ebrari ve iratu-l-ahjari
fi talhisi-d-davati-l-azkari
Zbirka neobaveznih molitvi (dova, zikr). Sabrao ju je En-
Nevevi, umro 676/1278. godine. Djelo je napisano 667/1268.
godine. Rukopis je uvakufio Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe
svoje biblioteke u kasabi Poitelj.
8. El-Kaifu an hakaiki-s-sunen
erh el-Mikat el-Mesabih
Autor komentara je Husein b. Abdullah b. Muhammed et-
Tajjibi, umro 743/1342. godine. U Gazi Husrev-begovoj biblio-
34 Bonjaci u Egiptu
teci nalazi se samo drugi svezak, a sadri tumaenje Mikata od
poglavlja o braku (Kitabu-n-nikahi) do kraja djela. Djelo je bilo
u vlasnitvu ejha Muhammeda Mevlevije iz Kaira, koji je djelo
uvakufio za sebe i sljedbenike mevlevijskog reda 1075/1664. go-
dine, a onda je prelo u vlasnitvo Ibrahim-pae Poiteljca, koji ga
je ufakufio za potrebe svoje damije i biblioteke u Poitelju.
9. El-Mebsut
Ovo je djelo iz oblasti hanefijskog fikha u vie svezaka. Autor
djela je Serahsi, umro 483/1090. godine. Autor je ovo djelo izdik-
tirao svojim uenicima kroz prozor elije u kojoj je kao osuenik
boravio. Na poetku djela nalazi se sadraj, zatim biljeka na per-
zijskom jeziku u kojoj stoji da je rukopis uvakufio Ibrahim-paa
Poiteljac za svoju damiju, odnosno biblioteku u kasabi Poitelj
na Neretvi. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalazi se samo trei
svezak ovog djela.
10. Menakibu-l-imami-l-Azam
Ebu Hanifa ve meajihuhu ve ashabuhu
Biografija Ebu Hanife, njegovih uitelja i drugova. Biogra-
fiju je napisao El-Kurdi, autor djela El-Fetava el-Bezazijja, umro
827/1424. godine. Djelo se sastoji iz uvoda, jedanaest poglavlja
i zakljuka. Djelo je uvakufio Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe
svoje damije i biblioteke u Poitelju na Neretvi. Sada se nalazi
u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. U katalozima ove
biblioteke na dva mjesta stoji El-Kerderi, a treba El-Kurdi, jer je
tako napisano i na arapskom jeziku. (Kat., 5/407)
... :
...
Jusuf Rami 35
11. Davu-l-misbahi-muhtesaru-l-miftahi
Djelo je nepotpuno. Zub vremena unitio je prvo i drugo te
dio treeg poglavlja. Autor djela je Isfaraini, umro 684/1258. godi-
ne. Prepisiva djela nije poznat kao to nije poznato ni vrijeme prije-
pisa. Iz poiteljske biblioteke Ibrahim-pae Poiteljca stiglo je prvo
u Mostar a odatle u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu.
36 Bonjaci u Egiptu
13. El-Menahid el-Kafija
fi erhi e-afija
Ovo je djelo iz oblasti morfologije arapskog jezika. Autor
ovog komentara je Ebu Jahja Zekerijja el-Ansari, umro 926/1520.
godine. Osnovno djelo napisao je Ibn Hadib i ono je dugo bilo
u upotrebi u naim srednjim kolama, sve do pojave gramatike
arapskog jezika Kadia i Bulia, koju su kasnije kompilacijom Si-
kiri, Handi i Pai ponudili kao udbenik na Katedri za Ori-
jentalistiku u Sarajevu. Rukopis je uvakufio Ibrahim-paa Poi-
teljac za potrebe svoje damije i biblioteke u Poitelju. Biljeka o
uvakufljenju navedena je na vie mjesta u rukopisu.
Jusuf Rami 37
16. erhu-l-Miftahi
U ovoj biblioteci nala su se i mnoga djela iz oblasti arapske
stilistike, kao to su djela Sekkakija, Kazvinija i Taftazanija.
Taftazani, umro 791/1383. godine, napisao je komentar na
Sekkakijevo djelo Miftahu-l-ulumi i nazvao ga erhu-l-miftahi.
U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalaze se dva primjerka treeg
dijela ovog komentara koje je za potrebe svoje biblioteke u Po-
itelju uvakufio Ibrahim-paa Poiteljac, a ne Eli Ibrahim-paa,
kako to stoji u Katalogu Gazi Husrev-begove biblioteke u Saraje-
vu.
38 Bonjaci u Egiptu
Sekkaki je jedan od stupova arapske stilistike, a njegovo djelo
Miftahu-l-ulumi bilo je predmetom skraivanja i komentiranja
nakon njegove smrti. Kazvini je to djelo skratio, a onda je tu
skraenu verziju i komentirao. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci
u Sarajevu pohranjeni su mnogi komentari i skraene verzije ovih
djela. Meu njima nalazi se i preraena verzija Kazvinijeva djela
Telhisu-l-miftahi, koju je uradio Hasan Kafi Pruak pod naslovom
Tahmisu-t-telhisi. Koncept ovoga djela Kafi je, prema abanoviu,
napisao prije 1599. godine, a zavrio ga 1602. godine.
18. El-Devheru-l-behijje
fi erhi Erbein en-Nevevijje
Nevevijeva zbirka od etrdeset hadisa bila je predmetom
mnogih komentara. Jedan takav komentar napisao je Ebu-l-Fadl
Muhammed Velijjuddin el-Misri e-abir i nazvao ga kako je
gore navedeno, a Ibrahim-paa Poiteljac uvakufio ga je za potre-
be svoje damije i biblioteke u Poitelju. Primjerak se kasnije na-
ao u Karaoz-begovoj biblioteci u Mostaru a odatle je, na kraju,
stigao u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu.
19. Meariku-l-envari-n-nebevijje
min sihahi-l-ahbari-l-Mustafevijje
Djelo je s podruja hadisa (tradicije). Sabrao ga je Hasan b.
Muhammed b. Hasan es-Sagani, umro 650/1252. godine. Prije-
pis primjerka uvakufio je Ibrahim-paa Poiteljac za svoju biblio-
teku u Poitelju, kako je to vidljivo iz zapisa u kome stoji:
Ovi rukopisi nedvojbeno kazuju da se ovdje radi o Ibrahim-
pai Poiteljcu, a ne o iman Ibrahim-pai. To su dvije razliite
linosti. Ibrahim-beg Baagi je u jednoj bosanskoj Salnami za-
biljeio predanje u kojem stoji da je damiju u Poitelju osnovao
Jusuf Rami 39
iman Ibrahim-paa, da je on bio namjesnik u Egiptu i da je iz
Egipta poslao krasne ilime za svoju damiju u Poitelju.
Hamdija Kreevljakovi u radu Poitelj na Neretvi takoer
Ibrahim-pau Poiteljca identificira sa iman Ibrahim-paom po-
zivajui se na Mehmeda Surejju, koji ehaju Ibrahima grekom
zove Ibrahim-paa Poinli, a ne Poitelli, kako to navodi abano-
vi i kako je to navedeno u nekim rukopisima koje je Ibrahim-pa-
a uvakufio za svoju damiju i biblioteku u Poitelju na Neretvi.
40 Bonjaci u Egiptu
23. OSMAN-PAA HERCEGOVI
24. redep-paa
Jusuf Rami 41
zira. Zahvaljujui njemu on je primljen na dvor. Iz dvora je iza-
ao kao vezir i namjesnik Dijaribekira. Kasnije je bio namjesnik
u Vanu, Sivasu, Trapezuntu te konano u Egiptu 1719. godine.
Za vrijeme njegova namjesnikovanja u Egiptu u Kairu je boravio
Mustafa Pruak, jedan od najplodnijih naih pisaca i prepisivaa
arapskih rukopisa. Redep-paa je umro kao muhafiz u Revanu
1726. godine. Kada je umro, zamijenio ga je na zahtjev naroda i
vojske, sin mu Ahmed-beg. Meutim, elji naroda i vojske Cari-
grad nije udovoljio.
42 Bonjaci u Egiptu
o tome obavijestili Portu. Veliki vezir Mehmed Ragib-paa, koji
je ranije i sam bio namjesnik Egipta, imenovao je Beir-pau za
novog namjesnika, ali je on nakon dva mjeseca umro. Ukopan je
na gradskom groblju Qarafa u Kairu 1761. god.
Ahmed amil-paa je razrijeen vezirske asti i prognan u
Resmo. Kasnije je pomilovan i imenovan za namjesnika na Kreti.
Idui da primi novo imenovanje, umro je u Lemu 1763. god.
Njegov sin Haki Mehmed-paa proao je sve inovnike slube
dok nije postao vezir 1795. god. Tri puta je padao u nemilost i
tri puta mu je vraana vezirska ast. Umro je u progonstvu 1811.
god. (El-Deberti, Tarih, 1/323; Baagi, Znameniti Bonjaci..,
333, 358)
1174
...
. 1175
) 323/1 (
Jusuf Rami 43
kao da on nije doao u Egipat da podstie smutnju meu ljudima i
da jedne huka protiv drugih, nego da svakome od njih da njegovo
pravo koje mu i pripada. Prema Debertiju, njegovo namjesniko-
vanje u Egiptu bilo je vrijeme sigurnosti i velikog povjerenja.
Njemu je Fevzi Mostarac u Bulbulistanu (Sarajevo, 2003. str.
55) posvetio sljedee stihove:
44 Bonjaci u Egiptu
Egiptu kada je imenovan za namjesnika ove pokrajine u prvom
i drugom mandatu.
U drugom mandatu u Egiptu 1755-1757. god. u njegovoj
sviti bio je i Ahmed-paa Dezzar, Bonjak, roen u Fatnici kod
Stoca, koji je pri kraju mandata Ali-pae Heimovia otiao na
had, a kada se vratio, Ali-paa je ve bio napustio Egipat i vratio
se u Carigrad. Tada je Ahmed-paa Dezzar ostao u Egiptu. Na-
kon toga preselio se u Siriju, upokorio Tahira Omera i postao na-
mjesnik u Sajdi, zatim namjesnik i serasker cijele Sirije i Egipta.
Pokuaj Napoleona Bonaparte da zauzme Siriju i krene da-
lje prema istoku bio je osujeen. Njemu se u Siriji suprotstavio
Ahmed-paa Dezzar i natjerao ga da se vrati u Egipat. Nakon po-
vratka je izjavio: Da ne bi ovog ovjeka, osvojio bih cijeli svijet.
Ahmed-paa Dezzar je tada po etvrti put imenovan namjesni-
kom Sirije kojom je kao vazal vladao punih trideset godina. U nje-
govoj sviti, prema Baagiu, bilo je mnogo Bosanaca i Hercegovaca.
Meu njima je bio i uvani Hadibeg Rizvanbegovi, zvani Hadun.
Ahmed-paa Dezzar je umro u dubokoj starosti 1804. god.
Njegovu smrt zabiljeio je i El-Deberti. U djelu Adaibu-l-
asar fi-t-teradumi we-l-ahbar (3/467) kae:
1171
.
Jusuf Rami 45
28. MELE MEHMED-PAA
( )
(.
)104/2
46 Bonjaci u Egiptu
Godine 1794. povukao se u mirovinu i nastanio u ljetnjikov-
cu koji je kupio od sultanije Aie. Umro je 1802. god. i ukopan
u turbetu njegove sultanije Zejnebe na Souk esmi. (El-Deberti,
Tarih, 2/86; Baagi, Znameniti Bonjaci ..., 397)
Jusuf Rami 47
su potomci Arapa i Bosanaca. Bosanci koji su se nali u tvravi
Ibrim, strateki vanoj tvravi od vremena sultana Selima I, su
njihovi preci. Putanjem Asuanske brane u funkciju, cijelo po-
druje je potopljeno, osim ove tvrave koja u vodi stri kao neki
otok. Putujui Nubijom Don Luis Burkhart u odjeljku Bosanci
u Nubiji kae:
Narod Ibrima uvijek je na ratnoj nozi s vlastima Nubije,
mada je malobrojan u poroenju s drugima koji nastanjuju ovo
podruje. Oni jo uvijek imaju karakteristike svojih predaka, bo-
sanskih vojnika koje je sultan Selim I poslao da osvoje Ibrim i osta-
vio ih da ga uvaju. Oni nose ogrtae od grubog lanenog platna,
a na glavi imaju neku vrstu turbana. Kad su pripadnici plemena
Javbareh skoro sasvim potinili pripadnike plemena El-Garbijja,
ovi su o tome izvijestili Portu i traili pomo od sultana, koji im
je poslao nekoliko stotina bosanskih vojnika pod komandom Ha-
sana ose (Hassan Coosy). Pod njegovom komandom pripadnici
plemena Javbareh potisnuti su u region Dongole. Potomci ovih
bosanskih vojnika, poto su se enidbama i udadbama pomijeali
s pripadnicima domicilnih plemena, jo uvijek nastanjuju teri-
torije koje su pripadale njihovim precima na podruju Asuana,
Ibrima i Saja. Oni sebe nazivaju Kaladi, ljudi iz tvrave, dok ih
Nubijci nazivaju Osmanlijama.
Oni su odavno zaboravili svoj maternji jezik, meutim nji-
hove crte lica i boja koe odaju njihovo bosansko porijeklo. Bo-
sanski vojnici su na tom prostoru podigli tri velike tvrave, neke
koje su ve postojale u Asuanu, Ibrimu i Saju, popravili su. Oni
su imali i odreene privilegije. Bili su osloboeni plaanja poreza
na zemlju. Meutim, poto nije bilo mogunosti da se osigura
dovoljna koliinu hrane za bosanske vojnike i njihovu obitelj, bila
im je odreena godinja apanaa iz sultanove blagajne u Kairu. I
u Ibrimu i na drugim podrujima koja su nastanjivali ima mnogo
plavih porodica koje tvrde da su potomci bosanskih vojnika na-
stanjenih u Nubiji za vrijeme sultana Selima 1517. godine.
48 Bonjaci u Egiptu
U osmanskim i egipatskim hronikama (Deberti) spominju
se Bosanci, odnosno bosanski vojnici koje su Turci (Osmanlije)
ubacili u kasimijsku frakciju kako bi se suprotstavili velikoj moi
i snazi Ridvan-beja, koji je bio komandant fakarijske grupacije u
Egiptu. Rivalitet izmeu ovih grupacija postojao je i prije osvaja-
nja Egipta. Ubaeni Bosanci koji se spominju u ovim hronikama
jesu: Ahmed-bej Bonjak, njegov brat aban Bonjak i brati Ibra-
him Ebu eneb (Deberti, I/33, 67, 139 i dalje). Godine 1656,
kad je Ridvan-bej umro, Ahmed-bej je konsolidirao svoje snage
i preuzeo vlast. Tri godine nakon toga postao je guverner Saida,
umjesto Muhamed-beja Fakarija. Osmanlije su ga pogubile onda
kada je postao suvie moan. (Vilkinson, Modern Egypt and The-
bes, 1843., Burkhart, Putovanje kroz Nubiju; Amelia Ann Blan-
dford Edwards, Back Through Nubia, 1891.).
Meu ovim vojnim zapovjednicima u Egiptu bilo je i onih
koji su se obogatili i koji su slali novac u domovinu i u njoj podi-
zali hajrate. Takav je bio Alija, sin Hasanov, iz Stoca koji je u vre-
menu podizanja damije i mekteba u Stocu ivio u Kairu. On je,
istie Hifzija Hasandedi, u Egiptu obavljao neke vojne funkcije i
bio vojni zapovjednik. Tamo je i umro 1734. godine. Ukopan je,
navjerovatnije u mezaristanu Qarafa u Kairu.
Ovo nije jedinstven sluaj da se jedan na ovjek u Kairu sjeti
svoje domovine i da, aljui novac iz te zemlje, podigne zadubinu
u svom rodnom mjestu. Osnivai Atmejdan medrese u Sarajevu
i jedne medrese u Livnu, ivjeli su u Egiptu kada su podizane
njihove zadubine u rodnim mjestima.
Jusuf Rami 49
II DIO
Bonjaci -
kadije u Egiptu
Jusuf Rami 53
1. Bedrudin Mahmud
2. aban Nevesinjac
54 Bonjaci u Egiptu
Damija Hadi Velijjuddina nalazila se u centru Nevesinja,
nedaleko od sahat-kule. Graena je od tesanog kamena, a pokrive-
na je olovom. O osnivau ove damije, istie Hifzija Hasandedi,
zna se samo da je bio ugledan i bogat ovjek. Imao je sina abana,
koji je kao mladi otiao u Carigrad, gdje se nakon zavrenog
kolovanja posvetio profesorskom pozivu. Tamo je predavao u
vie medresa, a onda je postao kadija.
Godine 1635. imenovan je mullom u Siriji, a tri godine ka-
snije u istom zvanju premjeten je u Kairo. Bio je vrhovni erijat-
ski sudija u azijskom dijelu Turske (sadri- Anadoli) i vrhovni eri-
jatski sudija u njenom evropskom dijelu (sadri-Rumejli). Umro je
1659. godine potovan od prijatelja i protivnika.
O njemu poznati pjesnik Ahmed b. ahin u prijevodu
Mehmeda Kice kae:
Jusuf Rami 55
utoite si svakom ivom biu.
Kolko god mi slavili zatitnika svoga,
ti si dostojan i vie od toga.
Za vrijeme svoga boravka u Kairu aban Nevesinjac je 1640.
godine prepisao djelo Munjetu-l-musalli, to ga je napisao Kagari
(umro 1305.). Djelo govori o namazu i sluilo je kao prirunik u
kolama hanefijskog smjera.
Kasim Dobraa u Katalogu rukopisa Gazi Husrev-begove
biblioteke (2/306) navodi da se na naslovnoj strani nalazi podua
biljeka na arapskom jeziku u kojoj se kae da je rukopis uvakufio
aban b. Velijjuddin kadija u gradu Misiru (to treba da glasi:
Mostaru, pa je pogreno napisano) za uenike i ulemu u kasabi
Nevesinju s tim da se rukopis pohrani i uva u tekiji (buqa) Ali
ef., sina hadi Muhammedova.
...
...
...
...
...
Meutim, Mostar se u arapskom jeziku pie sa sinom, a
Misir sa sadom, kako je to napisano u biljeci na naslovnoj strani
rukopisa (bi medineti Misre-l-mahrusa). aban Velijjuddin je u to
vrijeme kao kadija boravio u Egiptu, a ne u Mostaru, kako je
to vidljivo na kraju ovog zapisa. On je 1638. godine imenovan
kadijom u Egiptu, a rukopis je nastao potkraj 1640. godine. Kas-
nije je pohranjen u tekiji u Nevesinju, odakle je potom stigao u
Karaoz-begovu medresu u Mostaru, a odatle u Gazi Husrev-be-
govu biblioteku u Sarajevu, gdje se i danas nalazi. (Baagi, Zna-
meniti Bonjaci..., 429; Handi, Al-Gewher..., str. 141, br. 95)
56 Bonjaci u Egiptu
3. Mehmed Muhteim abanovi
Jusuf Rami 57
dolu, a usto je obavljao i dunost sudskog djelitelja nasljedstva
u Damasku.
Bio je poliglota. Poznavao je i dobro govorio arapski, turski,
perzijski i bosanski jezik. Veoma je lijepo pisao, ali, naalost, ni-
jednog rukopisa iza sebe nije ostavio. U Siriji je predavao na vioj
koli Zahirijji a bio je angairan i na predavanjima u damiji Benu
Umejje u Damasku. Umro je 1662. godine i ukopan u Faradisu.
(Handi, Al-Gewher..., str. 133/83)
Njegov otac Husein Qatir takoer je bio poliglota, pravnik i
dobro upuen u meuljudske probleme. Bio je kadija u Damasku,
oenjen kerkom sirijskog muftije, koja mu je rodila dva sina, napri-
jed spomenutog Zekerijju i Dervia Mehmeda. Stanovao je u dvo-
rani sudnice u kojoj je stanovao i njegov punac. Mnogi su na raun
toga zbijali ale. Tako je poznati pjesnik Hasan Burini u tu svrhu
kazao nekoliko stihova koji u prijevodu Mehmeda Kice glase:
5. Mustafa b. Mehmed
Kebiri-zade
58 Bonjaci u Egiptu
Godine 1677. imenovan je kadijom u Carigradu, a 1681. go-
dine i vrhovnim sudijom Anadola. Umro je 1685. godine na Dan
Arefata. Ukopan je na Ejjubu pored turbeta Sivasije. (Handi,
Al-Gewher..., str. 194/197; Baagi, Znameniti Bonjaci..., 403)
6. Hamid Bejazi
Jusuf Rami 59
III DIO
Bonjaci -
knjievnici u Egiptu
Jusuf Rami 63
1. Ibrahim Kazaz Bonjak
64 Bonjaci u Egiptu
baviti svilarskim zanatom po emu je i dobio nadimak Kazaz
(Svilar).
Ibrahim Kazaz je roen u Bosni i po svretku nauka u domo-
vini otisnuo se u svijet da bi upoznao glasovite sufije. U derviki
red kojem je pripadao uveo ga je ejh Muhamed Rumi. Umro je
u Kairu 1617. godine i ukopan u turbetu u kairskoj etvrti Babu-
l-vezir, koja se i danas tako naziva.
Katib elebi a potom i Safvet-beg Baagi navode da je Ibra-
him Kazaz umro u Halepu 1494. godine, a to, naravno, nije tano
jer je on, kada mu je djed Hamza pogubljen 1573. godine, na-
pustio Bosnu i sklonio se u arapskim zemljama gdje je ivio pod
raznim imenima.
Mnogo vremena je proveo u obilascima mezaristana, poseb-
no u Kairu. esto je obilazio mezarje Babu-l-vezir, Veliku i Malu
Qarafu razmiljajui o ovom prolaznom i drugom vjenom ivo-
tu. Plod tih razmiljanja su i njegovi traktati iz tesavvufa od kojih
nam je samo po naslovu poznat Muhrikatu-l-kulubi fi--evki li
allami-l-gujubi. Sve ostalo je unitio zub vremena.
Neto slino ali mnogo kasnije susreemo i kod Muhamme-
da Muvailihija u djelu Hadis Isa ibn Hiam. I on je kao i Ibrahim
Kazaz u Maloj Qarafi, u kojoj je ukopan imam afii, meditirao
i etao od mezara do mezara dok se iznenada nije otvorio jedan
mezar iz kojeg je u efinima izaao turski vojni dostojanstvenik
Ahmed-paa Manikeli, uesnik svojevremeno u Krimskom ratu
(1853-1856). Nakon upoznavanja njih dvojica krenuli su zajed-
no u obilazak pojedinih sektora egipatskog drutva kritizirajui
ono to je Muvailihi smatrao da treba kritizirati, ak je i drevni
El-Azhar i sistem obrazovanja u njemu bio predmetom njegove
kritike.
Jusuf Rami 65
2. Abdulah-efendija
Bonjak
66 Bonjaci u Egiptu
.
Meu komentarima Fususa nalazi se i na Abdulah efendija
Bonjak. Najpotpuniju biografiju o Abdulahu Bonjaku dao je
Demal ehaji, svojevremeno profesor tesavvufa na Islamskom
teolokom fakultetu u Sarajevu. U Zborniku radova Islamskog teo-
lokog fakulteta (1/1982) on je uz ovaj uvod preveo i jedan traktat
Abdulaha efendije Bonjaka pod naslovom Tehakkuku-l-duzi bi
sureti-l-kulli ve zuhuri-l-feri ala sureti-l-asli (Realizacija dijela u
formi cjeline i pojava ogranka u formi osnove).
Drugo veoma znaajno djelo Abdulaha efendije Bonjaka
koje je kod nas prevedeno jeste arhu fususi-l-hikem (Komentar
dragulja mudrosti) koje je na na jezik preveo Reid Hafizovi,
takoer profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, pod
naslovom Tumaenje dragulja poslanike mudrosti. Ovaj Bonja-
kov komentar dragulja mudrosti preveden je s arapskog jezika,
rukopis do kojeg je Hafizovi doao zahvaljujui japanskom pro-
fesoru Jasuiju Tonagi na Kjoto univerzitetu u Japanu. Rukopis
predstavlja proirenu verziju koju je Bonjak napisao na arapskom
jeziku za vrijeme svoga boravka u Kairu za potrebe tamonje i-
talake publike.
Abdulah efendija Bonjak bio je pripadnik bajramijsko-me-
lamijskog dervikog reda. Bio je dobar poznavalac Ibn el-Arebije-
vih djela i pobornik njegove sufijske kole. Ustao je u odbranu Ibn
el-Arebijevog uenja. Rezultat te odbrane je i ovaj komentar.
Abdulah efendija roen je u Bosni 1584. godine. Osnovno i
srednje obrazovanje stekao je u Bosni a onda je otiao u Carigrad i
tu nastavio kolovanje. Nakon zavrenog kolovanja otiao je u Bur-
Jusuf Rami 67
su gdje je nastavio s izuavanjem sufijske teorije i prakse pred ej-
hom Kabaduzom. Od njega je dobio i diplomu, idazet na irad.
Bio je u Egiptu i tu je proveo nekoliko godina piui arapsku
verziju svoga komentara. Nosilac je titule arihu-l-fusus (Komentator
dragulja). Iz Kaira je otiao u Mekku i obavio had, petu islamsku
dunost, zatim se naao u Damasku u neposrednoj blizini mauzole-
ja Ibn el-Arebija. Iz Damaska je otiao u Konju i tu je umro 1644.
godine. Ukopan je u Konji pored mezara Sadruddina Konjevija.
68 Bonjaci u Egiptu
ljali njegov sekretar i savjetnik Dervi Sulejman Mezaki i ehaja
Mehmed efendija (Handi, Al-Gevher..., 129; Hammer, 2/331).
Nakon toga Mezaki je bio u sviti Mehmed-pae uprilia, a
poslije njegove smrti u sviti njegovog sina Ahmed-pae uprilia,
prvo kao sekretar a potom i kao savjetnik. Ahmed-paa uprili
je od svih velikih vezira najvie vremena proveo na ovom visokom
poloaju vie i od Bosanca Mehmed-pae Sokolovia. Bio je jako
naklonjen Bosancima. U njegovoj sviti bio je i ehaja Ibrahim
Poiteljac, roen u Bosni u kasabi Poitelj. U vremenu Ahmed-
pae uprilia zauzeta je i Kandija (Kreta), a njeno zauzimanje
opjevao je Dervi Sulejman Mezaki, dvorski pjesnik Ahmeda u-
prilia. Poslije njegove smrti Mezaki je poeo raditi u odjeljenju
za konjicu. Bio je ef toga odjeljenja. U tom vremenu zavrio je
i svoju zbirku poezije ija se dva primjerka u rukopisu nalaze u
gradskoj biblioteci, Daru-l-kutub, u Kairu. Dervi Sulejman Me-
zaki umro je 1676. godine. Ukopan je u nekropoli mevlevijske
tekije na Galati.
U stihovima koje ovdje donosimo u prijevodu i prepjevu Ba-
agia oituje se Mezakijeva pripadnost dervikom redu mevlevija:
Jusuf Rami 69
Arifom Hikmetom. Baagi ne moe shvatiti zato je turska knji-
evna kritika zanemarila Mezakija. U tu svrhu Baagi navodi ne-
koliko Mezakijevih stihova i pita se ta je uzrok da ovi stihovi nisu
na sebe skrenuli panju turskih kritiara:
70 Bonjaci u Egiptu
Kasnije je otiao u Carigrad i proirio svoje znanje iz oblasti
tesavvufa. Tu je dobio idazet na irad, diplomu da moe revno-
sno raditi za ovaj derviki red. Iz Carigrada je otiao u Konju da
posjeti mezar Delaluddina Rumija, a odatle je nakon odree-
nog vremena krenuo u Egipat. U Kairu je bio profesor na jednoj
mevlevijskoj koli. Tu je dobio i titulu ejha mevlevijskog reda.
Bavio se i poezijom i kao pjesnik bio je dobar stilista.
Bagdadi ga u djelu Hidajetu-l-arifin (1/297) spominje na dva
mjesta. Na jednom mjestu ga predstavlja kao ejha mevlevijske
tekije u Kairu poznatog pod imenom Nazmi-Mevlevi, ejh Hasan
b. Ali el-Mevlevi er-Rumi, umro 1125/1713. godine u Carigradu,
a na drugom pod mahlasom Talibi-Mevlevi, Hasan-dede b. el-Ka-
di, ejh mevlevijske zavije u Kairu, umro u Carigradu 1125/1713.
godine. Sejjid Kisrevi Hasan, egipatski prireiva Blistavih dragu-
lja (Bejrut, 1993.) smatra da se ovdje radi o istoj osobi.
Bagdadi navodi da je Nazmi-dede iza sebe ostavio nedovreni
komentar problematinih dijelova Mesnevije poznat pod imenom
Hidajetu-l-ahvali i zbirku poezije na turskom jeziku.
Baagi biljei dva njegova distiha preuzeta od ejhija u koji-
ma Nazmi-dede kae:
Jusuf Rami 71
5. Ali iri Hercegovi
72 Bonjaci u Egiptu
Da ja vidim onom suncu
da l nebeski mjesec slii
na luku u svoga aha
na nebeski svod se dii.
uje, srce, ne varaj se
na priju niska svijeta!
ta Karunu hazne hasne,
kada mu je spomen kleta?
6. Rudi Mostarac
Jusuf Rami 73
dan njegov gazel nalazi se u Fevzijevom Bulbulistanu u originalu
na perzijskom jeziku i prijevodu Demala ehajia.
Evo toga gazela u stilizaciji Demaludina Latia:
7. Mustafa Ejubovi
(ejh Jujo)
74 Bonjaci u Egiptu
Juji u djelu Hazima abanovia Knjievnost muslimana BiH na
orijentalnim jezicima u izdanju Svjetlosti iz Sarajeva.
Mnogobrojna su djela koja je ejh Jujo napisao iz oblasti
islamistike, islamskog prava, stilistike i sintakse arapskog jezika,
logike, leksikografije, dogmatike, disputacije itd. Hazim abano-
vi, a poslije njega i Hifzija Hasandedi, navodi da je on napisao
oko 27 djela, a sauvano je i nekoliko djela koja je ejh Jujo
prepisao.
Meu ovim djelima skoro svi autori istiu da je ejh Jujino
djelo Miftahu l-husuli iz oblasti erijatskog prava jedno od naj-
vanijih djela. Djelo je nastalo u Kairu za vrijeme njegovog e-
stomjesenog boravka u ovoj velikoj pokrajini Tursko-osmanskog
carstva. To je ustvari glosa (haija) na djelo Mirat al-usul fi erhi
mirqat al-vusul, autora Mulla Husrefa (umro 1480. god.).
Skoro cijeli ivot ejh Jujo je proveo u izuavanju erijatskog
prava. Napisao je jo nekoliko djela iz ove oblasti, kao to je ko-
mentar na El-Mugnijev Usulu-l-fiqh i komentar na Hisamuddi-
nov Al-Muntehab fi usuli-l-mezheb i mnoga druga djela.
8. Jusuf Livnjak
Jusuf Rami 75
malo bavio i dozvoljenom trgovinom i tako pritedivi osamnaest
hiljada aki krenuo na had.
Jusuf Livnjak je sa braom Omerom i Hasanom krenuo na
ovaj put 20. 6. 1615. godine, a vratio se s puta 30. 6. 1616. go-
dine i o tome napisao ovaj putopis na turskom jeziku. Originalni
rukopis nije sauvan, ali jeste njegov doslovan prijepis u Zborniku
Muhammeda Enverija Kadia, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci
u Sarajevu, prema kome je Mehmed Mujezinovi sainio ovaj pri-
jevod. Prijevod je prvo objavljen u asopisu ivot 1974. godine
pod naslovom Hadi-Jusuf Livnjak i njegov putopis.
Sedam godina kasnije rukopis je ponovo tampan. Ovoga
puta u izdanju Starjeinstva Islamske zajednice BiH, Hrvatske i
Slovenije pod naslovom Odazivam Ti se, Boe ...Putopis sa hada
1615. godine. Sada se rukopis pojavio u obliku knjige depnog
formata obogaen ilustracijama.
Djelo Jusufa Livnjaka je iz oblasti putopisne knjievnosti.
Ono predstavlja prvo djelo te vrste u naoj knjievnosti na orijen-
talnim jezicima. Napisano je na turskom jeziku, ali ne potpuno
istom, jer se u njemu nalaze, pored hidretskih, i narodni nazivi
mjeseci, kao rujan, lipanj itd., zatim narodni nazivi za odreene
dane, dogaaje i tome slino.
Jusuf Livnjak je bio obrazovan ovjek. Poznavao je dobro
historiju, geografiju i astronomiju. Uz njegov putopis se nalazio
i jedan vjeiti kalendar (roznama) koji je on sastavio za mjesne
potrebe, oznaivi mjesece po njihovim narodnim nazivima. Taj
kalendar je pisan 1621. godine, dakle, poslije njegovog povratka
s hada.
Njegovo uporeivanje pojedinih mjesta kroz koja je prolazio
na svome putu za Hidaz sa mjestima u Bosni i evropskom dijelu
Turske, upuuje da je autor putopisa boravio i u drugim mjestima
kroz koja ga nije vodio put u Mekku. Tako, npr., lijepa ada Sekiz,
koja ima krasnu tvravu ije su se zidine i graevine svezale u
nebo, slina je Peuju, a u Rodosdiku, kojem nadaleko nema
76 Bonjaci u Egiptu
slinog grada, ima jedna velika kula poput Lonarice u Travniku
itd.
Kairo je jo od vremena kada su Turci Osmanlije zauzeli ovaj
grad bio glavna destinacija naih hadija na putu za Mekku i Me-
dinu. Nedaleko od Kaira, u malom mjestu Birke, bio je sabirni
centar naih hadija koji su se zajedno s egipatskom hodoasni-
kom karavanom i njenim obezbjeenjem kretali prema Suecu i
dalje prema Hidazu.
Nae hadije su koristile dva putna pravca do Kaira, vodeni
i kopneni putni pravac. Prvi putni pravac prema ovoj destinaciji
koristio je Jusuf Livnjak sa svojom braom. Oni su iz Istanbula
krenuli prema Kairu. Kada su stigli u Aleksandriju, ukrcali su se
na brod i Nilom stigli do Bulaka i Kaira. U Kairu su se zadra-
li nekoliko dana a onda krenuli prema mjestu Birke, sabirnom
centru hadija, odakle su zajedno s egipatskom hodoasnikom
karavanom uz pratnju obezbjeenja od dvije do tri stotine vojnika
krenuli prema Suecu i dalje prema Hidazu.
O tome hadi Jusuf Livnjak kae: Nakon dva i po mjeseca
naeg putovanja, krenuli smo iz Kaira i stigli na konaenje u obli-
nje mjesto zvano Birke, veoma lijepo mjesto u vrtovima. Spojivi
se sa karavanom (kafile) tu smo odsjeli tri-etiri dana. Odatle smo
sa karavanom koju je pratilo dvije-tri stotine vojnika, krenuli i
trei dan stigli u Suec (Suvey iskele). I tu smo odsjeli tri dana
doekavi i blagoslovljenu No berata u asnom mjesecu abanu,
a onda smo krenuli prema Hidazu.
Jusuf Rami 77
Hadi Mustafa Muhlisi je roen u Gornjem Vakufu poetkom
osamnaestog stoljea. Obnaao je dunost kadije u Sarajevu, Foi,
Mostaru, Duvnu, Uicu, Banjoj Luci i Abrigozu u Grkoj odakle
je 1748. godine krenuo na had. Sudjelovao je u Bici pod Banjom
Lukom 1737. godine i za zasluge bio odlikovan. Bio je lan komisi-
je za razmjenu zarobljenika i lan komisije za razgranienje izmeu
Turske i Austrije poslije mira 1739. godine. Na had je krenuo
sa svojim bratiem. Taj put je opisao u pjesmi od 888 stihova na
turskom jeziku. Nakon obavljenog hada vratio se u svoje rodno
mjesto gdje je nedugo poslije toga preselio na bolji svijet, ahiret.
I on je, kao i Jusuf Livnjak, krenuo morem do Aleksandrije,
zatim Nilom do Bulaka i Kaira gdje se zadrao jedno vrijeme, a
onda nastavio put do Birke, sabirnog centra hadija, gdje se pri-
kljuio egipatskoj hodoasnikoj karavani koja je u svojoj pratnji
imala dvije do tri stotine naoruanih vojnika koji su se brinuli o
hadijama i njihovom bezbjednom putovanju do Mekke i Medi-
ne. Nakon obavljenog hada hadi Mustafa Muhlisi se vratio u
rodni kraj kopnenim putem preko Damaska i Carigrada.
O ovom putopiscu, pjesniku, kadiji, diplomati i uesniku
Bitke pod Banjom Lukom mnogi su pisali. Najpotpuniji prikaz
njegovog putovanja na had dao je Omer Mui u radu pod na-
slovom Hadi Mustafa Bonjak - Muhlisi koji je objavljen u Prilo-
zima za orijentalnu filologiju 1973. godine u Sarajevu.
Hadi Mustafa Muhlisi je u svome putopisu poeo brojati
konake i vrijeme potroeno izmeu dva konaka tek kada je kre-
nuo iz Kaira prema Mekki. Od Kaira do Mekke ima trideset ko-
naka (menzila), a od Mekke u povratku do Damaska trideset i
osam, dok je od Damaska do Istanbula naveo i opisao trideset i
est konaka. Opisi konaka su vrlo turi. Tako je, npr., opisujui
konaite Muvejlih zapisao da je to visoravan u blizini mora, bo-
gata datulama, da predstavlja pjeskovit prolaz iji je pijesak bijel,
a stanovnici beduini. Jedan drugi putopisac (Mustafa Skopljak),
koji je na putu za had boravio u ovom konaitu, kae da se u
njemu nalazi Sultan Sulejmanova damija i mnogo kua, da mje-
78 Bonjaci u Egiptu
sto ima pitku vodu i da put do mjesta ide pored morske obale.
Put je djelomino kamenit a negdje i neravan. To podruje kao i
sam zaljev pripadaju Hidazu, geografski se nalaze na Arabijskom
poluotoku. Ono je vana stanica na kopnenom putu koji vee
Egipat s Hidazom.
Drugi putni pravac naih hadija je kopneni put od Istanbula
do Konje, Damaska, i dalje do Gaze i Han Junusa, zatim do Kaira
i sabirnog centra u mjestu Birke, nedaleko od Kaira. Odatle su
zajedno s egipatskom hodoasnikom karavanom i pod njihovom
zatitom krenuli prema Suecu i dalje prema Mekki i Medini. Tim
putem je na had iao i Hadi Mustafa iz Skoplja 1673. godine.
On se, istina, mogao u Damasku prikljuiti sirijskoj hodoa-
snikoj karavani. Meutim, Kairo je za njega i mnoge druge nae
hadije bio atraktivniji a moda i sigurniji put na had pa se iz tih
razloga opredijelio da se u Kairu prikljui egipatskoj hodoasni-
koj karavani, to je na kraju i uradio.
Jusuf Rami 79
Muhlisi na svom putu od Kaira do Mekke navodi sljedee
konake: Birketu-l-had, Daru Hamra, Adrud, Navatir, Vadi Tih,
Nahl, Alajin, Akaba, Kantaretu-l-bahr, Zahru-l-himar, arefe,
Vadi uajb, Ujunu-l-kasbi, Muvajlih, Selma, Eznem u narodu
Azlam, Vadi Antar, Gu, Agra, Hank, Havra, Nebit, Hudejra, Je-
nbu. Bedr je dvadeset i peti konak o kome Muhlisi, opisujui ga,
kae:
To je najasnije konaite, brdo ije ime znai pobjedu,
mjesto gdje je vjerovjesnik Muhammed, a.s., s ashabima dolazio
i pobijedio idolopoklonike. Tu je etrnaest ehida heroja popi-
lo smrtno erbe iz rajskih vrtova. Vode Bedra ne hvale, ali ih za
nevolju piju. Za Bedrom je selo Sekif, tu se nalazi emiru-l-had i
sedam odaka vojske za uvanje i provoenje hadija. Vojnici er-
kezi dan i no na sve strane uvaju hadije koji se posve slobodno
kreu. Ko je gladan dobiva i vojniki hljeb. Divna je to sluba na
Boijem putu!
Dvadeset i esti konak je Ka, zatim Rabig, Kudejd, Bir As-
fan, i trideseti konak Mekkei-Mukerrema koju Muhlisi nije opisi-
vao kao druge konake, nego je ushien od radosti i susreta s ovim
gradom izlio bujicu pohvala ovome gradu zaboravljajui na sve
potekoe kroz koje je prolazio:
80 Bonjaci u Egiptu
IV DIO
Bonjaci - prepisivai
arapskih rukopisa u Egiptu
Arapsko pismo
Ljubav Arapa prema pisanoj rijei, koju su uskoro poeli do-
kazivati u osvojenim zemljama, moe se poistovjetiti s njihovom
ljubavlju prema svom nacionalnom arapskom pismu. Pismo je za
njih, istie A. Stipievi (Povijest knjige, 188), bilo neto mnogo
vie i od samog utilitarnog sustava grafikih znakova za ispisivanje
misli. Ono je kod njih bilo i slika i dekoracija, i sredstvo za ispi-
sivanje misli... Samo pismo kojim je bio zapisan Kuran, imalo je
duboko religijsko i simboliko znaenje. Prepisivati Kuran vjerski
je in, pa su, otuda, svi koji su prepisivali Kuran od Allaha traili i
oekivali nagradu. Arapi i muslimani, zahvaljujui tome, razvili su
silnu prepisivaku djelatnost kojoj je teko nai premca u historiji
rukopisne knjige.
Jusuf Rami 83
Pisai materijal
Arapi su sve do kraja osmog stoljea koristili kao pisai mate-
rijal kou, odnosno pergament, zatim papirus, sve dok nisu poeli
krajem osmog stoljea s proizvodnjom papira. Prva tvornica papi-
ra podignuta je u Bagdadu 794. god., zatim u Egiptu 800. god., te
u Andaluziji 950. god. u gradu atibi (Jativa), u kojoj se proizvo-
dio i papir u boji. Evropljani su upoznali proizvodnju papira tek
nakon krstakih ratova i dodira s muslimanima u Andaluziji.
Pisai pribor
U prvobitni pisai pribor spadaju pero (el-kalem), tinta (el-
midad) i tintarnica (el-mihbera), odnosno divit kao najvaniji dio
pisaeg pribora - po Muftiu - i predstavlja neku vrstu pernice i
s njom spojene tintarnice koja je, istina, mogla biti odvojena od
divita, ali to nije bilo preporuljivo.
Pero se spominje u rijeima Uzvienog Allaha: Nun. Tako Mi
kalema i onoga to oni piu (El-Kalem, 1). Prepisivai su pero na-
zivali i drugim imenima. Pero je najprije izraivano od stabljike
trske. Stabljika bi se na jednom kraju koso odrezala i tako bi se
dobio trokutast dio. Radi kontrasta s bijelim papirom, tinta je bila
crne boje. U prvo vrijeme Arapi su tintu uvozili, ali onda su je
poeli i sami spravljati, dok su tintarnicu pravili od drveta, od crne
i ute ebanovine, kasnije od metala, bakra i drugih materijala.
84 Bonjaci u Egiptu
skom periodu od jedne godine, koliko je boravio, tamo prepisao
veliki broj rukopisa.
Meutim, samo prepisivanje nije bilo dovoljno da se odri
goli ivot. Mnogi od prepisivaa bavili su se i raznim drugim po-
slovima i tako osiguravali egzistenciju za sebe i svoju porodicu.
Tako je npr. Ibn Hejsem, jo dok je bio u Egiptu, pored prepisi-
vanja radio i na sreivanju vodostaja Nila kako bi sistematizirao
navodnjavanje i tako sprijeio velike i katastrofalne poplave. Ma-
hmud b. Hasan el-Verrak bio je pjesnik; Muhammed b. Abdullah
el-Kermani el-Varrak bio je leksikograf, autor djela El-Damiu
fi-l-luga, u kome je naveo sve ono to je Halil izostavio u svome
uvenom leksikografskom djelu Kitabu-l-ajn.
U to vrijeme postojale su tri kategorije prepisivaa: prepisi-
vai koji su prepisivanje obavljali za novac (Malik ibn Dinar);
prepisivai koji su radili u dravnim uredima i koji su za to pri-
mali mjesenu ili godinju plau - kao to je bio Halid b. Ebu-
l-Hejjad, jedan od pionira u ovoj oblasti. O njemu Ibn Nedim
kae da je u Poslanikovoj damiji u Medini u mihrabu ispisao
jedan dio Kurana. Kada je to vidio Omer ibn Abdulaziz, zatraio
je od njega da mu prepie cijeli Mushaf pismom kojim je jedan
njegov dio ispisao u damiji Allahova Poslanika; treu kategoriju
inili su prepisivai koji su bili u posjedu drugih i koji za taj posao
nisu primali nikakvu nadoknadu.
Postojala su i dva naina prepisivanja knjiga. Prvi je individu-
alni nain, u kojem je prepisiva bio i korektor, te drugi kolektiv-
ni, u kojem je bilo vie prepisivaa jednog djela, a samo jedan koji
je diktirao i koji je kasnije prijepis sravnjivao s originalom. Neto
slino postojalo je i kod nas u prepisivanju i umnoavanju knjiga.
Kasim Dobraa navodi da je jo u esnaestom stoljeu postojao
tzv. Foanski skriptorij.
Prepisivanje jednog rukopisa obavljao je vei broj orga-
niziranih prepisivaa, za razliku od uobiajene prakse da jedan
prepisiva prepie cio jedan primjerak nekog djela. Postojali su
Jusuf Rami 85
i odreeni korektori, koji su cjelokupan rad prepisivaa kontro-
lirali i ispravljali, sravnjivanjem s tekstom originala, iz kojeg je
vren prijepis. Jedan od korektora bio je i muderris, kasnije kadija
aban ef. Nevesinjac, o kome je bilo rijei ranije, kad je obnaao
dunost kadije u Egipatskom kadiluku.
Iz gore navednog vidljivo je da su prepisivai ponekad bili
i korektori. Ez-Zerkani prenosi od Jahje ibn Eksema da je je-
dan Jevrej doao kod Memuna, i, nakon razgovora, halifa mu
je predloio da pree na islam, ali je on to odbio. Nakon godinu
dana opet mu je doao isti Jevrejin i pred njim primio islam.
Zauen ovim postupkom Memun ga je upitao ta ga je navelo
da primi islam a on je odgovorio:
Prvi put kad sam se vratio od vas prepisao sam Tevrat i
namjerno ga krivotvorio, a zatim prodao. Onda sam prepisao
Evanelje i krivotvorio ga. Nakon toga sam i to prodao. Na kraju
sam prepisao i Kuran pa sam i njega krivotvorio. Kad sam doao
prepisivaima i pokuao da ga prodam, oni su tada obavili korek-
turu i ustanovili da je primjerak krivotvoren, pa su mi ga vratili.
Ova pria ukazuje da je u tom poslu bilo i krivotvorenja, namjer-
nog i nenamjernog, ali da je bilo i onih koji su poteno odraivali
ovaj posao.
86 Bonjaci u Egiptu
kola na ijem elu su bili Ibn Nedim i Hadi Halifa mnogo
je tea od kole i sistema klasifikacije nauka koju su u islamu pred-
stavljali Farabi i Ihvanu-s-safa. Farabi je pri konstruiranju svoga
sistema posebno vodio rauna da kompariranjem gramatike i lo-
gike istakne vanost logike. Gramatika vodi rauna o znaku (lafz),
dok se logika bavi znaenjem (maana), a u vezi je sa znakom samo
u onoj mjeri u kojoj se znak otjelovljuje u znaenju. Gramatika
se, po njemu, bavi zakonitostima u jeziku, a jezici se razlikuju,
kao to se razlikuju ljudi i rase, dok se logika bavi ljudskim mi-
ljenjem, koje je uvijek i na svakom mjestu istovjetno. Pored na-
uke o jeziku i logike njegov klasifikacioni sistem u silazeem nizu
obuhvata jo: matematiku (ije su grupe: aritmetika, geometrija,
optika, astronomija i mehanika), zatim fizika, metafizika, nauka o
drutvu i skolastika teologija.
Njegova metoda je, prema erifu (Historija islamske filozo-
fije, u prijevodu H. Suia, Zagreb, 1988, str. 1/459), uglavnom
identina njegovom stilu. On sabire i uopava, sreuje i uskla-
uje, analizira, cijepa i dijeli kako bi koncentrirao i klasificirao.
U nekim od njegovih rasparava pod naslovom ta treba nauiti
prije bavljenja filozofijom odlika je indeksa grkih filozofskih ko-
la, znaenja njihovih naslova i imena njihovih tvoraca. Njegova
Klasifikacija nauka prvi je pokuaj te vrste u historiji islamskog
miljenja.
Pola stoljea nakon smrti Farabija javljaju se ista braa
(Ihvanu-s-safa) sa svojim traktatima (Resail), u kojima su spome-
nuli nekoliko klasifikacija a prihvatili onu koja sve grane spoznaje
dijeli na tri glavne skupine: matematika, fizika i metafizika. U
Raspravama matematika ukljuuje teoriju brojeva, geometriju,
astronomiju, geografiju, etiku i logiku. Fizika ukljuuje materiju,
formu, kretanje, vrijeme, prostor, minerale, sutinu prirode itd.,
dok je metafizika podijeljena na psihoracionalizam i teologiju. Te-
ologija ukljuuje vjerovanje, Sveti zakon, poslanstvo, prizivanje
Boga, netjelesna bia i magiju (Ibid, 1/306).
Jusuf Rami 87
U sklopu praktine strane vjerovanja ista braa govore o
religiji i zakonima. Arapska rije za religiju jeste din a za zakon e-
rijat. Sve metafizike teme u svetim knjigama - kao to su ejtani,
dini, uskrsnue, Sudnji dan, Dennet i Dehennem - treba shva-
titi kao simbole i alegoriju. ista braa u svojim Traktatima nisu
bili naklonjeni doslovnom tumaenju Kurana. Kuranski ajet Ve
huve-l-lezi enzele mine-s-semai maen (On je Taj Koji s neba vodu
sputa), prema njima, treba shvatiti simboliki. Voda je, u ovom
sluaju, Kuran. Samo onaj ko ne moe valjano misliti o sebi razu-
mije ovaj ajet u njegovom doslovnom i fizikom smislu.
Dalji napori u pravcu klasifikacije nauka jesu djelo Balavija
Unmuzedu-l-ulumi, koje obuhvata dvadeset i etiri nauke. Djelo
se u rukopisu nalazi u GH biblioteci. Djelo je vjerovatno prepisao
Bosanac a bilo je u posjedu Mustafe Bakarevia.
88 Bonjaci u Egiptu
1. Ali b. Jusuf Bosnevi
Miftahi-kunuzi-erbabi-l-kalem ve misbahi-rumuzi-ashabi-rekam,
djelo na turskom jeziku iz oblasti matematike. Autor djela je Halil
b. Ibrahim. Djelo je u Kairu 1034/1624. god. prepisao Bosanac
Ali, sin Jusufov.
Jusuf Rami 89
Iz oblasti dogmatike on je prepisao sljedea djela:
Risala fi-s-savm Rasprava o postu, autor je nepoznat, a
Rasprava je prepisana 1067/1659. god.
Muaddil es-salat Djelo o namazu. Autor djela je Mu-
hamed b. Pir Ali el-Birkavi. Djelo je napisano na arap-
skom jeziku a prepisano u ajniu 1070/1659. god.
Interesantno je napomenuti da je Ibrahim b. Muslihuddin
Bosnevi uglavnom prepisivao djela s arapskog jezika, to nam daje
za pravo da kaemo da je bio dobar poznavalac ovog jezika. (M.
dralovi, Prepisivai djela..., 2/59).
90 Bonjaci u Egiptu
siva jeste. U potpisu stoji: Mustafa b. Muhammed b. Ahmed b.
Ali en-Navabadi el-Akhisari el-Bosnevi.
Djelo se sastoji iz uvoda (mukaddima), petnaest poglavlja
(bab) i zakljuka (hatima). Astrolab je astronomska sprava za
mjerenje visine Sunca i zvijezda, a koriten je kod muslimana
za odreivanje namaskih vremena. O astrolabu je napisano vie
traktata a Mustafa Pruak opredijelio se za nepoznatog autora,
pa, otuda, ovo djelo neki istraivai pogreno pripisuju Mustafi
Pruaku.
Drugo djelo koje je Mustafa Pruak prepisao u Kairu jeste
djelo iz oblasti matematike: El-Lumatu-l-Maridinijja fi erhi-l-
Jaseminijja. Djelo je prepisano 1719. godine u Skender-painoj
medresi u Kairu. Autor djela je El-Jasemini (umro 1203). Djelo je
napisano u stihovima. Tu versifikaciju kasnije je pretoio u prozu
El-Maridini (umro 1496), a Mustafa Pruak je, kako je vidljivo
na kraju rukopisa, to prozno djelo prepisao.
Mehmed Handi u djelu Al-Gewher (str. 130/78.) navo-
di da je pisac djela Bonjak, pripadnik mevlevijskog reda, Der-
vi Husam, koji je ivio u Izmiru i bavio se matematikom, i koji
je na kraju napisao djelo Lumat al-favaid. Smail Bali (Kultura
Bonjaka, str. 93.) ne dijeli ovo miljenje. On smatra da se ovdje
radi o prijevodu ili preradi djela Al-Luma od Jaseminija iz oblasti
matematikih znanosti. Djelo se sastoji od uvoda i tri poglavlja u
kojima se obrauju preteno matematike operacije potrebne kod
raspodjele zaostavtine po erijatskom pravu.
Ova djela su bila predmetom rasprave izmeu osmanskog
namjesnika u Egiptu Ahmed-pae, poznatog kao Koer vezir, i ta-
danjeg rektora El-Azhara Abdullaha ubravije. Naime, Ahmed-
paa je uoio na sastanku s egipatskom ulemom na Citadeli da
u kolskim programima nedostaju matematike znanosti ili ako
su prisutne, prisutne su u manjoj mjeri, a mi u evropskom dijelu
Turske ivimo u uvjerenju da je Egipat izvor mnogih naunih i
moralnih vrijednosti. Meutim, kada sam doao u pokrajinu, a
Jusuf Rami 91
arko sam to elio, naao sam je kao to je reeno: Bolje ti je o
Muajdijju sluati negoli ga vidjeti.
Na ovu izjavu reagirao je ubravi rekavi da to i nije ba tako.
Tom prilikom je namjesniku ponudio djela egipatskog nauni-
ka El-Maridinija: Al-Lumatu l-Mardinijja fi erhi-l-Jaseminijja
(Maridinijev blistavi komentar Jaseminije iz algebre) i Risaletun
fi-l-ameli bi-l-usturlab, djelo o upotrebi astrolaba. Oba djela je
prepisao Mustafa Pruak dok je boravio u Kairu na El-Azharu
i u Skender-painoj medresi 1719. godine. Ahmed-paa je bio
oduevljen ovim djelima koja je, nakon to ih je proitao, odlo-
io u svoju privatnu biblioteku. Bio je jedini osmanski namjesnik
u Egiptu koji je zagovarao reformu El-Azhara. U Kairu je kao
namjesnik boravio dvije godine (1748-1750), a onda se, nakon
toga, vratio u Carigrad.
...
(...
.)243/1
Tree djelo je iz oblasti gramatike arapskog jezika. Mustafa
Pruak je i ovo djelo prepisao u Skender-painoj medresi u Kairu
1720. godine za vrijeme bosanskog valije Redeb-pae, koji je
imenovan namjesnikom Egipta 1719. godine. Djelo nosi naslov:
En-Nukat ala kutub fi ilmi-l-arebijja i govori o gramatikim i
92 Bonjaci u Egiptu
sintaksikim finesama arapskog jezika. Autor djela je Abdurrah-
man b. Ebu Bekr es-Sujuti (umro 1505. god.).
...
...
.
etvrto djelo je iz oblasti Hadisa koje je Mustafa Pruak
prepisao u Mekki, gradu Allahova Poslanika, 1723. godine za
vrijeme hada. Djelo nosi naslov El-Mubejjinu-l-muin fi fehmi-
l-erbein. Autor djela je Ali el-Kari, a djelo predstavlja komentar
Nevevijeve zbirke od etrdeset hadisa.
Mustafa Pruak je nakon odsluanih predavanja iz Hadisa u
Skender-painoj medresi u Kairu dobio idazetnamu, diplomu od
profesora Mustafe Arzunija, koja se u to vrijeme dobijala od poje-
dinaca, a ne od institucija, kao to je praksa u naem vremenu. U
diplomi, izmeu ostalog, stoji:
Hadis je kod mene uio izuzetan naunik, kompletna li-
nost, plemeniti samopregalac koji je u sebi sintetizirao tradicio-
nalne i racionalne znanosti, glavne i sporedne, u cjelini i dijelovi-
ma Mustafa b. Muhammed el-Bosnevi el-Akhisari en-Navabadi.
Nakon zavretka studiranja zatraio je da mu dodijelim diplomu
da moe predavati Hadis prema est kanonskih zbornika hadi-
sa.
On usto moe predavati i fikh, islamsko pravo, i to prema
djelima Abdullaha b. Nesefija (Kenzu-l-deqaiqi fi furui-l-hanefijje),
zatim prema djelu Ahmeda b. Muhammeda Kudurija (El-Qudu-
ri) te prema djelu El-Vakija od Muhammeda b. Sadru--eria el-
Evvela, kao i sve drugo to je meni bilo dozvoljeno da predajem, a
to sam izuavao metodom sluanja ili metodom itanja i izlaga-
Jusuf Rami 93
nja, zatim racionalne i tradicionalne naune discipline, sporedne i
glavne, metodom uruivanja ili metodom korespondencije.
Mustafa Pruak bio je vrlo plodan pisac. Napisao je neko-
liko vrlo znaajnih djela, izmeu kojih istiemo Tebiru-l-guzat
(Blagovijest borcima) u prijevodu abanovia, dok taj isti naslov
Baagi prevodi pod naslovom Radosna vijest, a Handi kao Ve-
selje borcima. Djelo je nedavno u cijelosti prevedeno na na jezik
pod naslovom Radost gazija. Prevodilac je mr. hfz. Kenan Mu-
si, profesor na FIN-u u Sarajevu. Djelo se sastoji iz uvoda, 23
poglavlja i zakljuka, a posveeno je velikom veziru Heimoviu
Ali-pai i njegovoj pobjedi nad austrijskom vojskom pod Banjom
Lukom. Mustafa Pruak je poznat i po kratkim traktatima, kao
to su: Traktat o milosti i samilosti, Traktat o stavu islama prema
kahvi, duhanu i opojnim piima, Traktat pobonog o posjeiva-
nju grobova, Traktat o znaenju skupnog obavljanja namaza, o
emu je, poevi od Baagia pa do onih koji su poslije njega doli,
vrlo iscrpno pisano. Otuda nema potrebe da se na ovim trakta-
tima zadravamo, osim da uputimo itaoca na navedene autore i
njihova djela.
94 Bonjaci u Egiptu
ahidija je prepisivan ne samo u Kairu nego i u mnogim
mjestima BiH, kao npr. u Sarajevu 1726. god. Prepisiva je bio
Ibrahim b. Salih Kadizade, zatim opet u Sarajevu u njegovim vjer-
sko-prosvjetnim zavodima, Gazi Husrev-begovoj medresi 1726.
god., u medresi Bistrik 1802. god., zatim u Sjenici 1729. god.,
potom kaligrafski prijepis u Kulen-Vakufu 1811. god. itd.
6. Abdulvehab El-Bosnevi
Jusuf Rami 95
erifa Mekke, dok konano nije umro od kuge u Kairu 1791. god.
Ukopan je u mezarju Qarafa u Kairu.
Za vrijeme svoga boravka u Mekki na zahtjev nekih naih
hadija napisao je 1761. god. djelo o obredima hada i nazvao ga
Menasiku-l-hadd. Jedan primjerak uvakufio je i poslao u Sara-
jevo a on se danas nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Djelo
predstavlja izbor iz raznih djela hanefijskog mezheba. Pisano je
krupnijim nashom koji je vokaliziran. O njemu imamo podataka
kod Debertija (2/313), Handia, abanovia i Dobrae. (Kata-
log, 2/603)
7. Ahmed Bosnevi
96 Bonjaci u Egiptu
Glossarium
A
Ademi-oglan Sloenica od arapske i turske rijei, zapravo su to
djeaci koji su uzimani u Bosni i odgajani na osmanskom dvoru
za vojne i druge potrebe. Baagi navodi, pozivajui se na dr. Vla-
dimira Vranicana i dokumenat koji je bio u njegovom posjedu,
da su glasoviti nai djedovi potomci bogumilskih velikaa, a ne
kranska djeca, kako se to mislilo. Nije li u sviti Ahmed-pae
Hercegovia i drugih velikih osmanskih namjesnika bio veliki
broj bogumila.
Alem polumjesec sa tri ili etiri kugle ispod njega koji se po-
stavlja na vrhu munare kao ukras. Napravljen je od bakra, a po-
tom pozlaen. Takav alem je u Kairu nabavio Husein-paa Bolja-
ni za svoju damiju u Pljevljima.
B
Beglerbeg vrhovni vojni i civilni zapovjednik jedne vee oblasti
ili pokrajine koja se sastojala iz vie sandaka. Beglerbeg je bio
paa vieg ranga, s dva tuga koji su pravljeni od konjskog repa
- asocijacija na osmanske Turke koji su iz srednje Azije doli na
prostore Anadolije. Vezir je imao tri, a veliki vezir etiri tuga. in
Jusuf Rami 97
dostojanstva jedne linosti mjeren je prema tugovima koji su se
obino stavljali na posebnu zastavu prilikom vojnog pohoda.
Berat rije arapskog porijekla koja na osmanskom turskom
oznaava carski dekret o postavljenju na neku dunost; ukaz o
dodjeli feudalnih lena ili nekih drugih dobara.
Bezistan pokrivena arija u kojoj se nalaze radnje s manufak-
turnom i galanterijskom robom. U Sarajevu su za vrijeme osman-
ske vlasti postojala dva bezistana: Brusa bezistan i Gazi Hu-
srev-begov bezistan. Danas samo jedan od ova dva bezistana slui
svojoj svrsi.
Bogumili Albiani koji su, bjeei od rekonkviste, stigli i do
Balkana. Mnogi historiari navode da ih je tada neto oko 40.000
stiglo u Hercegovinu. Dolaskom Turaka na ove prostore prihvatili
su islam. Njihovo uenje razlikuje se od kranskog uenja po
tome to oni nisu priznavali crkveni brak i to su smatrali da Isus
nije ubijen i razapet i zato su bili anatemisani i od zvanine Crkve
proglaeni hereticima. Protiv njih je pokrenut kriarski rat koji ih
je skoro potpuno istrijebio u Okcitaniji.
Da li je islam utjecao na pojavu Albiana, odnosno Katara, teko
je rei. Svi dokumenti koji o tome govore uniteni su za vrijeme
kriarskog rata koji je protiv njih u XII stoljeu pokrenuo papa
Inoentije III.
Bosanska salnama bosanski kalendar, takvim. Salnama je rije
perzijskog porijekla, a znai godinjak, kalendar, almanah. Salna-
me su postojale i u tursko-osmanskom carstvu, pa je otuda ovaj
termin bio prisutan i u Bosni za vrijeme turskog carstva i ti godi-
njaci su se zvali bosanske salname. Danas je kod nas u upotrebi
takvim, arapska rije za kalendar.
Bostandi-paa paa regrutiran iz reda adami-oglana. Njihov
zadatak je bio da se brinu o carskim baama u Carigradu i njego-
voj okolini. Otuda i ovaj naziv. Kasnije je iz ovog reda regrutirana
i carska garda.
98 Bonjaci u Egiptu
ehaja pomonik, zastupnik vezira, pae, defterdara ili nekog
drugog velikodostojnika u Osmanskoj dravi. Od Bonjaka u
Osmanskoj dravi ovu slubu su obnaali Ibrahim-paa Poiteljac,
Ahmed-paa Sari, knjievnik Mezaki i drugi.
D
Damad zet na turskom jeziku. Mnogi veliki veziri i oni koji nisu
dosegli taj poloaj iz Bosne bili su zetovi turskih sultana. Ahmed-
paa Hercegovi je bio zet sultana Bajazida II. Ibrahim-paa iz
Novog ehera kod epa bio je oenjen kerkom sultana Murata.
Mustafa-paa Bonjak je bio zet sultana Selima I i mu sestre sul-
tana Sulejmana. Mele Mehmed-paa je oenio sultaniju Zejnebu
i bio lan carskog vijea u Istanbulu.
Defterdar uvar deftera. To je osmanski naziv koji oznaava
glavnog finansijskog funkcionera, koji je bio pod kontrolom veli-
kog vezira, odgovoran za sultanove finansije. Imao je pravo linog
pristupa sultanu koji je ustajao da bi ga primio. On je podnosio
godinji izvjetaj, bilans prihoda i rashoda. Glavni defterdar je bio
na elu cijele jedne hijerarhije finansijskih slubenika, poevi od
slubenika redovitih finansija i njihovih pomonika, do slubeni-
ka u registru timara. Kasnije se finansijska sluba dijelila na dva
dijela. Jedna je bila usmjerena na Rumeliju (rumelijski defterdar)
a druga na Anadoliju (anadolijski defterdar). Od 1838. godine
javlja se ministarstvo finansija kao novi oblik finansijskog orga-
niziranja.
Dede dodatak imenu na turskom jeziku u znaenju: djed (Ku-
lender, Rjenik, str. 82), dok u tesavvufu ovaj dodatak ima poasni
naziv. Upotrebljava se za iskusnog uitelja (murida) koji posjedu-
je diplomu (idazet na irad) i moe voditi tekiju i uvoditi nove
kandidate (muride) u derviki red. Ovaj poasni naziv najvie je u
Jusuf Rami 99
upotrebi u mevlevijskom dervikom redu kome je pripadao i na
Hasan Nazmi-dede.
Divan vijee, skuptina, savjet. Carski ili vezirski divan najvii je
upravni organ u Carstvu i provincijama. Pojmovi koji se veu za
divan su: Divanu-l-inai, dravni ured za korespondenciju koji se
ponekad naziva i Divanu-l-muhatebat. Njegova uloga u prolosti
bila je slina dananjoj ulozi ministarstva vanjskih poslova; Di-
vanu-t-tefti, dravni inspektorat; Divanu-l-hazneti, ministarstvo
finansija; divan, zbirka poezije, divanska poezija itd.
Divit pernica s mastionicom. Pernica se sastoji od duguljaste
kutije u kojoj se dre kalemi od trske a na njenom jednom kraju
privrena je mastionica tzv. kulkuma.
D
Duz dio Kurana. Kuran ima trideset duzova. Svaki duz se sa-
stoji od dvadeset stranica. Ta podjela Kurana na duzove uinjena
je radi lakeg pamenja, odnosno hifza. Postoje i posebno uvezani
duzovi. Svaka sveska sadri jedan duz iz Kurana. Najpoznatiji
ovako uvezani duzovi Kurana kod nas su duzovi Mehmed-pae
Sokolovia, koji se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sa-
rajevu. Svaki od ovih duzova je uvezan u kone korice i ukraen
bogatim reljefnim ornamentima izvana i iznutra. Slino ovome su
i duzovi Ibrahim-pae Poiteljca od kojih se samo etiri nalaze u
spomenutoj biblioteci, a koje je zub vremena prilino otetio.
E
Emiru-l-had zapovjednik hodoasnike karavane koja je godi-
nje ila od Damaska i Kaira u Mekku. Zapovjednici ove karavane
iz Kaira obino su bili Bonjaci. Ovoga puta Salih-beg al-Qasimi,
pripadnik qasimijske frakcije u Egiptu s kojim je, pri kraju man-
data Ali-pae Heimovia, na had otiao Ahmed-paa Dezzar.
H
Had peta islamska dunost. Svaki punoljetan, pametan, imu-
an i zdrav musliman duan je jedanput obaviti had. Had se
sastoji od tavafa (obilaska oko Kabe), saja (tranja izmeu Safe
i Merve), vukufa (stajanja na Arefatu) i drugih vjerskih obreda
koji se u mjesecu hada vre u centrima islamske duhovnosti u
Hidazu.
Halvetije derviki red koji zikr obavljaju u osami. Pri tome der-
vi malo jede, malo spava, a najvie vremena provodi u zikru. Kara
Mehmed-paa, koji je u Egiptu namjesnikovao poslije Husein-pa-
e Dizverena, sagradio je na Karamejdanu u Kairu veliku damiju,
hanikah i druge objekte za potrebe pripadnika halvetijskog reda
iz Rumelije.
Han svratite i prenoite putnika. Lociran je u gradskim sredi-
nama i na putnim pravcima. Hanovi su udaljeni jedan od drugog
oko trideset kilometara. Nastali su iz potrebe da se osigura odma-
or i zatita robe. Vei hanovi graeni su tako da se u sredini zgrade
nalazi prostrano nenatkriveno dvorite gdje se vrio istovar trgo-
vake robe koja se kasnije odlagala u magaze s gvozdenim vratima
kako bi se roba sauvala u sluaju poara. Magaze su pravljene od
zidanog kamena. U Sarajevu su postojala tri takva hana: Talihan,
Kolobara i Moria han. Moria han i danas postoji, ali ne slui
svojoj prvobitnoj namjeni. Danas se tu nalazi restoran u prize-
mlju, a na spratu kancelarije drutvenih organizacija.
I
Idazetnama arapsko-perzijska sloenica (idaza - dozvola i
nama - pismo, pismena isprava), diploma, svjedodba o zavre-
nim teolokim naukama. Za zvanje muderrisa bila je potrebna id-
azetnama. Takvu idazetnamu dobio je Mustafa Pruak u Kairu
nakon odsluanih predavanja iz hadisa u Skender-painoj medre-
si. Za zvanje ejha radi promicanja odreenog dervikog uenja
bila je takoer potrebna diploma tzv. idazet na irad, odnosno
idazetu-l-irad. Takvu diplomu u Carigradu dobio je Hasan Na-
zmi-dede, ejh mevlevijskog dervikog reda, i Abdulah-efendija
Bonjak, dervi bajramijsko-melamijske orijentacije.
Imaret javna kuhinja u kojoj su siromasi, putnici i drugi imali
besplatnu hranu. Najpoznatiji imareti u naim krajevima bili su
Gazi Ishak-begov imaret u Skoplju (osnovan 1438. godine) i Gazi
Husrev-begov imaret u Sarajevu (osnovan 1531. godine). Musta-
fa-paa Bonjak je u Kairu osnovao jedan takav imaret za potrebe
uenika medrese koju je tamo dao sagraditi.
K
Kajmekam arapska sloenica koja se nala u turskom jeziku a zna-
i zastupnik vezira ili nekog namjesnika u jednom upravnom po-
druju ili u nekoj dunosti za vrijeme odsustva pretpostavljenog.
M
Meqama jeziki oznaava skup ljudi, sastanak, mada nije preci-
zirano da li ljudi stoje ili sjede na sastanku. Ovo znaenje prisut-
no je u arapskoj predislamskoj poeziji. U knjievnosti ovaj izraz
oznaava kratku priu. Meqama kao kratka pria bila je u upo-
trebi kod Arapa sve dok se oni nisu upoznali s kratkom priom
ehova i Edgara Alena Poa. Tada je potisnuta iz upotrebe, jer se
u odreenim elementima razlikuje od evropskog poimanja i shva-
tanja kratke prie.
Mejhana krma, perzijska sloenica od dvije rijei: mej, vino i
hane, kua. Meu naim knjievnicima, koji su bili jedno izvjesno
vrijeme u Egiptu, bila su i naa tri pjesnika: Dervi Sulejman Me-
zaki, Hasan Nazmi-dede i Ahmed Rudi Mostarac u ijoj poeziji
nailazimo na terminologiju bekrijskog porijekla koja, ini se, nije
u saglasju s njihovom dervikom, mevlevijskom orijentacijom pa
je, otuda, moramo uzeti u prenesenom znaenju. Prijatelj ae ne
moe biti u isto vrijeme i prijatelj dervia, kako to neki kazuju.
Mevlevije derviki red, dervii koji pleu. Ime mu dolazi od me-
vlana, titule koja je data Delaluddinu Rumiju. Mnogi nai pje-
snici pripadaju ovom dervikom redu: Hasan Nazmi-dede, Rudi
Mostarac, Dervi Sulejman Mezaki, koji je tu svoju pripadnost i
u stihu obznanio:
N
Nashi okruglo arapsko pismo kojim je ispisivan Kuran. Prije
pojave ovog pisma Kuran je puna etiri stoljea prepisivan kuf-
skim, uglastim, pismom. Sljedeim duktusom nastalo je ukrasno
pismo, sulus, koje predstavlja srednji put izmeu navedenih pi-
sama. Kuran je najvie prepisivan sulus pismom. Onome ko ovo
pismo nije usvojio mnogi osporavaju i atribut kaligrafa.
Nastalik podvrsta nasha i talik pisma nastala na tlu Perzije.
Ovu podvrstu je prema predanju sastavio veliki perzijski kaligraf
Mir Ali Sultan et-Tibrizi iz elemenata nasha i talika stapanjem
od ijih imena je i nastao ovaj naziv. Ti elementi su se vremenom
meusobno mijeali u raznom omjeru tako da su se stvarale dalje
razlike i u samom nastaliku.
P
Padiah perzijska sintagma pad i ah, veliki vladar. Titula koja je
prvobitno iskljuivo pripadala sultanu, a koja se kasnije davala i
nekim zapadnim vladarima (njemaki car Rudolf II). Rusija je ovu
titulu 1737. godine traila za svoga cara. Taj zahtjev Rusi su kasni-
je obnovili 1773. godine na sastanku u Bukuretu. Kada se titula
padiah javlja kao naziv za sultana, tano se ne moe utvrditi.
R
Rumelija evropski dio Turske. U taj dio Turske su ulazile sve ze-
mlje koje su Turci, Osmanlije osvojili na Balkanskom poluotoku,
za razliku od Anadolije u iji sastav su ule zemlje koje su osvojene
u azijskom dijelu Turske.
S
Sadri-azam veliki vezir. U Turskoj carevini bilo je devet velikih
vezira iz Bosne. Svi oni su bili namjesnici Turske u Egiptu u jed-
nom ili vie mandata. Neki od njih su poginuli prilikom zauzima-
nja Egipta ili su umrli prirodnom smru pa su tamo ukopani u
gradskom mezaristanu Qarafa.
Sahat-kula (arapski saatun - sahat i qalatun - kula) toranj na
kome se nalazi sahat. Sahat i zvono koje otkucava vrijeme smjete-
ni su na vrhu kule. Objekat je kvadratne osnove, zidan od kamena
s krovom na etiri vode i pokrovom od lima ili indre. Poznate su
travnike sahat-kule, zatim sahat-kula u Sarajevu i ona u Poitelju
koju je sagradio Ibrahim-paa Poiteljac. Graene su u neposred-
noj blizini damije s kojom ine funkcionalnu i skladnu vizuelnu
cjelinu.
ejhu-l-islam vrhovni vjerski poglavar. U Turskoj carevini ej-
hu-l-islam je imao velike ovlasti. Pratio je sultana u svim njegovim
vojnim pohodima. Historijska djela biljee da je u pratnji sultana
Selima I (1517) prilikom osvajanja Egipta bio ejhu-l-islam Ali
Demali i da je tom prilikom izdao fetvu da se moe krenuti u
osvajanje Egipta. Neto kasnije slinu fetvu je izdao i Ebu-s-Suud
u ratu protiv Venecije (1570).
T
Talik vrsta arapskog pisma koja se razvila u Perziji pa se otuda
i naziva perzijskim pismom. Talikom su redovno pisani interli-
nearni prijevodi Kurana te komentari na rubu, dok je originalni
tekst Kurana bio pisan nashi pismom.
Naziv talik (vjeanje) nastao je po jednoj od najupadljivijh ka-
rakteristika ovog pisma. U njoj se, po svoj prilici, istie T. Mufti,
ogleda utjecaj srednjopehlevijskog pisma u kome se zapaa na-
gnutost rijei kao u taliku. Pismo talik prikladno je i za pisanje
poezije. Mnogi pjesnici, poznati i na polju kaligrafije, pisali su
A Ahmed Bejazi 59
Ahmed Bosnevi 88, 96
Abdulah-beg Bonjak 47, 63 Ahmed amil-paa Sopasalan
Abdulah-efendija Bonjak 66, 42, 43
102 Ahmed el-Dami 66
Abdulah-paa uprili 42 Ahmed-paa uprili 29, 30,
Abdullah ubravi, rektor El- 31, 69
Azhara 91, 92 Ahmed-paa Dezzar 43, 45,
Abdulvehab el-Bosnevi 95 100
Abdurrahman el-Deberti 12, Ahmed-paa Hafiz 22
40, 42, 43, 44, 45, 46, 47, Ahmed-paa Hain 14
49, 96, 105 Ahmed-paa Hercegovi 5, 10,
Ahmed b. Ali b. Mesud 37 12, 13, 72, 97, 99, 103
Ahmed b. Halil 36 Ahmed-paa Manikeli 65
Ahmed b. Hasan el-Bejadi 31 Ahmed-paa Sarho 5, 40
Ahmed b. Jahja b. Muhammed Ahmed-paa Sari 5, 29, 99
b. Sad el-Taftazani 89 Ahmed Rudi Mostarac - Sah-
Ahmed b. Muhammed Kuduri haf, v. Rudi Mostarac
93 Ali b. Husein Hlivnavi 36
Ahmed b. ahin 55 Ali b. Jusuf Bosnevi 89
Ahmed-beg 42 Ali Demali 9, 107
Ahmed-bej Bonjak 49 Ali-efendija 108
V
Vedad Bievi 24
A Daru-l-hadis 54
Darul-l-qurra 54
Ademi-oglan 16, 22, 23, 26, 97 Defterdar 16, 47, 99
Alem 18, 97 Dede 63, 70, 71, 99, 100, 102,
103, 104
B Divan 29, 36, 73, 100
Divit 84, 100
Beglerbeg 16, 26, 29, 40, 41,
97 D
Berat 25, 53, 98
Bezistan 16, 98 Damija 13, 15, 16, 17, 18,
Bogumili 13, 97, 98 19, 22, 23, 24, 25, 27,
Bosanska salnama 39, 98 28, 29, 30, 31, 32, 33,
Bostandi-paa 27, 98 34, 35, 36, 37, 38, 39,
40, 41, 49, 54, 55, 58,
74, 75, 78, 85, 95, 97,
101, 104, 107
ehaja 29, 31, 46, 69, 99 Duz 32, 33, 100
D E
Damad 5, 12, 16, 17, 99 Emiru-l-had 80, 100
I Q
Idazet na irad 68, 71, 99, Qala 106
102 Qassam 57, 106
Idazetnama 93, 102
Imaret 19, 30, 40, 54, 102
R
K Rumelija 16, 40, 47, 63, 99,
101, 106
Kajmekam 27, 47, 103
Kapudan-paa 13, 22, 46, 103
S
Koda 28, 102, 103
Sadri-azam 5, 106
M Sahat-kula 30, 55, 106
Sebilj 27, 107
Mejhana 71, 103 Serasker 19, 45, 107
Meqama 37, 103 Silahdar 16, 42, 107
Mevlevije 68, 69, 70, 71, 73,
91, 100, 102, 103, 104
Mulla 55, 75, 104
Mulaluk 104
ejhu-l-islam 5, 107
Muqattam 11, 104
erh 34, 37, 38, 39, 75, 89, 91,
Musafirhana 18, 40, 54, 105
92, 96
Muteferrika 25, 105
Uvod......................................................................................... 5
I DIO
BONJACI NAMJESNICI U EGIPTU................................... 9
1. Ahmed-paa Hercegovi................................................. 12
2. Ibrahim-paa Bonjak..................................................... 14
3. Damad Ibrahim-paa..................................................... 16
4. Husein-paa Boljani...................................................... 17
5. Mustafa-paa Bonjak..................................................... 19
6. Husrev-paa Sokolovi.................................................... 20
7. Mustafa-paa Sokolovi.................................................. 21
8. Behram-paa Sokolovi.................................................. 22
9. Mustafa-paa Pljako ...................................................... 22
10. Ahmed-paa Hafiz........................................................ 22
11. Ali-paa Semiz.............................................................. 23
12. Hadim Ali-paa............................................................ 23
13. Mahmud-paa Bonjak................................................. 25
14. Sofi Ali-paa................................................................. 26
15. Ali-paa Malko........................................................... 26
16. Mehmed-paa Stari...................................................... 27
17. Koda Musa-paa Vehabovi......................................... 28
18. Mustafa-paa Niandija............................................... 29
II DIO
BONJACI - KADIJE U EGIPTU......................................... 53
1. Bedrudin Mahmud........................................................ 54
2. aban Nevesinjac............................................................ 54
3. Mehmed Muhteim abanovi....................................... 57
4. Zekerija b. Husein Qatir................................................ 57
5. Mustafa b. Mehmed Kebiri-zade.................................... 58
6. Hamid Bejazi................................................................ 59
III DIO
BONJACI - KNJIEVNICI U EGIPTU............................. 63
1. Ibrahim Kazaz Bonjak................................................... 64
2. Abdulah-efendija Bonjak.............................................. 66
3. Dervi Sulejman Mezaki................................................. 68
4. Hasan Nazmi-dede Bonjak........................................... 70
5. Ali iri Hercegovi......................................................... 72
6. Rudi Mostarac.............................................................. 73
7. Mustafa Ejubovi (ejh Jujo).......................................... 74
IV DIO
BONJACI - PREPISIVAI
ARAPSKIH RUKOPISA U EGIPTU..................................... 83
Arapsko pismo.............................................................. 83
Pisai materijal.............................................................. 84
Pisai pribor.................................................................. 84
Najpoznatiji prepisivai rukopisa................................... 84
Klasifikacija islamskih nauka......................................... 86
Bonjaci - prepisivai rukopisa u Egiptu........................ 88
1. Ali b. Jusuf Bosnevi........................................................ 89
2. Ibrahim b. Muslihuddin Bosnevi.................................... 89
3. Mustafa b. Muhamed Akhisari....................................... 90
4. Husein b. Ibrahim Bosnevi............................................. 94
5. Mustafa Bonjak Poitelji............................................... 95
6. Abdulvehab al-Bosnevi................................................... 95
7. Ahmed Bosnevi.............................................................. 96
Glossarium.............................................................................. 97
INDEKSI
Registar vlastitih imena......................................................... 111
Registar geografskih naziva.................................................... 117
Registar pojmova................................................................... 121
Selektivna literatura............................................................... 125