Ramzes je bio sam; čekao je na znak od nevidljivog.

Sam u pustinji, tom

nepreglednom, sprženom i neplodnom prostranstvu, suočen s tajnom svoje
sudbine.

Taj dvadesettrogodišnji atletski građen mladić bio je visok metar i

osamdeset centimetara, imao je bujnu, zlatnožutu kosu, izduženo lice,
snažne i lijepo oblikovane mišiće; široko i visoko čelo, istaknute arkade,
guste obrve, sitne i žive oči, lijepe okrugle uši, pune usne i čvrsta vilica
činili su njegovo lice strogim i privlačnim.
Premda mlad, Ramzes je stekao veliko životno iskustvo. Postao je
kraljevski pisar, otkrivene su mu tajne Abidosa, dobio je zvanje regenta
egipatskog kraljevstva. Seti je svima dao do znanja da želi da ga jednog
dana naslijedi njegov mlađi sin.
Ali Seti, taj veličanstveni faraon, nezamjenjivi vladar koji je od Egipta
stvorio sretnu, mirnu i naprednu zemlju, umro je nakon petnaest godina
izuzetne vladavine, nakon petnaest prebrzo proteklih godina koje su poput
ibisa nestale u sutonu jednog ljetnog dana.
Hladan, strog i zahtjevan otac, Seti je malo pomalo pripremao sina za
vladavinu, a da ovaj toga nije bio svjestan, dovodeći ga u različita
iskušenja, počevši od susreta s divljim bikom, oličenjem snage. Mladić je
bio dovoljno hrabar da mu se suprotstavi, ali još nedovoljno snažan da ga
pobijedi; da se Seti nije umiješao, Ramzes bi skončao pod rogovima
zvijeri.

Mladić je tada spoznao prvi faraonov zadatak: morao je braniti slabe od

jakih.
Tajna istinske moći i njen jedini nositelj bio je kralj; zahvaljujući magiji
iskustva, faraon ju je prenio na Ramzesa, postupno, vješto prikrivajući
svoje namjere. Sin i otac zbližili su se tijekom godina, njihovi duhovi su se
sjedinili u istoj vjeri, s istim poletom. Seti je bio strog i suzdržan i nije
govorio mnogo; međutim, pružio je Ramzesu jedinstvenu povlasticu,
svakodnevno se s njim sastajao, nastojeći ga upoznati s osnovnim
načelima vladara Gornjeg i Donjeg Egipta.
Ti sjajni, nezaboravni trenuci zauvijek su nestali u tišini smrti.
Ramzesovo srce otvaralo se poput cvijeta da bi primilo faraonove riječi;
čuvalo ih je kao najdragocjenije blago, oživljavalo ih putem misli i djela.
No, Seti se priključio svojoj braći bogovima, a Ramzes je ostao sam, lišen
njegove prisutnosti.
Osjećao se napuštenim, činilo mu se da će pokleknuti pred neizmjernim
teretom koji je nosio na plećima. Vladati Egiptom... Sanjao je o tome kao
trinaestogodišnjak, kao što dijete sanjari o nedostupnoj igrački; zatim se
odrekao te lude ideje, uvjeren da će prijestolje jednoga dana pripasti
njegovom starijem bratu Henaru.
Ali, faraon Seti i velika kraljevska supruga Tuja odlučili su drukčije.
Nakon što su pažljivo promatrali sinove, odlučili su da vrhovni položaj
pripadne Ramzesu. Kako su mogli ne izabrati jačeg i spretnijeg sina,
mladića čije je držanje toliko podsjećalo na Setijevo? Ramzes se osjećao
spremnim suočiti se s bilo kakvim neprijateljem u borbi jedan na jednoga,
ali nije se osjećao spremnim stati na kormilo države, tog ogromnog broda,
i otisnuti se u nesigurne vode budućnosti. U bitci u Nubiji dokazao je
svoju hrabrost; kad bi njegova zemlja bila u opasnosti, smjelo bi pošao u
rat. Ali, kako upravljati čitavom vojskom lukavih službenika,
velikodostojnika i svećenika?
Utemeljitelju loze, prvom Ramzesu, starom veziru, mudraci su predali u
ruke moć koju nije želio; njegov nasljednik Seti okrunjen je kao već zreo i
iskusan čovjek. Ramzes je imao svega dvadeset i tri godine i bio je naučen
živjeti u sjeni svog oca, upijati njegove savjete i poštivati njegovu volju.
Kako je divno imati bezgranično povjerenje u mudrog vodiča koji nam
ucrtava put! Raditi pod Setijevim okriljem, služiti Egiptu slušajući faraona,
nalaziti, zahvaljujući njegovoj prisutnosti, odgovore na sva pitanja... Živio
je u raju, raju koji mu je sada nedostupan.
Kako sudbina može zahtijevati od njega, Ramzesa, naprasitog i
strastvenog mladića, da zamjeni Setija?
Ne bi li bilo pametnije da pobjegne u pustinju, nekuda daleko, gdje ga
nitko nikada neće pronaći?
Tješila ga je pomisao da može računati na svoje saveznike: na zahtjevnu i
odanu majku Tuju; na svoju, tako lijepu i spokojnu suprugu Nefertari; na
prijatelje iz mladosti, Židova Mojsija, zidara na kraljevskim gradilištima,
na Ašu diplomata, na Setaua, krotitelja zmija i na osobnog tajnika
Amenija, koji bi dao život za njega.
Međutim, neprijateljski klan bio je jak. Znao je da Henar neće odustati od
namjere da se domogne krune. S kakvim li se mračnim saveznikom
udružio ne bi li spriječio brata da postane vladar? Kada bi se Henar stvorio
pred njim ovog trenutka, Ramzes mu se ne bi suprotstavio. Kad mu je
toliko stalo do dvostruke krune, pa evo mu je!
No, je li imao pravo izdati oca i odreći se dužnosti? Mogao je uvjeravati
samoga sebe da se Seti prevario, da bi prije ili kasnije promijenio
mišljenje... Ali, Ramzes se neće samoobmanjivati. Njegova je sudbina
ovisila o nevidljivom, čekao je odgovor.
Znao je da će ga dobiti upravo ovdje, u srcu crvene zemlje prožete
opasnom snagom.
Sjedio je i čekao. Faraon mora biti čovjek pustinje, zaljubljen u samoću i
beskraj; vatra skrivena u kamenju i pijesku ili će nahraniti njegovu dušu ili
će je uništiti. Na njoj je da donese presudu.
Sunce se približilo zenitu, vjetar se stišao. Neka gazela je skakutala s dine
na dinu. Prijetila je opasnost, dobro je to osjećao.
Odjednom se pojavio, niotkuda.
Ogroman lav, dug preko četiri metra, težak više od tri stotine kilograma.
Svjetla, bujna griva davala mu je izgled ratnika, a ispod tamnog krzna
veličanstvene zvijeri ocrtavao se svaki pojedini mišić.

Kada je ugledao Ramzesa, ispustio je urlik koji se čuo u krugu od petnaest

kilometara. Zvijer čeličnih kandži i stravične čeljusti zurila je u svoj plijen.
Setijev sin nije joj mogao pobjeći.
Lav krenu prema Ramzesu, zaustavi se na nekoliko metara od njega i
stade ga promatrati očima boje zlata; nekoliko dugih trenutaka čovjek i lav
su se izazivački gledali.

Životinja je repom otjerala nasrtljivu muhu; odjednom postane nervozna,

te se približi čovjeku.
Ramzes ustade, ne skidajući pogled s lava.
- To si ti, Krvnice, to si doista ti - lav kojeg sam spasio od sigurne smrti!
Kakvu si mi sudbinu namijenio?
Zaboravivši na strah, Ramzes se sjetio lavića kojeg je pronašao u smrtnom
hropcu u nubijskoj savani; mladunče koje je ugrizla zmija preživjelo je
zahvaljujući neobičnoj izdržljivosti i Setauovom lijeku, i sada je izraslo u
prelijepu zvijer.
Krvnik je pobjegao iz tora u koji su ga zatvorili dok je Ramzes bio odsutan.
Što ako se divlja mačka promijenila, što ako bez milosti napadne onog
koga je nekada držala svojim gospodarom?
- Odluči, Krvnice. Ili ćeš postati moj životni suputnik ili ćeš me ubiti.
Lav se propeo na zadnje šape, a prednje je stavio na Ramzesova ramena.
Iako u šoku, princ se dobro držao. Kandže zvijeri ostale su uvučene.
Njuškom dodirnu Ramzesov nos.
Vezalo ih je prijateljstvo, povjerenje, poštovanje.
- Odredio si moju sudbinu.
Onaj koga je Seti nazvao «Sinom svjetlosti« više nije imao izbora.
Borit će se kao lav.
"
emfiški dvor bio je u dubokoj žalosti. Muškarci .se nisu brijali, žene su
nosile raspletenu kosu. Sljedećih sedamdeset dana, koliko će trajati
Setijeva mumifikacija, Egipat će živjeti u iščekivanju: kralj je mrtav,
prijestolje će ostati prazno sve do službenog proglašenja njegovog
nasljednika koje će se obaviti tek poslije pogreba, kada se Setijeva duša
bude sjedinila s nebeskom svjetlošću.
Graničari su bili u stanju pripravnosti, vojska je, pod vodstvom regenta
Ramzesa i velike kraljevske supruge Tuje, bila spremna osujetiti svaki
eventualni pokušaj napada. Iako odnosi s Hetitima, najvećim
neprijateljima Egipta, trenutno nisu bili loši, nitko nije mogao biti siguran
da ovi neće pokušati napasti zemlju. Plodne provincije Delte stoljećima su
predstavljale primamljiv plijen »trkačima s pijeska», lutajućim sinajskim
beduinima i azijskim prinčevima, spremnima sklopiti bilo kakav savez ne
bi li se domogli sjeveroistočnog egipatskog teritorija.
Narod je bio uplašen zbog Setijeve smrti; sada, kada faraona više nema,
mračne sile će se nadviti nad zemlju i pokušati uništiti drevnu civilizaciju,
djelo mnogobrojnih dinastija. Hoće li mladi Ramzes biti sposoban zaštititi
Dvije
Zemlje od nesreće? Velikodostojnici nisu imali povjerenja u mladića, pa
su željeli da on prepusti prijestolje svom spretnijem i manje strastvenom
bratu Henaru.
Velika kraljevska supruga Tuja zadržala je svoje navike i nakon
muževljeve smrti. Ta ponosna četrdesetdvogodišnjakinja uskog ravnog
nosa, strogih i prodornih bademastih očiju i gotovo četvrtastog čela,
predstavljala je neprikosnoveni moralni autoritet. Uvijek je bila Setijeva
najveća podrška; u vrijeme njegovih putovanja i izbivanja, Egiptom je
vladala čvrstom rukom.
Tuja je voljela praskozorja provoditi u svom vrtu s tamarisima i
sikomorama; šetala je i u mislima organizirala svoj radni dan, usklađujući
mnogobrojne sastanke s obredima u slavu božanske snage.
No, otkada je Seti umro, ništa više nije imalo smisla. Premda je njena
jedina želja bila da se što prije pridruži svom suprugu, da se susretne s
voljenim čovjekom u jednom drugom, mirnom svijetu, daleko od ljudi,
bez riječi je prihvaćala teret preostalih godina koje joj je sudbina
namijenila. Od sada će živjeti za svoju zemlju i nastojat će služiti joj do
posljednjeg daha.
Elegantna Nefertarina silueta izranjala je iz jutarnje izmaglice; Ramzesova
supruga, «najljepša među dvorskim ljepoticama«, kako su je zvali u
narodu, imala je sjajnu, crnu kosu i nježne, zelenoplave oči. Nefertari,
glazbenica iz memfiškog hrama posvećenog boginji Hator, nadarena tkalja
odgojena u duhu drevnih pisaca kakav je bio mudri Ptahotep, nije bila
plemićkog podrijetla; ali, Ramzes se ludo zaljubio u nju, u njenu ljepotu,
pamet i iznenađujuću zrelost. Premda nenametljiva, Nefertari je plijenila;
Tuja ju je postavila za nadstojnicu svoje kuće, i ona je nastavila raditi ovaj
posao i nakon udaje za regenta. Egipatska kraljica i Nefertari duboko su se
poštovale i razumjele.

'Gornji i Donji Egipat, dolina Nila (Jug) i Delta(Sjever).

- Jutros se sve kupa u rosi, Vaše veličanstvo; je li uopće moguće iskazati

riječima darežljivost naše zemlje?
- Zašto si ustala tako rano, Nefertari?
- Vi ste ta kojoj je prijeko potreban odmor, zar ne? - Ne spavam više dobro.
- Kako da ublažim vašu bol, veličanstvo? Preko kraljičinih usana pređe
tužan osmjeh.
- Nitko nikada neće moći zamijeniti Setija; patit ću dok sam živa, jedinu
utjehu pronaći ću u Ramzesovoj sretnoj vladavini. Od sada ću živjeti samo
za to.
- Brinem, Vaše veličanstvo.
- Što te muči?
- Bojim se da se Setijeva volja neće ispoštovati.
- Tko bi se usudio usprotiviti volji mog pokojnog supruga?
Nefertari je šutjela.
- Misliš na mog starijeg sina Henara, zar ne? Znam koliko je tašt i
ambiciozan, ali nije toliko lud da bi se suprotstavio očevoj želji.
Prve zrake sunca obasjale su kraljičin vrt.
- Nemoj misliti da sam naivna, Nefertari. Znam da misliš da nisam u
pravu.
- Vaše veličanstvo...
- Jesi li saznala nešto konkretno?
- Ne, samo imam neki predosjećaj, nejasan predosjećaj.
- Znam da imaš jaku intuiciju i oštar um, znam da si poštena i iskrena; ali,
ako bi netko pokušao spriječiti Ramzesa da vlada... pa, morao bi ga ubiti!
- Toga se i bojim.
- Misliš da bi Henar okrvavio ruke kako bi se domogao prijestolja?
- Ta me pomisao užasava, kao i vas, ali ne mogu je odagnati. Morala sam
vam ovo reći, a vi me oštro kaznite ukoliko sam vas uvrijedila.
- Tko čuva Ramzesa?
— Lav i pas bdiju nad njim, kao i Seramana, šef njegove osobne straže;
po Ramzesovom povratku iz pustinje uspjela sam ga uvjeriti da nikuda ne
ide bez zaštite.
- Narodna žalost traje već deset dana - podsjeti ju velika kraljevska
supruga - za dva mjeseca Setijevo neraspadljivo tijelo bit će preneseno u
njegov vječni dom. Potom će Ramzes biti okrunjen, a ti ćeš postati
egipatska kraljica.
Ramzes se poklonio majci, a zatim ju je nježno zagrlio. Ona, naizgled tako
krhka, bila je dostojanstvena i uzvišena usprkos velikoj boli.
- Zašto nas je Bog suočio s tako strašnim gubitkom?
- Setijev duh živi u tebi, sine; njegovo vrijeme je prošlo, tvoje započinje.
Nastavi djelo svog oca i pobijedit ćeš smrt.
- Sjena smrti je zastrašujuća.
- Nisi li ti sin svjetlosti, Ramzese? Rastjeraj mračne oblake koji su se
nadvili nad nama, odagnaj sile kaosa koje nam prijete. Mladić se odmače
od svoje majke.
- Moj lav i ja smo se pobratimili u pustinji.
- To je znak koji si čekao, zar ne?
- Da, ali dozvoli mi da te pitam nešto.
- Slušam te.
- Kad god je otac odlazio iz Egipta da bi stranim zemljama dokazao svoju
moć, ti si ostajala u zemlji i vladala.
- Tradicija je to od mene zahtijevala.
- Znaš vladati, svi te poštuju; zašto ne ostaneš na prijestolju?
- Zato što moramo poštovati Setijevu volju; tebe je izabrao, sine moj, ti
ćeš i vladati. Ja ću ti pomagati koliko mogu i savjetovat ću te ako budeš
želio.
Ramzes je znao da je majka u pravu.
RANZES: HRAM ZA MILIJUNE 60DINA
Ona je bila jedina na svijetu koja je mogla promijeniti njegovu sudbinu i
osloboditi ga teškog bremena; ali, Tuja je ostala vjerna pokojnom kralju i
sve će učiniti kako bi njegova volja bila izvršena. Ramzes je morao,
unatoč sumnjama i strahovima, prihvatiti ovaj sudbinski zadatak.
Seramana, šef Ramzesove osobne garde, nije napuštao krilo dvora u kojem
je radio budući egipatski kralj. Postavljanje ovog nekadašnjeg sardinskog
gusara na tako važno mjesto podiglo je veliku prašinu; mnogi su bili
uvjereni da će div kovrčavih brkova prije ili kasnije izdati Setijevog sina.
Trenutno nitko nije mogao ući u dvor bez njegove dozvole. Velika
kraljevska supruga savjetovala mu je da budno motri na svakog
posjetitelja i da se ne ustručava upotrijebiti mač u slučaju opasnosti.
Kada je čuo nekakav žamor, Seramana pojuri ka trijemu gdje su gosti
čekali da budu primljeni.
- Što se to ovdje događa?
- Ovaj čovjek želi ući na silu. - odgovori mu stražar, pokazujući na
krupnog bradonju guste kose i širokih ramena.
- Tko si ti? - upita ga Seramana.
- Mojsije Židov, Ramzesov prijatelj iz mladosti i faraonov graditelj.
- Što želiš?
- Ramzesova vrata do sada su mi uvijek bila otvorena!
- Sada ja o tome odlučujem.
- Da regent nije zatvoren?
- Naravno da nije! Moramo biti na oprezu... Zašto ga želiš vidjeti?
- Ne tiče te se!
- U tom slučaju, gubi se i ne vraćaj se na dvor; u suprot-nom, bacit ću te u
tamnicu.
Četvorica stražara jedva su spriječila Mojsija da prođe.
- Gorko ćeš se pokajati ukoliko odmah ne obavijestiš Ramzesa da sam
došao!
- Ne bojim se tvojih prijetnji.
- Čeka me prijatelj! Razumiješ li što ti govorim? Neka-dašnji gusar
prošao je kroz mnoge bitke, te je bez pogreške mogao predosjetiti
opasnost. Znao je da je ovaj snažni galamdžija iskren.
- Ramzes i Mojsije se zagrliše.
- Ovo više nije dvor - grmio je Židov - već prava tvrđava!
- Tuja, Nefertari, moj osobni tajnik, Seramana i još nekoliko meni bliskih
ljudi strahuju od najgoreg.
-Najgoreg... Na što misliš?
- Na atentat.
Na pragu regentove sale za prijeme, s pogledom na vrt, spavao je ogroman
Ramzesov lav; između njegovih prednjih šapa drijemao je Noćobdija,
zlatnožuti pas.
- Uz ovu dvojicu nemaš se čega bojati.
- Nefertari je uvjerena da Henar nije odustao od na-mjere da stane na čelo
Egipta.
- Misliš da bi te mogao napasti prije Setijeva sprovoda... To nije njemu
nalik. Henar više voli raditi potajice, smišljeno i polako.
- Točno, ali sada nema dovoljno vremena.
- U pravu si... Ipak, mislim da se ne bi usudio napasti te.
- Iz tvojih usta u božje uši; to bi doista bilo pogubno za Egipat. Što se
priča u Karnaku?
- Puno se govorka protiv tebe.
Šef gradilišta postavio je Mojsija na mjesto nadzornika radova ogromnog
karnaškog gradilišta gdje je Seti započeo gradnju veličanstvene sale sa
stupovima.
- Kome to smetam u Karnaku?
- Amonovim svećenicima, nekim plemićima, veziru Juga... Tvoja sestra
Dolant? i njen muž Sari ih podržavaju. Ne mogu te podnijeti jer si ih
prognao u tu zabit, kako obično govore.
- Taj podli Sari pokušao je smaknuti Amenija, mog osobnog tajnika i
našeg prijatelja iz mladosti, kao i mene. Progon iz Memphisa vrlo je blaga
kazna za njih!
- Taj otrovan korov raste samo na sjeveru; na jugu oni venu. Bilo bi bolje
da si ih strože kaznio, da si ih osudio na pravo progonstvo.
- Dolanta mi je sestra, Sari me je odgojio, bio mi je učitelj.
- Smije li kralj biti slab prema svojim bližnjima? Ove su riječi pogodile
Ramzesa.
- Još nisam kralj, Mojsije!
- Ali, ipak si morao podnijeti tužbu i pustiti da pravda učini svoje.
- Ukoliko napuste Karnak, pobrinut ću se da budu kažnjeni.
- Iskreno se nadam da hoćeš; nisi nimalo svjestan koliko su tvoji
neprijatelji okrutni.
- Sada oplakujem oca, Mojsije.
- I zaboravljaš svoj narod, svoju zemlju! Zar misliš da je Setiju, koji te
gleda s neba, drago što si tako mlak?
Da mu Mojsije nije bio prijatelj, Ramzes bi ga udario.
- Treba li kralj imati tvrdo srce?
- Da li čovjek može vladati ukoliko je obuzet bolom, ma koliko on bio
opravdan? Henar me je pokušao potkupiti i okrenuti protiv tebe. Da li ti je
sada jasno kakva ti opasnost prijeti?
Ramzes je bio preneražen.
- Tvoj neprijatelj je vrlo moćan - nastavio je Mojsije - moraš biti na
oprezu.

U Memphisu, ekonomskom sjedištu zemlje gdje se susreću Delta i dolina

Nila, vladalo je mrtvilo. Većina pomorskih trgovaca provodila je dane na
doku luke «Sretan put»; tijekom sedamdeset dana žalosti slabo se trgovalo,
a plemići nisu priređivali prijeme u svojim raskošnim vilama.
Setijeva smrt duboko je potresla stanovnike velegrada. Njegovu vladavinu
obilježio je procvat zemlje; najugledniji trgovci strahovali su da će
dolazak novog faraona sve promijeniti. Tko je mogao biti dostojan
zamijeniti Setija? Nitko nije sumnjao u sposobnost upravljanja njegovog
starijeg sina Henara; no, bolesni kralj ostavio je prijestolje mladom i
vatrenom Ramzesu koji je, onako naočit, više sličio na zavodnika nego na
šefa države. Čak se i najmudrijima može dogoditi da pogriješe; pričalo se,
u Memphisu kao i u Tebi, da je kralj pogriješio kada je za nasljednika
imenovao mlađeg sina.
Nestrpljivi Henar šetao je s kraja na kraj gostinske sobe ministra vanjskih
poslova Mebe, diskretnog šezdeseto-godišnjaka pristalog izgleda, širokog
i mirnog lica. Ministar nije volio Ramzesa pa je podržavao Henara i slagao
se s njegovim političkim i ekonomskim stavovima. Želio je stvoriti
mediteransko i azijsko tržište i ujedno sklopiti mnogobrojne poslovne
saveze, čak i pod cijenu da neke zastarjele vrijednosti padnu u zaborav.
Smatrao je daje bolje trgovati oružjem nego ga koristiti.
-Hoće li doći? - upita Henar.
-Nemate razloga za brigu, on je na našoj strani.
- Ne volim takve sirove ljude; mijenjaju mišljenje kako vjetar puše.
Setijev stariji sin bio je nižeg rasta i zdepast, imao je okruglo lice i jedre
obraze; po debelim, sočnim usnama moglo se zaključiti da uživa u dobroj
trpezi, a sitne, kestenaste oči odavale su trajnu uzrujanost. Taj teški i tromi
čovjek mrzio je sunce i fizički napor; imao je piskutav i nesiguran glas, što
mu je otežavalo pokušaje da ostavi utisak smirene i otmjene osobe.
Henar nije bio pacifist iz uvjerenja, već radi osobne koristi. Mnogi su
smatrali da zemlju iz sigurnosnih razloga ne treba uvlačiti u poslovne
tokove, ali njemu se takav stav činio apsurdnim; riječ izdaja koristili su
samo nesposobni moralisti. Konzervativni Ramzes nije zaslužio da vlada,
niti je za to sposoban. Zato se Henar bez grižnje savjesti urotio protiv
njega, odlučivši preuzeti vlast u svoje ruke. Egipat će mu jednog dana
zbog toga biti zahvalan.
Nadao se da njegov glavni saveznik nije odustao od zajedničkog plana.
- Daj mi piti. - zatražio je Henar.
Meba pruži svom cijenjenom gostu pehar svježeg piva.
- Nismo mu smjeli vjerovati.
- Doći će, siguran sam; ne zaboravite da se on želi što prije vratiti kući.
Stražar ministra vanjskih poslova konačno najavi toliko očekivanog gosta.
Menelaj, plave kose i prodornog pogleda, sin Atreja, miljenika boga rata i
kralja Lakedemonije, veliki krvnik Trojanaca, nosio je dvostruki oklop i
široki pojas sa zlatnim kopčama. U Egiptu su mu iskazali gostoprimstvo,
ali došlo je vrijeme da se vrati kući; no njegova supruga Helena nije
željela napustiti zemlju faraona, jer je strahovala da će biti loše primljena
na dvoru svog muža i da će je ovaj pretvoriti u robinju.
Menelaju su ruke bile vezane jer je kraljica Tuja štitila Helenu; na svu
sreću, u pomoć mu je priskočio Henar. Uvjerio ga je da mora biti strpljiv,
te da će razraditi pobjedonosnu strategiju do savršenstva.
Čim Henar postane faraon, Menelaj će se s Helenom vratiti u Grčku.
Nekoliko mjeseci ranije, grčki vojnici su se pomiješali s narodom; jedni su
regrutirani u egipatsku vojsku, drugi su otvorili štandove, činilo se da su
svi zadovoljni životom u Egiptu. Grci su u stvari samo čekali zapovijed
svog vođe, pa da krenu u akciju i ponove zgodu s trojanskim konjem.
Grk je sumnjičavo promatrao Mebu.
- Ovaj čovjek mora otići - reče Henaru - želim s vama razgovarati u četiri
oka.
- Ministar vanjskih poslova naš je saveznik.
- Neću dvaput govoriti. Henar
jednim pokretom ruke dade znak svom suna-rodnjaku da se udalji.
- Dokle smo stigli? - upita Menelaj.
- Došao je čas da stupimo na scenu.
- Jeste li ste sigurni? S vašim nastranim običajima i tom mumifikacijom
koja se otegla u nedogled... da čovjek poludi!
- Treba reagirati prije negoli Setijeva mumija bude položena u grobnicu.
- Moji ljudi su spremni.
- Nisam pristaša nepotrebnog nasilja i...
- Prestanite okolišati, Henare! Vi Egipćani strahujete od borbe; mi Grci
godinama smo se uporno borili protiv Trojanaca i na kraju smo ih uništili.
Ako želite smrt svojeg brata, recite to jasno i glasno i Ramzesa će stići
moj mač.
- Lukavost je često učinkovitija od nasilja.
- Pobjeda se može ostvariti samo ako se služimo i jednim i drugim; zar
ćete mene, heroja Trojanskog rata, podučavati strategiji?
- Morate pridobiti Helenu.
- Helena, opet Helena! Ta žena je prokleta, ali bez nje se ne mogu vratiti u
Lakedemoniju.
- Onda ćemo postupiti po mom planu.
- Slušam.
Henar se smiješio. Sreća je, ovoga puta, bila na njegovoj strani; ovaj Grk
će mu pomoći ostvariti cilj.
- Postoje samo dvije velike prepreke: lav i Seramana. Prvog ćemo otrovati,
a drugog zaklati. Zatim ćemo oteti Ramzesa i vi ćete ga odvesti u Grčku.
- Zašto ga ne bismo ubili?
- Zato što ne želim da moja vladavina počiva na zločinu. Službeno,
Ramzes će se odreći prijestolja i odlučit će otići na dugo putovanje na
kojem će ga snaći neka nesreća; bit će žrtva nesretnog slučaja.
- A Helena?
- Kada dođem na prijestolje, majka će mi se morati pokoriti, pa je više
neće moći štititi. A ukoliko se Tuja ne bude urazumila, zatvorit ću je u
hram.
Menelaj je razmišljao.
- Dobar plan za jednog Egipćanina.. Jeste li nabavili taj otrov?
- Svakako.
- U osobnu stražu vašeg brata ubacili smo grčkog časnika, iskusnog
vojnika; uhvatit će Seremanu na spavanju i prerezati mu grkljan. Kada
krećemo u akciju?
- Strpite se još malo, čeka me put u Tebu; počinjemo čim se vratim.
Helena je uživala u svakom trenutku neočekivane sreće. Na sebi je imala
laku haljinu koja je mirisala na nektar, a glavu je prekrila velom da bi se
zaštitila od sunca. Ženi koju su Grci smatrali «izopačenom kučkom», onoj
koja je uspjela pobjeći od podlog i razvratnog Menelaja koji je volio
ponizavati ju, život na egipatskom dvoru izgledao je kao divan san.
Tuja, velika kraljevska supruga, i Nefertari, Ramzesova žena, poklonile su
joj svoje prijateljstvo i omogućile joj da živi slobodno u zemlji u kojoj
žene nisu zatvarane u kuće.
Da li je Helena doista bila kriva za smrt tisuće Grka i Trojanaca? Mrzila je
to ubilačko ludilo koje je tolike godine tjeralo mlade ljude da oduzimaju
živote jedni drugima; no, pričalo se da je ona kriva i svi su je optuživali,
ne ostavljajući joj mogućnost da iznese svoju obranu. U Memphisu joj
nitko ništa nije predbacivao; provodila je dane šijući, slušajući glazbu,
svirajući, plivala je u umjetnim jezerima i uživala u ljepoti
dvorskog vrta. Zveket oružja ustupio je mjesto pjevu ptica.
Nekoliko puta na dan, Helena je sklapala svoje bijele
ruke i molila bogove da joj ispune jednu jedinu želju: da zaboravi prošlost,
Grčku i Menelaja.
Dok je hodala pješčanom alejom perseja, ugledala je uginulog sivog ždrala.
Prišla je i vidjela da je utroba lijepe ptice rasporena. Sagnula se i
promotrila utrobu; svi su, kako Grci, tako i Trojanci, znali daje Helena
vidovita.
Menelajeva je žena nekoliko dugih minuta promatrala pticu.
Zaprepastilo ju je ono što je pročitala iz droba nesretnog ždrala.

Teba, veliki grad na jugu Egipta, bila je posvećena Amonu, bogu koji je,
naoružavši Egipćane, nekada davno pomogao oslobodilačkoj vojsci da
potjera iz zemlje Hikse, okrutne i rušilački raspoložene azijske osvajače.
Otkako je zemlja povratila nezavisnost, faraoni su slavili Amona i
uljepšavali njegov hram. Tako je Karnak, to ogromno, vječno gradilište,
postao najveće i najbogatije svetište, vrsta države u državi. Na njegovom
čelu nalazio se veliki svećenik koji je bio toliko moćan da je više bio nalik
vladaru nego čovjeku molitve.
Tek što je stigao u Tebu, Henar je zatražio prijem kod velikog svećenika.
Sastali su se pod drvenom barakom okruženom slapovima glicinije i
orlovih noktiju, nedaleko od svetog jezera.
- Došli ste bez pratnje? - začudio se veliki svećenik.
- Vrlo malo ljudi zna da sam ovdje.
- A tako... Onda ću i ja biti*tliskretan.
- Da li ste još protiv Ramzesa?
- Više nego ikad. Ramzes je mlad i plahovit; njegov dolazak na prijestolje
bio bi prava propast za zemlju. Seti je strašno pogriješio kad ga je izabrao
za nasljednika.
- Biste li me podržali ukoliko bih pokušao doći na prijestolje?
- Kakva bi bila vaša politika prema Amonovom hramu da ste egipatski
kralj?
- Amonov hram je najvažnije svetište u zemlji.
- Seti je davao prednost hramovima u Heliopolisu i Memphisu; želim biti
siguran da Karnak neće biti potisnut u drugi plan.
- To je Ramzesova namjera.
- Što predlažete, Henare?
- Treba djelovati, i to što prije.
- Drugim riječima, prije Setijeva sprovoda.
- Da, ovo je naša posljednja prilika.
Henaru nije bilo poznato da je veliki Amonov svećenik ozbiljno bolestan;
po mišljenju njegovog liječnika, u najboljem slučaju ostalo mu je nekolikp
mjeseci života. Bogovi su mu naklonjeni, čim su mu poslali odlučnog
Henara. Imat će tu sreću da dočeka i vidi obezvlaštenog Ramzesa, pa će
moći mirno umrijeti, znajući da je Karnak spašen.
- Neću tolerirati nasilje. - reče veliki svećenik. - Amon nam je darovao mir,
nitko ga ne smije narušiti.
- Budite mirni; Ramzes je nesposoban vladati, ali on je moj brat i jako ga
volim. Ni na trenutak nisam pomislio učiniti mu bilo što nažao.
- Što će biti s njim?
- Ramzes je mlad i snažan čovjek, privlače ga pustolovine i daleki krajevi;
bit će oslobođen preteškog tereta, pa će krenuti na dugo putovanje, obići
će mnoge zemlje. Jednog dana će se vratiti i njegovo će nam iskustvo biti
dragocjeno.
- Važno mi je i da vaš glavni savjetnik bude kraljica Tuja.
- To se podrazumijeva.
- Budite odani Amonu, Henare, i sudbina će vam biti sklona.
Setijev stariji sin s poštovanjem se poklonio velikom svećeniku. Pomoć
lakovjernog starca dobro će mu doći.

Dolanta, starija Ramzesova sestra, mazala je svoju masnu kožu kremama.

Ova krupna žena, ni lijepa ni ružna, vječno umorna, mrzila je Tebu i jug.
Tako ugledna dama mogla je živjeti samo u Memphisu i provoditi vrijeme
u rješavanju tisuću i jednog kućnog problema, što je bila omiljena zabava
dokonog plemstva.
U Tebi se grozno dosađivala. Primale su je, doduše, najbolje obitelji,
uživala je u počastima zahvaljujući činjenici da je bila kćer velikog Setija;
ali moda je kasnila u odnosu na memfišku, a njen muž, bucmasti i nekada
veseli Sari, nekadašnji Ramzesov učitelj, imao je sve veće psihičke
probleme. On, bivši starješina Kapa, sveučilišta u kojem su školovani
budući velikodostojnici kraljevstva, sada je, Ramzesovom greškom,
besposleno životario.
Da, Sari se urotio protiv Ramzesa; da, ona je stala na Henarovu stranu;
istina je da su krenuli stranputicom, ali zar im Ramzes nije mogao
oprostiti?
Bio je nemilosrdan i sada mora platiti. Ramzesu će sreća prije ili kasnije
okrenuti leđa, a Dolanta i Sari znati će iskoristiti priliku. U međuvremenu,
vrijeme su provodili u besposličarenju; Dolanta je po cijele dane njegovala
svoju kožu, dok je Sari čitao i spavao.
Henarov dolazak trgnuo ih je iz učmalosti.
- Pa to je moj dragi brat! - uzvikne Dolanta kad ga je ugledala. - Donosiš
li nam dobre vijesti?
- Možda.
- Nemoj nas držati u neizvjesnosti! - zahtijevao je Sari.
- Postat ću kralj.
- Je li došao trenutak osvete?
- Vratite se sa mnom u Memphis; skrivat ću vas dok Ramzes ne bude
nestao.
Dolanta je problijedjela.
- Nestao...
- Ne brini, sestrice; Ramzes će otići na dalek put.
- Hoćeš li mi dodijeliti neko važno mjesto na dvoru? - upita ga Sari.
- Nespretan si - odgovorio mu je Henar - ali će mi tvoje znanje biti
dragocjeno. Budi uz mene i čeka te blistava karijera.
- Imaš moju riječ, Henare.
ni
Lijepa Izet samovala je u raskošnoj tebanskoj palači gdje je s ljubavlju
odgajala Khaa, sina kojeg je podarila Ramzesu; Izet, druga regentova
supruga, bila je izuzetno lijepa; imala je zelene oči, mali, pravilan nos i
tanke usne, bila je graciozna i nemirna, uvijek u pokretu.
«Druga supruga»... Kako je teško pomiriti se s tim zvanjem, kako je bolno
trpjeti položaj koji ono nameće! No Izet nije polazilo za rukom da bude
ljubomorna na Nefertari, tako lijepu, nježnu i pametnu, na tu izuzetnu
ženu koja je imala urođeno držanje kraljice.
Izet se nadala da će mržnja zapaliti njeno srce, željela je
pronaći razlog zbog kojeg bi se upustila u nemilosrdnu borbu
protiv Ramzesa i Nefertari; međutim, nije mogla protiv sebe,
voljela je svim srcem onoga koji joj je pružio toliko radosti i
»užitka, čovjeka kojem je rodila sina.
Lijepu Izet nisu zanimale moć i počasti; voljela je Ramzesa zbog njega
samog, zbog njegove snage, zbog toga što je zračio. No, bila joj je
uskraćena njegova prisutnost, što je ponekad postajalo neizdrživo; kako
nije svjestan da joj nanosi neizmjernu bol?
Ramzes će uskoro postati kralj; dolazit će joj vrlo rijetko, ostajat će kratko,
a ona, tako slaba kad se o njemu radi, jedva će čekati da mu se poda. Kada
bi bar mogla zaljubiti se u nekog drugog... Ali, svi njeni udvarači, javni i
tajni, bili su nezanimljivi i prosječni ljudi.

Lijepa Izet se začudila kada je njen nadstojnik najavio Henara; zbog čega
li je Setijev stariji sin došao u Tebu prije sprovoda?
Primila ga je u dobro provjetrenu, ne pretjerano svjetlu prostoriju s uskim,
visoko postavljenim prozorima.
- Prelijepi ste, Izet.
- Što želite?
- Znam da me ne volite, ali vi ste pametna žena i svjesni ste da iz trenutne
situacije možete izvući korist; dostojni ste biti velika kraljevska supruga.
- Ramzes je odlučio drukčije.
- A što ako se Ramzesa više ne bude pitalo?
- Što time želite reći?
- Moj brat je razuman čovjek; uvidio je daje upravljanje zemljom pretežak
zadatak za njega.
- To znači da...
-To znači da ću ja biti primoran ponijeti to teško breme radi dobrobiti
Egipta, a vi ćete postati kraljica Dviju Zemalja.
- Lažete, znam da se Ramzes nikada ne bi odrekao prijestolja!
- Niste u pravu, lijepa moja prijateljice; Ramzes se sprema otići na dugo
putovanje, u pratnji Menelaja, pa me je, u ime uspomene na našeg oca
Setija, zamolio da preuzmem njegovo mjesto. Možete biti sigurni da će,
kada se bude vratio, uživati u svim povlasticama koje mu pripadaju.
- Da li me... spominje?
- Bojim se da je zaboravio na vas, kao i na vašeg sina; u potpunosti je
obuzet mišlju o putovanju.
- Hoće li Nefertari poći s njim?
- Neće, Ramzes želi otkriti draži strankinja; zar nije uvijek bio nezasitan
kada je riječ o uživanju?
Lijepa je Izet bila zbunjena. Henar je poželio uhvatiti je za ruku, ali je
znao da je za to prerano; nije smio žuriti. Prvo je morao zadobiti njeno
povjerenje, a zatim će pokušati osvojiti ju.
- Mali Kha dobit će najbolje moguće obrazovanje - obećao joj je - i više
nikada nećete imati razloga za brigu. Vratit ćemo se zajedno u Memphis
poslije Setijeva pogreba.
- Da li će Ramzes dotad već otputovati?
- Da, svakako.
- Zar neće prisustvovati sahrani?
- Neće, nažalost; Menelaj je u velikoj žurbi, zahtijeva da krenu što prije.
Zaboravite Ramzesa, Izet, i pripremite se da postanete kraljica.
zet nije mogla zaspati. Henar je lagao. Ramzes nikada ne bi napustio
Egipat kako bi putovao po svijetu; neće prisustvovati Setijevom pogrebu
samo ako ga netko spriječi.
Istina je da se Ramzes loše ponio prema njoj, ali ga ipak nikada ne bi
izdala i dijelila postelju s njegovim bratom. Izet nije željela postati
kraljicom i mrzila je tog ambicioznog čovjeka okruglog lica, tog laskavca
toliko sigurnog u svoju pobjedu.
Znala je što mora napraviti: upozorit će Ramzesa, otkrit će mu Henarove
namjere.
Uzela je papirus i napisala dugo pismo u kojem je podrobno opisala susret
s Henarom, a zatim pozva upravnika kraljevskih glasonoša koji su nosili
poštu u Memphis.
- Ova poruka je hitna i povjerljive prirode.
- Osobno ću se za nju pobrinuti. - obeća joj službenik.
U tebanskoj riječnoj luci, kao i u memfiškoj, zbog žalosti se radilo manje
nego obično. Na pristaništu odakle su brzi brodovi kretali na sjever vladala
je tišina, a vojnici su drijemali. Upravnik kraljevskih glasonoša probudi
jednog od njih.
- Diži sidro, krećemo.
- Ne možemo nikuda ploviti.
- Zašto?
- Tako je zapovjedio veliki karnaški svećenik.
- Nitko mi nije rekao.
- Upravo je pristigla naredba.
- Samo ti diži sidro; nosim hitnu poruku na memfiški dvor.
Na palubi se pojavi nekakav čovjek i prepriječi put službeniku. -
Zapovijed je zapovijed - reče čovjek - i morate ju poštovati.
- A tko ste vi da mi se obraćate tim tonom?
- Henar, stariji faraonov sin.
Upravnik kraljevskih glasonoša mu se pokloni. - Oprostite mi, nisam znao.
- Spreman sam zaboraviti vaše ponašanje ukoliko mi odmah predate
poruku koju vam je dala lijepa Izet.
- Ali...
- Nosite li poruku na kraljevski dvor u Memphisu?
- Da, namijenjena je vašem bratu Ramzesu.
- Baš krećem k njemu; zar strahujete da nisam pouzdani glasnik?
Službenik je predao pismo Henaru. Henar je pričekao da brod krene, a
kada je nestao na obzoru pocijepa pismo na sitne komadiće i baci ih u
vjetar.
Noć je bila topla, ispunjena mirisima. Bilo je teško povjerovati da je Seti
napustio svoj narod i da duša Egipta oplakuje smrt voljenog kralja,
dostojanstvenog faraona kojeg su uspoređivali s monarsima iz Starog
carstva. Egipatske večeri su, u normalnim okolnostima, bile vesele i pune
života; na seoskim trgovima, u uličicama i vilama plesalo se i pjevalo, a
stariji su djeci pripovijedali priče u kojima su životinje preuzimale uloge
ljudi i ponašale se neusporedivo mudrije od njih. Ali, u vrijeme žalosti,
dok su mumifikatori pripremali kraljevo tijelo za vječni put, na ulicama je
nestalo smijeha i radosti.
Noćobdija, žuti Ramzesov pas, spavao je na bedrima Krvnika, ogromnog
lava koji je čuvao regentov vrt. Pas i lav su ležali na svježoj travi, u blizini
vrta koji su vrtlari malo prije zalili.
Jedan od njih bio je Grk, Menelajev vojnik. Prije no što je otišao, spustio
je komade otrovnog mesa u aleju s ljiljanima; životinje neće moći odoljeti
njegovom mirisu. Zvijer je bila ogromna, pa će smrt vjerojatno nastupiti
tek nakon nekoliko sati, ali otrov je bio vrlo jak i nijedan ju veterinar neće
moći spasiti.
Noćobdija je prvi osjetio miris.
Zijevnuo je, zatim se protegnuo, omirisao zrak i pošao prema aleji. Ubrzo
je otkrio komade mesa koje je dugo njuškao; okrenuo se i krenuo ka lavu.
Noćobdija nije bio sebičan; želio je podijeliti poslasticu sa svojim
prijateljem.
Trojica vojnika koji su čučali na zidu vrta razveselili su se kada su vidjeli
da lav ustaje i kreće za psom. Još malo strpljenja i put će biti slobodan;
moći će se ušuljati u Ramzesove odaje, a potom će ga zarobiti i onako
pospanog odvesti na Menelajev brod.

Lav i pas su nepomično stajali u lijehi s ljiljanima. Poslije nekog vremena

polijegali su u travu.
Desetak minuta kasnije, Grk skoči na zemlju; otrov je bio jak, lav je
sigurno već paraliziran.
Predvodnik dade ostalima znak da je put slobodan i ubrzo se cijela grupa
nađe na stazi koja je vodila do Ramzesovih odaja. U trenutku kada su
stajali pred vratima dvora, začuše riku koja ih prisili da se okrenu.
Iza njih su stajali Krvnik i Noćobdija i netremice ih" promatrali. Nisu ni
takli meso; pas je na vrijeme nanjušio otrov. Lav je pratio svog prijatelja
do gredice i, uvjerivši se da je ovaj bio u pravu, izgazio otrovnu hranu.
Troje Grka, naoružanih noževima, zbili su se jedni uz druge.
Krvnik izbaci kandže, razjapi čeljust i baci se na uljeze.

Grčki časnik koji se uspio ubaciti u Ramzesovu osobnu stražu šunjao se

hodnicima u san utonulog dvora, žureći u smjeru regentovih odaja. Njegov
zadatak bio je provjeriti hodnike kako bi se uvjerio da u blizini nema
nikoga; ako bi netko i naišao, prepoznao bi ga i pustio ga da prođe.
Grk se uputi ka granitnim vratima ispred kojih je spavao Seramana; sjetio
se daje Sard jednom rekao da neprijatelj može doći do Ramzesa samo
preko njega mrtvog. Kada Seramane više ne bude, regent će ostati bez
svog glavnog zaštitnika, a cijela straža priklonit će se Henaru, novom
gospodaru Egipta.
Grk je stao i osluškivao.
Čulo se samo pravilno disanje, netko je čvrsto spavao. Čak je i snažnom
Seramani potrebno nekoliko sati sna. Ali, možda je on poput mačke koja i
u snu osjeća opasnost; Grk je računao na faktor iznenađenja, znao je da
svojoj žrtvi ne smije pružiti priliku da se bori.

Oprezni plaćenik još jednom osluhnu. Seramana je, bez sumnje, bio u
carstvu snova.
Grk isuka bodež i zadrža dah. Obuzet nekim čudnim poletom, baci se na
usnulog čovjeka i zari mu nož u grlo.
Iza sebe začuje nečiji dubok glas: - Nije loše, za jednog kukavicu.
Grk se okrenu.
- Ubio si čovjeka od slame i krpa. - reče Seramana. - Očekivao sam da će
me netko napasti, pa sam glasno disao, kako bi nitkov pomislio da spavam.
Menelajev plaćenik je grčevito držao nož.
- Baci ga.
- Ipak ću ti prerezati grkljan.
- Samo izvoli, pokušaj. Sard je
bio za tri glave viši od Grka. Bodež udari u
prazno; usprkos visini i težini, Sard je bio izuzetno spretan.
- Ti se čak ne znaš ni tući.
Iživcirani grčki vojnik pokuša s trikom: napravi korak u stranu, a zatim
naglo skoči prema naprijed i bodežom nasrnu na trbuh svog protivnika.
Sard mu nožem koji je držao u desnoj ruci izbi bodež, a lijevom ga udari u
sljepoočnicu. Iskolačenih očiju i obješenog jezika, Grk zatetura; umro je
prije nego što je pao na tlo.
- Jedna kukavica manje - promrmljao je Seramana.
Ramzes je saznao što se dogodilo čim se probudio. U vrtu, trojica su Grka
završila pod kandžama lava; u hodniku je ležao još jedan mrtav Grk,
štoviše, bio je to njegov osobni stražar.
- Imali su namjeru ubiti vas. - potvrdio mu je Seramana.
- Jesi li nešto izvukao od stražara?
- Nisam imao vremena ispitivati ga; nemojte žaliti zbog njega, bio je loš
borac.
- Da nemaju ovi podlaci veze s Menelajem?
- Mrzim tog tiranina. Dopustite mi da ga izazovem na dvoboj i pošaljem
ga u pakao kojeg se toliko boji, na to strašno mjesto gdje žive utvare i
pomahnitali heroji.
- Za sada se zadovolji time da ćeš udvostručiti stražu.
- Obrana je loša strategija, prinče; jedino napad vodi u pobjedu.
- Potrebno je, prije svega, otkriti tko su nam nepri jatelji.
- Menelaj i njegovi Grci! Svi su oni podli i lažljivci. Otjerajte ih što prije
iz zemlje, inače će vas ponovno napasti.
Ramzes stavi ruku na Seramanino desno rame.
- Čega da se bojim kad imam tebe?
Ramzes je ostatak noći proveo u vrtu, pored lava i psa; zvijer je spavala,
dok je Noćobdija drijemao. Setijev sin je sanjao o jednom mirnom svijetu,
ali ljudsko ludilo nije poštovalo čak ni vrijeme mumifikacije pokojnog
faraona.
Mojsije je bio u pravu: iskazivanje dobre volje neprijatelju ne vodi nikuda.
Naprotiv, takav korak ih ohrabruje, jer ih navodi na pomisao da je njihov
neprijatelj slab.
Ramzes je u zoru izašao iz noći svoje boli. Seti je bio nezamjenjiv, ali on
ipak mora prionuti na posao.

U Setijevom Egiptu, hramovi su bili zaduženi za raspodjelu namirnica i

raznih proizvoda. Od stvaranja faraonske civilizacije, zakon Maat, nježne
boginje
pravde i istine, zahtijevao je da nijedno božje stvorenje ne oskudijeva ni u
čemu. Kako bi netko mogao slaviti bogove dok mu krule crijeva?

Faraon je istovremeno bio kormilar koji je vodio

zemlju u dobrom smjeru i kapetan koji je brinuo da njegova
posada bude složna. Bilo je nužno kod podanika razviti osjećaj
solidarnosti, tu vrlinu bez koje bi se društvo podijelilo, a na kraju
bi se i urušilo zbog unutarnjih sukoba.
Premda je za trgovinu namirnicama bilo zaduženo
nekoliko učenih državnih službenika od kojih je ovisio
napredak Egipta, postojali su i samostalni trgovci koji su
uz suglasnost hramova radili, putovali duž cijele zemlje i
slobodno trgovali.
Jedan od njih bio je i Raja, Sirijac koji je već desetak godina živio u
Egiptu. Bio je vlasnik transportnog broda i većeg broja magaraca, stalno je
putovao, sa sjevera na jug, s juga na sjever, prodajući vino, meso i razne
posude uvezene iz Azije. Srednjeg rasta, imao je kratku, špicastu bradu,
uvijek odjeven u tuniku s raznobojnim vrpcama, bio je uglađen, tih i
pošten, njegova roba je bila vrhunske kvalitete, a cijene primjerene, pa su
ga mnogobrojni klijenti veoma poštovali. Ovaj se Sirijac doista srodio sa
zemljom u kojoj je živio, pa je svake godine bez problema obnavljao
radnu dozvolu. Poput mnogih stranaca, pomiješao se sa stanovništvom i
više se ni po čemu nije razlikovao od Egipćana.
Nitko nije ni sanjao da je trgovac Raja hetitski špijun.
Hetiti su ga plaćali da im prikuplja povjerljive informacije i da ih dostavlja
u što kraćem roku. Na taj način, anatolski vojnici mogli su izabrati
pogodan trenutak i napasti faraonove podanike kako bi im oteli zemlju, a
zatim osvojili cijeli Egipat. Raja je ostavljao dojam čovjeka od povjerenja,
pa su mu se mnogi vojnici, carinici i policajci s kojima je sklapao
prijateljstva, zahvaljujući prirodi svog posla, povjeravali; važne
informacije pretvarao je u šifrirane poruke koje je stavljao u vaze od
alabastra i slao ih u Hatušu, hetitsku prijestolnicu, gdje su ih preuzimali
vođe klanova iz južne Sirije, službenog egipatskog saveznika.
Nekoliko se puta dogodilo da su carinici u tovaru pronašli i pročitali
Rajine spise; ali, dokumenti nisu djelovali sumnjivo, izgledali su kao
obična trgovačka pisma i računi. Sirijski uvoznik, pripadnik špijunske
mreže, kupcima je isporučivao vaze, dok je poruke predavao jednom od
svojih kolega u sjevernoj Siriji, hetitskom protektoratu, koji ih je nosio u
Hatušu.
Tako je najveća bliskoistočna vojna sila, Hetitsko Carstvo, zahvaljujući
informacijama iz prve ruke, imala uvid u tijek egipatske politike.
Setijeva smrt i vrijeme žalosti bili su, na prvi pogled, izvrsna prilika da
napadnu Egipat; no Raja je davao sve od sebe kako bi uvjerio hetitske
generale da se ne upuštaju u taj bezumni pothvat. Suprotno njihovom
mišljenju, egipatska vojska bila je opreznija nego ikad; postojala je
bojazan da će netko pokušati napasti Egipat prije ustoličenja novog
monarha, pa je broj vojnika na granicama udvostručen.Raja je,
zahvaljujući Ramzesovoj brbljavoj sestri Dolenti, saznao da se Henar,
stariji brat budućeg kralja, ne može pomiriti s odlukom svog pokojnog oca.
Drugim riječima, skovao je zavjeru, i sada se pokušava domoći vlasti prije
krunidbe.
Špijun je dugo proučavao Henarov karakter; otkrio je da je ovaj vrlo
sposoban čovjek, vješt i ambiciozan, nemilosrdan kad je u pitanju njegova
osobna korist, lukav i potpuno drukčiji od Setija i Ramzesa. Njegov
dolazak na prijestolje odgovarao bi Hetitima; izgleda da je povjerovao u
priču koju su razglasili na sve strane i upao u zamku, pomislivši da Hetiti
zaista žele uspostaviti diplomatske i trgovačke odnose s Egiptom i
zaboraviti na sukobe iz prošlosti. Nije li Seti odustao od namjere da osvoji
poznatu tvrđavu u Kadešu, najvažniju stratešku točku Hetita? Vođa
anatolskih ratnika proširio je priču da odustaje od osvajačkih namjera, u
nadi da će budući faraon povjerovati u te glasine i da će se egipatska
vojska opustiti.
Raja je pod svaku cijenu morao saznati tko su Henarovi suučesnici i otkriti
njegove planove; instinkt mu je govorio da mora obratiti pozornost na
grčku koloniju u Memphisu. Upalo mu je u oči to što se Menelaj
predstavlja kao okrutni plaćenik, ponosan na krvoproliće u Troji. Saznao
je da grčki vladar više ne može izdržati u Egiptu; sanjao je da se, u pratnji
Helene, vrati u Lakedemoniju i tamo uživa u svojoj pobjedi. Henar je
vjerojatno unajmio nekoliko grčkih plaćenika da uklone Ramzesa, što bi
mu omogućilo da naslijedi Setija.
Raja je bio duboko uvjeren da je Ramzes vrlo opasan po Hetite; bio je
mlad i strastven, imao je ratobornu narav i Setijevu odlučnost.
Uravnoteženi i popustljivi Henar predstavljao je bolje rješenje za Hetite.
Vijesti, nažalost, nisu bile dobre: dvorski sluga mu je ispričao da je
nekoliko grčkih plaćenika pokušalo napasti Ramzesa i da su svi pobijeni.
Činilo se da je zavjera spriječena.
Posljedice ovog neuspjelog napada bit će uskoro poznate: Henar će možda
uspjeti ukloniti svaku sumnju sa sebe; time bi dokazao koliko je sposoban.
Ukoliko ne uspije, ukoliko istina izađe na svjetlo dana, slijedi mu
najstroža kazna.
Menelaj izgazi štit koji ga je očuvao od tolikih udaraca na bojnom polju, a
onda slomi i koplje koje je probilo grudi mnogih Trojanaca. Zatim dohvati
prvu vazu koja mu je došla pod ruku i razbije ju o zid predsoblja svoje vile.
Kada se malo smirio, okrene se k Henaru.
- Nisu uspjeli... Kako nisu uspjeli?! Moji ljudi ne znaju za poraz, to dobro
zapamtite! Dobili smo Trojanski rat, mi smo pobjednici!
- Žao mi je da vam moram reći da niste u pravu; Ramzesov lav ubio je
trojicu vaših plaćenika, a Seramana četvrtog.
- Netko ih je odao!
- Nitko ih nije odao, jednostavno nisu bili sposobni obaviti zadatak koji
ste im povjerili. Ramzes je sada na oprezu; sigurno će zahtijevati da vas
prognaju iz zemlje.
- Pa ću morati otići bez Helene...
- Poraženi ste, Menelaje.
- Vaš plan je bio glup!
- Niste tako mislili prilikom našeg posljednjeg susreta. - Gubite se!
- Spremite se za odlazak.
- Znam što mi je činiti.
Ameni, Ramzesov osobni tajnik i nosač sandala, bio je prije svega njegov
prijatelj iz mladosti; zakleo se regentu na odanost i obećao mu da će
uvijek biti uz njega, bez obzira što se dogodilo. Omalen i mršav mladić
prorijeđene kose nije se odlikovao fizičkom snagom, ali je bio neumoran
radnik i izuzetan pisar, danonoćno nagnut nad administrativnim
dokumentima na temelju kojih je Ramzesu sastavljao sažete izvještaje,
želeći da njegov prijatelj uvijek bude dobro informiran. Nije bio
ambiciozan, ali je čvrstom rukom upravljao dvadesetoricom elitnih
službenika; točnost i disciplinu držao je svetim vrijednostima.
Iako nije cijenio sirove ljude poput Seramane, Ameni mu je bio zahvalan
zato što je spasio Ramzesa od grčkog napadača. Iznenadila ga je reakcija
njegovog prijatelja; budući faraon se ponašao kao da se ništa nije dogodilo.
Regent je zamolio Amenija da mu podrobno opiše državni aparat, njegovo
funkcioniranje i odnose unutar njega.
Kada je Seramana obavijestio Amenija da je Henar na dvoru, osobni
regentov tajnik bio je vidno uznemiren; zar je morao doći baš u trenutku
kada je proučavao reformu starih zakona vezanih za upotrebu zajedničkih
skela?
- Nemoj ga primiti. - posavjetova Ameni Ramzesa.
- Henar mi je brat.
- Henar je samoživi spletkar.
- Moram čuti što mi ima za reći.
Ramzes se susreo s bratom u vrtu; lav je drijemao u hladu sikomore, dok
je žuti pas glodao kost.
- Čuvaju te bolje nego što su čuvali Setija! - čudio se Henar. - Do tebe je
gotovo nemoguće doći.
- Zar ne znaš da su Grci pokušali ući na dvor kako bi me napali?
- Znam; baš sam zato i došao, da bih ti rekao tko stoji iza napada.
- Otkud ti, dragi brate, znaš o kome se radi?
- Menelaj me je pokušao uvući u svoju prljavu igru.
- Što ti je predložio?
- Da dođem na prijestolje umjesto tebe.
- A ti si odbio...
- Znaš da volim moć, Ramzese, ali sam svjestan svojih granica i nemam
namjeru prekoračiti ih. Ti si budući faraon i ništa to ne može promijeniti;
moramo poštovati volju našeg oca.
- Zašto bi Menelaj toliko riskirao?
- Zato što ne može više izdržati u Egiptu; poludio je od želje da se s
Helenom vrati u Lakedemoniju. Uvjeren je da ju ti sprječavaš da ode.
Moja uloga bila bi da te prognam u neku oazu, oslobodim Helenu i
dozvolim mu da je odvede.
- Helena je slobodna i može raditi što želi.
- Njen sadašnji položaj je nepojmljiv jednom Grku; po njima žena mora
biti podčinjena muškarcu.
- Zar je toliko glup?
- Menelaj je tvrdoglav i opasan. Ponaša se kao svaki grčki heroj.
- Što mi savjetuješ?
- Mislim da ga, obzirom na neoprostivu grešku koju je napravio, moraš
istoga časa prognati iz Egipta.

Pjesnik Homer živio je u vrlo velikom stanu, nedaleko od regentova dvora.

Imao je kuhara, spremačicu i vrtlara, u podrumu je čuvao vrčeve s vinom
iz Delte u koje je dodavao anis i korijander, a najveći dio vremena
provodio je u vrtu, uživajući u drvetu limuna, iz kojeg je crpio nadahnuće.
Homer je volio mazati tijelo maslinovim uljem i pušiti lulu listova žalfije,
napravljenu od puževe kućice. Držeći na koljenima crno-bijelog mačka
Hektora, diktirao je stihove svoje Ilijade čas Ameniju čas nekom pisaru
kojega bi mu poslao Ramzesov osobni tajnik.
Regentov posjet je razveselio pjesnika; kuhar im je donio kretsku vazu
vrlo uskog grla sa svježim, mirišljavim vinom. Sjedili su pod sjenicom s
četiri bagremova stupa i krovom od palminog lišća koje je pružalo ugodan
hlad.
- Ovo dugo ljeto liječi moje bolove. - reče Homer, čije je izborano lice
krasila duga, bijela brada. Bjesne li ponekad i ovdje oluje kao u Grčkoj?
- Bog Set ponekad nam pošalje strašnu oluju. - odgovori Ramzes. - Tamni
oblaci se nadviju nad nama, munje paraju nebo, udaraju gromovi, sve
tutnji, rijeke bujaju i izlijevaju se nanoseći hrpe kamenja. Srca se tada
ispune strepnjom, neki čak pomisle da je Egiptu stigao posljednji čas.
- Nije li Seti nosio Setovo ime?
- To je za mene dugo predstavljalo veliku tajnu: kako se faraon usudio za
zaštitnika izabrati Ozirisovog ubojicu? Shvatio sam, naposljetku, da je
faraon ukrotio Setovu snagu, tu neizrecivu nebesku silu, i da je koristi
kako bi stvorio harmoniju, a ne kaos.
- Čudna je zemlja Egipat! Niste li i vi upravo doživjeli neku vrstu oluje?
- Zar su odjeci tog kobnog događaja stigli i do ovog mirnog vrta?
- Vid me izdaje, ali još uvijek vrlo dobro čujem!
- Poznato vam je, dakle, da su me vaši sunarodnjaci pokušali ubiti.
- Prekjučer sam napisao ove stihove: Obuzet sam strahom da ćete upasti
u mrežu iz koje se nitko ne može izvući, da ćete postati plijenom, žrtvom
neprijateljskih ratnika. Oni će opustošiti vaše gradove. Mislite o tome i
danju i noću, neumorno se borite da vam nitko ne bi zamjerio.
- Postali ste prorok?
- Pretpostavljam da budući faraon nije došao starom, onemoćalom Grku
kako bi s njim razmjenjivao izraze štovanja, već da bi čuo njegovo
mišljenje.
Ramzes se nasmijao. Volio je nagle i izravne, otvorene ljude poput
Homera.
- Jesu li, po vašem mišljenju, napadači djelovali samostalno i
svojevoljno, ili su dobili naredbu od Menelaja?
- Vidi se da ne poznajete Grke! Spletkarenje je njihova omiljena igra.
Menelaj hoće Helenu, a ona je kod vas; ostaje, dakle, jedno jedino rješenje
- nasilje.
- Nasilje ovaj put nije urodilo plodom.
- Menelaj je glup i tvrdoglav, i neće odustati; objavit će vam rat još dok je
u vašoj zemlji, ne razmišljajući o posljedicama.
- Što biste mi savjetovali?
- Predajte mu Helenu, pa će se vratiti u Grčku.
- Ali, ona ne želi otići!
- Ta žena donosi samo nesreću i smrt, iako nije kriva za to. Znam da joj
želite pomoći, ali sudbinu je nemoguće promijeniti.
- Svatko ima pravo živjeti tamo gdje želi.
- Na meni je da vas upozorim. Ne zaboravite mi dosta-viti papirus i
maslinovo ulje najbolje kvalitete.
Mnogi su ponašanje pjesnika s bijelom bradom držali vrlo nepristojnim;
Ramzes je, međutim, volio ovog iskrenog čovjeka, njegove su mu riječi
bile daleko korisnije od ispraznog laskanja dvorjana.
S
Ramzes se spremao ući u krilo dvora u kome je stanovao kad ugleda
Amenija kako mu žuri ususret.
- Što se dogodilo?
- Menelaj! Menelaj je...
- Što je napravio?
- Uzeo je taoce, zaposlene u luci, žene i djecu... Prijeti da će ih ubiti
ukoliko mu ne budeš predao Helenu još tijekom današnjeg dana!
- Gdje je on sada?
- Na svojem brodu, s taocima; i ostali brodovi iz njegove flote spremni su
za polazak. Svi njegovi plaćenici su s njim.
- Ali, zar u luci nije bilo čuvara?
- Nemoj biti prestrog s njima... Menelaj i njegovi vojnici iznenadili su
naše vojnike koji čuvaju pristanište.
- Je li moja majka obaviještena?
- Čeka te, a s njom su i Nefertari i Helena.
Tri žene, Setijeva udovica, Ramzesova i Menelajeva supruga djelovale su
vrlo zabrinuto. Tuja je sjedila u niskoj, drvenoj stolici s pozlatom,
Nefertari na krevetu, dok je Helena stajala, oslonjena na svijetlozeleni stup
u obliku lotosa.

U sali za prijem gostiju velike kraljevske supruge bilo je svježe i ugodno;

osjećao se diskretan miris parfema. Na faraonovom prijestolju ležao je
buket cvijeća.
- Jesu li ti rekli što se dogodilo?
- Ameni mi je sve ispričao, situacija je zaista vrlo ozbiljna. Koliko talaca
drži?
- Pedesetak.
- Broj, u stvari, nije bitan, jer svaki ljudski život pred-stavlja vrijednost
koju moramo sačuvati pod svaku cijenu.
Ramzes se okrenuo ka Heleni.
- Što bi Menelaj učinio s taocima u slučaju da ga napadnemo?
- Sam bi ih, vlastitim rukama, poubijao.
- Zar je doista u stanju počiniti takav zločin?
- Menelaj želi mene. Ukoliko ne dobije to što traži, ubit će prije nego što i
sam bude ubijen.
- Kako netko može ubijati nedužne ljude?
- Menelaj je ratnik; za njega postoje samo saveznici i protivnici.
- A, njegovi ljudi? Je li svjestan da nijedan njegov vojnik neće preživjeti
ako poubija taoce?
- Umrijet će časno, kao junaci.
- Kakvi su to junaci koji ubijaju nevine, nenaoružane ljude?
- Pobjeda ili smrt, to je jedini Menelajev zakon.
- Pakao grčkih heroja mračni je bezdan ispunjen očajem.
- Točno je da mučki umiremo, ali strast za borbom jača je od prizemne
želje za životom.
Nefertari je prišla Ramzesu.
- Što ćeš napraviti?
- Otići ću na Menelajev brod, sam i nenaoružan; pokušat ću ga urazumiti.
- Ali, to nema nikakvog smisla! -reče Helena.
- Možda, ali ipak moram pokušati.
- Uzet će i tebe za taoca! - umiješala se Nefertari.
- Nemaš pravo dovoditi se u opasnost - složila se Tuja.
- Ne smiješ upasti u zamku koju ti je postavio; nemoj igrati po njegovim
pravilima.
- Odveo bi te u Grčku - naglas je razmišljala Nefertari
- a na prijestolje Egipta došao bi netko drugi. Netko tko Menelaju predao
Helenu u zamjenu za trgovinski savez. Ramzes upitno pogleda majku;
Tuja je šutjela.
- Nema smisla pregovarati s Menelajem; moramo učiniti ono što od nas
traži. - reče Helena i krenu prema regentu.
- Ne dolazi u obzir. - odgovori joj Ramzes. - Vi ste naša gošća i moramo
vas zaštititi, to je naša sveta dužnost.
- Ramzes je u pravu. - složila se velika kraljevska supruga. - Pristanak na
Menelajevu ucjenu bio bi sramotan kukavičluk zbog kojeg bi nas boginja
Maat napustila.
- Ali, ja sam kriva zato što je do ovoga došlo i...
- Ne budite tvrdoglavi, Helena... Odlučili ste živjeti ovdje i naša je
dužnost štititi vas.
- A ja ću smisliti način kako ćemo osloboditi taoce. - reče Setijev sin.
Meba, ministar vanjskih poslova, stajao je na pristaništu i razgovarao s
Menelajem. Drhtao je, znojio se, znao je da ga u svakom trenutku može
pogoditi strijela nekog grčkog vojnika. Na kraju mu je ipak uspjelo kralju
Lakedemonije prenijeti Ramzesovu poruku: regent ga je želio pozvati na
oproštajni banket koji će prirediti u čast Helene, prije nego što mu je preda,
prije negoli bračni par zauvijek napusti Egipat.
Nakon mučnog i dugotrajnog pregovaranja, grčki vladar je prihvatio
ponudu, ali je naglasio da neće pustiti taoce i da ovi neće dobiti hranu sve
dok Helena ne bude na njegovom brodu. Oslobodit će ih tek kada njihov
brod bude na pučini, i to pod uvjetom da ih ne prati nijedna egipatska
borbena lađa.
Budući da je dogovor postignut, Meba se udaljio s pristaništa što je brže
mogao, praćen dobacivanjima grčkih vojnika. Kada je stigao na dvor,
Ramzaes mu je srdačno čestitao.
Tijekom noći, regent je morao smisliti na koji će način osloboditi taoce.
Krotitelj zmija Setau, mladić srednjeg rasta, snažan Jcao Herkul, crne kose
i tamnog tena, vodio je ljubav sa svojom prelijepom ženom nježnog i
zavodljivog tijela, Nubijkom Lotos. Mladi je par živio na rubu pustinje,
daleko od središta Memphisa, u velikoj kući u kojoj se nalazio i laboratorij.
Mnogobrojne bočice različitih veličina i neobičnih oblika zauzimale su
nekoliko prostorija; Setau i Lotos su prerađivali zmijski otrov i pripremali
otopine koje su se koristile u medicini.
Mlada, neobično graciozna Nubijka i maštoviti Setau uživali su u svojim
ljubavnim igrarijama. Lotos ga nije prestajala iznenađivati otkad ju je,
nakon što se s njom oženio, doveo u Egipat - toliko se dobro razumjela u
reptile. Dijelili su istu strast prema ovim životinjama, pa su vrlo dobro
napredovali u poslu, otkrivajući nove lijekove čije je stvaranje zahtijevalo
bogato iskustvo.
Setau je milovao grudi svoje žene, nježno, kao da dodiruje latice cvijeća;
kobra, njihov ljubimac, prijeđe kućni prag.
- Imamo goste. - zaključio je Setau.
Lotos pogleda veličanstvenu životinju. Po načinu na koji se zmija kretala,
znala je ocijeniti da li im u posjet dolazi prijatelj ili neprijatelj.
Setau ustade iz meke postelje i dohvati kratku toljagu. Iako je vjerovao
instinktu zmije koja nije djelovala uznemireno, bio je oprezan jer posjet
usred noći nije nagovještavao ništa dobro.
Ugleda konja kako galopira, a zatim staje na nekoliko metara od kuće;
konjanik sjaha.
- Ramzese! Otkud ti, u ovo doba noći?
- Prekidam li te u nečemu?
- Pa prekidaš me, iskreno rečeno. Lotos i ja smo...
- Oprosti, ali stvar je hitna; trebam vašu pomoć. Setau i Ramzes zajedno
su studirali, ali se Setau odrekao
karijere visokog službenika da bi se posvetio zmijama, bićima koja su,
prema njegovom mišljenju, nosila u sebi tajnu života i smrti. Jednom
prilikom, Setau je doveo u opasnost mladog Ramzesa koji, za razliku od
njega, nije bio zaštićen od zmijskog otrova. Bili su u pustinji; Setauovom
krivnjom susreli su se s gospodaricom pustinje, s izuzetno opasnom
kobrom čiji je ugriz smrtonosan. Nasreću, ova epizoda nije stavila točku
na njihovo prijateljstvo; Setau je pripadao uskom krugu ljudi odanih
Ramzesu u koje je budući faraon imao neograničeno povjerenje.
- Što je toliko hitno? Da nije, možda, kraljevstvo u opasnosti?
- Menelaj prijeti da će pogubiti taoce ukoliko mu ne predamo Helenu.
- Velikog li problema! Zašto mu ne predaš tu Grkinju zbog koje je jedan
grad već uništen?
- Ako bih prekršio zakon o gostoprimstvu, Egipat bi spao na najniže grane
i ne bismo bili ništa bolji od barbara.
- Pusti onda barbare da se međusobno obračunavaju.
- Helena je kraljica i želi ostati kod nas; moja dužnost je da ju branim od
Menelaja.
- Govoriš baš kao faraon! Sudbina ti nije sklona, moraš ponijeti nadljudski
teret koji bi prihvatili samo bezumnici!
- Moram se nekako ubaciti na Menelajev brod, a da pritom ne ugrozim
živote talaca.
- Uvijek su te privlačili nemogući poduhvati.
- Visoki časnici iz memfiških pukovnija nemaju nijedan prijedlog vrijedan
pažnje; ne znaju na koji bismo način mogli izbjeći krvoproliće.
- Zar te to čudi?
- Jedino mi ti možeš pomoći.
- Misliš, da ja napadam grčke brodove? -Ne ti, nego tvoje zmije.
- Što si to opet smislio?
- Naši ljudi će pred zoru nečujno doplivati do brodova s torbama u rukama,
uzverat će se na palubu, prikrasti se do vojnika koji čuvaju taoce i pustiti
zmije na njih. Otrovnice će ugristi nekoliko vojnika, pa će nastati metež
koji će naši ljudi iskoristiti.
- Dobar plan, ali vrlo rizičan; misliš da će kobre birati žrtve?
- Svjestan sam, ulazimo u veliki rizik. -Mi?
- Ti i ja ćemo, podrazumijeva se, sudjelovati u pothvatu.
- Tražiš od mene da stavim život na kocku zbog nekakve Grkinje koju čak
ni ne poznajem?
- Ne radiš to zbog nje, već zbog egipatskih talaca.
- Što će biti s mojom ženom i s mojim zmijama ako poginem u toj suludoj
pustolovini?
- Lotos bi, ne daj Bože, dobila doživotnu mirovinu.
- Ne, preopasno je... A, koliko bih zmija morao žrtvovati radi tih prokletih
Grka?
- Dobit ćeš njihovu trostruku vrijednost, a od tvog ću laboratorija
napraviti službeni centar za ispitivanja.
Setau je gledao Lotos, tako privlačnu u toploj, ljetnoj noći.
- Dosta je brbljanja, počnimo skupljati zmije u torbe.
Menelaj je nervozno šetao po glavnoj palubi broda. Stražari nisu
primijetili ništa neobično na pristaništu; lakedemonski kralj je bio u pravu,
Egipćani su bili preveliki humanisti i kukavice da bi nešto poduzeli.
Uzimanje talaca
nije bio osobito častan, ali zato vrlo koristan potez; to je bio jedini način
da otme Helenu iz ruku njenih zaštitnica, Tuje i Nefertari.
Taoci su se primirili, nisu više plakali; sjedili su na palubi, iznemogli, s
rukama vezanim na leđima; čuvalo ih je desetak vojnika koji su se
smjenjivali svaka dva sata.
Menelaju je prišao njegov pomoćnik.
- Mislite li da će napasti?
- Ne vjerujem, to bi bilo glupo i neoprezno; kada bi nas napali, morali
bismo poubijati sve taoce.
- Ali, u tom bismo slučaju ostali bez ikakve zaštite!
- Borili bismo se, pobili bismo mnogo Egipćana... Ali, ne vjerujem da će
Ramzes staviti na kocku živote svojih suna-rodnjaka. Ujutro odlazim po
Helenu i vraćamo se kući.
- Nedostajat će mi ova zemlja.
- Poludio si, ne znaš što govoriš!
- Zar nismo živjeli mirno i sretno u Memphisu?
- Rođeni smo za borbu, a ne za izležavanje.
- A što ako vas ubiju, kada se vratimo? Za vrijeme vaše odsutnosti sigurno
su porasli apetiti mnogih ljudi.
- Moj mač je još uvijek ubojit; kada ljudi budu vidjeli da mi se Helena
pokorila, shvatit će da moja moć nije opala.
Ramzes je odabrao trideset elitnih vojnika, sve odlične plivače; Setau im
je pokazao kako da otvore torbu i izvade zmije, a da ih ove pritom ne
ugrizu. Vojnici su bili vrlo napeti; regent je održao vatreni govor da bi ih
potakao da se bore sa žarom. Njegova moć uvjeravanja i Setauova
staloženost ulili su im snagu, bili su sigurni u svoju pobjedu.
Ramzesu nije bilo drago što je morao prešutjeti svojoj majci i supruzi da
će i sam sudjelovati u akciji; ali, znao je da ni jedna ni druga ne bi
odobrile takvu bezumnu odluku.
Morao je predvoditi svoje ljude i na svojim ramenima ponijeti
odgovornost. Sudbina koja će ga dovesti na čelo Egipta pomoći će mu i da
oslobodi taoce.
Setau je razgovarao sa zatvorenim zmijama. Ispuštao je neke čudne,
nerazumljive glasove kojima ga je podučila Lotos; bili su to zvukovi koji
su nevjerojatno umirujuće djelovali na zmije.
Setau je poveo ljude u smjeru Nila. Stigavši do glavnog keja koji nije bio
u vidokrugu Menelajevih stražara, vojnici su ušli u vodu.
Setau je uhvatio Ramzesa za ruku.
- Čekaj malo... Zakleo bih se da Menelajevi ljudi odvezuju konopce.
Setau je bio u pravu.
Ramzes je spustio torbu s otrovnicom i uputio se ka Menelajevom brodu.
Mjesečina boje srebra obasjala je pramac i Ramzes ugleda Menelaja koji
je u zagrljaju držao Helenu.
- Menelaju! - povikao je Ramzes iz sveg glasa. Čovjek u dvostrukom
oklopu ukrašenom širokim
pojasom sa zlatnim kopčama odmah je prepoznao regenta.
- Ramzese! Lijepo od tebe da si mi došao poželjeti sretan put! Zamisli
samo, Helena ipak voli svog muža. Obećala je da će mi biti vjerna, kako je
samo pametna! Bit će najsretnija žena u Lakedemoniji!
Menelaj se grohotom smijao.
- Oslobodi taoce!
- Ne brini, vratit ću ti ih žive i zdrave!
Ramzes je pratio grčku flotu u maloj barci s dva jedra. Kada je svanulo,
grčki vojnici su stvorili zaglušujuću buku, udarajući mačevima i kopljima
po štitovima.
Regent i velika kraljevska supruga izrijekom su dali nalog zapovjednicima
egipatske ratne mornarica da se ne miješaju.pa je grčka flota imala
slobodan prolaz ka Sredozemlju. Menelaj se bez straha mogao otisnuti
prema sjeveru.
Ramzes je na trenutak pomislio da ga je Menelaj prevario i da će poubijati
taoce; ali Grci su spustili barku
u more i taoci su pomoću konopca sišli u nju. Najjači ljudi uhvatili su se
veslanja, ne bi li se što prije udaljili od strašnog zatvora na vodi.
Helena bijelih ruku, obučena u crveni ogrtač, s bijelim velom na glavi i
zlatnim lancem oko vrata, stajala je na krmi i promatrala Egipat, zemlju u
kojoj je proživjela nekoliko sretnih mjeseci. To su bili prelijepi trenuci i
mislila je da je pobjegla od sudbine koju joj je namijenio Menelaj.
Kada su taoci otplovili i našli se izvan dometa grčkih strijela, Helena je
otvorila prsten od ametista koji je nosila na desnoj ruci, izvukla iz otvora
minijaturnu bočicu i popila otrov koji je ukrala iz memfiškog laboratorija.
Zarekla se da neće provesti ostatak života kao robinja, da neće trpjeti
udarce i poniženja. Nije mogla podnijeti podlog Menelaja, bijednog
pobjednika iz Trojanskog rata koji će biti prezren i ismijan kada u
Lakedemoniju bude doveo njen les.
Kako je samo lijepo egipatsko ljetno sunce! Koliko je željela da joj koža
više ne bude bijela, nego brončane boje, kao kod lijepih Egipćanki, tih
sretnih žena koje su mogle slobodno voljeti, koje nisu morale sputavati
dušu i tijelo!
Glava joj klone i ona bešumno pade. Širom otvorenih očiju gledala je
plavo egipatsko nebo.
Mladi diplomat Aša vratio se u Memphis .četrdesetog dana žalosti,
nakon kraćeg putovanja
po jugu Sirije kuda ga je poslao ministar vanjskih poslova.
Tuja, Ramzes, Nefertari i vodeći ljudi države sljedećeg dana otputovat će
u Tebu u kojoj će, poslije Setijeva pogreba, biti okrunjen kraljevski par.
Aša, sin jedinac, elegantan mladić plemenitog roda, duguljastog, lijepog
lica, tankih, vrlo urednih brkova, pametnih očiju i zavodljivog, ponekad
prezrivog glasa, bio je Ramzesov prijatelj iz školskih dana, ne osobito
prisan, ali otvoren, uvijek spreman reći mu što misli. Govorio je nekoliko
jezika. Još u najranijoj mladosti privlačila su ga putovanja, kao i
proučavanje drugih naroda i diplomatska karijera; zahvaljujući velikom
talentu koji je iznenađivao čak i iskusne službenike, napredovao je
začuđujuće brzo. S dvadeset i tri godine bio je jedan od vodećih stručnjaka
za azijska pitanja. Pripadao je onim rijetkim ljudima koji su podjednako
dobro radili i u uredu i na terenu; toliko je oštroumno analizirao činjenice
da su ga mnogi smatrali vidovitim. Sigurnost Egipta ovisila je od
otkrivanja namjera njegovog glavnog neprijatelja, Hetitskog Carstva.
Aša je otišao do Mebe kako bi mu podnio izvještaj, ali ovaj nije bio u
uredu, pa ga je dočekao drugi ministar; izmijenili su nekoliko šturih
rečenica i ministar ga posavjetova da istoga časa dogovori prijem kod
Ramzesa, koji je zatražio sastanak sa svim visokim dužnosnicima
ponaosob.
Aša je otišao na dvor gdje ga je primio Ameni, regentov osobni tajnik.
Dvojica se pozdraviše.
- Nisi se udebljao ni za gram. - zaključio je Aša.
- A ti si, kao i uvijek, odjeven po posljednjoj modi!
- Istina, to je jedan od mojih mnogobrojnih poroka. Kao da je prošlo sto
godina od naših školskih dana... Drago mi je što si dogurao do regentovog
osobnog tajnika.
- Zakleo sam se Ramzesu na vjernost i uvijek ću mu biti odan.
- Napravio si dobar izbor, Ameni; Ramzes će uskoro postati kralj, ako
bogovi tako budu htjeli.
- Bogovi hoće da Ramzes dođe na prijestolje. Jesi li čuo da je Menelaj
poslao svoje uhode da ga ubiju?
- Da, čuo sam... Taj podlac, ta karikatura od kralja!
- U pravu si, stvarno je podlac! Uzeo je taoce i prijetio da će ih ubiti
ukoliko mu Ramzes ne preda Helenu.
- Što je Ramzes odlučio?
- Odbio je prekršiti zakon gostoprimstva i pripremio je napad na grčku
flotu.
- Zaista riskantan potez.
- Što bi ti napravio na njegovom mjestu?
- Pregovarao bih, pregovarao bih do iznemoglosti... Ali, priznajem da bi to
bio nadljudski težak zadatak, znam kakva je sirovina taj Menelaj. Da li je
Ramzesov napad uspio?
- Helena se iskrala iz dvora i otišla svom mužu da bi spasila taoce. Kada
je brod isplovio na otvoreno more, izvršila je samoubojstvo.
- Uzvišen čin, s dugotrajnim posljedicama.
- Zašto si uvijek tako ironičan?
- Rugam se drugima, kao što se rugam i sebi; ne čini li ti se da je to
izvrsna vježba duha?
- Ne bi se reklo da te je Helenina smrt snažno potresla.
- Menelaj i njegovi ljudi su otišli i to je velika sreća za Egipat; potrebni su
nam bolji saveznici od Grka.
- Homer je ostao.
- Ah, taj dragi, stari pjesnik... Jpš uvijek piše svoje uspomene iz
Trojanskog rata?
- Imam čast da mu ponekad budem pisar. Njegovi su stihovi tragični i
uzvišeni.
- Ti i tvoja ljubav prema poeziji i pjesnicima! Kakvo ti je zvanje Ramzes
namijenio u svojoj budućoj kraljevini?
- Ne znam... Vrlo sam zadovoljan svojim sadašnjim položajem.
- Zaslužuješ bolje.
- A ti, čemu se ti nadaš?
- Trenutno se nadam da će me Ramzes uskoro primiti.
- Imaš kakve važne informacije?
- Dozvoli mi da ih sačuvam za regenta.
Ameni je pocrvenio.
- Oprosti mi; naći ćeš ga u konjušnici. Siguran sam da će te odmah primiti.
Aša se iznenadio kada je vidio koliko se Ramzes promijenio. Budući
egipatski kralj bio je ponosit i siguran u sebe; vozio je svoja kola izuzetno
vješto, tjerao je konje da izvode nevjerojatno teške figure dok su ga stari
konjušari zaprepašteno gledali.
Od krupnog tinejdžera, Ramzes je postao snažan i spretan atleta
kraljevskog držanja. Aši nije promaklo da je regent previše uzbuđen, da
odiše nekim neobičnim žarom, onom vatrom zbog koje ljudi često donose
pogrešne odluke i nepromišljeno postupaju; no, da li se nešto moglo
dogoditi tom čovjeku neiscrpne snage?
Čim je ugledao prijatelja, Ramzes je okrenuo kola i krenuo u njegovom
smjeru; na regentovu naredbu, životinje su se naglo zaustavile na manje od
dva metra od mladog diplomata; Ašu je prekrio oblak prašine, njegova
nova tunika bila je uništena.
- Oprosti, Ašo. Ovi mladi vranci pomalo su neposlušni. Ramzes skoči na
zemlju, zapovjedi dvojici konjušara da se pobrinu za konje, pa uhvati Ašu
za ramena.
- Ta prokleta Azija, da li još postoji?
- Nažalost, veličanstvo.
- Veličanstvo? Još uvijek nisam postao faraon!
- Dobar diplomat mora biti vidovit; ovog puta zaista nije teško predvidjeti
budućnost.
- Tvoj način izražavanja stvarno je jedinstven.
- Zamjeraš li mi?
- Pričaj mi o Aziji, Ašo.
- Stanje je normalno, na prvi pogled. U našim kneževinama čekaju
tvoju krunidbu, a Hetiti ne napuštaju svoj teritorij.
- Rekao si 'na prvi pogled'.
- Da, to ćeš pročitati u svim službenim izvještajima.
- Ali, ti ne misliš tako...
- Prije oluje uvijek je mirno.
- Popijmo nešto!
Ramzes je otišao provjeriti da li su konji zbrinuti; zatim je sjeo s Asom
pod kosu nadstrešnicu s pogledom na pustinju. Sluga im donese svježe
pivo.
- Misliš li da Hetiti doista žele mir?
Aša je razmišljao pijuckajući ukusan napitak.
- Hetiti su osvajači i ratnici; u njihovom rječniku, riječ 'mir' pjesnička je
slika bez stvarnog značenja.
- Ukratko, lažu da žele mir.
- Nadaju se da ćeš ti, kao mladi kralj s pacifističkim idealima, zapostaviti
obranu zemlje i postupno oslabiti vojsku.
- Kao što je napravio Ehnaton.
- To je vrlo dobar primjer.
- Proizvode li mnogo oružja?
- Više nego ikad.
- Misliš li da je rat neizbježan?
- Diplomat sam, moj posao je da pokušam ukloniti opasnost od rata.
- Što namjeravaš napraviti po tom pitanju?
- Ovoga časa ne mogu ti na to odgovoriti; moje povlas-tice su ograničene,
pa nemam uvid u cijelu situaciju i ne mogu pronaći rješenje.
- Bi li želio odgovorniji položaj?

- Nije na meni da razmišljam o tome. Ramzes je gledao pustinju.

- Kao dijete, Ašo, sanjao sam o tome da postanem faraon, kao moj otac,
zato što sam mislio da je moć najveličanstvenija od svih igara. Kada me je
suočio s divljim bikom, Seti mi je otvorio oči, pa sam jedan san zamijenio
drugim: poželio sam da Seti zauvijek bude uz mene, da bezbrižno živim
pod njegovim okriljem. Ali, došla je smrt i prekinula sve snove. Molio
sam nevidljivo da me poštedi, da učini da ne budem kralj, znajući da će mi
dati odgovor, ali ne kroz riječ, nego kroz neko djelo. Menelaj me je
pokušao ubiti baš u trenutku kada sam razgovarao s dušom svoga oca, a
lav, pas i šef moje osobne garde spasili su mi život. Toga sam časa odlučio
da više neću bježati od sudbine. Odlučio sam poštovati Setijevu volju.
- Sjećaš li se kada smo Setau, Mojsije, Ameni, ti i ja razgovarali o
istinskoj moći?
- Ameni ju je ostvario kroz služenje Egiptu, Mojsije ju je pronašao u
umjetnosti zidanja, Setau u poznavanju zmija, a ti u diplomaciji.
- Istinska moć... Ona će biti u tvojim rukama.
- Ne, Ašo, ona će proći kroz mene, usadit će se u moje srce, u moje ruke,
ali će me napustiti ukoliko je ne budem dostojan.
- Podredit ćeš cijeli život toj strašnoj obvezi... Nije li to previsoka cijena
moći?
- Tako mora biti, više nije bitno što ja želim.
- Tvoje su riječi zastrašujuće, Ramzese.
- Nemoj misliti da me nije strah. Ali, vladat ću, nastavit ću očevo djelo na
kakve god prepreke naišao, da bih jednoga dana svom nasljedniku predao
u ruke mudru, jaku i lijepu zemlju. Hoćeš li mi pomoći u tome?
- Hoću, veličanstvo.

Henara su mučile crne misli.

Napad na njegovog brata nije uspio; Menelaj je, opsjednut željom da se
domogne Helene, zaboravio na dogovor da makne Ramzesa. Dobro da mu
je uspjelo uvjeriti brata da nije umiješan u napad! Menelaj i njegovi
vojnici su otišli, pa nikome neće pasti na pamet da je Henar, ustvari,
ishodište zavjere.
Međutim, Ramzes će se popeti na prijestolje i sam vladati Egiptom... A on,
Henar, Setijev stariji sin, bit će primoran slušati ga, kao neki sluga! Ne,
neće se pomiriti s tim.
Dogovorio je sastanak s posljednjim saveznikom koji mu je preostao, s
čovjekom bliskim Ramzesu i u koga nitko nije sumnjao, s nekim tko će
mu možda pomoći napasti Ramzesa iznutra i podrivati temelje njegove
vladavine.
U četvrti s lončarskom robom noću je bilo živo; besposličari i kupci tiskali
su se oko štandova kako bi što bolje vidjeli robu zanatlija, vaze raznih
veličina i cijena. Na uglu je stajao nosač vode i nudio prolaznicima svježu,
ukusnu tekućinu. Upravo na tom mjestu, Aša se, - odjeven u jednostavnu
pregaču, i s jednostavnom perikom na glavi, kako se ne bi razlikovao od
drugih ljudi - susreo s Henarom, koji se također pobrinuo da se odjene na
način da ga nitko ne prepozna. Dvojica muškaraca kupili su mješinu vode
koju su platili grožđem, kao obični seljani, pa sjeli jedan pored drugog na
obližnji zid.
- Jeste li vidjeli Ramzesa?
- Više ne polažem račune ministru vanjskih poslova, nego budućem
faraonu osobno.
- Što bi to trebalo značiti?
- Dobio sam promaknuće.
- O kakvom se položaju radi?
- Još ne znam. Ramzes naveliko razmišlja o svojoj budućoj vladavini;
budući da mu je jako stalo do prijateljstva, Mojsiju, Ameniju i meni je
namijenio najviše položaje.
- Samo vama trojici?
- U njegov najbliži krug prijatelja ubraja se i Setau, ali on je toliko
zanesen svojim dragim zmijama da ne želi prihvatiti nikakvu drugu
obvezu.
- Da li je Ramzes čvrst u odluci da vlada zemljom?
- Iako je svjestan da je to težak posao za neiskusnog mladića, čvrsto je
odlučio sjesti na egipatsko prijestolje. Ne gajite nadu da će se predomisliti.
- Je li vam govorio o velikom Amonovom svećeniku?
- Nije.
- Izvrsno; to znači da podcjenjuje njegov utjecaj.
- Stekao sam dojam da se veliki svećenik pribojava kralja.
- Bojao se Setija, ali ne i mladog Ramzesa, potpuno nespremnog da se
suoči s borbom za vlast. Što se tiče Amenija, ne možemo se ničemu nadati:
to prokleto malo piskaralo odano je Ramzesu kao pas gospodaru. S druge
strane, još uvijek se nadam da ću uvjeriti Mojsija da prijeđe u naše redove.
- Jeste li već pokušali?
- Da, jedanput, i nije mi pošlo za rukom, ali neću samo tako odustati. Taj
Židov je strastven čovjek i mislim da se njegovi i Ramzesovi stavovi u
nekim pitanjima razilaze. Kada bismo mu obećali ono što želi, možda bi
prešao u naš tabor.
- Mislim da ste u pravu.
- Možete li utjecati na Mojsija?
- Za sada mislim da ne, ali možda će mi se pružiti prilika u budućnosti.
- A na Amenija?
- Izgleda mi nepodmitljiv - priznao je Aša - ali, tko zna? Penjati će se na
društvenoj ljestvici, potrebe će mu biti sve veće, pa nam se možda ukaže
prilika da iskoristimo tu slabost.
- Ne namjeravam čekati da Ramzes učvrsti vlast.
- Ni ja, Henare, ali ipak moramo biti malo strpljivi. Menelajev poraz
pokazao nam je da je dobra strategija nužna.
- Koliko moram čekati?
- Pričekajmo da Ramzesa opije moć; omamit će ga sjaj i raskoš dvora i
izgubit će svaki smisao za stvarnost. Ide nam u prilog i činjenica da ću ja
biti jedan od ljudi koji će ga izvještavati o situaciji u Aziji, a pritom sam
siguran da će on slušati moje savjete.
- Kakvi su vam planovi, Ašo?
- Želite vladati, zar ne?
- Dostojan sam i sposoban biti faraon.
- Potrebno je, dakle, ili svrgnuti ili ubiti Ramzesa.
- Cilj opravdava sredstva.
- Imamo, dakle, dvije mogućnosti: unutarnju zavjeru ili napad izvana. Što
se prve mogućnosti tiče, morali bismo pridobiti brojne utjecajne ljude; u
tom slučaju, vaša uloga bila bi od presudne važnosti. Postoji i druga
mogućnost - otkrijmo stvarne namjere Hetita. Mislim da oni naveliko
razmišljaju o sukobu s našom vojskom, što bismo mogli iskoristiti; bilo bi
idealno kad bi sukob uzrokovao Ramzesov pad, ali ne i propast Egipta; u
tom slučaju moramo biti na oprezu, nikako im ne smijemo dozvoliti da
ugroze Egipat, da na čelo Dviju Zemalja ne bi došao neki Hetit.
Henar je bio zaprepašten.
- Ne bi li to ipak predstavljalo prevelik rizik?
- Ramzes nije bezazlen protivnik; ako mislite da ćete bez teškoća zauzeti
njegovo mjesto, jako griješite.
- Ukoliko Hetiti pobijede, porobit će Egipat.
- Ne nužno.
- Ne razumijem, je li riječ o kakvom čudu?
- Ne radi se o čudu, nego o klopci u koju će Ramzes upasti, ali na način
da naša zemlja ne bude izravno umiješana. Ili će poginuti, ili će biti
optužen da je kriv za poraz; u svakom slučaju, neće moći dalje vladati.
Tada na scenu stupate vi i izgledat ćete kao spasitelj naroda.
- Vaša priča zvuči mi kao san.
- Nisam sklon maštanju. Krenut ću u akciju čim saznam koji mi je položaj
Ramzes dodijelio. Ukoliko, podrazumijeva se, ne želite odustati od svega.
- Nikada! Ramzes će mi prepustiti prijestolje, živ ili mrtav.
- Ako naš pothvat uspije, nadam se da nećete biti nezahvalni.
- Možete biti bez brige; zaslužili ste postati moja desna ruka.
- Dozvolite mi da izrazim sumnju. Henar je ostao zatečen.
- Zar nemate povjerenja u mene?
- Ne, da budem iskren, nemam.
- Ali, kako...?
- Ne pretvarajte se da ste iznenađeni; znam da biste me se odavno riješili
da nisam bio oprezan. Kako vjerovati čovjeku na vlasti? Kada dođete na
prijestolje, jedino što će vas zanimati bit će osobna korist.
- Izuzetno ste nepovjerljivi.
- Ne, samo sam realan. Kada postanete faraon izabrat ćete ministre koji
vam trenutno budu odgovarali; možda ćete ocijeniti da je pametno
maknuti one koji su vam omogućili da dođete na vlast.
Henar se nasmijao.
- Doista ste pametan čovjek, Ašo.
- Na mnogobrojnim putovanjima, proučavao sam razna društva i različite
ljude i uvidio da svugdje vlada zakon jačeg.
- Svugdje osim u Setijevom Egiptu.
- Seti je mrtav, a Ramzes je ratnik koji jedva čeka da se upusti u svoju
prvu bitku. To nam ide u prilog.
- Pretpostavljam da vaša pomoć neće biti besplatna.
- Ni vaša pamet nije za podcjenjivanje, Henare.
- Recite mi što tražite.
- Moja je obitelj imućna, ali - jesmo li ikada zadovoljni? Čovjeku koji
mnogo putuje kao ja izuzetno bi odgovaralo da ima vile u raznim
krajevima zemlje. Volio bih se ponekad odmarati na sjeveru, ponekad na
jugu. Mislim da su mi potrebne tri kuće u Delti, dvije u Memphisu, dvije u
Srednjem Egiptu, još dvije u tebanskom području i jedna u Asuanu.
- Tražite od mene pravo bogatstvo!
- To je obična sitnica, Henare, u usporedbi s onim što ćete zahvaljujući
meni dobiti.
- Želite li i drago kamenje i plemenite metale?
- Podrazumijeva se.
- Nisam znao da ste toliko pohlepni, Ašo.
- Volim živjeti na visokoj nozi, volim sjaj i bogatstvo; pretpostavljam da
me vi, strastveni sakupljač dragocjenih vaza, razumijete.
- Razumijem vas, ali tražiti tolike kuće...
- Bogato dekorirane, da ne zaboravim, pune dragog kamenja i
skupocjenog namještaja! One će biti moj raj na zemlji, mjesto gdje ću
uživati dok ćete se vi uspinjati prema prijestolju, stepenicu po stepenicu.
- Kada moram započeti zidanje?
- Odmah.
- Ramzes vas još uvijek nije postavio na novo mjesto.
- Ubrzo ću se naći na dobrom položaju; potaknite me da vam dobro
služim.
- Što želite za početak?
- Vilu na sjeveroistoku Delte, blizu granice. Želim veliko imanje, jezero,
vinograd i revnu poslugu. Možda ću tamo provoditi svega nekoliko dana
godišnje, ali tada se želim osjećati kao princ.
- Je li to sve?
- Ah, zaboravio sam na žene. Na putovanjima sam navikao uživati;
ispunite mi kuću lijepim i iskusnim ženama! Njihovo podrijetlo nije mi
važno.
- Pristajem na sve uvjete.
- Nećete požaliti, Henare. Još nešto: naši susreti moraju ostati stroga tajna;
nikome ih ne spominjite. Kad bi Ramzes saznao da se viđamo moja bi
karijera završila za sva vremena.
- Ne brinite, to nam je u zajedničkom interesu.
- Zajednički interesi jamče dugotrajno prijateljstvo; do skorog viđenja,
Henare.
Gledajući mladog diplomata kako se udaljava, Henar pomisli kako ga
sreća ipak nije napustila. Taj Aša je iznimno sposoban čovjek; prava šteta
što će ga se jednog dana morati osloboditi!

Brod velike kraljevske supruge Tuje bio je na čelu male flote koja je iz
Memphisa krenula u pravcu Tebe i Doline kraljeva, Setijeve vječne kuće.
Nefertari se nije odvajala od Tuje koja je bila zadivljujuće mirna unatoč
velikoj boli. Kraljeva udovica služila je Nefertari kao primjer:
promatrajući ju, mlada je žena naučila da jedna kraljica mora biti
dostojanstvena čak i u najtežim trenucima. S druge strane, Nefertarina
prisutnost pružala je Tuji veliku utjehu; ni jedna ni druga nisu imale
potrebu mnogo razgovarati, ali su bile vrlo bliske.
Za vrijeme putovanja Ramzes je radio.
Ameni je teško podnosio ljetne vrućine, ali je ipak strpljivo pokazivao
Ramzesu ogroman broj spisa vezanih za vanjsku politiku, državnu
sigurnost, narodno zdravlje, javne radove, ekonomiju, održavanje brana i
kanala i mnoga druga, manje ili više složena pitanja.
Kad je stekao uvid u svoje buduće obveze, Ramzes je shvatio da ga čeka
izuzetno težak i opsežan posao. Svakako, imat će na raspolaganju veliki
broj službenika, ali morao se do najmanjih pojedinosti upoznati s
administrativnom hijerarhijom. Čvrstom rukom će upravljati državnim
aparatom, da Egipat ne bi zalutao i potonuo poput broda bez kormilara.
Vrijeme nije išlo naruku budućem kralju: čim bude okrunjen, od njega će
se očekivati da donosi odluke i da se ponaša kao gospodar Dviju Zemalja.
Kakva ga sudbina očekuje ako učini neku veću pogrešku?
Bilo mu je lakše istoga časa kad je pomislio na majku, tu dragocjenu
saveznicu koja će mu pomagati da izbjegne mnoge zamke i upoznati ga s
lukavstvima kojima pribjegavaju velikodostojnici da bi sačuvali svoj
položaj. Koliko mu je takvih već dopuzalo pred noge da bi sačuvali svoje
privilegije?
Poslije nekoliko sati napornog rada s neumornim i savjesnim Amenijem,
Ramzes ode na pramac kako bi gledao Nil, tu moćnu rijeku iz čijih je
valova crpio novu snagu, i uživao u vjetru koji je u sebi krio božanski dah.
U tim posebnim trenucima, Ramzes je imao dojam da mu pripada cijeli
Egipat, od sjevera Delte do nubijskih pustinjskih prostranstava. Hoće li
znati voljeti svoju zemlju onoliko koliko ona to zaslužuje?
Ramzes je pozvao na objed svoje počasne goste, Mojsija, Setaua, Ašu i
Amenija. Tako se cijelo bratstvo koje je u vrijeme studentskih dana u
Kapu, visokoj školskoj ustanovi u Memphisu, tragalo za znanjem i
istinskom moći, ponovno našlo na okupu. Prijateljski susret za
zajedničkim stolom nije odagnao tugu: svi su osjećali daje Setijev odlazak
predstavljao kataklizmu iz koje egipatska zemlja neće izići nepovrijeđena.
- Ovaj put - reče Mojsije Ramzesu - tvoji će se snovi doista ostvariti.
- Moja krunidba nije san, već ogroman teret od kojeg strepim.
- Ti ne znaš za strah. - usprotivi se Aša.
- Ja bih na tvom mjestu odustao. - promrmljao je Setau.
- Položaj faraona ne nosi sa sobom ništa lijepo.
- Razmišljao sam o tome, ali što bi ti mislio o sinu koji je izdao oca?
- Mislio bih da je njegov razum pobijedio nad ludilom; što ako Teba bude
i tvoja grobnica?
- Želiš li time reći da su se neki opet urotili protiv mene?
- Neki... Prije bih rekao cijela vojska ljudi! Zato smo i došli ovamo, da
budemo uz tebe, mi, nekolicina prijatelja koje imaš.
- Setau je postao tjelohranitelj. - reče Aša ironično.
- Tko bi rekao?
- Istina, više volim raditi nešto konkretno nego gubiti vrijeme na lijepe
govore.
- Kritiziraš diplomaciju?
- Diplomacija komplicira život koji je u stvari vrlo jednostavan: s jedne
strane postoji dobro, s druge zlo; između
njih nema kompromisa.
- Tvoja vizija je previše jednostavna. - odgovori Aša prezrivo.
- Slažem se sa Setauom. - umiješao se Ameni. - S jedne strane nalaze se
Ramzesovi pristaše, a s druge njegovi protivnici.
- Što ako su ovi drugi sve brojniji? - pitao je Mojsije.
- To ništa ne mijenja na stvari, ostajemo uz Ramzesa.
- reče Ameni.
- Ramzes uskoro više neće biti naš prijatelj, već egipatski faraon. Više nas
neće gledati istim očima.
Mojsijeve riječi posadile su sjeme sumnje u sve prisutne; čekali su
Ramzesov odgovor.
- Mojsije je u pravu. Sudbina me je izabrala i neću bježati od nje; a vi ste
moji prijatelji i računam na vašu pomoć.
- Što od nas očekuješ? - upita ga Židov.
- Svatko od nas već se nalazi na svom životnom putu; nadam se da će se
naši putovi susresti i da ćemo njima zajedno hodati, poradi sreće i boljitka
Egipta.
- Znaš moju situaciju. - reče mu Setau. - Vraćam se zmijama odmah
poslije tvoje krunidbe.
- Znam, ali ipak ću te pokušati uvjeriti da mi budeš što bliže.
- To je unaprijed izgubljena bitka: ispunit ću svoj zadatak tjelohranitelja,
toliko od mene; neka Mojsije bude šef gradilišta, Ameni ministar, Aša
veleposlanik, a ja se vraćam svojim zmijama!
- Dijeliš li ti to položaje umjesto mene? Setau je slegnuo ramenima.
- A da kušamo ovo izvrsno vino koje nam je ponudio regent? - predložio
je Aša.
- Neka bogovi štite Ramzesa, neka mu daju dug i sretan život. - nazdravio
je Ameni.
Henar se nije nalazio na regentovom brodu, već na svojoj raskošnoj lađi
na kojoj je radilo četrdeset mornara. Budući da je bio šef protokola,
pozvao je brojne uglednike, većinom Ramzesove protivnike. Dok su
uglednici kritizirali regenta, Setijev stariji sin mudro je šutio, slušao i u
nekima od njih prepoznavao buduće saveznike; prevladavalo je opće
mišljenje da su Ramzesova mladost i neiskustvo nepremostivi nedostaci
budućeg kralja.
Henar je sa zadovoljstvom zaključio da je njegov ugled neukaljan i da su
mu ljudi naklonjeni, dok o njegovom bratu, kojeg će još dugo uspoređivati
sa Setijem, nisu imali pretjerano dobro mišljenje. Razdor je očigledno
postojao, trebalo ga je proširiti, pričekati pogodnu priliku i oslabjeti
mladog faraona.
Henar je poslužio goste voćem i svježim pivom; njegova ljubaznost i
umjerenost dopadale su se većini dvorjana, sretnih
što imaju priliku izmijeniti nekoliko riječi s tako uglednom osobom koja
će, nesumnjivo, doći na mjesto koje zaslužuje - na mjesto svog mlađeg
brata.
Dok su uzvanici raspravljali, čovjek srednjeg rasta i špicaste bradice,
odjeven u tuniku s raznobojnim trakama, čekao je da ga se primi. Djelovao
je skromno, gotovo ponizno, nije mu smetalo što čeka.
Henar mu naposljetku dade znak da priđe.
Čovjek se nakloni s dubokim poštovanjem.
-Tko si ti?
- Zovem se Raja; sirijskog sam podrijetla, ali već dugo radim u Egiptu
kao samostalan trgovac.
- Što prodaješ?
- Konzervirano meso vrhunske kvalitete i lijepe azijske vaze.
Henar je širom otvorio oči.
- Vaze?
- Da, prinče; ja sam jedini čovjek u zemlji koji ima dozvolu za uvoz i
prodaju tih izuzetnih umjetničkih predmeta.
- Je li ti poznato da skupljam rijetke vaze?
- Da, nedavno sam to saznao; zato sam vam ih i želio pokazati, u nadi da
će vam se svidjeti.
- Jesu li skupe? - Ovisi.
Ove su riječi zaintrigirale Henara.
- Kakve su cijene?
Raja otvori torbu od grubog platna i izvadi malu, srebrnu vazu s uskim
grlom i ukrasima u obliku palminog lišća.
- Što mislite o ovoj, prinče?
Henar je zanijemio od zadivljenosti; kapljice znoja izbiše mu na čelu, ruke
su mu postale vlažne.
- Pa to je remek-djelo... pravo remek-djelo! Koliko tražiš?
- Dopustite da ovo bude moj poklon budućem kralju Egipta.
Setijev stariji sin pomisli da ga nije dobro čuo.
- Nisam ja budući faraon, već moj brat, Ramzes... Pogriješio si, trgovce.
Dakle, reci cijenu.
- Nemam običaj griješiti, prinče; u mom poslu pogreške se skupo plaćaju.
Henar teškom mukom odvoji pogled od prelijepe vaze.
- Što mi pokušavaš reći?
- Pokušavam vam reći da mnogi ne žele da Ramzes postane faraon.
- Ramzes će za nekoliko dana biti okrunjen.
- Možda, ali to ne mora značiti da će zadugo ostati na prijestolju.
-Tko si ti, Rajo?
- Ja sam čovjek koji vjeruje u vašu budućnost i želi vas vidjeti na čelu
Egipta.
- Kako znaš da bih bio dobar kralj?
- Zar niste izrazili želju da unaprijedite trgovinu sa stranim zemljama i da
postanete ekonomski saveznik naj-moćnijeg naroda u Aziji?
- Misliš na... Hetite?
- Dobro ste me razumjeli.
- Ti si, dakle, njihov špijun... Bi li Hetitima bilo drago da dođem na
prijestolje?
Raja potvrdna klimne glavom.
- Što predlažeš? - upita Henar, još zaprepašteniji nego kada je, nekoliko
minuta ranije, ugledao lijepu vazu.
- Ramzes je vatren i ratoboran; kao i njegovom ocu, stalo mu je samo do
veličine i nadmoći Egipta. Vi ste, za razliku od njih dvojice, mudar i
umjeren čovjek koji vjeruje u suradnju.
- Ako izdam Egipat, život će mi biti u opasnosti, Rajo. Henar je
razmišljao o Tutankamonovoj supruzi koja je osuđena na smrt zbog
suradnje s neprijateljima.
- Nije li dolazak na egipatsko prijestolje vrijedan rizika? Henar je zatvorio
oči.
Hetiti... Da, često je razmišljao o tome da ih iskoristi kako bi pobijedio
Ramzesa, ali to je bila samo ideja i nikada nije ozbiljno razmišljao o tome
da je provede u djelo. A sada je ideja postala tako stvarna, zahvaljujući
bezazlenom trgovcu koji je stajao pred njim.
- Volim svoju zemlju...
- Tko je rekao da je ne volite, prinče? Ali više od svega volite moć. A
steći ćete ju ukoliko stupite u savez s Hetitima.
- Moram razmisliti.
- Taj luksuz vam, nažalost, ne mogu priuštiti.
- Tražiš od mene da ti odmah odgovorim?
- Da, zbog vlastite sigurnosti. Otkrio sam vam tko sam, jer imam
povjerenja u vas.
- Što ako odbijem?
Raja mu nije odgovorio; njegov pogled postao je ukočen
i nedokučiv.
Henarova unutarnja borba nije trajala dugo; sudbina
mu je ponudila moćnog saveznika, na njemu je bilo da drži
uzde, procijeni situaciju i izvuče što veću korist, pazeći pritom da ne
ugrozi sigurnost Egipta. Svakako, i dalje će koristiti Asu, ali će mu
prešutjeti da surađuje s najvećim neprijateljem Dviju Zemalja.
- Pristajem, Rajo.
Na trgovčevu licu pojavi se blagi osmjeh.
- Sad mi je jasno zašto vas prati glas pametnog čovjeka. Vidjet ćemo se
uskoro; nikome neće biti sumnjivo da se viđamo budući da ću biti jedan
od vaših dobavljača rijetkih vaza. Molim vas da ovu zadržite, kao
uspomenu na početak naše suradnje.
Henar je rukom prelazio po dragocjenom predmetu. Smiješila mu se
svijetla budućnost.

12
Ramzes se sjećao svakog kamena u Dolini Kraljeva, j neplodnoj Velikoj
preriji' kroz koju ga je proveo otac kada su posjetili grob prvog Ramzesa,
utemeljitelja dinastije, starog vezira kojem je Savjet mudrih naložio da
stvori novu lozu vladara. Poslije samo dvije godine vladavine, Ramzesa I
naslijedio je Seti, kojeg će danas naslijediti njegov sin, Ramzes II.
Stegnuta srca, ne obazirući se na nepodnošljivu ljetnu vrućinu zbog koje je
nekoliko nosača pogrebne opreme palo u nesvijest, Setijev mlađi sin
hodao je na čelu povorke koja je ispraćala mumiju do svog vječnog doma.
Ramzes na trenutak osjeti da mrzi tu prokletu dolinu koja mu je otela oca i
osudila ga na samoću; ali mjesto je bilo čarobno, odisalo je životom,
plijenilo mu dušu.
U kamenoj tišini odzvanjao je glas predaka; govorio je o svjetlosti,
preobražaju i preporodu, nametao je poštovanje prema nebeskom svijetu u
kojem su se rađali svi oblici života.
Ramzes je prvi ušao u ogroman Setijev grob, najveći i najviši u Dolini;
budući kralj će ukazom zapovjediti da nijedan grob ne smije premašiti
njegov. Nikada se nitko neće mjeriti sa Setijem.
Mumiju je nosilo dvanaest svećenika; Ramzes je, kao sudionik obreda i
pokojnikov nasljednik - zadužen da izgovori magične riječi prilikom
prelaska preminulog faraona u drugi svijet i preporoda u zemlji bogova -
bio odjeven u krzno pantere. Izgledalo je kao da su moćne riječi obrednih
tekstova, čitanih na sahranama, žive, kao da njihova snaga neće nestati
dokle god postoji vrijeme.
Mumifikatori su obavili posao do savršenstva. Setijevo lice bilo je
spokojno i vedro. Prisutnima se činilo da će svakog trenutka otvoriti oči,
da će progovoriti... U 'zlatnoj prostoriji', gdje Izida svojom čudesnom
alkemijom smrtno pretvara u besmrtno, svećenici su zatvorili sarkofag.
- Seti je bio pravedan kralj. - reče Ramzes. - Živio je po Zakonu, svjetlost
ga je voljela, pa na Zapad odlazi živ.
Diljem Egipta brijači su bez predaha brijali muškarce jer je četrdeset dana
žalosti prošlo. Žene su radile frizure, neke same, a neke kod frizera.
Noć uoči krunidbe, Ramzes i Nefertari meditirali su u hramu Gurnaha,
gdje će se od sada svakodnevno slaviti Setijev ka, kako bi preporođeni
faraon bio prisutan među živima za sva vremena. Zatim su otišli u
karnaški hram gdje ih je primio veliki svećenik; nije im promaklo da je
karnaški poglavar neobično služben i suzdržan. Poslije skromne večere,
regent i njegova supruga su se povukli u palaču koja se nalazila u blizini
zemaljskog prebivališta boga Amona. Odvojeno su meditirali pred
postoljem prijestolja, simbolom iskonskog stratišta nastalog iz kozmičkog
oceana iz doba hijeroglifa kojima se ispisivalo ime boginje Maat, ime 'one
koja je pravedna i pokazuje pravi put', one koja predstavlja vanvremenski
Zakon, Zakon kojim će se hraniti kraljevski par, da bi njime nahranio i
cijeli egipatski narod.
Ramzes je snažno osjećao prisutnost svog oca, imao je dojam da ga Seti
hrabri u tim dugim, mučnim satima koji su prethodili trenutku kada će se
njegov život zauvijek promijeniti. Budući kralj više nikada neće smjeti
razmišljati o sebi, njegova jedina briga bit će dobrobit egipatskog naroda i
napredak njegove zemlje.
Obuze ga strah, po tko zna koji put.
Poželio je pobjeći iz palače, potrčati ususret svojoj mladosti, ka lijepoj Izet,
ka uživanju i bezbrižnom životu; ali, on je bio Setijev nasljednik i
Nefertarin suprug. Morao je prihvatiti činjenicu da će sutra postati kralj,
morao je potisnuti strah i preživjeti tu noć punu iskušenja.
Noćna tmina je ustuknula, rodilo se novo jutro, uskrslo sunce pobijedilo je
čudovište tame. Dvojica svećenika, jedan s maskom sokola, drugi s
maskom ibisa, stadoše lijevo i desno od Ramzesa; predstavljali su bogove
Hora, zaštitnika kraljeva, i Tota, gospodara hijeroglifa i svete znanosti.
Svećenici su golog regenta polili vodom iz dviju visokih vaza, kako bi ga
očistili od njegovog ljudskog lika. Zatim su ga, da bi mu dali božansko
obličje, od glave do pete namazali kremama koje su mu otvorile
energetske centre i učinile da njegovo opažanje stvarnosti bude drukčije
nego kod ostalih ljudi.
Kad je mazanje završeno, svećenici su prinijeli obrednu odjeću. Obukli su
mu bijelo-zlatnu pregaču čiji se izgled nije mijenjao još od drevnih
vremena, a o pojas su mu objesili bikov rep, simbol kraljevske moći.
Mladić se prisjetio susreta s divljim bikom; Seti ga je suočio s opasnom
životinjom kako bi iskušao njegovu snagu; danas on postaje utjelovljenje
snage i morat će naučiti njome upravljati.
Svećenici su zatim ukrasili Ramzesov vrat širokom ogrlicom od sedam
niski raznobojnih perli, stavili mu bakarne grivne na mišice i zglobove i
obuli mu bijele sandale. Pružili su mu toljagu kojom će uništavati
neprijatelje i rastjerivati tminu i vezali mu oko čela pozlaćenu traku koja
se zove sia - 'unutarnji vid'.
- Prihvaćaš li iskušenje moći? - upita ga Hor.
- Prihvaćam.
Hor i Tot su uhvatili Ramzesa za ruke i uveli ga u drugu prostoriju. Na
prijestolju su ležale dvije krune. Pored njih je stajao svećenik s maskom
boga Seta, čuvara kruna.
Tot se povukao, a Hor i Set se bratski zagrle. Unatoč neprijateljstvu i
vječnoj borbi, morali su se sjediniti u istom biću, u faraonu.
Hor podiže crvenu krunu Donjeg Egipta, koja je sličila sudskoj kapi sa
spiralom na vrhu, i stavi je Ramzesu na glavu; potom Set uze ovalnu
krunu s kuglom - bijelu krunu Gornjeg Egipta - i stavi je pored crvene.
- 'Dva moćna' su se ujedinila zbog tebe - izgovori Tot.
- Vladaš i ujedinjuješ crnu i crvenu zemlju; ti si gospodar trske Juga i
pčele Sjevera, činiš da obje zemlje bujaju.
- Jedino ti možeš sjediniti dvije krune. - reče mu Set.
- Munje koje one u sebi nose sažižu podlace.
Hor pruži faraonu dva žezla: prvi, Vještina moći', služio je za
blagoslivljanje prinosa, a drugi, 'magija', predstavljao je pastirski štap koji
će mu pomagati održati svoj narod u slozi.
- Došao je trenutak da se prikažeš u svojoj slavi. – reče Tot svečanim
tonom.
Tri božanstva praćena faraonom izađu iz tajnih prostorija i krenuše ka
velikom dvorištu pod vedrim nebom gdje su ih čekali svi ugledni Egipćani
koji su imali tu sreću da budu pozvani na krunidbu.
Na natkrivenoj bini nalazilo se prijestolje od pozlaćenog drveta, skromno i
vrlo jednostavnih linija.
Ramzes je poznavao prijestolje na kojem je Seti sjedio prilikom službenih
ceremonija.
Vidjevši da je Ramzes zbunjen, Tuja mu se približi tri koraka i pokloni mu
se.
- Neka nas Vaše veličanstvo obasja kao svjetlost jednog novog sunca i
zauzme svoje mjesto na prijestolju živih.
Gesta faraonove udovice, njegove voljene majke koju će poštovati dok
bude živio, duboko ga je ganula.
- Predajem ti oporuku bogova koju ti je namijenio Seti.— reče svečanim
glasom. - Dobivaš ju od Setija, kao što će ju tvoj nasljednik dobiti od tebe.
Tuja je pružila Ramzesu kožnu futrolu s papirusom, oporukom koju je u
osvit civilizacije svojom rukom zapisao Tot, proglašavajući faraona
vladarom Egipta.
- Evo tvojih pet imena: - produži kraljica majka jasnim i ozbiljnim glasom
- Moćni bik, miljenik Zakona; Zaštitnik Egipta od kojeg drhte strane
zemlje; Nepobjedivi ratnik koji slavno pobjeđuje; Onaj kojeg je izabrala
Svjetlost jer je Zakon moćan; Sin svjetlosti, Ramzes.
Tujine su riječi ostavile snažan dojam na sve nazočne; dvorištem je
vladala svečana tišina. Čak je i Henar, zaboravivši svoje nakane i zavist,
dopustio da ga ponesu ti čarobni trenuci.
- Dvjema Zemljama vlada kraljevski par. - nastavila je Tuja. - Priđi,
Nefertari, stani pored kralja, ti koja postaješ velika kraljevska supruga i
kraljica Egipta.
Ramzes je bio toliko zaslijepljen ljepotom mlade žene da je poželio priviti
ju uz grudi usred ovog svečanog obreda. Nefertari je nosila dugu lanenu
haljinu, vrat joj je krasila zlatna ogrlica, uši naušnice od ametista, a ruke i
noge grivne od jaspisa. Gledajući svog kralja, izgovorila je drevne riječi:
- Vidim Hora i Seta ujedinjene u tvom biću. Slavim tvoje ime, faraone, ti
si jučer, danas i sutra. Živim od tvojih riječi, živim da bih od tebe
odagnala svako zlo i opasnost.
- Ti si vladarica Egipta i svih njegovih zemalja, ti koja si beskrajno nježna,
ti koja si miljenica bogova, ti koja si majka i supruga boga, ti koju volim.
Ramzes stavi Nefertari na glavu krunu s dva duga pera, simbol velike
kraljevske supruge s kojom će faraon dijeliti svoju moć.
Na nebu se pojavio sokol, niotkuda, kao da se stvorio iz samog sunca; tada
stane kružiti iznad glava kraljevskog para, kao da vreba plijen; odjednom
se usmjeri ka Ramzesu, tako brzo da nijedan strijelac nije stigao napeti luk.

Dvorištem su se razlijegali uzvici zaprepaštenja kada je grabljivica sletjela

na faraonovo rame.
Setijev sin se nije pomakao; Nefertari ga je mirno promatrala.
Nekoliko dugih trenutaka prisutni su nijemo zurili u ovaj čudesni prizor, u
sjedinjenje sokola Hora, zaštitnika kraljevstva, i čovjeka kojeg je odabrao
da vlada Egiptom.
Zatim ptica zaleprša krilima i poletje ka suncu, silna i spokojna.
Tog dvadeset sedmog dana trećeg ljetnog mjeseca, Ramzes je, praćen
oduševljenim povicima podanika, postao faraon.
Ramzes je morao prionuti na posao odmah po ^okončanju svečanosti.
Glavni nadstojnik Kuće Faraona proveo ga je kroz njegov tebanski dvor
koji se sastojao od javnog dijela i privatnih odaja. Ramzes je obišao
dvoranu za prijeme sa stupovima u obliku lotosovog cvijeća, trske,
papirusa, riba i ptica, pisarski ured, malu salu za privatne posjete, balkon
sa kojeg će pozdravljati narod, blagovaonicu s velikim stolom ukrašenim
košarama s voćem i buketima cvijeća, spavaću sobu s krevetom
prekrivenim šarenim jastucima, popločanu kupaonicu!

'? Po široko prihvaćenoj pretpostavci, Ramzes je okrunjen u lipnja 1279 pr.

n. e.

Glavni nadstojnik je potom upoznao novog vladara Dviju Zemalja sa

stanarima Kuće, sa svećenicima zaduženima za tajne obrede, s pisarima
Kuće Života, s liječnicima, s komornikom koji se brinuo o privatnim
odajama, sa šefom službe zadužene za kraljevsku prepisku, s upravnicima
Riznice, žitnice i staja i s mnogim drugim službenicima koji su jedva
čekali da upoznaju i pozdrave novog faraona.
- A sada mi dozvolite da vam predstavim... Ramzes je ustao.
- Dosta za danas.
Nadstojnik se pobunio. - Vaše veličanstvo! Pa čeka vas toliko važnih
ličnosti...
- Važnijih od mene?
- Oprostite mi, nisam vas želio...

- Želim razgledati kuhinju.

- Želite u kuhinju?! Pa nije vam tamo mjesto!
- Znaš bolje od mene gdje bih trebao biti?
- Oprostite, ja...
- Prestani mi se već jednom ispričavati! Radije mi reci zašto me vezir i
veliki Amonov svećenik nisu došli pozdraviti.
- Ne znam, Veličanstvo, to zaista nije moj posao.
- Idemo u kuhinju.
Mesari, proizvođači konzerviranih proizvoda, pekari, slastičari, pivari...
Rome je vladao cijelom vojskom taštih stručnjaka, ljubomornih ljudi koji
su se neprestano hvalisali svojim povlasticama i svađali jedni s drugima,
čas oko broja radnih sati čas oko slobodnih dana. Romea, debeljuškastog,
pomalo tromog veseljaka okruglih obraza, nisu brinuli trostruki podbradak
ni debljina s kojom će se već boriti kada ode u mirovinu. Za sada je bio
zadovoljan time što čvrstom rukom upravlja svojom vojskom, što najbolje
u kraljevstvu priprema ukusna jela i uspješno rješava svakodnevne
trzavice. Zahtijevao je da kuhinjske prostorije budu savršeno čiste, da
namirnice budu svježe, a specijalitete je uvijek probao prije nego što ih
posluži dvorskim dostojanstvenicima; šef kuhinje je zahtijevao da u
svakom trenutku sve bude savršeno, bili kralj i njegova klika u Tebi ili ne.
Ugledavši dvorskog nadstojnika u pratnji mišićavog mladića odjevenog u
jednostavnu, blistavo bijelu pregaču, Rome pomisli da ga očekuje još
jedna dosadna prepirka. Taj prokleti, nepodnošljivo naduti službenik opet
mu dovodi nekakvog nesposobnog mangupa; obitelj tog mladića
nesumnjivo mu je dala lijep iznos da bi ga uvjerila da ga zaposli kao
kuhinjskog pomoćnika.
- Pozdravljam te, Rome! Dovodim ti...
- Znam ja koga mi dovodiš.
- U tom slučaju, pokloni se kako dolikuje.

Šef kuhinje stavi ruke na bokove i prasnu u smijeh.

- Ja da se poklonim pred tim tvojim mangupom? Da vidimo prvo kako
pere suđe!
Nadstojnik je pocrvenio, pa se okrenuo kralju, sav zbunjen.
- Oprostite, on...
- Znam i sam govoriti. - prekinuo ga je Ramzes. - A ti, znaš li ti kuhati?
- Tko si ti da sumnjaš u moju vještinu kuhanja?
- Ja sam Ramzes, egipatski faraon.
Rome je bio skamenjen; shvatio je daje njegova karijera završena.
Mirno je skinuo kožnu pregaču i odložio ju na niski stol. Uvrijedio je
kralja, što je bio izuzetno težak prijestup; sigurno će ga izvesti pred
vezirov sud i strogo kazniti.
- Što si pripremio za ručak?
- Pe... pečene prepelice, grgeča s Nila u aromatičnom bilju, pire od
smokava i kolač s medom.
- Zvuči primamljivo, ali ne znači da je i ukusno. Rome je planuo.
- Zar sumnjate, Vaše veličanstvo? Moj ugled...
- Ne zanima me ugled. Da probam te tvoje specija-litete.
- Odmah ću dati pripremi stol u dvorskoj blagovaonici.

- reče nadstojnik susretljivo.

- Nema potrebe, ovdje ću ručati.
Kralj je s užitkom jeo, dok ga je nadstojnik zabrinuto promatrao.
- Ovo je uistinu vrhunski pripremljeno. - zaključio je.
- Kako se zoveš, kuhare?

- Rome, Vaše veličanstvo.

- Rome, to znači 'čovjek'... Dostojan si imena koje nosiš. Proglašavam te
nadstojnikom dvora, peharnikom i šefom svih kraljevskih kuhinja. Pođi sa
mnom, da malo porazgovaramo.
Bivši nadstojnik je zamuckivao.
- A... a ja, Vaše veličanstvo?
- Ne podnosim nesposobne i udvorne ljude; perači suda uvijek su potrebni,
mislim da je to pravi posao za tebe.
Kralj i Rome se uputiše ka trijemu.
- Primat ćeš naredbe od mog osobnog tajnika Amenija; ne dozvoli da te
njegov izgled prevari, ispod maske slabašnog i šutljivog čovjeka krije se
neumoran radnik. Osim toga, imam tu čast da mi on bude prijatelj.
- Izgleda mi se da ću imati velike odgovornosti, za jednog običnog kuhara.
- Otac me je naučio da procjenjujem ljude po instinktu; ako nisam u pravu,
tim gore po mene. Ljudi od povjerenja više su mi nego potrebni. Poznaješ
li dobro dvor?
- Da budem iskren...
- Budi iskren, živcira me okolišanje.
- Dvor Vašeg veličanstva zborno je mjesto najambi-cioznijih ljudi
kraljevstva i stjecište najvećih laskavaca; bojali su se vašeg oca, pa su se
skrivali za njegovog života. Sad kada je on mrtav, izmiljeli su iz svojih
jazbina, poput pustinjskog cvijeća poslije olujne kiše.
- Što očekuju?
- Nadaju se da će se s vremenom pokazati da niste spo-sobni vladati
zemljom.
- Ako si sa mnom, zahtijevam da budeš potpuno iskren.
- Mislite da sam sposoban za to?
- Dobrog kuhara ne treba podcjenjivati; ako je darovit, mnogi mu
pokušavaju ukrasti recepte, kuhinja mu je uvijek puna raznih ljudi, a on u
tom mnoštvu zna prepoznati opasnog neprijatelja kao što među
namirnicama prepoznaje nagnjilo povrće. Tko se najglasnije buni protiv
mene?
- Na dvoru vas gotovo svi mrze, Veličanstvo; misle da niste dostojni
naslijediti Setija. Smatraju da ste na prijestolju privremeno, da ćete vladati
samo dok se ne pojavi netko bolji.
- Hoćeš li, bez obzira na to, prihvatiti i napustiti tebansku kuhinju da bi
se brinuo o memfiškom dvoru?
Rome se nasmijao.
- Kada bih se zadovoljio time da ostanem u Tebi i pripremam ukusna jela,
bio bih miran i bezbrižan. Ali, takav
život ima i svojih loših strana... Da, prihvaćam vaš prijedlog, ali...
- Reci slobodno.
- S dužnim poštovanjem, Vaše veličanstvo, nemate nikakvih izgleda da
opstanete na prijestolju.
- Zašto si toliki pesimist?
- Zato što je Vaše veličanstvo mlado i neiskusno, zato što nema namjeru
pokoravati se volji velikog Amonovog svećenika i vlastohlepnih ministara.
A ne možete se boriti protiv njih, previše su jaki.
- Zar ne znaš kolika je moć jednog faraona?
?- Ne znam, iskreno rečeno, ali mislim da je to unaprijed izgubljena bitka.
Kako se jedan čovjek može boriti sam protiv svih?
- Zar ne znaš da je faraon snažan poput divljeg bika?
- Čak ni divlji bik ne može pomicati planine.
- Ako sam te dobro razumio, savjetuješ mi da se odreknem prijestolja na
koje sam se tek popeo.
- Ako se odreknete vlasti i prepustite je iskusnim ljudima, nitko vam to
neće zamjeriti.
- Čak ni ti?
- Ja sam samo najbolji kuhar u kraljevstvu, moje mišlje-nje je nevažno.
- Nisi li postao dvorski nadstojnik?
- Ako vam dam jedan savjet, Veličanstvo, hoćete li ga poslušati?
- Ovisno o savjetu.
- Nikada ne prihvaćajte loše pivo i osrednje meso; to će biti početak vaše
propasti. Oslobodite me mojih dosadašnjih dužnosti i dopustite mi da
preuredim vašu administraciju.
Ramzes se nije prevario. Rome je bio čovjek kakav mu je bio potreban.
Odahnuo je i krenuo ka dvorskom vrtu.

Nefertari je teškom mukom zadržala suze. Njene slutnje su se obistinile.

Željela je voditi miran život u razmišljanju i duhovnom napredovanju, a
našla se usred stihijske bujice. Morala se odvojiti od Ramzesa odmah
nakon krunidbe, kako bi se upoznala s dužnostima velike kraljevske
supruge, te posjetila hramove i tkalačke radionice kojima će od sada
upravljati.
Tuja je upoznala Nefertari s upravnicima kraljičinih posjeda, s
nadzornicima harema u kojima su se školovale djevojke, s pisarima koji će
voditi njene knjige, s poreznicima, svećenicima i svećenicama koji će u
njeno ime obavljati obrede 'božanske supruge' da bi stvaralačka energija
uvijek bila prisutna na zemlji.
Nefertari nekoliko dana nije imala vremena za predah, vodili su je s
jednog mjesta na drugo; morala je upoznati na stotine osoba, svakom
uputiti nekoliko riječi, pazeći, pritom, da prikrije umor i da neprestano
bude nasmijana.
Svakog jutra kraljicu su posjećivale frizerka, šminkerka, manikerka i
pedikerka; njena ljupkost za dobrobit Egipta bila je važna gotovo koliko i
Ramzesova snaga. Nosila je elegantnu lanenu haljinu stegnutu crvenim
pojasom; bila je doista najljepša kraljica na svijetu.
Mlada žena sjedne na niski krevet, potpuno iscrpljena. Nije imala snage
spustiti se na svečanu večeru na kojoj je trebala primiti na poklon vaze s
mirišljavim mastima.
Nježna Tujina prilika pojavila se na vratima polumračne sobe.
- Jesi li bolesna, Nefertari?
- Nemam više snage.

Setijeva udovica sjedne na rub kreveta, nježno uhvati desnu ruku mlade
žene i položi ju među svoje ruke.
- Znam kako ti je, prošla sam iste muke; za tvoju iscrpljenost postoje dva
lijeka: prvi je okrepljujući napitak, a drugi, daleko djelotvorniji,
Ramzesova je privlačnost koju je naslijedio od svog oca.
- Neću biti dobra kraljica.
- Voliš Ramzesa?
- Više nego sebe samu.
- Onda ne brini, nećeš ga razočarati. Izabrao je ženu dostojnu da bude
kraljica, ženu koja će biti sposobna stati uz njega i pružiti mu podršku u
njegovoj borbi.
- A, ako je pogriješio kad me je izabrao?
- Nije pogriješio. Misliš li da se meni nikada nije dogodilo da sam bila
umorna i malodušna? To što se zahtijeva od velike kraljevske supruge
nadilazi snagu svake žene. Tako je uvijek bilo, tako i treba biti.
- Jeste li ikada poželjeli odustati?
- Da, sto puta na dan, na početku; preklinjala sam Setija da izabere neku
novu kraljicu, a mene da zadrži uza sebe kao drugu suprugu. Uvijek sam
dobivala isti odgovor: uzimao me je u krilo i tješio, ne oslobađajući me ni
jedne jedine obveze.
- Što ako ne opravdam povjerenje koje mi je Ramzes ukazao?
- Lijepo je što si postavljaš to pitanje, a na meni je da ti odgovorim.
Nefertari je uznemireno gledala u kraljicu. Tujin pogled bio je spokojan.
- Osuđena si na to da vladaš, Nefertari; nemoj se boriti protiv sudbine.
Ameni i Rome preuredili su tebansku administraciju za manje od tri dana,
slijedeći Ramzesove upute; mladi kralj se sastao s mnogobrojnim
službenicima, visokim i nižim, počevši od gradonačelnika Tebe pa sve do
nadzornika skele. Budući da je Seti gotovo neprekidno boravio na sjeveru,
veliki južnjački grad vodio je sve autonomniju politiku; vlast velikog
Amonovog svećenika sve je više rasla, da bi se, na kraju, njegovi ukazi i
odluke poštovali više od kraljevih. Ramzes je, zahvaljujući mnogobrojnim
razgovorima s raznim službenicima, postao svjestan ozbiljnosti situacije;
ako ništa ne poduzme, Gornji i Donji Egipat će, prije ili kasnije, postati
odvojene države, a ta će podjela dovesti zemlju do propasti.
Mršavi Ameni i bucmasti Rome, obojica imuna na laskanja i molbe
dvorjana, surađivali su iznenađujuće dobro; bili su vrlo različiti, pa su se
dopunjavali, bili su odani Ramzesu i duboko su vjerovali u njega. Uz
kraljevo odobrenje, postavili su mnoge nove ljude na visoke položaje, i
time potresli učmalu hijerarhiju.
Petnaest dana nakon krunidbe cijela Teba govorila je o kralju. Jedni su
govorili da je nesposoban, drugi da ga zanimaju samo lov i uživanje; za to
vrijeme, Ramzes je marljivo radio na dvoru, sastajao se s raznim ljudima,
donosio odluke i ubrzo se pokazalo daje naslijedio Setijevo kraljevsko
držanje i snagu.
Ramzes je čekao reakcije.
Reakcija nije bilo. Teba je šutjela, zaprepaštena. Kralj je pozvao vezira,
prvog ministra kraljevstva. Ovaj mu se ponizno zakleo na odanost, te
zapisao Ramzesove naredbe, uvjerivši ga da će ih uvijek revno provoditi.
Ramzes nije dijelio Amenijev mladenački zanos niti Romeovo
zadovoljstvo. Njegovi neprijatelji su, doduše, bili iznenađeni, uvidjeli su
da su ga podcijenili, ali je znao da se oni neće lako predati, da će pričekati
pogodan trenutak da ga ponovno napadnu. Kralja su užasavale te tajne
zavjere, želio se susresti s neistomišljenicima, otvoreno se sukobiti s njima,
ali znao je da su to samo mladenačke želje.
Mladi kralj je, kao i svakog dana pred zalazak sunca, šetao dvorskim
vrtom gdje je dvadesetak vrtlara zalijevalo cvjetne lijehe i drveće. S lijeve
strane hodao je uz njega Noćobdija, ponosan na svoju dražesnu ogrlicu od
različaka, dok ga je s desne strane gracioznim hodom pratio Krvnik,
njegov ogromni lav. Pod sjenicom, u blizini vrata što vode u vrt, sjedio je
Sard Seramana, šef osobne straže Njegovog veličanstva, spreman djelovati
ukoliko bi primijetio bilo kakvu opasnost.
Ramzes je jako volio sikomore, narove, smokve i perseje; drveće je
predstavljalo odmor za dušu i davalo je vrtu rajski izgled. Žarko je želio da
njegov Egipat podsjeća na ovu mirnu luku gdje su različite vrste živjele u
sreći i harmoniji.
Te večeri Ramzes je posadio mladu sikomoru, okružio ju je zemljom i
pažljivo je zalio.
- Vaše veličanstvo mora pričekati petnaest minuta; a zatim vrlo polako
zaliti mladicu još jednim vrčem vode.
Ramzes se okrenuo i ugledao vrtlara neodređenih godina; primijetio je da
na vratu ima ožiljak od velikog čira koji je vjerojatno dobio od nošenja
motke s teškim zemljanim posudama na oba kraja.
- Pametan savjet. - priznao je Ramzes. - Kako se zoveš?
- Neđem.
- 'Blagi'... Jesi li oženjen?
- Oženjen sam s ovim vrtom, drvećem, cvijećem; oni su moja obitelj, moji
preci i potomci. Sikomora koju ste zasadili nadživjet će vas čak i ukoliko
poživite sto deset godina, poput mudraca.
- Sumnjaš da ću toliko poživjeti? - upita Ramzes s osmjehom.
- Teško je biti kralj i u isto vrijeme ostati mudar; ljudi su izopačeni i
lukavi.
- I ti pripadaš vrsti koju toliko mrziš; misliš da si bolji od drugih?
- Ne bih to smio reći, Vaše veličanstvo.
- Obučavaš li mlade vrtlare?
- Ne, to nije moj posao; mlade obučava nadstojnik vrta.
- Je li on bolji vrtlar od tebe?
- Tko zna? Ovdje ga nikada nema.
- Misliš li da u Egiptu ima dovoljno drveća?
- Drveća nikada ne može biti dovoljno.
- Slažem se.
- Ne postoji ništa što bi se moglo usporediti s drvetom.
- nastavio je vrtlar. - Dok je živo, pruža nam hlad, cvjetove i voće; kada
umre koristimo njegovo stablo. Zahvaljujući njemu jedemo i gradimo, a
kada sjedimo u hladu što ga pruža i uživamo u blagom sjevercu,
otkrivamo pravu sreću. Sanjam o zemlji drveća gdje bi jedini stanovnici
bili ptice i uskrsli.

- Namjeravam posaditi brojne mladice diljem zemlje.

- reče mu Ramzes. - Ni najzabačenijem egipatskom selu ne smije biti
uskraćen ugodan hlad. Tu će se narod sastajati, stari će mladima
pripovijedati priče iz davnih vremena.
- Neka vas bogovi štite, Vaše veličanstvo; ne postoji ništa mudrije što
jedan kralj može napraviti.
- Bi li mi pomogao u mojoj nakani?
- Ali, ja sam samo...
- Uredi Ministarstva poljoprivrede puni su obrazovanih i sposobnih pisara,
ali meni je potreban netko tko voli prirodu, tko ju osjeća i razumije njene
tajne.
- Ja sam samo vrtlar, Vaše veličanstvo, običan...
- Bit ćeš izvrstan ministar poljoprivrede. Dođi sutra na dvor i traži
Amenija; on će biti obaviješten o tvom novom položaju i u prvo će ti
vrijeme pomagati.
Ramzes se udaljio, ostavivši iza sebe zaprepaštenog Neđema. Kralj
odjednom opazi jednu vitku, svjetlu priliku kako stoji u dnu vrta, između
dvije smokve. Da li je ovo čarobno mjesto posjetila neka boginja?
Približi joj se brzim korakom.
Blage zrake zalazećeg sunca milovale su crnu kosu i dugu, bijelu haljinu.
Kako je jedna žena mogla biti toliko lijepa, istovremeno toliko
nepristupačna i zavodljiva?
Nefertari...
Žena mu potrča ususret i baci mu se u zagrljaj.
- Uspjela sam nakratko pobjeći. - priznala mu je. - Tvoja je majka
pristala umjesto mene otići na koncert. Jesi li me zaboravio?
- Tvoja usta su latice lotosa, tvoje usne izgovaraju čaro-lije, pa ipak ih
želim ušutkati poljupcima.
Ljubili su se mladenačkim žarom i ubrzo poželjeli postati jedno biće.
- Ja sam divlja ptica koja upada u zamku, zarobljen sam u tvojoj kosi,
otkrivaš mi vrt s tisuću i jednim cvijetom čiji me miris opija.
Nefertari rasplete kosu, a Ramzes spusti naramenice njene lanene haljine.
Njihova tijela se sjediniše u toploj, mirnoj noći punoj mirisa.
Prve zrake sunca probudile su Ramzesa; on pomiluje po leđima još
uspavanu Nefertari i poljubi je u vrat. Ne otvarajući oči, ona ga zagrli i
privuče k sebi njegovo snažno tijelo.
- Sretna sam.
- Ti si čista sreća, Nefertari.
- Ne razdvajajmo se više nikada na toliko dugo.
- Nemamo izbora, ni ti ni ja.
- Hoće li od sada dužnosti upravljati našim životima? Ramzes ju je čvrsto
zagrlio.
- Ne odgovaraš mi na pitanje...

- I sama znaš odgovor, Nefertari. Ti si velika kraljevska supruga, ja sam

faraon, to je naša stvarnost od koje ne možemo pobjeći ni u najsmionijim
snovima.
Ramzes je ustao i otišao do prozora; promatrao je ozelenjelu tebansku
provinciju.
- Volim te, Nefertari, ali ja sam suprug zemlje egipatske. Ovu zemlju
moram učiniti plodnom i naprednom; moram pohitati k njoj svaki put kada
me pozove.
- Imaš mnogo posla?
- Mislio sam da ću vladati mirnom zemljom, zaboravivši da u njoj žive
ljudi. A ljudi su u stanju da za nekoliko nedjela zaborave na zakon Maat i
unište djelo mog oca i njegovih predaka; mir je najkrhkije blago. Ako ne
budem oprezan, mračne sile zla zavladat će Egiptom.
Gola Nefertari ustade iz kreveta; prišla je Ramzesu i
zagrlila ga. Privivši njeno toplo, mirisno tijelo uz svoje, osjetio je svu
dubinu njihove povezanosti.
Netko je nervozno zakucao na vrata; ona se potom naglo otvoriše i u sobu
upade razbarušeni Ameni koji hitro okrene glavu kad ugleda obnaženu
kraljicu.
- Stvar je ozbiljna, Ramzese, vrlo ozbiljna!
- Toliko ozbiljna da mi dosađuješ ovako rano?
- Pođi sa mnom, požuri!
- Smijem li se barem umiti i doručkovati?
- Ne, krećemo iz ovih stopa.
Kada je vidio da je obično vrlo hladnokrvni Ameni izvan sebe, Ramzes je
znao da je posrijedi nešto krupno.
Kralj je sam upravljao dvokolicom, dok su ga u drugoj pratili Seramana i
jedan strijelac. Premda nije volio brzu vožnju, Ameniju je ovog puta bilo
drago što Ramzes tjera konje da jure poput vjetra. Zaustavili su se pred
jednima od vrata karnaškog bedema i sišli s kola; Ameni ga je odveo do
stele s ukazom, isklesanim hijeroglifima koje je svaki imalo pismen
prolaznik mogao dešifrirati.
- Pogledaj, - pokaza mu Ameni - pogledaj treći red! Znak sastavljen od
kože triju životinja koji je predstavljao pojam rođenja, dok je u kontekstu
označavao da je Ramzes 'Sin' svjetlosti, bio je pogrešno isklesan. Natpis je
vrijeđao tajnu faraonovog bića i osporavao njegovu zaštitničku magiju.
- Provjerio sam; - dodao je Ameni užasnuto - ista pogreška napravljena je
na svim podnožjima statua i na svim stelama. Namjerno su to napravili,
Ramzese!
- Tko je to napravio?
- Veliki Amonov svećenik i njegovi klesari; klesanje ukaza koji
proglašava tvoju krunidbu njihov je posao! Kada sam vidio što su
napravili, pomislio sam da ne vidim dobro!
Iako srž teksta nije bila izmijenjena, stvar je bila vrlo ozbiljna.
- Pozovi klesare i zapovjedi im da isprave grešku.
- Zar ih nećeš izvesti pred sud?
- Oni su samo izvršili naredbu.
- Veliki Amonov svećenik je bolestan; zato nije mogao doći i pozdraviti te.
- Imaš li nekakav dokaz protiv tog velikodostojnika?
- Pa, očigledno je da je kriv!
- Čuvaj se očiglednosti, Ameni.
- Zar će proći nekažnjeno? Koliko god da je bogat i moćan, on je ipak
tvoj sluga!
- Sastavi detaljan izvještaj o njegovoj imovini.

Rome se nije mogao požaliti na svoja nova zaduženja. Nakon što je

izabrao nekoliko vrijednih i savjesnih ljudi i postavio ih za higijeničare
dvora, pobrinuo se za kraljevski zvjerinjak - tri mačke, dvije gazele, hijenu
i dva siva ždrala.
Jedna mu je životinja zadavala strašne probleme. Noćobdija, žuti faraonov
pas, imao je lošu naviku: lovio je ribe iz kraljevskog ribnjaka; Romeu su
ruke bile vezane jer se taj svakodnevni prizor odvijao pod zaštitničkim
pogledom Ramzesovog lava. Rano ujutro, Rome i Ameni prenijeli su
ogroman kovčeg s papirusima. Odakle je samo mali, suhonjavi pisar, koji
je malo jeo i spavao svega tri-četiri sata dnevno, crpio toliku snagu? Taj
neumorni radnik provodio je najveći dio vremena u kancelariji, zatrpan
spisima.
Ameni i Ramzes prionuli su na posao, dok je Rome krenuo u dnevnu
inspekciju dvorskih kuhinja; držao je da o kvaliteti hrane ovisi faraonovo
zdravlje, a samim tim i zdravlje cijelog Egipta.
Ameni je odmotao nekoliko papirusa.
- Evo rezultata moje istrage. - reče pomalo ponosno.
- Jesi li se namučio?
- Pa i jesam, ustvari. Službenicima karnaškag hrama nije se dopao moj
posjeta, niti su im se svidjela pitanja koja sam im postavio, ali se nisu
usudili spriječiti me da provjerim jesu li govorili istinu.
- Je li Karnak doista bajoslovno bogat?
- Je. Ima osamdeset tisuća zaposlenih, četrdeset i šest gradilišta u
karnaškim provincijama, četiri stotine i pedeset vrtova, voćnjaka i
vinograda, četiristo dvadeset tisuća grla stoke, devedeset brodova i
šezdeset i pet većih ili manjih aglomeracija, izravno podčinjenih
najvećem egipatskom svetištu. Veliki Amonov svećenik vlada pravom
vojskom pisara i seljaka. Treba reći još nešto: popisao sam imovinu
cjelokupnog svećenstva i zaključio da Amonovi svećenici posjeduju šest
milijuna grla goveda, šest milijuna koza, dvanaest milijuna f
magaraca, osam milijuna mazgi i nekoliko milijuna peradi.
- Amon je bog pobjede i zaštitnik egipatskog carstva.
- Slažem se, ali njegovi svećenici samo su ljudska bića i svatko tko
upravlja tolikim bogatstvom, prije ili kasnije, podlegne iskušenju. Nisam
stigao produbiti istragu, ali sam vrlo zabrinut dosadašnjim rezultatima.
- Što te točno zabrinjava?
- Tebanski velikodostojnici s nestrpljenjem čekaju da se kraljevski par
vrati na Sjever; drugim riječima, Tvoje veli-čanstvo im smeta jer kvari
njihovu uobičajenu igru. Od tebe se očekuje da obogatiš Karnak i da ga
pustiš da se razvija kao država u državi; na kraju će se veliki Amonov
svećenik proglasiti kraljem Juga i odcijepiti.
- To bi značilo kraj Egipta, Ameni.
- I duboku nesreću za n'arod.
- Potrebni su nam čvrsti dokazi. Ako uđem u sukob s velikim Amonovim
svećenikom, nemam pravo na pogrešku.
- Prepusti to meni.
Seramana nije imao mira. Menelajev neuspjeli atentat u Memphisu otvorio
mu je oči, znao je da je Ramzes u opasnosti. Barbari su, istina, napustili
Egipat, ali je ipak bio zabrinut.
Bez prestanka je obilazio svaki kutak tebanskog dvora koji je smatrao
osjetljivom zonom, vojnu i policijsku četvrt, vojarnu elitnih jedinica. Ako
dođe do pobune, nesumnjivo će krenuti odatle. Sard se, još od gusarskih
dana, oslanjao samo na svoj instinkt; uvijek je bio na oprezu, bilo da pred
njim stoji visoki časnik ili običan vojnik. Koliko mu se puta već dogodilo
da je izbjegao udarac nekog tobožnjeg prijatelja samo zato što je udario
prvi?
Unatoč divovskoj građi, Seramana je bio okretan poput mačke; znao se
prikrasti i promatrati, a da pritom ne bude viđen, kao i neprimjetno slušati
tuđe razgovore. Uvijek je nosio metalni oklop, čak i po najvećoj vrućini; o
pojasu je nosio bodež i mač. Bio je svjestan da mu kovrčavi zalisci i
brkovi daju zastrašujući izgled i znao je to iskoristiti.
Časnici plaćeničke vojske, koji su većinom potjecali iz imućnih obitelji,
mrzili su Sarda i s gorčinom se pitali zašto je Ramzes povjerio mjesto šefa
svoje privatne garde tom grubijanu. Seramana se nije obazirao na zle
jezike; nije želio biti voljen, bio je ratnik spreman služiti dobrom
vojskovođi. A Ramzes je bio dobar vojskovođa, kapetan ogromnog broda
koji je plovio opasnim, nemirnim vodama. Sardinski gusar neočekivano se
našao na važnom položaju i čvrsto je odlučio na njemu i ostati. Živio je u
raskošnoj vili, okružen rasnim Egipćankama jedrih grudi, ali to mu nije
bilo dovoljno. Da li postoji nešto veličanstvenije od otvorene, krvave
borbe u kojoj čovjek može dokazati svoju pravu vrijednost?
Dvorska se straža smjenjivala prvog, jedanaestog i dvadeset i prvog dana u
mjesecu. Vojnici su dobivali vino, meso, kolače i plaću u žitaricama.
Prilikom svake smjene, Seramana je pažljivo promatrao ljude, da bi ih
potom rasporedio na odgovarajuća mjesta. Bio je vrlo strog, svako
opuštanje i nedostatak stege kažnjavao je batinanjem i otpuštanjem.
Sard je polako šetao pored vojnika poredanih u vrstu.
Učinilo mu se da je mladić plave kose nervozan, pa stane pored njega.
- Odakle si?
- Iz jednog sela u Delti, zapovjednice.
- Omiljeno oružje?
- Mač.
- Popij malo ovoga, moraš se opustiti.
Seramana pruži momku bočicu s vinom začinjenim anisom. Ovaj popije
dva gutljaja.
- Čuvat ćeš ulaz u hodnik koji vodi do kraljevskih ured-skih prostorija;
nikome ne dozvoljavaj prolaz u posljednja tri noćna sata.
- Razumijem, zapovjednice.
Seramana je provjerio oštrice mačeva, ispravio držanje vojnika, pregledao
uniforme i razmijenio po nekoliko riječi s ostalim vojnicima.
Svatko je otišao na svoj položaj.
Dvorski arhitekt postavio je prozore visoko na zidu kako bi dvor bio dobro
prozračen, pa je u hodnicima bilo ugodno svježe čak i u toplim ljetnim
noćima.
Vladala je grobna tišina.
Izvana je dopiralo kreketanje zaljubljenih žaba. Se-ramana je nečujno išao
prema hodniku koji je vodio do Ramzesova ureda. Kao što je i
pretpostavio, momak plave kose nije bio na svom mjestu.
Zatekao ga je kako pokušava razbiti bravu na uredskim vratima. Sard ga
dohvati za vrat i podigne u zrak.
- Vidi ti njega! Znam da si Grk, jer samo Grk može po-piti vino s anisom a
da se ne zagrcne. Za koga radiš, dečko? Za Menelaja ili nekog drugog?
Odgovori!
Mladić se tresao od straha, ali nije progovorio. Seramana je vidio da je
mladić malaksao, pa ga je spustio na zemlju, a ovaj skliznu na pod kao
krpena lutka. Sard mu je nehotice polomio vratne kralješke.

16
Seramana nije bio vičan pisanju izvještaja; činjenice je iznio Ameniju, a
ovaj ih je stavio na papirus i otišao obavijestiti Ramzesa. Nitko nije
poznavao Grka, regrutiranog zbog izuzetne snage. Kralju je bilo krivo što
je mladić umro, budući da bi iz njega mogao izvući vrijedne informacije,
ali nije ukorio hrabrog Sarda.
Ovoga puta napad nije bio usmjeren na kralja osobno, nego su pokušali
ući u njegov ured. Što su tražili, ako ne povjerljive dokumente iz kojih su
mogli otkriti najveće državne tajne?
Manelajev je motiv bio osveta; iza ove neuspjele provale krilo se nešto
mnogo opasnije. Tko je poslao Grka, tko se skrivao u sjeni, tko je želio
osujetiti Ramzesove planove? Možda Henar, nezadovoljni brat, o kojem
nitko ništa nije čuo, još od krunidbe. U svakom slučaju, provala je bila
dokaz da su se lukavi i opasni neprijatelji urotili protiv faraona.
Rome se pokloni kralju.
- Vaš gost je stigao, Veličanstvo.
- Odvedi ga u vrt, pod nadstrešnicu.
Ramzes je bio odjeven u jednostavnu bijelu pregaču, a od nakita je nosio
samo zlatnu narukvicu na desnoj ruci. Bio je sabran i miran, svjestan da od
ovog susreta dobrim dijelom ovisi budućnost Egipta.
U vrtu, u hladu vrbe, nalazila se drvena nadstrešnica. Posluga je donijela
zdjelu crnog grožđa i pehare s lakim pivom, dobrim za probavu, idealnim
za ljetne vrućine.
Veliki Amonov karnaški svećenik sjedio je u udobnom naslonjaču s
debelim jastucima; ispred naslonjača nalazio se taburet za noge. Po
njegovoj perici, lanenoj haljini, velikoj ogrlici od bisera i lazurita i
srebrnim grivnama, moglo se zaključiti da mnogo drži do sebe.
Kad je ugledao vladara, veliki svećenik je ustao i poklonio mu se.
- Odgovara li vam ovo mjesto?
- Zahvaljujem Vašem veličanstvu što ga je izabrao; povoljno djeluje na
moje zdravlje.
- Kako vas ono služi?
- Nisam više mlad, što mi, iskreno rečeno, teško pada.
- Izgubio sam svaku nadu da ću vas vidjeti.
- Nemojte tako, Vaše veličanstvo; prvo mi zdravlje nije dozvoljavalo da
izlazim iz sobe; potom sam predložio veziru juga, veziru sjevera i
potkralju Nubije da vas zajedno posjetimo.
- Kakva delegacija! Odbili su vas?
- U početku su pristali, ali su se kasnije predomislili.
- Zašto su promijenili mišljenje?
- Oni su visoki službenici... Nisu željeli oneraspoložiti Vaše veličanstvo
onime što vam imaju reći. Ipak, žalim što nisu došli, jer će moje riječi
vjerojatno izgubiti na težini.
- Ako budu pravedne, nemate razloga za brigu.
- A, mislite li da će biti?
- Saslušat ću vas i prosuditi, kao sluga boginje Maat.
- Zabrinut sam, Vaše veličanstvo.
- Mogu li vam kako pomoći da odagnate brige?
- Zatražili ste izvještaj o karnaškoj imovini.
- I dobio sam ga.
- Što ste zaključili?
- Da imate sjajne sposobnosti upravljanja.
- Zamjerate li mi?
- Naravno da vam ne zamjeram. Zar nas preci nisu učili da duhovno blago
treba pratiti i materijalno blagostanje cijelog naroda? Faraon daje
bogatstvo Karnaku, a vi ga uvećavate.
- Osjećam predbacivanje u vašem glasu.
- Zaista vam ne predbacujem, ali sam zbunjen; da se vratimo na vašu
zabrinutost?
- Priča se da slava i bogatstvo Karnaka smetaju Vašem veličanstvu i da
nam želite ukinuti neke povlastice; strahujem da ćete razvijati ostale
hramove u zemlji nauštrb Karnaka.
- Tko to govori?
- Glasine...
- Da li im pridajete značaj?
- Ne mogu se pretvarati da ih ne čujem; priča se na svakom koraku.
- Što vi o tome mislite?
- Mislim da Vaše veličanstvo mora ostaviti stvari ona-kvima kakve jesu;
ne mislite li da bi bilo mudro nastaviti provoditi politiku svog oca?
- Njegova vladavina je nažalost prekratko trajala a da bi proveo sve
potrebne reforme.
- Karnaku nije potrebna nikakva reforma.
- Ne mislim tako.
- Moja zabrinutost je, dakle, opravdana.
- Da li bih i ja mogao reći to isto?
- Ne... ne razumijem vas.
- Je li veliki Amonov svećenik i dalje odani faraonov sluga?
Svećenik je izbjegao Ramzesov pogled. Pojeo je jednu smokvu i popio
gutljaj piva, tek da bi nešto radio. Jednostavna odjeća vladara stvarala je
iznenađujući kontrast s profinjenom elegancijom njegovog sugovornika,
nenaviknutog na tako otvorene napade. Kralj ga nije želio požurivati.
- Kako me možete uopće pitati takvo nešto, Vaše veličanstvo?
- Rezultati Amenijeve istrage ponukali su me da po-sumnjam u vašu
odanost.
Veliki svećenik je pocrvenio.
- To nedonošče od pisara, to njuškalo, taj štakor, taj...
- Ameni mi je prijatelj i znam da je njegova jedina želja služiti Egiptu. Ne
dopuštam da ga itko vrijeđa, pa čak ni vi.
Svećenik je zamuckivao.
- Oprostite mi, Vaše veličanstvo, ali njegove metode su doista...
- Je li bio nasilan?
- Ne, ali je bio strastven poput zvijeri koja se okomila na plijen!
- Ameni radi savjesno i detaljno.
- Što mi, dakle, zamjerate?
Ramzes je gledao velikog svećenika ravno u oči.
- Ne znate što vam zamjeram? Svećenik po drugi put spusti pogled.
- Smatrate li da svaki pedalj egipatske zemlje treba pri-padati faraonu? -
upita ga Ramzes.
- Tako je zapisano u oporuci bogova.
- Međutim, kralj ima ovlast dodjeljivati posjede pra-vednim, hrabrim i
mudrim ljudima.
- Takav je običaj.
- Imate li vi, kao veliki Amonov svećenik, isto to pravo?
- Ja sam vaš izaslanik, predstavljam vas u Karnaku.
- Niste li otišli predaleko u tome?
- Ne vidim kako...
- Dodijelili ste imanja nekim ljudima, konkretno određenom broju
vojnika, koji su na taj način postali vaši dužnici, pa bi njihova odanost
meni jednog dana mogla biti dovedena u pitanje. Je li vam potrebna vojska
da bi čuvala vlastito imanje?
- Radi se o slučajnosti, o jednostavnom spletu okolnosti. Što vam se vrti
po glavi?
- Tri grada zadužena su da čuvaju tri najveća hrama u zemlji: Heliopolis je
sveti grad boga Ra, stvaralačke svjetlosti; Memphis je Ptahov grad, služi
onome koji je stvorio Riječ i koji nadahnjuje obrtnike; Teba slavi Amona,
najveću tajnu, boga čiji stvarni oblik nitko ne poznaje. Moj otac se trudio
održavati ravnotežu između te tri sile, tri oblika božanskog koji se
nadopunjuju; vaša politika pogubno utječe na tu harmoniju; Teba je
postala uznosita i tašta.
- Vaša visosti! Pa vi vrijeđate Amona!
- Obraćam se velikom svećeniku i od njega zahtijevam da prekine sa
svakim svjetovnim djelovanjem kako bi se posvetio razmišljanju i
obredima.
- I sami dobro znate da je to nemoguće.
- Zašto?
- Moje dužnosti su i duhovne i administrativne prirode, kao i vaše!
- Karnak pripada faraonu.
- Nitko to ne dovodi u pitanje, ali, tko bi vodio karnaško gospodarstvo
kada bih se ja povukao u hram?
- Stručnjak kojeg ću osobno izabrati.
- Vi želite srušiti hijerarhiju! Bila bi to ogromna po-greška, Vaše
veličanstvo! Pogreška koja bi vas skupo stajala.
- Je li to prijetnja?
- Ne, to je savjet iskusnog čovjeka mladom vladaru.
- Mislite da ću vas poslušati?
- Vladate zemljom, to je vrlo težak posao; morate sklopiti neke saveze, a
prije svega savez s Amonovim svećenstvom. Ja ću, razumije se, poštovati
vašu odluku kakva god ona bila, jer sam vaš vjerni sluga.
Svećenik je bio iscrpljen, ali je uspio povratiti samo-pouzdanje.
- Ne započinjite nepotreban rat, Veličanstvo; mnogo toga možete izgubiti.
Razmislite dobro i pustite stvari na svom mjestu. Bogovi se užasavaju
takvih ispada; sjetite se samo kako se Ehnaton sramno ponio prema Tebi.
- Imam dojam da ste ispleli gustu mrežu, ali sam uvjeren da je sokolov
kljun može presjeći.
- Uzalud rasipate dragocjenu snagu! Vaše mjesto je u Memphisu, a ne
ovdje; Egiptu je potrebna vaša zaštitnička snaga, morate nas braniti od
barbara koji sanjaju o osvajanju naše zemlje. Pustite me da vladam ovim
dijelom zemlje i bit ću vam vječno odan.
- Razmislit ću.
Veliki svećenik se osmjehnuo.
- Oduvijek sam znao da ste jaki, sada vidim da ste i pametni; bit ćete
veliki faraon, Ramzese.
Svi uglednici u Tebi željeli su isto: da budu primljeni kod kralja, da ga
uvjere u svoju odanost i očuvaju dosadašnje povlastice. Međutim,
neugodno iznenađenje moglo je zateći čak i najutjecajnije dvorane, jer je
novi vladar bio nepredvidiv i nije pripadao nijednom klanu. Prvo su morali
svladati glavnu prepreku, osobnog kraljevog tajnika Amenija, koji je u
posljednje vrijeme rijetko koga puštao k Ramzesu. Tu je bio i ogroman
Sard Seramana, koji je pretresao faraonove goste kako bi se uvjerio da ne
nose oružje.
Tog jutra Ramzes je odbio sve posjetitelje; nije primio čak ni nadzornika
brana, zamolivši Amenija da se s njim susretne. Kralj se morao
posavjetovati s velikom kraljevskom suprugom.
Sjedili su na obali jezera, goli, u hladu sikomore koja je propuštala poneku
zraku sunca, i uživali u ljepoti vrta. Neđam,
RAMZES: HRAM 2A MILIJUNE GODINA
novi ministar poljoprivrede, ljubomorno je nastavio održavati ovaj rajski
vrt, uz mnogobrojne druge obaveze.
- Upravo sam se susreo s velikim Amonovim sveće-nikom.

- Je li još neprijateljski raspoložen prema tebi?

- Nema nikakve sumnje; moram prihvatiti njegove sta-vove ili mu
nametnuti svoje.
- Što ti je predložio?
- Da Karnak sačuva prevlast nad ostalim egipatskim hramovima, da on
vlada jugom, a ja sjeverom zemlje:
- To je neprihvatljivo.
Ramzes začuđeno pogleda Nefertari.
- Mislio sam da ćeš mi reći da moram biti umjeren!
- Umjerenost je porok ako vodi zemlju u propast. Taj svećenik pokušava
nametnuti svoj zakon faraonu, želi izvući osobnu korist, makar i na štetu
opće dobrobiti. Ukoliko popustiš, cjelokupno Setijevo djelo bit će uništeno.
Nefertari je govorila mirnim i blagim glasom, no njeni stavovi bili su
beskompromisni.
- Razumiješ li kakve bi posljedice imao otvoren sukob kralja i velikog
Amonovog svećenika?
- Ako na početku vladavine pokažeš slabost, tvoji neprijatelji će se
ohrabriti i razmahati. Veliki svećenik u tom bi slučaju iskoristio situaciju i
na kraju bi imao veću moć od tebe.
- Ne bojim se upustiti u borbu, ali...
- Strahuješ da će ispasti da to činiš samo zbog osobne koristi.
Ramzes je promatrao svoj lik u bistroj, modroj vodi.
- Čitaš mi misli.
- Ja sam ti supruga.
- Što ti misliš o tome?
- Nijedan čovjek na ovome svijetu nije dovoljno širok da u sebi nosi biće
faraona. Ti, ti si čisto čovjekoljublje, polet i moć, koristiš svoje oružje da
bi se uzdigao do visine nei-zmjernog zadatka na koji si vječno osuđen.
- Što ako krenem pogrešnim putem?
- Onaj tko rastavlja je loš, a veliki svećenik je iz osobne koristi krenuo tim
putem. Ti si faraon i ne smiješ mu prepustiti ni djelić onoga što ti pripada.
Ramzes stavi glavu na Nefertarine grudi, a mlada žena ga nježno pomiluje
po kosi. Iznad glava kraljevskog para letjele su lastavice.
Glasna rasprava koja je dolazila iz smjera vrtnih vrata prekine njihov mir.
Neka žena se sve glasnije svađala sa stra-žarima.
Ramzes je obukao pregaču i uputio se prema grupici ljudi.
- Što se ovdje događa?
Stražari se pomaknuše u stranu i kralj ugleda lijepu Izet, očaravajuću i
ljupku.
- Veličanstvo! - uzviknula je - Moram razgovarati s tobom, preklinjem te!

- Tko ti priječi?
- Tvoja policija, tvoja vojska, tvoj tajnik, tvoj... - Dođi sa mnom.
Dječak koji se do toga trenutka skrivao iza majčinih leđa iskorači u stranu.
- Evo tvog sina, Ramzese. -Kha!
Ramzes uzme dijete i podiže ga iznad glave; preplašeni mališan brižnu u
plač.
- Jako je stidljiv. - reče Izet.
Kralj nježno podigne sina na ramena; dječak ubrzo zaboravi na strah, te se
osmjehnu.
- Četiri godine... Moj sin ima četiri godine! Što kaže njegov odgajatelj?
- Misli da je previše ozbiljan. Kha se gotovo nikada ne igra, najveći dio
slobodnog vremena provodi u dešifriranju hijeroglifa. Već je naučio
mnoge riječi, poneku zna i napisati.
- Uskoro će pisati bolje od mene! Dođi se osvježiti; ja ću Khaa učiti
plivati.
- A Nefertari... Je li i ona ovdje?
- Naravno.
- Već deset puta me vraćaju s dvorskih vrata, ponašaš se prema meni kao
prema potpunom strancu. Nisam to zaslužila, da nema mene bio bi mrtav!
- Kako to misliš?
- Zar si zaboravio da sam ti poslala ono pismo i upozorila te na zavjeru?
- O čemu to govoriš? Lijepa Izet spusti glavu.
- Istina je da sam nekoliko dugih, bolnih noći strašno patila zato što si me
ostavio, bila sam tako usamljena. Ali nikada te nisam prestala voljeti, pa
sam odbila udružiti se s članovima tvoje obitelji koji su se urotili protiv
tebe.
- Nisam primio tvoje pismo. Izet je problijedjela.
- Pa ti onda misliš da sam i ja jedan od zavjerenika!
- Želiš reći da nisam u pravu?
- Naravno da nisi! Nisam te izdala, kunem ti se imenom faraona!
- Zašto bih ti vjerovao?
Izet stegne Ramzesovu mišicu.
- Kako bih ti mogla lagati? Izet ugleda Nefertari.
Njena ljepota joj oduzme dah. Očaravajuće tijelo, taj neobični sjaj...
Kraljica je bila savršena. Nefertari je bila prava kraljevska supruga, nitko
se nije mogao s njom uspoređivati.
Lijepa Izet nije mogla biti ljubomorna na nju. Nefertari je zračila poput
ljetnog sunca, njena uzvišenost je nametala poštovanje.
- Izet! Drago mi je da vas vidim. Druga supruga se pokloni.
- Nemojte, molim vas... Okupajmo se, grozno je vruće!
Izet nije očekivala ovakav doček. Zbunila se, ali nije izdržala i, kad je
vidjela da je Nefertari ostala gola, učinila je isto, te uronila u plavo jezero.
Ramzes je promatrao kako njegove voljene žene plivaju. Kako je moguće
da prema objema gaji tako jake, ali različite osjećaje? Nefertari je bila
ljubav njegovog života, izuzetno biće, prava kraljica. Ni iskušenja ni
vrijeme neće umanjiti njihovu ljubav. Lijepa Izet bila je čista želja, radost,
beskrajno uživanje. Ali, lagala mu je, bila je umiješana u zavjeru protiv
njega; mora je kazniti, nema mu druge.
- Jesam li ja stvarno tvoj sin? - začuje dječji glas iza leđa.
- Jesi, Kha, ti si moj sin.
- Hm... Kad hijeroglifima želiš napisati 'sin, trebaš nacrtati patku.
- Znaš li nacrtati patku?
Dječak ozbiljno prione na posao i na pijesku kažiprstom koliko-toliko
uspješno nacrta patku.
- A znaš li kako se piše 'faraon'? Kha nacrta kuću i stup.
- Kuća je mjesto gdje se svi osjećaju sigurno, a stup označava veličinu,
dakle, riječ faraon3 znači Velika kuća'. Da li znaš zašto me tako zovu?
- Zato što si najveći na svijetu i živiš u velikoj kući?
- U pravu si, sine, ali ta 'velika kuća' u stvari je cijeli Egipat, a svaki
njegov stanovnik treba živjeti u vlastitom domu.
- Hoćeš me naučiti još neke hijeroglife?
- Zar se ne voliš igrati? Dječak se namrštio.
- Dobro, dobro, hajdemo učiti hijeroglife.

3 Pisano hijeroglifima, PER označava 'kuću, dom, hram', dok A znači

'veliki', odakle je, fonetskom evolucijom, nastala riječ faraon.

Kha se osmjehnu.
Kralj kažiprstom u pijesku nacrta krug s točkom u sredini.
- Ovo je sunce, objasnio mu je. Nazivamo ga Ra; njegovo ime se sastoji
od ruke i usta, zato što je ono i riječ i djelo. Sad ga ti nacrtaj.
Dječak sa zadovoljstvom počne crtati sunca, sve bolje i bolje, i na kraju
nacrta sasvim lijep krug. Kada su izišle iz vode, Nefertari i Izet su bile
oduševljene dječakovim postignućem.
- Doista je neobično talentiran! - zaključila je kraljica.
- Ponekad me plaši. - priznala je Izet. - Njegov odga-jatelj tvrdi da nikada
nije vidio takvog dječaka.
- Nema razloga za strah. - ocijenio je Ramzes. - Moj sin mora slijediti put
koji mu je odredila sudbina, bez obzira koliko mlad bio. Tko zna, možda
će me uskoro naslijediti. Njegovo rano sazrijevanje dar je bogova i ne
smijemo ga sputavati; naprotiv, trebamo ga poticati. Pričekajte me ovdje.
Kralj izađe iz vrta i krene prema dvoru.
Dječaka je od crtanja zabolio prst, pa je briznuo u plač.
- Smijem li ga uzeti u naručje? - upita Nefertari Izet.
- Da... svakako.
Dijete se smirilo gotovo istog časa; iz Nefertarinih očiju sjala je beskrajna
nježnost. Izet je prikupila hrabrost, pa joj postavila pitanje koje joj je
plamtjelo u srcu.
- Da li razmišljate o djetetu, unatoč nesreći koja vas je snašla?
- Mislim da sam trudna.
- Ah... neka vam božanstva ovog puta budu naklo-njena!
- Hvala vam, Izet; vaše plemenite riječi pomoći će mi kada dođe vrijeme
da donesem dijete na svijet.
Izet je prikrila očaj. Nije se bunila što je Nefertari postala velika
kraljevska supruga, nije joj čak ni zavidjela, svjesna kolike su obveze i
brige jedne kraljice; ali lijepa Izet sanjala je o tome da bude majka brojne
Ramzesove djece, stvoriteljica koju će kralj poštovati cijelog života. Bila
je presretna da će zauvijek biti ona koja je kralju podarila prvog sina; ali,
ako Nefertari rodi dječaka, Kha će biti potisnut u drugi plan.
Ramzes se vratio noseći u ruci pisarsku tablicu s dvije male, crvene i crne
posudice s tintom, i tri mala pera. Kada ju je pružio sinu, lice dječaka se
ozari, te stisnu poklon na grudi.
- Volim te, tata!
Kada su Izet i Kha otišli, Ramzes nije krio svoje misli Nefertari.
- Siguran sam da je Izet sudjelovala u zavjeri protiv mene.
- Jesi li je pitao?
- Priznala mi je da je jedno vrijeme bila jako nesretna i da je smatrala da
sam ja kriv za to, ali tvrdi da me je pokušala obavijestiti da me netko želi
napasti.
- Zašto joj ne vjeruješ?
- Imam dojam da laže i da mi ne može oprostiti da sam za veliku
kraljevsku suprugu izabrao tebe.
- Nisi u pravu.
- Napravila je pogrešku i mora biti kažnjena.
- Kakvu grešku? Faraon nema pravo kažnjavati ako nije u potpunosti
siguran da je čovjek pogriješio. Izet ti je podarila sina, sigurno ti ne želi
zlo. Zaboravi na grešku, ako uopće postoji, a pogotovo zaboravi na kaznu.

18
Setau se svojom odjećom izdvajao od dvorjana i pisara primljenih na dvor;
nosio je teški ogrtač od antilopa koji je podsjećao na zimsku tuniku i bio je
natopljen protuotrovom. U slučaju zmijskog ugriza, potapao je ogrtač u
vodu i na taj način dobivao dragocjeni lijek.
- Nismo u pustinji. - reče mu Ramzes. - Ovdje ti nije potrebna ta pokretna
ambulanta.
- Ovo mjesto je opasnije od najdublje nubijske pustinje; zmije i škorpioni
ovdje izgledaju drukčije, ali se izuzetno brzo množe. Jesi li spreman?
- Nisam ništa jeo, kako si mi rekao.
- Već si imun na otrov mnogih zmija, čak i na ugriz nekih vrsta kobre. Da
li si siguran da želiš dodatnu zaštitu?
- Da, popit ću lijek na vlastitu odgovornost.
- Rizik nije mali.
- Gubimo dragocjeno vrijeme.
- Jesi li se posavjetovao s Nefertari?
- A ti sa svojom ženom?
- Lotos misli da sam pomalo lud, ali se izvrsno slažemo. Neobrijani Setau,
četvrtastog lica i neuredne perike, izgledao je zastrašujuće.
- Ako sam pogrešno dozirao - priznao mu je - moglo bi se dogoditi da
ostaneš mentalno poremećen cijelog života.
- Nećeš me uvjeriti da se predomislim.
- Dobro, onda popij ovo. Ramzes ga je poslušao.
- Dojmovi?
- Hm, vrlo je ukusno.
- Da, zahvaljujući soku od rogača. Ostali sastojci nisu toliko primamljivi:
skuhana kopriva i razrijeđena krv kobre. Sada si zaštićen od svakog
zmijskog otrova. Isti taj napitak moraš popiti i za šest mjeseci.
- Kad ćeš pristupiti mojoj vladi?
- Nikada. A ti, kada ćeš prestati biti toliko lakovjeran? Mogao sam te
otrovati!
- Ne izgledaš kao ubojica.
- Kao da ti znaš kako izgledaju ubojice!
- Mnogo sam naučio od Menelaja. Ne brini ti za mene, tu su Seramana,
moj Noćobdija i Krvnik.
- Lijepa trojka, priznajem! Ali, zaboravljaš da cijela Teba nestrpljivo čeka
tvoj odlazak i da se većina velikodostojnika nada da nećeš dugo biti kralj.
- Nisam zaboravio, priroda mi je podarila dobro pamćenje.
- Čovjek pripada najstrašnijoj vrsti gmazova, Ramzese.
- Točno, ali čovjek je, osim toga, i materijal od kojeg faraon pokušava
sazdati jedan složan i pravedan svijet.
- Svašta! Samo sanjar kao što si ti može tako nešto reći. Čuvaj se,
prijatelju; okružen si zlim i mračnim ljudima. No, ti si sretan čovjek, a
sreća je magična snaga, vrijedna saveznica koja posjećuje čak i mene kad
god se susretnem s kobrama. Dodijelila ti je neprocjenjivo blago,
saveznicu Nefertari, uz čiju ćeš pomoć možda uspjeti premostiti sve
prepreke.
- To će mi biti teško bez tvoje podrške.
- Nekada nisi bio tako slatkorječiv. Vraćam se u Memphis s otrovima koje
sam ovdje sakupio; pazi se, Ramzese.
Iako je javnost s vremenom postajala svjesna Ramzesove snage, Henar
nije zdvajao. Mladi kralj i veliki Amonov svećenik ukrstili su mačeve, ali
je bilo neizvjesno tko će iz te borbe izaći kao pobjednik. Vjerojatno će
obojica ostati pri svome, što će bitno oslabiti Ramzesov autoritet.
Henar je, malo-pomalo, upoznavao svog brata.
Da ga napadne otvoreno? Bio bi to siguran poraz, jer bi se mladi kralj
branio tako snažno da bi preokrenuo situaciju u svoju korist. Bilo bi
mudrije da se primiri i da mu postavi niz zamki, služeći se pritom
lukavstvima, lažima i izdajom. Ako Ramzes ne bude uspio otkriti tko su
mu neprijatelji, udarat će u prazno i uzalud će gubiti snagu, pa će ga tako
iscrpljenog na kraju lako dotući.
Dok je kralj postavljao nove ljude na važne položaje i nametao Tebi svoju
volju, Henar je šutio i držao se po strani, praveći se da ga se ti događaji ne
tiču. No, bez obzira koliko to bilo rizično, došao je trenutak da nešto
poduzme.
Poslije dugog razmišljanja, Henar je odlučio prividno igrati otvorenu igru,
do te mjere otvorenu da će Ramzes reagirati žestoko, kao i uvijek, i ne
sluteći daje njegova reakcija upravo ono što Henar želi postići. Ovaj
pokušaj bit će proba; ako se sve bude odvijalo na način kako je Henar
predviđao, ako Ramzes ne bude prozreo njegovu igru, moći će
manipulirati svojim mlađim bratom.
U tom slučaju, budućnost mu se smiješi.
Ramzes je po deseti put pokušao objasniti Noćobdiji da to što lovi ribe iz
ribnjaka i sladi se svojim plijenom, zajedno s lavom, nije pristojno. Zar ne
dobivaju dovoljno hrane? Iz živih očiju žutog psa moglo se vidjeti da ga
savršeno dobro razumije, ali da ga ne brine previše ono što mu gospodar
objašnjava.
Kako mu je najbolji prijatelj bila snažna zvijer, Noćobdija se osjećao
potpuno sigurno.
Grdosija Seramana pojavio se na vratima Ramzesova ureda.
- Stigao je Vaš brat i želi vas vidjeti, ali mi ne dozvoljava da ga pretresem.
- Pusti ga unutra.
Sard se nevoljko pomaknuo u stranu. Henar mu je u
prolazu dobacio ledeni pogled.
- Dozvoljavate li da s Njegovim veličanstvom razgo varam u četiri oka?
Seramana se udalji, a za njim krene žuti pas, u nadi da

će mu ljudeskara, kao i uvijek, dati koji medenjak.

- Dugo te nije bilo, Henare.
- Znam da si zauzet, nisam ti želio smetati. Ramzes je
šuteći promatrao brata.
- Zašto me tako gledaš? - začudio se.
- Smršavio si, dragi brate... Henar se
trudio djelovati smireno, ali njegove male, žive
oči odavale su smetenost.
- Zašto još uvijek nosiš bradu?
- Zato što ću cijelog života oplakivati Setija. - odgovori Henar. - Kako
mogu zaboraviti našeg dragog oca?
- Ganut sam tvojom boli, i dijelim ju s tobom.
- Siguran sam u to, ali tvoj ti položaj ne dopušta da pokažeš koliko si
tužan; ja, na sreću, ne moram prikrivati bol.
- Kojim povodom si došao?
- Zar nisi očekivao da ću doći? Kralj je šutio.
- Osim što sam tvoj stariji brat, ja sam i vrlo ugledan čovjek. Priznajem da
sam ti u prvo vrijeme zavidio, ali sada sam to nadišao. Ali, ne mogu živjeti
kao dokoni, bogati plemić, želim biti koristan svojoj zemlji.
- Potpuno te razumijem.
- Kao šef protokola nemam mnogo obveza, tim prije što Rome, novi
dvorski nadstojnik, rado preuzima većinu mojih zaduženja.
- Što bi želio, Henare?
- Dugo sam razmišljao da li da te posjetim ili ne, jer me strašno ponižava
dolaziti ti pred noge.
- Ponižava te? Pa ja sam ti brat!
- Hoćeš li odbiti moje zahtjeve?
- Kako ih mogu odbiti kad ih nisi ni iznio?
- Saslušat ćeš me?
- Svakako, reci.
Henar je nervozno šetao po kancelariji.
- Postati vezir, to ne mogu. Optužili bi te da si pristran. Razmišljao sam o
tome da stanem na ćelo policije, ali posao je više no obiman. Šef pisara?
Malo se jede, a puno se radi. Šef gradilišta? Nisam dovoljno stručan.
Ministar poljoprivrede? Mjesto je već popunjeno. Ministar financija?
Zadržao si starog ministra. Visoki svećenički položaji ne dolaze u obzir,
ne volim takav život.
- Što ti ostaje?
- Postoji jedno jedino mjesto koje je po mom ukusu, a odgovara i mojim
sposobnostima - mjesto ministra vanjskih poslova. Poznato ti je da već
imam kontakte sa stranim zemljama, da sam u poslovima s njima stekao
veliko bogatstvo; sada bih želio raditi za opće dobro, učvrstiti mir i
poboljšati diplomatske odnose.
Henar napokon prestane šetati s kraja na kraj ureda.
- Da li te moj prijedlog iznenađuje?
- Tražiš da te postavim na izuzetno odgovorno mjesto.
- Hoćeš li mi dozvoliti da napravim sve što je u mojoj moći kako bih
izbjegao rat s Hetitima? Nitko ne želi taj krvavi sukob. Ako faraon za
ministra vanjskih poslova postavi svog starijeg brata, svima će biti jasno
da mu je doista stalo do mira.
Ramzes je dugo razmišljao.
- U redu. Ali, bit će ti potrebna pomoć.
- Slažem se. Misliš na nekog određenog?
- Da, na svog prijatelja Asu. Diplomacija je njegov posao.
- Znači li to da želiš da me tvoj prijatelj nadgleda?
- Želim da uspješno surađujete.
- Dobro, ako tako hoćeš...
- Bilo bi dobro da što prije dogovorite susret i upoznate jedan drugog sa
svojim planovima.
Dok je napuštao dvor, Henar je teškom mukom prikrivao veselje.
Ramzes je postupio upravo onako kako se Henar i nadao.
Dolanta, Ramzesova sestra, padne ničice pred kralja
i počne mu ljubiti noge.
- Oprosti nam, preklinjem te, oprosti nam!
- Ustani, izgledaš smiješno!
Dolanta prihvati Ramzesovu desnu ruku, ali se ne usudi pogledati ga u oči.
Visoka žena izgledala je iscrpljeno i izgubljeno.
- Oprosti nam, Ramzese, ponijeli smo se kao dvije budale!
- Željeli ste da umrem. Tvoj muž je u dvije prigode spletkario protiv mene;
on, moj negdašnji učitelj!
- Strašno je pogriješio, kao i ja, ali bili smo prevareni, vjeruj mi!
- Tko vas je prevario, draga sestro?
- Veliki karnaški svećenik. Pošlo mu je za rukom da nas uvjeri da ćeš biti
loš kralj, da ćeš dovesti zemlju do građanskog rata.
- Vas dvoje, znači, niste imali nimalo povjerenja u mene.
- Sari je smatrao da si previše nagao, da ne možeš obuzdati svoju ratničku
prirodu. Kaje se zbog svojih grešaka... Gorko se kaje!
- Nije li vas i naš brat Henar pokušao uvjeriti u nešto slično?
- Ne, - lagala je Dolanta - da smo ga barem poslušali! Otkako se pomirio s
očevom odlukom, postao je jedan od tvojih najvjernijih podanika i silno
želi služiti Egiptu.

- Zašto Sari nije došao s tobom? Dolanta pogne glavu.

- Boji se faraonovog gnjeva.
- Imaš sreće, sestro; naša majka i Nefertari dale su sve od sebe ne bi li me
odvratile od namjere da te oštro kaznim, i to zato što žele da u obitelji
vlada sloga, zbog uspomene na Setija.
- Znači... opraštaš mi?
- Postavljam te na mjesto počasne nadstojnice teban-skog harema. Položaj
je kao stvoren za tebe, dobit ćeš zvučno, ugledno zvanje, a ne moraš
mnogo raditi. Bit ćeš manja od makovog zrna, draga sestro.
- A... a moj muž?
- Proglašavam ga šefom ciglara karnaškog gradilišta. Tako da i od njega
bude neke koristi, da nauči graditi umjesto rušiti.
- Ali... Sari je profesor, pisar, obrazovan čovjek koji ne zna raditi rukama.
- Sjeti se pouke naših predaka: ako ruka i glava ne rade zajedno, čovjek
postaje loš. A sad požuri, tebe i tvog muža čekaju nove obveze.
Dolenti je laknulo. Henar je bio u pravu, Sari i ona izbjegli su ono najgore.
Ramzes je poslušao majku i suprugu i odlučio da će se na početku svoje
vladavine pokazati milostivim.
Rad je za Dolentu bio izuzetno kruta kazna, ali blaga u usporedbi s
robijanjem u nekom udaljenom kazamatu ili s progonom u Nubiju. Sarija
je čekao ne osobito slavan posao, ali je, obzirom na to da je mogao biti
osuđen na smrt, morao biti zadovoljan.
Neće oni dugo ostati na tim ponižavajućim položajima. Dolanta je uspjela
uvjeriti Ramzesa u Henarovu dobronamjernost. Mladi kralj će, obuzet
mnogobrojnim brigama i poslovima, na kraju povjerovati da su njegovi
dojučerašnji neprijatelji stali na njegovu stranu i da teže za mirnim
životom.
Hi
Mojsije je bio sretan da se vratio na karnaško gradilište gdje su zidali salu
sa stupovima. Budući da je vrijeme žalosti prošlo, Ramzes je odlučio da se
radovi nastave i da se što prije privede kraju veličanstveno zdanje koje je
započeo njegov otac. Klesari i graveri hijeroglifa voljeli su svog
pretpostavljenog, tog mladog plećatog Židova guste kose i brade.
Mojsije je odbio mjesto nadzornika gradilišta koje mu je Ramzes ponudio
jer je osjećao da nije sposoban suočiti se s tako velikim obvezama. Ne bi
mu teško palo pomagati stručnjacima i poticati njihovu volju za
savršenstvom; ali, kao arhitekt iz bratstva Deir-el-Medineha, morao bi
izrađivati projekte, što je bila prevelika odgovornost. Židov je dugo učio
posao, upijao savjete iskusnijih i obrazovanijih od sebe, do najmanjih
pojedinosti upoznavao svojstva građevinskih materijala, sve dok se nije
osjetio sposobnim da i sam počne graditi.
Težak život na gradilištu i naporan fizički posao pomagali su mu da
zaboravi na vatru koja mu je gorjela u duši. Svake noći je ležao na postelji
i, uzalud pokušavajući zaspati, postavljao sebi isto pitanje: zašto nije
zadovoljan svojim sretnim, jednostavnim životom? Rođen je u bogatoj
zemlji, ima dobar posao, faraon mu je odličan prijatelj, privlači poglede
mnogih ljepotica, živi raskošno i mirno... Ali, nije sretan. Odakle to
postojano nezadovoljstvo, što ga to iznutra izjeda?
Prionut će na posao, slušat će veselu pjesmu čekića i dlijeta, gledat će
kako zaprege natovarene ogromnim kamenim blokovima klize kroz mokri
mulj, bit će prisutan prilikom podizanja stupova - uzbudljivoj pustolovini -
i unutarnja bol će se utišati. Radnici su ljeti obično odlazili na odmor zbog
vrućina, gradilišta su bila zatvorena; ali ovaj put je, zbog Setijeve smrti i
Ramzesove krunidbe, napravljena iznimka. Uz suglasnost šefa bratstva
Deir-el-Medineha i nadzornika karnaškog gradilišta kojem je detaljno
izložio svoj plan, Mojsije je odredio dvokratno radno vrijeme; radilo se od
izlaska sunca do podneva, dok je druga smjena započinjala kasno
poslijepodne, a završavala u sumrak. Na taj način svi su imali dovoljno
vremena da se odmore; ovu olakšicu pratila je još jedna: veliko gradilište
nalazilo se u sjeni zahvaljujući ogromnom platnu razapetom između
kolaca.
Ugledavši Mojsija kako prolazi pored stražarskog mjesta u blizini buduće
sale sa stupovima, šef klesara mu žurno priđe.
- U ovakvim uvjetima je nemoguće raditi.
- Vrućine još nisu jake.
- Ne bojimo se mi vrućine... Želim porazgovarati o ponašanju novog šefa
ciglara koji nadgleda izgradnju temelja.
- Poznajem li ga?
- Zove se Sari; oženjen je Dolentom, faraonovom se-strom, pa misli da
mu je sve dozvoljeno!
- Što mu zamjeraš?
- Tvrdi da je posao pretežak, pa okuplja svoju ekipu tek svaki drugi dan,
ali im zato ne dozvoljava da se odmaraju i ne daje im dovoljno vode.
Ponaša se prema njima kao prema robovima. Pa nismo u Grčkoj ili Hetitiji,
već u Egiptu! Solidariziram se s ciglarima, poduzmite nešto!
- Potpuno si u pravu. Gdje je Sari?
- Odmara se u šatoru za šefove.
Sari se zaista promijenio. U ovom mršavom čovjeku koščatog lica i
nervoznih pokreta jedva je prepoznao neka-dašnjeg veseljaka. Neprestano
je oko zgloba lijeve ruke vrtio preširoku bakrenu narukvicu; palac na
desnoj nozi bio mu je deformiran, što je bila posljedica artritisa, pa je s
vremena na vrijeme mazao melemom bolno mjesto. Po elegantnoj haljini
od bijelog lana, statusnim simbolom kaste imućnih pisara, dalo se naslutiti
da je nekada bio čovjek na položaju.
Ležao je na jastucima i pio svježe pivo. Mojsije uđe u šator, a Sari ga
nehajno pogleda.
- Pozdrav, Sari; da li me se sjećaš?
- Kako da zaboravim Mojsija, Ramzesovog besprije-kornog druga iz
klupe? I ti si osuđen na ovo prokleto gradi-lište... Kralj je brzo zaboravio
stare prijatelje.
- Zadovoljan sam svojim položajem.
- Zar se nisi nadao boljem?
- Sudjelujem u izgradnji veličanstvene građevine, pa to je kao u
najljepšem snu!
- Da, zaista je kao u prelijepom snu: ova vrućina, prašina, ljudski znoj,
sve te kamene gromade, pa iscrpljujući rad, buka, a da ne govorim o
svakodnevnim susretima sa zidarskim radnicima i njihovim nepismenim
pomoćnicima! Kao u noćnoj mori, bolje reći! Gubiš vrijeme, jadni moj
Mojsije.
- Izvršit ću zadatak koji sam dobio.
- Kakav lijep i plemenit stav! Promijenit ćeš mišljenje, prije ili kasnije.
- Čuo sam da si i ti dobio zadatak od faraona. Bivši Ramzesov učitelj
gorko se osmjehnuo.
- Da, vladam ciglarima... Ima li uzbudljivijeg posla?
- Ciglari nisu ništa manje pametni i ugledni ljudi od lijenih i debelih
pisara.
- Iznenađuju me tvoje riječi, Mojsije; kao da se buniš protiv socijalnog
reda...
- Bunim se protiv tvog prezira prema ljudskim bićima.
- Sad ćeš mi još držati i prodiku!
- Odredio sam sate rada svim zaposlenima, pa i ciglarima; trebao bi ih
poštovati.
- Moji radnici će raditi kad im ja kažem.
- Moraš se pokoriti mojoj odluci, Sari.
- Odbijam!
- Kako hoćeš. Sastavit ću izvještaj, odnijet ću ga nad-stojniku gradilišta,
on će ga proslijediti veziru koji će odmah obavijestiti Ramzesa.
- Prijetiš mi...
- Ne prijetim ti; uobičajeno je da se faraona obavijesti o svakom slučaju
neposluha na kraljevskom gradilištu.
- Ponižavaš me i pritom uživaš!
- Moj jedini cilj je da sudjelujem u izgradnji ovog hrama i da ne dozvolim
sabotažu radova.
- Rugaš mi se.
- Postali smo kolege, Sari; udružimo snage, to je najbolje rješenje.
- Ramzes me je odbacio, okrenut će i tebi leđa, prije ili kasnije!
- Naloži radnicima da pristupe izradi temelja, neka se odmaraju koliko je
potrebno i ne zaboravi ih redovito opskrb-ljivati vodom.

20
Vino je bilo izuzetno, govedina i pire od graha vrlo ukusni. 'Mogu govoriti
što hoće o Henaru', pomisli Meba,'ali doista zna ugostiti čovjeka'.
- Kako ti se dopada ručak? - upita ga stariji Ramzesov brat.
- Izvrstan je, dragi prijatelju! Imate najbolje kuhare u Egiptu.
Uglađeni šezdesetogodišnjak je tijekom dugih godina provedenih na čelu
diplomacije do savršenstva doveo vještinu laskanja, ali ovog puta bio je
potpuno iskren. Ručak je bio prvoklasan, Henar zaista nije štedio na hrani.
- Ne izgleda li vam se da je politika koju vodi kralj neprimjerena? - upita
Meba.
- Moj brat je nedokučiv čovjek.
Mebi se svidio ovaj oprezan odgovor; obično priseban diplomat, u
posljednje vrijeme bio je vidno nervozan. Strahovao je da će Henar, radi
mirnog života i očuvanja pov-lastica, možda odlučiti prijeći na stranu
Ramzesovih pristaša. Henarov odgovor ga je uvjerio u suprotno.
- Ne odobravam to što je postavio nove ljude na važne položaje, dok je
bivše dužnosnike, koji su vjerno služili državi, rasporedio na beznačajna
mjesta.
- Dijelim tvoje mišljenje.

- Jednog vrtlara proglasiti ministrom poljoprivrede - kakav skandal!

Pomislit ću da će i mene smijeniti!
- Upravo o tome želim razgovarati.
Kako bi prikrio uzbuđenje, Meba počne popravljati svoju skupocjenu
periku koju je nosio i po najvećim vrućinama.
- Raspolažete nekim povjerljivim informacijama koje se tiču mene?
- Ispričat ću ti jedan događaj, i to do pojedinosti, da bi u cijelosti stekao
uvid u situaciju. Jučer sam primio nalog da odem kod Ramzesa. Morao
sam prekinuti svoje poslove i odjuriti na dvor gdje sam ga čekao duže od
sat vremena.
- Zar niste bili... iznenađeni takvim ponašanjem?
- Moram priznati da jesam. Poslije tog ponižavajućeg čekanja, njegov
Sard Seramana bezobzirno me je pretresao.
- Vas, kraljevog brata? Zar smo spali na tako niske grane?
- Bojim se da da.
- Jeste li se žalili kralju?
- Nije mi dao da dođem do riječi. Toliko drži do svoje sigurnosti da nema
nimalo poštovanja prema bližnjima.
- Seti bi, bez sumnje, osudio takav stav.
- Nažalost, moj otac više nije među nama, osuđeni smo na njegovog
nasljednika.
- Trenutno jesmo, ali ljudi dođu i prođu... A vi ste čovjek od
neprocjenjivog ugleda, dostojni ste jednoga dana postati kralj.

- Bogovi će odlučiti, Meba.

- Željeli ste mi ispričati... nešto što me se tiče?
- Da, da, sad ću doći i do toga. Dok sam drhtao od poniženja i sramote
zbog tog bezobzirnog pretresa, Ramzes mi je priopćio da me postavlja na
mjesto ministra vanjskih poslova.
Meba je problijedio.
- Postavlja vas na moje mjesto? Ne razumijem!
- Razumjet ćeš kada ti kažem da sam ja u njegovim očima obična ništarija,
da ću biti okružen njegovim uhodama koji će mi podmetati noge na
svakom koraku. Ti si za. njih pretvrd orah, dragi moj Meba; bit ću ministar
forme radi, a Ramzes i njegovi ljudi donosit će sve odluke. Strani
diplomati bit će počašćeni time što je Ramzesu Ministarstvo vanjskih
poslova toliko bitno da je na njegovo čelo postavio starijeg brata, ne
znajući da sam ja, u stvari, samo marioneta. Meba je bio poražen.
- Znači, od ovoga trenutka, ja sam nitko i ništa...
- Kao i ja, ma koliko možda izgledalo drukčije.
- Kralj je pravo čudovište.
- Istina, i to će svi pametni ljudi prije ili kasnije otkriti. Upravo zbog toga
ne smijemo klonuti duhom.
- Imate neki prijedlog?
- Što ćeš napraviti: otići u penziju ili ćeš stati u moje redove i upustiti se u
borbu?
- Borit ću se protiv Ramzesa.
- U tom slučaju odglumi da se slažeš s kraljevom odlukom i čekaj daljnje
upute.
Meba se osmjehnuo.
- Ramzes griješi kada vas podcjenjuje. Bez obzira koliko vas nadzirali,
Ministarstvo je mjesto gdje možete iskoristiti brojne zanimljive prilike.
- Doista si oštrouman, dragi prijatelju. Možda ne bi bilo loše da mi
ispričaš ponešto o Ministarstvu kojim si tako mudro upravljao.
Henar je bio zadovoljan; s Mebom je sve prošlo glatko. Prešutio mu je da
ima jednog dragocjenog saveznika. Ašina izdaja zasad će biti njegova
najveća tajna.
Držeći Litu za ruku, čarobnjak Ofir je sporim korakom prolazio glavnom
ulicom grada sunčevog vidokruga, nekadašnje prijestolnice heretičkog
faraona Ehnatona i njegove supruge Nefertiti. Premda nijedna kuća nije
bila srušena, grad je izgledao sablasno jer su sve građevine bile zatrpane
pijeskom koji je nanio pustinjski vjetar.
Grad se nalazio više od četiri stotine kilometara sjeverno od Tebe i bio je
napušten već pedesetak godina. Po Ehnatonovoj smrti, ljudi su napustili to
veličanstveno mjesto u Srednjem Egiptu i dvor se preselio u Amonov grad.
Obredi predaka su obnovljeni, pa su se, umjesto Atona, sunčanog štita,
utjelovljenja jedinog boga, ponovno slavili stari bogovi.
Ehnaton, pristaša sunčevog kruga, odbio je služiti idolima. Bog se ne
može predstaviti nikakvim simbolom; On živi na nebu, a ljudi na Zemlji.
Ali, Egipćani su odbacili univerzalno učenje o jednom Bogu i doveli su
idole na Zemlju. Egipat je morao biti uništen.
Oflr je bio potomak jednog Libijca, faraonovog neraz-dvojnog savjetnika.
Ehnaton mu je diktirao svoje mistične stihove, a Libijac ih je širio po
Bliskom istoku i među nekim sinajskim plemenima, pa su stigli čak i do
Židova.
General Horemheb, pravi osnivač dinastije kojoj su pripadali Seti i
Ramzes, ubio je Ofirovog pretka, tog opasnog buntovnika i crnog maga,
optuženog da je začarao Ehnatona i učinio da ovaj zaboravi na svoje
kraljevske obveze.
Da, to su doista bile Libijčeve namjere; odlučio je zaboraviti na poniženja
koja je trpio od strane vlastitog naroda, oslabiti Egipat, iskoristiti
Ehnatonovo loše zdravstveno stanje i uvjeriti ga da se odrekne obrambene
politike. Gotovo da je uspio.
Ofira je danas obuzeo isti plamen. Poznavao je tajanstvenu znanost svog
pretka, naslijedio je njegove magične sposobnosti. Mrzio je Egipat istim
žarom i iz mržnje je crpio rušilačku snagu. Želio je uništiti Egipat, morao
je, dakle, ubiti faraona, ubiti faraona Ramzesa.
Lita je bila slijepa. Ofir joj je opisivao službena zdanja, vile plemića,
otkrivao joj je zanatske i trgovačke četvrti, zoološki vrt u kojem je
Ehnaton uzgajao rijetke vrste. Satima su tumarali po praznom dvoru u
kojem su se kralj i Nefertiti nekada igrali sa svojim kćerkicama, od kojih
je jedna bila Litina baka.

Ofir i Lita svake su godine posjećivali sve ruševniji

grad sunčevog vidokruga. Ofir je primijetio da je Lita nekako pažljivija
nego inače, kao da se napokon zainteresirala za svijet oko sebe. Ušavši u
Ehnatonovu i Nefertitinu spavaću sobu, nagnula se nad rasklimanu
kolijevku i gorko zaplakala.
Nakon što se smirila, Ofir ju je uzeo za ruku i poveo ju do kiparskog
ateljea. U velikim sanducima nalazile su se gipsane ženske glave koje je
umjetnik koristio kao modele prije negoli je pristupao izradi u
dragocjenom kamenu.
Čarobnjak ih je izvadio, jednu po jednu.
Lita počne milovati jednu gipsanu glavu i osjeti pod prstima lice uzvišene
ljepote.
- Nefertiti. - tiho reče ona.
Zatim rukom posegne ka drugoj, manjoj i opipa nježne crte lica.
- Meritaton, 'ona koju voli Aton, moja baka. Ona tamo,
to je njena sestra, evo i druge sestre... Moja obitelj, moja

zaboravljena obitelj! Opet sam im se vratila, tako su mi bliske!

Lita stegne u naručje gipsane glave, ali joj jedna ispadne i razbije se.
Orif je pomislio da će Lita dobiti živčani slom, ali mlada žena ne pusti ni
glasa. Stajala je ukočena nekoliko dugih minuta. Odjednom uze ostale
glave, pa ih počne razbijati o zid i gaziti komade gipsa.
- Prošlost je mrtva, uspjela sam je ubiti.
- Ne, Lita - usprotivio se čarobnjak - prošlost nikada ne umire. Tvoje baka
i majka skupo su platile to što su vjerovale u Atona. Uspio sam spasiti
samo tebe, iščupao sam te iz kandži smrti.
- Znam, sjećam se... Mama i baka su pokopane tamo, u onim humcima... I
ja bih ležala zajedno s njima da nije bilo tebe. Ponio si se prema meni kao
da si mi otac.
- Došlo je vrijeme osvete, Lita. Seti i Ramzes su krivi što nisi imala
bezbrižno djetinjstvo, što si u životu upoznala samo nesreću i patnju. Seti
je mrtav, a Ramzes muči cijeli narod.
Moramo ga kazniti, ti ga moraš kazniti.
- Želim šetati svojim gradom.
Lita je dodirivala kamenje hramova i zidove kuća, kao da je sablasni grad
pripadao samo njoj. Sunce je zalazilo i ona se popela na terasu
Nefertitinog dvora, te slijepim očima promatrala svoje fantomsko
kraljevstvo.
- Duša mi je prazna, Ofire, a tvoja misao je ispunja.
- Želim da postaneš kraljica, Lita, kako bi svi ljudi povjerovali u boga.
- Nije to ono želiš, Ofire. Tebe vodi jedna jedina sila, mržnja, jer se zlo
uvuklo u tebe.
- Nećeš mi pomoći?
- Duša mi je prazna, a tvoja želja je puni. Strpljivo si me kovao i napokon
si uspio od mene napraviti ubojiti mač; spremna sam za borbu.
Ofir pade na koljena i zahvali se bogu. Njegove molitve su uslišane.
21
U gostionici je vladala vesela atmosfera zahvaljujući trupi profesionalnih
plesačica koju su činile kako Egipćanke iz Delte, tako i tamnopute
Nubijke. Mojsije je sjedio za udaljenim stolom, pijuckao palmino vino i
divio se njihovoj dražesnosti. Nakon napornog dana, tijekom kojeg je
izbjegao dvije nesreće na gradilištu, Židov je osjećao potrebu da bude sam,
okružen žamorom, da gleda druge kako se zabavljaju, ali da ne sudjeluje u
toj komediji.
U njegovoj blizini sjedio je jedan neobičan par.

Mlada, punašna djevojka plave kose, vrlo privlačna. Čovjek, mnogo stariji
od nje, mršav i zabrinutog lica; istaknute jagodice, povijen nos, vrlo tanke
usne i visoko čelo davali su mu izgled ptice grabljivice. Zbog buke
Mojsije nije mogao čuti njihov razgovor; uspio je razaznati tek po koju
riječ i nije mogao odgonetnuti što to čovjek monotonim glasom govori
djevojci.
Nubijke su pozivale posjetitelje na ples; jedan od njih, pripiti
pedesetogodišnjak, položi ruku na desno rame plave djevojke, pomislivši
da je i ona plesačica. Djevojka se jako iznenadila, a zatim ga odgurnula.
Njena reakcija razljutila je pijanca koji nasrnu na nju. Njen prijatelj tada
uperi desnu ruku u smjeru nesretnika i ovaj odskoči čitav metar, kao da
mu je neka nevidljiva sila zadala udarac. Preneražen, čovjek promrmlja
nekoliko riječi u znak isprike, pa nestade.
Neobičan pokret ruke čovjeka zabrinutog lica bio je diskretan i brz, ali nije
promakao Mojsiju. Izgleda da je tajanstveni posjetitelj posjedovao
natprirodne moći.
Kada su djevojka i muškarac izašli iz gostionice, Mojsije krene za njima.
Uputili su se prema jugu tebanskog sela, a zatim nestali u siromašnoj
četvrti s jednokatnicama koje su odvajale uske uličice. Mojsije za trenutak
pomisli da ih je izgubio, ali ubrzo začuje čvrste korake neobičnog čovjeka.
U to gluho doba noći mjesto je bilo potpuno prazno; čuo se samo lavež
pasa i lepet krila šišmiša. Što ih je duže pratio, Mojsije je postajao sve
radoznaliji. Ponovno ugleda par koji se šuljao oko praznih, trošnih kuća
predviđenih za rušenje. Djevojka gurne jedna vrata; kroz noćnu tišinu
razliježe se škripa.
Čovjek nestade. Mojsije je oklijevao.
Da li da uđe i da ih upita tko su i zašto se ponašaju tako neobično? Odmah
je uvidio koliko bi to izgledalo smiješno. Niti je pripadao redovima
policije, niti je imao pravo dosađivati nepoznatim ljudima raspitujući se o
njihovom privatnom životu. Što ga je to obuzelo da se upustio u ovu
besmislenu potragu? Ljut na samog sebe, odlučio je vratiti se.

Čovjek s licem ptice grabljivice stvori se pred njim.

- Pratio si nas, Mojsije?
- Kako znaš moje ime?
- Raspitao sam se u gostionici; Ramzesov prijatelj je poznata ličnost.
- A ti, tko si ti?
- Zašto si nas pratio?
- Neki neobjašnjiv poriv tjerao me da saznam tko ste.
- Jadan izgovor.
- Vjerovao ili ne, to je prava istina.
- Ne vjerujem ti.
- Pusti me da prođem. Čovjek uperi ruku ka pijesku. Začuje se čudan zvuk.
Mojsije ugleda čegrtušu kako
bijesno palaca jezikom.
- To je samo varka, privid!
- Bolje joj ne prilazi jer je stvarna. Probudio sam je. . Židov se okrenuo.
Ugledao je još jednu zmiju.
- Uđi u kuću, ako ti je život mio.
- Vrata se otvoriše uz škripu.
Mojsije nije mogao pobjeći gmazovima, jer je uličica bila preuska. E, kad
bi sad ovdje bio Setau! Nije bilo druge, ušao je u prostoriju s niskim
stropom i zemljanim podom. Čovjek uđe za njim i zatvori vrata.
- Ako pokušaš pobjeći, zmije će te izgristi. Ponovno ću ih uspavati kada za
to dođe vrijeme.
- Što želiš od mene?
- Želim razgovarati s tobom.
- Mogao bih te ubiti jednim jedinim udarcem. Čovjek se nasmijao.
- Na tvom mjestu ne bih riskirao, sjeti se što si vidio u gostionici.
Plava djevojka se šćućurila u jednom kutu prostorije; komad tkanine
pokrivao joj je lice.

- Jesi li bolesna?
- Loše podnosi noć; bit će joj bolje čim svane.
- Hoćeš li mi konačno reći što želiš od mene?
- Zovem se Ofir, rođen sam u Libiji, bavim se magijom.
- Za koji hram radiš?
- Ne radim u hramu.
- Znači radiš na crno!
- Ova djevojka i ja se skrivamo, primorani smo na to da se neprestano
seljakamo iz mjesta u mjesto.
- Počinili ste neki prijestup?
- Da, naš prijestup je to što nismo iste vjere kao Seti i Ramzes.
Mojsije je bio zaprepašten.
- Ne razumijem vas...
- Ova osjetljiva, ranjena djevojka zove se Lita. Ona je unuka Meritamon,
jedne od šest kćeri velikog Ehnatona, koji je umro prije pedeset i pet
godina u svom gradu sunčevog vidokruga, faraona kojeg su izbrisali iz
svih kraljevskih ljetopisa jer je pokušao Egiptu nametnuti vjerovanje u
jednog boga, boga Atona.
- Nitko nije progonio pristaše boga Atona!
- Zar zaborav nije najgora kazna? Kraljica Akeza, Tu-tankamonova
supruga i nasljednica egipatskog prijestolja, nepravedno je osuđena na
smrt, pa je bogohulna dinastija koju je osnovao Horemheb stala na čelo
Dviju Zemalja. Ako pravda postoji, Lita će sjesti na prijestolje.
- Borit ćeš se protiv Ramzesa? Ofir se ponovno nasmijao.
- Ja sam samo stari čarobnjak, a Lita je slaba i bolesna; nismo mi ti kojih
se moćni faraon treba bojati. Doći će jedina istinska sila, uništit će
Ramzesa i nametnuti Egiptu svoj zakon.
- Koja je to sila?
- Istinski bog, Mojsije, bog čiji će se gnjev uskoro oboriti na sve narode
koji mu se ne budu poklonili!
Ofirov glas bio je toliko snažan da su zidovi trošne kuće podrhtavali.
Mojsije osjeti neobičan strah, strašan i privlačan u isto vrijeme.
- Ti si Židov, Mojsije.
- Rođen sam u Egiptu.
- Prognanik si, kao i ja. Obojica smo u potrazi za čistom zemljom koju
nisu ukaljala ta silna božanstva! Židov si, Mojsije, a tvoj narod pati, želi
obnoviti religiju svojih očeva i nastaviti slavni Ehnatonov put.
- Židovi su sretni u Egiptu; rade, dobro zarađuju, imaju sve što im je
potrebno.
- Tvom narodu nije dovoljno da bude materijalno zbrinut.
- Ako tako misliš, postani im prorok!
- Ja sam samo Libijac, niti imam tvoj autoritet, niti tvoju karizmu.
- Ti si samo luđak, Oflre! Kada bi Židovi krenuli na Ramzesa, osudili bi
sebe na propast. Moj narod niti se želi suprotstaviti Ramzesu, niti želi
napustiti zemlju, a ja sam blizak prijatelj jednog velikog faraona koji će
slavno vladati.
- U tebi gori vatra, Mojsije, ista vatra koja je gorjela u Ehnatonovom srcu.
Moraš znati da njegovi istomišljenici nisu nestali, da se počinju okupljati.
- Dakle, Lita i ti niste sami.
- Iako smo prisiljeni skrivati se, svakodnevno sklapa-mo vrijedna
prijateljstva. Ehnatonova religija je religija budućnosti.
- Ne vjerujem da Ramzes misli tako.
- Tvoj je zadatak da ga u to uvjeriš, prijatelji ste.
- Neću ga uvjeravati u nešto u što ni sam ne vjerujem.
- Židovi će cijelom svijetu nametnuti vjeru u jednog Boga, a ti ćeš ih
voditi.
- Tvoje proročanstvo je smiješno!
- Ostvarit će se.
- Nije mi na kraj pameti suprotstavljati se kralju.
- Svatko tko nam se makne s puta bit će pošteđen.
- Prestani propovijedati takve besmislice i vrati se u svoju zemlju.
- Nova zemlja još ne postoji, ti ćeš je stvoriti.
- Ne znaš što govoriš!
- I ti vjeruješ u jednog Boga, zar ne? Mojsije je bio potresen.
- Nisam obvezan odgovoriti.
- Ne bježi od svoje sudbine.
- Vrati se u Libiju, Ofire.
Mojsije krene prema vratima; čarobnjak ga nije pokušao spriječiti.
- Zmije su se vratile u svoje rupe - reče on mladiću - izađi slobodno.
- Doviđenja, Ofire.
- Do skorog viđenja, Mojsije.

Malo prije svitanja, svećenik Baken je izašao iz svoje .službene zgrade,

umio se, obukao bijelu pregaču i s vazom u ruci krenuo prema svetom
jezeru iznad kojeg su letjela jata lastavica, najavljujući rađanje novog dana.
Do velikog jezera, Nunove vode - neiscrpne snage koja u sebi nosi sve
oblike života - vodilo je jedno od četiri kamena stepeništa. Baken je sišao
do vode kako bi zahvatio malo dragocjene tekućine za mnogobrojne
obrede pročišćenja koje će vršiti u natkrivenom dijelu hrama.
- Sjećaš li me se, Bakene?
Svećenik se okrenuo ka čovjeku u halji običnog, 'čistog svećenika'.
- Ramzese...
- Sjećaš li se da smo se u vojsci, gdje si mi bio učitelj, stalno tukli, i da
smo na smjenu pobjeđivali?
Baken se poklonio.
- Ostavio sam prošlost iza sebe, Vaše veličanstvo; sada pripadam Karnaku.
Činilo se da je bivši nadzornik štala, iskusni konjanik odbojnog izgleda,
četvrtastog, neprivlačnog lica i promuklog glasa, u potpunosti posvećen
svom novom poslu.
- A Karnak, kome pripada Karnak?
- Pa kralju, dakako! Zašto me to uopće pitate?
- Oprosti, ali moram znati da li si mi prijatelj ili neprijatelj.
- Zašto bih bio protiv faraona?
- Zar ti nije poznato da je između velikog Amonovog svećenika i mene
došlo do razdora?
- Između ljudi na položaju nesuglasice su neizbježne...
- Ne skrivaj se iza ispraznih riječi, Bakene. U ovoj zemlji nema mjesta za
dva gospodara.
Negdašnji učitelj bio je zbunjen.
- Prošao sam kroz mnogo toga i...
- Ako si mi prijatelj, Bakene, moraš postati moj saveznik i podržati me u
borbi.
- Na koji način?
- Ovo mjesto mora biti, poput svih hramova diljem zemlje, oaza istine i
časti. Što bi napravio kada bi znao da tome nije tako?
- Tražio bih odgovorne za to i na kraju svijeta, ako bi bilo potrebno!
- Upravo to i tražim od tebe, Bakene. Moram biti siguran da ovdje nitko
ne krši zakon boginje Maat.
Ramzes se okrenuo i polako pošao prema svetom jezeru; ni po čemu se
nije razlikovao od čistih svećenika koji su silazili na jezero kako bi
napunili vaze pročišćavajućom vodom.
Baken je bio neodlučan. Karnak je postao njegov dom, njegov svijet.
Međutim, faraonova volja bila je neprijeporna svetinja.
Sirijski trgovac Raja imao je tri lijepe trgovine u središtu Tebe. Kuhari iz
plemićkih kuća kupovali su kod njega konzervirano meso vrhunske
kvalitete, dok su njihove gazdarice razgledavale izuzetne-azijske vaze.
Posao mu je krenuo izuzetno dobro otkako je završeno vrijeme žalosti. Bio
je uglađen, na dobrom glasu, pa je imao stalne mušterije čiji je broj iz dana
u dan rastao. Bio je darežljiv prema svojim pomoćnicima, a oni, govoreći
o njemu, nisu štedjeli riječi hvale.
Nakon što mu je brijač poravnao špicastu bradu, Raja se bacio na
sređivanje računa, prethodno zatraživši da ga nitko ne ometa.
Trgovac obriše znoj sa čela. Ljetne vrućine teško su mu padale, a još teže
neuspjeh koji je doživio plativši plavom Grku da uđe u Ramzesov ured i
otkrije spise s prioritetnim slučajevima mladog vladara. Mogao je, doduše,
i pretpostaviti da će pokušaj neslavno završiti; Raja je prije svega želio
saznati
kakve su mjere sigurnosti poduzeli Ramzes i Seramana.
Nažalost, izgleda da su vrlo oprezni. Bit će teško doći do
povjerljivih podataka, morat će podmititi nekog čovjeka
bliskog kralju.
Sirijac prisloni uho na vrata svoje kancelarije. Nije
se čuo nikakav zvuk u predsoblju, izgleda da ga nitko nije
špijunirao. Popeo se, za svaki slučaj, na taburet i pogledao kroz sićušnu
rupicu u zidu.
Kada se uvjerio da nema nikoga na vidiku, otišao je do skladišta u kojem
je čuvao male vaze od gipsa; uvozio ih je iz južne Sirije, zemlje koja je
bila egipatski saveznik. Ova remek-djela posebno su se dopadala uglednim
damama, pa ih je Raja izlagao jednu po jednu kako bi ih držao na cijeni.
Potražio je vazu koja je na grliću bila obilježena jedva vidljivom crvenom
točkom. U njoj se nalazila duguljasta drvena tablica, iste dužine, širine i
boje kao vaza.
Na tablici su bile ispisane šifre koje je Raja pročitao bez poteškoća.
Poruka njegovih hetitskih poslodavaca bila je kratka i jasna: 'Boriti se
protiv Ramzesa, podržati Henara.
- Izuzetan komad. - priznao je Henar, zaljubljeno milujući ispupčene
ukrase vaze koju mu je ponudio Raja, naočigled bogate klijentele koja se
nije usuđivala ponuditi više od starijeg Ramzesovog brata.
- Gledate remek-djelo jednog starog obrtnika.
- Nudim ti pet krava muzara najbolje sorte, krevet od ebanovine, osam
stolica, dvadeset pari sandala i brončano ogledalo.
Raja mu se pokloni.
- Zaista ste velikodušni, gospodaru. Da li biste mi iskazali tu čast da
stavite vaš pečat u moju knjigu?
Trgovac je poveo Henara u prostoriju iza pulta, da bi mogli popričati
mirno u četiri oka.
- Imam sjajnu vijest: naši prijatelji stranci su vam naklonjeni i žele vas
podržati.
- Koji su njihovi uvjeti?
- Nema uvjeta, nema ograničenja.
- Da mi možda ne prepričavaš kakav san?
- Dobro, pregovarat ćemo kasnije. Za sada je dovoljno to što ste upoznati
s njihovim stavom; smatrajte ovo svojom prvom velikom pobjedom.
Čestitam vam, gospodaru; čeka vas duga i naporna borba, ali siguran sam
da upravo razgovaram s budućim egipatskim faraonom.
Henar je bio zanesen. Ovaj tajni savez s Hetitima bio je kao smrtonosni
otrov, koristan i opasan u isto vrijeme; na njemu je da ga mudro iskoristi,
da uništi Ramzesa, a da pri tome ne dovede sebe u opasnost i ne oslabi
previše Egipat. Morao je, dakle, održavati ravnotežu nad provalijom, a
osjećao je da je za to sposoban.
- Što da im odgovorim? - pitao ga je Raja.
- Prenesite im moju zahvalnost i recite im da vrijedno radim... kao
ministar vanjskih poslova.
Sirijac ga je promatrao u nevjerici.
- Dobili ste to mjesto!
- Da, ali će me neprekidno nadgledati.
- Moji prijatelji i ja računamo s time da ćete znati iskoristiti svoj novi
položaj.
- Neka tvoji prijatelji slobodno krenu na najslabije egipatske protektorate,
neka potkupe prinčeve i plemena koje kontrolira Egipat, neka rašire razne
glasine.
- O ogromnim osvajačkim pohodima, pripajanju cijele Sirije, o
libanonskoj invaziji, gubitku morala egipatske vojske u stranim
zemljama... Moramo potpuno izludjeti Ramzesa, natjerati ga da izgubi
hladnokrvnost.
- Dozvolite mi da vam čestitam na mudroj strategiji.
- Imam još mnogo ideja, Rajo; tvoji prijatelji nisu pogriješili što su me
izabrali.
- Usuđujem se pretpostaviti da moje preporuke nisu bile beskorisne.
- Dodat ću kesu nubijskog zlata na moju službenu listu plaćanja.
Henar izađe iz zadnje sobe; čovjek njegovog podrijetla nije smio dugo
razgovarati nasamo s jednim trgovcem, iako je njegova strast prema
egzotičnim vazama bila općepoznata stvar.
- Kakve glasine?
Da li da obavijesti diplomata Ašu o svom tajnom savezu s hetitskim
neprijateljima? Ne, to bi bila greška. Ocijenio je da bi bilo bolje skrivati
svoje saveznike jedne od drugih; tako će svi predanije raditi, a eventualni
pogrešni koraci neće imati pogubne posljedice.
Kraljica Tuja sjedila je u ugodnom hladu sikomore i pisala kroniku
Setijeve vladavine. Prisjećala se njegovih junačkih djela iz slavnog
vremena kada je Egipat živio u sreći i miru. Sjećala se svake misli svog
muža, svakog njegovog postupka; bila je s njim i u dobru i u zlu i
ljubomorno je čuvala uspomenu na trenutke njihove bliskosti.
Seti će zauvijek živjeti u njoj.
Kada je ugledala Ramzesa kako joj dolazi u susret, Tuja je osjetila da je
snaga pokojnog kralja pobijedila smrt. Promatrala je mladog faraona,
toliko različitog od ostalih ljudi; sazdan je od jedne jedine stijene, kao
obelisk koji odolijeva strašnim olujama, a zahvaljujući neizmjernoj
mladenačkoj snazi djeluje tako neranjivo.
Ramzes poljubi majčine ruke i sjede joj s desne strane.
- Pišeš po cijele dane.
- Da, čak i noću; ne smijem ništa izostaviti, tebe radi. Djeluješ zabrinuto.
Tuja je čitala svog sina kao otvorenu knjigu,
- Veliki Amonov svećenik ne priznaje kraljev autoritet.
- Seti je predvidio da će do toga doći. Znao je da je sukob neizbježan.
- Kako bi se on ponio na mom mjestu?
- Znaš i sam. Nemaš izbora, ostaje ti samo jedno.
- To mi je rekla i Nefertari.
- Nefertari je egipatska kraljica i samim tim čuvarica Zakona.
- Zar mi nećeš savjetovati da pronađem neko kompro-misno rješenje?
- Nema kompromisa kada je jedinstvo zemlje u opa-snosti.
- Otpuštanje velikog Amonovog svećenika uzburkalo bi mnoge strasti.
- Tko je kralj, sine moj, ti ili on?
Kolona magaraca prošla je kroz karnaške zidine; predvodio ju je stari
magarac koji je poznavao svaki pedalj puta koji povezuje radionicu za
izradu tkanina i hram, neobična životinja koja je naučila ostala grla da se
kreću ujednačenim i dostojanstvenim korakom.
Budući je isporuka bila velika, Baken je pozvan u skladište da pomogne
svećeniku zaduženom za prijem robe. Svako laneno platno za izradu
ritualne odore zavodilo se pod posebnim rednim brojem u registar;
svećenici su morali naznačiti mjesto podrijetla i kvalitetu.
- Lijepa platna - primijetio je Bakenov kolega, omanji čovjek podmuklog
izgleda.
- Ti si ovdje novi?
- Radim u hramu nekoliko mjeseci.
- Dopada li ti se život u Karnaku?
- Upravo je onako kako sam očekivao.
- Čime se još baviš, osim što radiš u hramu?
- Pokopao sam prošlost i zatražio da zauvijek radim u hramu.
- A ja ovdje radim dva mjeseca, a zatim se vraćam u grad gdje sam
zaposlen kao nadzornik na skeli. Tamo se ne radi mnogo. A ovdje...
Čovjek ne stigne podići glavu od posla!
- Zašto radiš u hramu ako ti to teško pada?
- To se tebe ne tiče. Ja ću se brinuti za prvoklasna platna, a ti o ostalom.
Čim bi skinuli teret s magarca, skladištari bi brižljivo slagali lanena platna
na zaprege prekrivene tkaninom. Baken bi ih potom pregledao i popisivao,
ne zaboravljajući napisati datum isporuke. Izgledalo mu je da drugi
svećenik ne radi mnogo i da gotovo svo vrijeme gleda uokolo; kao da se
želi uvjeriti da ga nitko ne uhodi.
- Žedan sam - reče čovjek - hoćeš i ti vode?
- Hoću.
Svećenik podmuklog izgleda ode po vodu. Nakon što je prvo spustio
tablicu na leđa starog magarca, Baken priđe i baci pogled.
Na tablici su bili ispisani neobični hijeroglifi koji nisu imali nikakve veze
s prvoklasnim lanenim platnima.
Kada se svećenik vratio s mješinom sveže vode, zatekao je Bakena kako
radi.
- Uzmi, odlična je... Prisiljavaju nas da radimo po ovoj vrućini, pa to nije
humano!
- Magarci se ne žale.
- Gle, gle, pa ti si šaljivčina!
- Izdrži, nemamo još mnogo posla.
- Samo se ti nadaj! Kada popišemo sva platna, trk u skladišta nadgledati
slaganje robe!
- A što ćemo s ovim tablicama?
- Daj mi tvoju, pa ću obje predati u kancelariji.
- Koliko je kancelarija udaljena od skladišta?
- Nije daleko, ali ipak ima za hodati.
- Hajdemo podijeliti zadatke; ja ću odnijeti tablice.
- Pusti, ja ću... Tamo te ne poznaju.
- Baš zato i želim ići, to je prilika da se upoznamo.
- Nezgodni su ti oni, imaju svoje navike i ne vole ih mijenjati.
- Nije li rutina pogubna po ljude?
- Hvala na ponudi, ali sam ću otići. Bakenov kolega postade nervozan;
povukao se na stranu, da svećenik ne bi vidio što piše.
- Ulovio te je grč, prijatelju?
- Ne, ne, dobro sam.
- Nešto mi ne da mira: znaš li ti pisati? Svećenik se okrenuo ka Bakenu,
vidno uzrujan.
- Odakle ti sad to pitanje?
- Vidio sam tvoju tablicu, ostavio si je na magarcu.
- Doista si radoznao...
- I djetetu bi bilo jasno da nešto mutiš. Popišat ću platna umjesto tebe, ako
želiš; ovakvu tablicu ti neće primiti, imat ćeš probleme.
- Ne pravi se naivan, Bakene. Kao da nisi razumio...
- Razumio - što?
- Prestani s tom lakrdijom! I ti bi dio, shvatio sam. Stvarno ne gubiš
vrijeme.
- Budi malo jasniji.
Svećenik podmuklog izgleda priđe Bakenu i obrati mu se tihim glasom:
- Ovaj hram je bogat, vrlo bogat; mi, zaposleni, moramo se snalaziti.
Nekoliko lijepih lanenih materijala manje neće uništiti Karnak, a mi ćemo
ih prodati darežljivim klijentima. Je T ti sada jasno?
- Umiješani su i ljudi iz kancelarije?
- Samo jedan pisar i dva skladištara. Kako platna nisu popisana, ona kao i
da ne postoje, pa nikom nismo sumnjivi i možemo neometano trgovati.
- Što ako netko otkrije?
- Neće, budi miran.
- Ali, uprava hrama...
- Imaju oni drugih briga. A, tko ti kaže da oni ne zatvaraju oči pred našom
malom trgovinom? Dakle, koliki postotak tražiš?
- Najveći mogući.
- Gle ti njega! Mislim da ćemo odlično surađivati. Za nekoliko godina bit
ćemo više nego imućni ljudi i nećemo morati ovdje raditi. Da završimo s
poslom?
Baken klimnu glavom.
Nefertari spusti glavu na Ramzesovo rame. Izlazeće sunce obasjalo je
njihovu sobu. Svakog jutra slavili su ovo neopisivo čudo, pobjedu
svjetlosti nad mrakom. Sudjelujući u jutarnjem obredu, kraljevski par je
stupao na sunčevu lađu i pohodio podzemne svjetove gdje se vodi bitka
između božanske posade i ogromnog zmaja koji pokušava uništiti
stvaranje.
-Potrebna mi je tvoja čarolija, Nefertari. Čeka me težak dan.
- Dijeli li Tuja moje mišljenje?
- Imam dojam da ste vas dvije suučesnice.
- Imamo istu viziju. - priznala je mlada žena, smiješeći se.
- Uvjerile ste me; danas ću smijeniti velikog Amonovog svećenika.
- Zašto si čekao toliko dugo?
- Bio mi je potreban neki dokaz protiv njega.
- Imaš li ga sada?
- Moj nekadašnji vojni instruktor Baken, koji je sada svećenik u Karnaku,
otkrio je trgovinu lanenim platnima u koju je umiješana nekolicina
zaposlenih u Karnaku. Ili je i sam veliki svećenik umiješan ili više nije
sposoban upravljati svojim ljudima. U oba slučaja, više ne može biti na
čelu Karnaka.
- Je li taj Baken ozbiljan čovjek?
- Mlad je, ali živi za Karnak. Ne mogu ti opisati koliko ga je krađa
potresla. Nikako nije želio zatvarati oči pred zlodjelom, pa me je odmah
posjetio; međutim, nije osobito rječit, morao sam mu čupati riječi iz usta.
Baken nije ni špijun ni karijerist, potpuno mu vjerujem.
- Kada ćeš vidjeti velikog svećenika?
- Za par sati. Sukob će biti žestok, poricat će da je umiješan, tvrdit će da
ga nepravedno otpuštam.
- Misliš li da će pokušati osvetiti se?
- Da, bojim se da će zamrznuti poslove hrama i, barem na neko vrijeme,
obustaviti raspodjelu namirnica. Ali, to je cijena koju moram platiti da bih
spriječio pokušaj podijele zemlje.
Ramzesova odlučnost zadivila je Nefertari. Njen suprug nije bio tiranin
koji se želio osloboditi moćnog protivnika, već savjestan faraon spreman
da pod bilo koju cijenu očuva jedinstvo Dviju Zemalja.
- Moram ti nešto priznati. - rekla je tajanstveno. – Da nisi možda na svoju
ruku provela istragu u Karnaku?
- Ništa tomu slično.
- Znači, moja majka mi nešto želi priopćiti, pa ti govoriš u njeno ime!
- Nije ni to.
- Ima li to što mi želiš reći neke veze s mojim susretom s velikim
svećenikom?
- Ne, ali može se reći da ima veze s cijelom državom.
- Koliko ćeš me još držati u neizvjesnosti?
- Još nekoliko mjeseci... Trudna sam.
Ramzes steže Nefertari u naručje, nježno i zaštitnički.
- Zahtijevam da u svakom trenutku budeš okružena najboljim liječnicima
u carstvu.
- Ne brini.
- Kako da ne brinem? Nadam se da će naše dijete biti lijepo i snažno, ali
tvoj život i tvoje zdravlje najvažniji su mi na svijetu.
- Imat ću svu potrebnu njegu.
- Smijem li ti zapovjediti da od danas prorijediš svoje obveze?
- Jesi li siguran da bi trpio lijenu kraljicu?
Ramzesa je izdavalo strpljenje. Kašnjenje velikog Amonovog svećenika
bilo je uvredljivo. Što li će samo izmisliti da bi opravdao svoj nedolazak?
Sigurno je načuo da je Baken razotkrio kradu, pa pokušava obustaviti
istragu, uništava dokaze i uklanja krivce i svjedoke. Samo pogoršava svoj,
ionako nezavidan položaj.
Kada se sunce primaklo zenitu, četvrti Amonov prorok zatražio je prijem
kod kralja. Ramzes zapovjedi da ga odmah uvedu.
- Gdje je prvi prorok i veliki Amonov svećenik?
- Veliki Amonov svećenik upravo je umro, Vaše veli-čanstvo.
Faraon je sazvao svećeničku skupštinu. Činili su je drugi, treći i četvrti
karnaški prorok, veliki svećenici i velike svećenice glavnih egipatskih
svetišta. Pozivu se nisu odazvala samo dvojica svećenika, iz Dendere i
Atribisa, prvi zato što je bio prestar za putovanje, drugi zato. što ga je
bolest primorala da ostane u Delti. Obojica su poslala svoje predstavnike.
Visoko svećenstvo, muškarci i žene uglavnom zrelije dobi, zaduženi da u
kraljevo ime vrše obrede u svojim hramovima, okupili su se u jednoj od
dvorana hrama Totmesa III, 'Onog čije djelo zrači poput svjetlosti'. Na tom
svetom mjestu inicirani su veliki Amonovi svećenici, upravo na tom
mjestu su ih upoznali s njihovim svetim obvezama.
- Pozvao sam vas da biste me posavjetovali. - obratio im se Ramzes. -
Moramo izabrati novog karnaškog poglavara.
Većina je odobravala kraljeve riječi klimanjem glave; izgleda da novi
faraon nije bio toliko nepromišljen koliko se govorilo.
- Ne nalažu li pravila da službu naslijedi drugi prorok? - pitao ga je veliki
memfiški svećenik.
- Držim da zrele godine nisu dovoljan kriterij pri izboru svećenika za tako
važan položaj.
- Vaše veličanstvo, dozvolite mi da vam skrenem pozornost na činjenicu
da bi postavljanje neodgovarajuće osobe moglo imati pogubne posljedice.
- umiješao se treći Amonov prorok. - Novi ljudi - kojima često iskazujete
povjerenje - bez svake su sumnje sposobni, ali postavljanje nekog
neiskusnog čovjeka na čelo Karnaka bila bi kobna pogreška. Mislim da u
ovom slučaju iskustvo i poštenje moraju biti presudni kriterij.
- Upravo o tom glasovitom poštenju želim razgovarati!
Da li ste upoznati s činjenicom da se u Karnaku odvija unosna
trgovina lanenim platnima koja pripadaju hramovima?
Kraljeve riječi zaprepastile su prisutne.
- Krivci su uhićeni i osuđeni na prinudni rad u tkalačkim radionicama.
Više nikada neće raditi u hramu.
- Da li je pokojnik bio umiješan u krađu?
- Izgleda da nije, ali razumjet ćete zašto ne bih želio da njegov nasljednik
bude netko iz sadašnjeg karnaškog vrha.
Svećenici su se nijemo gledali.
- Ima li Vaše veličanstvo nekog u vidu? - upita veliki svećenik
Heliopolisa.
- Očekujem ozbiljan prijedlog od ove skupštine.
- Koliko nam vremena dajete?
- U skladu s običajem, kraljica i ja uskoro krećemo na putovanje tijekom
kojeg ćemo posjetiti mnoge gradove i hramove u zemlji. Iznijet ćete mi
svoj prijedlog kada se vratim.

Prije tradicionalnog obilaska Egipta na koji je morao otići tijekom prve

godine svoje vladavine, Ramzes je posjetio hram u Gurnahu, na zapadnoj
obali Tebe, gdje se slavio Setijev ka, njegova besmrtna snaga. Nekoliko
svećenika svakodnevno je recitiralo litanije i prinosilo na žrtvenik meso,
kruh, voće i povrće, da bi duša pokojnog kralja zauvijek bila prisutna na
zemlji.
Kralj je promatrao reljef koji je predstavljao njegovog vječno mladog oca.
Molio ga je da izađe iz kamena, da se za trenutak stvori pred njim i zagrli
ga kako bi mu prenio snagu jednog kralja koji je postao zvijezda.
Ramzes je Setijev nestanak doživljavao kao gubitak i poziv. Kao gubitak,
zato što više nije mogao tražiti savjete od mudrog i velikodušnog oca; kao
poziv, jer je glas pokojnog faraona živio u svakoj njegovoj misli,
zapovijedajući mu da ne odustaje, bodreći ga da hrabro korača svojim
putem, bez obzira na kakve prepreke nailazio.
Svi stanovnici Tebe, od bogatih plemića i obrtnika do domaćica, željeli su
isto: saznati koje će dvorjane Ramzes i Nefertari povesti u obilazak Dviju
Zemalja, tko su ti sretnici koji će prisustvovati njihovom sklapanju pakta s
egipatskim božanstvima?
Svatko je imao povjerljivu informaciju od osobe bliske ( kraljevskom paru
ili kakvog dvorskog službenika. Jedni su iz povjerljivih izvora saznali da
kraljevska flota kreće najprije prema jugu, do Asuana, a zatim se vraća na
sjever kako bi posjetila Deltu. Drugi su pričali da je brodska posada već
saznala da će putovanje biti naporno, da će se morati ploviti brzo, da
faraon neće imati vremena dugo se zadržavati u mjestima i hramovima.
No, bez obzira kakve priče kružile, jedno je bilo sigurno - svi su bili sretni
zbog ovog putovanja tijekom kojeg će se kraljevski par sjediniti sa1
svojom zemljom, kako bi održao sklad između Egipta i boginje Maat,
vječnog Zakona.
Tek što su krenuli, Ameni je zatrpao Ramzesa nepreglednom gomilom
spisa koje je kralj morao podrobno proučiti prije negoli se susretne s
provincijskim starješinama, nadstojnicima hramova i gradonačelnicima.
Osobni kraljev tajnik predao je Ramzesu biografije svih uglednika, u
kojima je detaljno opisao njihovo napredovanje u karijeri, obiteljsku
situaciju, težnje, odnose s ostalim velikodostojnicima. Ako je do nekog
podatka došao pomoću neprovjerenih glasina, Ameni je naznačio vladaru
da ga uzme sa zadrškom.
- Koliko ti je dana i noći bilo potrebno da bi prikupio ovo blago? - upitao
gaje Ramzes.
- Nisam brojao. Moja jedina briga jest da ti pribavim što više informacija
bez kojih se ne može vladati.
- Bacio sam pogled na tvoje spise i zaključio da većina bogatih i
utjecajnih ljudi pripada krugu Henarovih pristaša.
- Nisi valjda iznenađen?
- Jesam, više ih je nego što sam mislio.
- Ne sumnjam da ćeš ih uvjeriti da promijene mišljenje.
- Zaista si optimist.
- Ti si kralj, a kralj treba vladati. Ostalo nije bitno.
- Ti se nikada ne odmaraš?
- Kada umrem, imat ću više nego dovoljno vremena; a sad radim za tebe i
moram krčiti put kojim hodaš. Sviđa li ti se tvoja stolica?
Faraonova drvena stolica na rasklapanje sastojala se od okovanog kožnog
sjedišta i masivnih nogu koje su završavale pačjim glavama od slonovače.
Kralj će na njoj sjediti za vrijeme službenih ceremonija i prijema na
putovanju.
- Sastao sam se s ljudima iz tvoje pratnje i moram ti priznati da sam bio
izuzetno strog i zahtjevan. - rekao mu je Ameni. - Ništa ti ne smije
nedostajati tijekom putovanja. Hrana će biti ukusna kao na dvoru.
- A ti, ti si vjerojatno još uvijek onako umjeren u jelu i piću?
- Pravilna prehrana jamči dug život, umjereno konzu-miranje alkohola
čuva snagu i koncentraciju. Poslao sam obavijesti gradonačelnicima i
velikim svećenicima gradova koje ćemo posjetiti; naložio sam im da
osiguraju smještaj za tvoju pratnju. Ti i kraljica ćete, podrazumijeva se,
odsjedati na dvorovima.
- Da li vodiš računa o Nefertari?
- Ne moraš ni pitati; kraljičina trudnoća je državna stvar. Njena kabina je
provjetrena, može se na miru odmarati. Pet liječnika će je neprekidno
nadgledati, svakodnevno će ti biti dostavljan izvještaj o njenom
zdravstvenom stanju. Nešto drugo me brine... A, da!
- U vezi nje?
- Ne, ne, radi se o nečem drugom. Prema izvještajima koje sam dobio,
neka pristaništa navodno su u jako lošem stanju, u što osobno ne vjerujem;
rekao bih da će starješine nekih provincija iskoristiti tvoj posjet i pokušati
izvući od tebe novčanu pomoć za održavanje opreme na pristaništima.
Svaki velikodostojnik pokušat će izvući što više, pa te molim da budeš
pravedan pri raspodjeli sredstava i vodiš računa o općoj dobrobiti.
- U kakvim si odnosima s vezirima Sjevera i Juga?
- Ovisi o točki gledišta; oni smatraju da smo u vrlo lošim odnosima, a ja
da smo u odličnim. Obojica su savjesni, ali previše bojažljivi službenici,
strahuju da ćeš ih otpustiti. Zadrži ih, nikada te neće izdati.
- Ali, mislio sam...
- Da mene postaviš za vezira? Nikako! Za tebe je mno-go bolje da
ostanem na ovom položaju. Mogu raditi iz sjene, nemam prevelike
administrativne zadatke.
- O čemu govore moji uzvanici?
- Oduševljeni su što im se pružila mogućnost da pođu na ovo putovanje,
ali nisu baš očarani Seramaninim ponaša-njem; Sard je toliko sumnjičav
da ih pretresa kao da su kriminalci! Njihove stalne pritužbe uđu mi na
jedno uho, a na drugo iziđu; Seramana doista savjesno obavlja svoj posao.
- Da nisi zaboravio na lava i psa?
- Ne brini, tvoji vjerni čuvari siti su i zadovoljni.
- Kako se snalazi Rome?
- Izvrsno, pomislio bih da ti je nadstojnik oduvijek! Dvorsko osoblje
zahvaljujući njemu besprijekorno funkcionira. Instinkt te nije prevario.
- A Neđam?
- Tvoj novi ministar poljoprivrede svoj posao shvaća vrlo ozbiljno.
Svakog jutra po dva sata me opsjeda raznim administrativnim pitanjima, a
zatim se zatvara sa savjetnicima bivšeg ministra koji ga podučavaju poslu...
Ne bih rekao da će tijekom ovog putovanja naći vremena kako bi uživao u
krajolicima!
- A, moj voljeni brat, što on radi?
- Henarov brod je prava palača na vodi. Novi ministar inozemnih
poslova danonoćno drži postavljen stol za blagovanje i obećava
Ramzesovom Egiptu svijetlu budućnost.
- Zar misli da sam toliko naivan?
- Stvari su se promijenile. - ocijenio je Ameni. - Izgleda mi da je presretan
otkako si ga postavio za ministra.
- Ne misliš valjda da mi je Henar iskreno naklonjen?
- Mislim da je u dubini duše ostao isti; ali tvoj brat je pametan, poznaje
svoje granice. Mudro si postupio kad si nahranio njegovu glad za moći i
ugledom. Omogućio si mu da bude bogat i ugledan, možda će se primiriti.
- Iz tvojih usta u božje uši!
- Moraš na počinak, sutra te čeka naporan dan. Imat ćeš najmanje deset
sastanaka i tri prijema. Je li ti krevet udoban?
'Bio bih zadovoljan i mnogo skromnijom posteljom',
RAHZES: HRAH ZA MILUUHE 60DINA
pomislio je kralj. Krevet se sastojao od strunjače izrađene od isprepletenih
vlakana konoplje, pričvršćenih klinovima za okvir, četiri noge u obliku
lavljih šapa, uzglavlja i naslona za noge ukrašenog različcima,
mandragorama i lotosima, kako bi mu snovi bili posuti cvijećem.
- Moram još dati nalog da ti donesu mekane jastuke. - reče kraljev osobni
tajnik.
- Dovoljan mi je ovaj ovdje.
- Ne dolazi u obzir! Pogledaj na što sliči... Ameni podiže jastuk s uzglavlja.
Odmače se, sav prestravljen.
Crni uznemireni škorpion spremao se za napad.

Ramzes Je bio prisiljen tješiti Seramanu. Šefu tijegove osobne

garde nije išlo u glavu kako je
škorpion dospio u kraljevu odaju. Iako je podrobno preispitao
cjelokupnu posadu, nije saznao ništa.
- Nisu oni krivi. - zaključio je Sard. - Želim ispitati vašeg nadstojnika.
Ramzes se nije protivio.
Rome nije volio Seramanu, ali nije prosvjedovao nijednom riječju kada je
vladar zatražio od njega da odgovori na sva Sardova pitanja.
- Koliko osoba ima pristup u ovu sobu?
- Pet. Ustvari... pet osoba ima stalan pristup.
- Što time želite reći?
- Kada se usidrimo, događa se da zaposlim još ponekog radnika.
- Je li netko, osim stalne posluge, ulazio u kraljevu odaju pri našem
posljednjem pristajanju?
- Da, unajmio sam čovjeka da pokupi posteljinu i da ju odnese u praonicu.
- Kako se zove?
- Ne znam, pogledajte platni spisak.
- Nema potrebe - reče kralj - sigurno je dao lažno ime kako ga ne bismo
mogli pronaći.
- Kako se moglo dogoditi da nisam upoznat s vašom praksom da
unajmljujete nepoznate ljude? Moje sigurnosne mjere bile su, znači,
potpuno beskorisne!
- Što se dogodilo? - upita Rome, zatečen.
- Ne tiče vas se! Odsada ću osobno pretresati svakog tko dođe na brod
Njegovog veličanstva, bio on general, svećenik ili čistač!
Rome se okrenuo ka Ramzesu koji je odobravao Sardove riječi klimanjem
glave.
- Što ćemo s obrocima?
- Jedan od vaših kuhara preda mnom će probati svako jelo.

- Kako vi kažete.
Rome je izašao iz kraljeve kabine. Seramana je bio toliko bijesan da je iz
sve snage udario šakom o gredu.
- Škorpion vas ne bi ubio, Vaše veličanstvo - ocijenio je Seramana - no,
dobili biste jaku groznicu.
- I morao bih prekinuti putovanje... što bi značilo da mi bogovi nisu
naklonjeni. To im je, dakle, bio cilj!
- Ovakav se incident neće ponoviti. - obećao mu je Sard.
- Bojim se da hoće, jer ne znamo tko doista stoji iza njega. Seramana je i
dalje kiptio od bijesa.
- Sumnjaš li možda na nekog?
- Ljudi znaju biti nezahvalni.
- Budi jasniji.
- Taj Rome... Što ako je lagao, što ako je sam podmetnuo škorpiona?
Nije li tvoj posao utvrditi je li uistinu tako? Računajte na mene.
Obredno putovanje kraljevskog para bio je veliki uspjeh. Ramzesov
autoritet i Nefertarin šarm očarali su provincijske starješine, velike
svećenike, gradonačelnike i ostale velikodostojnike, ugodno iznenađene
držanjem novih egipatskih vladara. Ramzes nije zaboravljao pohvaliti
svog starijeg brata kojeg je poznavala većina uglednih ličnosti; njegovo
postavljenje na mjesto ministra inozemnih poslova smirilo je mnoge
duhove. S jedne strane, kraljevska je obitelj ostala na okupu i braća su
ostavila iza sebe sve nesuglasice zbog dobrobiti Egipta; s druge strane,
općepoznati Henarov patriotizam i njegove grandiozne vizije jamčili su
uspješnu obrambenu politiku koja je bila uvjet da se civilizacija sačuva od
barbarskih napada.
Kad god bi brod pristao, kraljevski par odavao je počast kraljici majci Tuji;
ovu izuzetnu ženu, koja je samom svojom prisutnošću nametala
poštovanje, bilo je lako voljeti. Nježna, tiha, nenametljiva, majčinski
privržena Ramzesu i Nefertari, bila je oličenje tradicije, oličenje trajanja.
Brod se približavao Abidosu, prestižnom Ozirisovom svetištu. Na pramcu
su stajali Ramzes i njegov prijatelj Aša. Mladi diplomat u svako doba dana
bio je elegantan i profinjen.
- Jesi li zadovoljan putovanjem, Ašo?
- Velikodostojnici hvale Tvoje veličanstvo na sva usta.
- Nije li to pomalo licemjerno, i s moje i s njihove strane?
- Sigurno da jest, ali najvažnije je da priznaju tvoj autoritet.
- Što misliš o Henarovom novom položaju?
- Rekao bih da je to iznenađujući potez.
- Šokiran si, drugim riječima.
- Tko sam ja da bih kritizirao faraonove odluke?
- Misliš da moj brat nije sposoban za tako težak posao?
- Diplomat mora biti pravi umjetnik u današnje vri-jeme.
- Tko bi se usudio izazvati moćni Egipat?
- Nemoj dozvoliti da ti uspjeh koji si doživio u svojoj zemlji pomuti vid.
Hetiti ne sjede prekriženih ruku; shvatili su da s tobom nema šale, pa su se
vjerojatno primirili i pokušavaju ojačati prije nego što nas napadnu.
- Raspolažeš nekim preciznim informacijama?
- Ne, zasad mogu samo pretpostavljati.
- Vidiš Ašo, Henar je moj stariji brat i vrlo ugledan čovjek. Prijemi i
banketi njegov su teritorij. Vješto će zavoditi veleposlanike stranih
zemalja ispraznim govorima, što će ga činiti beskrajno sretnim. Ali,
vjerojatno će pasti u napast, uplest će se u neku zavjeru. Sumnjam u
iskrenost njegove želje da bude vjeran državi i kralju. Zato je tvoja uloga
od presudne važnosti.
- Što očekuješ od mene?
- Proglašavam te upravnikom tajnih poslanstava Gor-njeg i Donjeg Egipta.
Službena dužnost bit će ti, kao i tvojim prethodnicima, upravljanje
službom diplomatske prepiske, dakle nadzor svih spisa koje Henar sastavi.
- Drugim riječima, zapovijedaš mi da ga uhodim?
- Da, to bi bio jedan od tvojih zadataka.
- Zar misliš da neću biti sumnjiv Henaru?
- Dao sam mu do znanja da neće imati odriješene ruke. Svjestan je da će
ga netko nadgledati, pa možda neće pasti u iskušenje da napravi kakvu
pogubnu pogrešku.
- Što ćemo ukoliko me nadmudri?
- Ne vjerujem, previše si talentiran, prijatelju moj.
Ramzesu se steže srce kada je ugledao svetu zemlju Abidosa. Svuda se
osjećala Setijeva prisutnost. Pokojni faraon, koji je za svog zaštitnika
izabrao boga Seta, inkarnaciju kozmičke snage i ubojicu svog brata
Ozirisa, podigao je veličanstveno svetište da bi se u njemu slavila tajna
umrlog i uskrslog boga. Ramzes i Nefertari bili su posvećeni u tajne
uskrsnuća i zagrobnog života, pa su osjećali da je njihova dužnost
podijeliti ih sa svojim narodom.
Obale kanala kojim se stizalo do pristaništa bile su puste. Naravno, na toj
svetoj zemlji svetkovine su bile dozvoljene samo u vrijeme proslave
Ozirisovog uskrsnuća. Ali, putnici su ipak bili začuđeni; stanovnike
Abidosa kao da je posjet kraljevskog para ostavio potpuno ravnodušnima.
Seramana je, naoružan mačem, prvi sišao s broda, a uskoro mu se
pridružiše i ostali faraonovi stražari.
- Ne sviđa mi se ovo. - promrmljao je Sard. Ramzes je sišao na pristanište;
u daljini ugleda Ozirisov hram, okružen bagremovom šumom.
- Ne izlazite se nepotrebnoj opasnosti. - posavjetovao ga je Seramana. -
Pričekajte da provjerim okolinu.
Nepokorni stanovnici Abidosa! Kralj je bio zaprepašten njihovim
nepoštovanjem.
- Pripremite kola. - zapovjedio je. - Stat ću na čelo kolone.
- Ali, Vaše veličanstvo...
Sard je shvatio da nema smisla navaljivati. Kako čuvati tog nerazumnog
kralja?
Ramzes je prošao put od pristaništa do zidina hrama brzo poput vjetra. Na
njegovo veliko iznenađenje, prva vrata bila su otvorena. Sišao je s kola i
ušao u dvorište.
Oko pročelja hrama podignute su skele; na zemlji je ležala Ozirisava
statua; posvuda pobacan alat. Ni jedan jedini radnik nije bio na svom
radnom mjestu.
Šokirani faraon ušao je u svetište. Na oltarima nije bilo prinosa, nigdje ni
traga svećeniku, mjesto je bilo sablasno pusto.
Hram je bio napušten.
Ramzes izađe i pozva Seramanu koji je stajao na pragu.
- Odmah pronađi nadzornike gradilišta i dovedi mi ih.
- Seramana je jedva dočekao ovu zapovijed.
Cijeli Abidos se tresao od Ramzesovog gnjeva.
U velikom dvorištu hrama okupili su se svećenici, službenici, obrtnici i
obredni pomoćnici zaduženi za održavanje svetišta. Poklonili su se kralju,
pali na koljena i nosevima dotakli zemlju; faraon ih je, glasom od kojeg su
svi drhtali, ukorio zbog lijenosti i nemara.
Ramzes nije želio slušati isprike. Kako se osoblje Abidosa uopće
usuđivalo svoje skandalozno ponašanje i lijenost pokušati opravdati
Setijevom smrću? Da ih nije oštro opomenuo, zavladali bi nered i lijenost,
i nitko više ne bi mislio na svoj posao.
Umjesto da kazni nemarne radnike, mladi faraon im
je, na njihovu sreću, naložio da udvostruče obredne prinose
Setijevom kau. Zapovjedio im je da zasade drveće i naprave
voćnjak, stave pozlatu na sva vrata, nastave sa zidanjem hrama,
završe započete kipove i uz to svakodnevno vrše obrede; obavijestio ih je,
također, da će dobiti barku koja će se koristiti pri slavljenju Ozirisovih
tajni. Odlučio je da seljaci zaposleni na posjedu svetišta budu oslobođeni
poreza i da se hramu odobre velika sredstva, pod uvjetom da osoblje
savjesno radi svoj posao.
Stanovnici Abidosa u tišini su napustili veliko dvorište. Uvjerivši se u
kraljevu dobrotu i blagost, zarekli su se jedni drugima da više nikada neće
izazvati njegov gnjev.
Ramzes je potom ušao u glavnu kapelu, abidoško 'nebo'; bila je to
prostorija gdje je tajanstvena svjetlost rastjerivala tminu, i tu se Ramzes
sjedinio s dušom svoga oca, dušom koja je prebivala medu zvijezdama,
dok je sunčeva barka krstarila nebom, nastavljajući svoje vječno putovanje.
Henar je likovao.
Nije se uzrujavao zbog neuspjelog pokušaja sa škorpionom; kraljev stariji
brat nije ni mislio da plan Sarija, nekadašnjeg faraonovog učitelja, sada
zaslijepljenog mržnjom, može uspjeti. Želio je oslabiti Ramzesa, oduzeti
mu snagu, i bio je svjestan da ga čeka težak posao. Ali, iskustvo mu je
govorilo da i najbolje čuvana tvrđava ima svoje slabe točke.
Henar je likovao, jer mu je Asa, poslije vrlo uspjele večere, priopćio divnu
novost. Stajali su na krmi broda koji je plovio Nilom. Nitko nije mogao
čuti njihov razgovor; na palubi je ostalo samo nekoliko pijanih gostiju koji
su se zabavljali promatrajući kako brodski liječnik pomaže jednom
uglednom službeniku koji je povraćao.
- Upravnik tajnih poslanstava... Pa ja sanjam!
- Ne sanjate, doista me je postavio na taj položaj.
- Pretpostavljam da vam'je naložio da me špijunirate, između ostalog?
- Točno tako.
- Izgledat će, dakle, da nemam nikakvu vlast u rukama, da sam beznačajna
figura koja šeće po prijemima.

- Tako želi naš kralj.

- Pa, ispunimo mu želju, dragi moj Ašo! Odigrat ću svoju ulogu savršeno.
A vi ćete, ako sam vas dobro razumio, biti glavni kraljev izvor informacija
vezanih za hetitsko pitanje.
- Vjerojatno.
- Odgovara li vam naš savez i dalje?
- Više nego ikad. Duboko sam uvjeren da je Ramzes tiranin; prezire svoje
podanike, zaljubljen je u sebe. Njegova taština vodi zemlju u propast.
- Vidim da smo istomišljenici, ali jeste li spremni za rizik?
- Moje se namjere nisu promijenile.
- Zašto toliko mrzite Ramzesa?
- Zato što je Ramzes.
Okružen zelenim poljima, hram lijepe i nasmijane
boginje Hator bio je oda skladu neba i zemlje. Velike sikomore zasađene
su nedaleko od bedema, pa su hram i muzička škola, smještena u nekoliko
zgrada, bili u ugodnom hladu. Zaštitnica Hatorinih svećenica, žena koje su
poznavale tajne Plesa zvijezda,
Nefertari se osobito radovala ovom dijelu puta, nadajući se da će imati
dovoljno vremena da u svetištu provede nekoliko sati u meditaciji. Po
završetku posjeta Abidosu kraljevska flota trebala je krenuti prema sjeveru,
ali kraljica je inzistirala da posjete Denderu.
Nefertari se učinilo da je Ramzes zabrinut.
- O čemu razmišljaš? - upita ga ona.
- O budućem velikom Amonovom svećeniku. Ameni mi je pokazao
biografije glavnih kandidata; nijedan mi se ne dopada.
- Da li si razgovarao s Tujom?
- Da, majka dijeli moje mišljenje. Seti nije poštovao nijednog od njih, ali
oni se nadaju da će sa mnom imati više sreće.
Nefertari je promatrala Hatorine likove naslikane na kamenu. Dok se
divila neopisivoj ljupkosti boginje, kraljičin pogled zaslijepi neka
neobična svjetlost.
- Nefertari...
Nije odgovorila, sva obuzeta nekakvom vizijom. Ramzes je uhvati za ruku,
prestrašen da će je zauvijek izgubiti, da će je boginja nježnog lika odvesti
u nebo. Ali kraljica iznenada zagrli svog faraona.
- Otišla sam daleko, tako daleko... Gledala sam ocean svjetlosti i slušala
milozvučni glas koji mi je prenio poruku...
- Sjećaš li se poruke?
- Da. Nemoj izabrati nijednog od kandidata. Na nama je da pronađemo
budućeg velikog Amonovog svećenika.
- Nemam vremena.
- Moraš poslušati nebeski glas koji oduvijek upravlja postupcima faraona.
Upraviteljica glazbene škole povela je kraljevski par u vrt hrama gdje je u
njihovu čast priredila koncert. Nefertari se prepustila uživanju, dok je
Ramzes bio vrlo nervozan. Znači li to da mora čekati još jednu viziju kako
bi pronašao čovjeka dostojnog položaja velikog Amonovog svećenika?
Umjesto da se vrati na brod i porazgovara s Amenijem, Ramzes je
nastavio obilaziti hram, radionice i skladišta. U mjestu su vladali red i
ljepota.
Kad se spustio do obale svetog jezera, Ramzes je zaboravio na brige; iz
lijeha irisa i različaka širio se blagi miris, a graciozne svećenice lagano su
prilazile jezeru da bi zahvatile vode za večernji obred.
Neki starac je sporim i preciznim pokretima čupao korov i stavljao ga u
torbu. Klečao je na zemlji, ne obazirući se na kraljevski par; takva drskost
zasluživala je kaznu, ali Ramzesu nije smetala jer je vidio da starac
predano radi.
- Prelijepo vam je cvijeće. - rekla mu je Nefertari.
- Pričam mu s ljubavlju. - odgovorio je. - U suprotnom, raslo bi ukrivo.
- Da, da, i sama sam došla do istog zaključka.
- Doista? Zar tako mlada i lijepa žena ima vremena za rad u vrtu?
- Da, kada mi obaveze dozvole.
- Toliko ste zauzeti?
- Moj položaj mi ne ostavlja mnogo slobodnog vre-mena.
- Da niste nadzornica svećenica?
- Jesam, između ostalog.
- Između ostalog... Imate i drugih obveza? Ah, opros-tite... Nemam pravo
dosađivati vam pitanjima. Kada se sretne dvoje ljubitelja cvijeća, dobro se
razumiju, čak i ako ne znaju ništa jedno o drugom.
Starac napravi bolnu grimasu.
- Prokleto koljeno... ponekad me toliko boli da ne mogu ustati.
Ramzes je vrtlaru pružio ruku.
- Hvala vam, prinče... Pretpostavljam da čovjek vašeg držanja mora biti
barem princ.
- Je li vam veliki svećenik Dendere zapovjedio da se brinete ovom vrtu?
- Da, upravo on.
- Govori se da je strog i toliko bolestan da ne može putovati.
- Istina je. Da li i vi volite biljke kao ova mlada žena?
- Uživam u sadnji drveća. Želio bih se susresti s velikim svećenikom.
- Zašto?
- Zato što nije došao na svećeničku skupštinu; njegovi kolege dobili su
zadatak pomoći Ramzesu da izabere novog velikog Amonovog svećenika.
- Biste li napravili veliku uslugu starom božjem slugi i pustili ga da se
brine o svom cvijeću?
Ramzes više nije sumnjao: čovjek koji se pretvarao daje običan vrtlar bio
je veliki svećenik Dendere glavom i bradom.
- Znam da je star i bolestan, ali zar bi mu bilo toliko teško ukrcati se na
brod za Tebu?
- Boli ga i desno rame, pritišću ga godine, sav je..,
- Je li veliki svećenik Dendere nezadovoljan svojom sudbinom?
- Naprotiv, Vaše veličanstvo; jedino što stari svećenik želi jest da mu se
dozvoli da provede ostatak života u miru, iza zidina hrama.
- A kako bi reagirao kada bi ga faraon osobno zamolio da prisustvuje
svećeničkoj skupštini, kako bi ostali svećenici izvukli neku korist iz
njegove životne mudrosti?
- Ako je mladi faraon već stekao nešto životnog iskus-tva, poštedjet će
starog čovjeka nepotrebnog napora. Da li bi mi Ramzes dodao moj štap
koji je prislonjen uza zid?
Kralj ga je poslušao.
- Pogledajte i sami, Vaše veličanstvo: stari Nebu jedva hoda. Zar imate
srca tjerati ga da napušta svoj vrt?
- Biste li barem, kao veliki svećenik Dendere, dali egi-patskom kralju
jedan savjet?
- U mojim godinama najbolje je šutjeti.
- Mudri Ptahotep iz doba piramida, čije se pouke prenose s koljena na
koljeno, ne dijeli vaše mišljenje. Vaše riječi su dragocjene, zaista bih želio
čuti vaše mišljenje. Tko bi, po vašem mišljenju, bio dostojan položaja
velikog Amonovog svećenika?
- Cijeli sam život proveo u Denderi, nikada nisam bio u Tebi. Ne
razumijem se u probleme hijerarhije. Neka mi Vaše veličanstvo oprosti, ali
navikao sam rano lijegati.
Nefertari i Ramzes su u društvu astronoma proveli dio noći na terasi
hrama. Tisuće duša i milijuni vječnih zvijezda svijetlili su na noćnom nebu,
a središnje mjesto zauzimala je Sjevernjača kroz koju je prolazila nebeska
os, granica vidljivog i nevidljivog.
Potom se kraljevski par povukao u dvor koji je imao veličanstven pogled;
u toj maloj, udobnoj zgradi s rustičnim namještajem, proveli su preostali
dio noći. Ptice su već počele najavljivati rađanje novog dana kad je
Nefertari zaspala u Ramzesovom naručju.
Poslije jutarnjeg obreda i obilnog doručka, kralj i kraljica su se okupali u
jezeru. Budući da se približilo vrijeme polaska, svećenstvo se okupilo
kako bi ih pozdravilo. Ramzes se iznenada odvoji od ostalih i uputi se
prema vrtu.
Nebu je klečao i promatrao tek zasađeni neven.
- Je li kraljica na vas ostavila dobar dojam, Nebu?
- Što očekujete da vam odgovorim, Vaše veličanstvo? Nikada nisam
upoznao tako lijepu i pametnu ženu.
- Rekao bih da ne držite da je lakomislena osoba.
- Što želi Njeno veličanstvo?
- Duboko žalim zbog toga što sam primoran narušiti vaš mir, ali moram
vas zamoliti da pođete sa mnom u Tebu. To je kraljičina želja.
- Zašto u Tebu, Vaše veličanstvo?
- Zato što ćete postati veliki karnaški svećenik.
Stanovnici Tebe zaprepastili su se kada su opazili kako se kraljevska flota
približava pristaništu grada. Zašto se Ramzes vraća prije vremena? Razne
glasine su se proširile galopirajućom brzinom. Jedni su tvrdili da se kralj
vratio kako
bi otpustio cjelokupno Amonovo svećenstvo i napravio od Tebe
beznačajni provincijski gradić; drugi su govorili da se razbolio, da ga je
nebo kaznilo zbog prevelikih ambicija.
Sirijac Raja, hetitski plaćenik, bio je ozlojeđen. Po prvi puta u životu nije
bio u tijeku zbivanja. Dok je Ramzes bio na putu, mogao je, zahvaljujući
svojim trgovcima, putujućim i onima sa stalnim boravkom, pratiti kralja i
saznavati njegove odluke.
Nije mu bilo jasno zašto se Ramzes vratio u Tebu. Kralj je, kao što je bilo
predviđeno, posjetio Abidos, ali se, umjesto da nastavi put prema sjeveru,
nekoliko dana zadržao u Denderi.
Imao je dojam da je Ramzes nepredvidiv. Shvatio je da kralj brzo reagira,
donosi odluke naprečac i da se ne povjerava svojim brbljavim i
indiskretnim savjetnicima. Raja je kiptio od bijesa; Ramzes je doista bio
ozbiljan neprijatelj, bilo ga je teško uhoditi. Henar će se morati pokazati
kao izuzetno darovit da bi na pravi način iskoristio oružje kojim je
raspolagao. Ukoliko bude došlo do otvorenog sukoba, Ramzes će se
pokazati mnogo opasnijim nego što se mislilo; Raja će morati iskoristiti
sve svoje adute i ukloniti nesposobne i slabe ljude iz svojih redova.
U dugoj plisiranoj lanenoj haljini, s plavom krunom na glavi i žezlom u
desnoj ruci, Ramzes je ulijevao strahopoštovanje. Tek što je ušao u salu
hrama gdje su se okupili članovi svećeničke skupštine, prostorijom
zavlada muk.
- Da li ćete mi predložiti neko ime?
- Vaše veličanstvo - oglasio se veliki svećenik Helio-polisa - još vijećamo.
- Ne morate se više truditi. Predstavljam vam velikog Amonovog
svećenika.
Oslanjajući se na štap, Nebu je sporim koracima ušao u salu.
- Nebu! - uzviknula je velika svećenica Saisa. - Mislila sam da si bolestan
i nepokretan!
- Jesam, ali Ramzes čini čuda.
- Ali, u vašim godinama... - usprotivi se drugi Amonov prorok - zar ne
želite otići u mirovinu i uživati u starosti? Morate upravljati Karnakom i
Luksorom, pa to je više nego naporan posao!
- Potpuno ste u pravu, ali tko se smije suprotstaviti kraljevoj volji?
- Ukaz je već isklesan u kamenu. - obavijestio ih je Ramzes. - Po cijelom
gradu bit će postavljene stele s objavom o Nebuovom imenovanju. Smatra
li netko od vas da starac nije dostojan ovog visokog položaja?
Niko se nije oglasio.
Ramzes je predao Nebuu zlatan prsten i štap od elektruma, smjese zlata i
srebra, kao simbola njegove moći.
- Od ovog trenutka, ti si veliki Amonov svećenik; dobit ćeš pečat svih
Amonovih riznica i žitnica. Budi savjestan, pošten i oprezan nadstojnik
Amonovog hrama i njegovih dobara. Ne radi u svoju korist, neprestano
teži za tim da dopreš do božanstva, do njegovog ka. Amon iskušava duše i
ispituje srca, zna što se skriva u svakom biću. Ako bude zadovoljan tobom,
opstat ćeš na čelu hijerarhije i doživjet ćeš duboku i sretnu starost.
Zaklinješ li se da ćeš poštovati Zakon boginje Maat i ispunjavati svoje
obveze?
- Zaklinjem se faraonovim životom. - reče Nebu i pokloni se Ramzesu.

Drugi i treći Amonov prorok bili su bijesni i razočarani. Ramzes ne samo

što je na čelo svećenika postavio jednog starca koji će skakati na svaki
njegov mig, već je i za četvrtog Amonovog proroka postavio nekog
Bakena, kojeg nitko nije poznavao! Taj fanatik od kralja nadzirat će starca
i sam upravljati Karnakom. San o nezavisnosti ostat će tek san.
Dvojica velikodostojnika izgubila su svaku nadu da će jednog dana vladati
najbogatijom egipatskom pokrajinom. S jedne strane nadgledat će ih Nebu,
s druge Baken, imat će potpuno sputane ruke i morat će prije ili kasnije
podnijeti ostavke. Očajnički su tražili saveznika. Pomislili su na Henara,
ali imali su dojam da stariji faraonovbrat postaje sve privrženiji kralju.
Budući da nije imao što izgubiti, drugi prorok je, u ime svih Amonovih
svećenika koji se nisu slagali s Ramzesovom odlukom, zatražio prijem
kod Henara. Sjeli su pod platnenu nadstrešnicu, u blizini ribnjaka. Sluga ih
je poslužio sokom od rogača.
Henar je uvio papirus koji je do tada čitao.
- Poznati ste mi odnekud...
- Zovem se Doki; ja sam drugi Amonov prorok. Posjetitelj se svidio
Henaru. Omalen čovjek obrijane
glave imao je nisko čelo, bademaste oči, a špicasti nos i brada podsjećali
su na čeljust krokodila.
- Što mogu učiniti za vas?
- Oprostite mi, nisam naviknut na protokol i uljudne izraze.
- Preskočit ćemo ih.
- Starac Nebu je upravo imenovan za velikog svećenika, prvog Amonovog
proroka.
- A tom ste se položaju, kao drugi prorok, vi nadali, zar ne?
- Da, pokojni veliki svećenik želio je da ga naslijedim, ali mi je kralj
uskratio to pravo.
- Kritiziranje kraljevih odluka može biti vrlo opasno.
- Nebu nije sposoban upravljati Karnakom.
- Ramzesov prijatelj Baken vladat će iz sjene.
- Oprostite mi radoznalost, ali moram vas pitati odobravate li vi
kraljev postupak?
- O faraonovoj volji ne treba raspravljati.
Doki je bio razočaran; Henar je bio na Ramzesovoj strani. Svećenik ustane.
- Ne bih vas više zadržavao.
- Pričekajte malo... Imam dojam da se nećete pomiriti s Ramzespvom
odlukom iako ste svjesni da je ona neopoziva.
- Kralj želi umanjiti utjecaj Amonovog svećenstva, to je nedopustivo!
- A na koji način biste mu se vi suprotstavili?
- Nisam sam.
- Koga predstavljate?
- Došao sam u ime gotovo svih poglavara i većine svećenika.
- Imate li neki plan?
- Gospodaru Henare! Nismo mi pobunjenici!
- Neodlučni ste, Doki, ni sami ne znate što hoćete.
- Potrebna mi je vaša pomoć.
- A meni dokaz da mislite ozbiljno.
- Ali, na koji način da vam to dokažem?
- Nađite način.
- Ja sam samo svećenik, jedan obični...
- Ako mi ne možete dokazati da ste spremni na borbu, onda ste nesposobni.
Ako se samo žalite na sve strane i ne poduzimate nikakve korake, ne
zanimate me.
- Što ako poradim na tome da faraonovi ljudi dođu na loš glas?
- Ako vam to bude pošlo za rukom, vidjet ćemo se ponovno. Još nešto...
Nas dvojica se nikada nismo vidjeli.
U Dokiju se rodila nova nada. Dok je izlazio iz Henarove vile, kroz glavu
mu je prošlo nekoliko suludih zamisli; nije bilo lako smisliti lukav plan,
ali se nadao da će mu, prije ili kasnije, pasti na pamet neka pametna ideja.
Henar je bio skeptičan. Doki mu se dopao, ali mu se činilo da je pomalo
neodlučan i povodljiv. Postat će svjestan opasnosti, uplašit će se i odustat
će od borbe. No, nikada ne treba odbaciti mogućeg saveznika. Henaru sine
jedna ideja; bez imalo muke otkrit će pravu prirodu drugog Amonovog
svećenika.
Ramzes, Mojsije i Baken obilazili su gradilište gdje su klesari zidali
ogromnu salu sa stupovima, neostvaren Setijev san. Sve je bilo u
najboljem redu, isporuke kamenih blokova nisu kasnile, radovi su se
odvijali po planu, kameni stupovi koji su predstavljali papiruse iz
iskonskog oceana nicali su jedan po jedan.
- Jesi li zadovoljan svojim radnicima? - upita Ramzes Mojsija.
- Da. Imao sam, doduše, problema sa Sarijem, ali mislim da je sada sve
pod kontrolom.
- Što je Sari učinio?
- Odnosi se prema radnicima s prezirom, zakida ih na hrani ne bi li dio
sredstava pospremio u svoj džep.
- Tuži ga sudu.
- Nema potrebe - reče Židov raspoloženo - držim ga na oku. Ako pretjera,
uzet ću stvar u svoje ruke.
- Pazi se, jer ako ti pretjeraš, podnijet će žalbu.
- Ne živciraj se, veličanstvo, Sari je kukavica.
- Nije li Sari bio vaš učitelj? - pitao je Baken.
- Jest - odgovorio je Ramzes - mudri učitelj i odgojitelj. Ali, obuzelo ga je
neko čudno ludilo; na mom mjestu, svatko bi ga osudio na tešku robiju, s
obzirom na njegova zlodjela. Nadam se da će mu rad pomoći da povrati
razum.
- Prvi rezultati nisu nimalo ohrabrujući. - primijetio je Mojsije sa
žaljenjem.
- Vidim da te polako izdaje strpljenje... Za nekoliko dana, ti i ja putujemo
na sjever.
Židov je negodovao.
- Ali, sala sa stupovima još nije završena!
- Taj zadatak povjeravam Bakenu, četvrtom Amonovom svećeniku; dat
ćeš mu sve potrebne upute. Kada privede posao kraju, čeka ga proširenje
hrama u Luksoru. Jedva čekam da vidim stupove, ulaze i obeliske! Pobrini
se da ljudi rade brzo, Bakene; možda mi sudbina nije odredila dug život,
no, iza sebe želim ostaviti veličanstvene znamenitosti.
- Zahvaljujem vam se na ukazanom povjerenju, Vaše veličanstvo.
- Nemam običaj na odgovorna mjesta postavljati neznalice i lijene
ljude, Bakene. Stari Nebu obavljat će svoj posao, a ti svoj; on će upravljati
Karnakom, a ti ćeš voditi velika gradilišta. Od obojice očekujem da me
obavijestite ukoliko se susretnete s poteškoćama. Prioni na posao, ne
razmišljaj ni o čemu drugom.
Faraon i Mojsije su napustili gradilište, i krenuli alejom tamarisa koja je
vodila do svetišta boginje Maat, zaštitnice Zakona, istine i pravde.
- Često dolazim ovamo razmišljati. - povjerio se kralj prijatelju. - Okolina
me opušta, pa jasnije vidim. Kakvi su sretnici svećenici koji ovdje žive!
Duše božanstava prožimaju svaki kamen hrama, u svakoj kapeli jasno se
može čuti njihova poruka.
- Zašto me prisiljavaš da napustim Karnak?
- Očekuje nas nesvakidašnja pustolovina, Mojsije. Sjećaš li se kada smo s
Asom, Amenijem i Setauom razgovarali
0 istinskoj moći? Tada sam bio uvjeren da njome raspolaže jedino faraon.
Privlačila me je kao što svjetlost privlači insekte,
1 da me otac nije naučio kako da s njom živim, spalila bi mi krila.
Osluškivao sam silu koja obitava u meni, Mojsije; ona od mene zahtijeva
da gradim.
- Što si odlučio?
- Moja vizija je do te mjere ogromna da se još ne usuđujem govoriti ti o
njoj; na ovom putovanju dobro ću razmisliti. Ako je ono što sam zamislio
izvedivo, ti ćeš imati vrlo važnu ulogu.
- Moram ti priznati da si me iznenadio.
- Zašto?
- Bio sam siguran da ćeš zaboraviti prijatelje, da ćeš se okružiti
dvorjanima i razmišljati samo o moći i veličini.
- Jako si se prevario, Mojsije.
- Da li ćeš se promijeniti, Ramzese?
- Čovjek se mijenja u skladu s ciljem kojem teži; živim za to da moja
zemlja bude velika i lijepa i to se nikada neće promijeniti.
Sari, nekadašnji Ramzesov učitelj, kiptio je od bijesa. Spao je na najniže
grane, rukovodio je jadnom ekipom ciglara, on koji je podučavao djecu
najuglednijih obitelji u carstvu! Da bi sve bilo još gore, morao je trpjeti
neprekidne prijetnje snažnog Mojsija! Sve je teže podnosio poniženja i
ismijavanje. Čak je pokušao nahuškati radnike protiv Židova, ali su ga ovi,
nažalost, jako voljeli i poštovali.
Mojsije je bio samo izvršitelj. Treba udariti na glavnog, treba se osvetiti
pravom krivcu za nesreću i pad.

- Dijelim tvoju mržnju. - priznala mu je supruga Dolanta, Ramzesova

sestra, ležeći na jastucima. Ali ono što predlažeš toliko je strašno...
- Što nam se može dogoditi?
- Bojim se, dragi. Što ako postanemo žrtve vlastitog oružja?
- Gle ti nje! Pa, tebe su zaboravili i odbacili, a ja sam postao predmet
poruge, zlostavljaju me na svakom koraku! Dalje više ovako ne može!
- Razumijem te, Sari, potpuno te razumijem... Ali, ići tako daleko...
- Ideš li sa mnom ili ne?
- Ja sam ti žena. Pomogao joj je da ustane.
- Da li si dobro razmislio?
- Već više od mjesec dana ne razmišljam ni o čemu drugom.
- A što ako nas... otkriju?
- Nema bojazni da će se to dogoditi.
- Kako možeš biti tako siguran?
- Poduzeo sam mjere predostrožnosti.
- Znači, potpuno smo sigurni?
- Dajem ti svoju riječ.
- Ne bi li se moglo izbjeći...
- Ne, Dolanta. Vrijeme je da doneseš odluku.
- Pođimo.
Skromno odjeveni, supružnici oprezno krenuše prema siromašnoj tebnskoj
četvrti u kojoj su mahom živjeli stranci. Sva napeta, Ramzesova sestra se
privila uz muža, oklijevajući pri svakom koraku.
- Da se nismo izgubili, Sari?
- Naravno da nismo.
- Treba li još dugo hodati?
- Ne, kuća se nalazi na drugom uglu.
Prolaznici su ih gledali, bilo je jasno da ne pripadaju tom mjestu. Dok se
njegova supruga sve više tresla, tvrdoglavi Sari nije obraćao pozornost na
sumnjičave poglede, nepokolebljiv u odluci da stigne do cilja.
- Evo kuće.
Sari pokuca na niska crvena vrata. Otvori im neka starica; supružnici su
sišli niz drvene stepenice koje su vodile do vlažne pećine osvijetljene
mnoštvom uljanih svjetiljki.
- Pozvat ću ga - rekla im je starica. - Sjedite na taburete. Dolanta nije
htjela sjesti, ovo mjesto ju je užasavalo. Crna magija bila je zabranjena u
Egiptu, ali je nekoliko čarobnjaka ipak pružalo usluge klijentima dubljega
džepa.
Sari primijeti debelog Sirijca koji im je išao ususret sitnim koracima.
- Sve je spremno. - reče bez pozdrava. - Imate li nešto za mene?
Sari mu na ruku istrese sadržaj kožne torbice, deset tirkiza izuzetne finoće.
- Ono što ste upravo kupili od mene nalazi se na dnu pećine; pored tog
predmeta vidjet ćete riblju bodlju kojom ćete napisati ime osobe na koju
želite baciti urok. Zatim ćete razbiti predmet i ta će se osoba razboljeti.
Dok je mag govorio, Dolanta je prekrila lice velom. Kada se stranac
udaljio, ona grčevito uhvati muža za ruke.
- Bježimo odavde, ovo je grozno!
- Strpi se još malo.
- Ramzes mi je ipak brat!
- Nije ti više brat, on je naš najgori neprijatelj. Moramo obaviti ono što
smo naumili, bez straha i grižnje savjesti. Potpuno smo sigurni, Ramzes
nikada neće saznati tko je na njega bacio urok.
- Možda bismo mogli...
- Nema više povratka, Dolanta.
U dnu pećine, na oltaru prekrivenom čudnim simbolima koji su
predstavljali čudovišne životinje i zle duhove, nalazile su se tanka ploča
od krečnjaka i riblja bodlja, duga, debela i oštra. Ploča je bila uprljana
smeđim mrljama. Čarobnjak ju je sigurno potopio u zmijsku krv da bi
povećao štetno djelovanje.
Sari uze bodlju i počne urezivati Ramzesovo ime. Dolanta je zatvorila oči,
sva prestravljena.
- A sada ti. - reče zapovjednim tonom.
- Ne, neću!
- Kletva neće djelovati ako ime ne ispisu oba supru-žnika.
- Ne želim ubiti Ramzesa!
- Neće umrijeti, mag mi je obećao. Razboljet će se i neće moći vladati,
Henar će samim tim postati regent, a nas dvoje ćemo se vratiti u Memphis.
- Ne mogu...
Sari je stavio bodlju u desnu ruku svoje supruge i stegnuo joj prste.
- Ispisi Ramzesovo ime.
Dolanti je ruka drhtala, pa joj je Sari pomogao. Nesigurnom rukom
napisala je kraljevo ime.
Trebalo je još samo razbiti tanku krečnjačku ploču. Sari je uzme u ruku, a
Dolanta ponovno prekrije lice velom. Nije željela biti svjedokom ovog
strašnog zlodjela.
Iako je bio snažan čovjek, Sari nije uspio razbiti ploču. Ploča je pri
svakom pokušaju ostajala cijela, kao da je od granita. Iživcirani Sari
podiže kamen s tla i silovito počne udarati po ploči, ali ona se nije čak ni
okrhnula.
- Ne razumijem... Ova ploča je tanka, tako tanka!
- Ne možemo ništa Ramzesu! - urlala je Dolanta. - Nitko mu ništa ne
može, pa čak ni čarobnjak! Idemo odavde, bježimo, brzo!
Supružnici su lutali uličicama sirotinjske četvrti; Sari se toliko uspaničio,
da mu nije polazilo za rukom pronaći put do kuće. Vrata i žaluzine su se
zatvarali pred njima, osjećali su na sebi mnoštvo pogleda. Unatoč velikoj
vrućini, Dolanta je i dalje nosila veo preko lica.
Prišao im je mršav čovjek s licem ptice grabljivice.
Njegove tamnozelene oči blistale su čudnim sjajem.
- Da se niste izgubili?
- Ne - odgovorio mu je Sari - gubite se.
- Nisam vam neprijatelj, mogu vam pomoći.
- Snaći ćemo se sami.
- U ovakvim četvrtima možete naletjeti na opasne ljude.
- Znamo se braniti.
- Da vas napadne naoružana banda, ne biste imali nikakvih izgleda. S tim
dragim kamenjem vrlo ste privlačan plijen.
- Otkud vam ideja da imamo drago kamenje?
- Sirijskom magu namjeravali ste platiti tirkizima. Dolanta se pribila uz
muža.
- Ne vjerujte lažnim glasinama.
- Stvarno ste neoprezni, oboje; da niste zaboravili... ovo ovdje?
Mršavi čovjek u ruci je držao tanku ploču od krečnjaka s Ramzesovim
imenom.
Dolanta se onesvijestila u Sarijevom naručju.
- Ne znate da se korištenje crne magije protiv faraona kažnjava smrću?
Ali, ja vas neću odati, ne brinite.
- Što... što hoćete od nas?
- Hoću vam pomoći, kao što sam već rekao. Uđite u kuću koja je s vaše
lijeve strane; vaša supruga mora se oporaviti.
Kuća u koju su ušli bila je skromna ali čista. Debeljuškasta mlada plavuša
pomogla je Sariju smjestiti Dolentu na drvenu klupicu prekrivenu
prostiračem od rogozine, te joj ponudi vode.
- Zovem se Ofir - reče mršavi čovjek - a ona je Lita, Ehnatonov potomak i
zakonska nasljednica egipatskog prijestolja..
Sari je zanijemeo od čuda. Dolanta je dolazila k sebi.
- Vi... vi se sigurno šalite?
- Ne, govorim vam istinu. Sari se okrene ka mladoj ženi.
- Laže li ovaj čovjek?
Lita je odmahnula glavom i povukla se u zabačeni kut prostorije, kao da je
se cijela stvar ne tiče previše.
- Neka vas njeno ponašanje ne iznenađuje - rekao je Ofir - toliko je
propatila u mladosti da se teško i polako navikava na normalan život.
-Ali... što su joj napravili?
- Prijetili su joj smrću, tukli je, zatvarali, morala se odreći vjere u Atona,
jedinog boga, učinili su sve da zaboravi svoje ime, roditelje, pokušali su
joj uništiti dušu. Da joj nisam pomogao, jadnica bi potpuno poludjela.
- A zašto ste joj pomogli?
- Zato što i sam potječem iz prognane obitelji. Lita i ja smo slični, oboje
živimo za osvetu. Osvetit ćemo se, Lita će steći moć, prognat ćemo lažne
bogove iz zemlje egipatske!
- Ramzes nije kriv za vašu nesreću!
- Niste u pravu. Ramzes potječe iz proklete dinastije koja vara i muči
narod.
- Kako uspijevate preživjeti?
- Atonove pristaše nas skrivaju i hrane, živimo u nadi da će bog uslišati
naše molitve.
- Ima li vas mnogo?
- Ima nas više nego što možete zamisliti, ali smo primo-rani skrivati se.
Lita i ja ćemo se boriti dok budemo živi, čak i ako ostanemo sami.
- Ali, događaji o kojima govorite davno su zaboravljeni. - usprotivila se
Ramzesova sestra. - Vaša mržnja tiče se samo vas samih.
- Griješite. - odgovorio joj je Ofir. - Od danas i vi ste moji suučesnici.
- Idemo odavde, Sari; ovi ljudi nisu pri zdravoj pameti.
- Znam tko ste. - reče Ofir.
- Govorite koješta!
- Vi ste Dolanta, Ramzesova sestra; ovaj čovjek je vaš suprug, zove se
Sari i nekadašnji je faraonov učitelj. Oboje ste pali u njegovu nemilost i
sada mu se želite osvetiti.
- To se vas ne tiče.
- Ploča od krečnjaka, pomoću koje ste namjeravali baciti urok na
Ramzesa, nalazi se kod mene. Ako je odnesem u ured vezira i ako odlučim
svjedočiti protiv vas...
- Pa vi nas ucjenjujete!
- Udružite se s nama i nećete imati razloga za brigu.
- Što time dobivamo? - upita ga Sari.
- Odlazak magu nije bila loša zamisao, ali vidi se da ste neupućeni.
Opredijelili ste se za urok koji bi djelovao na običnog smrtnika, ali ne i na
kralja. Faraon je krunidbom dobio nevidljivu zaštitu, opasan je moćnim
bedemom koji treba uništiti, kamen po kamen. A Lita i ja znamo kako to
napraviti.
- Što tražite od nas?
- Krov nad glavom, neko skrovito mjesto gdje bismo se mogli sastajati s
našim istomišljenicima.
Dolanta je prišla Sariju.
- Ne slušaj ga. Opasan je, upropastit će nas. Sari se okrenuo k Ofiru.
- Dogovoreno. Od danas smo saveznici.
Ramzes je upalio uljane svjetiljke koje su osvjetljavale carnaški haos,
najtajanstvenije mjesto u hramu u koje su imali pristup samo kralj i, u
slučaju njegove odsutnosti, veliki svećenik. Svjetlost obasja kapelu od
ružičastog granita u kojoj je obitavao zemaljski lik Amona,'skrivenog', čije
će pravo obličje zauvijek ostati tajna svakom ljudskom biću. Tamjan
je sporo gorio, opojni miris se širio ovim svetim mjestom u kojem se
cjelokupna božanska snaga predstavljala kroz vidljivo i nevidljivo.
Kralj je slomio glineni pečat s naosa, podigao zasun i otvorio vrata
relikvije.
- Probudi se u miru, iskonska snago, ti koja stvaraš u svakom trenutku.
Prepoznaj me, ja sam tvoj sin, moje srce te voli, dolazim se ispuniti
tvojom mudrošću da bih spoznao što želiš da učinim. Probudi se u miru i
obasjaj ovu zemlju koja živi samo od tvoje ljubavi. Svojom snagom
uskrsni sve što postoji.
Kralj je osvijetlio kip božanstva, odmotao raznobojne trake kojim je bio
uvijen, oprao ga vodom sa svetog jezera, namazao mastima i prekrio
novim, čistim trakama. Zatim je najavio prinošenje darova, a svećenici su
ih počeli smještati na mnogobrojne oltare u hramu. Ovaj obred se svakog
jutra vršio u svim egipatskim svetištima. Na kraju obreda prinijeli
su darove Zakonu života, boginji Maat.
- Živiš od Zakona. - rekao je kralj božanstvu. - On te oživljava svojim
mirisom, hrani te svojom rosom; tvoje oči su Zakon, cijelo tvoje biće je
Zakon.
Ramzes je toplo poljubio božanstvo, a zatim zatvorio naos, spustio zasun i
zapečatio vrata glinenim pečatom. Od sutra će veliki svećenik Nebu vršiti
obrede u njegovo ime.
Kada je Ramzes izašao iz naosa, u hramu je bilo kao u košnici. Svećenici
su micali darove s oltara, budući da se pročišćena hrana vraćala ljudima. U
pekarnama su se pekli kolači i kruh, u mesnicama su rasijecali meso za
ručak, obrtnici L su prionuli na posao, vrtlari su ukrašavali kapele
cvijećem. Stanovnike Karnaka čekao je miran i sretan dan.
Ramzesove dvokolice, predvođene Seramaninim kolima, kretale su
se prema Dolini Kraljeva. Premda je bilo vrlo rano, vrućina je već postala
nesnosna. Nefertari je teško podnosila ljetnu žegu, pa je ponijela
suncobran i oko vrata zavezala vlažnu maramu.
Ramzes je prije povratka na sjever još jednom želio posjetiti očev grob i
razmišljati pred sarkofagom kojeg su Egipćani nazivali 'gospodarem
života'. Setijeva se duša neprestano obnavljala u tajanstvenoj zlatnoj sobi.
Kola su se zaustavila ispred uskog ulaza u Dolinu. Ramzes je pomogao
sići Nefertari. Iako je sve vrvjelo od policije, sumnjičavi Seramana
promotrio je okolinu. Kada je odmjerio policajce koji su stajali na ulazu,
Sard se uvjerio da je sve u redu.
Na Nefertarino iznenađenje, Ramzes nije krenuo puteljkom koji je vodio
prema vječnim obitavalištima Setija i njegovog pretka, prvog Ramzesa,
koji su počivali jedan pored drugog, nego je skrenuo udesno i uputio se ka
gradilištu. Radnici su pijucima udarali o stijenu i skupljali kamenčiće u
torbe.
Nadzornik gradilišta iz bratstva Deir el-Medineha odmotao je papirus i
položio ga na uglačani kameni blok. Ugledao je kraljevski par i poklonio
im se.
- Ovdje grade moj grob. - otkrio je Ramzes Nefertari.
- Već razmišljaš o tom trenutku...
- Svaki faraon mora razmišljati o svom vječnom domu i započeti radove
onoga časa kad dođe na prijestolje.
S Nefertarinog lica nestade žalosti.
- U pravu si, smrt je naša suputnica; ako smo sposobni pripremiti se za nju,
bit će blaga i nasmijana.
- Sviđa li ti se ovo mjesto?
Kraljica se polako osvrtala oko sebe, kao da želi osjetiti mjesto i ispitati
svaku stijenu, svaki komad zemlje. Zatim je stala i zatvorila oči.
- Na ovom će mjestu počivati tvoje tijelo. - prorekla je. Ramzes je steže u
naručje.
- Premda Zakon nalaže da tvoj vječni dom bude u Doli-ni Kraljica, mi se
nikada nećemo rastati. Nijedna grobnica neće se moći mjeriti s tvojom,
izgradit ću ti najljepši vječni dom ikada viđen u Egiptu. Tvoju će grobnicu
pamtiti brojna pokoljenja, pjevat će o njenoj ljepoti sve dok bude svijeta.
Snaga Doline i uzvišenost trenutka vezali su kraljevski par novom sponom,
toliko snažnom da su je osjetili i klesari koji su radili u blizini. Njih dvoje
nisu bili samo mladi, strasno zaljubljeni ljudi, nego i faraon i velika
kraljevska supruga čiji su život i smrt obilježeni pečatom vječnosti.
Zvuk alata je zamro, svi su prestali s radom. Svakom prisutnom klesaru
činilo se da sudjeluje u tajni ovih dvoje ljudi koji su vladali da bi se nebo
odmaralo, a zemlja svetkovala. Bez njih Nil ne bi tekao, ribe ne bi plivale,
ptice ne bi letjele, čovječanstvo bi ostalo bez daha života.
Ramzes i Nefertari su se odvojili, gledajući se netremice. Upravo su prošli
kroz vrata pravog vjenčanja.
Radnici su se vratili na posao, a kralj je prišao nadzorniku gradilišta.
- Pokaži mi građevinski projekt. Kralj je pažljivo pro-motrio crtež.
- Produbi prvi hodnik, proširi salu s četiri stupa i salu boginje Maat.
Uzeo je pero koje mu je ponudio nadzornik gradilišta i ispravio crtež
crvenom tintom.
- Iz sale boginje Maat vodit će hodnik iskopan pod pravim kutom; kratki,
uski hodnik vodit će do zlatnog doma s osam stupova u sredini kojeg će se
nalaziti sarkofag. Želim da kapele s pogrebnom opremom budu spojene s
tom prostorijom. Što ti o tome misliš?
- Tehnički je to izvedivo, Vaše veličanstvo.
- Ako ćeš imati bilo kakvih poteškoća, odmah me oba-vijesti.
- Moj zadatak je da riješim sve probleme.
Kraljevski par i pratnja napustili su Dolinu Kraljeva i krenuli prema Nilu.
Seramana, sav napet zbog toga što mu kralj nije rekao kuda idu, nije
skidao pogled s vrhova okolnih brežuljaka. Mladi kralj nije znao za strah,
pa doista nije bilo lako brinuti o njegovoj sigurnosti. Ako bude previše
izazivao sreću, ta nevjerna pratilja naposljetku bi ga mogla i napustiti.
Kraljevska kola stigla su do njiva, skrenula udesno i prošla pored plemićke
nekropole i pogrebnog hrama Totmesa III, faraona koji je, privevši kraju
ratove u Aziji, glas o sjaju egipatske civilizacije pronio do Bliskog istoka,
pa čak
i dalje.
Stigavši u napušteni grad koji se nalazio na rubu između pustinje i
gradilišta, nedaleko od radničkog sela, Ramzes je zaustavio kola.
Seremana je istog trenutka postrojio svoje ljude te im zapovjedio da
pretraže pšenično polje u koje se eventualni neprijatelj lako mogao sakriti.
- Što misliš o ovom mjestu, Nefertari?
Graciozna i lepršava kraljica izula je sandale kako bi bolje osjetila snagu
zemlje. Njene bose noge dodirivale su užareni pijesak, hodala je lijevo-
desno, gazila po svojim stopama, a zatim sjela na ravan kamen pod
palmom.
- Na ovom mjestu počiva snaga, ista ona snaga koja živi u tvom srcu.
Ramzes klekne i počne nježno masirati lijepa kraljičina stopala.
- Jučer sam osjetila nešto neobično, skoro sam se prestrašila. - priznala
mu je.
- Možeš li to opisati?
- Nalazio si se u jednoj velikoj stijeni koja te je štitila; netko ju je
pokušavao razbiti, želio je uništiti silu koja te štiti.
- Je li mu uspjelo?
- Ne, moj duh se borio protiv te mračne sile, uspjela sam ju odbiti.
- Hoćeš reći, ružno si sanjala.
- Ne, bila sam budna, a ta mi je slika obuzela um, bila je kao stvarna,
daleka ali prisutna, snažno prisutna...
- Jesi li još uvijek zabrinuta?
- Jesam, pomalo. Imam dojam da je neprijatelj tu neg-dje, blizu, ali izvan
našeg dohvata, da vreba iz sjene i gori od želje da te uništi.
- Imam mnogo neprijatelja, Nefertari, ali to nas ne tre-ba čuditi. Ako me
odluče uništiti, neće prezati ni pred čim. Imam na raspolaganju dvije
mogućnosti: da se predam, shrvan strahom, ili da nastavim svojim putem,
ne osvrćući se. Odlučio sam ići naprijed.
- U tom slučaju, moja je dužnost da te branim.
- Za to se brine Seramana.
- Seramana izvrsno izlazi nakraj s vidljivim neprijate-ljima, ali kako te on
može zaštiti od nevidljivih napada? To će biti moj zadatak, Ramzese;
obavit ću tvoju dušu ljubavlju, bedemom kroz koji demoni neće moći
prodrijeti. No, to nije dovoljno...
- O čemu razmišljaš?
- O biću koje još ne postoji, o nekom tko će sačuvati tvoj život i tvoje ime.
- Rodit će se upravo na ovom mjestu, na ovoj zemlji po kojoj si gazila
bosim nogama. Dugo sam razmišljao o tom dragocjenom savezniku
kamenog tijela čija će duša biti sazdana od neprolaznih materijala. Na
ovom mjestu izgradit ćemo moj vječni hram, Rameseum. Želim da ga
začnemo zajedno, kao što smo začeli i naše dijete.
Seramana je zalizao brkove, obukao ljubičastu tuniku sa širokim
ovratnikom, stavio parfem i počešljao'kosu. S obzirom na ono što se
spremao priopćiti Ramzesu, morao je djelovati kao razuman i ugledan
čovjek čije se mišljenje poštuje. Sard je dobro razmislio prije negoli se
odlučio na ovaj korak; međutim, bio je uvjeren da je u pravu i nije više
mogao držati u sebi ono što ga je tištalo.
Odlučio je posjetiti kralja tijekom prijepodneva. Odmo-ran i dobro
raspoložen, Ramzes će biti otvoren za razgovor.
- Vidi ti njega! - divio mu se Ramzes. - Došao si mi reći da podnosiš
ostavku kako bi postao modni savjetnik?
- Mislio sam da ću ovako...
- Mislio si da ću te tako elegantnog ozbiljnije shvatiti.
- Tko vam je rekao...?
- Nitko, ne uzrujavaj se; vidim da mi želiš nešto važno priopćiti.
- Vaše veličanstvo, znam da sam u pravu!
- Doista znaš lijepo započeti razgovor! U vezi čega si to u pravu?
- Onaj škorpion koji vas je zamalo ugrizao i gotovo vas spriječio da
nastavite put... Netko ga je podmetnuo.
- Nema sumnje, Seramana. Kako bi se inače stvorio u mojoj sobi?
- Strašno sam se bio uzrujao zbog svog propusta, pa sam proveo istragu.
- I sad si uznemiren zbog onoga što si otkrio.
- Upravo tako, Veličanstvo, upravo tako...
- Da se ti to nisi možda uplašio, Seramana?
Sard je problijedio, silno uvrijeđen. Da Ramzes nije egipatski faraon,
Seramana bi mu zatvorio usta.
- Zadužen sam za vašu sigurnost, što nije uvijek lagan zadatak.
- Predbacuješ mi da sam nepredvidiv?
- Kad biste bili samo malo oprezniji...
- Ti bi se smrtno dosađivao.
- Volim biti besprijekoran u poslu, iako sam nekada bio gusar.
- Tko te sprječava da savjesno obavljaš svoj posao?
- Nitko, kada su moja svakodnevna zaduženja u pitanju; ali, smijem li...
otići malo dalje?
- Budi jasniji.
- Slutim da je netko vama blizak umiješan u priču sa škorpionom. Netko
tko je znao gdje se nalazi vaša kabina.
- Ogroman broj ljudi zna gdje je moja kabina!
- Moguće, no instinkt mi govori da ću otkriti krivca.
- Kako ćeš ga otkriti?
- Imam ja svoje metode.
- Egipatsko društvo počiva na pravdi, Seramana; faraon je prvi sluga
Zakona, nije iznad njega.
- Drugim riječima, nećete mi dati službenu dozvolu.
- Hoće li te to spriječiti da obaviš istragu?
- Razumijem, Vaše veličanstvo!
- Nisam siguran, Seramana. Slijedi svoj put, ali imaj obzira prema
ljudskim bićima; nisam pristaša nasilja. Osjećam se odgovornim za tvoje
postupke, dao ti ja službenu dozvolu ili ne.
- Neću biti grub ni prema kome.
- Daj mi svoju riječ.
- Znači li vam nešto riječ jednog gusara?
- Nijedan častan čovjek neće je pogaziti.
- Kada sam rekao da neću biti grub, mislio sam...
Daj mi riječ, Seramana.
Imate moju riječ, Vaše veličanstvo!
Rome, Ramzesov nadstojnik, bio je opsjednut čistoćom dvora. Čistači,
perači podova i ostali radnici na dvoru imali su pune ruke posla.
Nadgledao ih je jedan sitničavi pisar koji se na sve načine pokušavao
dodvoriti Romeu. Pratio je radnike u stopu, provjeravao ih je, opominjao,
nekima je čak prijetio da će im smanjiti plaću.
Kada je pisar izašao iz dvora ulaštenog poput ogledala, već je padala noć.
Bio je umoran i žedan, pa odluči svratiti u obližnju gostionicu u kojoj su
nudili izvrsno pivo. Zašao je u jednu uličicu. U trenutku kada je prolazio
pored magaraca natovarenih vrećama s pšenicom, iz mraka se pojavi neka
snažna ruka, ščepa ga za okovratnik tunike i uvuče ga u mračni dućan;
vrata se uz tresak zatvoriše za njim. Činovnik je bio toliko prestrašen da
nije stigao ni kriknuti.
Dvije ručetine ga zgrabiše za vrat.
- Propjevat ćeš ti meni, lupežu!
- Pustite me... ne mogu disati... Seramana malo olabavi stisak.
- Ti si njegov suučesnik, a? On ti je gazda!
- Gazda... kakav gazda?
- Rome, nadstojnik!
- Ali, ja doista besprijekorno radim svoj posao!
- Rome mrzi Ramzesa, zar ne?
- Ne znam... Ne, ne vjerujem! A ja, ja sam odani kraljev sluga!
- Siguran sam da se Rome jako dobro razumije u škorpione.
- On?! Pa on ih se užasava!
- Lažeš.
- Kunem vam se!
- Znaš da zna sa škorpionima, vidio si ga!
- Griješite...
Sarda obuze sumnja. Navikao je da njegove metode daju izvrsne rezultate.
Izgleda da je pisar govorio istinu.
- Tražite čovjeka koji zna sa škorpionima?
- Poznaješ li nekog takvog?
- Da, kralj ima jednog prijatelja... Zove se Setau... Živi sa zmijama i
škorpionima. Priča se da zna njihov jezik i da ga one slušaju.
- Gdje je on sada?
- Otišao je u Memphis; tamo ima laboratorij. Oženjen je nubijskom
vješticom po imenu Lotos koja je strašna koliko i on sam.
Seramana je pustio pisara koji je bio presretan da ponovno može disati.
- Mogu li... mogu li otići?
Sard mu rukom da znak da nestane.
- Čekaj trenutak... nisam te povrijedio, je 1' da?
- Ne, ma kakvi...
- Gubi se i nikome ne spominji naš razgovor. U suprot-nom, moje ruke će
se pretvoriti u zmije i zadavit će te.
Pisar je pobjegao glavom bez obzira, dok je Seramana mirno izašao iz
dućana i krenuo na suprotnu stranu, duboko zamišljen.
Rome, koji je neočekivano dospio na visok položaj, imao je mnoštvo
prilika da napadne kralja. Seramana je prezirao takvu vrstu ljudi, koji su
pod maskom veseljaka prikivali svoje stvarne ambicije. Sard je morao
priznati da je pogriješio; ali, ispostavilo se da je pogrešna procjena korisna,
jer ga je pisar možda uputio na pravi trag. Moglo bi se ispostaviti da iza
slučaja sa škorpionom stoji kraljev dobar prijatelj, Setau, krotitelj zmija.
Seramana se namrštio. Ramzes je vjerovao u prijateljstvo, ono je za njega
bilo svetinja. Bilo bi vrlo riskantno optužiti Setaua, kraljevog dobrog
prijatelja, koji je, osim toga,
posjedovao zastrašujuće oružje. Ali, Seramana nije mogao samo tako preći
preko toga. Kad se bude vratio u Memphis, pozabavit će se ovim
neobičnim parom.
- Nitko mi se nije žalio na tebe. - zaključio je Ramzes.
- Održao sam riječ, Vaše veličanstvo.
- Siguran si u to?
- Da, u potpunosti.
- Da li je tvoja istraga urodila plodom?
- Nije, zasad.
- Nisi, dakle, doznao ništa novo?
- Ne, bio šarana pogrešnom tragu.
- Pretpostavljam da nećeš odustati.
- Moja dužnost je da vas čuvam... poštujući, naravno, zakon.
- Nešto skrivaš, Seramana?
- Mislite da sam sposoban nešto vam prešutjeti?
- Nije li jedan gusar spreman na sve?
- Ja sam bivši gusar. Previše mi se dopada moj sadašnji život da bih ga
stavio na kocku.
Ramzes ga je oštro pogledao.
- Znam da nećeš odustati od istrage premda si sumnjao na pogrešnog
čovjeka.
Seramana potvrdno klimnu glavom.
- Žao mi je da moram prekinuti tvoju istragu. Sard nije krio razočaranje.
- Uvjeravam vas da sam bio diskretan...
- Nisi ti kriv. Sutra putujemo u Memphis.
Rome je bio izvan sebe od brige. Imao je posla preko jlave, budući da je
želio do savršenstva pripremiti brod za odlazak u Memphis. Morao je
misliti na svaku sitnicu, čak i na posudice s puderom za dvorjane koji su
pratili modu i na udobne stolice za plemiće. Obroci će biti ukusni kao na
dvoru, čak će i pas i lav, kraljevi ljubimci, dobivati kvalitetnu i raznovrsnu
hranu. No, kuhar se upravo razbolio, pralja je kasnila, dostavili su mu
pogrešno rublje!
Kako je Ramzes zapovjedio, tako će i biti. Rome, koji se nekada nadao da
će ostatak života provesti u miru, pripremajući ukusne specijalitete, divio
se kralju, zahtjevnom i hrabrom mladiću. Ramzes je, doduše, bio vrlo
strog, čak netolerantan, a vatra koja je u njemu plamtjela prijetila je i
mogla je opeci svakoga tko bi mu se približio. Međutim, novije faraon bio
veličanstven, podsjećao je na svog zaštitnika, sokola koji krstari nebeskim
plavetnilom. Rome je želio dokazati kralju koliko vrijedi, makar pritom
izgubio svoj mir.
Nadstojnik se popeo na brodski most, noseći košaru sa svježim smokvama.
Seramana mu prepriječi put.
- Moram te pretresti, kao i sve ljude koji ulaze na brod.
- Ali, ja sam nadstojnik Njegovog Veličanstva!
- Pretres je obavezan za sve.
- Ti baš želiš izazvati prepirku!
- Da ti je savjest čista ne bi ti smetalo to što te želim pretresti.
Rome je bio zaprepašten.
- O čemu to govoriš?
- Ako ne znaš, tim bolje po tebe; ali ako znaš, nećeš mi se izvući!
- Poludio si, Sarde! Budući si toliko nepovjerljiv, možeš slobodno sam
odnijeti kralju ovu košaru. Mene čeka još tisuću obveza.
Seramana je skinuo bijelo platno s košare. Smokve su bile vrlo lijepe, ali
mogle su u sebi kriti smrtonosni otrov. Stane ih vaditi jednu po jednu i
spuštati na zemlju. Bio je oprezan, znao je da svakog trenutka može
ugledati rep strašnog škorpiona.
Kada je ispraznio košaru i uvjerio se da je prazna, ostalo mu je da pažljivo
vrati smokve, pazeći da ne zgnječi zrelo voće.
Lijepa Izet oduzimala je dah.
Poklonila se Ramzesu, toliko uzbuđena da je bila na rubu da se onesvijesti,
poput mlade plemkinje koja se po prvi put susreće s kraljem. Pomogao joj
je da ustane, istovremeno i nježan i snažan.
- Smršavila si?
- Možda, malo.
Lice joj je bilo ozbiljno, gotovo zabrinuto, ali su joj se oči smijale.
- Nešto te muči?
- Dozvoli mi da ti se povjerim.
Sjeli su na niske stolice, jedno pored drugog.
- Uvijek mogu odvojiti malo vremena za privatne razgovore.
- Pretrpan si obvezama?
- Nemam više vremena za sebe, Izet; jedva uspijevam izvršiti sve obveze.
- Dvor se vraća u Memphis.
- Da, uskoro krećemo.
- Nisam dobila nikakve upute... Trebam li poći s vama ili ostati u Tebi?
- Možeš li pretpostaviti zašto nisi dobila nikakvu kon-kretnu uputu?
- Ne, ali ti moram priznati da mi je zbog toga vrlo teško.
- Sama odluči, Izet.
- Zašto?
- Volim Nefertari.
- Ali, voliš i mene, zar ne?
- Sigurno me mrziš.
- Ti si veliki kralj, vladaš moćnim carstvom, ali razu-miješ li srce jedne
žene? Nefertari je, za razliku od mene, izuzetna osoba. Ali, nitko na
svijetu ne može mi zabraniti da te volim, ni ona, ni ti, ni bogovi. Zašto
druga supruga ne bi imala pravo na sreću, ukoliko zna iskoristiti svaki
trenutak koji joj pokloni voljeni čovjek? Dovoljno mi je da te ponekad
vidim i da razgovaram s tobom. Te dragocjene trenutke ne bih mijenjala ni
za što na svijetu.
- Što si odlučila?
- Idem s vama u Mempis.
Četrdesetak brodova isplovilo je iz tebanske luke, praćeni su klicanjem
naroda koji se okupio kako bi pozdravio Ramzesa i Nefertari. Proglašenje
velikog Amonovog svećenika prošlo je bez incidenata, gradonačelnik
južne prijestolnice i vezir ostali su na svojim položajima, narod se radovao
obilnim poplavama Nila koje će osigurati bogate prinose i napredak
zemlje.
Rome si je priuštio nekoliko minuta odmora. Zaključio je da je na
kraljevskom brodu sve u najboljem redu, osim što je ona grdosija od Sarda
dosađivala putnicima. Zaista je otišao predaleko, zatraživši da sve kabine
kao i svi gosti, bez iznimke, budu pretreseni. Taj neotesani gusar kad-tad
će napraviti neki pogrešan korak, a tada ga nitko neće žaliti. Već je stekao
mnogobrojne neprijatelje među velikodostojnicima prema kojima nije
pokazivao nimalo poštovanja. Opstajao je na položaju zahvaljujući
kraljevoj podršci. Ali, dokad će kralj trpjeti njegovo ponašanje?
Nadstojnika je po tko zna koji put obuzela panika, pa je otišao provjeriti
kraljevske nosiljke i naslonjače za goste, zatim je sišao u kuhinju kako bi
se uvjerio da pripreme za ručak teku po planu, potom je odjurio na palubu
da bi odnio mješinu svježe vode lavu i psu koji su se odmarali pod
baldahinom.
Ramzes se zabavljao promatrajući ovaj prizor s prozora Nefertarine
prostrane kabine.
- Rome je jedini nadstojnik na svijetu kojem su zaduženja važnija od
privilegija! Doista lijepo iznenađenje, zar ne?
Preko Nefertarinog lijepog lica prijeđe sjenka umora. Ramzes sjedne na
krevet i zagrli je.
- Izgleda da Seramana ne dijeli tvoje mišljenje. Njih se dvojica
jednostavno ne podnose.
Kralj se začudio.
- Ali, zašto?
- Seramana je sumnjičav, uvijek na oprezu.
- Ali, sumnjati na Romea, pa to nema nikakvog smisla!
- Nadam se da si u pravu.
- Zar i ti sumnjaš u njegovu odanost?
- Ne poznajemo ga dovoljno.
- Ali, postavio sam ga na mjesto o kojem je sanjao cijeloga života!
- Ljudi brzo zaboravljaju dobra djela.
- Stvarno si pesimist.
- Nadam se da će me Rome uvjeriti da sam se nepotrebno brinula.
- Jesi li otkrila nešto zbog čega sumnjaš u njega?
- Ne, samo sam primijetila da ga Seramana ne voli.
- Tvoja zapažanja su dragocjena... Kraljica mu stavi glavu na rame.
- Prema tebi, Ramzese, nitko ne može biti ravnodušan; ljudi te ili vole ili
mrze.
Kralj legne na leđa, a Nefertari se privije uz njega.
- Nije li moj otac bio neusporedivo jači od mene?
- Vas dvojica ste na neki način slični, ali ipak tako različiti. Seti je znao
nametnuti svoj autoritet bez nepotrebnih riječi, posjedovao je neku
tajanstvenu snagu; a ti, ti si vatra, bujica, neustrašivo kročiš naprijed, krčiš
nove putove, bez obzira koliko oni izgledali neprohodni.
- Razmišljam o jednom pothvatu, Nefertari, jednom ogromnom pothvatu.
- Samo jednom?
- Kada kažem da je ogroman, zaista to i mislim. Ideja se rodila poslije
krunidbe, i od tada postoji u meni kao silna potreba kojoj se ne mogu
oduprijeti. Ako je uspijem ostvariti, Egipat će dobiti novo lice.
Nefertari je milovala kraljevo čelo.
- Da li je ideja o kojoj govoriš ostvariva, ili se radi o nedostižnom snu?
- Mislim da taj san mogu pretvoriti u stvarnost, ali čekam znak.
- Kako to da oklijevaš?
- Želim da nebo blagoslovi moju zamisao. Nitko ne smije pogaziti
dogovor sklopljen s bogovima.
- Želiš svoju tajnu sačuvati za sebe?
- Kada bih je pretočio u riječi, ona više ne bi bila tajna; ali ti si velika
kraljevska supruga i od tebe ne smijem ništa tajiti. Ramzes je otvorio dušu,
Nefertari ga je pozorno slušala. Veličanstvena... Doista, Ramzesova ideja
bila je veličanstvena.
- U pravu si kad čekaš znak s neba. - zaključila je.
- Odsad ćemo ga čekati zajedno.
- Što ako se ne pojavi?
- Strpi se, pojavit će se. Na nama je da ga prepoznamo. Ramzes se uspravi
i stane promatrati Nefertari, kojoj je nadi-mak 'najljepša među dvorskim
ljepoticama' savršeno pristajao. Sličila je na idealnu ženu iz ljubavnih
pjesama, s udovima od majolike i tirkiza i glatkim, mekim tijelom koje u
sebi nosi dubinu božanskih voda.
Kralj nježno prisloni uho na trbuh svoje supruge.
- Osjećaš li kako naše dijete raste?
- Rodit će se živo i zdravo, obećavam.
S Nefertarine haljine skliznula je naramenica i otkrila bjelinu dojke.
Ramzes nježno uhvati tkaninu u zube, povuče je nadolje i otkri prelijepu
bistu svoje žene. U njegovim očima iščitavala se bezgranična ljubav.
Ramzes je, po prvi puta otkako je okrunjen, ušao u oired svog oca u
Memphisu. Promatrao je skromnu prostoriju golih zidova s tri uska
prozora, veliki stol, kraljev naslonjač s ravnim naslonom, slamnate stolice
za posjetitelje, plakar za papirus.
Preplavila ga je bujica osjećaja.
Isposnička odaja, u kojoj je Seti proveo tolike dane i noći, bdijući nad
egipatskom srećom, bila je prožeta njegovim duhom. Neizbrisiv trag
njegove jedinstvene volje nadjačao je i samu smrt.
Običaji su nalagali da sin izgradi kuću, da stvori sebi kutak u kojem će
raditi. Očekivalo se da će Ramzes zapovjediti da se uništi Setijeva
kancelarija i da će sazidati svoju po vlastitoj viziji. Mladi faraon je upravo
to i namjeravao, ali je promijenio mišljenje istoga časa kad je, poslije
toliko vremena, kročio u ovu prostranu odaju.
Ramzes je prišao prozoru i bacio pogled na unutarnje dvorište u kojem su
stajale kraljevske kočije. Zatim je dotakao stol, otvorio plakar s praznim
papirusima, pa sjeo u naslonjač s ravnim naslonom.
Setijeva duša ga nije odgurnula. Sin je naslijedio oca, otac je priznao sina
kao vladara Dviju Zemalja. Ramzes je odlučio da će zadržati kancelariju,
da će raditi u njoj dok boravi u Memphisu i sačuvati njen izgled, osjetivši
da će mu skromno, isposničko okruženje biti od velike pomoći pri
donošenju važnih odluka.
Na velikom stolu opazi dva gipka bagremova pruta, povezana lanenim
konopcem, Setijeve rašlje pomoću kojih je pronašao vodu u pustinji.
Koliki trag je ostavio taj događaj na mladog princa, još dok nije ni sanjao
o putu koji mu je sudbina namijenila! Shvatio je da faraon ima vlast nad
prirodom, njenim elementima, da mu se otkriva tajna stvaranja, da je
sposoban proniknuti u bit svake stvari.
Vladati Egiptom nije značilo samo upravljati državom, faraon je morao
poznavati tajni jezik nevidljivog.
Homer je zgnječio listove žalfije pomalo ukočenim, staračkim prstima,
napunio lulu napravljenu od široke kućice puža, zapalio je i povukao
nekoliko dimova kako bi se dobro razgorjela. Između dva dima sladio se
jakim, mirisnim vinom s dodatkom anisa i korijandera. Sjedio je pod
limunom, u naslonjaču s mekim jastucima, i uživao u ugodnom sumraku,
kada ga spremačica obavijesti da mu je u posjet došao kralj.
Homer je promatrao Ramzesa kako mu se približava, iznenađen njegovim
dostojanstvenim držanjem.
Pjesnik je ustao teškom mukom.
- Sjednite, molim vas.
- Vaše veličanstvo, kako ste se promijenili!
- Vaše veličanstvo... Odakle takva poniznost, dragi moj Homere?

- Okrunjeni ste. Vladar takvog držanja izaziva po-štovanje. Čim sam vas
ugledao shvatio sam da nestašni deran kojem sam nekada držao prodike
više ne postoji... Da li me faraon razumije?
- Drago mi je da ste dobroga zdravlja. Jeste li zadovoljni uvjetima u
kojima živite?
- Doveo sam u red spremačicu, vrtlar je šutljiv, kuhar talentiran, a pisar,
rekao bih, oduševljen mojim stihovima. Što bih još mogao poželjeti?
Hektor, crno-bijeli mačak, skoči pjesniku u krilo i počne presti.
Homer je, kao i uvijek, bio namazan maslinovim uljem. Smatrao je da se
nijedna krema po djelotvornosti i po mirisu ne može usporediti s
ljekovitim uljem.
- Kako napredujete?
- Nisam nezadovoljan riječima koje Zeus upućuje bogovima: Al' kad bih
i ja htio da ozbiljno uže povučem, vas bih povukao njim sa zemljom i
morem samim; zatim bih uže privezao za vrh Olimpa samog, te bi od tada
sve u zraku ostalo viseći!
- Drugim riječima, još se nisam učvrstio na prijestolju, a moje kraljevstvo
posreće pod naletima vjetra.
- Živim povučeno, kako bih mogao znati što se događa?
- Pjesničko nadahnuće i brbljava posluga čine svoje. Homer je gladio
svoju sijedu bradu.
- Moguće je da ste u pravu... Nije loše biti nepokretan. Drago mi je što ste
se vratili u Memfis.
- Morao sam se pozabaviti jednim osjetljivim pro-blemom.
- Da, znam, dali ste se u potragu za novim velikim Amonovim
svećenikom, tragali ste za nekim tko vas neće izdati... Ozbiljno ste
pristupili tom zadatku i postupili ste vrlo oštroumno. Izbor neambicioznog
starca svjedoči o neobičnoj umješnosti tako mladog vladara.
- Poštujem tog čovjeka.
- Zašto da ne? Važno je da vam je odan.
-Ako se Sjever i Jug razjedine, Egipat će propasti za sva vremena.
- Čudna je zemlja egipatska, čudna, ali vrlo privlačna. Toliko mi je
prirasla srcu da sam čak iznevjerio svoje omiljeno vino.
- Da li vodite računa o zdravlju?
- Nevjerojatno je koliko liječnika ima u Egiptu! Kroz moju sobu prošetali
su zubar, oftalmolog, liječnik opće prakse. Prepisali su mi brdo lijekova,
ali sam odbio uzimati ih. Doduše, koristim obloge za oči koji mi pomalo
poboljšavaju vid. Da sam znao za njih dok sam živio u Grčkoj, moje oči bi
još bile zdrave. Nikada se neću vratiti... Irna previše sukoba, pobunjenika,
voda klanova i kojekakvih vladarčića koji se bore za prevlast. Za pisanje
su nužni mir i udobnost. Potrudite se stvoriti jedan veliki narod, Vaše
veličanstvo.
- Moj otac je započeo to djelo.
- Napisao sam ove riječi: Čemu suze koje kidaju dušu, kad od sudbe nitko
ne može uteći, a bogovi namijeniše smrtnicima da žive u bolu? Smrtnik
ste, nećete pobjeći od sudbine, ali vaš zadatak ipak nadilazi ovo nesretno
čovječanstvo osuđeno na patnju. Faraonov zadatak stoljećima je isti;
učinite da vaš narod vjeruje u sreću, da uživa u njoj, pa čak i da je sam
stvara.
Ramzes se osmjehnuo.
- Počinjete pronicati u tajne egipatske zemlje.
- Ne žalite svog oca i ne pokušavajte ga oponašati; po-stanite, kao i on,
nezamjenjivi kralj.
Ramzes i Nefertari su posjetili sve memfiške hramove, prisustvovali
obredima i izrazili poštovanje velikom svećeniku grada koji je upravljao
obrtničkim obrazovnim ustanovama, uključujući i školu za nadarene
kipare.
Došao je trenutak kojeg su se toliko bojali: morali su pozirati.
Kralj i kraljica bili su primorani da, s krunama na glavi i žezlima u rukama,
sjede na svojim prijestoljima beskrajno dugo, da bi 'oni koji daju život'
mogli isklesati u kamenu vječno mladu sliku kraljevskog para. Nefertari je
dostojanstveno podnosila muke, dok je Ramzes bio vrlo nestrpljiv. Već
drugog dana doveo je Amenija, jer nije mogao mirovati.
- Kakva je poplava?
- Zadovoljavajuća. - odgovori mu osobni tajnik. - Po-ljoprivrednici su se
nadali da će biti obilnija, ali u službi za navodnjavanje su optimisti.
Nećemo oskudijevati u vodi.
- Što radi moj ministar poljoprivrede?
- Povjerio mije savuredski posao,ne zalazi u kancelariju. Ide s mjesta na
mjesto, s njive na njivu i svakodnevno rješava ogroman broj problema.
Takvo ponašanje nije uobičajeno za jednog ministra, ali...
- Samo neka tako nastavi! Jesu li seljaci zadovoljni?
- Žetva je bila bogata, žitnice su pune.
- Kakvo je stanje sa stokom?
- Sudeći po posljednjem popisu, natalitet je u porastu, a mortalitet pada.
Nisam dobio nikakav uznemiravajući izvještaj iz veterinarskih stanica.
- A, što radi moj dragi brat Henar?
- On je pravi primjer odgovornosti. Okupio je surad-nike iz Ministarstva
vanjskih poslova, hvali te na sva usta i zahtijeva od svojih službenika da ti
savjesno i marljivo služe radi dobrobiti Egipta. Ozbiljno shvaća svoj posao,
radi od ranog jutra, svakodnevno se konzultira sa savjetnicima, a prema
našem prijatelju Aši odnosi se s velikim poštovanjem. Henar postaje
uzoran čovjek i odgovoran ministar.
- Ti se šališ, Ameni?
- S takvim se stvarima nikada ne treba šaliti.
- Jesi li razgovarao s njim?
- Naravno.

- Kako te je primio?
- Bio je vrlo uljudan. Nije negodovao kada sam zatražio da mi dostavlja
tjedne izvještaje o svom radu.
- Iskreno sam iznenađen... Bio sam siguran da će te odbiti.
- Imam dojam da Henar igra neku igru. No, mislim da se ne trebaš brinuti
sve dok ga držimo na oku.
- Budno pazi da ne napravi neki prijestup.
- To je suvišan savjet, Veličanstvo.
Ramzes je ustao; odložio je žezlo i krunu na prijestolje i rekao kiparu da
može otići. Nefertari je jedva dočekala da učini isto.
- Poziranje je pravo mučenje. - reče kralj. Da sam znao koliko je strašno,
nikada ne bih pristao! Dobro je što se to radi samo jednom u životu.
- Svaki položaj ima svoje neugodne strane; tvoje veli-čanstvo ne smije
izbjegavati obveze.
- Čekaj samo, Ameni! Jednog ćeš dana postati mudrac, pa će poželjeti da
izrade i tvoj kip!
- Sumnjam! Uz brigu o tebi neću imati vremena ni za kakve mudrosti!
Ramzes je prišao svom prijatelju.
- Što misliš o mom nadstojniku Romeu?
- Izuzetno vrijedan čovjek, neobično uredan.
- Kako to misliš'neobično'?
- Kada radi, ne promiče mu ni najmanja pojedinost, neprestano teži za
savršenstvom.
- Dakle, slični ste. Ameni prekriži ruke, ljutit.
- Predbacuješ li ti to meni?
- Ne, samo želim znati je li ti Romeovo ponašanje sumnjivo.
- Ne, naprotiv! Kad bi barem svi bili tako marljivi, više ne bih imao
razloga za brigu. Što mu zamjeraš?
- Zasad ništa.
- Ne moraš se bojati Romea. Ako ti više nisam potreban, vratio bih se u
ured.
Nefertari nježno uhvati Ramzesa za ruku.
- Ameni se nikada neće promijeniti.
- Nezamjenjiv je.
- Da li se pojavio znak?
- Nije, Nefertari.
- Predosjećam da hoće.
- Kako ćemo ga prepoznati?
- Ne znam, ali će nam pojuriti ususret, poput konja u galopu.
Prvih dana rujna poplave su mirovale. Egipat je podsjećao na ogromno
jezero iz kojeg su se tu i tamo nazirali vrhovi brežuljaka. Oni koji nisu
radili na faraonovim poljima uživali su u odmoru i izletima na vodi. Stoka,
sklonjena na vrhove brda, uživala je u hrani koju su donosili seljaci.
Stanovnici iz krajeva u kojima su radovi završeni prije početka poplave
provodili su vrijeme pecajući.

Na južnom Deltinom rtu, malo iznad Memphisa, Nil je širok dvadeset

kilometara; na sjeveru, u blizinu ušća gdje se silovita rijeka ulijeva u more,
poplava je prekrila preko dvije stotine kvadratnih kilometara zemljišta.
Papirusi i lotosi su bujali, zemlja je povratila svoj izgled iz pradavnih
vremena, kada čovjek još nije postojao. Voda je pročišćavala zemlju,
uništavala štetne insekte i nanosila plodan, koristan mulj.
Kao i svakog jutra od polovice svibnja, tehničar se spuštao stepeništem u
memfiški nilometar, bunar obilježen skalom u aršinima5, gdje je očitavao
razinu vode i izračunavao ritam njenog nadolaženja. Početkom rujna voda
je obično počinjala opadati, da bi se krajem mjeseca potpuno povukla.
Četvrtasti bunar, zvan nilometar, bio je sazidan od klesanog kamena.
Tehničar se oprezno spuštao kako se ne bi poskliznuo. U lijevoj je ruci
držao drvenu tablicu i pero za pisanje od riblje kosti; desnom se oslanjao o
zid.
Zaprepašteno je promatrao oznake na zidu. Pomislio je da ne vidi dobro,
pa je još jednom provjerio, pa još jednom, a zatim se trčeći popeo uz
stepenice.
Nadzornik kanala memfiške regije začuđeno je promatrao tehničara.
- Pročitao sam tvoj izvještaj. Sigurno si se prevario.
- Jučer sam i ja to mislio, ali danas sam ponovno pro-vjerio; izvještaj je
točan!
- Jesi li svjestan da je početak rujna?!
- Naravno da jesam!

5 Jedan aršin = 0,52 metara

- Savjestan si službenik, marljiv, tvoje ime se nalazi na listi za

promaknuće; spreman sam zaboraviti ovaj ispad, ali odmah ispravi
pogrešku i potrudi se da se to više ne ponovi.
- Nema pogreške.
- Prisiljavaš me da protiv tebe pokrenem disciplinski postupak!
- Provjerite sami, molim vas!
Nadzornik kanala, začuđen, zaključio je da je tehničar potpuno uvjeren u
ono što govori.
s - Ali, dobro znaš da je to nemoguće!
- Ni ja ne razumijem... ali dva dana zaredom očitao sam isto!
Dva su se čovjeka uputila do nilometra.
Nadzornik se uvjerio da je tehničar u pravu; umjesto da pada, razina vode
je rasla!
Šesnaest aršina, to je idealan nivo vode u vrijeme poplava. Šesnaest aršina,
'savršena radost'.
Vijest se proširila zemljom nevjerojatnom brzinom i svi su zaključili isto:
Ramzes je već u prvoj godini vladavine učinio čudo! Bazeni će biti puni,
bit će dovoljno vode za navodnjavanje do kraja suše, Dvije Zemlje živjet
će u izobilju, zahvaljujući magiji faraona.
U srcima podanika Ramzes je naslijedio Setija. Egiptom je vladao faraon
dobročinitelj, obdaren natprirodnim moćima, čudotvorac koji kontrolira
poplavu, tjera glad i hrani svoj narod.
Henar je bjesnio. Glupi seljaci su prirodnu pojavu protumačili kao magiju.
Razina vode očitana na nilometru bila je uistinu nevjerojatna, u ovo doba
godine poplave nikada nisu bile tolikih razmjera, ali to nije imalo nikakve
veze s Ramzesom! U gradovima i selima organizirana su veselja, svi su
slavili faraonovo ime. Bilo je samo pitanje vremena kada će ga narod
početi smatrati božanstvom!

Stariji kraljev brat otkazao je sve sastanke i dodijelio zaposlenima u

Ministarstvu dan odmora, ugledavši se na svoje kolege. Znao je da se ne
smije izdvajati.
Zašto Ramzes ima toliko sreće? Njegova popularnost nadmašila je
Setijevu za samo nekoliko sati. Kraljevi neprijatelji bili su uznemireni,
počeli su gubiti nadu da će ga ikada biti u stanju pobijediti. Henar se
morao pritajiti, biti na oprezu više nego ikada i strpljivo čekati svojih pet
minuta.
Henar će pobijediti Ramzesa zahvaljujući svojoj upornosti. Njegovog
mlađeg brata pratila je sreća, nevjerna suputnica koja će mu kad-tad
okrenuti leđa. Henar će mirovati sve dok taj trenutak ne dođe, a tada će
krenuti u akciju. Zasad može samo čekati i pripremiti oružje za bitku.
Na ulici su se začuli povici. Henar je pomislio da se radi o uličnoj svađi,
ali galama nije prestajala; ubrzo je cijeli Memphis odzvanjao od
oduševljenog klicanja i ministar vanjskih poslova popeo se na krov zgrade.
Skamenjen je promatrao ono što je uzbudilo njegove sugrađane.
Ogromna plava ptica koja je sličila čaplji kružila je iznad grada.
'Feniks!', pomisli Henar. 'Feniks se vratio, pa to je nemoguće...'. Stariji
Ramzesov brat nije uspijevao izbiti iz glave tu glupu ideju i netremice je
promatrao plavu pticu. Prema legendi, feniks će se vratiti kada na čelo
države stane sjajan vladar koji će obilježiti početak jednog novog doba u
zemlji.
Priče za malu djecu, glupost koju su smislili svećenici, budalaštine kojima
se naivni narod zabavlja! Međutim, veličanstvena ptica letjela je nebom
kao da želi dobro promotriti grad prije negoli odluči gdje će sletjeti.
Da je bio dobar strijelac, Henar bi pogodio ptičurinu i tako uvjerio narod
da se radi o običnoj, zalutaloj ptici selici. Da li da zapovjedi nekom
vojniku da je skine? Ne, nitko se ne bi usudio izvršiti takvu naredbu, još bi
ga i proglasili ludim! Narod je bez daha promatrao prizor. Odjednom
povici utihnuše.
U Henaru se ponovno rodila nada. Pa naravno, svi su znali priču! Ako je
plava ptica zaista feniks, neće samo letjeti iznad grada, već će sletjeti na
određeno mjesto. A ova je ptica oklijevala... Oduševljenje naroda ubrzo će
splasnuti, uvidjet će da Ramzes nije napravio svoje drugo čudo, možda će
čak posumnjati i u ono prvo.
Kolo sreće se već počelo okretati!
Čulo se još nekoliko dječjih uzvika, a zatim je zavladala potpuna tišina.
Ogromna plava ptica i dalje je nadlijetala grad u širokim krugovima. Nije
bilo vjetra, pa se mogao čuti lepet njenih krila koji je podsjećao na
šuštanje svile. Oduševljenje je ustupilo mjesto gorkom razočaranju, neki
su čak i zaplakali. Nisu, dakle, imali sreće vidjeti feniksa koji se pojavljuje
jednom u petnaest stoljeća, već običnu, zalutalu čaplju.
Henar je odahnuo i vratio se u kancelariju. Kako je samo bio u pravu kad
nije vjerovao u stare legende, namijenjene maloumnima! Ni čovjek ni
ptica ne žive tisućama godina, nikakav feniks ne dolazi svakih petnaest
stoljeća da bi najavio blistavu vladavinu faraona! Henar je iz ovog
događaja izvukao pouku: ako želi vladati, mora naučiti manipulirati
narodom, uvjeriti ga da vjeruje u snove i iluzije. Šef države mora biti
omiljen među svojim podanicima, makar se služio lažima i prijevarama.
Ponovno se začuje galama.
Henar je bio siguran da su to povici razočaranja prevarene mase. Sa
zadovoljstvom je zaključio da uzvikuju Ramzesovo ime. Narod je bio
bijesan na kralja.
Vratio se na terasu i zaprepastio kada je ugledao kako zadivljena masa
pozdravlja feniksa koji je letio ka iskonskom kamenu, jedinstvenom
obelisku.
Morao je priznati, crven od bijesa, da su bogovi doista poslali feniksa kako
bi proglasio početak jednog novog doba. Ramzesovog doba.
- Dva znaka. - zaključila je Nefertari. Neočekivane poplave i povratak
feniksa! Da li je ičija vladavina imala blistaviji početak?
Ramzes je čitao upravo pristigle izvještaje. Voda je zaista neočekivano
porasla do idealne razine što će imati pozitivne učinke na Egipat; velika
plava ptica kojoj se divio cijeli Memphis doista je sletjela na vrh obeliska
velikog hrama u Heliopolisu, na zrak okamenjene svjetlosti.
Došavši iz nekog drugog svijeta, feniks je mirno stajao na obelisku i
motrio zemlju egipatsku, miljenicu bogova. - Kao da si zbunjen. -
primijetila je kraljica.
- Tko ne bi bio začuđen snagom ovakvih znakova?
- Plaše li te?
- Ne, Nefertari. Oni su dokaz da moram nastaviti dalje, ne obazirući se na
prepreke, teškoće i zle jezike.
- Došao je, dakle, čas da ostvariš svoju veličanstvenu zamisao.
Uzeo ju je u naručje.
- Poplava i feniks dali su mi odgovor.
Zadihani Ameni uletio je u salu za prijeme kraljevskog para.
- Nadstojnik... Kuće Života... Želi razgovarati s tobom.
- Neka uđe.
- Seramana zahtijeva da ga pretrese... Izazvat će skandal!
Ramzes se žurno uputi ka predsoblju gdje su nadstojnik,
šezdesetogodišnjak obrijane glave, odjeven u bijelu haljinu, i sardinski div,
naoružan i u oklopu, neprijateljski odmjeravali jedan drugog.
Nadstojnik se poklonio faraonu. Seramani se učini da je kralj
nezadovoljan njegovim ponašanjem.
- Moram pretresti svakog tko ulazi u dvor, bez iznimke. - branio se Sard. -
U suprotnom ne mogu jamčiti za vašu sigurnost.
- Što želite? - upita Ramzes nadstojnika.
- Molim vas da što prije dođete u Kuću Života, Vaše veličanstvo.
Posljednji put kada je Ramzes bio u Heliopolisu, Seti ga je podvrgao
kušnji o kojoj je ovisila njegova sudbina. A danas, kroz vrata zidina
Raovog hrama, velikog poput Amonovog hrama u Karnaku, prolazi kao
faraon.
Na tom svetom mjestu, nedaleko kanala, nalazilo se nekoliko građevina:
hram iskonskog kamena, svetište Atuma stvoritelja, kapela od vrbovog
drveta, memorijal Zosera, graditelja stepenaste piramide u Sakari.
Heliopolis je bio prelijep. Kamena odmorišta s kipovima božanstava
ukrašavala su aleje koje su presijecale šumu bagrema, tamarisa i vrba;
pčelari su prikupljali med kojeg je bilo u izobilju, štale su bile pune krava
bogatih mlijekom, a iz mnogobrojnih radionica izlazili su vrhunski
majstori-obrtnici; stanovnici stotinjak sela radili su za sveti grad koji im je
zauzvrat omogućavao lagodan život.
Mjesto je predstavljalo kolijevku egipatske mudrosti, sačuvane u obredima
i mitološkim pričama, prenošene od davnina s koljena na koljeno; đaci
škole znanosti, obreda i magije proučavali su svoje umjetnosti u miru i
tišini.
Kuća Života u Heliopolisu bila je najstarija u zemlji, uzor svih institucija
ove vrste u Egiptu. Njen nadzornik, posvećen meditaciji i učenju, rijetko
se pojavljivao u javnosti.
- Vaš otac je često boravio kod nas. - otkrio je Ramzesu. - Silno je želio
povući se iz svijeta, ali je znao da mu se taj san nikada neće ostvariti. A vi,
Vaše veličanstvo, vi ste mladi, puni ideja i planova. Ali, da li ste dostojni
imena koje nosite?
Ramzes je teškom mukom skrivao ljutnju.
- Znači li da sumnjate u to?
- Nebo će dati odgovor na to pitanje. Pođite sa mnom.
- Je li to zapovijed?
- Vi ste gospodar zemlje, ja sam vaš sluga. Nadzornik Kuće Života gledao
je Ramzesa ravno u oči.
Mladi se kralj nikada nije susreo s ovako jakim protivnikom.
- Da li ćete poći sa mnom?
- Pokažite mi put.
Nadzornik se sigurnim korakom uputio ka svetištu iskonskog kamena u
kojem se nalazio obelisk prekriven hijeroglifima.
Na njegovom vrhu mirno je sjedio feniks.
- Hoćete li, Vaše veličanstvo, podići glavu i pogledati ovu pticu?
Bilo je podne i sunce je tako snažno sjalo da se feniks jedva vidio.
- Zar želite da oslijepim?
- Procijenite sami, Vaše veličanstvo.
- Ja sam kralj, ne moram prihvatiti vaš izazov.
- Vi morate odlučiti.
- Objasnite mi svoje ponašanje.
- Vaše veličanstvo, nosite ime Sina svjetlosti. Da li ga zaslužujete?
Ramzes je pogledao u sunce.
Oči ga nisu zapekle. Ugledao je feniksa; ptica zamahnu krilima i vinu se u
nebo. Nekoliko dugih minuta kralj nije skidao pogled sa sunca.
- Zaista ste Ramzes, Sin svjetlosti i dijete sunca. Neka vaša vladavina
bude vjesnik pobjede nad silama mraka.
Ramzes je shvatio da nikada neće morati strahovati od sunca, on koji je
bio njegova zemaljska inkarnacija. Bio je sjedinjen s tom sjajnom
zvijezdom, iz nje će crpiti snagu.
Nadzornik se bez riječi uputi ka duguljastoj zgradi visokih i debelih
zidova. Ramzes krene za njim i prijeđe prag heliopoliške Kuće Života. U
njenom središtu nalazio se brežuljak na kojem je počivao božanski kamen,
prekriven kožom ovna; alkemičari su je koristili u svojim tajnim obredima,
dok su komadići krzna ove životinje polagani u sarkofage posvećenika
kako bi pokojni prešli put od smrti do uskrsnuća.
Nadzornik je uveo kralja u prostranu knjižnicu u kojoj su čuvani kraljevski
spisi, proročanstva i mnogobrojna djela iz područja astronomije i
astrologije.
- Prema našim analima - reče mu nadzornik - feniks se nije pojavio u
Heliopolisu tisuću četiri stotine šezdeset jednu godinu. Vratio se u prvoj
godini vaše vladavine, i to u trenutku kada su se dva kalendara koja su
utvrdili naši astronomi poklopila; prvi računa vrijeme na temelju fiksne
godine, koja gubi po jedan dan svake četvrte godine, a drugi na temelju
stvarne godine, koja gubi četvrtinu dana svake godine. U sekundi kada ste
se popeli na prijestolje, ta su se dva kozmička ciklusa poklopila. Ukoliko
želite, dati ću gravirati stelu i objaviti ovaj događaj.
- Što znači sve to što ste mi upravo rekli?
- Znači da ne postoji slučajnost, Vaše veličanstvo, i da vaša sudbina
pripada bogovima.
Čudesna poplava, povratak feniksa, početak novog doba... Za Henara, to je
bilo previše. Ipak, na svečanostima koje su priređivane u čast Ramzesa
vješto je prikrivao depresiju i apatiju. Poslije čudesnih znakova svima je
bilo jasno da će vladavina mladog kralja biti izuzetna, nitko više nije
sumnjao da su bogovi izabrali upravo njega da upravlja Egiptom i poveća
njegov ugled.
Seramana nije dijelio opću radost. Bilo je nemoguće čuvati kralja u
ovakvim okolnostima; bujice velikodostojnika opsjedale su dvor želeći se
pokloniti faraonu koji je, da stvar bude gora, svakodnevno obilazio grad u
otvorenim kočijama i pozdravljao oduševljeni narod. Kralj je uživao u
popularnosti, ne obazirući se na Sardove molbe da bude oprezan.
Ramzes zatim krene u obilazak unutrašnjosti, mahom prekrivene
ustajalom vodom. Seljaci su popravljali oruđe i plugove, spremali žitnice,
dok su djeca učila plivati. Ždralovi crvenih i crnih kljunova nadlijetali su
zemlju, a nilski su konji ljenčarili u rijeci. Ramzes je stigao obići mnoga
sela. Provincijski starješine i gradonačelnici zaklinjali su mu se na vjernost,
a
stjecao je i sve veće povjerenje sirotinje.
Kada se vratio u Memphis voda se počela povlačiti;
zemljoradnici su se pripremali za sjetvu.
- Nevjerojatno, uopće ne djeluješ umorno. - primijetila je Nefertari.
- Kako kralj može biti umoran kada je sjedinjen sa svo-jim narodom? Ali,
ti ne izgledaš dobro.
- Imam mučnine...
- Što kažu liječnici?
- Da moram ležati ako želim da porođaj prođe bez komplikacija.
- Zašto si onda na nogama?
- Nije te bilo, pa sam morala ...
- Neću napuštati Memphis do tvog poroda.
- A tvoja velika ideja? Kralj se zbunio.
- Hoćeš li mi ipak dozvoliti da odem... na jedan kratak put?
Kraljica se osmjehnula.
- Kako bih ti mogla išta odbiti?
- Kako je naša zemlja lijepa, Nefertari! Shvatio sam daje ona nebeski dar,
kći sunca i vode. U njoj su sjedinjene Horova snaga i Hatorina ljepota.
Moramo joj pokloniti svaki tren naših života; nas dvoje nismo rođeni da
bismo vladali njome, već da bismo joj služili.
- Tako sam i ja nekada mislila.
- A sada ne misliš?
- Služenje je najplemenitiji čin, jedini koji u potpunosti ispunjava svako
ljudsko biće. Hem, 'sluga', kakva divna riječ... Označava kako
najskromnijeg čovjeka, radnika na polju, tako i moćnog faraona, jer on
služi bogovima i svom narodu. Ali, od tvoje krunidbe sve više uviđam da
ni ti ni ja ne možemo biti zadovoljni time što ćemo služiti. Moramo voditi,
usmjeravati, upravljati kormilom našeg kraljevstva i voditi ga u dobrom
smjeru. To nitko ne može učiniti umjesto nas.
Kralj se snuždio.
- Isto sam se tako osjećao dok mi je otac bio živ. Kako je bilo lijepo
živjeti pod okriljem tog izuzetnog čovjeka, sposobnog da vodi, savjetuje i
zapovijeda! Zahvaljujući njemu, nijedna teškoća nije bila nepremostiva,
nijedna bol nije bila neizlječiva.
- Narod isto to očekuje od tebe.
- Gledao sam u sunce i ono mi nije opeklo oči.
- Sunce je u tebi, Ramzese; sunce je izvor života svakog živog stvorenja,
ljudi, životinja i biljaka, ali ako postane previše jako, ono suši i ubija.
- Pustinja je spržena suncem, ali u njoj ipak ima života!
- Pustinja je naličje zemlje, ljudi u njoj ne žive. Tamo se grade samo
vječne kuće koje će nadživjeti mnogobrojna pokoljenja i nadvladati
vrijeme. Nisi prvi faraon koji je na trenutak poželio u mislima utonuti u
njena prostranstva i zaboraviti na ljude.
- Moj otac je bio čovjek pustinje.
— Svaki faraon je čovjek pustinje, ali njegov pogled mora biti uprt ka
Dolini.
Ramzes i Nefertari su uživali u miru večeri dok su zrake zalazećeg sunca
obasjavale heliopoliški obelisk.
Seramana je pričekao da Ramzes ugasi svjetiljke u sobi, uvjerio se da su
stražari koje je sam odabrao na svojim mjestima, a potom je napustio dvor.
Skočio je na leđa prelijepog vranca, prošao u galopu kroz Memphis i
uputio se prema pustinji.
Egipćani nisu voljeli putovati noću. Kada nema sunca demoni bi izlazili iz
svojih jazbina i napadali neoprezne putnike. Seramanu, međutim, nisu
zabrinjavala takva praznovjerja; pa čak i da su točna, hrabro bi se
suprotstavio čoporu zastrašujućih zvijeri. Kad bi nešto odlučio, sardinskog
diva ništa nije moglo zaustaviti.
Seramana se nadao da će Setau doći na dvor da bi sudjelovao u
svečanostima priređenim u Ramzesovu čast. Ali krotitelj zmija, kojeg su
smatrali čudakom, nije provirio iz svog laboratorija unatoč važnim
događajima u zemlji.
Sard je uporno tragao za čovjekom koji je podmetnuo škorpiona u
Ramzesovu kabinu. Ispitao je svakog tko je na bilo koji način bio povezan
s tim događajem, neumorno pokušavajući doći do informacija.
Nitko nije volio Setaua. Ljudi su se bojali čarolija i užasnih stvorenja s
kojima se mladić bavio, ne shvaćajući da je njegov posao bio sve unosniji.
Prodavao je zmijski otrov koji
se koristio za liječenje teških bolesti i njegovo bogatstvo se postupno
uvećavalo.
Premda je i dalje držao Romea na oku, Seramana je morao priznati da mu
je Setau sumnjiviji. Poslije neuspjelog napada, krotitelj zmija sigurno se
nije mogao pojaviti i pogledati Ramzesu u oči; nije li činjenica da ne
napušta svoje imanje dokaz i priznanje da je pokušao izvršiti taj strašan
zločin?
Seramana ga je morao vidjeti. Negdašnji gusar običavao je procjenjivati
neprijatelje po izgledu, i to mu je nebrojeno puta spasilo život; kada se
nađe oči u oči sa Setauom, znat će s kim ima posla. A budući da se ovaj
skrivao, Sard ga je morao istjerati iz jazbine.
Stigavši do oranice, Seramana je sjahao, vezao uzde za stablo smokve,
šapnuo nekoliko riječi konju na uho da bi ga ohrabrio i nečujno se uputio
prema zgradi u kojoj se nalazio Setauov laboratorij. Mjesec je bio mlad,
ali je noć bila vedra pa je dobro vidio. Krici hijene nisu prestrašili Sarda.
Zamišljao je da prelazi na neprijateljski brod; morao je iznenaditi posadu
kako bi ga osvojio.
U laboratoriju je gorjelo svjetlo. Ući će unutra i ispitati osumnjičenog;
ukoliko ovaj ne bude raspoložen za razgovor, morat će inzistirati.
Seramana je doduše obećao kralju da neće primjenjivati grubosti, ali zar
cilj ne opravdava sredstvo? Sagnuo se, obišao brdašce i oprezno krenuo
prema stražnjem dijelu zgrade.
Stao je uza zid i osluškivao.
Iz laboratorija je dopiralo stenjanje. Tko li je nesretnik kojeg je krotitelj
zmija mučio? Seramana dopuza do otvora na zidu i baci pogled. Lonci,
ćupovi, filteri, kavezi sa zmijama i škorpionima, noževi raznih veličina,
košare... Police i stolovi bili su prepuni kojekakve starudije.
Na podu su sjedili čovjek i žena, goli i zagrljeni. Prelijepa, vitka, vatrena
Nubijka stenjala je od zadovoljstva. Njen ljubavnik crne kose i četvrtaste
glave bio je snažan i muževan.
Sard okrene glavu. Premda nezasitan kada su žene u pitanju, nije mu se
dopadalo promatrati ih kako vode ljubav s drugim muškarcima; ali ljepota
ove Nubijke ostavila ga je bez daha. Nije želio prekidati bujicu strasti;
odlučio je pričekati. A i lakše će mu biti ispitati iscrpljenog Setaua.
Dok je čekao, sjetio se lijepe Memfišanke s kojom će otići na večeru;
njena najbolja prijateljica rekla mu je u povjerenju da ova voli visoke,
mišićave muškarce.
Seramana začuje neki neobičan zvuk.
Okrenuo je glavu i ugledao ogromnu kobru; zmija je bila uspravljena,
spremna za napad. Krenuo je polako unazad, želeći stati uza zid, ali
odjednom stade, sav preneražen. Druga zmija, slična prvoj, prepriječila
mu je put.
- Gubite se, zvijeri!
Divov bodež nije uplašio zmije koje su ga i dalje prijeteći gledale. Čak i
kad bi mu pošlo za rukom da jednu ubije, druga bi ga sigurno ugrizla.
- Što se ovdje događa?
Setau, gol, s bakljom u ruci, prišao je Sardu.
- Namjeravao si ukrasti moje proizvode... Moji psi čuvari znaju me
poštedjeti takvih neugodnosti. Hrabri su i privrženi, samo što je po tebe
nezgodno to što je njihov otrov smrtonosan.
- Nećeš me ubiti, Setau!
- Gle, gle, pa ti znaš kako se zovem... Ali to ne mijenja činjenicu da si
lopov uhvaćen na djelu, s bodežom u ruci. Sudac će procijeniti daje u
pitanju bila samoobrana.
- Ja sam Seramana, šef Ramzesove osobne garde.
- Da, istina, poznat si mi. Zašto si me pokušao pokrasti?
- Došao sam te vidjeti, nisam lopov.
- U ovo doba noći? Prvo si me prekinuo u vođenju ljubavi, a sad mi još i
besramno lažeš!
- Govorim istinu.
- Odakle tolika želja da me vidiš?
- Iz sigurnosnih razloga.
- Što bi to trebalo značiti?
- Moj je zadatak štititi kralja.
- A ja ugrožavani njegovu sigurnost?
- Nisam to rekao.
- Ali to misliš, inače me ne bi došao uhoditi.
- Biti sumnjičav, to je moj posao.
Kobre su se približile Sardu. Setau ga je gledao pun gnjeva.
- Nemoj napraviti nešto zbog čega bi se mogao pokajati.
- Zar se bivši gusar boji smrti?
- Ovakve da.
- Gubi se, Seramana, i ne vraćaj se više nikada. Ako još jednom kročiš na
ovo imanje, neću obuzdavati svoje čuvare.
Na Setauov znak kobre su Seramani napravile prolaz. Sard, obliven
znojem, polako je prošao pored njih i uputio se prema oranici.
Osjećaj ga nije varao: taj Setau u duši je bio zločinac.
- Zašto to rade? - upitao je mali Kha, gledajući seljake kako pred sobom
tjeraju stado ovaca.
- Ovce zatrpavaju zemlju u koju su seljaci posijali žito. - odgovorio mu je
Neđam, ministar poljoprivrede. - Poplava je nanijela mulj na obale i
oranice, pa će pšenica dobro roditi.
Voda se povlačila, radovi su započeli. Zadovoljni ljudi gazili su kroz
plodni mulj koji je nanijela rijeka. Nekoliko dana poslije poplave zemlja je
ostajala vlažna i lako se obrađivala, pa su seljaci ustajali vrlo rano i radili
po cijele dane. Jedna grupa je motikama iskopavala grumenje zemlje i
bacala sjeme u rupe pune vode, dok je druga tjerala stado ovaca koje su ga
zatrpavale i utabale posijanu zemlju.
- Sviđa mi se biti ovdje na selu - rekao je Kha - ali ipak više volim papirus
i hijeroglife.
- Bi li želio posjetiti još jedno imanje?
- Ako ti hoćeš.
Ministar primi dječaka za ruku. Mališan je hodao kao što je i čitao i pisao,
nevjerojatno ozbiljno za dijete svojih godina. Kada je upoznao Khaa,
Neđama je potresla njegova samoća, pa je zamolio njegovu majku, lijepu
Izet, da mu dozvoli podučavati ga. Želio je izvesti Ramzesovog sina iz
njegovog zlatnog kaveza, upoznati ga s prirodom i njenim čudima.
Kha je sa zanimanjem promatrao svijet oko sebe, ali ne kao dijete
zbunjeno novim i neobičnim, već kao iskusni pisar spreman sastaviti
izvještaj.
Posjed se sastojao od silosa, štala, dvorišta za perad, pekare i povrtnjaka.
Kada su stigli do ulaza, seljaci su im ponudili da operu ruke i noge. Zatim
ih je primio gazda, presretan što su mu tako važne osobe došle u goste.
Pokazao im je svoje najljepše krave muzare; vidjelo se da ih dobro hrani i
njeguje.
- Moja tajna je u tome da ih vodim na ispašu na posebna mjesta - povjerio
je dječaku - negdje gdje im nije vruće, pa lijepo jedu i napreduju iz tjedna
u tjedan!
- Krava je životinja boginje Hator. - reče mali Kha. - Zato je tako lijepa i
dobra.
Gazda je bio zbunjen.
- Tko vam je to rekao, prinče?
- Pročitao sam u jednoj priči.
- Već znate čitati?
- Hoćeš mi napraviti nešto?
- Svakako, samo reci!
- Daj mi komad krečnjaka i pero od trske.
- Evo, evo... stiže!
Gazda pogleda Neđama koji odobri klimanjem glave. Kada je dobio ono
što je tražio, mališan otrča u dvorište, a zatim uđe u štalu, praćen
iznenađenim pogledima seljaka.
Sat kasnije Kha se vratio i pružio svom domaćinu komad krečnjaka
ispisan brojevima.
- Dva puta sam prebrajao, reče mu Kha; imaš točno sto dvanaest krava.
Dječak je sanjivo protrljao oči, pa obavio ruke oko Neđamovih nogu.
- A sada mi se spava. - priznao mu je.
- Ministar poljoprivrede ga uze u naručje.
Kha je utonuo u san. 'Još jedno Ramzesovo čudo', pomislio je Neđam.
m:
"ojsije, preplanuli mladić atletske građe, širokih .ramena, visokog čela,
guste kose i brade, ušao je u kancelariju egipatskog kralja.
Ramzes je ustao i dvojica se prijatelja zagrliše. - Ovdje je i Seti radio, zar
ne?
- Da, Mojsije, odlučio sam zadržati njegov ured. Ova prostorija je prožeta
Setijevim duhom što će mi, nadam se, pomoći pri donošenju teških odluka.
Blaga svjetlost dopirala je kroz uske prozore; prostorija je bila prozračna
zahvaljujući njihovom položaju. Tog poznog ljetnog dana bilo je ugodno
toplo.
Ramzes je ustao iz kraljevskog naslonjača s ravnim naslonom i sjeo na
slamnatu stolicu, nasuprot svom prijatelju.
- Kako si, Mojsije?
- Zdravlje me dobro služi, ali ubija me besposličarenje.
- U zadnje se vrijeme baš ne viđamo, preplavljen sam obvezama.
- Čeznem za Karnakom, ne znam što bih sa sobom od dosade.
- Čini mi se da ne voliš memfiški dvor.
- Ne sviđaju mi se tvoji dvorjani. Hvale te na sva usta, još će te početi
smatrati božanstvom. To je glupo i vrijedno prezira.
-Ti me, dakle, kritiziraš?
- Poplava je bila čudesna, pojavio se feniks, ušli smo u novo doba... Te
nepobitne činjenice objašnjavaju tvoju omiljenost. Da li ti, Ramzese,
doista posjeduješ natprirodne moći, jesi li predodređen za to da budeš
izuzetan vladar? Tvoj narod misli da jesi.
- A ti, Mojsije?
- Moguće je da je tako. Ali, ti nisi Bog.
- Tko je rekao da jesam?
- Čuvaj se, Ramzese; čuvaj se pretjeranog laskanja koje dovodi do
neizmjerne taštine.
- Izgleda da nisi svjestan uloge faraona i njegovih dužnosti. Osim toga,
smatraš me osrednjim čovjekom, ako misliš da će me zavesti hvalospjevi.
- Samo ti pokušavam pomoći.
- Uskoro će ti se pružiti prilika. Mojsijeve oči zasijaše od radoznalosti.
- Šalješ me nazad u Karnak?
- Ne, ići ćeš na daleko važniji zadatak, ukoliko se, narav-no, slažeš.
- Važniji od Karnaka?
Kralj je ustao i naslonio se na prozor.
- U meni se rodila grandiozna ideja i povjerio sam je Nefertari. Zaključili
smo da ne treba razmišljati o njenom ostvarenju sve dok nam nebo ne
bude dalo znak. Nil je poplavio zemlju u rujnu, onda se vratio feniks...
Nebo se dva puta oglasilo, a astronomi iz Kuće Života potvrdili su da je
počelo novo doba. Dovršit ću, razumije se, Setijeve radove, kako u
Karnaku tako i u Abidosu; ali novo doba mora biti obilježeno novim
poduhvatima. Je li to moja oholost, Mojsije?
- Tradicija nalaže da svaki faraon tako postupa. Ramzes je bio zabrinut.
- Svijet se mijenja, Hetiti predstavljaju sve veću prijetnju našoj zemlji.
Egipat je bogata zemlja, mnogi sanjaju o tome da ga osvoje, i upravo me
je to i potaklo na ovu ideju.
- Pojačat ćeš vojsku?
- Ne, Mojsije, pomaknut ću središte Egipta.
- Hoćeš reći...
- Sagradit ću novu prijestolnicu. Židov je bio zaprepašten.
- Nije li to ... suluda zamisao?
- Sudbina naše zemlje rješava se na sjeveroistočnoj granici. Moja nova
prijestolnica nalazit će se u Delti. Na taj ću način biti pravovremeno
obavještavan o svim događajima u Libanonu, Siriji i našim protektoratima
koje Hetiti ugrožavaju. Teba će ostati Amonovo sveto mjesto, prelijepi
grad kojim dominiraju ogromni Karnak i blistavi Luksor; uljepšavat ću te
naše svetinje sve dok budem vladao. Na zapadnoj obali, Planina tišine
vječno bdije nad Dolinom Kraljeva, Dolinom Kraljica i grobnicama
pravednika.
- Ali... što će biti s Memphisom?

- Memphis je spona Dviju Zemalja, grad u kojem se Delta susreće s

dolinom Nila; i dalje će biti ekonomsko i ad-ministrativno središte.
Međutim, moramo ići prema sjeveru i istoku, Mojsije, ne smijemo se
uljuljkati u miru i sreći i zaboraviti da su neprijatelji već napadali našu
zemlju, a da je ona danas primamljiviji plijen nego ikada.
- Zar linija obrane nije dovoljna?
- U slučaju opasnosti, moram brzo reagirati. Što budem bliže granici, brže
ću biti i obaviješten.
- Izgleda mi da je izgradnja nove prijestolnice vrlo opasan pothvat. Zar
Ehnaton nije doživio potpuni poraz kada je pokušao to isto?
- Ehnaton je napravio neoprostive pogreške. Grad koji je namjeravao
izgraditi u Srednjem Egiptu bio je osuđen na propast od samog početka.
Želio je stvoriti taj grad, ali ne zbog dobrobiti svog naroda, već da bi
ispunio svoj mistični san.
- Zar se on nije suprotstavio Amonovim svećenicima, baš kao i ti?
- Zašto bih se sukobio s velikim Amonovim svećenikom ukoliko je odan
Zakonu i kralju?
- Ehnaton je vjerovao u jednog boga i izgradio je grad u njegovu čast.
- Pritom je gotovo uništio bogatu zemlju koju je nasli-jedio od svog oca,
velikog Amenhotepa; Ehnaton je bio slab i neodlučan, obuzet svojim
molitvama. Za vrijeme njegove vladavine, Egipat je izgubio mnoga
područja. Znači li to da ga braniš?
Moj sije je oklijevao.
- Njegov grad danas je napušten.
- A u mojem će živjeti buduća pokoljenja.
- Pomalo me plašiš, Ramzese.
- Samo hrabro, prijatelju moj!
- Koliko je godina potrebno da bi ni iz čega niknuo grad?
Ramzes se osmjehnuo.
- Neće niknuti ni iz čega.
- Ne razumijem.
- Tijekom školovanja, Seti me je vodio u obilazak svih većih gradova u
zemlji. Na svakom od tih putovanja davao mi je mudre pouke, a ja sam se
trudio zapamtiti ih; sada sam otkrio smisao tih zajedničkih hodočašća.
Jedan od gradova koje smo obišli bio je Avaris.
- Avaris, prokleti grad, nekadašnja prijestolnica naših krvnih neprijatelja
Hiksa?
- Seti je nosio ime boga Seta, Ozirisovog ubojice, jer je uspio obuzdati
rušilačku silu i iz nje crpsti skrivenu svjetlost koja mu je omogućila da
gradi.
- A ti od prokletog Avarisa želiš stvoriti Ramzesov gradi
- Egipatska prijestolnica zvat će se Pi-Ramzes, 'Grad Ramzesa'.
- Pa to je ludost!
- Pi-Ramzes će biti raskošan, gostoljubiv grad kojeg će opjevati mnogi
pjesnici.
- Za koliko godina?
- Nisam zaboravio na tvoje pitanje; zato sam te i pozvao.
- Bojim se da počinjem razumjeti...

- Potreban mi je čovjek od povjerenja koji će nadgledati radove i voditi

računa da ne bude kašnjenja. Žuri mi se, Mojsije; Avaris mora postati Pi-
Ramzes što je prije moguće.
- Jesi li razmišljao o roku?
- Da, bit će nam potrebno manje od godine dana.
- To je nemoguće!
- Nije, zahvaljujući tebi.
- Misliš li da sam sposoban pomicati kamenje brzinom sokola i slagati
gromade jednu na drugu snagom volje?
- Pomicati kamenje ne, ali pomicati cigle da.
- Mislio si, dakle, na...
- Na židovske zidare kojih je tamo mnogo. Trenutno su raštrkani po
raznim gradilištima; ako ti uspije okupiti ih, sastavit ćemo izvrsnu ekipu
kvalificiranih radnika, sposobnih ostvariti moju zamisao!
- Ne grade li se hramovi od kamena?
- Proširit ću već postojeće hramove, radovi će trajati nekoliko godina. Od
cigala ćemo sazidati dvorove, vile za plemiće, administrativne zgrade,
stambene četvrti. Za manje od godinu dana Pi-Ramzes će biti naseljen i
postat će prijes-tolnicom.
Mojsije je bio suzdržan.
- Mislim da je to nemoguće. Samo za izradu projekta potrebno nam...
- Projekt već postoji, u mojoj glavi! Prenijet ću ga na papirus, a ti ćeš
osobno nadgledati radove.
- Židovi su svadljivi; svaki klan ima svog vođu.
- Ne tražim od tebe da postaneš njihov kralj, već nad-zornik radova.
- Neće mi biti lako nametnuti se.
- Znam da ćeš uspjeti.
- Mnogi će Židovi pokušati doći na moje mjesto čim se bude pročulo da
radovi počinju.
- Misliš da će nekome to poći za rukom? Moj sije se nasmijao.
-Ali taj rok... to je nemoguće.
- Podići ćemo Pi-Ramzes, grad će zablistati pod nebom Delte i obasjati
Egipat svojom ljepotom. Na posao, Mojsije.

Ciglar Abner nije više mogao podnositi Sarijevu nepravdu. Taj Egipćanin
je mislio da može postupati grubo i neuljudno s radnicima samo zato što je
bio oženjen Ramzesovom sestrom. Prekovremene sate im je plaćao manje
nego što je to bilo propisano, zakidao ih je na hrani, nije im dozvoljavao
da se odmaraju pod izgovorom da loše rade.
Kada je Mojsije boravio u Tebi, Sari je morao biti na oprezu, pa su uvjeti
rada bili izdržljivi; ali, zato je za vrijeme dok Židova nije bilo bio osobito
svirep. Prethodnog dana kaznio je dječaka, zaduženog za nošenje cigle od
radionice do broda, s petnaest udaraca batinom, optuživši ga da ne radi
dovoljno brzo.
To je bila kap koja je prelila prepunu čašu.
Kada se Sari pojavio na vratima radionice, Židovi su sjedili u krugu.
Jedino je Abner stajao.
- Na posao! - zapovjedio im je sve mršaviji Sari.
- Zahtijevamo ispriku. - reče mu Abner mirnim glasom.
- Što si to rekao?
- Dječak kojeg si nepravedno kaznio osjeća se loše, pao je u postelju.
Duguješ mu ispriku, kao, uostalom, i nama.
- Da nisi možda poludio, Abnere?
- Ne vraćamo se na posao dok ne dobijemo ono što tražimo.
Sari se okrutno nasmija.
- Baš si smiješan, jadni moj Abnere!
- Budući da nam se rugaš, podnijet ćemo tužbu.
- Smiješan si i glup. Policija je na temelju mog naloga provela istragu i
zaključila da je taj mladi najamnik bio žrtva nesretnog slučaja, i to svojom
greškom.
- Ali... to je laž!
- Pisar je zabilježio njegovu izjavu u mojoj prisutnosti. Ako bude nešto
pokušao, bit će optužen da laže.
- Kako se usuđuješ izvrtati istinu?
- Ukoliko iz ovih stopa ne krenete na posao, snosit ćete teške posljedice.
Morate isporučite cigle za novu vilu tebanskog gradonačelnika, a on ne
trpi kašnjenje.
- Ali zakon govori da...
- Ne pričaj mi o zakonu, Židove! Ne razumiješ ti zakon. Podnesi tužbu
protiv mene, pa ćeš vidjeti što će se dogoditi s tvojom obitelji!
Egipćanin je uspio zaplašiti Abnera. Radnici su se vratili na posao.
Dolanta, Sarijeva žena, sve je više bila oduševljena Ofirom, libijskim
magom. Premda je imao lice ptice grabljivice, pridobivao je ljude utješnim
riječima i toplinom s kojom je govorio o Atonu, sunčevom štitu. Počeo je
primati mnogobrojne prijatelje Ramzesove sestre; govorio im je o
nepravednom progonu Ehnatona, uvjeravao ih da je nužno potrebno
proširiti kult jednog boga.
Ofir je uistinu bio neobičan čovjek i nikoga nije ostavljao ravnodušnim.
Jedni su bili zatečeni snagom njegovih riječi, drugi su se s njim složili već
nakon prvog susreta. U lukavo ispletenu mrežu hvatalo se sve više bogatih
i utjecajnih ljudi. Za svega nekoliko tjedana Ofir je stekao mnogobrojne
istomišljenike. Još se nije okupio dovoljan broj ljudi da bi se bilo što
poduzelo, ali jedan novi idejni pokret sve je više uzimao maha.
Lita je prisustvovala razgovorima, ali nije govorila. Dostojanstvo mlade
žene, njen stav i suzdržanost na neke plemiće su ostavili dubok dojam.
Bilo je očigledno da Lita pripada kraljevskoj lozi i da je njeno mjesto na
dvoru.
Ofir nije nikoga kritizirao, niti je nešto tražio. Govorio je, ozbiljnim i
uvjerljivim glasom, o Ehnatonovim uvjerenjima, o ljepoti pjesama koje je
ispjevao u slavu boga Atona, o njegovoj istinoljubivosti. Poruka
progonjenog kralja i njegove nasljednice Lite mogla se sažeti u dvije riječi
- ljubav i mir. A ta je poruka najavljivala blistavu budućnost, budućnost
dostojnu Egipta i njegove civilizacije.
Dolanta je, više nego ponosna na samu sebe, predstavila magu
nekadašnjeg ministra vanjskih poslova Mebu. Bila je sretna da je izašla iz
stanja uobičajene apatije, ponosna da služi višem cilju. Ramzes ju je
napustio, ali je mag njenom životu dao novi smisao.
Bivši diplomat širokog, mirnog lica i plemićkog držanja nije skrivao
nepovjerenje.
- Upoznat ću se s vašim prijateljem, draga moja, ali samo zato što ste
očaravajući.
- Zahvaljujem vam, Mebo; nećete se pokajati. Dolanta i Meba stigli su do
maga koji je sjedio pod
persejom. Ofir je ispreplitao dva lanena konca, izrađujući od njih traku za
amajliju.
Ustao je i poklonio im se.
- Počašćen sam time što mi u posjet dolazi jedan ministar.
- Bivši ministar. - ispravi ga Meba.
- Nepravda je doista nepredvidiva, može snaći bilo koga, u bilo koje
vrijeme!
- To baš nije utješno. Ramzesova sestra se umiješala.
- Sve sam objasnila svom prijatelju Mebi; možda će pri-stati pomoći nam.
- Ne zavaravajmo se, draga moja! Ramzes me je zatvorio u zlatan kavez.
- Vi mu se želite osvetiti. - zaključio je mag sigurnim glasom.
- Ne pretjerujmo. - usprotivi se Meba. - Ostalo mi je nekoliko utjecajnih
prijatelja koji će mi...
- Vaši prijatelji vam neće pomoći jer su im važnije njihove vlastite
karijere. Pridružite nam se u borbi, pomozite nam da se Lita popne na
prijestolje koje joj pripada.
- To je neizvedivo. Ramzes je izuzetno snažna ličnost, nikome neće
ustupiti svoju moć. Osim toga, treba dodati da je postao vrlo omiljen u
narodu zbog čuda koja su se dogodila u prvoj godini njegove vladavine.
Ne možemo mu ništa, vjerujte mi.
- Da bismo pobijedili takvog neprijatelja, moramo se boriti na svom
terenu.
- Imate neki plan?
- Biste li ga željeli čuti?
Meba, sav uznemiren, nesvjesno je dotaknuo amajliju koju je nosio oko
vrata.
- Pa, ne znam...
- Vidite, ovim jednostavnim pokretom ruke upravo ste pokazali gdje leži
odgovor: u magiji. Mogu uništiti zaštitu ko-jom je Ramzes okružen. Bit će
to težak i dugotrajan posao, ali znam da ću uspjeti.
Diplomat je ustuknuo.
- Žao mi je, ne mogu vam pomoći u vradžbinama! ?
- Ni ne tražim to od vas, Mebo. Ramzesa treba napasti na još jednom polju,
a tu ste mi vi potrebni.
- Ne razumijem vas.
- Atonovim pristašama potreban je vođa. Netko tko će odigrati odlučujuću
ulogu i svrgnuti oslabljenog i nesposobnog Ramzesa kada Aton uništi
egipatska božanstva.
- To je... jako rizično!
- Progonili su Ehnatona, a ne Atona. Ne postoji zakon koji zabranjuje kult
našeg boga; njegovi sljedbenici su mnogo-brojni i uporni. Ehnaton nije
uspio, ali mi hoćemo.
Meba je bio uznemiren; ruke su mu se tresle.
- Moram razmisliti.
- Zar to nije uzbudljivo? - upitala ga je kraljeva sestra. - Pred nama se
otvara jedan novi svijet, svijet u kojem će biti mjesta za nas!
- Da, nesumnjivo... Ipak, moram razmisliti.
Ofir je bio zadovoljan ovim susretom. Meba je bio prestrašen i oprezan
čovjek, nije bio rođen za vođu. Međutim, *1
mrzio je Ramzesa i žarko je želio povratiti ugled i položaj. si
Bit će neodlučan, pa će se posavjetovati sa svojim vodičem i >j,
prijateljem Henarom, kojeg je Ofir želio pridobiti. Dolanta mu je mnogo
govorila o novom ministru vanjskih poslova koji je bio neizmjerno
ljubomoran na brata. Ofir je bio siguran u to da se Henar samo pretvara da
se promijenio, i da u njemu plamti želja da uništi Ramzesa. Mag će,
zahvaljujući Mebi, doprijeti do ovog moćnika i pretvoriti ga u svog
glavnog saveznika.
Poslije iscrpljujućeg i beskrajno dugog dana na poslu, Sarijev nožni palac
bio je crven i natečen, sav izobličen od artritisa. Jedva je upravljao svojim
službenim kolima, toliko mu je bilo teško stajati. Malo se oraspoložio
kada je pomislio da ga čeka poduzimanje disciplinskih mjera protiv
Židova koji su naposljetku uvidjeli da mu ne mogu ništa. Zahvaljujući
njegovim vezama u tebanskoj policiji i gradonačelnikovoj podršci, i dalje
će moći iskaljivati bijes na tom ološu.
Sve ga je više živcirala prisutnost tajanstvenog maga i njegove šutljive
suputnice. Njih dvoje su, doduše, bili vrlo diskretni, ali su previše utjecali
na Dolentu koja je sa sve većim žarom ispovijedala vjeru u Atona. Tonula
je u misticizam i gutala Ofirove riječi kao vodu s izvora života,
zapostavljajući pritom bračne dužnosti.
Krupna, lascivna brineta čekala je muža na pragu vile.
- Otiđi po melem za masiranje. - zapovjedio joj je. - Strašno me boli prst.
- Jako si razmažen, dragi.
- Ja, razmažen? Ne možeš zamisliti kako se mučim na poslu! Padnem u
depresiju čim vidim one Židove.
Dolanta ga je primila za ruku i povela u spavaću sobu. Sari je legao na
jastuke; supruga mu je oprala noge, namirisala ih i melemom namazala
natečeni prst.
- Je li onaj tvoj mag još uvijek u gradu?
- Da, danas ga je posjetio Meba.
- Bivši ministar vanjskih poslova?
- Da, dobro se slažu.
- Meba - Atonov pristaša? Pa on je najobičnija kukavica!
- I dalje ima dragocjene veze, mnogi plemići ga poštuju. Ofiru i Liti dobro
će doći njegova pomoć.
- Ne misliš li da si previše zaluđena tim misticima?
- Sari! Kako se usuđuješ reći tako nešto?
- Dobro, dobro... Kao da ništa nisam rekao.
- Oni su nam jedina nada, samo uz njihovu pomoć možemo povratiti
položaj i ugled. A vjera u Atona tako je lijepa, tako čista... Zar ne osjećaš
toplinu u srcu dok slušaš Ofirove propovijedi?
- Tko ti je važniji, taj Libijac ili ja?
- Ali... kako vas mogu uspoređivati?
- On te gleda po cijele dane, dok se ja mučim s onim židovskim
lijenčinama. Plavuša i brineta pod istim krovom... Taj tvoj Ofir doista ima
sreće!
Dolanta ga prestane masirati.
- Govoriš gluposti, Sari! Ofir je mudrac, čovjek molitve. Odavno više ne
misli na...
- A ti, da li ti misliš?
- Gadiš mi se!
- Skidaj haljinu, draga, pa me još malo izmasiraj. Mene molitve pretjerano
ne zanimaju!
- A, da, skoro sam zaboravila!
- Što?
- Dvorski glasnik ti je donio pismo.
- Daj mi ga.
Dolanta se udalji. Sarija je nožni palac manje bolio. Kakvo li je to pismo?
Vjerojatno ga obavještavaju da je pre-mješten na neki bolji položaj; neće
više morati gledati Židove!
Krupna brineta vratila se s pismom u ruci. Sari je skinuo pečat s papirusa,
odmotao ga i počeo čitati.
Nabrao je čelo, a usne su mu pobijelile.
- Loša vest?
- Zovu me da dođem u Memphis sa svojom ekipom ciglara.
- Pa to je... divno!
- Pismo je potpisao Mojsije, nadzornik kraljevskih gra-dilišta.
Svi ciglari Židovi odazvali su se pozivu. Kada su Mojsijeva pisma
pristigla u gradilišta diljem zemlje, zavladalo je opće oduševljenje. Od
Mojsijevog boravka u Karnaku, sve su ga više poštovali. Branio je svoju
braću Židove, nije dozvoljavao da se itko prema njima odnosi kao prema
pripadnicima niže rase. Činjenica da je bio Ramzesov prijatelj dodatno mu
je povećala ugled; a sad je dobio zvanje nadzornika kraljevskih gradilišta!
U mnogima se rodila nada. Mladi Židov sigurno će povećati plaće
zaposlenima i poboljšati uvjete rada.
Ni sam Mojsije nije se nadao ovakvom uspjehu. Vođe nekih klanova su
negodovali, ali nitko se nije smio oglušiti o faraonove zapovijedi, bilo im
je jasno da ga moraju bespogovorno slušati. Mojsije je obilazio kamp u
sjevernom dijelu Memphisa kako bi se uvjerio da su radnički šatori udobni
i da je higijena zadovoljavajuća. Sari mu prepriječi put.
- Zašto si me pozvao u Memphis?
- Ubrzo ćeš saznati.
- Ja nisam Židov!
- Pozvao sam i druge Egipćane, šefove zidarskih ekipa.
- Zaboravljaš da je moja supruga kraljeva sestra?
- Ja sam nadzornik njegovih gradilišta. Drugim riječima, tvoj
pretpostavljeni.
Sari se ugrizao za usnu.
- U mojoj ekipi vlada rasulo, Židovi su toliko nedisci-plinirani da
razumiju samo jezik batine. Nemam namjeru biti blag prema njima.
- Potpuno si u pravu, ponekad je nužno primijeniti silu; naravno, u slučaju
da šef nepravedno kazni radnika, i sam mora biti izbatinan. Osobno ću se
pobrinuti da se ovaj zakon primjenjuje.
- Ne bojim te se.
- Ne zaboravi da mi je Razmes dao potpuno odriješene ruke.
Mojsije se okrene i ode; kada se malo udaljio, Sari pljune za njim.
Boravak u Memphisu, kojem se Dolanta toliko veselila, bit će, izgleda,
pravi pakao. Ramzes nije reagirao kada je dobio službenu obavijest da je
njegova starija sestra stigla u grad sa svojim suprugom. Bračni par je
odsjeo u ne baš velikoj vili, u kojoj je boravila i njihova tobožnja posluga,
Ofir i Lita. Dolanta, mag i njegova šutljiva suputnica, unatoč Sarijevom
protivljenju, čvrsto su odlučili svoje djelovanje proširiti i na Memphis.
Ekonomsko središte zemlje bilo je puno stranaca, pa samim tim i
pogodniji teren za propagiranje nove vjere od tradicionalističkog juga,
neprijateljski raspoloženog prema religioznim promjenama. Dolanta je
znala da im ta okolnost ide u prilog, i da će steći veliki broj novih pristaša.
Sari je i dalje bio sumnjičav i nije se pretjerano miješao u njihove planove.
Više ga je zanimalo što će Mojsije reći u govoru koji će održati pred
Židovima.
Na ulazu u Ministarstvo vanjskih poslova nalazila se statua ogromnog
pavijana od ružičastog granita, koji je predstavljao boga Tota. Gospodar
hijeroglifa, tvorac svih jezika, predstavljen je kao strašna životinja od koje
su bježale divlje zvijeri. Egipatski diplomati su po uzoru na njega govorili
po nekoliko stranih jezika, kako ne bi strancima otkrivali svoj sveti jezik.
Kada su boravili u stranim zemljama, egipatski veleposlanici i glasnici
govorili su jezikom svojih domaćina.
Aša je ušao u kapelu za dužnosnike Ministarstva koja se nalazila lijevo od
ulaza u zgradu, i položio narcise na oltar boga Tota. Želio se pomoliti
božanskom pisaru prije negoli prione na odgovoran posao od kojeg je
ovisila sigurnost zemlje.
Elegantni i uglađeni diplomat potom je izišao iz kapele, prošao kroz
prostrane uredske prostorije službenika zaposlenih u Ministarstvu i
zatražio da bude primljen kod Henara čije su prostorije zauzimale gornji
kat.
- Ašo, konačno! Gdje ste dosad?
- Sinoć sam se malo zabavljao, pa sam ustao nešto kasnije nego obično.
Nadam se da vam ne smeta što malo kasnim.
Aša primijeti da je Henarovo lice natečeno i crveno; nije bilo sumnje da je
nešto duboko potreslo kraljevog starijeg brata.
- Što se dogodilo?
- Jeste li čuli da se govori o skupu židovskih ciglara na sjeveru Memphisa?
- Kakve to ima veze s nama?
Mladi diplomat duguljastog lica duboko je prezirao radnike i rijetko je
dolazio u dodir s tim društvenim slojem.
- Da li ste čuli tko ih je pozvao, znate li tko je imenovan za nadzornika
kraljevskih gradilišta? Mojsije!
- Što je u tome neobično? Već je nadgledao gradilište u Karnaku, logično
je da je unaprijeđen.
- Da je samo to u pitanju... Mojsije se jučer obratio Židovima i otkrio im
je Ramzesov projekt; kralj želi izgraditi novu prijestolnicu u Delti!
Aša je dugo šutio. Mladi diplomat, obično siguran u sebe, bio je šokiran.
- Jeste li sigurni?
- Da, Ašo, potpuno sam siguran! Mojsije izvršava naredbe mog brata.
- Nova prijestolnica... Nemoguće.
- Kada je Ramzes u pitanju, ništa nije nemoguće!
- Možda je to samo ideja.
- Ne, faraon je već izradio projekt i izabrao lokaciju. Želi da se grad
podigne u prokletom Avarisu, upravo na onom mjestu gdje smo pretrpjeli
poraz od osvajača Hiksa, od kojih smo se potom jedva oslobodili!
Henar se odjednom oraspoložio.
- A što... ako je Ramzes poludio? Njegov pothvat je osuđen na propast,
možda se možemo obratiti za pomoć nekim razumnim ljudima...
- Nemojte biti preveliki optimist. Ramzes mnogo toga stavlja na
kocku, ali njegov instinkt je, nažalost, dobar vodič. Nije mogao donijeti
bolju odluku; nova prijestolnica na sjeveroistoku zemlje, blizu granice, bit
će jasna opomena Hetitima. Umjesto da se zatvori u sebe, Egipat će svima
dati do znanja da je svjestan neprestane opasnosti koja mu prijeti i da neće
ustupiti neprijateljima ni pedalj svoje zemlje. Kralj će biti pravovremeno
obavještavan o kretanju neprijatelja, pa će moći pravovremeno reagirati.
Henar je sjeo, silno razočaran.
- Pa to je katastrofa. Naši planovi padaju u vodu.
- Sada ste, pak, previše pesimist. S jedne strane, Ramzes možda neće
uspjeti ostvariti svoju želju; s druge strane, zašto bismo odustali od našeg
plana, čak i da je ostvari?
- Zar ne razumijete da moj brat uzima u svoje ruke vanjsku politiku?
- Razumijem, ali to je bilo za očekivati. Ne zaboravite da ćemo i dalje biti
njegov glavni izvor informacija. Ostavimo ga u uvjerenju da smo mu
duboko odani.
Henaru se vraćalo samopouzdanje.
- U pravu ste, Ašo; nova prijestolnica nije nepremostiv problem.

Snažne emocije su preplavile kraljicu Tuju kada je zakoračila u vrt svog

memflškog dvora. Jako je voljela šetati ovuda sa Setijem, dok je vrijeme s
njim brzo prolazilo! Sjećala se svake njegove riječi, svakog pogleda.
Mislila je da će zajedno uživati u dugoj, mirnoj starosti. Ali, Seti je otišao
nekud daleko, a ona je ostala sama, na ovom prelijepom mjestu punom
narova i tamarisa. Vrt je bio prekriven različkom, anemonama, žabnjacima.
Osjetivši blagi umor, Tuja sjedne pod sjenicu prekrivenu penjačicom s
plavim cvjetovima, pored bazena s lotosima.
S njenog lica nestalo je svakog traga žalosti kada je ugledala Ramzesa
kako joj dolazi ususret.
Za manje od godinu dana vladavine, njen sin je stekao neobičnu sigurnost.
Nije bio ništa manje energičan vladar od Setija i bilo joj je jasno da se u
njega uselila neka neiscrppa snaga.
Ramzes nježno poljubi majku i sjedne s njene desne strane.
- Moram razgovarati s tobom.
- Zato sam ovdje, sine moj.
- Postavio sam nove ljude na visoke položaje. Odobravaš li moj izbor?
- Sjećaš li se Setijevog savjeta?
- Da, on mi je bio zvijezda vodilja. 'Istražuj dubine ljudske duše, okruži se
pravednim, časnim ljudima, sposobnima da nepristrano prosuđuju, onima
koji nikada neće prekršiti zakletvu odanosti'. Da li sam uspio? Samo mi
vrijeme može dati odgovor na to pitanje.
- Bojiš li se da bi netko mogao ustati protiv tebe?
- Znam da je to nemoguće izbjeći, obzirom na moj poduhvat. Mnogi će
biti uvrijeđeni zato što gradim novu prijestolnicu, doći će do sukoba
interesa. Ta ideja je bljesnula u meni, preplavila mi je misli poput
svjetlosti, nametnula mi se kao neuništiva istina.
- To se zove sia, čista intuicija koja ne priznaje razum i analizu. Seti se
često oslanjao na nju i vjerovao je da se prenosi s faraona na faraona.
- Da li se slažeš s mojom odlukom o gradnji Pi-Ramzesa?
- Sia je progovorila iz tvog srca. Nije ti potrebno moje mišljenje.
- Želim čuti što misliš jer osjećam očevu prisutnost u ovom vrtu, jer znam
da oboje čujemo njegov glas.
- Znakovi su se pojavili, Ramzese; tvoja vladavina obilježava početak
novog doba. Pi-Ramzes će biti tvoja prijestolnica.
Ramzesove i Tujine ruke se sjediniše. *
- Kada budeš vidjela moj grad, srce će ti se ispuniti radošću, majko.
- Brinem se, nisam sigurna da si dobro zaštićen.
- Seramana je budan čuvar.
- Mislila sam na magijsku zaštitu. Jesi li razmišljao o izgradnji vječnog
hrama?
- Da, već sam izabrao mjesto, ali Pi-Ramzes je moj prioritet.
- Ne zaboravi na taj hram. Ako se sile mraka urote protiv tebe, on će ti
biti najbolji saveznik.

Mjesto je bilo čarobno.

Plodno zemljište, široka polja, prostrani pašnjaci, putovi duž kojih se
prostiralo cvijeće, voćnjaci s kao med slatkim jabukama, veliki maslenjak,
bogati ribnjaci, bare sa slanom vodom, šuma s visokim, čvrstim stablima
papirusa - okolica Avarisa, prokletog grada koji su činili hram boga Seta i
nekoliko kuća, bila je prelijepa.
Na ovom mjestu Seti je Ramzesa suočio s moći. Na ovom mjestu Ramzes
će sagraditi svoju prijestolnicu.
Ljepota i raskoš predjela iznenadili su Mojsija. Bio je član ekspedicije
koju su činili Židovi i egipatski poslovođe. Predvodio ju je osobno
Ramzes, praćen svojim ljubimcima, lavom i psom. Seramana i desetak
izvidnika išli su ispred kolone kako bi se uvjerili da je put čist.
Avaris je drijemao na jesenjem suncu. U gradu su živjeli usporeni seljaci,
berači papirusa i nekolicina neambicioznih službenika. Vrijeme kao da je
stalo u tom mjestu osuđenom na zaborav.
Krenuvši iz Memphisa, ekspedicija se zaustavila u svetom gradu
Heliopolisu da bi Ramzes prinio darove svom zaštitniku, bogu Ra. Zatim
je prošla kroz Bubastis, grad Bastete, boginje ljubavi i nježnosti s obličjem
mačke, te je zaplovila Pelužanskim6 rukavcem Nila koji se nazivao

6 Pelužanski rukavac', jedan od tri velika rukavca u Delti, dobio je ime po

Peluzi (u blizini Tel Farameha), gradu u istočnom dijelu Delte.

i 'Raovim vodama'. Avaris se nalazi u blizini Menzaleha, na zapadnoj

strani'Horusove staze', puta kojim se preko sinajskog primorja stiže do
Palestine.
- Mjesto doista ima velik strateški značaj. - zaključio je Mojsije nakon što
je proučio Ramzesov projekt.

- Razumiješ li sada zašto sam ga izabrao? Iskopavanjem kanala i

produžavanjem 'Raovih voda, otvorit ćemo vodeni put do velikih jezera
koja graniče s prevlakom El-Kantara. U hitnim slučajevima bit ćemo u
mogućnosti brzo doploviti do tvrđave u Sili i do malih pograničnih utvrda.
Pojačat ću zaštitu istočne Delte, osigurat ću putove, a vijesti iz naših
protektorata stizat će mi vrlo brzo. Ljeti je ovdje ugodno; vojska će biti
pošteđena velikih vrućina, i u slučaju opasnosti moći će pravovremeno
djelovati.
- Tvoja dalekovidnost je zapanjujuća. - Priznao je Mojsije.
- Kakvog su raspoloženja tvoji ljudi?
- Čini mi se da su zadovoljni time što ću im ja biti nadređeni. Ali, ipak ih
najviše motiviraju velike plaće.
- Nema uspjeha bez širokogrudnosti. Želim da izgrade veličanstveni grad.
Mojsije se vratio proučavanju projekta. Četiri glavna hrama bit će
izgrađena na četiri strane svijeta: na zapadu će se nalaziti hram Amona,
'skrivenog' boga; na jugu će biti svetište posvećeno Setu, zaštitniku grada;
sirijska boginja Astarteja dobit će svoj hram u istočnom dijelu grada; dok
će sjever krasiti hram 'zelene' Uađete. Uz Setov hram bit će izgrađena
riječna luka, povezana s Raovim i Avarisovim vodama, širokim kanalima
koji će okruživati grad i snabdijevati ga vodom za piće. Oko luke bit će
smještena skladišta, žitnice i radionice. Sjeverno od luke, u središtu grada,
niknut će kraljevska palača, administrativne zgrade, vile i stambene četvrti.
Palača će gledati na glavnu ulicu u kojoj će biti hram boga Ptaha,
Stvoritelja; ulicu će presijecati dvije velike aleje, jedna s lijeve, druga s
desne strane, koje će voditi prema Amonovom i Raovom
hramu. Setovo svetiše bit će najizoliranije, nalazit će se s druge strane
kanala koji će povezivati Raove i Avarisove vode.
Vojska će imati na raspolaganju četiri vojarne, jednu između Pelužanskog
rukavca i administrativne četvrti, a ostale tri na obali 'Avarisovih voda',
prvu iza Ptahovog hrama, drugu u stambenoj četvrti i treću u blizini
hramova boginje Astarteje i boga Raa.
- Majstori će već sutra osposobiti radionice za izradu glaziranih opeka. -
reče mu Ramzes. - Želim da sve građevine, od najskromnije kuće pa do
sale za prijeme, budu u živim bojama. Još samo da ih napravimo; a to je
tvoj posao, Mojsije.
Mojsije je palcem provjeravao jednu po jednu zgradu koje je vladar ucrtao
na projektu.
- Ovo je ogroman posao, pravi izazov. Ali...
- Što, ali?
- Bez uvrede, Veličanstvo, ali nedostaje jedan hram. Možemo ga podići
između Amonovog i Ptahovog svetišta.
- Kojem bi božanstvu bio posvećen?
- Onom kojem faraon mora zahvaliti za svoju moć. Zar ne moramo
izgraditi hram u kojem ćeš se podvrgnuti obredu preporoda?
- Da bi se podvrgnuo obredu preporoda, faraon mora vladati najmanje
trideset godina. Nanio bih uvredu sudbini kada bih već sada započeo s
njegovom gradnjom.
- Ali, ipak si ostavio prazan prostor.
- Da nisam to učinio, uvrijedio bih sreću koja me prati. Kada budemo
slavili tridesetogodišnjicu moje vladavine, ti ćeš sjediti na počasnom
mjestu s našim prijateljima iz mladosti.
- Za trideset godina... Kakvu li nam je sudbinu Bog namijenio?
- Za sada želi da zajedno izgradimo egipatsku pri-jestolnicu.
- Podijelio sam Židove u dvije grupe. Prva će prenijeti kamene blokove na
gradilišta gdje se zidaju hramovi, a zatim će tamo raditi pod vodstvom
egipatskih majstora. Druga grupa će izraditi tisuće cigala za tvoju palaču i
svjetovne građevine. Bit će mi naporno voditi obje grupe. Mislim da neću
više dugo biti omiljen među radnicima. Znaš li kako me zovu Židovi?
Masa,'iz vode izvađen'!
- Da nisi možda i ti napravio kakvo čudo?
- Radi se o staroj babilonskoj legendi koja im se jako sviđa; a oni su se
poigrali mojim pravim imenom; Mojsije znači 'Onaj koji je rođen, pa
misle da sam ja, Židov, blagoslovljen od bogova, kao u toj legendi. Nisam
li školovan kao plemić, nisam li faraonov prijatelj? Bog me je izbavio
iz'vode' nesreće i siromaštva. Smatraju da zaslužujem da me prate jer
imam toliko sreće; zato ciglari i imaju povjerenja u mene.
- Ne smiju ni u čemu oskudijevati. Kraljevske žitnice stoje ti na
raspolaganju u slučaju nužde.
- Izgradit ću ti prijestolnicu, Ramzese.
Židovski ciglari ljubomorno su čuvali tajne svog zanata. Nosili su kratke
crne perike vezane bijelom trakom, otkrivene uši, kratke brkove i bradu,
imali su nisko čelo i debelu donju usnu. Sirijci i Egipćani uzalud su
pokušavali dostići njihovo umijeće, Židovi su uvijek bili najbolji ciglari i
tako će i ostati. Posao je bio težak, ali su korektno plaćeni i imali su pravo
na slobodne dane. Dobivali su ukusnu hranu, a i smještaj je bio dobar.
Mojsije im nije tajio da će se na gradilištima Pi-Ramzesa raditi više negoli
igdje drugdje, ali im je obećao da će njihov napor biti na odgovarajući
način nagrađen. Svatko tko bude marljivo radio na izgradnji nove
prijestolnice steći će pravo malo bogatstvo.
Tri prosječna radnika mogla su u toku dana izraditi osamsto do devetsto
manjih cigala; za izgradnju Pi-Ramzesa bile su potrebne i cigle većih
dimenzija, za temelje na koje su se potom slagale manje cigle serijske
proizvodnje. Bilo je od velike važnosti da ovi temelji budu kvalitetni, pa je
na ciglarima ležala velika odgovornost.
Židovima je već od prvog dana bilo jasno da će Mojsije upravljati
radnicima čvrstom rukom. Oni koji su mislili da će moći zabušavati grdno
su se prevarili, svi će morati marljivo raditi sve do dana proglašenja nove
prijestolnice. Abner je, kao i njegove kolege, odlučio da će dati sve od
sebe kako bi od mulja s Nila i mljevene slame napravio dobru mješavinu
za cigle. Na nekoliko velikih lokacija radnici su vlažili mulj vodom koju
su crpili iz rova povezanog s kanalom; zatim su, uz pjesmu, gnječili mokar
mulj budacima i pijucima da bi cigle koje su se od njega izrađivale bile
vrhunske kvalitete.
Abner je bio spretan i vrijedan čovjek; kada bi dobio zadovoljavajuću
smjesu, sipao bi je u kantu koju je pomoćnik potom nosio u radionicu gdje
su je izlili u drvene kalupe. Vađenje cigala iz kalupa bio je osjetljiv posao
kojem je često prisustvovao i sam Mojsije. Cigle su odlagane na suhu
zemlju; poslije četverodnevnog sušenja slagane su na gomile i nošene na
gradilišta.
Premda napravljene od jednostavnog materijala, dobre cigle od mulja s
Nila bile su vrlo otporne; kada bi se našle u rukama iskusnih zidara, zub
vremena nije im mogao naškoditi.
Židovi su se međusobno natjecali tko će bolje raditi; svakako, bili su
potaknuti velikim plaćama, ali su, s druge strane, bili i vrlo ponosni stoga
što sudjeluju u veličanstvenom pothvatu. Kad bi elan opao, Mojsije ih je
poticao i hrabrio, te je opet na tisuće savršenih cigala izlazilo iz kalupa.
Pi-Ramzes se rađao, jedan veliki san postupno se pretvarao u stvarnost.
Majstori i klesari strogo su se držali kraljevog projekta i zidali solidne
temelje; neumorni radnici raznosili su cigle.

7 Svaka od ovih lokacija prostirala se na oko 6000 kvadratnih metara.

Grad je pod sunčevom svjetlošću polako rastao.
Abner se divio Mojsiju. Židov je u sumrak svakodnevno obilazio grupe
radnika, provjeravao kakvoću hrane, slao bolesne i previše iscrpljene
radnike na odmor. Radnici su ga obožavali.
Zahvaljujući dobroj plaći, Abner će svojoj obitelji priuštiti lijepu kuću, i to
baš ovdje, u budućoj prijestolnici.
- Jesi li zadovoljan sobom, Abnere? Sari se zlokobno smješkao.
- Što hoćeš?
- Ja sam ti šef. Da nisi možda zaboravio?
- Radim svoj posao.
- Loše ga radiš.
- Kako to misliš, loše?
- Upropastio si nekoliko cigala.
- Nije točno!
- Poslovođe su primijetili da ne radiš dobro, pa su sastavili izvještaj. Ako
ga dostavim Mojsiju, bit ćeš otpušten, možda i osuđen.
- Čemu takve laži?
- Ostaje ti samo jedna mogućnost: moraš kupiti moju šutnju.
- Pravi si šakal, Sari!
- Nemaš izbora, Abneru.
- Zašto me mrziš?
- Zato što si Židov; morat ćeš platiti danak, i za sebe i za druge Židove.
- Nemaš pravo na to!
- Hoću odgovor, odmah!
Abner je pognuo glavu. Sari je bio jači.
On se u Memphisu osjećao bolje nego u Tebi. U 'velikom je gradu živjelo
mnogo stranaca od kojih se većina toliko uklopila u egipatsko društvo da
se ni po čemu nisu razlikovali od Egipćana. Među njima je bilo i pristaša
Ehnatonove doktrine i magu je uspjelo pridobiti ih na svoju stranu,
obećavši im sretnu budućnost.
Oni koji su imali sreće vidjeti šutljivu Litu bili su oduševljeni. Nitko nije
sumnjao da u njenim venama teče krv prokletog kralja. Svojim uvjerljivim,
sugestivnim govorima mag je činio čuda. Memfiška vila Ramzesove sestre
postala je stjecištem Atonovih vjernika kojih je svakog dana bivalo sve
više.
Ofir nije bio prvi stranac koji je propovijedao nove ideje, ali je jedini
pokušavao oživjeti herezu koju su odbacili Ehnatonovi nasljednici.
Prijestolnica prokletog kralja i njegovo groblje zauvijek su napušteni,
nitko više nije bio pokopan u velikoj nekropoli pored Atonovog grada.
Budući da se Ramzes već obračunao s crkvenim velikodostojnicima u
Karnaku, bilo je jasno da faraon neće tolerirati nikakva vjerska previranja.
Ofir je u svojim govorima kritizirao kralja i njegovu politiku, vrlo vješto i
umjereno, kako ne bi naišao na neodobravanje svojih novih pristaša.
Mag je napredovao.
Dolanta mu je donijela svjež sok od rogača.
- Djelujete umorno, Ofire.
- Naš zadatak nije lak. Kako vam je suprug?
- Nezadovoljan je poslom. Sudeći po njegovom zadnjem pismu,
svakodnevno se svađa s lijenim i lažljivim Židovima.
- Ali, govori se da radovi dobro napreduju.
- Svi govore da će nova prijestolnica biti prelijepa.
- Ali, bit će posvećena Setu, gospodaru zla i mračnih sila! Ramzes
pokušava uništiti svjetlost, ugasiti sunce. Moramo ga zaustaviti.
- Znam, Ofire.
- Svjesni ste da mi je vaša podrška neophodna. Hoćete li mi dozvoliti da
upotrijebim svoje tajno znanje kako bih spriječio Ramzesa da uništi Egipat?
Krupna lascivna brineta ugrizla se za usnu.
- Ramzes mi je brat!
Ofir nježno uhvati Dolantu za ruke.
- Toliko nam je zla već nanio! Poštovat ću, razumije se, vašu odluku, ali
oklijevanje ne vodi nikuda. Ramzes je sve jači, iz dana u dan! Njegova
magijska zaštita sve je moćnija. Nisam siguran da ću je uspjeti uništiti ako
budemo dugo čekali.
- Ali, to je tako strašno...
- Morate biti svjesni svoje odgovornosti, Dolanta. Uskoro će biti
prekasno.
Kraljeva sestra je oklijevala prije negoli će izgovoriti konačnu presudu.
Ofir joj pusti ruke.
- Možda postoji drugi način.
- Na što mislite?
- Kruže glasine da je kraljica Nefertari trudna.
- Ne radi se o glasinama! Dovoljno je pogledati je, u njoj buja novi život.
- Volite li je?
- Ni najmanje.
- Dobro. Noćas će mi jedan Libijac donijeti sve što je potrebno.
- Zatvorit ću se u svoju sobu! - uzviknu Dolanta prije nego što je nestala.
Čovjek je stigao usred noći. Dolanta i Lita su spavale, u vili je vladala
tišina. Ofir otvori vrata, uzme torbu iz ruku trgovca i isplati ga s dva
lanena sukna koja mu je dala Dolanta.
Neobična trgovina trajala je svega nekoliko sekundi. Ofir se zatvorio u
malu, slabo osvijetljenu sobu bez prozora.
Posložio je sadržaj torbe na nizak stol: kip majmuna, ruku od slonove
kosti, mali stup i dvije figurice od kojih je jedna predstavljala golu ženu, a
druga ženu sa zmijama u rukama. Majmun će mu podariti umijeće boga
Tota, ruka sposobnost da djeluje, gola žena će mu omogućiti da napadne
kraljičine genitalije, stup će jamčiti da posljedice napada budu trajne, a
žena sa zmijama uštrcat će otrov crne magije u Nefertarino tijelo.
Ofirov zadatak neće biti lagan. Kraljica je bila jaka ličnost, štitile su je,
kao i kralja, nevidljive sile. Ali, njena zaštita bila je smanjena zbog
trudnoće. Kraljica je hranila u sebi jedno novo biće koje ju je, malo-
pomalo, lišavalo snage.
Ofiru će biti potrebno najmanje tri dana i tri noći da bi vradžbina uspjela.
Žalio je zbog činjenice što će odložiti izravan napad na Ramzesa. Da bi se
svim silama mogao baciti na glavni plijen, morao je najprije u potpunosti
pridobiti Dolentu. U međuvremenu, oslabit će protivnika.
Ramzes je tekuće poslove povjerio Ameniju i ministrima kako bi mogao
što više vremena provoditi na gradilištu u Pi-Ramzesu. Radovi su odlično
napredovali zahvaljujući Mojsijevom elanu i savršenoj organizaciji posla.

Među radnicima je vladala dobra atmosfera; i dalje su dobivali kvalitetnu

hranu, a pri određivanju plaća, koje su bile redovito isplaćivane, uzimalo
se u obzir zalaganje svakog pojedinca; najmarljiviji su zarađivali lijepe
iznose i jednog dana će se moći nastaniti u novoj prijestolnici ili kupiti
zemlju u nekoj drugoj provinciji. Dobro opremljena zdravstvena služba
pružala je besplatnu pomoć bolesnicima; za razliku od drugih gradilišta, u
Pi-Ramzesu nije bilo zabušanata koji su se pravili da su bolesni da bi
iskamčili koji dan odmora.
Kralj je vodio računa o sigurnosti ljudi, pa je zapovjedio poslovođama da
ih neprestano nadgledaju; zahvaljujući njihovom nadzoru nije bilo većih
nesreća. Nekoliko radnika lakše se ozlijedilo pri postavljanju granitne
ploče na gradilištu gdje se zidao Amonov hram, ali su se brzo oporavili.
Radilo se u dvije smjene, a svaki radnik je poslije šest radnih dana dobivao
dva slobodna dana da bi se opustio i povratio snagu.
Mojsije nije imao vremena za odmor. Trčao je s gradilišta na gradilište,
izbjegavao sukobe, pisao izvještaje, donosio važne odluke, naručivao
materijal, slao iscrpljene radnike na odmor. Spavao je jedan sat poslije
ručka i tri sata noću. Židovski ciglari bespogovorno su ga slušali; nikada
nisu radili za čovjeka koji se tako predano borio za njihove interese.
Abner se želio požaliti Mojsiju na Sarija, ali je strahovao od posljedica,
budući da je Egipćanin imao dobre veze u policiji. Ako bi ga optužili za
izazivanje nereda, bio bi protjeran iz zemlje i nikada više ne bi vidio svoju
obitelj. Otkako je platio Sariju, ovaj ga više nije maltretirao, gotovo da je
bio ljubazan prema njemu. Uvidjevši da je najgore prošlo, Židov je
odlučio da nikome ne govori o Sarijevoj ucijeni i nastavio je raditi s istim
žarom.
Ramzes je tog jutra stigao na gradilište. Čim su čuli da će ih kralj posjetiti,
Židovi su se okupali, skratili brade i brkove, stavili na glave svečane
perike, vezali ih čistim trakama i poredali cigle.
S prvih kola koja su se zaustavila pred radionicom sišao je gorostas,
naoružan i u oklopu, te su Židovi zanijemjeli od straha. Da nije netko
počinio kakav prijestup? Prisutnost dvadesetak strijelaca unijela je dodatni
nemir u ljude.
Seramana bez riječi prođe pored vrste prestrašenih Židova. Kada se
uvjerio da je sve u redu, dade znak jednom vojniku da propusti kraljevske
kočije.
Ciglari su se poklonili faraonu koji im je ponaosob čestitao na vrijednom
radu, oslovivši svakog imenom. Bili su presretni kada su čuli da će dobiti
nove perike i ćupove bijelog vina iz Delte; ali najviše ih je dirnula pažnja s
kojom je kralj proučavao svježe oprane cigle, uzimajući jednu po jednu u
ruku.
- Savršene su. - pohvalio ih je. - Sljedeći tjedan ćete dobiti dvostruke
porcije hrane i dodatni dan odmora. Gdje vam je šef?
Sari je istupio iz vrste.
Nekadašnji Ramzesov učitelj jedini se nije radovao kraljevom posjetu.
Njemu, nekada savršenom profesoru i ambicioznom dvorjaninu, bilo je
teško stati pred čovjeka protiv kojeg se urotio.
- Jesi li zadovoljan svojim novim položajem, Sari?
- Zahvaljujem Vašem veličanstvu što mi ga je povje-rilo.
- To možeš zahvaliti mojoj majci i Nefertari. Da nije bilo njih, tvoja bi
kazna bila daleko stroža.
- Svjestan sam toga, Vaše veličanstvo; trudim se iskupiti za greške iz
prošlosti.
- Tvoje greške su neoprostive, Sari.
- Grižnja savjesti koja mi izjeda srce gora je od kiseline.
- To je neizmjerno blaga kazna u odnosu na zločin koji si počinio.
- Zar se ne smijem nadati oprostu od Vašeg veličanstva?
- Ne poznajem tu riječ, Sari; ili se živi po Zakonu, ili izvan njega. Uprljao
si ime boginje Maat, tvoja duša je zauvijek prokleta. Pazi što radiš, znaš
što te čeka ako mi se Mojsije požali na tebe.
- Zaklinjem vam se, Vaše veličanstvo, da ću...
- Više ni riječi! I budi sretan da imaš priliku raditi na izgradnji Pi-Ramzesa.
Kralj se popeo na kočiju,.praćen oduševljenim povicima. Sari se teška srca
priključio klicanju.
Kao što se moglo i pretpostaviti, gradnja hramova ..išla je sporije od
podizanja svjetovnih građevina. Isporuka kamenih blokova odvijala se,
međutim, bez kašnjenja, a nosači, među kojima je bilo i mnogo Židova,
marljivo su ih raznosili po gradilištima.
Zahvaljujući trudu ciglara, u središtu buduće pri-jestolnice rasla je
kraljevska palača. Već su pristizali prvi transportni brodovi, skladišta su
bila otvorena, iz jednih radionica izlazili su luksuzni komadi namještaja, iz
drugih glazirane opeke za fasadu. Zidovi vila kao da su nicali iz zemlje,
stambene četvrti postupno su zadobivale oblik, bilo je pitanje dana kada će
se prve jedinice useliti u vojarne.
- Jezero pored palače bit će predivno. - reče Mojsije. - Kopanje će biti
završeno sredinom sljedećeg mjeseca. Tvoja će prijestolnica biti lijepa
zato što je gradimo s ljubavlju.
- A ti ćeš biti najzaslužniji za naš uspjeh.
- Možda, na prvi pogled. Ti si izradio projekt; ja sam samo izvršitelj.
Kralj je osjetio predbacivanje u Mojsijevom glasu. Želio ga je upitati za
objašnjenje, ali mu pozornost privuče glasnik s memfiškog dvora koji je
galopirao prema njima. Seramana ga je jedva zaustavio na desetak metara
od kralja. Glasnik skoči na zemlju, sav zadihan.
- Vaše veličanstvo... morate žurno... u Memphis. Kraljica...
bolesna je.
Ramzes se sudario s Pariamakuom, glavnim dvorskim liječnikom,
obrazovanim i poštovanim pedesetogodišnjakom dugih i otmjenih ruku.
Ovaj iskusni kirurg bio je na glasu kao izuzetan liječnik, ali se govorilo da
je strog prema svojim pacijentima.
- Želim vidjeti kraljicu. - zahtijevao je Ramzes.
- Kraljica spava, Vaše veličanstvo. Sestre su je izmasirale uljem u koje
sam dodao sredstvo za spavanje.
- Što se dogodilo?
- Strahujem da bi moglo doći do prijevremenog poroda.
- Pa to je... opasno!
- Da, nažalost, vrlo opasno.
- Zapovijedam vam da spasite kraljicu.
- Mislim da postoji nada da rodi zdravo dijete.
- Kako znate?
- Moji liječnici obavili su uobičajen test, Vaše veli-čanstvo. Stavili su
ječam i žito u platnene torbe i nekoliko ih dana zalijevali kraljičinim
urinom. Kako su i ječam i žito proklijali, kraljica će roditi; žito je
proklijalo prvo, što znači da će kraljica roditi djevojčicu.
- Mislio sam daje suprotno.
Doktor Pariamaku mu uputi hladan pogled.
- Vaše veličanstvo vjerojatno misli na drugi eksperiment s pšenicom i
ječmom koji se zasade u zemlju. Ostaje nam da se nadamo da se sjeme,
koje je izašlo iz vašeg i ušlo u kraljičino srce, dobro pričvrstilo za
kralježnicu i djetetove kosti. Kvalitetna sperma osigurava dobru hrptenu
moždinu i koštanu srž. Moram li vas podsjetiti da otac stvara kosti i tetive,
a majka kožu i krv?

Pariamaku nije bilo nezadovoljan predavanjem koje je upravo održao

ovom uvaženom učeniku.
- Sumnjate u znanje iz područja fiziologije negdašnjeg učenika Kapa,
doktore?
- Naravno da ne sumnjam, Vaše veličanstvo!
- Niste predvidjeli da kraljici neće biti dobro.
- Moja znanost, Vaše veličanstvo, ima svoje granice, i...
- Moja moć ih nema, doktore. Zahtijevam da mi se rodi živo i zdravo
dijete.
- Veličanstvo...
- Da, doktore?
- I vaše zdravlje zaslužuje moju pozornost. Još nisam imao čast pregledati
vas, iako mi dužnost nalaže...
-Pustite mene, ja ne znam što je to bolest. Obavijestite me čim se kraljica
probudi.
Kada je Seramana propustio doktora Pariamakua u Ramzesovu kancelariju,
sunce je već zalazilo. Liječniku je bilo neugodno.
- Kraljica se probudila, Vaše veličanstvo. Ramzes je ustao.
- Ali...
- Govorite, doktore!
Pariamaku, koji se već pohvalio kolegama da je održao lekciju kralju,
žalio je što pred njim ne stoji Seti, premda je smatrao da je pokojnik bio
neugodan i ćudljiv čovjek.
- Kraljicu su upravo odveli u salu za porod.
- Ali, zahtijevao sam da je vidim!
- Babice su rekle da ne smijemo izgubiti niti sekunde. Ramzes je slomio
trščano pero kojim je pisao. Hoće li
imati snage nastaviti vladati ako Nefertari umre?

Šest babica iz Kuće Života, odjevenih u tunike, s ogrlicama od tirkiza oko

vrata, pomoglo je Nefertari da dođe do sale za porode koja se nalazila u
prozračnoj zgradi punoj cvijeća. Kraljica će, kao i sve Egipćanke, roditi u
čučećem položaju, na trščanom krevetu prekrivenom kamenjem. Kamenje
je simboliziralo sudbinu svakog novorođenčeta čiji je životni vijek
određivao Tot.
Prva babica će stezati kraljicu oko struka, druga će pomagati u svim
fazama poroda, treća će primiti dijete na ruke, četvrta će mu pružiti prvu
njegu, peta će ga nahraniti, a šesta će predati kraljici dva ključa života
prije nego što dijete zaplače. Premda svjesne opasnosti, žene su bile
pribrane.
Nakon što je dugo masirala Nefertari, glavna babica joj je stavila vruće
obloge na donji dio trbuha i stegnula joj abdomen. Ocijenila je da će porod
biti vrlo bolan, pa je, da bi ga ubrzala, namazala unutrašnjost kraljičine
vagine kremom od smole smrdulje, luka, mlijeka, komorana i soli. Protiv
bolova upotrijebit će smjesu od samljevene kuhane zemlje i mlakog ulja
kojom će namazati genitalije.
Babice su bile svjesne da Nefertari čeka duga borba i da je ishod
neizvjestan.
'Neka Hator podari dijete kraljici', zapjevala je jedna od njih, 'neka ga
zaštiti od svake bolesti; odlazi, demone koji dolaziš iz mraka, ti koji
podmuklo ulaziš krijući lice! Nećeš nauditi ovom djetetu, nećeš ga
uspavati, nećeš ga odvesti! Neka u njega uđe duh, neka ga oživi i odagna
sve vradžbine, neka mu zvijezde budu naklonjene!'
Kada je pala noć, kontrakcije su postale učestale. Babica je kraljici
napunila usta pastom od graha kako se ne bi povrijedila kada bude stezala
zube.
Žene su počele recitirati vradžbine protiv bolova. Šest pribranih babica,
sigurnih u sebe i u svoje znanje, pomoglo je egipatskoj kraljici da donese
dijete na svijet.
Ramzes više nije mogao izdržati. Kada sfc doktor Paraimaku pojavio po
deseti put, pomislio je da će kralj skočiti na njega.
- Je li konačno gotovo?
- Je, Vaše veličanstvo.
- Kako je Nefertari?
- Kraljica je živa i zdrava, dobili ste djevojčicu.
- Kako je beba?
- To je... teško pitanje.
Ramzes je odgurnuo doktora i pojurio ka zgradi za porode. U sali je našao
samo babicu.
- Gdje su mi supruga i kći?
- Prebačene su na dvor, Vaše veličanstvo.
- Recite mi istinu!
- Dijete je vrlo slabo.
- Želim ih vidjeti.
Nefertari je spavala, opuštena, iscrpljena, ali blistava. Glavna babica joj je
dala sedativ.
Beba je bila prelijepa. Začuđeno je promatrala svijet oko sebe.
Kralj ju je uzeo u naručje.
- Pa, ona je prelijepa! Čega se bojite?
- Htjele smo joj staviti amajliju oko vrata, ali se uzica prekinula. To je loš
znak, Vaše veličanstvo, vrlo loš znak.
- Je li netko prorekao što će se dogoditi?
- Čekamo proročicu.
Proročica se pojavila poslije nekoliko minuta; ona i babice činile su
'sestrinstvo sedam Hatora' koje je proricalo sudbinu novorođenčadi. Žene
su stale uokolo djeteta i sjedinile misli kako bi pročitale sudbinu.

Obred je trajao duže nego obično.

Neraspoložena, proročica se odvoji od grupe i priđe kralju.
- Oprostite, Vaše veličanstvo, izgleda da nije pravi tre-nutak za proricanje.
Nismo u mogućnosti da...
- Ne laži.
- Možda nismo u pravu.
- Budi iskrena, preklinjem te.

- Sudbina ovog djeteta odigrat će se u sljedeća dvadeset četiri sata. Ako

ne pronađemo način kako istjerati demona koji joj rovari po srcu, vaša kći
neće preživjeti sljedeću noć.
ra prehranu novorođenčeta bila je zadužena dojilja /izvrsnog zdravlja.
Doktor Pariamaku osobno je provjerio kakvoću njenog mlijeka kako bi se
uvjerio da ima karakterističan, ugodan miris brašna od rogača. Da bi imala
dovoljno mlijeka, dojilja je morala piti sok od smokava i jesti smjesu od
ulja i skuhane, mljevene hrptene kosti mliječne ribe.
Na veliko razočaranje dojilje i liječnika, beba Je odbila sisati. Probali su s
drugom dojiljom, ali bez uspjeha. Ni posljednji pokušaj s izuzetno
kvalitetnim mlijekom čuvanim u vazi u obliku nilskog konja nije dao
rezultate. Beba nije mogla gutati gustu tekućinu što je curila iz bradavice
životinje.
Liječnik je navlažio usne male bolesnice i spremao se poviti ju u vlažne
plahte, kad ju je Ramzes uzeo u naručje.
- Izgubit će svu tekućinu, Vaše veličanstvo!
- Vaša je znanost ovdje nemoćna. Samo će je moja snaga održati na
životu.
Noseći kćer na grudima, kralj ode do Nefertarinog uzglavlja. Premda
iscrpljena, mlada žena je sjala.
- Tako sam sretna! Je li joj dobro?
- Kako se ti osjećaš?
- Dobro sam, ne brini. Jesi li razmišljao kako da je nazovemo?
- Majka treba dati ime kćeri.
- Zvat će se Meritamon, Amonova miljenica, i vidjet će tvoj vječni hram.
Dok sam rađala, obuzele su me neobične misli... Moraš ga što prije
izgraditi, Ramzese... Taj hram će biti tvoje najbolje oružje protiv zla, uz
njegovu pomoć zajedno ćemo se boriti protiv mračnih sila.
- Ostvarit ću ti želju.
- Zašto tako snažno stežeš dijete?
Nefertarin pogled bio je tako bistar, tako pun povjerenja, pa Ramzes nije
imao srca lagati joj.
- Meritamon je bolesna.
Kraljica su uspravi i uhvati kralja za ručni zglob.
- Što joj je?
- Ne želi jesti, ali izliječit ću je. Umorna kraljica padne u postelju.
- Već sam izgubila jedno dijete... Mračne sile žele nam oduzeti kćer...
Pada noć...
Nefertari se onesvijestila.
- Što mislite, doktore? - upita Ramzes.
- Kraljica je vrlo slaba. - odgovori mu Pariamaku. - Ako preživi, neće više
moći rađati; sljedeća trudnoća po nju bi bila kobna.
- Kako je naša kći?
- Nije mi jasno; trenutno je tako mirna! Do maloprije sam mislio da su
babice u pravu, a sada mi njihova pretpostavka djeluje apsurdno.
- Kakva pretpostavka? Govorite!
- Misle da se radi o vradžbinama.
- Vradžbine, ovdje, na mom dvoru?
- U pravu ste, nemoguće. Ali možda bi ipak trebalo pozvati dvorske
čarobnjake...
- A, ako je ovo djelo nekog od njih? Ne, ostaje mi samo jedno.
Meritamon je zaspala na snažnim očevim rukama.
Dvorom su kružile razne priče: Nefertari je donijela na svijet
mrtvorođenče; kraljica je na samrti; Ramzes je očajan i počinje gubiti
razum. Henar se nadao da ove glasine nisu tek obična izmišljotina.
Kada je stigao na dvor da bi se našao sa sestrom Dolentom, Henarovo lice
bilo je ozbiljno i utučeno. Dolanta je djelovala slomljeno.
- Postala si izvrsna glumica, draga sestro.
- Duboko sam potresena ovim događajem.
- Ti, potresena? Pa ne zna se koga više mrziš, Ramzesa ili Nefertari!
- Ali, dijete... Što je ono krivo?
- Kakve to ima veze? Sada si odjednom osjetljiva! Ako su glasine točne,
smiješi nam se lijepa budućnost.
Dolanta se nije usudila priznati Henaru da pravi razlog njene zabrinutosti
leži u činjenici da su Ofirove vradžbine urodile plodom. Taj Libijac je
doista gospodario mračnim silama, ako mu je pošlo za rukom promijeniti
tijek sudbine kraljevskog para.
Ameni, bljeđi nego inače, primio je Dolentu i Henara.
- Pomislili smo da bi kralju, s obzirom na situaciju, bilo drago biti s
najbližima. - reče Henar.
- Žao mi je, kralj želi biti sam.
- Kako je Nefertari?
- Kraljica se odmara.
- A, dijete? - upita Dolanta.
- Doktor Pariamaku bdije nad djevojčicom.
- Zar nemate konkretnije novosti?
- Budite strpljivi.
Dok su izlazili iz dvorca, Henar i Dolanta su vidjeli Seramanu i njegove
vojnike kako vode nekog neobrijanog čovjeka bez perike, odjevenog u
kožni ogrtač s nekoliko džepova. Grupa je užurbano išla prema
kraljevskim odajama.
- Setau! Ti si mi zadnja nada.
Krotitelj zmija je prišao kralju kako bi bolje pogledao bebu koja je spavala
u njegovom naručju.
- Ne volim djecu, ali ovo ovdje je pravo malo čudo. To je sigurno
Nefertarina zasluga.
- Gledaš našu kćer Meritamon. Ona umire, Setau.
- O čemu govoriš?
- Netko je bacio uroke na nju.
- Ovdje, na dvoru?
- Ne znam.
- Na koji se način očituje bolest?
- Ne jede.
- Kako je Nefertari?
- Sve joj je gore.
- Pretpostavljam da dobri doktor Pariamaku nemoćno sliježe ramenima.
- Ne zna što napraviti.
- On nikada ne zna što treba napraviti. Pažljivo spusti kćer u kolijevku.
Ramzes ga je poslušao. Dijete počne teško disati.
- Isključivo tvoja snaga održava ju na životu... Toga sam se i bojao. Ali...
Što je vama, ljudi? Ovo dijete ne nosi čak ni zaštitnu amajliju!
Setau izvadi iz jednog od džepova amajliju u obliku skarabeja, objesi je na
uzicu sa sedam čvorova i stavi je oko Meritamoninog vrata. Na skarabeju
je pisalo: Grabljivica smrt neće me se dočepati, božanska svjetlost će me
spasiti.
- Uzmi je u naručje - naložio mu je Setau - i otvori mi vrata laboratorija.
- Misliš li da ćeš uspjeti...
- Pustimo priče za kasnije. Nemamo vremena za gub-ljenje.
Dvorski laboratorij sastojao se od više prostorija. Setau se zatvorio u odaju
u kojoj su se čuvali donji očnjaci nilskih konja. Neki su bili dugi preko
sedamdeset i široki više od deset centimetara. Uzeo je jedan zub i
rezuckao ga sve dok nije dobio oblik mladog mjeseca s izduženim kracima;
zatim je ispolirao površinu, pazeći pritom da ga ne ošteti, te ugravirao
nekoliko simbola koji su trebali služiti za tjeranje mračnih sila koje su se
okomile na majku i dijete, želeći ih ubiti. Setau je izabrao simbole u
skladu sa situacijom: krilatu zvijer s glavom sokola i tijelom lava, ženku
nilskog konja s nožem, žabu, sunce i bradatog patuljka sa zmijama u
rukama. Opisao ih je naglas kako bi ih oživio, a potom im je zapovjedio da
zakolju muške i ženske demone, da ih zgaze, oderu im kožu i natjeraju ih
u bijeg. Zatim je pripravio napitak od zmijskog otrova kojim su se otvarala
usta želuca; premda je stavio najmanju moguću količinu otrova, ipak je
strahovao da će napitak biti koban po novorođenče.
Kada je izašao iz laboratorija, ugleda doktora Paria-makua koji je bio
izvan sebe.
-Brzo, djetetu je loše.

Ramzes je stajao licem okrenut ka suncu. I dalje je držao svoju djevojčicu

u naručju. Unatoč njegovoj moći, beba je teško disala. Nefertarino dijete,
jedino koje će ikada imati... Ako Meritamon umre, izgubit će i Nefertari.
Kraljevo srce se ispunilo gnjevom, gnjevom kojim će pobijediti podlu
tamu i spasiti Meritamon od vradžbina.
Setau je ušao u sobu. U ruci je držao izrezbareni zub.
- Ovo bi moralo zaustaviti vradžbine. - objasnio je Ramzesu. - Ali, to nije
dovoljno. Kako bismo izliječili bolesno tijelo, da bi beba počela jesti, prvo
mora popiti ovaj lijek.
Kada je Setau rekao od čega je lijek napravljen, doktor Pariamaku je
skočio.
- Ne dolazi u obzir, Vaše veličanstvo.
- Jesi li siguran da će joj pomoći, Setau?
- Postoji veliki rizik. Na tebi je da odlučiš. - Dat ćemo joj lijek.
Setau je položio zub na bebine grudi. Djevojčica je ležala u kolijevci i
gledala ga velikim očima; disanje joj ubrzo postane ujednačeno.
Ramzes, Setau i doktor Pariamaku sjedili su u tišini. Talisman je djelovao,
ali koliko dugo će je štititi?
Deset minuta kasnije, Meritamon je zaplakala. - Neka odmah donesu kip
boginje Opet. - zapovjedi Setau. - Vraćam se u laboratorij. Doktore,
vlažite usta bebi i ni slučajno ne radite ništa drugo!

Opet, ženka nilskog konja, bila je zaštitnica babica i dojilja. Na nebu je

imala oblik sazviježđa i sprječavala je Velikog Medvjeda, nositelja
ogromne moći, da remeti mir uskrslog Ozirisa. Njenu statuu, napunjenu
majčinim mlijekom, postavili su na uzglavlje kolijevke.
Setau se vratio, noseći u svakoj ruci po jedan, na brzinu izrezbaren zub.
- Nije savršeno, - reče - ali mislim da će poslužiti. Prvi zub stavio je na
bebin trbuh, a drugi pored nogu. Meritamon nije reagirala.
-Trenutno je štiti polje pozitivnih sila. Uroci su uklo-njeni, vradžbina je
zaustavljena.
- Znači li to da je spašena? - upita kralj.
- Samo je mlijeko može spasiti od smrti. Umrijet će ako se usta želuca ne
otvore.
- Daj joj napitak.
- Daj joj ga ti.
Ramzes je nježno otvorio usne svoje zaspale kćeri i ulijevao tamnu
tekućinu u mala usta. Doktor Pariamaku okrenuo je glavu.
Nekoliko trenutaka kasnije, Meritamon je otvorila oči i zaplakala.
- Setau, brzo mi dodaj statuu!
Ramzes je podigao kćer, skinuo metalni poklopac s dojke boginje i
naslonio mali grlić na bebina usta. Meritamon je željno pila dragocjenu
tekućinu, ispuštajući uzdahe olakšanja.
- Što želiš, Setau?
- Ništa, Ramzese.
- Postat ćeš upravnik dvorskih magova.
- Neka se tvoji magovi snalaze bez mene! Kako je Nefertari?
- Pravo je čudo kako se brzo oporavlja. Sutra će sići u vrt i prošetati.
- A, mala?
- Njena žeđ je neutaživa.
- Što kažu Hatorine vile?
- Crni veo koji je bio nadvijen nad Meritamoninom sudbinom uništen je;
vidjele su svećeničku haljinu, plemenitu ženu i zidine nekog hrama.
- Izgleda da je čeka isposnički život.
- Zaslužuješ bogatu nagradu, Setau.
- Dovoljne su mi moje zmije, škorpioni i Lotus.
- Od danas ćeš imati na raspolaganju neograničena sredstva za svoja
istraživanja. Dvor će otkupljivati otrov po najvišim cijenama i isporučivat
će ga bolnicama.
- Ne želim privilegije.
- Privilegije? Pa tvoji proizvodi su odlični, moraš biti dobro plaćen!
- Ako te smijem zamoliti...
- Zamoli me.
- Da li ti je možda ostalo crnog vina iz Fajuma, iz treće godine Setijeve
vladavine?
- Dobit ćeš nekoliko amfora, zapovjedit ću da ti ih odmah sutra dostave.
- Platit ću ti otrovom.
- Dozvoli mi da ti poklonim vino.
- Ne volim dobivati poklone, pogotovo ne od kralja.
- Molim te, kao prijatelj, da prihvatiš dar. Kako si uspio spasiti Meritamon,
odakle ti to umijeće?
- Zmije su me naučile najvećem dijelu, ostalo je Lotusina zasluga.
Vještina nubijskih vještica je nezamjenjiva. Ako amajliju koju nosi tvoja
kći budeš svake godine punio pozitivnom energijom, štitit će je od mnogih
nezgoda.
- Lotus i ti ćete dobiti raskošnu vilu.
- U središtu grada! Sigurno se šališ... Kako možemo raditi sa zmijama u
gradu? Potrebne su nam pustinja, noć i opasnost. Kad smo kod opasnosti...
Ova vradžbina je izuzetno rijetka.
- Ne razumijem.
- Jedva sam je otklonio, Nefertari i Meritamon napao je neki silno moćan
čarobnjak. Prepoznao sam elemente sirijske, libijske ili židovske magije;
bez tri magična zuba ne bih uspio uništiti polje negativnih sila. Da ne
govorim o tome da je netko bio spreman izgladnjeti novorođenče do
smrti... Rekao bih da je riječ o nevjerojatno izopačenom umu.
- Misliš da je netko od dvorskih magova?
- Ne bih rekao. Tvoj neprijatelj gospodari zlim silama.
- Pokušat će ponovno...
- U to ne treba sumnjati.
- Kako da otkrijem krivca?
- Doista ne znam. Takav je demon sigurno pravi umjetnik u pretvaranju.
Možda ste se i upoznali; ako jeste, vjerojatno si stekao dojam da je
ljubazan i miran. Bit će da se krije u nekoj nepristupačnoj jazbini.
- Kako da zaštitim Nefertari i Meritamon?
- Služi se sredstvima koja su se pokazala učinkovitima, amajlijama i
obredima prizivanja sila zaštitnica.
- Što ako to ne bude dovoljno?
- U tom slučaju, moraš se naoružati energijom, većom od one koju ima
crni mag.
- Moram, dakle, pronaći mjesto iz kojeg ću crpiti tu energiju.
Vječni hram... Ramzes si je morao stvoriti tog dragocjenog
saveznika.
Pi-Ramzes je rastao.
Mjesto je sve više poprimalo izgled grada, nicale su kuće kojima je
dominirala kraljevska palača. Temelji dvora bili su čvrsti poput onih u
Tebi i Memphisu. Ljudi su radili neumanjenim žarom. Činilo se da je
Mosije neumoran. Svi graditelji nove prijestolnice, od zidarskih
nadzornika do pomoćnika, željeli su se nastaniti u budućem gradu, plodu
njihovog rada.
Vođe dva najveća klana bili su ljubomorni na Mojsijev uspjeh, pa su mu
pokušali uništiti ugled. Ali, mladi se Židov nije čak morao ni braniti od
lažnih optužbi jer su ga radnici jako voljeli, te su se složno izjasnili da žele
da im on i dalje bude na čelu. Od tog trenutka, Mojsije se, a da toga nije
bio svjestan, sve više ponašao kao kralj bez krune jednog naroda bez
zemlje. Izgradnja prijestolnice oduzimala mu je toliko energije da su
njegove more prestale; nisu ga više opterećivale misli o jednom Bogu,
posvetio se vođenju gradilišta dušom i tijelom.
Razveselio se kada je čuo da Ramzes dolazi. Do Pi-Ramzesa je stigla
vijest da se nad Nefertari i njenom kćerkom nadvila sjena smrti. Nekoliko
dana na gradilištima je vladala sumorna atmosfera. Mojsije je utješio ljude,
uvjerivši ih da se radi o netočnim glasinama. Bio je siguran da će ih kralj
uskoro posjetiti.
Bio je u pravu.
Seramana nije uspio spriječiti radnike da naprave počasni špalir pored puta
kuda će proći kralj. Svi su željeli dotaknuti faraonove kočije jer su
vjerovali da će dio njegove magije prijeći na njih. Sard je proklinjao
mladog vladara koji je bio toliko pun sebe, da nije pridavao nikakvu
važnost mjerama sigurnosti. Ako se neki atentator umiješa među radnike,
Seramana će biti nemoćan.
Ramzes je odmah otišao do montažnog naselja u kojem je stanovao
Mojsije. Sjahao je i Židov mu se poklonio; kada su se malo udaljili,
prijatelji se zagrliše.
- Ako ovako nastavimo, tvoj nemogući san će se ostvariti.
- Ima li nade da neke radove privedeš kraju prije roka? - Svakako.
- Danas želim vidjeti sve!
- Čekaju te ugodna iznenađenja. Kako je Nefertari?
- Kraljica se dobro osjeća, kao i naša kći. Meritamon će, kao i njena majka,
biti prava ljepotica.

- Čuo sam da su jedva preživjele.

- Da, Setau im je spasio život.
- Napravio je lijek od zmijskog otrova?
- Setau je postao vrstan stručnjak u području magije, uspio je skinuti zle
uroke koje je netko bacio na Nefertari i našu kćer.
Mojsije je bio zaprepašten.
- Tko bi se usudio napraviti nešto takvo?
- Još uvijek ne znamo.
- Zaista bijednik, kad je napao majku i tek rođeno dijete; i lud, kad je
pokušao ubiti suprugu i kćerku faraona!
- Pomislio sam da je taj strašan napad vezan za izgradnju Pi-Ramzesa.
Mnogim velikodostojnicima nije drago da gradimo novu prijestolnicu.
- Ne vjerujem... To što su nezadovoljni ne znači da bi počinili gnjusan
zločin.
- Kako bi reagirao ako bi se otkrilo da je krivac neki Židov?
- Zločinac je zločinac, bez obzira na nacionalnost. Ali, ne vjerujem da je
krivac Židov.
- Nadam se da ćeš me obavijestiti ako nešto saznaš.
- Zar nemaš povjerenja u mene?
- Bih li ti ovo ispričao da ti ne vjerujem?
- Židov nije sposoban za ovakvo zlodjelo.
- Neću navraćati nekoliko sljedećih tjedana, Mojsije; moj grad je u tvojim
rukama.
- Kada se budeš vratio nećeš ga moći prepoznati. Požuri, ne bih želio da
odlažemo svečano proglašenje nove prijestolnice.

44
Prvih dana prevrućeg lipnja Ramzes je proslavljao početak druge godine
svoje vladavine. Prošla je već godina dana otkako se Seti preselio u
kraljevstvo zvijezda.
Kraljevski brod je pristao u visini Gebel Silsileha, na mjestu gdje se rijeka
sužavala. Vjerovalo se da upravo na tom mjestu obitava duh Nila; faraon
je bio dužan probuditi oca hranitelja kako bi razina vode porasla.
Nakon što su prinijeli darove, mlijeko i vino, te izgovorili obredne molitve,
kralj i kraljica su ušli u kapelu iskopanu u stijeni. Unutra je bilo ugodno
svježe.
- Jesi li se vidjela s doktorom Pariamakuom? - upita Ramzes Nefertari.
- Da, pretpisao mi je novi lijek koji će otkloniti posljednje posljedice
umora.
- Ništa drugo ti nije rekao?
- Da mi nije prešutio nešto u vezi Meritamon?
- Nije, ne brini se.
- Znam da mi nešto taji.
- Moram priznati da dobri doktor nije baš hrabar čovjek.
- Što mi je prešutio?
- Nefertari, pravo je čudo da si preživjela porod. Preko Nefertarinog lica
prijeđe sjenka tuge.
- Neću više moći imati djece, zar ne? Neću ti podariti sina.
- Kha i Meritamon su nasljednici krune.
- Faraon mora imati više sinova i kćeri. Ako smatraš da se moram povući
u hram...
Kralj zagrli suprugu.
- Volim te, Nefertari. Ti si ljubav, svjetlost, egipatska kraljica. Naše duše
su sjedinjene za sva vremena, nitko nas ne može rastaviti.
- Izet će ti podariti sina.
- Nefertari...
- Tako mora biti, Ramzese. Ti nisi običan čovjek, ti si faraon.

Čim su stigli u Tebu, kralj i kraljica su posjetili mjesto gdje će se nalaziti

Ramzesov vječni hram. Krajolik je ulijevao poštovanje, mjesto je bilo
prožeto ogromnom energijom koju je upijalo iz Zapadne planine i plodne
ravnice.
- Jako sam pogriješio kada sam zbog prijestolnice zanemario gradnju
hrama. Upozorenje moje majke i udar na tebe i na našu kćerku otvorili su
mi oči. Samo nas vječni hram može zaštititi od zla skrivenog u tami.
Plemenita i blistava Nefertari šetala je neplodnim područjem pijeska i
stijenja. Mlada žena je, kao i njen suprug, bila miljenica sunca; koža joj
nije gorjela, sjajna zvijezda ju je milovala svojim zrakama. Kraljica je
sličila boginji, svaki njen korak posvećivao je izabrano prostranstvo.
Velika kraljevska supruga utiskivala je pečat vječnosti u zemlju sprženu
suncem.
Dva su se čovjeka sudarila na mostu kraljevskog broda, pa stanu jedan
nasuprot drugog. Setau je bio niži od Seramane, ali podjednako širok u
ramenima. Pogledi im se sretoše.
- Nadao sam se da te neću vidjeti u kraljevoj blizini.
- Drago mi je što ću te razočarati.
- Govori se daje crni mag ugrozio živote kraljice i njene kćeri.
- A ti još nisi otkrio o kome se radi? Ramzes je okružen nesposobnim
ljudima.
- Ušutkat ću ja tebe!
- Pokušaj, ako hoćeš. Samo, pazi se mojih zmija.
- Je li to prijetnja?
- Mene nećeš prevariti, Seramana. Gusar ostaje gusar.
- Zašto ne priznaš zločin, da ne gubimo vrijeme?
- Prilično si loše obaviješten za jednog šefa osiguranja. Zar ne znaš da
sam spasio kraljevu kćer?
- Obična farsa. Lukav si ti, Setau.
- A ti si lud!
- Ako pokušaš povrijediti kralja, ubit ću te golim rukama.
- Ma nemoj!
- Hajde, možemo se ovoga časa potući!
- Ako bez razloga napadneš kraljevog prijatelja, strpat će te u zatvor.
- Pravit ću ti društvo, budući da ćeš prije ili kasnije završiti tamo.
- Tek poslije tebe, Sarde. U međuvremenu, miči mi se s puta.
- Kuda ideš?
- Moram vidjeti Ramzesa. Zamolio me je da očistim od zmija mjesto na
kojem će podići hram.
- Ako nešto pokušaš... Setau je odgurnuo Seramanu.
- Radije čuvaj kralja, umjesto da govoriš gluposti.
Ramzes se dugo molio u Setijevoj kapeli, u hramu Gurnahu, na lijevoj
obali Tebe. Kralj je prinio na oltar grožđe, smokve, borovnice i pinjole.
Setijeva duša hranila se darovima, živeći u miru u svom počivalištu.
Upravo na tom mjestu Seti je objavio da će ga Ramzes naslijediti. Mladi
princ tada nije osjetio težinu očevih riječi. Živio je u oblacima, pod
okriljem jednog diva čije su misli plovile nebeskim prostranstvima poput
božanske lađe.
U trenutku kada su mu na glavu stavljene crvena i bijela kruna, Ramzes se
za sva vremena odrekao bezbrižnog života i suočio se s jednim novim
svijetom, surovijim nego što je mogao zamisliti. Iza zidina ovog hrama,
nasmijani ali ozbiljni bogovi posvećivali su život; uskrsli faraon odavao
im je počast i sjedinjavao se s nevidljivim. Izvan zidina živjeli su ljudi.
Hrabri i kukavice, časni i laskavci, velikodušni i pohlepni. A on, Ramzes,
stajao je između božanstava i ljudi, održavao je veze koje su ih spajale, ne
misleći o svojim željama i slabostima.
Premda je vladao tek godinu dana, osjećao je da više ne pripada sebi.
Kada se Ramzes popeo na Seramanina kola, sunce je već zalazilo.
- Kuda odlazimo, Vaše veličanstvo?
- U Dolinu Kraljeva.
- Zapovjedio sam ljudima da pretresu sve brodove iz flote.
- Nisu otkrili ništa sumnjivo?
- Ne.
Sard je bio uznemiren.
- Nemaš mi ništa drugo za reći, Seramana?
- Doista ništa, Vaše veličanstvo.
- Siguran si?
- Ne smijem nikoga optužiti bez dokaza, to je ozbiljan prijestup.
- Misliš da si na tragu crnom magu, sumnjaš na nekog?
- Moje mišljenje nije važno. Važne su činjenice.
- Natjeraj konje u galop, Seramana.
Konji su poletjeli prema Dolini koju su čuvali vojnici. U smiraj ljetnog
dana, vrućina se uvukla u stijene, a kralju se činilo da ulazi u užarenu peć
bez zraka.
Stražar, obliven znojem i izmučen od sunca, poklonio se faraonu. Obećao
mu je da će budno paziti na ovo sveto mjesto, da se kakav lopov ne bi
uvukao u Setijevu grobnicu.
Ramzes nije krenuo ka Setijevoj, već ka svojoj grobnici. Radni dan je bio
na izmaku, pa su klesari čistili alat i vraćali ga u košare. Neočekivani
faraonov posjet prekinuo je žamor; zanatlije su stali u red, iza svojih
poslovođa koji su predali kralju dnevne izvještaje.
- Iskopali smo dugačak hodnik do sale Maat. Smijem li vam ga pokazati,
Vaše veličanstvo?
- Nema potrebe, sam ću.
Ramzes je prešao prag svoje grobnice i sišao kratkim stepeništem
iskopanim u stijeni koje je predstavljalo ulazak sunca u tminu. Na
zidovima hodnika koji se nalazio u podnožju stepeništa hijeroglifima su
ugravirani tekstovi, riječi molitve koju je vječno mladi faraon upućivao
sili svjetlosti. Zatim su predstavljeni noćni sati, nezgode s kojima se staro
sunce susretalo u skrivenoj odaji i njegova nada u uskrsnuće jutra.
Kada je prošao kroz carstvo sjena, Ramzes ugleda prikaz na kojem je on
slavio božanstva. Kralju su se jako svidjeli crteži živih boja.
S njegove desne strane nalazila se odaja kraljevskih kočija sa četiri stupa.
U njoj će se čuvati kolsko rudo, sjedište, kotači i drugi dijelovi
Ramzesovih obrednih kočija, da bi pokojni faraon i na drugom svijetu
mogao putovati i satrti neprijatelje svjetlosti.
Odaja je bila povezana s uskim hodnikom. Njegove zidove ukrašavali su
crteži i obredni tekstovi za otvaranje usta i očiju preobraženog, uskrslog
kralja.
Ramzes se našao pred ulazom u buduće odaje boginje Maat i Zlatnog
doma u kojem će se nalaziti sarkofag. Klesare je čekao posao od nekoliko
mjeseci.
Ramzes je promatrao izrezbarenu stijenu. Pred očima su mu oživjeli
trenuci njegove mirne, tajanstvene smrti. U tom prikazu vječnosti nije
nedostajala nijedna riječ, nijedna scena. Uskrsli kralj postat će dio drugog
svijeta čiji će zakoni zauvijek ostati nedokučivi ljudskom umu.
Kada je faraon izašao iz svoje grobnice, dolinom njegovih predaka vladala
je mirna noć.
Saznavši da je kralj sazvao vodeće karnaške veliko-dostojnike, Doki,
drugi Amonov prorok, otrčao je do tebanskog dvora. Niži čovjek obrijane
glave, niskog čela, istaknute brade, špicastog nosa i krokodilske vilice
strahovao je da će zakasniti. Njegov glupi tajnik zanio se provjeravanjem
računa pisara zaduženog za stoku, pa je zaboravio obavijestiti ga o ovom
važnom skupu. Doki sam sebi obeća da će tog glupana poslati na neku
udaljenu farmu, daleko od udobnih uredskih prostorija.
Seramana je pretresao Dokija i propustio ga u faraonovu salu za prijeme.
Nasuprot kralju, u stolici s naslonima za laktove, sjedio je stari Nebu,
veliki svećenik i prvi Amonov prorok. Izborani starac spuštenih ramena
držao je bolesnu lijevu nogu na jastuku i udisao cvjetni miris iz bočice.
- Oprostite, Vaše veličanstvo. Kasnim zato što sam...
- Nemamo vremena za isprike. Gdje je treći prorok?
- Priprema se za obrede pročišćenja u Kući Života, želi biti sam.
- U redu. Što je s Bekenom, četvrtim prorokom?
- On je na gradilištu u Luksoru.
- Zašto nije došao?
- Nadzire postavljanje obeliska. Pozvat ću ga, ako želite.
- Nema potrebe. Kako velikog karnaškog svećenika služi zdravlje?
- Loše, vrlo loše. - odgovorio mu je Nebu umornim glasom. - Teško
hodam, pa veći dio vremena provodim u arhivi. Moj prethodnik je
zapostavio obrede naših predaka, pa to želim promijeniti.
- A ti, Doki, jesi li još zauzet svjetovnim poslovima?
- Netko mora i to raditi, Vaše veličanstvo! Baken i ja upravljamo ovim
posjedom pod budnim okom našeg cijenjenog velikog svećenika.
- Da, moji mladi pomoćnici uvidjeli su da vrlo dobro vidim, iako su mi
noge slabe. Kralj mi je povjerio težak zadatak i neću tolerirati lijenost i
netočnosti.
Nebuov ton je iznenadio Ramzesa. Premda star i bolestan, veliki
svećenik je držao uzde u svojim rukama.
- Veseli me vaša prisutnost, Veličanstvo. Ona dokazuje da nećete
zapostaviti Tebu zbog nove prijestolnice.
- Nikada ništa slično nisam namjeravao, Nebu. Da li faraon dostojan svog
položaja može zapostaviti grad Amona, boga pobjede?
- Zašto vas toliko dugo nije bilo?
U svećenikovom pitanju osjećalo se predbacivanje.
- Velikom Amonovom svećeniku ne dolikuje da se miješa u politiku
zemlje.
- U pravu ste, Vaše veličanstvo, ali prvi Amonov prorok mora voditi
računa o budućnosti svog hrama.
- Ne brini, Nebu. Zar velika sala sa stupovima u Karnaku nije najljepša u
zemlji?
- Istina, i zahvalan sam vam na tome, Vaše veličanstvo; ali, dozvolite da
vas jedan starac bez ambicija upita koji je pravi razlog vašeg posjeta.
Ramzes se nasmijao.
- Tko je nestrpljiviji od nas dvojice, Nebu?
- U vama gori vatra mladosti, a ja se približavam kraljevstvu sjena. Ostaje
mi premalo vremena, a da bih ga trošio na isprazne razgovore.
Doki je bio zapanjen ovim oštrim riječima. Ukoliko starac ovako nastavi,
izazvat će kraljev gnjev.
- Kraljevska obitelj je u opasnosti. - priznao mu je faraon. - Došao sam u
Tebu jer nam je nužna zaštitna magija.
- Što namjeravate napraviti?
- Izgradit ću svoj vječni hram. Nebu je stegnuo štap.
- Trebate to napraviti, slažem se, ali prije toga morate se naoružati kaom,
snagom koja je dostupna samo vama.
- Kako da to učinim?
- Tako što ćete završiti hram u Luksoru, svetište u kojem obitava ka.
- Iznenađen sam da se ne zalažeš za izgradnju svoje kapele.
- Zalagao bih se, da su okolnosti drukčije. Ali, ozbiljnost vaših riječi
nalaže mi da vam savjetujem da se okrenete Luksoru. U njemu nastaje
snaga koja je potrebna Karnaku da bi zračio božanskom svjetlošću. Bez te
svjetlosti faraon ne može vladati.
- Imat ću na umu tvoj savjet, veliki svećenice, ali ti zapovijedam da
obaviš pripreme za obred osnivanja mog vječnog hrama koji ću podići na
zapadnoj obali.
Doki se tresao u groznici, pa je popio nekoliko pehara jakog piva kako bi
snizio temperaturu. Ruke su mu drhtale, niz leđa mu je curio hladan znoj.
Poslije tolikog podnošenja nepravde, sreća mu se konačno nasmiješila!
On, drugi Amonov prorok, osuđen da trune na drugorazrednom položaju,
držao je u svojim rukama državnu tajnu od najveće važnosti! Ramzes je
pogriješio kada se pred njim povjerio Nebuu, jer Doki će znati iskoristiti
tu pogrešku, ne bi li se domogao položaja koji zaslužuje, te postao veliki
Amonov svećenik.
Vječni hram... Pružila mu se neočekivana prilika o kojoj nije mogao ni
sanjati! Ali, morao se smiriti, dobro razmisliti; nije smio gubiti vrijeme,
morao je skovati savršen plan.
Iskoristit će svoj položaj, pa će iz skladišta krasti robu kojom će
potkupljivati ljude. Bio je šef pisara koji su nadzirali popisivanje robe, pa
nije bilo bojazni da će ga netko otkriti.
Pitao se, ne želeći se zavaravati, da li je doista sposoban za takav poduhvat.
Ni veliki svećenik ni kralj nisu bili naivni. Znao je da ga i najmanji
pogrešan korak može uništiti. No, ovakva prilika više mu se neće ukazati.
Faraon samo jednom u životu gradi vječni hram.
Luksor se nalazi na pola sata hoda od Karnaka. Grad je s ogromnim
Amonovim hramom povezan alejom sa sfingama zaštitnicama. Nakon što
je u arhivu Kuće Života izučio nebeske i zemaljske tajne i pročitao Totove
knjige, Baken je, poštujući Ramzesovu volju, izradio projekt za proširenje
Luksora. Radovi su napredovali brzo zahvaljujući Nebuovoj podršci.
Pored svetišta Amenhotepa III izgrađeno je dvorište dugo pedeset i dva, a
široko četrdeset i osam metara, u kojem su čuvane Ramzesove statue.
Ispred elegantnog pilona,8 širokog šezdeset pet metara, šest divovskih
kipova s likom

Vrsta ulaza u hram (prim. prev.)

faraona čuvat će ulaz kaovog hrama, dok će se dva obeliska, visoka po
dvadeset i pet metara, uzdizati prema nebu kako bi se rastjerale mračne
sile.
Lijepi pješčani kamen, zidovi obloženi elektrumom i srebrni pločnik učinit
će Luksor remek-djelom Ramzesove vladavine. Jarboli sa zastavama
neprekidno će podsjećati ljude na prisutnost božanskog.
Ali scena kojoj je Baken bio nazočan gotovo cijeli sat bacala ga je u očaj.
Tovarni brod dugačak sedamdeset metara, koji je prenosio prvi od dva
obeliska iz asuanskih rudnika, uletio je u vrtlog i obrtao se u krug nasred
Nila. Mornar čiji je zadatak bio da stoji na pramcu izrađenom od drveta
sikomore i dugom motkom provjerava dubinu rijeke kako se brod ne bi
nasukao, nije na vrijeme opazio pješčani sprud. Motka se zabila u pijesak;
u trenutku kada je uspaničeni mornar upao u vodu, jedno od dva kormila
se slomilo. Drugo kormilo se zaglavilo, pa se brodom nije moglo
upravljati.
Brod se toliko ljuljao da se je tovar počeo klimati. Obelisk, težak više od
dvije stotine tona, pokidao je većinu užadi kojom je bio pričvršćen. Bilo je
samo pitanje trenutka kada će i ostala popustiti. Gromada od ružičastog
granita uskoro će se strovaliti u rijeku.
Baken je zario lice u ruke i zaplakao.
Nikada se neće oporaviti od ove tragedije. Bit će odgovoran za gubitak
obeliska i za smrt velikog dijela posade. Toliko je žurio da je zapovjedio
da teretnjak isplovi premda je voda bila niska. Nesvjestan da time posadu
izlaže opasnosti, mislio je da je iznad zakona prirode.
Četvrti Amonov svećenik rado bi dao život ako bi se time mogla izbjeći
ova katastrofa. Ali, brod se sve više ljuljao, a zlokobna škripa je
najavljivala da će trup broda ubrzo puknuti. Obelisk je bio savršen;
nedostajala je samo pozlaćena mala piramida na vrhu, koja bi zasijala na
zrakama sunca. Prelijepom obelisku bilo je suđeno da nestane u dubinama
Nila.
Na obali je stajao neki čovjek i uznemireno mahao rukama. Riječi
negodovanja brkatog, naoružanog diva u oklopu nestajale su u jakom
vjetru.
Baken opazi da se div obraća nekom čovjeku u vodi, preklinjući ga da se
vrati na obalu. Ali, prilika je brzo plivala u smjeru broda. Čovjek se uspio
uhvatiti za pramac broda, pa se uz pomoć konopca uzverao do palube.
Čvrsto je uhvatio zaglavljeno kormilo. Odupro se nogama, s
nevjerojatnom snagom povukao kormilo i uspio pokrenuti teško drvo.
Brod se uskoro smirio. Mornar s motkom, iskoristivši povoljan vjetar,
uspio je izaći iz vrtloga. Nakon što su se pribrali, mornari su zaveslali ka
obali.
Kada je teretni brod pristao uz obalu, klesari su potrčali i istovarili obelisk.
Čim je hrabri čovjek kročio na mostić broda, Baken ga je prepoznao.
Ramzes, egipatski kralj, stavio je život na kocku kako bi spasio kamenu
iglu koja para nebo.

46
Henar je jeo šest puta dnevno i sve se više debljao.
.Izgubio je svaku nadu da će se osvetiti Ramzesu i preuzeti vlast. U hrani
je nalazio utjehu, ona mu je pomagala da zaboravi novu prijestolnicu i sve
veću kraljevu popularnost. Čak ni Aši nije polazilo za rukom utješiti ga.
Mladi diplomat ga je uvjeravao da će Ramzesova moć kad-tad oslabiti, da
će njegov entuzijazam splasnuti, da će kralj pokleknuti pred
mnogobrojnim poteškoćama... Ali, Aša nije imao nijedan konkretan
argument. Izgledalo je da su Hetiti prestravljeni čudima mladog kralja.
Sve u svemu, sve je bilo toliko loše da gore ne može biti. Tek što se Henar
bacio na dinstani guščji batak, u sobu je ušao njegov kućepazitelj i
obavijestio ga da mu je u posjet došao Meba, bivši ministar vanjskih
poslova na čije je mjesto stupio.
- Ne želim ga vidjeti.
- Inzistira da ga primite.
- Reci mu da me nema.
- Rekao mi je da ima vrlo važne informacije koje se tiču vas.
Nekadašnji ministar je izgradio karijeru zahvaljujući opreznosti. Sigurno
se ne bi šalio s takvim stvarima.
- Dobro, uvedi ga.
Meba se nije promijenio. Mirni, staloženi čovjek širokog lica i bezbojnog
glasa, naučen na udobnost, nije ni sanjao da je stvarni krivac za njegov
pad upravo Henar.
- Hvala vam što ste me primili.
- Posjet dugogodišnjeg prijatelja pravo je zadovoljstvo. Da li si gladan,
žedan?
- Mogao bih popiti malo hladne vode.
- Zar si se odrekao vina i piva?
- Otkako sam ostao bez posla, muče me strašne migrene.
- Žao mi je da sam protiv svoje volje profitirao na tvojoj nesreći. Vrijeme
prolazi, Mebo. Možda ću ti jednog dana uspjeti naći posao dostojan tvog
ugleda.
- Ramzes nije čovjek koji gleda unatrag. Kakav je samo uspjeh postigao za
svega nekoliko mjeseci!
Henar je zagrizao u guščje krilce.
- Pomirio sam se sa svojom sudbinom. - priznao je nekadašnji diplomat. -
No, tada me je vaša sestra upoznala s jednim neobičnim čovjekom.
- Kako se zove?
- Ofir. Libijac je.
- Nikad čuo.
- Skriva se.
- Zašto?
- Zato što štiti ženu po imenu Lita.
- Ne razumijem o čemu govoriš.
- Ofir tvrdi da je Lita potomak Ehnatona.
- Svi Ehnatonovi potomci odavno su mrtvi!
- Što ako Ofir govori istinu?
- Ramzes bi ih prognao.
- Vaša se sestra zdušno zalaže za njih, odnedavno vje-ruje u boga Atona.
Čak i u Tebi postoji njihov klan.
- Nadam se da te nisu uspjeli pridobiti! Ta lakrdija će ih skupo stajati. Zar
si zaboravio da Ramzes pripada dinastiji koja je osudila Ehnatonovu
doktrinu?
- Potpuno sam toga svjestan, bio sam prestravljen kada sam se upoznao s
Ofirom. Ali, onda sam malo razmislio; taj bi nam čovjek mogao biti
dragocjeni saveznik u borbi protiv Ramzesa.
- Libijac koji se mora skrivati?
- Niste čuli sve; Ofir je mag.
- U Egiptu ih ima na stotine!
- Ali, nitko nije uspio ugroziti život Nefertari i njene kćeri.
- Što si to rekao?
- Vaša sestra je uvjerena da je Ofir mudrac i da će se Lita popeti na
egipatsko prijestolje. Budući da računa da ću joj pomoći u borbi, stekao
sam njeno povjerenje. Ofir je moćan mag, odlučio je uništiti sile koje štite
kraljevski par.
- Jesi li siguran?
- Da, a bit ćete i vi kada ga upoznate. Ali to nije sve, Henare; razmislite
malo o Mojsiju.
- O Mojsiju... Zašto o njemu?
- Ehnatonova doktrina donekle se podudara s idejama nekih Židova. Zar
niste čuli da se govori kako je faraonov prijatelj opsjednut mišlju o silasku
Boga među ljude, zar ne znate da sve više gubi vjeru u egipatske tekovine?
Henar je pažljivo slušao Mebu.
- Što predlažeš?
- Podržite Ofira i razgovarajte s Mojsijem.
- Ide mi na živce ta priča o Liti koja bi trebala doći na prijestolje...
- I mene, ali kakve to ima veze? Uvjerimo Ofira da vjerujemo u Atona
i da se slažemo s time da Lita vlada Egiptom. A kada Ramzes bude
oslabljen, otarasit ćemo se tog strašnog maga i njegove štićenice.
- Zanimljiv plan, dragi moj Mebo.

- Drago mi je da vam se sviđa.

- Što tražiš za uzvrat?
- Moje nekadašnje radno mjesto. Diplomacija je moj život; volim primati
veleposlanike i organizirati mondene večere, uživam u protokolu, u
razgovorima sa stranim velikodostojnicima, u malim lukavstvima i
zamkama... Tu strast može razumjeti samo netko tko je u diplomaciji.
Kada postanete kralj, postavite me na mjesto ministra vanjskih poslova.
- Hoću, u potpunosti to zaslužuješ. Meba je bio oduševljen.
- Ukoliko vam ne smetam... popio bih malo vina. Više me ne boli glava.
Baken, četvrti Amonov prorok, pao je Ramzesu pod noge.
- Nemam opravdanja, Vaše veličanstvo. Jedini sam krivac za katastrofu.
- Koju katastrofu?
- Obelisk bi potonuo, posada bi bila desetkovana...
- Nemaš razloga za očaj; bitno je da se sve dobro završilo.
- To ne opravdava moju nesmotrenost.
- Dobro, onda mi reci zašto si bio nesmotren.
- Zato što sam želio da Luksor što prije postane dragulj vaše kraljevine.
- Misliš li da mi je jedno remek-djelo dovoljno? Ustani, Bakene.
Baken se nije promijenio od vremena kada je bio Ramzesov vojni
instruktor. Više je sličio atleti nego isposniku.
- Imao si sreće, Bakene, a ja cijenim ljude kojima je sudbina sklona. Zar
ne misliš da je to što si izbjegao udarac sudbine dokaz da ti je nebo
naklonjeno?
- Da se vi niste umiješali...
- Tvoja je zasluga da je faraonov ugled porastao u očima mnogih ljudi! Taj
izuzetan događaj mora ući u anale! Baken je strahovao da će poslije ovih
ironičnih riječi slediti strašna kazna. Ali, Ramzes se okrenuo i stao
promatrati teretnjak koji su radnici istovarivali.
- Obelisk je predivan. Kada će drugi biti gotov?
- Krajem rujna, nadam se.
- Reci graverima hijeroglifa da požure!
- Vrućina je postala neizdrživa u asuanskim rudni-cima.
- Jesi li ti graditelj ili kukavica, Bakene? Otiđi tamo i bdij nad radovima.
Što je s orijaškim kipovima?
- Klesari su izabrali vrhunski pješčani kamen iz rudnika u Gebel Silsilehu.
- Neka i oni odmah prionu na posao. Poslat ćeš jednog izaslanika već
danas, a zatim ćeš se pobrinuti da kipari ne gube ni sekunde. Zašto veliko
dvorište još nije završeno?
- Ne možemo brže raditi, Vaše veličanstvo!
- Nisi u pravu, Bakene. Gradiš kaovo svetište, počivalište stvaralačke sile,
i ne smiješ se ponašati kao osrednji poslovođa, neodlučan i štedljiv na
materijalu. Da bi ovaj hram nikao, moćni gromovi moraju pretočiti tvoje
misli u kamen kojim zidaš. Pokazao si se kao lijen i spor, to je tvoja
istinska greška.
Baken je bio toliko iznenađen da nije mogao izustiti ni jedne riječi.
- Kada Luksor bude završen, u njemu će se stvarati ka, energija koja mi je
neophodna. Zaposli najbolje zanatlije.
- Ali, većina radi na izgradnji vašeg vječnog doma u Dolini Kraljeva.
- Dovedi ih ovamo. Moja grobnica može pričekati. I to nije sve; nadzirat
ćeš izgradnju mog vječnog hrama na zapadnoj obali. Hram će zaštititi
kraljevstvo od mnogih nedaća.
- Želite li da...
- Želim da izgradimo veličanstvenu građevinu, svetište koje će biti toliko
silno da će njegova magija odbiti sve naše neprijatelje. Sutra počinjemo s
radovima.
- Ali već radimo na Luksoru, Vaše veličanstvo, i...
- Gradimo i Pi-Ramzes, cijeli jedan grad.
- Sazovi kipare iz svih provincija i odaberi najbolje.
- Vaše veličanstvo, ne mogu produljiti dan.
- Ako ti nedostaje vremena, stvori ga, Bakene.
I oki i kipar su se našli u tebanskog gostionici u kojoj ni jedan ni drugi
dotada nikad nisu bili. Sjeli su u najzabačeniji kut, blizu libijskih radnika
koji su glasno razgovarali.
- Primio sam vašu poruku i došao sam. - reče kipar. - Što je razlog tolikoj
tajnovitosti?
Doki je nosio periku koja mu je prekrivala uši i čelo kako ga ne bi
prepoznali.
- Jeste li nekome govorili o mom pismu?
- Nisam.
- Ni svojoj ženi?
- Nisam oženjen.
- Ni ljubavnici?
- Ne, tek ću se sutra vidjeti s njom.
- Dajte mi to pismo.
Kipar je Dokiju pružio smotuljak, a ovaj ga uzme i podere ga na bezbroj
komadića.
- Ako se ne uspijemo dogovoriti - objasnio mu je - ovaj susret će ostati
tajna. Nikada vam nisam pisao, nikada se nismo vidjeli.
Kiparu, krupnom i zdepastom čovjeku, nije se svidio ovaj ton.
- Već sam radio u Karnaku, ali me nitko nikada nije pozvao na tajni
sastanak u gostionicu, niti sam morao slušati nepovezano brbljanje!
- Da ne okolišamo; želite li se obogatiti?
- A tko ne želi?
- Nudim vam mogućnost da dođete do lijepe imovine u vrlo kratkom roku,
ali morate prihvatiti određeni rizik.
- Kakav rizik?
- Moramo se dogovoriti prije negoli vam otkrijem o čemu se radi.
- Što da se dogovorimo?
- Ako odbijete, morat ćete napustiti Tebu.
- A, ako vas ne poslušam?
- Možda je ovo bila greška. Doki je ustao.
- Pričekajte. U redu, pristajem.
- Zakunite se životom faraona i boginjom fišine koja gromom ubija
izdajice.
- Kunem se.
Zakletva je bila magičan čin. Ako bi je netko pogazio, ka bi ga zauvijek
napustio i bio bi proklet za sva vremena.
- Sve što trebate učiniti je da ugravirate hijeroglife na jednu stelu. - otkrio
mu je Doki.
- Pa... to mi je posao. Čemu tolika tajnovitost?
- Saznat ćete kada dođe vrijeme za to.
- A... to bogatstvo?
- Dobit ćete trideset krava muzara, sto ovaca, deset utovljenih volova,
brodić, dvadeset pari sandala, nešto na-mještaja i konja.
Kiparu se učini da sanja.
- Sve to... za jednu jedinu stelu!
- Upravo tako.
- Čovjek mora biti lud da odbije takav posao. Evo ruke! Doki i kipar se
rukovaše.
- Kada moram početi?
- Sutra u zoru budite na zapadnoj obali Tebe.
Meba je pozvao Henara u vilu svog nekadašnjeg službenika, koja se
nalazila na selu, dvadesetak kilometara od Memphisa. Bivši ministar
vanjskih poslova i Ramzesov stariji brat došli su različitim putevima i u
različito vrijeme. Henar je odlučio da Ašu neće obavijestiti o tajnom
sastanku.
- Tvoj mag kasni. - predbacio je Mebi. - Obećao mi je da će doći.
- Nisam navikao na čekanje. Ako se ne pojavi u roku od sat vremena, ja
odlazim.
No, Ofir i Lita su ubrzo stigli.
Henar se oraspoložio istoga trenutka kad je ugledao Ofira. Zadivljeno je
promatrao tog neobičnog čovjeka. Mršavi Libijac istaknutih jagodica i
nosa i vrlo tankih usana izgledao je kao divlja zvijer, spremna rastrgati
plijen. Mlada žena pognute glave djelovala je nekako poraženo i
beskarakterno.
- Iskazujete nam veliku čast. - reče Ofir prodornim glasom od kojeg
Henar zadrhta. - Nismo mogli ni sanjati da ćemo imati priliku upoznati vas.
- Moj prijatelj Meba mi je govorio o vama.
- Bog Aton će mu se odužiti.
- Doista je opasno izgovarati to ime.
- Posvetio sam život borbi za Litina prava jer sam duboko uvjeren da joj
pripada kruna. Znači li to što me je stariji Ramzesov brat pristao primiti da
se on donekle slaže s mojim stavovima?
- Da, Oflre; no, ne zaboravljate li na glavnu prepreku - samog Ramzesa?
- Ne, naprotiv. Egipatski faraon je moćan protivnik, sile koje ga štite
gotovo da su neuništive. Ali, smatram da raspolažem oružjem koje ih
može uništiti.
- Crna magija kažnjava se smrću.
- Ramzes i njegovi preci pokušali su uništiti Ehnatonovo djelo; borba
između nas dvojice bit će nemilosrdna.
- Bilo bi, dakle, suvišno savjetovati vam da budete umjereni.
- Da.
- Dobro poznajem svog brata; tvrdoglav je i nasilan, neće dopustiti da itko
dovede u pitanje njegov autoritet. Ako mu se na putu nađu Atonovi
vjernici, pregazit će ih.
- Upravo stoga i mislim da je jedino rješenje napasti ga s leđa.
- Izvrstan plan, ali teško izvediv.
- Moja će ga magija nagristi kao kiselina.
- Da li biste željeli imati unutarnjeg saveznika? Ofirove oči se skupiše
poput mačjih.
Henar je bio zadovoljan sobom, pogodio ga je u pravo mjesto.
- Recite njegovo ime.
- Mojsije. Židov, Ramzesov prijatelj iz mladih dana, trenutno nadzire
radove u Pi-Ramzesu. Uvjerite ga da vam pomogne i postat ćemo
saveznici.
General, zapovjednik tvrđave u Elefantini, živio je sretno. Od Setijevog
pohoda na nubijske provincije, u novim egipatskim protektoratima bilo je
mirno; u Egipat su redovito pristizale isporuke s nubijskim proizvodima.
Južna granica bila je dobro čuvana; nubijska plemena bila su mirna već
desetljećima. Nubija je za sva vremena postala dio egipatskog teritorija;
sinovi vođa plemena školovani su u Egiptu, a zatim bi se vraćali u svoju
zemlju gdje su pod nadzorom nubijskog potkralja, kojeg je postavljao kralj
osobno, širili faraonsku kulturu. Premda Egipćani nisu voljeli duže
vrijeme živjeti izvan svoje zemlje, mnogi su priželjkivali ovaj položaj jer
je pružao velike privilegije. No, general, pod-rijetlom iz Elefantine, nije
zavidio potkralju; ni za što na svijetu ne bi mijenjao miran život u
Elefantini i njenu ugodnu klimu. Vojnici su ustajali u zoru, vježbali, a
zatim odlazili u rudnike i pomagali pri utovarivanju granitnih blokova na
teretne brodove koji su polazili na sjever. Vrijeme vojnih pohoda odavno
je prošlo i general je bio više nego sretan zbog toga.
Otkako je premješten u tvrđavu, general se pretvorio u carinika. Njegovi
su ljudi kontrolirali proizvode koji su stizali s Velikog Juga i naplaćivali
poreze koje su odredili Dvojni Bijeli dom, Ministarstvo gospodarstva i
financija. Njegove uredske prostorije bile su pretrpane raznim
dokumentima, ali je generalu bilo draže boriti se s administracijom nego
sa strašnim nubijskim ratnicima.
Za nekoliko minuta trebao se ukrcati na brzi brod i krenuti u obilazak
priobalnih utvrda; uživat će, kao i svakog dana, u ugodnom povjetarcu i
ljepoti obale. A tek kada pomisli da ga poslije obilaska čeka ukusna večera
kod mlade udovice koja je sve manje mislila na svog pokojnog muža!
Neobična buka prekinula je njegovo sanjarenje. U kancelariju ude
generalov ađutant, sav zadihan.
- Hitna poruka, generale.
- Od koga?
- Od patrole iz nubijske pustinje. - Iz rudnika zlata?
- Da, generale.
- Što je rekao glasnik?
- Da je stvar više nego ozbiljna.
Drugim riječima, general neće moći odložiti smotuljak u ormar i
zaboraviti na njega nekoliko dana. Skinuo je pečat, odmotao papirus i
pročitao poruku. General je bio zapanjen.
- Ovo... ovo je laž!
- Nije, generale. Glasnik vas čeka.
- Ali, to nije moguće... Nubijski pobunjenici su napali vojnu povorku koja
je prenosila zlato u Egipat!

Mjesec je bio mlad.

.Ramzes, gol do pojasa, bio je odjeven u starinsku pregaču kakve su nosili
faraoni starog kraljevstva. Kraljica je bila u dugoj bijeloj haljini pripijenoj
uz tijelo; na glavi je umjesto krune nosila sedmokraku zvijezdu boginje
Sehat, koju je predstavljala tijekom obreda osnivanja Rameseuma, vječnog
hrama. Ramzes se prisjećao boravka u rudnicima Gebel Silsileha, gdje su
ga klesari naučili koristiti se čekićem i dlijetom. Zanat mu se toliko dopao
da je poželio ostati među njima, ne znajući kakva ga budućnost očekuje.
Kraljevskom paru je pomagalo tridesetak ritualista iz karnaškog hrama;
predvodili su ih veliki svećenik Nebu, drugi prorok Doki i četvrti prorok
Baken. Čekao se još dolazak dvojice arhitekata sa svojim ekipama i radovi
su mogli započeti.
Pet hektara! Ramzesov vječni hram prostirat će se na pet hektara.
Rameseum će se sastojati od samog svetišta, palače, pomoćnih zgrada,
knjižnice, skladišta i vrta. Sveto mjesto posvećeno kultu natprirodne
faraonove moći bit će ekonomski nezavisno.
Baken je bio zaprepašten veličinom projekta, ali nije si dozvolio
razmišljanje o neizbježnim poteškoćama, već se usredotočio na obred
kraljevskog para. Kada su postavili simbolične uglove buduće građevine,
kralj i kraljica su u slavu Imotepa, graditelja prve piramide i uzora svih
arhitekata u zemlji, velikim čekićima zabili kolčiće u zemlju.
Potom je kralj motikom iskopao rov, spustio u njega male šipke od zlata i
srebra, minijaturne alate i amulete, i zatrpao ga pijeskom.
Zatim je sigurnim pokretom, pomoću poluge, postavio prvi ugaoni kamen
i usuo u kalup prvu ciglu; iz tog stvaralačkog čina rodit će se pod, zidovi i
potkrovlje hrama. Došao je trenutak pročišćenja; Ramzes je obišao sveto
mjesto, bacajući usput tamjan, koji se na jeziku hijeroglifa naziva sonter ili
onaj koji posvećuje.
Baken mu je prinio drvena vrata, maketu budućeg veličanstvenog ulaza u
građevinu. Kralj ih je posvetio; tim činom je otvorio usta svog vječnog
hrama i udahnuo mu život. Od tog trenutka, u njemu će za sva vremena
obitavati Riječ. Ramzes je dvanaest puta udario po vratima bijelom
toljagom, 'rasvijetliteljicom', prizivajući na taj način božanstva. Držeći u
ruci upaljenu svjetiljku, osvijetlio je svetište u kojem će stanovati
nevidljivo.
Na kraju je izgovorio drevnu formulu, objavljujući da hram ne gradi sebi,
već svom pravom gospodaru, Zakonu, početku i kraju svih egipatskih
hramova.
Baken je imao dojam da prisustvuje pravom čudu. Ono što se ovdje, pred
očima nekolicine povlaštenih događalo, nadilazilo je ljudski razum. Moć
ka počela se stvarati iz još gole zemlje, ali koja je već pripadala bogovima.
- Stela osnivanja je spremna. - priopćio je Doki.
- Neka je zabodu u zemlju. - zapovjedio je kralj. Kipar kojemu je Doki
platio da izgravira stelu prinio
im je kamen prekriven hijeroglifima. Isklesani tekst zauvijek je
posvećivao područje Rameseuma; magija znakova pretvarat će zemlju u
nebo.
Setau je prišao steli, noseći papirus i svježu tintu. Doki se trgnuo; nije
očekivao da će taj čudak biti prisutan.
Setau je ispisao tekst, u vodoravnim linijama, slijeva nadesno, a zatim gaje
naglas pročitao:
'Neka svaka usta koja govore ili namjeravaju govoriti protiv faraona
zauvijek budu zapečaćena. Neka ovaj vječni hram bude kraljev zaštitni
bedem, neka odbije od njega svako zlo'.
Doki se preznojavao. Nitko mu nije rekao da će biti iz-govorene ove
magične riječi. Na sreću, to nije remetilo njegov plan. Setau je predao
papirus Ramzesu. Kralj ga je zapečatio i položio u podnožje stele, gdje će
biti zakopan. Potom je pročitao tekst sa stele, kako bi pogledom oživio
isklesane hijeroglife.
Odjednom se okrenuo prema nazočnima.
- Tko je isklesao ove hijeroglife? Kraljev glas bio je pun srdžbe. Kipar mu
je prišao.
- Ja, Vaše veličanstvo.
- Tko ti je dao tekst?
- Veliki Amonov svećenik osobno, Vaše veličanstvo. Kipar se poklonio
Ramzesu u znak iskazivanja počasti,
ali i stoga da bi izbjegao njegov ljutit pogled. Netko je promijenio tekst
koji je već stoljećima bio isti, i kojim se objavljivala izgradnja vječnog
hrama; netko je pokušao uništiti zaštitnu silu svetišta. Stari Nebu je, znači,
izdao Ramzesa, veliki Amonov svećenik stao je na stranu mračnih sila!
Kralj je poželio razbiti mu glavu čekićem, ali odjednom osjeti kako neka
neobična sila izvire iz posvećenog tla, ulazi u njega i prožima mu
kralježnicu ugodnom toplinom. U kraljevom srcu se otvoriše nova vrata i
on pogleda iza njih. Ne, ne treba koristiti silu. Kralj je pogledao Nebua.
Ono što je starac kradom učinio u tom trenutku bilo je dokaz da je Ramzes
u pravu.
- Ustani, kiparu! Čovjek ga je poslušao.
- Otiđi do velikog svećenika i dovedi mi ga.
Doki je likovao. Sve se odvijalo po planu; starac će se uzalud braniti, kralj
će ga oštro kazniti; morat će izabrati novog velikog Amonovog svećenika.
Ovog puta faraon će ukazati povjerenje iskusnom čovjeku, njemu, Dokiju.
Kipar je dobro svladao svoju ulogu. Zaustavio se ispred starca koji je u
desnoj ruci držao pozlaćeni štap, a na srednjem prstu zlatan prsten, što su
bili simboli velikog Amonovog svećenika.
- Je li ti taj čovjek dao tekst za stelu? - upita ga Ramzes.
- Da, upravo on.
- Ti si, dakle, lažljivac.
- Nisam, Vaše veličanstvo! Kunem vam se da mi je veliki svećenik
osobno...
- Nikada ti nisi vidio velikog svećenika, kiparu! Nebu uze štap i prsten
koje je dao jednom starom
ritualistu baš u trenutku kada ga je kipar, okrenut leđima, krivo optužio.
Izbezumljeni kipar se tresao od straha.
- Doki... Gdje si, Doki? Pomozi mi, reci im da nije moja greška! Ti si mi
zapovjedio da kažem da je veliki Amonov svećenik htio uništiti magiju
hrama!
Doki se dade u bijeg.
Kipar ga je sustigao i bacio se na njega, izvan sebe od bijesa.

Doki je podlegao ozljedama. Kipar, optužen za ubojstvo, skrnavljenje

hijeroglifa, korupciju i laž, bit će izveden pred vezirov sud; osudit će ga ili
na smrtnu kaznu trovanjem, ili na doživotnu robiju u nekoj udaljenoj oazi.
Sutradan, u smiraj dana, Ramzes je osobno postavio stelu osnivanja
Rameseuma s ispravljenim tekstom.
Rameseum je rođen.
- Je li ti palo na pamet da te Doki želi uništiti? - pitao je Ramzes Nebua.
- Poznajem ljudsku prirodu. - odgovori veliki svećenik. - Rijetki su oni
koji idu svojim putem i ne zavide drugome. Mudraci kažu da je zavist
smrtna bolest koju nijedan liječnik ne može izliječiti.
- Moramo naći zamjenu za Dokija.
- Jeste li razmišljali o Bakenu, Vaše veličanstvo?
- Svakako.
- Neću se protiviti vašoj odluci, ali smatram da je pre-uranjena. Baken
nadzire radove u Luksoru, kao i izgradnju vašeg vječnog hrama. On je
čovjek koji zaslužuje vaše povje-renje. Ali, nemojte ga opterećivati
preteškim bremenom. Mlad je, ima vremena za napredovanje u hijerarhiji.
- Koga, dakle, predlažeš?
- Postavite nekog starca koji će se posvetiti meditaciji i obredima. U tom
slučaju, Amonov hram u Karnaku neće vam zadavati brige.
- Sam ćeš ga izabrati. Jesi li vidio projekt Rameseuma?
- Imao sam dug život u sreći i miru, ali žalim zbog jedne stvari; neću
doživjeti da vidim vaš vječni hram.
- Što to govoriš, Nebu?
- Bole me kosti, Vaše veličanstvo, vid me polako izdaje, postajem gluh i
sve više spavam. Osjećam da mi se bliži kraj.
- Zar mudraci ne žive i do sto deset godina?
- Ja sam samo jedan zadovoljan starac. Zašto bih se ljutio na smrt koja mi
želi pružiti divnu priliku?
-Ali, imam dojam da još odlično vidiš. Što bi se dogodilo da nisi dao štap i
prsten starcu koji je stajao pored tebe?
- U božjim smo rukama, Vaše veličanstvo; zaštitio nas je Zakon boginje
Maat.
Ramzes je promatrao široku ravnicu.
- Vidim veličanstvenu građevinu, Nebu, svetište od granita, pješčanog
kamena i bazalta. Njegovi stupovi dopirat će do neba, vrata će biti od
pozlaćene bronce, jezera sa čistom vodom nalazit će se u hladu drveća,
spremišta će biti puna žita, riznice krcate zlatom, srebrom, dragim
kamenjem i rijetkim vazama; kipovi će krasiti dvorišta i kapele; a svo to
blago štitit će zidine. U zoru i u sumrak penjat ćemo se na terasu i slaviti
vječnost utisnutu u kamenu. Tri će bića zauvijek živjeti u ovome hramu:
moj otac Seti, moja majka Tuja i moja supruga Nefertari.
- Zaboravljate četvrto, koje je ujedno i prvo biće: sebe samog, Ramzese.
Prišla im je velika kraljevska supruga, noseći u ruci sadnicu bagrema.
Ramzes je kleknuo na zemlju i posadio biljku; Nefertari ju je pažljivo
zalila.
- Čuvaj mi ovo drvo, Nebu; ono će rasti zajedno s mojim hramom. Neka
mi bogovi dozvole da jednog dana legnem u njegov hlad, zaboravim na
svijet i ljude i vidim boginju Zapada kako se pojavljuje iz njegovog stabla
i pruža mi ruku.

Mojsije je ležao u svom krevetu od drveta sikomore. .Iza njega je bio

naporan dan. Pedesetak manjih incidenata, dvojica lakše ozlijeđenih
radnika na gradilištu gdje su zidali dvor, kašnjenje isporuke hrane za treću
vojarnu, tisuću cigala s greškom koje je morao uništiti... Drugim riječima,
mnoštvo svakodnevnih briga koje je sve teže podnosio.
Neki unutarnji glas opet ga je mučio, razna pitanja ponovno su mu se
vrzmala po glavi. Bio je sretan zbog toga što gradi ovu prijestolnicu; no,
zidanjem hramova u čast božanstava, među kojima je bio i zlokobni Set,
uvrijedio je Boga. Budući da je bio nadzornik svih gradilišta u Pi-Ramzesu,
Mojsije je sudjelovao u slavljenu drevnih egipatskih kultova.
Iz mračnog kuta sobe začuo se neki šum.
- Tko je to?
- Prijatelj.
Mršavi čovjek sličan ptici grabljivici izašao je iz sjene; obasjala ga je
svjetlost uljane svjetiljke.
- Ofire!
- Moramo razgovarati. Mojsije je sjeo na krevet.
- Umoran sam, spava mi se. Vidjet ćemo se sutra, ako uspijem odvojiti
malo vremena.
- U opasnosti sam, prijatelju.
- Zašto?
- Znaš ti dobro zašto! Zato što vjerujem u jednog Boga, spasitelja ljudskog
roda. U Boga kojeg tvoj narod potajno slavi,
u Boga koji će uništiti idole i zavladati svijetom. A borba mora početi u
Egiptu.
- Zaboravljaš da je Ramzes faraon?
- Ramzes je tiranin. Ne zanima njega Bog, ne zanimaju ga čak ni njegova
božanstva, stalo mu je isključivo do vlastite moći.
- Koju bi i ti morao poštovati! Ramzes mi je prijatelj, gradim njegovu
prijestolnicu.
- Poštujem uzvišenost tvojih osjećaja, tvoju odanost. Zbog toga i jesi
rastrgan. Znam da duboko u srcu ne priznaješ Ramzesovu vlast, znam da
čekaš dolazak istinskog Boga.
- Ne znaš što govoriš, Ofire.
- Budi iskren, Mojsije, prestani lagati samom sebi.
- Poznaješ li me ti bolje nego što poznajem sam sebe?
- Možda. Ista nepravda razdire nam dušu, vežu nas isti ideali. Ako se
udružimo, možemo iz temelja promijeniti ovu zemlju i budućnost njenih
stanovnika. Ovdašnji Židovi smatraju te vođom, htio ti to ili ne. Postali su
složni od kada si im na čelu.
- Židovi su faraonovi podanici, a ne moji.
- Ne priznajem njegovu diktaturu! I znam da je ni ti ne priznaješ.
- Griješiš; faraon mora vršiti svoje dužnosti, kao i svi drugi.
- Tvoja dužnost je povesti narod ka istini, a moja je da nametnem kult
jednog Boga tako što ću na prijestolje dovesti Litu, Ehnatonovu zakonitu
nasljednicu.
- Govoriš svašta, Ofire. Nemoj pozivati svoje sljedbenike na ustanak
protiv faraona, posljedice bi bile tragične.
- Postoji li drugi način da narod povjeruje u jednog Boga? Ako znamo što
je istina, moramo se svim silama boriti da ju obznanimo.
- Lita i ti... Dva vizionara... Pa to je smiješno!
- Ne misliš valjda da smo sami? Ofirove riječi su zainteresirale Židova.
- Pa očigledno je da...
- Situacija se prilično promijenila od našeg prvog susreta. - priznao mu je
Ofir. - Zagovaratelji jednog Boga brojniji su i odlučniji nego što možeš i
zamisliti. Ramzesova moć je samo iluzija koja će ga stajati glave. Veliki
dio egipatske elite ugledat će se na tebe i prijeći će na našu stranu.
- Na mene... Zašto na mene?
- Zato što nas samo ti možeš voditi, zato što moraš stati na čelo
sljedbenika prave vjere. Lita mora ostati u sjeni sve da stupanja na
prijestolje, a ja sam čovjek molitve i nemam utjecaja na mnoštvo. Ali, tebe
će slušati, tebe će čuti.
- Tko si ustvari ti, Ofire?
- Običan vjernik koji je, kao i Ehnaton, uvjeren da će Bog pokoriti tašti
Egipat i stati na čelo svih naroda.
Mojsije je znao da ovog luđaka mora izbaciti iz kuće, ali bio je opčinjen
njegovim riječima. Ofir je izgovorio sve ono što je Židov dugo pokušavao
potisnuti iz svojih misli.
- Tvoj plan je besmislen, Ofire; nema izgleda za uspjeh.
- Vrijeme radi za nas, Mojsije i pregazit će svakog tko nam se bude našao
na putu. Stani pred Židove, podari im zemlju, neka se poklone Bogu i
upoznaju njegovu svemoć. Lita će vladati Egiptom, a naš savez bit će
žarište istine koju će upoznati svi narodi svijeta.
- Sanjaš.
- Ni ti ni ja nismo sanjari.

- Ponavljam ti da je Ramzes moj prijatelj. Dobro ga poznajem, sasjeći će

te u korijenu.
- Ne, Mojsije, on ti nije prijatelj, već najgori neprijatelj. Ramzes želi
uguši istinu.
- Odlazi iz moje kuće, Ofire.
- Razmisli o ovome što sam ti rekao. - Vidjet ćemo se uskoro.
- Ne računaj s tim.
- Doviđenja, Mojsije.
Te noći Židov nije oka sklopio.
Ofirove riječi odzvanjale su mu u glavi. Nije želio priznati sebi da je dugo
očekivao njegov posjet.
Lav i pas ležali su jedan pored drugog i sladili se pilećim kostima. Ramzes
i Nefertari sjedili su zagrljeni pod palmom i uživali u ljepotama tebanskog
kraja. Poslije duge rasprave, kralju je pošlo za rukom uvjeriti Seramanu da
ih ostavi malo same. Nisu li Krvnik i Noćobdija izvrsni čuvari?
Iz Memphisa su stigle dobre vijesti. Mala Meritamon je lijepo napredovala,
a njen brat Kha joj je po prvi put došao u posjet, u pratnji svog učitelja
Nedama, ministra poljoprivrede. Lijepa Izet jako se razveselila rođenju
djevojčice i poslala je Nefertari toplo pismo.
Blago sunce predvečerja milovalo je Nefertarinu glatku, preplanulu kožu.
Odnekud je dopirao zvuk flaute; govedari su vraćali stada u štale, magarci
s teškim tovarom išli su prema farmama. Obzor na zapadu bio je
narančaste boje, dok je zalazeće sunce obojilo tebansku planinu u
ružičasto.
Vruć ljetni dan zamijenila je ugodna večer. Kako je Egipat lijep, sav
okićen zlatnom i zelenom bojom, srebrom Nila i plamenom zalazećeg
sunca! Kako je samo Nefertari lijepa u svojoj mekoj, prozirnoj lanenoj
haljini! Miris njene glatke kože opijao je Ramzesa; na njenom ozbiljnom i
spokojnom licu odražavale su se plemenitost i blistava duša.
- Da li te zaslužujem?
- Kakvo čudno pitanje...
- Ponekad mi se čini da ne pripadaš ovom svijetu, da si iznad
ovozemaljskih niskosti, dvorskih ulizica, tvojih napornih dužnosti.
- Da li ih obavljam loše?
- Ne, naprotiv. Nikada nisi napravila ni najmanju greš-ku, ponašaš se kao
da si cijelog života egipatska kraljica. Volim te i divim ti se, Nefertari.
Njihove se tople usne sjediniše.
- Čvrsto sam bila odlučila da se neću udavati. - priznala
mu je. - Željela sam provesti život u hramu. Nisam prezirala '
muškarce, ali svi koje sam upoznala bili su robovi ambicija, nekako mali i
tašti. A ti, ti si iznad ambicija jer ti je sudbina odredila put. Divim ti se i
volim te, Ramzese.
Oboje su osjećali da su jedno biće i da ih ništa ne može rastaviti. Gradnja
vječnog hrama bila je prvo zajedničko magično djelo kraljevskog para.
- Ne zaboravi na svoje dužnosti. - podsjetila ga je.
- Koje dužnosti?
- Moraš dobiti sina.
- Već ga imam.
- Moraš imati mnogo djece. Ako budeš dugo živio, možda će neka
umrijeti prije tebe.
- Zašto me ne bi naslijedila naša kći?
- Astrolozi kažu da će ona biti sklona meditaciji, kao i
mali Kha.
- Ne bi li to morala biti prednost?
- Sve ovisi o okolnostima i ljudima koji će je okruživati.
Večeras je naša zemlja tako mirna i lijepa, ali tko zna što će biti
sutra?
Spokoj sutona prekine neki konjanik koji im se približavao u galopu.
Seramana skoči na zemlju, sav prekriven prašinom.
- Oprostite što vas uznemirujem, Vaše veličanstvo, ali ovo je hitno.
Ramzes je pročitao poruku koju mu je uručio Sard.
- Izvještaj generala iz Elefantine. - rekao je Nefertari. - Nubijci su napali
povorku s tovarom zlata za naše velike hramove.
- Ima li žrtava?
- Dvadesetak mrtvih i mnogo ranjenih.
- Tko je to mogao učiniti, obični lopovi ili pobu-njenici?
- Još ne znamo.
Ramzes je uznemireno šetao, vijest ga je potresla. Lav i pas su opazili da
im je gospodar zabrinut, pa su mu prišli i lizali mu ruke.
Faraon je izgovorio ono čega se velika kraljevska supruga toliko bojala:
- Odlazim u Nubiju uspostaviti red. Dok me nema, ti ćeš vladati Egiptom,
Nefertari.
Faraonovu ratnu flotu činilo je dvadesetak brodova u obliku mladog
mjeseca, čiji su vrhovi bili toliko uvijeni da pramac i krma nisu dodirivali
vodu. Ogromno jedro bilo je vezano konopcima za jedan jedini jarbol,
dovoljno čvrst da izdrži i najjače nalete vjetra. Velika kabina za posadu i
vojnike nalazila se na sredini broda, dok je manja, kapetanova, bila na
pramcu.
Ramzes, koji je putovao admiralskim brodom, osobno je provjerio dva
kormila, jedno na lijevoj, a drugo na desnoj strani broda. U ograđenom
prostoru natkrivenom nadstrešnicom ležao je kraljev lav. Među prednjim
šapama zvijeri odmarao se Ramzesov pas, čekajući vrijeme ručka.
Ramzes je, kao i na prijašnjem putovanju, zadivljeno promatrao ogoljene
brežuljke, otočiće s bujnom vegetacijom, plavo nebo i zeleni pojas uz
pustinju. Ova vatrena i nedodirljiva zemlja sličila je na Ramzesovu dušu.
Lastavice, ždralovi i plamenci nadlijetali su flotu, pavijani su sa vrha
palmi vikom pozdravljali njen prolazak.

Vojnici kao da su zaboravili cilj putovanja; jedni su kartali za novac, drugi

pili palmino vino, treći spavali u hladu.
Drugi vodopad, ulaz u zemlju Kusa, vratio ih je u stvarnost. Brodovi su
pristali uz pustu obalu i vojnici su se iskrcali u tišini. Razapeli su šatore,
postavili zaštitnu ogradu oko logora i čekali faraonove zapovijedi.
Nekoliko sati kasnije, pred kraljem koji je sjedio na stolici na rasklapanje
od pozlaćene cedrovine, pojavio se potkralj Nubije sa svojom pratnjom.
- Zahtijevam objašnjenje. - zagrmio je Ramzes.
- Držim stvari pod kontrolom, Vaše veličanstvo.
- Rekao sam da zahtijevam objašnjenje!
Potkralj se jako udebljao. Obrisao je čelo maramicom od bijelog platna.
. - Incident koji se dogodio je neugodan, ali mu ne treba pridavati previše
važnosti.
- Vi krađu i ubojstva nazivate neugodnim incidentom?
- Možda smo, u uzbuđenju koje nas je obuzelo, malo pretjerali u poruci.
Sve u svemu, presretan sam da vas vidim, Vaše veličanstvo.
- Moj otac je sklopio mir s Nubijom, a moja je dužnost da ga očuvam.
Međutim, mir je ugrožen zbog tvoje lijenosti.
- Nisam kriv ako mi sudbina nije sklona!
- Ti, potkralj Nubije, kraljev konjanički zastavnik, star-ješina Južne
pustinje, zapovjednik dvokolskih jedinica, ti se usuđuješ govoriti o
nesklonoj sudbini... Kome se ti rugaš?
- Uvjeravam vas da besprijekorno obavljam svoje dužnosti! Ali, moj
posao je zahtjevan: nadgledam starješine sela, žitnice, upravljam...
- A, zlato?
- Revno nadzirem proizvodnju i isporuku tog pleme-nitog metala!
- I to tako da zaboravljaš zaštititi povorku?
- Kako sam mogao pretpostaviti da će je napasti grupa bezumnika?
mhz&hmm u milijune eoiiiu
- Nije li to jedna od tvojih obveza?
- Zla sudbina...
- Odvedi me na mjesto prepada.
- Ali, napadači su zaustavili povorku na stazi koja vodi u rudnike zlata,
najednom usamljenom, pustom mjestu! Tamo nećete ništa saznati.
- Tko su počinitelji?
- Nekakvo jadno pleme; to sramno djelo počinilo je nekoliko pijanih
ratnika.
- Da li ih tvoji ljudi traže?
- Nubija je velika zemlja, a ja nemam dovoljno vojske.
- Nisi, dakle, zapovjedio ozbiljnu istragu?
- Ne, čekao sam da Vaše veličanstvo dovede vojsku.
- Možeš ići.
- Trebam li poći s vama u potragu za zločincima?
- Reci mi istinu, potkralju: zar Nubija nije spremna pružiti im podršku?
- Pa... ne vjerujem, ali...
- Je li ustanak već počeo?
- Nije, Vaše veličanstvo, ali ima sve više bandi. Zato mislim da je
pametno što ste došli.
- Pij. - rekao je Setau Ramzesu.
- Je li ovo nužno?
- Nije, ali bolje da smo oprezni.
Kralj je odlučio popiti opasan napitak od koprive i razrijeđene krvi kobre,
koji mu je Setau pripremao u određenim vremenskim razmacima. Popivši
serum, Ramzes se zaštitio od zmijskog otrova, te se je slobodno mogao
otisnuti na put.
- Hvala ti da si me poveo na ovo putovanje; Lotos je presretna da je u
svojoj zemlji. Ovdašnje zmije su prave ljepotice!
- Ne zaboravi da nismo ovdje zbog uživanja. Čeka nas susret s opasnim
neprijateljem.
- Zašto ne pustiš te lopove na miru?
- Ukrali su zlato i poubijali ljude. Svatko tko izda Zakon boginje Maat
mora biti kažnjen.
- Ništa te ne može natjerati da popustiš, zar ne?
- Dobro me poznaješ.
- Jesi li svjestan da si u velikoj opasnosti?
- Jesam, ali ovu istragu ne mogu povjeriti nekom podčinjenom, situacija je
jednostavno preozbiljna.
- Reci svojim ljudima da budu oprezni; reptili su vrlo otrovni u ovo doba
godine; neka se namazu tekućom smolom perzijske devesilje. Neke vrste
bježe od njenog neugodnog mirisa. Odmah me obavijesti ako nekog
vojnika ugrize zmija. Lotos i ja spavat ćemo u tovarnim kolima.
Kolona je kamenitom stazom krenula prema rudnicima zlata. Predvodila
su ju tri čovjeka na krupnim konjima, izvidnik, Seramana i kralj; za njima
su išla volovska kola, magarci natovareni oružjem i čuturama, dok je na
začelju kolone bilo pješaštvo.
Nubijski izvidnik bio je siguran da se zločinci nisu previše udaljili od
mjesta napada. Na nekoliko kilometara od puta nalazila se oaza gdje su
mogli sakriti plijen dok ga ne prodaju.
Ramzes se, s mapom u ruci, bez straha mogao kretati kroz pustinjske
predjele jer su cijelom dužinom puta bili iskopani bunari. Po izvještajima
koje je kralj redovito dobivao, godinama se nije dogodilo da neki rudar
umre od žeđi.
Izvidnik se začudio kada je ugledao leš magarca. Tragači za zlatom obično
su vodili najbolja i najizdržljivi)a grla. Ljudi su odahnuli kada su se našli u
blizini prvog bunara. Napit će se vode, napunit će čuture, odmorit će se u
hladu velikog platna koje će razapeti između četiri kolca... Svi su sanjali
samo o jednom, od najobičnijeg vojnika do časnika. Za tri sata pasti će
mrak, pa će kralj zasigurno zapovjediti odmor. Izvidnik je prvi stigao do
bunara. Premda je vrućina bila neizdrživa, od onoga što je vidio sledila mu
se krv u žilama. Potrčao je ka Ramzesu.
- Vaše veličanstvo... Bunar je presušio!
- Možda je samo pala razina vode. Siđi dolje i provjeri. Izvidnik je sišao u
bunar pomoću užeta koje je držao Seramana.
Kada se vratio, izgledao je nekoliko godina stariji.
- Potpuno je suh, Vaše veličanstvo.
Jedinica nije imala dovoljno vode da bi se vratila; kralj se nije smio
odlučiti na taj potez, jer bi samo najizdržljiviji preživjeli. Morali su, dakle,
nastaviti naprijed, u nadi da će naići na drugi bunar. Ali, kako su mogli
znati da i taj neće biti suh, kad izvještaji iz Nubije očigledno nisu bili točni?
- Možemo sići s glavnog puta - predložio je izviđač
- i krenuti prema pobunjenicima. Na putu do njihove oaze sigurno postoji
barem jedan bunar odakle crpe vodu kada čekaju povorke.
- Odmor do kraja dana. - zapovjedio je Ramzes.
- Potom krećemo dalje.
- Ali, opasno je hodati noću, Vaše veličanstvo! Zmije, zasjede...
- Nemamo izbora.
Kakve neobične okolnosti! Ramzes je razmišljao o svom prvom pohodu u
Nubiju, u društvu Setija. Vojnici su tada bili na istim mukama, jer je
pobunjeničko pleme zatrovalo bunare. Kralj je priznao sebi da je previdio
opasnost. Obična vojna operacija mogla se pretvoriti u pravu katastrofu.
Ramzes se obratio ljudima i rekao im je istinu. Moral je znatno pao, ali
iskusniji i hrabriji vojnici nisu gubili nadu, pa su tješili one mlađe. Ne
predvodi li ih faraon čudotvorac?
Vojnicima iz redova pješaštva je, unatoč opasnosti, bilo drago što će
hodati noću. Oprezni vojnici na začelju kolone znat će se obraniti u
slučaju iznenadnog napada. Izvidnik je budno promatrao okolinu; bio je
pun mjesec pa je vidljivost bila dobra.
Ramzes je mislio na Nefertari. Ako se ne vrati, mlada će žena morati
ponijeti Egipat na svojim plećima.
Kha i Meritamon bili su premladi da bi sjeli na prijestolje, a Ramzesovi
protivnici imat će odriješene ruke.
Seramanin konj odjednom se propeo. Sard je izgubio ravnotežu i pao na
oštro kamenje. Sav omamljen, ne mogavši se pomaknuti, kotrljao se
dugom pješčanom strminom i zaustavio se tek u nekoj rupi koja se nije
vidjela s puta. Začuje čudan zvuk, nekakvo teško disanje.
Na dva koraka od njega, zmija je naglo ispustila sav zrak iz pluća, što je
stvorilo zvuk nalik na riku. Kad joj netko poremeti mir, ova životinja
postaje agresivna, spremna napasti.
Seramana je izgubio mač dok je padao. Ostaje mu samo pokušaj bijega,
bez naglih pokreta. No, zmija mu to neće dozvoliti.
Uzalud je Sard pokušavao ustati, skočni zglob desne noge neizdrživo ga je
bolio. Bit će lak plijen, ovako nepokretan.
- Prokleta životinjo! Lišavaš me lijepe smrti u borbi! Zmija mu se
približila. Seramana joj baci pijesak u oči,
što ju je dodatno razdražilo. U trenutku kada se nevjerojatnom brzinom
bacila prema nesretnom Seramani, odnekuda su doletjele rašlje i
prikliještile joj glavu uz zemlju.
- Sjajan pogodak! - čestitao je Setau sam sebi. - A izgledi da uspijem bili
su jedan prema deset!
Uhvatio je zmiju za vrat i podigao ju u zrak; životinja se bijesno koprcala.
- Kako je samo lijepa ova zmija,kakve boje! Svijetloplava, modra i
zelena... Vrlo elegantna gospođica, nema što! Sreća tvoja da se njeno
šištanje može prepoznati iz velike daljine.
- Pretpostavljam da ti moram zahvaliti.
- Njen ugriz izaziva otok koji se postupno širi a rana na kraju prokrvari.
Otrov ovih zmija izuzetno je opasan, ali ga nemaju mnogo. Postoje dobri
izgledi da žrtva preživi ukoliko ima jako srce. Da budem iskren, manje je
opasna nego što izgleda.
Setau je Seramanin uganuti zglob prekrio ljekovitim travama i povio ga
lanenim zavojem natopljenim melemom. Za nekoliko sati otok će
splasnuti. Sumnjičavom Sardu prošlo je kroz glavu da je krotitelj zmija
inscenirao ovaj napad kako bi ispao junak i dokazao da je pravi Ramzesov
prijatelj. Ali, Setau je bio prilično suzdržan, nije pokušavao izvući korist iz
svog podviga.
Ljudi su se odmarali od jutra do sredine poslijepodneva. Zatim su krenuli
dalje. Zalihe vode za ljude i stoku bile su pri kraju. Premda su vojnici bili
na izmaku snage, Ramzes ih je tjerao da hodaju brzo, a od pripadnika
pješaštva s kraja kolone zahtijevao je najveći mogući oprez. Ako se
neprijatelj nalazi u blizini, sigurno ih neće napasti sprijeda, već će
iskoristiti faktor iznenađenja ne bi li ih što više oslabio.
Ljudi se više nisu smijali, nisu spominjali povratak u dolinu, nisu više
razgovarali.
- Evo ga. - reče izvidnik.
Korov, kamenje poredano u krug, drveni okvir, konopac, mješina.
Bunar.
Njihova posljednja nada.
Seramana i izviđač potrčali su prema spasonosnoj tekućini. Nekoliko
dugih trenutaka klečali su nad otvorom, a zatim ustali i lagano krenuli
ususret ostalima.
Sard je niječno odmahnuo glavom.
- Ova zemlja oduvijek oskudijeva u vodi, umrijet ćemo od žeđi. Čak i ako
nekome pođe za rukom pronaći je, bunar brzo presuši. Preselit ćemo se na
onaj svijet pa ćemo tamo tražiti izvore!
Ramzes je okupio ljude i priznao im da je situacija krajnje ozbiljna. Zalihe
vode bit će iscrpljene već sutra. Nisu mogli ni naprijed ni nazad.
Nekoliko vojnika bacilo je oružje na zemlju.
- Smjesta podignite oružje! - zapovjedio im je Ramzes.
- Zašto, kad će nas sunce ionako spržiti?
- Došli smo u ove puste predjele s namjerom da uspo-stavimo red i mir, i
to ćemo i napraviti.
- Kako će se naši leševi boriti protiv Nubijaca?
- Moj otac se jednom našao u sličnoj nevolji i uspio je spasiti svoje ljude.
- podsjetio ih je Ramzes.
- Onda i vi nas spasite!
- Sklonite se sa sunca i napojite stoku.
Kralj je okrenuo leđa svojoj vojsci i suočio se s pustinjom. Setau mu je
prišao.
- Što ćeš učiniti?
- Hodat ću. Hodat ću sve dok ne pronađem vodu.
- Glupa odluka.
- Kako me je naučio otac, tako ću i postupiti.
- Ostani s nama.
- Faraon ne može čekati smrt prekriženih ruku. Pojavi se Seramana.
- Vaše veličanstvo...
- Pobrini se da ljudi ne paničare i budite na oprezu. Ne smijete zaboraviti
da ćete možda biti napadnuti.
- Ne mogu vas pustiti da sami hodate ovim divljim krajem. Netko vas
mora braniti...
Ramzes je stavio Sardu ruku na rame.
- Čuvaj mi vojnike.
- Brzo se vratite. Trebamo vas.
Praćen nijemim pogledima, kralj se uputio u smjeru kamenitog brežuljka.
Popeo se na vrh i stao promatrati opustošeni krajolik.
Čekao je. Čekao je da, kao nekoć njegov otac, pronikne u tajne podzemlja,
da ugleda žile zemlje i vodu koja iz iskonskog oceana teče kroz kamenje i
prodire u planine. Zabolio ga je trbuh, zamračilo mu se pred očima, a tijelo
mu je gorjelo kao da ima jaku groznicu.
Ramzes sa pojasa skine rašlje koje je Seti koristio kada je želio produžiti
trajanje svojih vizija. Rašlje su, sasvim sigurno, još uvijek bile čarobne.
Ali, odakle početi, gdje tražiti u ovom nepreglednom bespuću?
Kralj začuje u sebi neki unutarnji, natprirodni glas, snažan poput Setijevog.
Bol u trbuhu postala je neizdrživa i neobična sila natjerala ga je da siđe sa
brežuljka. Ramzes nije osjećao iscrpljujuću žegu pred kojom bi svaki
zalutali putnik odavno pokleknuo. Ritam srca mu se usporio, kao kod
bijele gazele.
Stijene i pijesak promijenili su boju i oblik. Ramzesov pogled je, malo-
pomalo, prodirao u pustinjske dubine; prsti mu se obaviše oko dva gipka
bagremova pruta povezana lanenim konopcem.
Rašlje su se izdigle, zatreperile, pale. Kralj je nastavio hodati, ali unutarnji
glas se utišao. Vratio se zatim po svojim stopama, te skrenuo lijevo. Glas
se opet pojačao, a rašlje se zatresoše. Ramzes je naletio na gromadu od
ružičastog granita, izgubljenu u moru stijena.
Zemljina sila otela mu je rašlje iz ruku. Ramzes je pronašao vodu.
Vojnici su pomakli gromadu i počeli kopati na mjestu gdje im je kralj
pokazao. Grla su im bila suha, koža spržena suncem, mišići su ih
neizmjerno boljeli. Kada su naišli na ogromnu baru, duboku pet metara,
njihovoj sreći nije bilo kraja.
Ramzes je zapovjedio da se iskopa nekoliko bunara koji će biti povezani
podzemnim hodnikom. Primijenio je ovu rudarsku tehniku kako bi, nakon
što je spasio život vojnicima, navodnio prilično veliku površinu zemlje.
- Ovdje će niknuti zeleni vrtovi, možeš li vjerovati? - pitao ga je
oduševljeni Setau.
- Sretan je čovjek koji iza sebe ostavi plodnost i napredak.
Seramana se pobunio.
- Zaboravljate na nubijske pobunjenike?
- Ne prestajem misliti na njih.
- Ali, naši vojnici su se pretvorili u kopače!
- Egipatski vojnik oduvijek je bio i ratnik i radnik.
- Poslovi se ne smiju miješati, tako govore gusari. Hoćemo li se znati
obraniti ako nas ti divljaci budu napali?
- Nisam li te zadužio da se brineš o našoj sigurnosti? Dok su vojnici
osiguravali bunare i širili podzemni hodnik, Setau i Lotos su hvatali reptile,
kako velike tako i primjerke srednje veličine; prikupljali su i dragocjeni
otrov. Zabrinuti Seramana je pojačao stražu; natjerao je vojnike da
vježbaju na smjene, kao da su u vojarni. Ljudi su mahom zaboravili
na krađu zlata i ubojstva, sanjali su o tome da se sa faraonom
čudotvorcem vrate u dolinu Nila.
'Amateri', gunđao je negdašnji pirat u sebi.
Egipatski vojnici su se lako pretvarali u radnike i seljake.
Nisu bili naviknuti na krvave bitke na život i smrt. Ništa se ne može
mjeriti s obukom kroz koju prolaze gusari. Uvijek su na
oprezu, spremni da svakom neprijatelju prerezu grkljan bilo
kojim oružjem. Sard je digao ruke; nema smisla ni pokušavati
naučiti ove šeprtlje lukavim zahvatima i neočekivanim manevrima.
Ovi se nikada neće naučiti boriti.
Seramana je bio uvjeren da je neprijatelj u blizini. Već dva dana imao je
dojam da se pobunjeni Nubijci približavaju egipatskom logoru. Pas i lav
su također osjetili nečiju prisutnost; bili su uznemireni, malo su spavali,
čudno su se kretali i često dizali njuške i mirisali zrak.
Ako su priče da su Nubijci pravi gusari točne, egipatska trupa bit će
uništena.
Buduća egipatska prijestolnica koja je rasla iz dana u dan više nije
zanimala Mojsija. Pi-Ramzes je za njega bio strani grad u kojem će
obitavati lažni bogovi i njihovi zabludjeli idolopoklonici.
Mojsije je, kao i ranije, svakodnevno posjećivao gradilišta i održavao
ritam radova. Ali, iz dana u dan, bio je sve otresitiji prema egipatskim
poslovođama, najčešće bez razloga, optužujući ih da su previše strogi
prema radnicima. Mojsije je dobar dio dana provodio sa svojim
sunarodnjacima, dok je navečer išao od grupe do grupe Židova i
razgovarao s ljudima o budućnosti njihovog naroda. Većina je bila
zadovoljna svojim položajem i nije željela da se bilo što promijeni. Borba
za nezavisnost predstavljala bi opasnu pustolovinu, imali su mnogo toga
što su mogli izgubiti.
Mojsije nije dizao ruke. Podsjećao ih je da je njihova kultura utemeljena
na vjerovanju u jednog Boga, da se moraju osloboditi egipatskog jarma i
lažnih idola. Jedni su mu davali za pravo, drugi su ostajali pri svojim
stavovima. Ali, ovi govori nikoga nisu ostavljali ravnodušnim, svi su se
složili da je Mojsije rođen za vođu i da će se do posljednjeg daha boriti za
dobrobit židovskog naroda.
Ramzesov prijatelj iz mladosti spavao je sve manje. Otvorenih očiju
sanjao je o plodnoj zemlji kojom će vladati Bog njegovog srca, o zemlji u
kojoj nitko neće tlačiti njegov narod, o zemlji čije će granice Židovi čuvati
kao najdragocjenije blago.
Najzad je otkrio odakle ta vatra koja mu tolike godine razdire dušu! Živio
je za to da stane na čelo svog naroda i povede ga na put istine. Ali... Srce
mu se stegnulo. Hoće li Ramzes promatrati pobunu prekriženih ruku, da li
će bez riječi gledati kako Mojsije poriče njegovu moć? Mojsije će ga
morati uvjeriti da prihvati njegove ideale.
Preplavile su ga uspomene. Ramzes mu nije običan prijatelj s kojim se u
djetinjstvu igrao, već istinski prijatelj, biće u kojem gori sličan, a opet
toliko različit plamen. Mojsije ga neće izdati, neće se urotiti protiv njega;
ne, suočit će se s njim, prisilit će ga da mu se pokori i prihvati njegovu
vjeru. Koliko god borba bila teška, izaći će iz nje kao pobjednik.
Jer, Bog je s njime.

Nubijski pobunjenici spljoštenih noseva, s dopola obrijanim glavama, s

alkama u ušima, s ogrlicama od raznobojnih perli oko vrata, odjeveni u
pregače od kože pantera, okružili su egipatski logor rano poslijepodne, u
trenutku kada se većina Ramzesovih vojnika odmarala. Do zuba naoružani
bagremovim lukovima i strijelama, lako će smaknuti većinu iznenađenih
Egipćana prije negoli ovi stignu reagirati.
Međutim, njihov vođa je oklijevao s naredbom za napad; grupica
egipatskih vojnika, naoružanih podjednako moćnim lukovima, stajala je
iza ograde napravljene od štitova i palminog granja. Na njihovom čelu
nalazio se Seramana, koji je na vrijeme osjetio da će biti napadnuti.
Najbolji pripadnici pješaštva koje je izabrao nesumnjivo će nanijeti veliku
štetu neprijatelju. Svjestan ove činjenice, vođa pobunjenika je oklijevao,
premda je njegova vojska bila jača.
Vrijeme je stalo. Nitko se nije pomakao.
Glavni savjetnik nubijskog vođe nagovarao je svog starješinu da prvi
napadnu, da ubiju što više Egipćana, a da se za to vrijeme nekoliko brzih
vojnika usmjeri prema ogradi. Ali vođi, iskusnom ratniku, bilo je jasno da
Seramanino lice ne obećava ništa dobro. Što ako im je brkati orijaš
postavio kakvu zamku? Taj čovjek sigurno nije sličio na Egipćane s
kojima se do sada susretao u borbi. Njegov lovački instinkt govorio mu je
da ga se mora čuvati.
Svi pogledi bili su uprti u Ramzesa koji je izašao iz šatora. Nosio je plavu
krunu koja je pratila oblik glave, šireći se odostraga u lijevak, lanenu
plisiranu košulju s kratkim rukavima i pozlaćenu pregaču s repom divljeg
bika o pojasu. U ruci je držao žezlo zvano 'magija' koje je podsjećalo na
pastirski štap.
Iza njega je išao Setau, s vladarevim bijelim sandalama u ruci. Krotitelj
zmija je, unatoč ozbiljnosti situacije, pomislio na Amenija. Kako bi se
njegov prijatelj, faraonov nosač sandala, zaprepastio kada bi ga sad vidio!
Ovako obrijan, s perikom i pregačom, podsjećao je na nekog
dostojanstvenika s dvora. Da, upravo je tako izgledao, s jednom malom
razlikom: oko pojasa je nosio neku čudnu torbu, a na leđima remen za mač.
Praćeni zabrinutim pogledima, faraon i Setau krenuli su prema izlazu iz
logora i zaustavili se na tridesetak metara od Nubijaca.
- Ja sam Ramzes, egipatski faraon. Tko vam je vođa?
- Ja sam vođa. - odgovori mu Nubijac i iskorači. Miši-ćavi poglavica s
crvenom trakom oko glave vitlao je kopljem ukrašenim nojevim perjem.
- Priđi ako nisi kukavica. - viknuo je Ramzes. Glavni savjetnik stade
uvjeravati vođu da ga ne posluša.
Međutim, kralj i njegov nosač sandala nisu bili naoružani, dok je vođa
imao koplje, a savjetnik bodež s dvije oštrice. Poglavica pogleda u smjeru
Seramane.
- Drži se lijevo od mene. - zapovjedio je savjetniku. Ukoliko brkati orijaš
zapovjedi vojnicima da odapnu

strijele, savjetnik će mu biti živi štit.

- Strah te je? - upita ga Ramzes.
Dvojica Nubijanca krenuše prema kralju i njegovom nosaču sandala.
Zaustavili su se na tri metra od protivnika.
- Ti si, dakle, taj faraon koji tlači moj narod.

- Nubijci i Egipćani žive u miru. Ti si ga, međutim, ugrozio ubivši ljude i

ukravši zlato namijenjeno egipatskim hramovima.
- Zlato je naše. Ti si lopov, a ne ja.
- Nubija je egipatska provincija, što znači da zakon boginje Maat vrijedi i
za vas. Za zločin i krađu slijedi stroga kazna.
- Briga mene za tvoj zakon, faraone! Ovdje ga nitko ne poštuje. Ostala
plemena spremna su mi se pridružiti. Postat ću junak kada te ubijem! Svi
ratnici će mi se pokoriti, istjerat ćemo Egipćane iz naše zemlje za sva
vremena!
- Na koljena! - zapovjedi mu kralj. Nubijci se pogle-daše.
Vođa se zacereka.
- Hoćeš li mi oprostiti ako ti se poklonim?
- Oprostom bih povrijedio Zakon koji si prekršio.
- Ne znaš, znači, za milost...
- Ne.
- Zašto bih te onda poslušao?
- Zato što si pobunjenik i zato što mi se moraš pokoriti!
Glavni savjetnik stade ispred Vođe i isuka bodež.
- Neka faraon umre u ime naše slobode!
Setau, koji nije skidao pogled s neprijatelja, otvori torbu. Zmija se u tren
oka našla pred Nubijcem, te ga ugrizla za nogu.
Prestravljeni savjetnik je kleknuo i bodežom otvorio ranu kako bi pustio
krv.
- Već je hladniji od vode, a gori poput vatre. - reče Setau, gledajući vođu
ravno u oči. - Tijelo mu je obliveno znojem, više ne vidi nebo, iz usta mu
curi pljuvačka. Oči ga bole, lice mu natiče; neizdrživo je žedan, umire. Ne
može se
više ni pomaknuti, koža mu je crvena, uskoro će pocrnjeti... mrtav je.
Setau je podigao torbu sa zmijama. Nubijski ratnici uzmakoše.
- Na koljena! - još jednom je zapovjedio faraon. - U suprotnom, čeka vas
strašna smrt.
- Tebe, tebe čeka smrt!
Vođa je podigao koplje, ali ubrzo je začuo neobičan zvuk. Imao je
dovoljno vremena da se okrene i vidi Ramzesovog lava s otvorenim
čeljustima. Zvijer je kandžama rasporila Nubijčeve grudi, a potom
zatvorila čeljust iznad glave nesretnika.
Na Seramanin znak, strijelci su napeli lukove i uperili ih u skamenjene
Nubijce; pripadnici pješaštva su ih razoružali.
- Vežite im ruke iza leđa. - zapovjedio je Sard.
Kada se pročulo da je Ramzes pobijedio, na stotine Nubijaca izašlo je iz
svojih skrovišta i sela kako bi mu se poklonilo. Kralj je izabrao jednog
sijedog čovjeka, starog vođu nekog klana, i dodijelio mu novo, plodno
područje oko iskopanih bunara. Predao mu je i zatvorenike koji će pod
nadzorom nubijskih policajaca obrađivati zemlju.
Egipćani su, potom, krenuli prema oazi koja je bila središte pobunjenika.
Nije im bilo teško pronaći ukradeno zlato koje će krasiti kipove i ulaze u
hramove.
Kada je pala noć, Setau je pronašao dva suha palmina lista; zatakao ih je
među koljena i počeo trljati o njih jednako suhi prutić, što je brže mogao.
Kora prutića se ubrzo zapalila, pa su stražari napravili lijepu vatru koja je
noću tjerala kobre, hijene i druge divlje zvijeri.
- Jesi li skupio dovoljno zmija? -upitao ga je Ramzes.
- Da, Lotos je zadovoljna. Noćas ćemo se dobro odmoriti.
- Nije li ova zemlja prelijepa?
- Čini mi se da je voliš podjednako kao i mi.
- Iskušava me, prisiljava me da nadilazim samog sebe. Njena snaga je i
moja.
- Da nije bilo mojih zmija, Nubijci bi te ubili.
- Kao što vidiš, živ sam. :
- Tvoja je strategija bila rizična.
- Ali smo izbjegli krvoproliće.

- Neoprezan si, Ramzese.

- Pa, što?
- Ja sam samo Setau i mogu se do mile volje zabavljati s otrovnicama; ali
ti si vladar Dviju Zemalja. Tvoja smrt značila bi propast za Egipat.
- Nefertari bi mudro vladala.
- Nemaš pravo biti mlad, Ramzese, premda imaš samo dvadeset i pet
godina. Pusti druge da se bore.
- Može li faraon biti kukavica?
- Ne pretjeruj. Samo sam tražio da budeš malo oprezniji.
- Potpuno sam miran. Štite me kraljica i njena magija, ti i tvoji reptili,
Seramana i njegovi plaćenici, Noćobdija, Krvnik... Ima li sretnijeg čovjeka
od mene na svijetu?
- Ne rasipaj nepotrebno svoju sreću.
- Ona je neiscrpna.
- Idem na spavanje, jer s tobom nema smisla raz-govarati.
Setau je okrenuo kralju leđa i ispružio se pored Lotos; uzdah mlade žene
natjerao je kralja da se udalji. Krotitelj zmija se ipak neće naspavati.
Na koji način da ga uvjeri da je rođen za to da bude ministar? Setau je bio
prvi kraljev neuspjeh. Nije želio karijeru, živio je za svoj poziv. Da li da
ga pusti na miru, ili da ga primora da postane jedan od prvih ljudi u
kraljevstvu?
Ramzes je cijele noći promatrao zvjezdano nebo, to sjajno prebivalište
duša umrlih faraona. Premda ponosan daje,
kao i Seti, pronašao vodu u pustinji i pokorio pobunjenike, bio je zabrinut.
Nubijsko pleme se pobunilo; jedno vrijeme vladat će mir, ali nešto slično
ponovit će se prije ili kasnije. Neće stati na kraj nemirima sve dok ne
uništi korijen zla. Ali, gdje ga tražiti?
Rano ujutro, Ramzes osjeti da mu je netko iza leđa. Polako se okrenuo i
ugledao ga.
Zahvaljujući vjetru, ogromni slon se neopaženo ušuljao u logor. Pas i lav
su otvorili oči, ali se nisu micali, kao da su znali da njihov gospodar nije u
opasnosti.
To je bio veliki mužjak širokih ušiju i dugih kljova kojem je Ramzes
nekoliko godina ranije spasio život, izvadivši mu strijelu iz surle.
Egipatski kralj pomilovao je surlu gospodara savane, a ovaj je zadovoljno
riknuo i probudio cijeli logor.
Slon se sporim koracima udaljio stotinjak metara, a zatim stao i okrenuo
glavu prema kralju.
- Hoće da ga slijedimo. - shvatio je Ramzes.

Ramzes, Seramana, Setau i deset naoružanih pješaka ».pratili su slona.

Prešli su preko polja, a zatim krenuli putem duž kojeg se prostirala trnjika;
put je vodio do visoravni na kojoj se isticao bagrem, star više od stotinu
godina. Slon je stao, Ramzes mu je prišao. Nikada u životu nije vidio
ljepši krajolik. Veličanstveni greben, dio planinskog masiva, orijentaciona
točka mornara, izdizao se nad krivudavim Nilom. On, suprug zemlje
egipatske, promatrao je tajnu stvaralačke plime, božansku rijeku u svoj
njenoj ljepoti. Hijeroglifi na stijenama otkrivali su da kraj pripada boginji
Hator, zaštitnici zvijezda i mornara koji su se rado ovdje zaustavljali.
Slon je prednjom desnom nogom gurnuo gromadu od pješčanog kamena
koja se otkotrljala u klanac prekriven zlatnožutim pijeskom. Sjeverna
strana planine, okrenuta prema rijeci, bila je strma, dok se južna blago
spuštala do prostrane ravnice koja se širila u smjeru istoka.
Na obali su ugledali ukotvljenu barku od izdubljenog palminog debla, u
kojoj se odmarao neki mangup.
- Dovedite mi ga. - zapovjedi kralj dvojici vojnika. Kada je vidio da mu se
ljudi približavaju, nubijski dječak
se dade u bijeg. Tek što je pomislio da im je umakao, spotakne se o kamen
koji je jedva virio iz pijeska i padne na obalu rijeke. Egipćani su mu
zavrnuli ruku iza leđa i odveli ga kralju. Bjegunac se tresao od straha,
misleći da će mu odsjeći nos.
- Nisam lopov! Kunem vam se da je barka moja i....
- Odgovori na moje pitanje i pustit ću te. Kako se zove ovo mjesto?
- Abu Simbel.
- Možeš ići.
Deran je otrčao do barke i zaveslao rukama što je brže mogao.
- Krenimo odavde. - savjetovao je Seramana Ramzesa.
- Osjećam da smo u opasnosti.
- Nisam vidio tragove zmija. - usprotivio se Setau.
- Baš čudno... Da se ne boje boginje Hator?
- Nemojte me pratiti. - reče odjednom Ramzes. Seramana krene prema
kralju.
- Vaše veličanstvo!
- Zar moram ponavljati?
- Ali, vaša sigurnosti...
Ramzes se uputio ka strmoj stazi koja je silazila do vode. Setau je zadržao
Sarda.
— Pusti ga samog.
Seremana je teška srca poslušao Setaua. Ramzes bez pratnje, u ovim
zabačenim krajevima, u neprijateljskoj zemlji! Sard je obećao sebi da će se
u slučaju opasnosti umiješati unatoč kraljevoj naredbi.
Ramzes je stigao do rijeke, pa se okrenuo prema strmoj obali od
pustinjskog kamena.
Ljudi nisu svjesni da srce Nubije kuca upravo ovdje. Njegov zadatak je da
od Abu Simbela stvori čudo koje će pobijediti vrijeme i zapečatiti mir
između Egipta i Nubije.
Faraon je nekoliko sati meditirao u Abu Simbelu, udišući čist zrak,
upijajući mreškanje Nila i snagu stijene. Ovdje će podići glavno
provincijsko svetište koje će skupljati božansku energiju; iz njega će
isijavati moćni zaštitni zrak koji će za sva vremena prekinuti buku oružja.
Ramzes je promatrao sunce. Njegove zrake nisu samo udarale o obalu, već
su prodirale u srce stijene i obasjavale ju iznutra. Tijekom gradnje svetišta
arhitekti će morati očuvati ovo čudo.
Kada se kralj vratio na vrh grebena, Seramana je bio toliko zabrinut i
nervozan da je čvrsto odlučio da će podnijeti ostavku. Ali, pokolebao se
kada je opazio da je slon potpuno miran; neće si on dozvoliti
predbacivanje da je nestrpljiviji od životinje!
- Vraćamo se u Egipat. - odlučio je kralj.
Nakon što je isprao usta sodom bikarbonom, Henar se prepustio svom više
nego nježnom i pažljivom brijaču. Stariji Ramzesov brat volio je da mu
masiraju glavu aromatičnim uljima prije nego što stavi periku. Ta mala
veselja uljepšavala su mu život. Možda nije lijep i jak kao Ramzes, ali
sigurno se s njim može nadmetati u eleganciji.
Bacio je pogled na svoj skupocjeni vodeni sat i zaključio da mora krenuti.
Udobna velika stolica u kojoj su ga nosili bila je najljepša u Memphisu;
nadilazila ju je samo faraonova nosiljka koja će jednoga dana pripadati
njemu. Spustio se do velikog kanala koji je bio povezan s glavnom lukom.
Mag Ofir je sjedio pod vrbom. Henar se naslonio na stablo i stao
promatrati ribarske barke koje su prolazile.
- Jeste li postigli kakav napredak, Ofire?
- Mojsije je izuzetan čovjek, teško ga je ukrotiti.
- Drugim riječima, niste uspjeli.
- Ne bih rekao da nisam.
- Dojmovi mi nisu dovoljni, Ofire; dajte mi činjenice.
- Put do uspjeha dugačak je i trnovit.
- Poštedite me svoje filozofije. Jeste li ga uvjerili ili niste?
- Mojsije nije odbio moj prijedlog. Zar to nije izvrsno, za početak?
- Lijepo, lijepo... Prihvaća li vaše stavove?
- Ehnatonova misao nije mu nepoznata. Zna da je ona doprinijela
stvaranju židovske vjere i da stoga naša suradnja može biti plodonosna.
- Vole li ga njegovi sunarodnjaci?
- Da, njegova popularnost raste iz dana u dan. Mojsije je rođen zato da
bude vođa, zna se nametnuti. Moramo pričekati završetak radova u Pi-
Ramzesu.
- Kada će radovi biti gotovi?
- Za svega nekoliko mjeseci. Ciglari rade punom parom zahvaljujući Moj
siju.
- Ta prokleta prijestolnica! Zahvaljujući njoj, za Ram-zesovo djelo će se
daleko čuti!
- Gdje je sada faraon?
- U Nubiji.
- Opasan kraj...
- Uzalud se nadate, Ofire; kraljevski glasnici donose sve same 'izvrsne'
vijesti. Ramzes je napravio još jedno čudo otkrivši vodu u pustinji,
njegova vojska navodnila je veliku površinu zemlje. Faraon će vratiti
ukradeno zlato u Egipat i predat će ga hramovima. Uspješan pohod, sve u
svemu.
- Mojsije je svjestan da se mora suočiti s Ramzesom.
- Sa svojim najboljim prijateljem...
- Vjera u jednoga Boga jača je od prijateljstva, sukob je neizbježan. A
kada do njega dođe, podržat ćemo Mojsija.
- To će biti vaš zadatak, Ofire. Razumjet ćete da se ne mogu boriti u
prvim redovima.
- U redu, ali potrebna mi je vaša pomoć.
- Recite.
- Treba mi kuća s poslugom u Memphisu, a moramo pomoći i mojim
pristašama da se lakše kreću.
- Dogovoreno, ako mi obećate da ćete me redovito izvještavati.
- To je najmanje što mogu učiniti za vas.
- Kada se vraćate u Pi-Ramzes?
- Već sutra. Vidjet ću se s Mojsijem i uvjeriti ga da svakodnevno
napredujemo.
- Pobrinut ću se da dobijete sve što vam je potrebno, a vi uvjerite Mojsija
da u ime svoje vjere ustane protiv Ramzesove tiranije.
Ciglar Abner je pjevušio. Za manje od mjesec dana prvi pripadnici
memfiškog pješaštva uselit će se u vojarnu u Pi-Ramzesu. Završni radovi
dobro su napredovali, spavaonice su bile prostrane i dobro provjetrene.
Mojsije je nagradio Abnera za njegov trud postavivši ga na čelo desetorice
iskusnih i marljivih ciglara. Sarijeva ucjena bila je samo ružna uspomena;
Abner će se s obitelji nastaniti u novoj prijestolnici i vodit će ekipu za
održavanje javnih zgrada. Očekuje ga lijepa budućnost.
Večeras će s prijateljima uživati u grgeču s Nila, a zatim će igrati igru
zvanu zmija. Nadao se da njegovi pijuni neće često upadati u mnogobrojne
zamke postavljene po poljima. Abner je osjećao da mu se sreća smiješi,
bio je siguran da će mu poći za rukom da prvi prebaci pijune na suprotnu
stranu table. U Pi-Ramzesu bilo je kao u košnici; divovsko gradilište sve
je više sličilo na grad čije će srce uskoro zakucati. Već su svi govorili o
proglašenju, o tom svečanom trenutku kada će faraon udahnuti život novoj
prijestolnici. Blagonaklona sudbina je htjela da Abner služi jednom
velikom kralju i da upozna Moj šija.
- Kako si mi, Abnere?
Sari je nosio libijsku tuniku na široke žuto-crne pruge, stegnutu u struku
remenom od zelene kože. Lice mu je bilo ispijeno.
- Što hoćeš?
- Pitati te za zdravlje.
- Idi svojim putem.
- Gle ti njega, kako je postao bezobrazan!
- Zar ti nije poznato da sam unaprijeđen? Više mi nisi šef!
- Abnerčić se šepuri kao pijetao! Dobro, daj... Smiri se.
- Žuri mi se.
- Ima li nečeg važnijeg od susreta sa starim prijateljem? Abner je uzalud
pokušavao prikriti strah. Sarija je to
zabavljalo.
- Mali Abner je razuman čovjek, zar ne? On želi pro-vesti svoj lijepi, mali
život u Pi-Ramzesu, ali zna da lijepe, male stvari imaju svoju cijenu. A
cijenu određujem ja.
- Gubi se!
- Ti si insekt, Židove, a insekti se ne bune kada ih gazimo. Zahtijevam
polovicu od tvoje plaće i premija. A kada grad bude završen, dobrovoljno
ćeš se prijaviti da mi budeš sluga. Umirem od želje da imam slugu Židova!
I da znaš, kod mene ti neće biti dosadno. Baš si sretnik, mali moj Abnere;
da te nisam primijetio, cijelog bi života bio bijedni crvić.
RAMZES: HRAM ZA MILIJUNE 60BINA
- Odbijam, ne...
- Pokoravaj mi se i ne pričaj gluposti.
Sari se udaljio. Abner je pao na koljena, sav slomljen. Sari je ovog puta
prevršio svaku mjeru. Sve će ispričati Mojsiju.

54
Prelijepa Nefertari, jutarnja zvijezda koja najavljuje sretnu godinu,
Nefertari čiji prsti miluju poput cvjetova lotosa. Blistava Nefertari mirisne,
raspletene kose, te zamke u koju je tako dobro zaplesti se.
Voljeti tu ženu znači ponovno se roditi.
Nakon što joj je nježno izmasirao stopala, Ramzes prekrije njene noge
poljupcima, dok je rukama istraživao meko tijelo pozlaćeno suncem. Ona
je vrt u kojem raste egzotično cvijeće, jezero sa svježom vodom, daleka
zemlja u kojoj drveće miriše na tamjan. Kada se spoje, njihova je želja
snažna poput vala nadolazećeg Nila i nježna kao zvuk oboe u smiraju
zalazećeg sunca.
Ramzes i Nefertari predali su se jedno drugome pod zelenom krošnjom
sikomore. Čim se vratio s puta, faraon je otišao svojoj ženi, odloživši
susret s najbližim suradnicima. Najljepše drvo u vrtu tebanskog dvora,
sikomora tirkiznih listova i plodova crvenih poput jaspisa, skrivala je u
svom hladu zaljubljeni kraljevski par.
- Mislila sam da se nikada nećeš vratiti.
- Kako je naša kći?
- Kha i mala Meritamon su divni. Tvoj sin smatra da mu je sestra
prelijepa, premda previše glasna. Zamisli, pokušao ju je naučiti čitati!
Njegov učitelj jedva ga je uvjerio da pričeka još malo!
Ramzes je zagrlio suprugu.
- Nije u pravu... Ne treba gasiti vatru koja gori u biću.
Nefertari nije imala vremena odgovoriti mu jer joj je kralj prekrio usne
poljupcima. Grane sikomore, te pristojne suučesnice, savile su se pod
naletom sjeverca.
Desetog dana četvrtog mjeseca razdoblja poplava, treće godine
Ramzesove vladavine, Baken je, sa štapom u ruci, poveo kraljevski par u
upravo završeni hram u Luksoru. Pratila ih je ogromna procesija koja je
krenula iz Karnaka alejom sa sfingama koja je povezivala dva hrama.
Novi izgled Luksora prisutnima je oduzeo dah.
Dva obeliska, kraljevski kipovi i pilon, istovremeno i moćan i profinjen,
činili su savršeni sklad. Pred njima se uzdizala građevina koja je
podsjećala na remek-djela iz doba piramida.
Dva obeliska odbijat će negativnu energiju i u hram provoditi nebeske sile
koje će jačati ka. U njihovom podnožju nalazili su se pavijani, inkarnacija
uma boga Tota. Ogromni majmuni su, glasajući se svakog jutra, slavili
rođenje svjetlosti. Svaki komadić, svaki dio veličanstvenog zdanja, od
hijeroglifa do orijaških kipova, sudjelovao je u slavljenju svakodnevnog
uskrsnuća sunca koje je sjedilo na svom prijestolju između dvije kule
velebnog pilona, točno iznad središnjih vrata.
Ramzes i Nefertari su prešli prag i ušli u veliko dvorište pod vedrim
nebom, uokolo kojeg su stajali teški stupovima koji su predstavljali snagu
ka. Kipovi s likom kralja, postavljeni između stupova, simbolizirali su
faraonovu neiscrpnu snagu. Privijena uz nogu diva, krhka, ali čvrsta
kraljica Nefertari.
RAMZES: HRAM ZA M1LIJUHE 60DIHA
Nebu, veliki karnaški svećenik, prilazio je kraljevskom paru sporim
koracima, oslanjajući se na pozlaćeni štap. Starac im se pokloni.
- Vaše veličanstvo, evo kaovog hrama. Ovdje će se u svakom trenutku
stvarati energija koja vam je potrebna da biste vladali Egiptom.

Svi stanovnici Tebe i tebanskog kraja, od najsiromašnijeg do najbogatijeg,

prisustvovali su prazniku posvećenja Luksora. Sljedećih deset dana, plesat
će se i pjevati na ulicama, a gostionice i krčme pod vedrim nebom u
kojima će se služiti besplatno pivo bit će prepune.
Banket na kojem su kralj i kraljica bili domaćini ušao je u sve anale.
Ramzes je objavio da je gradnja hrama završena i da se izgled građevine
nikada ne smije mijenjati. Trebalo je još izabrati simbolične prikaze
kraljeve vladavine koji će krasiti pročelje pilona i zidove velikog dvorišta.
Mudra kraljeva odluka da ne brza s izborom motiva, već da se prije odluke
posavjetuje s obrednim svećenicima iz Kuće Života, naišla je na sveopće
odobravanje.
Ramzes je bio oduševljen Bakenom, četvrtim Amonovim prorokom;
svećenik nijednog trenutka nije spomenuo svoje zasluge, već je hvalio
arhitekte koji su izgradili Luksor u skladu sa zakonima harmonije. Na
kraju svečanosti, kralj je predao velikom Amonovom svećeniku zlato iz
Nubije, uvjerivši ga da će iskopavanje i prijevoz dragocjenog metala od
sada biti pažljivo nadgledani.
Prije negoli su krenuli na sjever, kralj i kraljica su posjetili Rameseum.
Baken je i ovo gradilište savjesno vodio. Geodeti, zidari i klesari već su
počeli s radom i vječni hram je polako nicao iz pustinje.
- Požuri, Bakene. Pobrini se da temelji budu postavljeni što prije.
- Ekipa koja je radila u Luksoru od sutra prelazi na ovo gradilište, tako da
ću imati na raspolaganju dovoljan broj stručnih i iskusnih radnika.
Ramzes je zaključio da se Baken u potpunosti držao njegovog plana. Već
je zamišljao kapele, veliku salu sa stupovima, stolove za prinos darova,
laboratorij, knjižnicu... U kamenim žilama ove građevine teći će vječnost.
Ramzes i Nefertari su prošetali gradilištem i kralj podijeli s voljenom
ženom svoju viziju.
- Rameseum će biti remek-djelo tvoje vladavine.
- Možda.
- Zašto sumnjaš?
- Zato što želim izgraditi svetišta diljem zemlje, nji-hovom snagom želim
zaštititi Egipat; želim da ova zemlja sliči na nebo.
- Ali, koje bi svetište moglo nadmašiti tvoj vječni hram?
- U Nubiji sam sreo slona koji mi je otkrio jedno čarobno mjesto.
- Da li to mjesto ima ime?
- Da, zove se Abu Simbel. Njegova zaštitnica je boginja Hator, mornari se
često u njemu zaustavljaju prilikom svojih putovanja. Nalazi se na
najljepšem dijelu Nila, rijeka se vjenčava s jednom veličanstvenom
stijenom, a strme kamene obale kao da čekaju da na njima nikne hram.
- Namjeravaš graditi u tako udaljenom mjestu... Svakodnevno bi se
susretao s nepremostivim preprekama.
- Naizgled nepremostivim.
- Nijedan faraon nije se odvažio graditi tako daleko od kuće...
- U pravu si, ali to ne znači da neću uspjeti. Ne mogu prestati razmišljati o
Abu Simbelu. Taj slon je božanski glasnik; hijeroglifski naziv za slona je
abu; životinja i grad nose isto ime, a ono znači 'početak'. Novi početak za
Egipat mora se nalaziti u njegovoj najudaljenijoj točki, u srcu Nubije, u
Abu Simbelu. Nema boljeg načina da se zapečati mir s nubijskim narodom.
- To je nepromišljeno.
- Sigurno da jest! Ali, ka prebiva u meni. Vatra koja me prožima pretvara
se u vječni kamen. Luksor, Pi-Ramzes, Abu Simbel... Oni su moja želja i
moja misao. Kada bih se zadovoljio time da obavljam tekuće dužnosti,
iznevjerio bih ime koje nosim.
- Kada stavim glavu na tvoje rame, tako sam sretna i zaštićena... Ali, i ti
se možeš osloniti na mene, kao stup na svoje postolje.
- Odobravaš li moju zamisao?
- Pričekaj da ideja sazre u tebi, da tvoja vizija postane snažna i blistava.
Zatim počni raditi na njenom ostvarenju.
Iza zidina vječnog hrama, Ramzes i Nefertari su bili prožeti nekom
neobičnom silom koja ih je činila neranjivim.
Radovi na radionicama, vojarnama i skladištima bili su završeni. Izgrađeni
su glavni putevi koji su povezivali stambene četvrti i velike hramove u
kojima su se, iako su radovi još bili u tijeku, već vršili neki obredi.
Dok su ciglari privodili posao kraju, u grad su pristizali slikari, vrtlari i
specijalizirani dekorateri koji će Pi-Ramzesu dati bajkovit izgled. Svi su se
zabrinuto pitali hoće li se grad dopasti Ramzesu.
Mojsije se popeo na krov dvora i stao promatrati Pi-Ramzes. On je, kao i
faraon, napravio čudo. Marljivost radnika i besprijekorna organizacija
posla nisu bili dovoljni; ovakav je poduhvat zahtijevao entuzijazam, tu
nadljudsku osobinu koja proizlazi iz ljubavi Boga prema stvaranju. Koliko
je samo Mojsije želio da ovaj grad bude posvećen istinskom Bogu, a ne
Amonu, Setu i njima sličnima! Toliko protraćenog talenta u slavu nijemih
idola...
Sljedeći grad će podići u slavu svog Boga, u svojoj svetoj zemlji. Ramzes
mu je bio pravi prijatelj i razumjet će njegove ideale.
Mojsije udari šakom ogradu balkona.
Zašto sam sebe zavarava? Egipatski kralj neće tolerirati odvajanje
nacionalne manjine, niti će prepustiti prijestolje Ehnatonovoj nasljednici.
Ispred jednih od sporednih vrata dvora stajao je Ofir.
- Možemo li razgovarati? - upita ga mag.
- Popni se.
Ofir se znao pretvarati. Svi su mislili da je mag iskusni arhitekt kojeg
nadzornik gradilišta u Pi-Ramzesu povremeno poziva da bi se s njim
posavjetovao.
- Odustajem. - reče mu odmah Mojsije. - Ni ne pokušavaj me uvjeravati u
suprotno.
Mag je sačuvao hladnokrvnost.
- Dogodilo se nešto nepredviđeno?
- Dobro sam o svemu razmislio, naša zamisao je glupa.
- A ja sam došao s dobrim vijestima. Broj naših pristaša se u zadnje
vrijeme drastično povećao. Brojne ugledne ličnosti smatraju da se Lita
mora popeti na egipatsko prijestolje, budući da ima božji blagoslov. U tom
slučaju, Židovi bi bili oslobođeni jarma.
- Namjeravate svrgnuti Ramzesa... Ti se sigurno šališ!
- Ništa nas neće natjerati da odustanemo.
- Mislite li da će vaši govori zadiviti kralja?
- Tko je rekao da ćemo s njim razgovarati?
Mojsije je zaprepašteno zurio u Ofira, kao da ga prvi put vidi.
- Ne razumijem...
- Ne laži, Mojsije. Bojiš se jer znaš da smo istomišljenici. Ehnaton je
svrgnut i prognan zato što nije želio koristiti silu protiv svojih neprijatelja.
Bez sile nema pobjede. Je li itko toliko naivan da pomisli kako bi Ramzes
nekome ustupio makar i mrvicu svoje moći? Kad ga mi udarimo iznutra,
vi Židovi ćete se pobuniti.
- Bilo bi mrtvih, na stotine, možda i na tisuće... Zar si spreman na
krvoproliće?
- Ako dobro pripremiš svoj narod, iz borbe ćete izaći kao pobjednici. Zar
vas ne štiti Bog?
- Više ni riječi. Gubi se, Ofire.
- Uskoro ćemo se vidjeti, bilo ovdje, bilo u Memphisu.
- Ne računaj s tim.
- Ne postoji drugi način, ti to dobro znaš. Ne opiri se svojoj želji, Moj sije,
ne pokušavaj ugušiti glas koji govori iz tebe. Zajedno ćemo se boriti i Bog
će pobijediti.
Iviaja, sirijski trgovac, gladio je svoju kratku špicastu obradu. Bio je
zadovoljan poslovima, njegovo se bogatstvo uvećavalo iz godine u godinu.
Kvalitetno konzervirano meso i azijske vaze oduševljavali su sve brojniju
bogatu klijentelu, kako u Memphisu tako i u Tebi. A uskoro će steći još
jedno tržište, novu prijestolnicu Pi-Ramzes! Raja je već dobio dozvolu za
otvaranje velikog lokala u srcu trgovačke četvrti, pa je počeo obučavati
prodavače koji će se vješto cjenkati s naivnim kupcima.
Predvidjevši da će mu posao cvjetati, naručio je stotinjak skupocjenih vaza
neobičnih oblika iz sirijskih radionica. Raja je osobno više cijenio
egipatske obrtnike, ali je morao udovoljiti ukusu ovdašnjih snobova jer je
zahvaljujući
njima bio sve bogatiji.
Premda su mu Hetiti zapovjedili da podrži Henara u borbi protiv Ramzesa,
Raja je, poslije neuspjelog pokušaja atentata na kralja, odlučio više se ne
upuštati u slične pothvate. Faraonovo osiguranje bilo je prejako, još jedan
neuspjeh i Ramzesovi ljudi će doći na pravi trag.
Tijekom tri godine vladavine Ramzesov ugled je porastao do te mjere da
su mnogi smatrali da je, zahvaljujući mladenačkom poletu, nadišao i
sa/nog Setija. Kralj je bio poput bujice koja ruši sve prepreke. Premda su
neki njegove građevinske poduhvate držali previše smjelima, nitko mu se
nije usudio suprotstaviti. Svi su bili zaprepašteni snagom mladog vladara
koji je zbrisao sve protivnike.
Među skupim vazama nalazile su se i dvije od alabastra.
Raja je zatvorio vrata skladišta i naćulio uši. Kada se uvjerio da
je sam, zavukao je ruku u vazu, diskretno označenu crvenim znakom, i
izvukao pločicu od borovine sa zabilježenim karakteristikama predmeta,
dimenzijama i mjestom podrijetla.
Raja je znao tajni kod napamet, pa je bez poteškoća dešifrirao poruku koju
mu je poslao njegov uvoznik iz južne Sirije, također špijun.
Trgovac je razrogačio oči, uništio pločicu i istrčao na ulicu.
- Prelijepa je. - reče Henar zadivljeno gledajući plavu vazu s grlićem u
obliku labuda. Koliko košta?
- Bojim se da je vrlo skupa, gospodaru. Ali, ovo je uistinu izuzetan,
jedinstven primjerak.
- Porazgovarajmo malo o cijeni.
Stišćući vazu na grudi, Raja je krenuo za Ramzesovim starijim bratom.
Ovaj ga odvede na zastakljenu terasu gdje su1 mogli nesmetano
razgovarati, bez straha da će ih netko čuti.
- Ako sam te dobro razumio, Rajo, izgovorio si lozinku za hitne slučajeve.
- Jesam.
- Što se dogodilo?
- Hetiti su odlučili krenuti u napad.
Henar se uplašio kada je čuo novost kojoj se toliko dugo nadao. Da je na
Ramzesovom mjestu, odmah bi stavio vojsku u stanje pripravnosti i
osigurao bi granice. Ali, najgori neprijatelj Egipta nudio mu je jedinstvenu
priliku da se domogne prijestolja.
- Budi malo jasniji.
- Čini mi se da vas je vijest potresla.
- Kako me ne bi potresla?
- Imate pravo, gospodaru. I ja sam još u šoku. Novo-nastala situacija
promijenit će mnogo toga...
- Nisi ni svjestan koliko si u pravu, Rajo. U igri je sudbina cijelog sveta.
A ti i ja smo glavni akteri drame koja će se uskoro odigrati.
- Ja sam samo beznačajan obavještajac.
- Preko tebe ću kontaktirati sa svojim vanjskim savez-nicima. Naš plan
nema izgleda za uspjeh ukoliko me ne budeš obavještavao točno i brzo.
- Ali, ja da imam tako važnu ulogu...
- Želiš li ostati u Egiptu poslije naše pobjede?
- Da, navikao sam se na ovu zemlju.
- Postat ćeš bogat, Rajo, nezamislivo bogat. Neću biti nezahvalan prema
ljudima koji će mi pomoći da dođem na vlast.
Trgovac mu se poklonio. "- Vaš sam vjerni sluga.
- Imaš li preciznije informacije?
- Još nemam.
Henar se naslonio na ogradu terase te upro pogled u smjeru sjevera.
- Ovo je veliki dan, Rajo. Ostat će nam u sjećanju kao dan Ramzesova
pada.
Ašina ljubavnica, Egipćanka, bila je pravo malo čudo. Vesela, maštovita,
nezasitna, s tijelom kao stvorenim za uživanje. Prijašnje Ašine ljubavnice,
dvije Libijke i tri Sirijke, bile su iznimno lijepe ali dosadne. Mladi
diplomat od žena je zahtijevao da budu maštovite, jer samo mašta
oslobađa osjetila i pretvarala tijelo u milozvučnu harfu. Tek što se
usredotočio na slatke nožne prstiće svoje drage, sobar mu pokuca na vrata,
premda mu je Aša izrijekom zapovjedio da ga ne uznemiruje.
Iživcirani Aša nije se potrudio odjenuti prije negoli će otvoriti vrata.
- Oprostite što smetam... Hitna poruka iz Ministarstva.
Aša baci pogled na drvenu tablicu, na kojoj su pisale samo dvije riječi:
'Dođite odmah'

Ulice Memphisa u dva sata ujutro bile su puste. Ašin konj je u tren oka
stigao do Ministarstva vanjskih poslova. Diplomat nije imao vremena
prinijeti darove Totu. Preskakao je po četiri stepenice kako bi što prije
stigao u kancelariju svog tajnika.
- Mislio sam da ćete htjeti da vas pozovem.
- Što se dogodilo?

- Naši agenti u sjevernoj Siriji poslali su nam hitnu obavijest.

- Pobrinut ću se da budu propisno kažnjeni ako se opet radi o nekakvoj
gluposti.
Aši se učinilo da je dno lista prazno. Kada je stavio papirus iznad plamena
uljane svjetiljke, pojavila su se slova. Prepoznao je neobičan rukopis.
Samo je egipatski špijun iz sjeverne Sirije znao tako iskriviti hijeroglife da
budu gotovo nečitljivi.
Aša je dvaput pročitao poruku.
- Važna poruka? - upita ga tajnik.
- Ostavite me samog.
Aša je još jednom provjerio tekst. Ako se ne vara, dogodilo se ono najgore.
li
- Nije još ni svanulo. - promrmljao je Henar zijevajući.
- Pročitajte ovo. - reče Aša, pružajući mu poruku. Kada ju je pročitao,
stariji Ramzesov brat se u trenutku
razbudio.
- Hetiti su preuzeli vlast nad većinom sela u srednjoj Siriji i napustili su
tampon zonu ...
- Tako piše.
- Reklo bi se da nema ni mrtvih ni ranjenih. Možda se radi o običnoj
provokaciji.
- Ne bi bilo prvi puta; ali Hetiti nikada nisu ušli tako duboko na jug.
- Što iz toga zaključujete?
- Mislim da pripremaju veliki napad na južnu Siriju.
- Je li to pretpostavka ili tvrdnja?
- Pretpostavka.
- Kako možemo biti sigurni?
- Mislim da će nam poruke redovito pristizati, obzirom na situaciju.
- Bilo kako bilo, moramo šutjeti o tome što je duže moguće.
- To bi bilo vrlo opasno.
- Znam, Ašo, ali to je odlična strategija. Cilj nam je prevariti Ramzesa,
namamiti ga u zamku, natjerati ga da pogriješi, ali Hetiti izgleda žure.
Moramo, dakle, odložiti pripreme egipatske vojske što je duže moguće.
- Nisam siguran. - usprotivi mu se Aša.
- Zašto?
- S jedne strane, dobit ćemo svega nekoliko dana, što ni izdaleka nije
dovoljno da bismo spriječili kontranapad; s druge strane, moj tajnik zna da
sam primio važnu poruku. Ako je ne predamo kralju, bit ćemo vrlo
sumnjivi.
- Znači, nemamo nikakve koristi od toga što smo prvi saznali za namjere
Hetita!
- Griješite, Henare. Ramzes ima povjerenja u mene, čim me je postavio na
mjesto upravnika tajnih poslanstava. Drugim riječima, vjerovat će sve što
mu budem rekao.
Henar se osmjehnuo.
- Igrate se vatrom; zar se ne govori da je Ramzes spo-soban čitati misli?
- Nitko ne može pročitati misli jednog diplomata. Vi ćete se što je prije
moguće sastati s Ramzesom. Kada mu is-pričate ono što vam budem rekao,
bit će uvjeren da ste mu odani.
Henar se zavalio u naslonjač.
- Vaša me pamet ponekad doista plaši.
- Dobro poznajem Ramzesa. Pazite što govorite, vrlo je lukav.
- Dogovoreno, postupit ćemo po vašem planu.
- Ostaje nam glavni problem; moramo otkriti stvarne namjere Hetita.
Henar ih je već znao, ali je procijenio da je bolje tajnu zadržati za sebe.
Možda će, ovisno o tome kako će se situacija razvijati, morati žrtvovati
mladog diplomata svojim hetitskim prijateljima.

Mojsije je trčao na sve strane; ulazio je u javne .zgrade, pregledavao

zidove i prozore, prolazio na kolima kroz gradske četvrti, požurivao
slikare da završe s poslom. Za svega nekoliko dana kraljevski par će doći
u Pi-Ramzes na proslavu povodom podizanja grada i proglašenja nove
prijestolnice.
Mojsije je pronašao tisuću i jedan propust, ali što je mogao napraviti u
tako kratkom vremenu? Ciglari su pristali pomoći drugim majstorima koji
su bili pretrpani poslom. U ovim odlučujućim trenucima Židov je bio
popularniji nego ikad. Njegova snažna volja hrabrila je radnike, tim više
što je san postajao stvarnost.
Premda iscrpljen, Mojsije je do kasno u noć sjedio sa svojom braćom
Zidovima i slušao njihove strahove i nade. Postao je istinski vođa naroda
koji je tragao za svojim identitetom. Smione ideje plašile su većinu
njegovih sugovornika, ali njegova ličnost ih je oduševljavala. Mojsije je
otvarao Židovima jedan novi put.
Svake noći sanjao je Ofira. Taj zagriženi vjernik bio je u pravu. Kada se
interesi sukobe, riječi više nisu dovoljne; potrebno je prijeći na djela koja
često sa sobom nose nasilje.
Mojsije je izvršio zadatak koji mu je povjerio Ramzes, pa više nije imao
nikakvih obveza prema egipatskom kralju. No, to nije značilo da ima
pravo izdati prijatelja, morao ga je upozoriti da je u opasnosti. Bit će
slobodan tek kada mu savjest bude potpuno čista.
Faraonov glasnik donio je vijest da kraljevski par za dva dana stiže u Pi-
Ramzes. Svi stanovnici okolnih gradova i sela sjatili su se na pristanište
buduće prijestolnice kako ne bi propustili ni najmanji dio ovog važnog
događaja. Prezaposleni čuvari reda nisu ih uspjeli rastjerati, u gradu je
vrvjelo kao u košnici.
Mojsije se nadao da će zadnje mirne sate provesti u šetnji izvan grada. Ali,
u trenutku kada je izlazio iz Pi-Ramzesa ugledao je arhitekta kako mu trči
ususret.
- Orijaški kip... Ogroman kip će se srušiti!
- Stup na Amonovom hramu?
- Ne možemo ga zadržati
- Izričito sam zapovjedio da ga nitko ne dira!
- Znam, ali mislili smo da...
Mojsijeve kočije su prošle gradom poput vihora.
Ispred Amonovog hrama odvijala se prava drama. Kip
težak dvije stotine tona, koji je predstavljao kralja na prijestolju,
bio je nagnut ka građevini. Ili će se srušiti na hram i napraviti ogromnu
štetu, ili će pasti na tlo i razbiti se u sitne komadiće. Lijep će prizor
dočekati sutra Ramzesa!
Pedesetak uspaničenih ljudi uzalud je vuklo konopce koji su povezivali
stup i velike drvene sanjke. Zaštitne kože, postavljene na mjestima gdje su
se kamen i konopci dodirivali, već su bile poderane.
- Što se događa?
- Kip je klizio u dobrom smjeru, ali je neki čovjek pao u njegovo
podnožje. Radnici su poduprli stup drvenim koč-nicama da se ne bi sručio
na nesretnika. Stup je skrenuo s blatnjave staze po kojoj je klizio. Zaprega
se zaglavila i pitanje je trenutka kada će se stup srušiti...
- Pri postavljanju stupa trebalo je sudjelovati najmanje stotinu pedeset
ljudi!
- Većina radnika zauzeta je drugim poslovima...
- Donesite mi ćupove s mlijekom.
- Koliko?
- Na tisuće! I odmah dovedite pojačanje. Radnicima se vratila
hladnokrvnost, jer ih je ohrabrila
Mojsijeva prisutnost. Mladi se Židov uzverao uz desni bok orijaša, popeo
se na poprečnu gredu od granita i stao polijevati mlijeko ispred
zaglavljene zaprege. Ljudi su napravili lanac i dodavali Mojsiju ćupove s
masnom tekućinom. Židov je pokušavao stvoriti novu sklisku stazu za
zapregu koja je vukla ogromni kip. Ljudi koji su u međuvremenu stigli
privezali su konopce za zapregu. Stotinjak radnika vuklo je s tri strane,
pokušavajući je usporiti. Malo-pomalo zaprega se vratila na pravi put.
- Donesite nosač kočnica! - povikao je Mojsije. Tridesetak radnika, koji su
dotad zapanjeno promatrali
prizor, postavili su nazubljeni nosač pored postolja na koje je trebalo
postaviti Ramzesov stup.
Orijaš je polako klizio po stazi natopljenoj mlijekom i zaustavio se na
postolju.
Mojsije skoči na zemlju obliven znojem. Po izrazu njegovog lica bilo je
jasno da će odgovorni biti oštro kažnjeni.
- Dovedite mi krivca, čovjeka koji je pao sa statue.
- Evo ga.
Dvojica radnika gurnuše Abnera koji padne na koljena pred Mojsijem.
- Oprostite mi. - zajecao je. - Bilo mi je loše i...
- Zar ti nisi ciglar?
- Jesam... Zovem se Abner.
- Pa, što si radio na ovom gradilištu?
- Skrivao sam se.
- Jesi li poludio?
- Morate mi vjerovati!
Abner je bio Židov. Mojsije ga nije mogao kazniti prije nego što čuje što
će mu ovaj reći u svoju obranu. Shvatio je da smeteni ciglar želi s njim
razgovarati nasamo.
- Pođi sa mnom, Abnere.
Egipatski arhitekt se usprotivio.
- Ovaj čovjek je napravio ozbiljnu grešku. Ako ga ne kaznite, uvrijedit
ćete druge radnike.
- Želim ga prvo ispitati, a zatim ću donijeti odluku. Arhitekt se poklonio
svom nadređenom. Da krivac
nije Židov, Mojsije bi sigurno drukčije postupio. Već nekoliko tjedana
nadzornik gradilišta bio je pristran prema Židovima.
Mojsije je pomogao Abneru da se popne na njegovu kočiju, te ga privezao
sigurnosnim pojasom.
- Za danas je dosta padova, zar ne?
- Oprostite mi, molim vas!
- Prestani kukati i objasni mi što se dogodilo. Kočija se
zaustavi ispred malog dvorišta u zavjetrini,
u blizini Mojsijeve kuće. Dvojica muškaraca siđu. Mojsije je skinuo
pregaču i periku te pokazao Abneru veliki ćup.
- Popni se na zidić - naložio je ciglaru - i polako mi lijevaj vodu na
ramena.
Dok se Mojsije trljao ljekovitim travama, njegov sunarodnjak ga je
polijevao.
- Zavezao ti se jezik, Abnere?
- Bojim se.
- Zašto?
- Netko me ucjenjuje. -Tko?
- Ne... ne mogu vam to reći.
- Ako mi ne odgovoriš, predat ću te vlastima.
- Nemojte, preklinjem vas! Izgubit ću posao!
- To i zaslužuješ.
- Niste u pravu, vjerujte mi!
- Onda, govori.
- Pokraden sam i ucijenjen...
- Tko je krivac?
- Jedan Egipćanin. - reče Abner tihim glasom.
- Kako se zove?
- Ne smijem vam reći. Ima jake veze. - Neću te dvaput pitati.
- Osvetit će mi se!
- Zar nemaš povjerenja u mene?
- Namjeravao sam vam se obratiti, ali toliko ga se bojim!
- Prestani se tresti i reci mi njegovo ime. Obećavam ti da te više neće
zlostavljati.
Uznemireni Abner je ispustio ćup koji se razbio o tlo.
- Sari, zove se Sari.
Kraljevska flota bila je blizu kanala koji je vodio do Pi-Ramzesa. Većina
dvorjana pratila je Ramzesa i Nefertari. Jedva su čekali da vide novu
prijestolnicu u kojoj će živjeti svatko tko je želio biti u faraonovoj milosti.
Ljudi su kritizirali kraljevu odluku. Kako se tako brzo podignut grad može
mjeriti s Memphisom? Ramzes je teško pogriješio i, prije ili kasnije, morat
će zaboraviti na Pi-Ramzes.
Faraon je s pramca promatrao Nil i Deltu dok je brod skretao u kanal koji
je vodio do luke buduće prijestolnice. Prišao mu je Henar.
- Znam da nije pravi trenutak, ali moram govoriti s tobom. Važno je.
- Toliko da ne može pričekati?
- Bojim se da jest. Žao mi je da ću ti pokvariti baš današnji dan. U
posljednje vrijeme sam se svim silama trudio doći do tebe, ali uzalud.
- Slušam te, Henare.
- Bilo bi mi drago da ti kao ministar vanjskih poslova donosim samo
lijepe vijesti.
- Dakle, ovo što mi želiš reći nije lijepo?
- Sudeći prema izvještajima koji mi redovito pristižu, situacija s Hetitima
je svakim danom sve ozbiljnija.
- Prijeđi na stvar.
- Izgleda da su Hetiti napustili tampon-zonu koju je odredio naš otac i
zauzeli srednju Siriju.
- Jesi li siguran da su izvještaji točni?
- Prerano je da bih bio siguran, ali želio sam te obavijestiti, za svaki slučaj.
Hetiti se u zadnje vrijeme vole šepuriti, nadam se da je i ovo samo obična
provokacija. Ali, ipak mislim da ne bi bilo loše poduzeti zaštitne mjere.
- Razmislit ću o tome.
- Sumnjičav si.
- Sam si rekao da nisi siguran da su okupirali srednju Siriju. Obavijesti
me čim nešto saznaš.
- Veličanstvo može računati na svog ministra.
Struja je bila jaka, vjetar je puhao u povoljnom smjeru. Ramzes je
razmišljao. Da li je moguće da se njegov brat toliko promijenio? Možda,
ali Henar je bio u stanju izmisliti hetitsku invaziju samo da bi sebi dao na
važnosti.
Srednja Sirija... Neutralna zona koju ne nadziru ni
Egipćani ni Hetiti. Otkako se Seti odrekao Kadeša, tamo je bilo
relativno mirno.
Možda je izgradnja strateški važnog Pi-Ramzesa probudila ratničke strasti
u Hetitima, možda ih je brinulo to što faraon poklanja toliko pozornosti
Aziji i njihovom carstvu. Samo mu je jedan čovjek mogao otkriti istinu:
njegov prijatelj Asa, koji je vodio službu tajnih poslanstava. Službeni
izvještaji koje je dobivao Henar bili su samo jedna strana medalje; prave
namjere neprijatelja mogao je saznati samo od Aše. Mladi mornar koji se
uzverao na vrh jarbola nije mogao prikriti radost.
- Evo luke, grada... Stižemo u Pi-Ramzes!

57
Sin svjetlosti na pozlaćenim je kočijama prolazio glavnom ulicom Pi-
Ramzesa koja je vodila do Amonovog hrama. Bilo je podne i kralj je
izgledao kao sunce pod čijim se zrakama rađao grad. Uz dva okićena
konja hodao je lav; njegovu glavu krasila je veličanstvena griva.
Narod je nijemo promatrao ovaj prizor, začuđen snagom i natprirodnom
moći čovjeka koji je za stražara imao ogromnu zvijer. Zatim se nekome
oteo uzvik 'Živio Ramzes!', koji je za sobom povukao još deset, stotinu,
tisuću glasova... Kralj je stajao na kočiji, miran i dostojanstven, dok su ga
njegovi podanici oduševljeno pozdravljali.
Plemići, obrtnici i seljaci odjenuli su svečanu odjeću; muškarcima se kosa
sjajila od ulja, a glave žena krasile su najljepše perike; djeca su pred
kraljevske kočije bacala latice cvijeća.
Pripreme za veliko slavlje bile su u tijeku; nadstojnik novog dvora naručio
je tisuću pogača od finog brašna, dvije tisuće žemlji, deset tisuća kolača,
suhog mesa, mlijeka, bombone od rogača, grožđe, smokve i narove. Na
jelovniku su se našli i guščje pečenje, riba, krastavci i poriluk, kao i stotine
ćupova s vinom i pivom napravljenim prethodne večeri.Na dan rođenja
nove prijestolnice kralj je pozvao narod za svoju trpezu.
Djevojčice, sve do posljednje, bile su odjevene u nove, šarene haljine,
konji su bili ukrašeni trakama i bakrenim rozetama, a magarci su oko vrata
nosili vijence od cvijeća.. Psi, mačke i majmuni dobili su dvostruku
porciju hrane; kada gozba počne, svi stariji ljudi, bez obzira na podrijetlo i
stalež, bit će prvi posluženi, nakon što se budu smjestili u udobne
stolice u hladu sikomora i perseja.
Narod je pripremio pismene molbe, netko za posao, netko za kuću, netko
za zemlju. Ameni ih je skupljao i dobronamjerno proučavao. Tog
radosnog dana svi su morali biti velikodušni.
Židovi su bili presretni. Njihov nadljudski napor se isplatio, bili su
ponosni da su svojim rukama izgradili prijestolnicu egipatskog kraljevstva.
Njihov podvig će prepričavati mnoga pokoljenja.
Prisutni su zadržali dah kada su se kraljevske kočije zaustavile pred
ogromnim kipom koji je predstavljao Ramzesa,
pred istim onim stupom koji dan ranije zamalo nije izazvao
katastrofu.
Ramzes je digao pogled ka kamenom divu. U njegovom
podnožju nalazila se kobra, koja je otrovom osljepljivala kraljeve
neprijatelje; na glavi 'dvije sile', bijela i plava kruna, simboli Gornjeg i
Donjeg Egipta. Kameni Ramzes je sjedio na prijestolju, s rukama na
pregači, i promatrao svoj grad.
Ramzes je sišao s kočije. Bio je odjeven u široku haljinu s dugim
rukavima pod kojom je blistala pozlaćena pregača s posrebrenim remenom;
oko vrata je nosio zlatan lanac, a na glavi dvije krune.
- Tebi koji predstavljaš ka moje vladavine i mog grada, otvaram usta, oči i
uši. Od sada si živo biće, i svatko tko bi se usudio napasti te, bit će
kažnjen smrću.
Sunce je bilo u zenitu, točno iznad faraonove glave. Kralj se tada okrenuo
narodu.
- Pi-Ramzes je rođen, Pi-Ramzes je naša nova prijestolnica!
Tisuće glasova podržalo je kraljev usklik.

Ramzes i Nefertari su obilazili široke aleje, ulice i ceste; posjetili su sve

četvrti Pi-Ramzesa. Oduševljena kraljica dala mu je nadimak'tirkizni grad',
koji je odmah i prihvaćen. Mojsije je Ramzesu priredio doista prelijepo
iznenađenje: sva pročelja, od onih na raskošnim vilama do onih na
skromnim kućama, bila su prekrivena plavom glaziranom opekom.
Ramzes nije mogao vjerovati da su za tako kratko vrijeme radnici uspjeli
proizvesti ogromnu količinu opeke. Zahvaljujući njima, prijestolnica će
biti prepoznatljiva i jedinstvena.
Mojsije, elegantan i dostojanstven, bio je ceremonijal-majstor. Postalo je
jasno da će kralj svog prijatelja iz mladosti postaviti na mjesto vezira i
proglasiti ga prvim ministrom zemlje. Židov je postigao nevjerojatan
uspjeh. Kralj nije imao ni jednu jedinu primjedbu. Mojsije je ispunio, pa
čak i nadmašio, sva njegova očekivanja.
Henar je bjesnio. Ili mu je Ofir lagao, ili je precijenio svoju moć
uvjeravanja kada mu je rekao da će pridobiti Židova na svoju stranu.
Poslije ovakvog uspjeha, Mojsije će postati bogat čovjek i revan dvorjanin.
Nije imalo nikakvog smisla zbog beznačajne vjerske razmirice sukobiti se
s Ramzesom; što se tiče Židova, oni će se toliko dobro uklopiti u egipatsko
društvo da im neće pasti na pamet napuštati zemlju. Henaru su ostali samo
Hetiti. Opasni poput zmija otrovnica, ali jedini pravi saveznici.
Prijem u velikoj sali sa stupovima, čiji su zidovi ukrašeni prizorima iz
prirode, oduševio je ljude s dvora. Bili su zadivljeni Nefertarinom
ljepotom i njenim dostojanstvenim držanjem. Prva dama zemlje, zaštitnica
dvora, pronalazila je lijepu riječ za svakoga.
Nazočni su oduševljeno razgledavali pod popločen raznobojnim
komadima glazirane opeke; mozaici su predstavljali bazene sa
svježom vodom, cvjetne vrtove, patke u šumi papirusa, rascvjetane lotose
u ribnjacima. Blijedozelene, svijetlo plave, bijele, zlatnožute i purpurno
ljubičaste nijanse miješale su se u simfoniju boja, tvorile su sklad koji je
slavio stvaralačko savršenstvo.
Sumnjičavcima i podrugljivcima zatvorena su usta. Premda još nezavršeni,
hramovi u Pi-Ramzesu nisu bili ništa manje raskošni od onih u Memphisu
i Tebi. Ovdje se nitko neće osjećati kao stranac. Gotovo svi uglednici
kraljevstva odmah su poželjeli kupiti vilu u novoj prijestolnici.
- Evo čovjeka koji je izgradio Pi-Ramzes. - reče faraon svečanim glasom i
stavi ruku na Mojsijevo rame.
Žamor utihne.
- Protokol nalaže da sjednem na prijestolje i pričekam da mi se Mojsije
pokloni, prije negoli ga nagradim za odanost i trud, i darujem ga zlatnim
ogrlicama. Ali, Mojsije je moj prijatelj iz mladosti. Zajedno smo izborili
ovu bitku. Ideja se rodila u meni, a on ju je ostvario.
Ramzes je toplo zagrlio Mojsija, što je bila najveća čast koju je faraon
nekome mogao ukazati.
- Mojsije će još nekoliko mjeseci ostati nadzornik kraljevskih gradilišta
kako bi obučio svog nasljednika. Zatim će postati drugi čovjek kraljevstva.
Henarove strepnje bile su opravdane. Dva moćna prijatelja bit će opasnija
od cijele vojske.
Ameni i Setau čestitali su Mojsiju. Iznenadili su se kada su vidjeli da je
vrlo nervozan, ali su to pripisali uzbuđenju.
- Ramzes nije u pravu. Pretjeruje u hvalospjevima.
- Bit ćeš izvrstan vezir. - uvjeravao ga je Ameni.
- Ali ćeš raditi pod palicom malog, dosadnog pisara. - umiješao se Setau.
- On će i dalje vladati iz sjene.
- Pazi što govoriš, Setau!
- Hrana je više nego ukusna. Ako Lotos i ja nanjušimo da ovdje ima
lijepih zmija, možda ćemo se i preseliti u Pi-Ramzes. Kako to da nema
Aše?
— Ne znam. - odgovori mu Ameni.
- Ovo je loš potez za njegovu karijeru, to je sigurno. To ne sliči na
diplomata.
Trojica prijatelja stanu promatrati Ramzesa koji je prišao majci i poljubio
je u čelo. Premda je sjena žalosti prekrila njeno lice za sva vremena,
Setijeva udovica nije skrivala ponos. Kada je objavila da će se preseliti u
novu prijestolnicu, Ramzesovoj sreći nije bilo kraja.
Kavez je bio prazan, egzotične ptice koje će pjesmom i izgledom
razgaljivati duše dvorjana još nisu stigle. Mojsije, oslonjen na stup, nije se
usuđivao prijatelju pogledati u oči. Nije smio o njemu razmišljati kao o
čovjeku, već kao o neprijatelju, kao o egipatskom faraonu.
- Svi spavaju osim nas dvojice.
- Djeluješ iscrpljeno, Mojsije. Hoćeš da ostavimo razgo-vor za sutra?
- Ne, ne mogu više podnositi ovu komediju.
- Kakvu komediju?
- Ja sam Židov i vjerujem u jednoga Boga. Ti si Egip-ćanin i obožavaš
idole.
- Opet te tvoje djetinjarije!
- Smetaju ti jer znaš da govorim istinu.
- Obrazovan si u egipatskom duhu. Tvoj pravi, bezo-blični bog u stvari je
sila skrivena u svakom treptaju života.
- Moj Bog nema obličje ovce!
- Amon je tajna života, javlja nam se kroz nevidljivi vjetar koji pokreće
jedra lađa, kroz spiralne rogove ovna koji predstavljaju sklad stvaranja,
kroz kamen od kojeg su sazidani naši hramovi. On je sve to i nije ništa od
toga. A tebi je dobro poznata ta mudrost, kao i meni.
- Kakva varka! Postoji samo jedan Bog.
CHRIST1AH JACQ
- Da li ga to sprječava da ima razne oblike?
- Ne trebaju mu hramovi i kipovi!
- Umoran si, pođi na počinak.
- Nitko, pa čak ni ti, ne može promijeniti moja uvje-renja.
- Ako te tvoj bog čini tako netrpeljivim, čuvaj ga se. Odvest će te u
fanatizam.
- Ti se čuvaj, Ramzese! U zemlji se rađa jedna nova snaga. Tek je u
začetku, ali borit će se za istinu svim silama.
- Ne razumijem te.
- Sjećaš li se Ehnatona i njegove vjere u jednoga Boga? Ehnaton je
osvijetlio put. Slušaj njegov glas, slušaj moj glas. U suprotnom, tvoje će se
kraljevstvo srušiti.
Mojsiju je savjest bila čista. Nije izdao Ramzesa, .štoviše, upozorio ga je
da mu prijeti opasnost. Bio je miran, mogao je poći ususret svojoj sudbini,
nije više morao sputavati vatru koja mu je gorjela u srcu.
Pravi Bog, Jahve, prebivao je u planini. U planini koju će pronaći, na
kakve god poteškoće naišao tijekom putovanja. Premda svjesni da mogu
izgubiti sve, neki Židovi su odlučili poći s njim. Mojsije je završavao s
pakiranjem stvari, kada se sjetio jednog neispunjenog obećanja. Moral mu
je nalagao da izvrši svoju dužnost prije nego što napusti Egipat.
Sari je živio blizu Mojsija, u zapadnom dijelu grada. Njegova se kuća
nalazila nasred prelijepog palminjaka. Sari je sjedio uz bazen i uživao u
svježem pivu.
- Mojsije! Posjet poznatog graditelja pričinjava mi osobito zadovoljstvo.
- Koje nikako nije obostrano. Sari ustane, vrlo ljut.
- To što si napredovao u službi ne znači da me možeš vrijeđati. Zar
zaboravljaš s kim razgovaraš?
- S običnom ništarijom.
Sari je podigao ruku kako bi ga ošamario, ali ga Židov uhvati za zglob.
Prisilio je Egipćanina da klekne.
- Zlostavljaš čovjeka po imenu Abner.
- Nikad čuo.
- Lažeš, Sari. Pokrao si ga i ucjenjivao.
- On je obični židovski ciglar. Mojsije mu steže ruku. Sari jaukne.
- I ja sam običan Židov, ali ti mogu slomiti ruku.
- Ne bi se usudio!
- Na kraju sam strpljenja. Ako se ovoga časa ne zakuneš da ćeš ostaviti
Abnera na miru, izvest ću te pred sud!
- Kunem.., kunem se da mu više neću dosađivati!
- Kuneš se u faraona?
- Da, kunem se u faraona.
- Ako pogaziš zakletvu, bit ćeš proklet za sva vremena. Mojsije ga je
pustio.
- Donio si ispravnu odluku.
Mojsije je čvrsto odlučio što prije otići iz Egipta, pa nije podnio tužbu
protiv Sarija, nadajući se da će ovaj ozbiljno shvatiti upozorenje.
Ali, Židov nije bio miran. Iz očiju Egipćanina sijevala je mržnja.
Mojsije se sakrio pod palmu. Nije morao dugo čekati. Sari je izašao iz
kuće s toljagom u ruci i uputio se u smjeru ciglarske četvrti.
Židov ga je pratio. Vidio ga je kako ulazi u Abnerovu kuću čija su vrata
bila otvorena. Poslije svega par trenutaka začuo je bolne jecaje.

Mojsije potrča, uđe u kuću i ugleda Sarija kako nemilo-srdno udara

Abnera toljagom; nesretnik je ležao na zemljanom podu i pokušavao
zaštititi lice rukama.
Mojsije otme Sariju toljagu, te ga snažno udari po glavi. Egipćanin padne,
sav obliven krvlju.
- Ustani, Sari, i gubi se.
Kad ovaj nije odgovarao, Abner dopuza do njega.
- Mojsije... Mislim... da je mrtav.
- Nemoguće, nisam ga baš tako jako udario!
- Ne diše.
Mojsije je prišao Sariju i uvjerio se da je Abner u pravu. Ubio je čovjeka.
U uličici je vladala tišina.
- Moraš se negdje sakriti. - rekao mu je Abner. - Ako te policija pronađe...
- Svjedočit ćeš u moju korist, Abnere, reći ćeš im da sam ti spasio život!
- Tko će mi povjerovati? Optužit će me za suučesništvo. Bježi, požuri!
- Imaš li kakvu veliku torbu?
- Imam, torbu za alat.
- Donesi je.
Mojsije je ugurao Sarijev leš u torbu koju je prebacio preko ramena.
Pronaći će neko napušteno mjesto gdje će ga zakopati, a potom će se kriti
u nekoj praznoj kući dok se strasti ne budu stišale.
Policijski hrt je cvilio. Obično miran, pas je vukao svog gazdu tako snažno
da je povodac mogao puknuti. Policajac ga je pustio, te ovaj potrča prema
pješčanoj poljani na rubu grada.
Pas je grozničavo kopao. Kada su mu se približili, policajci su najprije
ugledali ruku, zatim rame, i naposljetku lice mrtvaca.
- Poznajem ga. - reče jedan policajac iz patrole. -To je Sari.
- Muž kraljeve sestre?
- Da, to je on... Gledaj, na potiljku ima zgrušane krvi! Policajci su izvadili
leš. Više nije bilo nikakve sumnje,
doista se radilo o Sariju. Netko ga je ubio jednim udarcem.
Mojsije se cijele noći prevrtao, poput sirijskog medvjeda u kavezu.
Pogriješio je kada je pokušao sakriti leš onog nitkova. Vlasti bi ga
vjerojatno saslušale i oslobodile. Ali, tu je bio Abner, uspaničio se... Ne,
obojica su Židovi. Moj sije vi neprijatelji ne bi se ustručavali iskoristiti
ovaj događaj da ga unište. Čak bi i Ramzes bio protiv njega.
Netko je ušao u još nezavršenu vilu. Policija je već ovdje... Borit će se
svim silama, neće im pasti u ruke.
-Mojsije... Mojsije, to sam ja, Abner. Pokaži se ako si ovdje.
Židov je izašao iz skloništa.
- Odlučio si svjedočiti u moju korist?
- Policija je otkrila Sarijev leš. Optužen si za ubojstvo.
- Tko se usudio izdati me?
- Moji susjedi. Vidjeli su te.
- Ali, oni su Židovi! Abner je pognuo glavu.
- Ni oni se ne žele sukobiti s vlastima. Bježi, Mojsije! Ne možeš više ostati
u Egiptu.
Mojsije je pobjesnio. On, nadzornik kraljevskih gradilišta, budući prvi
ministar Dviju Zemalja, ispast će zločinac i bjegunac! Za svega nekoliko
sati strovalio se sa zvijezda u blato... Možda ga je Bog stavio na kušnju,
možda je iskušavao njegovu vjeru. Bog mu je umjesto ispraznog,
lagodnog života u bezbožničkoj zemlji ponudio slobodu. - Odlazim
večeras. Zbogom, Abnere.
Mojsije je ušao u ciglarsku četvrt. Nadao se da će uvjeriti svoje
sunarodnjake da pođu s njim i organiziraju grupu koja bi, malo-pomalo
rasla. Nije im imao mnogo toga za ponuditi. Za početak bi se nastanili u
nekom pustom, udaljenom predjelu. Primjer... Morao im je služiti kao
primjer, koliko god to skupo platio!
U ulici je gorjelo nekoliko svjetiljki. Djeca su spavala, domaćice su tiho
razgovarale. Njihovi su muževi sjedili na trjemovima i ispijali zadnje
gutljaje čaja prije spavanja.Mojsije skrene u uličicu u kojoj su živjeli
njegovi prijatelji i ugleda dva čovjeka kako se tuku. Prepoznao ih je kad
im je prišao. Njegovi najvatreniji pristaše! Svađali su se oko nekakve
klupice.
Mojsije ih je razdvojio. - To si ti...
- Prestanite se svađati oko gluposti i pođite sa mnom. Napustit ćemo
Egipat i krenuti u potragu za našom pravom domovinom!
Stariji Židov je prezrivo pogledao Mojsija.
- Tko te je postavio za našeg kraljevića i vođu? Hoćeš li i nas ubiti kao
onog Egipćanina ako te ne budemo poslušali?
Mojsije je bio toliko poražen da nije rekao ni riječi. Srušili su se svi
njegovi snovi. Bio je običan bjegunac kojem su svi okrenuli leđa.

Ramzes je želio vidjeti Sarijev leš. Ovo je bio prvi smrtni slučaj u
novoutemeljenoj prijestolnici.
- Ubijen je. - reče mu Seramana. - Udaren je toljagom po glavi.
- Je li moja sestra obaviještena?
- Da, Ameni joj je rekao.
- Je li krivac uhapšen?
- Vaše veličanstvo...
- Čemu oklijevanje? Ubojici se mora suditi.
- Krivac je Mojsije.
- Govoriš svašta!
- Postoje očevici.
- Osobno ću ih saslušati!
- Svi Židovi su ga vidjeli. Glavni svjedok je neki Abner. Bio je prisutan
kada se zločin dogodio.
- Što se dogodilo?
- Posvađali su se. Mojsije i Sari odavno su se mrzili. Raspitao sam se,
izgleda da su se već sukobili u Tebi.
- Što ako svi očevici griješe? Mojsije nije ubojica!
- Policijski pisari uzeli su njihove izjave. Židovi su ih potpisali.
- Mojsije će mi sve objasniti.
- Neće, Vaše veličanstvo; pobjegao je.

Ramzes je zapovjedio da se pretrese svaka kuća u Pi-Ramzesu, no Mojsiju

nije bilo ni traga ni glasa. Konjička policija je pročešljala Deltu i ispitala
veliki broj seljana, ali Mojsije kao da je propao u zemlju. Vojska na
sjeveroistočnoj granici dobila je zapovijed da bude na oprezu, ali izgledalo
je da su zakasnili.
Kralj je neprekidno zahtijevao izvještaje, međutim, nije saznao ništa novo.
Možda se skriva u kakvom ribarskom selu u blizini Mediterana, ili se
ušuljao u brod koji plovi na jug. A, što ako je u nekom samostanu u
unutrašnjosti?
- Pojedi nešto. - savjetovala mu je Nefertari. - Otkako je Mojsije nestao,
ništa nisi jeo.
Kralj nježno uhvati suprugu za ruke.
- Bio je iscrpljen, a Sari ga je isprovocirao. Znam da bi mi sve objasnio da
je ovdje. Učinio je veliku pogrešku kad je pobjegao.
- Uništit će ga grižnja savjesti.
- Znam, toga se i bojim.
- Tvoj pas je tužan, misli da ga više ne voliš. Ramzes je dopustio
Noćobdiji da mu skoči u krilo. Lud
od veselja, pas je liznuo gospodarev obraz, te spustio glavu na njegovo
rame.
Ove tri godine bile su čudesne... Proširio je Luksor, započeo gradnju
vječnog hrama, izgradio novu prijestolnicu, a onda se dogodila ova
tragedija! Svijet koji je Ramzes počeo stvarati bez Mojsija će se urušiti.
- Ne osjeća se samo Noćobdija napušteno. - prošaputala je Nefertari. - Zar
ti ne mogu nekako pomoći u ovim teškim trenucima?
- Možeš, Nefertari, samo me ti možeš utješiti.
Henar i Ofir su se našli u sve življoj luci Pi-Ramzesa. Mornari su
istovarivali živežne namirnice, namještaj, posuđe i drugu robu.Brodovi su
dovozili magarce, telad i konje. Silosi s pšenicom i vinski bunari polako su
se punili. Na ulicama su se već vodile žive rasprave među trgovcima na
veliko; svi su oni pokušavali istisnuti svoje konkurente i probiti se u uzak
krug ljudi koji će dobavljati robu za novu prijestolnicu.
- Mojsije sada nije ništa drugo nego obični ubojica u bijegu, Ofire.
- Rekao bih da vam to ne pada teško.
- Prevarili ste se u vezi s Mojsijem, taj nikada ne bi prešao na našu stranu.
Da nije počinio ovu ludost, Ramzes bi imao vjernog saveznika.
- Mojsije je iskren čovjek. Njegova vjera u Boga sigurno nije prolazni hir.
- Slažem se, ali što mi imamo od toga? Ili se nikada neće vratiti, ili će ga
uhititi i osuditi. U svakom slučaju, više neće moći utjecati na Zidove.
- Ehnatonovi sljedbenici godinama se bore za svoje ideale. Nastavit će
borbu bez obzira koliko uvjeti bili teški. Da li ćete nam pomoći?
- Ne budite patetični. Što konkretno predlažete?
- Svake noći podrivam temelje na kojima stoji kraljevski par.
- Oni su na vrhuncu svoje moći! Zar niste čuli za vječni hram?
- Ramzes je mnogo toga započeo, ali ništa nije završio. Čekat ćemo da
napravi neki pogrešan potez, a onda krećemo u akciju.
Henar je bio zadivljen magovom mirnom odlučnošću. Ako Hetiti doista
ostvare ono što su naumili, znatno će oslabiti Ramzesov ka. S druge strane,
kralj je napadnut i iznutra. Koliko god bio jak i moćan, Ramzes će na
kraju pokleknuti pred vidljivim i nevidljivim udarima.
- Pojačajte svoje djelovanje, Ofire; jednog dana ću vam se odužiti.
Setau i Lotos su odlučili osnovati novi laboratorij u Pi-Ramzesu. Ameni je
danonoćno radio u svojoj novoj kancelariji. Tuja se svakodnevno hvatala u
koštac s problemima s kojima su joj dolazili dvorjani, Nefertari se
prihvatila vjerskih obveza i protokola, lijepa Izet i Neđam vodili su brigu o
obrazovanju malog Khaa, Meritamon je odlično napredovala. Dvorski
nadstojnik Rome neprekidno je trčao iz kuhinje u podrum, iz podruma u
blagovaonicu, dok je Seramana radio na usavršavanju sustava sigurnosti...
Život u Pi-Ramzesu bio je miran i sretan, ali Ramzes je bio duboko
nesretan zato što njegov prijatelj Mojsije nije s njim.
Židov je bio nagao čovjek, ali njegova snaga bila je dragocjena pri
izgradnji kraljevstva. Mojsije je ostavio dio srca u gradu iz kojeg je
pobjegao. Njihov zadnji susret bio je dokaz da je Židov žrtva opasnih
utjecaja, da je okovan u lance, a da toga nije svjestan.
Netko je bacio urok na Mojsija.
Ameni je, s papirusima u rukama, ušao u salu za prijeme po kojoj je kralj
nervozno šetao.
- Stigao je Asa; želi te vidjeti.
- Neka uđe.
Mladi diplomat, koji je diktirao modu u Egiptu, nosio je lijepu,
blijedozelenu haljinu opšivenu crvenom trakom. Bio je elegantan i
profinjen, ali nešto manje raspoložen nego obično.
- Zašto nisi prisustvovao proglašenju nove prijestolnice?
To me je jako pogodilo.
- Moj ministar me je predstavljao, Visosti.
- Gdje si ti bio, Ašo?
- U Memphisu. Čekao sam poruke mojih obavještajaca.
- Henar mi je rekao da nas Hetiti žele zastrašiti i da se motaju oko srednje
Sirije.
- Ne žele nas samo zastrašiti, a u igri nije samo srednja Sirija.
- Mislio sam da moj dragi brat samo želi dobiti na važnosti, bio sam
uvjeren da pretjeruje!
- Da je barem tako! Iz nepotpunih informacija koje sam prikupio izvukao
sam zaključak da su Hetiti napali Kanaan i cijelu Siriju. Mislim da su i
libanonske luke ugrožene.
- Jesu li napali naše vojnike u Siriji?
- Još nisu, ali su uzeli pod svoje dio neutralnog terito-rija, neka sela i
okolna polja. Za sada su poduzeli samo administrativne, naizgled
nenasilne mjere. Ali, Hetiti ustvari nadziru teritorij kojim mi upravljamo i
koji nam plaća porez.
Ramzes je razvio kartu Bliskog istoka.
- Hetiti se spuštaju koridorom prema našoj sjevero-istočnoj granici.
Njihov cilj je, dakle, Egipat.
- Ne mora nužno značiti.
- Zašto onda pustoše Bliski istok?
- Žele zauzeti nove zemlje, prestrašiti narod i umanjiti naš utjecaj... Imaju
dobre razloge.
- Što ti osobno misliš?
- Mislim da se Hetiti pripremaju za rat, Veličanstvo. Ramzes je crvenom
tintom bijesno prežvrljao Anato-
lijsku kraljevinu.
- Taj pogani narod uživa u krvi i nasilju. Predstavljat će prijetnju svim
civilizacijama sve dok ga ne uništimo.
- Diplomacija...
- Nema ovdje mjesta diplomaciji!
- Tvoj otac je pregovarao s njima...
- Da, znam, o graničnom pojasu u Kadešu! No,

Hetiti nemaju poštovanja ni prema čemu. Od danas ćeš mi svakodnevno

dostavljati izvještaje o njihovom položaju.
Aša mu se poklonio. Pred njim nije stajao njegov prijatelj, već moćni
faraon.
- Jesi li čuo da je Mojsije optužen za ubojstvo i da je pobjegao?
- Mojsije? Pa, to je obična besmislica!
- Mislim da je žrtva nekakve zavjere. Pošalji potjernicu u sve- naše
protektorate i pronađi ga, Ašo.
Nefertari je svirala lutnju u dvorskom vrtu. S njene desne strane, u
kolijevci je spavala Meritamon. Obraščići su joj bili rumeni i bucmasti.
Mali Kha je sjedio s kraljičine lijeve strane i čitao poučnu priču o nekom
čarobnjaku koji je uspio pobijediti strašne demone; Noćobdija je
pokušavao otkopati mladicu bagrema koju je Ramzes zasadio proteklog
dana. Zario je njušku u vlažnu crnicu i kopao prednjim šapama, tako
predano da se Nefertari nije usuđivala prekinuti ga.
Pas odjednom diže glavu, onjuši zrak i potrča ka izlazu. Pozdravio je
gospodara veselim lavežom.
Nefertari je po Ramzesovom hodu zaključila da je vrlo neraspoložen.
Ustala je i pošla mu je ususret.
- Da Mojsije nije...
- Ne, siguran sam da je živ.
- A... tvoja majka?
- Tuja je dobro.
- Zašto si onda tako nesretan?
- Zbog Egipta, Nefertari. Moji snovi se ruše... Snovi o sretnoj, mirnoj
zemlji.
Kraljica je zatvorila oči. -Rat...
- Izgleda da je neizbježan.
- Znači... otići ćeš.
- Tko će drugi voditi vojsku? Ako dozvolim Hetitima da dalje napreduju,
osudit ću Egipat na smrt.
Mali Kha je bacio pogled na kraljevski par prije nego što je ponovno
utonuo u svoju priču, Meritamon je bezbrižno spavala, Noćobdija kopao
rupu.
Nefertari se privila uz Ramzesa. Daleko na nebu, veliki bijeli ibis
nadlijetao je usjeve.
- Rat će nas razdvojiti, Ramzese; gdje mogu pronaći snagu kako bih
preživjela to grozno iskušenje?
- U ljubavi koja nas veže, Nefertari, u ljubavi koja će vječno trajati, bez
obzira što se dogodilo. Tijekom moje odsutnosti ti, velika kraljevska
supruga, ćeš vladati tirkiznim gradom.
Nefertari je gledala prema horizontu.
- U pravu si. - rekla mu je. - Sa zlom se ne može pregovarati.
Veliki bijeli ibis u veličanstvenom letu pozdravio je kraljevski par,
obasjan zalazećim suncem.