Christian Jacq

Ramzes - Gospa iz Abu Simbela

1
Krvnik, Ramzesov lav, ispustio je takav urlik da su Egipćani, kao i
pobunjenici, sledili od strave. Ogromna zvijer, koju je faraon ukrasio lijepom
zlatnom ogrlicom u znak zahvalnosti za dobrotu i vjernost za vrijeme bitke
[1]
kod Kadeša protiv Hetita* , imala je više od tristo kilograma. Bila je
dugačka četiri metra, grive guste i sjajne, tako bujne da je pokrivala gornji
dio glave, obraze, vrat, dio ramena i grudi. Dlaka, oštra i kratka, bila je sjajna
i svijetlosmeđe boje.
Na više od dvadeset kilometara uokolo mogao se osjetiti Krvnikov gnjev, i
svi su znali da je to ujedno bio i Ramzesov gnjev, obzirom na to da je poslije
pobjede kod Kadeša postao Ramzes Veliki.
U kojoj je mjeri bila stvarna ta njegova veličina, budući da egipatski
faraon nije uspijevao, unatoč prestižu i upornosti, nametnuti svoja pravila
anatolijskim barbarima?
Egipatska vojska pokazala se prilično nepouzdanom u sukobu. Generali,
kukavice i nesposobnjakovići, napustili su Ramzesa, ostavljajući ga samog
da se suoči s ogromnim brojem protivnika, uvjerenih u pobjedu. Ali bog
Amon, skriven u svjetlosti, čuo je molitvu svog sina i podario mu
natprirodnu snagu.
Nakon pet godina burne vladavine, Ramzes je povjerovao da će njegova
pobjeda kod Kadeša spriječiti Hetite da ubrzo podignu glave i da će Bliski
istok ući u razdoblje relativnog mira.
Ali, teško se prevario, on, moćni Bik, Miljenik božanskog Zakona, onaj koji
je branio Egipat, Sin svjetlosti. Da li je zaslužio sva ta imena s krunidbe, sada,
kada se suočio s pobunom koja je rasla u njegovim tradicionalnim
protektoratima, Kanaanu i južnoj Siriji? Ne samo da se Hetiti nisu povukli
poslije bitke, već su se upustili u široku ofenzivu, u savezu s Beduinima,
pljačkašima i ubojicama koji su oduvijek sanjali p bogatim zemljama Delte.
General vojske boga Ra približi se kralju.
‘‘Veličanstvo... Situacija je kritičnija no što se moglo predvidjeti. Ovo nije
obična pobuna, prema izvještajima naših uhoda, cijeli Kanaan se podigao
protiv nas. Ako svladamo prvu prepreku, pojavit će se druga, potom treća,
zatim...’’
 ‘‘A ti jedva čekaš da stigneš u sigurno utočište?’’
‘‘Postoji rizik da naši gubici budu teški, Veličanstvo, a ljudi ne gore od
želje da poginu uzalud.’’
‘‘Nije li opstanak Egipta dovoljan motiv?’’
‘‘Nisam želio to reći...’’
‘‘Ali, to si mislio, generale! Lekcija iz Kadeša bila je, izgleda, uzaludna.
Jesam li osuđen da budem okružen kukavicama, ljudima koji lako gube život
upravo zato što se svim silama trude sačuvati ga?’’
‘‘Moja pokornost kao i pokornost ostalih generala izvan svake je sumnje,
Veličanstvo, ali mi smo vas jednostavno željeli upozoriti.’’
‘‘Je li naša špijunska služba primila kakve vijesti o Aši?’’
‘‘Nažalost ne, Veličanstvo.’’
Aša, Ramzesov prijatelj iz djetinjstva i Ministar vanjskih poslova, pao je u
zamku kada je otišao u posjet amorečanskom princu. Da li su ga mučili, je li
još živ, jesu li njegovi tamničari uvidjeli da je taj diplomat vrijedan
razmjene?
Čim je dobio vijesti, Ramzes je pokrenuo trupe koje su se tek pribrale od
šoka nakon Kadeša. Da bi spasio Ašu, trebao je proći kroz područja koja su
postala neprijateljska. Štoviše, lokalni prinčevi nisu poštovali zakletvu na
vjernost i poslušnost Egiptu i prodali su se Hetitima za malo dragocjenog
metala i nešto lažnih obećanja. A tko nije sanjario o tome da osvoji zemlju
faraona i uživa u bogatstvima za koja se govorilo da su neiscrpna?
Ramzes Veliki imao je toliko poslova za obaviti, čekali su ga njegov hram
za milijune godina u Tebi, Rameseum, Karnak, Luksor, Abidos, njegovo
vječno boravište u Dolini kraljeva, i Abu Simbel, taj kameni san koji je želio
podariti svojoj obožavanoj ženi, Nefertari... I evo gdje se sada nalazi, na
granici kanaanske zemlje, na vrhu brda, promatrajući neprijateljsko
utvrđenje.
‘‘Veličanstvo, ako dopuštate...’’
‘‘Samo naprijed, generale.’’
‘‘Vaša demonstracija snage vrlo je dojmljiva... Uvjeren sam da će car
Muvatal razumjeti poruku i osloboditi Ašu.’’
Muvatal, hetitski car, bio je čovjek žestok i lukav, svjestan da njegova
tiranija počiva isključivo na sili. Premda je bio na čelu široke koalicije, nije
uspio u svom pothvatu da osvoji Egipat, pa ipak se upustio u novi napad,
koristeći se Beduinima i pobunjenicima koji su se nalazili između dva
carstva.
 Samo bi Muvatalova ili Ramzesova smrt stavila točku na sukob čiji bi
ishod odlučio o budućnosti brojnih naroda. Ukoliko bi Egipat bio pobijeđen,
vojna moć Hetita nametnula bi surovu diktaturu koja bi uništila
tisućugodišnju civilizaciju, nastalu još za vrijeme vladavine Menesa, prvog
faraona.
Ramzes na trenutak pomisli na Mojsija. Gdje li se sakrio, njegov drugi
prijatelj iz djetinjstva, koji je pobjegao iz Egipta nakon što je izvršio
ubojstvo? Nitko nije ni pomislio da je tog Židova, koji je toliko uspješno
surađivao na izgradnji Pi Ramzesa, novog glavnog grada podignutog u Delti,
progutala pustinja. Da se nije Mojsije pridružio pobunjenicima? Ne, on
nikada ne bi postao neprijatelj.
‘‘Veličanstvo... Veličanstvo, čujete li me?’’
Promatrajući dobro uhranjeno i zaplašeno lice časnika, koji je mislio
samo na svoju udobnost, Ramzes ugleda čovjeka kojeg je najviše prezirao.
Henara, svog starijeg brata. Bijednik, pridružio se Hetitima u nadi da će se
popeti na egipatsko prijestolje. Henar je bio nestao dok su ga premještali iz
velikog zatvora u Memphisu u zatvor u oazi, koristeći se pustinjskom
olujom. Ramzes je bio uvjeren da je ovaj još živ i čvrsto je odlučio da će mu
nanijeti štetu.
‘‘Pripremite trupe za borbu, generale.’’
Zbunjen, viši časnik se izgubi.
Kako je Ramzes volio osjetiti blagost u vrtu pokraj Nefertari, svog sina i
svoje kćeri, kako je samo znao uživati u svakodnevnoj sreći, daleko od
zveketa oružja! Ali, morao je obraniti zemlju od naleta krvožednih hordi
koje ne bi oklijevale da unište hramove i pogaze zakone. Ono za što se borio
bilo je važnije od njegove vlastite sreće. Nije imao pravo sanjati o miru, o
svojoj obitelji, on je morao otkloniti zlo, i pod cijenu vlastitog života.
Ramzes je promatrao utvrdu koja je prepriječila put u središte Kanaana.
Zidovi s dvostrukim nagibom, visoki šest metara, pružali su utočište važnom
garnizonu. U zupčastim otvorima na zidu nalazili su se strijelci. Rovovi su
bili ispunjeni krhotinama polomljene grnčarije koja je trebala ozlijediti noge
pješaka određenih da podignu ljestve. Morski povjetarac rashladi egipatske
vojnike, grupirane između dva brda koja je sunce nemilosrdno peklo. Stigli
su ovamo forsiranim maršem, imali su samo kratke odmore i povremeno bi
logorovali. Samo su se dobro plaćeni najamnici pomirili s tim da će se boriti,
mladi novaci, već izmučeni mišlju da napuštaju svoju zemlju na neodređeno
vrijeme, bojali su se da će poginuti u strašnim borbama. Svi su se nadali da
će se faraon zadovoljiti time da osnaži sjeveroistočnu granicu, umjesto da se
baci u pustolovinu koja može završiti propašću.
Nedavno je guverner Gaze, kanaanske prijestolnice, priredio sjajan
prijem egipatskom stožeru, zaklinjući se da nikada nije bio saveznik Hetita,
tih barbara iz Azije čija je okrutnost legendarna. Njegova prijetvornost, i
previše očigledna, Ramzesu se zgadila, danas, njegova izdaja nije iznenadila
mladog dvadesetsedmogodišnjeg vladara koji je počeo otkrivati tajnu
ljudske prirode.
Nestrpljiv, lav ponovo zaurla.
Krvnik se prilično promijenio od onog dana kada ga je Ramzes pronašao
kako umire u nubijskoj savani. Lavić, kojeg je ujela zmija, nije imao mnogo
izgleda da preživi. Između divlje životinje i čovjeka odmah je uspostavljena
duboka i tajanstvena naklonost. Srećom, iscjelitelj Setau, također Ramzesov
prijatelj iz djetinjstva i školskih dana, znao je pronaći pravi lijek. Velika
izdržljivost omogućila je životinji da prebrodi iskušenje i postane zreo
mužjak zastrašujuće snage. Kralj nije mogao zamisliti bolju tjelesnu stražu.
Ramzes provuče ruku kroz Krvnikovu grivu. Ali, njegovo milovanje nije
umirilo zvijer.
Odjeven u tuniku od antilopine kože s brojnim džepovima natrpanim
ljekarijama, pilulama i bočicama, Setau se uspinjao uz brdo. Zdepast,
srednjeg rasta, kockaste glave, crne kose, loše obrijan, strasno se bavio
zmijama i škorpionima. Od njihovog otrova pripremao je učinkovite lijekove
i, uz pomoć svoje žene Lotus, dražesne Nubijke čija je pojava očaravala
vojnike, neumorno nastavljao istraživanja.
Ramzes je ovom paru povjerio upravu nad vojnom zdravstvenom
službom. Setau i Lotus sudjelovali su u svim kraljevim pohodima, ne zato što
su voljeli rat, već da bi mogli uloviti nove reptile i liječiti ranjenike. A Setau
je smatrao da nitko bolje od njega ne bi mogao priteći Ramzesu u pomoć u
slučaju neke nezgode.
‘‘Moral trupa nije na visini ‘‘primijeti.
‘‘Generali bi željeli da se povučemo ‘‘odgovori Ramzes.
‘‘Imajući na umu ponašanje tvojih vojnika u Kadešu, što bi uopće mogao i
očekivati? U bježanju i rasulu oni su nenadmašni. Morat ćeš odluku donijeti
sam, kao i obično.’’
‘‘Ne, Setau, ne sam. Uz pomoć sunca, vjetrova, duše mog lava i duha ove
zemlje... Oni nikada ne lažu. Na meni je da shvatim njihovu poruku.’’
‘‘Nema boljih savjetnika u ratu.’’
 ‘‘Da li ti razgovaraš sa svojim zmijama?’’
‘‘I one su, također, glasnici nevidljivog. Da, ja sam ih pitao i one su mi
odgovorile, bez povlačenja. Zašto je Krvnik tako nervozan?’’
‘‘Zbog hrastove šume, lijevo od utvrde, na pola puta između nas i njega.’’
Setau je žvakao stabljiku trske i gledao u tom smjeru.
‘‘Imaš pravo. Zamka, kao u Kadešu?’’
‘‘Ta zamka je tako dobro funkcionirala da su hetitski stratezi izmislili
drugu, za koju se nadaju da će biti jednako uspješna. Čim budemo napali,
razbit će nas, a strijelci s utvrde s lakoćom će nas desetkovati.’’
Mena, Ramzesov konjušar, pokloni se pred kraljem.
‘‘Vaša kočija je spremna, Veličanstvo.’’
Vladar je dugo milovao svoja dva konja koji su se zvali Pobjeda u Tebi i
Boginja Mut je Zadovoljna, izuzev lava, jedino oni ga nisu izdali u Kadešu,
kada je bitka izgledala bezizgledna.
Ramzes dohvati uzde, dok su ga konjušar, generali i elitna jedinica
dvokolica s nevjericom promatrali.
‘‘Veličanstvo ‘‘zabrinuto reče Mena, ‘‘nećete valjda krenuti...’’
‘‘Na tvrđavu ‘‘zapovjedi kralj. ‘‘Juriš, ravno u hrastovu šumu!’’
‘‘Veličanstvo... Zaboravili ste pancir! Veličanstvo!’’
Vitlajući oklopom za grudi pokrivenim metalnim pločicama,
štitonoša je uzalud trčao za Ramzesovom kočijom. Ovaj se vinuo, sam, ka
neprijatelju.
2

Uspravljen na dvokolicama koje su jurile punom brzinom, Ramzes Veliki

više je sličio nekom bogu, nego čovjeku. Visok, širokog i otvorenog čela,
ukrašen plavom krunom koja je vjerno pratila oblik glave, istaknutih, gustih
obrva, prodornog pogleda kao u sokola, dugog, tankog i povijenog nosa,
okruglih, fino zarubljenih ušiju, čvrste vilice i punih usana, bio je pravo
utjelovljenje moći.
Kako im se približavao, Beduini, skriveni u hrastovoj šumi, počeli su
izlaziti iz svojih skrovišta. Dok su jedni zapinjali lukove, drugi su zamahivali
kopljima.
Kao i u Kadešu, kralj je bio brži od snažnog vjetra, življi od šakala što za
tren pretrči ogromno prostranstvo, poput bika zašiljenih rogova koji s
lakoćom prevrće svoje neprijatelje, on šatre prvi red napadača koji su mu
dolazili ususret, odapinjući strijelu za strijelom koje su probadale grudi
pobunjenika.
Beduinski poglavica uspio je izbjeći bjesni Ramzesov napad i, s koljenom
na zemlji, pripremio se odbaciti dugi nož koji je držao iza leđa.
Krvnikov skok buntovnike skameni od užasa. Unatoč zamašnoj težini i
veličini, izgledalo je kao da lav leti. S puštenim kandžama baci se na
beduinskog poglavicu, zari mu očnjake u glavu i zatvori čeljust s njegovom
glavom u ustima.
Vidjevši tu strahotu, mnogi ratnici pobacaše oružje i dadoše se u bijeg od
divlje zvijeri koja je već komadala tijela druga dva Beduina koji nisu uspjeli
umaknuti njenom novom nasrtaju.
Egipatski vojnici na dvokolicama, u pratnji nekoliko stotina pješaka,
pridružili su se Ramzesu i s lakoćom uništili posljednje otpore.
Smiren, Krvnik je lizao okrvavljene šape i s blagošću pogledao svog
gospodara. Prepoznavši razumijevanje u Ramzesovim očima, zareži s
olakšanjem. Potom se, budnoga oka, ispruži pokraj desnog kotača dvokolice.
‘‘Ovo je velika pobjeda, Veličanstvo! ‘‘izjavi general Raove vojske.
‘‘Upravo smo izbjegli propast, zašto nijedan doušnik nije bio u stanju
upozoriti nas na okupljanje neprijatelja u šumi?’’
‘‘Mi... mi smo zanemarili to mjesto jer nam se činilo nevažno.’’
‘‘Mora li jedan lav moje generale učiti vojničkom zanatu?’’
 ‘‘Vaše Veličanstvo sigurno želi okupiti vojni savjet radi pripreme za napad
na utvrdu...’’
‘‘Trenutni napad.’’
Na glas faraona, Krvnik shvati da je predah završen. Ramzes potapša sapi
svojih konja koji se pogledaše kao da su željeli jedan drugog ohrabriti.
‘‘Veličanstvo, Veličanstvo... Molim vas!’’
Zadihan, štitonoša Mena pruži kralju pancir. Ramzes prihvati obući ga,
iako pancir nije previše pokrivao njegovu lanenu haljinu širokih rukava. Na
grudima suverena nalazile su se dvije grivne od zlata i lapis lazulija čiji je
središnji dio imao oblik glava divljih pataka, simbola kraljevskog para koji je
sličio na te ptice selice koje su letjele u tajanstvene predjele neba. Hoće li
Ramzes ponovno vidjeti Nefertari kada bude krenuo na daleki put s druge
strane života?Pobjeda u Tebi i Boginja Mut je Zadovoljna, cupkali su od
nestrpljenja. Glave su im bile ukrašene crvenim perjanicama s plavim
vrhovima, a leđa im je pokrivala crvena i plava abaija. Žurilo im se da pojure
ka utvrdi.
Iz grudi pješaka zaorila se pjesma spjevana odmah nakon bitke kod
Kadeša, čije su riječi razuvjeravale kukavice.’ Ruka Ramzesova je snažna,
njegovo srce je hrabro, on je strijelac kojemu nema ravna, on je bedem za
svoje vojnike, on je vatra koja sažiže neprijatelje.’
Nervozan, štitonoša Mena ispuni strijelama dva kraljeva tobolca.
‘‘Jesi li ih provjerio?’’
‘‘Da, Veličanstvo, lake su i snažne. Vi sami možete dosegnuti do
neprijateljskih strijelaca.’’
‘‘Je li ti poznato da je laskanje ozbiljna mana?’’
‘‘Toliko se bojim! Zar nas ovi barbari ne bi uništili da nije vas?’’
‘‘Pripremi dobar obrok za moje konje, kada se vratimo, bit će vrlo gladni.’’
Čim su se egipatske dvokolice približile utvrđenom mjestu, kanaanski
strijelci i njihovi saveznici Beduini u nekoliko navrata odapeše strijele koje
su završile svoj let pred nogama zaprega. Konji zanjištaše, neki se i propeše,
ali kraljeva mirnoća spriječila je elitne trupe da podlegnu panici.
‘‘Zategnite svoje velike lukove ‘‘zapovjedi ‘‘i pričekajte moj znak.’’
U oružarnici u Pi Ramzesu proizvedeno je mnogo lukova od bagremovog
drveta, s tetivom od volovske žile. Zakrivljenost oružja bila je pažljivo
proučena, i omogućavala je da strijela leti po paraboličnoj putanji i precizno
gađa cilj na više od dvije stotine metara. Tako je bila uzaludna svaka obrana
onih koji su se skrivali iza grudobrana na tvrđavi.
 ‘‘Svi zajedno! ‘‘zaurla Ramzes gromovitim glasom koji oslobodi silnu
energiju.
Većina strijela dostigla je cilj. Mnogobrojni neprijateljski strijelci padali su
sa zidina mrtvi ili teško ranjeni, pogođeni u glavu, s iscurjelim okom, ili
potpuno probodenim grlom.
Oni koji bi zauzeli njihova mjesta doživjeli su istu sudbinu.Siguran da
njegovim pješacima više ne prijeti opasnost od pobunjeničkih strijela,
Ramzes im zapovjedi da se brzo upute do drvenih vrata tvrđave i unište je
udarcima sjekira. Egipatske dvokolice su se približavale, faraonovi strijelci
još su bolje nišanili, sprječavajući svaki otpor. Komadići razbijene grnčarije,
koji su ispunjavali rovove, ispostavili su se beskorisnima, nasuprot svom
običaju, Ramzes nije dao da se podignu ljestve, nego se uputio ka glavnom
prilazu.
Kanaanci koji su se zbili u gomili iza vrata nisu se uspjeli oduprijeti navali
Egipćana. Borba prsa o prsa odvijala se zastrašujućom žestinom, faraonovi
pješaci grabili su preko gomile leševa, i kao val koji pustoši sve pred sobom,
uletjeli u unutrašnjost tvrđave.
Posada utvrde malo po malo napuštala je teren, vojnici ogrnuti velikim
maramama i u haljinama s remenjem natopljenim krvlju, stropoštavali su se
jedan preko drugog.
Egipatski mačevi probijali su kacige, lomili kosti, sjekli slabine i ramena,
presijecali tetive, kopali utrobe. A zatim se grobna tišina spustila na utvrdu.
Žene su preklinjale pobjednike da poštede preživjele koji su se okupili na
jednoj strani glavnog dvorišta.
Ramzesova kočija uđe u osvojenu citadelu.
‘‘Tko ovdje zapovijeda? ‘‘upita kralj.
Jedan pedesetogodišnjak, odsječene lijeve ruke, istupi iz jadne gomile
pobijeđenih.
‘‘Ja sam najstariji vojnik. Svi moji zapovjednici su mrtvi. Molim za milost
Gospodara Dviju Zemalja.’’
‘‘Kakvu milost može očekivati čovjek koji ne drži svoju riječ?’’
‘‘Da nam faraon dodijeli barem brzu smrt.’’
‘‘Evo moje odluke, Kanaanče, drveće iz tvoje zemlje bit će posječeno i
otpremljeno u Egipat, zatvorenici, muškarci, žene i djeca, bit će odvedeni u
Deltu i tamo će raditi na javnim radovima, stada i konji iz Kanaana postat će
naše vlasništvo. A vojnici koji su preživjeli odmah će biti angažirani u mojoj
vojsci i borit će se pod mojim zapovjedništvom.’’
 Pobijeđeni padnu ničice, sretni da su spasili svoje živote.
Setau je bio zadovoljan. Ispostavilo se da broj teških ranjenika nije veliki,
a iscjelitelj je imao dovoljno svježeg mesa i zavoja s medom da zaustavi
krvarenja. Svojim živahnim i preciznim rukama, Lotus je zatvarala rane
ljepljivom trakom postavljenom ukriž. Osmjeh lijepe Nubijke ublažavao je
patnje. Ranjenike, koje su donosili na nosilima u poljsku ambulantu, liječili
su melemima, kremama i ljekovitim napicima prije no što će ih vratiti u
Egipat.
Ramzes se obrati ranjenicima koji su podnosili patnje da bi svojim
tijelima obranili zemlju, a potom sazva više časnike i objavi im namjeru da
produži na sjever sve dok ne zauzme jednu po jednu kanaansku tvrđavu
koja je prešla u hetitske ruke.
Faraonov entuzijazam bio je zarazan. Strah je nestao i vojnici su se
okupili kako bi u odmoru proveli noć i sljedeći dan. Ramzes je, pak, večerao
sa Setauom i Lotus.
‘‘Do kuda namjeravaš ići? ‘‘upita ga iscjelitelj.
‘‘Barem do sjeverne Sirije.’’
‘‘Čak do... Kadeša?’’
‘‘Vidjet ćemo.’’
‘‘Ako pohod bude predugo trajao, ostat ćemo bez lijekova ‘‘primijeti
Lotus.
‘‘Reakcija Hetita bila je brza, naša mora biti još brža. ‘’
‘‘Hoće li se ovaj rat ikada završiti?’’
‘‘Da, Lotus, onoga dana kada budemo potpuno porazili neprijatelje.’’
‘‘Ne volim razgovarati o politici ‘‘progunđa Setau. ‘‘Dođi, draga, hajdemo
voditi ljubav prije nego što krenemo u potragu za zmijama. Osjećam da će
ove noći ulov biti dobar.’’

Ramzes je odslužio obred zore u maloj kapeli podignutoj pored njegovog

šatora, u središtu kampa. Bilo je to vrlo skromno svetište u usporedbi s
hramovima u Pi Ramzesu, ali je revnost Sina svjetlosti ostala ista. Nikada se
njegov otac Amon nije otkrio ljudima, nikada nije bio zatvoren u neku
formu, pa ipak, njegova nevidljiva prisutnost osjećala se posvuda.
Kada je vladar izašao iz šatora, spazi nekog vojnika koji je na povodcu
držao afričku antilopu i s mukom je krotio. Čudan vojnik, doista, s dugom
kosom, odjeven u šarenu tuniku, s bradicom i izgubljena pogleda. I zašto je
uopće ta divlja životinja bila puštena u kamp, tako blizu kraljevog šatora?
 Kralj nije imao vremena i dalje se zabavljati takvim pitanjima. Beduin
pusti antilopu koja se šiljatim rogovima zaletjela premda trbuhu
nenaoružanog vladara.
Krvnik udari antilopu u lijevi bok i zari joj kandže u potiljak, probodena u
vrat, antilopa se sruši mrtva pored lava.
Zgrožen, Beduin izvadi bodež iz svoje tunike, ali nije imao vremena
upotrijebiti ga, osjeti snažnu bol u leđima, ledena izmaglica ga istog trenutka
oslijepi i on ispusti oružje. Dok je umirao, glava mu padne prema naprijed
otkrivajući koplje zariveno među lopaticama.
Mirna i s osmjehom na licu, Lotus je pokazala izvanrednu vještinu. Lijepa
Nubijka nije izgledala uznemirena.
‘‘Hvala ti, Lotus.’’
Setau izađe iz šatora, a isto su učinili i mnogi vojnici. Ugledaše lava kako
proždire svoj plijen i leš Beduina. Uznemiren, štitonoša Mena padne ničice
pred Ramzesove noge.
‘’Duboko žalim zbog ovoga, Veličanstvo! Obećavam vam da ću otkriti
stražara koji je pustio ovog zločinca da uđe u kamp i dat ću ga strogo
kazniti.’’
‘‘Okupi trubače i zapovjedi im da sviraju polazak.’’
3

Sve više i više iznerviran, osobito samim sobom, Aša je provodio dane
promatrajući more s prvog kata palače u kojoj je bio zatočen. Kako je on,
prvi čovjek egipatske špijunske mreže i Ministar vanjskih poslova Ramzesa
Velikog, mogao upasti u zamku koju su mu postavili Libanonci iz provincije
Amuru?
Aša, sin jedinac iz plemićke i bogate obitelji, koji je jednako uspješno kao i
Ramzes pohađao isti studij na Univerzitetu u Memphisu, elegantan i uglađen
čovjek, bio je vrlo zainteresiran za žene, kao što su i one bile za njega.
Duguljastog lica, tankih i finih ekstremiteta, blistavih, inteligentnih očiju,
zavodljivog glasa, volio se moderno oblačiti. Ali iza te elegancije krio se
čovjek od akcije i diplomat visokog stila, koji je govorio nekoliko stranih
jezika i bio stručnjak za egipatske protektorate i hetitsko carstvo.
Nakon pobjede kod Kadeša, za koju se vjerovalo da će zauvijek zaustaviti
hetitsku ekspanziju, Aša je dobro procijenio da je potrebno što prije se
okrenuti provinciji Amuru, tom onemoćalom Libanonu koji se pružao duž
Sredozemlja i na istok do planine Hermon i trgovačkog centra Damaska.
Diplomat je želio od te provincije napraviti utvrđenu bazu odakle će polaziti
elitne jedinice koje bi se suprotstavljale svakom pokušaju hetitskog
napredovanja ka Palestini i Delti.Ulazeći u bejrutsku luku, na lađi
natovarenoj poklonima za amorećanskog princa, podmitljivog Bentesinu,
egipatski Ministar vanjskih poslova nije ni za trenutak posumnjao da će ga
dočekati Hatušil, brat hetitskog cara, koji se upravo dokopao te oblasti.
Aša je procjenjivao protivnika. Omalen, opasnog izgleda, inteligentan i
lukav, Hatušil je bio opasan neprijatelj. Primorao je svog zatvorenika da
napiše službeno pismo Ramzesu ne bi li tako namamio faraonovu vojsku u
stupicu, ali Aša je upotrijebio tajni kod, nadajući se da će time izazvati
nepovjerenje kod faraona.
Kako li će Ramzes reagirati? Državni razlozi nalagali su mu da ostavi
prijatelja u rukama protivnika i da se uputi ka sjeveru. Poznavajući faraona,
Aša je bio uvjeren da ovaj neće oklijevati svom snagom udariti na Hetite, bez
obzira na rizik. A opet, zar egipatski šef diplomacije nije predstavljao
izvrsnu robu za trampu? Bentesina bi sigurno želio prodati Ašu Egiptu za
pristojnu količinu dragocjenog metala.
 Bila je to slaba utjeha, zaista, ali Aša više nije imao druge nade. Ova
pasivnost ga je živcirala, još kao mladić nije prestajao poduzimati inicijativu
i stoga mu je bilo nepodnošljivo da na takav način čeka razvoj situacije.
Ovako ili onako, morao je nešto napraviti. Možda je Ramzes mislio da je Aša
već mrtav, ili je namjeravao poduzeti ofenzivu širokih razmjera nakon što
vojsku opskrbi najnovijim oružjem.
Što je više razmišljao, postajao je uvjeren da za njega nema drugog izlaza
doli da se sam oslobodi.
Sluga mu donese obilan doručak, što je, uostalom, činio svakoga dana,
Egipćanin se nije mogao požaliti na nadzornika palače koji se prema njemu
ophodio sukladno njegovom rangu. Aša se upravo sladio komadom pečene
govedine kada je začuo teški korak gospodara ovog mjesta.
‘‘Kako se osjeća naš veliki egipatski prijatelj? ‘‘upita Bentesina,
amorećanski princ, pedesetogodišnjak masnog tena i debelih crnih brkova.
‘‘Tvoj mi posjet čini čast.’’
‘‘Želio sam popiti času vina sa šefom Ramzesove diplomacije.’’
‘‘Zašto Hatušil nije došao s tobom?’’
‘‘Naš veliki hetitski prijatelj je zauzet na drugoj strani.’’
‘‘Kako je to lijepo imati samo velike prijatelje. Kada ću ponovno vidjeti
Hatušila?’’
‘‘To ne znam.’’
‘‘Libanon je, dakle, postao hetitska baza?’’
‘‘Vremena se mijenjaju, dragi moj Aša.’’
‘‘Zar se ne bojiš Ramzesove ljutnje?’’
‘‘Između faraona i moje kneževine prostiru se, od sada, nepremostive
prepreke.’’
‘‘Cijeli je Kanaan, dakle, potpao pod hetitsku kontrolu?’’
‘‘Nemoj me previše ispitivati. Znaš da sam namjeravao tvoju vrijednu
osobu zamijeniti za nešto bogatstva. Nadam se da ti se neće dogoditi ništa
loše tijekom razmjene, ali...’’
Zlobno se osmjehujući, Bentesina je najavio mogućnost da ukloni Ašu ne
bi li ga spriječio da otkrije sve što je čuo i vidio kod Amorećana.
‘‘Siguran si da si izabrao dobar put?’’
‘‘Svakako, prijatelju Aša! Iskreno rečeno, Hetiti su nametnuli jaču vlast. A
onda, priča se o mnogim brigama koje sprječavaju Ramzesa da na miru
vlada. Bila to zavjera, ili vojni poraz, završit će se njegovom smrću ili će ga
smjeniti neki pomirljiviji vladar.’’
 ‘‘Ti loše poznaješ Egipat, a još lošije Ramzesa.’’
‘‘Znam procijeniti ljude. Unatoč neprilikama kod Kadeša, hetitski car
Muvatal je, ustvari, trijumfirao.’’
‘‘Rizična oklada.’’
‘‘Ja volim vino, žene i zlato, nisam igrač. Rat je Hetitima u krvi, a ne
Egipćanima.’’
Bentesina blago protrlja ruke.
‘‘Ako namjeravaš izbjeći neki žalostan nesretni slučaj tijekom
razmjene, dragi moj Aša, morao bi ozbiljno razmisliti o tome da promijeniš
stranu. Pretpostavimo da daš lažne informacije Ramzesu... Poslije naše
pobjede, bit ćeš nagrađen.’’
‘‘Ti od mene, šefa egipatske diplomacije, tražiš da budem izdajnik!’’
‘‘Zar nisu nastale takve okolnosti? I ja sam se bio zakleo na vjernost
faraonu.’’
‘‘Dozvoli mi da u miru noći razmislim o tome.’’
‘‘Bi li želio... neku ženu?’’
‘‘Ženu rafiniranu i njegovanu, punu razumijevanja... ‘’
Bentesina isprazni čašu i rukom obrisa vlažna usta.
‘‘Na koju sve žrtvu ne bih pristao samo da bih potakao tvoje
razmišljanje?’’
Kada je pala noć, dvije uljane svjetiljke slabašno su osvjetljavale sobu u
kojoj je Aša ležao ispružen na krevetu, u kratkoj suknjici.
Jedna misao ga je progonila, Hatušil je otišao iz Amurije. Možda se njegov
odlazak poklopio s hetitskom ekspanzijom na Palestinu i Feniciju. Ako je
prodor anatolijskih ratnika bio tako spektakularan, zašto bi Hatušil napustio
svoju libanonsku bazu, iz koje je mogao nadzirati situaciju? Muvatalov brat
ne bi riskirao da ide južnije, on se vjerojatno vratio u svoju zemlju, ali zašto?
‘‘Gospodine...’’
Uzdrhtao glas uznemiri Ašu. On se uspravi i, u polumraku, ugleda mladu
ženu u kratkoj tunici, spuštene kose i bosih nogu.
‘‘Princ Bentesina me je poslao... On mi je naložio... zahtijevao je...’’
‘‘Sjedi pokraj mene. ‘’
Ona posluša, oklijevajući.
Imala je dvadesetak godina, bila je plava i čvrstog tijela, vrlo primamljiva.
Aša je pomilova po ramenu.
‘‘Da li si udata?’’
‘‘Da, gospodine, ali princ mi je obećao da moj muž neće ništa saznati.’’
 ‘‘Što je on po zanimanju?’’
‘‘Carinik.’’
‘‘Čime se ti baviš?’’
‘‘Svrstavam pisma u glavnoj pošti.’’
Aša spusti naramenice sa njezine tunike, poljubi je u vrat, a potom
polegnu na krevet.
‘‘Dobivaš li vijesti iz glavnog kanaanskog grada?’’
‘‘Neke... Ali nije mi dopušteno o tome govoriti.’’
‘‘Jesu li hetitski ratnici ovdje brojni?’’
‘‘Ni o tome ne bih smjela govoriti.’’
‘‘Voliš li svog muža?’’
‘‘Da, gospodine, da...’’
‘‘Gadi li ti se sa mnom voditi ljubav? ‘’
Ona okrene glavu na stranu.
‘‘Odgovori na moja pitanja, i neću te dirati. ‘’
Promatrala je Egipćanina očima punim nade.
‘‘Dajete li mi vašu riječ?
‘‘Kunem se svim bogovima Amurije, imaš je.’’
‘‘Hetiti još uvijek ovdje nisu tako brojni, nekoliko desetina instruktora
obučava naše vojnike.’’
‘‘Hatušil je otišao?’’
‘‘Da, gospodine.’’
‘‘U kojem smjeru?’’
‘‘To ne znam.’’
‘‘Kakva je situacija u Kanaanu?’’
‘‘Nesigurna.’’
‘‘Zar provincija nije pod hetitskim nadzorom?’’
‘‘Kruže proturječne glasine. Neki tvrde da je faraon zavladao Gazom,
glavnim kanaanskim gradom, i da je guverner provincije ubijen tijekom
napada.’’
Aša osjeti kako mu dah ispunjava pluća, kao da se ponovno rodio. Ne
samo da je Ramzes pravilno dešifrirao njegovu poruku, već se odlučio za
kontranapad kako bi spriječio Hetite da se prošire. Eto zašto je Hatušil
otišao ,da bi upozorio cara.
‘‘Razočaran sam, ljepotice.’’
‘‘Vi... vi nećete održati svoje obećanje?’’
‘‘Da, ali moram poduzeti neke mjere predostrožnosti. ‘’
 Aša ju je vezao i začepio joj usta, trebalo mu je par sati prije negoli ona
podigne uzbunu. Otkrivši njezin ogrtač koji je ostavila na pragu sobe,
diplomat ugleda rješenje za bijeg iz palače, odjene ga, stavi kapuljaču i
spusti se niz stepenice.
U prizemlju se održavao prijem.
Neki su gosti, pijani, bili zaspali, drugi su se upustili u žučne razgovore.
Aša preskoči dva naga tijela.
‘‘Kuda ćeš ti?’’
Aša nije smio trčati. Nekoliko naoružanih muškaraca čuvalo je ulaz u
palaču.
‘‘Zar si već završila s Egipćaninom? Dođi ovamo, djevojčice...’’
Još par koraka, i sloboda.
Umrljanom rukom Bentesina spusti kapuljaču.
‘‘Nemaš sreće, dragi moj Aša..’’
4

Pi Ramzes, prijestolni grad koji je Ramzes podigao u Delti, nazivali su još i

Tirkizni grad zbog pločica lakiranih u plavo koje su ukrašavale pročelja
kuća. Na ulicama Pi Ramzesa prolaznik se mogao diviti hramovima,
kraljevskoj palači, jezercima za odmor, luci, mogao ga je oduševiti pogled na
vinograde, kanale pune riba, plemićke vile i njihove vrtove, aleje s cvijećem,
mogao je kušati jabuke, nar, masline i smokve, poštujući plodnost bogatih
prinosa, i čuti popularnu pjesmu, Kakva je sreća živjeti u Pi Ramzesu, mali
[2]
se ovdje osjeća kao veliki, bagrem i sikomora* pružaju svoj hlad,
građevine blistaju zlatom i tirkizom, povjetarac je blag, ptice plešu oko
ribnjaka.
Ameni, kraljev osobni tajnik, prijatelj s Univerziteta i nepogrješivi
monarhov službenik, nije dijelio radosti tog života. Osjećao je, kao i toliko
drugih stanovnika grada, da ne vlada uobičajena veselost jer je Ramzes bio
odsutan. Odsutan i u opasnosti.
Odbijajući čuti mudar savjet, ne trpeći nikakvo odugovlačenje, Ramzes se
uputio prema sjeveru nakon što je ponovno osvojio Kanaan i Siriju,
odvlačeći trupe dalje u avanturu s neizvjesnim ishodom.
Službeno, nosač faraonovih sandala, Ameni je bio malen, vitak, mršav i
gotovo ćelav, nježnih kostiju, blijedog tena, finih i dugih ruku sposobnih da
ispisu divne hijeroglife, ovaj sin proizvođača gipsa imao je s Ramzesom
nevidljive veze. On je bio, kako se to u stara vremena govorilo,’ oči i uši
kralja’, i ostajao je u sjeni, na čelu službe koja je imala dvadesetak odanih i
stručnih službenika. Neumoran radnik, malo je spavao i puno jeo, bez straha
da će se udebljati. Ameni je rijetko izlazio iz svog ureda u kojem je
dominirao držač za četkice od pozlaćenog drveta koji mu je Ramzes
poklonio. Čim bi dotakao predmet, u obliku stupa nad kojim se nalazio bijeli
ljiljan, njegova energija bi se obnavljala i on bi se bacao na takvu količinu
spisa koja bi obeshrabrila svakog pisara. U kancelariji koju je sam održavao,
papirusi su bili pažljivo složeni u drvenim kovčezima i ćupovima, ili stisnuti
u bakarnim kutijama poslaganim na policama.
‘‘Vojni kurir je ovdje ‘‘najavi mu jedan od njegovih pomoćnika.
‘‘Pusti ga da uđe.’’
 Sav prašnjav, vojnik je izgledao potpuno iscrpljen.
‘‘Nosim poruku od faraona.’’
‘‘Pokaži mi je.’’
Ameni je prepoznao Ramzesov pečat. Bez daha otrči u palaču.
Kraljica Nefertari primala je vezira, velikog nadstojnika Kraljeve Kuće,
računovođu, dobavljača hrane, šefa obrednih ceremonija, glavnog tajnika,
[3]
nadzornika Kuće Života* , komornika, upravitelja trezora, upravitelja
žitnice i još mnogo drugih visokih službenika koji su čekali da od velike
kraljevske supruge, zadužene da vlada zemljom tijekom Ramzesova
izbivanja, dobiju točne upute prije poduzimanja bilo kakvih poteza. Srećom,
Ameni joj je pomagao bez predaha, kao i Tuja, kraljeva majka, koja je
prisustvovala važnim sastancima.
Ljepša od najljepših, sjajne crne kose, zeleno plavih očiju, blistavog lica
kao u božice, Nefertari se suočavala s iskušenjem moći i samoće. Glazbenica
koja je bila posvećena u hramu, zadubljena u spise mudraca, željela je
provesti život u razmišljanju i meditaciji, ali Ramzesova ljubav promijenila
je stidljivu mladu djevojku u kraljicu Egipta, odlučnu u namjeri da ispuni sve
svoje dužnosti bez odlaganja.
Upravljanje Kraljičinom Kućom, što je bio težak posao, padalo je samo
njoj u dužnost, ta tisućugodišnja institucija podrazumijevala je pansion u
kojem su se obučavale Egipćanke i strankinje, potom školu tkanja, radionicu
gdje su se izrađivali nakit, ogledala, vaze, lepeze, sandale i ritualni predmeti.
Nefertari je vladala nad brojnim osobljem sastavljenim od svećenica, pisara,
upravitelja nepokretnim dobrima, radnika i seljaka, a morala je i osobno biti
upoznata s odgovornim starješinama svakog posebnog sektora aktivnosti.
Opsesija joj je bila da izbjegne nepravde i greške.
U tim teškim danima neizvjesnosti, dok je Ramzes stavljao na kocku život
kako bi spasio Egipat od hetitske invazije, velika kraljevska supruga morala
je, bez obzira na sav umor, udvostručiti svoj napor i vladati zemljom.
‘‘Ameni, napokon! Imaš li kakvih vijesti?’’
‘‘Da, Veličanstvo. Vojni kurir je donio papirus.’’
Kraljica se nije smjestila u Ramzesov kabinet koji je ostajao prazan do
njegovog povratka, već u jednu prostranu sobu ukrašenu svijetloplavom
fajansom koja je gledala na vrt u kojem je Noćobdija, zlatnožuti kraljev pas,
spavao ispod bagrema.
Nefertari razmota papirus i pročita tekst ispisan kurzivnim pismom koji
je Ramzes osobno potpisao.
Nikakav osmjeh nije obasjao ozbiljno kraljičino lice.
‘‘Pokušava me utješiti ‘‘prizna ona.
‘‘Da li je kralj napredovao?’’
‘‘Kanaan je podčinjen, a vjerolomni guverner ubijen.’’
‘‘To je divna pobjeda! ‘‘usklikne Ameni.
‘‘Kralj je produžio prema sjeveru.’’
‘‘Zašto ste tako tužni?’’
‘‘Zato što će ići sve do Kadeša, bez obzira na opasnost. Prije toga, pokušat
će osloboditi Ašu i neće se dvoumiti kao ulog položiti svoj život, ako bude
potrebno. A što ako ga sreća napusti?’’
‘‘Njegova ga magija neće napustiti.’’
‘‘Kako bi Egipat opstao bez njega?’’
‘‘Prije svega, Veličanstvo, vi ste velika kraljevska supruga i izvrsno
vladate, osim toga, Ramzes će se vratiti, siguran sam u to.’’
U hodniku se začuše užurbani koraci. Netko zakuca na vrata. Ameni
otvori.
‘‘Veličanstvo... Izet samo što nije rodila, zove vas!’’

Lijepa Izet imala je prodorno zelene oči, mali nos i lijepa usta, njezino je
lice plijenilo beskrajnom zavodljivošću. I u ovim trenucima patnje, zadržala
je šarm mladosti, isti onaj koji joj je omogućio da zavede Ramzesa i bude
njegova prva ljubav.
Ali Ramzesa je opčinila Nefertari, a Nefertari je bila kraljica u duši. Lijepa
Izet je potisnuta jer nije poznavala ambiciju ni ljubomoru, ni ona, niti bilo
koja druga osoba nije se mogla natjecati s Nefertari. Izet se bojala moći i
samo je jedan osjećaj postojano živio u njezinom srcu , ljubav prema
Ramzesu.
U jednom trenutku ludosti, iz srdžbe, ušla je u zavjeru protiv njega, ali, ne
mogući mu nanijeti štetu, brzo se odrekla zlih sila. Nije li najljepša oznaka
njene slave bilo rođenje Khaa, dječaka izvanredne inteligencije?
Nakon što je rodila djevojčicu, Meritamon, Nefertari nije više mogla imati
djece. Kraljica je zahtijevala da lijepa Izet rodi kralju još jednog sina i druge
potomke. Međutim, kralj je oformio instituciju "kraljevske djece" koja mu je
omogućavala da, među različitim društvenim slojevima, izabere djevojčice
ili dječake koji će biti odgajani u palači. Njihova brojnost bila bi potvrda
neiscrpne plodnosti kraljevskog para i spriječila bi svaku poteškoću u vezi s
nasljeđivanjem.
Lijepa Izet živjela je svoju strast prema Ramzesu podarivši mu još jedno
[4]
dijete, zahvaljujući tradicionalnim testovima* , znala je da će roditi
dječaka.
Rađala je stojeći, uz pomoć četiri babice koje su zvali blage ili one sa
čvrstim palčevima. Izgovorene su ritualne formule da bi se otjerali duhovi
tame koji bi pokušali ometati porod. Pomoću kađenja i napitaka ublažili su
joj bol.
Lijepa Izet osjeti da malo biće izlazi iz jezera blagodati u kojem je devet
mjeseci raslo. Nježan dodir ruke i miris ljiljana i jasmina utjecali su tako da
lijepa Izet povjeruje kako je upravo ušla u rajski vrt u kojem ne postoji
nikakva patnja. Ona okrene glavu na stranu i opazi Nefertari koja je
zauzimala mjesto jedne od babica. Kraljica je vlažnom krpom brižno
obrisala čelo rodilje.
‘‘Veličanstvo... nisam vjerovala da ćete doći.’’
‘‘Zvala si me, i evo me.’’
‘‘Imate li vijesti od kralja?
‘‘Vijesti su izvrsne. Ramzes je ponovno osvojio Kanaan i pokorit će i ostale
buntovnike. Sada je on postao brz kao Hetiti.’’
‘‘Kada će se vratiti?’’
‘‘Zar ne goriš od nestrpljenja da vidiš svoje dijete?’’
‘‘To dijete... hoćete li ga voljeti?’’
‘‘Voljet ću ga kao svoju kćer, i kao što volim tvog sina Kha.’’
‘‘Bojala sam se...’’
Nefertari čvrsto stisne ruku lijepe Izet.
‘‘Mi nismo neprijateljice, Izet, moraš dobiti tu borbu koju vodiš.’’
Iznenada, bol se poveća, rodilja ispusti krik. Glavna babica se užurba oko
nje.
Izet je željela zaboraviti na vatru koja joj je razdirala utrobu, utonuti u
dubok san, prestati se boriti sanjareći o Ramzesu... Ali Nefertari je imala
pravo, trebalo je dovršiti tajanstveno djelo koje se začelo u njezinoj utrobi.
Nefertari prihvati u svoje ruke Izetino dijete, dok mu je jedna babica
presijecala pupčanu vrpcu. Rodilja zatvori oči.
‘‘Doista je dječak?’’
‘‘Da, Izet. Lijep i snažan dječačić.’’
5

Kha, Ramzesov i Izetin sin, prepisivao je na svježem papirusu izreke

starog mudraca Ptah hotepa koji je, napunivši sto deset godina, dobro
procijenio da treba zapisati nekoliko savjeta namijenjenih budućim
generacijama. Kha je imao svega deset godina, ali je prezirao dječje igre i
radije je provodio vrijeme učeći, unatoč blagim predbacivanjima Neđema,
Ministra poljoprivrede, zaduženog za dječakov odgoj. Neđemu bi bilo draže
da se dječak više zabavljao igrama, ali ga je Khaova inteligencija
oduševljavala. Brzo je učio, sve pamtio, a već je pisao kao iskusan pisar.
Nedaleko od njega, lijepa Meritamon, Ramzesova i Nefertarina kćer,
svirala je na harfi. Sa šest godina, pokazivala je očit talent za glazbu, i
prilično koketiranje. Dok je ispisivao hijeroglife, Kha je volio slušati svoju
sestru kako niže melodije i pjeva nježne pjesme. Kraljev pas, Noćobdija,
lagano je uzdisao, glave naslonjene na stopala djevojčice. Njena sličnost sa
Nefertari bila je zapanjujuća.
Kada je kraljica ušla u vrt, Kha je prestao pisati, a Meritamon svirati na
harfi. Uzbuđeni i nestrpljivi, potrčali su k njoj.
Nefertari ih zagrli.
‘‘Sve je dobro prošlo, a Izet je rodila dječaka.’’
‘‘Moj otac i ti trebali ste predvidjeti njegovo ime. ‘’
Kraljica se nasmiješi.
‘‘Misliš li da mi možemo sve predvidjeti?’’
‘‘Naravno, zato što ste kraljevski par.’’
‘’ Tvoj mlađi brat zove se Merneptah,Miljenik boga Ptaha, zaštitnika
umjetnika i gospodara stvaralačke Riječi.’’

Dolanta, starija Ramzesova sestra, bila je krupna smeđa žena, uvijek

umorna, zbog masne kože nije mogla koristiti mirise. Već dugo besposlena,
žrtva dosadnog načina života koji je vodila kao mlada bogata plemkinja,
pronašla je svoj ideal onog trenutka kada joj je libijski mag Ofir ispričao o
vjeri heretičkog kralja, Ahnatona, sljedbenika jedinog boga. Istina, mag je
bio primoran na ubojstvo kako bi sačuvao svoju slobodu, ali Dolanta je
odobrila njegov postupak i prihvatila mu pomoći, što god da se dogodilo.
Po savjetu maga, koji je u Egiptu našao utočište, Dolanta je došla u palaču
i lagala Ramzesu da bi opravdala Ofira. Zar je nije mag oteo, zar se nije
njome poslužio samo da bi napustio svoju zemlju? Dolanta je navodno bila
sretna da je izbjegla najgore i da je ponovno našla svoju obitelj.
Je li Ramzes povjerovao u takvu verziju događaja?
Po njegovom nalogu, Dolanta je morala ostati na dvoru u Pi Ramzesu. To
je bilo upravo ono čemu se ona nadala, da bi mogla Ofiru slati informacije,
čim joj se za to ukaže prigoda. Ali kralj je otišao ratovati u sjevernim
protektoratima, i ona nije imala mogućnost ponovno ga vidjeti i zadobiti
njegovo povjerenje.
Dolanta nije štedjela snagu da bi se dodvorila Nefertari, čiji joj je utjecaj
na kralja bio poznat. Čim je kraljica izašla iz sale Savjeta gdje je upravo
razgovarala s odgovornim za kanale, Dolanta se pokloni pred vladaricom.
‘‘Veličanstvo, dozvolite mi da se pobrinem za Izet.’’
‘‘Što točno želiš, Dolanta?’’
‘‘Brinuti se za njeno domaćinstvo, čistiti joj sobu svaki dan, očistiti svaki
predmet smjesom pepela i sode, sapunom izvučenim iz kore i debla
[5]
balanita* prati majku i dijete. Pripremila sam za nju toaletnu kutiju u
kojoj se nalaze posude sa rumenilom, čašice napunjene finim esencijama!
Izet mora ostati lijepa, zar ne?’’
‘‘Bit će osjetljiva na tvoju naklonost.’’
‘‘Ako želiš, osobno ću je šminkati.’’
Nefertari i Dolanta koračale su hodnikom ukrašenim slikama ljiljana,
različka i mandragore.
‘‘Izgleda da je beba divna.’’
‘‘Merneptah će jednoga dana biti snažan čovjek.’’
‘‘Jučer sam se željela igrati s Khaom i Meritamon, ali mi nisu dozvolili. To
me je snažno pogodilo, Veličanstvo.’’
‘‘Takve su Ramzesove i moje zapovijedi, Dolanta.
‘‘Koliko će još dugo trajati nepovjerenje prema meni?’’
‘‘Zar se čudiš? Tvoj ispad s onim magom, tvoja podrška Henaru...’’
‘‘Nisam li dobila svoj dio nesreće, Veličanstvo? Mojsije mi je ubio muža,
onaj zli vrač uspio se dočepati moje duše, Henar me je uvijek prezirao i
ponižavao, i na kraju se mene optužuje! Žudim za mirom i samo bih željela
ponovno naići na naklonost i povjerenje bližnjih... Napravila sam ozbiljne
greške, priznajem, ali, treba li me i dalje smatrati zločinkom?’’
‘‘Nisi li kovala urotu protiv faraona? ‘’
 Dolanta klekne na koljena pred kraljicom.
‘‘Potpala sam pod utjecaj zlih ljudi. Sada je s tim gotovo. Želim živjeti
sama, u palači, onako kako Ramzes zahtijeva, i zaboraviti prošlost... Hoće li
mi biti oprošteno?’’
Nefertari je bila pokolebana.
‘‘Pobrini se za Izet, Dolanta, pomozi joj sačuvati njezinu ljepotu.’’

Meba, pomoćnik Ministra vanjskih poslova, uđe u Amenijevu kancelariju.

Karijerni diplomat, nasljednik bogate obitelji ambasadora, bio je po prirodi
ponosan ali i popustljiv. Nije li on pripadao kasti superiornih koji su imali
moć i bogatstvo, što ga je priječilo da se kompromitira kontaktima s ljudima
niskog podrijetla? Meba je prošao kroz mučno iskustvo kada ga je Henar,
stariji kraljev brat, maknuo sa mjesta šefa egipatske diplomacije. Ponižen,
stavljen na stranu, vjerovao je da se više nikada neće popeti ponovno na
scenu, sve dok ga jednog dana nisu pozvali da radi za hetitsku špijunsku
mrežu.
Izdati... Meba nije imao vremena da o tome razmišlja. Pronašavši
ponovno slast intriga, vješt u vrludanju, zadobio je povjerenje autoriteta i
bio imenovan na nove funkcije. Nekada nadređen Aši, postao je sada,
naizgled, njegov odani podređeni službenik. Unatoč svom izoštrenom duhu,
mladi Ministar je dopustio da ga zavede Mebina lažna poniznost, imati za
suradnika iskusnog čovjeka, a pritom i nekog tko je patio zbog Henara, bilo
je to dovoljno da Ašina pozornost popusti.
Od kada je nestao mag Ofir, šef hetitske špijunske mreže, Meba, čekao je
upute koje nisu dolazile. Razveselio se tom zatišju koristeći prigodu da
učvrsti prijateljske odnose s Ministrom i visokim društvom, ne
zaboravljajući pritom prosipati svoju žuč. Pa, nije li on bio žrtva nepravde? I
nije li Aša, premda sjajan intelektualac, bio opasan i neučinkovit? Na kraju,
Meba je zaboravio na Hetite i svoju izdaju.
Sišući suhu smokvu, Ameni je pisao prigovor upravnicima žitnica i čitao
žalbu nekog šefa provincije u vezi nestašice drva za ogrjev.
‘‘Što ima, Meba?’’
Diplomat je prezirao ovog loše odgojenog malog pisara.
‘‘Da li ste previše zauzeti da me saslušate?’’
‘‘Imat ću malo vremena za vas, pod uvjetom da budete kratki.’’
‘‘Zar ne upravljate vi kraljevstvom u vrijeme Ramzesove odsutnosti?
‘‘Ako ste nečim nezadovoljni, tražite prijem kod kraljice, Njeno
Veličanstvo osobno odobrava moje odluke.’’
‘‘Nemojmo se nadmudrivati, kraljica me je poslala k vama.’’
‘‘Na što se onda žalite?’’
‘‘Na nedostatak jasnih uputa. Moj Ministar se nalazi u inozemstvu, kralj se
upustio u borbe, a u mojoj administraciji vlada nesigurnost i sumnja.’’
‘‘Pričekajte Ramzesov i Ašin povratak.’’
‘‘A ako...’’
‘‘Ako se ne vrate?’’
‘‘Ne bi li trebalo uzeti u obzir tu strašnu mogućnost?’’
‘‘Ne vjerujem.’’
‘‘Vi ste kategorični?’’
‘‘Jesam.’’
‘‘Onda ću čekati.’’
‘‘Ništa bolje ne možete napraviti.’’

Rođen na Sardiniji, bio je vođa poznate gusarske bande, potom, sukobivši

se s Ramzesom, dugovao mu je život, da bi zatim postao šef Ramzesove
osobne garde. Takva je bila neobična sudbina tog diva s ogromnim
brkovima kojeg je Ameni sumnjičio za izdaju, prije nego što je javno priznao
grešku i zadobio njegovo prijateljstvo.
Sard se volio boriti s Hetitima, lomiti njihove lubanje i probijati im grudi.
Međutim, Ramzes mu je zapovjedio da budno pazi na sigurnost kraljevske
obitelji, i Seramana se prihvatio te dužnosti s istom revnošću s kojom je
nekada presretao bogate trgovačke brodove.
U očima Sarda, Ramzes je bio najopasniji ratnik kojeg je ikada sreo, a
Nefertari najljepša i najnepristupačnija žena. Za njega je kraljevski par
predstavljao takvo čudo, da se bivši gusar nije mogao odreći svoje službe
kod njih. Budući da je bio dobro plaćen, da se obilno i kvalitetno hranio, te
provodio u društvu izvrsnih žena, bio je spreman dati svoj život za
dugovječnost kraljevine.
Međutim, nadvila se sjena, proradio je njegov lovački instinkt. Dolantin
povratak na dvor izgledao mu je kao smišljeni manevar da se našteti
Ramzesu i Nefertari, kraljevu sestru smatrao je neuračunljivom i lažljivom.
Iako za to nije imao dokaza, vjerovao je da mag i dalje manipulira Dolantom.
Seramana je ispitivao slučaj neke plave žene čiji je leš pronađen u
odajama nevjernog Ramzesovog brata Henara koji je nestao u pješčanoj
oluji dok su ga vodili u tamnicu u Kargehu.
 Dolantina objašnjenja su mu djelovala previše jednostavno, Sard nije
vjerovao da je žrtva služila kao medij. Izgledalo mu je nevjerojatno da
Dolanta nije bila u stanju reći neŠtoviše o toj nesretnici. Zašto je šutjela?
Željela je prikriti istinu. Dolanta mu je dosađivala kako bi bolje zatajila
važne činjenice. Međutim, kako je Dolanta dospjela u Nefertarinu milost,
Seramana je nije mogao optužiti na temelju običnih pretpostavki.
Tvrdoglavost je bila dio njegovih kvaliteta. More je danima bilo pusto, a
onda, iznenada, ukazao se plijen. Trebalo je uzeti dobar pravac i opkoliti
predio pun lovine, zato je otposlao uhode, u Memphisu kao i u Pi Ramzesu, s
vjernim slikama ubijene plave djevojke.
Netko će na kraju ipak progovoriti.
6

[6]
Grad Sunčevog Vidokruga* , koji je podigao heretički faraon Ahnaton,
bio je potpuno napušten. Prazne su bile palače, boravišta plemića, radionice,
zanatske kuće, zauvijek su zamrli hramovi, opustjele velike aleje gdje su
nekada prolazile Ahnatonove i Nefertitine dvokolice, trgovačke ulice i
uličice u stambenim četvrtima.
U ovom opustjelom mjestu, u prostranoj ravnici na obodu Nila,
zaklonjenom lučnim planinskim vijencem, Ahnaton je poklonio vlast
jedinom bogu koji se utjelovio u sunčevom disku Atonu.
Nitko više nije posjećivao zaboravljenu prijestolnicu. Nakon smrti kralja,
stanovništvo je ponovno otišlo u Tebu, noseći sa sobom dragocjene
predmete, namještaj, kuhinjsko posuđe, arhive... Tu i tamo, našlo bi se
ponešto preostale grnčarije, a u radionici jednog kipara pronađena je
nedovršena glava kraljice Nefertiti.
S godinama, građevine su propadale. Bijela boja se oljuštila, a žbuka
otpadala. Prebrzo izgrađen, Grad Sunčevog Vidokruga slabo se odupirao
pljusku i pješčanim vjetrovima. Stele koje je Ahnaton ugravirao da bi
odredio granicu teritorija posvećene Atonu bile su izbrisane, vrijeme je
hijeroglife učinilo nečitkima i pretvorilo u ništavilo tu suludu mističnu
avanturu.
U strmoj padini bili su ukopani grobovi velikodostojnika, ali nijedna
mumija tu nije počivala. Napuštanje grada pratilo je napuštanje grobnica,
već uvelike bez duša i bez zaštite. Nitko se nije usuđivao tuda motati, jer se
vjerovalo da su sablasti zauzele ovo mjesto i da bi slomile vrat svakom
previše znatiželjnom posjetitelju.
Upravo su se tu skrivali Henar, stariji Ramzesov brat, i mag Ofir. Za svoje
boravište izabrali su grob velikog Atonovog svećenika, čija se sala sa
stupovima pokazala udobnom, na zidovima, slike hramova i palača sačuvale
su izgubljeni sjaj Grada Sunčevog Vidokruga. Kipar je učinio besmrtnim
Ahnatona i Nefertiti u obožavanju sunčevog diska iz kojeg su izlazili duge
zrake svjetlosti koje su se završavale rukama koje su davale život
kraljevskom paru.
Male smeđe Henarove oči često su piljile u bareljef koji je prikazivao
Ahnatona, inkarnaciju sunca koje trijumfira. Star trideset pet godina,
okruglog lica poput punog mjeseca, bucmastih obraza, punih usana, teških
kostiju, Henar je ustvari prezirao sunce, zvijezdu zaštitnicu njegovog brata
Ramzesa.
Ramzes, taj tiranin kojeg je on trebao oboriti uz podršku Hetita, Ramzes
koji ga je osudio na progonstvo u zatvor u oazi, Ramzes koji ga je
namjeravao izvesti pred sud pravde i osuditi na smrt.
Dok su ga prebacivali iz velikog zatvora u Memphisu u robijašnicu u oazi,
pješčana oluja na pustinjskom putu pružila je Henaru priliku da pobjegne.
Mržnja koju je osjećao prema bratu, i želja da mu se osveti, dali su mu snagu
da izađe živ iz takvog iskušenja. Henar se uputio ka jedinom mjestu gdje se
osjećao sigurnim, u napušteni grad heretičkog kralja.
Tamo ga je dočekao njegov suučesnik, Ofir, šef hetitske špijunske mreže.
Libijac Ofir, profila kao u ptice grabljivice, ispupčenih jagodica, naglašenog
nosa, tankih usana, šiljate brade, bio je čovjek koji je Henara trebao učiniti
Ramzesovim nasljednikom.
Bijesan, faraonov brat dohvati kamen i baci ga na figuru Ahnatona,
oštetivši monarhovu krunu.
‘‘Neka bude proklet, i neka zauvijek nestanu faraoni i njihovo carstvo!’’
Henarov san se raspršio. On, koji je trebao vladati ogromnim
kraljevstvom koje se prostiralo od Anatolije do Nubije, našao se u položaju
najniže kaste u vlastitoj zemlji. Ramzes je morao biti poražen u Kadešu,
Hetiti su trebali pokoriti Egipat, Henar se trebao popeti na tron Dviju
Zemalja, surađivati s okupatorom, a potom se otarasiti hetitskog cara i tako
postati jedini vladar Bliskog istoka. Ramzes gubitnik, a Henar spasitelj, to je
bila istina koju je trebalo nametnuti narodu.
Henar se okrene ka Ofiru, koji je sjedio na dnu groba.
‘‘Zašto smo propali?’’
‘‘Razdoblje loše sreće. Sudbina se okrenula.’’
‘‘Glup odgovor, Ofire!’’
‘‘Iako je magija egzaktna znanost, ni ona ne isključuje nepredvidivost.’’
‘‘A ta nepredvidivost, to je bio Ramzes osobno!’’
‘‘Vaš brat posjeduje izuzetne kvalitete i rijetku i fascinantnu obrambenu
sposobnost.’’
‘‘Fascinantnu... Da niste i vi potpali pod šarm tog despota?’’
‘‘Zadovoljio sam se da ga bolje proučim kako bih ga uništio. Zar mu bog
Amon nije priskočio u pomoć tijekom bitke kod Kadeša?’’
 ‘‘Hoćete reći da vi vjerujete takvim ludorijama?’’
‘‘Svijet nije sačinjen samo od vidljivog. Tajne sile kruže po njemu, i one
čine potku stvarnosti.’’
Henar udari pesnicom pregradu na kojoj se nalazila figura sunčevog
diska, Atona.
‘‘Kuda će nas odvesti takav vaš govor? Ovdje, u ovaj grob, daleko od
svake moći! Sami smo i osuđeni da propadnemo kao bijednici.’’
‘‘To nije u potpunosti točno, budući da nas sljedbenici Atona hrane i
jamče nam sigurnost.’’
‘‘Sljedbenici Atona... Banda luđaka i mistika, zatočenika vlastitih iluzija!’’
‘‘U pravu ste, ali su nam korisni.’’
‘‘Namjeravate li od njih napraviti vojsku sposobnu pobijediti
Ramzesovu?’’
Ofir iscrta čudne geometrijske znakove u prašini.
‘‘Ramzes je pobijedio Hetite ‘‘nastavljao je Henar, ‘‘vaša špijunska mreža
je razorena, ja nemam više nijednog sljedbenika. Ovdje ćemo istrunuti, takva
nam je sudbina?’’
‘‘Magija će nam pomoći da je promijenimo. ‘’
Henar slegne ramenima.
‘‘Niste uspjeli potisnuti Nefertari, bili ste nesposobni oslabiti Ramzesa.’’
‘‘Nepravedni ste ‘‘procijeni mag. ‘‘ Kraljica je izmrcvarena prošla kroz
iskušenje u koje sam je doveo.’’
‘‘Lijepa Izet rodit će drugog sina Ramzesu, a kralj je usvojio nasljednika
koliko hoće! Nikakva obiteljska briga ne ometa više mog brata u vladanju.’’
‘‘Udarci će ga iscrpiti.’’
‘‘Zar ne znate da se egipatski faraon ponovno rađa u svojoj tridesetoj
godini vladavine?’’
‘‘Još nismo dotle stigli, Henare, Hetiti još uvijek nisu odustali od borbe.’’
‘‘Zar koalicija koju su napravili nije uništena kod Kadeša?’’
‘‘Car Muvatal je lukav i mudar, on zna kada je dobar trenutak za
povlačenje i preduzet će kontraofenzivu koja će iznenaditi Ramzesa.’’
‘‘Više ne želim maštati, Oflre. ‘’
U daljini se začuje galop. Henar izvadi mač.
‘‘Ovo nije vrijeme kada nam pristaše Atona donose hranu.’’
Ramzesov brat požuri ka ulazu u grob, odakle su se vidjeli mrtvi grad i
dolina.
‘‘Neka dva muškarca.’’
 ‘‘Idu li prema nama?’’
‘‘Izašli su iz grada i uputili su se ka strmini... ka nama! Bolje bi bilo da
izađemo iz groba i sakrijemo se negdje drugdje.’’
‘‘Bez žurbe, samo su dvojica. ‘’
Ofir ustane.
‘‘To je možda znak koji sam čekao, Henare. Pogledajte bolje.’’
Henar je u jednom od dvojice pridošlica prepoznao sljedbenika Atona, ali
ga je prisutnost drugog zaprepastila.
‘‘Meba... Meba, ovdje?’’
‘‘On je moj podređeni i naš saveznik. ‘’
Henar odloži svoj mač.
‘‘Na Ramzesovom dvoru nitko ne sumnja u Mebu, danas treba zaboraviti
na razlike među nama.’’
Henar ništa nije odgovorio. Osjećao je samo prezir prema Mebi čija je
jedina ambicija bila da očuva svoje bogatstvo i udobnost. Premda mu je sada
otkriveno da je diplomat postao novi hetitski agent, Henar nije vjerovao u
njegovu iskrenost. Na početku puta koji je vodio ka grobu velikog Atonovog
svećenika, dvojica konjanika siđoše na zemlju. Pristaša sunčanog boga
ostane čuvati konje, a Meba se uputi prema skloništu svojih suučesnika.
Henaru se stegnulo grlo od nemira. A što ako ih je visoki službenik izdao i
ako za njim ide faraonova policija? Ali, na obzorju nije bilo nikoga.
Zgrčen, Meba promrmlja nekoliko uobičajenih uljudnih izraza.
‘‘Puno sam riskirao dolazeći ovamo... Zašto ste mi poslali poruku da vas
potražim?’’
‘‘Vi ste pod mojim zapovjedništvom, Meba, tamo gdje vam ja naložim da
idete, ići ćete. Kakve su novosti?’’
Henar je bio iznenađen. Iz dna ove jazbine, mag je nastavio izdavati
zapovijedi.
‘‘Ne baš sjajne. Hetitski kontranapad nije imao uspjeha, Ramzes je
žestoko odgovorio i već je ponovno osvojio Kanaan.’’
‘‘Je li krenuo prema Kadešu?’’
‘‘Ne znam.’’
‘‘Trebali biste biti efikasni, Meba, mnogo efikasniji, i unaprijed me
obavještavati. Da li su Beduini ispunili svoj zadatak?’’
‘‘Pobuna je izgledala opća... Ali, moram biti vrlo oprezan da ne bih izazvao
Amenijevu sumnju.’’
‘‘Zar vi ne radite u Ministarstvu vanjskih poslova?’’
 ‘‘Opreznost...’’
‘‘Imate li mogućnost približiti se malom Khau?’’
‘‘Ramzesovom starijem sinu? Da, ali zašto...’’
‘‘Potrebno mi je nešto što je Ramzesu izuzetno važno, Meba, i to mi treba
vrlo brzo.’’
7

Mojsije, njegova žena i njihov sin izašli su iz zemlje Midjanaca, koja se

nalazila južno od Edoma i istočno od Akabskog zaljeva. Tamo se Židov dugo
skrivao prije negoli je odlučio napustiti svoje pribježište i vratiti se u Egipat,
suprotno mišljenju svog tasta. Budući da je optužen za ubojstvo, ne čini li
time ludost, predajući se u ruke faraonovoj policiji? Uhapsit će ga i osuditi
na smrt.
Ali nijedan argument nije mogao pokolebati Mojsija. Bog mu je govorio u
srcu planine, i zapovjedio mu da izvede židovsku braću iz Egipta kako bi im
omogućio da žive u svojoj pravoj veri i u zemlji koju im je namijenio.
Zadatak je izgledao neostvarljiv, ali je prorok imao snage ispuniti ga.
Njegova žena Sefora također ga je pokušala razuvjeriti. Uzalud.
I tako se mala obitelj uputila u smjeru Delte. Sefora je pratila muža koji je,
oslonjen na čvornati štap, koračao mirnim korakom, ne dvoumeći se
nijednog trenutka kojim putem treba ići.
Kada je oblak prašine najavio grupu konjanika koji su se približavali,
Sefora je stegnula sina u naručje i sakrila se iza Mojsija. Krupan, bradat,
širokog poprsja, bio je atletske građe.
‘‘Moramo se sakriti ‘‘predložila je.
‘‘Nema potrebe.’’
‘‘Ako su to Beduini, ubit će nas, ako su Egipćani, uhapsit će te!’’
‘‘Ne budi tako plašljiva.’’
Nepomičan, Mojsije se prisjetio godina koje je proveo na univerzitetu u
Memphisu gdje je proučio svu mudrost Egipta, živeći u bliskom prijateljstvu
s princem Ramzesom, budućim faraonom. Nakon što je neko vrijeme proveo
na važnom mjestu u haremu u Mer Uriju, dodijeljena mu je uloga glavnog
nadzornika na gradilištu Pi Ramzesa, nove prijestolnice Dviju Zemalja.
Povjerivši mu takav zadatak, Ramzes ga je učinio jednom od najvažnijih
osoba u kraljevstvu.
Ali, Mojsije nije nalazio mira. Još od njegove mladosti, plamen mu je
nagrizao dušu, i tek kada se sreo s vatrenim grmom, koji je gorio a da pritom
nije izgorio, bol je nestala. Konačno, Židov je spoznao svoju misiju.
Konjanici su bili Beduini.
Grupu su predvodili ćelavi i bradati Amos, te visoki i mršavi Baduh. Amos
i Baduh bili su poglavice plemena koja su prevarila Ramzesa, kod Kadeša, da
bi ga namamili u stupicu.
Njihovi ljudi okružiše Mojsija.
‘‘Tko si ti?’’
‘‘Zovem se Mojsije. Ovo su moja žena i sin.’’
‘‘Mojsije... Jesi li ti Ramzesov prijatelj, visoki dužnosnik okrivljen za
zločin, koji je potom pobjegao u pustinju?’’
‘‘To sam ja.’’
Amos siđe sa konja i čestita Židovu.
‘‘U tom slučaju, u istom smo taboru! Mi se također borimo protiv
Ramzesa, onog koji je nekada bio tvoj prijatelj i koji, danas, traži tvoju
glavu!’’
‘‘Kralj Egipta još je moj brat ‘‘potvrdi Mojsije.
‘‘Govoriš svašta! Njegova mržnja i dalje te proganja. Bilo bi dobro da se
Beduini, Židovi i nomadi pridruže Hetitima kako bi potukli tog despota.
Njegova snaga postala je općepoznata, Mojsije, pridruži nam se da stalnim
napadima na egipatske trupe spriječimo njihovo osvajanje Sirije.’’
‘‘Ali, ja ne idem na sjever, nego na jug.’’
‘‘Na jug? ‘‘iznenadi se sumnjičavi Baduh. ‘‘Kuda ti to namjeravaš ići?’’
‘‘U Egipat, u Pi Ramzes.’’
Amos i Baduh se pogledaše, zaprepašteni.
‘‘Je I' se ti to šališ s nama? ‘‘upita Amos.
‘‘Govorim vam istinu.’’
‘‘Ali... pritvorit će te i ubiti!’’
‘‘Jahve će me štititi. Moram izvesti svoj narod iz Egipta.’’
‘‘Židove, iz Egipta... Je si li ti poludio?’’
‘‘Takva je misija koju mi je Jahve povjerio, to je misija koju ću izvršiti.’’
Sada i Baduh siđe sa konja.
‘‘Ne miči se, Mojsije.’’
Dvojica plemenskih poglavica udaljili su se kako bi porazgovarali, a da ih
Židov ne čuje.
‘‘Ovaj je čovjek lud ‘‘reče Baduh. ‘‘Predug boravak u pustinji pomračio mu
je um.’’
‘‘Varaš se.’’
‘‘Ja, da se varam? Taj Mojsije je luđak, to je očigledno!’’
‘‘Ne, taj čovjek je mudar i odlučan.’’
‘‘To je nesretnik, izgubljen na pustinjskom putu sa ženom i djetetom...
Kakva zadivljujuća mudrost!’’
‘‘Da, Baduh, zadivljujuća! Tko bi se bojao ovog jadnika? Ali Mojsije je i
dalje vrlo omiljen u Egiptu, a pritom ima namjeru Židove potaknuti na
pobunu.’’
‘‘Nema nikakvog izgleda da uspije! Faraonova policija neće mu takvo što
dozvoliti.’’
‘‘Ako bismo mu pomogli, bio bi nam koristan.’’
‘‘Koristan... A kako?’’
‘‘Tako što ćemo mu pomoći prijeći granicu i dopremiti oružje Židovima.
Oni će vjerojatno biti ubijeni, ali će posijati nemir u Pi Ramzesu.’’
Mojsije punim plućima udahne zrak Delte. Trebao bi mrziti ovu zemlju, ali
oduševljavala ga je ljepota obrađenih polja i blagost palminih šuma,
vraćajući mu u svijest sliku jednog mladog čovjeka, povjerljivog prijatelja
egipatskog faraona, sliku koja je podrazumijevala da cijeli život provede uz
Ramzesa, da mu služi, da mu pomogne provesti u djelo ideal istine i pravde
koji je nadahnjivao dinastije. Ali taj ideal je pripadao prošlosti, od sada,
Jahve će voditi Mojsijev korak.
Uz Baduhovu i Amosovu pomoć, Židov je tijekom noći sa ženom i sinom
ušao na egipatski teritorij izbjegavajući patrole koje su se kretale između
dvije male utvrde. Unatoč strahu, Sefora nije ništa prigovarala, Mojsije je bio
njezin muž, i ona mu je dugovala poslušnost i pratila ga je svuda gdje je on
želio ići.
S izlaskom sunca i buđenjem prirode, Mojsije osjeti kako mu se duh
krijepi. Ovdje će voditi svoju borbu, bez obzira kakve bile sile kojima će se
morati suprotstaviti. Ramzes će morati shvatiti da Židovi zaslužuju slobodu
i da imaju pravo stvoriti naciju, u skladu s Božjom zamisli.
Mala obitelj zaustavljala se u selima gdje su, prema običaju, putnici bili
prihvaćani s dobrodošlicom. Način na koji se Mojsije izražavao otkrivao je
njegovo egipatsko podrijetlo, a kontakti sa seljacima odvijali su se s
lakoćom. Prelazeći dio po dio puta, Židov i njegova obitelj stignu do
predgrađa prijestolnice.
‘‘Izgradio sam dobar dio ovoga grada ‘‘otkrije svojoj ženi.
‘‘Kako je lijep i veliki! Hoćemo li živjeti ovdje?’’
‘‘Neko vrijeme.’’
‘‘Gdje ćemo se smjestiti?’’
‘‘Jahve će se za to pobrinuti.’’
Mojsije sa svojima uđe u kvart s radionicama gdje je vladala velika živost.
Labirint uličica iznenadio je Seforu koja je već zažalila za mirnim životom u
oazi. Ljudi su se međusobno dovikivali, na sve strane je bilo bučno, stolar,
krojač i obućar marljivo su radili. Magarci natovareni ćupovima s mesom,
sušenom ribom i sirom prolazili su bez prestanka.
Tamo dalje, bile su kuće židovskih ciglara.
Ništa se nije promijenilo. Mojsije je prepoznavao svaki dom, osluškivao je
obiteljske pjesme i dopustio da ga preplave sjećanja u kojima je bunt bio
pomiješan s mladenačkim entuzijazmom. Kada se zaustavio na malom trgu
u čijem je središtu bio iskopan bunar, jedan stari ciglar mu priđe i pogleda
ga ispod oka.
‘‘Negdje sam te već vidio... Ali... to nije moguće! Nisi li ti onaj glasoviti
Mojsije?’’
‘‘Da, to sam ja.’’
‘‘Bili su uvjereni da si mrtav!’’
‘‘Prevarili su se ‘‘reče Mojsije uz smiješak.
‘‘U tvoje vrijeme, mi ciglari bolje smo živjeli. Oni koji slabo rade sada su
primorani sami sebi osigurati slamu. Ali ti, ti bi protestirao! Razumiješ, sada
si obavezan sam se opskrbiti slamom! A tek priče o tome da se dobije veća
plaća!’’
‘‘Imaš li barem neki smještaj?’’
‘‘Želio bih veći stan, ali je administracija povukla moj zahtjev. Nekada, ti
bi mi već pomogao.’’
‘‘Pomoći ću ti.’’
Ciglar ga sumnjičavo pogleda.
‘‘Zar nisi bio optužen za zločin?’’
‘‘Ustvari, jesam.’’
‘‘Govori se da si ubio muža Ramzesove sestre.’’
‘‘Ucjenjivača i nasilnika ‘‘podsjeti Mojsije. ‘‘Nisam ga imao namjeru ubiti,
ali svađa je pošla naopako.’’
‘‘Dakle, ipak si ga ubio... Ali ja te razumijem, znaš!’’
‘‘Pristaješ li za ovu noć pružiti utočište mojoj obitelji i meni?’’
‘‘Dobrodošli ste.’’
Čim su Mojsije, njegova žena i sin zaspali, stari ciglar ustane sa svog ležaja
i, u tami, krene prema vratima koja su vodila na ulicu.
Kad ih je odškrinuo, vrata su zaškripila. Zabrinut, ciglar ostade
nepomičan jedan trenutak. Uvjeren da se Mojsije nije probudio, sklizne van.
Ako prijavi prestupnika policiji, dobit će lijepu nagradu.
 Tek što je napravio nekoliko koraka, jedna snažna ruka ga pribije uza zid.
‘‘Kuda ćeš, nitkove?’’
‘‘Ja... gušio sam se, bio mi je potreban svjež zrak.’’
‘‘Namjeravao si izdati Mojsija, zar ne?’’
‘‘Ne, naravno da ne!’’
‘‘Zaslužuješ da te zadavim.’’
‘’ Pusti ga ‘‘zapovjedi Mojsije, pojavivši se na pragu stana. ‘‘On je Židov,
kao i mi. A ti, što si mi pomogao, kako se zoveš?’’
‘‘Ime mi je Aron.
Čovjek je bio postariji, premda snažan, imao je zvonak i oštar glas.
‘‘Kako si znao da sam ovdje?’’
‘‘A tko te ne poznaje u ovom kvartu? Savjet staraca želi te vidjeti i čuti.’’
8
Bentesina, amorećanski princ, sanjao je divan san. Mlada plemkinja
podrijetlom iz Pi Ramzesa, potpuno gola i namirisana, penjala se duž
njegovih bokova kao neka zaljubljena lijana. Iznenada, ona se pokoleba i
počne se ljuljati kao brod koji je bio na rubu da se prevrne. Bentesina je
zgrabi za vrat.
‘‘Gospodine, gospodine! Probudite se!’’
Otvorivši oči, amorećanski princ otkrije da samo što nije zadavio svog
upravnika dvora. Odbljesci zore osvjetljavali su sobu.
‘‘Zašto me uznemiruješ tako rano?’’
‘‘Ustanite, molim vas, i pogledajte kroz prozor. ‘’
Oklijevajući, Bentesina posluša savjet svog sluge. Težina njegovog
mlitavog tijela smetala mu je pri hodu.
Nad morem nije bilo ni najmanje magle, dan je obećavao da će biti
prekrasan.
‘‘Što da pogledam?’’
‘‘Ulaz u luku, gospodine! ‘’
Bentesina protrlja oči. Na ulazu u bejrutsku luku nalazila su se tri
egipatska ratna broda.
‘‘Što je s kopnenim prilazima?’’
‘‘Također su zapriječeni, tu se postrojila velika egipatska vojska! Grad je
pod opsadom.’’
‘‘Je li Aša u dobrom stanju? ‘‘upita Bentesina. Upravnik dvora spusti
glavu.
‘‘Po vašem nalogu, bacio sam ga u tamnicu.’’
‘‘Dovedi mi ga.’’

Ramzes je sam hranio svoja dva konja, Pobjedu u Tebi i onog po imenu
Boginja Mut je Zadovoljna. Dvije izvanredne životinje nikada se nisu
razdvajale, ni u borbama ni u miru. Obje su voljele kraljevo milovanje i
nikada nisu propuštale ponosno zanjištati kada bi ih pohvalio za hrabrost.
Prisutnost Krvnika, nubijskog lava, nije u njima izazivala ni najmanji strah,
nisu li se, zajedno s tom zvijeri, suočili s tisućama hetitskih vojnika?
General Raove vojske pokloni se kralju.
 ‘‘Veličanstvo, rasporedili smo se. Nijedan stanovnik Bejruta neće moći
pobjeći. Spremni smo za napad.’’
‘‘Presretnite sve karavane koje trebaju ući u grad.’’
‘‘Trebamo li pretpostaviti zamku?’’
‘‘Moguće. Ako je Aša još živ, oslobodit ćemo ga.’’
‘‘To bi bilo divno, Veličanstvo, ali život samo jednog čovjeka...’’
‘‘Život samo jednog čovjeka ponekad je iznimno vrijedan, generale.’’
Ramzes je cijelo jutro proveo sa svojim konjima i lavom. Njihov mir činio
mu se kao dobar predznak, štoviše, prije nego što je sunce dostiglo svoj
zenit, ađutant mu je donio vijest kojoj se nadao.
‘‘Bentesina, amorećanski princ, traži prijem. ‘
Odjeven u široku svilenu, šarenu haljinu koja mu je prikrivala debljinu,
namirisan esencijom ruže, Bentesina je bio nasmijan i opušten.
‘‘Pozdrav Sinu svjetlosti, Sinu...’’
‘‘Ne sluša mi se laskanje jednog izdajnika. ‘’
Amorećanskog princa i dalje nije napuštalo dobro raspoloženje.
‘‘Naš bi razgovor trebao biti konstruktivan, Veličanstvo.’’
‘‘Kada si se prodao Hetitima, napravio si loš izbor.’’
‘‘ Ipak mi ostaje odlučujući argument ‘‘vaš prijatelj Aša.
‘‘Misliš li da me to što se on nalazi u zatvoru priječi da razorim ovaj
grad?’’
‘‘Uvjeren sam u to. Zar se svi ne hvale svojim prijateljstvom sa Ramzesom
Velikim? Faraon koji bi izdao svoje bližnje izazvao bi bijes bogova.’’
‘‘Je li Aša još živ? ‘’
‘‘Je.’’
‘‘Hoću dokaz.’’
‘‘Vaše Veličanstvo vidjet će svog prijatelja i Ministra vanjskih poslova
kako se pojavljuje na vrhu glavne kule moje palače. Ne poričem da je Ašin
boravak u zatvoru, kako bi se spriječio njegov bijeg, imao određene fizičke
neugodnosti po njega, ali nije u pitanju ništa ozbiljno.’’
‘‘Što tražiš u zamjenu za njegovo oslobađanje?’’
‘‘Vaš oprost. Kada vam vratim vašeg prijatelja zaboravit ćete da sam
vas bio malo izdao, i dat ćete mi dekret s odredbom da ste zadržali svoje
povjerenje u mene. To nije malo, priznajem, ali će mi pomoći sačuvati tron i
skromna dobra koja posjedujem. A da... ukoliko bi vam pala na pamet
nesretna zamisao da me zadržite u zatvoru, vaš će prijatelj biti ubijen,
razumije se.’’
 Ramzes je neko vrijeme šutio.
‘‘Moram razmisliti ‘‘reče mirno.
Bentesina se bojao samo jednoga, da će državni razlog prevagnuti nad
prijateljstvom. Ramzesovo oklijevanje ga je uznemirilo.
‘‘Potrebno mije vrijeme kako bih uvjerio svoje generale ‘‘objasni kralj.
‘‘Misliš da je lako odustati od sigurne pobjede i oprostiti jednom
kriminalcu?’’
Bentesina osjeti olakšanje.
‘‘Kriminalac, nije li to malo pretjerano, Veličanstvo? Politika savezništva
je teška vještina, javno sam priznao svoju krivnju, zašto, dakle, ne bismo
zaboravili prošlost? Egipat predstavlja moju budućnost, i ja ću pružiti
dokaze vjernosti, budite u to sigurni. Ako bih se usudio, Veličanstvo...’’
‘‘Što još hoćeš?’’
‘‘Stanovništvo i ja nerado gledamo na blokadu grada. Naviknuti smo
dobro živjeti, a isporuka hrane čini dio našeg pakta. Zar ne mislite da bi Aša,
u iščekivanju da izdate dekret i da bude oslobođen, sigurno bio sretan kad bi
se dobro najeo?’’
Ramzes ustane. Prijem je bio završen.
‘‘Veličanstvo... ako biste mi mogli reći koliko će trajati vaše razmišljanje...’’
‘‘Nekoliko dana.’’
‘‘Uvjeren sam da ćemo postići dogovor koristan kako za Egipat tako i za
provinciju Amuru.’’
Dok je Ramzes razmišljao promatrajući more, lav je ležao pored njegovih
nogu. Valovi su se smirivali na obali, delfini su se igrali na pučini. Južni
vjetar snažno je puhao.
Setau sjedne desno od kralja.
‘‘Ne volim more, u njemu nema zmija. Štoviše, ne vidi se ni druga obala.’’
‘‘Bentesina me ucjenjuje.’’
‘‘A ti se dvoumiš između Egipta i Aše.’’
‘‘Predbacuješ li mi zbog toga?’’
‘‘Predbacivao bih ti upravo suprotno, ali znam koje rješenje moraš
izabrati, a ono mi se ne sviđa.’’
‘‘Imaš li kakav plan?’’
‘‘Ako ga ne bih imao, zar bih došao ometati Gospodara Dviju Zemalja u
razmišljanju?’’
‘‘Aši se ne bi smjelo dogoditi ništa rizično.’’
‘‘Puno tražiš od mene.’’
 ‘‘Postoje li stvarni izgledi da uspiješ?’’
‘‘Možda.’’
Upravnik Bentesininog dvora trudio se udovoljiti neprestanim
prohtjevima svoga gospodara. Amorećanski je princ dosta pio, a podnosio je
samo najbolje vino, iako se podrum palače stalno punio, brojni banketi su ga
brzo praznili. Stoga je majordom s nestrpljenjem iščekivao svaku isporuku.
Otkako su egipatske trupe opkolile Bejrut, on je očekivao dolazak
karavana koji je trebao isporučiti na stotine amfora crvenog vina iz Delte.
Bentesina je pio isključivo to vino, i nijedno drugo.
Kakvo li je bilo zadovoljstvo upravnika kada je ugledao niz dvokolica koje
su u veliko dvorište unosile amfore s vinom! Znači, blokada je bila
podignuta. Zahvaljujući ucijeni, Bentesina je pobijedio Ramzesa.
Majordom požuri prema vođi karavana i izda mu upute, jedan dio ćupova
treba odnijeti u podrum, drugi dio u prostoriju blizu kuhinje, treći dio u
ostavu kod sale za prijeme.
Istovarivanje je započelo, praćeno pjesmom i šalama.
‘‘Smijemo li možda... malo kušati ‘‘predloži majordom vođi konvoja.
‘‘Dobra ideja.’’
Dva čovjeka uđoše u podrum. Upravnik dvora se nagne nad jednim
ćupom, zamišljajući sočnost krupnih zrna. U trenutku kada je pomilovao
ispupčeni trbuh amfore, sruši se od snažnog udarca u potiljak. Vođa
konvoja, časnik Ramzesove vojske, pomogne izaći Setauu i drugim
članovima odreda iz ćupova. Naoružani laganim sjekirama izdubljene
poleđine, s tri ispupčena klina zabijena u dršku i čvrsto povezana, lako su
svladali libanonsku stražu koja nije očekivala napad iznutra.
Dok je nekoliko vojnika otvaralo glavna gradska vrata puštajući unutra
pješake Raove vojske, Setau se brzo uputio ka Bentesininim sobama. Kada
su mu dva Libanonca pokušala prepriječiti put, pustio je bijesne zmije koje
su dugo vremena provele zatvorene u torbi.
Kada je vidio zmiju kojom je Setau mahao, Bentesina zanijemi od straha.
‘‘Oslobodi Ašu, ili ćeš umrijeti.’’
Bentesina se nije dao dugo moliti. Tresući se, dišući poput zadihanog
bika, sam je otvorio vrata sobe u kojoj je Aša bio zatvoren.
Kada se uvjerio da mu je prijatelj dobrog zdravlja, Setau se namjerno
nespretno pokrenu, otvori šaku i oslobodi zmiju koja skoči na Bentesinu.
9

Polako se približavajući pedesetim godinama, mršava, finog i dugog nosa,

velikih bademastih očiju, prodornog i strogog pogleda, skoro četvrtaste
brade, kraljica majka Tuja imala je ulogu čuvarice tradicije i savjesti
egipatskog kraljevstva. Na čelu brojnog osoblja, dijelila je savjete bez
naredbi, ali je uvijek bdjela nad tim da se poštuju vrijednosti koje su od
egipatskog kraljevstva učinile trajan i postojan režim, zajednicu vidljivog i
nevidljivog.
Ona, koju su službeno nazivali "majka boga, koja je donijela na svijet
moćnog bika", Ramzesa, živjela je u uspomenama na svog pokojnog
supruga, faraona Setija. Zajedno su izgradili snažan i spokojan Egipat koji
njihov sin Ramzes treba održati na putu uspjeha i blagostanja. Ramzes je
imao očevu energiju, istu vjeru u misiju, i ništa mu nije bilo važnije od
dobrobiti njegovog naroda.
Da bi očuvao Egipat od invazije, morao se posvetiti ratu s Hetitima. Tuja
je odobravala odluku svog sina, jer trpjeti zlo ne vodi nikuda nego u propast.
Nadvladati ga, bilo je jedino moguće rješenje.
Ali sukob je potrajao, i Ramzes je stalno preuzimao nove rizike. Tuja se
molila da Setijeva duša, koja je postala zvijezda, štiti faraona. U desnoj ruci
držala je dršku ogledala, koja je imala oblik stabljike papirusa, što je
istovremeno bio i hijeroglif u značenju "biti zelen, vedar, mlad". Kada se
dragocjeni predmet položi u grob, on duši svoga vlasnika osigurava vječnu
mladost. Tuja je okrenula brončani disk ka nebu i upitala ogledalo o
budućnosti.
‘‘Smijem li vas uznemiriti? ‘’
Kraljica majka se lagano okrenula.
‘‘Nefertari...’’
Velika kraljevska supruga, u dugoj bijeloj haljini stegnutoj crvenim
pojasom u struku, bila je lijepa kao božica naslikana na zidovima vječitog
boravišta u Dolini kraljeva i kraljica.
‘‘Nefertari, donosiš li mi dobre vijesti?’’
‘‘Ramzes je oslobodio Ašu i preuzeo provinciju Amuru, Bejrut je ponovno
pod egipatskim nadzorom.’’
Dvije su se žene zagrlile.
 ‘‘Kada se vraća?’’
‘‘Ne znam ‘‘odgovori Nefertari.
Dok su njih dvije nastavile razgovor, Tuja je sjela za stolčić za šminkanje.
Vrhovima prstiju masirala je lice kremom čiji su glavni sastojci bili med,
crveni kristal soda karbonata, prah od alabastara, mlijeko magarice i zrna
[7]
"grčkog sijena".* Lijek je brisao bore, učvršćivao epidermu i pomlađivao
kožu.
‘‘Prezaposlena si, Nefertari.’’
‘‘Bojim se da je Ramzes odlučio nastaviti dalje s pohodom.’’
‘‘Ka sjeveru, ka Kadešu...’’
‘‘Ka novoj klopci koju će mu Muvatal, hetitiski car, namjestiti. Čini mi se
da Anatolac privlači egipatsku vojsku u zamku, puštajući Ramzesa da, manje
više lako, ponovno osvoji teritorije koji su pripadali našoj zoni utjecaja.’’

Plemenske starješine okupili su se u prostranom Aronovom boravištu od

nepečene cigle. Svim Židovima bilo je naloženo da šute, to je bilo zbog
Mojsijeve sigurnosti budući da o njegovom povratku egipatska policija nije
smjela ništa saznati.
Mojsije je i dalje bio popularan, mnogi su se nadali da će, kao i nekada,
uliti ponos malom narodu ciglara. Ali Libni, kojeg su smatrali za glavnog
među njima budući je imao položaj koji mu je omogućavao da održi
relativno jedinstvo klanova, nije bio takvog mišljenja.
‘‘ Zašto si se vratio, Mojsije? ‘‘upita starac hrapavim glasom.
‘‘ U planini sam vidio grm koji je stalno gorio ali nije izgorio.’’
‘‘To je bila varka.’’
‘‘Ne, nego znak božanske prisutnosti.’’
‘‘Jesi li ti izgubio glavu, Mojsije?’’
‘‘Bog me je zazvao usred grma i govorio mi je. ‘’
Starci zamrmljaše.
‘‘I što ti je rekao?’’
‘‘Bog je čuo tužaljke i jecaj djece Izraela koja su svedena na robove.’’
‘‘Gledaj, Mojsije, mi smo slobodni radnici, a ne ratni zarobljenici.’’
‘‘Židovi nisu slobodni od svog rada.’’
‘‘Naravno da jesu! Ali, što si ti to naumio?’’
‘‘Bog mi je rekao, Kada budeš izveo narod iz Egipta, odat ćete mi slavu na
toj planini.’’
 Plemenski se poglavice zaprepašteno pogledaše.
‘‘Izvan Egipta! ‘‘uzviknu jedan od njih. ‘‘Što to znači?’’
‘‘Bog je vidio patnje svoga naroda u Egiptu. Želi ga osloboditi i odvesti ga
u plodan i prostran kraj.’’
Libni planu.
‘‘Progonstvo ti je pomutilo razum, Mojsije. Mi smo već vrlo dugo ovdje, i ti
si rođen u Egiptu, a ova je zemlja postala naša domovina.’’
‘‘Živio sam nekoliko godina kod Midjanaca, tamo sam radio kao pastir,
tamo sam se oženio i dobio sina. Bio sam uvjeren da je moj život poprimio
konačan tok, ali Bog je odlučio drukčije.’’
‘‘Skrivao si se nakon što si izvršio zločin.’’
‘‘Ubio sam Egipćanina, točno, zato što je on prijetio da će ubiti jednog
Židova.’’
‘‘Ništa se ne može predbaciti Mojsiju ‘‘umiješa se jedan od plemenskih
šefova. ‘‘Na nama je da ga za sada štitimo.’’
Drugi članovi savjeta se složiše.
‘‘Ako želiš ovdje živjeti ‘‘reče Libni, ‘‘mi ćemo te sakriti, ali moraš
zaboraviti svoje sulude planove.’’
‘‘Morat ću vas uvjeriti, jednog po jednog ako bude potrebno, da je takva
Božja volja.’’
‘‘Nemamo namjeru napuštati Egipat ‘‘potvrdi najmlađi starješina. ‘‘Ovdje
su nam kuće i vrtovi, najbolji ciglari su dobili povišicu, svi se dobro hrane.
Zašto bismo ostavili takvu udobnost?’’
‘‘Zato što vas trebam odvesti u Obećanu zemlju.’’
‘‘Ti nam nisi poglavar ‘‘primijeti Libni ‘‘i ne možeš nam određivati kuda
moramo ići.’’
‘‘Poslušat ćeš, jer Bog to zahtijeva.’’
‘‘Znaš li ti o čemu govoriš?’’
‘‘Nisam te želio uvrijediti, Libni, ali nemam pravo prikrivati svoje
namjere. Koji je čovjek tako tašt da povjeruje da je njegova volja jača od
Božje?’’
‘‘Ako si ti stvarno Njegov izaslanik, morao bi to i dokazati.’’
‘‘Dokaza će biti napretek, ne sumnjaj u to.’’

Ispružen na mekanom krevetu, Aša se prepustio Lotusinoj masaži.

Njezine milujuće ruke uklanjale su bol i grčeve. Lijepa je Nubijka, unatoč
nježnom izgledu, imala začuđujuću energiju.
 ‘‘Kako se osjećate?’’
‘‘Bolje... Ali ispod bubrega bol je i dalje nepodnošljiva.’’
‘‘I te kako ćeš ju trpjeti! ‘‘zabrunda Setau koji je upravo ušao u Ašin šator.
‘‘Žena ti je božanstvena.’’
‘‘Možda, ali ona je moja žena.’’
‘‘Setau! Ne misliš valjda...’’
‘‘Diplomati su lukavi i lažljivi, a ti si prvi među njima. Ustani, Ramzes nas
čeka.’’
Aša se okrene prema Lotus.
‘‘Možete li mi pomoći?’’
Setau naglo povuče Ašu za ruke i prisili ga da se uspravi.
‘‘Sada si sasvim u redu. Više nema potrebe za masažom.’’
Krotitelj zmija pruži diplomatu pregaču i košulju.
‘‘Požuri, kralj mrzi čekati.’’
Nakon što je imenovao novog amorećanskog princa, Libanonca
obrazovanog u Egiptu čija bi vjernost trebala biti postojanija od Bentesinine,
Ramzes je nastavio s čitavim nizom imenovanja u Feniciji i Palestini. Vodio
je računa o tome da prinčevi, gradonačelnici i seoski poglavari budu
domoroci koji će, pod zakletvom, poštovati savez s Egiptom. Ukoliko bi
izdali svoju riječ, uslijedila bi brza intervencija egipatske vojske. U tom
smislu, Aša je predložio sustav promatranja i informiranja od kojeg je
mnogo očekivao, slaba vojna prisutnost, ali snažna mreža suradnika. Šef
egipatske diplomacije vjerovao je u prednosti špijunaže.
Ramzes je, na niskom stolu, raširio kartu Bliskog istoka. Napori njegovih
trupa bili su nagrađeni, ponovno su Kanaan, Amurija i južna Sirija činile
prostranu tampon zonu između Egipta i Hetitije.
To je bila druga pobjeda koju je Ramzes odnio nad Hetitima. Ostalo mu je
još da donese ključnu odluku za budućnost Dviju Zemalja.
Setau i Aša, manje elegantan no obično, konačno su ušli u šator Savjeta
gdje su generali i viši časnici već zauzeli svoja mjesta.
‘‘Jesu li sva snažna neprijateljska uporišta svladana?’’
‘‘Da, Veličanstvo ‘‘ reče general Raove vojske. ‘‘Posljednje je jučer palo.
Šalom.’’
‘‘Šalom znači mir ‘‘objasni Aša, ‘‘i sada on vlada u svim područjima.’’
‘‘Trebamo li krenuti na sjever ‘‘upita kralj, ‘‘kako bismo zauzeli Kadeš i
nanijeli presudan udarac Hetitima?’’
‘‘To je želja viših časnika ‘‘izjavi general. ‘‘Našu bismo pobjedu trebali
okruniti time što ćemo uništiti barbare.’’
‘‘Nemamo nikakvih izgleda za uspjeh ‘‘procijeni Aša, ‘‘Hetiti su se povukli
odande gdje smo mi napredovali, njihove trupe su ostale nedirnute, i
pripremaju klopku iz koje bismo izašli vrlo oslabljeni.’’
‘‘S Ramzesom na čelu ‘‘oduševljavao se general ‘‘mi ćemo pobijediti!’’
‘‘Uopće ne poznajete teren. Na visoravnima Anatolije, u klancima, u
šumama, Hetiti će nas razbiti. Čak i u samom Kadešu, na tisuće pripadnika
pješaštva bi umrlo a osvajanje tvrđave i dalje bi bilo neizvjesno.’’
‘‘Beskorisni strahovi jednog diplomata... Ovoga puta mi smo spremni!’’
‘‘Povucite se ‘‘zapovjedi Ramzes, ‘‘u zoru ćete znati moju odluku.’’
10

Zahvaljujući Aronovom gostoprimstvu, Mojsije je proveo nekoliko mirnih

tjedana u kvartu gdje su živjeli ciglari. Njegova žena i sin slobodno su izlazili
i otkrili su, sa zanimanjem, buran život egipatske prijestolnice. Budući da su
se brzo uklopili u židovski klan, nije trebalo proteći mnogo vremena pa da
počnu posjećivati Egipćane, Azijate, Palestince, Nubijce i druge stanovnike
Pi Ramzesa, koji su se neprestano susretali na ulicama grada.
Mojsije je živio povučeno. Više puta je tražio da ga Vijeće staraca još
jednom sasluša. Premda se suočavao s nepovjerljivim i kritički
raspoloženim plemenskim starješinama, Mojsije je ostao pri svojim
prvobitnim stavovima.
‘‘Je li tvoja duša oduvijek bila tako uznemirena? ‘‘pitao ga je Aron.
‘‘Nije, tek od onog trenutka kada mi se ukazao gorući grm.’’
‘‘Ovdje nitko ne vjeruje da si se susreo s Bogom.’’
‘‘Kada čovjek jednom spozna misiju koju treba ispuniti na ovoj zemlji,
sumnja ga više ne izjeda. Moj put je unaprijed određen, Arone.’’
‘‘Ali, ti si usamljen, Mojsije!’’
‘‘To je samo privid. Na kraju će moja uvjerenja pokolebati duhove.’’
‘‘U Pi Ramzesu Židovima ništa ne nedostaje, gdje će u pustinji naći
hranu?’’
‘‘Bog će se za to pobrinuti.’’
‘‘Ti imaš kvalitete vođe, ali si krenuo pogrešnim putem. Promijeni ime i
izgled, zaboravi na svoje nerazumne planove, zauzmi mjesto među svojima.
Ostarjet ćeš u miru, poštovan i spokojan, na čelu brojne obitelji.’’
‘‘To nije moja sudbina, Arone.’’
‘‘Promijeni tu koju si zamislio.’’
‘‘Za to više nisam ja odgovoran.’’
‘‘Zašto upropaštavaš život, sada kada ti sreća kuca na vrata?’’
U tom trenutku začuje se kucanje na vratima Aronovog stana.
‘‘Policija, otvorite. ‘’
Mojsije se nasmiješi.
‘‘Vidiš, Arone, nije mi ostavljeno na izbor.’’
‘‘Moraš pobjeći!’’
‘‘Ova vrata su jedini izlaz.’’
 ‘‘Branit ću te.’’
‘‘Nemoj, Arone.’’
Mojsije osobno otvori vrata.
Seramana, ljudeskara sa Sardinije, promatrao je Židova s čuđenjem.
‘‘Dakle, nisu mi lagali... Stvarno si se vratio!’’
‘‘Želiš li ući i pridružiti nam se kod objeda?’’
‘‘Jedan Židov te je izdao, Mojsije, neki ciglar koji se prestrašio da će
izgubiti posao zato što se skrivaš u kvartu. Kreni za mnom, moram te
odvesti u zatvor.’’
Aron se ispriječi.
‘‘Mojsiju treba biti suđeno.’’
‘‘I bit će mu suđeno.’’
‘‘Pod uvjetom da ga se ne otarasiš prije procesa. ‘’
Seramana zgrabi Arona za okovratnik njegove tunike.
‘‘Misliš da sam ubojica?.’’
‘‘Nemaš pravo sa mnom grubo postupati! ‘’
Sard pusti Arona.
‘‘Točno... Ali, imaš li ti pravo mene vrijeđati?’’
‘‘Ako Mojsije bude uhapšen, pogubit će ga.’’
‘‘Zakon je jednak za sve, pa i za Židove.’’
‘‘Bježi, Mojsije, vrati se u pustinju! ‘‘molio je Aron.
‘‘Dobro znaš da ćemo tamo zajedno otići.’’
‘‘Ali nećeš izaći iz zatvora.’’
‘‘Bog će mi pomoći.
‘‘Hajde, idemo! ‘‘zahtijevao je Seramana, ‘‘nemoj me prisiljavati da ti
vežem ruke.’’
Sjedeći u kutu ćelije, Mojsije je gledao zraku svjetlosti koja je prolazila
kroz rešetke. Pod njom je zatreperilo na tisuće zrnaca prašine koja su padala
na zemljani pod, ugažen nogama zatvorenika.
U Mojsiju će zauvijek plamtjeti vatra gorućeg grma, energija Jahvine
planine. Zaboraviti na prošlost, zaboraviti na ženu i sina, od sada, važan će
biti jedino Izlazak, odlazak židovskog naroda u Obećanu zemlju.
To je bila bezumna nada za čovjeka koji je bio zatvoren u ćeliji velikog
zatvora u Pi Ramzesu, kojeg će egipatski sud osuditi na smrt zbog ubojstva
s predumišljajem ili će, u najboljem slučaju, biti osuđen na teške radove u
robijašnici u oazi. Unatoč vjeri u Jehovu, Mojsija je povremeno obuzimala
sumnja. Kako će ga Bog osloboditi da bi mu omogućio da ispuni svoj
zadatak?
Židov je drijemao u trenutku kada ga je udaljena buka trgnula iz
obamrlosti. Iz minute u minutu, vika se povećavala, dok nije postala
zaglušujuća. Cijeli se grad doimao uskovitlano.
Ramzes Veliki se vratio.
Nitko ga nije očekivao još mjesecima, ali to je doista bio on, uzvišen i
ponosan na dvokolicama koje su vukli Pobjeda u Tebi i Boginja Mut je
Zadovoljna, njegova dva konja ukrašena crvenim perjanicama s plavim
vrhovima. Desno od dvokolica koračao je Krvnik, ogroman lav, koji je
promatrao građane okupljene oko staze kao neke znatiželjne životinjice. Na
[8]
glavi faraona bila je plava kruna, zlatna zmija ureus* na čelu, poprsje mu
je bilo pokriveno ritualnom odjećom s naslikanim plavo zelenim krilima
koja su stavljala suverena pod zaštitu Iziđe, ženke sokola. Ramzes je blistao.
Jednoglasno, pješaci su pjevali pjesmu koja je postala tradicionalna, Ruka
Ramzesova je snažna, njegovo je srce hrabro, on je strijelac bez premca, on
je bedem za svoje vojnike, on je vatra koja žeže neprijatelje. Izgledao je kao
izabranik božanske svjetlosti i kao sokol veličanstvenih pobjeda.
Generali, časnici na dvokolicama i pješaštvo, vojni pisari, poslužitelji, svi
su obukli svoje svečane vojne uniforme i defilirali iza barjaktara. Burno
pozdravljeni od gomile, vojnici su maštali o slobodnim danima i o
nagradama koje su dodjeljivane onima koji su dugo služili rok, a koje će im
pomoći zaboraviti na svirepost borbi. U vojničkom životu ne postoji ljepši
trenutak od povratka kući, osobito ako je trijumfalan.
Zatečeni, vrtlari nisu imali vremena cvijećem ukrasiti veliku aveniju Pi
Ramzesa koja je vodila do hramova Ptaha, boga stvaralačke Riječi, i
Sekhmet, strašne božice koja je imala moć uništavanja i iscjeljivanja.
Međutim, kuhari su na roštilju već užurbano pekli guske, komade govedine i
svinjske odreske, i punili košare sušenom ribom, povrćem i voćem.
Podrumari su iz ćupova vadili pivo i vino. U najvećoj žurbi, slastičari su
pripremali kolače. Gospoda su odijevala najbolja odijela, a sluge su
dovršavali uređivanje vlasulja svojih gospodarica.
Na kraju povorke išlo je nekoliko stotina zarobljenika, Azijaca,
Kanaanaca, Palestinaca i Sirijaca, nekima su ruke bile vezane na leđima,
drugi su slobodno koračali, sa ženama i djecom pored sebe. Na magarcima
se nalazila njihova skromna prtljaga. Zarobljenici će biti odvedeni u ured za
smještaj u prijestolnici, a odatle će ih razaslati na zemlju i gradilišta
hramova. Odradit će zarobljeničku kaznu kao radnici ili zemljoradnici, a po
njenom isteku, moći će birati žele li se uklopiti u egipatsko društvo ili se
vratiti u svoju domovinu.
Svi su se pitali je li nastupio mir ili je ovo tek primirje? Da li je faraon
porazio Hetite ili se vratio kako bi prikupio snagu prije nego što ponovno
krene u borbu? Oni koji ništa nisu znali najviše su pričali, a govorilo se o
smrti cara Muvatala, o zauzimanju tvrđave u Kadešu, o uništenju hetitske
prijestolnice. Svi su očekivali tradicionalnu svečanost dodijele nagrada
prilikom koje bi se Ramzes i Nefertari pojavljivali na prozoru kraljevske
palače i poklanjali zlatne ogrlice najzaslužnijim vojnicima.
Međutim, na opće zaprepaštenje, Ramzes je zaobišao palaču i uputio se
prema hramu božice Sekhmet. Samo je on primijetio rađanje jednog oblaka
koji je vrlo brzo rastao, širio se i tamnio. Konji su se uznemirili, a lav je
zamumljao. Spremala se oluja.
Strah je potisnuo veselo raspoloženje. Ako je strašna boginja iskazala
ljutnju u tmurnim oblacima, nije li to bio znak da rat prijeti egipatskom
kraljevstvu i da će se Ramzes bez oklijevanja morati vratiti na ratište?
Pjesma vojnika umuknu.
Svi su bili svjesni da faraon započinje novu borbu tijekom koje će morati
umiriti Sekhmet i spriječiti je da na zemlju pošalje svu silu patnji i nesreća.
Ramzes se spusti na zemlju, pomiluje svoje konje i lava, potom zastane na
trenutak, zamišljen, na trijemu hrama.
Oblaci su se trgali i gomilali, bilo ih je na stotine. Potamnjelo nebo
prekrilo je sunčevu svjetlost.
Potisnuvši umor od puta, zaboravivši na svečanost koju se spremao
održati u Pi Ramzesu, kralj se pripremio za suočenje s Užasnom. Jedino je
on bio u stanju rastjerati njezinu ljutnju.
Ramzes odgurne velika vrata od cedrovine, pokrivena zlatom, i uđe u salu
čistoće gdje odloži svoju plavu krunu. Potom se polako uputi ka stupovima u
prvoj sali, prijeđe prag tajanstvene sale i nastavi prema naosu.
Tu ju je on vidio, blistavu u polumraku.
Njezina duga, bijela haljina sjala je poput sunca, miris njene ritualne
vlasulje očaravao je dušu, njeno gospodsko držanje bilo je ravno
gospodstvenosti kamena u hramu.
Nefertarin glas se uzdigao, sladak kao med. Ona izgovori riječi dubokog
poštovanja i umirivanja koje, od postanka egipatske civilizacije, pretvaraju
Užasnu u Blagost ljubavi.
 Ramzes podigne ruke, dlanova otvorenih prema statuti žene s glavom
lavice, i pročita formule urezane na zidovima. Nakon završene molitve,
kraljica, tajanstveno biće u kojem je izvršena promjena, pruži kralju crvenu
krunu Donjeg Egipta, bijelu krunu Gornjeg Egipta i žezlo zvano ‘moć’.
S dvostrukom krunom na glavi i žezlom u desnoj ruci, Ramzes se pokloni
pred dobročiniteljskom energijom prisutnom u statui.
Čim je kraljevski par izašao iz hrama, sunce preplavi nebo nad Tirkiznim
gradom. Oluja je rastjerana.
11

Odmah nakon svečane dodijele zlatnih ogrlica najhrabrijima, Ramzes je

otišao posjetiti Homera, grčkog pjesnika koji je odlučio nastaniti se u Egiptu,
kako bi stvarao svoja veličanstvena djela i tu okončao svoje dane. Njegovo
udobno boravište u blizini palače bilo je okruženo vrtom u kojem je najljepši
cvijet, cvijet limunovog drveta, pričinjavao veselje oslabljenom vidu ovog
starca duge, bijele brade. Kada je egipatski kralj došao k njemu, Homer je, po
svom običaju, pušio listove žalfije natisnute u lulu, napravljenu od velike
puževe kućice, i ispijao pehar vina začinjenog anisom i korijandarom.
Pjesnik ustane oslanjajući se na čvornati štap.
‘‘Ostani sjediti, Homere.’’
‘‘Kada faraon ne bude bio pozdravljen kao što priliči, to će biti kraj
civilizacije.’’
Dva su čovjeka sjela na stolice postavljene u vrtu.
‘‘Jesam li imao razloga napisati ove stihove, Veličanstvo,’Žestoko da
se boriš,ili da se povučeš,na isto ti dođe. Hrabrog, kao i kukavicu, čast
jednaka čeka. U tolikim opasnostima, da li mi je srce bez razloga tuklo, u
tolikim okršajima, bijaše li uzalud što sam izlagao opasnosti život svoj?’ ‘’
‘‘Ne, Homere.’’
‘‘Dakle, vratili ste se kao pobjednik.’’
‘‘Hetiti su potisnuti na svoje uobičajene pozicije, a Egipat neće biti
osvojen.’’
‘‘Proslavimo taj događaj, Veličanstvo, priuštio sam si izvrsno vino.’’
Homerov kuhar donese kretsku amforu uskog grla kroz koju je mogao
proći tek tanak mlaz vina pomiješanog s morskom vodom, prikupljenog u
noći ljetnog solsticija i pod sjevernim vjetrom, i koje je uz to odležalo tri
godine.
‘‘Tekst o bici kod Kadeša je dovršen ‘‘otkri Homer, ‘‘vaš osobni tajnik
Ameni uzeo ga je na prijepis i proslijedio klesarima.’’
‘‘Bit će ugraviran na zidovima hramova i objavit će pobjedu reda nad
kaosom.’’
‘‘Veličanstvo, borba se, na žalost, mora stalno iznova voditi! Nije li u
prirodi kaosa nastojanje da nadvlada red?’’
‘‘Zbog tog je razloga i ustanovljena institucija faraona. Ona jedina može
učvrstiti vladavinu boginje Maat.’’
‘‘Stoga je ne mijenjajte, imam namjeru još dugo sretno živjeti u ovoj
zemlji.’’
Hektor, crno bijela Homerova mačka, skoči na pjesnikova koljena i počne
grepsti po njegovoj tunici.
‘‘Osam stotina kilometara dijeli vašu prijestolnicu od hetitske... Je li to
dovoljno da se sile mraka drže na potrebnoj udaljenosti?’’
‘‘Sve dok budem udisao životni dah, trudit ću se da tako ostane.’’
‘‘Rat nikada nije završen. Koliko ćete puta još morati krenuti u bitku?’’
Kada je Ramzes napustio Homera, našao je Amenija koji ga je čekao. Još
bljeđi nego inače, i mršaviji, s nekoliko dlaka manje na glavi, kraljev osobni
tajnik izgledao je toliko krhko kao da će se svaki čas polomiti. Jedna
zaboravljena četkica bila mu je zadjenuta za uho.
‘‘Želio bih se što prije posavjetovati s tobom, Veličanstvo.’’
‘‘Neki tvoj spis pričinjava ti problem?’’
‘‘Spis, ne...’’
‘‘Daješ li mi par minuta da se vidim s obitelji?’’
‘‘Prije toga, protokol ti nalaže određeni broj ceremonija i prijema. Doista
bih to rado napravio, ali postoji nešto mnogo važnije , on se vratio! ‘’
‘‘Govoriš ti to možda o...’’
‘‘Da, o Mojsiju.’’
‘‘Zar se on nalazi u Pi Ramzesu?’’
‘‘Moraš priznati da Seramana nije napravio nikakvu pogrešku hvatajući
ga. Da ga je ostavio na slobodi, pravda bi bila izvrgnuta ruglu.’’
‘‘Je li Mojsije u zatvoru?’’
‘‘Morao bi biti.’’
‘‘Odmah mi ga dovedi.’’
‘‘Nemoguće, Veličanstvo, faraon se ne bi smio miješati u poslove suda, čak
i ako mu je prijatelj optužen.’’
‘‘Ali, imamo dokaz o njegovoj nevinosti!’’
‘‘Potrebno je da prođe uobičajenu proceduru, kad faraon prvi ne bi bio
sluga boginje Maat i pravde, od ove zemlje ostali bi samo nered i zbrka.’’
‘‘Ti si pravi prijatelj, Ameni.’’

Mladi Kha je prepisivao poznati tekst koji su generacije pisara prije njega
prepisivale.’Kao nasljednici, pisari koji su dosegli znanje raspolažu knjigama
mudrosti. Njihov voljeni sin je paleta za pisanje. Njihove knjige su njihove
piramide, njihova četkica im je dijete, kamen prekriven hijeroglifima njihova
je žena. Spomenici nestaju,pijesak prekriva stele, grobovi padaju u zaborav,
ali ime pisara koji je živio mudrost traje vječno, zato što njegova djela zrače.
Budi pisar i ugraviraj ovu misao u svoje srce, knjiga je mnogo korisnija od
najčvršćeg zida. Zauzimat ćeš mjesto u hramu, čak i kada budeš nestao, kroz
knjigu, tvoje ime će preživjeti u ustima ljudi, bit će postojanije od dobro
izgrađene kuće.’
Mladić se nije baš u potpunosti slagao s autorom ovih izreka, istina je da
ono što je zapisano opstaje kroz mnoge epohe, ali zar nije isto i s vječnim
boravištima i grobnicama u stijenama koje su majstori izgradili? Pisar, autor
ovih redaka, hvalio je izuzetnost svoga zanata do te mjere da je postao
isključiv. Sam Kha se zarekao da će istovremeno biti i pisar i graditelj, kako
ne bi ograničio svoj duh.
Od onog trenutka kada ga je otac suočio sa smrću u obliku kobre, stariji
Ramzesov sin je sazrio i potpuno prerastao dječje igre. Kakvu je draž mogao
imati drveni konjić na kotačima u usporedbi s matematičkim problemom
koji je postavio pisar Ahmes, u uzbudljivom papirusu koji mu je poklonila
Nefertari? Ahmes je izjednačio krug s kvadratom čija stranica predstavlja
8/9 njegovog promjera, što je omogućilo dobivanje skladnog odnosa
[9]
utemeljenog na vrijednosti 3,16 * . Čim mu se ukaže prilika, Kha će
proučiti geometriju spomenika da bi otkrio tajne graditelja.
‘‘Smijem li prekinuti princa Kha u razmišljanju? ‘‘upita diplomat Meba.
Mladić nije podigao glavu.
‘‘Ukoliko to držite potrebnim...’’
Već neko vrijeme, pomoćnik Ministra vanjskih poslova često je dolazio
razgovarati s Khaom. Faraonov sin je prezirao nadutost ovog aristokrata i
njegovo mondeno držanje, ali je poštovao njegovu obrazovanost i književno
znanje.
‘‘Još ste u poslu, prinče?’’
‘‘Nije li to najbolji način da se razvedri srce?’’
‘‘Evo jednog uistinu ozbiljnog pitanja iz tako mladih usta! U biti, imate
pravo. Kao pisar i kraljev sin, izdavat ćete zapovijedi desetinama slugu,
nećete držati ni plug ni lopatu, ruke će vam ostati nježne, izbjeći ćete teški
rad, nećete nositi ništa teško, živjet ćete u prekrasnoj kući, u vašim štalama
nalazit će se divni konji, presvlačit ćete se svaki dan u skupocjenu odjeću,
vaša nosiljka bit će udobna i uživat ćete povjerenje faraona.’’
 ‘‘Velik broj lijenih i dobro osiguranih pisara doista tako i živi, ali ja se
nadam da ću biti u stanju čitati teške tekstove, sudjelovati pri obredima i da
će mi biti dozvoljeno prinositi žrtve u procesijama.’’
‘‘Ali, to su skromne ambicije, prinče Kha.’’
‘‘Naprotiv, Meba! One iziskuju dugotrajan napor.’’
‘‘Zar za starijeg Ramzesovog sina nije predviđena bolja sudbina?’’
‘‘Hijeroglifi su moji vodiči, jesu li oni ikada lagali?’’
Ovaj dječak od dvanaest godina iznenadio je Mebu, imao je dojam da
razgovara s iskusnim pisarom koji gospodari samim sobom i koji je
ravnodušan na laskanja.
‘‘Život nije ništa drugo nego rad i obveza.’’
‘‘Ja svoj ni ne shvaćam drukčije, Meba, zar je to za osudu?’’
‘‘Ne, razumije se da nije.’’
‘‘Vi, koji zauzimate tako važno mjesto, zar se toliko trudite da se
zabavite?’’
Diplomat je izbjegao Khaov pogled.
‘‘Vrlo sam zauzet, jer međunarodna politika Egipta zahtijeva velike
nadležnosti.’’
‘‘Nije li moj otac taj koji donosi odluke?’’
‘‘Naravno, ali moji suradnici i ja marljivo radimo kako bismo mu olakšali
dužnosti.’’
‘‘Želio bih se pobliže upoznati s vašim poslom.’’
‘‘To je vrlo složeno, i ne znam da li...’’
‘‘Potrudit ću se razumjeti o čemu se radi.’’
Dolazak male Khaove sestre, živahne i razigrane Meritamon, donio je
diplomatu olakšanje.
‘‘Igraš se s mojim bratom? ‘‘upitala je djevojčica.
‘‘Ne, došao sam mu donijeti dar. ‘’
Zainteresiran, Kha podigne glavu.
‘‘O čemu se radi?’’
‘‘O držaču za četkice, prinče.’’
Meba mu pokaže jedan lijep stupić od pozlaćenog drveta, izdubljen, imao
je dvanaest četkica različite veličine.
‘‘To je... to je doista lijepo! ‘‘reče princ, odloživši na taburetu
upotrijebljenu četkicu kojom se do tog trenutka služio.
‘‘Smijem li pogledati? ‘‘upita Meritamon.
‘‘ Moraš biti pažljiva ‘‘reče Kha ozbiljno, ‘‘ti su predmeti vrlo osjetljivi.’’
 ‘‘Dopustit ćeš mi pisati?’’
‘‘Pod uvjetom da budeš vrlo oprezna, i da vučeš poteze izbjegavajući
pogreške.’’
Kha pruži sestri komadić korištenog papirusa i novu četkicu čiji je vrh
uronila u tintu. Princ je budno promatrao djevojčicu kako brižno povlači
hijeroglife.
Zauzeta svojim dužnostima, djeca su zaboravila na Mebinu prisutnosti.
Upravo je taj trenutak on čekao.
Uzme Khaovu upotrijebljenu četkicu i nestane.
12

Cijele je noći lijepa Izet sanjala kolibu od trske u kojoj je prvi put vodila
ljubav s Ramzesom. Tu su skrivali svoju strast i, ne razmišljajući o
budućnosti, uživali su u svakom trenutku, žudno zadovoljavajući želju.
Izet nikada nije željela postati kraljicom Egipta, taj je položaj nadilazio
njezine snage, samo je Nefertari za to bila sposobna. Ali kako zaboraviti
Ramzesa,Jcako zaboraviti ljubav koja je i dalje plamtjela u njenom srcu? Od
kada se vratio iz bitke, umirala je od žudnje za njim. Duh joj je klonuo, nije
više imala želje dotjerivati se, navukla bi na sebe bilo kakvu haljinu, nije se
ni obuvala.
Jedva je nekako uspjela potisnuti taj jad. Ponovno pronađena Izetina
ljepota zavela bi i najravnodušnijeg čovjeka kada bi je samo primijetio,
uzdrhtalu i uznemirenu, u hodniku palače koji je vodio od Ramzesovog
kabineta, do njegovih privatnih odaja. Kada bude krenuo tim putem, usudit
će se mu se prići... Ne, u stvari, željela je pobjeći.
Ako bude dosađivala Ramzesu, poslat će je u provinciju, i bit će osuđena
na to da ga nikada više ne vidi. Postoji li gora kazna?
Kada se kralj pojavio, Izetina koljena pokleknuše. Nije imala snage otići i
nije joj polazilo za rukom otrgnuti pogled s njega, čiji su moć i
dostojanstveno držanje bili kao u boga.
‘‘Što radiš ovdje, Izet?’’
‘‘Željela sam ti reći... Rodila sam ti drugog sina.’’
‘‘Dadilja mi ga je pokazala, Merneptah je divan.’’
‘‘Voljet ću ga kao što volim Khaa.’’
‘‘Uvjeren sam u to.’’
‘‘Za tebe ću i dalje biti zemlja koju ćeš moći obrađivati, voda u kojoj ćeš se
moći okupati... Želiš li još kojeg sina, Ramzese?’’
‘‘Institucija kraljevske djece omogućava mi da ih imam dovoljno.’’
‘‘Traži od mene što god hoćeš... Moja duša i moje tijelo pripadaju tebi.’’
‘‘Griješiš, Izet, nijedno ljudsko biće ne može biti u vlasništvu drugog
ljudskog bića.’’
‘‘Pa ipak, ja sam tvoja, možeš me uzeti u naručje kao ptičicu koja je pala iz
gnijezda. Uvenut ću ako me lišiš svoje topline.’’
‘‘Ja volim Nefertari, Izet.’’
 ‘‘Nefertari je kraljica, ja sam samo žena, zar me ne možeš voljeti
drukčijom ljubavlju?’’
‘‘S njom ja izgrađujem svijet. Samo velika kraljevska supruga može dijeliti
tu tajnu.’’
‘‘Dozvoljavaš li mi... da ostanem u palači?’’
Izetin glas se gotovo potpuno izgubio, o Ramzesovom odgovoru ovisila je
njezina budućnost.
‘‘Ostat ćeš ovdje podizati Khaa, Merneptaha i moju kćer Meritamon.’’

Krećanin je pripadao najamničkom odredu kojim je upravljao Seramana, i

bio je poslan da provede istragu u selima srednjeg Egipta, u blizini
napuštenog Ahnatonovog grada. Stari gusar, kao i njegov gazda, navikao je
na egipatski život i na materijalne prednosti koje su odatle proizlazile.
Premda mu je more nedostajalo, utješio se krstareći Nilom u malim brzim
brodicama i uživajući u tome da, iznenadnim i nepredvidljivim reakcijama,
nadmudri riječne zamke. Čak se i jedan iskusni moreplovac mora pokazati
poniznim pred brzim tokom rijeke, pješčanim sprudovima skrivenim ispod
tankog vodenog pokrivača i krdom pobjesnjelih nilskih konja.
Krećanin je bezuspješno pokazivao seljacima sliku mlade ubijene plavuše.
Iskreno rečeno, ispunjavao je svoju dužnost bez previše oduševljenja, čvrsto
uvjeren da je žrtva bila podrijetlom iz Pi Ramzesa ili Memphisa, Seramana
je poslao izaslanike u sve provincije, nadajući se da će netko od njih naići na
pravi trag, no Krećanin nije bio taj.
Naslijedio je mirno poljsko dobro, i živio je u ritmu godišnjih doba,
premda je bio siguran da on neće biti taj koji će dobiti nagradu koju je
Seramana obećao, ipak je marljivo ispunjavao povjerenu mu dužnost, sretan
da ima priliku mnoge sate provesti u toplim krčmama. Još dva ili tri dana
istraživanja i vratit će se u Pi Ramzes, doduše bez ulova, ali osvježen ovim
boravkom u provinciji.
Sjedeći za stolom, Krećanin je promatrao mladu djevojku koja je
posluživala pivo. Nasmijana i okretna, namjerno je izazivala posjetitelje.
Bivši gusar odluči iskušati sreću.
Dohvati je za rukav na tunici.
‘‘Sviđaš mi se, mala.’’
‘‘A, tko si ti?’’
‘‘Jedan muškarac. ‘’
Ona se nasmije.
 ‘‘Kako ste svi uobraženi!’’
‘‘Ja to mogu i dokazati.’’
‘‘Ah da... A kako?’’
‘‘Na svoj način.’’
‘‘Svi isto govore.’’
‘‘Ali, ja i radim.’’
Poslužiteljica prijeđe prstom preko svojih usana.
‘‘Čuvaj se, ja ne volim hvalisavce i veliki sam sladokusac...’’
‘‘Pa baš si me našla, to mi je najveća mana.’’
‘‘Čovječe, raspalio si mi maštu.’’
‘‘A, da prijeđemo na posao?’’
‘‘Što ti misliš tko sam ja?
‘‘Ono što i jesi, lijepa djevojka koja želi voditi ljubav s vještim
muškarcem.’’
‘‘Gdje si rođen?’’
‘‘Na otoku Kreti.’’
‘‘Da li si...pošten?’’
‘‘U ljubavi dajem onoliko koliko dobijem.’’
Našli su se noću, u šupi. Nijednom od njih nije bilo osobito stalo do
udvaranja, umjesto toga, baciše se jedno na drugo s takvim zanosom i
žestinom da su se smirili tek poslije nekoliko ljubavnih okršaja.
‘‘Podsjećaš me na nekog ‘‘reče on. ‘‘Tvoje mi lice budi uspomenu na osobu
koju bih jako želio ponovno vidjeti.’’
‘‘Tko je to?’’
Krećanin joj pokaza sliku mlade plavuše.
‘‘Poznajem je ‘‘reče služavka.’’
‘‘Znači, stanuje u ovom kraju?’’
‘‘Živjela je u malom selu, na rubu napuštenog grada, blizu pustinje. Srela
sam je na tržnici prije nekoliko mjeseci.’’
‘‘Znaš li kako se zove?’’
‘‘Ne znam. Nikada nisam s njom razgovarala.’’
‘‘Je li živjela sama?’’
‘‘Ne, s njom je bio jedan čovjek, neka vrsta vrača koji još vjeruje u laži
onog prokletog faraona. Nitko s njim nije blizak.’’
Za razliku od drugih sela u tom području, ovo nije bilo ni najmanje
privlačno. Prašnjave kuće, oguljena pročelja, oljuštena boja sa zidova,
napušteni vrtovi... Tko bi uopće želio ovdje živjeti? Krecanin se uputio
glavnim blatnjavim putem po kojem su žvakale koze.
Odnekud se začuje škripa drvenog kapka.
Neka djevojka šmugne, stežući u rukama lutku od sifona. Spotakne se, a
Krecanin je dohvati za zglob ruke.
‘‘Gdje stanuje vrač? ‘’
Djevojčica se otimala.
‘‘Ako mi ne odgovoriš, uzet ću ti lutku.’’
Ona pokaže na onižu kuću, s prozorima na kojima su bile pribijene
drvene rešetke i sa zatvorenim vratima. Pustivši djevojčicu, Krećanin potrča
prema oronuloj kućici i odgurne vrata jednim udarcem ramena.
Četvrtasta prostorija, s nabijenim zemljanim podom, bila je u polumraku.
Na krevetu od palme umirao je neki starac.
‘‘Policija ‘‘reče Krecanin ‘‘nemate se čega bojati.’’
‘‘Što želite?’’
‘‘Recite mi tko je ova mlada žena? ‘’
On pokaže starcu sliku plavuše.
‘‘Lita... to je moja mala Lita... Vjerovala je da pripada obitelji heretika... I
odveo ju je.’’
‘‘O kome govorite?’’
‘‘O nekom strancu... O stranom vraču koji je ukrao Litinu dušu.’’
‘‘Kako se on zove?'’’
‘‘Ponovno je došao... Skriva se u grobovima... U grobovima, siguran sam u
to.’’
Glava mu padne na stranu. Uzdahnu, ali više nije mogao govoriti.
Krećanina je hvatao strah.
Mračni otvori napuštenih grobova izgledali su kao paklena ždrijela. Zaista
je čovjek trebao imati nečeg demonskog u sebi da ih izabere za svoje
skrovište. Možda mu je starac lagao, ali on je morao provjeriti to mjesto. Uz
malo sreće, uhvatit će Litinog ubojicu, odvest će ga u Pi Ramzes i dobit će
nagradu.
Iako mu je pred očima bila lijepa slika, Krećanin se loše osjećao. Bilo mu
je draže potući se na slobodnom prostoru, uloviti se u koštac s nekoliko
gusara na moru, zadavati udarce pod otvorenim nebom... Ulaziti u ove
grobnice bilo mu je odvratno, ali nije želio odustati.
Kad se uzverao uz jednu padinu, uputio se prema prvom grobu s visokim
svodom i zidovima na kojima su bile naslikane ličnosti koje su odavale
počast Ahnatonu i Nefertiti. Pažljivo se krećući, stigao je do kraja grobnice
ali nije otkrio ni mumiju ni bilo kakav trag ljudske prisutnosti. A ni demon
ga nije napao.
Ohrabren, Krećanin je istražio i drugu grobnicu, jednako praznu kao što
je bila i prva. Stijena, loše kvalitete, odroni se, ovdje isklesani prizori
zasigurno neće preživjeti stoljeća. Šišmiši, uznemireni, otprhnuše.
Starac koji ga je uputio na ovo mjesto nesumnjivo je buncao. Pa ipak,
Seramanin izaslanik odluči obići još dvije, tri velike grobnice prije negoli
ode iz ovog napuštenog mjesta. Ovdje je sve bilo mrtvo, zasigurno mrtvo.
Nakon što je prošao duž strme padine koja je dominirala nad ravnicom
gdje je bio podignut Grad Sunčevog Vidokruga, uđe u Merireov grob, grob
velikog Atonovog svećenika. Reljefi su bili očuvani, Krećanin se divio
predstavi kraljevskog para obasjanog sunčevim zracima.
Iza njega, začuli su se lagani koraci.
Prije negoli se policajac imao vremena okrenuti, mag Ofir mu prereže
grlo.
13

Meba zatvori oči. Kada ih je ponovno otvorio, Krećaninov leš je ležao na

zemlji.
‘‘Niste imali pravo to napraviti, Ofire, niste imali pravo!’’
‘‘Meba, prestanite cmizdriti.’’
‘‘Ali, upravo ste ubili čovjeka!’’
‘‘A vi ste bili svjedok ubojstva.’’
Ofirov pogled bio je tako prijeteći da je diplomat uzmaknuo i dublje se
povukao u unutrašnjost groba. Želio je pobjeći od tih nevjerojatno okrutnih
očiju koje su ga pratile u polumraku.
‘‘Poznajem to njuškalo ‘‘ustvrdi Henar. ‘‘To je jedan od Seramaninih
plaćenika zaduženih za Ramzesovu zaštitu.’’
‘‘Policajac kojeg su poslali za nama... Sard se sigurno zanimao za Litin
identitet i pokušavao doći do informacija. Prisutnost uhode dokazuje da je
započela široka operacija.’’
‘‘Nismo više sigurni na ovom prokletom mjestu ‘‘zaključi Henar.
‘‘Nemojmo biti tako malodušni, ovo njuškalo više neće progovoriti.’’
‘‘Pa ipak je uspio doći do nas... Seramana će napraviti to isto.’’
‘‘Samo jedan brbljivac može otkriti naše skrovište, Litin staratelj kojeg u
selu smatraju vračem. Ta stara budala umire, ali još ima snage izdati nas. Još
ću se večeras pobrinuti za njega.’’
Meba se osjeti pozvanim umiješati se.
‘‘Nećete izvršiti još jedno ubojstvo!’’
‘‘Izađite iz sjene! ‘‘zapovjedi Ofir.
Meba je oklijevao.
‘‘Požurite.’’
Diplomat istupi. Tik mu je izobličio usnu.
‘‘Ne dodirujte me, Ofire!’’
‘‘Vi ste naš saveznik i moj podređeni, ne zaboravite to.’’
‘‘Svakako, ali ta ubojstva...’’
‘‘Mi se ne nalazimo na tako udobnom mjestu kao vaš Ministar. Pripadate
špijunskoj mreži koja ima za cilj suprotstaviti se Ramzesovoj vlasti,
pokušati ga uništiti i omogućiti Hetitima da zavladaju Egiptom. Smatrate li
da je za to dovoljno malo diplomatskog prenemaganja? Jednoga dana, i vi
ćete također biti primorani potisnuti neprijatelja koji prijeti vašoj
sigurnosti.’’
‘‘Ja sam visoki službenik i ja...’’
‘‘Vi ste sudionik u ubojstvu policajca, Meba, sviđalo se to vama ili ne.’’
Pogled diplomata ponovno se zaustavi na Krećaninovom lešu.
‘‘Nisam mislio da će trebati ići tako daleko.’’
‘‘E pa, sada znate.’’
‘‘Ovaj nas je špijun prekinuo ‘‘podsjeti ih Henar. ‘‘Jesi li uspio, Meba?’’
‘‘Zbog toga sam se i izložio riziku i došao na ovo ukleto mjesto! Da, uspio
sam.’’
Ofirov glas postane blag i zavodljiv.
‘‘Izvrsno obavljen posao, prijatelju. Ponosni smo na vas.’’
‘‘Ja se držim svojih obaveza, a vi nemojte zaboraviti vaše.’’
‘‘Naša buduća vlast neće vas zaboraviti, Meba. Pokažite mi blago koje ste
ukrali.’’
Diplomat pokaza Khaovu četkicu.
‘‘Princ se njome služio pri pisanju.’’
‘‘Izvrsno ‘‘uskliknu Ofir ‘‘doista izvrsno!’’
‘‘Što namjeravate napraviti s njom?’’
‘‘Zahvaljujući tom predmetu, zarobit ćemo Khaovu energiju i upotrijebit
ćemo je protiv njega.’’
‘‘Vi nikako nemate namjeru da...’’
‘‘Stariji Ramzesov sin je naš neprijatelj. Svako iskušenje koje može
oslabiti kraljevski par ide nama u prilog.’’
‘‘Ali Kha je dijete!’’
‘‘On je stariji faraonov sin.’’
‘‘Ne, Ofire, ne dijete...’’
‘‘Vi ste izabrali stranu. Prekasno je za povlačenje. ‘’ Mag ispruži ruku.
‘‘Dajte mi taj predmet.
Oklijevanje diplomata zabavljalo je Henara. Toliko je prezirao tog jadnika
da bi ga najradije vlastitim rukama zadavio. Sasvim polagano, Meba pruži
četkicu Ofiru.
‘‘Je li zaista nužno potrebno upotrijebiti tog dječaka?’’
‘‘Idite u Pi Ramzes ‘‘naloži mag ‘‘i ne vraćajte se više.’’
‘‘Hoćete li još dugo boraviti u ovom grobu?’’
‘‘Onoliko koliko je potrebno da izvršimo magijski obred vračanja.’’
‘‘A, zatim?’’
 ‘‘Nemojte biti previše znatiželjni, ja sam taj koji će s vama stupiti u
kontakt.’’
‘‘Moj položaj u prijestolnici postaje neizdrživ.’’
‘‘Sačuvajte hladnokrvnost i sve će biti u redu.’’
‘‘Kako da se ponašam?’’
‘‘Radite svoj uobičajeni posao, a moje će upute doći u pravom trenutku.’’
Diplomat krene prema izlazu, a potom se vrati nekoliko koraka.
‘‘Razmislite Ofire. Ramzes će pobjesnjeti ukoliko mu netko takne sina i...’’
‘’ Idite, Meba.’’
Sa ulaza u grobnicu, Ofir i Henar su promatrali svog suučesnika kako se
spušta padinom i penje na konja, skrivenog iza nekakve razrušene kuće.
‘‘Nisam siguran u ovog kukavicu ‘‘reče Henar. ‘‘Sliči mi na poludjelog
štakora koji uzalud traži izlaz iz stupice. Zašto ga odmah ne maknemo?’’
‘‘Sve dok Meba zauzima službeni položaj, može nam biti od koristi.’’
‘‘A, što ako mu padne na pamet da otkrije gdje se nalazimo?’’
‘‘Mislite da si nisam postavio isto pitanje?’’

Od Ramzesovog povratka, Nefertari je doživjela tek rijetke trenutke

intimnosti sa svojim mužem. Ameni, vezir, ministri i veliki svećenici stalno
su zasjedali u vladarevom kabinetu, a i sama je kraljica bez prekida
nastavljala odgovarati na molbe pisara, upravnika radionica, poreznika i
drugih službenika koji su pripadali njezinoj Kući.
Često je žalila zbog toga što nije postala glazbenica sa službom u hramu,
tamo bi mirno živjela, udaljena od svakodnevnih poslova, no, egipatska
kraljica nije imala pravo skloniti se i morala je ispunjavati svoje obaveze,
bez žalbi na umor i napor stalnih iskušenja.
Zahvaljujući stalnoj Tujinoj pomoći, Nefertari je naučila vještinu vladanja.
Tijekom sedam godina vladavine, Ramzes je mnoge mjesece proveo izvan
zemlje i na bojnom polju, stoga je mlada kraljica iz sebe morala crpiti snagu
kako bi podnijela težinu krune i obavljala obrede koji su osiguravali
neraskidivu vezu između bratstva bogova i ljudske zajednice. Nefertari nije
bila nezadovoljna time što nije imala vremena posvetiti se razmišljanju o
sebi, cijeli je njen dan bio ispunjen dužnostima, i to je jednostavno bilo tako.
Na žalost, Kha i Meritamon često su bili daleko od nje, i ona je nepovratno
gubila dragocjene trenutke u kojima bi mogla pratiti dječji razvoj. Iako su
Kha i Merneptah bili Ramzesovi i Izetini sinovi, ona ih je voljela koliko i
svoju kćer Meritamon. Ramzes je bio u pravu kad je zamolio Izet da bdije
nad odgojem troje djece. Između dviju žena nije postojalo rivalstvo ali ni
intimnost, budući da više nije mogla rađati, sama Nefertari je zamolila
Ramzesa da se sjedini s lijepom Izet kako bi mu ona podarila još potomaka,
među kojima će on izabrati svoga nasljednika. Poslije Merneptahovog
rođenja, Ramzes je odlučio udaljiti se od Izet i usvojiti neograničen broj
"kraljevske djece" čime bi se obznanila plodnost kraljevskog para.
Ljubav koju je kraljica osjećala prema Ramzesu nadilazila je puteno
zadovoljstvo, nije se radilo samo o tome da je on čovjek koji ju je zaveo, već,
prije svega, njegova blistavost. Oni su tvorili jedno biće, i ona je bila sigurna
u to da su u svakom trenutku zajedno, bez obzira na udaljenost.
Umorna, kraljica se prepustila vještim rukama svoje manikerke i
pedikerke, na kraju dugog radnog dana, opustila se, prepuštajući se
tretmanima koji su joj pomagali da u svakoj prilici izgleda vedro i smireno,
bez obzira na to koliko velike bile njezine brige.
Najzad je došao divan trenutak za tuširanje, dvije sluškinje polijevale su
kraljičino tijelo toplom i mirisnom vodom. Potom se ispružila na mlake
pločice, to je bio početak duge masaže s kremom napravljenom od tamjana,
smolaste mastike, ulja i limuna koji uklanja napetost prije spavanja.
Nefertari je razmišljala o propustima za koje je bila odgovorna, o
greškama koje je napravila, beskorisnim postupcima, ispravan put je
isključivo rad, jer pravedan čin obogaćuje Zakon boginje Maat i čuva zemlju
od kaosa.
Iznenada, ruka koja je masirala kraljicu promijeni ritam i postane
nježnija.
‘‘Ramzese...’’
‘‘Dozvoljavaš li mi da zamijenim tvoju sluškinju?’’
‘‘Morat ću razmisliti o tome.’’
Ona se polako okrene i ugleda njegov zaljubljeni pogled.
‘‘Zar nemaš beskrajne susrete s Amenijem i upraviteljima žitnica?’’
‘‘Ova večer i ova noć pripadaju nama. ‘’
Ona razveže Ramzesovu pregaču.
‘‘Koja je tvoja tajna, Nefertari? Ponekad mi se čini da tvoja ljepota nije od
ovog svijeta.’’
‘‘Zar naša ljubav jest?’’
Ispružiše se na mlakim pločicama, mirisi im se pomiješaše, usta sjediniše,
a potom ih obostrana želja odnese na valovima užitka.
Ramzes je ogrnuo Nefertari velikim šalom na kojem su bila naslikana
krila božice Izide, uvijek u pokretu da bi osigurala dah života.
‘‘Kako je lijep!’’
‘‘Novo remek djelo iz tkaonice, da ti više ne bude hladno.’’
Priljubila se uz kralja.
‘‘Molimo bogove da nas nikada više ne razdvoje.’’
14

Osvijetljena s tri velika prozora a claustra, Ramzesova radna prostorija

bila je isto tako gola kao i ona njegovog oca Setija, bijeli zidovi bez ukrasa,
veliki stol, naslonjač s pravim naslonom za vladara, slamnate stolice za
posjetitelje, ormar od papirusa u kojem su se nalazili magijski spisi
namijenjeni tome da čuvaju kraljevu osobnost, karta Bliskog istoka i kip
pokojnog faraona čiji je pogled uprt u vječnost bdio nad radom njegovog
sina.
U blizini kraljevog pribora za pisanje nalazile su se dvije savijene
bagremove grane, na krajevima čvrsto povezane lanenim konopcem, bile su
to Setijeve rašlje kojima se Ramzes već služio.
‘‘Kada će se održati proces? ‘‘upita Amenija.
‘‘Za petnaestak dana.’’
Pisar je, kao i obično, bio zatrpan velikom količinom papirusa i
neispisanih pločica. Iako su mu leda bila slaba, trudio se sam nositi sve
povjerljive dokumente.
‘‘Jesi li obavijestio Mojsija?’’
‘‘Razumije se.’’
‘‘I kakva je bila njegova reakcija?’’
‘‘Izgledao je smiren.’’
‘‘Da li si mu rekao da imamo dokaz o njegovoj nevinosti?’’
‘‘Nagovijestio sam mu da njegov slučaj nije bezizgledan.’’
‘‘Čemu toliki oprez?’’
‘‘Zato što ni ti ni ja ne znamo kakav će biti ishod suđenja.’’
‘‘Samoobrana nije za osudu.’’
‘‘Mojsije je ubio čovjeka, štoviše, muža tvoje sestre Dolante.’’
‘‘Umiješat ću se kako bih rekao što mislim o tom jadniku.’’
‘‘Ne, Veličanstvo, ne možeš se ni na koji način umiješati. Faraon jamči
prisutnost Maat na zemlji i pravedni mir, stoga se ne smije uplitati u sudsku
proceduru.’’
‘‘Misliš da ja to ne znam?’’
‘‘Da li bih ti bio prijatelj kada ti ne bih pomagao da se boriš protiv samog
sebe?’’
‘‘To je teška dužnost, Ameni!’’
 ‘‘Ja sam uporan i tvrdoglav.’’
‘‘Zar se Mojsije nije sam vratio u Egipat?’’
‘‘To ne umanjuje ni njegovu krivnju ni njegov postupak.’’
‘‘Zar ćeš prihvatiti razloge protiv njega?’’
‘‘Mojsije je također i moj prijatelj, ja ću na sudu iznijeti olakotne činjenice.
Ali, hoće li to uvjeriti vezira i suce?’’
‘‘Mojsije je na dvoru bio vrlo cijenjen, svatko će razumjeti stjecaj
okolnosti koji ga je doveo do toga da ubije Sarija.’’
‘‘Nadajmo se, Veličanstvo.’’

Premda je proveo ugodnu noć s dvije susretljive Sirijke, Seramana je bio

loše raspoložen. Prije doručka, koji su Egipćani zvali "ispiranje usta", morat
će pronaći još dvije uličarke.
Unatoč svim njegovim naporima, još nije bio poznat identitet mlade
ubijene plavuše.
Sard je vjerovao da će, zahvaljujući slici žrtve, brzo naići na pravi trag. Ali
ni u Pi Ramzesu, ni u Memphisu, ni u Tebi nitko nije poznavao plavušu.
Postojao je samo jedan mogući razlog, da je bila udaljena s najvećom
opreznošću.
Jedan bi svjedok mogao mnogo znati o tome, Dolanta, Ramzesova sestra.
Ali, na žalost, Seramana je nije mogao ispitati onako kako bi to želio. Javno
se pokajavši i zaklevši se kraljevskom paru na vjernost, licemjerna je
Dolanta ponovno zadobila, makar i djelomično, njihovo povjerenje.
Sav izvan sebe, Sard je pročitao izvještaje koje su mu dostavili uhode
nakon povratka iz provincija. Elefantina, El Kab, Edfu, gradovi Delte... Ništa.
Kada je provjerio popis svojih naredbi, jedan detalj ga je iznenadio, Krećanin
još nije podnio izvještaj o svojoj istrazi. Taj stari gusar je bio željan nagrade,
a znao je kaznu koja ga je čekala za nedisciplinu.
Zaboravivši se obrijati, Seramana se na brzinu odjene i ode do Amenija.
Dvadeset elitnih službenika koji su činili njegovu administraciju još nisu
došli na posao, ali je osobni Ramzesov tajnik i nosač njegovih sandala već
slagao papiruse, nakon što je pojeo ječmenu kašu, smokve i sušenu ribu.
‘‘Muči te neki problem, Seramana?’’
‘‘Jedan izvještaj mi nedostaje.’’
‘‘Da li je to toliko zabrinjavajuće?’’
‘‘Jest, kada je Krećanin u pitanju. On je oličenje točnosti.’’
‘‘Kuda si ga poslao?’’
 ‘‘U srednji Egipat, u provinciju El’‘Berseh. Točnije, nedaleko od
napuštenog Ahnatonovog grada.’’
‘‘Zabačeno mjesto.’’
‘‘Ugledao sam se na tebe i postao savjesniji.’’
Ameni se nasmješi. Dva čovjeka nisu oduvijek bili prijatelji, ali nakon
pomirenja pokazivali su iskreno poštovanje jedan za drugog.
‘‘Možda se radi o običnom kašnjenju.’’
‘‘Krećanin se trebao vratiti prije tjedan dana.’’
‘‘Iskreno, slučaj mi izgleda nevažan.’’
‘‘Moj me instinkt uvjerava u suprotno, što je mnogo gore.’’
‘‘Zašto mi to govoriš? Raspolažeš svim potrebnim ovlastima da rasvijetliš
taj misterij.’’
‘‘Zato što ništa nije onako kako bi trebalo biti, Ameni, ništa.’’
‘‘Objasni mi.’’
‘‘Mag je nestao, Henarov leš nije pronađen, nismo otkrili identitet ubijene
djevojke... Zabrinut sam.’’
‘‘Ramzes kontrolira situaciju.’’
‘‘Nismo u miru, koliko je meni poznato, a Hetiti nisu odustali od toga da
napadnu Egipat!’’
‘‘Ti, dakle, držiš da hetitska špijunska mreža nije u potpunosti razbijena.’’
‘‘Zatišje pred buru... Eto što ja osjećam. A moj instinkt me malo kad
prevari.’’
‘‘Što, dakle, predlažeš?’’
‘‘Otići ću u taj izgubljeni grad. Želim otkriti što se dogodilo Krećaninu.
Čuvaj Ramzesa dok se ne vratim.’’
Dolanta, starija Ramzesova sestra, bila je žrtva vlastitih sumnji. Krupna
smeđa žena živjela je životom besposlene i bogate aristokratkinje, išla je od
gozbe do gozbe, sa prijema na prijem. Vodila je beznačajne razgovore s
priglupom, otmjenom gospodom, a udvarali su joj se nepodnošljivi starci i
mladi zavodnici čiji su razgovori bili jednako prazni kao i njihove glave.
Nakon što je pristupila Atonovom kultu, kultu jedinog boga, Dolanta je
imala samo jednu opsesiju, pomoći istini da izađe na vidjelo, učiniti da
konačno zasja cijelom egipatskom zemljom, prognati lažne bogove i one koji
ih poštuju. Ali Dolanta je susretala samo slijepe ljude koji su bili zadovoljni
onim što su imali.
Bez Ofirove prisutnosti i njegovih savjeta, izgledala je kao utopljenik.
Kako je vrijeme odmicalo, tako je i njena hrabrost nestajala. Kako zadržati
vjeru kada nema ničeg i nikog da bi je podupirao? Dolanta je očajavala nad
budućnošću koja joj se već činila mrtvom.
Njezina sobarica, crnka pronicljivog pogleda, mijenjala je posteljinu i
čistila sobu.
‘‘Da li vi patite, princezo?’’
‘‘Tko bi mi mogao zavidjeti na sudbini?’’
‘‘Lijepe haljine, šetnje po prekrasnim vrtovima, susreti s važnim
ljudima...Evo, ja vam pomalo zavidim.’’
‘‘Da li si nesretna?’’
‘‘Oh, ne! Imam dobrog muža, dvoje zdrave djece, zarađujemo dovoljno za
život. Uskoro će moj muž dovršiti našu novu kuću.’’
Dolanta odluči postaviti joj pitanje koje ju je dugo mučilo.
‘‘A Bog... Razmišljaš li ponekad o njemu?’’
‘‘Bog je posvuda, princezo, dovoljno je poštovati bogove i promatrati
prirodu.’’
Dolanta nije više inzistirala. Ofir je imao pravo, trebalo je silom nametnuti
pravu vjeru, a ne čekati da se ljudi sami preobrate. Podčinjeni dogmi, odreći
će se svojih prošlih zabluda.
‘‘Princezo... Znate li što se govori?’’
Sobaričine oči pokazivale su silnu želju za ogovaranjem. Dolanta će
možda dobiti neku zanimljivu informaciju.
‘‘Šapuće se da imate namjeru ponovno se udati i da mnogi uzdišu za
vama, boreći se za tu čast.’’
‘‘Pričaju gluposti.’’
‘‘Šteta... Već ste dovoljno dugo bili u žalosti. Po mom mišljenju, nije dobro
da žena vaših kvaliteta pati u samoći.’’
‘‘Takav život mi odgovara.’’
‘‘Izgledate, ponekad, tako tužni... To je normalno, razumije se. Mislili ste
na vašeg muža. Nesretnik, ubijen! Kako li su Oziris i njegov sud osudili dušu?
Na stranu svo poštovanje za vas, princezo, ali govorka se i to da se vaš muž
nije uvijek ponašao kako dolikuje.’’
‘‘To je tužna istina.’’
‘‘Pa zašto se onda zatvarate u svoja nesretna sjećanja?’’
‘‘Ne zanima me novi brak.’’
‘‘Sreća će doći, princezo! Osobito ako ubojica vašeg muža bude osuđen.’’
‘‘Što znaš o tome?’’
‘‘Mojsiju će biti suđeno.’’
 ‘‘Mojsiju... Ali on je u bijegu.’’
‘‘To je još tajna, ali moj muž je prijatelj sa zatvorskim čuvarem, Židov je u
zatvoru. Sigurno će biti osuđen na smrt.’’
‘‘Može li ga netko vidjeti?’’
‘‘Ne, tamo je u tajnosti zbog ozbiljnosti optužbe za koju ga se tereti.
Sigurno će vas pozvati na sud i imat ćete priliku osvetiti se.’’
Mojsije se vratio! Mojsije, koji vjeruje u jednog boga! Je li to znak sudbine
odaslat Dolanti?
15

Sudski proces Mojsiju održavao se u velikoj sali suda pod predsjedanjem

vezira, sluge boginje Maat. Odjeven u tešku, uštirkanu haljinu, nosio je kao
jedini nakit srce, simbol savjesti ljudskog bića kojem će, nakon iskustva
smrti, biti suđeno na vagi s druge strane života.
Prije negoli će otvoriti raspravu, vezir se susreo s Ramzesom u hramu
boga Ptah da bi mu ponovno položio zakletvu, koju je dao još dok je bio
postavljen na taj položaj, poštovat će boginju pravde i neće biti pristran.
Čuvajući se toga da mu da bilo kakav savjet, kralj se zadovoljio time da
potvrdi njegov čin.
Velika sala bila je puna. Nijedan član dvora nije želio propustiti događaj.
Mogla se primijetiti prisutnost nekoliko starješina židovskih klanova.
Mišljenja su bila podijeljena, jedni su i dalje bili uvjereni u Mojsijevu krivnju,
dok su drugi očekivali nove dokaze koji će objasniti njegov povratak. Svi su
poznavali snažnu Mojsijevu osobnost, i nitko nije ni pomišljao da se njegovo
ponašanje temeljilo na naivnosti.
Vezir je otvorio raspravu slaveći boginju Maat, Zakon koji će nadživjeti
ljudsku vrstu. Na popločani pod položio je četrdeset dva bakarna listića koja
su podsjećala da će pravda biti primijenjena na područja svih egipatskih
provincija kojih je upravo toliko bilo.
Dvojica vojnika uvedoše Mojsija. Svi su pogledi bili uprti u Židovka.
Slikovitog lica, bradat, upečatljivog držanja,bivši Ramzesov velikodostojnik
pokazivao je iznenađujuću smirenost. Vojnici su uputili Mojsija da mora
sjesti nasuprot veziru.
S jedne i s druge strane od Ministra pravosuđa sjedila je porota od
četrnaest članova, među kojima su bili, jedan geometar, svećenica boginje
Sekhrnet, lijčnik, stolar, majka jedne obitelji, seljak, računovođa, dvorska
dama, građevinski radnik, tkalja, general Raove vojske, kamenorezac, pisar
u žitnici i mornar.
‘‘Vaše ime je Mojsije?’’
‘‘Točno.’’
‘‘Odbijate li prihvatiti nekog od članova porote? Pogledajte ih i
razmislite.’’
‘‘Imam povjerenja u pravdu u ovoj zemlji.’’
 ‘‘Nije li ovo i vaša zemlja?’’
‘‘Rođen sam ovdje, ali sam Židov.’’
‘‘Vi ste Egipćanin, i bit će vam suđeno kao takvom.’’
‘‘Da li bi ispitivanje i presuda bili drukčiji da sam stranac?’’
‘‘Svakako da ne.’’
‘‘Pa, ako je tako, zbog čega je važno što sam?’’
‘‘Na ovom sudu je da to procijeni. Da li se sramite biti Egipćanin?’’
‘‘Na ovom sudu je da to procijeni, kao što ste upravo rekli.’’
‘‘Optuženi ste za ubojstvo nadzornika radnika po imenu Sari, kao i za
bijeg nakon tog čina. Jesu li vam ove činjenice poznate?’’
‘‘Poznate su mi, ali su nužna neka objašnjenja.’’
‘‘To je predmet ove rasprave. Držite li netočnima odredbe optužbe?’’
‘‘Ne.’’
‘‘Razumijete, dakle, da bih vam prema zakonu trebao dosuditi smrtnu
kaznu.’’
Žamor se proširi salom, Mojsije ostane nepomičan, kao da se te strašne
riječi nisu ticale njega.
‘‘Uzimajući u obzir težinu činjenica ‘‘objasni vezir ‘‘neću postaviti nikakva
ograničenja na dužinu trajanja procesa. Optuženi će imati na raspolaganju
svo potrebno vrijeme da se brani i objasni razloge svog kriminalnog djela.
Zahtijevam apsolutnu tišinu i prekinut ću raspravu na najmanji znak nereda,
krivci će biti kažnjeni teškom kaznom.’’
Sudski činovnik se obrati Mojsiju.
‘‘Koji ste položaj zauzimali u to vrijeme?’’
‘‘Bio sam dužnosnik na egipatskom dvoru i nadzornik radova na
gradilištu Pi Ramzesa. Točnije, bio sam upravitelj grupe židovskih ciglara.’’
‘‘Na temelju mog spisa može se zaključiti da su svi bili zadovoljni vašim
radom. Bili ste faraonov prijatelj?’’
‘‘Točno.’’
‘‘Studirali ste na Univerzitetu u Memphisu, zatim ste bili upravnik harema
u Mer Uriju, nadzornik radova u Karnaku, a potom šef graditelja u Pi
Ramzesu... Briljantna karijera koja je upravo započela. Žrtva, Sari, išao je
suprotnim putem. On je bio Ramzesov odgajatelj, nadao se da će postati
upravitelj univerziteta u Memphisu, ali je potom bio prisiljen prihvatiti niži
položaj. Je li vam bilo poznato zašto je izgubio ugled?’’
‘‘Imam o tome svoje mišljenje.’’
‘‘Možete li nas s njime upoznati?’’
 ‘‘Sari je bio prostak, ambiciozan i zavidan. Snašla ga je, mojom rukom,
sudbina kakvu je zaslužio.’’
Ameni zatraži riječ od vezira.
‘‘Mogu objasniti stvar, Sari je kovao zavjeru protiv Ramzesa. Budući da
je bio Dolantin muž, kralj je bio popustljiv.’’
Mnogi su dvorjani izgledali iznenađeni.
‘‘Neka pristupi princeza Dolanta ‘‘zapovjedi vezir.
Oklijevajući, ona izađe pred suce.
‘‘Potvrđujete li Mojsijeve i Amenijeve izjave? ‘’
Dolanta spusti glavu.
‘‘One su odmjerene, rekla bih, vrlo odmjerene. Moj muž je postao
čudovište. Kada je uvidio da mu je karijera nepovratno uništena, počeo se
hraniti mržnjom prema podređenima koja je sve više rasla, tako da se
prema njima počeo ponašati s nepodnošljivom okrutnošću. Posljednjih
nekoliko mjeseci svog života progonio je i kažnjavao grupu židovskih ciglara
za koje je bio odgovoran. Da ga Mojsije nije ubio, učinio bi to netko drugi.’’
Vezir je izgledao zainteresiran.
‘‘Nisu li vaše izjave malo pretjerane?’’
‘‘Uvjeravam vas da nisu! Radi mog muža, život mi je postao pravo
mučenje.’’
‘‘Da li vas je njegova smrt razveselila? ‘’
Dolanta još više spusti glavu.
‘‘Ja...ja sam osjetila olakšanje i stidjela sam se sebe... Ali, kako mogu žaliti
za takvim tiraninom?’’
‘‘Imate li još kakvih pojedinosti koje nam želite iznijeti, princezo?’’
‘‘Ne... doista ne.’’
Dolanta ponovno sjedne među dvorjane.
‘‘Želi li netko obraniti sjećanje na Sarija i pobiti izjavu njegove supruge?’’
Nitko se nije javio za riječ. Pisar zadužen za zapisivanje iskaza bilježio ih
je lijepim i brzim rukopisom.
‘‘Kakva je vaša verzija događaja? ‘‘upita vezir Mojsija.
‘‘To je bio nesretan slučaj. Premda sam bio u zategnutim odnosima sa
Sarijem, nisam ga namjeravao ubiti.’’
‘‘Otkuda ta netrpeljivost?’’
‘‘Otkrio sam da je Sari bio ucjenjivač i da je progonio židovske ciglare.
Braneći jednog od njih, ubio sam Sarija iako to nisam želio, kako bih spasio
vlastiti život.’’
 ‘‘Tvrdite, dakle, da ste to učinili u samoobrani?’’
‘‘To je istina.’’
‘‘Zašto ste onda pobjegli?’’
‘‘Uhvatila me je panika.’’
‘‘Neobično, za nekoga tko je nevin.’’
‘‘Ubiti čovjeka predstavlja veliki šok. Za trenutak sam izgubio glavu i
reagirao sam kao pijanac. Zatim sam shvatio da sam počinio užasno djelo i
želio sam samo jedno, pobjeći od samoga sebe, nestati, zaboraviti i biti
zaboravljen. Zato sam se sakrio u pustinju.’’
‘‘Kada su se prve emocije stišale, mogli ste se vratiti u Egipat i predati se
sudu.’’
‘‘Oženio sam se i dobio sina. Egipat mi je izgledao daleko, vrlo daleko.’’
‘‘Zašto ste se onda vratili?’’
‘‘Da bih ispunio misiju.’’
‘‘Koju?’’
‘‘Zasad je to još moja tajna, iako nema nikakve veze s ovim procesom,
sutra će o tome svi znati.’’
Mojsijevi odgovori živcirali su vezira.
‘‘Vaša verzija događaja nije ni najmanje uvjerljiva, držanje vam ne ide u
prilog, a objašnjenja su vam prilično zbrkana. Vjerujem da ste Sarija ubili s
predumišljajem zato što je nepravedno postupao sa Židovima. Vaši su
motivi razumljivi, ali ipak se radi o zločinu. Od povratka u Pi Ramzes
nastavili ste se skrivati! Zar to nije dokaz krivnje? Čovjek čiste savjest ne
ponaša se na takav način.’’
Ameni procijeni da je došao trenutak za konačni udarac.
‘‘Imam dokaz Mojsijeve nevinosti. ‘’
Glas sudskog činovnika postane strog.
‘‘Ukoliko ne predočite ozbiljne argumente, bit ćete krivi za uvredu suda.’’
‘‘Ciglar kojeg je Mojsije branio zvao se Abner, Sari ga je ucjenjivao. Abner
se požalio Mojsiju, a Sari se želio osvetiti Abneru mučeći ga. Mojsije je stigao
u pravi trenutak i spriječio Sarija u maltretiranju svoje žrtve. No, svađa je
pošla po zlu i Mojsije je ubio Sarija bez ikakvog predumišljaja i u
samoobrani. Abner je bio svjedok događaja, i njegovo je svjedočenje
svojevremeno zabilježeno. Možete ga pročitati.’’
Ameni pruži dokument veziru.
Ovaj utvrdi da papirus zaista ima sudski pečat. Otvorio ga je, provjerio
datum i pročitao.
 Mojsije se nije usudio pokazati veselje, ali je zavjerenički pogledao
Amenija.
‘‘Ovaj dokument je autentičan i prihvatljiv ‘‘zaključi vezir.
Proces je bio završen, a sa Mojsija je skinuta optužba. Porota je proglasila
oslobađajuću presudu.
‘‘Prije oslobađajuće presude ‘‘doda veliki sudac ‘‘ipak bih želio proći
posljednju potvrdu iskaza.’’
Ameni nabra obrve.
‘‘Neka taj Abner dođe pred sud ‘‘zatraži vezir ‘‘i neka usmeno potvrdi
svoje svjedočenje.’’
16

Ramzes je bio ljut na Amenija.

’‘ Nesumnjiv dokaz, autentičan dokument, a Mojsije je još uvijek u
zatvoru!’’
‘‘Vezir je vrlo oprezan čovjek ‘‘reče obazrivo osobni kraljev tajnik.
‘‘Ali, što još hoće?’’
‘‘Ponavljam ti, želi vidjeti tog Abnera.’’
Ramzes je popustio pred činjenicama, moralo se udovoljiti zahtjevima
velikog suca.
‘‘Je li ga sud pozvao?’’
‘‘Da, i tu je nastao problem.’’
‘‘Zašto?’’
‘‘Ne mogu pronaći Abnera. Starješine plemena potvrdili su da je nestao
prije nekoliko mjeseci. Nitko ne zna što se s njim dogodilo.’’
‘‘Laž! Žele naštetiti Mojsiju.’’
‘‘Moguće, ali što se tu može napraviti?’’
‘‘Neka Seramana osobno preuzme istragu.’’
‘‘Treba malo pričekati. Seramana nešto istražuje u srednjem Egiptu, u
blizini napuštenog heretičkog grada. Opsjednut je željom da identificira
ubijenu plavušu. Iskreno rečeno, uvjeren je da hetitska špijunska mreža nije
uništena.’’
Ramzesa je polako prolazila ljutnja.
‘‘Kakvo je tvoje mišljenje, Ameni?’’
‘‘Henar je mrtav, njegovi suučesnici su u bijegu ili nam ne mogu naškoditi.
Ali Seramana se uzda u svoj instinkt.’’
‘‘Možda ima pravo, Ameni, instinkt predstavlja neposrednu inteligenciju,
iznad razuma koji nas često navede da zalutamo. Moj je otac instinkt
pretvorio u intuiciju i to mu je bilo od iznimne koristi.’’
‘‘Vaš otac, Seti, nije bio gusar!’’
‘‘Seramana dolazi iz predjela tame i dobro poznaje lukavstva i zamke. Bilo
bi pogrešno ne uzeti to u obzir. Pridruži mu se što prije i zapovjedi mu da se
vrati u Pi Ramzes.’’
‘‘Poslat ću glasnike.’’
‘‘I prenesi veziru poruku, želim vidjeti Mojsija.’’
 ‘‘Ali... on je u zatvoru!’’
‘‘Rasprava je održana, činjenice su poznate, naš razgovor ni na koji način
više ne može utjecati na tijek suđenja.’’
Snažan vjetar puhao je ravnicom u kojoj je na brzinu bio podignut Grad
Sunčevog Vidokruga, čije su razvaline izazivale sućut. U trenutku dok je
Seramana prolazio ulicom, jedan se dio zida srušio. Premda se mnogo puta
suočio sa strahom, Seramani nije bilo ni najmanje ugodno. Opasne sjenke
lutale su palačama i napuštenim kućama. Prije negoli ispita seljake, želio je
pogledati samo mjesto, susresti se s prikazama, razumjeti razmjere drame
koja se odvijala pod Atonovim suncem.
Kako se spuštala večer, Seramana se vratio u obližnje selo da bi se tu
smjestio i odspavao nekoliko sati prije no što krene u istraživanje. Selo se
doimalo pusto, ni magarca, ni guske, ni psa. Vrata i kapci na prozorima bili
su otvoreni. Sard izvadi iz korica kratak mač. Iako mu je oprez nalagao da se
ne mota olako sam na mjestima gdje vreba opasnost, ipak se pouzdao u
svoje iskustvo i snagu.
Na podu nekakvog sirotinjskog skrovišta sjedila je ožalošćena starica,
glave spuštene na koljena.
‘‘Ubij me ako hoćeš ‘‘reče slomljenim glasom. ‘‘Ovdje se više nema što
ukrasti.’’
‘‘Ne brini, pripadam Ramzesovoj policiji.’’
‘‘Idi, stranče, ovo je mjesto mrtvo, moj muž je mrtav, a i sama bih voljela
nestati.’’
‘‘Tko je bio tvoj muž?’’
‘‘Jedan pošten čovjek kojeg su optuživali da je bio vrač, premda je cijeli
svoj život proveo pomažući drugima... U znak zahvalnosti, taj ga je prokleti
mag ubio!’’
Seramana sjedne pokraj udovice koja je bila u prljavoj haljini i prašnjave
kose.
‘‘Opiši mi tog maga.’’
‘‘Kome je to potrebno?’’
‘‘Pronaći ću tog zločinca. ‘’
Udovica začuđeno pogleda Sarda.
‘‘Rugaš li se ti to meni?’’
‘‘Jesam li ti nalik na nekog tko se šali?’’
‘‘Prekasno, moj muž je mrtav.’’
‘‘Ne mogu ga vratiti u život, bogovi će se za njega pobrinuti, ali mogu
uhvatiti tog maga.’’
‘‘To je visok, mršav čovjek, s licem ptice grabljivice i ledenim očima.’’
‘‘Njegovo ime? ‘‘
‘’ Ofir.’’
‘‘Da li je Egipćanin?’’
‘‘Libijac.’’
‘‘Otkud znaš sve to?’’
‘‘Prije nekoliko mjeseci je došao k nama i razgovarao je s našom
usvojenom kćerkom Litom. Jadno dijete... Utuvila je sebi u glavu da je
povezana s heretičkim kraljem. Moj muž i ja pokušavali smo je razuvjeriti,
ali ona je radije vjerovala magu. Jedne je noći nestala i nikada je više nismo
vidjeli.’’
Seramana pokaže udovici sliku mlade plave djevojke koju je Ofir ubio.
‘‘Je li to ona?’’
‘‘Da, to je moja djevojčica, Lita... Ona je...’’
Sard nije želio prikrivati istinu, potvrdno kimne glavom.
‘‘Kada si posljednji put vidjela Ofira?’’
‘‘Prije par dana, kada je došao posjetiti mog bolesnog muža. Ofir ga je
natjerao da popije otrovnu tekućinu.’’
‘‘Skriva li se negdje u blizini?’’
‘‘U grobovima na strmoj padini, na mjestu koje posjećuju
demoni...Prereži mu grlo, izgazi mu leš nogama, zapali ga!’’
‘‘Morala bi otići odavde, ne možeš cijeli život živjeti sa sablastima.’’
Seramana izađe iz kolibe, skoči na konja i natjera ga u brzi galop u smjeru
grobnica. Dan se polako gasio.
Penjući se pješice uz strmu padinu, Sard je grabio uzbrdo gotovo trčećim
korakom, s mačem u ruci, nije želio nikakva iznenađenja, i namjeravao se
odatle živ vratiti. Šef Ramzesove tjelesne garde izabrao je grob čiji je otvor
bio najprostraniji i ušao unutra.
Sve je bilo pusto. Jedini stanovnici ovih napuštenih grobnica bili su likovi
urezani na zidovima, posljednji preživjeli iz te revolucionarne epohe.

Meritamon je svirala na harfi za kraljevski par tako umješno da se kralj

iznenadio. Sjedeći na stolicama na sklapanje, pored bazena po kojem su
plivali plavi lotosi, faraon i velika kraljevska supruga, s rukom u ruci, uživali
su u trenucima sreće. Ne samo da je osmogodišnja djevojčica bila pravi
virtuoz, već je pokazivala izvanredan senzibilitet. Krvnik, ogroman lav, i
Noćobdija, zlatnožuti pas koji je ležao ispružen ispred lavljih šapa, izgledali
su kao da i na njih djeluje ljepota melodije koju je Meritamon izvodila.
Posljednji tonovi tiho su se gubili, ostavljajući nježan odjek. Kralj poljubi
djevojčicu.
‘‘Da li si zadovoljan?’’
‘‘Ti si vrlo darovita glazbenica, ali moraš još vježbati.’’
‘‘Mama mi je obećala da će me primiti u hram božice Hator, gdje će me
podučiti divnim stvarima.’’
‘‘Ako je to tvoja želja, bit će ti ispunjena.’’
Ljepota ove djevojčice bila je podjednaka ljepoti njezine majke Nefertari,
u pogledu joj je bio isti sjaj.
‘‘Ako postanem glazbenica u hramu, hoćeš li me doći vidjeti?’’
‘‘Misliš li da bih mogao tek tako proći pokraj tvojih melodija?’’
Kha se približio, gunđajući.
‘‘Izgledaš kao da si ljut, ‘’ ustvrdila je kraljica.
‘‘Nešto mi je ukradeno.’’
‘‘Da li si siguran?’’
‘‘Pospremam svoje stvari svake večeri. Ukradena mi je jedna od mojih
starih četkica kojom sam najviše volio pisati.’’
‘‘Da je nisi negdje zametnuo?’’
‘‘Ne, posvuda sam tražio. ‘’
Ramzes uhvati sina za ramena.
‘‘Iznosiš tešku optužbu.’’
‘‘Znam da ne treba olako govoriti, zato sam i razmislio prije nego što sam
se požalio.’’
‘‘Na koga sumnjaš?’’
‘‘Za sada, ni na koga, ali ću razmisliti. Jako sam volio tu četkicu.’’
Lav podigne glavu, a pas načuli uši. Netko je dolazio.
Pojavila se Dolanta, bezbrižnog izgleda. Nosila je veliku periku s dugim
pletenicama i zelenu haljinu koja je odgovarala njenoj puti.
‘‘Njegovo me Veličanstvo željelo vidjeti?’’
‘‘Izvrsno si se ponijela na suđenju Mojsiju ‘‘izjavi Ramzes.
‘‘Rekla sam istinu.’’
‘‘Opisati svog muža tako lucidno zahtijevalo je hrabrosti.’’
‘‘Ne smije se lagati pred Maat i vezirom.’’
‘‘Tvoj je iskaz puno pomogao Mojsiju.’’
‘‘Samo sam ispunila svoju dužnost.’’
 Dvorski peharnik donese novo vino, a razgovor se nastavi o dječjem radu
i učenju.
Kada je napustila vrt, Dolanta je bila uvjerena da je ponovno stekla
kraljevo povjerenje. Njegovu prividnu ljubaznost, iz koje je izbijala
sumnjičavost, zamijenila je simpatija.
Dolanta napusti svoju nosiljku. Radije se malo prošetala uokolo i vratila
se kući pješice.
U skromno odjevenom nosaču vode koji joj je pristupio, nitko ne bi
prepoznao Henara, mršavog, s brkovima i bradom.
‘‘Da li si zadovoljna, sestro?’’
‘‘Tvoja strategija je bila odlična.’’
‘‘Prijateljstvo je zaslijepilo mog brata, priskočivši Mojsiju u pomoć,
postala si Ramzesov saveznik.’’
‘‘Budući da vjeruje u moju iskrenost, Ramzes je postao ranjiv, što sada
trebam napraviti?’’
‘‘Načuli uši, i najmanja informacija može nam biti od koristi. Naći ću
načina da stupim s tobom u kontakt.’’
17

Ramzes i Ameni pozorno su slušali dugo Seramanino izlaganje. U

suprotnosti s napetošću koja je vladala u prostoriji, blaga je svjetlost
obasjavala Ramzesov kabinet. Na kraju toplog razdoblja, Egipat su
prekrivale zlatne i umirujuće boje.
‘‘Ofir, libijski mag ‘‘ponovi Ameni ‘‘i Lita, jadna poludjela djevojka koju je
iskoristio... Trebamo li se ozbiljno zabrinuti? Ta čudni čovjek je u bijegu,
nema nikakvu podršku u zemlji i zasigurno je već prešao granicu.’’
‘‘Umanjuješ ozbiljnost situacije ‘‘reče Ramzes. ‘‘Zar si zaboravio mjesto
gdje se Ofir skrivao, Sunčev Grad, Ah natonova prijestolnica?’’
‘‘On je već tako dugo napušten...’’
‘‘Ali opasne zamisli njegovog utemeljitelja i dalje uznemiruju neke
duhove! Taj ih je Ofir namjeravao iskoristiti kako bi uspostavio mrežu
pristaša.’’
‘‘Mrežu... Je li Ofir bio hetitski špijun?’’
‘‘Siguran sam u to.’’
‘‘Ali Hetiti se i te kako rugaju Atonu i jedinom bogu!’’
‘‘Ali, ne i Židovi ‘‘umiješa se Seramana.
Ameniju se nije sviđala takva neposrednost. Sard ni najmanje nije
napredovao u diplomatskoj vještini, te se je i dalje izražavao na otvoren i
jasan način.
‘‘Znamo da se Mojsije susreo s nekim lažnim arhitektom ‘‘podsjeti šef
Ramzesove garde, ‘‘a opis tog varalice točno odgovara magovom opisu. Zar
to nije dovoljan argument?’’
‘‘Smiri se ‘‘preporuči mu Ameni.
‘‘Nastavi ‘‘naloži Ramzes.
‘‘Ja se nimalo ne razumijem u pitanja vjere ‘‘nastavi Sard, ‘‘ali znam da
Židovi govore o jednom bogu. Trebam li vas podsjetiti, Veličanstvo, da sam
sumnjičio Mojsija za izdaju?’’
‘‘Mojsije je naš prijatelj! ‘‘pobuni se Ameni. ‘‘Čak i ako se susreo s Ofirom,
zašto bi kovao zavjeru protiv Ramzesa? Taj mag je svojevremeno stupio u
dodir s većim brojem dvorjana.’’
‘‘ Zašto zatvarati oči pred činjenicama? ‘‘upita Seramana.
Faraon ustane i zagleda se u daljinu kroz središnji prozor svog ureda.
Zeleni krajolici Delte bili su pravi odraz blagosti života.
‘‘Seramana ima pravo ‘‘presudi Ramzes. ‘‘Hetiti su se upustili u dvostruku
ofenzivu, istovremeno nas napadajući izvana i iznutra. Dobili smo bitku kod
Kadeša, potisnuli njihove trupe dalje od naših protektorata i razbili njihovu
špijunsku mrežu. Sada ispada da su te pobjede bile za podsmjeh! Hetitska
vojska nije uništena, a taj Ofir i dalje mirno šeće. Takav čovjek, koji ne preže
ni pred zločinom, neće odustati od pokušaja da nam naškodi. Ali Mojsije ne
može biti njegov suučesnik. To je čovjek koji nije sposoban raditi iz sjene.
Što se njega tiče, Seramana je pogriješio.’’
‘‘Bilo bi mi drago da je tako, Veličanstvo.’’
‘‘Imam ti za povjeriti novi zadatak.’’
‘‘Ulovit ću Ofira.’’
‘‘Naprotiv, pronađi židovskog ciglara koji se zove Abner.’’

Nefertari je svoj rođendan željela proslaviti na jednom velikom imanju u

Delti, u blizini prijestolnice. Briga o tom događaju bila je povjerena Neđemu,
Ministru poljoprivrede. Ugodnog karaktera, uvijek oduševljen pojavama u
prirodi, predstavio je kraljevskom paru novi model pluga, bolje
prilagođenog bogatoj i masnoj zemlji Delte. Kako je bio pravi entuzijast, sam
je rukovao alatom koji je kopao po zemlji na dobroj dubini.
Zaposleni na imanju nisu skrivali veselje, vidjeti izbliza kralja i kraljicu
bio je pravi dar neba zbog kojeg će godine koje dolaze biti ispunjene s tisuću
i jednom blagodati. Žetva će biti obilna, prekrasno voće nicat će u
voćnjacima, stada će se dobro razmnožavati.
Nefertari osjeti da je Ramzes ostao nekako po strani od općeg veselja. Na
kraju obilatog objeda, ona iskoristi jedan trenutak predaha.
‘‘Briga ti tišti dušu... Je li to zbog Mojsija?’’
‘‘Njegova sudbina me zabrinjava, to je točno.’’
‘‘Da li su našli Abnera?’’
‘‘Još ne. Ukoliko se ne pojavi pred porotom, vezir neće proglasiti
oslobađajuću presudu.’’
‘‘Seramana te neće razočarati. Pa ipak, osjećam da te nešto drugo još više
muči.’’
‘‘Faraonsko pravilo nameće mi obavezu da štitim Egipat od neprijatelja,
kako izvana tako i od onih iznutra, a bojim se da u tome nisam uspio.’’
‘‘Budući da Hetite držimo podalje od nas, bit će da se neprijatelji kojih se
bojiš nalaze na našem tlu.’’
 ‘‘Morat ćemo povesti bitku protiv sinova mraka koji napreduju,
prerušeni, pod lažnim svijetlom.’’
‘‘Kakve neobične riječikoje me,međutim, ne iznenađuju. Jučer, tijekom
večernjeg obreda u hramu boginje Sekhmet, oči statue od granita zasijale su
zabrinjavajućim sjajem. Nama je dobro poznat taj pogled, on najavljuje
nesreću. Ja sam odmah izgovorila molitve za uroke, ali da li će se mir, koji je
ponovno zavladao svetištem, proširiti i na vanjski svijet?’’
‘‘Duhovi iz Amarne vratili su se da bi proganjali savjesti, Nefertari.’’
‘‘Nije li Ahnaton osobno odredio granice svog iskustva u prostoru i
vremenu?’’
‘‘Svakako, ali on je oslobodio sile kojima više ne vlada. A Ofir, libijski mag
u hetitskoj službi, probudio je demone koji su spavali u napuštenom gradu.’’
Jedan poduži trenutak Nefertari je šutjela sklopljenih očiju. Oslobodivši
se veza s nepostojanom realnošću, uputila je svoje misli prema nevidljivom,
u potrazi za istinom skrivenom u labirintu budućnosti. Prakticiranje obreda
razvilo je u kraljici sposobnost predviđanja, izravan odnos sa silama koje, u
svakom trenutku, stvaraju život. Ponekad, intuicija joj je dozvoljavala da
skine veo s tajni budućnosti.
Zabrinut, Ramzes je čekao presudu velike kraljevske supruge.
‘‘Suočavanje će biti strašno ‘‘reče ona otvorivši oči.
‘‘Ofirova vojska neće biti manje opasna od hetitske.’’
‘‘Budući da si potvrdila moje strepnje, moramo djelovati što je brže
moguće. Oslobodimo energiju u svim glavnim svetištima kraljevine,
prekrijmo zemlju zaštitnom mrežom čije će niti istkati bogovi i božice. Tvoja
pomoć bit će mi nužna.’’
Nefertari zagrli Ramzesa s beskrajnom nježnošću.
‘‘Je li potrebno podsjećati me na to?’’
‘‘Moramo krenuti na dugo putovanje i suočiti se s brojnim opasnostima.’’
‘‘Ima li naša ljubav smisla ako nije poklonjena Egiptu? On nam daje život,
mi mu dajemo svoj.’’
Mlada seljanka, golih grudi, glave ukrašene vijencem od trske, s
travnatom suknjicom stegnutom u struku, plesala je u čast plodnosti zemlje
i bacala je male platnene loptice kako bi udaljila uroke i zle čini. Zahvaljujući
njima, zli duhovi, teški, nespretni i izobličeni, neće se moći probiti do usjeva.
‘‘Kad bismo mogli posjedovati njihovu vještinu ‘‘poželjela je Nefertari.
‘‘I tebe izjeda skrivena briga.’’
‘‘Kha me zabrinjava.’’
 ‘‘Je li napravio kakvu ozbiljnu pogrešku?’’
‘‘Ne, to je zbog četkice koju su mu ukrali. Sjećaš li se kako je nestao moj
omiljeni ogrtač? Nema dvojbe da ga je taj mag, Ofir, upotrijebio kako bi me
začarao, uništio mi zdravlje i oslabio nam vezu. Zahvaljujući Setauovoj
intervenciji, uspjela sam roditi Meritamon i izbjeći smrt, zato strahujem da
je ovo novi napad, i to protiv jednog djeteta, tvog starijeg sina.’’
‘‘Je li mu loše?’’
‘‘Doktor Pariamahu upravo ga je pregledao i nije otkrio ništa neobično.’’
‘‘Njegova mi dijagnoza nije dovoljna, pozovi Setaua i zamoli ga da osigura
zaštitni zid oko Khaa. Neka nas od danas obavještava o svakoj nepovoljnoj
promjeni. Da li si upozorila Izet?’’
‘‘Naravno.’’
‘‘Treba naći kradljivca odnosno kradljivicu i saznati da li nas, iz same
palače, netko izdaje. Neka Seramana ispita službenike.’’
‘‘Bojim se, Ramzese, bojim se za Khaa.’’
‘‘Svladajmo strah, može mu škoditi. Onaj tko na nas vreba iz mraka
iskoristit će i najmanju grešku.’’

Noseći u rukama paletu za pisanje i četkice, Kha uđe u Setauov i Lotusin

laboratorij. Lijepa Nubijka upravo je istiskivala otrov iz jedne crne kobre,
dok je njezin muž za to vrijeme pripremao ljekoviti napitak za želučane
tegobe.
‘‘Da li si ti moj učitelj magije?’’
‘‘Tvoj jedini učitelj bit će sama magija. Bojiš li se još uvijek zmija?’’
‘‘O, da!’’
‘‘Samo se budale ne boje gmazova. Zmije su rođene prije nas i poznaju
tajne koje su nama potrebne. Jesi li primijetio kako se šuljaju svijetom?’’
‘‘Od kada me je otac suočio s velikom crnom kobrom, znam da ću izbjeći
groznoj smrti.’’
‘‘Pa ipak, moramo te čuvati, izgleda.’’
‘‘Ukradena mi je četkica, i neki je mag želi upotrijebiti protiv mene.
Kraljica mi je rekla istinu.’’
Setau je bio zatečen ozbiljnošću i zrelošću ovog dječaka.
‘‘Od zmija moramo naučiti način na koji one nas začaraju, kako bismo se
obranili od uroka. Zato ću za tebe napraviti napitak koji ćeš svakoga dana
piti, a sastoji se od mješavine usitnjenog luka, zmijske krvi i koprive. Za
petnaestak dana tome ću dodati opiljke bakra, crvene ilovače, slanca i
olovnog oksida, a potom će ti Lotus ponuditi lijek koji je sama izmislila.’’
Kha se namršti.
‘‘To baš ne zvuči osobito fino.’’
‘‘Malo vina ublažit će ružan okus.’’
‘‘Ja nikada nisam pio vino.’’
‘‘Eto još jedne prepreke koju treba preskočiti.
‘‘Vino remeti duh pisara i sprječava ih da im ruka bude sigurna.’’
‘‘Gutljaj vode će pomoći. Da bi se pravilno razlikovala dobra vina, treba ih
na vrijeme početi pomalo piti.’’
‘‘Hoće li me to zaštititi od zle magije? Setau je u lončiću miješao
zelenkastu smjesu.’’
‘‘Pasivan čovjek nema nikakvih izgleda oduprijeti se zlim činima, samo
intenzivan rad omogućit će ti da odbiješ od sebe nevidljive nasrtaje.’’
‘‘Spreman sam ‘‘potvrdi Kha.
18

10]
Već deset dana kiša je padala na Hatušu*[ , prijestolnicu hetitskog
carstva, podignutu na središnjoj anatolijskoj visoravni gdje su se smjenjivale
suhe stepe, klanci i jaruge.
Umoran, zgrbljenih leđa, kratkih nogu, opreznih smeđih očiju,
zimogrozan, car Muvatal stajao je pokraj kamina, ne skidajući sa sebe
vunenu kapu i dugi crveno crni plašt.
Unatoč porazu kod Kadeša i neuspjehu kontranapada, Muvatal se osjećao
sigurnim u svojoj planinskoj prijestolnici koja se sastojala od donjeg i
gornjeg grada, nad kojim je dominirala tvrđava gdje se uzdizala carska
palača. Ogromna utvrda, koja je pratila reljef, činila je od Hatuše neosvojivo
mjesto.
Međutim, u ponosnom i nepobjedivom gradu mogle su se čuti kritike na
račun cara. Po prvi put, njegov izoštreni smisao za strategiju nije donio
pobjedu njegovoj vojsci.
Na devet kilometara dugom gradskom zidu, načičkanom kulama i
zupčastim otvorima, nalazila se budna straža, no, svi su se pitali hoće li
Muvatal i sutra vladati sudbinom carstva. Sve do sada, onaj koga su
popularno zvali Veliki Vođa, uspijevao se suprotstaviti pokušajima
preotimanja vlasti, tako što bi eliminirao sve ambiciozne protivnike, ali
nedavni događaji uzdrmali su njegov položaj i učinili ga nesigurnim.
Dva su čovjeka izgarala od želje za tronom, njegov sin Uri Tešup kojeg je
podržavala vojna elita, te Hatušil, carev brat, iskusni diplomat koji je
uspostavio široku koaliciju protiv Egipta. Bila je to koalicija koju je Muvatal
pokušavao održati nudeći saveznicima bogate darove koji su opterećivali
njegovu blagajnu.
Muvatal je upravo proveo ugodno prijepodne u društvu jedne zamamne
mlade žene, duhovite i njegovane, koja mu je pomogla otkloniti brige. Volio
se, kao i ona, posvetiti ljubavnoj poeziji i zaboraviti na vojne parade. Ali, to
je bilo samo kratkotrajno opuštanje, a hetitski car nije imao ni prava ni
vremena prepuštati se mašti.
Muvatal je grijao ruke. Još se dvoumio, da li da potisne u stranu sina ili
brata, ili pak obojicu? Prije nekoliko godina bio je primoran na brutalan
postupak, brojni urotnici, čak i vladari, bili su otrovani ili zatvoreni u
hetitskom dvoru. Danas bi mu neprijateljstvo između dva pretendenta
moglo koristiti. Možda će se međusobno neutralizirati, a on će se pojaviti
kao posrednik koji im je nužno potreban.
Jedna druga strana mučne stvarnosti diktirala je njegovo ponašanje,
carstvo je bilo na rubu raspada. Ponovljeni vojni neuspjesi, financiranje
ratova, teškoće u međunarodnoj trgovini, sve je to prijetilo da će zaljuljati
diva.
Muvatal je skupio snagu u hramu boga Oluje, najljepšem cvijetu u četvrti
s hramovima u donjem gradu, gdje se nalazio dvadeset i jedan spomenik
posvećen božanstvima. Kao svaki svećenik, car je prelomio tri hljeba i prolio
vino po kamenom bloku, izgovarajući ritualne riječi, ‘Učini da traje vječno’.
Car je uputio molbe za svoju zemlju, u košmarnim snovima vidio je kako
Egipćani osvajaju, a saveznici izdaju. Sa vrha tvrđave Muvatal je razmišljao o
tome koliko će još dugo terase, napravljene od usporedo naslaganih stijena,
lijepe vile plemića i monumentalna vrata pružati pristup njegovoj
prijestolnici?
Komornik obavijesti cara da je došao posjetitelj. Ovaj je, pak, prošao
brojne stražarske kontrole prije no što mu je dozvoljen pristup carskoj loži,
okruženoj spremnicima s vodom, štalama, oružarnicom i vojarnom.
Muvatal je goste rado primao u hladnoj i strogoj sali sa stupovima,
ukrašenoj oružjem koje je podsjećalo na slavne pobjede hetitske vojske.
Težak, vojnički Uri Tešupov korak čovjek bi prepoznao na kilometre.
Visok, mišićav, snažan, riđe dlake, duge kose, pokazao se kao izuzetan
ratnik, uvijek spreman krenuti u bitku.
‘‘Kako se osjećaš, sine?’’
‘‘Loše, oče.’’
‘‘Izgledaš, međutim, izvrsno.’’
‘‘Da li ste me zvali kako biste mi se rugali?’’
‘‘Ne zaboravi s kim razgovaraš. ‘’
Uri Tešup ublaži arogantan ton.
‘‘Oprostite mi, na rubu sam živaca.
‘‘Zašto se ljutiš?’’
‘‘Zato što sam bio vođa pobjedničke vojske, a sada sam, po Hatušilovim
zapovijedima, sveden na rang nekakvog vojnog svirača, po zapovijedima
istog onog Hatušila koji je izgubio bitku kod Kadeša! Ne predstavlja li to
rasipanje moje energije koju bih mogao staviti u službu domovine?’’
 ‘‘Bez Hatušila ne bi bilo koalicije.’’
‘‘A, u čemu nam je ona koristila? Da ste imali u mene povjerenja,
pobijedio bih Ramzesa!’’
‘‘Ustraješ u svojoj pogrešci, sine, što dobroga može proizaći iz stalnog
podsjećanja na prošlost?’’
‘‘Otjerajte Hatušila i ponovno mi dajte stvarno zapovjedništvo.’’
‘‘Hatušil je moj brat, njega saveznici cijene i ima smisla za trgovinu bez
koje bi naši ratni napori bili uzaludni.’’
‘‘Pa, što onda predlažete?’’
‘‘Da zaboravimo na svađe i ujedinimo svoje snage za spas Hetitije.’’
‘‘Za spas Hetitije... Ali, tko joj prijeti?’’
‘‘Oko nas, svijet se razvija, nismo uništili Egipat, neki od saveznika mogli
bi se promijeniti brže nego što mogu to i predvidjeti.’’
‘‘Ništa ne razumijem od ovoga što govorite! Rođen sam za borbu, a ne za
pletenje spletki od kojih hetitsko carstvo neće postati veće.’’
‘‘Zaključci su ti brzopleti i netočni, sine. Želimo li uspostaviti prevlast nad
cijelim Bliskim istokom, moramo krenuti od toga da prevladamo naše
unutarnje nesuglasice. Postoji spasonosan izlaz, neodložno se moraš
pomiriti s Hatušilom.’’
Uri Tešup udari šakom po jednom od stupova na kaminu.
‘‘Nikada! Nikada neću prihvatiti poniziti se pred tim čovjekom!’’
‘‘Stavimo točku na naše razmirice i budimo snažniji.’’
‘‘Zatvorite vašeg brata i njegovu ženu u neki hram i dajte mi zapovijed da
napadnem Egipat, eto, to je spasonosni izlaz.’’
‘‘Odbijaš li svaku mogućnost pomirenja?’’
‘‘Odbijam.’’
‘‘Je li to tvoja posljednja riječ?’’
‘‘Ako maknete Hatušila, imat ćete moju najodaniju podršku. Moju, i
vojske.’’
‘‘Da li sin trguje ljubavlju koju ima za svog oca?’’
‘‘Vi ste mnogo više od oca, vi ste hetitski car. Isključivo hetitski interesi
trebali bi upravljati našim odlukama. Moj stav je ispravan i na kraju ćete to
uvidjeti.’’
Car je izgledao iscrpljen.
‘‘Možda si u pravu... Moram razmisliti.’’
Izlazeći iz sale za prijem, Uri Tešup je bio siguran da je uvjerio oca. Ubrzo,
ostarjeli car neće imati drugog izbora osim da mu preda puno pravo
odlučivanja, prije nego što mu prepusti prijestolje.
Odjevena u crvenu haljinu, sa zlatnom ogrlicom, srebrnim narukvicama i
u sandalama od bakra, Putuhepa, Hatušilova supruga, palila je mirisne
štapiće u podzemnoj sali hrama božice Ištar. U ovo kasno doba noći, tvrđava
je bila tiha.
Dva čovjeka silazila su stepenicama. Hatušil, omanji, kose stegnute
trakom, odjeven u puni, raznobojni sukneni komad odjeće, s grivnom oko
lijevog lakta, išao je ispred cara.
‘‘Kako je hladno ‘‘požali se Muvatal, stežući pojas na svom vunenom
ogrtaču.
‘‘Ova prostorija nije ni najmanje udobna ‘‘primijeti Hatušil, ‘‘ali joj je
prednost u tome da je potpuno mirna.’’
‘‘Hoćete li sjesti, Veličanstvo? ‘‘upita Putuhepa.
‘‘Ova kamena klupa bit će sasvim u redu. Iako je dugo putovao, moj brat
izgleda manje umoran od mene. Što si važno saznao, Hatušile?’’
‘‘Zabrinut sam zbog naše koalicije. Neki od naših saveznika samo što nisu
zaboravili na svoje obaveze. Apetiti im stalno rastu, ali sam ih nekako uspio
zadovoljiti. Ta nam je koalicija sve više na teret, međutim, postoji veći
problem.’’
‘‘Reci, molim te.’’
‘‘Asirci postaju prijetnja za nas.’’
‘‘Taj mali narod?’’
‘‘Promatraju naš slučaj i vjeruju da se nalazimo u iznimno osjetljivoj
situaciji, i to zbog naših nedavnih poraza i nesloge.’’
‘‘Mogli bismo ih uništiti u svega nekoliko dana!’’
‘‘Ne vjerujem, osim toga, bi li bilo mudro rasipati snage u trenutku kada je
Ramzes spreman napasti Kadeš?’’
‘‘Imaš li točne informacije?’’
‘‘Sudeći po izvještajima naših špijuna, Ramzesova vojska bi mogla
pokrenuti ofenzivu. Ovoga puta, Kanaanci i Beduini neće se više
suprotstavljati egipatskom kralju. Tako reći već sutra, put prema nama
mogao bi biti raščišćen. Bila bi ludost otvoriti drugu frontu prema
Asircima.’’
‘‘Koje je tvoje mišljenje?’’
‘‘Dajmo prednost našem unutarnjem jedinstvu, svađa koja me
suprotstavlja tvojem sinu traje predugo i oslabila nas je. Spreman sam se
pomiriti, ukoliko on shvati ozbiljnost situacije. Ako nastavimo izazivati
jedan drugog, nestat će nas.’’
‘‘Uri Tešup odbija se pomiriti i zahtijeva preuzimanje nadzora nad svim
našim trupama.’’
‘‘Kako bi se bacio u borbu protiv Egipćana i doživio poraz!’’
‘‘On vjeruje da je frontalni sukob naš jedini izlaz.’’
‘‘Vi ste car, na vama je da izaberete između njega i mene. Ukoliko
prihvatite politiku svojeg sina, ja ću se povući.’’
Muvatal napravi par koraka ne bi li se ugrijao.
‘‘Postoji samo jedno razumno rješenje ‘‘mirno reče lijepa Putuhepa. ‘‘Kao
car, prednost morate dati veličini i važnosti Hetitije. To što je Hatušil vaš
brat, a Uri Tešup vaš sin ne znači ništa u odnosu na potrebu da se spasi
narod, a sami vrlo dobro znate da će nas Uri Tešupova ratnička strast
odvesti ravno u propast.’’
‘‘Pa, kako onda glasi to vaše razumno rješenje?’’
‘‘Nitko ne može uvjeriti bezumnika. Zato ga treba ukloniti. Ni vi ni
Hatušil ne smijete se kompromitirati njegovim nestankom, osobno ću se
pobrinuti za to.’’
19

Mojsije ustane.
‘‘Ti, ovdje?’’
‘‘Sud mi je dozvolio da te vidim.’’
‘‘Znači li to da faraon mora tražiti dozvolu kako bi posjetio svoje
zatvorenike?’’
‘‘U tvom slučaju, da, zato što si optužen za ubojstvo. Ali ti si prije svega
moj prijatelj.’’
‘‘Znači, nisi me odbacio...’’
‘‘Da ostavim prijatelja u nevolji? ‘’
Ramzes i Mojsije se zagrliše.
‘‘Nisam imao povjerenja u tebe, Ramzese, jer nisam vjerovao da ćeš doći.’’
‘‘Čovjek s tako malo povjerenja! Zašto si pobjegao?’’
‘‘Prvo sam pomislio da panika može objasniti moje postupke... Ali, u
zemlji Midjanaca gdje sam se sakrio, imao sam vremena o svemu razmisliti.
Nije to bio bijeg nego poziv.’’
Mojsijeva ćelija bila je čista i prozračna, s nabijenim zemljanim podom.
Kralj sjedne na tronožac, nasuprot svog židovskog prijatelja.
‘‘Tko te je pozvao?’’
‘‘Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bog Jahve.’’
‘‘Jahve je ime jedne planine u Sinajskoj pustinji, ničeg neobičnog nema u
tome da se od toga napravi božanski simbol. Zar nije božica tišine svoje
sklonište pronašla u Zapadnoj planini, u Tebi? ‘’
‘‘Jahve je jedini Bog, njega se ne može svesti na kakav krajolik.’’
‘‘Što se to dogodilo, za vrijeme tvog bijega?’’
‘‘Sreo sam Boga na planini, u obliku gorućeg grma. Otkrio mi je svoje ime,’
Ja sam onaj koji jesam.’ ‘’
‘‘Zašto se ograničavaš samo na jednu stranu stvarnosti? Atum, Stvoritelj,
u isto vrijeme je i 'Onaj koji jest' i 'Onaj koji nije'.’’
‘‘Jahve mi je povjerio zadatak, Ramzese, sveto poslanje koje ti se neće
svidjeti. Moram izvesti židovski narod iz Egipta i odvesti ga u Obećanu
zemlju.’’
‘‘Da li si ti dobro čuo Božji glas?’’
‘‘Bio je isto tako jasan i dubok kao tvoj.’’
 ‘‘Nije li pustinja puna obmana i iluzija?’’
‘‘ Nećeš me navesti na sumnju, znam što sam čuo i vidio. Bog je odredio
moj zadatak i ja ću ga ispuniti.’’
‘‘Da li govoriš o ... svim Židovima?’’
‘‘Cijeli narod treba izaći slobodan iz Egipta.’’
‘‘Tko ovdje priječi Židovima da se slobodno kreću?’’
‘‘ Zahtijevam službeno priznanje židovske vjere i odobrenje da
poduzmem Izlazak.’’
‘‘U ovom trenutku, ti prije svega moraš izaći iz zatvora, zbog toga tražim
tog Abnera. Njegovo svjedočenje bit će presudno u korist tvojeg
oslobađanja.’’
‘‘Abner je možda napustio Egipat.’’
‘‘Imaš moju riječ, neću štedjeti truda kako bih ga doveo pred sud.’’
‘‘Moje prijateljstvo prema tebi ostalo je nepromijenjeno, i želio sam tvoju
pobjedu u bici protiv Hetita, ali, ti si faraon, a ja budući vođa židovskog
naroda. Ako se ne pokoriš mojoj volji, postat ću jedan od tvojih najžešćih
neprijatelja.’’
‘‘Zar prijatelji ne mogu pronaći neko mirno rješenje?’’
‘‘Naše prijateljstvo manje je važno od mojeg zadatka, pa čak i ako mi se
srce slama, moram poslušati glas Jahve.’’
‘‘Imat ćemo vremena o tome još razgovarati, sada je najvažnije da
povratiš slobodu.’’
‘‘Uhićenje me ne opterećuje. U samoći sam se pripremio za sutrašnja
iskušenja.’’
‘‘Prvo od njih mogla bi biti teška kazna!’’
‘‘Jahve me štiti.’’
‘‘Volio bih da je tako, Mojsije, usput, osvježavajući svoje sjećanje, jesi li
otkrio još neku pojedinost koja bi ti mogla koristiti?’’
‘‘Rekao sam istinu, i istina će sve razjasniti.’’
‘‘Nisi mi baš od pomoći.’’
‘‘Kada si prijatelj s faraonom, zašto se uznemirivati zbog nepravde? Ti
nikad nećeš dozvoliti da ona zavlada tvojim kraljevstvom i dušama sudaca.’’
‘‘Da li si sreo čovjeka po imenu Ofir?’’
‘‘Ne sjećam se...’’
‘‘Prisjeti se, Ofir je bio lažni arhitekt koji je s tobom kontaktirao u Pi
Ramzesu, dok si gradio moju prijestolnicu, nema dvojbe da ti je predočio
vrijednosti Ahnatonove religije.’’
 ‘‘Ustvari, da.’’
‘‘Je li ti nešto konkretno predlagao?’’
‘‘Ne, ali mi se učinilo da ima razumijevanje za probleme Židova.’’
‘‘Probleme... da nisi malo pretjerao?’’
‘‘Ti si Egipćanin, ne možeš to razumjeti.’’
‘‘Taj Ofir je hetitski špijun koji kuje urotu protiv Egipta, on je, osim toga, i
ubojica. I najmanje slaganje s njim priskrbit će ti tešku optužbu za
veleizdaju.’’
‘‘Bilo tko da pomogne mom narodu, zaslužuje moju zahvalnost.’’
‘‘Prezireš li zemlju u kojoj si rođen?’’
‘‘Djetinjstvo, mladost, naš studij u Memphisu, moja karijera u tvojoj
službi... sve je to mrtvo, Ramzese. Volim samo jednu zemlju, onu koju je Bog
obećao mom narodu.’’ž

Neđem, ministar poljoprivrede, bio je neuobičajeno živčan. On, koji je

najčešće bio ljubazan i veseo, izgrdio je svog tajnika bez ikakva razloga.
Kako nije bio u stanju koncentrirati se na svoje spise, napustio je kabinet i
uputio se u Setauov i Lotusin laboratorij.
Čučeći, ljupka Nubijka je krotila jednu zmiju crvene glave koja je bijesno
udarala repom.
‘‘Dajte mi tu bakarnu zdjelu ‘‘zatraži od ministra.
‘‘Ne znam da li...’’
‘‘Požurite.’’
Oklijevajući, Neđem uzme posudu u kojoj se nalazila smeđa, otrovna
tekućina.
‘‘Pazite da ne prolijete, vrlo je korozivno. ‘’
Neđem uzdrhta.
‘‘Gdje da je stavim?’’
‘‘Na policu.’’
Lotus ubaci zmiju u košaru i zatvori poklopac.
‘‘Što mogu učiniti za vas, Neđeme?’’
‘‘Vi i Setau...’’
‘‘Što on to hoće od Setaua? ‘‘začuje se hrapavi glas krotitelja zmija.
Oštar miris para uzdizao se iz različitih posuda, na policama su se nalazili
lonci, cjediljke, čuturice s cjevčicama, uvarci i napici.
‘‘Želio sam reći...’’
Napad kašlja spriječio je ministra da nastavi.
 ‘‘Pa dobro, recite! ‘‘zahtijevao je Setau.
Loše obrijan, osoran, četvrtastih ramena, jedva vidljiv u dimu koji je
zahvatio dio laboratorija gdje je radio, Setau je pretakao rastopinu otrova.
‘‘Radi se o malom Kha.’’
‘‘Što mu se dogodilo?’’
‘‘To ste vi koji...Ustvari, želim reći da sam se, sve do sada, ja bavio
obrazovanjem tog djeteta. On voli čitati i pisati, pokazuje iznimnu zrelost za
svoje godine, već sad ima takvu kulturu na kojoj bi mu pozavidjeli mnogi
pisari, ne oklijeva proučavati tajne neba i zemlje, hoće...’’
‘‘Sve to znam, Neđeme, i moram raditi. Dajte, prijeđite na stvar.’’
‘‘Vi stvarno niste lak čovjek!’’
‘‘Život nije lak. Kada čovjek svakodnevno radi s gmazovima, nema
vremena za gubljenje i za zabave.’’
Neđem je bio šokiran.
‘‘Ali... moj posjet nije nikakva zabava.’’
‘‘Pa, recite, dakle, zašto ste došli.’’
‘‘Dobro, bit ću potpuno otvoren, zašto odvlačite Khaa na loš put?’’
Setau odloži na policu bočicu s kojom je radio i obriše čelo krpom.
‘‘Vi ste došli k meni, Neđeme, uznemirivati me u mojem poslu i, štoviše,
vrijeđati me! Bez obzira na to što ste ministar, rado bih vas tresnuo šakom u
lice.’’
Neđem uzmaknu i sudari se s Lotus.
‘‘Oprostite...ne vjerujem... ali, to dijete...’’
‘‘Uvođenje Khaa u magiju čini vam se preuranjenim? ‘‘upita Nubijka sa
zavodljivim osmjehom.
‘‘Da, da, o tome se radi. ‘‘odgovori Neđem.
‘‘Vaši su obziri časni, ali su vaši strahovi neutemeljeni.’’
‘‘Tako mlado biće, a proučava tako zahtjevnu, tako opasnu znanost.’’
‘‘Faraon je naložio da štitimo njegovog sina, kako bismo to postigli,
potrebna nam je Khaova suradnja.
Ministar problijedi.
‘‘Da ga zaštitite... Od čega?’’
‘‘Volite li goveđu salamuru? ‘‘upita Lotus.
‘‘Ja...svakako.’’
‘‘To je jedan od mojih specijaliteta, prihvaćate li poziv da s nama
podijelite ručak?’’
‘‘Staviti me tako, u posljednjem trenutku...’’
 ‘‘To je već učinjeno. ‘‘presudi Setau.‘‘Kha nije mali nježni predmet, on je
stariji Ramzesov sin. Napad na njega oslabio bi kraljevski par i cijelu zemlju.
Podići ćemo magijski zid oko Khaa kako bismo odvratili štetne utjecaje
odaslane protiv njega. Poduhvat zahtijeva preciznost, bit će to težak i
neizvjestan posao. Svačija dobra volja bit će dobrodošla.’’
20

Uličice židovske četvrti bile su pokrivene gredama po kojima je bila

isprepletena trska, koja je štitila prolaznike da ne izgore na suncu. Sjedeći
na pragovima svojih kuća, domaćice su se prepirale, kada je prošao nosač
vode one ugasiše žeđ, da bi se potom ponovno vratile beskrajnim
razgovorima, u kojima su sudjelovali obrtnici, na kratkom predahu, i ciglari,
koji su se vraćali sa gradilišta.
Svi su pričali samo o jednoj stvari, o procesu Mojsiju. Po jednima, bit će
osuđen na smrt, po drugima, na blagu zatvorsku kaznu. Oni ekstremni
predlagali su pobunu, većina je bila fatalistički raspoložena, tko bi se usudio
suprotstaviti faraonovoj vojsci i policiji? A, na kraju krajeva, nije li Mojsija
doletjelo ono što je zaslužio, zar nije ubio čovjeka? To, da se zakon
primjenjuje u punoj strogosti, nikoga nije sablažnjavalo, iako je Mojsije i
dalje bio vrlo popularan, tko se ne bi sjećao njegovog odanog zauzimanja za
ciglare i materijalne dobiti koju im je osigurao? Mnogi su ga radnici željeli
vidjeti kao arhitekta koji bi se brinuo o njihovoj sudbini.
Aron je dijelio pesimizam većine. Svakako da je Mojsijeva sudbina bila u
Jahvinim rukama, ali egipatski se sud nikada nije pokazao popustljiv prema
kriminalcima. Da je Abner prihvatio pojaviti se pred sudom, optužba bi bila
ublažena, no, ciglar je uporno tvrdio da je Mojsije lagao. Također je odbio
izaći iz svoje jazbine prije okončanja procesa. Kako Aron nije imao ništa što
bi mogao zamjeriti Abneru, nije mogao tražiti od starješine svog klana da
natjera ovog na svjedočenje.
Prolazeći ulicom, Aron je uočio prisutnost nekog prosjaka čija je glava
bila pokrivena kapuljačom. Oslonjen na zid, savijenih nogu, čovjek je grickao
komadiće kruha koje su mu bacali prolaznici. Prvog dana, Aron je pokušao
zaboraviti na nesretnika, drugog mu je i sam dao jesti, trećeg je sjeo pokraj
njega.
‘‘Zar nemaš nikakvu obitelj?’’
‘‘Nemam je više.’’
‘‘Da li si bio oženjen?’’
‘‘Žena mi je mrtva, a djeca su otišla.’’
‘‘Kakva te je to loša sudbina snašla?’’
‘‘Bio sam trgovac žitom, imao sam lijepu kuću, vodio ugodan život... A
onda sam počinio tešku grešku prevarivši ženu.’’
‘‘Bog te kaznio.’’
‘‘Imaš pravo, ali ne dugujem njemu svoju veliku nevolju. Neki je čovjek
otkrio moju vezu, ucjenjivao me, uništio i mene i moj brak. Žena mi je umrla
od žalosti.’’
‘‘Govoriš mi o nekom čudovištu!’’
‘‘O čudovištu koje je i dalje prijetilo i širilo nesreću... I drugi su, kao i ja,
patili zbog njegove surovosti.’’
‘‘Kako se zove?’’
‘‘Stid me je izgovoriti njegovo ime.’’
‘‘Zašto?’’
‘‘Zato što je Židov, kao ti i ja.’’
‘‘Zovem se Aron i imam nekog utjecaja u našoj zajednici. Nemaš pravo
na šutnju, jer šugava ovca zarazi cijelo stado.’’
‘‘Od kakve je to važnosti, danas... Sam sam i očajan.’’
‘‘Unatoč tvojoj nesreći, moraš misliti na druge. Taj čovjek mora biti
kažnjen.’’
‘‘Zove se Abner ‘‘promrmlja prosjak.
Ovoga puta, Aron je imao ozbiljan motiv da se požali na Abnerovo
ponašanje. Iste je večeri sazvao savjet staraca i plemenskih starješina, i
ispričao im o nesreći koja je zadesila prodavača žita.
‘‘Nedavno ‘‘prisjeti se jedan od staraca, ‘‘Abner je ucjenjivao ciglare, ali
ovi su šutjeli o tome, i do naših ušiju doprle su samo neke glasine. Jasno je
zašto Abner ne želi izaći pred sud. Bilo bi mu draže da se cijela stvar stiša.’’
‘‘Mojsije je u zatvoru, i samo ga Abnerovo svjedočenje može od tamo
izbaviti.’’
Dovedeni u neugodnu situaciju, ugledni ljudi nisu imali ni najmanju želju
sudjelovati u tome. Jedan plemenski starješina iznio je njihovo opće
mišljenje.
‘‘Govorimo otvoreno, Mojsije je počinio ubojstvo koje je bacilo sumnju na
sve Židove. Ne bi bilo nepravedno ako bude kažnjen. Štoviše, vratio se kako
bi medu nas unio smutnju, s tim svojim ludim idejama. Mudrost nam nalaže
da pustimo stvari da se riješe same.’’
Aron je pobjesnio.
‘‘Kukavice među kukavicama! Znači, vi ćete radije pomoći jednom nitkovu
kao što je Abner, a Mojsija, koji se za vas borio, poslat ćete u smrt! Neka
Jahve na vas pošalje bijedu i nesreću!’’
 Jedan od najstarijih u savjetu, ciglar u mirovini, umiješa se sa žestinom.
‘‘Aron je u pravu, naše ponašanje je stvarno jadno.’’
‘‘Mi smo štitili Abnera ‘‘podsjeti jedan od starješina, ‘‘nemamo pravo
primoravati ga da se izloži kazni na temelju nekakvih nejasnih optužbi.’’
Aron svojim štapom udari o pod.
‘‘Zar ti nije Abner pomogao obogatiti se preko naših leđa?’’
‘‘Kako se usuđuješ?’’
‘‘Suočimo prosjaka s Abnerom.’’
‘‘Prihvaćamo prijedlog ‘‘izjavi najstariji u savjetu.
Abner se skrivao u ciglarskom kvartu, u kući na dva kata iz koje nije
izlazio od kada su optužili Mojsija. Budući da je postao bogat i cijenjen,
prejedao se isključivo kolačima i provodio najveći dio vremena spavajući.
Kada mu je savjet staraca i plemenskih starješina naložio da se suoči,
nasmijao se. Kao prvo, prosjak za njega nije imao nikakvog značaja, a potom,
Abner je upozorio sunarodnjake da je protivno egipatskom zakonu ostaviti
čovjeka u nevolji. Stoga, ako bi, iznenada, stvar krenula u nepoželjnom
smjeru, tražio je od njih da se obvežu da će maknuti tog prosjaka vrijednog
prezira.
Suočavanje se odvijalo u prizemlju, u sobi za prijem gdje su klupe bile
prekrivene jastučićima. Prisutni su bili doajen staraca, jedan plemenski
starješina kojeg su izabrali njegovi prijatelji, i Aron, koji je pridržavao
pogrbljenog prosjaka, koji gotovo da nije mogao hodati.
Abner se podrugljivo ponašao.
‘‘To je taj kukavac koji bulazni na moj račun...Je li on uopće u stanju
govoriti? Najpametnije bi bilo dati mu jesti i poslati ga da okonča svoje dane
na nekom imanju u Delti.’’
Aron prosjaku pomogne sjesti.
‘‘Mogli bismo izbjeći suočavanje ‘‘izjavi doajen ‘‘ukoliko prihvatiš
svjedočiti u Mojsijevu korist i potvrdiš činjenice, one koje se nalaze u
dokumentu koji si potpisao.’’
‘‘Mojsije je opasan čovjek. Ja sam već stekao znatno bogatstvo. Zašto bih
prihvatio nepotrebno se izlagati riziku?’’
‘‘Radi istine ‘‘dobaci Aron.
‘‘Ali, ona je tako nestalna... Osim toga, hoće li to biti dovoljno da se Mojsije
oslobodi? On je ipak ubojica! Mi ništa ne dobivamo time što se miješamo u
to.’’
‘‘Mojsije ti je spasio život, ti trebaš spasiti njegov.’’
 ‘‘To je stara priča, sjećanje me ne služi baš najbolje... Nije li pametnije
razmišljati o budućnosti? Moja pismena izjava koristit će Mojsiju da se
rasprše sumnje, i on neće biti osuđen na smrt.’’
‘‘Da li je duga zatvorska kazna bolja sudbina?’’
‘‘Mojsije se trebao kontrolirati i ne ubiti Sarija. ‘’
Izvan sebe, Aron udari štapom o pod.
‘‘Bez nasilja ‘‘zatraži doajen.
‘‘Ovaj čovjek je običan nitkov, izdao je svoje sunarodnjake i nastavit
će ih izdavati!’’
‘‘Smiri se ‘‘zatraži Abner. ‘‘Ja sam susretljiv i nastojim pomoći. Za mene je
poštovanje staraca od najveće važnosti.’’
Aron bi Abneru razbio glavu da tu nisu bili prisutni doajen i starješina
klana.
‘‘Ostanimo na ovome, prijatelji, i proslavimo naše pomirenje uz dobar
obrok koji vam sa zadovoljstvom nudim.’’
‘‘Zar si zaboravio prosjaka?’’
‘‘Ah! Prosjak... Što on ima za reći? ‘’
Aron se obrati nesretniku.
‘‘Budi bez brige, govori slobodno.’’
Čovjek je, malaksao, šutio, a Abner se grohotom nasmije.
‘‘Eto vam ga, vaš slavni tužitelj! Završimo s tim... prepustite ga mojim
slugama, dat će mu nešto za pojesti u kuhinji.’’
Aron je bio pun gnjeva.
‘‘Govori, molim te.’’
Posve polagano, lažni prosjak uspravi krupno tijelo, spusti kapuljaču i
otkri lice.
Zaprepašten, Abner je jedva uspio izgovoriti ime ovog neočekivanog i
strašnog gosta.
‘‘Seramana...’’
‘‘Uhićen si ‘‘reče Sard s osmjehom gusara.

Dok je trajalo Abnerovo saslušanje, Seramana je bio obuzet suprotnim

osjećajima. S jedne strane, nadao se da neće naći Abnera, zato da zavjerenik
Mojsije ne bi bio proglašen nevinim, s druge strane, bio je dužan dobro
obaviti svoj zadatak. Ramzes je doista morao biti neobična osobnost kad je
uspio da u njemu izazove takvu poslušnost, premda je osobno i dalje bio
uvjeren u zlonamjernost Židova. Kralj je griješio kad je vjerovao Mojsiju, ali
kako kritizirati vladara koji prijateljstvo svrstava među najsvetije
vrijednosti?
Cijeli Pi Ramzes iščekivao je vezirovu odluku obzirom na oslobađajuću
presudu koju je donijela porota. Proces je u velikoj mjeri uvećao Mojsijev
ugled, mali ljudi i gotovo svi ciglari sada su bili na njegovoj strani. Zar se on
sam nije pokazao kao branitelj nesretnika kojima život nije bio naklonjen?
Seramana se nadao da će Mojsija osuditi na progon i da tako neće biti u
prigodi remetiti red i mir koji je kraljevski par, dan za danom, strpljivo
gradio.
Kada je Ameni izašao iz sudske dvorane, Sard mu krene ususret. Osobni
faraonov tajnik bio je sretan.
‘‘Mojsije je oslobođen.’’
21

Dvor se okupio u sali za prijeme, u palači u Pi Ramzesu, do koje su vodile

veličanstvene stepenice, ukrašene figurama pobijeđenih neprijatelja. Nitko
nije znao iz kojeg je razloga faraon na ovaj način sazvao vladu u punom
sastavu, kao i sve najodgovornije ljude u administraciji, ali svi su očekivali
objavu presudnih odluka za budućnost zemlje.
Prolazeći kroz monumentalna vrata uokvirena imenima s Ramzesove
krunidbe, ispisana plavim na bijeloj podlozi i smještena u kartušima, Ameni
je slabo prikrivao svoje neraspoloženje, zašto mu kralj ništa nije
napomenuo? Ugledavši Ašin usiljen izraz lica, procijenio je da ni njegov
prijatelj ne zna ništa više od njega.
Dvorjana je bilo toliko da se od njih nisu mogli vidjeti pocakljeni pločasti
ukrasi od pečene zemlje koji su predstavljali vrtove u cvatu i ribnjake u
kojima su plivale ribe. Prisutni su se tiskali između stupova i uza zidove koji
su bili oslikani čarobnom igrom blijedozelene, tamnocrvene, svijetloplave,
žarko žute i bijele boje. Ali, u tim trenucima neizvjesnosti, tko se uopće
mogao diviti uzvišenim pticama koje su se igrale u barama punim papirusa?
Međutim, Setauov pogled se zaustavio na slici koja je predstavljala
zamišljenu mladu ženu ispred ružičnjaka, čije su crte lica podsjećale na
kraljicu. Friz od lotosa, divljeg maka i različaka predstavljao je oličenje
smirene i vedre prirode.
Ministri, visoki dužnosnici, kraljevski pisari, obrednici, čuvari tajni,
svećenici i svećenice, dvorske dame i drugi uglednici prekinuli su svaki
razgovor kada su Ramzes i Nefertari sjeli na kraljevsko prijestolje.
Vladareva moć bila je očigledna a dostojanstvo neusporedivo. S dvostrukom
krunom na glavi, oznakom njegove vlasti nad Gornjim i Donjim Egiptom,
odjeven u bijelu košulju i zlatnu pregaču, Ramzes je u desnoj ruci držao
žezlo ‘‘magija, pastirski zakrivljen štap koji mu je služio da okupi svoj narod
u nevidljivom i održi njegovo jedinstvo u vidljivom svijetu.
Nefertari je bila milost, Ramzes moć. Svi su mogli osjetiti duboku ljubav
koja ih je sjedinjavala i oboma davala dah vječnosti.
Glavni obrednik pročitao je himnu Amonu, slaveći prisutnost skrivenog
boga u svim oblicima života. Potom je Ramzes uzeo riječ.
‘‘Priopćit ću vam određen broj odluka kako bih raspršio glasine i pobliže
odredio politiku koju sada imam namjeru slijediti. Taj je izbor plod dugog
razmišljanja i razgovora koje sam vodio s velikom kraljevskom suprugom.’’
Nekoliko kraljevskih pisara požurilo je zabilježiti vladareve riječi koje će
postati dekret koji mora odmah stupiti na snagu.
‘‘Odlučio sam učvrstiti sjeveroistočnu egipatsku granicu, izgraditi na tom
mjestu nove utvrde, ojačati stare zidove, udvostručiti garnizone i povećati
njihove plaće. Kraljevski zid mora postati nepremostiv i mora štititi Deltu od
svakog pokušaja invazije. Grupa kamenorezaca i zidara krenut će tamo već
sutra kako bi se započelo s potrebnim radovima.’’
Jedan stariji dvorjanin zatraži riječ.
‘‘Veličanstvo, hoće li Kraljevski zid biti dovoljan da zaustavi hetitske
horde?’’
‘‘On sam, neće, to je samo posljednja karika našeg obrambenog sustava.
Zahvaljujući nedavnoj intervenciji naše vojske koja je slomila hetitsku
kontraofenzivu, mi smo povratili protektorate. Između nas i agresora opet
stoje Kanaan, Amurija i južna Sirija.’’
‘‘ Zar nas prinčevi koji vladaju tim područjima nisu izdali već nekoliko
puta?’’
‘‘Jesu, istina, to je bio razlog da sam Aši povjerio administrativnu i vojnu
upravu nad spomenutim područjima, i u tom smislu, dodjeljujem mu
posebnu ovlast da ju provodi u regiji. Nalažem mu da na tom području održi
našu prevlast, da nadzire lokalne upravitelje, da stvori učinkovitu
obavještajnu službu i pripremi elitne jedinice sposobne zaustaviti hetitski
napad.’’
Izgledalo je da Ašu ovo ni najmanje nije uzbudilo, premda su sve oči bile
uprte u njega. Neki su ga gledali s divljenjem, drugi sa zavišću. Ministar
vanjskih poslova postao je glavna ličnost u Egiptu.
‘‘Osim toga, odlučio sam s kraljicom krenuti na jedan dugi put ‘‘nastavi
Ramzes. ‘‘Za vrijeme moje odsutnosti Ameni će biti nadležan za sve tekuće
poslove, a savjetovat će se s mojom majkom Tujom. Mi ćemo biti u kontaktu
preko glasnika, tako da nijedan dekret neće biti donesen bez moje
suglasnosti.’’
Dvor je bio zatečen. Amenijeva uloga sive eminencije ni za koga nije bila
novost, ali zašto kraljevski par napušta Pi Ramzes u ovom, tako važnom,
trenutku?
Šef protokola usudi se postaviti pitanje koje je svima bilo na usnama.
‘‘Veličanstvo... Možete li nam otkriti cilj svog putovanja?’’
 ‘‘Želimo osnažiti svetišta u Egiptu. Kraljica i ja prvo ćemo se zaustaviti u
Tebi, da bismo vidjeli kako napreduje moj hram za milijune godina, a potom
ćemo se uputiti prema Velikom Jugu.’’
‘‘Sve do Nubije?’’
‘‘Tako je.’’
‘‘Oprostite, Veličanstvo... Ali, je li takvo udaljavanje nužno?’’
‘‘Apsolutno nužno.’’
Dvor je shvatio da faraon neće o tome ništa više reći. Svatko je za sebe
mogao zamišljati tajne razloge ove iznenadne
odluke.

Noćobdija, kraljev zlatnožuti pas, lizao je ruku kraljice majke, dok je lav
ležao pored njezinih nogu.
‘‘Ova dva vjerna prijatelja žele ti iskazati čast ‘‘objasni Ramzes.
Tuja je pripremala veliki buket koji će biti postavljen na žrtveni stol
namijenjen božici Sekhmet. Kako je samo kraljica majka izgledala ponosito,
u dugoj lanenoj haljini opšivenoj zlatnim vrpcama, ramena pokrivenih
kratkim ogrtačem s kapuljačom, struka stegnutog crvenim prugastim
pojasom koji joj je padao do zemlje! Kako je bila dostojanstvena, s
prodornim očima, otmjenim i ozbiljnim licem, držanjem moćne, zahtjevne i
nemilosrdne žene!
‘‘Što misliš o mojim odlukama, majko? ‘’
‘‘Nefertari mi je o tome dugo govorila, ali bojim se , da ih nisi dovoljno
nadahnuo. Jedinu učinkovitu zaštitu naše sjeveroistočne granice predstavlja
strogi nadzor protektorata, kako bi se spriječila hetitska invazija. To je bila
politika tvog oca, takva bi trebala biti i tvoja. Devet godina vladavine, sine
moj... Kako podnosiš teret vlasti?’’
‘‘Nemam vremena ni razmišljati o tome.’’
‘‘Tim bolje, nastavi napredovati i kopati svoju brazdu. Misliš li da će
posada broda slušati tvoje zapovijedi?’’
‘‘Sveo sam pratnju na mali broj ljudi, i nemam je namjeru povećavati.’’
‘‘Ameni je iznimna osoba ‘‘prosudi Tuja. ‘‘Čak i ako njegova vizija nije
dovoljno široka, on ima dvije izuzetne vrline, poštenje i vjernost.’’
‘‘Da li si podjednako zadovoljna i zbog izbora Aše?
‘‘On,također, ima sjajne osobine, hrabrost, i to posebnu hrabrost koja se
temelji na dubinskim analizama situacije. Nitko ne bi bio prikladniji od njega
da čuva naše protektorate na Sjeveru.’’
 ‘‘A Setau, uživa li i on tvoju naklonost?’’
‘‘On prezire konvencije i iskren je, kako bih mogao ne cijeniti tako
dragocjenog prijatelja?’’
‘‘Ostaje još Mojsije...’’
‘‘Poznat mi je tvoj osjećaj prijateljstva za njega.’’
‘‘Ali ga ne odobravaš.’’
‘‘Ne, Ramzese, taj Židov slijedi ciljeve koje ćeš ti biti primoran odbaciti.
Bez obzira na okolnosti, uvijek stavi interese zemlje ispred svojih osjećaja.’’
‘‘Mojsije zasad ne stvara nikakve probleme.’’
‘‘Ako ih bude stvarao, Zakon boginje Maat, i ona sama, odredit će tvoje
ponašanje. Iskušenje može biti strašno, čak i za tebe, Ramzese.’’
Tuja uspravi stabljiku jednog ljiljana, buket je blistao kao da se u njemu
nalazi na stotine cvjetova.
‘‘Prihvaćaš li upravljati Dvjema Zemljama tijekom moje odsutnosti?’’
‘‘Primoravaš li me na to? Već osjećam teret godina. ‘’
Ramzes se nasmiješi.
‘‘Ne vjerujem u to.’’
‘‘Imaš previše mladenačke snage u sebi da bi mogao zamisliti kako može
biti teška starost. A sada, hoćeš li mi otkriti pravi razlog tvog dugog
putovanja?’’
‘‘Ljubav za Egipat i za Nefertari. Želim obnoviti svetu vatru u hramovima,
učiniti da ona izazove još više energije.’’
‘‘Zar Hetiti nisu naši jedini neprijatelji?’’
‘‘Jedan libijski mag, protiv nas koristi mračne sile, možda griješim kada
pridajem tome previše važnosti, ali ne želim ništa riskirati. Nefertari je već
dovoljno patila zbog njegovih zlih čini.’’
‘‘Bogovi će ti pomoći, sine, jesu li ti mogli podariti veću sreću od tako
prekrasne supruge?’’
‘‘Ne poštovati je onako kako je zaslužila, bila bi teška pogreška, ja sam
smislio plan kako da postignem da njezino ime sjaji još milijun godina i da
kraljevski par izgleda kao nedodirljivi zid na kojem je Egipat izgrađen.’’
‘‘Budući da si to shvatio, tvoja vladavina bit će velika. Nefertari je magija
bez koje nijedno djelo ne bi bilo trajno. Nasilje i tama vladat će onoliko dugo
koliko i generacije budu slijedile jedna za drugom, ali će i sklad opstati u
ovoj zemlji ako kraljevski par njome vlada. Osnaži ga, Ramzese, učini od
njega kamen temeljac. Kada ljubav obasjava narod, ona mu daruje više sreće
nego bilo kakvo bogatstvo.’’
 Buket je bio gotov, boginja će biti zadovoljna.
‘‘Razmišljaš li ponekad o Henaru? ‘’
Žalost preplavi Tujin pogled.
‘‘Kako majka može zaboraviti sina?’’
‘‘Henar više nije tvoj.’’
‘‘Kralj ima pravo i ja ga moram poslušati... Opraštaš li mi moju slabost?’’
Ramzes nježno prigrli majku.
‘‘Lišavajući ga groba ‘‘pojasni ona ‘‘bogovi su mu namijenili strašnu
kaznu.’’
‘‘Suočio sam se sa smrću kod Kadeša, Henar je svoju našao u pustinji.
Možda će mu ona pročistiti dušu.’’
‘‘A, što ako je još živ?’’
‘‘I ja sam, također, o tome razmišljao... Ako se negdje skriva, u potaji, s
istim namjerama kao i prije, hoćeš li biti popustljiva prema njemu?’’
‘‘Ti si Egipat, Ramzese, i tko god da te napadne, srest će me na svom
putu.’’
22

Ramzes zastane na neko vrijeme ispred kipa boga Tota na ulazu u

Ministarstvo vanjskih poslova, i ostavi buket ljiljana na žrtvenom oltaru.
Utjelovljen u liku velikog kamenog majmuna, gospodar hijeroglifa , riječi
bogova, upirao je svoj pogled prema nebu.
Faraon je upriličio svoj posjet kako bi čestitao službenicima Ministarstva.
Aša je primio vladara i poklonio mu se. Kada ga je Ramzes zagrlio, u znak
časti i višeg čina koji mu dodjeljuje, podređeni službenici mladog ministra
bili su puni ponosa zato što rade pod upravom dostojanstvenika kojem kralj
poklanja veliko povjerenje.
Potom su se dva čovjeka zatvorila u luksuzan i otmjen Ašin kabinet, ruže
uvezene iz Sirije, cvjetni aranžman koji je svjedočio o samozaljubljenosti i
brižnosti, kovčeg od bagremovog drveta, stolice s naslonima u obliku lotosa,
jastučići opšiveni trakama, okrugli stolčić s nožicom od bronce. Zidovi su bili
ukrašeni prikazima lova na ptice u močvarama.
‘‘Ne držiš baš do umjerenosti ‘‘zaključi Ramzes, ‘‘nedostaju još samo
Henarove egzotične vaze.’’
‘‘Vrlo ružne uspomene! Prodao sam ih u korist Ministarstva.’’
Elegantan, s laganom i namirisanom perikom na glavi, malim njegovanim
brčićima, Aša je izgledao kao netko tko je spreman istog se trenutka uputiti
na kakav mondeni prijem.
‘‘Budući sam imao sreću provesti nekoliko mirnih tjedana u Egiptu,
priuštio sam sebi nebrojena zadovoljstva koja se ovdje nude... Ali, neka se
kralj ne brine, nisam zaboravio na zadatak koji mi je povjeren.’’
Takav je bio Aša, ciničan, taštog ponašanja, predan modi, zavodnik koji je
išao od žene do žene, ali istovremeno i državni činovnik vičan zahtjevima
međunarodne politike, savršeni poznavatelj svog posla i avanturist spreman
uletjeti u opasne pothvate.
‘‘Što misliš o mojim odlukama?’’
‘‘Odgovaraju mi i vesele me, Veličanstvo.’’
‘‘Smatraš ih... dovoljnima?’’
‘‘Ipak, nedostaje nešto bitno, zar ne? I to je razlog tvog posjeta koji nema
ničeg protokolarnog. Dopusti mi da pogađam, da nije to... Kadeš?’’
‘‘Dobro sam izabrao ministra vanjskih poslova i šefa špijunske službe.’’
 ‘‘Da li još razmišljaš o osvajanju tog snažnog utvrđenja?’’
‘‘Kadeš je bio mjesto naše pobjede, ali je hetitska tvrđava ostala
netaknuta, pa nas od tamo i dalje nastavljaju ometati.’’
Obuzet proturječnim osjećajima, Aša ulije divno crveno vino u dva
srebrna pehara čije su drške bile u obliku gazela.
‘‘Bojim se da ćeš se vratiti u Kadeš... ‘’
Ramzes ne može podnijeti makar sjenu neuspjeha.
‘’ Da, ta tvrđava nas mami i izaziva, da, ona je jednako tako snažna kao što
je bila i prije.’’
‘‘Zbog toga je i smatram stalnom prijetnjom za naš protektorat, južnu
Siriju, uvijek su iz Kadeša kretali napadi na nas.’’
‘‘Na prvi pogled, takvo razmišljanje izgleda savršeno logično.’’
‘‘Ali, ti ne dijeliš to mišljenje.’’
‘‘Neki ministar, velikog trbuha i miran, udobno zavaljen u svoje povlastice
i dostojanstvo, prostro bi se ničice pred tobom i rekao bi ti otprilike
sljedeće, 'Ramzese Veliki, kralju izoštrenog pogleda, pobjedničke ruke,
krenite u osvajanje Kadeša!' I takav dvorski službenik bio bi najobičniji
glupan.’’
‘‘Zašto misliš da trebamo odustati od tog osvajačkog pohoda?’’
‘‘Zahvaljujući tebi, Hetiti su otkrili da nisu nepobjedivi. Svakako, njihova
vojska je i dalje moćna, ali duhovi su se uzburkali. Muvatal je obećao svojoj
zemlji invaziju i laku pobjedu kojom će uništiti neprijatelja, a sada mora, uz
velike poteškoće, opravdati povlačenje trupa na uobičajene položaje. Postoji
među njima još jedan sukob, borba za prijestolje između njegovog sina Uri
Tešupa i brata Hatušila.’’
‘‘Koji od njih dvojice ima veće izglede za uspjeh?’’
‘‘Nemoguće je predvidjeti, i jedan i drugi imaju moćno oružje.’’
‘‘Je li Muvatalov pad neminovan?’’
‘‘Po mom mišljenju, da, na hetitskom dvoru lako se ubija. U ratničkom
društvu, kakvo je njihovo, vođa koji je nesposoban ostvariti pobjedu biva
uklonjen.’’
‘‘Zar to nije idealan trenutak da napadnemo Kadeš?’’
‘‘Svakako, kada bi naš interes bio da podrijemo hetitsko carstvo.’’
Ramzes je cijenio Ašin dar za pojedinosti i njegov peckajući karakter, ali
ovoga puta je bio zatečen.
‘‘Pa zar to nije glavni cilj naše vanjske politike?’’
‘‘Nisam više u to siguran.’’
 ‘‘Šališ li se?’’
‘‘Kada o nekoj odluci ovise životi tisuća ljudskih bića, uopće nisam sklon
šali.’’
‘‘U tom slučaju, u posjedu si informacija koje bi morale ozbiljno utjecati
na moje mišljenje.’’
‘‘U pitanju je samo intuicija koja se temelji na nekim informacijama koje
su prikupili naši špijuni. Jesi li čuo nešto o Asircima?’’
‘‘Ratnički narod, kao i Hetiti.’’
‘‘Do sada, to je bio narod pod hetitskim utjecajem. Kada je Hatušil stvarao
koaliciju, dao im je mnogo skupocjenog metala kako bi zadržali
dobronamjernu neutralnost. Međutim, oni su to nenadano bogatstvo
pretvorili u naoružanje. U ovom trenutku, vojnici su korak ispred asirske
diplomacije. U bliskoj budućnosti velika azijatska sila mogla bi biti upravo
Asirija, željna osvajanja i pustošenja više nego što je to bila Hetitija. ‘’
Ramzes je razmišljao.
‘‘Asirija... je li spremna napasti Hetitiju?’’
‘‘Još uvijek ne, ali doći će vrijeme kada će taj sukob biti neizbježan.’’
‘‘Zašto onda Muvatal ne sasječe zlo u korijenu?’’
‘‘Zbog unutarnjih razmirica koje prijete njegovom tronu i zato što
strahuje od napredovanja naše vojske prema Kadešu. Za njega, mi smo i
dalje glavni neprijatelji.’’
‘‘A za pretendente na njegovo prijestolje?’’
‘‘Njegov sin, Uri Tešup, potpuno je zaslijepljen, on razmišlja samo o tome
kako da se dokopa Dviju Zemalja i kako da pokolje što veći broj Egipćana.
Hatušil ima šire vidike i u stanju je mnogo bolje sagledati rastuću opasnost
na samim vratima hetitskog carstva.’’
‘‘Ti mi, znači, ne savjetuješ da se upustim u široku ofenzivu na Kadeš.’’
‘‘Izgubit ćemo mnogo ljudi, Hetiti također, postoji rizik da pravu korist iz
svega izvuku samo Asirci.’’
‘‘Podrazumijeva se da se nisi zadovoljio samo razmišljanjem. Kakav plan
imaš?’’
‘‘Bojim se da ti se neće ni najmanje dopasti, jer je suprotan tvojoj
trenutnoj politici.’’
‘‘Sve jedno, reci mi.’’
‘‘Držimo Hetite i dalje u uvjerenju da pripremamo napad na Kadeš.
Glasine, klasične dezinformacije, lažni povjerljivi dokumenti, vojni manevri
u južnoj Siriji... Pobrinut ću se za to.’’
 ‘‘Do sada me nisi iznenadio.’’
‘‘Sljedeći korak bit će puno osjetljiviji. Kada se uvjerim da sve ovo što sam
ti rekao ima učinka, otići ću kod Hetita.’’
‘‘S kakvim izgovorom?’’
‘‘Tajna misija, sa svim potrebnim ovlastima za pregovaranje.’’
‘‘Ali... O čemu želiš pregovarati?’’
‘‘O primirju, Veličanstvo.’’
‘‘O miru! S Hetitima!’’
‘‘To je najbolje rješenje kako bi se spriječila Asirija da postane mnogo
opasnije čudovište od Hetitije.’’
‘‘Hetiti to nikada neće prihvatiti.’’
‘‘Ukoliko bih imao tvoju podršku, uložio bih sav potreban napor da ih u
to uvjerim.’’
‘‘Da mi je netko drugi tako nešto predložio, optužio bih ga za veleizdaju.’’
Aša se nasmije.
‘‘Pa, pomalo sam se bojao toga... Ali, tko bolje od Ramzesa vidi u daljinu,
mnogo dalje od sadašnjeg trenutka?’’
‘‘Ne uče li mudraci da je laskanje prijatelju neoprostiv grijeh?’’
‘‘Ja se ne obraćam prijatelju, već faraonu. Biti kratkovidan, usredotočen
isključivo na tekuće događaje, znači koristiti se našom sadašnjom snagom
da bismo se suočili s Hetitima i vrlo ih vjerojatno pobijedili, ali iznenadna
provala Asiraca na međunarodnu scenu mora utjecati na promjenu naše
strategije.’’
‘‘Pa ipak, to je samo tvoja intuicija, Aša, i sam si to priznao.’’
‘‘Na mom mjestu, najvažnije je predvidjeti buduće događaje i spoznati ih
prije drugih. Uostalom, zar intuicija ne vodi prema pravim odlukama?’’
‘‘Nemam pravo dozvoliti ti da se upustiš u takav rizik.’’
‘‘Misliš na moj boravak kod Hetita? Pa to ne bi bilo prvi put.’’
‘‘Želiš možda ponovno posjetiti njihove zatvore?’’
‘‘Postoje, svakako, ugodnija mjesta za odmor, ali treba znati kada iskušati
sudbinu.’’
‘‘Izgleda da nisam mogao pronaći boljeg ministra vanjskih poslova.’’
‘‘Namjeravam se vratiti, Ramzese. Osim toga, lagodan život pun zabave
smekšava me ako traje predugo. Posjećivao sam ljubavnice, oblačio ih,
izvodio i umorio se od njih. Potrebna mi je nova avantura da bih ostao
živog duha i osvajački raspoložen. Ne bojim se tog iskustva.... Dužnost mi
znati kako iskoristiti slabosti Hetita i uvjeriti ih da prestanu s
neprijateljstvom protiv nas.’’
‘‘Da li si ti, Aša, svjestan da je to potpuno lud plan?’’
‘‘Ali, zato ima svježinu novog i privlačnost nepoznatog, nije li isto tako i sa
zavođenjem?’’
‘‘Ti, naravno, ne misliš da ću ti dati svoju suglasnost.’’
‘‘Dobit ću je, jer ti nisi neki stari, drhtavi vladar, nesposoban mijenjati
svijet oko sebe. Daj mi odobrenje da pregovaram s barbarima koji nas žele
uništiti, kako bih ih preobratio u naše vazale.’’
‘‘Ja krećem na daleki put, na jug, a ti ćeš biti sam, izoliran na sjeveru.’’
‘’ Uključite druge i ostavite mi Hetite. ‘’
23
Stari između petnaest i dvadeset pet godina, obrijane glave, s iznimkom
jednog pramena kose koji je bio upleten u nekoliko paralelnih kečki koje je
pridržavala široka kapa, nakrivljena s desne strane lica, "kraljevski sinovi"
nosili su naušnice u ušima, široku ogrlicu, grivne, plisiranu suknjicu, i u
rukama ponosno držali koplje na čijem vrhu je bilo nojevo pero.
Ovim mladićima, izabranim zbog njihove fizičke i intelektualne snage,
Ramzes je povjerio da ga predstavljaju u različitim vojnim korpusima.
Prisutni na bojnom polju, oni će znati kako uliti dodatnu energiju koja je
ponekad nedostajala vojnicima čiji kukavičluk kod Kadeša, kada su se našli
pred hetitskom koalicijom, kralj nije zaboravio.
"Kraljevski sinovi" otići će na sjever i zauzet će mjesta u administrativnim
službama u protektoratima. Dobivat će striktne naloge od Aše i poštovat će
ih.
Već se širila legenda po kojoj je Ramzes Veliki, neumorni roditelj i plodan
otac, donio na svijet stotinu djece čije je postojanje bilo očigledan dokaz
božanske moći koju je vladar posjedovao. Tako se stvarala izmišljena
genealogija koju će pisari opisati, a kipari prenijeti u kamenu.
U sjeni limunovog drveta, stari Homer mirisao je svoju bijelu bradu.
Hektor, crno bijeli mačak, koji je u međuvremenu narastao, zadovoljno je
preo dok ga je Ramzes milovao.
‘‘Oprostite mi indiskreciju, Veličanstvo, ali imam dojam da ste nekako
rastreseni.’’
‘‘Recimo ... da sam prezauzet.’’
‘‘Ima li loših vijesti?’’
‘‘Ne, ali približava se trenutak polaska na dug put, koji bi mogao biti
popraćen određenim opasnostima.’’
Grčki pjesnik napuni listovima žalfije svoju lulu od velike puževe kućice.
‘‘Ramzes Veliki... Tako vas ljudi sada zovu, evo što sam ja upravo napisao,’
Veličanstveni darovi bogova ne smiju se zanemariti. Samo nam ih bogovi
mogu dati, jer nitko ne zna kako sam do njih doći.’ ‘’
‘‘Vi ste po tom pitanju fatalist?’’
‘‘To je privilegija starosti Veličanstvo.Ilijada i Odiseja su završene,
pogledao sam posljednji put poemu koja pjeva o vašoj pobjedi kod Kadeša.
Ostaje mi samo još da pušim žalfiju, pijem vino aromatizirano anisom i da
me masiraju maslinovim uljem.’’
‘‘Zar ne želite ponovno pročitati stihove koje ste napisali?’’
‘‘Samo se osrednji pjesnici samozadovoljno promatraju u ogledalu
vlastitih stihova. Zašto idete na taj put, Veličanstvo?’’
‘‘'Vraćaj se često u Abidos', zahtijevao je otac od mene, 'i bdij nad tim
hramom.' Zanemario sam njegove zapovijedi, a sada se moram pobrinuti za
to svetište.’’
‘‘Ima tu još nečega.’’
‘‘Na pitanje, 'Tko je faraon?', Seti je odgovarao, 'Onaj koji svoj narod čini
sretnim.' Kako to ostvariti? Tako što će se činiti dobra djela za Princip i za
bogove, a to će se odraziti i na ljude.’’
‘‘Zar vam kraljica nije naložila da tako postupate?’’
‘‘S njom, i za nju, želim sagraditi djelo koje će stvoriti tu sjajnu energiju
koja nam toliko treba, i koja će štititi Egipat i Nubiju od zla.’’
‘‘Je li mjesto već izabrano?’’
‘‘U srcu Nubije, Hator je označila svojom prisutnošću mjesto po imenu
Abu Simbel. Otjelovivši se u stijenama, zvjezdana gospa je otkrila tajnu svoje
ljubavi. Upravo to mjesto želim podariti Nefertari, da bi ona zauvijek postala
dama iz Abu Simbela.’’

Bradat, raščupane kose, sjedeći savijenih koljena na petama, kuhar se

poslužio palminim listom kako bi raspirio žar na kojem je pekao gusku, kroz
kljun i vrat pernate životinje probio je ražanj i pravilno ga držao iznad
ognjišta. Kada je s tim završio, očerupao je patku, očistio je, otkinuo joj
glavu, vrhove krila i noge, natakao je na ražanj i pekao je na tihoj vatri.
Neka plemenita dama prekinula ga je u poslu.
‘‘Da li su vam sve pernate životinje već rezervirane?’’
‘‘Gotovo sve.’’
‘‘Ako bih naručila patku, biste li mi je mogli odmah spremiti?’’
‘‘To je... Jako sam zauzet.’’
Dolanta podigne lijevu naramenicu na haljini koja joj je skliznula s
ramena, potom spusti lonac s medom pred kuhara.
‘‘Henare, tvoje prerušavanje je savršeno. Da nisi točno odredio naš
sastanak na ovom mjestu, ne bih te prepoznala.’’
‘‘Jesi li saznala nešto važno?’’
‘‘Mislim da jesam... Prisustvovala sam velikoj audijenciji koju je priredio
kraljevski par.’’
‘‘Vrati se za dva sata, dat ću ti patku, zatvorit ću dućan, a ti ćeš me onda
pratiti. Odvest ću te kod Ofira.’’
Na rubu stovarišta, kvart kuhara i mesara nije se smirivao ni s dolaskom
noći. Nekoliko nosača, teško natovarenih, uputilo se prema vilama bogataša
da bi im isporučili divne komade mesa koji će biti posluženi na njihovim
gozbama.
Henar se uputi jednom praznom uličicom, zaustavi se ispred niskih vrata
obojenih u plavo i pokuca četiri puta. Čim su se vrata otvorila, on dade znak
Dolanti da utrči unutra. Krupna žena upadne u lokal s niskim stropom,
pretrpan košarama. Henar otvori poklopac na podu, i njih dvoje siđu
drvenim stepenicama u podrum.
Čim je ugledala Ofira, Dolanta padne ničice pred njim i poljubi mu rub
haljine.
‘‘Bojala sam se da vas više neću vidjeti!’’
‘‘Obećao sam vam da ću se vratiti. Dani koje sam proveo u razmišljanju u
Sunčevom Gradu učvrstili su moju vjeru u Atona,jedinog boga koji će sutra
ponovno vladati ovom zemljom.’’
Oduševljenog pogleda, Dolanta je promatrala čarobnjaka koji je imao
profil ptice grabljivice. On ju je fascinirao, on, prorok prave vjere. Sutra će
njegova snaga voditi narod, već sutra, on će srušiti Ramzesa.
‘‘Vaša nam je pomoć bila dragocjena ‘‘ reče Ofir dubokim i mekim glasom.
‘‘Kako bismo se bez vas mogli boriti protiv tog bezbožnog tiranina?’’
‘‘Ramzes me više ne prezire, štoviše, uvjerena sam da mi je ponovno
poklonio svoje povjerenje zato što sam svjedočila u korist Mojsija, njegovog
prijatelja.’’
‘‘Koje su kraljeve namjere?’’
‘‘Povjerio je upravu nad sjevernim protektoratima kraljevskim sinovima,
koji će biti pod Ašinim nadzorom.’’
‘‘Taj prokleti diplomat! ‘‘zagrmio je Henar. ‘‘On me je prevario i rugao mi
se. Osvetit ću mu se, zgazit ću ga, ja...’’
‘‘Postoji nešto mnogo hitnije ‘‘hladno ga prekine Ofir, ‘‘saslušajmo
Dolantu.’’
Ramzesova sestra bila je ponosna što joj se pridaje takva važnost.
‘‘Kraljevski par će krenuti na dugo putovanje.’’
‘‘U kojem smjeru?’’
‘‘Prema Gornjem Egiptu i Nubiji.’’
 ‘‘Je li vam poznat razlog?’’
‘‘Ramzes želi kraljici pokloniti neobičan dar. Izgleda, neki hram.’’
‘‘Da li je to jedini razlog putovanja?’’
‘‘Faraon želi osnažiti božansku moć, okupiti je, uvećati energiju i satkati
zaštitnu mrežu kojom će prekriti Egipat.’’
Henar se blesavo nasmije.
‘‘Moj je voljeni brat, izgleda, izgubio razum.’’
‘‘Ne ‘‘usprotivila se Dolanta, ‘‘on osjeća prijetnju nekih tajanstvenih
protivnika, nema drugog izlaza osim da pozove upomoć bogove i da od njih
sastavi nevidljivu vojsku s kojom će se boriti protiv neprijatelja od kojih
strahuje.’’
‘‘Pomahnitao je ‘‘objavi Henar, ‘‘utonuo u ludilo. Božanska vojska... Pa to
je stvarno smiješno!’’
Kraljev brat osjeti na sebi Ofirov ledeni pogled.
‘‘Ramzes je postao svjestan opasnosti ‘‘reče Ofir.
‘‘Vi ipak ne vjerujete da...’’
Henar umukne. Iz maga je izbijalo zastrašujuće nasilje, u tom trenutku,
stariji kraljev brat nije sumnjao u Libijčeve okultne sposobnosti.
‘‘Tko pazi na malog Kha? ‘‘upita Ofir Dolantu.
‘‘Setau, krotitelj zmija. Prenijet će svoje umijeće Ramzesovom sinu i
okružit će ga silama koje će ga zaštititi od svakog nasilja, ma od kuda ono
dolazilo.’’
‘‘Zmije posjeduju magiju zemlje ‘‘objasni Ofir ‘‘i onaj koji s njima dolazi u
dodir to zna. Zahvaljujući dječakovoj četkici, ipak ću uspjeti uništiti taj
sustav obrane. Međutim, bit će mi potrebno više vremena nego što sam
predvidio.’’
Dolantino srce se pobuni na pomisao da Kha pati u tom duhovnom ratu,
ali, njezina se misao ipak pokorila magovoj strategiji. Taj napad će oslabiti
Ramzesa, umanjit će njegov ka i navest će ga, možda, na abdikaciju. Bez
obzira koliko pothvat bio okrutan, Dolanta mu se više nije suprotstavljala.
‘‘Moramo se razdvojiti ‘‘procijeni Ofir.
Dolanta se uhvati za njegovu haljinu.
‘‘Kada ću vas ponovno vidjeti?’’
‘‘Henar i ja na neko vrijeme ćemo napustiti prijestolnicu, ne smijemo
dugo boraviti na jednom mjestu. Vi ćete prvi saznati za naš povratak. U
međuvremenu, nastavite prikupljati informacije.’’
‘‘Nastavit ću zastupati pravu vjeru ‘‘potvrdi Dolanta.
‘‘Postoji li važnija stvar? ‘‘ promrmlja Ofir sa suučesničkim osmjehom.
24
Kako bi proslavili Mojsijevo oslobađanje, židovski ciglari organizirali
veliku svečanost u kvartu u kojem su živjeli. Trokutasta peciva, ragu od
goluba, punjene prepelice, kompot od smokava, jako vino i svježe pivo bili
su ponuđeni gostima koji su do zore pjevali i nekoliko puta izvikivali
Mojsijevo ime, budući je on postao najznačajnija osoba među Židovima.
Umoran od buke, Mojsije se udaljio s proslave, budući da su njegovi
sljedbenici postali previše pijani a da bi primijetili njegov nestanak. Imao je
potrebu biti sam i razmišljati o borbi koja ga očekuje, uvjeriti Ramzesa da
pusti cijeli židovski narod da izađe iz Egipta neće biti lako. Međutim, on je
morao ispuniti, bez obzira na cijenu, zadatak koji mu je Jahve dao, da bi u
tome uspio, ako je potrebno, pokrenut će planine.
Mojsije je sjedio na rubu vodeničkog kamena u kvartu, kada su mu se
približila dva čovjeka. Bila su to dva Beduina, ćelavi i bradati Amos, i mršavi
Baduh.
‘‘Što vi ovdje radite?’’
‘‘Pridružili smo se slavlju ‘‘izjavi Amos. ‘‘Nije li ovo važan trenutak?’’
‘‘Vi niste Židovi.’’
‘‘Možemo biti vaši saveznici.’’
‘‘Niste mi potrebni.’’
‘‘Ne precjenjuje li tvoj klan svoju snagu? Bez oružja, nećeš uspjeti u svojoj
nakani.’’
‘‘Koristit ću određeno oružje, ali ono neće biti vaše.’’
‘‘Ukoliko bi se Židovi pridružili Beduinima ‘‘nastavi Baduh ‘‘stvorili bismo
pravu vojsku.’’
‘‘A čemu bi ona služila?’’
‘‘Da se borimo i pobijedimo Egipćane.’’
‘‘Opasna maštanja.’’
‘‘Ti, Mojsije, zar se ti usuđuješ kritizirati nečije maštanje? Izvesti svoj
narod iz Egipta, izazivati Ramzesa na dvoboj, staviti se iznad zakona u ovoj
zemlji... Nije li tvoje maštanje podjednako kažnjivo i opasno kao i naše?’’
‘‘Tko ti je govorio o mojim planovima?’’
‘‘Nema nijednog ciglara a da ne zna za njih! Pripisuju ti čak i namjeru da
podigneš Jahvinu zastavu, zastavu tog Boga ratnika, i da zavladaš Dvjema
Zemljama.’’
‘‘Ljudi svašta umisle, čim neka velika zamisao poremeti njihovu
svakodnevicu.’’
Lukavo Baduhovo oko zlobno je svjetlucalo.
‘‘Pa, ništa im drugo ne preostaje kada je tvoja namjera židovski narod dići
protiv egipatske države.’’
‘‘Maknite mi se s puta, obojica.’’
‘‘Nisi u pravu, Mojsije ‘‘nastavljao je uporno Amos. ‘‘Tvoj će narod biti
uvučen u borbu, a da nema nikakvo iskustvo u tome. Mi bismo vas mogli
obučiti.’’
‘‘Odlazite i ostavite me na miru.’’
‘‘Kako hoćeš... Još ćemo se mi vidjeti.’’
Krećući se na magarcima kao obični seljaci, s dozvolom koju im je Meba
nabavio, dva Beduina se zaustaviše u logoru, južno od Pi Ramzesa. Upravo
su jeli mladi luk, svježi kruh i sušenu ribu, kada su dva čovjeka sjela pokraj
njih.
‘‘Kako je prošao razgovor? ‘‘upita Ofir.
‘‘Taj Mojsije se stvarno uzjogunio ‘‘prizna Amos.
‘‘Zaprijetite mu ‘‘zatraži Henar.
‘‘To neće ničemu služiti. Treba ga ostaviti na miru da se unese u svoje
sulude planove. Prije ili kasnije, zatrebat će nas.’’
‘‘Da li su ga Židovi prihvatili?’’
‘‘Oslobađajuća presuda uzdigla ga je na nivo junaka, i ciglari su uvjereni
da će on opet braniti njihova prava, kao nekada.’’
‘‘Ohrabrimo ih ‘‘reče Henar. ‘‘Izazivajući probleme, oslabit će Ramzesovu
moć. A ako se odluči na represiju, postat će nepopularan.’’
Amos i Baduh bili su dvojica preživjelih iz razbijene hetitske špijunske
mreže kojoj su, na tlu Egipta, služili nekoliko godina. Budući da su bili izvan
trgovačkih tokova, Seramana ih nije zapazio. U Delti su imali znatnu
podršku.
Savez između Ofira, Henara, Amosa i Baduha predstavljao je pravi ratni
savjet koji je planirao napad na Ramzesa.
‘‘Gdje se nalaze hetitske trupe? ‘‘pitao je Ofir.
‘‘Prema našim spoznajama ‘‘ odgovori Baduh, ‘‘logoruju na svojim
položajima, u visini Kadeša. Garnizon je osnažen, za slučaj napada egipatske
vojske.’’
‘‘Poznajem svog brata ‘‘ironično reče Henar, ‘‘on neće odoljeti želji da se
pojavi pred njima.’’
Još u bici kod Kadeša, Amos i Baduh odigrali su ulogu poludjelih
zatvorenika koji su lagali Ramzesu kako bi ga namamili u zamku koju nije
mogao izbjeći. Željeli su što prije zaboravi na svoj poraz.
‘‘Kakve su hetitske upute? ‘‘zapita Ofir Baduha.
‘‘Na svaki mogući način uzdrmati Ramzesa.’’
Ofir je vrlo dobro znao što znači takva neodređena naredba. S jedne
strane, Egipćani su ponovno zavladali svojim protektoratima, a Hetiti se
nisu osjećali dovoljno spremni povratiti ih, s druge strane, carev sin i brat
upustili su se u oštru borbu kako bi se dokopali vlasti koju je Muvatal još
čuvao, samo je bilo pitanje koliko još dugo?
Poraz kod Kadeša, kao i kontranapad u Kanaanu i Siriji, nepostojanje bilo
kakve reakcije poslije egipatskog preuzimanja tih područja i unutarnje
trzavice, sve je to bio dokaz slabljenja moći hetitskog carstva. Međutim, ta
nimalo ružičasta stvarnost neće spriječiti Ofira da nastavi svoju misiju. Kada
Ramzes bude smrtno ranjen, nova će vatra zagrijati Hetitiju.
‘‘Vas dvojica ‘‘zapovjedi Ofir Beduinima, ‘‘umiješat ćete se među Židove.
Neka se vaši ljudi izjasne kao pristaše Jahve i neka potiču ciglare da slijede
Mojsija. Kraljeva sestra Dolanta obavještava će nas o razvoju situacije na
dvoru za vrijeme kraljevog izbivanja. Ja ću se pobrinuti za Khaa, bez obzira
na zaštitu koja ga okružuje.’’
‘‘Meni ostaje Aša ‘‘prošaputa Henar.
‘‘Imate pametnijeg posla ‘‘odbrusi mu Ofir.
‘‘Želim ga ubiti vlastitim rukama, prije negoli maknem brata!’’
‘‘A kako bi bilo da počnete s ovim drugim?’’
Ofirov prijedlog probudi u Henaru novi val mržnje spram tiranina koji mu
je preoteo prijestolje.
‘‘Ja ću se vratiti u Pi Ramzes, odakle ću koordinirati našim naporima, vi
ćete se, Henare, uputiti na jug.’’
Henar je gladio bradu.
‘‘Da usporim Ramzesa... To vam je namjera?’’
‘‘Očekujem više od vas.’’
‘‘U kom smislu?’’
Ofir je bio primoran otkriti Muvatalovu strategiju.
‘‘Hetiti će krenuti u osvajanje Delte, a Nubijci će prijeći granicu i napast će
Elefantinu. Ramzes neće biti u stanju ugasiti požar koji ćemo istovremeno
potpaliti na više mjesta.’’
 ‘‘Tko će mi biti podrška?’’
‘‘Grupa dobro uvježbanih ratnika koji vas čekaju u blizini Grada Sunčevog
Vidokruga, i poglavice nubijskih plemena koje smo nekoliko zadnjih mjeseci
zasipali darovima. Uputivši se u središte tog područja, Ramzes ni ne sluti da
će uletjeti ravno u zamku. Nadajmo se da iz nje neće izvući živu glavu.’’
Široki osmjeh obasjao je Henarovo lice.
‘‘Ne vjerujem ni u Boga ni u bogove, ali ponovno počinjem vjerovati u
svoju sretnu zvijezdu. Zašto mi prije niste spomenuli te dragocjene
saveznike?’’
‘‘Takve su bile zapovijedi ‘‘objasni Ofir.
‘‘Da li ih danas prekoračujete?’’
‘‘Imam povjerenja u vas, Henare. U ovom trenutku, nije vam potrebno
znati više o stvarima koje su mi povjerene.’’
Ljutit, Ramzesov brat iščupa nekoliko stabljika trave i baci ih niz vjetar,
potom ustane i napravi nekoliko koraka. Napokon, dobio je moć da djeluje
po svojoj volji, daleko od magove prisutnosti. Ofir je do krajnjih granica
koristio magiju, lukavstvo i podzemne sile, on, Henar, primijenit će manje
složenu, ali okrutniju strategiju.
U glavi mu se već rojilo na stotine ideja. Prekinuti zauvijek Ramzesov
put... Nije imao drugi cilj.
Ramzes... Ramzes Veliki, čiji ga je uspjeh duboko vrijeđao! Henar je bio
savršeno svjestan svih svojih nedostataka, ali je posjedovao osobinu koju
nijedno razočaranje nije moglo poremetiti, tvrdoglavost. Prema svom
protivniku osjećao je mržnju koja je svakim danom postajala sve snažnija i
koja mu je davala snagu da se sukobi s Gospodarom Dviju Zemalja.
Iznenada, mir koji je dolazio izvana, pokoleba Henara.
A, što bi on imao za zamjeriti Ramzesu? Od početka svoje vladavine,
Setijev nasljednik nije napravio nijednu pogrešku, ni protiv svoje zemlje, ni
protiv svog naroda. Zaštitio ih je od neprijatelja, ponio se kao odvažan
ratnik, jamčio je pravdu i napredak zemlje.
Što bi mu on mogao predbaciti, osim činjenice da je bio Ramzes Veliki?
25

Kada se okupio savjet sastavljen od glavnih, predstavnika vojnog i

trgovačkog sloja, car Muvatal podsjetio ih je na riječi jednog od svojih
prethodnika, ‘U naše vrijeme, ubojstvo je postala uobičajena stvar u
kraljevskoj obitelji, kraljica je ubijena, isto tako i kraljevi sinovi. Kako bi se
izbjegle takve drame, potrebno je donijeti zakon, nitko ne smije ubiti
nijednog člana kraljevske obitelji, nitko ne smije izvaditi mač, niti potezati
nož na njega, i na vrijeme se mora naći nasljednik prijestolja.’
Tvrdeći kako pitanje njegovog nasljeđa još uvijek nije otvoreno, car se
pohvali kako je vrijeme ubojstava završeno, i kako obnavlja svoje povjerenje
u Hatušila, svog brata, i Uri Tešupa, svog sina. Ovom potonjem povjeri
glavno zapovjedništvo nad vojskom, a bratu preda u nadležnost ekonomiju
zemlje i obavezu da održava dobre odnose s hetitskim saveznicima. Drugim
riječima, od Hatušila je uzeo svu vojnu moć i netaknutu je prenio na Uri
Tešupa.
Pobjedonosni osmjeh na Uri Tešupovom licu, i kiseo smiješak na
Hatušilovom, jasno su govorili koga je Muvatal izabrao za nasljednika,
premda nije izgovorio njegovo ime.
Umoran i pogrbljen, u crveno crnom vunenom plaštu, car više nije
komentirao svoje odluke i povukao se, okružen osobnom gardom.
Pomahnitala od srdžbe, lijepa svećenica Putuhepa gazila je po srebrnim
naušnicama koje joj je, dan ranije, poklonio Hatušil, njezin muž.
‘‘To je nevjerojatno! Tvoj brat, car, te je upropastio, a da te na to nije ni
upozorio!’’
‘‘Muvatal je tajnovit čovjek... Uz to, ostavio mi je važne funkcije.’’
‘‘Bez vojske, ti si najobičniji pješak podčinjen Uri Tešupovoj volji.’’
‘‘Zadržao sam čvrste prijateljske veze s generalima i časnicima na
utvrdama koje čuvaju našu granicu.’’
‘‘Ali carev sin, praktično, već vlada u prijestolnici.’’
‘‘Uri Tešup razumnim ljudima zadaje strah.’’
‘‘Koliko bogatstvo ćemo im još morati dati kako bismo ih uvjerili da ne
prijeđu u njegov tabor?’’
‘‘Trgovci će nam pomoći.’’
‘‘Zašto je car promijenio mišljenje? Izgledao je neprijateljski raspoložen
prema sinu i suglasan s mojim planom da ga uklonim.’’
‘‘Muvatal ništa ne čini lakomisleno ‘‘podsjeti Hatušil. ‘‘Sigurno je vodio
računa o opasnostima koje prijete od vojničke kaste. Umirio ih je vraćajući
Uri Tešupu njegove stare povlastice.’’
‘‘To je zabluda! Ta ratnička budala će to iskoristiti kako bi prigrabio svu
moć.’’
Hatušil je dugo razmišljao.
‘‘Pitam se nije li nam možda car namjeravao poslati poruku na jedan
suptilan način. Uri Tešup je postao najjači čovjek carstva, dok mu mi
izgledamo beznačajni. Nije li to najbolji trenutak da ga napadnemo? Uvjeren
sam da ti je car na taj način naložio da požuriš sa svojim planom. Treba
udariti, i to vrlo brzo.’’
‘‘Nadam se da će Uri Tešup, prije ili kasnije, doći u hram božice Ištar kako
bi se posavjetovao s prorocima. Gledanje u drob lešinara bit će mu vrlo brzo
potrebno! Novi vojni zapovjednik požurit će saznati svoju budućnost. A ja ću
mu je reći. Kada ga ubijem, objasnit ću da je bio žrtva nebeske ljutnje.’’

Teško natovareni kositrom, suknom i namirnicama, magarci su sporim

korakom ulazili u hetitsku prijestolnicu. Vođe karavana odvodili su ih prema
pultu gdje je jedan trgovac provjeravao popis i količinu proizvoda,
utvrđujući visinu poreza, potpisujući ugovore i prijeteći neurednim
platišama sudskim kaznama.
Glavni predstavnik trgovačkog staleža, jedan pretio šezdesetogodišnjak,
obilazio je trgovačku četvrt. Njegovo pažljivo oko promatralo je transakcije,
a u slučaju spora on bi intervenirao. Kada se susreo s Hatušiiom, sa lica mu
je nestalo susretljivog trgovačkog osmjeha. Kose povezane trakom, odjeven
u šarenu suknenu haljinu, carev brat je izgledao nervozniji nego obično.
‘‘Imam loše vijesti ‘‘prizna trgovac.
‘‘Problemi s dostavljačima?’’
‘‘Ne, još gore, s Uri Tešupom.’’
‘‘Ali, car je meni povjerio upravljanje ekonomijom!’’
‘‘Izgleda da se to Uri Tešupa nimalo ne tiče.’’
‘‘Kakvu je malverzaciju napravio?’’
‘‘Carev sin je odlučio nametnuti novi porez na svaku trgovačku
transakciju kako bi mogao bolje plaćati svoje vojnike.’’
‘‘Odlučno ću se suprotstaviti.’’
‘‘Nema smisla, prekasno je.’’
 Hatušil se osjećao kao utopljenik, po prvi put, car mu nije iskazao
povjerenje, a on, njegov rođeni brat, saznao je važnu vijest ne iz Muvatalovih
usta, već od nekakvog stranca.
‘‘Zahtijevat ću od cara da poništi taj porez.’’
‘’ Nećete uspjeti ‘‘predviđao je trgovac. ‘‘Uri Tešup želi obnoviti hetitsku
vojnu silu gazeći trgovačku kastu i ostavljajući je bez njenog bogatstva.’’
‘‘Suprotstavit ću mu se.’’
‘‘Hatušile, neka vam bogovi pomognu.’’

Već više od tri sata Hatušil je čekao u hladnoj maloj sali careve palače. Po
običaju, ulazio je bez ceremonija u bratove privatne odaje, no, ovoga puta
dva člana Muvatalove osobne garde zabranila su mu prolaz, a komornik je
saslušao njegov zahtjev, ali mu nije dao nikakvo obećanje.
Već je pala noć. Hatušil se obrati jednom od stražara.
‘‘Obavijestite komornika da ne mogu više čekati.’’
Vojnik se dvoumio, pogledom se sporazumio s kolegom, a potom nestao
na nekoliko minuta. Ovaj je izgledao spreman kopljem probosti Hatušila ako
bi pokušao proći na silu.
Komornik se pojavio, praćen šestoricom stražara neprijateljskog izgleda.
Carev brat pomisli da će ga uhititi i baciti u zatvor iz kojeg više ne bi izašao.
‘‘Što želite ‘‘upita komornik.
‘‘Vidjeti cara.’’
‘‘Zar vam nisam rekao da car danas nikoga ne prima? Nema smisla da
čekate.’’
Hatušil se udalji, a stražari se ne pomakoše.
Dok je izlazio iz palače, susreo je Uri Tešupa, koji se sav nadimao od
snage. S ironičnim osmjehom na licu, glavni zapovjednik hetitske vojske nije
čak ni pozdravio Hatušila.
Sa terase na vrhu tvrđave, car Muvatal je promatrao svoju prijestolnicu.
Ogromna utvrđena stijena, u srcu suhih stepa, bila je podignuta kao
svjedočanstvo o postojanju nepobjedive sile. S tog vidikovca, nijedna se
vojska nije mogla neopaženo pojaviti. Nitko nije mogao osvojiti njezine kule,
nitko se nije mogao dokopati dvorske tvrđave koja je dominirala nad
hramovima.
Nitko, osim Ramzesa.
Od kada se taj faraon popeo na egipatski tron, poljuljao je veliku tvrđavu i
nanio teške udarce carstvu. Zastrašujuća pomisao na poraz ponekad je
opsjedala Muvatala, u Kadešu je izbjegao propast, no hoće li ga sreća i dalje
pratiti? Ramzes je bio mlad, osvajački raspoložen, miljenik neba, i nije
odustao od nakane da ukloni hetitsku prijetnju.
On, Muvatal, vođa ratničkog naroda, bio je taj koji je morao usvojiti
drukčiju strategiju.
Komornik najavi Uri Tešupov dolazak.
‘‘Neka uđe.’’
Od njegovog teškog vojničkog koraka tresle su se pločice na terasi.
‘‘Neka bog Oluje bdije nad vama, oče! Vojska će uskoro biti spremna
ponovno osvojiti izgubljene teritorije.’’
‘‘Zar nisi upravo uveo novi porez koji je izazvao nezadovoljstvo
trgovaca?’’
‘‘To su obične kukavice i profiteri! Njihovo bogatstvo poslužit će mi da
osnažim vojsku.’’
‘‘Miješaš se u poslove koje sam povjerio Hatušilu.’’
‘‘Od kakve je važnosti Hatušil? Nisi li ga upravo odbio primiti?’’
‘‘Ja još nisam potvrdio svoje odluke.’’
‘‘Odabrali ste me za nasljednika, oče, i imali ste pravo. Vojska je
oduševljena, narod je odahnuo. Računajte na to da ću povratiti našu moć i
uništiti Egipćane.’’
‘‘Poznato mi je tvoje junaštvo, Uri Tešupe, ali moraš još mnogo toga
naučiti. Hetitska vanjska politika ne svodi se na stalan sukob s Egiptom.’’
‘‘Postoje samo dvije vrste ljudi, pobjednici i pobijeđeni. Hetiti smiju
pripadati samo prvoj skupini ljudi. Zahvaljujući meni, opet ćemo
trijumfirati.’’
‘‘Zadovolji se time da slušaš moje zapovijedi.’’
‘‘Kada ćemo napasti?’’
‘‘Imam drukčije planove.’’
‘‘Zašto odugovlačiti sa sukobom koji je potreban carstvu?’’
‘‘Zato što moramo pregovarati s Ramzesom.
‘‘Mi, Hetiti, da pregovaramo s neprijateljem... Zar ste, oče, izgubili
razum?’’
‘‘Zabranjujem ti da sa mnom tako razgovaraš! ‘‘pobuni se Muvatal. ‘‘Na
koljena pred carem i ispričaj se!’’
Uri Tešup ostane nepomičan, prekriženih ruku.
‘‘Poslušaj, ili...’’
Teško dišući, usta izobličenih od grča, zamućenog pogleda, Muvatal
prinese ruku grudima i stropošta se na daščani pod.
Uri Tešup ga je promatrao.
‘‘Moje srce... moje srce je kao kamen... Pozovi dvorskog liječnika...’’
‘‘Zahtijevam punu vlast. Od sada ću ja izdavati zapovijedi vojsci.’’
‘‘Liječnika, brzo...’’
‘‘Odreci se vlasti.’’
‘‘Ja sam tvoj otac... Zar ćeš me ostaviti... da umrem?’’
‘‘Odreci se vlasti!’’
‘‘Ja... odričem se. Imaš... moju riječ.’’
26
Savjet plemenskih starješina vrlo je pozorno slušao Mojsija. Oslobađajuća
presuda je do te mjere povećala njegovu omiljenost,da se glas onoga,
koga su već zvali prorok, apsolutno morao saslušati.
‘‘Bog te štiti ‘‘zaključi Libni grubim glasom. ‘‘Uputi mu hvale i nastavi svoj
život u molitvi.’’
‘‘Tebi su poznate moje prave namjere.’’
‘‘Ne igraj se sa sudbinom, Mojsije.’’
‘‘Bog mi je zapovjedio da izvedem židovski narod iz Egipta, i ja ću Ga
poslušati.’’
Aron udari štapom o zemlju.
‘‘Mojsije je u pravu, moramo steći svoju nezavisnost. Kada budemo živjeli
na svojoj zemlji, napokon ćemo spoznati sreću i napredak. Izađimo svi
zajedno iz Egipta, ispunimo Jahvinu volju!’’
‘‘Zašto želiš naš narod odvući u nesreću? ‘‘pobuni se Libni. ‘‘Vojska će
pobiti pobunjenike, a policija pritvoriti neposlušne!’’
‘‘Svladajmo strah ‘‘preporučio im je Mojsije. ‘‘U našoj vjeri naći ćemo
snagu da pobijedimo faraona i izbjegnemo njegovu ljutnju.’’
‘‘Zar nije dovoljno da služimo Jahvi ovdje, u ovoj zemlji gdje smo svi
rođeni?’’
‘‘Bog se pojavio i On mi je govorio ‘‘podsjeti ih Mojsije. ‘‘On je taj koji je
odredio vašu sudbinu. Ako Ga ne poslušamo, bit ćemo gubitnici.’’
Kha je bio očaran. Setau mu je pričao o energiji koja kruži univerzumom i
nadahnjuje sve što postoji, od zrna pijeska do zvijezda, o koncentriranoj
energiji u kipovima božanstava. Stariji Ramzesov sin, u unutrašnjosti
hramova u koje ga je Setau uveo, nije prestajao razmišljati o kamenim
statuama božanstava.
Dijete je bilo očarano. Jedan mu je svećenik oprao ruke i noge, odjenuo ga
u bijelu pregaču, a potom zatražio od njega da očisti usta sodom
bikarbonom. Od prvog koraka u unutrašnjosti svetišta, tog tihog i mirisnog
svijeta, Kha je osjetio prisutnost neobične sile, te "magije" koja je povezivala
elemente života, i kojom se faraon nadahnjivao kako bi njome mogao
nahraniti svoj narod.
Setau je Khau pokazao laboratorij u Amonovom hramu, čiji su zidovi bili
pokriveni tekstovima koji su otkrivali tajnu pripravljanja ritualnih napitaka
i lijekova koje su bogovi koristili kako bi njegovali Horusovo oko, tako da
svijet ne bi ostao lišen svjetlosti.
Kha je gutao tekstove i trudio se zapamtiti većinu hijeroglifa, poželio je
ostati u hramovima kako bi ih podrobno proučio. Zahvaljujući tim znacima,
nositeljima života, prenosi se mudrost predaka.
‘‘Ovdje se otkriva prava magija ‘‘objasni Setau. ‘‘Ona je oružje koje je Bog
dao ljudima da bi odvratili nesreću i da ne bi trpjeli zlu kob.’’
‘‘Može li se sudbina izbjeći?’’
‘‘Ne, ali je možemo živjeti s punom sviješću, ne znači li to onda odbiti
udarce sudbine? Ako svakodnevicu znaš učiniti magičnom, raspolagat ćeš
silom koja će ti omogućiti da spoznaš tajne neba i zemlje, dana i noći,
planina i rijeka, razumjet ćeš govor riba i ptica, iznova ćeš se rađati u zoru u
društvu sa suncem i vidjet ćeš božansku moć kako se prostire nad vodama.’’
‘‘Hoćeš li me naučiti formulama znanja?’’
‘‘Možda, ako si uporan, i ako izađeš kao pobjednik iz borbe protiv taštine i
lijenosti.’’
‘‘Borit ću se svim silama!’’
‘‘Tvoj otac i ja odlazimo na Veliki Jug, i neće nas biti nekoliko mjeseci.’’
Kha se namršti.
‘‘Radije bih da ostaneš i naučiš me pravoj magiji.’’
‘‘Preokreni to iskustvo u pobjedu. Dolazit ćeš ovamo svakog dana i
nadahnjivat ćeš se tajnim znacima koji žive u kamenu, na taj način, bit ćeš
zaštićen od svake vanjske agresije. Kako bih dodatno ojačao tvoju sigurnost,
opskrbit ću te amuletom i zaštitnom trakom.’’
Setau podigne poklopac pozlaćenog drvenog kovčega i odatle izvadi
amulet u obliku stabljike papirusa koji je simbolizirao hrabrost i snagu. On
ga objesi na lančić i stavi ga Khau oko vrata. Zatim odmota traku i svježim
crnilom nacrta cijelo i zdravo oko, čim se tinta osušila, on zamota tkaninu
oko dječakove lijeve nadlanice.
‘‘Pazi da ne izgubiš ni amulet ni ovaj papirus, oni će sprječavati lošu
energiju da prodre u tvoju krv. Njih su fluidom napunili svećenici
magnetičari i djelovat će preventivno.’’
‘‘Da li zmije posjeduju čarobne formule?’’
‘‘One znaju mnogo više od nas o životu i smrti, što su dvije strane
stvarnosti, shvatiti njihovu poruku predstavlja početak svakog znanja.’’
‘‘Želio bih biti tvoj učenik i pripremati lijekove.’’
 ‘‘Tvoja sudbina nije da liječiš, nego da vladaš.’’
‘‘Ne želim vladati! Ono što mi se sviđa su hijeroglifi i formule znanja.
Faraon se mora susretati s mnogim ljudima i rješavati brojne probleme.Ja
više volim živjeti u miru i tišini.’’
‘‘Život se ne poklapa uvijek s našim željama.’’
‘‘Ali to je moguće, zato što posjedujemo magiju!’’

Mojsije je doručkovao s Aronom i s još dvojicom starješina kojima se

svidjela zamisao o Izlasku. Netko je pokucao na vrata. Aron otvori, a
Seramana prekorači prag.
‘‘Je li Mojsije ovdje?’’
Dvojica starješina stala su ispred proroka.
‘‘Pođi sa mnom, Mojsije.’’
‘‘Kuda ga vodiš? ‘‘upita Aron.
‘‘To se vas ne tiče. Ne prisiljavajte me na upotrebu sile. ‘’
Mojsije pode naprijed.
‘‘Idemo, Seramana.’’
Sard je popeo Mojsija na svoje dvokolice. Pratila su ih još dvoja kola s
čuvarima. Odvezli su se u živopisnu okolicu Pi Ramzesa, prošli pokraj
obrađenih polja i skrenuli prema pustinji.
Seramana se zaustavi u podnožju jednog brežuljka koji je dominirao nad
pješčanim i kamenitim predjelom.
‘‘Penji se na vrh, Mojsije.’’
Uspon nije predstavljao nikakvu teškoću.
Sjedeći na stijeni uglačanoj od vjetra, Ramzes ga je čekao.
‘‘Volim pustinju kao i ti, Mojsije, zar nismo proživjeli nezaboravne
trenutke na Sinaju?’’
Prorok sjedne pored faraona, a potom se oboje zagledaše u istom smjeru.
‘‘Tko je bog koji te je posjetio, Mojsije?’’
‘‘Jedini, istinski Bog.’’
‘‘Budući da si se mudrosti učio u Egiptu, tvoj bi duh trebao biti otvoren za
mnogobrojne oblike božanskog očitovanja.’’
‘‘Ne računaj s time da ćeš me odvući u prošlost. Moj narod ima budućnost,
a ona će se ispuniti izvan Egipta.’’
‘’ Dozvoli Židovima da odu u pustinju, na tri dana hoda odavde, i da se
posvete Jahvi.’’
‘‘Sam dobro znaš da je to nemoguće. Jedan takav boravak zahtijevao bi
pozamašnu zaštitu vojske. U sadašnjim okolnostima, ne smije se isključiti
mogućnost napada Beduina koji bi nanijeli brojne žrtve nenaoružanom
narodu.’’
‘‘Jahve će nas čuvati.’’
‘‘Židovi su moji podanici, i ja sam odgovoran za njihovu sigurnost.’’
‘‘Mi smo samo tvoji zatvorenici.’’
‘‘Ukoliko poštuju zakon, Židovi su slobodni ići kuda god žele, ulaziti i
izlaziti iz Egipta po želji. Ono što tražiš od mene, za vrijeme rata, nerazumno
je. Štoviše, mnogi te neće slijediti.’’
‘‘Odvest ću svoj narod u Zemlju koja nam je obećana.’’
‘‘Gdje se ona nalazi?’’
‘‘Jahve će nam je otkriti.’’
‘‘Zar su Židovi toliko nesretni u Egiptu?’’
‘‘To nije važno. Važna je jedino Jahvina volja.’’
‘‘Zašto si tako strog i jednostran? U Pi Ramzesu postoje svetišta u kojima
su okupljena strana božanstva. Židovi mogu slobodno živjeti u svojoj vjeri.’’
‘‘To nam nije dovoljno. Jahve ne podnosi prisutnost drugih bogova.’’
‘‘Da se nisi malo zanio, Mojsije? Oduvijek su u našoj zemlji mudraci
slavili jedinstvo božanskog u njegovom Principu i u njegovoj
mnogostrukosti. Kada je Ahnaton pokušao nametnuti Atona na mjesto
drugih stvaralačkih sila, napravio je pogrešku.’’
‘‘Njegova doktrina i danas živi, očišćena od zabluda.’’
‘‘Proglašavajući Boga jedinstvenim i ekskluzivnim, sprječavaš božansku
razmjenu između zemalja i brišeš iskustvo bratstva među narodima.’’
‘‘Jahve je zaštitnik i pomoćnik pravednih.’’
‘‘Zar si zaboravio na Amona? On tjera zlo, sluša molitvu onog čije je srce
ljubazno, i u trenu trči onome koji ga zove. Amon je iscjelitelj koji slijepome
vraća vid a da pritom ne koristi lijekove, ništa ne izmiče njegovom pogledu,
on je istovremeno jedan i mnoštvo.’’
‘‘Židovi ne obožavaju Amona, već Jahvu, i Jahve je taj koji će ih povesti ka
njihovoj sudbini.’’
‘‘Takva kruta doktrina vodi ravno u smrt, Mojsije.’’
‘‘Ja sam donio odluku i pridržavat ću je se. To je volja Božja.’’
‘‘Nije li oholo vjerovati da si ti njezin jedini posrednik?’’
‘‘Tvoje me mišljenje ne zanima.’’
‘‘Izgleda da je naše prijateljstvo nestalo.’’
‘‘Židovi će mene izabrati za vođu, a ti si gospodar zemlje koja nas drži kao
zarobljenike. Kakav god da je osjećaj prijateljstva i poštovanja koje osjećam
za tebe, moj ga zadatak nadilazi.’’
‘‘U svojoj tvrdoglavosti, izvrgavaš ruglu Zakon Maat.’’
‘‘Kao da je to važno!’’
‘‘Misliš li da si nadređen vječnom pravilu univerzuma koje je postojalo
prije čovječanstva i trajat će i nakon našeg nestanka?’’
‘‘Jedini zakon koji Židovi poštuju je onaj Jahvin. Daješ li nam dopuštenje
da odemo u pustinju i tamo prinesemo žrtve u Njegovu čast?’’
‘‘Ne, Mojsije, dok traje rat s Hetitima, zabranjeno mi je preuzimati takav
rizik. Nikakva nezgoda ne bi smjela poremetiti naš obrambeni sustav.’’
‘‘Ako se i dalje budeš protivio, Jahve će nadahnuti moju ruku i ja ću
napraviti čudo koje će tvoju zemlju gurnuti u nesreću.’’
Ramzes ustane.
‘‘Svojim uvjerenjima, prijatelju, pridodaj i ovo, ja nikada ne popuštam
pred ucjenama.’’
27
Karavana se kretala golim predjelom. Egipatsko izaslanstvo, koje se
sastojalo od tridesetak konjanika, pisara i vojnika te stotinjak magaraca
natovarenih poklonima, napredovalo je između dva stjenovita zida na
kojima su bile isklesane divovske figure hetitskih ratnika u pohodu prema
jugu, ka Egiptu. Aša je pročitao natpis, Bog Oluje utro je put ratnika i dao im
je pobjedu.
Nekoliko puta Aša je morao održati prodiku maloj karavani,
izbezumljenoj i preplašenoj zbog uznemirujućeg okoliša i prisutnosti
mračnih sila koje su kružile šumama, tjesnacima i planinskim masivima.
Premda se ni sam nije baš najbolje osjećao, Aša je forsirao njihovo kretanje,
sretan da je izbjegao razbojničke bande koje su vršljale tim krajem.
Izaslanstvo je izašlo iz klanca, uputivši se potom duž jedne rijeke, prošlo
je ispred stijena, na isti način načičkanih anatolskim ratnicima u agresivnom
stavu, a zatim napredovalo preko visoravni koju su šibali vjetrovi. U daljini,
vidio se visoki greben na kojem je bila podignuta tvrđava, prijeteća i
ogromna, koja je označavala granicu carstva.
Magarci su odbili krenuti dalje, njihov vodič ih je na sve moguće načine
pokušavao uvjeriti da nastave put u smjeru zlokobne građevine.
Iza grudobrana na tvrđavi, strijelci su bili spremni nišaniti.
Aša zapovjedi članovima svog izaslanstva da siđu s konja i da spuste
oružje na zemlju.
Mašući raznobojnom zastavom, glasnik napravi nekoliko koraka u smjeru
ulaza u tvrđavu.
Jedna se strijela zari u dršku na zastavi, druga padne pred glasnikove
noge, a treća mu okrzne rame. S grimasom boli na licu, čovjek se vrati nazad.
Istog trenutka i egipatski vojnici podigoše svoje oružje.
‘‘Ne! ‘‘poviče Aša, ‘‘ne dirajte ih!’’
‘‘Nećemo valjda dopustiti da nas poubijaju ‘‘pobuni se jedan časnik.
‘‘Ovakvo ponašanje nije normalno.Budući da su Hetiti do te mjere
razdražljivi i u defenzivi, izgleda da se u carstvu događaju ozbiljne stvari. Ali
kakve, to ću saznati kada se sretnem sa zapovjednikom tvrđave.’’
‘‘Nakon ovakvog dočeka, nećete reći da računate s tim...’’
‘‘Odaberite desetoricu i požurite na naše položaje, neka se trupe u
protektoratima stave u stanje pripravnosti, kao da će ih Hetiti svakog
trenutka napasti. Neka glasnici obavijeste faraona o situaciji kako bi naša
sjeveroistočna obrambena linija bila spremna za rat. Čim budem bio u
prilici, poslat ću dodatne obavijesti.’’
Presretan da je dobio, po njegovoj ocjeni, povoljnu zapovijed, časniku nije
trebalo dva put reći. Odredi desetoricu vojnika, povede ranjenog glasnika i
krene s grupom u velikom galopu.
Oni koji su ostali s Ašom skupili su se u gomilu. Aša na papirusu napisa
tekst na hetitskom pismu, potpisa svoje ime i titule, zatakne dokument na
vrh strijele i pruži je strijelcu da je dobaci do ulaza u tvrđavu.
‘‘Budimo strpljivi ‘‘predloži Aša ‘‘ili će nas primiti na razgovor, ili će nas
pobiti.’’
‘‘Ali... mi smo opunomoćeni izaslanici! ‘‘primijeti jedan pisar.
‘‘Ako su Hetiti počeli ubijati diplomate koji traže pregovor s njima, tada je
to nova faza rata koji upravo počinje. Zar to nije vrlo važna informacija?’’
Pisar proguta slinu.
‘‘Ne bismo li se mogli povući?’’
‘‘To bi bilo neprilično. Mi predstavljamo diplomaciju Njegovog
Veličanstva.’’
Ne osobito uvjereni u snagu argumenta, pisar i njegovi kolege ostali su
čekati u strahu.
Vrata tvrđave se otvoriše, napravivši prolaz trojici hetitskih konjanika.
Časnik, s kacigom na glavi i mačem u koricama, uzme poruku i pročita je.
Zatim dade znak svojim ljudima da opkole Egipćane.
‘‘Pratite nas ‘‘zapovjedi im.
Unutrašnjost tvrđave bila je podjednako zlokobna kao i njezin vanjski
izgled. Hladni zidovi, ledene prostorije, oružarnica, spavaonice, pješaci koji
su vježbali... Aši se stegnulo grlo od te zastrašujuće atmosfere, ali se trudio
ohrabriti članove svoje pratnje koji su se već osjećali kao zarobljenici.
Nakon nekog vremena, časnik s kacigom ponovno se pojavi.
‘‘Tko je od vas veleposlanik Aša? ‘’
On istupi naprijed.
‘‘Zapovjednik tvrđave želi vas vidjeti.’’
Ašu su uveli u četvrtastu prostoriju u kojoj je svjetlucao kamin. Blizu
ognjišta, stajao je oniži čovjek, odjeven u plašt od debele vune.
‘‘Dobrodošli u Hetitiju, drago mi je da se ponovno vidimo, Aša.’’
‘‘Smijem li, Hatušile, izraziti svoje iznenađenje činjenicom da vas vidim
ovdje?’’
‘‘Koja je misija faraonovog Ministra vanjskih poslova?’’
‘‘Došao sam caru ponuditi bogate darove.’’
‘‘Mi smo u ratu... Takva ponuda gotovo je nepristojna.’’
‘‘Mora li sukob između naše dvije zemlje trajati vječno? ‘’
Hatušil nije skrivao iznenađenje.
‘‘Kako bih to trebao shvatiti?’’
‘‘Volio bih da me primi car, kako bih mogao s njim razgovarati o
Ramzesovim namjerama.’’
Hatušil je grijao ruke.
‘‘To će biti teško... vrlo teško.’’
‘‘Hoćete reći... nemoguće?’’
‘‘Vratite se u Egipat, Aša... Ne, ne mogu vas pustiti da prođete.’’
Vidjevši svoga domaćina zbunjenog i rastresenog, Aša odluči otkriti svoje
prave namjere.
‘‘Došao sam Muvatalu predložiti mir. ‘’
Hatušil se okrenu.
‘‘Je li to zamka ili šala?’’
‘‘Faraon je uvjeren da je to najbolji put i za Egipat i za Hetitiju.’’
‘‘Ramzes bi želio ... mir? Nevjerojatno!’’
‘‘Moj je zadatak da vas u to uvjerim i da započnem pregovore.’’
‘‘Odustanite od toga, Aša.’’
‘‘Zbog čega?’’
Hatušil je procjenjivao iskrenost svog sugovornika. Budući da je ovaj
došao sam, kakav bi bio rizik da mu kaže istinu?
‘‘Car je doživio srčani udar. Ne može govoriti, oduzet je i nesposoban je
vladati.’’
‘‘Tko drži vlast?’’
‘‘Njegov sin, Uri Tešup, vrhovni zapovjednik vojske.’’
‘‘Zar vam Muvatal nije poklonio svoje povjerenje?’’
‘‘Povjerio mi je gospodarstvo zemlje i diplomaciju.’’
‘‘Vi ste, dakle, moj privilegirani sugovornik.’’
‘‘Ja, Aša, više nisam ništa, moj rođeni brat zatvorio mi je vrata. Onog
trenutka kad sam čuo za njegovo zdravstveno stanje, sklonio sam se ovdje, u
ovu tvrđavu čija mi je posada vjerna.’’
‘‘Da li će se Uri Tešup proglasiti carem?’’
‘‘Čim Muvatal umre.’’
 ‘‘Zašto odustajete od borbe, Hatušile?’’
‘‘Zato što za nju više nemam mogućnosti.’’
‘‘Je li cijela vojska pod Uri Tešupovim utjecajem?’’
‘‘Nekim se časnicima ne sviđa njegov temperament brutalnog ratnika, ali
su primorani šutjeti.’’
‘‘Ja sam spreman otići u vašu prijestolnicu i ponuditi mir.’’
‘‘Uri Tešup ne poznaje riječ mir! Nemate nikakvog izgleda za uspjeh.’’
‘‘Gdje je vaša žena Putuhepa?’’
‘‘Ona nije napuštala Hatušu.’’
‘‘Nije li to nerazumno s njene strane? ‘’
Hatušil se ponovno okrene prema ognjištu.
‘‘Putuhepa ima plan da zaustavi Uri Tešupov uspon.’’

Plemenita i ponosna Putuhepa meditirala je već tri dana u hramu boginje

Ištar. Kada je vrač stavio na oltar leš odstrijeljenog strvinara, znala je da je
došao njezin trenutak.
Sa srebrnom dijademom u kosi, odjevena u dugu haljinu boje granata,
Putuhepa je u ruci stezala bodež koji će zariti Uri Tešupu u leđa, kada se
ovaj bude nagnuo nad utrobom lešinara kako bi prizvao božanstvo.
Lijepa svećenica maštala je o nemogućem miru, o pomirenju svih
hetitskih uzburkanih sila i o primirju s Egiptom, no, samo Uri Tešupovo
postojanje ovakve je planove činilo nemogućim.
Samo ona može spriječiti tog demona da ostvari svoje razarajuće djelo,
jedino ona može svome mužu Hatušilu ponuditi moć koju će ovaj
upotrijebiti kako bi carstvo izveo na pravi put.
Uri Tešup uđe u hram.
Putuhepa se sakrila iza masivnog stupa, u blizini oltara. Carev sin nije
došao sam. Pratila su ga četiri vojnika. Ozlojeđena, Putuhepa je morala
odustati i neprimjetno izaći iz hrama, kada će joj se ponovno ukazati ovakva
prilika? Očigledno je bilo da je Uri Tešup želio izbjeći svaki rizik. Ako bi bila
dovoljno brza, Hatušilova žena bi uspjela ukloniti despota, ali bi i sama pala
mrtva pod udarcima njegovih čuvara.
Očuvati se od takve žrtve bio bi kukavičluk. Morala je misliti na
budućnost zemlje, a ne na svoju vlastitu.
Vrač otvori trbuh lešinara, odakle se raširi nepodnošljiv smrad. On uroni
ruke u utrobu životinje i spusti drob na oltar.
Uri Tešup se približi, ostavljajući na nekoliko metara iza sebe svoje
čuvare. Putuhepa još jače stisnu bodež koji je skrivala u rukavu i pripremi se
zadati udarac, morala je biti brza kao divlja mačka i u ubilački zamah unijeti
svu svoju energiju. No, vračev krik prikovao ju je za mjesto. Uri Tešup
uzmakne.
‘‘Gospodine, to je strašno!’’
‘‘Što si vidio?’’
‘‘Morate odložiti svoje planove... Sudbina vam nije sklona.’’
Uri Tešup poželje prerezati grlo vraču, ali je znao da će njegova garda
uskoro svima pričati o nepovoljnom predviđanju. Hetiti nisu olako prelazili
preko proročanskih riječi.
‘‘Koliko dugo još moram čekati?’’
‘‘Sve dok vam predviđanje ne bude naklonjeno. ‘’
Bijesan, Uri Tešup napusti hram.
28

Dvor je brujao od proturječnih glasina u vezi odlaska kraljevskog para na

jug zemlje, jedni su tvrdili da put nije odložen, drugi da kasni, ne zna se do
kada, zbog nesigurne situacije u protektoratima. Neki su vjerovali da će
kralj, bez obzira na prisutnost "kraljevskih sinova" na čelu vojnih odreda,
uskoro morati krenuti u rat.
Ramzesov kabinet kupao se u svjetlosti, dok je vladar stajao ispred statue
svog oca. Na velikom stolu nalazila se gomila pisama koja su stigla iz
Kanaana i južne Sirije. Noćobdija, zlatnožuti pas, spavao je na
gospodarevom naslonjaču.Odjednom, Ameni uleti u prostoriju.
‘‘Stigla je poruka od Aše!’’
‘‘Jesi li je provjerio?’’
‘‘To je doista njegov rukopis, a kriptografski je spomenuo moje ime.’’
‘‘Kako je stigla poruka?’’
‘‘Jedan od članova njegovog izaslanstva došao je ravno iz Hetitije. Nitko
drugi nije držao to pismo u svojim rukama.’’
Pročitavši tekst koji je Aša napisao, Ramzes je spoznao svu težinu
problema koji su prijetili raspadom hetitskom carstvu. Shvatio je i zašto su
se u prethodnim porukama nalazila upozorenja da se tvrđave na
sjeveroistočnoj granici moraju staviti u stanje pripravnosti.
‘‘Hetiti nisu u stanju napasti nas, Ameni, kraljica i ja možemo krenuti na
put.’’

S amuletom i magijskim zapisom, Kha je rješavao zadatak iz matematike

koji se sastojao u tome da se izračuna idealan kut pod kojim treba napraviti
nagib, preko kojeg treba vući kamene blokove na vrh građevine, okružene
zemljanim nasipima. Njegova sestra Meritamon svakodnevno se
usavršavala u sviranju harfe i pjevala je njihovom malom bratu Merneptahu
koji je počinjao hodati pod budnim Izetinim nadzorom. Krvnik, ogromni
nubijski lav, poluotvorenih očiju sa zanimanjem je promatrao malo biće
kako, nespretno i oklijevajući, pokušava hodati.
Kada se Seramana pojavio na ulazu u vrt životinja podigne glavu.
Uvjerivši se u dobre namjere posjetitelja, zadovoljio se gunđanjem i vratio
se u svoj nepomičan stav.
 ‘‘Želio bih porazgovarati s Khaom ‘‘obrati se lijepoj Izet.
‘‘Je li napravio kakav teži prekršaj?’’
‘‘Ne, naravno da ne, ali bi mi mogao pomoći u mojoj istrazi.’’
Seramana je napredovao.
Sada je već znao da je libijski mag po imenu Ofir ubio nesretnu Litu koja
je vjerovala u čudo. Postavši glasnogovornik Ahnatonove hereze, prikrio se
iza te doktrine kako bi lakše prevario svoje žrtve i sakrio pravu ulogu
hetitskog špijuna. Nije se više radilo o pretpostavkama, nego o činjenicama
do kojih je došao zahvaljujući ispitivanju jednog putujućeg trgovca, koji je
pao u ruke Seramaninih ljudi kada se pojavio u starom Henarovom stanu u
kojem se Ofir dugo skrivao. Čovjek je, dakako, bio samo skromni agent
hetitske špijunske mreže, kako je samo povremeno radio za sirijskog
trgovca Raju, svog neposredno nadređenog na ljestvici hetitske špijunaže,
nije bio obaviješten o tome da je tajna organizacija razbijena i da su se
njezini članovi razišli. Bojeći se fizičkog zlostavljanja, ispričao je sve što je
znao, omogućujući tako Seramani da rasvijetli neke nejasnoće.
No, Ofira i dalje nije bilo moguće pronaći, a Seramana ni najmanje nije
vjerovao u priču da je Henar našao smrt u pustinji. Da li je mag krenuo na
put u hetitsku zemlju u društvu Ramzesovog brata? Iskustvo je podučilo
Sarda da zli ljudi nikada ne odustaju od svoje namjere da čovjeku nanesu zlo
i da im mašta ne poznaje granice.
Kha se približi gorostasu i podigne oči prema njemu.
‘‘Ti si jako velik i vrlo jak.’’
‘‘Hoćeš li odgovoriti na neka pitanja?’’
‘‘Znaš li matematiku?’’
‘‘Znam prebrojati svoje ljude i oružje koje sam im podijelio.’’
‘‘A, znaš li izgraditi hram ili piramidu?’’
‘‘Faraon mi je povjerio jednu drugu zadaću, da lovim kriminalce.’’
‘‘Ja volim čitati i pisati hijeroglife.’’
‘‘Upravo o tome se i radi, želio bih da mi ispričaš nešto o četkici koja ti je
ukradena.’’
‘‘Bila je to moja omiljena četkica. Stvarno žalim za njom.’’
‘‘Od kada se dogodio taj slučaj, imao si dovoljno vremena razmisliti.
Siguran sam da imaš neke sumnje i da ćeš mi pomoći pronaći krivca.’’
‘‘Da, razmišljao sam, ali ni u što nisam siguran. Optužiti nekoga za krađu
vrlo je ozbiljna stvar a da bi se o tome olako govorilo.’’
Sard je bio iznenađen dječakovom zrelošću, da je postojala bilo kakva
indicija, Kha je sigurno ne bi previdio.
‘‘Jesi li u svojoj okolini primijetio da se netko neobično ponaša?
‘‘inzistirao je Seramana.
‘‘Nekoliko proteklih tjedana imao sam novog prijatelja.’’
‘‘Koga to?’’
‘’ Diplomata Mebu. Odjednom se počeo zanimati za ono što radim, a isto
tako je iznenada nestao.’’
Široki osmjeh obasja grubo Seramanino lice.
‘‘Hvala ti, prinče Kha.’’

U Pi Ramzesu, kao i u drugim egipatskim gradovima, praznik cvijeća bio

je dan narodnog veselja. Nadređena svim svećenicama, Nefertari nije
zaboravljala da je, još od prvih dinastija, uprava zemljom počivala na
kalendaru proslava koje su slavile brak neba i zemlje. Kroz obrede koje je
kraljevski par obavljao, cijeli narod je sudjelovao u životu bogova.
Na oltarima hramova, kao i ispred svake kuće, bili su izloženi raskošni
cvjetni aranžmani. Posvuda su se nalazili buketi s palminim granama i
svežnjevima trske, lotosom, plavim poljskim cvijećem, mandragorom.
Udarajući u okrugle ili četvrtaste bubnjeve, mašući bagremovim granama,
noseći vjenčiće od maka i različaka, sluškinje božice Hator prolazile su
glavnim ulicama prijestolnice, hodajući po tisućama razbacanih cvjetnih
latica.
Ramzesova sestra Dolanta trudila se pokazati uz kraljicu čija je ljepota
zasljepljivala sve koji su je imali prigode vidjeti. Nefertari je razmišljala o
svojoj djevojačkoj želji da služi u hramu neke božice, daleko od svijeta, tada
nije mogla ni zamisliti koje su sve dužnosti velike kraljevske supruge,
dužnosti čija je težina svakim danom postajala sve veća.
Procesija se uputila prema hramu boga Amona, pozdravljena radosnim
pjesmama.
‘‘Je li datum vašeg odlaska na put već određen, Veličanstvo? ‘‘upitala ju je
Dolanta.
‘‘Naš brod sutra će isploviti ‘‘odgovori Nefertari.
‘‘Dvor je zabrinut, šire se glasine da ćete izbivati nekoliko mjeseci.’’
‘‘Moguće je.’’
‘‘I doista ćete ići... čak do Nubije?’’
‘‘Takva je faraonova odluka.’’
‘‘Ali, toliko ste potrebni Egiptu!’’
 ‘‘Nubija također predstavlja dio naše zemlje, Dolanta.’’
‘‘Pomalo opasan predio...’’
‘‘Ne radi se o putovanju organiziranom radi zabave.
‘‘Pa koja je to onda hitna obaveza koja vas toliko udaljava od
prijestolnice?’’
Nefertari se, zamišljena, nasmiješi.
‘‘Ljubav, Dolanta. Isključivo ljubav.’’
‘‘Ne razumijem vas, Veličanstvo.’’
‘‘Razmišljala sam naglas ‘‘reče kraljica.
‘‘Toliko bih vam željela pomoći... Što bih mogla obavljati za vrijeme vaše
odsutnosti?’’
‘‘Pomaži Izet, ukoliko to ona bude željela, jedino za čime žalim je to što
nemam vremena baviti se Khaovim i Meritamoninim odgojem.’’
‘‘Neka vas bogovi štite, kao što štite i njih.’’
Tek što proslava završi, Dolanta će Ofiru poslati obavijesti do kojih je
došla. Napuštajući prijestolnicu, Ramzes i Nefertari napravit će pogrešku
koju će njihovi neprijatelji znati iskoristiti.
U pratnji svog nosača sandala, Meba je namjeravao u čamcu krenuti u
dugu vožnju po jezeru zadovoljstava u Pi Ramzesu. Diplomat je osjećao
potrebu da razmišlja u miru vodenog prostranstva.
Uhvaćen u kovitlac, Meba više nije bio svoj. Čemu je težio, ako ne
luksuznom i mirnom životu, na uglednom mjestu u visokoj državnoj službi
gdje će voditi nekoliko mudrih intriga da bi osigurao svoj položaj? Međutim,
on je bio član hetitske špijunske mreže koja je radila na uništenju Egipta. Ne,
to nije bilo ono što je želio.
Međutim, Meba se bojao. Bojao se Ofira, njegovog ledenog pogleda,
njegovog jedva suzdržanog nasilja. Ne, iz te zamke više nije mogao pobjeći.
Njegova budućnost počivala je na Ramzesovom padu.
Nosač sandala dozva iznajmljivača čamaca koji je drijemao na strmoj
obali. Seramana iskrsne pred njim.
‘‘Mogu li vam kako pomoći, gospodaru Meba? ‘’
Diplomat poskoči.
‘‘Ne, ne vjerujem...’’
‘‘Ja vjerujem! Rado bih uživao u jednoj vožnji po ovom predivnom jezeru.
Dozvoljavate li mi da veslam?’’
Fizička snaga Sarda prestraši Mebu.
‘‘Kako želite.’’
 Pod snažnim Seramaninim zaveslajima, čamac se brzo udaljavao od
obale.
‘‘Kakvo prekrasno mjesto! Nažalost, i vi i ja smo prezaposleni i nemamo
mnogo vremena za razonodu.’’
‘‘Što želite postići ovim razgovorom?’’
‘‘Budite bez brige, nemam ni najmanju namjeru ispitivati vas.’’
‘‘Ispitivati mene!’’
‘‘Jednostavno, treba mi vaše mišljenje kako bih razjasnio jednu osjetljivu
stvar.’’
‘‘Nisam siguran da vam mogu pomoći.’’
‘‘Da li ste bili obaviješteni o jednoj neobičnoj krađi? Netko je ukrao
četkicu princa Kha.’’
Meba izbjegnu Seramanin pogled.
‘‘Ukrao... Je li to sigurno?’’
‘‘Svjedočenje faraonovog sina je jasno.’’
‘‘Kha je samo dijete.’’
‘‘Pitam se imate li kakvu ideju, makar i neodređenu, o identitetu
kradljivca.’’
‘‘Takvo pitanje je uvredljivo. Odmah me vratite na obalu.’’
Seramana se krvoločno osmjehne.
‘‘Ovo je bio vrlo poučan izlet, gospodaru Meba.’’
29
Na prednjem kraju kraljevske lađe, Ramzes je nježno držao Nefertari u
naručju. Kraljevski par je uživao u trenucima izuzetne sreće, komunicirajući
s duhom rijeke, velikim hraniteljem rođenim na granicama univerzuma koji
je sišao na Zemlju da bi se tu pretvorio u stvaralačko obilje.
Razina vode bila je podignuta, a plovidba brza zahvaljujući povoljnom
sjevernom vjetru. Kapetan je neprekidno bio na oprezu, jer je vodena struja
stvarala opasne vrtloge, zbog jednog lošeg poteza, lađa se mogla lako
potopiti.
Svakoga dana, Nefertarina ljepota očaravala je Ramzesa sve više. U njoj su
se ujedinili ljupkost i autoritet vladarke, jer je ona ispunjavala čudesan brak
sjajnim duhom i savršenim tijelom. Ovo dugo putovanje na jug bit će put
ljubavi koju je kralj osjećao za ovu uzvišenu ženu, čije je samo postojanje
bilo utjelovljenje vedrine i spokoja, kako za faraona tako i za cijeli narod. Od
kada je počeo živjet s Nefertari, Ramzes je shvatio zašto su stari mudraci
zahtijevali da Egipat vodi kraljevski par koji će zajedno gledati u istom
smjeru.
Poslije devet godina vladavine, Ramzes i Nefertari bili su bogatiji za
brojna iskustva, obuzeti jedno drugim kao i onog trenutka kada su shvatili
da će zajedno proći put života i smrti.
Dok joj je vjetar mrsio kosu, Nefertari je, odjevena u jednostavnu bijelu
haljinu, s oduševljenjem upoznavala krajolik srednjeg Egipta, palmine šume,
zasađena polja na obalama rijeke, sela s bijelim kućama, sve je to
predstavljalo blagost raja koji će pravednici otkriti s druge strane smrti, a
koji kraljevski par treba izgraditi na zemlji.
‘‘Bojiš li se da će naše izbivanje...’’
‘‘Posvetio sam veći dio svoje vladavine Sjeveru, sada je došlo vrijeme da
se pozabavim Jugom, bez jedinstva Dviju Zemalja, Egipat ne bi preživio. A i
ovaj rat protiv Hetita dovoljno me je dugo držao podalje od tebe.’’
‘‘On nije završen.’’
‘‘Azija će proći još kroz mnoge burne događaje, ako postoji i najmanja
mogućnost za mir, zar je ne bi trebalo ugrabiti?’’
‘‘To je povod tajne Ašine misije, zar ne?’’
‘‘Opasnosti u koje se on upustio vrlo su velike. Ali, tko bi drugi mogao
bolje od njega izvesti tako osjetljiv zadatak?’’
‘‘Mi smo zajedno, u veselju kao i u tuzi, u nadi kao i u strahu, neka magija
ovog putovanja štiti i Ašu.’’
Na palubi se začuo Setauov korak.
‘‘Smijem li vas prekinuti?’’
‘‘Pridruži nam se, Setau.’’
‘‘Želio sam ostati uz Khaa, taj će dečko postati poznati čarobnjak. Što se
tiče njegove zaštite, možete biti mirni, ništa neće probiti obranu koju sam
oko njega podigao.’’
‘‘Zar Lotus i ti niste nestrpljivi da ponovno vidite svoju voljenu Nubiju?
‘‘zapitala je Nefertari.
‘‘Ona skriva najljepše primjerke zmija... Znate li da kapetana zabrinjava
tok vode? Smatra da se približavamo opasnom dijelu i namjerava se uputiti
prema strmoj obali čim prođemo pokraj travnatog otočića na sredini rijeke.’’
Poslije niza zavoja, Nil je prolazio ispred jedne okomite stijene gdje su se
gnijezdili orlovi, da bi zatim nastavio tok dalje od strme obale. Uskoro se
ukazao planinski vijenac, dug dvadesetak kilometara.
Nefertari prinese ruku grlu.
‘‘Što je bilo? ‘‘zabrinu se Ramzes.
‘‘Teško dišem... Nije to ništa.’’
Snažan potres zaljulja brod. Bio je to vir. Pored rijeke nalazile su se
oštećene građevine napuštene Ahnatonove prijestolnice.
‘‘Otprati kraljicu u našu kabinu i pazi na nju ‘‘Ramzes naloži Setauu.
Neki mornari su od straha izgubili prisebnost. Jedan od njih padne u vodu
dok je pokušavao povratiti jedro, i pritom udari kapetana. Napola
onesviješten, zamućenog pogleda, ovaj nije bio u stanju izdavati jasne
naredbe. Sa svih strana čuli su se proturječni savjeti što bi trebalo napraviti.
‘‘Tišina! ‘‘zapovjedi Ramzes. ‘‘Svatko na svoje mjesto! Ja ću upravljati
brodom.’’
Za nekoliko minuta opasnosti je nestalo. Brodove koji su bili u pratnji
zahvatila je suprotna struja, zbog čega njihovi mornari nisu razumjeli
iznenadno uzbuđenje koje je zavladalo na kraljevoj lađi, a kako su se pritom
naglo udaljili od nje, nisu im mogli pomoći.
Čim se lađa ponovno našla na svom kursu, kralj je primijetio dvostruku
prepreku.
Nepremostivu.
Na sredini rijeke ugledao je veliki vrtlog, sa strane, gdje se nalazilo
pristanište koje je pripadalo Gradu Sunčevog Vidokruga, i gdje je prolaz bio
plovan, nalazila se brana napravljena od splavova na kojima su gorjele
posude sa žeravicom. Kralj je mogao birati između potapanja i požara koji će
uništiti njegov brod bude li u punoj brzini naletio na splavove.
Tko je mogao očekivati takvu zamku u blizini napuštenog grada?
Ramzesu postane jasna iznenadna Nefertarina slabost, sa svojim darom
predviđanja, predosjetila je opasnost.
Kralj je imao svega nekoliko sekundi za razmišljanje. Ovoga puta njegov
mu lav nije mogao pomoći.

‘‘Evo ga! ‘‘poviče stražar koji je vrebao nailazak kraljevog broda.

Odbacivši pečeni guščji batak koji je grizao, Henar dograbi luk i mač. On,
velikodostojnik zaljubljen u svoj komfor, doživljavao je sebe kao opasnog
ratnika.
‘‘Da li je kraljev brod sam?’’
‘‘Upravo onako kako ste predvidjeli... Pratnja je ostala daleko od njega.’’
Plaćeniku su curile sline. Njemu i njegovim kompanjonima koji su tvorili
malu borbenu grupu koju je Ofir okupio, Henar je obećao dobar plijen.
Kraljev brat je pokazao posebnu elokventnost i u svoj je vatreni govor unio
svu mržnju koja mu je razdirala srce.
Nijedan od plaćenika nije se usuđivao krenuti na Ramzesa, u strahu da ga
ne zgromi božanska energija koju je faraon posjedovao. Od njegove pobjede
kod Kadeša, nije bilo čovjeka koji se ne bi bojao natprirodne snage
Gospodara Dviju Zemalja. Henar je slegnuo ramenima i obećao da će sam
ubiti tog tiranina.
‘‘Neka polovica ljudi ode na splavove, drugi neka idu za mnom.’’
Tako će Ramzes uskoro nestati u blizini Sunčevog Grada, kao da je
Ahnatonova hereza već zadala posljednji udarac Amonu i drugim
božanstvima koja je poštovao egipatski kralj. Uzimajući Nefertari za taoca,
Henar će silom natjerati vladarevu pratnju da njega prizna za kralja.
Ramzesova smrt ostavit će prazan prostor koji će njegov brat osvojiti bez i
jedne sekunde čekanja.
Nekolicina plaćenika skočila je s pristaništa na splavove i svi se
pripremiše za bacanje zapaljenih strijela na kraljev brod, dok su njihovi
suučesnici, kojima je Henar zapovijedao, krenuli straga napasti lađu.
Pobjeda im nije mogla izmaći.
‘‘Svi veslači na desnu stranu broda! ‘‘zapovjedi Ramzes.
 Prva zapaljena strijela zabila se u drveni zid glavne kabine, lijepa Lotus,
nježna i hitra, uguši početak požara nekom debelom suknenom krpom.
Ramzes se popne na krov kabine, zategne luk, promotri jednog od svojih
protivnika, zaustavi dah i odapne strijelu. Čim je strijela probila napadačevo
grlo, njegovi su se suučesnici grupirali iza drvene rešetke kako bi se zaštitili
od smrtonosnih vladarevih strijela, njihove vlastite neprecizne strijele
padale su u uskomešanu vodu.
Nagli manevar na koji je Ramzes bio primoran promijenio je putanju
broda, pramac se propinjao kao kakav pobjesnjeli konj, lađa se okrenula na
bok, udarana s lijeve strane snažnim vodenim naletima. Postojala je i
mogućnost da se približi strmoj obali, pod uvjetom da vir ne usiše brod i da
ga ne sustignu brzi čamci na kojima su se nalazili Henarovi ljudi. Oni su,
međutim, već oborili dvojicu mornara koji su se držali za krmu, nesretnici
su nestali u rijeci sa strijelama zabijenim u grudima.
Setau je trčao prema prednjoj strani lađe, noseći jaje od ilovače s kojim je
vrlo oprezno rukovao. Pokriven hijeroglifima, talisman je bio replika
svemirskog jajeta koje se čuvalo u svetištu velikog Totovog hrama u
Hermopolisu, isključivo državnim čarobnjacima, kao što je Setau, bilo je
dozvoljeno koristiti tako moćan simbol strahovite učinkovitosti.
Setau je bio vrlo loše raspoložen. Slutio je da će u Nubiji morati
upotrijebiti ovaj talisman, ukoliko neka nepredviđena opasnost zaprijeti
kraljevskom paru, lišavanje takvog oružja dovodilo ga je do bijesa, ali,
morao je pobijediti ovaj zločinački napad.
Širokim pokretom, krotitelj zmija baci svemirsko jaje u vodene dubine.
Voda provre, kao da je dovedena do točke vrenja, stvori se vodena spirala,
val se prelio preko splavova, odnoseći sa sobom nekoliko mangala i utopivši
dvojicu plaćenika.
Trenutno, kraljevom brodu nije prijetilo potapanje ni požar, ali se na krmi
borba zaoštravala. Henarovi ljudi bacali su kuke i počeli se penjati duž
konopaca, razjaren, njihov zapovjednik odapinjao je strijelu za strijelom,
sprječavajući egipatske mornare da interveniraju.
Dvije zapaljene strijele okrznule su jedra, i Lotus se iznova baci na
gašenje požara. Iako je bio izložen neprijateljskim napadima, Ramzes se nije
pomaknuo sa svoga mjesta i nastavio je uklanjati protivnike. Uznemiren
kricima koji su dolazili sa stražnje strane broda, on se okrene i vidje gusara
s uzdignutom sjekirom iznad glave nenaoružanog mornara.
Vladareva strijela probije napadačevu šaku i ovaj se povuče urlajući od
bola, Krvnik je za to vrijeme stezao u svojim čeljustima lubanju jednog
drugog napadača koji se uspio uzverati na palubu.
Na trenutak, Ramzesov pogled sretne se s pogledom vođe bande,
bradatog čovjeka koji je pobjesnio čim ga je opazio. Gotovo neprimjetnim
pokretom, vladar se prevali na svoju lijevu stranu i tako izmakne strijeli koja
mu je samo okrznula obraz. Rasrđen, vođa napadača dade znak preživjelima
da se povuku.
Ponovno izbijanje požara iznenadi Lotus čiju je haljinu zahvatila vatra.
Nubijka skoči u vodu, ali ju je, na nesreću, povukao vodeni vir. Budući da
nije mogla zaplivati, ona podigne ruke kako bi pozvala u pomoć.
Ramzes skoči za njom.
Izlazeći iz središnje kabine, Nefertari ugleda kralja kako nestaje u vodama
Nila.
30

Minute su prolazile.
Kraljevski brod i njegova pratnja usidrili su se u visini Grada Sunčevog
Vidokruga, gdje je voda bila mirna. Troje ili četvoro plaćenika uspjelo je
pobjeći, ali njihova sudbina nije zaokupljala ni Nefertari ni Setaua. Kao i
Krvniku, pogledi su im bili prikovani za mjesto gdje su nestali Ramzes i
Lotus.
Kraljica je zapalila tamjan boginji Hator, zaštitnici plovidbe, s mirom i
dostojanstvom, kojima je zadobila simpatije mornara, Nefertari je čekala
izvještaj izaslanika poslanih da potraže nestale. Jedni su kružili rijekom, ali
drugi su krenuli putem kojim se vuku lađe, da bi bolje pretražili visoku
travu koja je rasla uz rijeku. Nije bilo dvojbe, struja je odvukla kralja i
Nubijku daleko prema jugu.
Setau je stajao pokraj kraljice.
‘‘Faraon će se vratiti ‘‘mrmljala je ona.
‘‘Veličanstvo... Rijeka je ponekad nemilosrdna.’’
‘‘Vratit će se, a spasio je i Lotus.’’
‘‘Veličanstvo...’’
‘‘Ramzes još nije završio svoje djelo. Faraon koji ne dovrši svoje djelo ne
može umrijeti.’’
Setau je uvidio da neće uspjeti poljuljati kraljičinu sigurnost, no pitao se
kako će ona reagirati kada bude primorana prihvatiti neizbježnu sudbinu.
Vrač je zaboravio svoju osobnu bol kako bi podijelio onu Nefertarinu. Već je
zamišljao užasan povratak u Pi Ramzes i objavu Ramzesovog nestanka.
Henar i njegovi prijatelji morali su prijeći priličan put prema sjeveru,
tjerani snažnom strujom, prije no što su ponovno došli do daha. Potopili su
svoje čamce i duboko ušli u zelenu dolinu gdje su trampili ametiste za
magarce.
‘‘Kuda idemo? ‘‘upitao je jedan plaćenik, Krećanin.
‘‘Ti ćeš se vratiti u Pi Ramzes i obavijestit ćeš Ofira o svemu što se
dogodilo.’’
‘‘Neće mi na tome čestitati.’’
‘‘Nemamo si što predbacivati.’’
‘‘Ofir ne cijeni neuspjeh.’’
 ‘‘On je svjestan da smo imali težak zadatak i da se pritom nisam štedio. A
ti ćeš mu donijeti i dvije dobre vesti. Prva glasi, vidio sam Setaua na brodu,
dakle, Kha nema više njegovu zaštitu. Druga, idem u Nubiju, kako je
predviđeno, i tamo ću ubiti Ramzesa.’’
‘‘Radije bih pošao s vama ‘‘reče Krećanin. ‘‘Moj prijatelj je dobar glasnik.
Ja se, s druge strane, znam dobro potući i pratiti trag.’’
‘‘Prihvaćam.’’
Henar se ni najmanje nije osjećao obeshrabrenim. Nasilna akcija
preobratila ga je u ratnika, a predugo potiskivan bijes slobodno je izašao
van. S malom grupom ljudi i dobro osmišljenom strategijom, nije li
iznenadio Ramzesa Velikog, nije li već dotakao pobjedu?
Sudbina će povoljno odgovoriti na njegovu upornost.
Na svim brodovima vladala je tišina. Nitko se nije usuđivao započeti
razgovor, iz straha da ne uznemiri bolno kraljičino razmišljanje. S
približavanjem večeri, i dalje je stajala nepomična na kljunu faraonovog
broda.
Setau je također utonuo u šutnju, želeći očuvati posljednji tračak nade
koji ga je još vezivao za sjećanje na Ramzesa. Međutim, sa zalaskom sunca i
Nefertari će morati prihvatiti okrutnu stvarnost.
‘‘Znala sam ‘‘reče ona blagim glasom koji iznenadi Setaua.
‘‘Veličanstvo...’’
‘‘Ramzes se nalazi tamo, na krovu bijele palače.’’
‘‘Veličanstvo, pada noć i...’’
‘‘Pogledaj dobro.’’
Setau upre pogled u smjeru koji mu je Nefertari pokazala.
‘‘Ne, to je samo varka.’’
‘‘Moje ga oči vide, približimo se.’’
Setau se nije mogao suprotstaviti kraljičinoj želji. Kraljev brod podiže
sidro i uputi se prema Gradu Sunčevog Vidokruga koji tama još uvijek nije
potpuno prekrila.
Krotitelj zmija ponovno dobro promotri krov bijele palače gdje su nekada
živjeli Ahnaton i Nefertiti. Na trenutak mu se učini da je opazio siluetu
čovjeka, protrlja oči i opet se zagleda. Čudo, međutim, nije nestalo.
‘‘Ramzes je živ ‘‘ponovi Nefertari.
‘‘Ubrzajte! ‘‘zapovjedi Setau.
Ramzesova silueta im se približavala, sve veća iz minute u minutu,
obasjana posljednjim zrakama sunca.
 Setau nije prikrivao ljutnju.
‘‘Zašto nas Gospodar Dviju Zemalja nije pokušao obavijestiti o svojoj
prisutnosti i pozvati nas upomoć? Time sigurno ne bi umanjio svoj ugled!’’
‘‘Imao sam drugog posla ‘‘odgovori kralj. ‘‘Lotus i ja smo plivali ispod
vode, ali je ona izgubila svijest, pa sam pomislio da se udavila. Izašli smo iz
rijeke na južnom dijelu napuštenog grada, i dugo sam morao Lotus vraćati u
život. Zatim smo krenuli prema središtu grada gdje sam tražio najpovišenije
mjesto kako bih vam skrenuo pozornost na sebe. Znao sam da nas
Nefertarin duh prati iz koraka u korak, i da će ona gledati u dobrom pravcu.’’
Potpuno mirna, kraljica je svoje emocije diskretno pokazala stežući uza se
Ramzesovu desnu ruku, koji je za to vrijeme milovao svog lava.
‘‘Prestrašio sam se da te svemirsko jaje neće moći zaštititi ‘‘Setau je
mrmljao, ‘‘da si nestao, moja bi reputacija bila uništena.’’
‘‘Kako se osjeća Lotus? ‘‘zanimalo je kraljicu.
‘‘Dao sam joj sredstvo za smirenje, poslije dugog sna, zaboravit će ovu
nesretnu avanturu.’’
Peharnik im nalije bijelog vina.
‘‘Bilo je vrijeme ‘‘dobaci Setau. ‘‘Baš sam se pitao nalazimo li se još uvijek
u civiliziranoj zemlji.’’
‘‘Jesi li tijekom borbe zapazio vođu bande? ‘‘upita ga Ramzes.
‘‘Svi su mi djelovali podjednako zli, nisam čak ni primijetio da imaju
vođu.’’
‘‘Bio je bradat, razdražljiv, s pogledom punim mržnje... Na trenutak sam
pomislio da sam prepoznao Henara.’’
‘‘Henar je umro u pustinji, na putu za zatvor. Čak su ga i škorpioni prestali
gristi.’’
‘‘A, što ako je preživio?’’
‘‘U tom slučaju, razmišlja isključivo o tome kako da se sakrije, i ne bi
poslao grupu plaćenika na tebe.
‘‘Ova zamka nije bila improvizacija, i trebala je uspjeti.’’
‘‘Može li mržnja toliko izobličiti čovjeka, do te mjere da plemića pretvori
u razbojnika, spremnog ubiti rođenog brata i napasti svetu osobu faraona?’’
‘‘Ako se radi o Henaru, upravo si dobio potvrdan odgovor.’’
Setau se namršti.
‘‘Ako je to čudovište još na životu, ne bismo trebali biti pasivni. Ludilo
koje obuzima njegovu dušu pripada pustinjskim demonima.’’
‘‘Ovaj atentat nije bio slučajan ‘‘prosudi Ramzes. ‘‘Okupimo što prije
kamenoresce iz obližnjih gradova.’’
Jedni su pristigli iz Hermopolisa, Totovog grada, drugi iz Asiuta, grada
boga Anubisa, nekoliko desetina kamenorezaca i tesara smjestilo se u logoru
pod šatorima, a nekoliko sati nakon njihovog dolaska, započeli su radovi
pod nadzorom dvojice graditelja. Prije toga, svi su saslušali kratak i jasan
Ramzesov govor.
Ispred palače u napuštenom gradu, Ramzes je iznio svoj zahtjev, Grad
Sunčevog Vidokruga posvećen bogu Atonu mora nestati. Jedan od
Ramzesovih prethodnika, Horemheb, srušio je nekoliko hramova i poslužio
se njihovim kamenjem za popunjavanje svojih stupova u Karnaku. Jednom,
kada bude u potpunosti uništio palače, kuće, radionice, dokove i druge
građevine ovog mrtvog grada, Ramzes će dovršiti svoje djelo. Kamenje i
opeke bit će ponovno upotrijebljeni u drugim građevinama. Grobnice, u
kojima se više nisu nalazile mumije, ostat će netaknute.
Kraljev brod bit će usidren sve dok i posljednja građevina ne bude
srušena do temelja, ubrzo, pustinjski će vjetrovi prekriti mjesto, bacajući u
zaborav izgubljenu prijestolnicu koja je postala središte negativnih sila.
Radnici su nosili materijal do teretnih brodova, odakle će biti prenijet na
obližnja gradilišta. Dodatne količine mesa, ulja, piva i odjeće koje su bile
podijeljene radnicima, potakle su ih da ubrzaju rad.
Ramzes i Nefertari posljednji su put posjetili palaču u Gradu Sunčevog
Vidokruga prije nego što će biti srušena, ukrasne podne pločice bit će
ponovno postavljene u kraljevskoj palači u Hermopolisu.
‘‘Ahnaton se prevario ‘‘reče Ramzes. ‘‘Religija koju je propovijedao
završila je u doktrini i netoleranciji. On je, štoviše, izdao sam duh Egipta.
Nažalost, Mojsije je krenuo istim putem.’’
‘‘Ahnaton i Nefertiti bili su kraljevski par ‘‘podsjeti ga Nefertari. ‘‘Oni su
poštovali naše zakone i imali su mudrosti da, u vremenu i prostoru, ograniče
svoje vjersko iskustvo. Ocrtavši granicu, zatvorili su Atonov kult u ovaj
grad.’’
‘‘Ali otrov se proširio... I nisam siguran da će nestanak ovog grada, u
kojem su sile mraka zamijenile svjetlost, umanjiti njihov utjecaj. Ako ništa
drugo, mjesto će se pretvoriti u planine ili u pustinju, i nijedan se
pobunjenik više neće njime služiti kao svojom bazom.’’
Kada je i posljednji kamenorezac napustio zbrisani grad, od sada pa
ubuduće uronjen u tišinu i zaborav, Ramzes je izdao zapovijed da se zaplovi
u smjeru Abidosa.
31
Kad su se približili Abidosu, Ramzesovo se srce, stegnulo. Znao je koliko
je njegov otac volio to mjesto, koju je važnost pridavao izgradnji velikog
hrama posvećenog Ozirisu, i predbacivao si je to što ovamo tako dugo nije
dolazio. Rat protiv Hetita i briga da očuva Egipat, zaokupljali su njegov duh i
njegove ruke, ali nikakve isprike neće moći izazvati samilost boga uskrsnuća
kada dođe trenutak da mu Oziris sudi.
Setau je zamišljao gomilu "čistih svećenika" obrijanih glava, namirisanih i
odjevenih u bijele, neokaljane haljine, seljake natovarene žrtvenim
darovima, svećenice koje sviraju na liri i lutnji, kako će se svi užurbati da bi
dočekali kralja. Međutim, pristanište je bilo pusto.
‘‘Ovo nije normalno ‘‘reče. ‘‘Nemojmo silaziti sa broda.’’
‘‘Čega te strah? ‘‘upita ga Ramzes.
‘‘Razmotri pretpostavku da je druga grupa plaćenika zauzela hram i
sprema ti novu zamku.’’
‘‘Ovdje, na svetoj zemlji Abidosa?’’
‘‘Ne bi bilo mudro da riskiramo, nastavimo prema jugu i pošaljimo
vojsku.’’
‘‘Kako si mogu dopustiti da mi i jedan jedini pedalj moje zemlje bude
nedostupan? I to ovdje, u Abidosu!’’
Ramzesova ljutnja bila je silna, kao oluja boga Seta. Čak ga ni Nefertari
nije pokušavala smiriti.
Flota se usidrila, a Ramzes je osobno krenuo na čelu jednog eskadrona
dvokolica. Dvokolice su bile rastavljene na dijelove i tako prenesene na
brodovima, a sada su ih na brzinu ponovno sastavljali.
Put kojim su se kretale procesije, i koji je vodio od pristaništa do ulaza u
[11]
hram, bio je, također, pust, kao da je sveti grad napušten. Ispred pilona*
nalazili su se blokovi vapnenca na kojima su se vidjeli tragovi
kamenorezačkog rada, dok je alat bio posložen u sanducima. Ispod tamarisa,
koji je stvarao hlad u dvorištu hrama, velike drvene saonice bile su
natovarene blokovima granita dovučenog iz kamenoloma u Asuanu.
Neugodno iznenađen, Ramzes je krenuo u palaču, preko puta hrama. Na
putu koji je vodio prema glavnom ulazu zatekao je nekog starca koji je
stavljao kriške kozjeg sira na kruh. Ugledavši toliku vojsku, apetit ga je
prošao. Na rubu panike, ispusti hranu i pokuša pobjeći, ali ga jedan pješak
uhvati i dovede pred vladara.
‘‘Tko si ti? ‘’
Starčev glas je drhtao.
‘‘Ja sam perač u palači.’’
‘‘Zašto ne radiš?’’
‘‘Pa... Nemam što raditi, jer su svi otišli. U stvari, skoro svi. Ostalo je
nekoliko svećenika, isto tako starih kao ja, u blizini svetog jezera.’’
Unatoč Ramzesovoj intervenciji na početku njegove vladavine, hram još
nije bio dovršen. Prošavši kroz pilon, kralj je, u pratnji nekoliko vojnika,
prešao kroz administrativni dio hrama, gdje su se nalazili kabineti,
radionice, po jedna mesnica, pekara i pivara, potpuno napuštene, i uputio se
brzim koracima prema svećeničkim odajama.
Sjedeći na kamenoj klupi, ruku oslonjenih na dršku štapa od bagremovog
drveta, jedan starac obrijane glave pokušao je ustati kada mu se kralj
približio.
‘‘Ne trudi se, božji slugo.’’
‘‘Vi ste faraon... Toliko su mi govorili o Sinu svjetlosti čija moć sjaji kao
sunce! Moje oči su slabe, ali ne mogu me prevariti. Kako sam sretan da vas
vidim prije svoje smrti. U devedeset drugoj godini, bogovi su mi podarili
veliku radost.’’
‘‘Što se to ovdje dogodilo?’’
‘‘U pitanju je bila rekvizicija.’’
‘‘Rekvizicija... Ali, tko je to dozvolio?’’
‘‘Gradonačelnik susjednog grada. Smatrao je da ima previše osoblja u
hramu i da će biti korisnije budu li radili na popravcima kanala umjesto da
održavaju obrede.’’
Gradonačelnik je bio punašan čovjek, zaokrugljenih obraza i punih usana,
kako mu je trbuh smetao pri hodu, premještao se samo u nosiljci. Ali sada ga
je časnik, u dvokolici, veoma brzo doveo u palaču u Abidosu.
Iako mu je to stvaralo vidljivu teškoću i bol, gradonačelnik se poklonio
ničice pred kraljem, koji je sjedio na drvenom pozlaćenom tronu, s nogama
u obliku lavljih šapa.
‘‘Oprostite, Veličanstvo, nisam bio unaprijed obaviješten o vašem
dolasku! Da sam znao, organizirao bih dostojan doček, i ja bih...
‘‘Da li si ti odgovoran za rekviziciju osoblja u Abidosu?’’
‘‘Da, ali...’’
 ‘‘Jesi li zaboravio da je to izrijekom zabranjeno?’’
‘‘Ne, Veličanstvo, ali sam mislio da su svi ti ljudi tamo besposleni i da bi
bilo bolje dati im koristan posao u provinciji.’’
‘‘Ti si ih odvojio od dužnosti koje im je moj otac dodijelio, a koje sam i ja
osobno potvrdio.’’
‘‘Pa, ipak sam držao...’’
‘‘Napravio si težak prijestup, za koji je dekretom predviđena kazna, sto
udaraca štapom i odsijecanje nosa i ušiju.’’
Blijed kao krpa, gradonačelnik je počeo mucati.
‘‘To nije moguće, Veličanstvo, to je neljudski!’’
‘‘Bio si svjestan greške koju si počinio i znao si kakva je kazna, nema
potrebe čak ni da ti se sudi.’’
Uvjeren da bi mu sud dodijelio možda i goru kaznu, gradonačelnik se
počeo opravdavati i moliti za milost.
‘‘Nisam ispravno postupio, istina, ali, nisam to radio radi svoje vlastite
koristi! Zahvaljujući ljudima iz Abidosa, nasipi su brzo popravljeni, a kanali
produbljeni.’’’’
‘’ U tom slučaju izričem ti drugu kaznu, ti i tvoji službenici služit ćete kao
radnici na gradilištu hrama do njegovog završetka.’’
Svaki svećenik i svaka svećenica ispunjavali su svoje ritualne dužnosti
tako da Ozirisov hram bude sličan nebeskom svodu koji obasjava sva lica.
Ramzes je posvetio zlatnu statuu s likom svog oca i proslavio, s Nefertari,
svečanost prinošenja žrtve Zakonu boginje Maat. Vrata od cedrovine iz
[12]
Libanona, pokrivena elektrumom* , srebrni pod, pragovi od granita i
raznobojni bareljefi činili su od hrama onostrano mjesto u kojem je
božanskoj moći ugodno boraviti. Na oltarima se nalazilo cvijeće, a tu su bile i
vaze s mirisima i hranom namijenjenom nevidljivom svijetu.
Trezor je napunjen zlatom, srebrom, kraljevskim lanom, ritualnim uljem,
tamjanom, vinom, medom, smirnom i melemima, u štale su dopremljeni
debeli volovi, krave i silni bikovi, u žitnicama je bilo sakupljeno žito najbolje
kakvoće. Kao što je pisalo najednom natpisu, Faraon je za Boga umnožio sve
vrste.
U govoru koji je održao plemićima toga kraja, okupljenim u sali za
prijeme u palači u Abidosu, Ramzes je zapovjedio da brodovi, polja,
zemljišta, stoka, magarci i sva druga dobra, koja pripadaju hramu, ne smiju
biti oduzeta ni pod kakvim izgovorom. Isto tako, ni čuvari polja, guščari,
ribari, zemljoradnici, pčelari, vrtlari, vinogradari, lovci i svo drugo osoblje
zaposleno u Ozirisovom hramu, ne smije biti odvedeno kako bi obavljalo
bilo kakav posao na nekom drugom mjestu.
Tko god bude prekršio ove upute, potkrijepljene kraljevskim dekretom,
bit će podvrgnut tjelesnoj kazni, bit će razriješen svih zvanja i protjeran na
višegodišnji prisilni rad.
Pod Ramzesovim pritiskom, radovi su brzo napredovali, obredima su bila
nadahnuta tijela bogova, smještena u kapelama, zlo protjerano, a hram
ispunjen duhom Maat.
Nefertari je proživljavala sretne dane. Boravak u Abidosu pružio joj je
neočekivanu priliku da ostvari svoje djevojačke snove, da živi u blizini
božanstava, da meditira ispred njihove ljepote i da shvati njihove tajne
sudjelujući u obredima.
Kako se približavao trenutak zatvaranja vrata svetišta, jer je padala noć,
Nefertari vidje da Ramzesa nema u njezinoj blizini. Kraljica ga pođe potražiti
i pronađe ga u hodniku predaka, gdje je proučavao popis faraona koji su
vladali prije njega, od prve dinastije. Zahvaljujući moći hijeroglifa, njihova će
imena zauvijek ostati u sjećanju ljudi, ime Ramzesa Velikog slijedilo je
poslije njegovog oca.
‘‘Kako se pokazati dostojnim ovih iznimnih ljudi? ‘‘pitao se kralj naglas.
‘‘Zloupotreba vlasti, kukavičluk, laž... Kojem je faraonu uspjelo iz ljudi
odagnati ova zla?’’
‘‘Nijednom ‘‘odgovori Nefertari. ‘‘No, svi su oni vodili tu, unaprijed
izgubljenu, bitku i samo bi ponekad izborili pobjedu.’’
‘‘Ako se čak ni sveta zemlja Abidosa ne poštuje na način kako dolikuje,
kakvog smisla ima donositi dekrete?’’
‘‘Ovakva obeshrabrenost nije tebi nalik.’’
‘‘Zato sam se i došao posavjetovati s precima.”
‘‘Oni ti mogu dati samo jedan savjet, nastavi dalje, izvuci pouku iz
iskustva, sve dok ne uvećaš svoju moć.’’
‘‘Tako se dobro osjećamo u ovom hramu, ovdje vlada mir koji nisam
uspio uspostaviti u vanjskom svijetu.’’
‘’ Imamo obavezu koja će te otrgnuti od te namjere, premda govorim
suprotno onome što mi je najdraže.’’
Ramzes uzme kraljicu za ruke.
‘‘Ništa od svega što radim ne bi imalo smisla bez tebe. Za petnaest dana
proslavit ćemo Ozirisove misterije. Sudjelovat ćemo u tome i imam jedan
prijedlog za tebe, a ti ćeš odlučiti hoćeš li ga prihvatiti.’’

Grupa huligana naoružana batinama, uz nepodnošljivu dreku, napala je

ljude na čelu procesije. Noseći masku boga šakala, "onog koji otvara putove",
svećenik iz Abidosa odgurnu napadače, izgovorivši kletve kako bi otjerao
sile mraka dalje od Ozirisove barke.
Inicirani u misterije, priskočili su u pomoć "vrataru putova" i otjerali one
koji su se pobunili protiv svjetla.
Procesija se uputila, zatim, prema otoku "prvog jutra" gdje je Ramzes,
poistovjećen s Ozirisom kojeg je ubio njegov brat Set, ležao na krevetu s
naslonom u obliku lavlje glave. Vode Nila okruživale su ovaj brežuljak do
kojeg su dvije božanske sestre, Izida i Neftis, dospjele koristeći brvno za
prelazak.
Otok se nalazio u središtu jedne kolosalne građevine, dostojne graditelja
iz vremena piramida, napravljene od deset monolitnih stupova koji su nosili
krovište. Tajno Ozirisovo svetište završavalo se poprječnom sobom, veličine
dvadeset puta šest metara, tamo se čuvao sarkofag boga.
Nefertari je dodijeljena uloga božice Izide, Ozirisove supruge, a lijepoj
Izet božice Neftis, čije je ime značilo "Vladarica hrama". Kao Izidina sestra,
pomagala je pri obredu pomoću kojeg se Oziris vraćao iz svijeta mrtvih.
Nefertari je prihvatila Ramzesov prijedlog, Izetina ritualna prisutnost
učinila joj se poželjnom.
Dvije su žene klečale, Nefertari pokraj uzglavlja kreveta, lijepa Izet kod
podnožja, držeći u desnoj ruci vrč sa svježom vodom, a u lijevoj okrugli
kruh, one su recitirale dugu i potresnu litaniju, nužnu kako bi se potaklo da
nova energija poteče venama nepomičnog čovjeka.
Njihovi glasovi su se sjedinili u istu melodiju, pod zaštitom božice neba
čije se ogromno tijelo, naseljeno zvijezdama i sazviježđima, prostiralo preko
stropa, iznad kreveta uskrsnuća.
Na kraju duge noći, Oziris Ramzes se probudio. Izgovorio je riječi koje su
izgovarali i njegovi prethodnici koji su sudjelovali u istim misterijima,’Neka
mi budu darovani svjetlost neba, stvaralačka moć nad zemljom, pravedni
glas u onostranom kraljevstvu i sposobnost da putujem ispred zvijezda,
neka mi bude moguće uhvatiti uže na pramcu lađe noći i uže na krmi lađe
dana.’
32

Uri Tešup je bio srdit.

Savjetovanje kod drugog proroka, u hramu boga Oluje, završilo je istim
rezultatom, pesimistična predviđanja, zabrana da se upusti u ofenzivu.
Većina vojnika bila je izuzetno praznovjerna, pa Uri Tešup nije mogao tek
tako prijeći preko toga. A nijedan prorok nije mu bio u stanju reći datum
kada će predviđanje biti povoljno.
Premda su dvorski liječnici činili sve kako bi se Muvatalovo stanje
popravilo, on nije prihvaćao niti živjeti, niti umrijeti. Iskreno rečeno, ta duga
agonija odgovarala je Uri Tešupu, nitko ga neće optužiti za ubojstvo.
Liječnici su ustanovili nepravilan rad srca i cijenili su odanost njegovog sina
koji je svakog dana posjećivao bolesnika. Uri Tešup je kritizirao Hatušilov
odlazak, kao da se ovaj rugao zdravstvenom stanju svoga brata.
Kada se susreo s plemenitom i ponosnom Putuhepom, carev sin nije
mogao sakriti ironiju.
‘‘Skriva li se vaš muž?’’
‘‘Hatušil je u misiji na koju ga je poslao car.’’
‘‘Otac mi ništa o tome nije rekao.’’
‘‘Liječnici su procijenili da Muvatal nije u stanju izgovoriti nijednu riječ.’’
‘‘Čini se da ste dobro obaviješteni.’’
‘‘Međutim, vi ste zabranili ulazak u carevu sobu i samo ste za sebe
zadržali pravo da tu ulazite.’’
‘‘Muvatalu je potreban odmor.’’
‘‘Svi želimo da ubrzo bude u stanju u potpunosti obavljati svoje dužnosti.’’
‘‘Svakako, no pretpostavimo da njegova nesposobnost potraje... Tada bi
bilo potrebno donijeti neke odluke.’’
‘‘Nemoguće, dok je Hatušil odsutan.’’
‘‘Recite mu da se vrati u palaču.’’
‘‘Da li je to naredba ili savjet?’’
‘‘Shvatite kako vam se sviđa, Putuhepa.’’
Putuhepa je s malobrojnom pratnjom napustila prijestolnicu tijekom
noći, i to tek kada se u nekoliko navrata uvjerila da je ne prate Uri Tešupovi
ljudi.
Pri pogledu na zastrašujuću tvrđavu u koju se Hatušil sklonio, ona
zadrhta, da nije možda posada zarobila njezinog muža kako bi se dodvorila
glavnom zapovjedniku? U tom slučaju, njen život, kao i Hatušilov, bit će
brutalno okončan iza ovih zidina.
Putuhepa nije željela umrijeti. Osjećala se sposobnom služiti svojoj zemlji,
željela je doživjeti još mnoga topla ljeta, prokrstariti još tisuću puta divljim
predjelima Anatolije i vidjeti Hatušila kako vlada Hetitijom. Ako su postojali
ikakvi izgledi, bez obzira koliko slabi bili, da pobijedi Uri Tešupa, ona će ih
objeručke prihvatiti.
Način na koji su je dočekali vojnici iz tvrđave ohrabrio je svećenicu,
odmah su je otpratili u središnju kulu, u odaje zapovjednika.
Hatušil joj potrči ususret i oni se zagrliše.
‘‘Napokon, Putuhepa! Uspjela si pobjeći.’’
‘‘Uri Tešup već vlada prijestolnicom.’’
‘‘Ovdje smo sigurni, ljudi iz ovog garnizona ga mrze. Previše je vojnika
pretrpjelo njegove nepravde i nasilje.’’
Putuhepa primijeti prisutnost nekog čovjeka koji je sjedio ispred kamina.
‘‘Tko je to? ‘‘tiho upita.
‘‘Aša, faraonov ministar vanjskih poslova i opunomoćeni izaslanik.’’
‘‘On, ovdje!’’
‘‘On je možda naša prilika.’’
‘‘Ali... što predlaže? ‘‘
‘’ Mir.’’
Hatušil je svjedočio jednoj krajnje neobičnoj pojavi. Tamnosmeđe oči
njegove supruge zasijale su, kao da ih je obasjala neka unutarnja svjetlost.
‘‘Mir s Egiptom ‘‘ponovi ona, zapanjena. ‘‘Ali, znamo da je to nemoguće!’’
‘‘Ne bismo li trebali iskoristiti ovog neočekivanog saveznika u cilju naših
interesa?’’
Putuhepa se odvoji od muža i krene Aši ususret. Diplomat ustade i
pozdravi lijepu Hetitkinju.
‘‘Oprostite mi, Aša, trebala sam vas prije pozdraviti.’’
‘‘Tko se ne bi divio ponovnom susretu žene s mužem?’’
‘‘Vi mnogo stavljate na kocku svojim boravkom ovdje.’’
‘‘Namjeravao sam otići u prijestolnicu, ali me je Hatušil uvjerio da
pričekam vaš dolazak.’’
‘‘Poznato vam je da je naš vladar bolestan.’’
‘‘Ipak bih pokušao s njim razgovarati.’’
‘‘Nema smisla, on umire, carstvo već pripada Uri Tešupu.’’
 ‘‘Došao sam predložiti mir i u tome ću ustrajati.’’
‘‘Zar ste zaboravili da je jedini Uri Tešupov cilj uništiti Egipat? Osobno ne
odobravam takvu njegovu upornost, ali sam svjesna da jedinstvo našeg
carstva počiva na ratovanju.’’
‘‘Jeste li razmišljali o pravoj opasnosti koja vam prijeti?’’
‘‘Mislite na napad egipatske vojske u punom sastavu, s Ramzesom na
čelu!’’
‘‘Nemojte previdjeti drugu mogućnost, nezaustavljiv uspon asirske moći.’’
Hatušil i Putuhepa nisu uspjeli prikriti svoju preneraženost. Ašina
obavještajna služba bila je mnogo učinkovitija negoli su pretpostavljali.
‘‘Asirija će vas na kraju napasti, i tada ćete se naći između dvije vatre,
nesposobni održati se na obje fronte. Vjerovati da će hetitska vojska uspjeti
uništiti Egipat čista je iluzija, poučeni lekcijama iz prošlosti, napravili smo
obrambeni zid u našim protektoratima. Teško ćete ga prijeći, a otpor na koji
ćete naići osigurat će dovoljno vremena našim trupama da izvrše brz
kontranapad. A vi ste se uvjerili na vlastitoj koži da Amon štiti Ramzesa i da
njegovu ruku čini ubojitijom od ruku tisuća vojnika.’’
‘‘Vi nam, dakle, najavljujete propast hetitskog carstva!’’
‘‘Ne gospođo Putuhepa,Egipat nema nikakvog interesa gledati kako
njegov stari neprijatelj nestaje. Počinjemo li se bolje razumijevati? Suprotno
njegovoj reputaciji, Ramzes želi mir, a velika kraljevska supruga Nefertari
neće ga odvraćati od te namjere.’’
‘‘Što o tome misli kraljica majka Tuja?’’
‘‘Ona dijeli moje mišljenje, svjesna da će Asirija uskoro predstavljati
zastrašujuću opasnost. Prvi na udaru bit će Hetiti, a potom će i Egipat doći
na red.’’
‘‘Savez protiv Asiraca... To je ono što nam predlažete?’’
‘‘Mir i savezništvo, kako bismo zaštitili naše narode od invazije. Budući
hetitski vladar morat će donijeti odluku koja će imati dalekosežne
posljedice.’’
‘‘Nikada Uri Tešup neće odustati od sukoba s Ramzesom!’’
‘‘Kakav je Hatušilov odgovor?’’
‘‘Hatušil i ja nemamo više nikakvu moć.’’
‘‘Vaš odgovor molim ‘‘inzistirao je Aša.
‘‘Prihvaćamo prijedlog da započnemo pregovore ‘‘izjavio je Hatušil
‘‘ali, ima li takav razgovor bilo kakvog smisla?’’
‘‘Samo me neizvedive stvari zabavljaju ‘‘reče Egipćanin uz osmjeh. ‘‘Danas
ste vi nitko i ništa, ali upravo s vama želim pregovarati kako bih osvjetlao
budućnost svoje zemlje. Kada Hatušil postane car, naš će dogovor imati
neprocjenjivu vrijednost.’’
‘‘To je pusti san ‘‘prigovori Putuhepa.
‘‘Ili ćete pobjeći, ili ćete se boriti. ‘’
Dirnuo je u ponos lijepe Hetitkinje.
‘‘Mi nećemo bježati.’’
‘‘Hatušil i vi morate zadobiti ili kupiti povjerenje najvećeg mogućeg broja
viših časnika. Zapovjednici utvrda trebali bi prijeći u vaš tabor, jer ih Uri
Tešup prezire i koči njihovo napredovanje pod izgovorom da imaju
isključivo obrambenu ulogu. Vješto se koristeći trgovcima, koji su vam u
velikoj većini skloni, proširite glasine da hetitsko gospodarstvo neće moći
izdržati novi ratni napor i da bi sukob s Egiptom donio bijedu i propast.
Napravite pukotine i nemojte ih prestajati širiti sve dok Uri Tešup ne bude
izgledao kao netko tko stvara probleme, nesposoban za vladanje.’’
‘‘To je dugotrajan posao.’’
‘‘Vaš uspjeh i zadobivanje mira vrijedni su tog napora.’’
‘‘Što dalje namjeravate učiniti?’’
‘‘Bit će to pomalo rizično, ali kanim zavesti Uri Tešupa.’’

Aša je promatrao gradske zidine Hatuše i zabavljao se zamišljajući

hetitsku prijestolnicu obojenu živim bojama, ukrašenu zastavicama i
načičkanu lijepim mladim ženama koje plešu u zupčastim otvorima na
tvrđavi. Ali, ta lijepa vizija morala je ustuknuti pred slikom zlokobnog,
utvrđenog grada, uspentranog na planinu.
Egipatskog opunomoćenog izaslanika pratila su samo dvojica
sunarodnjaka, štitonoša i nosač sandala. Ostali članovi ekspedicije vratili su
se u Egipat. Kada je Aša pokazao svoj pečat na prvom stražarskom mjestu u
donjem gradu, stražar je bio zaprepašten.
‘‘Hoćete li obavijestiti cara o mom dolasku?’’
‘‘Ali... Vi ste Egipćanin!’’
‘‘Opunomoćeni izaslanik. Požurite, molim vas. ‘’
Odlazeći, stražar je stavio Ašu pod budni nadzor i poslao jednog od svojih
podređenih u palaču.
Aša se uopće nije iznenadio vidjevši kako, trčećim korakom, stiže
eskadron pješaka i pod zapovjedništvom jednog grubijana, čija se sva pamet
sastojala u tome da sluša naredbe.
 ‘‘Glavni zapovjednik želi vidjeti ambasadora.’’
Aša pozdravi Uri Tešupa i izrecitira svoje titule.
‘‘Najbolji Ramzesov ministar u Hatuši... Kakvog li iznenađenja!’’
‘‘A vi ste na čelu velike vojske, primite moje čestitke.’’
‘‘Egipat bi me se trebao bojati.’’
‘‘Egipat poznaje vašu hrabrost i vaše ratničke vrline i bojimo ih se, zbog
toga sam povećao obrambene snage u našim protektoratima.’’
‘‘Sve ću ih potamaniti.’’
‘‘Spremne su na šok, pogotovo ovako grubo najavljen.’’
‘‘Dosta je priča. Zašto ste došli?’’
‘‘Načuo sam nešto o tome da je car Muvatal bolestan.’’
‘‘Zdravlje našeg cara državna je tajna.’’
‘‘Gospodar Hetita naš je neprijatelj, ali mi poštujemo njegovu veličinu,
zato sam ovdje.’’
‘‘Što znači vaš dolazak, Aša?’’
‘‘Imam lijek neophodan za izlječenje cara Muvatala.’’
33
Sedmogodišnji dječak pokušavao je primijeniti savjet koji mu je dao otac,
a koji je opet to čuo od svoga oca, dati ribu nekome tko je gladan od manje je
koristi nego naučiti ga pecati.
Njegov prijatelj, isto tako gladan kao i on, pokušavao je isprobati svoju
spretnost na način daje po vodi udarao štapom ne bi li žrtvu usmjerio prema
udici koju je držao, u blizini visokih papirusa.
Iznenada, dječačić ih je opazio.
Flota brodova dolazila je sa sjevera, a na njenom čelu bila je lađa na čijem
se kljunu nalazila zlatna sfinga. To je, uistinu, bio faraonov brod!
Zaboravivši na ribe i udicu, priučeni ribič zaroni u Nil i otpliva prema
obali u namjeri da obavijesti selo. Slavlje će trajati nekoliko dana.
Ogromna sala sa stupovima u Karnaku rasprostirala se u svoj svojoj
veličanstvenosti, dvanaest stupova u središnjem brodu hrama, visokih
dvadeset i pet metara, odražavali su stvaralačku moć koja se rodila iz
prvobitnog oceana.
Na tom je mjestu Nebu, veliki Amonov svećenik, hodajući pomoću
pozlaćenog štapa, krenuo ususret kraljevskom paru. Unatoč reumatizmu,
uspio se pokloniti. Ramzes mu je pomogao uspraviti se.
‘‘Sretan sam da vas vidim, Veličanstvo, i oduševljen time da se mogu diviti
kraljičinoj ljepoti.’’
‘‘Ti si se, Nebu, naučio izvrsno udvarati?’’
‘‘Nema nikakvih izgleda po tom pitanju, Veličanstvo, samo govorim ono
što mislim, kao što sam to oduvijek i radio.’’
‘‘Kako je tvoje zdravlje?’’
‘‘Treba se priviknuti na starost koja moje pokrete čini bolnima, ali, naš
liječnik mi je dao lijek od vrbe koji će mi olakšati bolove. Priznajem da
nemam vremena misliti na svoje zdravlje... Povjerili ste mi težak zadatak!’’
‘‘Sudeći po rezultatima, imam razloga biti zadovoljan svojim izborom.’’
Bilo je osamdeset tisuća zaposlenih koje je veliki svećenik svakodnevno
raspoređivao na različite dužnosti, gotovo milijun grla stoke, stotinjak
teretnih brodova, pedesetak stalno aktivnih gradilišta, ogromna površina
obrađenih polja, vrtovi, gajevi, voćnjaci i vinogradi, takav je bio svijet
Karnaka, bogate Amonove domene.
 ‘‘Najteže mi pada, Veličanstvo, uskladiti napore raznoraznih pisara. Bez
vrhovnog autoriteta ovaj mali svijet brzo bi se pretvorio u kaos, i svatko bi
mislio isključivo na vlastitu dobrobit.’’
‘‘Tvoj smisao za diplomaciju čini čuda.’’
‘‘Ja znam za samo dvije vrline, poslušnost i službu. Sve drugo su obične
priče. A u mojim godinama, čovjek više nema vremena za priču.’’
Ramzes i Nefertari divili su se, svakom ponaosob, stupovima kojih je bilo
stotinu trideset i četiri, a čiji su ukrasi otkrivali imena božanstava kojima su
bili posvećeni. I svakome od njih faraon je prinio žrtvu. Sva ova stabla, koja
je kamen učinio vječnim, povezivala su tlo, simbol prvobitne bare, sa
stropom oslikanim u plavo na kojem su svjetlucale zlatne zvijezde.
Kao što je Seti i želio, ogromna sala sa stupovima u Karnaku zauvijek je
ovjekovječila slavu skrivenog boga, otkrivajući ujedno njegove tajne.
‘‘Hoće li Teba biti samo usputna stanica za odmor, ‘‘zapitao je Nebu ‘‘ ili
ćemo uživati u dužem boravku kraljevskog para?’’
‘‘Kako bih Egipat doveo do mira ‘‘odgovori Ramzes, ‘‘moram zadovoljiti
bogove, nudeći im hramove u kojima će voljeti boraviti, a moram i privesti
kraju svoje i Nefertarino vječno boravište. Bogovi će, kada za to dođe
vrijeme, uzeti život koji su nam dali. Moramo biti spremni stati pred njih, da
egipatski narod ne bi patio zbog naše smrti.’’
Ramzes je probudio božansku silu u tajnoj odaji svetišta u Karnaku i
pozdravio njezinu prisutnost,
‘ Pozdrav tebi koji daješ život bogovima i ljudima, stvoritelju moje zemlje
i dalekih zemalja, tebi koji omogućavaš da nam polja budu zelena i koji ih
navodnjavaš. Svako je biće ispunjeno tvojim savršenstvom.’

Karnak se budio.
Dnevna svjetlost je ugasila svjetlost uljanih svjetiljki, obrednici su
napunili vaze pročišćenja vodom iz svetog jezera, ponovno zapalili tamjan
koji je gorio u kapelama, ukrasili oltare cvijećem, voćem, povrćem i svježim
kruhom, organizirali procesije kako bi prinijeli žrtvene darove koji se zatim
podižu ka Maat. Jedino ona obnavlja sve životne oblike, jedino ona čini da
sve oživi, zahvaljujući mirisu rose koja natapa zemlju dok se sunce diže.
U društvu Nefertari, Ramzes se uputio stazom uz koju su stajale sfinge i
kuda prolaze procesije, a koja je vodila do hrama u Luksoru.
Ispred pilona, jedan čovjek je čekao kraljevski par. Muškarac četvrtastog,
čvrstog lica, stari nadzornik kraljevskih štala.
 ‘‘Mi smo se sukobili i potukli ‘‘podsjetio je kralj svoju suprugu ‘‘i nisam
bio osobito ponosan kada sam vidio da ni on ne popušta i da je pružio otpor,
ali tada sam bio samo mladić.’’
Od kada je napustio vojnu službu, Bakhen se vidno promijenio. Stigao je
do četvrtog ranga u svećeničkoj hijerarhiji u Karnaku. Ponovni susret s
faraonom ganuo ga je do suza i učinio ga toliko sretnim da jednostavno nije
znao što bi rekao. Bilo mu je draže da njegovo djelo govori umjesto njega, pa
ih je pustio da se dive impresivnom pročelju hrama u Luksoru, ispred kojeg
su stajala dva vitka obeliska i nekoliko kolosalnih Ramzesovih kipova. U
lijepom vapnenačkom kamenu bili su uklesani prizori koji su pripovijedali o
događajima iz bitke kod Kadeša i o pobjedi egipatskog kralja.
‘‘ Veličanstvo ‘‘izjavi Bakhen sa žarom, ‘‘građevina je završena!’’
‘‘Ali, radovi se moraju nastaviti.’’
‘‘Spreman sam za to.’’
Kraljevski par je, zajedno s Bakhenom, ušao u veliko dvorište koje se
nalazilo iza pilona i koje je bilo omeđeno galerijama sa stupovima između
kojih su se uzdizale Ramzesovi kipovi. Svaki je sadržavao ka, besmrtnu
energiju koja mu je omogućavala da vlada.
‘‘Rad kamenorezaca i kipara zadivljujuć je, Bakhene, ali ne mogu im dati
ni trenutka predaha. Štoviše, namjeravam ih povesti na težak, čak i opasan,
teren.’’
‘‘Možete li me upoznati sa svojim planovima, Veličanstvo?’’
‘‘Imam namjeru podići nekoliko svetišta u Nubiji koja će činiti jedan veliki
hram. Okupi obrtnike i porazgovaraj s njima, prihvatit ću isključivo one koji
se dobrovoljno jave.’’
Rameseum, hram za milijune godina Ramzesa Velikog, izgrađen prema
nacrtima koje je sam kralj napravio, postao je veličanstven spomenik,
najprostraniji na Zapadnoj obali. Granit, vapnenac i bazalt bili su
upotrijebljeni za izgradnju pilona, dvorišta i kapela, nekoliko pozlaćenih
brončanih vrata razdvajalo je različite dijelove spomeničkog kompleksa,
zaštićenog zidom od opeke.

Kada se spustila noć, Henaru je pošlo za rukom uvući se u jedno prazno

skladište. Kod sebe je imao oružje koje mu je dao Ofir i za koje je vjerovao da
će biti presudno. Ramzesov brat je čekao da padne gusta tama kako bi se
mogao slobodno uputiti u sveti prostor.
Hodao je duž zida palače koja se gradila i prešao preko dvorišta. Zastao
je, oklijevajući, na nekoliko metara od kapele koja je bila posvećena Setiju.
Seti, njegov otac...
No, bio je to otac koji ga je izdao, izabravši Ramzesa za faraona! Otac koji
ga je odbacio, podržavajući uspon tiranina.
Kada izvrši to što namjerava, Henar više neće biti Setijev sin. Ali, od kakve
je sve to važnosti? Suprotno onome što su tvrdili posvećenici u misterije,
nitko se nije vratio iz svijeta mrtvih. Ništavilo je progutalo Setija kao što će
progutati i Ramzesa. Život ima samo jedan smisao, zadobiti najvišu vlast,
bez obzira na sredstva, i primjenjivati je bez sustezanja, gazeći osrednje i
beskorisne ljude.
A kad samo pomisli da na tisuće budala već sada u Ramzesu vidi boga!
Kada im Henar bude srušio idola, bit će otvoren put za novi režim. Potisnut
će zastarjele običaje i vladat će u funkciji jedinih dviju stvari dostojnih
zanimanja, teritorijalna osvajanja i ekonomski razvoj.
Čim se bude uspeo na tron, Henar će uništiti Rameseum i srušiti sve
Ramzesove kipove. Iako još nije bio završen, hram za milijune godina već je
odašiljao energiju protiv koje se i sam Henar teško borio. Hijeroglifi,
izrezbarene i živo obojane scene, potvrđivale su u svakom kamenčiću
Ramzesovu prisutnost i snagu. Ne, ipak je to bila samo varka koju je donijela
noć!
Henar se otrgne od obamrlosti koja je njime zavladala. Stavi na mjesto
predmete koje je dobio od Ofira i izađe iz Rameseuma.
Dobivao je oblik, rastao kao neko silno biće, taj hram za milijune godina,
zahvaljujući kojem je jačala Ramzesova vladavina. Kralj je odao počast
građevini iz koje će, od sada, crpsti snagu i kojom će se napajati njegova
misao i njegova djela.
Kao u Karnaku i u Luksoru, graditelji, kamenoresci, kipari, slikari i crtači
učinili su čuda. Svetište, nekoliko kapela s dodacima i mala sala sa
stupovima bili su dovršeni, tako da je građevina mogla služiti Setijevom
kultu. Svi drugi dijelovi svetog prostora bili su u izgradnji, ne računajući
skladišta od opeke, knjižnicu i odaje za svećenike.
Bagrem iz Rameseuma, zasađen u drugoj godini vladavine, rastao je
zadivljujućom brzinom. I premda je drvo još bilo nježno, pružalo je ugodnu
hladovinu. Nefertari pomilova njegovo stablo.
Kraljevski par je prešao preko dvorišta, praćen zadivljenim pogledima
radnika koji su radili na gradilištu, i koji su, u tom trenutku, odložili svoje
čekiće i pile.
 Nakon što se upoznao s njihovim predradnikom, Ramzes je svakog
ponaosob upitao za poteškoće koje susreću u radu. Kralj nije zaboravio
trenutke oduševljenja koje je svojevremeno proveo u Gebel Silsilehu, kada je
maštao o tome da postane kamenorezac. Obrtnicima je obećao izuzetnu
nagradu, vino i odjeću najbolje kvalitete.
Kada se kraljevski par uputio ka Setijevoj kapeli, Nefertari je prinijela
ruku srcu i skamenila se.
‘‘Opasnost... opasnost je sasvim blizu.’’
‘‘Ovdje, u hramu? ‘‘začudi se Ramzes.
Čim je osjećaj nelagode prošao, kraljevski se par približio svetištu u
kojem će se zauvijek odavati počast Setijevoj duši.
‘‘Ramzese, ne otvaraj vrata svetišta. Opasnost je ovdje, iza vrata. Pusti
mene da napravim što je potrebno.’’
Nefertari otvori vrata od pozlaćenog drveta.

Na pragu se nalazilo oko od kornalina, razbijeno u sitne komadiće, ispred

Setijeve statue, na dnu kapele, nalazila se crvena kuglica od dlake
pustinjskih životinja. Ispunjena Izidinom moći, moći te velike proročice,
kraljica pokupi komadiće oka. Da je kraljeva noga dotakla djeliće ovog
profanog simbola, bio bi paraliziran. Zatim Nefertari rubom svoje haljine
dohvati crvenu kuglicu, ali tako da je ne dotakne prstima, i izbaci je van kako
bi je zapalili. Zlo oko, zaključio je kraljevski par, eto što su se usudili
napraviti oni koji dolaze iz mraka, želeći uništiti vezu koja je spajala Setija s
njegovim sinom, namjeravajući svesti Gospodara Dviju Zemalja na običnog
despota, lišenog natprirodne pomoći njegovog prethodnika.
Tko bi drugi osim Henara, razmišljao je Ramzes, išao tako daleko na putu
zla, uz pomoć maga koji se prodao Hetitima? Tko bi se drugi, izuzev Henara,
usudio uništiti ono što njegovo škrto srce nije moglo spoznati?
34
Mojsije je oklijevao.
Morao je, bez svake dvojbe, ispuniti poslanje koje mu je Bog povjerio, no,
jesu li prepreke nadilazile njegove sposobnosti? Sada se više nije zavaravao
lažnim nadama, Ramzes neće popustiti. Mojsije je dovoljno dobro poznavao
egipatskog kralja da bi znao kako ovaj ništa ne izgovara olako i da Židove
vidi kao sastavni dio egipatskog naroda.
Međutim, ideja Izlaska utirala je svoj put, a suprotstavljanje proroku
slabilo je iz dana u dan. Mnogi su vjerovali da će povlašteni odnos koji je
Mojsije imao s Ramzesom olakšati dobivanje suglasnosti. Jedan za drugim,
starješine klanova su popuštali, budući da mu se nitko nije suprotstavio, na
posljednjem vijeću starješina Aron je mogao predstaviti Mojsija kao vođu
židovskog naroda, ujedinjenog istom vjerom i istom željom.
Budući da su nesuglasice bile zaboravljene, proroku je ostao još samo
jedan neprijatelj kojeg je morao pobijediti, Ramzes Veliki.
Aron prekine Mojsija u razmišljanju.
‘‘Neki te ciglar želi vidjeti.’’
‘‘Pobrini se za njega.’’
‘‘Ali, on želi baš s tobom razgovarati, ni s kim drugim.’’
‘‘Zašto?’’
‘‘Zbog obećanja koja si mu dao u prošlosti. Ima povjerenja u tebe.’’
‘‘Uvedi ga.’’
Nosio je kratku crnu periku stegnutu bijelom trakom koja je prekrivala
čelo a uši ostavljala slobodne, lice mu je bilo pocrnjelo, ukrašeno malom
bradicom i brkovima nejednake dlake. Sličio je na bilo kojeg ciglara.
Pa ipak, njegova silueta probudila je sumnju kod Mojsija, taj mu je čovjek
odnekud bio poznat.
‘‘Što hoćeš od mene?’’
‘‘Naše su zamisli u suglasju.’’
‘‘Ofire!’’
‘‘Da, to sam ja, Mojsije.’’
‘‘Prilično si se promijenio.’’
‘‘Traži me Ramzesova policija.’’
‘‘Čini mi se da za to imaju dobre razloge. Ako se ne varam, ti si hetitski
špijun.’’
‘‘Radio sam za njih, to je točno, ali moja mreža je raspuštena, a Hetiti nisu
u mogućnosti napasti Egipat.’’
‘‘Tako znači, lagao si mi, i želiš me upotrijebiti protiv Ramzesa!’’
‘‘Ne, Mojsije. Ti i ja vjerujemo u jednog i svemogućeg Boga, a moji
kontakti sa Židovima uvjerili su me da je taj Bog Jahve, i nijedan drugi.’’
‘‘Smatraš me toliko glupim da me mogu zavesti te lijepe riječi? ‘’
‘‘Čak i ako odbiješ prihvatiti moju iskrenost, služit ću tvojoj stvari, jer je
ona jedina vrijedna takve službe. Znaš da ne očekujem nikakvu osobnu
korist, izuzev spasa moje duše.’’
Mojsije se pokolebao.
‘‘Odričeš li se svoje vere u Atona?’’
‘‘Uvidio sam da je Aton samo prefiguracija pravog Boga. Sada kad sam
shvatio istinu, odričem se starih zabluda.’’
‘‘Što se dogodilo s onom mladom ženom koju si namjeravao učiniti
moćnom?’’
‘‘Okrutno je ubijena, zbog čega sam jako patio, unatoč tome, egipatska
policija me je optužila za taj užasan zločin koji nisam počinio. U toj sam
tragediji prepoznao prst sudbine. Danas je jedino tebi moguće suprotstaviti
se Ramzesu. Zato ću te od sveg srca podržati.’’
‘‘Što doista želiš, Ofire?’’
‘‘Pomoći ti učvrstiti vjeru u Jahvu, ništa drugo.’’
‘‘Znaš li da Jahve traži da moj narod izađe iz Egipta?’’
‘‘Slažem se s tim veličanstvenim planom. Ako se bude poklopio s
Ramzesovim padom i buđenjem prave vjere u Egiptu, bit ću sretan.’’
‘‘Ne ostaje li špijun zauvijek špijun?’’
‘‘Nemam više nikakvih veza s Hetitima koje razdire borba za prijestolje,
ta epizoda mog života je završena. Moja budućnost i moja nada si ti,
Mojsije.’’
‘‘Kako mi misliš pomoći?’’
‘‘Borba protiv Ramzesa neće biti laka, moje iskustvo u tajnom ratu može
ti biti od koristi.’’
‘‘Moj narod želi izaći iz Egipta, a ne dizati pobunu protiv Ramzesa.’’
‘‘U čemu je razlika, Mojsije? Tvoje ponašanje u očima Ramzesa bit će
pobunjeničko, i on će ga kao takvog suzbijati.’’
U dubini duše, Židov je morao priznati da je libijski mag u pravu.
‘‘Moram razmisliti, Ofire.
 ‘‘Ti si gospodar, Mojsije, ipak, dopusti mi da ti dam jedan savjet, ne
poduzimaj ništa dok je Ramzes odsutan. S njim bi još nekako i mogao
pregovarati, ali njegovi žandari, Ameni i Seramana, da ne govorimo o kraljici
majci Tuji, nemaju ni najmanjeg razumijevanja za židovski narod. Da bi
održali javni red i mir, zapovjedit će krvavu represiju. Iskoristimo putovanje
kraljevskog para kako bismo učvrstili naše jedinstvo, uvjerili one koji se još
dvoume i pripremimo se za neizbježan sukob.’’
Ofirova određenost zadivila je Mojsija. Iako je bio svjestan da se ne bi
trebao upuštati u savez s libijskim magom, nije mogao poreći istinitost
njegovih riječi.

Šef tebanske policije potvrdio je da njegovi ljudi, unatoč uloženom

naporu, nisu uspjeli pronaći Henara i njegove eventualne pomagače. Ramzes
ih je uputio na trag napadača koji ga je pokušao probosti strijelom na Nilu.
‘‘Napustio je Tebu ‘‘reče Nefertari.
‘‘I ti, kao i ja, vjeruješ da je on još živ.’’
‘‘Osjetila sam prisutnost opasnosti, neke mračne sile... Ali, da li je to bio
Henar, mag ili netko od njihovih suučesnika?’’
‘‘To je bio on ‘‘ostajao je Ramzes pri svome. ‘‘Pokušao je zauvijek
prekinuti moju vezu sa Setijem kako bi me lišio očeve zaštite.’’
‘‘Zlo oko neće više imati nikakvog učinka, s vatrom je izgorjela njegova
snaga. Zahvaljujući ljepilu od smole, sastavili smo dobro oko, ukradeno iz
trezora Setovog hrama u Pi Ramzesu.’’
‘‘Pustinjske životinje, od čije je dlake bilo napravljeno crveno klupko,
štićenice su boga Seta. Henar me je namjeravao uništiti koristeći se
njihovom zastrašujućom energijom.’’
‘‘Podcijenio je kvalitetu tvojih veza s bogom Setom.’’
‘‘Sklad je potrebno svakog dana iznova stvarati. I najmanja pogreška
napravljena iz nepažnje, dovoljna je da Setova vatra uništi onoga tko
povjeruje da je postao njezin gospodar.’’
‘‘Kada polazimo na Veliki Jug?’’
‘‘Čim se budemo susreli s našom smrću. ‘’
Kraljevski se par uputio prema južnoj dolini tebanske planine koja je
nosila naziv "Mjesto obnavljanja" i "Mjesto lotosa". U toj Dolini kraljica
počivat će u vječnosti Tuja, Ramzesova majka, i Nefertari, velika kraljevska
supruga. Njihovi grobovi bili su ukopani ispod vrha, u vlasti božice tišine. U
pustinji koju je žarilo sunce vladala je Hator, nasmijana božica neba koja je
činila da sjaje zvijezde i da se raduju srca njenih vjernika.
Hator, koju je Nefertari opazila na zidovima svoje grobnice, u
magnetičnom stavu dok je nudila energiju uskrsnuća velikoj kraljevskoj
supruzi, vječno mladoj, nosila je na glavi zlatnu periku u obliku oderane
orlove kože. Na taj je način simbolizirala božansku majku. Slikari su uspjeli
prenijeti ljepotu "Blagosti ljubavi" u oblike nevjerojatnog savršenstva.
‘‘Da li ti ovo boravište odgovara, Nefertari?’’
‘‘Toliko blistave ljepote... Nisam je dostojna.’’
‘‘Nikada nije postojalo slično vječno boravište, niti će ga ikada biti. Ti, čija
je ljubav dah života, zauvijek ćeš vladati u srcu bogova i ljudi.’’
Oziris zelenog lica, zaogrnut bijelim ogrtačem, sjajni Ra, ovjenčan
ogromnim suncem, Kepri, Princip metamorfoze s glavom skarabeja, Maat,
Univerzalno pravilo, lijepa i otmjena mlada žena koja kao jedini simbol nosi
nojevo pero, lako kao istina... Božanske moći bile su okupljene kako bi
uskrsnule Nefertari, u vremenu i izvan vremena. Uskoro, pisar iz Kuće
Života ispisat će hijeroglife iz "Knjige izlaska svjetlosti" i "Knjige Vrata" koji
će omogućiti kraljici da putuje dobrim putovima na drugi svijet,
izbjegavajući svaku opasnost.
To nije više bila smrt, već osmijeh misterija.
Nekoliko dana Nefertari je proučavala božanske likove koji su boravili u
vječnome domu, u kojem će ona biti povlaštena stanovnica, u trenutku
velikog prelaska. Postala je bliska s onostranim svoje vlastite egzistencije i
podijelila je tišinu koja, u srcu zemlje, ima okus neba.
Kada je Nefertari odlučila napustiti "Mjesto lotosa", Ramzes ju je odveo u
"Veliku Dolinu", Dolinu kraljeva gdje počivaju faraoni od početka
osamnaeste dinastije. Kraljevski par je dugo boravio u Ramzesovoj grobnici,
grobnici prvog faraona koji je ponio to ime, a potom i u Setijevoj. Svaka slika
bila je remek djelo, i kraljica je čitala, kolonu za kolonom, dijelove iz "Knjige
skrivene" sobe koja je otkrivala faze preobrazbe umirućeg sunca u novo,
mlado sunce, što je predstavljalo obrazac uskrsnuća faraona.
Puna emocija, Nefertari je otkrila vječno boravište Ramzesa Velikog. U
malim lončićima, slikari su miješali fino izmrvljene mineralne pigmente,
prije negoli će oživjeti, na zidovima, simbolične figure koje će osigurati
vladarevo nadživljavanje. Obojeni prah, pomiješan s vodom i bagremovom
smolom, davao je crtežima iznimnu preciznost.
Zlatna soba, sala s osam stupova u kojoj se nalazio sarkofag, bila je gotovo
završena. Smrt je mogla prihvatiti Ramzesa.
 Kralj pozva šefa gradilišta.
‘‘Kao i u grobnicama nekih od mojih predaka, iskopat ćeš hodnik koji će
završavati u stijeni i tamo ćeš ostaviti neobrađeni kamen. On će podsjećati
na vrhunsku, posljednju tajnu koju nijedno ljudsko biće ne može spoznati.’’
Nefertari i Ramzes imali su dojam da su upravo prešli odlučujuću etapu,
njihovoj ljubavi pridodana je svijest o njihovoj vlastitoj smrti.
35
Seramana je morao biti strpljiv.
Meba je, prije više od jednog sata, otišao od kuće kako bi prisustvovao
gozbi koju je organizirala kraljica majka Tuja, želeći održati jedinstvo dvora
za vrijeme izbivanja kraljevskog para. Ostala je u stalnom kontaktu s
Ramzesom, zahvaljujući kuririma. Setijeva udovica bila je zadovoljna vrlo
opreznim Amenijevim radom i Seramaninom strogošću s kojom je ovaj
održavao red. Što se tiče Židova, izgledalo je da se uzbuđenje kod njih
stišalo.
Ali stari gusar, pouzdavajući se u svoj instinkt, držao je da je to tek zatišje
pred oluju. Premda se Mojsije zadovoljio time da razgovara s uglednim
ljudima u svom narodu, on je postao nesporni vođa Židova. Štoviše,
određeni broj egipatskih visokih službenika, koji su poznavali Ramzesovu
vjernost i odanost u prijateljstvu, smatrali su da će biti dobro ako i oni budu
na neki način povezani s Mojsijem. Prije ili kasnije, vjerovali su, ovome će
ponovno biti dodijeljeno neko važno mjesto i napustit će svoje maglovite
zamisli.
Seramanin najvažniji zadatak u ovom trenutku bio je motriti na Mebu.
Sard je bio uvjeren da je diplomat ukrao Khaovu četkicu, ali mu nije bio
jasan razlog. Stari je gusar prezirao sve diplomate,,a osobito Mebu, sklonog
zabavama, previše elegantnog i previše prilagodljivog, takav veseljak, kao
što je ovaj, ima urođeni dar za laganje.
A, što ako je Khaova četkica skrivena kod Mebe? Seramana će ga, u tom
slučaju, optužiti za krađu, a aristokrat će biti primoran pred sudom objasniti
razloge svog postupka.
Mebin vrtlar je otišao na spavanje, kao i drugo osoblje koje se povuklo u
svoje odaje. Sard se prikrao sa stražnje strane kuće i skočio na terasu,
krećući se tiho i lagano poput mačke, podigao je poklopac koji je vodio na
tavan. Odatle će lako sići u glavne prostorije.
Dobar dio noći Seramana je proveo u potrazi za četkicom.
‘‘Ništa ‘‘izjavi Sard, gunđajući i psujući.
‘‘Taj pretres je bio nelegalan ‘‘podsjeti ga Ameni.
‘‘Da je uspio, Meba bi prestao smetati.’’
‘‘Zašto si se okomio na njega?’’
 ‘‘Zato što je opasan.’’
‘‘Meba, opasan? On se brine samo za svoju karijeru, i ta stalna briga
isključuje svaki drugi angažman.’’
Sard proguta komadić sušene ribe umočene u začinjeni umak.
‘‘Možda si u pravu ‘‘reče punih usta ‘‘ali, moj me instinkt uvjerava da je to
loš tip. Želim ga staviti pod trajan nadzor, na kraju će napraviti neku
grešku.’’
‘‘Kako hoćeš. Samo bez gluposti!’’
‘‘I Mojsija bi trebalo staviti pod nadzor.’’
‘‘On je bio moj i Ramzesov prijatelj s Univerziteta ‘‘podsjeti ga Ameni.
‘‘Taj Židov nesumnjivo je agitator! Ti si faraonov službenik, a Mojsije će se
pobuniti protiv faraona.’’
‘‘Neće ići tako daleko.’’
‘‘Naravno da hoće! U bandama kojima sam zapovijedao, bez imalo muke
bih svakoga procijenio i stavljao ga tamo gdje mu je mjesto. Nema boljeg od
njega za stvaranje problema. Ali, faraon i ti odbijate me poslušati!’’
‘‘Poznajemo Mojsija, i nismo sumnjičavi kao ti.’’
‘’ Jednoga ćete dana požaliti da ste bili tako zaslijepljeni.’’
‘‘Idi na spavanje i pripazi da ne bi uznemirivao Židove. Naša se uloga
sastoji u tome da održavamo red, a ne da stvaramo smutnje.’’

Aša je bio smješten u palači, hranio se seljačkom, ali ukusnom hranom,

pio vino osrednje kvalitete i uživao u nježnostima vrlo profesionalne plave
Hetitkinje, koju mu se komornik sjajno dosjetio ponuditi. Bez imalo
stidljivosti, željela se osobno uvjeriti u reputaciju izvrsnih ljubavnika koja se
pripisivala Egipćanima. Spreman na suradnju, Aša se prepustio novom
iskustvu, ponekad aktivan, ponekad pasivan, ali uvijek s entuzijazmom. Je li
bilo ugodnijeg načina da se provede vrijeme?
Uri Tešup, začuđen Ašinim postupkom, ipak je bio polaskan prisutnošću
faraonovog ministra vanjskih poslova. Nije li to značilo da ga Ramzes već
priznaje za budućeg imperatora, njega, Muvatalovog sina?
Uri Tešup upade u Ašinu sobu u trenutku kada je lijepa plavuša požudno
ljubila Egipćanina.
‘‘Vratit ću se kasnije ‘‘reče Uri Tešup.
‘‘Ostanite ‘‘zamoli ga Aša, ‘‘ova će mlada dama razumjeti da su državni
poslovi ponekad važniji od uživanja.’’
Očaravajuća Hetitkinja se izgubi, a Aša ogrne finu tuniku.
 ‘‘Kako se car osjeća? ‘‘upita Uri Tešupa.
‘‘Njegovo je stanje stabilno.’’
‘‘Ponavljam vam svoju ponudu, pustite me da ga liječim.’’
‘‘Zašto biste pomogli svom najgorem neprijatelju?’’
‘‘Vaše me pitanje zbunjuje.’’
Glas Uri Tešupa postade oštar.
‘‘Pa ipak, želim da mi odgovorite, i to odmah.’’
‘‘Diplomati nipošto ne vole otkrivati svoje tajne na tako izravan način. Zar
vas ne zadovoljava humanitarni karakter moje misije?’’
‘‘Zahtijevam pravi odgovor.’’
Izgledalo je kao da je Aši sve skupa dosadilo.
‘‘Pa, dobro... Ramzes je naučio ponešto o Muvatalu. Prema njemu osjeća
veliko poštovanje, čak i izvjesno divljenje. Careva bolest ga je ražalostila.’’
‘‘Vi se šalite sa mnom?’’
‘‘Vjerujem ‘‘nastavi Aša, ‘‘da ne biste željeli da vas optuže da ste ubili
vlastitog oca.’’
Unatoč ljutnji koja je u njemu rasla, Uri Tešup je ostao miran. Aša nastavi
dalje.
‘‘Uznemiruje nas to što se događa na hetitskom dvoru, znamo da vojska
želi da se smire strasti i da car sam odredi svog nasljednika. Zato sam želio
pripomoći da se bolesnik oporavi, koristeći se dostignućima naše medicine.’’
Uri Tešup nije mogao odobriti takav zahtjev. Kada bi se Muvatalu
povratila moć govora, bacio bi sina u zatvor i carstvo povjerio Hatušilu.
‘‘Kako je moguće da ste tako dobro obaviješteni? ‘‘upita Ašu.
‘‘Teško mi je...’’
‘‘Odgovorite.’’
‘‘Nažalost, o tome ne mogu razgovarati.’’
‘‘Aša, niste u Egiptu, već u mojoj prijestolnici!’’
‘‘Kao opunomoćeni izaslanik u službenoj misiji, čega bih se trebao
bojati?’’
‘‘Ja sam vojnik, a ne diplomat. A mi smo, osim toga, u ratu.’’
‘‘Je li to prijetnja?’’
‘‘Strpljenje me napušta, Aša. Požurite s pričom.’’
‘‘Da li ćete me...mučiti?’’
‘‘Neću oklijevati ni trenutka.’’
Drhteći, Aša omota oko sebe vuneni pokrivač.
‘‘Budem li govorio, hoćete li me poštedjeti?’’
 ‘‘Ostat ćemo dobri prijatelji. ‘’
Aša spusti pogled.
‘‘Moram vam priznati da se moja misija ustvari sastoji u tome da
Muvatalu ponudim primirje.’’
‘‘Primirje! Na koliko dugo?’’
‘‘Što je duže moguće.’’
Uri Tešup je likovao u sebi. Znači, mogao bi otpuhnuti faraonovu vojsku!
Čim se loša predviđanja preokrenu u povoljna, novi gospodar Hetita krenut
će prema Delti.
‘‘A zatim... ‘‘dometnu Aša, oklijevajući.
‘‘Zatim, što?’’
‘‘Poznato nam je da se car u svom izboru dvoumi između vas i svog brata
Hatušila.’’
‘‘Tko vam je dao takve informacije?’’
‘‘Biste li prihvatili primirje, ukoliko biste imali vlast? ‘’
Zašto se ne bih koristio lukavošću, tako dragom mom ocu, pomisli u sebi
Uri Tešup.
‘‘Ja sam ratnik, ali ne isključujem ni takvu mogućnost, pod uvjetom da ne
ide na štetu Hetita.’’
Aša se opusti.
‘‘Rekao sam Ramzesu da ste vi dobar državnik, i nisam se prevario. Ako
želite, možemo sklopiti primirje.’’
‘‘Mir, svakako... Ali, niste mi odgovorili, tko vas obavještava?’’
‘‘Viši časnici koji se pretvaraju da vas podržavaju. U stvarosti će vas izdati
u Hatušilovu korist.’’
Ovo je otkriće kao grom pogodilo Uri Tešupa.
‘‘ S Hatušilom ‘‘nastavi Aša, ‘‘nećemo postići ni mir ni primirje, njegov
jedini cilj je stati na čelo koalicije, kao u Kadešu, i uništiti naše trupe.’’
‘‘Hoću imena, Aša.’’
‘‘Da li ćemo postati saveznici protiv Hatušila?’’
Uri Tešup odjednom osjeti kako su mu se napeli mišići, kao pred bitku.
Upotrijebiti jednog Egipćanina kako bi se otarasio svog rivala, kakav
neobičan preokret sudbine! On neće ispustiti takvu priliku.
‘‘Pomozite mi ukloniti izdajice, Aša, i dobit ćete vaše primirje, a možda i
više od toga.’’
I diplomat je progovorio.
Svako od imena koje je izgovorio bilo je kao novi udarac šakom. Na
popisu se nalazilo nekoliko najodanijih Uri Tešupovih pristaša, barem na
riječima. Čak i oni viši časnici koji su se borili na njegovoj strani, uvjerivši ga
na taj način da ga već smatraju novim hetitskim carem.
Sav crn u licu, Uri Tešup izađe teškim korakom iz sobe.
‘‘Samo još nešto ‘‘nadoda Aša, ‘‘možete li reći mojoj mladoj prijateljici da
se vrati?’’
36

Obilazeći s Bakhenom rudnik granita u Asuanu, Ramzes je u sjećanju

ponovno vidio svoga oca kako bira dobro kamenje koje će se preoblikovati u
obeliske i kipove. Sa sedamnaest godina i pod vodstvom faraona u potrazi za
granitnom žilom savršene kakvoće, Setijev sin je imao sreću otkriti ovaj
magičan prostor. Danas je Ramzes bio taj koji je trebao potvrditi svoju
sposobnost da pronađe podjednako kvalitetan kamen.
Ramzes je koristio Setijeve rašlje od bagremovog drveta koje su mu
omogućavale da u rukama osjeti tajne podzemne struje.
Ljudski svijet je samo jedno naglo šikljanje, onog "prvog puta", iz oceana
energije, u koji će se vratiti kada bogovi budu stvarali novi ciklus života. U
podzemlju, kao i na nebu, bez prestanka se odvijaju metamorfoze čiji je eho
ljudski duh koji se jasno odvojio.
Pojavno, kamenolom je bio nepomičan svijet, zatvoren i neprijateljski,
gdje je vrućina bila nepodnošljiva tijekom dobrog dijela godine. Ali utroba
zemlje pokazivala je izuzetnu darežljivost, čineći da se na njenoj površini
pojavi granit neusporedive ljepote i sjaja. To je bila neobična tvar koja je
omogućavala da vječna boravišta postoje do kraja vremena.
Ramzes se naglo zaustavi.
‘‘Kopat ćeš ovdje ‘‘naložio je Bakhenu ‘‘i isklesat ćeš monolit od kojeg ćeš
izraditi kolosa za Rameseum. Da li si razgovarao s obrtnicima?’’
‘‘Svi su se dobrovoljno prijavili za Nubiju, ali ja ću odabrati među njima
ljude koji će tamo ići. Veličanstvo... To nije moj običaj, ali imao bih jednu
molbu.’’
‘‘Slušam te, Bakhene.’’
‘‘Slažete li se da i ja krenem u tu ekspediciju?’’
‘‘Imam čvrst razlog da te odbijem, tvoje imenovanje za trećeg Amonovog
svećenika po rangu u Karnaku primorava te da ostaneš u Tebi.’’
‘‘Ja... ne želim to promaknuće.’’
‘‘Znam, Bakhene, ali veliki svećenik Nebu i ja procijenili smo da se na tebe
možemo osloniti i povjeriti ti odgovornije zadatke. Pomagat ćeš velikom
svećeniku, brinut ćeš o napretku vaših dobara i bdjet ćeš nad izgradnjom
mog hrama za milijune godina. Zahvaljujući tebi, Nebuu će biti lakše nositi
se sa svakodnevnim problemima.’’
 Prinijevši dlan srcu, Bakhen se zakleo da će odgovorno obavljati nove
dužnosti.
Visoka razina vode snažnog toka, premda bez opasnosti od oštećenja
nasipa, kanala i obrađenih polja, olakšavala je put kraljevskom paru,
njihovoj pratnji i kamenorescima. Stjenoviti kaos prvog vodopada iščeznuo
je pod vodom uzburkanom od jakih struja i virova koji su plovidbu činili
opasnom. Sada su se trebali paziti naglog opadanja vode, vidljivog u
posljednjem trenutku, kao i bijesnih valova koji su mogli prevrnuti brod čiji
je teret bio loše raspoređen. Osim toga, morali su biti dodatno oprezni kod
prilaska kanalu zahvaljujući kojem će kraljevska flota bez opasnosti prijeći
katarakt.
Po običaju miran i nezainteresiran za ljudske aktivnosti, Krvnik je
iskazivao određenu nervozu, ogromnom lavu žurilo se što prije stići u rodnu
Nubiju. Ramzes ga je smirivao mazeći njegovu gustu grivu.
Dva su čovjeka zatražila da se popnu na lađu i razgovaraju s vladarom.
Prvi je bio pisar koji je pratio nivo vode, a sada je došao podnijeti izvještaj.
‘‘Veličanstvo, razina vode dostigla je dvadeset i jedan lakat, tri dlana i
trećinu.*11’’
‘‘To je jako dobro, čini mi se.’’
‘‘Sve je u najboljem redu, Veličanstvo, ove godine Egipat neće imati
problema s navodnjavanjem.’’
Drugi čovjek je bio šef policije u Elefantini, njegov izvještaj nije bio tako
ohrabrujuć.
‘‘Veličanstvo, sa granice nam je javljeno o prelasku čovjeka koji odgovara
opisu koji ste dali.’’
‘‘Zašto nije zaustavljen?’’
‘‘Upravnik na graničnom prijelazu bio je odsutan, a nitko drugi nije želio
preuzeti odgovornost, tim više jer zakon ničim nije bio narušen.’’
Ramzes priguši svoju ljutnju.
‘‘Što još?’’
‘‘Čovjek je iznajmio brzi brod kojim se uputio na jug, izjavio je da je
trgovac.’’
‘‘Kakvu vrst tovara je nosio?’’
‘‘Ćupove sa sušenom govedinom za utvrde na drugom vodopadu.’’
‘‘Kada je krenuo?’’
‘‘Prije tjedan dana.’’
‘‘Prenesi upozorenje zapovjednicima tvrđava i naloži im da ga zaustave
ako se kod njih pojavi.’’
Policajac otrči izvršiti zapovijedi, sretan da je izbjegao kaznu.
‘‘Henar nas je pretekao ‘‘zaključi Nefertari. ‘‘Misliš li da je pametno da
nastavimo put?’’
‘‘Zašto bismo se bojali jednog bjegunca?’’
‘‘Zato što je spreman na sve. Zar ga njegova mržnja nije dovela do ludila?’’
‘‘Neće nas Henar zaustaviti na putovanju. Ne podcjenjujem njegovu
sposobnost da nam naškodi, ali ga se ne bojim. Jednoga dana, srest ćemo se
licem u lice, i on će se pokloniti pred svojim kraljem, prije nego što ga bogovi
budu kaznili.’’
Zagrlili su se, i taj trenutak bliskosti osnaži Ramzesovu odlučnost.
Nepovjerljivi Setau skakao je s pramca na krmu, prelazio brodove uzduž i
poprijeko, ispitivao tovar, provjeravao užad, tapkao po jedrima, uvjeravao
se u čvrstinu kormila, plovidba mu nije pričinjavala osobito zadovoljstvo, i
nije previše vjerovao mornarima, suviše sigurnima u sebe. Na sreću, plovna
je služba napravila dobro izdubljen kanal, zaklonjen od podvodnih stijena, i
plovan čak i u razdoblju kada je nivo vode visok. Ali, krotitelj zmija osjećao
se sigurnim tek kada bi zakoračio na čvrsto tlo.
Vrativši se na kraljevsku lađu gdje je imao rezerviranu kabinu, Setau
provjeri da nešto nije zaboravio, lonci s filtrima, male vaze ispunjene krutim
i tekućim lijekovima, košare za zmije različitih veličina, naprava za
mrvljenje, mužar, tucalo, brončana britva, vrećice s olovnim oksidom i
bakarnim listićima, crvena ilovača, ljekovita glina, vreća s lukom, zavoji,
lonac s medom, čuturice... Gotovo ništa nije nedostajalo.
Pjevajući jednu staru nubijsku pjesmu, Lotus je slagala pregače i tunike, i
odlagala ih u drveni sanduk. Zbog vrućine, bila je potpuno gola, i njezini
zavodljivi pokreti probudili su Setauovu želju.
‘‘Ovi mi brodovi djeluju solidno ‘‘reče, zagrlivši je oko struka.
‘‘Da li ih je tvoja provjera učinila još boljima?’’
‘‘Nisam li ja jedan ozbiljan čovjek?’’
‘‘Otiđi provjeriti jarbol u blizini, imam posla.’’
‘‘Nije to tako hitno.’’
‘‘Ne podnosim nered.’’
Setauova pregača sklizne na pod kabine.
‘‘Zar ćeš biti tako okrutna i odbaciti ljubavnika u ovakvom stanju?’’
Setauova milovanja postala su vrlo detaljna, pa Lotus nije mogla nastaviti
svoje brižljivo raspremanje.
 ‘‘Zloupotrebljavaš moju slabost što ću uskoro ponovno vidjeti Nubiju.’’
‘‘Kako bismo ljepše mogli proslaviti taj trenutak nego vodeći ljubav?’’

Povorku brodova koja je odlazila na jug pozdravila je masa svijeta.

Nekoliko neustrašivih dječaka krenulo je na splavovima od trske kako bi ih
otpratili do ulaska u kanal. Tko se ne bi sjećao da je kraljevski par priredio
narodu veliku gozbu na otvorenom, kada je pivo teklo u neograničenim
količinama?
Prave plivajuće kuće, brodovi izrađeni za plovidbu do Nubije bili su
istovremeno čvrsti i udobni. Sa samo jednim velikim jedrom fiksiranim
brojnom užadi, imali su dvostruko kormilo, jedno s lijeve, a drugo s desne
strane broda. Otvori na kabinama, prostranim i lijepo namještenim, bili su
tako podešeni da osiguraju potrebnu cirkulaciju zraka.
Kada su prešli vodopad, flota je nastavila put uobičajenim ritmom.
Nefertari je Setauu i Lotus željela ponuditi sok od roščića, ali uzdasi koji
su dopirali iz kabine odvratili su je od toga da zakuca na vrata. Zabavljena
time, kraljica se oslonila na ogradu palube, pokraj Krvnika čije su nozdrve
njušile nubijski zrak.
Velika kraljevska supruga zahvaljivala je božanstvima na tome što su joj
dodijelili toliku sreću koju ona može i mora podijeliti sa svojim narodom.
Ona, skromna i povučena glazbenica na lutnji, posvećena tihoj i mirnoj
karijeri, uz Ramzesa je živjela doista čudesan život.
Svakog jutra je to otkrivala, i njezina ljubav je rasla, zajedno sa snagom
magične veze koju ništa i nikada neće moći izbrisati. Da je Ramzes bio
zemljoradnik ili da je izrađivao vaze od tvrdog kamena, Nefertari bi ga
voljela istim žarom, ali uloga koju je sudbina dodijelila kraljevskom paru
sprječavala ju je da sebično uživa u svojoj sreći. Morali su neprestano bdjeti
nad civilizacijom koju su im njihovi prethodnici povjerili i koju moraju, još
ljepšu, ostaviti u naslijeđe svojim potomcima. Zar nije i sam faraonski Egipat
bio neprekidan slijed ljubavi, vjere i dužnosti koji odbija od sebe osrednjost,
niskost i taštinu, sve dok se ne stvori lanac ljudske svjetlosti u službi
božanske svjetlosti?
Kada je Ramzesova ruka stegnula njezino tijelo snagom ispunjenom
nježnošću zbog koje se Nefertari zaljubila već pri njihovom prvom susretu, u
trenutku je proživjela sve protekle zajedničke godine, radosti i pomiješana
iskustva, kao i iskušenja koja su prebrodili, zahvaljujući uvjerenosti da su
jedno biće u svim okolnostima.
 Pri prvom dodiru njegovog tijela ona je znala da će žar obuzeti njezino
srce i oboje ih odnijeti na one putove nevidljivog gdje božica ljubavi svira
zvjezdanu glazbu.
37
Povremeno bi išao ravnom linijom, ponosan i neukrotiv, povremeno bi
slabio u zavodljivim krivinama, milujući obale gdje je u selima odzvanjao
dječji smijeh, tako se radosno prostirao Nil velikog Juga, nikad ne gubeći na
veličanstvenosti nebeske rijeke čiji je on zemaljski produžetak. Prolazeći
između pješčanih brežuljaka i granitnih otočića, napajao je tanku traku
zelenila, prošaranu šumama datulja. Ždralovi, ibis, ružičasti plamenci i
pelikani nadlijetali su kraljevsku flotu, zadivljenu apsolutnim plavetnilom i
pustinjom.
Za vrijeme predaha lokalna plemena bi se okupila na ples oko kraljevog
šatora, Ramzes bi razgovarao s poglavicama, a Setau i Lotus bilježili bi
njihove žalbe i želje. U sumrak, okupili bi se oko vatre i evocirali misterij
stvaralačke rijeke, njenu blagotvornu poplavu, i slavili ime Ramzesa Velikog,
muža egipatske i nubijske zemlje.
Nefertari je uvidjela da je faraonov ugled porastao i da su ga
poistovjećivali s bogom, od pobjede kod Kadeša, poema o borbi kružila je
među ljudima, čak i u najudaljenijim selima. Susret s Ramzesom i Nefertari
tumačili su kao posebnu božansku naklonost i dar, uostalom, zar nije Amon
ušao u kraljev duh i pokrenuo njegovu ruku, a Hator u kraljicu kako bi širila
ljubav kao sjaj dragog kamenja?
Budući da je sjeverni vjetar blago puhao, kretanje im je bilo usporeno.
Nefertari i Ramzes su uživali u tim satima nepomičnosti i provodili najljepše
trenutke na palubi broda, ispod suncobrana. Pokraj njih mirno je ležao
Krvnik.
Zlatni pijesak i čistoća pustinje doimali su se kao da nisu od ovog svijeta.
Što se kraljev brod više približavao djelokrugu božice Hator, tom
zaboravljenom predjelu gdje je boginja napravila čudesnu stijenu, to je
Nefertari sve jače osjećala da ispunjava jedan veliki čin koji će je povezati s
porijeklom svih stvari.
Noći su bile pravo zadovoljstvo.
U kabini kraljevskog para nalazio se omiljeni Ramzesov krevet čije je
uzglavlje bilo napravljeno od kudelje savršeno upletene i učvršćene za
okvir, dvije opruge na dnu kreveta davale su mu gipkost. Izrađen od klinova
i žljebova, okvir je dolje bio udvostručen zbog sigurnosti. Na podlozi za noge
nalazili su se prikazi papirusa, različka i mandragore okružene slikama
papirusa i lotosa, koji su simbolizirali Sjever i Jug. Čak i kada je spavao,
faraon je ostajao posrednik između Dviju Zemalja.
Noći su bile pravo uživanje jer je u toplini nubijskog ljeta Ramzesova
ljubav bila ogromna kao nebo prepuno zvijezda.

Zahvaljujući srebrnim pločicama koje mu je Ofir dao i koje su

predstavljale veliko bogatstvo, Henar je kupio usluge pedesetak nubijskih
ribara, sretnih da mogu poboljšati svoju svakodnevicu, premda je zahtjev
Egipćanina bio ekstravagantan i opasan. Većina crnaca smatrala je to
prolaznom ludošću bogatog i mušičavog čovjeka koji je želio sudjelovati u
neviđenom spektaklu, ali koji je dobro platio i njihovim obiteljima omogućio
nekoliko godina lagodnog života.
Henar nije volio Nubiju. Mrzio je sunce i vrućinu, znojeći se tijekom
cijelog dana. Bio je prisiljen piti velike količine vode i vrlo se skromno
hraniti, ali ga je zabavljalo smišljanje plana koji će mu omogućiti da makne
Ramzesa. U ovoj odvratnoj Nubiji našao je, međutim, grupu nezajažljivih
ubojica koje Ramzesovi vojnici neće uspjeti obeshrabriti. Bila je to
nedisciplinirana grupa, ali izuzetno nasilna i spremna za borbu.
Ostalo mu je još samo čekati Ramzesov brod.

Nubijski vicekralj provodio je spokojne dane u svojoj udobnoj palači u

Buenu, u blizini drugog katarakta koji je nadziralo nekoliko utvrda,
sprječavajući svaki pokušaj upada s nubijske strane. U prošlosti, razumije
se, poglavice plemena su pokušavale osvojiti Egipat koji je odlučio ukloniti
takvu opasnost izgradivši impresivne tvrđave, čije su posade, redovito
obnavljane, primale veliku plaću.
Nubijski vicekralj, koji je nosio i titulu "Kraljevski sin Kuša" jedne od
nubijskih provincija, imao je samo jednu veliku brigu, osigurati vađenje
zlata i njegov transport do Tebe, Memphisa i Pi Ramzesa. Zlatari su
upotrebljavali ovaj skupocjeni metal, tijelo bogova, kako bi ukrasili vrata,
zidove hramova i kipove, a faraon se njime služio u svojim diplomatskim
odnosima s više zemalja, da bi kupio njihovu dobronamjernu neutralnost.
Položaj nubijskog vicekralja bio je zavidan, čak i ako je njegov vlasnik
morao, tijekom nekoliko dugih mjeseci, živjeti daleko od Egipta, visoki je
dužnosnik upravljao ogromnim područjem i u tome se oslanjao na iskusnu
vojničku kastu u čijim je redovima bio priličan broj domorodaca. Budući da
nije strahovao od pobune plemena koja su se umirila, vicekralj se prepustio
uživanju u dobrom jelu, glazbi i poeziji. Njegova supruga, nakon što mu je
rodila četvero djece, postala je opasno ljubomorna i zabranjivala mu je da se
divi provokativnim oblinama mladih Nubijki, tako vičnih ljubavnim igrama.
Razvod bi vicekralja doveo do propasti, jer bi njegova supruga dobila veliku
odštetu zbog koje on više ne bi bio u mogućnosti voditi život na visokoj nozi.
Vicekralj se užasavao incidenata koji bi poremetili njegov mir. I evo,
dobio je hitno pismo koje je najavljivalo dolazak kraljevskog para! Ali, u
dokumentu nije bio precizno naveden ni cilj putovanja ni točan datum
dolaska u Buen. Štoviše, stiglo je i drugo pismo u kojem je stajala zapovijed
da se uhiti Henar, stariji Ramzesov brat, koji je bitno promijenio svoj izgled!
Vicekralj se premišljao da li poslati jedan brod ususret vladaru, kako
faraonu nije prijetila nikakva opasnost, bolje je bilo da se usredotoči na
doček i organizaciju prijema u čast kraljevskog para.
Zapovjednik tvrđave u Buenu podnio je svoj svakodnevni izvještaj.
‘‘Ni traga osumnjičenome u regiji, no, postoji jedna neobična stvar.’’
‘‘Mrzim neprilike, zapovjednice!’’
‘‘Da li da vam ipak ispričam?’’
‘‘Ako baš hoćete...
‘‘Nekoliko ribara napustilo je selo ‘‘otkri časnik, ‘‘a kada su se nakon dva
dana vratili, napili su se i potukli. Jedan od njih je poginuo u tuči, a u
njegovoj kesi našao sam malu srebrnu polugu.’’
‘‘Pa to je pravo bogatstvo!’’
‘‘Naravno, ali naša ispitivanja bila su bezuspješna, nitko nije želio otkriti
porijeklo poluge. Uvjeren sam da je netko platio ribarima da ukradu ribu
namijenjenu vojsci.’’
Ako bi se vicekralj upustio u istraživanje koje ne bi dalo nikakve
rezultate, faraon bi ga optužio za neučinkovitost, najbolje rješenje bilo je
ništa ne poduzimati, u nadi da Njegovo Veličanstvo za to neće saznati.
Vjetar je bio tako slab da su besposleni mornari spavali ili se igrali
kockicama. Svidjelo im se ovo ugodno putovanje, veseli odmori, i prilika da
se susretnu s darežljivim Nubijkama.
Kapetanu posljednjeg broda nije se sviđalo vidjeti svoju posadu
besposlenu. Tek što je odlučio zapovjediti im da operu lađu, snažan udarac
uzdrmao je brod, nekoliko mornara popadalo je na palubu.
‘‘Stijena, udarili smo u stijenu!’’
Na pramcu kraljevskog broda Ramzes je čuo kako je trup napukao. Svi su
brodovi odmah spustili jedra i umirili se na sredini rijeke koja je, na tom
mjestu, bila blago proširena.
Lotus je prva shvatila što se događa.
Nekoliko desetina sivih stijena jedva se naziralo iz blatnjave vode, ali
pažljivi promatrač mogao je primijetiti, na površini, sićušne uši i oči.
‘‘Krdo nilskih konja ‘‘reče ona Ramzesu.
Lijepa Nubijka se uzvere na vrh jarbola i shvati da je flota uhvaćena u
zamku. Brzo se spusti i objasni kako stoje stvari.
‘‘Nikad ranije nisam vidjela ovako nešto, Veličanstvo! Ne možemo ni
naprijed ni nazad. To je vrlo neobično. Zaklela bih se da ih je netko natjerao
da se ovdje okupe.’’
Faraonu je bila poznata opasnost. Odrasli nilski konji težili su više od tri
tone i imali su zastrašujuće oružje, žute očnjake duge više desetina
centimetara koji su mogli probušiti trup broda. Osobito razdražljivi,
gospodari rijeke dobro su se snalazili u vodi i plivali su s iznenađujućom
lakoćom. Kada bi ih obuzela ljutnja, otvarali bi svoje ogromne čeljusti, a
zatim ih prijeteći zatvarali.
‘‘Ako se dominantni mužjaci odluče potući zbog ženki ‘‘primijeti Lotus,
‘‘uništit će sve na svom putu i potopit će nam brodove. Mnogi od nas bit će
raskomadani ili će se utopiti.’’
Na desetine ušiju je treperilo, poluotvorene oči se raširiše, nozdrve se
pomoliše na površini vode, gubice se otvoriše a zlokobna rika preplaši
čaplje koje su poletjele s bagremovog drveća. Tijela mužjaka bila su
izbrazdana ožiljcima, tragovima žestokih borbi od kojih su mnoge
završavale smrću jednog od protivnika.
Pogled na zastrašujuće žute očnjake nasmrt je preplašio mornare. Uočili
su nekoliko ogromnih mužjaka, na čelu grupe od dvadesetak životinja koje
su postajale sve nemirnije. Ako bi krenuli u napad, čeljustima bi samljeli
kormila, onesposobili ih za upravljanje, a potom ih svojom masom udarali
dok ih ne bi potopili. Baciti se u vodu i pokušati naći spas plivanjem bilo je
podjednako uzaludno, jer kako napraviti prolaz prema obali usred ovih
pobjesnjelih čudovišta.
‘‘Bacimo harpune na njih ‘‘predloži Setau.
‘‘Previše ih je ‘‘procijeni Ramzes. ‘‘Ubili bismo ih nekoliko i izazvali bijes
ostalih.’’
‘‘Nećemo valjda dopustiti da nas ubiju, a da ni ne maknemo prstom!’’
‘‘Jesam li se tako ponio u Kadešu? Moj otac Amon je gospodar vjetra.
Stišajmo se kako bi se objavio njegov glas.’’
Ramzes i Nefertari podignuli su ruke u znak molitve, dlanova okrenutih
prema nebu. Uspravljen, ogromni lav se dostojanstveno smjestio s desne
strane svog gospodara.
Zapovijed je prenesena s broda na brod, i ubrzo tišina zahvati flotu.
Nekoliko nilskih konja zatvori polako svoje čeljusti, gospodari Nila,
osjetljive kože, zagnjurili su tako da su se na površini vode vidjeli još samo
vrhovi nozdrva i uši. Poluzatvorenih očiju, izgledali su kao da su zaspali.
Tijekom nekoliko dugih minuta ništa se nije micalo.
Sjeverni povjetarac osvježi Lotusino lice, povjetarac u kojem se objavio
dah života. Kraljev brod se lagano pokrenuo, a ubrzo za njim krenuli su i
drugi brodovi, prolazeći između nilskih konja koji su se iznenada umirili.
Na vrhu palme na koju se popeo kako bi promatrao potapanje, Henar je
svjedočio novom čudu koje je Ramzes upravo izveo.
Čudu? Ne, nego nevjerojatnoj sreći, neočekivanom vjetru koji se podigao
usred dana, po najvećoj žezi!
Bijesan, Henar među prstima zgnječi zrele datulje.
38
Tjekom tople sezone židovski su ciglari bili na odmoru. Neki su to vrijeme
provodili s obitelji, drugi su uvećavali svoje prihode radeći kao vrtlari na
velikim imanjima. Berba voća bila je izvrsna, čuvene jabuke iz Pi Ramzesa
ukrašavat će mnoge stolove na gozbama.
Ljepotice su spavale ispod drvenih nadstrešnica pokrivenih biljkama
puzavicama, ili su se kupale u bazenima za zabavu, mladići su plivali pored
njih, izvodeći razne vratolomije ne bi li ih zadivili, stariji su se odmarali u
hladu ispod sjenica i prepričavali posljednje Ramzesovo junaštvo kada je,
pomoću magije, podčinio ogromno krdo pobjesnjelih nilskih konja. Posvuda
se pjevušio refren pjesme,’ Kakva je radost živjeti u Pi Ramzesu, palače se
presijavaju od zlata i tirkiza, povjetarac je blag, ptice skakuću oko ribnjaka,’
refren koji su pjevali čak i židovski ciglari.
Izgledalo je kao da su svi zaboravili na plan o Izlasku. Međutim, kada je
Ameni vidio Mojsija kako ulazi u njegov ured, prestrašio se da će mir biti
narušen.
‘‘Zar se nikada ne odmaraš, Ameni?’’
‘‘Jedan dokument stiže za drugim, dok je Ramzes odsutan, još je gore.
Kralj je u stanju donijeti odluku za nekoliko minuta, a ja brinem za svaku
pojedinost.’’
‘‘Zar se ne misliš oženiti?’’
‘‘Nije mi potrebna takva nevolja! Žena bi mi predbacivala da previše
radim, stvarala bi nered među mojim stvarima i ometala bi me u nastojanju
da predano služim faraonu.’’
‘‘Faraon, naš prijatelj...’’
‘‘Da li je još uvijek i tvoj prijatelj, Mojsije?’’
‘‘Zar sumnjaš u to?’’
‘‘ Pa, promatrajući kako se ponašaš, čovjek bi mogao posumnjati u to.’’
‘‘Stvar Židova je pravedna.’’
‘‘Izlazak, kakva ludost!’’
‘‘Da je tvoj narod zarobljen, ne bi li ga i ti poželio osloboditi?’’
‘‘O kakvom zarobljeništvu govoriš, Mojsije? U Egiptu je svatko slobodan,
ti kao i svi drugi!’’
‘‘Naša prava sloboda sastoji se u tomu da ispovijedamo svoju vjeru u
Jahvu, istinskog i jedinog Boga.’’
‘‘Bavim se administracijom, a ne teologijom.’’
‘‘Možeš li mi reći kada se Ramzes vraća?’’
‘‘To doista ne znam.’’
‘‘Ako saznaš, hoćeš li mi reći? ‘’
Ameni prevrne jednu tablicu za pisanje.
‘‘Ja ne odobravam tvoje planove, Mojsije, ali, budući sam ti prijatelj, želim
te upozoriti da te Seramana smatra opasnim čovjekom. Nemoj stvarati
probleme, u suprotnom, on će odlučno primijeniti zakon, a ti bi zbog toga
mogao ispaštati.’’
‘‘Zahvaljujući Jahvi, nikoga se ne bojim.’’
‘‘Ipak, bilo bi ti bolje da se bojiš Seramane, ako ćeš remetiti javni red, on
će te napasti.’’
‘‘Zar mi nećeš priteći u pomoć, Ameni?’’
‘‘Moja vjera, to je Egipat. Ako izdaš svoju zemlju, prijeći ćeš na stranu sila
mraka.’’
‘‘Bojim se da više nemamo ništa zajedničkog.’’
‘‘Čija je to krivnja, Mojsije?’’
Izlazeći iz Amenijevog ureda, Židova su obuzele mračne misli. Ofir je bio u
pravu, mora pričekati Ramzesov povratak i pokušati ga uvjeriti, u nadi da će
njegova riječ biti dovoljno oružje.

Smješten u jednom stanu u židovskom kvartu, mag Ofir je dovršio

opremanje svog laboratorija. Već je počeo s eksperimentima čaranja, služeći
se Khaovom četkicom, ali bez uspjeha. Predmet je ostao nepomičan, bez
ikakve vibracije, kao da se ljudska ruka nikada njime nije služila.
Magična zaštita oko Khaa bila je iznimno učinkovita, do te mjere da je
libijski mag postao uznemiren. Pitao se hoće li biti u stanju premosti tu
barijeru. Jedan čovjek bi, ipak, mogao pomoći, diplomat Meba.
Međutim, osoba koja je pred njim stajala nije bila žustra, niti je bila
sigurna u sebe. Drhteći, utonuo u ogrtač s kapuljačom koja mu je skrivala
lice, Meba je sličio na bjegunca.
‘‘Pa, noć je već pala ‘‘primijeti Ofir.
‘‘Mogli bi me prepoznati... Za mene je bilo krajnje opasno doći ovamo! Ne
bismo li mogli izbjeći ovakvu vrstu susreta?’’
‘‘Bilo je nužno.’’
Meba je žalio zbog svoje veze s hetitskim špijunom, ali kako da se iščupa
iz toga?
‘‘Što mi imate za reći, Ofire?’’
‘‘Možda će se dogoditi velike promjene u hetitskom carstvu.’’
‘‘U kojem smislu?’’
‘‘U smislu koji bi za nas mogao biti povoljan. Kakve su vaše informacije?’’
‘‘Aša je lukav čovjek. Samo je Ameni upoznat s diplomatskim porukama
koje ovaj šalje, i jedino Ameni prenosi Ramzesu njihov sadržaj. Poruke su
kodirane, a meni nije poznat ključ za dešifriranje. Kada bih se počeo za to
interesirati, postao bih vrlo sumnjiv.’’
‘‘Želim saznati sadržaj tih poruka.’’
‘‘Ali, rizici...’’
Ledeni Ofirov pogled obeshrabrio je Mebu od pokušaja traženja drugih
opravdanja.
‘‘Učinit ću sve što mogu.’’
‘‘Da li ste sigurni da je četkica za pisanje koju ste ukrali pripadala Khau?’’
‘‘Bez ikakve sumnje!’’
‘‘U tom je slučaju Setau doista osigurao dječaka snažnom magijskom
zaštitom, zar ne?’’
‘‘Vjerojatno ste u pravu.’’
‘‘Setau je otišao u Nubiju s Ramzesom, ali su se njegove čini pokazale
mnogo učinkovitijima nego što sam pretpostavljao. Kakvu je zaštitu,
točno, primijenio?’’
‘‘ Pretpostavljam, talismane... Ali, ja se više ne mogu približiti Khau!’’
‘‘Zašto?’’
‘‘Seramana sumnja da sam ja ukrao četkicu. Ako napravim jedan jedini
pogrešan korak, bacit će me u zatvor!’’
‘‘Sačuvajte hladnokrvnost, Meba, u Egiptu pravda nije uzaludna riječ. Sard
nema nikakvih dokaza protiv vas, dakle, ništa ne riskirate.’’
‘‘Siguran sam da i Kha sumnja u mene!’’
‘‘Ima li on povjerenika? ‘’
Diplomat razmisli.
‘‘Sigurno je to Neđem, njegov odgojitelj.’’
‘‘Ispitajte ga i pokušajte saznati o kakvim je talismanima riječ.’’
‘‘To je krajnje opasno.’’
‘‘Vi ste u službi hetitskog carstva, Meba. ‘’
Dužnosnik obori pogled.
‘‘Dat ću sve od sebe, obećavam vam.’’
 Seramana pljesnu po zadnjici mladu Libijku od dvadeset godina koja ga je
upravo razgaljivala naivnošću i oduševljenjem. Imala je grudi koje Sard neće
zaboraviti i pokretljive bokove, pravi izazov koji nijedan pravi muškarac ne
može odbiti. A stari gusar se, u tom trenutku, hvalisao da pripada baš takvoj
vrsti muškaraca.
‘‘Voljela bih da opet počnemo ‘‘prošapće ona.
‘‘Diži se, imam posla! ‘’
Djevojka više nije navaljivala.
Seramana skoči na konja i odjuri do stražarskog mjesta gdje su se
okupljali njegovi ljudi. Po običaju, zabavljali su se kockicama ili su igrali igru
zmija, i raspravljali o plaćama ili promaknućima. Tijekom izbivanja
kraljevskog para, Seramana je udvostručio radno vrijeme kako bi osigurao
zaštitu kraljice majke i drugih članova kraljevske obitelji.
U prostoriji je vladala grobna tišina.
‘‘Da li ste postali nijemi? ‘‘zapita Seramana, predosjećajući nepriliku.
Upravnik stražarnice ustane, sav pogrbljen.
‘‘Prije svega, šefe, poštovali smo zapovijedi.’’
‘‘A kakav je rezultat?’’
‘‘ Poštovali smo zapovijedi, ali stražar u židovskoj četvrti nije imao
sreće... Nije vidio Mebu kako prolazi.’’
‘‘Što znači da je zaspao!’’
‘‘Moglo bi se i tako reći, šefe.’’
‘‘A ti to zoveš poštovanjem zapovijedi?’’
‘‘Danas je bilo prevruće.’’
‘‘Zahtijevam da pratiš osumnjičenog, da motriš na svaki njegov korak,
osobito ako ode u židovsku četvrt, a on ti promakne!’’
‘‘To se više neće dogoditi, šefe.’’
‘‘Još jedna ovakva greška, i sve ću vas vratiti odakle ste došli, na one grčke
otoke, ili u neku drugu zabit!’’
Bijesan, lupajući po podu svojim teškim korakom, Seramana izađe.
Predosjećao je da je Meba povezan sa židovskim zavjerenicima i da je bio
spreman pomoći Mojsiju. Brojni plemići na dvoru, isto tako glupi, nisu imali
pojma o tome kakvu opasnost taj prorok predstavlja.

Ofir zaključa vrata svog laboratorija. Dva čovjeka koja je primio, Amos i
Baduh, nisu bili upućeni u njegove eksperimente. Kao i mag, i dva Beduina
bila su odjevena onako kako su se oblačili židovski ciglari, i pustili su
brkove.
Zahvaljujući nomadskim plemenima koje su kontrolirali, Ofir je ostao u
vezi s Hatušom, hetitskom prijestolnicom. Skupo ih je plaćao kako bi
preduhitrio i spriječio moguću izdaju.
‘‘Car Muvatal je još uvijek živ‘‘obavijesti ga Amos.‘‘Njegov sin, Uri Tešup
će ga naslijediti.’’
‘‘Spremaju li vojnici napad?’’
‘‘U ovom trenutku ne.’’
‘‘Imamo li oružje?’’
‘‘ U dovoljnoj količini, ali dopremanje predstavlja problem. Da bismo
naoružali Židove, moramo obaviti mnogo manjih isporuka, da ne bismo
privukli pozornost. To će potrajati nešto duže, ali ne smijemo biti
neoprezni. Da li ste dobili Mojsijevu suglasnost?’’
‘‘ Dobit ću je. Stavit ćete oružje u podrume kuća koje pripadaju Židovima
koji su se odlučili na borbu s vojskom i faraonovom policijom.’’
‘’ Sastavit ćemo popis ljudi od povjerenja.’’
‘’ Kada počinjemo s isporukom? ‘’
‘’ Sljedećeg mjeseca.’’
39

Časnik zadužen za sigurnost hetitske prijestolnice bio je jedan od

najgorljivijih Uri Tešupovih pristaša. Kao i mnogi drugi vojnici, s
nestrpljenjem je iščekivao smrt cara Muvatala i prelazak vlasti u ruke
njegovog sina koji će, napokon, zapovjediti ofenzivu protiv Egipta.
Kada se osobno uvjerio da su njegovi ratnici dobro raspoređeni na
strateški važnim mjestima u gradu, časnik se uputio u vojarnu na zasluženi
odmor. Sutra će nekolicini vojnika koji uporno zabušavaju odrediti
intenzivno vježbanje i podijelit će nekoliko naloga za uhićenje kako bi
održao disciplinu.
Sa svim tim utvrdama i sivim zidinama, Hatuša je doista bila zlokoban
grad, ali sutra, nakon pobjede, hetitska će vojska proslavljati u bogatim
selima Egipta i uživat će na obalama Nila.
Časnik je sjeo na krevet, izuo se i počeo masirati stopala pomalo reskom
tekućinom od koprive. U trenutku kada je počeo osjećati olakšanje, vrata su
se naglo otvorila.
Dvojica vojnika, s isukanim mačevima, krenula su, prijeteći, na njega.
‘‘Što vam je? Van!’’
‘‘Gori si od lešinara, ti koji si izdao našeg zapovjednika Uri Tešupa!’’
‘‘O čemu vi to govorite?’’
‘‘Evo ti tvoje nagrade!’’
Ispustivši snažno dah, dvojica vojnika zariše mačeve u trbuh izdajice.
Blijedo se sunce naziralo. Poslije neprospavane noći Uri Tešup je osjetio
potrebu da se oporavi. Popio je toplog mlijeka i pojeo kozji sir, kada su se
pred njim , napokon pojavila dva vojnika.
‘‘Stvar je obavljena.’’
‘‘Je li bilo poteškoća?’’
‘‘Nikakvih.’’
‘‘Naložite da se napravi lomača ispred Lavljih vrata i tamo posložite
leševe, sutra ću osobno zapaliti vatru na kojoj će izgorjeti. Tako će svatko
saznati kakva ga sudbina očekuje pokuša li me napasti s leđa.’’
Zahvaljujući imenima koje mu je Aša dao, čišćenje je bilo brzo i
nemilosrdno, Hatušil neće više imati nijednog obavještajca u Uri Tešupovoj
blizini.
 Zatim krene u carevu sobu. Dvije su ga bolničarke smjestile u naslonjač
na terasi koja je dominirala nad gornjim gradom. Muvatalov pogled bio je
prikovan za jednu točku, dok su mu ruke stezale ručke na naslonjaču.
‘‘Da li, oče, možete govoriti?’’
Usta se napola otvoriše, ali nikakav glas nije izlazio. Uri Tešup osjeti
olakšanje.
‘‘Ne brinite za carstvo, ja bdijem nad njim. Hatušil se skriva u
unutrašnjosti, on nema više nikakvog utjecaja, a ja ga se ne moram čak ni
otarasiti. Taj će bijednik istruliti u strahu i zaboravu.’’
Muvatalove oči zasijaše, pune mržnje.
‘‘Nemate me pravo kritizirati, oče, obzirom da ste praktično izgubili moć,
zar to ne biste trebali i formalno riješiti, na bilo koji način?’’
Uri Tešup izvadi bodež iz korica.
‘‘Nije li vam dosta patnje, oče? Veliki bi car morao uživati jedino u vlasti.
Zar mislite da ćete, u ovakvom stanju, ponovno vladati? Napravite posljednji
napor, neka me vaš pogled zamoli da vam prekratim muke.’’
Uri Tešup se približi caru. Muvatal ni ne trepnu.
‘‘Odobrite moj čin, odobrite ga i predajte mi prijestolje koji mi po pravu
pripada.’’
Cijelim svojim bićem Muvatal ga je nastojao odbiti, a njegov fiksirajući
pogled samo je još više izazivao nasilnika. Uri Tešup podigne ruku, spreman
zadati udarac.
‘‘Hajde, popustite, za ime svih bogova!’’
Pod pritiskom carevih prstiju jedna ručka pukne. Zaprepašten, njegov sin
ispusti bodež koji se otkotrljao na daščani pod.

U unutrašnjosti svetišta u Jazilikaji podignutom u jednom brdu,

sjeveroistočno od hetitske prijestolnice, svećenici su prali statuu boga Oluje
da bi zadržali njegovu moć. Zatim su održali obrede kojima se potiskuje
kaos i zlo zatvara u zemlju. Potom su zakucali sedam željeznih čavala, sedam
od bronce i sedam od bakra prije nego što će žrtvovati svinju, simbol
mračnih sila koje prijete ravnoteži u zemlji.
Kada je svečanost okončana, obrednici su prošli ispred friza na kojem je
bilo dvanaest bogova, zaustavili se ispred kamenog stola i popili jak alkohol
kako bi iz svoga duha izgnali sve prepreke. Potom su se popeli stepenicama
uklesanim u stijenu da bi se vratili u ćelije izdubljene u srcu planine i tamo
se molili.
 Jedan svećenik i jedna svećenica napustili su procesiju i spustili se u
podzemnu prostoriju koju su osvjetljavale uljane svjetiljke. Hatušil i
Putuhepa skinuli su kapuljače koje su im prekrivale lica.
‘‘Ovaj trenutak mira okrjepljuje ‘‘prizna Putuhepa.
‘‘Ovdje smo sigurni ‘‘potvrdi Hatušil. ‘‘Nijedan Uri Tešupov vojnik neće se
usuditi doći u ovaj sveti prostor. Iz predostrožnosti razvrstao sam stražare
oko svetišta. Jesi li zadovoljna nakon obilaska tvrđava?’’
‘‘Rezultati nadilaze moja očekivanja. Mnogo manji broj časnika nego što
smo mislili odan je Uri Tešupu, i više su no prijemljivi za ideju da mogu
lijepo živjeti, i da ne moraju ubijati. Neki od njih su potpuno svjesni
opasnosti koju predstavlja Asirija, i osjećaju potrebu da se osnaži naš
obrambeni sustav, umjesto da se upustimo u suludu avanturu protiv
Egipta.’’
Hatušil je gutao riječi svoje žene kao nektar.
‘‘Sanjam li ja to, Putuhepa, ili nam zaista donosiš nadu?’’
‘‘Ašino zlato učinilo je čuda i razvezalo mnoge jezike. Brojni visoki časnici
preziru Uri Tešupovu nadutost, okrutnst i taštinu. Ne vjeruju više u njegove
pobjedonosne govore, niti u njegovu sposobnost da pobijedi Ramzesa, i ne
opraštaju mu ponašanje prema caru. Razumije se, ne usuđuju ga se ubiti, ali
zar ne žele otvoreno njegovu smrt? Ako budemo pametno postupali,
vladavina Uri Tešupa bit će kratkog vijeka.’’
‘‘Moj brat je u agoniji, a ja mu ne mogu pomoći...’’
‘‘Želiš li da pokušamo izvršiti udar?’’
‘‘To bi bila pogreška, Putuhepa, Muvatalova sudbina već je zapečaćena.’’
Lijepa svećenica s divljenjem je promatrala muža.
‘‘Imaš li hrabrosti žrtvovati svoje osjećaje kako bi vladao Hetitijom?’’
‘‘U mjeri u kojoj je to potrebno. No, osjećaji koji me vežu za tebe
neuništivi su.’’
‘‘Zajedno ćemo se boriti i zajedno pobijediti. Kako su te trgovci primili?’’
‘‘Njihovo se povjerenje nije smanjilo. Štoviše, dodatno je naraslo zbog
grešaka koje je Uri Tešup napravio. Oni, naime, misle da će on upropastiti
carstvo. Imamo podršku u unutrašnjosti zemlje, ali nam ona nedostaje u
prijestolnici.’’
‘‘Još nismo iscrpili zalihe Ašinog zlata, vratit ću se u Hatušu i uvjeriti
visoke časnike da prijeđu na našu stranu.’’
‘‘Ako padneš Uri Tešupu u ruke...’’
‘‘Imamo prijatelje u Hatuši, oni će me sakriti, a ja ću organizirati kratke
susrete na različitim mjestima.’’
‘‘To je preopasno, Putuhepa.’’
‘‘Nemojmo Uri Tešupu dati ni najmanjeg predaha i ne gubimo ni
trenutka.’’

Jezik mlade Hetitkinje lizao je leđa poluusnulog Aše i penjao se prema

potiljku. Kada je zadovoljstvo postalo dovoljno jako, diplomat se razbudi,
okrene se na stranu i zagrli svoju ljubavnicu čije su grudi podrhtavale.
Upravo se spremao prepustiti neizrecivim užicima, kada Uri Tešup bane u
njegovu sobu.
‘‘Vi, Aša, mislite samo na ljubav!’’
‘‘ Vaša se prijestolnica pokazala bogatom osjetilnim užicima.’’
Uri Tešup zgrabi plavušu za kosu i izbaci je van, dok se Egipćanin mirisao
i odijevao.
‘‘ Izvrsno sam raspoložen ‘‘izjavi Uri Tešup čiji su se mišići stegnuli jače
nego obično.
S dugom kosom i grudima pokrivenim riđim dlakama, carev sin je
predstavljao sliku i priliku nemilosrdnog ratnika.
‘‘Svih sam se svojih protivnika riješio ‘‘reče. ‘‘Nema više nijednog
izdajnika. Od sada će me vojska slušati na moj najmanji mig.’’
Uri Tešup je dugo i pomno razmišljao prije negoli se odlučio očistiti
vojsku od izdajica. Pod uvjetom da je Aša rekao istinu, to je bila dobra
prilika da se uklone šugave ovce, ako je lagao, tada je barem prestrašio
moguće konkurente. Odlučivši prihvatiti sugestiju egipatskog poslanika,
zaključio je da će od ovog krvavog čina ‘‘kada se sve uzme u obzir ‘‘imati
samo koristi.
‘‘Odbijate li i dalje mogućnost da liječim vašeg oca?’’
‘‘Car je neizlječivo bolestan. Nema nikakvog smisla uznemirivati ga
lijekovima koji neće poboljšati njegovo stanje, a postoji rizik da mu ga i
pogoršate.’’
‘‘Budući da više nije u mogućnosti vladati, znači li to da je carstvo bez
poglavara?’’
Uri Tešup se pobjedonosno nasmije.
‘‘Viši časnici će me uskoro proglasiti za cara.’’
‘‘A tada ćemo zaključiti dugo primirje, zar ne?’’
‘‘Sumnjate li u to?’’
‘‘Imam vašu riječ.’’
 ‘‘Ostaje, međutim, glavna prepreka, Hatušil, carev brat.’’
‘‘Zar nije njegov utjecaj beznačajan?’’
‘‘Sve dok je živ, on će mi nastojati naštetiti! Uz podršku trgovaca, kovat će
zavjere protiv mene ne bi li me lišio materijalnih sredstava potrebnih da
vojsku opremim kako treba.’’
‘‘Zar ga ne možete uhvatiti?’’
‘‘Hatušil je kao jegulja i zna se dobro sakriti.’’
‘‘Doista, nezgodno ‘‘ prihvati Aša. ‘‘ No, postoji rješenje.’’
Uri Tešupov pogled zaiskri.
‘‘Koje, prijatelju?’’
‘‘Da mu postavite zamku.’’
‘‘A vi ćete mi pomoći da ga uhvatim?’’
‘‘Nije li to obaveza egipatskog ambasadora koji želi ponuditi izvanredan
poklon novom hetitskom caru?’’
40
Upotrijebivši svoju vidovitost, Nefertari je potvrdila Ramzesove slutnje.
Krdo nilskih konja, spremnih za okršaj, koji bi pritom uništili egipatsku
flotu, nije se tamo slučajno zateklo. Hajkači i ribari natjerali su krdo da se
grupira.
‘‘Henar. Njegova je ruka upravljala ovim djelom ‘‘reče Ramzes. ‘‘Nikada
neće odustati od namjere da nas uništi, to je sada postao jedini smisao
njegovog života. Slažeš li se, Nefertari, da ipak nastavimo put na jug?’’
‘‘Faraon ne smije odustati od svojih planova.’’
Nil i nubijski krajolik utjecali su na njih tako da su zaboravili na Henara i
njegovu mržnju. Odmarajući se, Setau i Lotus lovili su divne kobre, a jedna
od njih je na crnoj glavi imala crvenu prugu. Prikupili su mnogo otrova.
Zavodljiva Nubijka zlatne kože postala je još ljepša, palmino vino je bilo
blagog okusa, a zadovoljstva ljubavi u toplim noćima pretvorila su ovo
putovanje u pravi praznik uživanja.
Čim bi zora obasjala zelenilo palminih šuma i crvenkasta brda od ilovače,
Nefertari bi osjetila radost buđenja novog dana koji su pozdravljale pjesme
stotina ptica. Svakog jutra, odjevena u tradicionalnu bijelu haljinu s
naramenicama, ona je iskazivala štovanje bogovima neba, zemlje i
središnjeg svijeta, i zahvaljivala im što su darovali život žiteljima Egipta.
Na jednom pješčanom otoku opazili su nasukanu trgovačku lađu.
Kraljevski brod se zaustavi u blizini, na napuštenoj lađi nije bilo ni traga
života.
Ramzes, Setau i dvojica mornara krenuli su prema barci da bi je izbliza
promotrili. Nefertari je pokušala odvratiti kralja, ali se on, uvjeren da je to
Henarova lađa, nadao da će otkriti neke dokaze.
Na palubi nisu našli ništa.
‘‘Potpalublje je zatvoreno ‘‘reče jedan mornar. Uz Setauovu pomoć, on
razvali vrata.
Zašto se brod nasukao na mjestu gdje rijeka nije predstavljala nikakvu
opasnost? Zašto su ga tako naglo napustili, ostavljajući cjelokupan tovar?
Mornar se uvuče u potpalublje.
Jeziv urlik proparao je jutarnji zrak. Setau se trgne unazad. On, koji se nije
bojao ni najstrašnijih gmazova, ostane prikovan u mjestu.
 Nekoliko krokodila, koji su se uvukli u potpalublje kroz rupu koja je
zjapila, ščepali su mornara za noge i kidali ga velikim zamasima svojih
čeljusti. Ubrzo se više nije čuo nikakav krik.
Ramzes je htio priteći u pomoć nesretniku, ali ga Setau zaustavi.
‘‘Poginut ćeš. Nitko mu više ne može pomoći.’’
Bila je to još jedna zamka, jednako nemilosrdna kao i prethodna. Henar je
predvidio reakciju svog brata čija je neustrašivost bila poznata.
Bijesan, Ramzes se uputi nazad, u pratnji Setaua i drugog mornara. Skočili
su sa napuštene lađe na pijesak.
Između njih i broda stajao je krokodil dugačak više od osam metara i
težak više od tone. Promatrao ih je fiksiranim pogledom i razjapljene
čeljusti, spreman za napad. Iako je bio nepomičan kao stijena, ovo je
čudovište znalo biti izuzetno brzo, u hijeroglifima, krokodil je označavao
munjevitu akciju od koje se nitko nije mogao spasiti.
Setau pogleda oko sebe, bili su okruženi reptilima. Bijeg nije bio moguć.
Pojedini krokodili, zatvorenih gubica preko kojih su prelazili zubi oštriji
od svakog noža, izgledali su kao da se smiješe zbog ovog neočekivanog,
dobrog obroka.
Sa kraljevskog broda nitko nije mogao vidjeti što se ovdje događa. Ubrzo
će se zabrinuti zato što se mala grupa ne vraća, ali tada će već biti prekasno.
‘‘Nikako ne bih želio umrijeti na ovaj način ‘‘mrmljao je Setau.
Ramzes polako izvadi nož iz korica, neće se predati bez borbe. Kada ga
čudovište bude napalo, kliznut će preko njega i pokušat će mu prerezati
vrat. Bila je to beznadna bitka iz koje će Henar, bez potrebe da se uopće
pokaže, izaći pobjedonosno. Posljednja Ramzesova misao bila je upućena
Nefertari koja je bila tako blizu, a već i daleko. Potom, on isprazni duh,
prikupi svu svoju energiju i prikova pogled za ogromnog krokodila.
Kada se kralj pripremio ispustiti urlik, opazi podrhtavanje u bodljikavom
grmlju na obali rijeke. Prolomi se slonovska rika, gromka, toliko moćna da
su se i krokodili preplašili.
Ta rika pripadala je slonu divovske veličine koji uđe u vodu i brzim
korakom stigne na obalu otoka. Surlom dograbi krokodila za rep i baci ga na
druge reptile, komešajući se, krokodili pobjegoše u vodu.
‘‘Ti! ‘‘uzviknu Ramzes. ‘‘To si ti, vjerni moj prijatelju! ‘’
Slon svojom surlom nježno obgrli egipatskog kralja oko struka, podiže ga
i stavi sebi za vrat, dok je mahao širokim ušima.
‘‘Ne tako davno spasio sam ti život, danas si ti spasio moj.’’
 Slonu se bila zabila strijela u surlu, a pomogli su mu i izliječili ga Ramzes i
Setau. Tada još mlad slon, u međuvremenu je postao prekrasan mužjak
malih, živih i inteligentnih očiju. Kada ga je Ramzes pomilovao po čelu,
ponovno je riknuo, od zadovoljstva.

Neđem, ministar poljoprivrede, priveo je kraju svoj izvještaj. Zahvaljujući

dobroj žetvi, žitnice su bile pune i Egipat će živjeti u izobilju. Stroga uprava
Trezora čak je dozvolila neke porezne olakšice. Kada se bude vratio u
prijestolnicu, Ramzes će zaključiti da su svi visoki službenici predano
ispunili svoje dužnosti, pod budnim Amenijevim okom, pozornim i
kritičnim.
Neđem se žurno uputi u dvorski vrt gdje se je Kha trebao igrati sa
sestrom, no, tamo je pronašao samo djevojčicu koja je vježbala na lutnji.
‘‘Da li ti je brat već dugo otišao?’’
‘‘Nije ni dolazio.’’
‘‘Trebali smo se naći ovdje...’’
Neđem krene u biblioteku gdje je, nedugo poslije doručka, ostavio Khaa
da prepisuje Mudrosti koje su napisali mudraci iz vremena piramida.
Dječak je doista i bio tamo, sjedio je u pozi pisara i radio fine poteze
četkicom po razmotanom papirusu koji je držao na koljenima.
‘‘Zar se nisi umorio?’’
‘‘Ne, Neđeme, ovi su tekstovi toliko lijepi da zaboravim na umor, a njihovo
prepisivanje čini moju ruku vještijom.’’
‘‘Možda bi morao... nakratko prekinuti...’’
‘‘O ne, ne sada! Jako bih želio proučiti zapise iz geometrije graditelja koji
je sagradio Unasovu piramidu u Sakari.’’
‘‘Ali, večera...’’
‘‘Nisam gladan, slažeš se?’’
‘‘Pa dobro, dozvoljavam ti još koju minutu, a onda... ‘’
Kha ustane, pozdravi ministra, potom ponovno zauzme položaj pisara i
udubi se u tekst, pisanje i proučavanje.
Izlazeći iz biblioteke, Neđem je kimao glavom. Ponovno je bio zadivljen
Ramzesovim starijim sinom. Čudo od djeteta postalo je mladić koji je stalno
davao potvrde povjerenju koje su mu ukazivali, ako Kha nastavi umnožavati
svoje znanje i mudrost, faraon će moći biti siguran da će ostaviti dostojnog
nasljednika.
‘‘Je li naša poljoprivreda u dobrom stanju, dragi moj Neđeme?’’
 Glas koji je čuo, prekinuo je Neđema u razmišljanju, ispred sebe on ugleda
elegantnog i nasmijanog Mebu.
‘‘U vrlo dobrom.’’
‘‘Pa, dugo nismo imali priliku malo popričati. Hoćete li prihvatiti poziv na
večeru?’’
‘‘Povećana količina posla prisiljava me da odbijem vaš poziv.’’
‘‘Baš mi je žao.’’
‘‘I meni također, Meba, ali dužnost prema zemlji važnija je od naših
zabava, zar ne?’’
‘‘Tako misle svi faraonovi službenici, i zar nas to uvjerenje ne nadahnjuje
u poslovima?’’
‘‘Nažalost, ljudi su samo ljudi, i često zaborave na svoje obaveze.’’
Meba je prezirao ovog naivnog i uobraženog čovjeka koji mu je znao
pokvariti veselje, ali je morao pokazati poštovanje i dobronamjernost da bi
iz njega izvukao informacije koje su mu bile potrebne.
Mebina situacija nije bila blistava, nekoliko bezuspješnih pokušaja
uvjerilo ga je da neće uspjeti saznati sadržaj tajnih Ašinih poruka. Ameni
sebi nije dozvoljavao ni najmanju nepažnju.
‘‘Smijem li vas otpratiti do kuće? Imam nove dvokolice i dva vrlo mirna
konja.’’
‘‘Radije idem pješice ‘‘odgovori Neđem.
‘‘Viđate li Khaa?’’
Lice ministra poljoprivrede se razvedri.
‘‘Da, imam tu sreću.’’
‘‘Kakav zadivljujući dječak!’’
‘‘I više od toga! On je stvoren za kralja. ‘’
Meba postane ozbiljan.
‘‘Samo čovjek poput vas, Neđeme, može ga zaštititi od loših utjecaja,
talent kao što je njegov privlači tuđu ljubomoru i zavist.’’
‘‘Budite bez brige, Setau ga je zaštitio od zlog oka.’’
‘‘Da li ste sigurni da su poduzete sve nužne mjere predostrožnosti?’’
‘‘Ima amulet u obliku stabljike papirusa koji mu osigurava snagu i dotok
dobre energije, kao i traku na kojoj je nacrtano dobro oko. Zar to nije
dovoljna magijska zaštita protiv mračnih sila, bez obzira odakle dolazile?’’
‘‘Zadivljen sam, zaista.’’
‘‘Štoviše ‘‘dometne Neđem, ‘‘Kha se svakodnevno napaja formulama
urezbarenim u laboratoriju Amonovog hrama. Vjerujte mi, to dijete je dobro
zaštićeno.’’
‘‘Sada ste me umirili, dopuštate li, nekom drugom prigodom, da ponovim
svoj poziv za večeru?’’
‘‘Iskreno, ja ne volim izlaziti na mondena mjesta.’’
‘‘Savršeno vas razumijem, dragi prijatelju! U diplomaciji ih, nažalost, nije
moguće izbjeći.’’
Kada su se njih dvojica rastala, Meba je poželio skakati od veselja. Ofir će
biti njime zadovoljan.
41
Dok se brod približavao obali kod Abu Simbela, ogromni slon koji je
pratio flotu idući pustinjskim putem riknu u znak dobrodošlice. Sa vrha
strme obale motrio je na Ramzesa koji je bio zadivljen malim pješčanim
zaljevom gdje se planina razdvajala i ponovno spajala. Kralj se prisjetio
trenutka kada je otkrio ovo čarobno mjesto, kao i Lotusine potrage, kada je
pronašla kamen ljekovitih svojstava koji je boginja označila.
Lijepa Nubijka nije mogla odoljeti da ne zaroni, gola, u riječnu vodu,
skladnim pokretima otplivala je prema obali koja se kupala u suncu.
Nekolicina mornara slijedili su njezin primjer, sretni zato što su stigli u tako
dobru luku.
Svi su se podčinili blistavoj ljepoti mjesta kojim je dominiralo stjenovito
utvrđenje,savršen putokaz mornarima. Na tom mjestu Nil je stvarao blagu
okuku oko strme stijene, podijeljene na dva visoka grebena između kojih se
uvukao pješčani zaljev.
Tijela blistavog od kapljica vode, Lotus se penjala grebenom smijući se,
praćena Setauom, odjevenim u antilopinu kožu, zasićenim svojim
ljekarničkim ispitivanjima.
‘‘Na što te inspirira ovo mjesto? ‘‘upita Ramzes Nefertari.
‘‘Osjećam prisutnost božice Hator, kamenje, koje zrači pod nebeskim
sjajem, slično je zvijezdama.’’
‘‘Na sjeveru, jedna strana vapnenačke stijene spušta se pod strmim
nagibom i dodiruje visoku vodu, na jugu se planina razdvaja i ukazuje se
široki prostor. A odvojeno, ova dva grebena čine par. Ovdje ću proslaviti
našu ljubav gradnjom dvaju svetišta, nerazdvojna jedno od drugog kao što
su to faraon i velika kraljevska supruga. Tvoj će lik zauvijek biti urezan u
stijeni i promatrat će sunce koje će činiti da se iznova rađaš svakog jutra.’’
Iako njezina gesta nije bila protokolarne naravi, Nefertari nježno zagrli
Ramzesa oko vrata i strasno ga poljubi.

Kada se njegov brod pojavio nadomak Abu Simbela, nubijski vicekralj

protrlja oči, uvjeren da mu se priviđa. Na obali, desetine kamenorezaca
organizirali su radove čiji je obujam nagovještavao da će se tu graditi velika
građevina. Jedni su podizali drvene skele i počeli oblikovati vapnenačku
stijenu, dok su drugi odsijecali kamene blokove. Teretni brodovi dovukli su
potreban materijal i alat, a vođa ekipe, podijelio je obrtnike u manje grupe i
dao im konkretne zadatke.
Šef gradilišta nije bio nitko drugi do sam Ramzes. Na platou su se nalazili
planovi i maketa, kralj je budno nadzirao kako se njegova vizija pretvara u
djelo, ispravljao greške, razgovarao s arhitektom i klesarima.
Nubijski vicekralj se pitao kako da upozori kralja na svoju prisutnost, a da
ga ne omete u poslu. Najzad je zaključio da bi najbolje bilo pričekati da ga
sam Ramzes primijeti. Zar nisu svi govorili kako kralj ima nepovjerljiv
karakter i da ne voli kada ga netko ometa u radu?
Nešto mu je dodirnulo lijevo stopalo, nešto dugačko i hladno. Visoki
dužnosnik spusti pogled i ukoči se.
Bila je to crveno crna zmija, dugačka jedan metar. Vijugala je kroz pijesak
i zaustavila se na stopalu vicekralja. Ako napravi i najmanji pokret, bit će
mrtav. Nije se usudio ni viknuti, da ga životinja ne bi napala.
Na nekoliko koraka od njega, stajala je jedna mlada žena, golih grudi,
odjevena u kratku suknjicu koju je vjetar lagano podizao, otkrivajući njezine
draži.
‘‘ Zmija ‘‘prošapta vicekralj kojem se, unatoč vrućini, koža naježila.
Lotus uopće nije izgledala uznemireno.
‘‘Čega se bojite?’’
‘‘Ali...ova zmija...’’
‘‘Govorite glasnije, ne čujem vas.
Zmija se polako penjala duž njegovog lista na nozi. Vicekralj nije više bio
u stanju izgovoriti ni riječi. Lotus se približila.
‘‘A, vi ste ju uznemirili?’’
Visoki dužnosnik samo što se nije srušio u nesvijest. Lijepa Nubijka
dohvati crveno crnu zmiju i omota je oko svoje lijeve ruke. Zašto se ovaj
predebeli čovjek boji kada je izvadila otrov, pitala se?
Vicekralj pojuri bez daha, spotakne se o nekakav kamen i ispruži se
koliko je dug ispred kralja. Ramzes je radoznalo promatrao krupnog čovjeka
čiji se nos zabio u pijesak.
‘‘Nije li ovaj izraz poštovanja malo pretjeran?’’
‘‘Ispričavam se, Veličanstvo, ali ona zmija... Upravo sam izbjegao smrt!’’
Dužnosnik ustade.
‘‘Jesi li uhvatio Henara?’’
‘‘Budite sigurni, Veličanstvo, da neću štedjeti truda! Sve sam poduzeo
kako bih vam udovoljio.’’
‘‘Nisi mi odgovorio na pitanje.’’
‘‘Naš neuspjeh je privremen, moji vojnici savršeno kontroliraju Gornju i
Donju Nubiju. Smutljivac nam neće pobjeći.’’
‘‘Zašto si mi tako kasno došao u susret?’’
‘‘Iskrsnule su određene neprilike vezane uz lokalnu sigurnost.’’
‘‘I tebi je to važnije od dočeka kraljevskog para?’‘
Lice vicekralja postalo je tamnocrveno.
‘‘Razumije se da nije, Veličanstvo! Uopće to nije ono što sam želio reći, i...’’
‘‘Pođi sa mnom.’’
Visoki dužnosnik strahovao je od faraonove ljutnje, ali Ramzes je bio
miran.
Vicekralj je, hodajući za faraonom, ušao u unutrašnjost jednog od velikih
šatora podignutih na rubu gradilišta. Oni su služili kao ambulanta Setauu
koji je upravo dovršavao previjanje lista na nozi nekom kamenorescu kojeg
je prignječio blok vapnenačkog kamena.
‘‘Voliš li Nubiju, Setau? ‘‘upita kralj.
‘‘Moraš li me baš to pitati?’’
‘‘Tvoja je žena njome oduševljena, kako mi se čini.’’
‘‘Ovdje me ona iscrpljuje do iznemoglosti, izgleda da joj se energija
udvostručila, a u ljubavnim željama je postala nezasitna.’’
Vicekralj je bio preneražen.Kako se ovaj usuđuje na takav način
razgovarati s Gospodarom Dviju Zemalja?
‘‘Poznaješ li ovog velikodostojnika koji nas je počastio svojim dočekom?’’
‘‘Zlo mi je od dužnosnika ‘‘odbrusi Setau. ‘‘Kljukaju se povlasticama dok
se u njima ne udave.’’
‘‘Šteta za tebe, onda.’’
Setau iznenađeno pogleda kralja.
‘‘Što hoćeš reći?’’
‘‘Nubija je prostran teritorij, upravljati njome je težak zadatak. Slažete li
se sa mnom, vicekralju?’’
‘‘Svakako, Veličanstvo!
‘‘Lijepa provincija Kuš zahtijeva čvrstu ruku. Je li tako, vicekralju?’’
‘‘Dakako, Veličanstvo!’’
‘‘Budući da u velikoj mjeri držim do tvog mišljenja, odlučio sam imenovati
svog prijatelja Setaua 'Kraljevskim sinom provincije Kuš i povjeriti mu
upravljanje.’’
 Kao da ga se to nimalo ne tiče, Setau je nastavio savijati platnene krpe.
Vicekralj je izgledao kao kip kojem je kipar zaboravio udahnuti život.
‘‘Veličanstvo, problemi koji se javljaju, moji odnosi sa Setauom...’’
‘‘ Bit će srdačni i iskreni, uvjeren sam u to. Vrati se u tvrđavu u Buenu i
poradi na tome da uhvatiš Henara.’’
Dotučen, vicekralj se povuče. Setau prekriži ruke.
‘‘Pretpostavljam, Veličanstvo, da se radi o šali.’’
‘‘Ovdje su zmije mnogobrojne, prikupit ćete dovoljno otrova, Lotus će biti
sretna, i imat ćete priliku živjeti na predivnom mjestu. Potreban si mi ovdje,
prijatelju, kako bi upravljao radovima i pazio na izgradnju dva hrama u Abu
Simbelu. Ova dva svetišta posvećena su tome da sliku kraljevskog para
učine besmrtnom. Ovdje, u srcu Nubije, bit će slavljena glavna misterija naše
civilizacije. Ali, ako ti se moja odluka ne sviđa, imaš slobodu odbiti je.’’
Setau ispusti neki zvuk koji je sličio na režanje.
‘‘ Sigurno si skovao zavjeru s Lotus. A tko se može oduprijeti faraonovoj
volji?’’

Uz pomoć magije obreda, kralj je premjestio duše svojih neprijatelja sa

juga na sjever, onih sa sjevera na jug, svojih protivnika sa zapada na istok, i
onih sa istoka na zapad. Zahvaljujući inverziji kardinalnih točaka, koja je
ovaj prostor smjestila izvan pojavnog svijeta, Abu Simbel će biti zaštićen od
ljudskog uznemiravanja. Kraljica je napravila polje moći oko budućih
građevina koje će ih štititi od vanjskih napada.
U maloj kapeli, napravljenoj ispred pročelja velikog hrama, Ramzes je
Maat ponudio ljubav koja ga je spajala s Nefertari, i za svjetlost vezivala
kraljevski par čiji je brak, bez prekida slavljen u Abu Simbelu, prikupljao
božansku energiju, izvor života egipatskog naroda.
Ramzes i Nefertari promatrali su rađanje kraljevog i kraljičinog hrama.
Majstori su prodrli u dubinu okomite stijene kako bi u njoj ukopali središnje
svetište, prostor u isklesanoj i izdubljenoj stijeni bit će visok trideset i tri
metra, dug trideset i osam, a dubok šezdeset i tri metra.
Kada su, prvi puta, imena Ramzesa i Nefertari uklesana u stijenu u Abu
Simbelu, kralj je izdao zapovijed da se obave pripreme za odlazak.
‘‘Vraćaš se u Pi Ramzes? ‘‘upita Setau.
‘‘Ne. Izabrat ću još neka mjesta u Nubiji gdje ću izgraditi nova svetišta,
bogovi i božice stanovat će u ovoj vatrenoj zemlji, a ti ćeš upravljati
naporima naših graditelja. Kada Abu Simbel postane glavni svjetionik,
okružen miroljubivom vojskom hramova, doprinijet će učvršćivanju
zemaljskog mira. Da bi se to ostvarilo, bit će potrebne godine, ali mi ćemo
pobijediti vrijeme.’’
Uzbuđena i potresena, Lotus je gledala kako se kraljevski brod udaljava. S
vrha okomite stijene, divila se Ramzesu i Nefertari koji su stajali na pramcu
lađe s bijelim jedrom. Brod je klizio plavom vodom u kojoj se preslikavalo
nebo Nubije. Ono što je u tom trenutku osjetila, Lotus je kasnije mogla i
izreći, zato što je toliko volio Nefertari i znao biti voljen, Ramzes je bio veliki
faraon.
Nefertari, gospa iz Abu Simbela, otvorila je putove neba i zemlje.
42
Henar je pucao od muke.
Ništa se nije odvijalo na način kako je on to bio zamislio. Poslije nekoliko
bezuspješnih pokušaja da makne Ramzesa i da nanese nepopravljive štete
njegovoj ekspediciji, Henar je bio primoran bježati i nastaviti dalje prema
velikom Jugu.
U selu, čiji su stanovnici imali vrlo nezgodan običaj da podnose žalbe,
Henara su zamalo uhvatili vicekraljevi vojnici. Bježao je u jedrilici, i da nije
bilo vještih nubijskih mornara, pao bi im u ruke. Iz predostrožnosti je
odustao od dalje plovidbe, i krenuo pustinjom, u nadi da će nekako nabasati
na karavanski put. Kretski plaćenik, koji je postao Henarova desna ruka,
borio se protiv vrućine, vrelog zraka i stalne opasnosti od nailaska zmija,
lavova i drugih divljih životinja.
Međutim, Henar se zainatio, odlučan u namjeri da stigne do zemlje Irem,
gdje bi podigao plemena sposobna napasti Abu Simbel i uništiti gradilište.
Kada Nubijom zavlada nesigurnost, faraon će izgubiti ugled, a njegovi će se
protivnici udružiti kako bi ga napali.
Mala grupa kojoj je Henar zapovijedao stigla je u blizinu gumna gdje se
ispiralo zlato, zabranjene zone gdje su radili specijalizirani majstori, na koje
su pazili egipatski vojnici. Upravo je to bilo mjesto gdje je trebalo podići
bunu, da bi se spriječila isporuka dragocjenog metala.
S vrha jedne dine Henar je promatrao nubijske radnike kako ispiru zlato i
odvajaju ga od njegovog zemljanog omotača, koji je i dalje ostajao
prilijepljen uz dragocjenu rudu, čak i poslije muljanja i mrvljenja. Voda koju
su vukli iz bunara iskopanog usred pustinje, punila je spremnik nagnut nad
rampom koja je završavala u bazenu za pretakanje, lagani tok vode bio je
dovoljan da odvuče zemlju i oslobodi zlato. Pa ipak, da bi se sve dobro
očistilo, bilo je potrebno nekoliko puta ponoviti isti postupak.
Egipatski vojnici bili su brojni i dobro naoružani. Mala grupa ljudi nije
imala nikakvih izgleda da ih eliminira. Stoga je Henar morao organizirati
pobunu širokih razmjera koja bi uključila na stotine ratnika iz različitih
plemena.
U zemlji Irem, Henar se susreo, poslušavši savjet svog nubijskog vodiča, s
poglavicom jednog klana, ogromnim crncem izbrazdanim ožiljcima. On ga je
primio u prostranoj kući, u sredini sela, ali je doček bio hladan.
‘‘Ti si Egipćanin.’’
‘‘Jesam, ali mrzim Ramzesa.’’
‘‘Ja mrzim sve faraone koji tlače moju zemlju. Tko te je poslao?’’
‘‘ Moćni Ramzesovi neprijatelji koji žive na sjeveru Egipta. Ako bi nam
pomogao, pobijedili bismo Ramzesa i vratili bismo ti tvoju zemlju.’’
‘‘Ako se pobunimo, faraonovi vojnici će nas pobiti.’’
‘‘Jasno mi je da tvoj klan nije dovoljan. Zato je potrebno sklopiti savez.’’
‘‘Savez, to je teško, vrlo teško... Treba se ujediniti i dugo držati govore na
tim sastancima, vrlo dugo, mjesecima.’’
Strpljenje nije bila Henarova odlika. On potisnu bijes i procijeni da bi
morao biti ustrajan, bez obzira na sva odlaganja i kašnjenja, neizbježna u
pregovorima.
‘‘Jesi li mi spreman pomoći? ‘‘upita poglavicu.
‘‘Moram ostati ovdje, u mom selu, da bi se na pravi način porazgovaralo s
drugim poglavicama, morao bih otići u susjedno selo. A to je daleko.’’
Kretski plaćenik tutne Henaru u ruke srebrnu pločicu.
‘‘S ovim bogatstvom ‘‘reče Egipćanin ‘‘prehranit ćeš svoj klan tijekom više
mjeseci. Onog tko mi pomaže, ja i plaćam.’’
Nubijac pokaza oduševljenje.
‘‘Ako budem razgovarao, dat ćeš mi to?’’
‘‘A ako budeš u pregovorima uspio, dobit ćeš i više.’’
‘‘Pa ipak, to će trajati dugo, vrlo dugo...’’
‘‘Počnimo već sutra.’’

Vrativši se u Pi Ramzes, lijepa je Izet opet maštala o svojoj ljubavi s

Ramzesom, dok on još nije upoznao Nefertari. Neko se vrijeme nadala da će
se udati za čovjeka u kojeg je oduvijek bila zaljubljena, ali kako se nadmetati
s tom uzvišenom ženom koja je, upravo kao što i priliči, postala velika
kraljevska supruga?
Ponekad, kada bi njezina žalost postala prejaka, lijepa se Izet više ne bi
šminkala, odijevala bi staru odjeću, zaboravljala se namirisati... Ali ljubav
koju je gajila prema Khau i Merneptahu, dvojici sinova koje je rodila
Ramzesu, i prema Meritamon, kraljevoj i kraljičinoj kćeri, nije joj dopuštala
da se prepusti tuzi. Razmišljala je o budućnosti te djece, Merneptah, zgodan,
čvrst dječačić u kojem se budila inteligencija, Meritamon, lijepa, zamišljena
djevojčica s glazbenim darom, Kha, budući vrstan pisar i mudrac. To troje
djece bila su njena nada i njena budućnost.
Sobar joj je donio ogrlicu sa četiri reda ametista i karneola, srebrne
naušnice i haljinu obrubljenu zlatnim vrpcama. Pratila ga je Dolanta,
Ramzesova sestra.
‘‘Izgledate mi umorno, Izet.’’
‘‘To je samo prolazan umor. Ali... kome su namijenjene ove lijepe stvari?’’
‘‘Dozvoljavate li mi da vam ponudim ove skromne poklone?’’
‘‘Vrlo sam dirnuta, ne znam kako bih vam zahvalila. ‘’
Krupna smeđa žena, ohrabrujuće i zaštitnički raspoložena, odlučila se
krenuti u napad.
‘‘Vaš mi život izgleda tegoban, draga moja Izet.’’
‘‘Ne, nikako, imam sreću što podižem Ramzesovu djecu.’’
‘‘Zašto se zadovoljavate tako blijedom sudbinom?’’
‘‘Zato što volim kralja i njegovu djecu. Zar mi bogovi time nisu priredili
radost?’’
‘‘Bogovi... bogovi su samo iluzija, Izet!’’
‘‘Što to govorite?’’
‘‘Postoji samo jedan Bog, onaj kojeg je Ahnaton poštovao, onaj koga su
prihvatili Mojsije i Židovi. Njemu se trebamo obraćati.’’
‘‘Slijedite vi svoj put, Dolanta, ali, on nije i moj. ‘’
Dolanta uvidi da neće uvjeriti lijepu Izet, previše površnu i bojažljivu.
Ali je zato postojalo nešto drugo gdje će Dolanta pokušati isprobati svoju
energiju, u nadi da će uspjeti u svojoj nakani.
‘‘To što ste svedeni na rang druge žene čini mi se nepravednim.’’
‘‘Ne razmišljam o tome. Nefertari je ljepša i pametnija od mene, nijedna
se žena sa njom ne može mjeriti.’’
‘‘To nije točno. Štoviše, ona ima jednu ogromnu manu.’’
‘‘Koja je to?’’
‘‘Nefertari ne voli Ramzesa.’’
‘‘Kako se usuđujete takvo nešto pretpostaviti...’’
‘‘Ne pretpostavljam nego znam. Vama je poznato da volim svoje slobodno
vrijeme provoditi slušajući što govore dvorjani. Stoga vas mogu uvjeriti
da je Nefertari jedna prevarantica i intrigantica. Što je ona bila, prije negoli
je srela Ramzesa? Mala svećenica bez budućnosti, osrednja glazbenica koja
je služila bogovima u nekom hramu. I što se onda dogodilo? Ramzes se
zagledao u nju! Pravo čudo koje je mladu, stidljivu ženu pretvorilo u
ambicioznu, pomahnitalu osobu.’’
 ‘‘Oprostite, Dolanta, ali ne mogu se složiti s vama.’’
‘‘Je li vam poznat pravi razlog zašto je kraljevski par otputovao u Nubiju?
Nefertari je zahtijevala da se, u njenu čast i za besmrtnost njezinog imena,
izgradi ogroman hram! Ramzes je popustio i započeo skupu gradnju koja će
potrajati mnogo godina. Jednom će izaći na svjetlo dana prava Nefertarina
ambicija, da zamijeni kralja i sama zavlada zemljom. Kako bi se spriječilo
takvo bezumlje, sva su sredstva dozvoljena.’’
‘‘Ne usuđujete se pomisliti valjda...’’
‘‘Ponavljam vam, sva sredstva. Samo jedna osoba može spasiti Ramzesa,
to ste vi, Izet.’’
Mlada žena bila je dovedena u nedoumicu. Ona je, svakako, prezirala
Dolantu, ali, nije li joj Ramzesova sestra upravo iznijela uznemirujuće
argumente? Pa ipak, Nefertari je izgledala tako iskrena. Ali, ne povlači li
primjena vlasti za sobom taštinu koju je teško potisnuti? Iznenada, slika
zaljubljene Nefertari koja obožava Ramzesa počela je blijedjeti. Ima li
privlačnije mogućnosti, za jednu intriganticu, od one da zavede Gospodara
Dviju Zemalja!
‘‘Što mi vi savjetujete, Dolanta?’’
‘‘Ramzes je bio zloupotrebljen, trebao se vama oženiti, vi ste ta koja je
majka njegovog starijeg sina Khaa kojeg dvor već smatra nasljednikom. Ako
volite kralja, Izet, ako volite Egipat i želite sebi sreću, postoji jedno jedino
rješenje, riješite se Nefertari.’’
‘‘Dolanta, pa to je nemoguće!’’
‘‘Pomoći ću vam.’’
‘‘Zločin je zastrašujući čin koji uništava duh, dušu i ime osobe. Napasti
veliku kraljevsku suprugu znači biti zauvijek proklet.’’
‘‘Tko će za to saznati? Kada budete odlučili zadati udarac, radit ćete
potajice i nećete ostaviti nikakve tragove.’’
‘‘Da li je to želja vašeg Boga, Dolanta?’’
‘‘Nefertari je perverzna žena koja kalja Ramzesovo srce i navodi ga na
teške pogreške. Nas dvije ćemo se ujediniti kako bismo je spriječile da mu
još više našteti, na taj ćemo način iskazati vjernost kralju.’’
‘‘Moram o svemu dobro razmisliti.’’
‘‘Pa, to je normalno. Iznimno vas poštujem, Izet, i znam da ćete donijeti
ispravnu odluku. Bez obzira kakva ona bila, i dalje ću gajiti simpatije za vas.’’
Lijepa Izet jedva se nasmiješila kada ju je Dolanta, na odlasku, poljubila u
obraze.
 Druga Ramzesova supruga osjećala je da se guši, nesigurnim korakom
krene prema prozoru koji je gledao na jedan od vrtova u palači i prepusti se
jakim sunčevim zrakama koje, međutim, nisu odagnale njezinu
uznemirenost.
U sebi, ona uputi molitvu skrivenim nebeskim silama, onim silama koje
odlučuju o sudbini ljudi, dužini njihovih života i času smrti. Ima li ona pravo
djelovati umjesto njih, prekratiti Nefertarine životne niti zato što velika
kraljevska supruga dosađuje Ramzesu?
Suparnica! Po prvi puta, lijepa Izet je razmišljala o Nefertari kao o
suparnici. Savez koji su prešutno sklopile nestajao je, a potajni sukob izlazio
je na površinu s dugo potiskivanom žestinom. Izet je bila majka dvojice
Ramzesovih sinova, prva žena koju je volio, ona koja je uz njega trebala
vladati. Dolanta joj je otkrila istinu koju je ona pokušavala zatomiti.
Kada Nefertari bude uklonjena, Ramzes će shvatiti da je ta ljubav bila
samo prolazna epizoda, oslobođen vještice perfidnih namjera, vratit će se
Izet, svojoj mladenačkoj strasti, onoj koja ga nikada nije prestala voljeti.
43
Premda je gajio duboki prezir prema Židovima, mag Ofir je s cinizmom
zaključio da je u kvartu židovskih ciglara našao najsigurnije utočište. Ipak,
zbog osobne se sigurnosti morao često seljakati. Zahvaljujući nekim lukavo
probranim, lažnim svjedočanstvima, Seramana je na kraju povjerovao da je
libijski mag napustio Egipat i digao je ruke od daljnje detaljne potrage.
Ostavio je samo uobičajene patrole koje su noću održavale red.
Međutim, mag se nije mogao pohvaliti uspjesima. Tijekom brojnih
mjeseci situacija se nije mijenjala, u petnaestoj godini Ramzesove vladavine,
kada je vladar napunio trideset sedam godina, egipatsko kraljevstvo je, na
gotovo drzak način, u punoj mjeri pokazivalo svoje zdravlje i napredak.
Novosti koje su dolazile iz hetitskog carstva bile su neobične i
obeshrabrujuće, Uri Tešup je i dalje na sva zvona najavljivao ofenzivu protiv
Egipta, ali se u nju nije upuštao. Štoviše, zaštitni omotač, koji su činile južna
Sirija i Kanaan, bio je okupiran dobro naoružanim egipatskim trupama,
sposobnim odbiti svaki masovniji napad. Zašto je žestoki Uri Tešup toliko
okolišao? Poruke koje su Beduini prenosili Ofiru bile su previše šture i nisu
mu pružale nikakvo objašnjenje.
Na jugu, Henaru nije pošlo za rukom dići na noge nubijska plemena.
Dogovaranje crnačkih poglavica produžilo se unedogled, bez ikakvog
konkretnog rezultata.
Na dvoru, Dolanta se i dalje trudila steći Izetino prijateljstvo, ne bi li je
nekako uvjerila da se upusti u akciju, ali, činilo se da druga kraljeva supruga
nije u stanju donijeti odluku. Što se tiče Mebe koji nije uspio saznati sadržaj
kodiranih Ašinih poruka Ameniju, pokazao se žalosno neučinkovitim. Iako je
dobio precizne informacije o magijskoj zaštiti koju je Kha koristio, one mu
nisu bile ni od kakve koristi budući je stariji Ramzesov sin vodio povučen,
znanju posvećen život, u kojem Ofiru nije pošlo za rukom napraviti
pukotinu.
Poslije dugog putovanja, tijekom kojeg je utemeljio brojne hramove,
Ramzes se vraćao u prijestolnicu. Nefertari je doslovno blistala od sreće.
Iako je prijetila ratna opasnost, kraljevski je par uživao u iznimnoj
popularnosti, svi su bili uvjereni da je kralj uspio ukotviti zemlju u mirnim
vodama, kako bi joj osigurao trajni napredak i očuvao je od vanjske agresije.
 Ofiru je padao mrak na oči od takve bilance događaja. Godine su prolazile,
a nada da će potući Ramzesa je kopnjela. On, majstor špijunaže, koji nikada
nije sumnjao u uspjeh svoje misije, počeo se brinuti za njezin ishod i
prepuštati se malodušnosti.
Sjedio je u dnu sobe za prijem, u mraku, kada je neki čovjek ušao k njemu.
‘‘Želio bih razgovarati s vama.’’
‘‘Mojsije...’’
‘‘Jeste li zauzeti?’’
‘‘Ne, razmišljao sam.’’
‘‘Ramzes se napokon vraća, a ja sam ga strpljivo čekao, kao što ste mi
savjetovali.’’
Odlučnost u Mojsijevom glasu probudila je Ofirovu nadu, je li se to Židov
napokon odlučio preuzeti inicijativu?
‘‘Sazvao sam savjet staraca ‘‘nastavi prorok ‘‘i oni su odlučili ovlastiti me
za pregovore s faraonom.’’
‘‘Izlazak je, dakle, i dalje aktualan.’’
‘‘Židovski narod će izaći iz Egipta jer je takva Jahvina želja. Što ste vi sa
svoje strane napravili?’’
‘‘Naši prijatelji Beduini su nam dostavili oružje, smješteno je u
podrumima.’’
‘’ Nećemo primijeniti silu, ali bilo bi dobro da imamo sredstva za obranu u
slučaju da budemo napadnuti.’’
‘‘I bit ćete napadnuti, Mojsije, bit ćete! Ramzes nikada neće prihvatiti
podizanje cijelog jednog naroda.’’
‘‘Mi se ne želimo buniti, već izaći iz Egipta i stići u onu zemlju koja nam je
obećana.’’
Ofir je u sebi likovao. Konačno se događa nešto što ga je razveselilo!
Mojsije će stvoriti atmosferu nesigurnosti, koja će se poklopiti s Uri
Tešupovom vojnom intervencijom.

Ispred friza s likovima dvanaest bogova u svetištu u Jazilikaji, svećenica

Putuhepa, kose skupljene u punđu i pokrivene kapom, ležala je na kamenom
krevetu, kao mrtva.
Popila je opasnu tekućinu koja joj je omogućila da utone u dubok san u
trajanju od tri dana i tri noći. Nije bilo sigurnijeg načina za stupanje u dodir
sa sudbinskim silama i upoznavanje njihove volje.
Uobičajena savjetovanja s prorocima, uvijek nepovoljna po Uri Tešupa,
nisu bila dovoljna da se donese odluka koja se ticala kako Hatušilove tako i
njezine sudbine, stoga se odlučila na opasan i radikalan potez.
Cijela trgovačka kasta i dobar dio vojske, poslije teškog potkopavajućeg
rada, izjašnjavali su se u Hatušilovu korist, ali nisu li se, ipak, on i Putuhepa
zavaravali u vezi budućnosti? Zahvaljujući zlatu koje im je dao egipatski
ambasador Aša, brojni viši časnici iskazali su spremnost da ojačaju
unutarnju sigurnost, utvrde granične prijelaze i napuste plan o napadu na
Egipat. Ipak, postavljalo se pitanje hoće li oni promijeniti mišljenje kada Uri
Tešup otvori oči i otkrije zavjeru koja se protiv njega kuje?
Dati Uri Tešupu suglasnost o preuzimanju vlasti značilo je, prije ili
kasnije, građanski rat s neizvjesnim ishodom.
Hatušil pak, sa svoje strane, unatoč znatnoj podršci koju je uživao, još je
oklijevao upustiti se u paklenu avanturu u kojoj bi nastradalo na tisuće
Hetita.
Zbog toga je Putuhepa željela postići proročku viziju do koje se dolazi
samo u dugotrajnom dubokom snu. Ponekad se osoba, koja bi to
prakticirala, više ne bi probudila, a događalo se i da poludi. Zato se Hatušil
usprotivio želji svoje supruge, deset puta ga je Putuhepa morala uvjeravati
prije negoli je dobila njegov pristanak.
Ležala je nepomična, jedva dišući, već tri dana i noći. Prema proročkim
knjigama, svakog je trenutka trebala otvoriti oči i otkriti kakvu je sudbinu
saznala.
Nervozan, Hatušil je stezao rub svog vunenog ogrtača. Obred se produžio
izvan predviđenog roka.
‘‘Putuhepa... molim te, probudi se!’’
Iznenadni trzaj. Ne, prevario se... Ona se nije pomicala. Da, ipak se
trgnula! Putuhepa otvori oči, pogleda uprtog u kamen na kojem su bili
isklesani likovi dvanaest bogova.
A onda, iz njezinih usta dopre glas, spor i dubok, koji Hatušil nije
poznavao.
‘‘Vidjela sam boga Oluje i božicu Ištar. Oboje su mi rekli,’ Podržavam tvog
muža i cijela će zemlja stati iza njega, dok će njegov neprijatelj biti nalik na
svinju koja se valja u kaljuži.’

Ruka je bila nježna, tako nježna da ga je podsjetila na med i proljetnu

ružu, milovanja tako postojana da su u njemu budila nove osjećaje i
zadovoljstvo koje je sve više raslo. Ašina peta hetitska ljubavnica bila je ista
kao i prethodne, ali, on je već počeo žaliti za Egipćankama, obalom Nila i
palminim šumama.
Ljubav mu je bila jedino zadovoljstvo u mučnoj i dosadnoj hetitskoj
prijestolnici. Tome bi se mogli pridodati brojni razgovori s predstavnicima
trgovačke kaste i poneki diskretni susreti s višim časnicima. Službeno,
Aša je nastavljao duge pregovore s Uri Tešupom, novim hetitskim
gospodarom, Muvatalovim nasljednikom. Careva agonija je izgledala
beskonačna, ali su mu snage bile sasvim na izmaku. Egipćanin je imao još
jedan poluslužbeni zadatak, progoniti Hatušila, otkriti njegovo sklonište i
isporučiti ga Uri Tešupu. U pravilnim razmacima, kada bi se carev sin vraćao
sa intenzivnih vježbi odreda dvokolica, konjice ili pješaštva koje je držao u
stalnom stanju pripravnosti, Aša bi mu podnosio detaljan izvještaj.
Tri puta su Uri Tešupovi vojnici propustili uhvatiti Hatušila, koji se u
posljednjem trenutku uspijevao skloniti, upozoren od svojih saveznika iz
sjene.
Ovoga puta, Aša i njegova ljubavnica prestali su sa svojom erotskom
igrom prije nego što je Uri Tešup ušao u ambasadorovu sobu.
Pogled hetitskog vojnog zapovjednika bio je tvrd, gotovo nepomičan.
‘‘Imam dobre vijesti ‘‘reče Aša, trljajući ruke mirisnim uljem.
‘‘Ja također ‘‘izjavi svečano Uri Tešup. ‘‘Moj otac, Muvatal, konačno je
umro i ja sam postao jedini gospodar Hetitije!’’
‘‘Primite moje čestitke. Ali, još je ostao Hatušil.’’
‘‘Neće mi još dugo bježati, iako je moja carevina prostrana. Rekli ste da
imate lijepe vesti?’’
‘‘Tiču se upravo Hatušila. Zahvaljujući jednom obavještajcu dostojnom
povjerenja, vjerujem da sam saznao gdje se skriva Muvatalov brat. Ali...’’
‘‘Ali što, Aša?’’
‘‘Kada budete uhvatili Hatušila, jamčite li mi da ćete sa mnom sklopiti
mir?
‘‘Napravili ste dobar izbor, prijatelju, budite sigurni, Egipat neće biti
razočaran. A, gdje se skriva izdajica?’’
‘‘U svetištu u Jazilikaji.’’

Uri Tešup osobno je predvodio malen odred od dvanaest vojnika, kako ne

bi privukao pozornost obavještajaca. Širi pokret trupa svakako bi izazvao
Hatušilovu pozornost i on bi ponovno pobjegao.
Tako znači, svećenici pod Putuhepinom vlašću sakrili su brata pokojnog
cara, Uri Tešup će ih zbog toga primjereno kazniti.
Hatušil je pokazao nesmotrenost sakrivši se u blizini prijestolnice, na
mjestu koje je bilo lako pristupačno, ovoga puta, neće mu umaći. Uri Tešup
se dvoumio da li da ga odmah ubije ili da mu namjesti lažno suđenje. Budući
je imao malo smisla za sudske poslove, čak i kada su dobro pripremljeni,
odabrao je prvo rješenje. Žalio je što, zbog svog položaja, neće moći osobno
Hatušilu prerezati vrat, pa će morati to prepustiti nekome od svojih ljudi.
Kada se bude vratio u Hatušu, priredit će Muvatalu veličanstveni sprovod, a
on, njegov voljeni sin, postat će neprikosnoveni nasljednik.
S vojskom spremnom za borbu, osvojit će južnu Siriju, uspostavit će savez
s Beduinima, okupirat će Kanaan, preći će egipatsku granicu i sukobit će se s
Ramzesom koji je napravio sudbonosnu grešku vjerujući u mir i šaljući mu
svog opunomoćenog poslanika.
On, Uri Tešup, sada je gospodar hetitskog carstva! Njegov je san postao
stvarnost, a pritom nije imao potrebu oslanjati se na skupu koaliciju koju je
Hatušil uspostavio. Uri Tešup se osjećao dovoljno snažnim da osvoji Asiriju,
Egipat, Nubiju i cijelu Aziju, njegova slava zasjenit će sve njegove
prethodnike.
Mala grupa približila se svetoj stijeni u Jazilikaji u kojoj je bilo izdubljeno
nekoliko kapela. Tamo, govorilo se, boravi vrhovni božanski par, bog Oluje i
njegova žena, u drugom dijelu svog imena, Tešup, novi car je nosio ime ovog
strašnog boga. Da, on je sam bio božanska Oluja čiji će grom pogoditi
njegove neprijatelje.
Na ulasku u svetište stajali su čovjek, žena i dijete. Hatušil, njegova žena
Putuhepa i njihova osmogodišnja kći. Budale, odlučili su se predati, nadajući
se Uri Tešupovoj milosti!
On zaustavi konjanike i osjeti slast pobjede. Aša mu je dao dobru priliku
da se otarasi svog posljednjeg protivnika. Kada bude uklonio ovu prokletu
obitelj, dat će zadaviti egipatskog poslanika koji mu je sada postao
nepotreban. Kad pomisli da je taj naivac vjerovao u mir s Uri Tešupom!
Toliko godina strpljenja, tolika iskušenja da bi dobio potpunu vlast.
‘‘Ubijte ih! ‘‘zapovjedi Uri Tešup svojim vojnicima.
Kada su se lukovi zategli, Uri Tešup je doživio trenutak potpunog
zadovoljstva. Lukavi Hatušil i arogantna Putuhepa, probodeni strijelama,
dok im leševi gore. Je li postojao slađi prizor?
Ali strijele nisu bile odapete.
‘‘Ubijte ih! ‘‘ponovi bijesno Uri Tešup.
 Lukovi se okrenuše prema njemu.
Izdaja... Izdali su ga, njega, novog cara! Zato je, dakle, Hatušil sa ženom i
djetetom tako mirno stajao. Muvatalov brat krene prema njemu.
‘‘Ti si naš zarobljenik, Uri Tešupe, predaj se i bit će ti suđeno.’’
Ispustivši bijesan krik, Uri Tešup pobode konja, iznenađeni, strijelci se
povukoše unazad. Sa pomamom ratnika koji se upušta u borbu, carev je sin
probio krug oko sebe i odjurio ka prijestolnici.
Strijele, koje su parale zrak pokraj njegovih ušiju, nisu ga pogodile.
44
Uri Tešup je prošao kroz Lavlja vrata i odjurio do palače, tjerajući konja u
takav galop da je ovaj uginuo čim su dospjeli do vrha akropole odakle je
hetitski car volio promatrati svoju carevinu.
Šef osobne garde potrči mu ususret.
‘‘Što se dogodilo, Veličanstvo?’’
‘‘Gdje je Egipćanin?’’
‘‘U svojim odajama.’’
Ovoga puta Aša nije uživao u ljubavnim igrama s lijepom plavom
Hetitkinjom, već je sjedio odjeven u vuneni ogrtač, s mačem na boku. Uri
Tešup iskali sav svoj bijes.
‘‘Zasjeda...To je bila zasjeda! Moji vlastiti vojnici pobunili su se protiv
mene!’’
‘‘Treba pobjeći ‘‘procijeni Aša.
Egipćaninove riječi su ga zaprepastile.
‘‘ Pobjeći... Kako, pobjeći? Moja vojska će sravniti sa zemljom to prokleto
svetište i poklati sve pobunjenike!’’
‘‘Vi više nemate vojsku.’’
‘‘Nemam više vojsku ‘‘ponovi Uri Tešup, zbunjen. ‘‘Što bi to trebalo
značiti?’’
‘‘Vaši generali jako drže do proročanstava i božanske objave koja je
Putuhepi priopćena, zato su pristupili Hatušilu. Ostaje vam samo osobna
garda i jedan ili dva vojna odreda koji se neće dugo odupirati. U nekoliko
sljedećih sati uhvatit će vas i zatvoriti u vašoj palači, do pobjedonosnog
Hatušilovog dolaska.’’
‘‘To nije istina, to nije moguće....’’
‘‘Prihvatite stvarnost onakvom kakva jest, Uri Tešupe. Malo po malo,
Hatušil će ovladati svim polugama vlasti u zemlji.’’
‘‘Borit ću se do kraja!
‘‘To je ravno samoubojstvu. Postoji bolje rješenje.’’
‘‘ Govorite!’’
‘‘Vi savršeno dobro poznajete hetitsku vojsku, njenu stvarnu snagu,
naoružanje, način funkcioniranja, slabosti...’’
‘‘Svakako, ali...’’
 ‘‘Ako odmah pođete, mogu vam pomoći da izađete iz hetitske zemlje.
‘‘A, kuda bih išao? ?
‘‘U Egipat. Uri Tešupa kao da je grom pogodio.
‘‘Govorite besmislice, Aša!’’
‘‘U kojoj drugoj zemlji biste bili sigurni od Hatušila? Razumije se, o tom
pravu na azil mora se pregovarati, zbog toga, u zamjenu za to što ćete spasiti
život, vi ste obavezni Ramzesu reći sve što znate o hetitskoj vojsci.’’
‘‘Tražite od mene da budem izdajica.’’
‘‘Na vama je da presudite.’’
Uri Tešup je želio ubiti Ašu. Zar ga nije ovaj Egipćanin izmanipulirao? Ali,
on mu je nudio i jedinu mogućnost da preživi, svakako sramotnu, ali ipak da
preživi... i, svakako mogućnost da našteti Hatušilu otkrivajući vojne tajne.
‘‘Prihvaćam ‘‘reče.
‘‘To je razumna odluka. ‘’
‘‘Hoćete li me pratiti?’’
‘‘Ne, ja ostajem ovdje.’’
‘‘Time prilično riskirate.’’
‘‘Moja misija nije završena, zar ste zaboravili da sam došao isposlovati
mir?’’
Čim se pročula vijest o Uri Tešupovom bijegu, i posljednji vojnici koji su
mu bili vjerni prišli su Hatušilu koji se proglasio carem. Njegova prva
dužnost bila je odati počast svom bratu Muvatalu čiji su leš zapalili na
ogromnoj lomači, tijekom veličanstvene ceremonije poslije koje je uslijedilo
sedam dana praznovanja.
Za vrijeme prijema kojim je okončana svečanost krunidbe, Aša je, u znak
počasti, sjedio s lijeve Hatušilove strane.
‘‘Dozvolite mi, Veličanstvo, da vam zaželim dugotrajnu i mirnu
vladavinu.’’
‘‘Ni traga od Uri Tešupa. Vi, Aša, koji ste uvijek iznimno dobro
informirani, da vam nije štogod poznato o njegovom bijegu?’’
‘‘Ništa, Veličanstvo, bez sumnje, o njemu više nećemo čuti.’’
‘‘Bio bih iznenađen takvim ishodom. Uri Tešup je svađalica i tvrdoglav
čovjek koji nikada ne odustaje od osvete.’’
‘‘Za nešto takvo morao bi imati i sredstva.’’
‘‘Ratnik njegovog kova nikada se ne povlači.’’
‘‘Ne dijelim vaša strahovanja.’’
‘‘To je baš zanimljivo, Aša. Osjećam da o tome mnogo više znate.’’
 ‘‘To je samo vaš dojam, Veličanstvo.’’
‘‘Da niste možda pomogli Uri Tešupu da izađe iz zemlje?’’
‘‘Budućnost nas uvijek može nečim iznenaditi, ali ja se zbog toga ne
osjećam odgovornim. Moj jedini zadatak je uvjeriti vas da s Ramzesom
započnete pregovore o miru.’’
‘‘Igrate vrlo opasnu igru, Aša. Pretpostavimo da sam promijenio mišljenje
i da razmišljam o nastavku rata protiv Egipta.’’
‘‘Vi ste predobro upoznati s međunarodnom situacijom da biste olako
prešli preko asirske opasnosti, i previše zainteresirani za dobrobit svoje
zemlje da biste dozvolili da vaš narod propadne u jednom nepotrebnom
sukobu.’’
‘‘Vaša je analiza uvjerljiva, ali zašto bih je prihvatio kao svoju političku
viziju, umjesto one koja mi više odgovara? Kada se radi o vlasti, istina uopće
nije korisna. Rat ima tu prednost da ublažava prepirke i sukobe i da podiže
elan.’’
‘‘Svejedno vam je koliko bi mrtvih bilo?’’
‘‘A kako to izbjeći?’’
‘‘Gradeći mir.’’
‘‘Divim se, Aša, vašoj upornosti.’’
‘‘Ja volim život, Veličanstvo, a rat uništava tolike radosti.’’
‘‘U tom slučaju, ovaj svijet nije mjesto koje vam se sviđa.’’
‘‘U Egiptu vlada čudnovata boginja, Maat, koja nameće svima, čak i
faraonu, obavezu da poštuju univerzalan Zakon i da dopuste pravdi da živi
na Zemlji. Taj svijet tamo mi se sviđa.’’
‘‘To je lijepa bajka, ali samo bajka.’’
‘‘Nemojte se zavaravati, Veličanstvo, ukoliko odlučite napasti Egipat,
sudarit ćete se upravo s Maat. A ako biste pobijedili, uništili biste civilizaciju
s kojom se ne može mjeriti niti jedna druga civilizacija.’’
‘‘Od kakve je to važnosti ako svijetom vladaju Hetiti?’’
‘‘Nemoguće, Veličanstvo, prekasno je da spriječite Asiriju da postane
velika sila. Samo bi savez s Egiptom zaštitio vaš teritorij.’’
‘‘Ako se ne varam, Aša, vi niste moj savjetnik već opunomoćeni egipatski
izaslanik. Ali nikako ne prestajete navoditi vodu na svoj mlin!’’
‘‘To je samo privid, Veličanstvo. Čak i ako Hetitija nema onaj šarm koji
ima moja domovina, postala mi je draga i ne bih ju želio vidjeti kako tone u
kaos.’’
‘‘Da li ste iskreni?’’
 ‘‘Priznajem da je potreban oprez kada je u pitanju iskrenost jednog
diplomata. Međutim, molim vas da mi vjerujete. Ramzesov cilj doista je
mir.’’
‘‘Govorite li u ime vašeg kralja?’’
‘‘Bez ikakve dvojbe. Kroz moj glas čujete i njegov.’’
‘‘Čini mi se da vas veže duboko prijateljstvo.’’
‘‘To je doista tako, Veličanstvo.’’
‘‘Ramzes ima sreće, mnogo sreće.’’
‘‘To misle svi njegovi protivnici.’’

Svakoga dana, tijekom pet godina, Kha je odlazio u Amonov hram i

provodio najmanje jedan sat u laboratoriju gdje je učio napamet sve
tekstove. Za to vrijeme, došao je u dodir s poznavateljima astronomije,
geometrije, simbolike i drugih tajnih nauka. Zahvaljujući njima, otkrio je
predjele misli i napredovao na putu znanja.
Premda mlad, Kha se pripremao da bude posvećen u prve misterije
hrama. Kada je dvor u Pi Ramzesu saznao za vijest, svi su bili zadivljeni, bez
ikakve dvojbe, starijeg kraljevog sina svi su vidjeli na visokoj svećeničkoj
funkciji.
Kha je skinuo amulet koji je nosio oko vrata i traku umotanu oko lijeve
nadlanice. Nagog, zatvorenih očiju, odveli su ga u kriptu hrama da bi tamo
meditirao ispred tajni stvaranja koje su bile otkrivene na zidovima. Četiri
žapca i četiri zmije činili su prvobitne parove koji su oblikovali svijet, a
valovite linije evocirale su primordijalnu vodu u kojoj se Princip probudio
da bi stvorio univerzum, dok je nebeska krava rodila zvijezde.
Potom su mladića odveli do praga sale sa stupovima gdje su dvojica
svećenika, jedan s maskom Tota ibisa, a drugi Horusa sokola, polili svježu
vodu na njegovu glavu i ramena.
Dva boga odjenula su mu bijelu pregaču i odvela ga do stupova gdje je
iskazao poštovanje božanstvima predstavljenim na njima.
Desetorica svećenika, obrijanih glava, okružili su Khaa. Mladić je morao
odgovoriti na tisuće pitanja o skrivenoj prirodi boga Amona, o elementima
stvaranja koje sadrži svemirsko jaje, o značenju glavnih hijeroglifa, o
sadržaju žrtvenih formula i o mnogim drugim stvarima s kojima je na kraj
mogao izaći samo prekaljeni pisar.
Ispitivači nisu imali nikakvih primjedbi niti su komentirali njegove
odgovore. U tihoj kapeli, Kha je dugo čekao na njihovu odluku.
 Usred noći, jedan stariji svećenik ga je uzeo za ruku i odveo na krov
hrama, dao mu je da sjedne i promatra zvjezdano nebo, tijelo božice Nut,
jedine koja može smrt preobratiti u život.
Uzdignut u rang nositelja Zakona, Kha je maštao o divnim danima koje će
provesti u hramu dok ne spozna sveukupnost rituala. Potpuno se predavši
svojim osjećajima, zaboravio je ponovno staviti zaštitnu traku i amulet koje
je bio skinuo.
45

U Abu Simbelu, Setau se svim snagama posvetio tome da gradilište održi

u neprekinutom radnom stanju kako bi kraljevskom paru ponudio
spomenik kojem neće biti ravnog. U Tebi, Bakhen je napredovao s
izgradnjom Ramzesovog hrama za milijune godina. U prijestolnici su
tirkizna pročelja iz dana u dan bila sve blistavija.
Od faraonovog povratka u Pi Ramzes, Ameni je stalno zasjedao u svom
uredu. Osobnog tajnika i kraljevog nosača sandala mučila je pomisao da bi
mogao napraviti neku grešku, i zato je radio dan i noć, bez odmora. Gotovo
potpuno ćelav i još mršaviji, unatoč dobrom apetitu, šef tajne egipatske
administracije malo je spavao, znao je sve što se događalo na dvoru, premda
se tamo nikada nije pojavljivao, i dalje uporno odbijajući počasne titule koje
su mu htjeli dodijeliti. Iako se žalio na svoja nejaka leđa i bolne kosti, Ameni
je sam nosio sve povjerljive dokumente o kojima je s Ramzesom razgovarao,
ne vodeći previše računa o težini papirusa i drvenih tablica.
Pisar je osjećao istinsku privrženost prema Ramzesu za koga su ga
vezivale nevidljive spone, dovoljno čvrste da ih ništa nije moglo prekinuti. A
kako se ne bi divio djelu Sina svjetlosti koji se već upisao na dugi dinastijski
popis kao jedan od najiznimnijih predstavnika faraonske institucije! Ameni
je svakoga dana samom sebi čestitao na tome što je imao sreće roditi se u
Ramzesovo vrijeme.
‘‘Ameni, jesi li se suočio s nekim teškim problemom?’’
‘‘Ni sa čime što se ne bi moglo riješiti. Kraljica majka Tuja bila mi je od
velike pomoći. Kada bi se neki službenici pokazali mrzovoljni, ona bi vrlo
oštro reagirala. Naš Egipat napreduje, Veličanstvo, ali ne smijemo se
opustiti. Ako se nekoliko dana zakasni u održavanju kanala, ako se ne budu
pažljivo prebrojavala grla stoke, ako se ne pazi na lijene pisare, sve će to
doprinijeti rušenju građevine.’’
‘‘Kakva je posljednja Ašina poruka? ‘’
Ameni se isprsi.
‘‘Danas vam mogu potvrditi da je naš prijatelj s univerziteta pravi genij.’’
‘‘Kada se vraća?’’
‘‘Pa... ostaje u hetitskoj prijestolnici. ‘’
Ramzes je bio iznenađen.
 ‘‘Njegova je misija trebala završiti Hatušilovom krunidbom.’’
‘‘Primoran je produžiti svoj boravak, ali nam je zato priredio
nesvakidašnje iznenađenje!’’
Vidjevši Amenijevo oduševljenje, Ramzes je shvatio da je Aša opet uspio
napraviti neki neočekivani obrat situacije. Drugim riječima, da je u
potpunosti uspio ostvariti plan koji je napravio s Ramzesom, unatoč
nepremostivim teškoćama.
‘‘Dozvoljava li mi Tvoje Veličanstvo da otvorim vrata i uvedem uvaženog
gosta?’’
Ramzes odobri, spreman da doživi neobičnu pobjedu, zahvaljujući
sposobnosti svog ministra vanjskih poslova.
Seramana je ispred sebe gurao krupnog, mišićavog čovjeka, duge kose i
riđih dlakavih grudi. Uvrijeđen Seramaninim postupkom, Uri Tešup se
okrene prema njemu mašući šakom.
‘‘Ne ponašaj se tako s legitimnim hetitskim carem!’’
‘‘A ti ‘‘umiješa se Ramzes, ‘‘ne podiži glas u kraljevstvu koje ti je pružilo
utočište.’’
Uri Tešup pokuša izdržati faraonov pogled, ali je u tome uspio svega
nekoliko trenutaka. Hetitski ratnik osjeti gorčinu poraza. Pojaviti se ovako
pred Ramzesom, kao obična kukavica... Pred Ramzesom čija ga je moć
fascinirala i podčinjavala.
‘‘Tražim od Vašeg Veličanstva politički azil, i znam koja je cijena.
Odgovorit ću na sva pitanja koja se odnose na snagu i slabosti hetitske
vojske.’’
‘‘Krenimo odmah ‘‘zatraži Ramzes.
Osjetivši kako sav gori od poniženja, Uri Tešup se pokloni.

Voćnjak u palači se rascvjetao, u ljepoti su se natjecali drvo nara, kleka,

smokva i tamjan. Tu je lijepa Izet voljela šetati s Merneptahom. Svi su se
čudili robusnoj građi ovog devetogodišnjeg dječaka. Volio se igrati s
Noćobdijom, zlatnožutim psom, a ovaj se, unatoč svojim godinama
dostojnim poštovanja, pokoravao svakom dječakovom hiru. Zajedno su
trčali za leptirima koje nikada nisu uspjeli uhvatiti. Zatim bi se Noćobdija
opružio i utonuo u oporavljajući san. Što se tiče nubijskog lava Krvnika, on
je dopustio Merneptahu da ga miluje, čime je ovaj u početku bio
impresioniran, a potom mu prilazio pun povjerenja.
Izet je žalila za vremenom, sada već dalekim, kada su se Kha, Meritamon i
Merneptah igrali u ovom voćnjaku ili u obližnjem vrtu i bezbrižno uživali u
svom djetinjstvu. Danas je Kha studirao u hramu, a vrlo lijepa Meritamon,
čiju ruku su prosili mnogi velikodostojnici, posvetila se svetoj muzici. Lijepa
Izet sjećala se ozbiljnog dječačića s priborom za pisanje, i vesele djevojčice s
pokretnom harfom, prevelikom za nju. A sve to je bilo takoreći jučer, ta,
danas već nedostižna sreća.
Koliko puta se Izet srela s Dolantom, koliko sati su provele u razgovoru o
Nefertari, njezinoj ambiciji i licemjerju? Izet se vrtjelo u glavi pri pomisli na
to. Umorna, iscrpljena Dolantinom upornošću, odlučila se na akciju.
Na nizak stolčić od sikomore, ukrašen slikama plavih lotosa, Izet je stavila
dva pehara sa sokom od roščića. U onaj koji će ponuditi Nefertari bio je
stavljen otrov s produženim djelovanjem. Kada za četiri ili pet tjedan velika
kraljevska supruga umre, nikome neće pasti na pamet da za to optuži Izet.
Dolanta je bila ta koja joj je stavila u ruke nevidljivo oružje da izvrši zločin,
uvjeravajući je da će samo božanska pravda biti odgovorna za Nefertarin
nestanak.
Malo prije zalaska sunca kraljica je ušla u voćnjak, skinula je dijademu i
poljubila Merneptaha i Izet.
‘‘Naporan dan ‘‘reče.
‘‘Jeste li vidjeli kralja, Veličanstvo?’’
‘‘Nažalost ne. Ameni s njim zasjeda, a ja sam morala rješavati tisuću i
jedan hitan problem.’’
‘‘ Zar vam nisu dosadila uzbuđenja javnog života i ritualne obaveze?’’
‘‘I više nego što možeš zamisliti, Izet. Kako sam samo bila sretna u Nubiji!
Ramzes i ja se nismo odvajali, svaki trenutak bio je pravi dar s neba.’’
‘‘Međutim...’’
Izet zadrhta glas, Nefertari je pozorno pogleda.
‘‘Boli li te nešto?’’
‘‘Ne, ali... ja sam...’’
Lijepa se Izet više nije uspijevala kontrolirati. Postavila je pitanje koje joj
je opterećivalo dušu.
‘‘Veličanstvo, volite li doista Ramzesa?’’
Za trenutak, Nefertarino lice prekrila je sjenka zbunjenosti, ali je blistavi
osmijeh odmah odagna.
‘‘Zašto sumnjaš u to?’’
‘‘Priča se, na dvoru...’’
‘‘Dvor brblja kao kakva svraka, i nitko nikada nije uspio ušutkati to"priča
se", čiji se jedini smisao sastoji u ogovaranju i klevetanju. Zar to nisi do sada
shvatila?’’
‘‘Da, svakako, ali...’’
‘‘Ali, ja sam skromnog podrijetla, a udala sam se za Ramzesa Velikog.
Odatle potječu mnoge glasine. Nije li to neizbježno?’’
Nefertari je gledala Izet ravno u oči.
‘‘Zavoljela sam Ramzesa još onda kada smo se prvi put sreli, od prve
sekunde kada sam ga vidjela, ali nisam si to željela priznati. Ta je ljubav
rasla do našeg braka, a nije prestala uvećavati se ni danas, i trajat će i poslije
naše smrti.’’
‘‘Zar niste tražili da se vama u čast podigne hram u Abu Simbelu?’’
‘‘Ne, Izet, faraon je želio da u kamenu ovjekovječi trajno jedinstvo
kraljevskog para. Tko bi drugi, osim njega, mogao isplanirati tako velike
poduhvate?’’
Lijepa Izet ustane i krene prema niskom stolčiću na kojem su se nalazila
dva pehara.
‘’ Ljubav prema Ramzesu velika je privilegija ‘‘nastavi Nefertari, ‘‘ja sam
sva njegova, a on je sav moj.’’
Klečeći na koljenima, Izet prevrne stolčić. Tekućina iz pehara prolije se na
travu.
‘‘Oprostite mi, Veličanstvo, vrlo sam dirnuta. Hoćete li zaboraviti moje
nedostojne i glupe sumnje?’’

Car Hatušil je uklonio sve ratničke trofeje koji su ukrašavali salu za

prijeme u njegovoj palači. Siv i hladan kamen, prestrog za njegov ukus, bit će
pokriven živo obojenim tapiserijama s geometrijskim šarama.
Hatušil je bio odjeven u široki komad raznobojne suknene odjeće, oko
vrata mu je visjela srebrna ogrlica, grivna oko lijevog lakta, a kosa mu je bila
povezana trakom. Na glavi je nosio vunenu kapu koja je pripadala njegovom
bratu. Štedljiv, slabo zainteresiran za svoj izgled, upravljao je financijama
carstva na dotada neviđeno strog način.
Glavni predstavnici trgovačke kaste redali su se jedan za drugim u sali za
prijeme, da bi zajedno s carem odredili ekonomske prioritete zemlje. Carica
Putuhepa, na čelu svećeničke kaste, bila je uključena u te razgovore i
zalagala se za smanjenje kredita davanih vojsci. Premda su ponovno dobili
svoje stare privilegije, trgovci su se tome čudili, zar Hetiti nisu u ratu s
Egiptom?
 Koristeći se metodom koja mu je i ranije uspijevala, Hatušil je
napredovao malim koracima, učestalo razgovarajući ponaosob s trgovcima
kao i s višim časnicima, zalažući se za dugo primirje, a da nikada nije
upotrijebio riječ, mir. Putuhepa je rabila istu strategiju u vjerskom
okruženju, a egipatski opunomoćeni poslanik Aša davao je žive dokaze
poboljšanja odnosa dvaju moćnih neprijatelja. Budući da je Egipat odbio
napasti Hetite, zar ovi ne bi mogli pokrenuti inicijativu za prekid konflikta?
A tada je, kao grom iz vedra neba, odjeknula vijest koja je uništila tu
lijepu građevinu od iluzija. Hatušil je odmah pozvao Ašu.
‘‘Želim vas izvijestiti o odluci koju sam donio i koju morate prenijeti
Ramzesu.’’
‘‘Je li to prijedlog za mir, Veličanstvo?’’
‘‘Ne, Aša. To je objava nastavka rata. ‘’
Veleposlanik je osjetio kako se sve ruši.
‘‘Otkud taj iznenadni preokret?’’
‘‘Upravo sam saznao da je Uri Tešup tražio i dobio politički azil u Egiptu.’’
‘‘Znači li to da vas ta činjenica toliko šokira da dovodi u pitanje naš
dogovor?’’
‘‘Vi ste mu, Aša, pomogli da pobjegne odavde i da se sakrije u vašoj
zemlji.’’
‘‘Ali, nije li to već prošlost, Veličanstvo?’’
‘‘Želim Uri Tešupovu glavu, taj izdajnik treba biti osuđen i nad njim treba
izvršiti kaznu. Nikakvi pregovori o miru neće biti pokrenuti sve dok ubojica
moga brata ne bude vraćen ovamo.’’
‘‘Budući da mu je određeno boravište u Pi Ramzesu, zašto biste ga se
bojali?’’
‘‘Želim vidjeti njegov leš kako gori na lomači, ovdje, u mojoj prijestolnici.’’
‘‘Malo je vjerojatno da će Ramzes prihvatiti prekršiti riječ i izručiti
čovjeka kojem je obećao zaštitu.’’
‘‘Pođite iz ovih stopa u Pi Ramzes, uvjerite vašeg kralja i dovedite mi Uri
Tešupa. U suprotnom, moja vojska će osvojiti Egipat, a ja ću osobno uhvatiti
izdajicu.’’
46
Vrijeme berbe i kosidbe, poslije koje je slijedila žetva, bilo je tijekom
mjeseca svibnja kada su vladale velike vrućine. Žeteoci su srpovima odvajali
pozlaćeno klasje od stabljika, dok su strukovi ostajali na njivi. Odvažni i
neumorni magarci prenosili su žito do gumna na vršidbu. Posao je bio težak
i naporan, ali zato je bilo dovoljno kruha, voća i svježe vode. Nijedan
nadzornik nije smio prekinuti odmor.
Upravo to vrijeme Homer je izabrao da prestane s pisanjem. Kada ga je
Ramzes posjetio, pjesnik nije pušio žalfiju u svojoj luli od puževe kućice.
Unatoč vrućini, on je bio odjeven u vunenu tuniku i ležao je na krevetu ispod
limunovog drveta. Pod glavom mu je bio jastuk.
‘‘Veličanstvo... Ne vjerujem da ćemo se više vidjeti.’’
‘‘Što vam se dogodilo?’’
‘‘Ništa doli duboke starosti. Ruka mi je umorna, a srce također.’’
‘‘Zašto niste zatražili da vam se pošalju dvorski liječnici?’’
‘‘Ja nisam bolestan, Veličanstvo, zar smrt nije dio harmonije? Hektor, moj
mačak, napustio me je. Nemam hrabrosti zamijeniti ga.’’
‘‘Ostaje vam još pjesama za pisanje, Homere.’’
‘‘Dao sam najbolje od sebe u Ilijadi i Odiseji. Budući da je došao trenutak
posljednjeg prelaska, nema razloga tome se opirati.’’
‘‘Mi ćemo vas njegovati.’’
‘‘Koliko dugo vladate, Veličanstvo?’’
‘‘Već petnaest godina.’’
‘‘Nemate još dovoljno iskustva da biste dobro lagali jednom starcu koji je
vidio toliko umirućih ljudi. Smrt mi kruži venama, ledi mi krv, i nema lijeka
koji je može pobijediti. Ali ima nešto važnije, mnogo važnije, vaši preci
izgradili su jedinstvenu zemlju, naučite kako je sačuvati. Što se događa u
vezi rata protiv Hetita?’’
‘‘Aša je ispunio svoju misiju. Nadamo se da ćemo potpisati primirje koje
će staviti točku na naše neprijateljstvo.’’
‘‘ Kako je lijepo napustiti ovu zemlju u miru, nakon toliko ispisanih
stihova o ratu. Blistavi odsjaj sunca tone u more, govori jedan od mojih
junaka, duboko se zabija u plodnu zemlju, a crna noć se pomalja, noć mračna
koju pobijeđeni sa žudnjom iščekuju. Danas sam ja pobijeđen i žudim za
tamom.’’
‘‘Dat ću vam sagraditi veličanstveno vječno boravište.’’
‘‘Ne, Veličanstvo. Ja sam ostao Grk, a za moj narod drugi svijet predstavlja
zaborav i patnju. U mojim godinama prekasno je da bih napustio svoja
vjerovanja. Čak i ako takva budućnost ne izgleda nimalo radosno, ja sam za
nju spreman.’’
‘‘Naši mudraci tvrde da djela velikih pjesnika traju duže od piramida.’’
Homer se nasmiješi.
‘‘Hoćete li mi, Veličanstvo, učiniti posljednju milost? Uzmite moju desnu
ruku, onu kojom sam pisao. Zahvaljujući vašoj snazi, bit će mi lakše prijeći
na drugu stranu.’’
I pjesnik se tiho ugasio.
Homer je sahranjen ispod jednog humka, u blizini njegovog limunovog
drveta. U lijes su stavljeni primjerci Ilijade i Odiseje, kao i papirus na kojem
je bila napisana poema o bitki kod Kadeša. Samo su snažno potreseni
Ramzes, Nefertari i Ameni prisustvovali njegovom ukopu.
Kada se kralj vratio u svoj kabinet, Seramana mu je podnio izvještaj.
‘‘Nema ni traga magu Ofiru, Veličanstvo, bez sumnje je napustio Egipat.’’
‘‘Postoji li ikakva mogućnost da se skriva među Židovima?’’
‘‘Ako je promijenio izgled i zadobio njihovo povjerenje, zašto ne?’’
‘‘Što kažu tvoje uhode?’’
‘‘Otkada je Mojsije prihvaćen kao vođa Židova, oni su zašutjeli.’’
‘‘Ne znaš, dakle, što namjeravaju.’’
‘‘I da i ne, Veličanstvo.’’
‘‘Budi jasniji, Seramana.’’
‘‘Mislim da se radi o pobuni koju će Mojsije predvoditi, zajedno s
egipatskim neprijateljima.’’
‘‘Mojsije je od mene tražio privatan prijem.’’
‘‘Nemojte mu to dozvoliti, Veličanstvo!’’
‘‘Čega se bojiš?’’
‘‘Pokušat će vas ubiti.’’
‘‘Da nisi pretjerao u svojim strahovima?’’
‘‘Buntovnik je spreman na sve.’’
‘‘Mojsije je moj prijatelj iz djetinjstva.’’
‘‘To prijateljstvo Mojsije je zaboravio.’’

Svibanjska svjetlost preplavila je Ramzesov kabinet, osvijetljen s tri

velika prozora a claustra, od kojih je jedan gledao na unutarnje dvorište gdje
je bilo smješteno nekoliko dvokolica. Kabinet bijelih zidova, naslonjač s
ravnim naslonom za vladara, slamnate stolice za posjetitelje, ormar od
papirusa i veliki stol tvorili su strogi dekor koji ne bi razočarao Setija. Setija,
pred čijom je statuom Ramzes često razmišljao.
Uđe Mojsije.
Krupan, širokih ramena, bujne kose, guste brade, borama prošaranog lica,
Židov je zračio izuzetnom snagom.
‘‘Sjedi, Mojsije.’’
‘‘Radije bih ostao stajati.’’
‘‘Što želiš?’’
‘‘Moja odsutnost je bila duga, ali moje razmišljanje još dublje.’’
‘‘Da li te je dovelo do mudrosti?’’
‘‘Svu sam mudrost predao Egipćanima, ali što je ona prema Jahvinoj
volji?’’
‘‘Nisi, dakle, odustao od svojih nerazumnih planova!’’
‘‘Naprotiv, uvjeren sam da će me veći dio mog naroda slijediti. Uskoro će
svi biti na mojoj strani.’’
‘‘Sjećam se riječi moga oca, Setija, 'Faraon ne smije tolerirati ni pobunu ni
one koji stvaraju probleme. U suprotnom, to će biti kraj vladavine Maat i
nastupit će nered, nered koji je dohvatiti nesrećom sve, i velike i male'.’’
‘‘Zakon koji vrijedi u Egiptu ne tiče se Židova.’’
‘‘Sve dokle žive u ovoj zemlji, morat će ga poštivati.’’
‘‘Dozvoli mom narodu da ode, na tri dana hoda odavde, u pustinju, da
bismo prinijeli žrtve Jahvi.’’
‘‘Već sam ti objasnio koji me sigurnosni razlozi primoravaju da ti
odgovorim negativno.’’
Mojsije jače stegne svoj čvornati štap.
‘‘Ne mogu se zadovoljiti ovakvim odgovorom.’’
‘‘U ime prijateljstva, zaboravit ću tvoju nepristojnost.’’
‘‘Svjestan sam činjenice da razgovaram s faraonom, Gospodarom Dviju
Zemalja, prema kojem osjećam veliko poštovanje. Pa ipak, Jahvini zahtjevi i
dalje vrijede, i oni će se nastaviti oglašavati na moja usta.’’
‘‘Ako gurneš Židove u pobunu, primorat ćeš me da je suzbijem.’’
‘‘I toga sam također svjestan. Zato će Jahve upotrijebiti druga sredstva.
Ako i dalje budeš odbijao dati Židovima slobodu koju traže, Bog će na Egipat
poslati strašne nesreće.’’
 ‘‘Pokušavaš me zastrašiti?’’
‘‘Iznijet ću svoje razloge pred tvojim plemićima i tvojim narodom, a njih
će već uvjeriti Jahvina bezgranična moć.’’
‘‘Egipat nema razloga bojati te se, Mojsije.’’

Kako je Nefertari bila lijepa! Ramzes joj se divio dok ju je promatrao kako
vodi obred posvećenja jedne nove kapele namijenjene dalekim
božanstvima.
Ona, Blagost ljubavi, čiji je glas izazivao radost i nikada nije izgovorio
nijednu nepotrebnu riječ, ona, koja je svojim mirisom i gracioznošću
ispunjavala palaču, koja je znala razlikovati dobro od zla i nikad ih ne
zamijeniti, polaskana je titulom Gospodarice Dviju Zemalja. Nosila je zlatnu
ogrlicu u šest redova i krunu ukrašenu dvjema visokim peruškama, i
izgledalo je da pripada svijetu božica čiju mladost i ljepotu ništa ne može
potamnjeti.
Ramzes je opazio zadovoljan pogled svoje majke Tuje, kraljica koja ju je
naslijedila bila je dostojna Egipta. Njezina diskretna i efikasna pomoć
omogućila je Nefertari da se razvije i pronađe pravi ton koji krasi velike
vladare.
Nakon rituala, održan je prijem u Tujinu čast. Svaki dvorjanin čestitao je
kraljici majci koja je na pola uha slušala uobičajene isprazne govore.
Diplomat Meba naposljetku se približio Tuji i faraonu. Sa širokim
osmijehom na usnama, ispredao je pohvale Setijevoj udovici.
‘‘Nisam zadovoljan tvojim radom u Ministarstvu ‘‘prekine ga Ramzes.
‘‘Dok je Aša odsutan, morao bi se više angažirati oko kurira koji nose poštu
našim saveznicima.’’
‘‘Veličanstvo, količina i kvaliteta danka koji vam obećavaju je izvrstan!
Budite uvjereni da sam pregovarao o visokoj cijeni za podršku koju im
Egipat pruža. Brojni ambasadori dostavljaju svoje akreditacije da bi ukazali
čast Vašem Veličanstvu, jer nikada dosad prestiž jednog faraona nije bio
tako očigledan!’’
‘‘Nemaš mi ništa drugo za reći?’’
‘‘Imam, Veličanstvo, Aša je upravo najavio svoj žurni povratak u Pi
Ramzes. Namjeravam mu prirediti svečani doček.’’
‘‘Navodi li u pismu razloge svog puta?’’
‘‘Ne, Veličanstvo.’’
Kralj i njegova majka su se udaljili.
 ‘‘Hoće li se mir nastaviti graditi, Ramzese?’’
‘‘Ako Aša tako otvoreno piše Mebi i naglo napušta hetitsku prijestolnicu,
to nije zato što donosi dobre vijesti.’’
47

Nakon desetine dugih razgovora s Uri Tešupom, Ramzes je saznao sve o

hetitskoj vojsci, njezinim najdražim strategijama, naoružanju, snazi i
slabostima. Poraženi general pokazao se više no spremnim na suradnju,
samo da bi naštetio Hatušilu. U zamjenu za informacije koje je dao, Uri
Tešupu je dodijeljena vila, dvije sirijske sluškinje i dobra hrana na koju se
brzo navikao, kao i policijski nadzor.
Ramzes je shvatio veličinu i svirepost čudovišta s kojim se, s toliko
oduševljenja i prgavosti, sukobio u mladosti.
Bez Amonove i Setijeve pomoći, njegova nepromišljenost Egipat bi odvela
ravno u propast. Iako oslabljeni, Hetiti su i dalje predstavljali zastrašujuću
vojnu silu. Savez, ma koliko ograničen, između Egipćana i Hetita, donio bi
dugotrajan mir regiji, jer se nijedan narod ne bi usudio napasti takav blok.
Ramzes je s Nefertari razmatrao takvu mogućnost, u sjeni sikomore, kada
je zadihani Ameni najavio Ašin dolazak.
Dugo izbivanje nije promijenilo šefa egipatske diplomacije. Duguljaste i
fine glave, malih njegovanih brčića, inteligentnih očiju, gracioznih udova,
ponekad je izgledao prezriv i tašt, i moglo se lako zamisliti da je kroz život
prolazio s vrhunskom ironijom.
Aša se pokloni pred kraljevskim parom.
‘‘Neka mi Vaše Veličanstvo oprosti, ali nisam imao vremena okupati se,
izmasirati i namirisati. Ja sam od one vrste prljavih nomada koji se usuđuju
izaći pred vas budući da je poruka koju nosim toliko hitna da je ne bih
mogao odložiti zbog svoje udobnosti.’’
‘‘Čestitke ćemo ostaviti za poslije ‘‘reče Ramzes smijući se, ‘‘iako nam tvoj
povratak pričinjava radost koje ćemo se sjećati.’’
‘‘U mom stanju, primiti počasti od svog kralja jednako je zločinu uvrede
veličanstva. Kako je Egipat lijep, Ramzese! Samo je veliki putnik sposoban to
cijeniti.’’
‘‘Netočno ‘‘dobaci Ameni, ‘‘putovanje izopačuje duh. Ne napuštati svoj
ured i gledati kroz prozor kako se smjenjuju godišnja doba znači uživati u
sreći življenja u ovoj zemlji.’’
‘‘Odložimo također za kasnije ovaj spor ‘‘zatraži Ramzes. ‘‘Da li su te, Aša,
Hetiti otjerali?’’
 ‘‘Ne, ali je car Hatušil smatrao da njegovi zahtjevi moraju biti preneseni iz
usta poslanika izravno u faraonovo uho.’’
‘‘Najavljuješ li mi to početak pregovora koji će nas dovesti do mira?’’
‘‘To je moja najveća želja. Nažalost, donosim ti ultimatum.’’
‘‘Da li je Hatušil isto tako ratoboran kao Uri Tešup?’’
‘‘Hatušil priznaje da bi mir s Egiptom odagnao asirsku prijetnju, ali
problem predstavlja upravo Uri Tešup.’’
‘‘Tvoj je manevar bio zadivljujući. Zahvaljujući tome, saznao sam sve o
hetitskoj vojsci.’’
‘‘To će biti vrlo korisno u slučaju sukoba, znam, ali ako ne predamo Uri
Tešupa, Hatušil će nastaviti rat.’’
‘‘Uri Tešup je naš gost.’’
‘‘Hatušil želi vidjeti njegov leš kako gori na lomači.’’
‘‘Dao sam politički azil Muvatalovu sinu i neću pogaziti svoju riječ. U
suprotnom, Maat će prestati vladati Egiptom, a umjesto nje zavladat će laž i
kukavičluk.’’
‘‘Sve sam to lijepo objasnio Hatušilu, ali on ne želi promijeniti svoj stav, ili
ćemo izručiti Uri Tešupa i dati priliku miru, ili će se sukob nastaviti.’’
‘‘Ni ja neću promijeniti svoj stav, Egipat neće prekršiti pravo azila, i Uri
Tešup neće biti izručen.’’
Aša se zavali u jedan naslonjač s niskim naslonom.
‘‘Sve ove godine izgubljene, svi napori uzaludni. To je bio rizik koji smo
prihvatili, i tvoje Veličanstvo ima pravo, bolje rat nego krivokletstvo. Ako
ništa drugo, barem smo bolje obaviješteni u slučaju sukoba s Hetitima.’’
‘‘Dozvoljava li mi faraon umiješati se? ‘‘zapitala je Nefertari.
Blag i odmjeren glas velike kraljevske supruge razgalio je vladara,
ambasadora i pisara.
‘‘U prošlosti, žene su bile te koje su oslobodile Egipat od osvajača
‘‘podsjeti ih Nefertari. ‘‘Osim toga, žene su te koje pregovaraju o uvjetima
mira sa stranim dvorovima. Nije li i sama Tuja nastavila tu tradiciju,
podučivši me primjeru koji trebam slijediti?’’
‘‘Što predlažeš? ‘‘upita je Ramzes.
‘‘Pisat ću carici Putuhepi. Ukoliko je uspijem uvjeriti da nastavimo
pregovore, zar neće ona, sa svoje strane, uvjeriti svog muža da se pokaže
manje nepopustljivim?’’
‘‘Prepreka koju predstavlja Uri Tešup ne može se lako preskočiti
‘‘primijeti Aša. ‘‘No, bez sumnje, carica Putuhepa je sjajna i inteligentna žena
koja više brine za dobrobit Hetitije negoli za vlastitu sudbinu. To što joj se
obraća egipatska kraljica, neće je ostaviti ravnodušnom. Budući da ona ima
značajan utjecaj na Hatušila, možda bi to pismo moglo imati povoljne
posljedice. Ipak, neću od velike kraljevske supruge kriti teškoće na koje će
njezin pothvat naići.’’
‘‘Oprostite što vas napuštam ‘‘reče Nefertari ‘‘ali, razumjet ćete kakav me
ozbiljan posao čeka.’’
Aša je s divljenjem promatrao kako se kraljica, sva prozračna i blistava,
udaljava.
‘‘Ako Nefertari uspije probiti stvar ‘‘reče Ramzes svom ambasadoru, ‘‘ti
ćeš se tamo vratiti. Nikada neću pristati izručiti Uri Tešupa, ali ti ćeš dobiti
to primirje.’’
‘‘Tražiš nemoguće, eto zašto toliko volim raditi za tebe.’’
Kralj se obrati Ameniju.
‘‘Jesi li javio Setau da se odmah vrati?’’
‘‘Da, Veličanstvo.’’
‘‘Što se to događa? ‘‘zabrinuo se Aša.
‘‘Mojsije sebe drži glasnikom svog jedinog Boga, toga Jahve koji mu je
zapovjedio da izvede Židove iz Egipta ‘‘objasni Ameni.
‘‘Hoćeš reći... sve Židove?’’
‘‘Prema njegovim riječima, radi se o narodu koji ima pravo na
nezavisnost.’’
‘‘Baš čudno, doista!’’
‘‘Ne samo da je Mojsija nemoguće urazumiti, on i prijeti.’’
‘‘Bojiš li ga se?’’
‘‘Strahujem da naš prijatelj Mojsije ne postane opasan neprijatelj ‘‘reče
Ramzes otvoreno, ‘‘a ja sam naučio više ne podcjenjivati svoje protivnike,
zato mi je Setauova prisutnost neophodna.’’
‘‘Kakva zbrka ‘‘reče Aša sa žaljenjem. ‘‘Mojsije je uvijek bio snažna i
pravedna ličnost.’’
‘‘On je to još uvijek, ali je svoje sposobnosti stavio u službu dogme i
definitivne istine.’’
‘‘Plašiš me, Ramzese, da taj rat ne bude gori od onog s Hetitima?’’

Setau stavi svoje velike šake na krhka Khaova ramena.

‘‘Za ime svih zmija na zemlji, pa ti si postao čovjek! ‘’
Kontrast između njih dvojice bio je dirljiv. Kha, stariji Ramzesov sin, bio
je mladi pisar blijedog tena i nježne građe. Setau, zdepast, muževan, tamne
kože, snažnih mišića, četvrtaste glave, loše obrijan, u tunici od antilopine
kože s bezbroj džepova, sličio je na avanturista i tragača za zlatom.
Na prvi pogled, nitko ne bi mogao ni pomisliti kakvo ih je prijateljstvo
povezivalo. Kha je smatrao Setaua svojim učiteljem koji ga je prvi uveo u
tajna znanja, dok je Setau u Khau gledao iznimno biće sposobno ući bit
misterija.
‘‘Bojim se da nisi napravio gomilu gluposti otkad sam otišao ‘‘reče Setau.
Kha se nasmije.
‘‘Pa dobro... nadam se da vas nisam razočarao.’’
‘‘Znam da si napredovao!’’
‘‘Obavljam neke ritualne obrede u hramu, to je istina. Ali, nisam imao
izbora. Uostalom... vrlo sam sretan zbog toga.’’
‘‘U pravi trenutak, dečko moj! Ali, reci mi... Ne vidim ni amulet oko tvog
vrata, ni traku oko ruke.’’
‘‘Skinuo sam ih kada sam išao na čišćenje, u hramu, a poslije ih nisam
našao. Budući da ste se vratili, nemam se čega bojati, tim više što me štiti i
magija obreda.’’
‘‘Ipak bi trebao nositi amulete.’’
‘‘Da li ih vi nosite, Setau?’’
‘‘Imam antilopsku kožu.’’
Jedna strijela se zabi posred cilja, na iznenađenje ove dvojice koji su se
našli na putu opasnom oružju, budući da su na tom mjestu vježbali elitni
strijelci. Baš tu im je kralj zakazao sastanak.
‘‘Ramzes je kao i uvijek vrlo vješt ‘‘zaključi Setau.
Kha pogleda svog oca koji je odlagao luk koji je jedino on mogao zategnuti
i koji je koristio u bitci kod Kadeša. Kraljev stas kao da se još više proširio.
Samom svojom nazočnošću, utjelovljivao je vrhovni autoritet.
Kha se ničice pokloni pred čovjekom koji je bio više od njegovog oca.
‘‘Zašto si nas pozvao? ‘‘upita Setau.
‘‘Zato što ćete mi ti i moj sin pomagati u borbi, i zato što će trebati dobro
gađati.’’
‘‘Bojim se da za to nisam dovoljno sposoban ‘‘Kha reče bez oklijevanja.
‘‘Ne brini, sine, ta će se bitka voditi duhom i magijom.
‘‘Ja samo pripadam osoblju Amonovog hrama i...’’
‘‘Svećenici su te jednoglasno izabrali za starješinu njihove zajednice.’’
‘‘Ali... ja imam samo dvadeset godina!’’
 ‘‘Kakve veze s tim imaju godine, uostalom, odbio sam njihov prijedlog.’’
Kha odahne.
‘‘Stigla mi je loša vijest ‘‘nastavi Ramzes. ‘‘U Memphisu je umro veliki
Ptahov svećenik. A ja sam izabrao tebe, sine, da ga naslijediš.’’
‘‘Ja, veliki Ptahov svećenik... Ali, to je...’’
‘‘To je moja volja. U tom svojstvu bit ćeš prisutan zajedno s plemićima
pred kojima se Mojsije želi pojaviti.’’
‘‘Što taj misli? ‘‘pitao se Setau.
‘‘Budući da sam odbio pustiti Židove u rizičan odlazak u pustinju, Mojsije
prijeti Egiptu strašnim nesrećama koje će njegov Bog na nas poslati.
Očekujem da veliki Ptahov svećenik i najbolji od mojih čarobnjaka razbiju
njegove iluzije.’’

U društvu s Aronom, Mojsije se pojavio na ulaznim vratima sale za

prijeme u palači u Pi Ramzesu koju su budno nadzirali Seramana i počasna
straža. Dok je Židov prolazio, Seramana mu dobaci ljutit pogled, da je on na
faraonovom mjestu, bacio bi ovog buntovnika u podzemnu tamnicu ili, još
bolje, otjerao bi ga u pustinju. Stari gusar uzdao se u svoj instinkt, taj Mojsije
nema drugih namjera nego naštetiti Ramzesu.
Prolazeći središnjim predvorjem, između dva reda stupova, vođa i
glasnogovornik židovskog naroda zaključi, ne bez zadovoljstva, da je
prijemna sala lijepo ukrašena.
S desne kraljeve strane sjedio je njegov sin Kha, odjeven u kožu pantere
ukrašenu zlatnim zvjezdicama. Unatoč mladosti, Kha je zauzeo vrlo visok
položaj, zbog širine njegovog duha i znanja, nijedan svećenik se nije pobunio
protiv tog imenovanja. Na starijem faraonovu sinu bilo je sada da dokaže
svoje kvalitete primajući božanske poruke i prenoseći ih u hijeroglife. Svi su
ga pozorno promatrali jer je upravo on trebao nastaviti tradiciju iz vremena
piramida, tog zlatnog doba tijekom kojeg su ustanovljene stvaralačke
vrijednosti egipatske civilizacije.
Mojsije je bio iznenađen ovom nominacijom, ali vidjevši Khaa izbliza,
prepoznao je izuzetnu spremnost i zrelost ovog mladog čovjeka. Bez ikakve
dvojbe, bit će opasan protivnik.
A što tek reći o osobi koja je sjedila lijevo od faraona? Setau, krotitelj
zmija i doista vrhunski čarobnjak u kraljevstvu!
Setau koji je, kao i Ramzes, bio jedan od njegovih prijatelja iz vremena
univerziteta, kao i Ameni, koji je sjedio iza njih, već spreman loviti i
zapisivati bitne stvari iz rasprave.
Mojsije se nije rado sjećao godina kada je svojim radom doprinosio
veličini Egipta. Njegova prošlost bila je mrtva onog dana kada mu je Jahve
povjerio misiju, stoga nije imao pravo vraćati se vremenu koje je zauvijek
prošlo.
Mojsije i Aron stali su u podnožju stepeništa koje je vodilo na platformu
gdje su sjedili faraon i njegovi velikodostojnici.
‘‘Što je to što želite raspraviti pred ovim dvorom? ‘‘upita Ameni.
‘‘Nemam namjeru raspravljati ‘‘odgovori Mojsije ‘‘već tražiti ono što mi
pripada, u skladu s Jahvinom željom, neka mi faraon dopusti napustiti
Egipat na čelu mog naroda.’’
‘‘Zahtjev se odbija, zbog javne sigurnosti.’’
‘‘To odbijanje predstavlja uvredu Jahve.’’
‘‘Jahve ne vlada u Egiptu, koliko mi je poznato.’’
‘‘Pa ipak, Njegov bijes bit će strašan! Bog me štiti, i On će učiniti čudesa da
bi pokazao Svoju moć.’’
‘‘Dobro te poznajem, Mojsije. Imamo čak i zajedničke prijatelje. Još od
univerzitetskih dana, ti nisi živio u oblacima.’’
‘‘Ti si egipatski pisar, Ameni, a ja sam vođa židovskog naroda. Sam Jahve
mi je progovorio, i ja ću to dokazati!’’
Aron baci svoj štap na pod, dok ga je Mojsije fiksirao intenzivnim
pogledom. Čvorovi na drvu oživješe, štap počne vijugati i pretvori se u
zmiju.
Nekoliko se preplašenih dvorjana razbježalo, zmija se uputila prema
Ramzesu koji nije pokazao nikakav strah. Setau se sagne i dohvati zmiju za
rep.
Povici oduševljenja propratili su taj čin, a potom su se začuli i drugi
poklici kada se u Setauovim rukama zmija ponovno pretvorila u štap.
‘‘Osobno sam naučio Mojsija ovom čarobnjačkom triku, u haremu u Mer
Uriju. Prošlo je od tada dosta godina. Trebao si malo više napredovati da bi
zasjenio faraonove savjetnike i egipatski dvor.’’
Mojsije i Setau gledali su se oči u oči. Nestalo je svakog prijateljstva među
njima.
‘‘Za tjedan dana ‘‘proreče prorok, ‘‘nova će nesreća snaći narod!’’
48

Dok je Noćobdija čuvao stražu, drijemajući u sjeni tamarisa, Nefertari se

gola kupala u bazenu koji je bio najbliži palači. Voda je uvijek bila čista
zahvaljujući lamelama od bakra pričvršćenim za kamenje, biljkama koje su
uništavale bakterije i sustavu kanala koji je redovito osiguravao novi dotok
vode. Osim svega navedenog, jedan stručnjak je, u pravilnim razmacima,
bacao u vodu prah na bazi bakarnih soli.
S približavanjem ljetnog razdoblja, toplina je postajala nepodnošljiva.
Prije negoli će započeti s primanjima, kraljica je voljela uživati u ovom
trenutku u kojem je sretna i opuštenog tijela, osjećajući se laka kao pero,
puštala da joj misli slobodno lutaju. Plivajući, Nefertari je razmišljala o
riječima, nekad ohrabrujućim a ponekad strogim, koje će uputiti svojim
sugovornicima, čije su se molbe i zahtjevi jednostavno natjecali u
neodložnosti.
Odjevena u haljinu čije su joj naramenice ostavljale gole grudi, raspuštene
kose, Izet se tiho približavala bazenu. Ona, koju su svi smatrali "lijepom",
osjećala se gotovo ništavnom u usporedbi s Nefertari. Svaki kraljičin pokret
bio je profinjen, svaki položaj njezina tijela izgledao je kao da je izašao ispod
kista nekog velikog majstora koji je znao kako upisati savršenu ljepotu u
tijelo jedne žene.
Nakon mnogo premišljanja i rasprava s Dolantom, koja je uvijek bila
žestoka, Izet je donijela konačnu odluku. Ovoga puta morat će nešto
napraviti.
Ispraznivši svoj duh od svakog straha, Izet napravi korak bliže bazenu.
Djelovati... Ne smije više odustati od svog cilja. Nefertari opazi Izet.
‘‘Dođi se okupati!’’
‘‘Ne osjećam se dobro, Veličanstvo.’’
Kraljica lagano dopliva do ruba bazena i popne se kamenim stepenicama.
‘‘Što te muči?’’
‘‘Ne znam.’’
‘‘Da li ti Merneptah zadaje brige?’’
‘‘Ne, on se divno ponaša, a njegova me čvrstina svakog dana iznenađuje.’’
‘‘Ispruži se pokraj mene na tople pločice.’’
‘‘Oprostite, ali loše podnosim sunce.’’
Nefertarino tijelo očaravalo je dušu. Nije li bilo nalik na tijelo Zapadne
boginje čiji je osmjeh obasjavao i ovaj i onaj svijet? Ispružena na leđima,
ruku opuštenih pored tijela, zatvorenih očiju, bila je istovremeno bliska i
neuhvatljiva.
‘‘Zašto si uznemirena, Izet?’’
Ponovno, sumnja preplavi drugu Ramzesovu suprugu, treba li slijediti
svoju odluku ili pobjeći, pa makar zbog toga ispala luda? Na sreću, Nefertari
je nije gledala. Ne, ova prilika je tako dobra. Izet je ne smije propustiti.
‘‘Veličanstvo... Veličanstvo, željela bih...’’
Lijepa Izet klekne pokraj Nefertarinog lica, kraljica je ostala nepomična,
odjevena u svjetlost.
‘‘Veličanstvo, željela sam vas ubiti.’’
‘‘Ne vjerujem ti, Izet.’’
‘‘Da, morala sam vam priznati. Toliko me je to mučilo, da je postalo
neizdrživo. Sada, eto, znate.’’
Kraljica otvori oči, uspravi se i uzme Izet za ruku.
‘‘Tko je to pokušao od tebe napraviti zločinca?’’
‘‘Vjerovala sam da ne volite Ramzesa i da slijedite samo svoju ambiciju.
Bila sam glupa i slijepa! Kako sam mogla povjerovati tim nedostojnim
klevetama?’’
‘‘Svatko od nas prolazi trenutke slabosti, Izet. Zlo pokušava ovladati
našom sviješću i ugušiti srce. Ti si se oduprla tom strašnom napadu, zar to
nije najvažnije?’’
‘‘Sramim se, toliko se sramim. Kada budete odlučili predati me sudu,
prihvatit ću svoju kaznu.’’
‘‘Tko ti je lagao o meni?
‘‘Želim priznati svoju pogrešku, Veličanstvo, a ne biti potkazivačica.’’
‘‘Iako si pokušala mene uništiti, pravi je cilj ustvari bio Ramzes. Na njega
je trebalo udariti, stoga mi duguješ istinu, Izet, ako voliš kralja.’’
‘‘Vi me ne mrzite?’’
‘‘Ti nisi ni ambiciozna, ni intrigantica, i imaš hrabrosti prepoznati svoje
greške. Ne samo da te ne mrzim, već te još više cijenim.’’
Izet zaplaka i otvori srce pred kraljicom.

Na obali Nila, Mojsije je okupio na tisuće Židova koje je pratilo još više
radoznalaca iz različitih gradskih četvrti. Kružile su glasine da će židovski
ratnički Bog ostvariti veliko čudo, dokazujući time da je On moćniji od svih
egipatskih bogova zajedno. Ne bi li faraon trebao ispuniti prorokov zahtjev?
 Suprotno Amenijevom i Seramaninom mišljenju,Ramzes je odlučio
dopustiti manifestaciju. Smatrao je da bi slanje vojske i policije da rastjeraju
skup bilo shvaćeno kao pretjerana mjera. Ni Mojsije ni Židovi nisu remetili
javni red, a putujući trgovci uvijek se vesele ovakvom okupljanju gomile.
Sa terase na palači, Ramzes je promatrao rijeku na čijoj obali se okupila
nestrpljiva masa svijeta, ali on je razmišljao o strašnom otkriću koje mu je
Nefertari priopćila.
‘‘Postoji li ikakva sumnja?’’
‘‘Ne, Ramzese, Izet je bila iskrena.’’
‘‘Morao bih je strogo kazniti.’’
‘‘Molim te za milost, iz ljubavi prema tebi zamalo je počinila užasno djelo.
Ali, nije se dogodilo ništa strašno, a zahvaljujući njoj, znamo da te tvoja
sestra Dolanta mrzi do te mjere da je spremna na zločin.’’
‘‘Nadao sam se da je uspjela pobijediti demone koji su joj toliko godina
izjedali dušu. Međutim, prevario sam se. Nikada se ona neće promijeniti.’’
‘‘Hoćeš li izvesti Dolantu pred sud?’’
‘‘Poreći će i optužit će lijepu Izet da je sve izmislila. Proces bi završio
skandalom.’’
‘‘Zar će ona koja je poticala na zločin ostati nekažnjena?’’
‘‘Ne, Nefertari, Dolanta se poslužila Izet, mi ćemo se poslužiti Dolantom.’’
Nešto se događalo na obali i čuli su se krici.
Kada je Mojsije bacio štap u Nil, voda se obojila u crveno. Prorok sakupi
malo vode u jedan pehar i izlije ju na zemlju.
‘‘Budite svi svjedoci ovog čuda! Po Jahvinoj volji, voda Nila se pretvorila u
krv. A ako Njegova želja ne bude ispunjena, krv će se proširiti po svim
kanalima u zemlji, i ribe će uginuti. To je prva pošast od koje će Egipat
stradati.’’
Sa svoje strane, Kha sakupi malo čudne vode, oporog mirisa.
‘‘Ništa od svega toga neće se dogoditi, Mojsije. Ono što si ti prorekao samo
je crvena voda od plodova. Tijekom nekoliko sljedećih dana, ova voda neće
biti za piće, i ne bi trebalo jesti ribu. Ako bi se doista radilo o čudu, onda bi
ga trebalo pripisati samoj prirodi čije zakone mi, ustvari, moramo
poštovati.’’
Mladi i nježni Kha nije pokazivao strah pred Mojsijem koji je u odnosu na
njega izgledao kao grdosija. Židov potisne ljutnju.
‘‘To je lijepa priča, ali kako objašnjavaš to što je moj štap izazvao nalet
krvave vode?’’
 ‘‘Tko uopće osporava Mojsiju proročke osobine? Ti si osjetio trenutak
kada se voda mijenja, pod silom koja dolazi s Juga, i znao si dan kada će se
pojaviti crveni tok. Ti ovu zemlju poznaješ isto tako dobro kao i ja, nijedna
njena tajna nije ti nepoznata.’’
‘‘Do sada ‘‘zagrmje Mojsije, ‘‘Jahve se zadovoljavao upozorenjima! Budući
Egipat i dalje uporno sumnja, On će poslati nove, još strašnije pošasti.’’
49
Aša je osobno odnio pismo velikoj kralj evskoj supruzi, koja je s
Ramzesom razgovarala o upravljanju žitnicama.
‘‘Evo odgovora koji ste čekali, Veličanstvo. Stiglo je od carice Putuhepe.
Nadam se da vas sadržaj neće razočarati.’’
Pločica, uvijena u skupocjenu tkaninu, bila je označena Putuhepinim
pečatom.
‘‘Biste li nam ga pročitali, Aša? S jedne strane, vi sjajno čitate hetitsko
pismo, a s druge, obavijesti koje su došle iz Hatuše tiču se i vas.’’
Egipatski šef diplomacije pročita pismo.
Mojoj sestri, kraljici Nefertari, supruzi sunca, Ramzesa Velikog.
Kako se osjeća moja sestra, je li njezina obitelj dobrog zdravlja, da li su im
konji divni i snažni? U Hetitijuje stiglo lijepo vrijeme. Da li u Egiptu traje berba
prinosa?
Primila sam dugačko pismo moje sestre Nefertari i pročitala sam ga vrlo
pozorno. Car Hatušil se snažno protivi Uri Tešupovom boravku u Pi Ramzesu.
Uri Tešup je zao čovjek, nasilnik i kukavica. Zaslužuje da bude izručen i
doveden u Hatušu da bi mu se sudilo. Car Hatušil o tome ne želi pregovarati.
Međutim, mir između naše dvije zemlje predstavlja dovoljno veliki ideal koji
zaslužuje i određene žrtve. Podrazumijeva se, oko Uri Tešupa nemoguće je
postići dogovor i car zahtijeva njegovo izručenje. Pa ipak, ja sam se kod njega
založila za to da spozna faraonovu ispravnost zato što poštuje danu riječ.
Kako bismo, u suprotnom, mogli ukazati povjerenje vladaru koji ne drži do
svojih obećanja?
Dakle, premda slučaj izdajnika Uri Tešupa ne može biti predmetom
nagodbe, zašto to pitanje ne bismo smatrali riješenim, kako bismo mogli
napredovati po pitanju sklapanja primirja? Sastavljanje tog dokumenta dugo
će trajati, stoga bi bilo mudro započeti s pregovorima.
Da li kraljica Egipta, moja sestra, dijeli moje mišljenje? Ukoliko je tako, bilo
bi dobro da nam što prije pošaljete diplomata visokog ranga, koji uživa
faraonovo povjerenje. Predlažem da to bude Aša.
Mojoj sestri, kraljici Nefertari, u prijateljstvu.
‘‘Prisiljeni smo odbiti ovaj prijedlog ‘‘izjavi Ramzes sa žaljenjem.
‘‘Zašto bismo ga odbili? ‘‘upita Aša.
 ‘‘Zato što se radi o zamci čiji je cilj osveta. Car ti ne oprašta to što si
omogućio Uri Tešupu da izađe iz zemlje. Ako odeš tamo, više se nećeš
vratiti.’’
‘‘Ja ovo pismo razumijem na drukčiji način, Veličanstvo. Kraljica Nefertari
znala je pronaći dovoljno uvjerljive razloge, dok carica Putuhepa potvrđuje
svoju želju za mirom. Imajući u vidu kakav utjecaj ona ima na cara, to bi bio
odlučujući korak!’’
‘‘Aša je u pravu ‘‘procijeni Nefertari, ‘‘moja sestra Putuhepa savršeno je
dobro razumjela smisao poruke koju sam joj poslala. Nemojmo više pričati o
Uri Tešupu i započnimo pregovore da bismo pripremili uvjete za mir, kako u
formi tako i u biti.’’
‘‘Ali, Uri Tešup nije iluzija! ‘‘primijeti Ramzes.
‘‘Ima li potrebe da još bolje pojasnim svoju poziciju kao i onu moje sestre
Putuhepe? Hatušil traži Uri Tešupovo izručenje, a Ramzes to odbija. Neka
svaki od njih ostane nepopustljiv i čvrst u svom stavu, a pregovori neka
napreduju. Zar nije to ono što se zove... diplomacija?’’
‘‘Ja imam povjerenja u Putuhepu ‘‘doda Aša.
‘‘Ako ste se ti i kraljica udružili protiv mene, kako se mogu oduprijeti?
Poslat ćemo im jednog diplomata, ali to nećeš biti ti.’’
‘‘Nemoguće, Veličanstvo. Jasno je da je caričina želja naredba. A tko drugi,
osim mene, bolje poznaje Hetite?’’
‘‘I ti si spreman na sebe preuzeti takav rizik, Aša?’’
‘‘Propustiti ovakvu prigodu za mir bio bi zločin. Sve bi naše snage trebalo
podrediti tome cilju. Učiniti nemoguće... nije li upravo to odlika tvoje
vladavine?’’
‘‘Rijetko te viđam tako raspoloženog.’’
‘‘Volim zabave i zadovoljstva, a rat ne spada u moje omiljene zabave.’’
‘‘Ja mir neću zaključiti pod svaku cijenu, u svakom slučaju, Egipat neće
biti gubitnik.’’
‘‘Svjestan sam određenih poteškoća u tom smislu, ali to čini dio moga
zanata. Radit ćemo naporno nekoliko dana kako bismo naposljetku dotjerali
tekst koji ćemo predložiti, ja ću posjetiti nekoliko dragih prijateljica, a onda
ću krenuti kod Hetita. I uspjet ću, jer ti to očekuješ.’’

U prvi trenutak, ona iznenada poskoči, a potom se ukoči na metar od

Setaua koji je, sjedeći na obali, sa zadovoljstvom promatrao promjenu vode
u Nilu, koja je ponovno bila za piće. Druga, za njom treća, okretne, vješte,
blijedozelene boje, raskošne žabe iskakale su iz mulja koji je rijeka taložila
na egipatskoj zemlji da bi je ognojila i osigurala hranu faraonovom narodu.
Na čelu velike povorke, Aron ispruži štap iznad Nila i progovori gromkim
glasom.
‘‘Budući da faraon odbija pustiti Židove da izađu iz Egipta, evo, nakon što
se voda pretvorila u krv, i druge pošasti koju je Jahve poslao na svoje
ugnjetače, žabe, na tisuće žaba koje će se svuda pojaviti, u radionicama,
kućama, u odajama bogataša!’’
Setau se mirnim korakom vratio u svoj laboratorij gdje je Lotus
pripremala nove lijekove zahvaljujući izvrsnom otrovu kobri koje su
uhvatili u okolini Abu Simbela. A odatle su dolazile dobre vijesti, građevina
je napredovala. Krotitelju zmija i njegovoj ženi žurilo se tamo vratiti, čim im
Ramzes bude dopustio.
Setau se nasmiješi. Ni on ni Kha neće imati razloga boriti se protiv Arona i
te najavljene pošasti. Mojsijev pomagač se trebao raspitati kod svog vođe
prije negoli je prorekao nesreću koja neće uplašiti nijednog Egipćanina.
U tom razdoblju godine, veliko razmnožavanje žaba nije predstavljalo
ništa nenormalno i, štoviše, narod ih je smatrao povoljnim predznakom. U
hijeroglifskom pismu, znak za žabu predstavljao je brojku, sto tisuća, dakle,
njime se označavalo nemjerljivo mnoštvo, povezano s obilnošću koju je
izazivao prirast.
Promatrajući metamorfoze ovih vodozemaca, svećenici iz prvih dinastija
u tome su vidjeli neprestane promjene života. Žaba je, osim toga, u svijesti
naroda istovremeno bila simbol sretnog rođenja, u smislu brojnih faza
razvoja od embrija do djeteta, kao i vječnosti koja postoji kroz vrijeme i
izvan njega.
Već sljedećeg dana, Kha je besplatno razdijelio amulete od fajanse u
obliku žabe. Stanovništvo u prijestolnici, oduševljeno ovim neočekivanim
darom, izvikivalo je Ramzesovo ime i osjećalo zahvalnost prema Aronu i
Židovima, zahvaljujući njihovoj agitaciji, veliki broj skromnih ljudi postali su
vlasnici dragocjenog predmeta.
Aša je posljednji put pregledao nacrt mirovnog ugovora na kojem je radio
zajedno s kraljevskim parom. Bilo je potrebno više od mjesec dana
intenzivnog rada da bi se odmjerila svaka riječ, dok se osobito korisnim
pokazalo ponovno Nefertarino čitanje teksta. Kao što je Aša i pretpostavljao,
Ramzesovi zahtjevi koji su se ticali pregovora bili su teški, pa ipak, Ramzes
nije tretirao Hetite kao pobijeđene, već prije kao partnere koji će u ovom
dogovoru za sebe pronaći mnoge prednosti. Ako Putuhepa doista želi mir,
igra bi mogla početi.
Ameni je donio divan papirus u boji ambre, na koji je Ramzes osobno
napisao svoje uvjete.
‘‘Stanovnici četvrti na jugu uputili su mi žalbu, napala ih je najezda
komaraca.’’
‘‘U ovo doba godine, oni se razmnožavaju kada se strogo ne poštuju
pravila higijene. Jesu li zaboravili isušiti baru?’’
‘‘Prema Aronovim tvrdnjama, Veličanstvo, to je ta pošast koju je Jahve
poslao na Egipat. Mojsijev učenik štapom je udario po prašini na zemlji, koja
se potom pretvorila u roj komaraca, a ti bi u tome trebao prepoznati utjecaj
jednog osvetoljubivog Boga.’’
‘‘Naš prijatelj Mojsije i dalje dokazuje svoju tvrdoglavost ‘‘primijeti Aša.
‘‘Odmah pošalji službu za dezinsekciju u južni kvart ‘‘zapovjedi Ramzes
Ameniju, ‘‘i oslobodi stanovništvo te najezde.’’
Obilan prinos obećavao je sretnu budućnost. Ramzes je održao obred
zore u Amonovom hramu i priuštio sebi šetnju po pristaništu, u Krvnikovom
društvu, prije nego što se vrati u palaču da bi napisao pismo Hatušilu, koje
će popratiti njegove prijedloge za mir.
Iznenada, Mojsijev štap udari po drvenim pločicama. Ogromni lav je, bez
režanja, fiksirao pogledom Židova.
‘‘Pusti moj narod da ide, Ramzese, da bi Jahvi odali počast koju On od njih
očekuje.’’
‘‘Zar nismo rekli sve o tome, Mojsije?’’
‘‘Nesreće i pošasti otkriće ti Jahvinu volju.’’
‘‘Čujem li ja to svog prijatelja da izgovara ovako čudne riječi?’’
‘‘Nema više prijateljstva! Ja sam Jahvin glasnik, a ti si bezbožni faraon.’’
‘‘Kako da te izliječim od tog sljepila?’’
‘‘Ti si slijep!’’
‘‘Idi svojim putem, Mojsije, ja ću ići svojim, što god da se dogodilo.’’
‘‘Napravi mi jednu uslugu, dođi vidjeti stada moje židovske braće.’’
‘‘Što u tome ima posebnoga?’’
‘‘Dođi, molim te.’’
Krvnik, Seramana i odred plaćenika pratili su vladara. Mojsije je okupio
židovska stada u jednom močvarnom području. Oko životinja, koje su tužno
mukale, okupilo se na tisuće obada koji im nisu davali mira.
‘‘Evo četvrte pošasti koju je Jahve pustio ‘‘otkri Mojsije, ‘‘dovoljno će biti
da pustim životinje i obadi će osvojiti tvoj grad.’’
‘‘Glupa zamisao. Je li baš toliko neophodno da ih držiš u takvoj prljavštini
i da ih mučiš?’’
‘‘Trebamo Jahvi žrtvovati ovnove, krave i druge životinje koje Egipćani
smatraju svetima. Ako proslavimo naše obrede u tvojoj zemlji, izazvat ćemo
bijes seljaka. Dopusti nam da odemo u pustinju, ili će obadi napasti tvoja
stada.’’
‘‘Seramana i odred vojnika pratit će tebe, tvoje svećenike i bolesne
životinje, u jedno područje pustinje gdje ćete prinijeti svoje žrtve. Ostatak
stada bit će opran i odveden na ispašu. Potom ćete se vratiti u Pi Ramzes.’’
‘‘To je samo predah, Ramzese. Već sutra bit ćeš primoran dopustiti
Židovima da izađu iz Egipta.’’
50

Treba jače udariti ‘‘procijeni Ofir ,‘‘mnogo jače.

‘‘Zar nismo uspjeli prinijeti žrtvu Jahvi u pustinji, onako kako je On
zahtijevao? ‘‘primijeti Mojsije. ‘‘Ramzes je popustio, i još će popustiti.’’
‘‘Pa i njegovo strpljenje ima granice.’’
‘‘Jahve nas štiti.’’
‘‘Imam jednu drugu ideju, Mojsije, ideju koja će se smatrati petom pošasti
i koja će duboko pogoditi faraona.’’
‘‘Nije na nama da o tome odlučujemo, već na Jahvi.’’
‘‘Možda bismo ga mogli na silu potaknuti? Ramzes je tvrdoglavi tiranin
kojeg isključivo natprirodne pojave mogu natjerati na povlačenje. Pustite
me da vam pomognem.’’
Mojsije dade svoj pristanak.
Kada je otišao od proroka, Ofir se sastao sa svojim suučesnicima,
Amosom i Baduhom. Dvojica Beduina nastavili su s prikupljanjem
naoružanja koje su ostavljali u podrumima u židovskom kvartu. Tek su bili
došli iz sjeverne Sirije gdje su stupili u vezu s hetitskim glasnicima. Mag je
bio nestrpljiv da što prije sazna novosti, i da vidi kakve su mu instrukcije.
Amos je nauljio svoju ćelavu glavu.
‘‘Car Hatušil je bijesan ‘‘otkrio je, ‘‘zato što Ramzes odbija izručiti Uri
Tešupa. Zbog toga je spreman obnoviti rat.’’
‘‘Savršeno! Što od mene očekuje?’’
‘‘Zapovijedi su jednostavne, nastavite s agitacijom među Židovima,
stvarajte probleme u zemlji gdje god stignete kako biste oslabili Ramzesa,
izvucite nekako Uri Tešupa i otpremite ga u Hatušu. Ili ga jednostavno
ubijte.’’

Čovjek po imenu Iskrivljeni Prsti bio je seljak zaljubljen u svoj komad

zemlje i svoje stado krava, nekih dvadesetak životinja, gracioznih i ljupkih,
iako je najstarija među njima imala naprasit karakter i nije dozvoljavala
svakome da joj priđe. Iskrivljeni Prsti provodio je mnogo vremena
razgovarajući s njom.
Jutrom bi ga budila Rukina, prava đavolica, tako što bi mu lizala čelo, dok
bi on uzalud pokušavao da je uhvati za uho, i na kraju bi uvijek ustao.
 Tog je jutra sunce već visoko odskočilo kada je Iskrivljeni Prsti izašao iz
kuće.
‘‘Rukina... Kuda si otišla, Rukina?’’
Iskrivljeni Prsti protrlja oči, napravi nekoliko koraka po polju, a tada
ugleda kravu kako leži na boku.
‘‘Što ti je, Rukina?’’
Isplaženog jezika, staklastih očiju, nadutog trbuha, lijepa krava je umirala.
Nešto dalje od nje, druge dvije životinje već su bile uginule.
U panici, Iskrivljeni Prsti otrči do sela potražiti pomoć veterinara. Ovog su
već odavno probudili drugi seljaci kojima se dogodila ista tragedija.
‘‘Epidemija! ‘‘vikao je Iskrivljeni Prsti. ‘‘Treba odmah obavijestiti dvor!’’
Kada je Ofir, smješten na terasi svoje kuće, ugledao kolonu bijesnih i
zabrinutih seljaka, znao je da su njegovi nalozi dobro provedeni u djelo.
Time što su otrovali nekoliko krava dvojica Beduina, Amos i Baduh,
napravili su lijepu zbrku.
Nasred avenije koja je vodila prema palači, Mojsije zaustavi povorku.
‘‘Vi ste žrtve pete pošasti koju je Jahve poslao na Egipat! Njegova ruka će
ošinuti sva stada, kuga će pogoditi i velike i male životinje! Samo će stada
koja pripadaju mojoj židovskoj braći biti pošteđena.’’
Seramana je s brojnim vojnicima bio spreman potisnuti seljake, kada se
pojavila Lotus, jašući na crnom konju u velikom galopu, i stala blizu
uznemirene gomile.
‘‘Ne dajte se prevariti ‘‘reče mirnim glasom, ‘‘ne radi se ni o kakvoj
epidemiji, nego o trovanju. Do sada sam spasila dvije krave muzare a, uz
pomoć veterinara, izliječit ću i druge životinje koje još nisu podlegle.’’
Seljacima se vrati nada. A kada je ministar poljoprivrede najavio da će
faraon nadoknaditi sve izgubljene krave sredstvima iz državnog proračuna,
svi su se potpuno smirili.
Ofiru i njegovim suučesnicima ostalo je još dovoljno otrova da nastave
pomagati Mojsiju, a da mu ništa o tome ne govore. Koristeći stari magijski
recept, po Jahvinom nalogu, prorok je napunio šake čađu i bacio ga u zrak,
namjeravajući njime zasuti ljude i životinje i izazvati im prišteve na koži.
Ova šesta pošast trebala je biti dovoljno strašna i natjerati faraona da
popusti.
Ofir je imao drugu zamisao. Smatrao je da na faraona najveći dojam može
ostaviti nešto što bi pogodilo njegove najbliže. Ćelavi Amos, kojeg nije bilo
lako prepoznati zbog perike koja mu je prekrivala pola čela, odnio je
otrovanu hranu u dvorsku kuhinju gdje se pripremao objed za Amenija i
njegove službenike.
Kada je Ameni došao podnijeti kralju uobičajeni izvještaj, Ramzes je na
njegovim obrazima primijetio neobično crvenilo.
‘‘Jesi li se ozlijedio?’’
‘‘Ne, ali ove me bubuljice na licu sve više bole.
‘‘Pozvat ću doktora Pariamahua.’’
Dvorski liječnik je dotrčao, zadihan, u pratnji predivne mlade djevojke.
‘‘Da li vam je loše, Veličanstvo?’’
‘‘Vi dobro znate, dragi doktore, da ja ne znam za bolest. Hoćete li, molim
vas, pogledati mog osobnog tajnika.’’
Pariamahu se ustrčao oko Amenija, potapšao ga po koži na ruci, opipao
mu puls i prislonio uho na njegov grudni koš.
‘‘Na prvi pogled ništa neobično. Moram razmisliti.’’
‘‘Ako se radi o koprivnjači izazvanoj probavnim tegobama ‘‘predloži
mlada djevojka stidljivim glasom ‘‘ne bi li bilo potrebno pripremiti lijek od
voća uvijenog u sikomoru, anisa, meda, smole i komorača, s tim da se stavlja
kao oblog i uzima kao napitak?’’
Doktor Pariamahu napravi važan izgled.
‘‘To možda nije loša ideja... Pokušajmo, pa ćemo vidjeti. Otiđite u
laboratorij, draga djevojko, i pripremite taj lijek.’’
Nakon što se poklonila, tresući se pred vladarom, mlada djevojka istoga
časa nestane.
‘‘ Kako se zove djevojka koja vam pomaže? ‘‘upita Ramzes.
‘‘Neferete, Veličanstvo, ali, nemojte joj pridavati previše pozornosti, ona
je tek početnica.’’
‘‘Izgleda mi dovoljno upućena.’’
‘‘Samo je ponovila recept kojem sam je ja naučio. Ona je obična
pomoćnica, bez velike budućnosti.’’
Ofir je bio zamišljen.
Mala epidemija koprivnjače bila je suzbijena lijekovima, a Ramzes i dalje
nije mijenjao svoj stav. Mojsije i Aron su kontrolirali Židove čija je pobuna,
organizirana u pogrešnom trenutku, samo izazvala nasilnu intervenciju
policije i Seramane.
Ovome bi se moglo pridodati i nagao prekid odnosa s Dolantom,
kraljevom sestrom. Nije bilo nikakve dvojbe da je ona podbacila. Nefertari je
i dalje bila živa i nije izgledalo da joj bilo što remeti zdravlje. Osjećajući se
nesigurnom, Dolanta se više nije usuđivala, čak ni noću, doći u židovski
kvart. Ofir je tako ostao i bez njezinih izravnih informacija o zbivanjima na
dvoru.
Neuspjeh, međutim, nije spriječio hetitskog špijuna da i dalje potpiruje
pobunu medu Židovima, jedna tvrđa frakcija, nastala Mojsiju i Aronu iza
leđa, postajala je sve opasnija.
Međutim, organizacija Uri Tešupovog izvlačenja bila je teška. Smješten u
jednoj vili koju su danonoćno čuvali Seramanini ljudi, Uri Tešup je ustvari
bio zatvoren i potrošen čovjek. Ofir se pitao nije li možda bolje ukloniti ga i
tako što prije steći Hatušilovu milost, nego poduzimati neke nerazumne
pokušaje njegovog izručenja. Inteligentan, lukav i nemilosrdan, novi car je
dosljedno slijedio put koji je zacrtao Muvatal.
Ofir je sačuvao jednog suučesnika na kojeg još nitko nije sumnjao,
diplomata Mebu. Unatoč njegovim osrednjim sposobnostima, on će mu
pomoći da makne Uri Tešupa.

Aša je svoju pratnju sveo na minimum, jer je šef egipatske diplomacije,

suprotno onome što je rekao Ramzesu, smatrao da su mu izgledi jedan
naprama sto da bude lijepo primljen u hetitskoj prijestolnici. U očima
novoga cara, on je bio sumnjiv čovjek koji je omogućio Uri Tešupu da
izbjegne kaznu. Hoće li se Hatušil pokazati osvetoljubivim više nego politički
promišljenim? Ako popusti mržnji, uhitit će ga, a možda i ubiti sve članove
diplomatske misije, s Asom na čelu, i na taj način prisiliti Ramzesa da
započne ofenzivu kako bi sprao sramotu.
Izgledalo je da se Putuhepa doista bori za mir, ali se postavljalo pitanje do
koje točke će se ona suprotstavljati mužu? Hetitska carica nije se prepuštala
iluzijama, ukoliko bi se pregovori pokazali preteškima, ona će se početi
zalagati za sukob.
Izuzetno jak vjetar, čest na anatolskim visoravnima, pratio je Ašu i
njegovu družinu sve do samog ulaza u hetitsku prijestolnicu, a obris
neosvojive tvrđave Aši je izgledao još sumorniji no prije.
Šef egipatske diplomacije predao je akreditacijsko pismo stražaru,
strpljivo čekajući u podnožju jednog tajnog ulaza, prije nego što su mu
dozvolili da kroz Lavlja vrata uđe u Hatušu. Suprotno od onog što je Aša
očekivao, nisu ga da odveli u palaču, već u neku građevinu od grubo tesanog
sivog kamena. Tu mu je bila dodijeljena soba čiji je jedini prozor imao
metalne rešetke.
 Čak i za najvećeg optimista, mjesto nije moglo izgledati drukčije nego kao
zatvor.
Igrati se s hetitskim karakterom zahtijevalo je vještinu i sreću, točnije,
mnogo sreće, Aša se pitao nije li već iscrpio količinu sreće koju mu je
sudbina dodijelila.
Malo prije nego što će pasti večer, jedan vojnik s kacigom na glavi, teško
naoružan, zamolio ga je da ga prati. Krenuli su uličicom koja je vodila do
akropole nad kojim se uzdizala careva palača.
Nastupio je trenutak istine, ako tako nešto uopće postoji u diplomaciji.
Vatra je gorjela u kaminu u sali za prijeme, ukrašenoj tapiserijama. Carica
Putuhepa uživala je u ugodnoj toplini.
‘‘Neka egipatski ambasador sjedne pokraj mene, ispred vatre, noć će biti
hladna.’’
Aša sjedne na jednu stolicu bez naslona, na pristojnoj udaljenosti.
‘‘Iznimno poštujem pisma kraljice Nefertari ‘‘izjavi carica. ‘‘Njena misao je
sjajna, argumenti uvjerljivi, namjere ispravne.’’
‘‘Znači li to da car pristaje da započnemo pregovore?’’
‘‘Car i ja, osobno, očekujemo konkretne prijedloge.’’
‘‘Donio sam tekst koji su napisali Ramzes i Nefertari, i koji je sam faraon
dotjerao. To će biti osnova naših pregovora.’’
‘‘To je inicijativa koju sam i očekivala. Naravno, i Hetiti imaju svoje
zahtjeve.’’
‘‘Tu sam da bih ih saslušao, u odlučnoj namjeri da postignem sporazum.’’
‘‘Toplina ovih riječi jednako je ugodna kao i ova vatra, Aša. Jeste li se
zabrinuli zbog ovako... rezerviranog prijema?’’
‘‘To je bilo neprilično, zar ne?’’
‘‘ Hatušil se prehladio i odmara se već neko vrijeme. A ja sam svih ovih
dana vrlo zauzeta. Zbog toga vas moram zamoliti za strpljenje. Već od sutra
car će biti spreman započeti razgovore.’’
51
Još nije bilo svanulo kada se pred Ramzesom, koji se vraćao iz Amonovog
hrama, iznenada pojavi Mojsije i prepriječi mu put. Kralj rukom zadrži
čuvare koji su ga pratili.
‘‘Moram razgovarati s tobom, faraone!’’
‘‘Budi kratak.’’
‘‘Zar nisi shvatio, do sada, da je Jahve bio milostiv? Da je samo htio, ti i
tvoj narod bili biste uništeni! Ostavio te je na životu da bi pokazao svoju
svemoć, On kojemu nitko nije ravan. Dozvoli Židovima da izađu iz Egipta, jer
u suprotnom...’’
‘‘U suprotnom, što?’’
‘‘Sedma će pošast izazvat nepodnošljive patnje tvojoj zemlji, nastat će
toliko snažna tuča koja će izazvati brojne žrtve! Kada budem mahnuo
štapom prema nebu, čut će se gromka grmljavina i munje će bljesnuti.’’
‘‘Zar ti ne znaš da je jedan od glavnih hramova u ovom gradu posvećen
bogu Setu, gospodaru oluje? On sam je nebeska ljutnja, a ja ću ga znati
umiriti obredima.’’
‘‘Ovoga puta, nećeš uspjeti u tome. Ljudi i životinje će umrijeti.’’
‘‘Makni mi se s puta.’’
Još isto poslijepodne, kralj se posavjetovao sa svećenicima
zvjezdoznancima, zaduženima da motre nebo, proučavaju kretanje planeta i
prognoziraju vrijeme. I doista, oni su predvidjeli jako nevrijeme koje bi
moglo uništiti berbu lana.
Čim je nepogoda počela, Ramzes se zatvorio u Setovo svetište i ostao sam,
licem u lice s bogom. Crvene oči monumentalne statue iskrile su kao
žeravica.
Kralj nije imao moć suprotstaviti se Setovoj volji ni olujnim oblacima, ali,
ublažio je posljedice oluje i skratio njeno trajanje. Faraon Seti naučio je
svoga sina kako razgovarati sa Setom i usmjeravati njegovu razornu moć, a
da sam pritom ne bude uništen. Ramzesu je trebalo mnogo energije kako bi
izdržao to sučeljavanje i da ni za korak ne uzmakne pred nevidljivim
Setovim vatrama, ali je njegov trud na kraju bio okrunjen uspjehom.
Diplomat Meba se tresao od straha. Premda je na glavi nosio kratku
periku i bio odjeven u prevelik ogrtač lošeg kroja, bojao se da ga ne
prepoznaju. Ali, tko bi ga mogao prepoznati u toj pivnici u lučkoj četvrti,
kuda su dolazili predahnuti radnici i mornari?
Amos, ćelav i bradat, sjedio je njemu nasuprot.
‘‘Tko... tko vas je poslao?’’
‘‘Mag. Vi ste pretpostavljam...’’
‘‘Samo bez imena! Dat ćete mu ovu pločicu. Na njoj je vrlo važna
obavijest.’’
‘‘Mag želi da se pozabavite Uri Tešupom.’’
‘‘Ali... njegovu vilu stalno nadgledaju.’’
‘‘Zapovijedi su jasne, ubijte Uri Tešupa. U suprotnom, prijavit ćemo vas
Ramzesu.’’

Među Židove se počela uvlačiti sumnja. Već je sedma pošast napala

Egipat, a s Ramzesom se i dalje nije moglo nagoditi. Pa ipak je Mojsije, na
skupu starješina, uspio zadržati njihovo povjerenje.
‘‘Što sada namjeravaš napraviti?’’
‘‘Pustiti osmu pošast, toliko zastrašujuću da će Egipćani pomisliti da su ih
njihovi bogovi napustili.’’
‘‘A u čemu će se ona sastojati?’’
‘‘Pogledajte nebo, na istoku, i znat ćete.’’
‘‘Hoćemo li napokon izaći iz Egipta?’’
‘‘Budite postojani kao što sam, godinama, i ja bio, i vjerujte u Jahvu, On će
nas odvesti u Obećanu zemlju.’’

Usred noći, Nefertari se iznenada probudila.

Pokraj nje, Ramzes je spavao mirnim snom. Kraljica tiho izađe iz sobe i
stane na terasu. Zrak je mirisao, grad je bio usnuo i tih, no nemir je u kraljici
sve više rastao. Vizija koja ju je uznemirila nije blijedjela, a košmar joj je sve
više stezao srce.
Ramzes je nježno uhvati za ruke.
‘‘Ružno si sanjala, Nefertari?’’
‘‘Ako to nije bilo to... ‘’
‘‘Čega se bojiš?’’
‘‘Nekakva opasnost dolazi sa istoka, sa strašnim vjetrom...’’
Ramzes pogleda u tom smjeru. Dugo se koncentrirao, kao da je vidio kroz
mrak. Kraljev duh je postao nebo i noć, na krajnjim granicama zemlje, tamo
gdje se rađaju vjetrovi.
 Ono što je Ramzes vidio bilo je toliko zastrašujuće da se na brzinu
odjenuo, probudio dvorske službenike i poslao po Amenija.
Snažan vjetar tjerao je, sa istoka, ogroman oblak sastavljen od milijuna,
milijardu skakavaca. Nije bilo neobično da Egipat pogodi najezda skakavaca,
ali ovoga puta ona je uistinu imala zastrašujuće razmjere.
Zahvaljujući faraonovoj intervenciji, seljaci iz Delte zapalili su vatre u
koje su ubacili mirišljava sredstva, kako bi se odagnali skakavci, preko nekih
zasijanih kultura bila su prebačena ogromna lanena platna.
Kada je Mojsije izjavio da će kukci pojesti sve drveće u Egiptu i da neće
ostaviti nijednu voćku, prijetnja se brzo pročula po selima, zahvaljujući
kraljevskim glasnicima. Kasnije, svi su sami sebi čestitali što su na vrijeme
poslušali i primijenili faraonova upute.
Šteta je bila minimalna. Treba se prisjetiti da skakavac predstavlja jedan
od simboličnih oblika u koje se zaodijeva faraonova duša kako bi se popela
na nebo u jednom divovskom skoku. Kada ih je bilo malo, ovi insekti
smatrani su korisnima, i samo je mnoštvo skakavaca predstavljalo veliku
opasnost.
Kraljevski par je u dvokolici obišao okolicu prijestolnice i zaustavio se u
nekoliko sela koja su strahovala od nove najezde. Ali Ramzes i Nefertari su
ih smirivali, uz obećanja da će ovaj val skakavaca ubrzo nestati.
Kao što je i predvidjela velika kraljevska supruga, istočni vjetar je oslabio,
a zamijenio ga je iznenadan snažan vjetar koji je odgurnuo oblak skakavaca
do trščanog mora, izvan dohvata zasijanih kultura.

‘‘Niste bolesni, samo biste trebali uzeti nekoliko dana odmora ‘‘reče
doktor Pariamahu Mebi.
‘‘Ali, ova slabost...’’
‘‘Srce je u izvrsnom stanju, jetra dobro funkcionira. Nemate razloga za
zabrinutost, živjet ćete sto godina!’’
Meba se pretvarao da mu je loše, nadajući se da će mu doktor Pariamahu
naložiti da nekoliko tjedana ne napušta svoju sobu, sve dok Ofir i njegovi
suradnici možda ne budu pohvatani.
Taj djetinjasti plan bio je kratkoga vijeka. A izdati ih, značilo je odati
samog sebe!
Nije mu ostalo ništa drugo nego izvršiti svoj zadatak. Ali, kako se približiti
Uri Tešupu, a ne izazvati Seramaninu sumnju?
Poslije dugog razmišljanja, zaključio je da mu diplomacija predstavlja
najbolje oružje. Čim se susreo sa Sardom u jednom od hodnika palače, Meba
mu je pristupio.
‘‘Aša mi je upravo, preko glasnika kojeg je poslao, naložio da ispitam Uri
Tešupa i da prikupim informacije o hetitskoj administraciji ‘‘izjavi Meba.
‘‘Ono što će mi Uri Tešup povjeriti mora ostati tajna, zato moramo
razgovarati nasamo. Zabilježit ću njegove izjave na papirusu, zapečatiti ga i
dostaviti kralju.’’
Seramana je izgledao uznemiren.
‘‘Koliko će vam vremena trebati?’’
‘‘Ne znam.’’
‘‘Žurite li?’’
‘‘To je hitan zadatak.’’
‘‘Dobro... Idite.’’
Uri Tešup je primio diplomata s nepovjerenjem, ali Meba je znao
upotrijebiti šarm i biti uvjerljiv kako bi omekšao Hetita. Nije ga pritiskao
pitanjima, čestitao mu je na suradnji i uvjeravao ga da će mu budućnost biti
bolja.
Uri Tešup je opisao svoje najuspješnije bitke i čak se malo našalio.
‘‘Jeste li zadovoljni načinom na koji vas ovdje tretiraju? ‘‘zapita Meba.
‘‘Smještaj i hrana su dobri, dozvoljavaju mi da vježbam. Ali nedostaju mi
žene.’’
‘‘Možda bih mogao nešto napraviti.’’
‘‘Kako?’’
‘‘Zahtijevajte da se prošećete u vrtu, kada se spusti večer, kako biste se
malo rashladili. Ispod grma tamarisa, blizu tajnog ulaza, čekat će vas jedna
žena.’’
‘‘Vjerujem da ćemo postati dobri prijatelji.’’
‘‘To mi je velika želja, Uri Tešupe.’’
Vrijeme je postalo teško, nebo se naoblačilo. Bog Set ponovno je
pokazivao svoju moć. Zagušljiva vrućina, bez daška vjetra, za Uri Tešupa je
bila dobra prigoda da zatraži šetnju po vrtu. Dva stražara su ga dopratila i
ostavila ga da sam luta među cvjetnim lijehama i grmljem, budući da Hetit
nije imao nikakvog izgleda za bijeg. Zašto bi napuštao zlatni kavez u kojem
se osjećao sigurnim?
Skriven ispod tamarisa, Meba je drhtao. Budući da se prije toga
nadrogirao mandragorom, u izmijenjenom stanju svesti, diplomat je
preskočio zid i spremio se zadati udarac.
 Kada se Uri Tešup bude nad njim nagnuo, probost će mu grlo bodežom s
kratkim sječivom koji je ukrao od jednog časnika pješaštva. Ostavit će oružje
na lesu, i optužiti vojnički klan da se želio osvetiti neprijatelju koji je bio
odgovoran za smrt mnogih Egipćana.
Meba nikada nije ubio, i znao je da će mu se za ovaj čin suditi. Ali, on će
braniti svoje razloge pred sucima na drugom svijetu time da je bio
izmanipuliran. Za sada mora misliti samo na bodež i Uri Tešupovo grlo.
Začuli su se koraci.
Spori i oprezni koraci. Njegov se plijen približavao, zastao, nagnuo se...
Meba podiže ruku, ali snažan udarac šakom po glavi bacio ga je u
ništavilo.
Seramana podigne diplomata, zgrabivši ga za okovratnik tunike.
‘‘Izdajico, nesposobnjakoviću, glupane... Probudi se, Meba.’’
Prozvani je ostao nepomičan.
‘‘Bez izmotavanja!’’
Glava je u odnosu na vrat tvorila čudan kut. Seramana shvati da je udario
prejako.
52
U okviru neizbježne službene istrage o nasilnoj Mebinoj smrti, Seramana
se morao podvrgnuti strogom ispitivanju koje je vodio Ameni. Sard je bio
loše raspoložen jer se bojao da će biti kažnjen.
‘‘Slučaj je jasan ‘‘zaključi pisar. ‘‘Ti si sumnjao, posve opravdano, da ti je
diplomat Meba lagao i da je želio ukloniti Uri Tešupa. Pokušao si spriječiti
Mebu u pokušaju da izvrši zločin, ali on je odgovorio, doveo tvoj život u
opasnost i podlegao tijekom tuče.’’
Bivši pirat odahne.
‘‘To je izvrstan izvještaj.’’
‘‘Bez obzira što je preminuo, Mebi će se suditi pred porotom. Njegova
krivnja je neupitna, izbrisat će mu se ime iz svih službenih dokumenata. Ali,
ostaje pitanje, za koga je radio?’’
‘‘Tvrdio mi je da radi po Ašinim uputama. ‘’
Ameni je grickao svoju četkicu.
‘‘Ukloniti Hetita da bi se Ramzes otarasio čovjeka koji mu je predstavljao
prepreku... Međutim, Aša nikada ne bi takav zadatak povjerio jednom
vjetropiru i strašljivcu! A pogotovo se ne bi suprotstavio Ramzesovoj volji,
znajući da vladar poštuje pravo azila. Meba je i taj puta lagao. A što ako je on
bio član hetitske špijunske mreže, ubačene na naš teritorij?’’
‘‘Pa, zar ona nije bila sklona Uri Tešupu?’’
‘‘Danas se car zove Hatušil, a Uri Tešup je otpadnik. Uklanjajući njegovog
zakletog neprijatelja, mreža bi na sebe privukla milost novog hetitskog
gospodara.’’
Sard je gladio svoje duge brkove.
‘‘Drugim riječima, ne samo da su Ofir i Henar živi, nego se još nalaze u
Egiptu.’’
‘‘Henar je nestao u Nubiji. Ofir se nije pojavljivao godinama.’’
Seramana stegne pesnice.
‘‘Taj prokleti mag je možda u našoj neposrednoj blizini! Svjedočenja koja
govore o njegovom bijegu u Libiju bila su lažna, usmjerena na to da
odagnaju moje sumnje.’’
‘‘Nije li Ofir dokazao da se zna skloniti?’’
‘‘Ne od mene, Ameni, ne i od mene.’’
 ‘‘A da ga, već jednom, dovedeš? Živog, ako je moguće.’’

Tijekom tri beskrajna dana, gusti crni oblaci prekrivali su nebo i sunce
nad Pi Ramzesom. U očima Egipćana, nevolje koje je izazvao bog Set
miješale su se s opasnostima o kojima su govorili glasnici boginje Sekhmet,
one koja najavljuje bolesti i nesreće.
Samo je jedna osoba mogla zaustaviti daljnje pogoršavanje situacije,
velika kraljevska supruga, zemaljska inkarnacija vječnog Pravila koje faraon
potiče žrtvama. To je bilo vrijeme kada se svatko sebi zagledao u dušu i kada
je, bez pritužbi, pokušavao popraviti svoje nedostatke. Primivši na sebe
grijehe i mane svoga naroda, Nefertari se uputila u Tebu, u hram boginje
Mut, da bi ponudila žrtve u podnožju statue strašne božice Sekhmet,
pokušavajući na taj način preobraziti tamu u svjetlost.
U prijestolnici Ramzes je prihvatio primiti Mojsija koji je tvrdio da tama
koja je prekrila grad predstavlja devetu pošast koju je Jahve poslao na
egipatski narod.
‘‘Jesi li se, faraone, naposljetku uvjerio?’’
‘‘Ti samo tumačiš prirodne pojave, pripisujući ih tvome Bogu. Ja
poštujem takvo gledanje na stvarnost. Ali, neću prihvatiti dizanje pobune u
narodu u ime jedne religije. Takvo držanje je protivno Zakonu Maat i samo
vodi u kaos i građanski rat.’’
‘‘Jahvini zahtjevi su i dalje nepromijenjeni.’’
‘‘Napusti Egipat Mojsije, sa svojim najbližima, i pođi se moliti tvom Bogu
tamo gdje ti to želiš.’’
‘‘To nije ono što Jahve traži. Cijeli židovski narod mora poći sa mnom.’’
‘‘Ostavit ćeš ovdje stoku, malu i veliku, jer je ona većim dijelom
iznajmljena židovskom narodu, i ne pripada vam. Oni koji odbacuju Egipat,
ne mogu se koristiti njegovim dobrima.’’
‘‘Naša stada će nas pratiti, i nijedna životinja neće ostati u tvojoj zemlji,
jer će svaka poslužiti Jahvinom kultu. Trebaju nam da bismo ih ponudili kao
žrtve dok ne stignemo u Obećanu zemlju.’’
‘‘Ponijet ćeš se kao lopov?’’
‘‘Samo mi Jahve ima pravo suditi.’’
‘‘Pa, koje to vjerovanje može opravdati takav izgred?’’
‘‘Nisi sposoban razumjeti. Zadovolji se time da se prikloniš.’’
‘‘Faraoni su se uspijevali nositi s fanatizmom i netolerancijom, tim
smrtonosnim otrovima koji truju ljudska srca. Zar se ne bojiš, kao ja,
posljedica nekakve apsolutne i konačne istine koju jedni ljudi nameću
drugima?’’
‘‘Ispuni Jahvinu volju.’’
‘‘Mojsije, da li to iz tvojih usta izlaze još samo prijetnje i pogrde? Što je
ostalo od našeg prijateljstva koje nas je nekada vodilo putovima spoznaje?’’
‘‘Samo me budućnost zanima, a budućnost je Izlazak mog naroda.’’
‘‘Izađi iz ove palače, Mojsije, i ne pojavljuj se više preda mnom. U
suprotnom, smatrat ću te pobunjenikom, i sud će ti odrediti odgovarajuću
kaznu, onakvu koja se određuje buntovnicima.’’
Goreći od bijesa, Mojsije je prošao kroz dvorska vrata, ne pozdravivši
nekoliko dvorjana koji bi rado bili s njim izmijenili koju riječ, i otišao u svoj
stan u židovskoj četvrti gdje ga je čekao Ofir.
Ofirovi suučesnici obavijestili su maga o Mebinoj smrti i o neuspjehu.
Međutim, posljednji izvještaj koji je diplomat napisao, sadržavao je
zanimljivu obavijest, za vrijeme jedne ceremonije u Ptahovom hramu u
Memphisu, Meba je opazio da Kha više ne nosi magijsku zaštitu koju mu je
Setau napravio. Njegova funkcija velikog svećenika štitila ga je od sila
mraka, ali zašto Ofir ne bi isprobao svoju sreću?
‘‘Je li Ramzes popustio? ‘‘upita mag.
‘‘Nikada neće popustiti ‘‘odgovori Mojsije.
‘‘Ramzes ne zna za strah. Ova situacija može potrajati bez ikakvog ishoda,
ukoliko ne poduzmemo nešto na silu.’’
‘‘Pobuna...’’
‘‘Imamo oružje.’’
‘‘Židovi će biti istrijebljeni.’’
‘‘Tko spominje otvorenu pobunu? Moramo se koristiti smrću, i ona će biti
deseta i posljednja pošast koja će napasti Egipat.’’
Mojsija nije prolazila ljutnja. Slušajući prijeteće Ofirove riječi, povjerovao
je da čuje glas samog Jahve.
‘‘U pravu si, Ofire. Trebamo udariti snažno kako bismo primorali
Ramzesa da oslobodi Židove. U ponoć, u noći smrti, Jahve će prijeći preko
Egipta, i svi prvorođeni će umrijeti.’’
Ofir je željno iščekivao ovaj trenutak! Napokon, osvetit će se za sve
neuspjehe koje mu je faraon priredio.
‘‘Na čelu prvorođenaca nalazi se Kha, Ramzesov sin, i njegov vjerojatni
nasljednik. Sve do sada koristio je magijsku zaštitu koju nisam uspijevao
poništiti. Ali sada...’’
 ‘‘Jahvina ruka neće ga poštedjeti.’’
‘‘Moramo prevariti Egipćane ‘‘predloži Ofir ‘‘i pretvarati se da su Židovi,
kao i nekoć, njihova braća, kako bismo izvukli iz toga korist i ponijeli
veliku količinu skupocjenih predmeta. Trebat će nam tijekom Izlaska.’’
‘‘Proslavit ćemo Pashu ‘‘objavi Mojsije ‘‘i obilježit ćemo crvenom bojom
vrata na našim kućama, kitom izopa umočenom u krv janjadi koju ćemo
žrtvovati na blagdan. U noći smrti, Jahve će poštedjeti samo te domove.’’
Ofir požuri u svoj laboratorij. Zahvaljujući ukradenoj Khaovoj četkici, mag
će možda uspjeti paralizirati starijeg Ramzesovog sina i odvući ga u smrt.
Igra svjetlosti i sjene oživljavala je vrt u kojem se nalazila Nefertari, ljepša
no ikad. Tajanstvena i uzvišena, šetala je, ljupko poput božice, između
žbunja i cvijeća. Međutim, kada joj je Ramzes poljubio ruku, primijetio je da
je uznemirena.
‘‘Mojsije nam i dalje prijeti ‘‘promrmljala je.
‘‘Bio je moj prijatelj, i ne mogu povjerovati da mu je duša postala zla.’’
‘‘Ni ja također. Cijenila sam ga, ali nekakva razorna vatra ovladala mu je
srcem, bojim ga se.’’
Setau pristupi kraljevskom paru, zabrinutog izgleda.
‘‘Ispričavam se, imam običaj biti izravan, Khau nije dobro.’’
‘‘Je li nešto ozbiljno? ‘‘upita Nefertari.
‘‘Bojim se da je, Veličanstvo, izgleda da mu moji lijekovi ne mogu
pomoći.’’
‘‘Želiš reći...’’
‘‘Nema sumnje, začaran je.’’
Izidina kćer, izvrsna čarobnica, velika kraljeva supruga požuri u smjeru
sobe gdje je ležao stariji Ramzesov sin.
Unatoč bolovima, veliki Ptahov svećenik dokazivao je izuzetnu
dostojanstvenost. Ispružen na niskom krevetu, posivjelog lica, u bolnom
grču, Kha je plitko disao.
‘‘Ruke su mi nepokretne,’’ reče,’’ i ne mogu micati nogama.
Kraljica položi svoje dlanove na njegove sljepoočnice.
‘‘Dat ću ti svu energiju koju imam ‘‘obećala je ‘‘i zajedno ćemo se boriti
protiv smrti. Dat ću ti svu onu sreću koju mi je život poklonio, i ti nećeš
umrijeti.’’

U hetitskoj prijestolnici pregovori su sporo napredovali. Hatušil je

proučavao svaki član mirovnog ugovora koji je Ramzes sastavio, predlagao
drukčiju formulaciju, žestoko se borio s Ašom, ali i dolazio do kompromisa,
čiju je svaku riječ mjerio. Putuhepa je dodavala svoje primjedbe, nakon kojih
bi uslijedile nove diskusije.
Aša je pokazao iznimno strpljenje. Bio je svjestan da sudjeluje u stvaranju
mira o kojem ovisi sreća cijelog Bliskog istoka, kao i dobrog dijela Azije.
‘‘Ne zaboravite ‘‘podsjeti ga Hatušil ‘‘da zahtijevam Uri Tešupovo
izručenje.’’
‘‘To će biti posljednja točka koju ćemo raspraviti, kada zaključimo
sporazum o cjelini prijedloga ‘‘odgovori Aša.
‘‘Krasi vas primjetan optimizam. Ali, odakle vam uvjerenje da vam
hetitski car u potpunosti vjeruje?’’
‘‘Ako bi pao u takvu zabludu, zar bi bio hetitski car?’’
‘‘Sumnjičite me za neiskrenost. Ne kompromitirate li time ishod
pregovora?’’
‘‘Vi iz nužde niste posve iskreni, Veličanstvo, i pokušavate isposlovati
ugovor koji bi bio povoljniji za Hetite nego za Egipćane. Moja je uloga da
ustrajem na uspostavljanju ravnoteže na vagi.’’
‘‘Osjetljiva igra, možda osuđena na neuspjeh.’’
‘‘Budućnost svijeta... Eto, to mi je Ramzes povjerio, to je ono što se nalazi i
u vašim rukama, Veličanstvo.’’
‘‘Ja sam strpljiv, lucidan i tvrdoglav, dragi Aša.’’
‘‘I ja isto tako, Veličanstvo.’’
53

Seramana nije više napuštao stražarnicu dodijeljenu njegovim

plaćenicima. Povremeno bi si priuštio malo zabave s djevojkom iz čuvene
pivnice, ali to ga zadovoljstvo nije uspijevalo otrgnuti od njegove opsesije,
protivnik će neizbježno napraviti grešku, a on mora biti pripremljen za taj
trenutak.
Khaova bolest duboko je ražalostila Sarda. Sve što se ticalo kralja i
njegovih bližnjih potresalo ga je, kao da je vladareva obitelj postala i
njegova, i lupao bi nogom o pod, bijesan zato što nije odbio Ramzesove
neprijatelje.
Jedan od njegovih plaćenika dođe podnijeti izvještaj.
‘‘Kod Židova se događaju nekakve smiješne stvari...’’
‘‘Objasni mi.’’
‘‘Vrata njihovih kuća imaju nekakve znakove obojene u crveno. Ne znam
zašto, ali pomislio sam da biste željeli to znati.’’
‘‘ Odlično si to napravio. Dovedi mi Abnera, pod bilo kakvim izgovorom.’’
Nakon što je svjedočio u Mojsijevu korist, ciglar Abner, koji je imao običaj
ucjenjivati svoju braću Židove, vodio je računa o tome da se o njemu više ne
govori.
Pognute glave, Abneru je očigledno bilo neugodno.
‘‘Da li si napravio neki prekršaj? ‘‘upita ga gnjevno Seramana.
‘‘O ne, gospodaru! Moj život je neokaljan, kao bijela svećenička odjeća.’’
‘‘Pa, zašto onda drhtiš?’’
‘‘Ja sam samo jedan, obični ciglar, i...’’
‘‘To je dovoljno Abneru, zašto si isprljao vrata svoje kuće crvenom
bojom?’’
‘‘Dogodilo se to nesretnim slučajem, gospodaru!’’
‘‘Nesretni slučaj koji se ponovio na desetinama drugih vrata! Prestani me
smatrati budalom.
Sardinijski gorostas puknuo je zglobovima prstiju. Židov poskoči.
‘‘To je... to je sada moda!’’
‘‘O, da... A što ako je kod mene u modi da ti odsiječem nos i uši?’’
‘‘Nemate na to pravo, sud će vas osuditi.’’
‘‘Stvar je od najveće važnosti, istražujem sve o vradžbinama kojima je
začaran stariji Ramzesov sin, i ne bih se iznenadio kad bih saznao da si i ti u
to umješan.’’
Sud je bio iznimno strogo prema onima koji su prakticirali crnu magiju,
Abner bi mogao biti teško kažnjen.
‘‘Ja sam nevin!’’
‘‘Imajući na umu tvoju prošlost, teško je u to povjerovati.’’
‘‘Nemojte mi to raditi, gospodaru, imam obitelj, djecu...’’
‘‘Govori, ili ću te kazniti.’’
Abner se nije morao dugo lomiti između svoje i Mojsijeve sigurnosti.
‘‘Mojsije je bacio prokletstvo na sve prvorođence ‘‘otkri Abner. ‘‘U noći
smrti, ubit će ih Jahve. Da bi Židovi ostali pošteđeni, trebalo je staviti neki
znak, po kojem bi se njihove kuće razlikovale.’’
‘‘Tako mi svih morskih demona, taj Mojsije je čudovište!’’
‘‘Vi, vi ćete me pustiti, gospodaru?’’
‘‘Izbrbljao si se, zmijo jedna, ideš u zatvor, tamo ćeš biti na sigurnom.’’
Sasvim zadovoljan, Abner zatrese glavom.
‘‘Kada ću izaći?’’
‘‘Koji datum je određen za tu noć nesreće?’’
‘‘Ne znam, ali će se uskoro dogoditi.’’
Seramana požuri kod Ramzesa koji ga je primio nakon što je završio
razgovor s ministrom poljoprivrede. Iznimno potresen Khaovom bolešću, i
time što je mladića samo Nefertarina energija održavala u životu, Neđem je s
naporom pronalazio snagu da nastavi svoj posao. Ali Ramzes ga je uvjerio
da je služba državi i egipatskoj zajednici važnija od svega, koliko god bila
velika osobna tragedija.
Sard podnese kralju izvještaj o onome što je doznao od Abnera.
‘‘Taj je čovjek lagao ‘‘prosudi kralj. ‘‘Nikada Mojsije ne bi smislio takvu
podlost.’’
‘‘Abner je kukavica i boji me se, rekao mi je istinu.’’
‘‘Cijeli niz zločina, hladnokrvno i sistematsko odstranjivanje
prvorođenih... Takav užas može se začeti samo u nečijem bolesnom mozgu.
To nije došlo od Mojsija.’’
‘‘Predlažem da posvuda pošaljemo snage reda kako bismo odvratili
ubojice da provedu svoj naum u djelo.’’
‘‘Neka policija isto tako intervenira i po selima.’’
‘‘Oprostite, Veličanstvo... Ali, zar Mojsija ne bi trebalo uhapsiti?’’
‘‘On nije počinio nikakav prekršaj i sud će ga osloboditi. Radije bih
razmislio o nekom drugom rješenju.’’
‘‘Usudio bih vam se predložiti jednu zamisao koju ćete smatrati groznom,
ali koja bi mogla biti djelotvorna.’’
‘‘Kako si samo obazriv! Hajde reci na što misliš, Seramana.’’
‘‘Objavimo da će Kha živjeti najviše još tri dana. ‘’
Ramzes se sledi od samog spomena takve mogućnosti.
‘‘Znao sam da ću vas šokirati, Veličanstvo, ali ta će vijest snažno potaknuti
ubojice da brzo djeluju, a ja računam s tim da ću iskoristiti njihovu
brzopletost.’’
Kralj je razmišljao svega nekoliko trenutaka.
‘‘Želim ti uspjeha u tome, Seramana.’’

Dolanta ošamari svoju frizerku koja je snažno povukla pramen njezine

divne smeđe perike.
‘‘Odlazi, nespretnjakovićko!’’
Frizerka nestane iz sobe, plačući, a odmah za njom uđe pedikerka.
‘‘Odstrani mi mrtvu kožu i oboji mi nokte u crveno... I dobro pazi da me
ne ozlijediš.’’
Pedikerka se uzdala u svoje iskustvo.
‘‘Dobro radiš ‘‘zaključi Dolanta, ‘‘lijepo ću te platiti i preporučit ću te
svojim prijateljicama.’’
‘‘Hvala, princezo, unatoč tužnoj atmosferi, učinili ste mi zadovoljstvo.’’
‘‘O kakvoj tuzi govoriš?’’
‘‘Moja jutrošnja klijentica, jedna velika gospođa sa dvora, priopćila mi je
strašnu vijest stariji kraljev sin je na umoru.’’
‘‘Zar to nisu samo obična naklapanja?’’
‘‘Na žalost, ne! Dvorski liječnik daje Khau najviše tri dana života.’’
‘‘Završi što prije, imam posla.’’
Hitnost.Jedini slučaj kada se Dolanta smatrala obaveznom poduzeti mjere
predostrožnosti. Nije se našminkala, na glavu je stavila običnu periku i
preko ramena prebacila smeđi ogrtač. Nitko je ne bi mogao prepoznati.
Ugurala se među besposličare i skrenula u židovsku četvrt. Provukla se
između nosača vode i prodavača sira, nervoznom rukom odgurnula dvije
djevojčice koje su se igrale s lutkama nasred ulice, oborila starog trgovca
koji je išao vrlo sporo i pet puta pokucala na malena, tamnozeleno obojena
vrata.
Vrata su se uz škripu otvorila.
 ‘‘Tko ste vi? ‘‘upita je ciglar.
‘‘Magova prijateljica.’’
‘‘Uđite.’’
Ciglar uputi Dolantu prema stepenicama koje su vodile u podrum,
osvijetljen uljanom svjetiljkom čija je slaba svjetlost obasjavala zabrinuto
Ofirovo lice. Dolantu je uvijek fascinirao njegov izgled ptice grabljivice, s
izraženim jagodicama i dugim nosom.
Ofir je stezao Khaovu četkicu, koju je, dopola izgorjelu, prekrio čudnim
znacima.
‘‘Što je to toliko hitno, Dolanta?’’
‘‘Kha će svakoga časa umrijeti.’’
‘‘Zar nisu dvorski liječnici najavili da će ga izliječiti?’’
‘‘Pariamahu je procijenio da je smrt neizbježna.’’
‘‘To je izvrsna vijest, ali ona donekle mijenja naš plan. Dobro ste učinili
što ste me obavijestili.’’
Noć nesreće dogodit će se, dakle, ranije nego što je bilo predviđeno. Smrt
prvorođenih započet će s Ramzesovim sinom, i očaj će obuzeti egipatski
narod. Zastrašeni Jahvinim bijesom i silinom, okrenut će se protiv Ramzesa.
Pobuna će biti velika.
Dolanta se baci magu pred noge.
‘‘Ofire, što će se dogoditi?’’
‘‘Ramzes će biti uništen, a Mojsije i pravi Bog će pobijediti.’’
‘‘Naš će se san ostvariti...’’
‘‘Upravo o stvarnosti moramo razgovarati, draga Dolanta. Kao što ste to
mogli primijetiti.’’
‘‘Nije li moguće izbjeći... barem neka nasilja?’’
Ofir podigne Dolantu i stavi dlanove na njene obraze.
‘‘O tome Mojsije odlučuje, a Jahve nadahnjuje Mojsija. Nije na nama da
raspravljamo o zapovijedima, ma kakve bile posljedice.’’
Vrata se otvoriše udarcem nogu, začuje se krik koji je odmah umuknuo,
potom brzi koraci po stepenicama, i sardinijski div je uletio u podrum.
Jednim pokretom ruke, Seramana odgurne Dolantu koju je pratio dok se
nije susrela s magom, a ovog udari po glavi. Dok je padao, hetitski špijun nije
iz ruke ispuštao Khaovu četkicu, koju je čvrsto stezao. Stari pirat zagazi mu
na ruku i tako ga primora da, otvarajući šaku, ispusti četkicu.
‘‘Ofire... Napokon sam te uhvatio!’’
54

Setau je ušao u Khaovu sobu, bacio na pod začaranu četkicu i bijesno je

gazio, dok je nije smrskao u najsitnije komadiće.
Nefertari, koja nije prestajala magnetizirati starijeg Ramzesovog sina,
podigne prema Setauu pogled pun razumijevanja.
‘‘Prokletstvo je uništeno, Veličanstvo, Kha će brzo ozdraviti.’’
Nefertari makne svoje ruke sa mladićevog potiljka prije no što se
iscrpljena, onesvijestila.
Nakon što je doktor Pariamahu prepisao sredstva za okrjepu, Setau je
kraljici ponudio pravi lijek koji će njenoj krvi povratiti izgubljenu energiju.
‘‘Velika kraljevska supruga otišla je preko svojih snaga ‘‘napomenuo je
Ramzesu.
‘‘Želim da mi kažeš istinu, Setau.’’
‘‘Poklanjajući svoju magiju Khau, Nefertari se lišila mnogih godina
života.’’
Ramzes je sjedio pokraj kraljičinog uzglavlja, pokušavajući joj prenijeti
svoju snagu, snagu na kojoj je bila sagrađena njegova vladavina. Bio je
spreman žrtvovati je za Nefertari da bi ona doživjela dugu i sretnu starost, i
time osvijetlila Dvije Zemlje svojom ljepotom.
Ameni je morao uložiti sav svoj utjecaj kako bi uvjerio Ramzesa da se
vrati državnim poslovima. Kralj nije pristao razgovarati sa svojim
prijateljem prije nego što je čuo umirujući Nefertarin glas, koji mu je
potvrdio da ona osjeća da se noć udaljava od nje.
‘‘ Seramana mi je podnio vrlo iscrpan izvještaj ‘‘izjavi Ameni. ‘‘Mag Ofir je
uhvaćen i sudit će mu se za špijunažu, crnu magiju, pokušaj ubojstva
članova kraljevske obitelji i za ubojstvo nesretne Lite i njezine služavke.
Međutim, on nije jedini krivac, Mojsije je podjednako opasan. Ofir je
progovorio i otkrio da je Mojsije imao namjeru ubiti svu prvorođenčad u
Egiptu. Bez Seramanine intervencije, koja je spriječila ovaj monstruozni
plan, koliko bismo žrtava sada oplakivali?’’
Od najstarijeg do najmlađeg, od najsiromašnijeg do najbogatijeg, od
najlukavijeg do najnaivnijeg, svi su Židovi bili zaprepašteni. Nitko nije
očekivao da će se faraon osobno pojaviti na čelu jedne vojne postrojbe
kojom je zapovijedao Seramana. Ulice su bile prazne, a iza poluzatvorenih
rešetaka ljudi su promatrali kralja.
Ramzes je krenuo ravno prema Mojsijevoj kući. Ovaj je, uzbunjen
glasinama, već stajao na pragu, sa štapom u ruci.
‘‘Nismo se trebali vidjeti, Veličanstvo.’’
‘‘Ovo će biti naš zadnji razgovor, Mojsije, možeš biti siguran u to. Zašto si
želio posijati smrt?’’
‘‘Za mene postoji samo poslušnost Jahvi.’’
‘‘Da nije tvoj Bog previše okrutan? Ja poštujem tvoju vjeru, prijatelju, ali
odbijam da ona bude uzrok nereda u zemlji koju su mi povjerili moji preci.
Napusti Egipat, Mojsije, napusti ga sa svim Židovima. Idite živjeti vašu istinu
negdje drugdje. Nisi ti taj koji tražiš Izlazak, već sam ja taj koji ga zahtijeva.’’

Odjeven u dugi vuneni ogrtač crvene i crne boje, car Hatušil je promatrao
svoju prijestolnicu sa vrha akropole nad kojim se uzdizala palača. Njegova
žena Putuhepa nježno ga je uzela za ruku.
‘‘Naša je zemlja surova, ali joj ne nedostaje ljepote. Zašto je žrtvovati
osveti?’’
‘‘Uri Tešup mora biti kažnjen ‘‘car je i dalje ustrajao.
‘‘Zar on to već nije? Zamisli tog nemilosrdnog ratnika u kući koju
nadgledaju, kod njegovog najljućeg neprijatelja! Nije li time Uri Tešupova
taština smrtno ranjena?’’
‘‘Nemam pravo popustiti na tom pitanju.’’
‘‘Asirija nam neće dozvoliti da se inatimo predugo. Njezina vojska je sve
opasnija i neće oklijevati napasti nas, ako procjene da su naši pregovori s
Egiptom propali.’’
‘‘Ti pregovori su tajni.’’
‘‘Je li hetitski car postao naivan? Glasnici stalno idu između Hetitije i
Egipta, i Egipta i Hetitije, i to više nije nikakva tajna. Ako u najkraće vrijeme
ne sklopimo sporazum o nenapadanju, Asirci će steći dojam da smo lak
zalogaj, budući da će Ramzes doprinijeti našem padu time što će se držati po
strani.’’
‘‘Hetiti će se znati obraniti.’’
‘‘Od početka tvoje vladavine, Hatušile, tvoj se narod jako promijenio. Čak
se i vojnicima sviđa mir. A ti sam, imaš li neki drugi cilj?’’
‘‘Izgleda da je Nefertari utjecala na tebe.’’
‘‘Moja sestra, kraljica Egipta, dijeli moje mišljenje. Ona je uspjela uvjeriti
Ramzesa da prekine rat s Hetitima, ali hoćemo li biti u stanju odgovoriti na
njezine nade?’’
‘‘Uri Tešup...’’
‘‘Uri Tešup pripada prošlosti. Neka se oženi Egipćankom, neka se stopi sa
faraonovim narodom i neka nestane iz naše budućnosti!’’

Tijekom suđenja, mag Ofir je mnogo govorio. Hvalio se da je bio šef

hetitske špijunske mreže u Egiptu i da je pokušao uništiti Khaov život. Kada
je opisao način na koji je ubio Litu i njenu služavku, suci su shvatili da Ofir
ne osjeća nikakvu grižnju savjesti i da bi ponovio hladnokrvno ubojstvo.
Dolanta je jecala. Optužena da je bila aktivni Ofirov suučesnik, ništa nije
porekla i zadovoljila se time da zamoli za milost svog brata, egipatskog
kralja. Optužila je Henara da ju je njegov loš utjecaj zaveo s pravog puta.
Vijećanje je kratko trajalo. Vezir je pročitao presudu.
Ofir je bio osuđen na smrt tako što će izvršiti samoubojstvo trovanjem.
Dolanta, čije će ime biti izbrisano iz svih službenih dokumenata, bit će
zauvijek protjerana u južnu Siriju gdje će raditi kao zemljoradnica, na
raspolaganju jednom imanju koje ima potrebu za tlakom. Što se tiče Henara,
kojem je suđeno u odsutnosti, bio je osuđen na najtežu kaznu, i njegovo će
ime također biti izbrisano i past će u zaborav.
Setau i Lotus otišli su u Abu Simbel istog dana kada se Aša vratio u Egipat.
Jedva su imali dovoljno vremena razmijeniti čestitanja prije no što će se
ponovno rastati.
Kraljevski par je odmah primio Ašu.
Koliko god bila slaba, Nefertari se nije prestala dopisivati s Putuhepom.
Krvnik, nubijski lav, i njegov prijatelj Noćobdija, živahan pas unatoč
poodmaklim godinama, nisu napuštali kraljicu, kao da su znali da joj njihova
prisutnost pomaže i da je uveseljava. Čim bi se oslobodio državničkih
obaveza, Ramzes je odlazio svojoj supruzi da bi bio uz nju. Zajedno su šetali
vrtovima u palači i on joj je čitao tekstove mudraca iz vremena piramida.
Oboje su koristili prednost spoznaje o velikoj ljubavi koja ih je spajala, o toj
tajanstvenoj ljubavi koju nijedna riječ ne može opisati, žarkoj kao ljetno
nebo i nježnoj kao zalazak sunca na Nilu.
Nefertari je bila ta koja je primoravala Ramzesa da se odvoji od nje i
okrene Egiptu, da usmjeri državni brod u dobrom pravcu, i da odgovori na
tisuće svakodnevnih pitanja koja su postavljali ministri i drugi službenici.
Zahvaljujući lijepoj Izet, Meritamon i Khau, kojem se zdravlje popravilo,
kraljičin oporavak bio je ispunjen radostima i mladošću. Cijenila je posjete
malog Merneptaha, čije se dostojanstveno, muževno držanje već
primjećivalo, i Tuje, sposobne prikriti vlastiti umor.
Aša se duboko pokloni pred Nefertari.
‘‘Vaša mudrost i vaša ljepota mnogo su mi nedostajali, Veličanstvo.’’
‘‘Donosiš li nam dobre vijesti?’’
‘‘Izvrsne.’’
‘‘Da li je Hatušil pristao potpisati ugovor? ‘‘upitao je Ramzes sumnjičavo.
‘‘Zahvaljujući egipatskoj kraljici i carici Putuhepi, Uri Tešupov slučaj
gotovo da je riješen, on će ostati u Egiptu i stopiti se s našim narodom. Na taj
način neće više predstavljati prepreku potpisivanju sporazuma.’’
Veliki osmijeh prekrije Nefertarino lice.
‘‘Znači li to najljepšu od svih pobjeda?’’
‘‘Carica Putuhepa nas je najviše podržavala. Ton vaših pisama duboko je
dirnuo njezino srce. Od početka Hatušilove vladavine, Hetiti strahuju od
opasnosti koju predstavlja asirska vojska i znaju da ćemo mi, njihovi
dojučerašnji neprijatelji, sutra biti njihovi najbolji saveznici.’’
‘‘Onda djelujmo brzo ‘‘predloži Nefertari, ‘‘kako bismo iskoristili ovaj
trenutak milosti.’’
‘‘Donio sam verziju ugovora o nenapadanju koju je Hatušil predložio.
Pažljivo je proučimo. Čim dobijem vašu suglasnost, otići ću u Hetitiju.’’
Kraljevski par i Aša dali su se na posao. Ramzes je ustanovio, ne bez
iznenađenja, da je Hatušil prihvatio većinu njegovih uvjeta.
Aša je izvrsno obavio posao, a da ni na koji način nije izdao kraljevu
misao. A kada je i Tuja, sa svoje strane, dovršila čitanje, dala je svoju
suglasnost.

‘‘Što se to ovdje događa? ‘‘upitao je nubijski vicekralj, dok su se njegove

dvokolice koje su vukla dva konja, a vozio ih iskusan vozač, išle prema palači
u Pi Ramzesu. Ulice su bile bučne i zakrčene.’’
‘‘Izlazak Židova,’’odgovori kočijaš. ‘‘Pod vođstvom njihovog poglavara
Mojsija, napuštaju Egipat i odlaze u Obećanu zemlju.’’
‘‘Zašto je faraon dozvolio takvu ludost?’’
‘‘Ramzes ih je prognao zato što su remetili javni red. ‘’
Iznenađen, nubijski vicekralj koji je bio u službenom posjetu prijestolnici,
promatrao je na tisuće ljudi, žena i djece koji su izlazili iz Pi Ramzesa,
tjerajući pred sobom svoja stada i vukući kolica natovarena odjećom i
drugim potrepštinama. Neki su pjevali, drugi su se doimali tužni.
 Nakon što ga je Ameni dočekao, nubijskog vicekralja odveli su u
Ramzesov ured.
‘‘Koji je razlog tvom posjetu? ‘‘upitao je vladar.
‘‘Morao sam vas što je prije moguće obavijestiti, Veličanstvo. Nisam se
dvoumio trebam li krenuti najbržim brodom kako bih vam osobno podnio
izvještaj o tragičnim događajima koji se zbivaju na području koje mi je
povjereno. To je bilo tako neočekivano, tako surovo! Nisam mogao ni
pomisliti...’’
‘‘Prestani brbljati i govori istinu! ‘‘zapovjedi Ramzes.
Nubijski vicekralj proguta slinu.
‘‘Pobuna, Veličanstvo. Strašna pobuna udruženih plemena.’’
55

Henar je konačno uspio.

Mjesec za mjesecom, on je pregovarao i pregovarao, iznurujući se u
nastojanju da uvjeri jednog po jednog plemenskog poglavicu da se udruži sa
sunarodnjacima kako bi zajedničkim snagama zauzeli najvažniji rudnik zlata
u Nubiji. Iako im je obećavao da će ih bogato nagraditi zlatnim pločicama,
crni su ratnici pokazali suzdržanost na samu pomisao da ustanu protiv
Ramzesa Velikog. Nije li bila ludost suprotstaviti se egipatskoj vojsci koja je,
od vremena Setijeve vladavine, okrutno kažnjavala pobunjenike?
Unatoč brojnim neuspjesima, Henar je tvrdoglavo pokušavao i dalje.
Posljednja prilika da ukloni Ramzesa bila je da ga namami u zasjedu. Za to
mu je bila potrebna pomoć iskusnih ratnika, željnih dokopati se značajnog
bogatstva, koji se ne boje sukoba s faraonovim vojnicima.
Henarova upornost bila je nagrađena. Kada je prvi poglavica popustio,
popustio je i drugi, pa treći, i tako redom. Zatim su uslijedili novi razgovori
da bi se odabrao onaj koji će stati na čelo pobune.
Razgovor se preobratio u tuču tijekom koje su ubijeni dvojica poglavica i
kretski plaćenik. Naposljetku su se dogovorili da vođa bude Henar. Iako nije
bio Nubijac, on je najbolje poznavao Ramzesa i njegovu vojsku.
Straža, koja je nadgledala radnike u rudniku, pružila je slab otpor hordi
pobjesnjelih crnačkih ratnika, naoružanih kopljima i lukovima, za nekoliko
sati, oni su zagospodarili mjestom. Par dana kasnije potisnuli su trupe koje
su došle u pomoć iz tvrđave u Buenu, i uspostavili su svoj red.
Obzirom na razmjere pobune, nubijski vicekralj nije imao drugog izbora
nego obavijestiti o tome Ramzesa.
Henar je znao da će njegov brat osobno doći podčiniti pobunjenike. I tako
napraviti sudbonosnu grešku.
Pustinjski brežuljci, granitni otočići, uska traka zelenila koja se održavala
unatoč pustinji, apsolutno plavetnilo neba po kojem su letjeli pelikani,
ružičasti flamingosi, ždralovi i ptice slične rodama, palme s dvostrukim
krošnjama... To je bila očaravajuća Nubija koju je Ramzes volio, čija ljepota
ga nikad nije ostavljala ravnodušnim, unatoč velikim brigama koje su
primorale kralja da se s vojskom žurno uputi na Veliki Jug.
Nakon izvještaja koji je vicekralj podnio, nubijska pobunjenička plemena
dokopala su se glavnog rudnika zlata. Prekid proizvodnje skupocjenog
metala predstavljao je katastrofu, s jedne strane, zlatarima je trebalo zlato
za ukrašavanje hramova, s druge strane, kralj ga je koristio kao dar za svoje
vazale, da bi održao odlične diplomatske odnose.
Premda mu je bilo žao napustiti Nefertari, Ramzes je morao udariti brzo i
snažno, tim više jer je bio siguran, a to mu je potvrdila i kraljičina intuicija,
da je kolovođa pobune nitko drugi do Henar.
Njegov stariji brat nije nestao, kao što se vjerovalo, u pustinjskoj zabiti.
Štoviše, i dalje je stvarao probleme. Osiguravši si gospodarenje zlatom,
pobunit će plaćeničke horde da napadnu egipatske utvrde i da se upuste u
nerazumnu avanturu osvajanja faraonove zemlje. Mržnja i ljubomora, koje
su neuspjesi dodatno poticali, uvele su Henara u carstvo iz kojeg više nikada
neće izaći, u carstvo ludila.
Između njega i Ramzesa bile su pokidane sve emotivne niti. Čak se ni
Tuja, kada joj je faraon povjerio svoje namjere, nije pokušala usprotiviti. Taj
sukob dvojice braće bit će i posljednji.
Nekoliko "kraljevskih sinova" nalazilo se uz Ramzesa, nestrpljivih da što
prije dokažu svoju odvažnost. Imali su perike s dugim pletenicama, plisirane
bluze sa širokim rukavima i pregaču s podebljanom prednjom stranom, i
ponosno su nosili znak boga šakala, "onog koji otvara putove".
Kada im je jedan ogroman slon stao na put, nekoliko entuzijasta samo što
se nije razbježalo, ali Ramzes se uputio ka živoj planini, dopustio da ga slon
svojom surlom podigne i stavi sebi za potiljak, između dva velika uha koja
su radosno mahala. Kako bi bilo moguće sumnjati u božansku zaštitu kojom
se faraon koristi?
Krvnik, lav predivne grive, išao je slonu s desne strane, u smjeru rudnika.
Strijelci i pješaci bili su uvjereni da će Ramzes odmah žestoko napasti
neprijateljske snage, međutim, zapovjedio je da se podigne kamp na
priličnoj udaljenosti od rudnika. Kuhari su se odmah dali na posao, oružje se
čistilo, oštrile su se sjekire i hranili magarci i goveda.
Jedan "kraljevski sin", mladić od dvadesetak godina, usudio se
protestirati.
‘‘Zašto čekamo, Veličanstvo? Nekoliko pobunjenih Nubijaca nije u stanju
suprotstaviti se našoj sili!’’
‘‘ Slabo poznaješ ovu zemlju i njezine stanovnike, Nubijci su izvrsni i
opasni strijelci i bore se s neviđenom žestinom. Ako smatramo da smo ih
već pobijedili, izgubit ćemo mnogo ljudi.’’
 ‘‘Pa, zar to nije pravilo rata?’’
‘‘Moje pravilo se sastoji u tome da sačuvam što više života.’’
‘‘Ali... Nubijci se neće povući!’’
‘‘Neće pod prijetnjom.’’
‘‘Nećemo valjda pregovarati s tim divljacima, Veličanstvo!’’
‘‘Treba ih zasjeniti. Blistavo zračenje donosi pobjedu, a ne naoružana
ruka. Nubijci imaju običaj postavljati zasjede, napadati pozadinu i uzimati
neprijatelje za taoce. Nećemo im pružiti tu mogućnost, jer ćemo ih
zaprepastiti napadom.’’
Da, Henar je dobro poznavao Ramzesa. Kralj će se pojaviti točno pred
njim, krećući se jedinim putem koji je vodio prema rudniku. S jedne i druge
strane mjesta, brda su gorjela pod suncem i stijene su služile kao zaklon
nubijskim strijelcima. Ubit će časnike, egipatska vojska će se razbježati a
Henar će rukama presuditi poniznom i očajnom Ramžesu.
Nijedan egipatski vojnik neće izaći živ iz zasjede.
Zatim će Henar Ramzesov leš objesiti o pramac na brodu i pobjedonosno
će ući u Elefantinu, a potom u Tebu, Memphis, Pi Ramzes i cijeli Egipat. Ljudi
će stati na njegovu stranu i Henar će konačno zavladati, osvećujući se svima
koji nisu na vrijeme prepoznali njegove vrijednosti.
Kraljev brat izađe iz kamene kolibe koju je prije toga koristio nadzornik
radova na ispiranju zlata, i uzvera se na plato gdje se ovo obavljalo. Samo je
voda, koja je sporo tekla kroz nagnuti kanal koji se završavao u bazenu,
mogla sprati talog sa skupocjenog metala. Komadići zemlje ostajali su u
mulju, a mineral, teži i gušći, padao je na dno bazena. To je bio zamoran
posao koji je zahtijevao veliko strpljenje. Henar je razmišljao o svom životu,
beskrajno mnogo godina trebalo mu je da se oslobodi Ramzesove magije,
prije negoli je postao sposoban pobijediti ga i potvrditi vlastitu veličinu!
Misleći na trenutak trijumfa, osjećao se kao pijan.
Stražar na promatračnici mahao je svom snagom, a krici proparaše tišinu.
Crnački ratnici, s perima utaknutim u kovrčavu kosu pojurili su na sve
strane.
‘‘Što se to događa? Prestanite bezglavo jurcati! ‘’
Henar siđe sa platforme i dograbi poglavicu koji se, izluđen, vrtio u krug.
‘‘Smiri se, zapovijedam ti! Ja komandiram.’’
Ratnik pokaza kopljem u smjeru okolnih stijenama i brežuljaka.
‘‘Svuda... svuda ih ima!’’
Henar se uputi prema sredini platforme, podigne oči i ugleda ih.
 Na tisuće egipatskih vojnika opkolilo je rudnik.
Na vrhu najvišeg brežuljka, desetina ljudi je podizala baldahin ispod
kojeg se nalazilo prijestolje. S plavom krunom na glavi, Ramzes je sjedio. Lav
je ležao kraj njegovih nogu.
Nijedan jedini Nubijac nije mogao maknuti pogled s vladara koji je
napunio četrdeset i dvije godine, i koji je u dvadesetoj godini svoje vladavine
dosegao vrhunac moći. Premda su bili hrabri, crnački ratnici su uvidjeli da
bi napad predstavljao samoubojstvo. Henar je sam upao u zamku koja je bila
pripremljena za Ramzesa, Faraonovi vojnici ubili su nubijske stražare i
nijednom pobunjeniku nisu ostavili mogućnost da pobjegne.
‘‘Pobijedit ćemo! Svi za mnom! ‘‘urlao je Henar. ‘’
Nubijski poglavice ponovno su se okupili. Doista, morali su se boriti.
Jedan od njih, praćen dvadesetoricom suboraca koji su vikali i mahali
kopljima, počeo se verati uz padinu, prema kralju.
Val strijela oborio ga je na tlo. Vještiji od drugih, jedan mladi ratnik, trčeći
cik cak, stigao je gotovo do podnožja prijestolja. Krvnik skoči i zari svoje
čeljusti u njegovu glavu.
Sa žezlom u ruci, Ramzes je ostao nepomičan. Krvnik otare pijesak,
protrese grivu i ponovno legne pokraj gospodarevih nogu.
Gotovo su svi nubijski ratnici pobacali oružje i popadali ničice u znak
predaje. Izvan sebe od bijesa, Henar je nogom udarao poglavice.
‘‘Ustajte i borite se! Ramzes nije nepobjediv!’’
Kako ga nitko nije poslušao, Henar zabi svoj mač u leđa jednog starijeg
poglavice čiji su samrtnički grčevi bili snažni i kratki. Njegova mučna
agonija uznemirila je njegove sunarodnjake, preneraženi, podigli su se i
uprli poglede pune mržnje u starijeg Ramzesova brata.
‘‘Izdao si nas ‘‘reče jedan od njih, ‘‘ti si nas izdao i lagao si nam. Nitko ne
može pobijediti Ramzesa, a ti, ti si nas upropastio.’’
‘‘Borite se, kukavice!’’
‘‘Lagao si nam ‘‘ponovili su svi u jedan glas.
‘‘Krenite za mnom i ubijmo Ramzesa!’’
Luđačkog pogleda, uzdignutog mača, Henar se popeo na uzvišicu gdje se
nalazio rezervoar s vodom i prostor za ispiranje.
‘’ Ja sam gospodar, jedini gospodar Egipta i Nubije, ja sam...’’
Deset strijela koje su odapeli crnački poglavice žarilo mu se istovremeno
u glavu, grlo i grudi. Henar padne unatraške niz nagib i, polako, njegovo se
tijelo otklizalo u bazen za ispiranje, miješajući se s nataloženom zemljom
koju je ispirao blagi mlaz vode.
56

Odlazak Židova nije pratio nikakav incident. Mnogi su Egipćani žalili zbog
gubitka prijatelja i bližnjih koji su se upustili u tu nerazumnu avanturu, s
druge strane, brojni Židovi su se pribojavali iskušenja prolaska kroz
pustinju gdje je vrebalo tisuću opasnosti. S koliko će se neprijatelja morati
sukobiti, koliko naroda i plemena će se suprotstaviti prolasku Jahvinih
poklonika?
Seramana je bjesnio.
Prije negoli je krenuo u Nubiju, Ramzes je Ameniju i Seramani naložio da
održavaju red u prijestolnici. Na najmanji znak nemira koje bi Židovi
izazvali, snage sigurnosti trebale su reagirati oštro i bez oklijevanja. No,
kako je Izlazak protjecao u miru, Seramana nije imao nikakvog razloga za
privođenje Mojsija i Arona.
Sard je i dalje bio uvjeren da je faraon pogriješio kad je poštedio
židovskog vođu, čak ni staro i duboko prijateljstvo nije moglo biti
opravdanje za toliku tolerantnost. Mojsije je bio u stanju nanijeti štetu, čak i
ako je bio daleko od Egipta.
Iz predostrožnosti, Seramana je zapovjedio desetini plaćenika da prate
Židove i da ga redovito izvještavaju o njihovom kretanju. Na njegovo veliko
iznenađenje, prorok nije krenuo putem prema Sili, koji su nadgledali
egipatski vojnici i gdje je bilo mnogo bunara s vodom za piće, nego je
izabrao težak put koji je vodio prema "trščanom moru". Na taj način, Mojsije
je odbacio svaku mogućnost da se vrati.
‘‘Seramana!‘‘uzviknuo je Ameni,‘‘posvuda te tražim. Namjeravaš li cijelu
vječnost razmišljati o putu na Sjever?’’
‘‘Taj Mojsije je napravio toliko zla, a ostao je nekažnjen. Ne volim
nepravdu.’’
‘‘Prije negoli je umro, Ofir nam je odao posljednju zanimljivu informaciju,
kao da je, poput škorpiona, sam sebe želio dokraja uništiti, dvojica poglavica
beduina, Amos i Baduh, napustili su Egipat zajedno sa Židovima. Njih su
dvojica opskrbila Jahvine pristaše oružjem, računajući s eventualnom
potrebom da će se morati boriti tijekom Izlaska.’’
Desnom šakom Seramana udari dlan lijeve ruke.
‘‘Trebao sam pretpostaviti da su to dvoje lutalica ustvari kriminalci. Sada
ih moram uhapsiti, kao i njihovog suučesnika Mojsija.’’
‘‘Nemam ti što prigovoriti.’’
‘‘Odmah krećem s pedesetak dvokolica i vratit ću natrag to društvo kako
bih ga bacio u zatvor.’’

Ramzes zagrli Nefertari. Blagost ljubavi, s malo šminke, namirisana kao

božica, bila je ljepša no ikad.
‘‘Henar je mrtav, a pobuna Nubijaca završena ‘‘reče kralj.
‘‘Hoće li se vratiti mir u Nubiju?’’
‘‘Vođe pobunjenika kažnjeni su smrću radi izdaje, a sela koja su
tiranizirali organizirala su svečanost kako bi proslavili njihovu smrt.
Vraćeno mi je ukradeno zlato, pa sam dio poslao u Abu Simbel, a dio u
Karnak.’’
‘‘Napreduju li radovi u Abu Simbelu?’’
‘‘Setau održava gradilište u punom pogonu. ‘’
Kraljica nije više odugovlačila s glavnom vijesti.’’
‘‘Seramana je s jednim odredom u potjeri za Mojsijem.’’
‘‘Zašto?’’
‘‘Zbog dvojice Beduina, uhoda koje su plaćali Hetiti, a koji su se umiješali
među Židove. Seramana želi uhititi tu dvojicu i Mojsija, a Ameni se nije tome
usprotivio jer je to u skladu sa zakonom.’’
Ramzes je zamišljao Mojsija na čelu njegova naroda, kako udara štapom o
tlo, otvara putove, primorava neodlučne da nastave i kako moli Jahvu da se
noću pokaže kao ognjeni stup, a danju kao stup od oblaka. Nijedna prepreka
ne može ga zaustaviti, nijedan neprijatelj zastrašiti.
‘‘Upravo sam primila jedno dugo pismo od Putuhepe ‘‘doda Nefertari.
‘‘Ona je uvjerena da ćemo uspjeti.’’
‘‘Divna vijest.’’
U mislima zaokupljen drugim stvarima, Ramzes je izgovorio ove riječi a
da nije u njih vjerovao.
‘‘Bojiš se da Mojsije smrtno ne strada, zar ne?’’
‘‘Ne želim ga više ikada vidjeti.’’
‘‘A u vezi mirovnog ugovora, postoji još jedan osjetljiv problem.’’
‘‘Opet Uri Tešup?’’
‘‘Ne, nego problem formulacije. Hatušil ne želi da ispadne jedini
odgovoran za rat, i ne želi da ga se smatra podređenim, prisiljenim podčiniti
se kraljevoj volji.’’
 ‘‘Ali, nije li tomu tako?’’
‘‘Tekst ugovora bit će javan, čitat će ga generacije, Hatušil ne želi izgubiti
obraz.’’
‘‘Neka se Hetit pokloni, ili nek' nestane!’’
‘‘Hoćemo li odustati od mira zbog nekoliko neumjerenih riječi?’’
‘‘Svaka riječ je važna.’’
‘‘Smijem li svejedno predložiti novu verziju ugovora Gospodaru Dviju
Zemalja?’’
‘‘Uzimajući u obzir Hatušilove zahtjeve, pretpostavljam?’’
‘‘Uzimajući u obzir budućnost dvaju naroda koji ne žele rat, pokolj i
nesreću.’’
Ramzes poljubi Nefertari u čelo.
‘‘Imam li ikakvih izgleda izbjeći diplomatskom ushitu velike kraljevske
supruge?’’
‘‘Nikakvih.’’
Mojsije se jako razbjesnio i Aron je morao štapom udariti nekoliko njih
koji su se pobunili, već umorni od Izlaska i željni vratiti se u Egipat gdje su
imali hrane u izobilju i gdje su živjeli u udobnim kućama. Većina je mrzila
pustinju i nisu se uspijevali naviknuti na spavanje pod otvorenim nebom ili
ispod šatora. Mnogi su počeli negodovati protiv surovih uvjeta života koje
im je prorok nametnuo.
A tada se podigao strašan Mojsijev glas, zapovijedajući neodlučnima i
kukavicama da slušaju Jahvu i da nastave put prema Obećanoj zemlji, bez
obzira na sve poteškoće i kušnje. Duga povorka došla je do iznad Sile, u
močvaran i vlažan predio. Židovi bi povremeno zaglibili u blato, kola bi se
prevrtala, a pijavice su napadale i ljude i životinje.
Mojsije je odlučio napraviti predah nedaleko granice, blizu Sarbonskog
jezera i Sredozemnog mora. Mjesto se smatralo opasnim, jer je pustinjski
vjetar nanosio ogromne količine pijeska po močvarnoj površini i po barama,
stvarajući lažan teren koji je tvorio "trščano more".
Nitko nije živio na ovim pustim predjelima, prepuštenima vihorima i
bijesu mora i neba, čak su ih i ribari izbjegavali, zbog straha da ih ne proguta
živi pijesak. Jedna ljuta žena padne Mojsiju pred noge.
‘‘Svi ćemo pomrijeti, u ovoj pustoši!’’
‘‘Griješiš.’’
‘‘Pogledaj oko sebe! Je li to ta Obećana zemlja?’’
‘‘Naravno da nije.’’
 ‘‘Nećemo ići dalje, Mojsije.’’
‘‘Naravno da hoćete. Sljedećih ćemo dana prijeći granicu i ići ćemo onamo
gdje Jahve želi.’’
‘‘Kako možeš biti tako siguran u sebe?’’
‘‘Zato što sam ga vidio, ženo, i zato što mi je govorio. Idi spavati sada,
trebat će nam još mnogo snage kako bismo izdržali.’’
Pokorena, žena posluša.
‘‘Ovo je mjesto užasno ‘‘primijeti Aron. ‘‘Jedva čekam da krenemo dalje.’’
‘‘Neophodan je bio jedan duži odmor. Sutra, u zoru, Jahve će nam dati
snage da nastavimo.’’
‘‘Zar nikad ne sumnjaš u naš uspjeh, Mojsije?’’
‘‘Nikada, Arone.’’
Seramanine dvokolice, koje je pratio jedan od "kraljevskih sinova" a koji
je zastupao Ramzesa, napredovale su velikom brzinom u potjeri za
Židovima. Tek što je osjetio miris mora, gusaru se raširiše nosnice. On
svojim ljudima dade znak da se zaustave.
‘‘Tko među vama poznaje ovo mjesto? ‘’
Jedan iskusan vozač zatražio je riječ.
‘‘Ovo je mjesto puno utvara. Ne bih vam savjetovao da uznemirujemo
demone.’’
‘‘Ali, Židovi su krenuli upravo ovim putom. ‘‘ljutito će Sard.
‘‘Njihova stvar ako se ponašaju kao budale. Mi bismo se, međutim, trebali
vratiti natrag.’’
U daljini se nazirao dim.
‘‘Židovski kamp nije daleko ‘‘primijeti kraljevski sin. ‘‘Dovršimo ono što
smo započeli i uhitimo krivce.’’
‘‘Jahvini pristaše su naoružani, i ima ih mnogo ‘‘podsjeti Seramana.
‘‘Naši se ljudi znaju boriti, a naše nam dvokolice osiguravaju prednost. Na
pravoj udaljenosti sasut ćemo val strijela i tražiti da nam izruče Mojsija i
dvojicu Beduina. Ako neće, bit će kažnjeni.’’
Odred dvokolica je s mnogo straha nastavio put kroz močvarnu zemlju.

Probudivši se iznenada, Aron poskoči. Mojsije je već bio na nogama, sa

štapom u ruci.
‘‘Ovaj mukli zvuk...’’
‘‘To su egipatske dvokolice.’’
‘‘Dolaze k nama.’’
 ‘‘Imamo dovoljno vremena da pobjegnemo. ‘’
Dvojica Beduina, Amos i Baduh, odbili su krenuti dalje prema trščanom
moru, dok su Židovi, izluđeni, pristali slijediti Mojsija. Kako je noć padala
više nitko nije razlikovao vodu od nanosa pijeska, ali Mojsije je napredovao
sigurnim korakom između mora i jezera, vođen vatrom koja mu je plamtjela
u duši još otkada je bio mladić, vatrom koja se pretvorila u želju za
Obećanom zemljom.
Raštrkavši se, egipatske su dvokolice napravile veliku pogrešku. Neke su
zaglibile u živome pijesku, druge su se izgubile u močvarama. Dvokolica
kraljevskog sina ostala je nepokretna u ljepljivoj zemlji, dok se Seramana u
punoj brzini sudario s dvojicom Beduina koji su se odvojili od Židova.
Zapuhao je istočni vjetar, pridruživši se pustinjskom vjetru. Put kojim su
krenuli Židovi kako bi prošli kroz trščano more bio je na taj način isušen i
prohodan.
Ravnodušan prema smrti dvojice špijuna, s dvokolicama polomljenih
kotača, Seramana je bio zasut pijeskom. Bilo je vrijeme da se oslobode vozila
i da okupi ljude od kojih su neki bili ranjeni. Vjetar je promijenio smjer.
Snažan i vlažan, podizao je velike valove koji su preplavili prolaz.
S olujom u srcu, Seramana je gledao kako Mojsije odlazi.
57

Unatoč činjenici da je bila pod stalnom njegom Neferete, osobito darovite

mlade liječnice, kraljica majka Tuja pripremala se na veliko putovanje.
Uskoro će se pridružiti Setiju i napustit će zemaljski Egipat čija je sretna
budućnost bila gotovo u potpunosti osigurana. Gotovo u potpunosti budući
da se još čekalo na zaključenje mirovnog ugovora s Hetitima.
Kada ju je Nefertari potražila u vrtu gdje se odmarala, Tuja primijeti da je
velika kraljevska supruga uzbuđena.
‘‘Veličanstvo, upravo sam primila ovo pismo od carice Putuhepe.’’
‘‘Moje su oči slabe, Nefertari, pročitaj mi ga, molim te. ‘’
Svojim blagim i očaravajućim glasom kraljica je razgalila Tujino srce.
Mojoj sestri, supruzi sunca, Nefertari. Sve se odvija dobro po naše dvije
zemlje, i nadam se da je tvoje zdravlje i zdravlje tvojih bližnjih dobro. Moja
kćer divno izgleda i moji su konji izvrsni, nadam se da je podjednako tako sa
tvojom djecom, tvojim konjima i lavom Ramzesa Velikog. Tvoj sluga Hatušil na
koljenima je pred Faraonom i pada ničice pred njim.
Mir i bratstvo, to su riječi koje treba izgovarati, budući da se egipatski bog
svjetlosti i hetitski bog oluje žele zbratimiti.Oni koji će donijeti mirovni ugovor,
egipatski i hetitski veleposlanici, na putu su prema Pi Ramzesu, kako bi
Faraon zauvijek zapečatio našu zajedničku odluku!
Neka moju sestru Nefertari čuvaju bogovi i božice.
Plačući od sreće, Nefertari i Tuja pale su jedna drugoj u zagrljaj.

Seramana se osjećao poput insekta koji je gmizao po Ramzesovoj sandali.

Pognute glave, Sard je očekivao da će biti protjeran iz palače, premda nije
mogao podnijeti gubitak položaja. On, stari gusar, naviknuo se na život
čovjeka reda koji progoni krivce. Potpuna odanost Ramzesu dala je smisao
njegovom životu i prekinula njegovo lutanje, Egipat koji je nekoć želio tek
opljačkati, postao je njegovom domovinom. On, moreplovac, iskrcao se na
kopno bez želje da ga ikada više napusti.
Seramana je Ramzesu dao do znanja da ne bi mogao podnijeti poniženje
pred dvorom i njegovim podčinjenima, stoga ga je vladar primio nasamo u
svom kabinetu.
‘‘Veličanstvo, pogriješio sam. Nitko nije poznavao teren tako da...’’
 ‘‘Što se dogodilo s dvojicom Beduina, špijuna?’’
‘‘Pregazili su ih kotači moje dvokolice.’’
‘‘Jesi li siguran da se Mojsije izvukao iz oluje?’’
‘‘On je s Židovima prošao kroz trščano more.’’
‘‘Zaboravimo na njih, budući da su prešli granicu.’’
‘‘Ali.... Mojsije vas je izdao!’’
‘‘On slijedi svoj put, Seramana. Kako više neće imati prigodu remetiti
ravnotežu i spokoj Dviju Zemalja, neka ide ka svojoj sudbini. Povjerit ću ti
drugi važan zadatak.’’
Sard nije mogao vjerovati vlastitim ušima. Zar će mu kralj oprostiti
neuspjeh?
‘‘Krenut ćeš prema granici s dvije pukovnije dvokolica kako bi dočekao
hetitskog ambasadora kojem ćeš biti osiguranje.’’
‘‘To je zadatak... jedan zadatak...’’
‘‘Jedan zadatak, presudan za svjetski mir, Seramana.’’
Hatušil je popustio.
Poslušavši istovremeno intuiciju državnika, savjete svoje supruge
Putuhepe i preporuke egipatskog veleposlanika Aše, dovršio je tekst
mirovnog ugovora o nenapadanju s Egiptom, ne suprotstavljajući se
Ramzesovim zahtjevima, te je imenovao dvojicu poslanika koji će faraonu
odnijeti srebrne pločice s tekstom ugovora ispisanog klinastim pismom.
Hatušil je obećao Ramzesu da će izložiti ugovor u hramu božice Sunca u
Hatuši, pod uvjetom da i egipatski vladar učini to isto u jednom od velikih
svetišta u Dvjema Zemljama. No, hoće li Ramzes prihvatiti potpisati
dokument bez dodavanja novih klauzula?
Od hetitske prijestolnice do egipatske granice atmosfera je bila i ostala
zategnuta. Aša je bio svjestan da ne može tražiti više od Hatušila. Ukoliko bi
Ramzes pokazao ikakvo nezadovoljstvo, mirovni će ugovor ostati mrtvo
slovo na papiru. Što se tiče hetitskih vojnika, oni nisu skrivali zabrinutost,
neke grupe odmetnika vjerojatno će ih pokušati napasti kako bi spriječili
mirovne glasnike da stignu do cilja. Klisure, tjesnaci, šume, sve su to bile
moguće zamke, međutim, put je protjecao bez incidenata.
Kada je ugledao Seramanu i egipatske dvokolice, Aša ispusti dug uzdah
olakšanja. Od sada nadalje, putovat će mirno.
Sard i viši časnik hetitskog odreda dvokolica hladno su se pozdravili. Stari
se gusar radije ogledao s barbarima, ali sad je morao poslušati Ramzesa i
ispuniti povjereni mu zadatak.
 Po prvi puta su hetitske dvokolice ušle u Deltu i kotrljale se putom koji je
vodio prema Pi Ramzesu.
‘‘Što se dogodilo s pobunom u Nubiji ‘‘upitao je Aša.
‘‘Zar se o tome govori u Hatuši ‘‘zainteresirao se Sard.
‘‘Budi bez brige, informacija će ostati potpuno povjerljiva.’’
‘‘Ramzes je ponovno uspostavio mir, a Henara su ubili njegovi
suučesnici.’’
‘‘Kad bi se mir uspostavio na Sjeveru kao i na Jugu! Ako Ramzes bude
prihvatio ugovor koji mu nose hetitski glasnici, započet će doba napretka
kojeg će se sjećati mnoge buduće generacije.’’
‘‘Zašto bi odbio?’’
‘‘Zbog jedne sitnice koja nije i jedina... Budimo optimisti, Seramana.’’

Dvadeset prvog dana zimske sezone, u dvadeset prvoj godini Ramzesove

vladavine, Ameni je uveo Ašu i dvojicu hetitskih poslanika u salu za prijeme
u palači u Pi Ramzesu čija ih je ljepota zadivila. Sivilo njihovog ratničkog
svijeta zamijenio je raznobojni univerzum u kojem su se miješale
profinjenost i veličanstvenost.
Poslanici su predali faraonu srebrne pločice, a Aša je pročitao uvodnu
deklaraciju.
‘Neka tisuću božanstava, među hetitskim i egipatskim bogovima i
božicama, budu svjedoci ovog ugovora koji sklapaju hetitski car i egipatski
faraon. Neka svjedoče sunce, mjesec, nebeski i zemaljski bogovi i božice,
planine i rijeke, more, vjetrovi i oblaci.
Neka tisuće božanstava unište kuću, zemlju i podanike onoga koji prekrši
ugovor. Što se tiče onoga koji ga se bude pridržavao, neka ga te tisuće štite
da bi mogao napredovati i živjeti sretno sa svojim ukućanima, djecom i
[13]
podanicima.* ’
U prisutnosti velike kraljevske supruge Nefertari i kraljice majke Tuje,
Ramzes je odobrio deklaraciju koju je Ameni prepisao na papirus.
‘‘Prihvaća li car Hatušil hetitsku odgovornost za ratničke pohode vođene
nekoliko posljednjih godina?’’
‘‘Da, Veličanstvo ‘‘odgovori jedan od poslanika.
‘‘Prihvaća li da ovaj ugovor obvezuje i naše nasljednike?’’
‘‘Naš car želi da ovaj ugovor bude zalog za mir i bratstvo, da ga poštuju i
naša djeca, i djeca naše djece.’’
 ‘‘Koje ćemo granice poštovati?’’
‘‘Oront, fortifikacijsku liniju u južnoj Siriji, put koji razdvaja egipatski
Biblos od provincije Amurije koja se smatra hetitskim protektoratom, put
koji prolazi južno od hetitskog Kadeša i odvaja ga od sjevernog izlaza iz
doline Bekaje, koja je pod egipatskim utjecajem. Feničanske luke će ostati
pod faraonovim nadzorom. Egipatski poslanici i trgovci slobodno će se
kretati putovima koji vode u Hetitiju.’’
Aša zadrži dah.
Hoće li Ramzes definitivno odustati od Kadeša i, još važnije, od Amurije?
Ni Seti ni njegov sin nisu uspjeli osvojiti poznatu utvrdu u čijem je podnožju
Ramzes postigao svoju najveću pobjedu, i izgledalo je logično da Kadeš
ostane u hetitskim rukama.
Ali Amurija... Egipat se snažno borio ne bi li zadržao ovu provinciju,
mnogo je vojnika poginulo zbog nje. Aša se pribojavao da faraon neće
pokazati popustljivost.
Vladar pogleda Nefertari. U kraljičinom pogledu pročitao je odgovor.
‘‘Prihvaćamo ‘‘izjavi Ramzes Veliki.
Dok je Ameni nastavio zapisivati, Aša osjeti kako ga ispunjava beskrajna
radost.
‘‘Što još želi moj brat Hatušil? ‘‘upita Ramzes.
‘‘Konačni pakt o međusobnom nenapadanju, Veličanstvo, i obrambeni
savez protiv svakog tko bi napao Egipat ili Hetitiju.’’
‘‘Misli li pritom na Asirce?’’
‘‘Na bilo koji narod koji bi pokušao osvojiti egipatsku ili hetitsku zemlju.’’
‘‘I mi želimo taj pakt i savez, zahvaljujući čemu ćemo uspostaviti
napredak i sreću.’’
Sigurnom rukom, Ameni je i dalje zapisivao.
‘‘Veličanstvo, car Hatušil također želi da u našoj zemlji bude poštovan i
očuvan kraljevski red nasljeđivanja, sukladno našim običajima i tradiciji.’’
‘‘Drukčije neće ni biti.’’
‘‘I naposljetku, naš bi vladar želio da se riješi pitanje međusobnog
izručivanje bjegunaca.’’
Aša se bojao ove posljednje prepreke. Jedan jedini sporan detalj mogao je
dovesti u pitanje cjelinu dogovora.
‘‘ Zahtijevam da se s izručenim osobama postupa humano ‘‘izjavi
Ramzes, ‘‘da kad budu vraćene u svoju zemlju, Egipat ili Hetitiju, ne
podliježu kaznenom progonu ni nepravdi, i da njihove kuće ostanu
netaknute. Još nešto, budući da je Uri Tešup postao Egipćanin, ima
mogućnost po slobodnoj volji izabrati svoju sudbinu.’’
Kako im je Hatušil dao odobrenje da mogu prihvatiti navedene uvjete,
dvojica su se poslanika suglasila.
Mirovni ugovor bio je spreman za potpisivanje.
Ameni će njegovu konačnu verziju proslijediti kraljevskim pisarima koji
će ga prepisati na papirus najbolje kvalitete.
‘‘Ovaj tekst bit će ugraviran u kamenu u nekoliko egipatskih hramova
‘‘reče Ramzes, ‘‘a posebno u Raovom svetištu u Heliopolisu, na južnoj strani
istočnog krila devetog pilona u Karnaku i na južnoj strani pročelja velikog
hrama u Abu Simbelu. Na taj će način, Egipćani od sjevera do juga, od Delte
do Nubije, znati da zauvijek žive u miru s Hetitima, pod božanskim
pokroviteljstvom.’’
58
Nakon što su se smjestili u dijelu palače predviđenom za strance, hetitski
su poslanici prisustvovali općem veselju koje je obuzelo egipatsku
prijestolnicu. Mogli su se uvjeriti u ogromnu popularnost koju je Ramzes
uživao, na svakom koraku slavljen u pjesmi koju je mnoštvo pjevalo u zboru,
On nas obasjava kao sunce, oporavlja nas kao voda i vjetar, volimo ga kao
kruh i kao lijepe tkanine, jer je on otac i majka cijele zemlje, svjetlost obje
obale.
Nefertari je pozvala Hetite da joj se pridruže u ritualu u hramu boginje
Hator. Slušali su prizivanje jedinstvene Moći koja se svakodnevno sama
stvara, koja omogućava postojanje svim oblicima života, osvjetljava lica, čini
da od sreće podrhtavaju drveće i cvijeće. Kad su se svi pogledi usmjerili ka
nebeskom zlatu, u tom radosnom trenutku ptice su prhnule uvis, a put mira
otvorio se svakom ljudskom koraku.
Hetiti su bili malo začuđeni a malo razgaljeni onime što su vidjeli. Potom
su ih pozvali na gozbu tijekom koje su iskušali izvrsna jela, ragu od goluba,
marinirane bubrežnjake, pečeni goveđi but, grgeča iz Nila, guske s roštilja,
leću, mladi bijeli i crveni luk, tikvice, male krastavce, salatu, grašak u zrnu,
mahune, kompot od smokava, jabuke, datulje, lubenice, kozji sir, jogurt,
okrugle kolačiće od meda, svjež kruh, blago pivo, crveno i bijelo vino. U ovoj
izuzetnoj prilici posluženo je vino ostavljeno u ćupovima šestog dana
četvrte godine Setijeve vladavine, i obilježeno znakom Anubisa, gospodara
pustinje. Poslanici su bili iznenađeni takvim obiljem i kvalitetom jela, divili
su se ljepoti posuda od kamena i na kraju završili tako što su se pridružili
općem veselju pjevajući i sami pohvale Ramzesu.
Da, to je doista bio mir.
Najzad se na uspavanu prijestolnicu spustila tišina.
Iako je bilo vrlo kasno, Nefertari je svojeručno pisala dugo pismo svojoj
sestri Putuhepi da bi joj zahvalila na uloženim naporima i da bi joj opisala
divne trenutke koje su Hetiti doživjeli u Egiptu. Kada je stavila pečat,
Ramzes joj nježno spusti ruke na ramena.
‘‘Zar radno vrijeme nije završeno?’’
‘‘Dan nosi više obaveza nego što ima sati, a i ne treba biti drukčije, dobro
je da je tako, zar ti sam ne ponavljaš to stalno svojim visokim službenicima?
Velika kraljevska supruga ne može izbjegavati Zakon.’’
Svečani Nefertarin parfem očaravao je Ramzesa. Hramski majstor za
mirise upotrijebio je najmanje šesnaest sastojaka, među kojima su bili
mirisna trska, kleka, cvijeće od žukovine, smola od terpentina, smirna i
aromati. Zeleni premaz podcrtavao je finoću očnih kapaka, a vlasulja
namazana uljem iz Libije isticala je uzvišenu ljepotu njezinog lica.
Ramzes joj skine periku, pa rasplete dugu i valovitu Nefertarinu kosu.
‘‘Sretna sam... Zar nismo radili za dobrobit našeg naroda?’’
‘‘Tvoje ime će zauvijek ostati povezano s ovim mirom, ti si ta koja ga je
stvorila.’’
‘‘Što znači naša slava prema pravilnom slijedu dana i obreda?’’
Kralj spusti naramenice s Nefertarine haljine, i poljubi ju u vrat.
‘‘Kako da ti iskažem svoju ljubav?’’
Ona se okrene i spusti svoje usne na njegove.
‘‘Zar je uopće vrijeme da o tome razgovaramo?’’
Prvo službeno pismo koje je stiglo iz Hetitije, a koje je pratilo prihvaćanje
mirovnog ugovora, izazvalo je veliku radoznalost na dvoru u Pi Ramzesu.
Želi li Hatušil doći do neke presudne točke dogovora?
Kralj polomi pečat utisnut na tkanini u kojoj je bila umotana pločica od
dragocjenog drveta i pogleda tekst ispisan klinastim pismom.
Odmah se uputi kraljici. Nefertari je dovršavala čitanje rituala za
proljetne praznike.
‘‘Čudna pošta, zaista!’’
‘‘Neki ozbiljan problem? ‘‘zabrine se kraljica.
‘‘Ne, nego neka vrsta poziva u pomoć. Izvjesna hetitska princeza,
nemogućeg imena, loše se osjeća. Hatušil smatra da su je, izgleda, zaposjeli
demoni koje hetitski liječnici ne uspijevaju istjerati iz nje. Poznavajući
darovitost ovdašnjih iscjelitelja, naš novi saveznik me moli da pošaljem
nekog terapeuta iz Kuće Života kako bi povratio princezino zdravlje i
omogućio joj da dobije dijete koje želi.’’
‘‘Pa to je izvrsna vijest, veze među našim zemljama stalno jačaju.’’
Kralj je poslao po Ašu, kojem priopći sadržaj Hatušilove poruke.
Šef egipatske diplomacije prsnuo je u smijeh.
‘‘Je li ta molba tako smiješna? ‘‘iznenadi se kraljica.
‘‘Imam dojam da hetitski car ima bezgranično povjerenje u naše liječnike!
Ne želi ništa manje nego pravo čudo.’’
‘‘Zašto podcjenjuješ našu znanost?’’
 ‘‘Nikako ne podcjenjujem, ali kako omogućiti jednoj ženi da ima dijete, pa
makar ona bila i hetitska princeza, imajući u vidu da je prešla šezdesetu
godinu?’’
Nakon što se i sam slatko nasmijao, Ramzes izdiktira Ameniju pismo za
svog brata Hatušila.
‘’Što se tiče princeze koja pati, osobito u njezinim godinama, mi to
razumijemo. Nitko ne može spraviti lijek koji bi je učinio trudnom. Ali ako
bog Oluje i bog Sunca tako odluče... Poslat ću, dakle, izvrsnog čarobnjaka i
stručnog liječnika.’’
Ramzes odmah posla u Hatušu i čarobni kip boga iscjelitelja Khonsua,
onog koji prolazi kroz prostor, inkarniranog kao mjesečev srp.
Tko bi drugi, osim božanstva, mogao promijeniti zakone fiziologije?

Kada je poruka od Nebua, velikog svećenika iz Karnaka, stigla u Pi

Ramzes, kralj je odlučio dvor premjestiti u Tebu. Kao i obično učinkovit,
Ameni opremi brodove potrebnim stvarima i podijeli savjete da bi se put
odvijao na najbolji mogući način.
Na kraljevskom brodu smjestili su se svi oni koji su Ramzesu bili najdraži,
njegova blistava supruga Nefertari, majka Tuja koja nije skrivala radost da
je poživjela dovoljno dugo da vidi mir koji se uspostavio između Egipta i
Hetitije, lijepa Izet, silno uzbuđena što će prisustvovati velikoj proslavi koja
se pripremala, njegovo troje djece, Kha veliki svećenik u Memphisu,
glazbenica Meritamon i mladi Merneptah, izvrsno građen, njegovi vjerni
prijatelji Ameni i Aša zahvaljujući kojima je Ramzes uspio izgraditi sretno
kraljevstvo, ministar Neđem i Seramana, lojalni službenici. Jedino su
nedostajali Setau i Lotus koji se, budući da su dolazili iz Abu Simbela, nisu
mogli pridružiti povorci koja je polazila u Tebu. I Mojsije... Mojsije koji se
odrekao Egipta.
Veliki svećenik iz Karnaka osobno je dočekao kraljevski par na
pristaništu. Ovoga puta, Nebu je doista vrlo ostario. Pogrbljen, kretao se
teško, ruka mu je grčevito stezala štap, glas mu je podrhtavao. Iako je
bolovao od reumatizma, oko mu je ostalo živahno a osjećaj za autoritet
nepoljuljan.
Kralj i veliki svećenik su se zagrlili.
‘‘Održao sam obećanje, Veličanstvo, zahvaljujući Bakhenovom radu i
trudu njegovih obrtnika, vaš hram za milijune godina je završen. Božanstva
su mi podarila sreću da se divim remek’‘djelu u kojem će oni prebivati.’’
 ‘‘I ja sam održao svoje, Nebu, zajedno ćemo se popeti na krov hrama i
promatrat ćemo svetište, njegove pomoćne odaje i palaču.’’
Ogromni pilon, čije je unutarnje lice bilo ukrašeno prikazima pobjede kod
Kadeša, prostrano prvo dvorište sa stupovima koji su simbolizirali kralja
kao Ozirisa, kolos visok dvadeset sedam metara koji je predstavljao kralja u
sjedećem položaju, drugi pilon koji je otkrivao ritual žetve, sala sa
stupovima duboka trideset jedan metar i široka četrdeset jedan, svetište čiji
su reljefi pokazivali misterije svakodnevnog kulta, veliko izrezbareno drvo
koje simbolizira trajnost faraonske institucije... Bile su to ljepote kojima se
divio kraljevski par, na vrhuncu proslave.
Svečanosti kojima je otvoren hram za milijune godina trajale su nekoliko
tjedana. Za Ramzesa, njihov vrhunac predstavljalo je ritualno rođenje kapele
posvećene njegovom ocu i majci, Nefertari i kralj izgovarali su oživljujuće
riječi zauvijek ugravirane hijeroglifima u kamen.
Kada se faraon obukao u jutarnju odjeću , Ameni se, zbunjenog izgleda,
pojavio kod njega.
‘‘Tvoja majka... zove te.’’
Ramzes potrči u Tujine odaje.
Setijeva udovica ležala je na leđima, s rukama duž tijela, poluzatvorenih
očiju. Kralj klekne pokraj nje i poljubi joj ruke.
‘‘Jesi li previše umorna da bi prisustvovala inauguraciji tvoje kapele?’’
‘‘Nije me obuzeo umor, to smrt dolazi.’’
‘‘Odgurnimo je zajedno.’’
‘‘Nemam više snage Ramzese. Ali, zašto bih se protivila? Došao je
trenutak da se pridružim Setiju, i to je za mene sretan trenutak.’’
‘‘Imaš li srca napustiti Egipat?’’
‘‘Kraljevski par vlada i slijedi pravilan put. Znam da će sljedeća berba biti
izvrsna, a pravda poštovana. Mogu mirno otići, sine, zahvaljujući miru koji
ste ti i Nefertari stvorili i koji ćete učiniti trajnim. To je tako lijepo, mirna
zemlja u kojoj se djeca igraju, gdje se stada vraćaju sa ispaše dok govedari
pjevuše pjesme i sviraju u frule, gdje se ljudi poštuju znajući da ih faraon
štiti. Očuvaj tu sreću, Ramzese, očuvaj tu dobrotu, i prenesi Zakon tvom
nasljedniku.’’
Suočena s najvećim iskušenjem, Tuja nije drhtala. Ostala je ponosna i
dostojanstvena, spokojnog pogleda uperenog u vječnost.
‘‘Voli Egipat svim svojim bićem, Ramzese, neka nijedan drugi osjećaj ne
prevlada nad tom ljubavlju, neka te nijedno iskušenje, bez obzira kako
strašno bilo, ne odvrati od tvoje dužnosti faraona.’’
Tujina ruka snažno stisnu sinovljevu.
‘‘Poželi mi, egipatski kralju, da se pridružim polju s ponudama,
prostorima sreće, poželi mi da se zauvijek smjestim u toj čudesnoj zemlji
vode i svjetlosti, odakle ću zračiti u društvu s našim precima i sa Setijem.’’
Tujin se glas gasio, u dubokom uzdahu kakva je sama onostranost.
59

U Dolini kraljica, na mjestu ljepote i savršenosti, Tujino vječno

prebivalište nalazilo se u blizini onog predviđenog za Nefertari. Velika
kraljevska supruga i faraon upravljali su pogrebnim obredom za Setijevu
udovicu čija se mumija već nalazila u zlatnoj sobi. Preobražena u Ozirisa i
Hator, Tuja će živjeti kroz svoje svjetlosno tijelo koje će svakoga dana
ponovno stvarati nevidljivu energiju koja dolazi iz nebeskih dubina. U grobu
su bili smješteni ritualni predmeti, pogrebne vaze s poklopcem u obliku
neke svete životinje u kojima su se nalazili unutrašnji organi, skupocjene
tkanine, ćupovi s vinom, vaze s uljima i melemima, mumificirana hrana,
svećeničke haljine, žezlo, vlasulje, ogrlice i drugi nakit, zlatne i srebrne
sandale i druge skupocjenosti potrebne Tuji za putovanje lijepim zapadnim
putovima i predjelima drugog svijeta.
Ramzes je pokušavao prihvatiti i sreću i nesreću s podjednakom
postojanošću duha. S jedne strane, toliko željeni mir s Hetitima i dovršenje
Rameseuma, njegovog hrama za milijune godina, s druge, nestanak Tuje. Sin
i čovjek u njemu bili su potpuno utučeni, ali faraon nije imao pravo izdati
kraljicu majku, toliko nepokolebljivu da je izgledalo kao da je ni sama smrt
ne može uzdrmati. Morao je poštovati ono što mu je ostavila u zalog, Egipat
je bio iznad svakog osjećaja, kako radosti tako i žalosti.
I tako se, uz Nefertarinu pomoć, Ramzes pokorio zahtjevima svog
položaja. Nastavio je upravljati državnim kormilom kao da je Tuja još
prisutna. Od sada, morat će naučiti živjeti bez njezinih savjeta i pomoći.
Nefertari je morala preuzeti one dužnosti koje je Tuja odrađivala, unatoč
hrabrosti svoje supruge, Ramzes je osjećao da težina njezinih obaveza
postaje nepodnošljiva.
Svakog dana, nakon jutarnjeg obreda, kraljevski par je dugo meditirao u
Tujinoj i Setijevoj kapeli u Rameseumu. Kralj je osjećao potrebu da ga
prožme nevidljiva stvarnost koju su stvarali kamenje i hijeroglifi oživljeni
riječju. Komunicirajući s dušom svojih prethodnika, Ramzes i Nefertari
punili su se tom tajnom svjetlošću koja je hranila njihovu misao.
Na kraju šezdeset i drugog dana žalosti, Ameni je procijenio da je
neophodno uputiti Ramzesa u neodgodive poslove. Smješten u službenim
prostorima Rameseuma sa svojim malim ali učinkovitim timom pisara,
osobni faraonov tajnik bio je u stalnom kontaktu s Pi Ramzesom, ne
propuštajući ni za trenutak proučavanje dosjea.
‘‘Berba je odlična ‘‘priopći Ramzesu. ‘‘Kraljevski trezor nikada nije bio
tako pun, uprava nad našim rezervama hrane nije napravila nikakav
propust, a timovi obrtnika rade bez predaha. Što se tiče cijena, stabilne su i
ne prijeti nikakva inflacija.’’
‘‘Što je sa zlatom iz Nubije?
‘‘Vađenje i dopremanje odvijaju se bez problema.’’
‘‘Opisuješ li mi ti to nekakav raj?’’
‘‘Naravno da ne... Ali, svi se mi trudimo biti dostojni Tuje i Setija.’’
‘‘Zašto onda čujem prizvuk zbunjenosti u tvom glasu?’’
‘‘Pa, dobro... Aša bi želio razgovarati s tobom, ali ne zna je li pravi
trenutak... ‘’
‘‘Naučio te je smislu za diplomaciju, neka mi se pridruži u knjižnici.’’
Knjižnica u Rameseumu bila je dostojna one u Kući Života u Heliopolisu,
dan za danom, u nju su stizali papirusi i ispisane pločice čiju je klasifikaciju
nadzirao sam kralj. Bez poznavanja obreda, filozofskih tekstova i arhiva nije
bilo moguće dobro vladati Egiptom.
Elegantan, odjeven u lanenu haljinu izuzetne kvalitete, ukrašenu zlatnim
resama, Aša je izgledao ushićen.
‘‘Prava je sreća raditi ovdje, Veličanstvo.’’
‘‘Rameseum će biti jedan od glavnih središta u kraljevini. Jesi li mi želio
govoriti o nekoj knjizi s mudrostima?’’
‘‘Jednostavno sam te želio vidjeti.’’
‘‘Dobro sam, Aša. Ništa ne može izbrisati Tujinu smrt, nikada neću
zaboraviti Setija, ali oboje su zacrtali put sa koga ne smijem skrenuti. Da li
nam Hetiti stvaraju kakve probleme?’’
‘‘Nikakve, Veličanstvo, Hatušil je tim više oduševljen našim mirovnim
sporazumom jer je uspio Asirce vratiti u njihovu ljušturu. Dogovor o
međusobnoj pomoći između Egipta i Hetitije shvaćen je u asirskim vojnim
krugovima na način da bi svaka agresija povukla za sobom trenutnu i
masovnu odmazdu. Brojni trgovački kontakti s Hetitijom su u tijeku, i mogu
potvrditi da će mir vladati još dugi niz godina u cijeloj regiji. Nije li dana
riječ podjednako čvrsta kao i granit?’’
‘‘Što te, u tom slučaju, uznemiruje?’’
‘‘To je zbog Mojsija... Želiš li čuti nešto o tome?’’
‘‘Slušam te.’’
 ‘‘Moji špijuni i dalje nadziru Židove.’’
‘‘Gdje su oni sada?’’
‘‘Nastavili su lutati po pustinji, usprkos sve brojnijim protivljenjima. Ali
Mojsije čeličnom rukom vlada nad svojim narodom.’ Jahve je vatra koja guta,
on je ljubomoran Bog ‘, ne prestaje im ponavljati.’’
‘‘Je li ti poznato njegovo odredište?’’
‘‘Izgleda da je ta Obećana zemlja ustvari Kanaan, ali bit će im teško da je
se dočepaju. Židovi su već imali okršaje s Medijcima i Amorećanima, a
trenutno su zauzeli Moab. Narodi u tim područjima boje se židovskih
nomada koje doživljavaju kao zastrašujuće razbojnike.’’
‘‘Mojsije se neće obeshrabriti, ako bude bilo potrebno voditi i sto bitaka,
on će ih voditi. Siguran sam da je promatrao Kanaan sa vrha planine Negeb i
da je u njemu vidio zemlju kojom teku med i mlijeko.’’
‘‘Židovi stvaraju probleme, Veličanstvo.’’
‘‘Što, dakle, predlažeš, Aša?
‘‘Riješimo se Mojsija. Bez svog vođe, vratit će se u Egipat, pod uvjetom da
im obećaš da neće biti kažnjeni.’’
‘‘Zaboravi na to. Neka Mojsije slijedi svoj put.’’
‘‘Prijatelj u meni raduje se tvojoj odluci, ali se diplomat buni. Kao i ja, i ti
si uvjeren da će Mojsije uspjeti doći do svog cilja, a njihov dolazak u
Obećanu zemlju poremetit će ravnotežu na Bliskom istoku.’’
‘‘Pod uvjetom da Mojsije ne bude izvozio svoje učenje, zašto se ne bismo
uspjeli sporazumjeti s njime? Mir među našim narodima doprinijet će
ravnoteži.’’
‘‘Daješ mi dobru lekciju iz vanjske politike i diplomacije.’’
‘‘Ne, Aša, samo pokušavam zacrtati put nade.’’

Srce lijepe Izet bilo je ispunjeno nježnošću koja je zamijenila negdašnju

strast. Ona, koja je Ramzesu rodila dva sina, i dalje je prema njemu osjećala
divljenje, ali je odustala od toga da ga osvoji. Kako se boriti protiv Nefertari
koja je, kako su godine prolazile, bivala sve ljepša i blistavija? Sa zrelošću,
lijepa Izet se smirila i naučila uživati u sreći koju joj je život podario. S
Khaom je razgovarala o tajnama stvaranja, slušala je Merneptaha kako joj
opisuje način na koji funkcionira egipatsko društvo, što je on proučavao s
krajnjom ozbiljnošću budućeg upravitelja, šetala se s Nefertari po vrtovima
palače, bila u Ramzesovoj blizini koliko je to bilo moguće... Zar nije lijepa
Izet posjedovala neprocjenjivo blago?
 ‘‘Dođi ‘‘predloži joj velika kraljevska supruga, ‘‘hajdemo se provozati u
čamcu po rijeci.’’
Bilo je ljeto, poplava je pretvorila Egipat u ogromno jezero, moglo se
ploviti iz jednog sela u drugo. Plodonosna voda blistala je pod žestokim
suncem, na stotine ptica letjelo je nebom.
Dvije su žene sjedile pod bijelom tendom. Namazale su tijela mirisnim
uljima, a na dohvat ruke nalazili su im se zemljani ćupovi sa svježom vodom.
‘‘Kha je otišao u Memphis ‘‘reče lijepa Izet.
‘‘Žališ li zbog toga?’’
‘‘Stariji kraljev sin zanima se samo za stare spomenike, simbole i rituale.
Kada ga otac bude pozvao da se zajedno s njim angažira na državnim
poslovima, kako li će reagirati?’’
‘‘Njegova inteligencija je tako velika da će se lako priviknuti.’’
‘‘Što mislite o Merneptahu?’’
‘‘Potpuno se razlikuje od svoga brata, ali u njemu se već sada nazire jedno
izuzetno biće.’’
‘‘Vaša kćer, Meritamon, postala je čarobna žena.’’
‘‘Ona ostvaruje moj djevojački san, da živim u hramu i sviram za
božanstva.’’
‘‘Sav vas narod obožava, Nefertari, ljubav Egipćana prema vama prava je
mjera onoga što ste im dali.’’
‘‘Kako si se ti promijenila, Izet!’’
‘‘U meni je popustio pritisak, demoni žudnje su izašli iz moje duše.
Osjećam da sam u miru sama sa sobom. Kada biste samo znali koliko vam se
divim, zbog onog što jeste, zbog dužnosti koje obavljate...’’
‘‘Zahvaljujući tvojoj pomoći lakše podnosim nestanak Tuje. Budući da
više nemaš obavezu odgajanja djece, hoćeš li raditi sa mnom?’’
‘‘Nisam toga dostojna.’’
‘‘Pusti da ja o tome odlučim.’’
‘‘Veličanstvo...’’
Nefertari poljubi lijepu Izet u čelo.
Bilo je ljeto, i Egipat je slavio.
Palača u Rameseumu bila je na isti način uređena kao ona u Pi Ramzesu.
Po kraljevoj želji, dodatna svrha njegovog hrama za milijune godina bila je
da služi kao glavno ekonomsko središte Gornjeg Egipta, radeći u zajedništvu
s Karnakom. Na zapadnoj obali Tebe, Rameseum je zauvijek obilježavao
slavu vladavine Ramzesa Velikog, a njegova veličanstvenost već tada je
uzbuđivala duhove.
Bio je to Ameni koji je primio Setauovu poruku. Prekinuvši sve poslove,
uzbuđen do te mjere da je gubio dah, pisar se bacio u potragu za Ramzesom
kojeg je pronašao u velikom bazenu blizu palače. Svakoga dana, tijekom
tople sezone, kralj je plivao najmanje pola sata.
‘‘Veličanstvo, stiglo je pismo iz Nubije!’’
Vladar dopliva do ruba bazena. Kleknuvši, Ameni mu pruži papirus.
Sadržavao je svega nekoliko riječi kojima se Ramzes i nadao.
60

Na pramcu kraljevskog broda nalazila se glava božice Hator od

pozlaćenog drveta koja je među rogovima nosila sunčev disk. Vladarka
zvijezda, bila je također i zaštitnica plovidbe, njezina budna prisutnost
jamčila je mirno putovanje u smjeru Abu Simbela.
Abu Simbel, čija su dva hrama slavila vezu Ramzesa i Nefertari, bio je
završen. Setauova poruka nije ostavljala nikakve dvojbe, a krotitelj zmija
nije imao običaj hvaliti se. U sredini broda nalazila se kabina s polukružnim
krovom koji je počivao na dva stupica s kapitelima u obliku papirusa sa
zadnje i lotosa s prednje strane, dok su otvori na kabini omogućavali
prozračivanje. Zanesena kraljica uživala je u ovom putovanju kao kakav
sladokusac.
Nefertari je prikrivala teški umor da se kralj ne bi brinuo, ustane i
pridruži mu se ispod bijelog jedra, podignutog na krmi između četiri mala
kolca. Ispružen na boku, ogromni lav je drijemao, dok mu se stari žuti pas
oslonio na leđa, utonuo u oporavljajući san, Noćobdija je znao da ga Krvnik
čuva.
‘‘Abu Simbel... Da li je ikada ijedan kralj tako nešto poklonio svojoj
kraljici?’’
‘‘Da li je ikada ijedan kralj imao sreću oženiti se s Nefertari?’’
‘‘Ovo je previše sreće, Ramzese. Ponekad se uplašim zbog toga.’’
‘‘Tu sreću mi dijelimo s našim narodom, s cijelim Egiptom i generacijama
koje će doći nakon nas. Zbog toga sam želio da kraljevski par zauvijek bude
predstavljen u kamenu Abu Simbela. Ni ti ni ja, Nefertari, nego Faraon i
velika kraljevska supruga čije smo mi samo prolazne i zemaljske
inkarnacije.’’
Nefertari se priljubi uz Ramzesa, promatrajući Nubiju, divlju i prekrasnu.
Pred njima se ukazala litica od pješčanog kamena, područje božice Hator,
okružena sa zapadne strane zavojem koji je stvarao Nil. Do nedavno,
pješčana uvala je razdvajala dva grebena koja su prizivala ruku arhitekta i
kipara, i ta ruka je radila, pretvarajući zaljubljenu stijenu u dva hrama
izdubljena u njenom srcu. Veličanstvenost i moć pročelja iznenadili su
kraljicu. Ispred južnog svetišta nalazila su se četiri kolosa koja su
predstavljala Ramzesa u sjedećem položaju, visoka dvadeset metara, ispred
sjevernog, nalazili su se kolosi Ramzesa u uspravnom položaju, u iskoraku,
koji je uramljivao kip Nefertari visok deset metara.
Abu Simbel neće više biti samo signalna točka za mornare, već mjesto
pretvoreno u vatru duha koji blista, nepokretan i nepromjenljiv u zlatu
nubijske pustinje.
Sa strme obale, Setau i Lotus su mahali u znak pozdrava, a isto su činili i
brojni obrtnici oko njih. Svi su uzmaknuli kada su ugledali Krvnika koji je
stupio na pokretni mostić da bi sišao na zemlju, ali visoka pojava kralja
odagna njihov strah. Divlja životinja stajala mu je s desne strane, a stari žuti
pas s lijeve.
Ramzes nikada do tada nije vidio takav izraz zadovoljstva na
Setauovom licu.
‘‘Možeš biti ponosan na sebe ‘‘reče mu kralj zagrlivši ga.
‘‘Treba čestitati arhitektima i klesarima, ne meni, ja sam ih samo
ohrabrivao da stvore djelo koje će biti tebe dostojno.’’
‘‘Dostojno tajanstvenih sila koje borave u ovom hramu, Setau.’’
Nefertari se spotakla pri dnu mostića, Lotus je pridrža i tada primijeti da
je kraljica bolesna.
‘‘Idemo ‘‘zapovjedi Nefertari, ‘‘bit će mi dobro. ‘’
‘‘Ali, Veličanstvo...’’
‘‘Nemojmo pokvariti slavlje, Lotus.’’
‘‘Imam lijek koji će vam pomoći da odagnate umor. ‘’
Nezgrapni Setau jednostavno nije znao kako bi se ponašao pred Nefertari
čija ga je ljepota opčinjavala, uzbuđen, on se samo pokloni.
‘‘Veličanstvo... želio bih vam reći...’’
‘‘Proslavimo rođenje Abu Simbela, Setau, željela bih da to bude
nezaboravno slavlje.’’
Sve poglavice nubijskih plemena okupile su se u Abu Simbelu kako bi
proslavili stvaranje dva hrama, nosili su najljepše ogrlice i nove pregače,
poljubili su Ramzesova i Nefertarina stopala, a potom zapjevali pobjedničku
pjesmu koja se vinula do zvjezdanog neba.
Te noći bilo je više izvrsne hrane nego što ima pijeska na obali, više
komada pečene govedine nego cvijeća u kraljevskim vrtovima, te nebrojena
količina kruha i kolača. Vino je teklo kao u najobilnijim berbama, tamjan je
gorio na oltarima podignutim pod otvorenim nebom. Na isti način kao što je
mir bio uspostavljen daleko na sjeveru, s Hetitima, tako će i mir zadugo
vladati na Velikom Jugu.
 ‘‘Abu Simbel će od sada biti duhovni centar Nubije i simbolički izraz
ljubavi koja spaja Faraona s velikom kraljevskom suprugom ‘‘povjeri
Ramzes Setauu. ‘‘Prijatelju moj, ti ćeš periodično ovdje sazivati plemenske
poglavice, i uključit ćeš ih u obrede koji će učiniti svetom ovu zemlju.’’
‘‘Drugim riječima, dozvoljavaš mi da ostanem u Nubiji. Lotus će i dalje biti
zaljubljena u mene.’’
Blaga rujanska noć najavila je tjedan slavlja i obreda tijekom kojih su
oduševljeni sudionici otkrivali unutrašnjost velikog hrama. Tu je bila sala s
tri broda i osam stupova na koje se oslanjao kralj predstavljen kao Oziris,
visok deset metara, divili su se prizorima bitke kod Kadeša i susreta kralja s
božanstvima koji su ga opkolili da bi mu bolje proslijedili svoju energiju.
Na dan jesenje ravnodnevnice samo su Ramzes i Nefertari ušli u
najsvetije mjesto. Čim se sunce pokazalo, svjetlost je prodrla kroz os hrama i
osvijetlila duboko u dnu žrtveni prostor gdje su se nalazila, sjedeći na
kamenoj klupi, četiri boga, Ra Horus sa svjetlosnom aureolom, Ramzesov
Ka, skriveni bog Amon i graditelj Ptah. Ovaj posljednji ostajao je u tami, osim
u dane dviju ravnodnevnica, u ta dva jutra, svjetlost koja se dizala obasjala
bi statuu Ptaha čije je riječi Ramzes čuo kako se penju iz podzemlja stijene,
‘Bratimim se s tobom, dajem ti trajnost, postojanost i moć, mi smo sjedinjeni
u radosti srca, učinit ću da tvoja misao bude u suglasju s mišlju bogova,
izabrao sam te i predajem ti riječi koje imaju izuzetno djelovanje. Napajam
te životom da bi ti mogao životom hraniti svoje bližnje.’
Kada je kraljevski par izašao iz velikog hrama, Egipćani i Nubijci povikali
su od oduševljenja. Došao je trenutak inauguracije drugog svetišta
posvećenog kraljici koje je nosilo ime , Nefertari zbog koje se sunce diže.
Velika kraljevska supruga ponudila je cvijeće božici Hator, da bi se
osvijetlilo lice vladarice zvijezda, identificirajući se sa Sešat, gazdaricom
Kuće Života, Nefertari se obratila Ramzesu,
‘‘Podario si snagu i hrabrost Egiptu, ti si njegov gospodar, kao nebeski
sokol, raširio si krila nad svojim narodom. Za njega, ti si sličan metalnom
nebeskom bedemu koji nijedna neprijateljska sila neće moći preći.’’
‘‘Za Nefertari ‘‘odgovori kralj, ‘‘izgradio sam hram, iskopao ga u svetoj
planini Nubije, u lijepom pješčanom kamenu, zauvijek.’’
Kraljica je nosila dugu žutu haljinu, ogrlicu od tirkiza i pozlaćene sandale,
na njezinoj plavoj vlasulji nalazila se kruna sastavljena od dva duga i fina
roga krave među kojima se nalazilo sunce i nad kojim su se uzdizala dva
visoka pera. U desnoj ruci držala je ključ života, u lijevoj, savitljivi štap nalik
lotosu koji je izbio iz vode prvog jutra na svijetu.
Natkriljujući stupove kraljičinog hrama, smjestila su se lica božice Hator,
na zidovima su bile ritualni prikazi koji su sjedinjavali Ramzesa, Nefertari i
božanstva.
Kraljica se osloni na vladarevu ruku.
‘‘Što se to događa s tobom, Nefertari?’’
‘‘Malo sam umorna...’’
‘‘Želiš li da prekinemo ritual?’’
‘‘Ne, želim pogledati svaku scenu u ovom hramu s tobom, pročitati svaki
tekst, sudjelovati u svakom žrtvovanju... Zar ovo nije boravište koje si
sagradio za mene?’’
Osmjeh njegove supruge ohrabri kralja. Ponašao se u skladu s njenom
željom, i oni su prošli svaki dio hrama sve do svetišta gdje se nalazila
nebeska krava, inkarnacija Hator koja je izlazila iz stijene.
Nefertari je dugo ostala u polumraku svetišta, kao da je blagost božice
mogla odagnati hladnoću koja joj se uvlačila u žile.

[1]
Daleki preci Turaka.

[2]
Sikomora ili egipatska, mirisna smokva, za drevne Egipćane bila je drvo života, simbol boginje
neba Nut. (prim.prev.)

[3]
Kuće Života u starom Egiptu bile su znanstveni i teološki zavodi, arhivi i knjižnice u sklopu
hramova. Tu su se njegovale vjerske tradicije, sastavljali godišnjaci vladara i hramova, bilježila
znanstvena otkrića i tehnička dostignuća, (prim.prev.)

[4]
Na primjer, ako bi urin žene učinio da proklija ječam, rodit će dječaka, ako učini da proklija žito,
rodit će djevojčicu. Ako ništa ne proklija, žena neće zatrudnjeti.

[5]
Drvo bogato pjenom.

[6]
Ahetaton (Akhetaton), Vidokrug Atonov, grad u Srednjem Egiptu, na pola puta između
Memphisa na sjeveru, i Tebe na jugu, kod današnjeg Tel el Amarna.

[7]
Grčko sijeno., (lenugrec), vrsta biljke čija su nabubrjela zrna imala ljekovito svojstvo, a kao
gusta kaša koristila su se za pripravljanje raznih obloga (prim.prev.)

[8]
Ureus, kobra na krunama faraona i na pročelju hramova, simbol je vrhovne božanske i
kraljevske mudrosti i moći, dostojanstva i svjetlosti, u značenju «oko Raovo»

[9]
To je praktična primjena poznatog pi (n), prema papirusu Rhind.

[10]
Današnji Bogazkoj, 150 km istočno od Ankare u Turskoj
11. Oko 1,275 m.
[11]
Pilon je izraz za monumentalna glavna vrata na ulazu u egipatske hramove, uokvirena dvjema
masivnim građevinama u obliku zarubljenih piramida, čije su strane bile pokrivene slikama i
hijeroglifima. Općenito, pilon označava i svaki četvrtast stup koji je, u antičko doba, ukrašavao ulaz u
neku aveniju ili prilaz na most. (prim.prev.)

[12]
Vrsta prirodne smjese zlata i srebra, osobito cijenjena u antici, (prim.prev.)

[13]
Autentičan tekst mirovnog ugovora koji se čuva u hetitskim i egipatskim arhivima.