Napisat ću ti pjesmu U kojoj će biti Sunce, vjetar i ti.
Vrijeme će mirisati pred kišu
Žito će snivati Van Goga Poljem će svirati rijeka Iz roga zelenoga.
Odjenut ću te u haljine tanke
Tek tijelo da ti se sluti U jednom će stihu lipa Svu pjesmu zapahnuti.
Hodit ćeš sva izvan sebe
Od uzvišene neke slobode Nedeljiva od svega što vidiš: Od zraka, od zemlje, od vode.
Jablani dizat će glave
Ružama dah će stati Za vitkom pojavom tvojom Sve će se okretati
I šume, i brda, i ljudi,
I suncokreti daleki žuti. Učinit ću da cijeli se svijet Oko tvog lika zavrti.
I u tom, svemira verglu,
Gdje pršte u prozor boje, Ti očima šibat ćeš pejzaž Svjesna ljepote svoje.
Vjetar odoleti neće,
Za kosu ćete ščepat. Ti ovlaš ćeš ustrgnut klas I kosu u rep ćeš vezat "Moja si", siktat će vjetra Za vratom studeni zubi. Dobacit ću ti maramu kradom Da vrat zaštitiš dugi.
"Ne bježi", bjesnit će vjetar,
"Nećeš se oteti lako!" I zaskočit ćete pod suknju - Put bijela bljesnut će zrakom.
Ti zgrabit ćeš vjetar za gušu
I koljenima ga stiskati glatkim Sve dok trzaji vjetra Ne postanu posve mlaki.
A zatim ću, tiho, u pjesmi
Otškrinuti oblake lake, I ti ćeš prosuti kose U zlatne sunčane zrake.
Tisuće svjetlosnih strijela
Kroz srce će ti sinut Od nožnog palca do čela nevidljiva vatra će liznut.
Osjetit ćeš u svakoj pori
Svjetla svilene lasi, Vrh tvojih stidljivih dojki Dvije maline divlje će rasti.
Osjetićeš pod čaškom pupka
Sve ukrug slatku toplinu, I kao kad dijete kamečić Baci u vodu mirnu;
Krug za krugom topline
Krv će širiti vrela - Sve dok ne dodirneš sebe Izvan granica tijela.