MEHANIKA FLUIDA – HIDROSTATIKA 5

2. HIDROSTATIKA

Osnovna jednadžba gibanja (II. Newtonov zakon) čestice idealnog fluida i realnog fluida u
relativnom mirovanju
σdS

∫ ρ adV = ∫ ρ f dV + ∫ σ dS
V V S
n

∫ ρ adV = ∫ ρ f dV + ∫ ( − pn + σ )dS
t
V
V V S z
dV
Uz zanemarenje viskoznih sila
ρ fdV
∫ ρ adV = ∫ ρ f dV − ∫ pndS= ∫ ρ f dV − ∫ ∇pdV
V V S V V S
ρ a = ρ f − ∇p ili ρ a = ρ f − gradp

O y
x
Slika uz definiciju sile tlaka
2.1 Osnovna jednadžba statike fluida

Osnovna jednadžba gibanja za slučaj a = 0 izražava ravnotežu masenih sila i sila tlaka.
ρ f = ∇p ili ρ f = gradp

Iz osnovne jednadžbe statike imajući na umu svojstva gradijenta zaključuje se:

1) Ako nema masenih sila ( f = 0 ) slijedi da je tlak p konstantan,

2) Tlak najbrže raste u smjeru gradp tj. u smjeru masene sile, a najbrže opada u smjeru
– gradp tj. u smjeru suprotnom od masene sile,
3) Budući da je gradp okomit na površinu p=konst. promjena tlaka u okomitom smjeru na
vektor masene sile je jednaka nuli. Drugim riječima, vektor masene sile je okomit na
površine konstantnog tlaka (izobare).
Također vrijedi:
4) Granica dvaju fluida u mirovanju poklapa se s izobarom, te je vektor masene sile u
svakoj točki okomit na razdjelnu površinu,
5) Vektor masene sile je usmjeren od razdjelne površine prema fluidu veće gustoće,
6) Na granici dvaju fluida tlak je neprekidan, ako se zanemare učinci površinske
napetosti.
 MEHANIKA FLUIDA – HIDROSTATIKA 6

2.2 Promjena tlaka u mirujućem fluidu u polju sile teže

1
Promjena tlaka između dvije točke
(uz ρ = konst. i f = konst. ) α
Iz osnovne jednadžbe statike sljedi:
ρ f = ∇p
ρ f ⋅ dr = ∇p ⋅ dr = dp f r
2
p2 = p1 + ρf ⋅ r
ili
p2 = p1 + ρf ⋅ r = p1 + ρ f r cos (α )
Iz svojstva skalrnog produkta je jasno da se pri određivanju promjene tlaka može ili put
projicirati na silu ili silu na put.
Očito je da ako se poveća tlak p1 u točki 1, da će se on povećati i u točki 2, odnosno u svim
drugim točkama, što je bit Pascalova zakona koji kaže da se tlak narinut izvana na fluid u
mirovanju širi jednoliko u svim smjerovima.

Promjena tlaka u mirujućem fluidu u polju sile teže ( g = 9,80665 m/s 2 )

p p
p = p0 − ρ gz = p0 + ρ gh ili + z = 0 = konst.
ρg ρg
gdje z označuje visinu, h dubinu, a p0 tlak u ishodištu koordinatnog sustava.
p ⎡ p ⎤ ⎡ p ⎤
= visina tlaka, ⎢ ⎥ = L, ⎢ ⎥ = m stupca fluida,
ρg ⎣ρg ⎦ ⎣ ρ g ⎦ SI
p
+ z = piezometrička visina.
ρg

Princip spojenih posuda

Ako homogena kapljevina miruje u više

međusobno spojenih posuda, tada će
p0 p0 p0 slobodne površine otvorene prema
z=konst.
O
.
istom atmosferskom tlaku p0 ležati u
g
istoj izobari (za mirujući fluid to je
horizontalna ravnina).
ρ
 MEHANIKA FLUIDA – HIDROSTATIKA 7

2.3 Hidrostatski manometri

Postupak za postavljanje jednadžbe manometra (jednadžbe promjene tlaka između dviju

točaka koje se mogu međusobno spojiti kroz fluid)

Polazi se s tlakom u jednoj točki i tom se tlaku dodaju sve promjene tlaka oblika ρ gh ,
(idući od meniskusa do meniskusa) i to s pozitivnim predznakom ako se ide prema dolje, a
s negativnim ako se ide prema gore. Kada se dođe do druge točke tako dobiveni izraz se
izjednačuje s tlakom u toj točki.

Primjer diferencijalnog manometra:

A
- jednadžba od točke B do točke A
B
h1 pB + ρ 2 gh2 − ρ 0 gh0 − ρ1 gh1 = pA

ρ1 h2 - jednadžba od točke A do točke B

h0
ρ2 pA + ρ1 gh1 + ρ 0 gh0 − ρ 2 gh2 = pB

ρ0

Apsolutni tlak se mjeri od apsolutne nule (100% vakuum).

Manometarski tlak pM je razlika apsolutnog p i atmosferskog tlaka pa (mjeri se u odnosu na
atmosferski tlak) pM = p - pa. Pozitivni manometarski tlak se naziva pretlak, a negativni
podtlak.

2.4 Sila tlaka na ravne površine

O p0
g
ϑ
h F0= p0 A
n hC
yC

Fh=pC A
= s
hC ϑ

x
C
in

p=p0+ρgh
H

C ρ=konst.
H
x
∆

y
∆
y

ξ
A
F = ∫ pdS = ∫ ( p0 +ρ gh)dS = p0 S + ρ g ∫ hdS = p0 S + ρ g ⋅ sin(α ) ∫ ydS = p0 S + ρ ghc S
S S S S
yc S
 MEHANIKA FLUIDA – HIDROSTATIKA 8

Fh ( yc + ∆y ) = ∫ ρ ⋅ g ⋅ h ⋅ ydS =ρ ⋅ g ⋅ sin (α ) ∫ y 2 dS
S S
I xx

ρ ⋅ g ⋅ sin (α ) ⋅ yc ⋅ S ⋅ ( yc + ∆y ) = ρ ⋅ g ⋅ sin (α ) ( Iξξ + yc2 S )

I xx

Iξξ
∆y =
yc S
• Sila F0 uslijed konstantnog tlaka p0 okomita je na ravnu površinu A i djeluje u
njenom težištu, a po veličini je: F0 = p0 A
• Sila Fh uslijed promjenjivog hidrostatskog tlaka ph = ρ gh okomita je na ravnu
površinu A i djeluje u točki H, a po veličini je: Fh = pC A = ρ ghC A gdje je hC
dubina na kojoj se nalazi težište C površine A .
• Položaj točke H je u odnosu na težište C površine A definiran pomacima ∆x i ∆y za
I Iξη
koje vrijedi: ∆y = ξξ i ∆x = gdje je yC = hC sin ϑ udaljenost
yC A yC A
težišta C od slobodne površine, mjereno u ravnini u kojoj se nalazi površina
(udaljenost OC prema slici), a I ξξ i Iξη su glavni i centrifugalni moment inercije
površine A u odnosu na osi ξ i η kroz težište, prema slici. Pomak ∆x je za površine
s barem jednom osi simetrije jednak nuli (vidjeti kao primjer tablicu koja prikazuje
podatke o centrifugalnom momentu inercije Iξη ).
• Za vertikalno uronjenu površinu prema slici vrijedi yC=hC. Za horizontalno
uronjenu površinu ( ϑ = 0 ) yC → ∞ pa su prema gornjim izrazima ∆x=∆y=0, te će
sila Fh djelovati u težištu površine, kao i za slučaj konstantnog tlaka p0.

p0 g p0 g
O
ϑ
y C =h C ρ hC
Fh= ρghC A
C
∆h
H C
Fh= ρghC A ρ A
A

Momenti Mx i My sile hidrostatskog tlaka u odnosu na težište C površine ne zavise od

dubine na kojoj se težište nalazi
I
M x = Fh ⋅ ∆ y = ρ ghC A ⋅ ξξ = ρ gI ξξ sinϑ
yC ⋅ A
I
M y = Fh ⋅ ∆ x = ρ ghC A ⋅ ξη = ρ gI ξη sinϑ
yC ⋅ A
 MEHANIKA FLUIDA – HIDROSTATIKA 9

Geometrijska svojstva nekih površina

Geometrijski lik Površina Iξξ Iηη Iξη

C
a ξ ba 3 ab3
η A = ab 0
12 12
b/2 b/2

R
C ξ πR4 πR4
A = R 2π 0
4 4
η

C ξ
4R 1 2
3π A= Rπ 0,1098R 4 0,3927 R 4 0
R R 2

a C ξ ab ba 3 ba 2
η
a A=
2
( b − 2d )
3 36 72
b+d
3
b

4R
3π

4R 1 2
3π C ξ A= Rπ 0,05488R 4 0,05488R 4 −0,01647 R 4
4
R
η
 MEHANIKA FLUIDA – HIDROSTATIKA 10

Položaj rezultantne sile FR=Fh+F0 za slučaj istosmjernih i mimosmjernih sila F0 i Fh.

∆
yR

yR
y

∆
y
F0 F0
Fh
FR= Fh+F0 C FR= Fh -F0
C
Fh
H H Fh
Fh ∆yR=∆y
∆yR=∆y Fh -F0
Fh+F0
a) istosmjerne sile b) mimosmjerne sile

Fiktivna slobodna površina

Ako je tlak s obje strane površine isti (slučaj otvorenog spremnika), sile konstantnog tlaka
se poništavaju. Za slučaj zatvorenog spremnika rezultatntna sila konstantnog tlaka se
računa s manometarskim tlakom pM0 u spremniku. Računanje sile konstantnog tlaka (u
slučaju da je površina potpuno uronjena u fluid) može se izbjeći uvođenjem fiktivne
slobodne površine. Fiktivna slobodna površina je udaljena od stvarne slobodne površine za
visinu manometarskog tlaka hf = pM0 ρ g (za slučaj pretlaka je iznad, a za slučaj podtlaka
ispod stvarne slobodne površine). Ako fiktivna slobodna površina padne ispod težišta C
površine, dubina h postaje negativna, a svi izrazi i dalje vrijede.
Fiktivna slobodna površina se može uvesti i za slučaj mirovanja dvaju fluida različitih
gustoća prema slici.

g
pa

ρ0<ρ fiktivna
h p=pa+ρ0gh slobodna
površina
h1
O h ρ
hf = h1 ρ1
pM0=ρ0gh
pa

A p = pa+ρ0gh1+ρg (h -h1)
p = pa+ρgh

2.5 Sila tlaka na zakrivljene površine

Sila tlaka na zakrivljenu površinu se razlaže na komponente u smjerovima osi. Zakrivljena

površina S se projicira na koordinatne ravnine. Projekcija površine je pozitivna ako je kut
između vektora normale i pozitivnog smjera osi manji od 90° (fluid je ispred površine S
gledano iz pozitivnog smjera osi).
 MEHANIKA FLUIDA – HIDROSTATIKA 11

z
g
O y

a
ršin
a pov dSz Sz
n
b od
slo
hx
x
dV=hdSz Sx
V
Cx h
Hx ∆hxh
hy
Sy n
Cy ∆hxy
dS
x Hy S z

∆hyh z ∆h yx

h=-z

• Izrazi za komponente Fx0 , Fy0 , Fz0 sile F 0 uslijed konstantnog tlaka

Fx0 = − p0 S x ; Fy0 = − p0 S y ; Fz0 = − p0 Sz

• Izrazi za horizontalne komponente Fx i Fy sile uslijed promjenjivog hidrostatskog

tlaka ph = ρ gh i za pomake hvatišta tih komponenti u odnosu na težišta projekcija
su:
Fx = − pCx ⋅ S x = − ρ ghx S x Fy = − pCy ⋅ S y = − ρ ghy S y
Iηη Iξξ
∆hxh = ∆hyh =
hx ⋅ S x hy ⋅ S y
Iηξ Iξς
∆hxy = ∆hyx =
hx ⋅ S x hy ⋅ S y

• Vertikalna komponenta Fz sile hidrostatskog tlaka na površinu S je po veličini

jednaka težini fluida koji se nalazi u volumenu V između površine S i slobodne
površine. Sila Fz prolazi težištem volumena V. Predznak komponente sile Fz ovisi o
predznaku projekcije Sz, te se može pisati da je
Fz = ∓ ρ gV
Negativni predznak se odnosi na slučaj pozitivne projekcije površine Sz (fluid je
iznad površine S), a pozitivni predznak za slučaj negativne projekcije Sz (fluid je
ispod površine S).
Primjer: Vertikalna i horizontalna komponenta sile na zakrivljenu površinu ABDEF (prema slici) širine B
(okomito na ravninu slike). Fluid je označen sivom bojom, a točke G, H i I su na slobodnoj površini.
 MEHANIKA FLUIDA – HIDROSTATIKA 12

H I G I G H

A
= +
B B B

D E F D F
E

Vertikalna komponenta jednaka je po veličini težini fluida u osjenčanom volumenu V, djeluje prema dolje i
prolazi težištem tog volumena. Na dijelu površine BDEF fluid je iznad površine, te sila djeluje prema dolje, a
po veličini je jednaka težini fluida u volumenu BDEFIGB. Na dijelu površine AB fluid je ispod površine pa
sila djeluje prema gore, a po veličini je jednaka težini fluida u volumenu AHGBA.
Horizontalne komponente sile tlaka na dijelovima površine EF i ED se međusobno poništavaju. Projekcija
površine s kojom se računa horizontalna sila tlaka je dakle jednaka umnošku visine AD sa širinom B
površine.

2.6 Sila uzgona

Sila uzgona je rezultat djelovanja sila tlaka po površini tijela uronjenog u fluid. Sila
uzgona je jednaka težini fluida istisnutog tijelom (težini istisnine), djeluje vertikalno u vis i
prolazi težištem istisnine.

Sila uzgona na granici dvaju fluida

Slika prikazuje slučaj plivanja tijela mase m , gustoće ρ 0 na razdjelnoj površini dvaju
fluida gustoća ρ1 i ρ2. Točke C1 i C2 su težišta volumena istisnine V1 i V2, a T je težište
tijela.

g ρ1 Fb1
V1
T Fb2
ρ0
V2
C2
mg

Sila Fb uzgona je zbroj Fb = Fb1 + Fb2 = ρ1 gV1 + ρ 2 gV2

Uvjet plivanja (ravnoteže) je da su rezultantna sila (tj. Fb = mg ) i rezultantni moment na
tijelo jednaki nuli (tj. suma momenata sila Fb1 i Fb2 u odnosu na težište tijela mora biti
jednaka nuli). Jasno je da vrijedi ρ 2 > ρ0 > ρ1 . Za slučaj ρ 2 >> ρ1 sila Fb2 se zanemaruje.
MEHANIKA FLUIDA – HIDROSTATIKA 5