F.

Hadjadj – Uskrsnuće, upute za uporabu

- Ono što je meni prvo upalo u oko nakon uvodnog dijela jest to da je Fabricea uputilo k vjeri
upravo činjenica da je Bog postao jedan od nas, da je postao najjednostavnijim i
najprizemnjenijim u cijelom svemiru. Nakon mnogo lutanja i vjerovanja u sve i svašta upravo
ga je osvojila Kristova jednostavnost i poniznost. Posebno što je postao židovom kao što je i
sam Fabrice.

- Prikazuje jednu klasičnu uobičajenu antropološku bijedu odnosno klasičnog čovjeka koji
umjesto da bude svjestan sadašnjosti i života koji je ovdje i sada kao dar, on teži supermoći da
bude u prvom planu na pozornici svijeta. Uskrsnuće kao svesilan događaj koji upućuje na
milosni dar života i banalnosti. Čovjeka više privlače blještavila, užurbanst, anđeoski jezici,
čudesa, performans, animacije i sl i na tom tragu Krista se na silu ubacuje u isti film
očekivanja, a od njega sve suprotno, nakon Uskrsnuća ne da je zasjao manje nego na gori
preobraženja nego je tiho, diskretno bez ikakvog sjaja došao među svoje prijatelje i jeo
pečenu ribu i ukazao na vječne rane poradi čovjeka.