Bosanskohercegovački govori unutar štokavskog narječja

(D. Brozović, u: Jezik u BiH, 2005: 11–13)

 Bosanskohercegovačka dijalekatska slika prilično je neobična i na slavenskom i

na općeevropskom planu, a prije svega u srednjojužnoslavenskom okviru.
 U Bosni i Hercegovini nalazimo govore četiriju od sedam dijalekata štokavskog
narječja. To su: 1. posavski, kao dio slavonskog (posavskog) ikavskog; 2.
istočnohercegovački ili istočnohercegovačko-krajiški (koji prelazi granice BiH, i
na istoku (Srbija) i na zapadu i sjeveru (Hrvatska); 3. zapadni ikavski (koji se
nastavlja zapadnije u Hrvatskoj); 4. istočnobosanski (ijekavskošćakavski). Sve su
to dijalekti samo jednoga od četiriju srednjojužnoslavenskih narječja –
štokavskog.
 To je prilična jednoličnost u usporedbi s dijalekatskim šarenilom na području
Hrvatske i Srbije, a samo je Crna Gora jednostavnija sa samo dva dijalekta, oba
štokavska. No ta je slika ipak prilično jednostrana, po nekim drugim
pokazateljima dijalekatski je teren Bosne i Hercegovine upravo ekstremno
raznolik.
 Prije svega, u Bosni i Hercegovini imamo vjersku i nacionalnu ispremiješanost
veću nego u bilo kojoj drugoj evropskoj zemlji.
 Drugo, na srednjojužnoslavenskom području u cjelini migracije su u povijesti
imale veću ulogu nego na bilo kojem drugom evropskom terenu, s tim da naše
migracije nisu zauzimale više-manje prazna područja ni područja dijalekata kakva
drugog dijasistema, već su se odvijale u okvirima samog srednjojužnoslavenskog
dijasistema, a pritom su procesi u Bosni i Hercegovini bili najdugotrajniji i imali
najveće posljedice.
 Na koncu, u prva dva razvojna razdoblja srednjojužnoslavenskog dijasistema
imali smo pet narječja, a ne samo četiri kao danas, to jest u starijem razdoblju (do
konca XII st.) i u srednjem (do konca XV st.) dijasistem se dijelio na kajkavsko,
čakavsko, zapadnoštokavsko, istočnoštokavsko i prototoračko narječje.
 Dvije štokavštine počinju se konvergentno razvijati, pri čemu odlučnu ulogu ima
početak takozvanih novoštokavskih inovacija, a uz to se zapadna štokavština
1
 postupno udaljava od kajkavskog i čakavskog narječja, kao i istočna od
prototorlačkog, koje ulazi u balkanski jezički savez i postaje današnjim torlačkim
narječjem.
 Migracije dovršavaju te procese, uz zamašna miješanja stanovništva, tako da bi
danas bilo nemoguće dijeliti štokavsko narječje na istočnu i zapadnu štokavštinu,
iako je očito da u jednim štokavskim dijalektima pretežu crte zapadnoštokavskog
porijekla, u drugim istočnoštokavskog, s različitim omjerima u pojedinim
govorima, a u samom novoštokavskom ijekavskom dijalektu u tom se pogledu
oštro razlikuju njegovi vlastiti poddijalekti. No danas je štokavsko narječje lakše
dijeliti na novoštokavske i nenovoštokavske dijalekte.
 Nekadanja podjela štokavskog narječja na istok i zapad ima osobitu važnost
upravo za teren Bosne i Hercegovine. Drugdje na štokavskom području nekadanja
razdioba na istok i zapad nije sjekla današnje državne granice, ali u Bosni i
Hercegovini jest: dolina Drine i teren istočno od doline Neretve nalazili su se na
području istočnoštokavskog narječja, ostali bosanskohercegovački tereni na
području zapadnoštokavskog.
 Često se kaže da na bosanskohercegovačkom terenu neke osobine
zapadnoštokavskog porijekla povezuju slavonski dijalekt s dubrovačkim
poddijalektom istočnohercegovačko-krajiškog dijalekta. No s obzirom na
činjenicu da je glavnina zapadne štokavštine bila na današnjem području Bosne i
Hercegovine, bilo bi bar jednako prihvatljivo govoriti da su slavonski i
dubrovački govori sjeverno i južno krilo zapadnoštokavske glavnine.
 Isto tako, može se čuti da je zapadnoštokavsko narječje imalo prijelazni karakter
između istočnoštokavskog i čakavskog narječja, a zar ne bi bilo podjednako tačno
da je istočnoštokavsko narječje imalo prijelazni karakter između
zapadnoštokavskog i prototorlačkog. Općenito govoreći, treba smatrati stara
srednjojužnoslavenska narječja ravnopravnima, a eventualne prijelazne značajke
najnormalnijom su pojavom u genetskoj lingvistici uopće.
 Teško je danas govoriti o sadanjem rasporedu bh. dijalekata – zbivanja u prvoj
polovici devedesetih godina dvadesetog stoljeća izazvala su razne korjenite
promjene u razmještaju bh. dijalekata, a današnju situaciju nema smisla istraživati

2
 – ona nije konačna, učestali su procesi koji bar djelomično uspostavljaju
prethodno stanje, ali oni ni u kojem slučaju nisu gotovi, dugo će trajati, a posve je
sigurno da se nekadanje stanje nikada više neće uspostaviti.
 Može se reći da otprilike dvije trećine teritorija Bosne i Hercegovine zauzimaju
dva novoštokavska dijalekta, ikavski i ijekavski, odnosno zapadni i
istočnohercegovačko-krajiški.
 Novoštokavski dijalekti povezani su mnogim osobinama. To u velikoj mjeri
vrijedi i za ikavski i ijekavski novoštokavski dijalekt, prije svega za krajiški
poddijalekt ijekavskoga. I u ikavskom novoštokavskom dijalektu štakavski i
šćakavski poddijalekt različito se odnose prema poddijalektima ijekavskog
novoštokavskog dijalekta. Sam taj dijalekt mnogo toga veže s ekavskim
novoštokavskim dijalektom, obično zvanim šumadijsko-vojvođanski, ali možda bi
adekvatniji naziv bio vojvođansko-kolubarski. Vrijedi to osobito za
istočnohercegovački poddijalekt ijekavskog novoštokavskog dijalekta i za
srbijanske govore ekavskoga. Tu je sličnost u nekim zonama tako velika da se
površnu promatraču može učiniti kako je jedina ozbiljna razlika sam refleks jata.
 Istočnohercegovački poddijalekt novoštokavskog ijekavskog dijalekta pokazuje
mnoge dodirne crte i s nenovoštokavskim ijekavskim dijalektom (zetsko-
južnosandžačkim dijalektom), osobito s njegovim sjeverozapadnim govorima.
 Poseban je pak slučaj s ijekavskošćakavskim dijalektom. On pokazuje dodirne crte
sa šćakavskim poddijalektom ikavskoga novoštokavskog dijalekta, to više što je
novoštokavski karakter nekih govora toga poddijalekta pomalo problematičan, a s
druge su strane jake veze s arhaičnim šćakavskim dijalektom (slavonskim
dijalektom).
 Sve u svemu – čini se da dijalekti u Bosni i Hercegovini, koji su svi štokavski,
nemaju specifičnih veza samo s jednim štokavskim dijalektom, s
nenovoštokavskim ekavskim dijalektom (zvanim obično kosovsko-resavskim, no
možda bi bolji naziv bio kosovsko-moravskim dijalektom).