Antun Šoljan

-Kratki izlet-
Antun Šoljan
Iako obiteljskim korijenima vezan uz Stari Grad na Hvaru, stjecajem
okolnosti Antun Šoljan se rodio u Beogradu 1. prosinca 1932. U tom
je gradu proveo rano djetinjstvo, a potom se njegova obitelj seli u
Slavonski Brod. Od 1945. živio je u Zagrebu te povremeno u
Rovinju. Umro je u Zagrebu 9. srpnja 1993.
Izniman književni prevoditelj, ponajprije s engleskog, pokretao je i
uređivao književne časopise, primjerice Krugovi, Međutim,
Književnik, te vodio književne ustanove. Sve što je objavio ide u sam
vrh hrvatske književnosti. Na početku stvaralaštva su dvije pjesničke
zbirke, Na rubu svijeta i Izvan fokusa.
Poeziji će se vraćati i poslije, sve do samoga kraja života kada,
gotovo oporučno, ispisuje Vukovarski arzuhal, Ablematsku pjesmu
nadahnutu agresijom na Hrvatsku.
Antun Šoljan
Književni opus mu obilježava ironija, eskapizam, društveno-
moralne preokupacije i angažiranost. Prevodio je s
engleskog, njemačkog i ruskog jezika.
Tekstove je uglavnom pisao za radio, ali su mu drame često i
rado izvođene i na pozornici. Gotovo sve govore o
suvremenosti kroz arhetipske povijesne teme, primjerice
Galilejevo uzašašće, Dioklecijanova palača, Romanca o tri
ljubavi.
Bio je iznimno cijenjen kritičar, esejist i feljtonist.
Antun Šoljan
"Na rubu svijeta", 1956.
"Izdajice", Zora, Zagreb, 1961.
"Kratki izlet", 1965.
"Luka", Znanje, Zagreb, 1974.
"Drugi ljudi na mjesecu", 1978.
"Bacač kamena", 1985.
Kratki izlet
Razdoblje
Roman je napisan ranih šezdesetih godina, a objavljen je prvi put 1964. u
časopisu Forum.
Smatrao se provokatnim jer prema tadašnjim standardima kritizirao vlast
Kao pripovjedna tehnika se javlja unutrašnji monolog
U jezik književnoga djela ulaze riječi svojstvene razgovornom stilu
Počeci Proze u trapericama
jedan od važnijih romana moderne hrvatske književnosti
O djelu
Vrsta: egzistencijalistički roman (s elementima drugih proznih modela)
Tema: odnos pojedinca prema autoritetima
Tri tematska plana romana: - roman s egzistencijalističkom temom
- roman o izgubljenoj generaciji(model proze u trapericama)
- politička alegorija
Egzistencijalistička simbolika: - putovanje - potraga za identitetom, traženje smisla života
- prepreke na putu - životni problemi, odluke i izbori
- kružno gibanje - uzaludnost života
- kratki izlet = život
O djelu
Pikarski roman: glavni događaji pojavljuju se kao epizode, dok se s druge strane može vidjeti
utjecaj proze u trapericama, odnosno likovi su mladi, neprihvaćeni ljudi koji su okarakterizirani
kao autsajderi.
Mjesto radnje: Istra
Vrijeme radnje: nakon Drugog Svjetskog rata
Ideja djela: prikaz ljudi koji su neprilagođeni vremenskim socijalističkim strujanjima pa se tako
buntovno gube u svom svijetu kojeg pronalaze u divljini provincija.
Likovi
- pripovjedač(Ante): mladi novinar, sudionik ekspedicije, predstavnik umorne mladosti
- Roko
- ostali članovi ekspedicije (Petar, Vladimir, Ivan, Ofelije, krčmar...)
- stari fratar
Roko
''Počet ću od toga da je moj prijatelj Roko lud. Čovjek bi pomislio da netko tko ima takav kokošji
grudni koš, mršave tanke ruke, bezbojnu i rijetku našušurenu kosu i toliko debela stakla na
očalima koje uvijek poluslijepo prinosi licu sugovornika ili raznim opasnim električnim
instalacijama ili kakvim zupčastim strojevima u radu, ne može sebi dopustiti luksuz da bude još i
lud. Ali moj prijatelj Roko je od onih legendarnih luđaka koje bogovi čuvaju.‘’
Roko
Iako je bio pun ideja, ljude je iskorištavao za svoju korist, kako bi sebe promovirao.
No, uvijek je bio okružen ljudima jer ih je privlačila njegova osobnost, smatrali su da će uz njega
pronaći nešto novo što će otkriti novi smisao u njihovim životima.
Sve je shvatio ozbiljno i to s jednim ciljem, kako bi sebe promovirao i kako bi ostao zapamćeni
vođa ekspedicije.
Kada je na kraju shvatio da nije ništa hvalevrijedno pronašao, to ga nije obeshrabrilo. Samo je
slegnuo ramenima i već je bio spreman za novu avanturu.
Ante
''U to ugledno društvo mladih znanstvenih radnika dospio sam zahvaljujući svojem starom
poznanstvu s Rokom – znali smo se još iz srednje škole i povremeno smo obnavljali poznanstvo.
Naše drugovanje se sastojalo u tome da je on pričao bez prekida, a ja slušao bez prekidanja. Bio
sam dobar, pažljiv slušalac i to ga je valjda na meni privlačilo: možda je mislio da je privlačnost
uzajamna.''
''Bio sam tada još mlad i, vele, sposoban novinar...‘’
-pripovjedač
- mladi novinar, sudionik ekspedicije, predstavnik umorne mladosti
Kompozicija
- uokvirena pripovjedačevim razmišljanjima o Roku
- kronološki prati tijek ekspedicije i slijedi model pikarskog romana
Uvod - odlazak na put u potrazi za freskama
Zaplet - kvar autobusa i različite prepreke koje uzrokuju raspad skupine
Vrhunac - pronalazak samostana i svađa između Roka i pripovjedača
Rasplet - pripovjedačev put kroz tunel
Završetak - povratak kući i Antina potraga za sudionicima „kratkog izleta”
Naslov romana
"Za druge, znao sam, nema više pravog povratka. Nisu se imali kamo vratiti,
ostavljeni u bespuću, izgubljeni. Za njih više ništa nije moglo početi ispočetka,
kao ni za ovog fratra ovdje, na kraju puta, ostaje da umre. Ovo što je za Roka bio
samo kratak izlet, za njih je bilo konačno putovanje nakon kojeg se ne putuje
više."