ANTUN OLJAN, KRATKI IZLET

1.
Drugi po redu oljanov roman48 pratile su u javnosti nevolje od sa-
moga poetka. Uzrok je u naravi njegove fabule: svaki itatelj lako
uvia da neuspjeno putovanje koje se u prii opisuje ima neko ale-
gorijsko znaenje, a mnogi su tada zakljuili kako se to znaenje od-
nosi na jugoslavenski put u socijalizam. Peripetije to ih je Kratki
izlet morao proi opisao je sam autor u svome feljtonu Kratka po-
vijest Kratkog izleta49, iz kojega doznajemo kako je nastao i kako
se razvijao jedan od veih nesporazuma u naoj novijoj knjievnoj
povijesti.
Roman je napisan ranih ezdesetih godina, a objavljen je prvi
put 1964. u asopisu Forum. oljan tvrdi kako se on osobno ba
u to vrijeme nalazio na politikom ledu, ne navodei poblie razlog,
ali se vjerojatno radi o skandalu zbog njegova govora na Matoevu
grobu povodom pedesete godinjice pieve smrti. U svakom slua-
ju oljanu je objavljivanje teksta u Forumu tada znailo neku vr-
stu rehabilitacije, jer rije je bila o Krleinu asopisu, a Krlea je bio
autoritet i u politikim stvarima. Upravo zbog toga, moglo se pret-
postaviti da e se tekst osobito paljivo itati i da e se u njemu tra-
iti i politike aluzije. A to je trebalo preduhitriti pa je tako ured-
nik Foruma Marijan Matkovi u dogovoru s autorom ublaio
neke formulacije, dok je epilog posve izostavio. Koju godinu poslije,
roman je izaao kao knjiga u Beogradu50, ovaj put s epilogom, ali i
dalje s onim kraenjima koja su nastala u Forumu. U Zagrebu pak
to djelo nije objavljeno sve do druge polovice osamdesetih godina

48
Debitirao je on kao romanopisac Izdajicama iz 1961.
49
Feljton je objavljen u knjizi Prolo nesvreno vrijeme, Zagreb 1992.
50
Bilo je to 1965.

93
Pavao Pavlii Moderna alegorija

20. stoljea: prvo integralno izdanje bilo je istom ono u autorovim

izabranim djelima u ediciji Pet stoljea hrvatske knjievnosti. Bilo
je to 1987.51
Jo i dok pie o svemu tome nakon vie od etvrt stoljea (fe-
ljton je najprije objavljen u asopisu Republika 199052), oljan se
pomalo udi to su manje ili vie svi vidjeli u prii Kratkog izleta po-
litike aluzije. Bit e takvo tumaenje moda udno i dananjem i-
tatelju, koji nije ivio u socijalizmu; ali, onome koji jest, bit e pri-
je udno samo oljanovo uenje. Jer, u njegovu se romanu opisuje
jedno putovanje koje zapoinje s velikim ambicijama, a zavrava u
bespuu, to znai u potpunom neuspjehu. A uzme li se u obzir da
je u ono vrijeme i sama slubena ideologija rado koristila metafo-
ru putovanja za opis drutvenih procesa (put u budunost, traenje
novih putova, revolucionarni put), bit e jasno da je itatelj kojemu
su ui bile pune takvih fraza i nehotice pomiljao da se i u romanu
na te fraze aludira. Tome onda treba pridodati i lik voe: i on je sil-
no vaan u socijalistikoj ikonografiji, dok oljanov roman zapoi-
nje upravo opisom i karakterizacijom ovjeka koji je malu skupinu
mladih ljudi poveo na put to e na kraju zavriti u nigdini. I tu su
se asocijacije same po sebi javljale pa je moda oljan, piui roman,
raunao da e one dobro doi kao dodatni smisao koji prii daje pu-
ninu, ali mu se moe vjerovati kad tvrdi da mu takve aluzije nipoto
nisu bile primarni cilj.
On je, naime, oito htio rei neto openitije. Ni to openitije
znaenje teksta nije, meutim, bilo tumaeno u skladu s pievim
intencijama. Jer, oni interpretatori koji u prii nisu vidjeli neposred-
nu aluziju na jugoslavenski socijalizam, vidjeli su barem nevjericu u
mogunost da se stvori sretno i pravedno drutvo, iz ega su zaklju-
ili kako oljan negira smisao svakoj tenji da se svijet oko nas ne-
kako popravi. I, slono su posegnuli za terminom nihilizam. Treba
pri tome znati da je nazvati nekoga nihilistom bilo u ono doba pri-
lino opasna politika etiketa pa je zato oljan, kad mu je jednom u
javnosti postavljeno pitanje u vezi s tim, odgovorio prilino otrim

51
PSHK, knjiga 174, I. i II., tekst priredio i predgovor napisao Branimir Donat.
52
U broju 78 za tu godinu.

94
 Antun oljan, Kratki izlet

tekstom o nasilnim usreiteljima koji blinjima lijepe etikete.53 Kad

se, meutim, on u feljtonu o Kratkom izletu brani od optube za ni-
hilizam, onda to nije zbog toga to bi mu ta kvalifikacija jo mogla
tetiti u drutvenom smislu, nego prije zato to je njegova intencija
vidi se po svemu bila da izrazi neto vrlo sloeno i vrlo intimno,
a ne da prenosi pojednostavljene nihilistike teze. Ne tvrdi on, do-
due, da mu je to i polo za rukom, nego samo da je tome teio.
Zanimljivo je, meutim, da se do danas nije utvrdilo je li uspio
ili nije. Kad se o Kratkom izletu govori, redovito se spominju dru-
tvene poruke to ih roman toboe odailje, i istie se povijesna ulo-
ga to ju je tekst odigrao u naoj knjievnosti. Valjalo bi zato da se
ovdje upitamo koje je to ire i openitije znaenje svoje alegorijske
fabule oljan imao na umu i u kojoj mjeri je to znaenje uspio ostva-
riti. Jo prije toga moramo se upitati po emu uope znamo da je fa-
bula romana alegorina: kako su to znali mnogobrojni njezini tuma-
i i ocjenjivai i kako to da je upravo oko alegorinosti fabule bilo
najmanje spora. Da bi pak to bilo mogue, moramo najprije kratko
saeti sadraj.

2.
Roman zapoinje kratkim razmatranjem o Roku, koji e u da-
ljem razvoju prie postati voa puta. Kaziva tu naziva Roka prija-
teljem, i ni po emu se jo ne moe razabrati ono to e postati ja-
sno na kraju, naime, da je on s Rokom nakon propalog izleta izgu-
bio svaki kontakt, kao, uostalom, i sa svima drugima koji su u izletu
sudjelovali. Za Roka on tu tvrdi da je lud, premda u pomalo nedo-
slovnom smislu: Roko je uvijek zaokupljen fantastinim pothvatima
i uvijek se iz njih koliko god udni bili izvue neokrznut. Roko,
k tome, oito posjeduje talent voe, jer ljudi se oko njega spontano
okupljaju, a on je tim ljudima sposoban dati motivaciju i pokrenuti
ih na razliite napore. Kaziva je, oito, i sam bio jedan od tih ljudi
kad je odluio pridruiti se Rokovoj ekspediciji u unutranjost Istre

53
Anketno pitanje i odgovor na njega objavljeni su u listu Telegram 1970; tekst je
danas dostupan u spomenutom izdanju oljanovih izabranih djela u PSHK.

95
Pavao Pavlii Moderna alegorija

a zbiva se to, kako se izravno kae, prvih godina poslije rata gdje
bi arheolozi i povjesniari umjetnosti trebali tragati za iskopinama i
zaboravljenim umjetninama. Drutvo se sastoji od petnaestak ljudi
razliitih strunih profila, i oni se utabore na istarskoj obali te oda-
tle kreu na izlete u unutranjost poluotoka. Pri kraju tog borav-
ka, Roko se odluuje povesti ih u najveu pustolovinu, u potragu za
Gradinom, povijesnim mjestom za koje zna gdje se nalazi, a u koje-
mu ima vanih fresaka.
Na put kreu autobusom, u rano jutro, a putovanje e se zavriti
istoga dana naveer pa tako fabula ako izuzmemo uvodna i zavr-
na razmatranja, koja podrazumijevaju neto vee vremenske rela-
cije obuhvaa jedan jedini dan. Nakon to izletnici prevale ezde-
setak kilometra od svoje baze na obali, autobus se pokvari, a voza
nema mogunosti da ga sam dovede u vozno stanje pa mora eka-
ti da netko naie i dovede pomo. Tu se drutvo mladih istraivaa
prepolovi: jedni odlue ostati u autobusu i ekati pomo, dok drugi,
hrabriji, kreu pod Rokovim vodstvom dalje, u namjeri da pjeice
stignu do Gradine. Ljetno je doba, pjeaenje je naporno, pogoto-
vo zato to je krajolik jednolian i u njemu se ne susreu ljudi. Roko
svojim liderskim vjetinama uspijeva sauvati dobro raspoloenje i
postii da grupa uporno ide naprijed.
ekaju je, meutim, nova iskuenja: im naiu na ljudsko nase-
lje, poinju za njih problemi. Jer, gradi u koji dou prazan je, ali u
njemu ipak ugledaju jedan otvoreni prozor na kojemu stoje tri ene.
Izmeu putnika i tih ena nema razgovora kakav bi ovjek oekivao,
nego se sve odvija u gestama, smijehu i neartikuliranim glasovima,
a k tome se ini kao da pojava tih ena obeava neke nesluene tje-
lesne uitke i miran ivot u tom praznom gradu. Doista, jedan od
mladia iz grupe odlui, nakon neto oklijevanja, ostati kod tih ena.
Skupina ide dalje te nailazi na konobu i odlui se ondje odmori-
ti. Dvore ih nekakav zagonetni starac i njegova utljiva ena, a put-
nici, nakon to se okrijepe i podnapiju, poinju osjeati kako tu vla-
da udna atmosfera, kako je to svijet koji oni ne razumiju i kako se
svega toga pomalo pribojavaju. Ipak, jedan od njih najpijaniji, ili
moda najzdvojniji odluuje ostati ondje, da bi pio, jeo i prepustio

96
 Antun oljan, Kratki izlet

se uicima to ih to udno mjesto moe ovjeku pruiti. Skupina se,

dakle, mora i njega odrei.
Na sljedeem zastanku, jedan od preostalih pjeaka ustvrdi
kako se on upravo u tom kraju rodio pa kad naiu na neku ruev-
nu kuu, on tu kuu kupi i izjavi da e ona odsada biti njegov dom.
Premda ga prijatelji nastoje odgovoriti od toga, on se ponaa tako
kao da je na putovanje i krenuo samo zato da bi tu kuu naao; zna,
dakle, da mu je upravo tako sueno i da drugaije ne moe biti. Na
istom tom mjestu i dvije kolegice odlue odustati od daljega puto-
vanja: naumile su se vratiti istim putem natrag. Tako kaziva i Roko
nastavljaju dalje sami.
Nakon to cijelo popodne tako hodaju, i kad se i cesta pod nji-
hovim nogama poinje pomalo gubiti pretvarajui se u bespue,
Roko odjednom ustvrdi da su stigli. I doista, uskoro im se pred oi-
ma ukae ruevna zgrada staroga samostana. Samostan je prazan i
zaputen, i ondje ivi samo jedan fratar. On pak izjavljuje kako je
ekao putnike, to jest kako je znao da e jednom netko doi pa je
zato Rokovim i kazivaevim dolaskom njegova misija ispunjena.
Redovnik im pokazuje samostan, a napokon i prostoriju u kojoj bi
trebale biti freske. Od fresaka, meutim, nije vie nita ostalo i jed-
va da se moe odluno rei da ih je ikada i bilo: sve su prekrile mrlje
od vlage. Kaziva se tada, za veerom, upusti u prepirku s Rokom,
tvrdei kako je ovaj za sve kriv, jer je cijelu grupu vodio u propast.
Roko mu pak odgovara kako svatko putuje sam i na putovanje se
sam odluuje, a njegova je, Rokova, uloga samo u tome da svakome
pomogne da u sebi prepozna tu elju.
Kaziva na to odlui putovati dalje sam, premda mu i fratar i
Roko tvrde da se dalje ne moe, jer nema puta. Silazi on u podzemlje,
u tunele to su ih prokopali davni redovnici jo prije tisuu godina.
Hoda onuda dugo, a kad ugleda svjetlost, uini mu se da je napo-
kon naao put, da je otkrio sreu. No, kad izae, vidi da je to onaj isti
krajolik kojim je cijeloga toga dana putovao, i da nikakve promjene
nema.
Napokon, u epilogu, kaziva opisuje kako je poslije, kad se vra-
tio u civilizaciju, pokuavao nai na kartama Gradinu, ali mu nije

97
Pavao Pavlii Moderna alegorija

uspjelo, kako je putovao u Istru, ali samostan vie nije otkrio, i kako
je izgubio vezu sa svima iz one skupine. Ali, ne pristaje na pomi-
sao da je sve izgubljeno: kao to mu je prije bio cilj fiziki stii do
Gradine, sad mu je cilj da je locira, nae, iz ega se moe zakljuiti
da je on ponovno na putu.

3.
Upitajmo se najprije po emu itatelj zapravo zna da roman tre-
ba itati kao alegoriju, odnosno, to ga navodi da priu o jednom
ne osobito uzbudljivom izletu razumije kao izlaganje o nekim dale-
ko sloenijim pitanjima svijeta i ivota. Ne vidim druge mogunosti
osim da pria sadri stanovite osobine koje slue kao signali da po-
stoji i druga, nedoslovna razina. Pri tome, ti signali jednom bivaju
izravni, a drugi put neizravni. Vjerujem da bi ih trebalo prepoznati
na tri razine.
Prva su likovi. Iz usputnih napomena doznajemo da izletnika
ima petnaestak, a govori se i o esnaest mjesta u autobusu. O vei-
ni od njih, meutim, doznajemo malo ili nita, a njihove karakteri-
zacije posve su ovlane. Na primjer, kad se razgovara u grupi, esto
se kae da je netko neto rekao ili dobacio, a da se pri tome govornik
ne imenuje, kao da je vana samo pripadnost skupini, a ne i pojedi-
nani identitet. Neto su potanje predstavljena dva para: jedno su
dvojica Slovenaca koji se dre postrani i malo govore; gube se oni iz
prie zajedno s onom skupinom koja ostaje kod autobusa, jer su se
stigli napiti i zaspati u kabini. Drugi su par dvije jedine djevojke u
drutvu, koje i nemaju imena, nego ih kaziva zove Ofelijama, ona-
ko kako ih je i grupa nazvala. One su meusobno sline izgledom,
ponaanjem i nainom govora: nelijepe su, neodlune, stidljive, i ne-
prestano u strahu od muke agresivnosti. Ofelije kreu u pjeaki
pohod s Rokom, ali odustanu na pretposljednjoj postaji, kad jedan
od mukaraca kupi kuu i odlui se ondje nastaniti. Taj mukarac
zove se Ivan i to je uglavnom uz injenicu da se u tom kraju ro-
dio sve to o njemu doznajemo. Imena imaju jo dvojica: jedan je
Petar, arheolog, koji ostane kod onih ena u gradiu na koji je skupi-

98
 Antun oljan, Kratki izlet

na naila. Drugi je Vladimir, fotograf, i on ostaje u konobi gdje ima

jela i pia. Ako izuzmemo kazivaa i Roka, o ostalima ne doznajemo
nita.
Ni o ovoj dvojici, meutim, pripovjeda nam ne daje nikakve
podrobnije informacije. Znamo, dodue, da su ili skupa u srednju
kolu i da se, prema tome, poznaju dugo, ali to je uglavnom sve. Jo
tonije, na poetku romana dana je kao to smo vidjeli Rokova
podrobna karakterizacija, ali i ona se tie iskljuivo njegove sposob-
nosti da okupi ljude oko sebe i da ih vodi; kakva je njegova prolost,
kakvo podrijetlo, kakva naobrazba i kakvi ciljevi, ne biva nam ree-
no. O samome sebi kaziva otkriva jo i manje pa o njemu ne znamo
ni onoliko koliko znamo o Roku.
To dolazi odatle to svi likovi postoje iskljuivo u odnosu prema
glavnoj radnji, to jest prema putovanju, dok nita drugo nije vano.
Oni kao da se pojavljuju samo zato da obave nekakav posao, a sve
ostalo to ih se tie biva preueno; u ovom sluaju bivaju preueni
ak i osobni razlozi zbog kojih su krenuli na put. A takav njihov sta-
tus neminovno upuuje na to da nisu vani oni nego pria; budui
pak da je pria jednostavna, namee se zakljuak da pria mora ima-
ti neki drugi, skriveni smisao.
Druga razina, na alegorijski karakter teksta upozoravaju i po-
stupci likova. Ti likovi, naime, donose velike i sudbonosne odluke,
premda ih situacija na to ne sili i premda se ne ini da se takve od-
luke od njih oekuju. Do trenutka kad se skupina koja je pola za
Rokom pone osipati, nita ne upuuje na to da bi takvih odluka
moglo biti: sve to se ini i to se govori motivirano je uglavnom re-
alistiki pa imamo dojam kako skromne koordinate situacije mogu
rezultirati samo neznatnim, a nipoto dalekosenim potezima liko-
va. Sam izlet nije do toga trenutka prikazan kao neto osobito va-
no, emocionalni angaman likova oko smisla i oko ishoda putovanja
nije nipoto velik pa zato itatelj moe oekivati da junaci eventual-
no osjete umor, da se posvaaju pa i da se podijele, a nipoto da pro-
mijene nain ivota, mjesto boravka ili brano stanje. A ipak, upra-
vo to se dogaa: kad Petar odlui vratiti se u kuu u kojoj je vidio
ene, odmah se zna da e ondje ostati i da e njegov ivot udariti po-

99
Pavao Pavlii Moderna alegorija

sve novim tijekom. Kad Vladimir izabere konobu za svoje boravite,

takoer je jasno da je donio veliku, egzistencijalnu odluku i da na-
kon nje nita vie nee biti isto. Najbolje se to vidi u Ivanovu sluaju:
on ak kupuje kuu pa je jasno da e se u njoj nastaniti, i da odsad
za njega vie nisu vani ni izleti ni eventualna potraga za freskama,
nego neto posve drugo. A to automatski navodi itatelja da pomisli
kako i okvir unutar kojega se sve to dogaa ima neko drugo znae-
nje osim doslovnog: na prvi je pogled jasno da to nedoslovno znae-
nje razumiju junaci pa ih mora razumjeti i recipijent.
I ne samo da junaci razumiju to znaenje, nego o njemu i go-
vore. Doista, to je trei aspekt koji navodi itatelja da priu tuma-
i kao alegoriju: kad ve to ine likovi u svojim replikama, ni njemu
ne preostaje nita drugo. Osobito to vrijedi za odmakliju fazu prie,
a najbolje se vidi u dva poglavlja koja prethode epilogu. Tada se i
izravno tvrdi da putovanje nije bilo ni obina znanstvena ekskurzija
ni potraga za zaboravljenim freskama, nego da ima i neke sloenije,
sudbonosne aspekte. Najizravnije na to ukazuje redovnik, kad, ugle-
davi dvojicu junaka, izjavi kako ih je ekao. Ako oni tada i nisu slu-
tili simbolino znaenje svojega putovanja, sad su na njega upozo-
reni: postaje jasno da je ono imalo nekakvu tajanstvenu svrhu. Zato
i nije udo to se kazivau upravo tada poinje initi da poznaje am-
bijent u kojemu se naao, kao da je ondje ve nekada bio, ili kao da
je taj ambijent sanjao ili o njemu matao. A jo se izrazitije upozora-
va na nedoslovni smisao onda kad se kaziva i Roko stanu prepira-
ti, jer tada se otkriva da ni jedan od njih nije ni putovanje ni vlastiti
trud oko njega shvaao kao neto obino i banalno, nego kao neto u
emu postoji daleko vei, upravo egzistencijalni ulog. A to pred ita-
telja postavlja pitanje koji je tome razlog i namee mu zadatak da ci-
jelu stvar samome sebi nekako objasni. To pak ne moe uiniti nika-
ko drugaije nego tako da pretpostavi kako putovanje nije doslovno
nego simbolino, ili, jo tonije, kako je u istom asu i jedno i drugo.
A time je temelj za alegorijsko itanje teksta ve postavljen.
itatelj, drugim rijeima, ne moe sadraj romana interpretirati
pa ak ni ikako razumjeti, a da ne odgovori na pitanje to kratki izlet
upravo znai, to se pod njim podrazumijeva na nedoslovnoj razini.

100