PREDGOTOVLJENE

BETONSKE KONSTRUKCIJE

DARKO MEŠTROVIĆ

Rijeka, 2017.
Sadržaj

1 OPĆENITO 1
1.1 Materijali za proizvodnju predgotovljenih elemenata 1
1.2 Prednosti i mane montažnog načina građenja 2
1.3 Projektiranje predgotovljenih elemenata 4

2 MATERIJALI 5
2.1 Čelik (armatura) 5
2.2 Beton 6

3 SLOŽENE I KOMPOZITNE KONSTRUKCIJE 7

3.1 Osnovni pojmovi 7
3.2 Predgotovljeni beton u kombinaciji s konstrukcijskim čelikom 7
3.2.1 Predgotovljene stropne ploče velikih raspona na čeličnim gredama 7
3.2.2 Lagana čelična krovna konstrukcija na predgotovljenim stupovima
ili zidnim elementima 8
3.2.3 Predgotovljene fasade na čeličnoj konstrukciji 9
3.3 Predgotovljeni elementi u kombinaciji s drvom 10
3.4 Elementi predgotovljenih armiranobetonskih konstrukcija 11
3.4.1 Stupovi 12
3.4.2 Grede 12
3.4.3 Ploče 13
3.4.4 Paneli 14
3.4.5 Lučni elementi 14
3.4.6 Temeljna čaša 17
3.4.7 Predgotovljena armiranobetonska stubišta 19

4 PREDGOTOVLJENI STROPNI SUSTAVI 21

4.1 Vrste stropnih konstrukcija 21
4.2 Najčešći tipovi montažnih stropnih konstrukcija i njihove karakteristike 24
4.2.1 Šuplje ploče 24
4.2.2 Rebraste ploče 27
4.2.3 Masivne ploče 29
4.2.4 Kompozitne konstrukcije 30
4.2.5 Polumontažni sitnorebrasti stropovi 32
4.2.6 Predgotovljeni stropovi od gredica i blokova (tj. stropovi s
ispunama) 33
4.3 Modulacija gradnje predgotovljenih stropnih konstrukcija 46
4.4 Proračun predgotovljenih stropnih konstrukcija 47

5 PREDGOTOVLJENE STOPNE KONSTRUKCIJE OD PREDNAPETIH

ŠUPLJIH PLOČA 51
5.1 Općenito 51
5.2 Svojstva materijala za izradu 51
5.3 Oblikovanje elemenata 52
5.4 Tehnologija proizvodnje 53
5.5 Proračun stropnih konstrukcija od prednapetih šupljih ploča 56
5.5.1 Općenito 56
5.5.2 Početna sila prednapinjanja 57
5.5.3 Konačna sila prednapinjanja 57
i
 5.5.4 Proračun gubitaka sile prednapinjanja 57
5.5.5 Duljina oslanjanja 58
5.5.6 Provjera savijanja 59
5.5.7 Provjera posmika 61
5.5.8 Ograničenje naprezanja 65
5.5.9 Proračun progiba 68
5.5.10 Vibracije stropa 69
5.5.11 Prednapete šuplje ploče Vibrobeton (PPV) 71
5.6 Stropna konstrukcija kao horizontalni disk 74
5.6.1 Općenito 74
5.6.2 Djelovanje stropnog diska 75
5.6.3 Mehanizam prijenosa posmika 78
5.6.4 Proračunski model 79

6 PREDGOTOVLJENE ARMIRANOBETONSKE I PREDNAPETE GREDE 88

6.1 Općenito 88
6.2 Nespregnute armiranobetonske grede 90
6.2.1 Granični moment otpornosti 91
6.2.2 Granična posmična otpornost 92
6.2.3 Projektiranje pojasnice 94
6.3 Spregnute armiranobetonske grede 95
6.3.1 Proračun na savijanje spregnutih armiranobetonskih greda 98
6.3.2 Progibi kod spregnutih armiranobetonskih greda 99
6.4 Nespregnute prednapete grede 99
6.4.1 Proračun na savijanje 101
6.4.2 Dimenzioniranje na savijanje prema graničnom stanju nosivosti 102
6.4.3 Posmik u prednapetim gredama 104
6.5 Dimenzioniranje prednapetih spregnutih greda 104
6.5.1 Dimenzioniranje na savijanje 105
6.6 Podupiranje 107
6.7 Posmik horizontalnih spojnica 108
6.8 Primjeri predgotovljenih greda 108

7 STUPOVI I POSMIČNI ZIDOVI 110

7.1 Predgotovljeni armiranobetonski stupovi 110
7.2 Proračun predgotovljenih stupova 112
7.2.1 Statički proračun u fazi proizvodnje 112
7.2.2 Statički proračun u fazi montaže 113
7.2.3 Proračun stupova prema graničnom stanju nosivosti 114
7.2.4 Proračun stupova u predgotovljenim konstrukcijama prema
BS8110 116
7.2.5 Stupovi u pridržanim konstrukcijama 118
7.2.6 Stupovi u nepridržanim konstrukcijama 118
7.2.7 Stupovi u djelomično pridržanim konstrukcijama 119
7.3 Predgotovljeni betonski posmični zidovi 119
7.4 Raspodjela horizontalnog opterećenja 123
7.5 Posmični zidovi ispune 126
7.5.1 Predgotovljeni betonski zidovi ispune 127
7.5.2 Zidovi ispune od opeke 130
7.5.3 Konzolni zidovi 132

8 MJESTA SPOJEVA TEMELJA STUPA 135

ii
 8.1 Stupovi na ležajnim pločama 138
8.2 Stupovi u džepovima 142
8.3 Stupovi u injektiranim rukavima 145

9 LITERATURA 147

iii
1 OPĆENITO

1.1 Materijali za proizvodnju predgotovljenih elemenata

 beton, suhi beton i suhe žbuke, čelik, drvo, umjetni materijali, gips, staklo

a) b) c)

d)

Slika 1.1 Materijali za proizvodnju predgotovljenih elemenata: a) beton, b) čelik, c) drvo, d) staklo

Razlike u konstruktivnom ponašanju monolitnog i predgotovljenog betona:

 kod monolitnog betona mjesto ugradnje je isto kao i njegov položaj u konstrukciji tijekom
eksploatacije
 dio skupljanja i puzanja se odvija kod betona za predgotovljene elemente pa su relativne
deformacije od skupljanja i puzanja manje
 predgotovljeni betonski elementi povezuju se spojevima čime se ostvaruje konstrukcijska
cjelovitost
 monolitni i predgotovljeni betonski elementi različito se ponašaju kod djelovanja pojedinih
vanjskih opterećenja.
Predgotovljeni betonski element je element od betona odnosno od betona i armature izrađen ili
proizveden na mjestu različitom od konačnog mjesta u građevini, na gradilištu ili u pogonu za
proizvodnju predgotovljenih betonskih elemenata.

a) b) c)

Slika 1.2 Predgotovljeni betonski elementi: a) šuplje ploče, b) T-nosači, c) pragovi

1
 a)

b)

Slika 1.3 Uporaba predgotovljenih betonskih elemenata: a) konstrukcijska, b) nekonstrukcijska

Zahtjevi za proizvedene predgotovljene betonske elemente u očvrslom stanju su:

 Geometrijska svojstva
 Površinski izgled
 Mehanička otpornost
 Otpornost na požar
 Akustička svojstva
 Termička svojstva
 Trajnost.

Opća obilježja montažnog načina građenja su:

 podjela rada – na objektu ne radi veliki broj obrtnika već specijalisti koji montiraju elemente
 serijska proizvodnja – ponavljaju se projekti, detalji, elementi, konstrukcije, postupci
oprema se koristi višestruko
 mehaniziranost – zamjena ljudskog rada strojevima – uvođenje automatizacije, robotike.
Prenošenje što više faza radova s gradilišta u stalne pogone i tvornice (centralizacija
proizvodnje)
 organizacija rada – usklađenost i kooperacija odnosa svih sudionika
 standardizacija – strogo pridržavanje normi vodi boljoj kvaliteti
 tipizacija – proces postaje ekonomičan u postizanju serije iznad minimuma
 modularna koordinacija pojedinih elemenata.

1.2 Prednosti i mane montažnog načina građenja

Prednosti:
 kraće vrijeme izvođenja
 smanjeni troškovi gradilišta
 ranija gotovost objekta
 kvalitetnija kontrola proizvodnje
 kvalitetniji finalni proizvod
 proizvodnja s priučenom radnom snagom

2
  neovisnost proizvodnje o vremenskim uvjetima
 mogućnost ekonomičnog građenja
 mogućnost poboljšanja estetskog dojma

To iziskuje:
 dulje vrijeme projektiranja
 obilnija tehnička i tehnološka priprema građenja
 viši stupanj organizacije
 bolje planiranje i provedba
 složenija kontrola u svim fazama izvođenja
 vrlo velika točnost izvođenja.

Mane:
 brojni spojevi smanjuju monolitnost konstrukcije
 veći troškovi transporta i montaže
 pribjegavanje estetski manje prihvatljivim monolitnim objektima kada je potrebna jeftinija
gradnja.

Slika 1.4 Mane montažnog načina građenja

Specifičnosti montažnog načina građenja

1) Organizacija za gradnju objekta montažnim sistemom treba objedinjavati: ekonomsko
komercijalni, tehnički i uslužni dio
2) Proizvodnja betonskih montažnih elemenata može se vršiti u specijaliziranim pogonima,
dugoročno ili na samom gradilištu
3) U specijaliziranim pogonima vrši se proizvodnja na dulji rok, a može se organizirati na dva
načina: a) proizvodna traka putuje, a izvršioci pojedinih faza proizvodnje su na stalnim
radnim mjestima; b) mjesta proizvodnje su fiksna, a izvršioci proizvodnje dolaze na
obavljanje određenih faza radova
4) Bitan je broj ponavljanja istog elementa u proizvodnji jer se puna prednost montažne
gradnje postiže proizvodnjom velikih serija istih elemenata
5) Danas je kvalitetna proizvodnja sve više uvjet plasmana proizvoda, a ne znači i veći trošak i
utrošak materijala. Montažni način građenja omogućava izradu i obradu elemenata u
najpogodnijem radnom položaju
6) Pogodnosti su i izrada elemenata s pretežno priučenom radnom snagom te kraće vrijeme
gradnje
3
 7) Utjecaj na efikasnost montažne gradnje imaju još:
a) rješenje sklopova i veza elemenata tj. geometrije i detalji koje treba ostvariti u
proizvodnji
b) režimi i troškovi tehničke obrade
c) odabir mjesta proizvodnje (tvornica ili gradilište)
d) posjedovanje stručnog kadra specijaliziranog za montažnu gradnju.
8) Montažni način građenja ima dvije prednosti:
a) traži daleko više majstora građevinske struke te uz pretežno priučenu radnu snagu
omogućava veću konačnu kvalitetu
b) smanjenje gradilišta, a istovremeno investitoru omogućava raniju eksploataciju
objekata.
1.3 Projektiranje predgotovljenih elemenata

- zahtijeva znatno više predradnji nego kod monolitnog građenja

- drugačiji redoslijed radova
- potrebno je vrlo dobro poznavati sistem montaže
- posebnu pozornost posvetiti rješavanju detalja i spojeva
- konstruktivne elemente promatramo u nekoliko odvojenih statičkih cjelina:
 proizvodnja
 zahtjevi ranih čvrstoća kod ab elemenata prilikom toplinske obrade
 adhezijske sile i dinamički utjecaj za odvajanje od kalupa poluočvrslog elementa postupkom
podizanja, prevrtanja, pomicanja i dr.
 problemi oko prednapinjanja
 uvjeti transportiranja i odlaganja
 olakšavanje elemenata i smanjenje statičke rezerve;
 transport
 zahtjevi odlaganja, slaganja u vozila, transportni putevi
 kritični položaj elementa prilikom podizanja
 gibanje elementa kao klatna prilikom podizanja te moguće sudaranje
 problemi dugih i vitkih elemenata (naročito izvijanje)
 stanje prije konačnog spajanja
 opasnost od prevrtanja postavljenog, ali nespojenog elementa (npr. vjetar)
 opterećenja u prelaznoj fazi (ojačanja, podupore)
 nosivost spojnih i drugih ugrađenih elemenata
 dimenzioniranje kuka i ostalih elemenata za dizanje i manipulaciju te spajanje;
 novi materijali i tehnologije vode k smanjenju težine cementa, bržem skidanju oplate, lakšem
transportu i montaži, većoj trajnosti, smanjenom održavanju
 detaljna razrada svakog pojedinog elementa i spoja
 ukrupnjavanja prije montaže gotovih elemenata u veće cjeline, više završnih radova
obavljati u pogonu za proizvodnju
 još bolja koordinacija svih učesnika u gradnji
 smanjenje broja tipova elemenata, detalja i spojeva uz istodobno povećanje asortimana
 adaptacija proizvodnje na male narudžbe
 bolja marketinška podrška.

4
2 MATERIJALI

2.1 Čelik (armatura)

Čelik za armiranje: šipke i namoti, zavarene mreže, rešetkasti nosači, dio gotovog čeličnog
proizvoda za armiranje
- prema nHRN 10 080-1 čelik za armiranje svrstava se u tri razreda duktilnosti:
 B500A - 3 poprečna rebra
 B500B
 B450C

Tablica 2.1 Oznake prema HRN i EC2

Tehnička granica Granica Promjer Vlačna čvrstoća
popuštanja popuštanja
HRN/EC2 f 0,2 fy ϕ Ft

Postoje dvije vrste čelika:

1) vruće valjani → ima izraženu granicu popuštanja
2) hladno oblikovani → nema izraženu granicu popuštanja, manja duktilnost.

σ σ
ft ft

fy fy

ε a) ε0,2% ε b)

Slika 2.1 Vrste čelika za armiranje: a) vruće valjani, (b) hladno oblikovani

- zahtijeva se da najviše 5% ispitivanja granice popuštanja može biti ispod nazivne vrijednosti (5%-
tni fraktil)
- proizvodnja u tvornicama smanjuje korodiranje armature → uzroci nastanka korozije:
nehomogenost površine betonske mase, koncentracija štetnih soli i klorida (natrijevog klorida,
klorida kroma i joda), prisutstvo sulfata
- upotreba profila:

Tablica 2.2 Promjeri (Φ) čelične armature

vilice vilice greda konstruktivna glavna armatura mreže
stupova armatura (šipke)
Φ 6 -10 mm Φ 8-12 mm Φ 10-12 mm Φ 12-40 mm ϕ 6-8 mm na razmaku
100, 150 i 200 mm u
oba smjera

5
- konstruktivni čelici - imaju posebnu ulogu kod spojeva
- načini spajanja elemenata: sa čeličnim šipkama, varenjem, trnovima, vijcima.
- ostali materijali:
 epoksidi - kod veza gdje je potrebno brzo postizanje čvrstoće (40 N/mm2 za 2-3 h) → u trenutku
postizanja čvrstoće treba paziti da epoksidi ne dođu u dodir sa visokim temperaturama jer je širenje
epoksida sedam puta veće od širenja betona)
 neopreni, gume i drugi elastomeri kao podlošci između spojeva (npr. greda-stup).

2.2 Beton

- složen materijal koji ima kostur od cementnog kamena ispunjenog agregatom.

- nehomogena struktura
- o gustoći ovisi: čvrstoća betona, propusnost za vodu i plinove, vodljivost zvuka, vatrootpornost...
- razred betona: C30/37 - čvrstoća betona ispitanog na valjku 15/30 cm nakon 28 dana/čvrstoća
kocke dimenzija 15 cm nakon 28 dana
- minimalni razred tlačne čvrstoće: - armirani beton C25/30
- prednapeti beton C30/37
→ minimalna tlačna čvrstoća betona predgotovljenog betonskog elementa u trenutku
prednapinjanja ne smije biti manja od 25 MPa.
- granična deformacija betona: - 3,5 ‰ za savijanje sa uzdužnom silom te
- 2 ‰ za elemente koji su pod centričkim pritiskom
(navedene veličine vrijede za betone do C50/60)
- parcijalni koeficijent za beton: 1,5.

Projektiranje
- svi presjeci konstrukcije trebaju biti duktilno projektirani
- visoki presjeci: veća duktilnost i manji utrošak čelika za armiranje
- niski presjeci: veliki progibi
- visoki presjeci:│ε c │≤ 3,5 ‰, ε s1 ≤ 2,0‰.
- niski presjeci:│ε c │= 3,5 ‰, ξ lim = 0,45 (do C50/60),
ξ lim = 0,35 (C55/67 i više)
- elementi naprezani savijanjem i poprečnom silom (grede) - često mjerodavna nosivost elemenata
na poprečne sile.
- vitkost stupova ovisi o njihovim dimenzijama → utječe na stabilnost konstrukcije.

Dimenzioniranje
- najčešće se polazi od poznatih dimenzija poprečnog presjeka i poznatog opterećenja
→ odabire se potrebna armatura
→ odabrane dimenzije presjeka kontroliraju se proračunom konstrukcije.

6
3 SLOŽENE I KOMPOZITNE KONSTRUKCIJE

3.1 Osnovni pojmovi

- Složene ili hibridne konstrukcije naziv je za konstrukcije gdje se predgotovljeni betonski i

prednapeti elementi upotrebljavaju u kombinaciji s ostalim gradivima (konstrukcijski čelik, drvo,
lamelirano drvo, monolitni beton, ziđe od glinenog ili betonskog elementa, staklo).
- Kompozitna ili spregnuta konstrukcija je naziv za konstrukciju u kojoj postoji interakcija
djelovanja između predgotovljenog betona i drugog sastavnog gradiva te konstrukcije.

- kombinacija predgotovljenog betona s drugim materijalima koristi se kako bi se smanjili troškovi

projekta tj. poboljšalo ponašanje konstrukcije u pogledu nosivosti, spojeva, tolerancija, termičkih
svojstva, skupljanja itd.
- kompozitne konstrukcije koriste se: kod gradnje višekatnih objekata (stambenih ili poslovnih),
kuća, tribina, prakirnih garaža tj. nadzemnih parkirališta, industrijskih hala i skladišta
→ primjenjuju se kod ograničenja svojstva predgotovljenog betona (konstrukcijska cjelovitost,
veći raspon uz manju vlastitu težinu)
→ kod čelika se koriste savojna svojstva i vlačna čvrstoća
→ drvo ima malu vlastitu težinu u odnosu na nosivost i dobra estetska svojstva.

3.2 Predgotovljeni beton u kombinaciji s konstrukcijskim čelikom

Tip konstrukcije:
 predgotovljene stropne ploče velikih raspona na čeličnim gredama
 čelične stropne konstrukcije na predgotovljenim AB gredama
 spreg od predgotovljenih zidova za čelične okvirne konstrukcije
 predgotovljene AB konstrukcije stabilizirane čeličnim spregom
 lagana čelična krovna konstrukcija na predgotovljenom sistemu
 predgotovljene fasade na čeličnoj konstrukciji
 čelične grede na predgotovljenim stupovima
 predgotovljene grede na čeličnim stupovima.

3.2.1 Predgotovljene stropne ploče velikih raspona na čeličnim gredama

Slika 3.1 Čelični okvir stupova i greda sa predgotovljenim stropnim pločama

7
Predgotovljene stropne ploče u čeličnoj konstrukciji:
→ raspon 6 – 12 m
→ debljina 150 – 300 mm.
- ako čelična konstrukcija zajedno s pločom ne tvori konstruktivnu cjelinu → stabilizirati
horizontalnim spregom.

Jedan od načina spajanja → predgotovljene stropne ploče odozgo se oslanjaju na čelične grede na
rubnim gredama, dok su na grede u unutrašnjosti oslonjene na donji hrbat koji je širine od oko 25
cm, dok je gornji hrbat širok oko 7,5 cm, što ostavlja po 9 cm sa svake strane grede za umetanje
šupljih ploča (slika 3.2).

a) b)

c)
Slika 3.2 Detalj oslanjanja šupljih predgotovljenih ploča na čelične grede: a) izgled, b)
aksonometrijski prikaz, c) presjek

8
3.2.2 Lagana čelična krovna konstrukcija na predgotovljenim stupovima ili zidnim
elementima

Slika 3.3 Čelična rešetka spojena s predgotovljenim elementom preko čelične nosive ploče
ugrađene u beton. Čelična konstrukcija u ovom slučaju je zatvorena s vanjske strane krovnim i
bočnim limom

3.2.3 Predgotovljene fasade na čeličnoj konstrukciji

Predgotovljeni elementi načinjeni su od dva betonska sloja i po potrebi izolacijskog sloja

→ vanjski sloj je ukrasni; dobiven ili oblaganjem ukrasnim kamenom ili postizanjem raznih
efekata agregatom i pijeskom u boji i raznih tekstura
→ drugi sloj je konstruktivni na kojem se ostvaruje i spoj sa konstrukcijom.

9
 Slika 3.4 Predgotovljeni betonski fasadni elementi

3.3 Predgotovljeni elementi u kombinaciji s drvom

- drvo se koristi kod krovnih konstrukcija velikog raspona i lakih stropnih konstrukcija
(ima dobar omjer nosivosti i vlastite težine)
- razlog sve većeg korištenja drva: razvoj lameliranih drvenih greda (rasponi do 30 m)
→ najčešće se proizvode od crnogoričnog drveta (borovi, cedrovi..)
→ imaju savojne čvrstoće 8-15 N/mm2
- kombinacije:
 lagane krovne drvene konstrukcije položene na predgotovljene zidove ili stupove
 predgotovljene ploče na drvenoj konstrukciji i drveni stupovi stabilizirani predgotovljenim
jezgrama

Slika 3.5 Detalj spoja drvene krovne konstrukcije s predgotovljenim zidnim panelom

Spoj na slici 3.5 se ostvaruje ugradnjom čelične ploče u betonski element na koju se zavaruje spojna
ploča sa rupama za učvršćivanje drvenog elementa čavlima ili vijcima.

10
Slika 3.6 Primjer kombinacije predgotovljenih elemenata, čelične konstrukcije, lamelirane drvene i
lagane drvene krovne konstrukcije na aerodromu u Oslu

Slika 3.7 Primjer kombinacije predgotovljenih zidnih panela i lagane krovne konstrukcije od
lameliranih drvenih elemenata u crkvi „Prince of Peace“ Taylors, Južna Karolina, SAD

3.4 Elementi predgotovljenih armiranobetonskih konstrukcija

 Stupovi
 Grede
 Ploče
- šuplje ploče
- paneli.
 Lučne armiranobetonske predgotovljene konstrukcije
 Temeljna čaša
 Predgotovljena stubišta

11
3.4.1 Stupovi

 predgotovljeni armiranobetonski montažni elementi najčešće pravokutnog ili kružnog

poprečnog presjeka, sa ili bez konzola, na koje nasjedaju krovni nosači, vjenčane grede,
grede kranskih staza ili katne grede
 glavni nosioci vertikalnog opterećenja
 izvode se s pravokutnim ili kružnim istakama različitih oblika i dimenzija – min. 30 cm
duljine
 visina stupa ovisi o visini objekta, vrsti objekta, načinu proizvodnje, transporta, montaže,
zahtjevima inženjera...
 min. dimenzija poprečnog presjeka stupa je 300x300 mm (zbog spoja s gredom)
 max. dimenzija poprečnog presjeka 600x1200 mm.

Slika 3.8 Predgotovljeni stup - faza montaže

3.4.2 Grede

 Grede pravokutnog poprečnog presjeka su široke barem 30 cm

 Omjer širine i visine od 1:1 do 1:3.
 Najčešće imaju proširenje s lijeve i desne strane na donjem dijelu presjeka kako bi mogle
prihvatiti ploče.
 Grede za velike raspone imaju promijenjiv poprečni presjek
 Razlikuju se poprečne podne ili stropne grede i glavni nosači (grede) koji se koriste kod
mostova i dr. teško opterećenih objekata.
Omjer visine i raspona grede je u puno slučajeva u omjeru od 1:10 do 1:20

12
 Slika 3.9 Primjeri poprečnih presjeka greda

3.4.3 Ploče

Šuplje ploče

Prednosti:
 Prilagodljivost načinu gradnje
 Mala vlastita težina
 Premošćivanje velikih raspona
 Izbjegavanje podupiranja
 Izbjegavanje oplate
 Redukcija gradilišnih radova
 Upotreba stropa kao radne platforme
 Brza izvedba konstrukcije
 Fleksibilnost u oblikovanju
 Konstruktivna efikasnost
 Solidna toplinska i zvučna svojstva
 Dobra požarna otpornost
 Gotov podgled
 Djelovanje stropne dijafragme
 Osigurana visoka kontrola kvalitete
 Ekonomičnost.

Slika 3.10 Šuplje ploče

13
3.4.4 Paneli

 Unutarnji zidovi mogu djelovati kao podupore koje podnose vertikalna opterećenja ili kao
pregrade odnosno, vertikalni odjeljivači prostora.
 Debljina predgotovljenih unutarnjih zidova koji podnose opterećenja je od 9 do 30 cm.
 Visina unutarnjih zidnih ploča u stambenim i sličnim zgradama je 2,50 do 2,80 m, tj. visina
jedne etaže.
 Duljina panela je od 2,4 do 12 m.
 Pregrade koje ne podnose opterećenja mogu biti betonski elementi veličine prostorije, 6 do 7
cm debljine
 Nosivi fasadni elementi preuzimaju vertikalna opterećenja od poda i fasadne konstrukcije
iznad elementa.
 Ovi elementi mogu pridonijeti horizontalnoj stabilnosti građevine kao i svaki drugi betonski
zid.
 Mogu se ponašati poput greda prenoseći vertikalna opterećenja na stupove.
 Najčešći slučaj je izvedba fasadnih panela od prednapregnutog betona.
 Prednapeti beton se koristi kako bi se ograničila vlačna naprezanja koja nastaju prilikom
transporta i montaže elemenata.

Slika 3.11 Predgotovljeni paneli

3.4.5 Lučni elementi

Lučne armiranobetonske predgotovljene konstrukcije se koriste radi:

 jednostavnijeg postupka gradnje
 veće brzine
 boljih mogućnosti kvalitete i velike uštede materijala
 opće prirode lučnog sistema kao konstrukcije koja nosi oblikom.
- mjesta upotrebe lučnih predgotovljenih elemenata:
 lučni pločasti mostovi kratkog raspona
 hidrotehnički objekti
 industrijske hale i hangari

14
- korištenjem lučnih elemenata moguće je uštediti i do 55% količine betona te do 40% količine
armature.
 Dobar primjer takve građevine je hangar za održavanje zrakoplova u Guamu izgrađen 2005.
godine. Svijetli otvor hangara je 73.1 m, a svijetla visina 18.3 m. Građevina se nalazi u 3.
seizmičkoj zoni i od završetka gradnje bila je izložena redovitom pojavom vjetrova
(uragana) brzine vjetra i do 250 km/h.

Slika 3.12 Hangar za održavanje zrakoplova u Guamu

• segmenti lukova su izrađeni na licu mjesta kao predgotovljeni elementi, dizalicama

postavljeni na monolitne temelje i spojeni u cjelinu.

Slika 3.13 Izrada predgotovljenih elemenata luka na mjestu gradnje

15
 Slika 3.14 Monolitna izvedba temelja luka

Slika 3.15 Postavljanje lukova na mjesto, povezivanje armature luka i temelja, te zapunjavanje
spoja betonskom smjesom u monolitnu cjelinu

Slika 3.16 Primjer mosta od predgotovljenih lukova

16
 Slika 3.17 Krila upornjaka, kao i naglavni zidovi se također mogu izvoditi kao predgotovljene
konstrukcije koje se postavljaju na monolitno izvedene temelje i spajaju u cjelinu s lukovima

3.4.6 Temeljna čaša

Postoje tri glavna načina temeljenja predgotovljenih stupova:

 temeljenje na predgotovljenim temeljima
 temeljenje na čeličnim podnožnim pločama
 temeljenje injektiranjem prethodno napravljenih kanala kroz koje prolazi armatura

Slika 3.18 Tri glavna načina temeljenja predgotovljenih stupova

 Armiranobetonske čaše za montažno temeljenje predgotovljenih elemenata moraju prenijeti

vertikalna opterećenja, momente savijanja i horizontalne posmične sile sa stupa na tlo.
 Čaša mora biti dovoljno velika da omogući dobre uvjete izvođenja, odnosno kvalitetnu
betonsku ispunu ispod i oko stupa.

Montažna temeljna čaša s glatkim površinama:

Za takav model temeljne čaše nužno je da vrijedi: l ≥ 1,2·h, te da se za μ uzima: ≤ 0,3.

17
 Slika 3.19 Montažna temeljna čaša s glatkim površinama

Montažna temeljna čaša s nazubljenim površinama

 Montažne čaše s nazubljenim površinama mogu se smatrati monolitnom temeljima.
 Kada dolazi do vertikalnog vlaka uslijed prenošenja momenata savijanja posebnu pozornost
treba posvetiti konstruiranju detalja preklopa armature stupa i temeljne čašice s obzirom da
su šipke razdvojene. Uz to valja osigurati i odgovarajuću horizontalnu armaturu za
nastavljanje preklapanja.

Slika 3.20 Montažna temeljna čaša s nazubljenim površinama

 Proračun posmika zbog proboja valja provesti kao za monolitnu vezu stup-temelj, pod
uvjetom da je osigurano prenošenje posmika sa stupa na temelj. U suprotnom proračun
proboja valja provesti kao za montažne čaše sa glatkim površinama.
 Proračun se provodi na modelu gdje temeljna ploča, veza i stup djeluju monolitno.
 Djelovanje na gornjem rubu temeljne ploče (moment i uzdužna sila) unose se u temeljnu
ploču vertikalnim posmičnim naprezanjima.
 Takav tijek sila može se uspostaviti samo uz zadovoljenje ovih pretpostavki:
- Bočne plohe dna stupa i temeljne čaše izvode se s nazubljenom oplatom čiji su zupci
veličine najmanje 10mm
- Beton ispune reške između stupa i temelja treba biti jednakog razreda tlačne čvrstoće kao i
temelj (općenito manjeg razreda tlačne čvrstoće od stupa).
- Taj beton mora biti dobro zbijen. Izmjere reške moraju se prilagoditi izmjerama
pervibratora.

18
 - Reška ne bi trebala biti veća od najmanje vrijednosti koja je neophodna za namještanje
stupa.

3.4.7 Predgotovljena armiranobetonska stubišta

 Tradicionalna monolitna gradnja stubišta je neisplativa jer je oblikovanje stubišta jako

zahtjevno, a potrebna je i završna obrada stepeništa glazurom.
 Predgotovljena stubišta je pogotovo isplativo koristiti u slučajevima kada projektant
zahtijeva veći broj istih elemenata, odnosno kada se kombinacija elemenata koristi kroz više
etaža.
Po stupnju zgotovljenosti stubišta razlikujemo:
 Stubišta koja se proizvode i montiraju kao polugotov proizvod, te se na objektu oblažu ili
finaliziraju
Stubišta koja se u potpunosti naprave u tvornici i kao gotov proizvod se montiraju na objektu.
Po konstrukciji razlikujemo:
 Stubišta kod kojih nosiva ploča i gazišta čine cjelinu.
Ona mogu biti: jednokrake i dvokrake.
 Stubišta s nosačima (tetivama):
1. Stubišta s bočnim nosačima
2. Stubišta s tetivama ispod stepenica. Tetive su grede nazubljenog oblika, a mogu biti
razmaknute ili složene jedna do druge.

a) b)
Slika 3.21 Stubišta: a) s bočnim nosačima, b) s tetivama ispod stepenica

 Pojedinačne stube koje se oslanjaju na nosive zidove zgrade.

Stubišta koja su sastavljena od rastavljenih stuba (gazišta) mogu biti upotrebljena za:
 ravna stubišta – stube se oslanjaju na zubatu gredu (slika 3.22 a)
 spiralna stubišta – stube su usidrene u središnji stup (slika 3.22 b)

 Osim stuba, montažni mogu biti i podesti.

 Podesti se rade u obliku rebraste, šuplje ili pune ploče. Najčešće su u obliku pune ploče.

19
 a) b)
Slika 3.22 Stubišta: a) ravna, b) spiralna

Slika 3.23 Podesti u obliku pune ploče

Montažne stube su ekonomične i kada se koriste kao sjedala, npr. u sportskim dvoranama:

Slika 3.24 Montažne stube kao sjedala

 Površinska obrada montažnih stuba i podesta najčešće je brušeni beton s mramornim

zrncima. Takva obrada je skupa i sklona oštećenjima koja se teško popravljaju pa se u novije
vrijeme montažne stube rade iz betona koji se zatim obrađuje raznim premazima na bazi
umjetnih materijala ili se koriste gotove ploče.

20
4 PREDGOTOVLJENI STROPNI SUSTAVI

• Stropne konstrukcije su oslonjene na grede preko kojih se opterećenja dalje prenose na

zidove i stupove
• Stropne konstrukcije unutar kompletne konstrukcije djeluju kao dijafragme koje prenose
horizontalna opterećenja od vjetra ili potresa na zidove i stupove.
• Pri dimenzioniranju na djelovanja horizontalnih opterećenja, pretpostavlja se da je stropna
konstrukcija duboka horizontalna greda, čiji su ležajevi potporni zidovi i jezgre.

Glavne prednosti primjene montažnih stropnih konstrukcija u odnosu na tradicionalne načine

gradnje:
• jednostavna i ekonomična tvornička izrada elemenata visoke čvrstoće i trajnosti
• veća preciznost izvedbe elemenata konstrukcije, osiguranje visokog stupnja kvalitete uz bolju
kontrolu proizvodnje
• brza i sigurna izvedba (montaža) stropnih konstrukcija bez oplate
• potrebne su minimalne količine dodatne armature i betona na mjestu ugradnje
• relativno mala vlastita težina stropnih konstrukcija
• odlična termička i zvučna izolacijska svojstva
• mogućnost postizanja većih raspona

4.1 Vrste stropnih konstrukcija

Izgled i karakteristike pojedinih vrsta stropova mogu uvelike varirati što ovisi o proizvođaču.
Postoje mnogi tipovi stropnih montažnih konstrukcija koji su u prošlosti bili patentirani kao
proizvodi pojedinih tvornica (masovna upotreba takvih stropova tijekom 60-tih i 70-tih godina 20.
stoljeća).
Kasnije su ustupili mjesto boljim i ekonomičnijim sistemima.
Neki od takvih sistema su:

21
 Slika 4.1 Tipovi stropnih montažnih konstrukcija različitih proizvođača

• Nosivi sistem kod ovakvih konstrukcija je uglavnom dosta sličan.

• Čine ga gredice i blokovi ispune koji su nakon ugradnje armirani i zaliveni slojem betona te
tako povezani u jednu kompaktnu cjelinu.

22
 • Razlike između pojedinih stropnih sistema se očituju u različitim geometrijskim oblicima i
dimenzijama pojedinih konstruktivnih elemenata stropa.

Podjela montažnih stropnih konstrukcija koja je uobičajena u današnje doba:

1. Šuplje ploče
2. Rebraste ploče
3. Masivne ploče
4. Kompozitne stropne konstrukcije
5. Sitnorebrasti polumontažni stropovi
6. Stropovi od gredica i blokova

Radi se o podjeli na 6 osnovnih podskupina u skladu sa glavnim konstruktivnim osobitostima

montažnih elemenata i načinom izvedbe pojedinog stropnog sistema.

Tablica 4.1 Vrste stropnih konstrukcija i njihove karakteristike

TIP KONSTRUKCIJE
ŠUPLJE
PLOČEREBRASTE
4
KONSTRUKCIJE
KOMPOZITNE

BLOKOVI
GREDICE
I

Šupljine mogu biti izvedene različitih oblika.

Najčešće su kružne ili ovalne.
Visine šupljina ne smiju biti veće od h-5 cm (gdje je h ukupna visina elementa), a promjer šupljina
je ograničen sa h-7,5 cm. Debljina ruba je 1,6√h, a donji rub mora biti minimalno 30 mm.

23
 Slika 4.2 Primjeri šupljina kod šupljih predgotovljenih ploča

4.2 Najčešći tipovi montažnih stropnih konstrukcija i njihove karakteristike

4.2.1 Šuplje ploče

• Radi se o sistemu montažnih stropnih ploča kod kojih su u strukturi poprečnog presjeka
ostavljeni štedni otvori.
• Time je smanjena vlastita težina ploče uz zadržanu jednaku krutost.
• Vlastita težina šuplje ploče je otprilike polovica težine pune ploče.
• S obzirom na način armiranja ploče mogu biti nosive u jednom ili dva smjera. Mogu biti
armirane sa ili bez prednapinjanja.
• Raspon ploča je do 9 m za AB šuplje ploče, odnosno do 20 m za prednapete ploče.
• Uobičajene širine ploča su 1,2 m i 0,6 m, visine od 15 do 30 cm. Inače se visine mogu
kretati i do 73 cm.

a) ARMIRANA PLOČA b) PREDNAPETE PLOČE

(adheziono)

Slika 4.3 Tipični primjeri šupljih predgotovljenih ploča

Izvedba šupljina:
• U ploču se kod betoniranja umetnu cijevi (kružnog eliptičnog ili pravokutnog oblika) od
plastike, vodootpornog kartona i sl.
• Najmanja debljina ploče kod koje je isplativo izvoditi šupljine je 24 cm.
• Razmak između šupljina odabire se prema njihovim dimenzijama i veličini glavnih kosih
naprezanja (dimenzioniranje na poprečnu silu).
• Minimalni razmak šupljina je 30 mm.

Šuplje ploče moguće je koristiti i bez betoniranja tlačne ploče preko njih gdje su pojedini elementi
spojeni jedni s drugim preko cijele bočne površine.

24
Mogućnost šupljih ploča da podnesu torziju određena je vlačnom čvrstoćom betona.
Bočne stranice ploča perforirane su utorima radi boljeg prijenosa posmičnih naprezanja, relativni
pomak između elemenata je spriječen .

Pri izvedbi konstrukcije potrebno je ostaviti šupljine za smještaj stubišta, liftova i sl.
Maksimalne dimenzije takvih oslabljenja ovise o debljini ploče i njezinoj nosivosti i uglavnom su
propisane od strane proizvođača.
Na mjestu oslabljenja ploča se ojačava posebnim čeličnim nastavcima (tzv. prihvatnice). Njima se
oslabljena ploča prihvaća i oslanja o susjedne neoslabljene ploče.

Slika 4.4 Posebni čelični nastavci za oslanjanje ploča (prihvatnice)

utori za sidrenje
armature
rez u sredini
rubni rez

rupa u sredini

kutni rez rubni rez

Slika 4.5 Dimenzije LxB ovise o debljini ploča

Ploče na krajevima imaju utore u koje se produžuje armatura iz nosača.

Na taj način osigurava se kontinuitet armature i povezanost sa nosivom gredom na koju je ploča
oslonjena.
Maksimalna duljina takvih utora je 50 cm.

Montaža stropnih ploča na konstrukciju:

Odizanje montažnih ploča vrši se posebno dizajniranim čeličnim okvirom. Za lakše odizanje u
poprečnom presjeku ploče predviđen je poseban utor.
Poželjno je da ploča kod transporta i skladištenja bude postavljena horizontalno.

25
Pri transportu, odizanju i montaži potrebno je osigurati ravnotežu ploče kako ne bi došlo do
njezinog preokretanja.
Elementi se montiraju prosječnom brzinom 1 element svakih 10-15 minuta.

Slika 4.6 Utor za sidrenje armature iz grede u ploču na mjestu oslonca

Slika 4.7 Utor u poprečnom presjeku ploče predviđen za prihvaćanje pri odizanju i montaži

Slika 4.8 Dizanje i montaža ploča

Slika 4.9 Mogućnost primjene montažnih šupljih ploča: konzola

26
 sloj betona kojim je
zaliven spoj

ab greda

poprečna armatura
(sidrena u utore u ploči)

Slika 4.10 Detalji spojeva šuplja ploča-greda

Kod izvedbe spoja šuplja ploča-greda potrebno je osigurati prijenos vertikalnog opterećenja iz
šuplje ploče u gredu.
Prijenos sila se osigurava sidrenjem armature iz grede u ploču.
Spoj se može ostvariti različitim oblicima povezivanja armature.

spoj ostvaren vilicama U

oblika
poprečne armaturne
vilice U oblika šipke
uzdužne armaturne šipke
- bočno položene

široka greda

visoka greda L oblika

Slika 4.11 Detalji spojeva šuplja ploča-greda

Svi se spojevi nakon armiranja zapunjavaju betonom razreda minimalno C25/30.

Otvori u pločama i između njih trebali bi biti dovoljne širine da bude moguća ugradnja betona
vibriranjem.
Šuplje ploče se oslanjanju direktno na predgotovljene grede.
Duljina oslanjanja je minimalno cca 60 mm.
Dopuštena naprezanja iznose 0,4·f ck , a u rijetkim slučajevima jednaka su iznosu kritičnih
naprezanja.
U iznimnim okolnostima (kao npr. jednolika raspodjela naprezanja) u kontaktnu plohu se stavljaju
neoprenski ležajevi ili sloj cementnog morta.

4.2.2 Rebraste ploče

Prednosti rebrastih u odnosu na šuplje ploče:

• Veća nosivost

27
 • Mogućnost svladavanja većih raspona nego kod šupljih ploča
• Vlastita težina ploča je manja nego kod šupljih ploča.
Npr: pločom dvostrukog T presjeka visine 1,2 m može se natkriti raspon od 39,0 m.

Uobičajene su širine rebrastih ploča od 2,4 m do 3,0 m, a visine od 40 cm do 120 cm.

Rasponi koje je moguće natkriti ovise o tipu ploče.
Jednostruke T ploče za stropne konstrukcije raspona do 30 m.
Dvostruke T (TT) ploče za raspone do 24 m.
Većina rebrastih ploča zahtijeva betoniranje tlačne ploče s armaturom.

Slika 4.12 Tipični oblici rebrastih ploča

Kod izvedbe konstrukcije potrebno je u stropu planirano izvesti otvore za provedbu instalacija, te
smještaj stubišta, liftova i sl.

otvor je moguće izvesti

samo u ploči

Slika 4.13 Izvedba otvora u stropu

Dopuštene dimenzije takvih oslabljena dane su propisima i u prospektima proizvođača ovise o

dimenzijama i ostalim karakteristikama pojedinog tipa ploče.

28
 širina čeličnih ploča ili
sidrene šipke kutnika se uzima
između 75 i 100 cm

čelični kutnici ili ploče

sa pričvršćenim
šipkama za sidrenje

spoj sa čeličnim
kutnicima

spojevi sa
čeličnim
pločama i
šipkama
za sidrenje

Slika 4.14 Primjeri spojeva između dvije rebraste ploče

standardni rez na ležaju uz

rub bez smanjenja ostavljen slobodni prostor
visine ploče za provedbu instalacija

gornja ploča

rebro

standarni izgled ruba uz koso postepeno smanjenje visine

ležaj sa smanjenom visinom ploče na ležaju – slobodan prostor
presjeka za instalacije

Slika 4.15 Primjeri spojeva između rebrastih ploča i nosača

4.2.3 Masivne ploče

Ovaj se tip ploča rijetko koristi zbog manjih mogućih raspona i velike vlastite težine.
Najčešće se izvode od laganog betona da im se smanji vlastita težina te poboljšaju termička
svojstva.
Moguća je izvedba raspona duljine do 6 m.
Uobičajene su širine masivnih ploča između 30 i 60 cm, a visine između 10 i 25 cm.

29
 Slika 4.16 Puna predgotovljena ploča

4.2.4 Kompozitne konstrukcije

Kompozitne (spregnute, složene) konstrukcije se sastoje od dva dijela: predgotovljenih elemenata i

sloja betona ''in situ''.
Dodavanjem ''in situ'' betona na gornjem dijelu predgotovljenih elemenata formira se poseban
element koji se zajedno sa predgotovljenim dijelom ponaša kao jedna cjelina.
Da bi se sloj ''in situ'' betona ponašao kompozitno sa predgotovljenom pločom, u konstruktivnom
smislu, beton mora biti armiran.
Čvrstoća betona može biti različita:
- predgotovljeni elementi: C30/37 do C50/60
- ''in situ'' beton: C20/25 do C25/30

Prednosti primjene kompozitnih konstrukcija:

• povećanje otpornosti na savijanje i posmična naprezanja stropnih ploča
• bolje povezivanje stropnih ploča i greda, ostvarujući pri tome siguran prijenos opterećenja
između pojedinih montažnih elemenata te sa elemenata na grede, stupove i ostale nosive
dijelove
• osiguranje prijenosa tlačnih i/ili posmičnih naprezanja između predgotovljenih elemenata,
npr. između zidova, između zidova i stupova, te kod temelja stupova
• osiguranje stropnog membranskog djelovanja sa ili bez rebra za ukrućenje
• sidrenje trajnih čeličnih spona u predgotovljene elemente
• u svim slučajevima ''in situ'' beton okružuje predgotovljene elemente kako bi se formirala
monolitna struktura.
• nenosivi završni sloj može biti nanesen direktno na predgotovljenu betonsku ploču, ali treba
proračunati dopušteni progib za ukupnu debljinu ploče
• konstruktivni sloj betona neophodan je kod većine montažnih stropnih konstrukcija (npr.
stropovi od rebrastih ploča i sl.)

Najpoznatiji primjer kompozitne stropne konstrukcije je polumontažni stropni sistem ''Omnia''.

Međutim, postoje i brojna rješenja sa korištenjem šupljih ili rebrastih predgotovljenih ploča i
tlačnim slojem betona ugrađenim ''in situ'‘.

Stropni sistem ''Omnia''

Strop se sastoji od montažne ploče (obično napravljene na vibro stolu), debljine min. 4 cm,
armirane mrežastom armaturom i dodatnog ''in situ'' betona, debljine prema proračunu.
U ''Omnia'' ploči je obično ugrađena sva potrebna armatura za cijelu ploču. Ploča je armirana
mrežastom armaturom i R nosačima.
Po potrebi je moguće postaviti armaturu i okomito na ''Omnia'‘ ploču te dobiti ploču koja nosi u dva
smjera (pri čemu je potrebno pripaziti na statičke visine u svakom pojedinom smjeru).
Nakon polaganja ploča se zalijeva betonom.
Standardne dimenzije ''Omnia'' ploča: dužina do 10 m, širina 0,30 do 2,20 m, debljina 4,5 do 5 cm.

30
 Slika 4.17 Stropni sistem ''Omnia'' – poprečni presjek (h ≥ 10 cm ; λ ≤ 5h ≤ 75 cm)

Prednosti stropnog sistema ''Omnia'':

• klasična oplata nije potrebna
• sigurnost na potres
• krutost klasične AB ploče
• brza gradnja
• manja težina koja omogućuje ručnu montažu
• prethodno napravljeni otvori za dimnjake, ventilaciju i dr.

Ovaj je sistem primjenjiv za izvedbu svih vrsta stropova (slobodno oslonjeni, upeti, neprekinuti s
armaturom u jednom ili dva međusobno okomita smjera, balkonskih ploča te stubišnih podesta.

''Omnia'' ploča nosiva u 2 smjera (armirana je standardnom i poprečnom rebrastom armaturom).

Prije nego se ''Omnia'' ploča zalije betonom na površinu ploče se postavljaju instalacijski vodovi.

Slika 4.18 ''Omnia'' ploča nosiva u dva smjera

Slika 4.19 Detalji standardne armature kod ''Omnia'' ploče (uzdužne armaturne šipke i R nosači)

• Pri montaži stropa ploče je potrebno postaviti na montažne podupore koje podupiru
konstrukciju dok se dodani nadsloj betona ne stvrdne i ne postigne dostatnu nosivost.
• Ovisno o debljini tlačne ploče podupore se postavljaju na svakih 1,5 do 2 m.

31
 • Kod oslanjanja na zid (ležaj) ploča mora ležati minimalno 4 cm nad zidom, a glavna
armatura mora se protezati minimalno 11,5 cm izvan ruba ploče.

4.2.5 Polumontažni sitnorebrasti stropovi

• Sustavima polumontažnih sitnorebrastih stropova, uz neznatan gubitak na krutosti u odnosu

na monolitne, ostvaruju se znatne uštede u gradivu (prvenstveno oplati) i radu.
• Proračun stropa izvodi se kao i za monolitni sitnorebrasti strop
• Sitnorebrasti stropovi proračunavaju se kao gredni nosači (T presjek u polju i prvokutni na
ležaju) gdje ploča preuzima tlačna naprezanja.
• Ploča sitnorebrastog stropa se ne proračunava ako je λ≤50 cm.
• Ploča se najčešće armira R mrežom, površine 0.1% presjeka ploče, s nosivim smjerom
okomito na rebra.
• Poprečna armatura (vilice) dolazi na razmaku max. 25 cm (najčešće je takvog oblika da
može preuzeti i negativne momente u ploči).
• U strop dolaze još i armaturne šipke i to jedna u rebro i jedna između rebara.
• Za kontinuirane sitnorebraste stropove ponekad je potrebno povećati širinu rebara pri ležaju,
što se postiže horizontalnim vutama.
• Strop mora imati rebra za ukrućenje kao i monolitni strop.
• Sitnorebrasti stropovi raspona 3 do 6 m moraju imati jedno poprečno rebro, stropovi raspona
6 do 9 m dva, a stropovi raspona 9 do 12 m tri rebra za ukrutu.

U svijetu je bilo patentirano i izvođeno čitav niz ovakvih stropova, kao npr.
• sustav ''J-Perković''
• sustav ''Isteg''
• sustav ''Avramenko'‘
Ovi stropni sustavi nekada su imali masovnu primjenu u gradnji, ali su u današnje vrijeme zastarjeli
i uglavnom se više ne koriste.

Stropni sustav ''J-Perković''

Slika 4.20 Stropni sustav ''J-Perković'' – poprečni presjek

Konstrukcija:
• AB rebara I-profila
• S gornje strane ploča od predgotovljenih elemenata.
• Međuprostor između ploča bio je konstruktivno armiran i zaliven betonom
• Dodatnu ukrutu konstrukcije činila su poprečna AB rebra.

32
Stropni sustav ''Avramenko''

Slika 4.21 Stropni sustav ''Avramenko'' – poprečni presjek

Konstrukcija:
• Gornja ploča betonirana ''in situ''.
• Rebra trapeznog oblika (proizvodila su se pod improviziranim uvjetima na gradilištu).
• Nakon montaže rebara betonirala se ploča (uz pomoć limenih ili drvenih oplatnih elemenata)
- sitnorebrasta konstrukcija s tlačnom pločom.
• Podgled se obrađivao ručnim žbukanjem na trsku ili letvice koje su bile pričvršćene na
donju stranu rebara.

Stropni sustav ''Isteg''

Jedan od najčešće korištenih stropnih sistema u našim krajevima. (tijekom 60-ih i 70-ih).

Slika 4.22 Stropni sustav ''Isteg'' – poprečni presjek

Konstrukcija:
• Montažne AB gredice (izrađene u tvornici) i betonska ploča ''in situ''
• Na gredice se postavljaju jahači od tanke žice
• Na jahače se oslanja svođena limena ploča (kao oplata za betonsku ploču)
• Gredice moraju imati dvostruku armaturu da se ne bi slomile pri transportu i montaži.
• Monolitnost se ostvaruje istodobnim betoniranjem ploče i podvlaka
• Veza ležajne armature gredica provodi se pomoću petlje ili zavarivanjem nastavaka.
• Gredice uz donji rub imaju ugrađenu drvenu letvu na koju se pričvršćuje trstika ili letvice
kao nosioci žbuke.

4.2.6 Predgotovljeni stropovi od gredica i blokova (tj. stropovi s ispunama)

• Stropovi s ispunama proizvode se po raznim sustavima, koji ovise o proizvodnim

mogućnostima tvornica.
• Ispune mogu biti šuplja tijela (betonski ili opekarski šupljikavi blokovi), a mogu biti i puni
blokovi od laganog, plino ili pjeno betona (npr. siporexa ili ytong-a).
• Stropovi s ispunama se proračunavaju ne uzimajući u obzir sudjelovanje tijela ispune.
Izuzetak su sustavi gdje je eksperimentalno dokazano sudjelovanje ispune u nosivosti.

33
 • Ovi stropovi se, u pravilu, izvode s krutom AB pločom betoniranom ''in situ'‘.
• Zadatak ploče je da preuzme tlačna naprezanja i poveže nosiva rebra u jednu cjelinu.
• Ako se strop izvede bez ploče, tada se moraju izvesti gušća poprečna rebra za ukrutu.

Najčešći sustavi koji se danas upotrebljavaju su:

• sustav ‘’Voljak’’
• sustav “Monta“
• sustav “Fert“
• sustav “Spog“
• sustav “Phoroterm“
• sustav “Isorast“
• sustav “Bijeli dom“
• sustav “Sivi dom“ .

Stropni sustav ''Voljak'‘

Sustav “Voljak” je sustav sastavljen od adheziono prednapetih gredica, ispune od šupljih betonskih
blokova i betonske ispune - lijevane na licu mjesta.

Slika 4.23 Šuplji betonski blokovi sustava ''Voljak''

''Voljak'' strop može se primijeniti za:

• međukatne i krovne ravne ploče
• kose krovne ploče
• pokrov konstrukcija industrijskih objekata
• manje mostove i propuste

• Nosive gredice sustava su adhezijski prednapete sa 6, odnosno 4 snopa pletenih žica od

hladno vučenog čelika 3Ø2.5 mm.
• Predložena su dva tipska stropa MK-17 i MK-20 (tip gredica T4 i T6) kombinacije s jednom
ili udvojenim gredicama.
• Rasponi do oko 6 m, korisno opterećenje i do 500 kg/m2.
• Glavni nedostatak: relativno velika težina gredica i betonskih ispuna.

34
 Slika 4.24 Vrste stropova od ''Voljak'' gredica

• Odabir konstrukcije vrši se na temelju traženih parametara: raspona (L o ) i dodatnog

opterećenja (dodatno stalno + pokretno).
• Vlastita težina konstrukcije je dana tabelarno po tipovima.
• Dužina gredica se određuje tako da se rasponu L o doda 2×7 cm (7 cm je duljina nalijeganja
gredice na ležaju).
• Gredice se jednostavno pile na traženu dužinu.

Tablica 4.2 Tipovi konstrukcije i maksimalni rasponi

• Montaža stropa se vrši na pripremljenim poduporama.

• Za sve raspone potrebna je jedna podupora na sredini raspona.
• Podupori je potrebno dati nadvišenje od 4 mm za svaki m’ raspona.
• Tlačna ploča (debljina ploče 3 cm) se armira mrežom po sredini.

35
 Slika 4.25 Montaža 'Voljak'' stropa

Stropni sustav ''Monta''

• Vrlo dobar zvučni i toplinski izolator.

• Sustav je vrlo razgranat (oblik opekarske ispune i sustav postavljanja mijenja se ovisno o
proizvođaču)
• Konstrukciju čine nosive gredice sastavljene od armiranih opeka između kojih se betonira
rebro, a iznad ploča.
• ‘’Monta’’ opeka proizvodi se visina 8, 12, 16 i 20 cm.
• U žljebove opeke ulaže se nosiva i montažna armatura, te se oni ispunjavaju cementnim
mortom.

Slika 4.26 Stropni sustav „Monta“

Slika 4.27 Monta 16, dimenzije 250 x 250 x 160 mm, težina 3,6 kg/kom, utrošak 16 kom/m

Strop se proračunava kao puna armiranobetonska ploča, statičke visine d = h - 2.5 cm i kraka
unutrašnjih sila z ≈ 7/8 d.

Stropni sustav ''Fert''

Dobar zvučni i toplinski izolator.
To je strop koji nosi u jednom smjeru (u smjeru gredica), a sastoji se od :

36
 • predgotovljenih opečnih gredica armiranih uzdužnom armaturom i RAN-om (Rešetkasti
Armaturni Nosač)
• stropne ispune od šuplje opeke (najčešće su visine blokova 14 ili 16 cm, a duljine 25 cm)
• tlačne ploče min. debljine 4,0 cm i rebara koji se zajedno betoniraju na mjestu izvedbe
stropa (''in situ)

Slika 4.28 „Fert“ strop

Primjena ''Fert'' stropa može biti za:

• međukatne i krovne ravne ploče
• kose krovne ploče
• nadstrešnice
• industrijske objekte

• Gredice se proizvode u tvornici i nazivaju se “Fert” gredice.

• Duljina im se određuje prema potrebi projekta.
• ''Fert'' gredice se postavljaju na jednakim osnim razmacima od 50 cm te se u fazi izvedbe
podupiru na razmaku od 150 cm.
• Podupirači se skidaju nakon 14 do 28 dana kada je sloj betona očvrsnuo i postigao dostatnu
nosivost.

Slika 4.29 Armatura opečnih gredica ''Fert'' stropa

37
Ako strop treba preuzeti opterećenje od pregradnog zida tada se ispod pregradnog zida, a u
njegovom pravcu izvode dvije ili tri gredice jedna do druge.

Slika 4.30 ''Fert'' strop, (i) s pojedinačnim gredicama, (ii) s udvojenim gredicama

• Poprečno na gredice izvodi se rebro za ukrućenje koje služi za jednoličniju raspodjelu

opterećenja stropa na glavna rebra koja čine “Fert”gredice i naknadno betonirani dio.
• Rebra za ukrućenje izvode se u debljini “Fert” stropa, kada je raspon stropa veći od 4,0 m.
Raspon 4 do 6 m - jedno rebro za ukrućenje (u sredini raspona)
Raspon veći od 6 m - dva rebra za ukrućenje (u trećinama raspona)
• Rebra za ukrućenje armiraju se uzdužnom armaturom 4Ø10 ili 4Ø12 mm i poprečnom u
obliku spona Ø6 mm na razmaku 25 cm.
• Tlačna ploča, iznad stropnih ispuna, armira se mrežastom armaturom min. Q-131 (Ø5/15
cm) ili pojedinačnim žicama Ø6 mm u dva međusobno okomita smjera, na razmaku od 25
cm.
• Debljina stropa (ploče) ovisi o rasponu:
19 cm za raspone 2,90 m do 5,50 m;
20 cm za raspone 5,70 m do 5,90 m;
22 cm za raspone 6,10 m do 6,30 m.
• “Fert” stropovi se oslanjaju na nosive zidove ili grede.
• Na nosivim zidovima izvode se horizontalni serklaži koji su monolitno povezani sa
stropnom konstrukcijom (betoniraju istodobno), a armatura tlačne ploče sidri se u serklaže
po cijelom opsegu stropa.
• Obično se takvi stropovi izvode kao slobodno oslonjeni na dva ležaja, a rjeđe kao
kontinuirani nosači.
• Ako se izvode kao kontinuirani nosači potrebno je gornju zonu armirati armaturom za
preuzimanje negativnog momenta savijanja, a dio raspona lijevo i desno od srednjeg ležaja
izbetobnirati u punom presjeku, na duljini 0,1 do 0,2 L, bez ugradnje stropnih ispuna.
• Kod proračuna nosivosti zidova zgrade na horizontalne sile valja voditi računa o tome da
polumontažni stropovi opterećuju samo one zidove koji im služe kao ležaj jer vertikalno
naprezanje povećava nosivost zidova na horizontalne sile.

Podupiranje ''Fert'' stropa pri montaži:

Gredice treba podupirati na razmaku do 1.5 m posredno preko podvlake.
Podupore trebaju nalijegati na čvrstu i nepopustljivu podlogu, te biti horizontalno ukrućene.
Kod raspona do 5.0 m u sredini raspona gredici treba dati nadvišenje L/300, a kod raspona preko
5.0 m L/200 (L = duljina gredice).
Ako se gredica izravno oslanja na zid, dužina nalijeganja opečnog bloka treba iznositi najmanje 5.0
cm. Kod toga zid/gredu treba prethodno izravnati.
Ako se gredica direktno ne oslanja na zid ili gredu, potrebno je i na krajevima izvesti podupore.

38
Armatura na ležaju treba biti usidrena u dužini od najmanje 15 cm.

Slika 4.31 Podupiranje ''Fert'' stropa pri montaži

Izvedba monolitnog dijela stropa:

Izvedba monolitnog dijela stropa može započeti nakon što stručna osoba utvrdi da su podupore
ispravno izvedene.
Za izradu monolitnog dijela obično se koristi beton C25/30, koji treba biti ispravno ugrađen, nabijen
i njegovan.
Prije ugradnje betona potrebno je postaviti svu potrebnu armaturu (zavarena armaturna mreža
okomito na gredice, armatura rebra za ukrutu, te armatura konzolnih ploča i serklaža), koja treba
biti nepomična za vrijeme betoniranja.

• Okomito na pravac pružanja gredica, 1 cm ispod vrha stropa, treba postaviti zavarene
armaturne mreže R-139 po čitavoj površini stropa.
• Rebro za ukrutu armirati sa po 2Ø8 u gornjoj i donjoj zoni (vilice Ø6/50 cm).
• Prije betoniranja podlogu treba očistiti i dobro zasititi vodom.
• Otpuštanje podupora gredica moguće je u uobičajenim uvjetima nakon 7 do 10 dana,
odnosno kada monolitni beton postigne najmanje 70% računske čvrstoće.

Tablica 4.3 Podaci o tipovima FERT gredica

Stropni sustav ''Spog''

Strop nosi u jednom smjeru (u smjeru gredica), a sastoji se od :

• predgotovljenih prednapetih opečnih gredica (PON) koje na svojim krajevima imaju spone
od hladno vučene glatke žice
• stropne ispune od šuplje opeke, visine 16 cm, a duljine 25 cm
• tlačne ploče debljine 6,0 cm i rebara betoniranih ‘’in situ’’

39
Gredice se proizvode u tvornici i skraćeno se nazivaju POG (Prednapete Opečne Gredice).
Duljina im se određuje prema potrebi projekta.
Postavljaju se na jednakim osnim razmacima od 60 cm.
U fazi izvedbe gredice se podupiru na razmaku od 150 cm, a podupirači se mogu ukloniti nakon 14
do 28 dana.

a)

b)
Slika 4.32 „Spog“ strop, a) poprečni presjek, b) uzdužni presjek

• Gredica (POG) se sastoji od opečnih kanalica koje su ispunjene mikrobetonom sa

prednapetom armaturom od hladnovučenih glatkih žica promjera 2,5 mm, a proizvode se na
stazi za adhezijsko prenapinjanje.
• U svakoj gredici, ovisno o potrebnoj nosivosti, nalazi se različiti broj žica.
• Za preuzimanje poprečnih sila na krajevima svake gredice nalaze se spone promjera 4,2 mm.
• Poprečno na gredice izvodi se rebro za ukrućenje koje služi za jednoličniju raspodjelu
opterećenja stropa na glavna rebra koja čine POG i naknadno betonirani dio.
• Rebra za ukrućenje izvode se u debljini stropa kada je raspon stropa veći od 3,0 m. Stropovi
se izvode do raspona od 6,0 m.
• Rebro za ukrućenje armira se uzdužnom armaturom 4Ø10 i poprečnom armaturom u obliku
spona promjera 8 mm na razmaku 25 cm.
• Tlačna ploča, iznad stropnih ispuna, armira se mrežastom armaturom min. Q-131 (Ø5/15
cm) ili pojedinačnim šipkama rebraste armature promjera 8 mm u dva međusobno okomita
smjera, na razmaku od 25 cm.
• Prije betoniranja tlačne ploče potrebno je spone podići za 45°, kako bi one mogle preuzeti
svoju funkciju u nošenju poprečnih sila.
• Spone se radi transporta dostavljaju polegnute.
• Za vezu stropne konstrukcije i horizontalnih serklaža predviđa se vezna armatura po obodu
stropa koja se sidri u strop i serklaž.
• Najmanja količina rebraste armature je 1Ø8 mm po svakoj gredici.
• Duljina dijela šipke koji zadire u betonsku ploču iznosi najmanje 80 cm.
• Zaštitni sloj betona iznad vezne armature mora biti 2 cm.

40
• Gredice je kod montaže potrebno podupirati i to tako da one prije betoniranja tlačne ploče u
polovici raspona imaju nadvišenje iznosa L/300.

Slika 4.33 Nadvišenje za betoniranje tlačne ploče

Slika 4.34 Podupiranje gredica za vrijeme montaže stropa

41
Tablica 4.4 Podaci o gredicama stropnog sistema ''Spog''

Stropni sustav ''Phoroterm''

Osnovni podaci:
• osni razmak gredica je 60 cm
• debljina tlačne ploče je 6 cm
• za armaturu tlačne ploče koriste se armaturne mreže ili rebrasta armatura

Stropni sustav ''Isorast''

• Specifičnost ovog stropnog sistema je da blokovi ispune leže na čeličnim nosačima umjesto
na armiranim opečnim gredicama.
• Strop je vrlo lagan: tijelo za ispunu teško je 1,2 kg, a čelični nosač stropa težak je 9,5 kg.

Na temelju dosadašnjih primjera može se uočiti da postoji univerzalno pravilo za zvedbu stropnih
sustava od gredica i blokova.
• Stropni sustav kao polumontažna stropna konstrukcija izvodi se na sljedeći način:

Između predgotovljenih i prednapetih nosivih gredica postavljaju se opečni ulošci, a zatim se na

licu mjesta betonira tlačna ploča i ispunjava se međuprostor između opečnih uložaka kako bi se
oblikovala rebra stropa.

Sistem ''Bijeli Strop'' (Krov)

Patentirano u Hrvatskoj br. P970336A autor: Prof. dr. Ante Mihanović
''Bijeli strop'' je roštiljna lakobetonska ploča debljine 15 cm i težine 130 kg/m2. To je suhomontažni
stropni sustav pogodan za izvedbu međukatnih, krovnih, stubišnih i inih kontrukcija.
• Izvođenje započinje postavljanjem gredica (na razmaku 65 cm ili manje što se postiže
piljenjem blokova) i jednim redom Ytong blokova na svakom kraju.
• Gredice su nadvišene, a po potrebi se mogu dodatno nadvisiti podupiranjem.
• Podupiranje se obavezno izvodi na rasponima većim od 3,0 m.
• Potom se postavljaju 4-6 lakobetonskih blokova, širina bloka 25 cm, a zatim poprečno rebro
čiju oplatu s donje strane čine ležajnice.

42
• Poprečno rebro se armira sa 2Ø8 RA na licu mjesta, po jedna šipka u gornju i donju zonu.
• Nakon postavljanja vijenaca, pristupa se monolitizaciji sitnozrnatim betonom u gredice i
poprečna rebra u količini od 10 l/m2.
• Sitnozrnati beton čini tucanik (promjer zrna 0-4 mm), cement i voda.
• Nakon 4 ili više sati gornja površina konstrukcije prelije se rijetkim tankoslojnim mortom
sastavljenim od 50% Ytong morta i 50% cementa.
• Dovoljno je zaravnavanje metlom.
• Tankoslojni mort se ne smije polijevati.
• Dvadeset četiri sata nakon postavljanja morta mogu se ukloniti potpore.
• Isti je postupak kod izrade krovnih ploča.
• Sigurnosti radi tankoslojni mort se može djelomice ili u cijelosti ponoviti.
• Kod krovova se na suhi tankoslojni mort postavlja hidroizolacija (elastična) koja nije parna
brana, potom slijedi jednostruko ili dvostruko letvanje.
• Između letava se zavisno o klimatskoj zoni postavlja polistiren debljine 2 cm ili više.
• Učvršćivanje letava vrši se čeličnim čavlima u beton gredica i popr. rebara i/ili pocinčanim
čavlima u Ytong blokove i/ili tiplovanim vijcima.
• Za posebne slučajeve izvođenja stubišta, otvora, spajanja gredica u dva smjera, jako
opterećene ploče ili ploče velikih raspona te upotrebu povišenog bijelog stropa potrebno je
najprije konzultirati proizvođače konstrukcije.
• Proizvođač isporučuje gredice, ležajnice, blokove i tankoslojni mort.
• Obrada konstrukcije s donje strane može se izvršiti: gletom za poro betone u dva sloja ili
impregnacijom, a potom bilo kojom žbukom.
• Mjesto dodira sa zidovima potrebno je prethodno zaštiti rabic mrežicom.

Slika 4.35 Tipovi sustava ''Bijeli Strop''

poprečno rebro beton za tankoslojni YTONG

nad ležajnicom monolitizaciju mort (3 mm)
lakobetonski
blokovi ispune

ležajnica

armaturne šipke
poprečnog rebra
uzdužna gredica

Slika 4.36 Elementi sustava ''Bijeli Strop''

43
 a) b)

Slika 4.37 Sustav ''Bijeli Strop'', a) mogućnost korištenja stropnog sistema za izgradnju stepeništa,
b) izvedba sljemena krovišta

Dimenzioniranje ''Bijelog stropa'' je praktički isto kao i Fert stropa.

U donjoj tablici prikazano je ukupno proračunsko opterećenje koje može nositi stropna konstrukcija
kada je primijenjen statički sustav slobodno položene grede.
Udvojene gredice mogu prenijeti dvostruko veće opterećenje.

Tablica 4.5 Podaci o sustavu ''Bijeli strop''

Stropni sustav ''Sivi Strop''

Patentirano u Hrvatskoj br. P990191A, autor: Prof. dr. Ante Mihanović
''Sivi strop'' je armirano betonska ploča debljine 15 cm sa šupljinama, roštiljnog tipa nosivosti.
• Izvođenje započinje postavljanjem gredica (na razmaku 68 ili 20 cm) i jednim redom
blokova na svakom kraju.
• Gredice su nadvišene, a po potrebi se mogu dodatno nadvisiti podupiranjem, koje se izvodi
na rasponima većim od 3.0 m.
• Potom se postavlja jedna po jedna kadica (donji dio bloka) te na nju poklopnica (gornji dio
bloka).
• Poprečna rebra se izvode na razmaku cjelobrojnih blokova 4-6, širina bloka je 25 cm.

44
 • Oplatu poprečnih rebara s donje strane čine ležajnice, a bočno dvije bočnice.
• Poprečno rebro se armira sa 2Ø8 ili 2Ø10 RA na licu mjesta, po jedna šipka u gornju i donju
zonu.
• Nakon postavljanja vijenaca, pristupa se monolitizaciji sitnozrnim betonom u gredice i
poprečna rebra.
• Spojevi blokova (i po želji površina bloka) preliju se cementnim mlijekom uz dodatak
kamene prašine.
• Dovoljno je zaravnanje metlom.

Slika 4.38 Sustav ''Sivi Strop''

I dimenzioniranje Sivog stropa je praktički isto kao i ''Fert'' tj. ''Bijelog stropa''.

U donjoj tablici 4.6 prikazano je ukupno proračunsko opterećenje koje može nositi stropna
konstrukcija ''Sivog stropa'' kada je sustava slobodno položene grede.

45
 Tablica 4.6 Podaci o sustavu ''Sivi strop''

Slika 4.39 Montaža ''Sivog stropa''

Slika 4.40 Izgled gotove konstrukcije ''Sivog stropa''

4.3 Modulacija gradnje predgotovljenih stropnih konstrukcija

• Pri dizajniranju i gradnji predgotovljenih konstrukcija modulacija je vrlo važan ekonomski

faktor.
• Pravilo modulacije je osnovnu (unaprijed definiranu) dimenziju elemenata pomnožiti cijelim
brojem M (2, 3, 4, ...) kako bi se dobili elementi različitih dimenzija. Također se nastoji i

46
 osnovne dimenzije dijelova objekta prilagoditi prema pravilu modulacije osnovnim
dimenzijama elemenata.
• Kod stropnih ploča osnovna dimenzija je 300 mm. Prema tome, najčešće korištene
dimenzije (širine) ploča su 600mm, 1200mm i 2400mm, te se u skladu s tim dimenzijama
odabiru i osnovne tlocrtne dimenzije neke etaže objekta.
(dužina stropa = širina jednog elementa × broj elemenata koji je potrebno ugraditi )

Primjena pravila modulacije kod projektiranja:

Standardizacija oblika i dimenzija dijelova građevine koji će biti izvedeni korištenjem
predgotovljenih elemenata (npr. stropne konstrukcije) omogućiti će učinkovitiju, bržu i jeftiniju
gradnju.

Projektantima modulacija omogućava veću slobodu u projektiranju predgotovljenih konstrukcija,

A proizvođačima da, uz širu ponudu tipova stropnih ploča, osiguraju kontinuitet i ekonomičnost
proizvodnje.

Modulacija ne znači nužno i ograničenje arhitektima u dizajniranju predgotovljenih konstrukcija.

I uz primjenu pravila modulacije moguće izvesti dosta raznolika i originalna arhitektonsko-
konstruktivna rješenja objekata.

Različita rješenja izvedena pravilom modulacije:

Dijelovi stropa gdje nije moguće montirati neki predgotovljeni element ( npr. premali prostor
netipičnog oblika) armiraju se i betoniraju na licu mjesta.

Slika 4.41 Betoniranje dijelova stropa na licu mjesta gdje nije moguće montirati neki
predgotovljeni element

4.4 Proračun predgotovljenih stropnih konstrukcija

•Kao što je već ranije navedeno, proračun predgotovljenih stropnih konstrukcija vrši se
prema uvriježenim pravilima za dimenzioniranje pojedinih AB monolitnih konstruktivnih
elemenata.
• Isto vrijedi i za stropne sisteme s prednapetim gredicama koji se dimenzioniraju sukladno
načelima koja vrijede za armiranobetonske i prednapete konstrukcije.
• Tako se pločasti elementi ( npr. masivne i šuplje ploče, te polumontažni stropni sistem
''Omnia'') dimenzioniraju u skladu s pravilima za dimenzioniranje AB monolitnih ploča.
U ovu kategoriju spada i stropni sustav ''Monta''.
• Dimenzioniranje stropnih sistema koji sadrže rebra (npr. polumontažni sitnorebrasti stropovi
i rebra kod rebrastih ploča) vrši se prema pravilima za dimenzioniranje grednih nosača (T-
presjek u polju i pravokutni na ležaju) pri čemu ploča preuzima tlačna naprezanja.
• Dakle, proračun sitnorebrastog polumontažnog stropa izvodi se

47
 isto kao i za monolitni sitnorebrasti strop, tj. strop se proračunava za opterećenje vlastitom
težinom gredica i ploče kao AB greda na dva ležaja.
• Ploča sitnorebrastog stropa se ne proračunava ako je λ≤50 cm.
Primjer dimenzioniranja armature ''Fert'' stropa

• Proračun polumontažne stropne konstrukcije provodi se po načelima koja vrijede za

armiranobetonske konstrukcije.
• Ovdje navodi se pojednostavljeni postupak dimenzioniranja presjeka takvog stropa
naprezanog momentom savijanja.
Armatura u gredicama određuje se prema sljedećem izrazu:

(4. 1)

gdje je:
M Ed proračunski moment savijanja
hf debljina armiranobetonske tlačne ploče
f yd proračunska granica popuštanja čelika za armiranje

Proračunsko tlačno naprezanje u ploči  d , ne smije biti veće od 0,85f cd , gdje je f cd proračunska
tlačna čvrstoća betona:

(4. 2)

gdje je: b eff = 100 cm proračunska širina tlačne ploče za dvije gredice

Maksimalna dopuštena armatura u dvije gredice dobije se prema jednom od danih izraza:

(4. 3)

(4. 4)

gdje je: b w = 20 cm, najmanja zbrojena širina dvaju rebara, jer se proračun provodi za jedan metar
širine stropa (b eff = 100 cm)

Mjerodavna je manja maksimalna armatura dobivena po ova dva izraza.

Odabrana armatura u “Fert” stropu treba biti veća od minimalne armature koja iznosi:

(4. 5)

gdje je: f ck,cube tlačna čvrstoća betonske kocke

48
Osim dimenzioniranja na moment savijanaja, u statičkim proračunima “Fert” stropova provodi se
još i kontrola nosivosti na poprečne sile te proračun veličine progiba.

Prema Eurokodu 2 progib stropne konstrukcije za kratkotrajno i dugotrajno opterećenje ne smije

biti veći od L/250 (L je raspon stropa). Nakon izvedbe pregradnog zida dodatni progib ne smije biti
veći od L/500.
Nepovoljan učinak progiba može se ublažiti nadvišenjem stropova koje ne smije prekoračiti
veličinu L/250.
Uobičajeno je da se odabir elemenata od kojih će se izvesti stropni sistem vrši prema podacima
danim od strane proizvođača.
Tako su za sve stropne sisteme dani podaci o:
- nosivosti pojedinih tipova elemenata
- dopuštenim maksimalnim rasponima konstrukcije
- dopuštenim dimenzijama oslabljenja i otvora (kod montažnih ploča).
Također za pojedine sisteme postoje i dijagrami nosivosti iz kojih se na temelju podataka o rasponu
i opterećenju može odabrati tip elemenata za neku vrstu stropa (npr. kod ''Fert '' stropa na taj se
način korištenjem dijagrama mogu odabrati tip i armatura predgotovljenih opečnih gredica).

Primjer proračuna ''Fert'' stropa

Prvi korak je proračun mjerodavnog opterećenja:

Drugi korak je određivanje svijetlih raspona:

Za pokrivanje konstrukcije potrebna su nam 3 tipa gredica čiji su svijetli rasponi:

49
L 1 = 2,6 m
L 2 = 3,5 m
L 3 = 5,0 m

Treći korak proračuna:

Na temelju podataka iz tablice odabire se tip gredice prema podacima o eksploatacijskom
opterećenju q i svijetlom rasponu L o .

• Za raspon L 1 =2,6 m odabran je tip gredice G1 nosivosti 7,16 kN/m2

• Za raspon L 2 =3,5 m odabran je tip gredice G3 nosivosti 7,01 kN/m2
• Za raspon L 3 =5,0 m odabran je tip gredice G8 nosivosti 6,80 kN/m2

Četvrti korak je propisivanje potrebnih gredica za svako polje:

50
51
5 PREDGOTOVLJENE STROPNE KONSTRUKCIJE OD PREDNAPETIH ŠUPLJIH
PLOČA

5.1 Općenito

Opis proizvoda:
• prethodno napete ploče
• olakšane šupljinama
• širina 600-1200 mm
• visina poprečnog presjeka 100-400 mm
• raspon do 16 m.

Primjena:
• stropne ploče i zidni paneli
• u armiranobetonskim, zidanim i čeličnim građevinama
• proizvodnja i do 25 milijuna m2/1 godina.

Prednosti:
• mala vlastita težina
• premošćivanje velikih raspona
• izbjegavanje oplate i podupiranja
• redukcija gradilišnih radova
• brza izvedba konstrukcije
• solidna toplinska i zvučna svojstva
• dobra požarna otpornost
• konstruktivna efikasnost
• osigurana visoka kontrola kvalitete
• ekonomičnost

5.2 Svojstva materijala za izradu

Gradiva moraju zadovoljiti zahtjeve dane međunarodnim ili državnim normama.

Tablica 5.1 Svojstva materijala za izradu ploča

ČELIK ZA BETON MORT ZA
PREDNAPINJANJE ZALIJEVANJE
(užad, šipke, žice) SLJUBNICA
• sukladno HRN EN • sukladno HRN EN • sukladno HRN EN
10138-1, 2, 3, 4 206:2014 206:2014
• različite filozofije • mala obujamska • pijesak + portland
postavljanja gustoća (1760-2400 cement, u omjeru
kg/m3) 3:1
• konzistencija ovisno • konzistencija ovisna
o načinu izrade o načinu ugradnje
ploča • najmanja čvrstoće
• najmanji razred 15 N/mm2
C30/37

 Za izradu ploča se koriste dvije osnovne betonske mješavine:

- beton malog stupnja slijeganja (krute konzistencije) betonska mješavina s malim
vodocementnim omjerom od oko 0,3

51
 - beton ˝normalnog˝ slijeganja (tekuće konzistencije) vodocementni omjer im je obično
između 0,4 i 0,45 [1]
 Najniži razred betona koja se smije koristiti za prednapete elemente s prethodnim
prednapinjanjem je C30/37. [2]
 Smanjenje težine ploče postiže se upotrebom lakih betona (od jednozrnatog agregata i
lakoagregatnih betona).
 Veličina zrna agregata ograničena je područjem u koje treba biti smješten.
 Upotreba recikliranog agregata dopuštena je u količini od najviše 5% ukupne mase agregata
[3].
 Povezivanje pojedinih ploča u stropnu konstrukciju izvodi se zalijevanjem sljubnica mortom
(betonom).
 Srednja vrijednost morta (betona) ne smije biti manja od 15 N/mm2.
 Mort za zalijevanje je obično mješavina pijeska i portland cementa u omjeru 3:1, s takvom
konzistencijom da omogući potpuno ispunjavanje sljubnica [1].
 Često se na pločama izvodi beton na licu mjesta - tlačna ploča.
Zajedničko djelovanje montažne ploče i tlačne ploče je poželjno zbog povećanja krutosti i
čvrstoće, te za prijenos opterećenja unutar dijafragme (poprečno prenošenje opterećenja).
 Tlačna čvrstoća tlačne ploče ovisi o zahtjevima koji se postavljaju na strop i iznosi 20 do 30
N/mm2.

5.3 Oblikovanje elemenata

Smanjenje vlastite težine ploče se ostvaruje, osim volumnom masom agregata, ostavljanjem
šupljina različitih oblika u poprečnom presjeku ploče (slika 5.1) čime se ujedno i povećava njihova
nosivost za uporabno opterećenje.

Slika 5.1 Oblici poprečnih presjeka prednapetih šupljih ploča

 Ploče se obično proizvode u širini od 120 cm i debljini od 40 cm te duljini i do 16 m.

 Velika opterećenja će uzrokovati mali omjer raspona i debljine.
Preporučeni odnos debljine ploče i njenog raspona za krovne ploče je 50, a za stropne ploče
je 40.
U praksi je uobičajeno da za obje vrste ploča taj omjer bude 45 [1].
 Zaštitni sloj betona mora ispuniti zahtjeve za:
- korozijsku zaštitu
- sprečavanje stvaranja uzdužnih pukotina
- požarnu zaštitu.
 Korozijska zaštita armature ovisi o uvjetima okoliša i kakvoći betona.
 Propisana najmanja debljina zaštitnog sloja uvećava se za određenu vrijednost (Δc) koja
ovisi o veličini i vrsti elementa, vrsti konstrukcije, izvedbi i provjeri kakvoće, kao i o razradi
pojedinosti (najmanje 5 mm).

52
Ako nisu provedeni odgovarajući proračuni ili eksperimentalna istraživanja, najmanja vrijednost
zaštitnog sloja za čelik za prednapinjanje treba imati sljedeće vrijednosti:
c min =1,5·φ ako nazivni osni razmak između osi užadi iznosi ≥ 3·φ
c min =2,5·φ ako nazivni razmak između osi užadi iznosi < 2,5·φ
pri čemu je φ promjer žice odnosno užeta. Kod žica ili užadi različitih promjera uzima se srednja
vrijednost, a kod uporabe rebrastih žica povećava se zaštitni sloj za 1φ [4].
Osiguravanjem najmanjeg razmaka središta armature i najbližeg ruba požaru izložene ploštine te
dostatne debljine ploče ovisno o normiranoj požarnoj otpornosti elementa, može se izostaviti
proračun požarne otpornosti pločastog elementa u skladu s točkom 5.7 u HRN EN 1992-1-2 [10] i
dodatkom G u HRN EN 1168 [4].
 Treba predvidjeti najmanji broj natega koji s dostatnom pouzdanošću osigurava da
otkazivanje određenog broja šipki ili užadi neće dovesti do otkazivanja elementa.
 Natege moraju biti raspoređene po cijeloj širini šuplje ploče, tako da ploča širine 120 cm
ima najmanje 4 žice ili užeta i da njihov svijetli razmak iznosi:
najmanje d g + 5 ≥ 20 mm ≥ φ u horizontalnoj ravnini i d g ≥ 10 mm ≥ φ u vertikalnoj ravnini, gdje je
d g najveće nazivno zrno agregata [4].
 Pri oblikovanju sljubnica njihova najmanja širina se određuje s obzirom na:
- svojstva svježeg morta
- postupak zalijevanja
- najveće zrno agregata
- eventualne kasnije šipke serklaža.
 Ako se šipke serklaža postavljaju i sidre u sljubnici, sljubnica mora biti dovoljno široka
kako bi se omogućila potpuna prionljivost i obavijanje armature.
 Ako sljubnice trebaju prenijeti vertikalne poprečne sile, površina sljubnice mora imati
najmanje jedan uzdužni utor. Preporučeni oblici rubnih sljubnica su dani na slici 5.2.

min 30 mm
min 30 mm
φ 8 mm
min 10
min 35 mm

min 10
8 mm
min φ+20 mm, min 2d g
min 30 mm

min10
min 5 mm, min d g

Slika 5.2 Preporučeni oblici sljubnica [4]

5.4 Tehnologija proizvodnje

Nakon što je staza očišćena i pregledana, započinje se sa razvlačenjem čelika za prednapinjanje;

žica (u gornjoj zoni presjeka) i užadi (u donjoj zoni presjeka). Čelik, zaklinjen s jedne strane,
razvlači se duž staze (slika 5.3) i provlači kroz otvore sidrišta (slika 5.4) na kojem se vrši unos
projektom predviđene sile tj. prednapinjanje.

Kako je staza grijana zbog bržeg očvršćavanja betona, prije samog početka betoniranja potrebno je
provjeriti temperaturu vode u cijevima staze. Nakon što su stečeni uvjeti za betoniranje, betonska

53
mješavina, prikladne konzistencije i spravljena prema propisanoj recepturi, doprema se (slika 5.5) i
ugrađuje.

Obzirom na ugradnju razlikujemo šuplje prednapete ploče izrađene kao ''hand cast'' i one izrađene
''machine cast'' (slika 5.6). Kod onih izrađenih kao ''hand cast'' beton se smješta na konvencionalan
način, nabijačima i vibratorima. Otvori su u tom slučaju pravokutni i ostvaruju se postavljanjem
polistirena. ''Mashine cast'' su ploče oblikovane strojno pri čemu stroj može raditi na principu
oblikovanja u kliznoj oplati – ''slip former'' ili na principu istiskivanja betonske mješavine –
''extruder'' (slika 5.7) [5]. Stroj, sa na vrhu smještenom kiblom koja je konstantno napunjena, prelazi
po stazi duljine i do 150 m i oblikuje profil u kliznoj oplati ili istiskivanjem pod vlastitom težinom
(ekstruzijom).
Klizeći po stazi, stroj uzima beton iz spremnika i prebacuje ga na stazu dajući mu oblik uz
prikladnu zbijenost.
Pri proizvodnji sustavom ekstruzije kroz stroj (ekstruder) se istiskuje beton vrlo krute konzistencije
pri čemu se otvori formiraju svrdlima ili cijevima oko kojih se beton zbija. Ovdje nema potrebe za
korištenjem oplata.
Kod sustava izrade ploča lijevanjem koristi se beton veće obradljivosti (većeg slijeganja). U tom se
slučaju bočne strane formiraju ili sa fiksnom oplatom ili oplatom koja je pričvršćena na stroj pa
služi kao klizna. Pri normalnom slijeganju šupljine se formiraju ili lakim agregatom umetnutim kroz
cijevi lijevajućeg stroja, pneumatskih cijevi usidrenih za fiksiranu oplatu ili dugačkih cijevi u
sastavu stroja koji klizno oblikuje ploču.

Slika 5.3 Razvlačenje čelika za Slika 5.4 Sidrenje čelika za prednapinjanje

prednapinjanje duž staze

"hand cast"

"machine cast"

Slika 5.5 Dopremanje betona kiblom po Slika 5.6 Izgled ''hand cast'' i ''machine cast''
kranskoj stazi ploča

54
 Slika 5.7 Izgled stroja (extruder) za izradu ploča

Nakon očvršćavanja betona i stjecanja najmanje čvrstoće pri otpuštanju koja je propisana
projektom, ploče se režu (slika 5.8) na dužinu određenu projektom. Slika 5.9 prikazuje konačni
proizvod opisanog procesa.

Slika 5.8 Rezanje ploča na projektom Slika 5.9 Gotov proizvod

određenu dužinu

Svi materijali u procesu izrade ploča te postupak izrade ploča trebaju udovoljiti zahtjevima niza
norma prikazanih na slici 5.10.

HRN EN 1992-1-1:2013

HRN EN 13670:2010 HRN EN 1168:2012

Izvedba betonskih konstrukcija Predgotovljeni betonski
proizvodi - Ploče sa šupljinama

Slika 5.10 Norme za predgotovljene prednapete ploče

Pojednostavljenja
• statički sustav slobodno poduprte grede
• provjera za jednoliko raspodijeljeno opterećenje

55
Obuhvaćene provjere
• nosivost na savijanje
• nosivost na posmik
• naprezanja
• progib
• vibracije

Prednapete šuplje ploče “Vibrobeton”, Vinkovci

• pet visina poprečnog presjeka; 20, 25, 30, 35, 40 cm
• sedam načina armiranja unutar iste visine poprečnog presjeka
• dva razreda požarne otpornosti

Slika 5.11 Prednapete šuplje ploče “Vibrobeton”

Slika 5.12 Ispitivanje ploče tipa PPV 400-G 45

5.5 Proračun stropnih konstrukcija od prednapetih šupljih ploča

5.5.1 Općenito

Dimenzioniranje i proračun reznih sila provodi se u skladu s normom HRN EN 1992-1-1 [2].
Dodatno tim zahtjevima treba ispuniti posebne zahtjeve za šuplje pločaste elemente koji slijede.

56
5.5.2 Početna sila prednapinjanja

Najveća početna sila prednapinjanja Pmax (unijeta prešom za prednapinjanje) ne smije premašiti
vrijednost 0.80 ⋅ f pk odnosno 0.90 ⋅ f p 0,1k (uobičajenu granicu propuštanja) pri čemu je mjerodavna
manja vrijednost. U šupljim pločastim elementima ne treba sila prednapinjanja koja djeluje na beton
neposredno nakon prijenosa sile prednapinjanja Pm 0 ( x) premašiti sljedeću vrijednost [2]:
Pm 0 ( x) = Ap ⋅ σ pm 0 ( x) (5.1)

gdje je:
σ pm 0 ( x) naprezanje u natezi neposredno nakon prijenosa = min {0.75 ⋅ f pk ; 0.85 ⋅ f p 0,1k }.

5.5.3 Konačna sila prednapinjanja

Konačna vrijednost sile prednapinjanja u vremenu t i na mjestu x kod prethodno napetih elemenata
se izračunava prema [2]:
Pm ,t ( x) = Pm 0 ( x) − ∆Pc+ s+r ( x) = Pmax − ∆Psl − ∆PT − ∆Pcl − ∆Pr − ∆Pc+ s+r ( x) (5.2)

gdje je:
Pmax - najveća sila koja je primijenjena na aktivnom kraju
∆Psl - gubitak zbog proklizavanja na sidru
∆PT - gubitci uzrokovani zagrijavanjem nosača zbog ubrzanog očvršćavanja betona
∆Pcl - gubitak sile prednapinjanja zbog elastičnog deformiranja elemenata kod prijenosa sile
∆Pr - gubitak zbog kratkoročnog opuštanja
∆Pt (t ) - gubitak sile prednapinjanja zbog puzanja i skupljanja betona i opuštanja čelika za
prednapinjanje u vremenu t (vremenski gubici).

5.5.4 Proračun gubitaka sile prednapinjanja

Gubitke sile prednapinjanja čine trenutačni i vremenski ovisni gubici. Trenutačni gubici koji nastaju
pri prethodnom napinjanju su gubici nastali zbog priklizavanja na sidru, gubici zbog elastičnog
deformiranja betona, gubici prouzročeni opuštanjem natega u vremenu između napinjanja natege i
prednapinjanja betona i gubici prouzročeni zagrijavanjem zbog ubrzanog očvršćivanja betona.
Vremenski ovisni gubici su gubici prouzročeni skupljanjem i puzanjem betona i opuštanjem čelika
za prednapinjanje. Sukladno normi HRN EN 1992-1-1 u nastavku je prikazan način njihova
iznalaženja, pri čemu su gubici prikazani gubitkom u naprezanju.

Gubici nastali pri zaklinjenju

∆l
∆σ sl = E p ⋅ ε p = E p ⋅ (5.3)
ls
gdje je:
E p - modul elastičnosti čelika za prednapinjanje
ε p - deformacija čelika za prednapinanje pri prokliznuću natega na stazi duljine l.

Gubici uzrokovani zagrijavanjem nosača zbog ubrzanog očvršćavanja betona

∆σ θ = 0,5 ⋅ α c ⋅ E p ⋅ (Tmax − T0 ) (5.4)

57
gdje je:
αc - toplinski koeficijent betona
Tmax − T0 - razlika između najveće i početne temperature u betonu blizu natega, u °C

Gubici zbog elastičnog skraćenja nosača

Ep
∆σ c = σ c ⋅ (5.5)
Ec ,otp
gdje je:
σ c - trenutno naprezanje u betonu
E p - modul elastičnosti čelika za prednapinjanje
Ec ,otp -modul elastičnosti betona u trenutku otpuštanja čelika.

Vremenski gubici - gubici zbog skupljanja, puzanja i opuštanja čelika

Ep
ε cs E p + 0.8∆σ pr + ϕ (t , t0 )σ c ,QP
Ecm
∆σ p ,c+ s+r = (5.6)
Ep Ap  
1 + c zcp2 [1 + 0.8ϕ (t , t0 )]
A
1+
Ecm Ac  Ic 

gdje je:
ε cs -procijenjena konačna vrijednost deformacije prouzročene skupljanjem
∆σ pr -promjena naprezanja u čeliku zbog opuštanja
ϕ (t , t0 ) -koeficijent puzanja u vrijeme t i opterećenje koje je počelo djelovati u vrijeme t 0
σ c,QP -naprezanje betona u visini čelika od vlastite težine i početnog prednapinjanja i drugih
nazovistalnih djelovanja

5.5.5 Duljina oslanjanja

Ako se ploča dimenzionira tako da je slobodno oslonjena i ako vrijede uobičajena konstrukcijska
odstupanja, najmanja zahtijevana nazivna duljina oslanjanja (slika 5.13) određuje se u skladu s
jednadžbom [4]:

a = a1 + a 2 + t (5.7)

gdje je:
a1 = REd / (be ⋅ f rd ) ≥ 40 mm ,
REd - proračunska vrijednost sile na ležaju,
be = b / 2 + 100 ≤ 600 mm - djelotvorna duljina oslanjanja,
b - širina šupljeg pločastog elementa u mm,
f rd - proračunska vrijednost ležajnog otpora, iznosi 0 ,6 ⋅ f cd za oslanjanje ''u suho'', 0 ,7 ⋅ f cd za
elastomerni ležaj, 0 ,8 ⋅ f cd za ''mokro'' oslanjanje (sljubnica morta),
f cd - proračunska vrijednost tlačne čvrstoće ležaja (manja od vrijednosti šupljeg pločastog elementa
ili ležaja),
a 2 = 0 za elemente oslonjene na čelik,
25 mm ≥ a 2 = 100 ⋅ (σ Sd / f rd − 0 ,4 ) ≥ 0 za elemente oslonjene na beton ili ziđe,

58
σ Sd - proračunska vrijednost postojećeg naprezanja na ležaju,
t = 25 mm - dopušteno odstupanje zbog netočnosti elemenata i građevine.

Slika 5.13 Duljina oslanjanja

Djelotvorna duljina oslanjanja proračunana navedenom jednadžbom može se umanjiti uz

pretpostavku da je predviđen kontinuitet odnosno dovoljna veza armaturom s ležajem i ako su u
obzir uzeta stvarna odstupanja od izmjera. Ako je duljina ležaja manja od 40 mm zahtijeva se
pomoćno podupiranje tijekom gradnje.

5.5.6 Provjera savijanja

Sukladno normi HRN EN 1992-1-1 potrebno je provesti sljedeći dokaz:

M Ed ≤ M Rd (5.8)

gdje je:
qd ⋅ L2
M Ed = - proračunski moment savijanja,
8
⋅ ( f pkd ⋅ A pv ) - moment nosivosti prednapetog elementa,
z
M Rd =
γs
f pkd = f pk 0 ,01 = 0 ,9 ⋅ f pk - proračunska vrijednost vlačne armature,
A pv - ploština presjeka vlačne armature,
[ ]
q d = γ G ⋅ ( g 0 + g 1 ) + γ Q ⋅ q - proračunsko opterećenje za granično stanje nosivosti,
γ G , γ Q - parcijalni koeficijenti sigurnosti za stalno i promjenjivo djelovanje,
g 0 - vlastita težina ploče,
g 1 - stalno opterećenje,
q - uporabno opterećenje.

Momenti upetosti

U praksi se, u većini slučajeva, za statički sustav ovih ploča usvaja slobodno poduprta greda. No,
iako je proračunata kao takva, u izvedbi može doći do stvaranja slučajne upetosti njezinih rubova
npr. izvođenjem sloja betona na mjestu. Stoga, pri dimenzioniranju ploče i oblikovanju priključka
na ležajevima u obzir treba uzeti negativne momente i zanemareno djelovanje upetosti na
ležajevima kako bi se spriječile eventualne pukotine prouzročene upetošću koje bi mogle dovesti do
posmičnoga sloma u blizini ležajeva [7]. Tri su postupka kojima se mogu uzeti u obzir zanemareni
momenti:
• oblikovanje priključaka tako da ne mogu nastati negativni momenti,
• dimenzioniranje i oblikovanje tako da eventualne pukotine ne dovode do nesigurnih situacija,
• dimenzioniranje se izvodi u skladu s proračunom.

59
Uz pretpostavku da zbog načina oslanjanja ne može nastati moment upetosti, na krajnjim
ležajevima koji se smatraju slobodnim treba uzeti u obzir sljedeću vrijednost momenta (negativni
moment):

M Edf = M Eds / 3 (5.9.a)

gdje je:
M Eds = γ G ⋅ (M gs − M ws ) + γ Q ⋅ M qs
M gs - najveći karakteristični moment u polju zbog stalnih djelovanja,
M ws - najveći karakteristični moment u polju zbog vlastite težine elemenata,
M qs - najveći karakteristični moment u polju zbog promjenjivih djelovanja [4].

Osim toga, momente upetosti (slika 5.14) je moguće odrediti i iz sljedeće jednadžbe:

M Edf = (2 ⋅ N Edt ⋅ a ) / 3 + ∆M (5.9.b)

gdje je:
N Edt - proračunska vrijednost ukupne uzdužne sile u elementu iznad stropa,
a - duljina nalijeganja ploče,
∆M - veća od vrijednosti: ∆M = f ctd ⋅ W ili ∆M = f yd ⋅ Ay ⋅ d + µb ⋅ N Edt ⋅ h
W - moment otpora betona (izvedenog na mjestu) između krajeva elementa,
µ 0 - koeficijent trenja donje površine ploče,
µ b - koeficijent trenja gornje površine ploče,
µ 0 i µ b se uzimaju: 0,8 za beton na betonu, 0,6 za beton na mortu, 0,25 za beton na gumi ili
neoprenu, 0,15 za beton na pustu (filcu).
Ako su sljubnice između krajeva elementa manje od 50 mm odnosno ako sljubnice nisu zalivene,
vrijedi da je ∆M manja od vrijednosti: ∆M = µb ⋅ N Edt ⋅ h ili ∆M = µ 0 ⋅ N Edb ⋅ h .
Armatura koja bi preuzimala proračunate momente upetosti se smije zanemariti ako vrijedi:

M Edf ≤ 0,5 ⋅ (1,6 − h ) ⋅ f ctd ⋅ Wt (5.9.c)

gdje je:
h - ukupna visina u m,
Wt - moment otpora obzirom na gornji rub ploče [4].

NEdt
Sdt

µb . NEdt
Sdt

Ay
h
d

µ0 . NEdb
Sdb
NEdb
Sdb
2a/3
a
c

Slika 5.14 Slučajni momenti upetosti

60
Ako ovaj zahtjev nije zadovoljen i potrebna je armatura za preuzimanje negativnih momenata, tri su
moguća načina izvedbe:
• primjena žice iz gornje zone,
• primjena šipaka u uzdužnim sljubnicama ili šupljinama,
• primjena sloja armiranog betona izvedenog na samom mjestu.
U svim je slučajevima potrebno provesti provjeru na poprečnu silu u elementima zbog pozitivnih
momenata savijanja i odgovarajućeg armiranja za pozitivne momente [6].

5.5.7 Provjera posmika

Sukladno točki 6.2.2 norme HRN EN 1992-1-1 za elemente bez poprečne armature potrebno je
provesti dokaz kako slijedi:

VEd ≤ VRd ,c (5.10)

gdje je:
q ⋅L
VEd = d - proračunska djelujuća poprečna sila,
2
VRd ,c - posmična nosivost prednapetog elementa u [N], izračunava se prema izrazu
VRd ,c = [C Rd ,c ⋅ k ⋅ (100 ⋅ ρ l ⋅ f ck ) + k1 ⋅ σ cp ] ⋅ bw ⋅ d
1/ 3
(5.10.a)
f ck - karakteristična tlačna čvrstoća betona u [N/mm2],
bw - zbroj debljina svih hrptova,
d - statička visina presjeka,
200
k =1+ ≤ 2,0 - d uvrstiti u mm,
d
ρ1 = Asl / (bw ⋅ d ) ≤ 0,02 - koeficijent armiranja presjeka vlačnom armaturom
Asl - ploština vlačne armature koja se proteže ≥ (l bd +d) izvan promatranog presjeka
σ cp = N Ed / Ac < 0,2 ⋅ f cd [N/mm2]
N Ed - osna sila u presjeku zbog opterećenja ili prednapinjanja u [N] ( N Ed > 0 za tlačno naprezanje).
Ac - ploština betonskog presjeka ploče [mm2]
Preporučene su vrijednosti: za C Rd ,c = 0,18 / γ c , a k1 = 0,15 .

U prednapetim elementima s jednim rasponom, bez poprečne armature, nosivost (otpornost) za

djelovanje poprečne sile u područjima raspucalim zbog savijanja smije se proračunati prema
gornjem izrazu. U područjima koja zbog savijanja nisu raspucala (gdje je vlačno naprezanje pri
savijanju manje od f ctk ,0,05 / γ c ) otpornost na djelovanje poprečne sile treba ograničiti vlačnom
čvrstoćom betona. U tim područjima otpornost na djelovanje poprečne sile dana je izrazom:

I ⋅ bw
VRd ,c = ⋅ 2
f ctd + α l ⋅ σ cp ⋅ f ctd (5.10.b)
S

gdje je:
α l = l x / l pt 2 ≤ 1 , za prethodno napete natege (=1 za druge tipove prednapinjanja)
l x - razmak između ruba šuplje ploče (početne točke duljine prijenosa) i promatranog presjeka,
l pt 2 = 1,2 ⋅ l pt - gornja vrijednost duljine prijenosa sile.

61
Posmična nosivost spregnutih elemenata

Proračun posmika kod ovih ploča radi se kao i kod svih drugih prednapetih elemenata. Nemoguće je
predvidjeti spone zbog samog procesa proizvodnje. Kao alternativa za povećanje nosivosti na
posmik može se izvesti ploča sa manjim brojem šupljina. Ovo se može izvoditi izostavljanjem
šupljine po cijeloj duljini ploče ili lokalnim probijanjem u šupljinu dok je beton još u svježem
stanju i ispunjavanjem šupljine betonom. U tom slučaju se uzimaju u obzir dvije proračunske
situacije:
• poprečne sile prouzročene vlastitom težinom pločastih elemenata i betona izvedenog na mjestu
kojeg nosi predgotovljeni pločasti element,
• poprečne sile prouzročene dodatnim opterećenjima koje prenosi spregnuti element.
Dva su moguća slučaja otkazivanja [4]:
• otkazivanje hrptova pri posmičnom naprezanju,
• posmik betona izvedenog na mjestu pri dostizanju posmične čvrstoće na površini sljubnice.

U prvom slučaju se provjera vlačne posmične nosivosti provodi ispunjenjem sljedećeg zahtjeva:

τ Ed ≤ τ Rd (5.11)

gdje je:
τ Ed - proračunsko posmično djelovanje, izračunato prema izrazu
τ Ed = (VEdg ⋅ S ) /(Σbw ⋅ I ) + (VEdq ⋅ S0 ) /(Σbw ⋅ I 0 ) (5.12)
τ Rd - proračunska posmična otpornost, izračunata prema izrazu
τ Rd = ϕ f ctd 2 + βα ⋅ σ cp ⋅ f ctd (5.13)
VEdg - proračunska vrijednost poprečne sile prouzročene vlastitom težinom (element i beton),
VEdq - proračunska vrijednost poprečne sile prouzročene dodatnim opterećenjem,
S , S 0 - statički moment elementa odnosno elementa i betona.

U drugom je slučaju mogućeg otkazivanja nosivosti potrebno dokazati da posmično naprezanje u

sljubnici prouzročeno dodatnim opterećenjem zadovoljava zahtjev iz točke 6.2.5 u normi EN 1992-
1-1:2004 odnosno da ne premašuje sljedeću vrijednost:

ν Rdi = c ⋅ f ctd + µ ⋅ σ n + ρ ⋅ f yd ⋅ (µ ⋅ sin α + cos α ) ≤ 0,5 ⋅ν ⋅ f cd (5.14)

gdje je:
c = 0,20 i µ = 0,6 za glatke ili ekstruderom izvedene površine,
c = 0,40 i µ = 0,7 za hrapave površine,
f ctd - proračunska vlačna čvrstoća betona izvedenog na mjestu,
σ n - naprezanje po jedinici ploštine uzrokovano najmanjom vanjskom silom okomitom na spojnu
površinu koja može djelovati istodobno s poprečnom silom, pozitivno za tlačno naprezanje, tako da
je σ n < 0,6 f cd , i negativno za vlačno naprezanje. Kad je σ n vlačno naprezanje, umnožak c ⋅ f ctd treba
uzeti jednak nuli.
ρ = As / Ai - koeficijent armiranja presjeka,
As - ploština presjeka armature koja se proteže kroz sljubnicu,
Ai - ploština spoja (ploština presjeka posmičnih naprezanja),
α - kut između armature i ploštine sljubnice.

62
Kada je vlačna posmična nosivost VRdt šupljeg pločastog elementa bez izbetoniranih šupljina
jednaka VRd ,c prema izrazu (6.4) iz HRN EN 1992-1-1, vlačna posmična nosivost šupljeg pločastog
elementa s n izbetoniranih šupljina izračunava se prema izrazu:
2
VRdt = VRd ,c + ⋅ n ⋅ bc ⋅ d ⋅ f ctd (5.15)
3

gdje je:
n – broj izbetoniranih šupljina,
bc - širina šupljina (slika 5.15),
f ctd - proračunska vrijednost vlačne čvrstoće betona u šupljinama.
d

h
bc bc

Slika 5.15 Šuplji pločasti element s izbetoniranim šupljinama

Vlačna posmična nosivost šupljeg pločastog elementa s betonom izvedenim na mjestu izračunava se
kao zbroj vlačne posmične nosivosti (prema prvom ili drugom slučaju) i nosivosti izbetoniranih
šupljina.

Posmična nosivost pri savijanju šupljih pločastih elemenata s betonom izvedenim na mjestu
proračunava se prema izrazu (6.2 a + b), d se može zamijeniti sa d' i ρ l sa ρ' l :
sa d ' = d + ht
Ap
i ρl, =
bw ⋅ d '

gdje je:
d ' - statička visina presjeka sa dobetoniranim slojem,
ht - debljina sloja betona izvedenog na mjestu.
Ap - ploština čelika za prednapinjanje.

Nosivost na proboj

Ako duljina rasprostiranja opterećenja ne premašuje trostruku širinu rasprostiranja opterećenja,

opterećenje se smatra koncentriranim. Koncentrirano opterećenje Fd koje djeluje na šuplji element
bez betona izvedenog na mjestu ne smije premašiti vrijednost proračunatu kao otpornost (nosivost)
na proboj V Rd , pri čemu se ona računa kao:
 σ 
VRd = beff ⋅ h ⋅ f ctd ⋅ 1 + 0,3 ⋅ α ⋅ cp  (5.16)
 f ctd 

gdje je:
beff - djelotvorna širina hrptova (slika 5.16),

63
h - ukupna visina šupljeg pločastog elementa,
α = l x / l pt 2 ≤ 1 , prema točki 6.2.2 u HRN EN 1992-1-1
σ cp - tlačno naprezanje betona u težišnoj osi uslijed prednapinjanja,
f ctd - proračunska vrijednost vlačne čvrstoće betona elementa.

Koncentrirana opterećenja koja djeluju na slobodnim rubovima ploče koja premašuju polovicu
vrijednosti proračunane jednadžbom nisu dopuštena, osim ako je u vanjskom hrptu predviđena
najmanje jedna žica ili uže a na gornjem dijelu šupljeg pločastog elementa jedan, a na obje strane
potpuno usidren, poprečni trak ili poprečna šipka duljine najmanje 1,2 m.
Ako širina opterećenja koje djeluje iznad šupljine iznosi manje od polovice širine šupljine, provjera
se provodi uz usvajanje najmanje debljine gornje pojasnice za h i širinu opterećene ploštine za beff .

45 0 45 0

bw1 bw2 bw3 bw1 bw2

beff =bw1+bw2+bw3 beff =bw1+bw2
opći slučaj slobodan rub

45 0 45 0

bw1 bw2 bw3 bw1 bw2

beff =bw1+bw2+bw3 beff =bw1+bw2

Slika 5.16 Djelotvorna širina hrptova

Vlačna naprezanja prouzročena savijanjem u poprečnom smjeru zbog koncentriranih opterećenja,

koja nastaju u šupljim pločastim elementima bez poprečne armature ne smiju premašiti: f ctd za
granično stanje nosivosti ako se primjenjuje pretpostavka poprečne raspodjele opterećenja i f ctk 0 ,05
za granično stanje uporabljivosti ako se proračun obavi uz pretpostavku da nema poprečne
raspodjele opterećenja. Ovaj se zahtjev smatra ispunjenim ako koncentrirana opterećenja ne
premašuju sljedeće vrijednosti:

• za linijsko opterećenje koje nije na rubu stropa:

20 ⋅ Wlb ⋅ f ctk 0,05
qk =
l + 2⋅b
• za linijsko opterećenje na rubu stropa:
10 ⋅ Wlt ⋅ f ctk 0,05
qk =
l + 2⋅b
• za koncentriranu silu bilo gdje na stropu:
Fk = 3 ⋅ Wl ⋅ f ctk 0,05

gdje je:
l - raspon stropa,
b - širina šupljeg pločastog elementa,
f ctk 0 ,05 - donja karakteristična vrijednost vlačne čvrstoće,

64
Wlb - najmanji moment otpora u poprečnom presjeku na jedinicu duljine s obzirom na donju stranu
elementa,
Wlt - najmanji moment otpora u poprečnom presjeku na jedinicu duljine s obzirom na gornju stranu
elementa,
Wl - manja od vrijednosti Wlb i Wlt .
Navedene vrijednosti su mjerodavne ako se pretpostavlja poprečna raspodjela opterećenja. Ako se
pretpostavlja da poprečne raspodjele opterećenja nema, onda se karakteristične vrijednosti
zamjenjuju sa proračunskim a f ctk 0 ,05 sa f ctd .

Ako se rezne sile za granično stanje nosivosti proračunavaju uz pretpostavku da nema poprečne
raspodjele opterećenja, pri koncentriranom opterećenju ili linijskom opterećenju koje premašuje 5
kN / m , , najveća širina ploče se ograničava na: dvostruki razmak između sredine opterećenja i ležaja
(pri opterećenju u polju se ne smije premašiti širina ploče), ili na povećani razmak između sredine
opterećenja i ležaja, ali ne više od polovice širine ploče ako su opterećeni slobodni rubovi [4].

Tablice 5.2 i 5.3 prikazuju neke strane preporuke za najveću dopuštenu vrijednost koncentrirane sile
(izraženo u kip) ovisno o debljini ploče i međusobnom razmaku sila. Međusobni razmak sila odnosi
se na njihov razmak u smjeru raspona ploče [8].

Koncentrirana opterećenja koja djeluju na slobodnim rubovima ploče koja premašuju polovicu
vrijednosti proračunane jednadžbom nisu dopuštena, osim ako je u vanjskom hrptu predviđena
najmanje jedna žica ili uže a na gornjem dijelu šupljeg pločastog elementa jedan, a na obje strane
potpuno usidren, poprečni trak ili poprečna šipka duljine najmanje 1,2 m.

Tablica 5.2 Preporučene najveće vrijednosti jedne ili dviju koncentriranih sila na ploči bez betona
izvedenog na mjestu
Debljina ploče /Položaj sila
** 6
4″ 6″ 8″ 10″ 12″ 15″

Jedna sila 3,4 7,5 10,1 13,5 16,8 21,8

Konc. sila
(kip*)

Dvije sile na razmaku ≥0,5⋅L 2,3 5,0 6,8 9,0 11,3 14,6

Dvije sile na razmaku <1′ *** 1,7 3,7 5,0 6,7 8,4 10,9

Tablica 5.3 Preporučene najveće vrijednosti jedne ili dviju koncentriranih sila na ploči sa betonom
izvedenim na mjestu (debljine 2″)
Debljina ploče/Položaj sila 7 4″ 6″ 8″ 10″ 12″ 15″

Jedna sila 5,9 10,3 12,7 15,9 19,2 24,1

Konc. sila
(kip*)

Dvije sile na razmaku ≥0,5⋅L 4,0 6,8 8,5 10,6 12,9 16,1

Dvije sile na razmaku <1′ *** 3,0 5,1 6,3 7,9 9,6 12,0

*
1 kip=4,5 kN
**
1″=2,54 cm
***
1′=30,48 cm

7.1.1 Ograničenje naprezanja

Kao i prednapeti elementi općenito, ploče se provjeravaju za naprezanja pri preuzimanju

prednapinjanja, naprezanja u fazi montaže i naprezanja pri uporabnom opterećenju. Graničnim
stanjem naprezanja ograničavaju se, zapravo, naprezanja za proračunsko opterećenje kako bi se

65
spriječilo prekomjerno plastično deformiranje i raspucavanje koje ugrožava trajnost i uporabljivost
armiranobetonskih i prednapetih konstrukcija. Naprezanja u betonu pri uporabnom opterećenju se
računaju kao mjera izvedbe ili uporabljivosti. Za stanje u uporabi kada se moraju izračunavati
deformacije, mora biti provedena provjera naprezanja kako bi se ustanovilo hoće li u tom dijelu
nosač biti raspucanog ili neraspucanog poprečnog presjeka. Naprezanja u uporabi se računaju uz
pretpostavku da su nastupili svi gubici sile prednapinjanja i uspoređuju sa onim dopuštenim. Za
šuplje prednapete ploče se uobičajeno pretpostavlja da ostaju neraspucane pod punim opterećenjem.

Kod prednapetih konstrukcija se u graničnom stanju uporabivosti ograničavaju kako slijedi:

• pod rijetkom kombinacijom djelovanja:
- u betonu: σ c ≤ 0,6 ⋅ f ck (t ) ,
σ ct ≤ f ctm
- u čeliku za prednapinjanje: σ pm ,t ≤ 0 ,75 ⋅ f pk
• pod kvazistalnom kombinacijom djelovanja:
- u betonu: σ c ≤ 0,45 ⋅ f ck (t ) .
Pri provjeri naprezanja u određenom trenutku t treba voditi računa o svojstvima gradiva-betona pri
toj starosti [2].

Kada se presiječe prednapeta užad kako bi se primijenila sila prednapinjanja na beton samo se
vlastita težina ploče suprotstavlja efektu ekscentričnog prednapinjanja. U tom trenutku se zahtijeva
provjera naprezanja kako bi se odredila potrebna čvrstoća betona koja će isključiti raspucavanje u
betonu na vlačnoj strani presjeka i drobljenje na tlačnoj strani presjeka. U trenutku preuzimanja sile
prednapinjanja tlačna čvrstoća betona mora iznositi 50-60% tlačne čvrstoće zahtijevane u starosti od
28 dana. Ako su vlak ili tlak na rubovima ploča prekoračeni, moguće je smanjiti prionjivost čelika i
betona kod nekih načina proizvodnje ili u slučaju vlaka može biti korištena nenapeta armatura. Ako
se kontrolira vlak u središtu raspona, treba koristiti ili beton visoke čvrstoće pri otpuštanju ili meku
armaturu koja će preuzeti vlačnu silu. Meka armatura se može koristiti isključivo ako se radi o
lijevanom betonu [1].

U trenutku otpuštanja natega potrebno je dokazati na gornjem rubu presjeka:

σ ct ≤ f ctm ,otp (5.17)

gdje je:
σ ct - vlačno naprezanje na gornjem rubu presjeka, izračunato prema izrazu
(P + Pg 1 ) Pd 1 ⋅ e d Pg 1 ⋅ e g 0 ,125 ⋅ g 0 ⋅ L2
σ ct = − + − −
d1
(5.18)
Ac W W W
f ctm ,otp - srednja vrijednost vlačne čvrstoće betona u trenutku otpuštanja sile,
Pd 1 = σ cpdo ⋅ A pv - sila u vlačnoj armaturi nakon otpuštanja natega,
Pg 1 = σ cpg 0 ⋅ A pt - sila u tlačnoj armaturi nakon otpuštanja natega,
σ cpg 0 - naprezanje u tlačnoj armaturi nakon otpuštanja natega,
σ cpd 0 - naprezanje u vlačnoj armaturi nakon otpuštanja natega,
W - moment otpora poprečnog presjeka.

Pri rijetkoj je kombinaciji opterećenja potrebno dokazati za gornji rub presjeka i za donji rub
presjeka:

σ c ≤ 0 ,6 ⋅ f ck (5.19)

66
σ ct ≤ f ctm (5.20)

gdje je:
σ c - tlačno naprezanje na gornjem rubu presjeka, izračunato prema izrazu
(Pd∞ + Pg∞ ) Pd∞ ⋅ e d Pg∞ ⋅ e g 0 ,125 ⋅ q u ⋅ L2
σc = − + − − (5.21)
Ac W W W
σ ct - vlačno naprezanje na donjem rubu presjeka, izračunato prema izrazu
(P d∞ + Pg∞ ) Pd∞ ⋅ e d Pg∞ ⋅ e g 0 ,125 ⋅ q u ⋅ L2
σ ct = − − + + (5.22)
Ac W W W
Pd∞ = σ cpd∞ ⋅ A pv - sila u vlačnoj armaturi (užadi) nakon svih gubitaka,
Pg∞ = σ cpg∞ ⋅ A pt - sila u tlačnoj armaturi (žicama) nakon svih gubitaka,
q u = g 0 + g 1 + ψ 0 ⋅ q - proračunsko opterećenje za granično stanje uporabivosti - rijetku kombinaciju
opterećenja
σ cpg∞ - naprezanje u tlačnoj armaturi nakon svih gubitaka,
σ cpd∞ - naprezanje u vlačnoj armaturi nakon svih gubitaka,
f ctm - srednja vrijednost vlačne čvrstoće betona,
f ck - karakteristična vrijednost tlačne čvrstoće betona.
Pri kvazistalnoj je kombinaciji opterećenja potrebno dokazati za gornji rub i za donji rub presjeka:

σ c ≤ 0 ,45 ⋅ f ck (5.23)
σ ct ≤ f ctm (5.24)

Vlačna naprezanja koja nastaju u području uvođenja koja su prouzročena uvođenjem sile
prednapinjanja mogu se podijeliti na vlačna naprezanja cijepanjem koja mogu prouzročiti
odlamanje zaštitnog sloja ili cijepanje elementa i na vlačna naprezanja koja mogu prouzročiti
stvaranje pukotine uzduž natege.
Odlamanje i cijepanje u ovisnosti su o širenju sile prednapinjanja u presjeku: stvaranje pukotina
uzduž natege posljedica je djelovanja prianjanja.
Sigurnost protiv stvaranja pukotina se osigurava odgovarajućim zaštitnim slojem pa nije potrebno
provoditi dodatne provjere za odlamanje zaštitnog sloja i cijepanje. Treba dokazati da na kraju
elementa u hrptovima ne dolazi do odlamanja. U tu svrhu se provodi provjera vlačnih naprezanja pri
cijepanju u hrptovima u kojima nastaju najveća vlačna naprezanja pri cijepanju odnosno u cijelom
presjeku kad su žice jednolično raspodijeljene po cijeloj širini šupljeg pločastog elementa. Vlačna
naprezanja trebaju ispuniti uvjet:

σ sp ≤ f ctk 0 ,05 (5.25)

gdje je:
f ctk 0 ,05 - karakteristična vrijednost vlačne čvrstoće betona u trenutku otpuštanja sile,
σ sp - vlačna naprezanja u betonu, izračunavaju se prema izrazu
P0 15 ⋅ α 02,3 + 0,07
σ sp = ⋅
( )
(5.26)
bw ⋅ e0 1 + l pt1 / e0 1,5 ⋅ (1,3 ⋅ α 0 + 0,1)
P0 - početna sila neposredno nakon otpuštanja natega,
e0 - ekscentričnost natega (užadi),
α 0 = (e0 − k 1 ) / h; k 1 = W/Ac ,
l pt1 = 0,8 ⋅ l pt - donja granica duljine prijenosa sile.

67
7.1.2 Proračun progiba

Provjeru progiba potrebno je provesti za fazu otpuštanja natega (nadvišenje ploče) i fazu uporabe
(progib ploče prema dolje). Granične vrijednosti progiba u pojedinim fazama ovise o namjeni ploča.
Pri proračunu progiba u nekom vremenu t treba voditi računa o svojstvima gradiva-betona pri toj
starosti.

Protuprogib (nadvišenje ploče) je obrnuti progib prednapetog elementa i nastaje zbog

ekscentričnosti sile prednapinjanja od težišta poprečnog presjeka. Kako potrebne sile
prednapinjanja i ekscentricitet proizlaze iz zahtijevanog proračunskog opterećenja i dužine ploče,
protuprogib je više rezultat proračuna nego proračunski parametar. Progibi su također rezultat
razine (količine) prednapinjanja iz razloga što prednapinjanje određuje opterećenje pri kojem će
element puknuti [1].
Protuprogib i progib će se mijenjati vremenom uslijed puzanja betona, gubitaka prednapinjanja i
drugih faktora. Tlak nastao uslijed prednapinjanja će uzrokovati protuprogib. Utjecanje na to može
biti kroz efekt puzanja na progibe kroz vlastitu težinu nosača i druga opterećenja. Trenutni
protuprogib i progib je predvidiv dok god su poznate karakteristike materijala. Ponašanje progiba u
vremenu je nepredvidivo i stvar je procjene te postoje neki faktori kojima se množi kratkotrajan
progib u svrhu dobivanja dugotrajnog.

Pri otpuštanju natega ( t = 0 ) je potrebno dokazati:

L
f t =0 ≤ (5.27)
1000
5 ⋅ g 0 ⋅ L4  σ cpg 0 ⋅ A pt ⋅ e g − σ cpd 0 ⋅ A pv ⋅ e d  2
f t =0 = + ⋅L
384 ⋅ E c ,otp ⋅ I c  8 ⋅ E c ,otp ⋅ I c 

gdje je:
E c ,otp - modul elastičnosti betona u trenutku otpuštanja natega,
σ cpg 0 - naprezanje u tlačnoj armaturi nakon otpuštanja natega,
σ cpd 0 - naprezanje u vlačnoj armaturi nakon otpuštanja natega,
ed - ekscentričnost vlačne armature u odnosu na težište presjeka,
e g - ekscentričnost tlačne armature u odnosu na težište presjeka,
A pt - površina tlačne armature,
A pv - površina vlačne armature.
Konačna vrijednost progiba ( t = ∞ ) treba zadovoljiti:

L
f t =∞ ≤ (5.28)
250
 5 ⋅ q u ⋅ L4  σ cpg∞ ⋅ A pt ⋅ e g − σ cpd∞ ⋅ A pv ⋅ e d  2
f t =∞ = (1 + K r ⋅ φ ) ⋅  +  ⋅L 

 384 ⋅ E c ⋅ I c  8 ⋅ Ec ⋅ I c  

gdje je:
E c - modul elastičnosti betona,
σ cpg∞ - naprezanje u tlačnoj armaturi nakon svih gubitaka,
σ cpd∞ - naprezanje u vlačnoj armaturi nakon svih gubitaka,

68
q u = g 0 + g 1 + ψ 2 ⋅ q - proračunsko opterećenje za granično stanje uporabivosti - kvazistalnu
kombinaciju opterećenja,
 A pt 
K r = 1 − 0 ,6 ⋅  ,
 A pv 
 
φ - koeficijent puzanja betona u trenutku t=∞, opterećenog u starosti od 28 dana.

7.1.3 Vibracije stropa

Vibracije stropa nastale tijekom dinamičkih (ritmičkih) djelatnosti, nastalih kretanjem ljudi (aerobik
ili ples), bile su dugo problem u čeličnim konstrukcijama. Isti se problem pojavljuje i kod
prednapetih šupljih ploča i raste s povećanjem raspona. U nastavku se navode zahtjevi kojima treba
udovoljiti pri projektiranju ploča u cilju postizanja stropne konstrukcije s umjerenim vibracijama
[8].

1. Odrediti djelovanja koja uzrokuju vibracije (prisilna funkcija) i djelovanja na građevinu (i ljude
u njoj) uzrokovana vibracijama (odgovor konstrukcije).

2. Proračunati vlastitu frekvenciju stropne ploče. Za slobodno poduprtu gredu vlastita frekvencija
se proračunava kao:

0 ,74 E⋅I
f0 = ⋅ (5.29)
L 2
w⋅b

gdje je:
f 0 - vlastita frekvencija stropne ploče (Hz),
L - raspon (ft, 1 ft=0, 3048 m),
E - modul elastičnosti (psi, 1 psi=6 894 N/m2),
I - moment tromosti ploče (in4, 1 in4=41,62 cm4),
w - vlastita težina ploče (psf, 1 psf=47 N/m2),
b - širina ploče (ft).

3. Odrediti prihvatljivo ubrzanje zasnovano na aktivnosti (djelovanju) ljudi u građevini.

4. Odrediti čimbenike zasnovane na djelovanju koje uzrokuje vibracije.

5. Proračunati najmanju zahtijevanu vlastitu frekvenciju. Za slobodno poduprtu gredu vrijedi:

 k  w
f 0 min = f i ⋅  1 +  ⋅ DLF ⋅ p (5.30)
 a0 / g  w

gdje je:
f 0 min - najmanja vlastita frekvencija stropa (Hz),
f i - prisilna frekvencija od djelovanja (Hz),
k - koeficijent oblika vibracija,
a0 / g - prihvatljivo ubrzanje,
DLF - koeficijent dinamičkog opterećenja,
w p - težina ljudi u građevini čija djelovanja vrše silu prisile (psf),
w - težina ljudi u građevini čija djelovanja vrše silu prisile i samoga stropa (psf).

69
6. Usporediti rezultate. Stropna ploča će biti prihvatljiva ako je vlastita frekvencija prema koraku 2
veća od najmanje vlastite frekvencije prema koraku 5.

Porastom uporabe sve dužih ploča i pojavom sve većih otvora u pločama, raste i svijest o potrebi
uvažavanja vibracija pri postupku dimenzioniranja. Utjecaj kretanja osobe po stropu na osobu koja
sjedi za stolom je primarno proučavan u industriji čeličnih konstrukcija. Nastale metode analize je
moguće primijeniti i kod prednapetih šupljih ploča. Za ovu vrstu vibracija stropa, utvrđuje se
najmanje zahtijevano prigušenje za posebne uvjete i uspoređuje sa očekivanim prigušenjem.
Očekivano prigušenje je općenito u funkciji stropova i pregrada. Dok sama ploča ima prigušenje od
oko 3%, obješeni stropovi mogu pridonijeti prigušenju 1-3% a pregrade čak i do 5%. Zahtijevano
prigušenje izračunava se kao:

Dmin = 35 ⋅ A0 ⋅ f 0 + 2 ,5 (5.31)

gdje je:
 0 ,6 ⋅ l 3 
A0 = DLF ⋅  ,

 48 ⋅ E ⋅ I 
l - raspon (in, 1 in=2,54 cm).

Uz već pojašnjeno značenje pojedinih oznaka, za izračunatu vlastitu frekvenciju ploče ( f 0 ) se

očitava koeficijent dinamičkog opterećenja ( DLF ) sa slike 5.17. Uvrštavanjem ovih dviju sada
poznatih vrijednosti u izraz za Dmin dolazimo do vrijednosti najmanjeg zahtijevanog prigušenja
ploče. Ako je ta vrijednost manja od 3%, ploča se može smatrati prihvatljivom. Za vrijednosti
prigušenja veće od 4,5%, posebno se treba obratiti pažnja na utvrđivanje izvora prigušenja.

1,4
1,2
1,0
0,8
0,6
0,4
0,2

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14
vlastita frekvencija (Hz)
Slika 5.17 Ovisnost vlastite frekvencije ploče i koeficijenta dinamičkog opterećenja (DLF)

Ako su ploče poduprte savitljivim (fleksibilnim) ležajevima, podupirući elementi umanjuju vlastitu
frekvenciju sustava u usporedbi sa frekvencijom samih ploča. Stoga, prikladno je pri razmatranju
kriterija vibracija uključiti i učinak savitljivih podupirućih elemenata.
Za ploče kombinirane sa podupirućim gredama, vlastita frekvencija sustava se može procijeniti kao:

1 1 1
2
= 2 + 2 (5.32)
fn fp fb

gdje je:
f n - vlastita frekvencija sustava (Hz),
f p - vlastita frekvencija ploče (Hz),

70
f b - vlastita frekvencija podupiruće grede (Hz).

Ako su u sustavu grede različite, za određivanje vlastite frekvencije sustava koristi se ona niže
vlastite frekvencije.

Pojedinačne vlastite frekvencije se mogu izračunati kao:

0 ,74 E⋅I 0 ,74 Eb ⋅ I b
fp = ⋅ - za ploču i fp = ⋅ - za gredu
L 2
w⋅b L 2
wb

gdje je:
L , Lb - raspon ploče, grede (ft),
E , E b - modul elastičnosti ploče, grede (psi),
I , I b - moment inercije ploče, grede (in4),
b - širina ploče (ft),
w - jednolična težina ploče (psf),
wb - jednolično opterećenje grede (plf).

7.1.4 Prednapete šuplje ploče Vibrobeton (PPV)

Kao jedini proizvođač prednapetih šupljih ploča u Hrvatskoj navodi se ''Vibrobeton'', Vinkovci koji
je s proizvodnjom otpočeo u rujnu 2004. kupivši automatiziranu liniju od belgijske firme ''Echo
engineering''. Ploče se proizvode istiskivanjem betona na stazu duljine 116 m (ukupno su dvije
staze) uz prikladno zbijanje. U ponudi su ploče debljina pet različitih debljina: 200, 250, 300, 350 i
400 mm, izgleda prema slici 5.18.

1154
PPV 1154 PPV
200 250
250
200

1197 1197

1154
1154
PPV PPV
300 350
350
300

1197 1197

1154

PPV
400
400

1197

Slika 5.18 Karakteristični presjeci prednapetih šupljih ploča

Unutar iste debljine ploče razlikuje se sedam varijanti armiranja koje su označene slovima A, B, ...,
G. Načini armiranja pojedinih ploča su prikazani tablicama 5.4 i 5.5 [9].

71
 Tablica 5.4 Načini armiranja prednapetih šupljih ploča tipa PPV 200 i PPV 250
PPV 200-A PPV 200-B PPV 200-C PPV 200-D PPV 200-E PPV 200-F PPV 200-G
Tip ploče
PPV 250-A PPV 250-B PPV 250-C PPV 250-D PPV 250-E PPV 250-F PPV 250-G
Gornja 4φ7 4φ7 4φ7 4φ7 4φ7 4φ7 4φ7
armatura
A st (mm2) 153,9 153,9 153,9 153,9 153,9 153,9 153,9

Donja 7φ9 5φ9+2φ12,5 2φ9+5φ12,5 7φ12,5 2φ9+7φ12,5 5φ9+7φ12,5 7φ9+7φ12,5

armatura
A sv (mm2) 350 436 565 651 751 901 1001

Tablica 5.5 Načini armiranja prednapetih šupljih ploča tipa PPV 300, PPV 350 i PPV 400
PPV 300-A PPV 300-B PPV 300-C PPV 300-D PPV 300-E PPV 300-F PPV 300-G
Tip ploče PPV 350-A PPV 350-B PPV 350-C PPV 350-D PPV 350-E PPV 350-F PPV 350-G
PPV 400-A PPV 400-B PPV 400-C PPV 400-D PPV 400-E PPV 400-F PPV400-G
Gornja 4φ7 4φ7 4φ7 4φ7 4φ7 4φ7 4φ7
armatura
A st (mm2) 153,9 153,9 153,9 153,9 153,9 153,9 153,9

Donja 5φ9+2φ12,5 2φ9+5φ12,5 2φ9+7φ12,5 4φ9+7φ12,5 7φ9+7φ12,5 12φ12,5 14φ12,5

armatura
A sv (mm2) 436 565 751 851 1001 1116 1302

Ploče se proizvode u dva razreda požarne otpornosti koja se razlikuju u debljini zaštitnoga sloja
armature. Zaštitni sloj iznosi 35 (razred požarne otpornosti REI 90) ili 45 mm (REI 120) što je
uvjetovano položajem otvora na sidrenoj ploči.

Upotrijebljeni su materijali vrlo visokih čvrstoća: beton razreda C50/60 (tlačne čvrstoće 50 N/mm2)
i čelik za prednapinjanje Y1860S-7 vlačne čvrstoće 1860 N/mm2 u obliku užeta (φ12,5 i φ9) u
donjoj zoni presjeka i čelik za prednapinjanje Y1670C vlačne čvrstoće 1670 N/mm2 u obliku žice
(φ7) u gornjoj zoni presjeka. Čelik za prednapinjanje napinje se na 0 ,6 ⋅ f pk za donju armaturu
odnosno na 0 ,4 ⋅ f pk za gornju armaturu. U trenutku otpuštanja čelika beton dostiže tlačnu čvrstoću
od 30 N/mm2 (C30/37). Ploče su prethodno napete pa se sila prednapinjanja prenosi prianjanjem
čelika i betona [9].

Statički proračun ploča proveo je Građevinski fakultet u Osijeku, uz napomenu da se u glavnom

projektu građevine u obzir moraju uzeti učinci djelovanja koncentriranih sila i linijskih opterećenja,
mjesnih opterećenja većih od prosječnih (ako su na strop postavljeni strojevi), učinci oslabljenja
otvorima, torzijski učinci zbog djelovanja na rubovima ploča, sigurnost na proboj, učinci
prouzročeni zavješenjima opreme ili obješenih stropova, eventualni dinamički učinci, učinci
prouzročeni kontinuitetom ploča ili spriječenim deformiranjem itd. Posljedica navedenih učinaka
može biti nužan odabir veće debljine ploče. Proračun ploča načinjen je uz pretpostavku
nepopustljivih, potpuno krutih oslonačkih elemenata (betonski ili opečni zid, vrlo kruta greda). Kod
oslanjanja ploča na fleksibilne nosive elemente (npr. čelične nosače ili armiranobetonske grede
male visine) u proračunu je u obzir potrebno uzeti dodatna posmična naprezanja koja se javljaju u
pločama.

Proračun je proveden za jednolično raspodijeljeno opterećenje koje se sastoji od vlastite težine

ploče i težine betona u uzdužnim sljubnicama ( g 0 ), konstantne vrijednosti ostalih stalnih
opterećenja ( g 1 = 1,5 kN / m 2 ) i uporabnog opterećenja ( q ). Ploče su proračunane kao slobodno
oslonjene pa eventualna spriječena deformiranja na ležajevima (kontinuitet, upetost) treba
projektant razmotriti od slučaja do slučaja.
Sve provjere su provedene za 1 m širine ploče. Koeficijenti kombinacije djelovanja u graničnom
stanju uporabivosti usvojeni su sukladno razredu djelovanja E (skladišta) iz tablice A1.1 norme

72
HRN EN 1990 [11]. Gubici sile prednapinjanja izračunati su u skladu s točkom 5.5.4 ovog rada. Za
prokliznuće natega usvojena je orijentaciona vrijednost 3 mm.

Kriteriji nosivosti i uporabljivosti zadovoljeni su za svih 70 (5⋅7⋅2=70) tipova ploča osim u

sljedećim pojedinačnim slučajevima:
• nadvišenje neposredno nakon otpuštanja natega u trenutku t = 0 premašuje kod osam tipova
ploča u proračunu prihvaćenu granicu od L / 100 . Budući da ta granica nema učinak na uporabu
ploča takav premašaj je zanemariv.
• granično vlačno naprezanje pri cijepanju na mjestu unošenja sile prednapinjanja za ploče tipa
PPV 350G35, PPV 400G35 i PPV 400G45 je premašeno. Kod tih ploča naročitu pozornost
treba obratiti na moguću pojavu uzdužnih pukotina na krajevima ploča.

Provedeno je ispitivanje nekih tipova navedenih ploče (slika 5.19) u skladu sa zahtjevima norme
HRN U.M1.047:1987 - Ispitivanje konstrukcija visokogradnje pokusnim opterećenjem i
opterećenjem do sloma i na temelju rezultata zaključeno da je ponašanje ploča pod opterećenjem
sukladno rezultatima proračuna. Ostvaren je minimalan koeficijent sigurnosti od 2,15.

a) ploča pod predviđenim opterećenjem b) mjerenje progiba

Slika 5.19 Ispitivanje ploče tipa PPV 400-G 45

Kao što je to uobičajeno, Vibrobeton je dao izraditi Priručnik za projektante koji orijentaciono treba
poslužiti projektantima pri izboru tipa ploče. Učinak djelovanja većih koncentriranih sila,
fleksibilnosti nosača na koje se ploče oslanjaju, dinamičkih djelovanja kao i analizu prijenosa
potresnih sila sa stropne konstrukcije na vertikalne nosive elemente dužan je načiniti projektant. U
Priručniku su dane tablice (tablica 5.6) i dijagrami (slika 5.20) s kojih se očitava najveći dopušten
statički raspon za pojedini tip ploče. ''Krivulje nosivosti'' su dobivene izračunavanjem najvećeg
dopuštenog raspona koji za primijenjeno opterećenje ispunjava izraze (5.8), (5.10), (5.27) i (5.28) te
izvlačenjem ovojnice dobivenih krivulja. Proračunski rasponi ploča ograničeni su u ovom
proračunu na područje Lr = 20 ⋅ h − 40 ⋅ h iz razloga navedenih u točki 5.5.10 ovog rada.

Tablica 5.6 Dopušteni proračunski raspon ploča PPV 200-(A-G)35 u mm u funkciji uporabnog
opterećenja Lr=Lr(q) – primjer prikaza
q PPV 200- PPV 200- PPV 200- PPV 200- PPV 200- PPV 200- PPV 200-
(kN/m2) A35 B35 C35 D35 E35 F35 G35
2,0 7122 7949 8000 8000 8000 8000 8000
2,5 6854 7650 8000 8000 8000 8000 8000
3,0 6614 7382 8000 8000 8000 8000 8000
3,5 6398 7141 7938 8000 8000 8000 8000
4,0 6201 6922 7778 8000 8000 8000 8000
4,5 6022 6721 7630 7853 8000 8000 8000
5,0 5858 6538 7442 7708 7945 8000 8000
5,5 5706 6368 7249 7571 7802 8000 8000
6,0 5565 6211 7071 7443 7668 8000 8000
6,5 5434 6065 6905 7323 7541 7927 8000

73
 7,0 5313 5929 6750 7209 7421 7798 8000
8,0 5092 5683 6469 6944 7201 7560 7772
9,0 4896 5464 6221 6677 7003 7345 7548
10,0 4721 5270 5999 6439 6823 7151 7345
12,5 4355 4861 5534 5940 6380 6734 6911
15,0 4063 4535 5162 5541 5952 6392 6555
20,0 3577 3897 4393 4726 5094 5694 5971

Slika 5.20 Dopušteni proračunski raspon ploča PPV 200-(A-G)35 u mm u funkciji uporabnog
opterećenja Lr=Lr(q)

7.2 Stropna konstrukcija kao horizontalni disk

7.2.1 Općenito

Osim vertikalnih sila koje djeluju na konstrukciju, treba uvažiti i one horizontalne koje, uz vjetar i
potres, čine i:
• sile prouzročene odstupanjem konstrukcije od vertikalnosti što između pojedinih nosivih zidova
izaziva male dodatne sile,
• sile prouzročene temperaturnim promjenama i skupljanjem,
• sile prouzročene izvanrednim djelovanjem itd.
Stabilnost betonskih građevina izrađenih od predgotovljenih elemenata pri prijenosu horizontalnih
sila koje na nju djeluju (vjetar, potres) osigurava se prijenosom sila kroz stropnu i krovnu
konstrukciju na nosive armiranobetonske zidove ili okvirne sustave, i dalje, do temeljnog tla.
Stropne i krovne konstrukcija građevina izvedenih sustavom predgotovljenih konstrukcija sastoje se
od pojedinačnih predgotovljenih prednapetih betonskih šupljih ploča oslonjenih na sekundarne,
glavne ili rubne nosače, zidove ili elemente okvirne konstrukcije.

Stropovi od šupljih ploča mogu djelovati kao dijafragme za prijenos horizontalnih sila na
ukrućujuće elemente ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti [2]:
• poprečne sile se preuzimaju sljubnicama postavljenim usporedno s opterećenjem odnosno s
naročitim posmičnim elementima ako su sljubnice ili rubovi raspoređeni okomito na opterećenje

74
• proračun horizontalnih poprečnih sila u uzdužnim sljubnicama provodi se prema teoriji zidnih
nosača
• model za zidni nosač je u pravilu sustav luk-zatega. Krak unutarnjih sila koji se rabi za
određivanje sila u vlačnoj armaturi uzima se prema odredbama za zidne nosače.
• pri dimenzioniranju na potresne sile treba rasporediti dodatne posmične elemente kao drugu
liniju obrane čak i kada se paralelno postavljene sljubnice dimenzioniraju za preuzimanje
poprečne sile.

Detaljima u izvedbi utječe se na činjenicu da li će ova predgotovljena konstrukcija pri prijenosu

horizontalnih sila djelovati kao jedna cjelina ili će svaka ploča djelovati zasebno u pogledu
opterećenja koje prihvaća.
Ako je razmak između vertikalnih nosivih elemenata velik, stropna se konstrukcija projektira kao
tzv. horizontalna dijafragma ili disk koji mora prenijeti posmične sile i momente savijanja u
vlastitoj ravnini i predati ih vertikalnim elementima. Raspodjela djelovanja na pojedine vertikalne
elemente osniva se na međusobnim odnosima horizontalnih krutosti tih elemenata pri čemu je
temeljna pretpostavka ''beskonačna krutost'' stropne konstrukcije u vlastitoj ravnini. ''Beskonačna
krutost'' u horizontalnoj ravnini postiže se na gradilištu, nakon montaže ploča, povezivanjem
odnosno zalijevanjem uzdužnih sljubnica između ploča betonom (mortom). Kako takva veza obično
nije dovoljna potrebno je projektirati i dimenzionirati još i rubne serklaže koji uokviruju stropni
disk i tako osiguravaju zajedničko djelovanje predgotovljenih ploča u horizontalnoj ravnini.
Ukoliko se predgotovljene ploče nakon postavljanja ne monolitiziraju, djelovanje diska se ne
ostvaruje a svaki vertikalni element preuzima dio mase koji mu direktno pripada i djeluje za sebe,
neovisno o ostalim elementima.

U nastavku se prikazuje kako se određuju sile u stropnom disku, kako ga se dimenzionira i utvrđuje
njegova nosivost i krutost, prema postupcima provjerenim inozemnim ispitivanjima.

7.2.2 Djelovanje stropnog diska

Način djelovanja stropnog diska opterećenog horizontalnim silama ovisiti će o tlocrtnoj dispoziciji
stropne konstrukcije. Stropna konstrukcija se može ponašati kao rešetka ili kao Vierendeelov nosač,
ali ju se najčešće promatra kao visoki horizontalno položen nosač (visoka greda) kod kojeg se
razlikuju tlačni luk i vlačni pojas. Pretpostavka je da su deformiranja diska prouzročena vertikalnim
opterećenjem zanemariva tj. da nema deformiranja diska okomito na vlastitu ravninu [7, 9].

Kod stropnih konstrukcija položenih preko nekoliko raspona i predgotovljenih ploča raspona
usporednog sa smjerom pružanja opterećenja (slika 5.21.a), posmični tok Vh na liniji unutarnjih
ležajeva ploča raspona l1 i l 2 proračunava se prema izrazu:

V ⋅ S 6 ⋅ V ⋅ (b − l1 ) ⋅ l1
Vh = = (5.33)
I b3

gdje je:
V - proračunska poprečna sila zbog djelovanja nekog opterećenja,
L ⋅ (b − l1 ) ⋅ l1
S= - statički moment površine iznad promatranoga presjeka,
2
L - ukupna ''duljina'' stropnoga diska,
b - ukupna ''visina'' stropnoga diska,
l1 - duljina ploče u prvom polju, l1 > l 2 ,
L ⋅ b3
I= - moment tromosti.
12

75
Slika 5.21.b prikazuje djelovanje horizontalnog opterećenja okomito na raspon ploča. Ovdje se
pretpostavlja da je krutost stropnoga diska dovoljno velika i da je ponašanje slično kao kod krute
ploče. Najveći posmični tok između ploča nastaje, tada, u neutralnoj osi stropnog diska i
proračunava se prema izrazu:

V ⋅ S 1,5 ⋅ V
Vh = = (5.34)
I b

Slika 5.22 prikazuje sile koje djeluju u stropnom disku pri horizontalnom opterećenju. Unutarnja
ravnoteža uspostavlja se stvaranjem tlačnog luka i vlačnog pojasa. Sila u vlačnome pojasu može se
preuzeti:
• dodatnom armaturom postavljenom u sljubnicu okomitu na raspon predgotovljenih ploča
između ploča i potpornih elemenata (greda) ili
• dodatnim konstrukcijskim elementom (predgotovljenom gredom, armiranobetonskom gredom
izvedenom na mjestu, ili armiranobetonskim serklažom) uz osiguravanje mehaničke veze
elementa sa pločama.

Vlačna sila u vlačnome pojasu koja preuzima moment savijanja proračuna se prema:

Mh
FtM = (5.35)
z

gdje je:
M h - moment savijanja koji djeluje na stropni disk (nastao od horizontalnog opterećenja),
z - krak unutarnjih sila.
Veličina kraka unutarnjih sila ovisi o omjeru stranica diska i o veličini momenta savijanja. Na
mjestu najvećega momenta može se uzeti da je za b / l < 0 ,5 z = 0 ,9 ⋅ b a za b / l > 0 ,5 z = 0 ,8 ⋅ b .

Ako je b / l > 0 ,5 ponašanje diska je sličnije luku za zategom, pa se vlačna sila proračunava prema
(5.36):

V ⋅l
FtM ⋅ b = ⇒
2
V ⋅l
FtM = (5.36)
2⋅b

76
 opterećenje opterećenje

šuplje
ploče

l1
Vh Vh

b
l2
b
poprečna ležajna greda
i unutarnji pojas

l3
unutarnji i vanjski pojas

reakcija
reakcija reakcija
V

V max

V max
Dijagram poprečnih sila a) Dijagram poprečnih sila b)
Slika 5.21 Posmične sile u stropnom disku

moždanik

F tV +F tM
krak unutarnjih sila (z)

tlačno područje

V
b

nosivi zid

F cM

F tV

Slika 5.22 Sile koje djeluju na stropni disk promatran kao visoki nosač

Pri preuzimanju sile u vlačnom pojasu serklažom, uslijed spriječenosti ploče od pomicanja nastaje
sila upetosti FtV koja se izračunava prema izrazu:

V
FtV = (5.37)
2⋅µ

gdje je:
V - posmična sila koja djeluje na disk,
µ - koeficijent trenja u uzdužnoj sljubnici između ploča (vrijedi za nenazubljene ploče).

77
Ako posmičnu silu V preuzimaju spojnice ploča iz više polja (raspona) koja se nastavljaju u smjeru
djelovanja opterećenja, pretpostavlja se da se vlačna sila raspodjeluje između njih jednolično.
Ukupna vlačna sila u serklažu (5.38) dobiva se kombinacijom sila prouzročenih savijanjem i
posmikom:

Mh V
Ft = FtM + FtV = (5.38)
z (n + 1) ⋅ µ

gdje je:
n - broj polja (raspona) u smjeru opterećenja koja prenose posmičnu silu.

Eksperimentalnim putem je dokazano da se greda postavljena ispod ravnine stropnoga diska na koju
se oslanjaju predgotovljene ploče ne može uzeti kao element koji preuzima vlačnu silu nego to
mora biti serklaž postavljen u ravnini diska.

7.2.3 Mehanizam prijenosa posmika

Stropni disk izveden od predgotovljenih ploča svojim se ponašanjem razlikuje od monolitno

izvedene armiranobetonske ploče. Takva stropna konstrukcija ima elemente velike krutosti u
horizontalnoj ravnini koji su spojeni sljubnicama relativno male krutosti i čvrstoće koje djeluju kao
''šarke'' [7, 9].

Na spojnici između predgotovljenog betona i betona (morta) u sljubnici izvedenoga na mjestu

redovito se stvara mala početna (inicijalna) pukotina zbog skupljanja betona čija širina ovisi o
nekoliko čimbenika, od kojih su najutjecajniji:
• starost predgotovljene ploče u trenutku zalijevanja sljubnice,
• veličina uzdužnoga procijepa - razmaka između ploča,
• skupljanje betona (morta) kojim se sljubnica zalijeva.
Širina te inicijalne pukotina ( δ ti ) utječe na stvarnu ("efektivnu") posmičnu ploštinu spojnice.

U tablici 5.7 dani su eksperimentalni podaci za različite starosti ploča u trenutku zalijevanja
sljubnica za ploče širine 1200 mm i za betone za koje konačna vrijednost skupljanja iznosi
ε = 0 ,6 0 00 . Od konačne vrijednosti skupljanja u prvih 7 dana realizira se 50%, 70% nakon 28 dana,
a 80% nakon 90 dana. Širina sljubnice iznosila je 50 mm.

Tablica 5.7 Zavisnost širine inicijalne pukotine δ ti i starosti ploča u trenutku zalijevanja uzdužne
sljubnice
Starost ploče u trenutku zalijevanja sljubnice između ploča Širina pukotine δ ti u mm
< 7 dana 0,23
28 dana 0,15
90 dana 0,11

Za kvalitetan projekt stropnoga diska potrebno je osigurati prijenos posmične sile kroz usku
raspucalu sljubnicu (slika 5.23). Predgotovljena ploča se može smatrati krutom s modulom posmika
G. "Stvarni" modul posmika G ∗ stropnoga diska je zbog deformabilnosti sljubnica i serklaža manji
( G ∗ < G ) i treba ga proračunati sukladno točki Posmična krutost stropnog diska.

78
 a) početno stanje prije raspucavanja b) mehanizam zaklinjenja agregata

F tV V

predgotovljena
σ σ
ploča

τ τ
δt

δt
rubna greda
σ σ

F tV
δs
armatura
V
c) mehanizam djelovanja trna d) mehanizam tlačnoga članka e) mehanizam tlačnoga članka

tlačna a
naprezanja
a
δt
F tV
V δt a
armatura

Slika 5.23 Mehanizam prijenosa posmika

Posmična otpornost sljubnice između ploča R kombinacija je više djelovanja:

• otpora zaklinjenoga agregata (engl. aggregate interlock) u raspucalomu betonu koji je opet zbroj
''rubnoga učinka'' kao posljedice neravnosti rubova ploče i ''posmičnoga trenja'', oba označena sa
Rv ,
• djelovanja trna (engl. dowel action) tj. plastičnog deformiranja armature u rubnom serklažu i
njezine posmične otpornosti, oznake Rd .
Namjerno izvedene valovite neravnine na uzdužnim rubovima ploča imaju moždaničko djelovanje i
znatno povećavaju otpor zaklinjenog agregata. Taj se učinak očituje u izrazito visokoj čvrstoći uz
krhko ponašanje a učinak djelovanja trna u nižoj čvrstoći, ali duktilnomu ponašanju zbog
naprezanja armature u plastičnomu području.
Profilacija uzdužne (vertikalne) plohe predgotovljene ploče je od velike važnosti. Nenamjerno,
zbog vučenja stroja uz polusuhu mješavinu betona ta se ploha proizvodi hrapavom, što je za
djelovanje stropnoga diska bitno. U profilirani prostor između ploča nalijeva se mort (beton).
Smatra se da najniža tlačna čvrstoća toga morta treba biti od M10 do M20 N/mm2. U sljubnici nema
armature. Predgotovljene se ploče moraju montirati tako da između njih nema zazora koji mogao
dovesti do razmicanja ploča i vlačnoga sloma okomito na sljubnicu u mortu sljubnice.

7.2.4 Proračunski model

Postupak proračuna horizontalne nosivosti i krutosti stropnoga diska podrazumijeva provjeru

graničnog stanja nosivosti i graničnog stanja uporabljivosti tog konstrukcijskog elementa građevine
[7, 9].

Kod graničnog stanja nosivosti potrebno je provjeriti:

• nosivost (dimenzioniranje) šipaka armature serklaža, As , za preuzimanje vlačne sile koja je
posljedica: zajedničkoga djelovanja poprečne sile V i momenta savijanja M h u horizontalnoj
ravnini diska te djelovanja samo poprečne sile V ,

79
• nosivost (dimenzioniranje) spojne armature koja povezuje serklaž i ploče, Asv , i preuzima
poprečne sile,
• nosivost za djelovanje horizontalne sile Rv i momenta M h u ravnini diska.
Kod graničnog stanja uporabljivosti potrebno je provjeriti:
• uzdužnu krutost sljubnica K s ,
• horizontalni modul posmika stropa G ,
• širinu pukotina δ t u sljubnici između ploča,
• deformiranje prouzročeno pomacima i zakrivljenošću stropa s obzirom na ograničenja i
dopuštenja,
• odstupanja koja vrijede za pročelje.

Za proračun su potrebni sljedeći podaci:

• debljina stropa, t ,
• ukupna duljina uzdužne sljubnice, b , ili krak unutarnjih sila, z , ako se radi o kombinaciji
savijanja i posmika
• početna širina pukotine, δ ti
• "rubni koeficijent", ν , koji se utvrđuje eksperimentalno,
• svojstva materijala, tlačna čvrstoća f c za beton ploča i koeficijent trenja µ , za mort (beton)
ispune sljubnica.

Proračun posmične nosivosti stropnoga diska obuhvaća dva odvojena proračuna:

a) ''rubni učinak'' i ''posmično trenje'' i
b) nosivost trna.
U nastavku se daju oba postupka proračuna.

Proračun nosivosti za ''rubni učinak'' i ''posmično trenje''

Proračunom nosivosti uzdužne sljubnice kao posljedice zaklinjenja agregata provjerava se

ispunjenje sljedećih dvaju zahtjeva [7, 9]:

V
τ V max = ≤τu (5.39)
Aeff

Ft
δ tV = + δ ti ≤ δ t max (5.40)
Kt

gdje je:
τ V max - djelujuće posmično naprezanje,
Aeff - proračunska ploština sljubnice koja prenosi posmik,
τ u - najveće dopušteno posmično naprezanje,
δ ti - početna širina pukotine,
δ t max - najveća dopuštena širina pukotine s obzirom na zaklinjenje agregata, iznosi 0 ,5 mm ,
Ft - najveća vlačna sila u serklažu,
K t - uzdužna krutost serklaža.

Ako nisu ispunjena oba navedena uvjeta, to znači da je posmična nosivost sljubnice iscrpljena
( τ V max > τ u ) i da je širina pukotine između ploča δ tV > 0 ,5 mm pa zaklinjenje agregata više ne
postoji. U nastavku se posmična nosivost uzdužne sljubnice Rd određuje samo kao nosivost trna
(armature serklaža).
80
Pri proračunu τ V max odnosno Aeff ne može se u obzir uzeti cijela visina stropnoga diska jer mort u
sljubnicama ne dopire do donjega ruba ploče a najuži dio sljubnice nije u potpunosti zapunjen
mortom. Kod većine tipova ploča donjih 30 mm nije zaliveno pa stvarna visina sljubnice iznosi
t − 30 mm , pa stoga vrijedi:

(
Aeff = b ⋅ (t − 30 ) mm 2 ) (5.41)

Pri istodobnom djelovanju poprečne sila i momenta savijanja umanjuje se duljina sljubnice na
veličinu kraka unutarnjih sila z jer se dio sljubnice nalazi u tlačnom području, pa vrijedi:

(
Aeff = z ⋅ (t − 30 ) mm 2 ) (5.42)

Granična vrijednost posmičnoga naprezanja, τ u iznosi τ u = τ Rdj = 0 ,1 N/mm 2 kao prosječna vrijednost
posmične nosivosti između elemenata u nenazubljenoj sljubnici.

Pri savijanju stropnog diska (slika 5.22) tlačna sila u zamišljenome luku, FcM , povećava posmičnu
nosivost sljubnice jer je suprotna vlačnoj sili, FtM , pa se to djelovanje može uzeti u obzir kao
umanjenje poprečne sile V u sljubnici. Jednadžba (5.39) prelazi u:

V − µ ⋅ FcM
τ V max = ≤τu (5.43)
Aeff

gdje je µ koeficijent trenja.

Za djelovanje momenta savijanja u ravnini jednadžba (5.40) prelazi u:

 1 
FtV + FtM ⋅  0 ,8 − 
 nt ⋅ µ 
δ tVM   +δ ≤δ
= u t max = 0 ,5 mm (5.44)
Kt

uz uvjet da je odabrana minimalna armatura As = As min čiji je presjek određen jednadžbom (5.45):
(FtV + FtM ) ≤ As ⋅ f y (5.45)

gdje je:
nt - broj serklaža.

Uzdužna krutost serklaža (5.46) koji je izložen vlačnoj sili treba biti dovoljno velika, tako da duljina
uvođenja sile bude manja od širine ploče pomnožene s 0 ,8 . Ova vrijednost, određena uz rezervu
sigurnosti, omogućuje prijenos posmika u priključenu uzdužnu sljubnicu.
Uzdužna krutost serklaža proračunava se iz formule:

As ⋅ E s
Kt = (5.46)
ls

gdje je:
E s - modul elastičnosti čelika serklaža, E s = 200 000 N/mm 2

81
Ako vrijednost K t ne zadovoljava zahtjev jednadžbe (5.40) potrebno je ploštinu armature, As ,
povećati.

Duljina uvođenja sile l s dobiva se iz izraza (5.47) i (5.48), obzirom na vrstu čelika:

30 ⋅ d ⋅ As
ls = za rebrasti čelik (5.47)
As ,eff
ili

54 ⋅ d ⋅ As
ls = za glatki čelik (5.48)
As ,eff

gdje je:
l s max = 0 ,8 ⋅ w
w - širina stropnog diska,
d - promjer šipke armature,
As ,eff - ploština armature koja je ugrađena.

Ako je serklaž opterećen tlačno, tj. ako je FcM > FtV , u izraz za krutost serklaža može se uključiti
krutost betona serklaža na duljini jednakoj širini stropne ploče a, potom se, s tako proračunanom
krutošću K t odredi se minimalna armatura serklaža As kojom se prenosi ukupna vlačna sila prema
(5.38) uz ograničenje pomaka prema (5.40).

Posmična krutost (zbog zaklinjenja agregata) jedne uzdužne sljubnice izražava se kao:

V
Ks = (5.49)
δs
a može se prikazati i kao:

K s = µ ⋅ν ⋅ ∑K t (5.50)

gdje je:
µ = 0 ,4 - koeficijent trenja
ν - ''rubni koeficijent''
∑ K t - uzdužna krutost armature serklaža svih rubnih i unutarnjih serklaža.

''Rubni koeficijent'' u obzir uzima povećanje poprečnoga pomaka, tj. δ t − δ ti , i dan je izrazom
(5.51):

(δ t − δ ti )
ν= (5.51)
δs

Vrijednosti koeficijenta ν kreću se u granicama 1 < ν < 2 osim ako je δ t > 1 mm kada postaje
ν << 1 . Ako se iz formule (5.51) dobije vrijednost ν < 1 u (5.50) treba uvrstiti ν = 1 . Vrijednosti δ ti
dane su u tablici 5.7.

Vrijednosti δ s i δ t određene su eksperimentalno i iznose:

82
  δ 
δ s = log t max  / β (5.52)
 δ ti 
δ t = δ ti ⋅ e β ⋅δ s (5.53)

gdje je:
β = 3,0
δ t max = 0 ,5 mm
δ ti = 0 ,15 mm - za tipičan slučaj zalijevanja sljubnica pri 28 dnevnoj starosti ploča (tablica 5.7)

Uvrštavanjem se dobiva:
 0 ,5 
δ s = log / 3 ,0 = 0 ,17 mm
 0 ,15  
3 ,0⋅0 ,17
δ t = 0 ,15 ⋅ e = 0 ,25 mm
ν = (0 ,25 − 0 ,15 ) / 0 ,17 = 0 ,59 ≅ 1

Učinak trna

Poprečna sila se pri djelovanju trna prenosi nosivošću na savijanje armaturnih šipaka koje
presijecaju ravninu pukotine. Zbog prekoračenja čvrstoće prianjanja između šipke i betona različito
je ponašanje pri malim i velikim pomacima. Pri malim pomacima može se pretpostaviti približno
linearno ponašanje [7, 9].

Ako je djelujuća poprečna sila V veća od vrijednosti Aeff ⋅ τ u može se nosivost i krutost stropnoga
diska proračunati iz nosivosti armature rubnoga i unutarnjih serklaža. Slika 5.24 prikazuje
mehanizam djelovanja trna. ''Nosivost trna'' je označena s Rd (indeks ''d'' je od engl. dowel - trn).
Ona se može odrediti iz nosivosti šipaka nakon što se beton izveden na mjestu horizontalno
rascijepi. Posmična nosivost šipaka sama za sebe nije nikada kritična. Na slici 5.24 pokazana je
raspodjela naprezanja poprečno na šipku i uzduž šipke. Nakon što se beton rascijepi, dostignuta je
čvrstoća betona na cijepanje f ct koja se može uzeti da iznosi f ct = 0 ,72 ⋅ f cu ( f cu je tlačna čvrstoća
betona). Iz ravnoteže sila slijedi prema (5.54):

Rd ≈ 4 ,0 ⋅ nt ⋅ (t − k ⋅ d ) ⋅ d ⋅ f ct (5.54)

gdje je:
t - visina serklaža,
nt - broj serklaža, (najmanje 2),
d - promjer šipke,
k broj šipaka u svakom serklažu.
Proračunom se mora dokazati da je V < Rd .

83
 a) pukotine zbog cijepanja oko b) naprezanja u betonu oko šipke u
armature serklaža pri slomu poprečnom smjeru i naprezanja uzduž šipke

serklaž raspucala
predgotovljena ravnina
Rd
ploča

l=8d
ha

t
plo

ža na
ja d

kla tra
rn
go

sernja s
ravnina

d
raspucavanja

pre
Rd pukotina prouzročena
cijepanjem
armatura armatura

Slika 5.24 Mehanizam djelovanja trna

Ploština armature serklaža pri djelovanju trna dana je izrazom (5.55):

V
Asd =
(
µ d ⋅ 0 ,6 ⋅ f y / γ M ) (5.55)

gdje je:
µ d = 0 ,7 - koeficijent trenja pri djelovanju trna.

Tako proračunana količina armature jednolično se rapodijeljuje u sve serklaže.

Zavisnost posmičnoga pomaka i sile dana je kao zbroj dvaju dijelova - posmičnoga deformiranja
betona i savijanja čeličnih šipki. Ako je duljina šipki koje daju učinak trna sa dvije strane uzdužne
sljubnice 8 ⋅ d tada je ukupna duljina šipke koja se savija jednaka 16 ⋅ d iz čega proizlazi:

V
δ sd = (5.56)
12 ⋅ E s ⋅ I s
+ 2 ⋅ λ ⋅ Es ⋅ I s
3

(16 ⋅ d )3

gdje je:
d - promjer šipke
E s - modul elastičnosti čelika
I s - moment tromosti šipke
0 ,25
 Kf ⋅d 
λ =  

 Es ⋅ I s 
K f = 500 N/mm 3 - deformabilnost betona

Poprečni pomak dan je izrazom (5.57):

δ td = 0 ,3 + ς ⋅ δ sd (mm ) (5.57)
gdje je:
ς = 0 ,15 - eksperimentalno određen koeficijent.

84
Za granično stanje δ td ne smije premašiti graničnu širinu pukotine. Ako premaši, treba površinu
čelika povećati kako bi se smanjio δ sd . Preporučuje se δ td < 1,0 mm .

Posmična krutost sljubnice tada se dobiva iz izraza:

V
K sd = (5.58)
δ sd

Minimalna ploština armature serklaža, As min , određuje se kao armatura za svaki serklaž posebno i
proračunava se iz izraza (5.59):

Ft
As min = (5.59)
fy / γM

gdje je:
Ft - vlačna sila u serklažu,
γ M = 1,0 .

Posmična krutost stropnoga diska

Slika 5.25 prikazuje posmične pomake stropnoga diska izvedenog od predgotovljenih ploča.
Posmična krutost stropnog diska određuje se zbrajanjem pojedinačnih posmičnih pomaka δ si = δ td
svake uzdužne sljubnice [7, 9].

reakcija klizanje duž spojne linije 3-4 pomak stropa reakcija

uslijed posmične sile V 3 (karikirani dijagram)

V3

ploča i+1 4
3
ploča i 2
1

Vi
Vi

opterećenje
δsi

Slika 5.25 - Posmični pomaci stropnoga diska izvedenog od predgotovljenih ploča

Učinak pomaka može se približno u obzir uzeti smanjenjem posmičnoga modula G prema izrazu:

85
 w ⋅ K si
G∗ = G ⋅ (5.60)
w ⋅ K si + G ⋅ Aeff

gdje je:
w - širina jedne stropne ploče,
K si - posmična krutost sljubnice i određena iz modela zaklinjenoga agregata ili djelovanja trna,
G - posmični modul morta (betona) u sljubnici,
Aeff - ploština sljubnice prema (5.41).

Proračun vertikalnih poprečnih sila u uzdužnim sljubnicama

Prema HRN EN 1168:2012 razlikuju se dva proračunska postupka za poprečnu raspodjelu

opterećenja: raspodjela opterećenja u skladu s teorijom elastičnosti i postupak u kojem nema
raspodjele opterećenja.
U prvom slučaju se šuplji pločasti elementi promatraju kao izotropne odnosno anizotropne ploče a
uzdužne sljubnice kao zglobovi. Proračunati postotni udio opterećenja koji djeluje na neposredno
opterećeni šuplji pločasti element za granično stanje nosivosti pomnoži sa koeficijentom γ M = 1,25 .
Ukupni postotni udio opterećenja koji može preuzeti neposredno opterećeni element može se,
ovisno o odnosu u kojem su udjeli opterećenja međusobno, umanjiti za istu vrijednost. Ovaj je
postupak dopušten samo ako se ograničavaju horizontalni pomaci ploča.
U drugom slučaju se pri dimenzioniranju šupljih pločastih elemenata uzima da opterećenje djeluje
samo na neposredno opterećenu ploču i da u uzdužnim sljubnicama nema poprečnih sila. U tom se
slučaju može poprečna raspodjela opterećenja i pripadajući torzijski momenti u graničnom stanju
nosivosti zanemariti.

Ako se kod proračuna reznih sila polazilo od pretpostavke da nema poprečne raspodjele
opterećenja, ne zahtijeva se provođenje provjere na vertikalni posmik u sljubnicama. Ako se
pretpostavlja poprečna raspodjela opterećenja u skladu s teorijom elastičnosti, proračunska
vrijednost vertikalnog posmika u uzdužnim sljubnicama, VEdj , ne smije premašiti manju od
vrijednosti posmičnih nosivosti, V Rdj , proračunatih iz sljedećih jednadžbi:

V Rdj = 0 ,25 ⋅ f ctd ⋅ ∑h f (5.61)

ili

(
VRdj = 0,15 ⋅ f ctdj ⋅ h j + f ctdt ⋅ ht ) (5.62)

gdje je:
f ctd - proračunska vrijednost vlačne čvrstoće betona elementa,
f ctdj - proračunska vrijednost vlačne čvrstoće betona sljubnica,
f ctdt - proračunska vrijednost vlačne čvrstoće sloja betona izvedenog na mjestu,

∑h f - zbroj najmanjih debljina gornje i donje pojasnice i debljine betona izvedenog na mjestu
(slika 5.26),
h j - neto visina sljubnice,
ht - debljina sloja betona izvedenog na mjestu, prema (5.63).

∑
f
h f = h f 1 + h f 2 + ht ⋅ ctdt (5.63)
f ctd

86
 VRSdj

ht
hf1
hj

hf2
VRSdj

Slika 5.26 Vertikalni posmik u sljubnicama

Kod koncentriranog opterećenja vrijede iste formule kao kod V Rdj pri čemu se vrijednost VEdj
utvrđuje na temelju pretpostavke da se postotni udio koncentriranog opterećenja. prenosi kroz
sljubnicu duljine a + h j + ht + 2 ⋅ as . Pri tome je a duljina djelovanja sile usporedno sa sljubnicom, a
a s razmak između osi sile i sredine sljubnice.

Proračun horizontalnih poprečnih sila u uzdužnim sljubnicama

Otpor uzdužnih sljubnica na poprečne sile na površini sljubnice ograničen je na [4]:

V Rd = τ Rdj ⋅ Acj (5.64)

gdje je:
τ Rdj = k T ⋅ τ Rd + µ ⋅ σ N + ρ yd ⋅ (µ ⋅ sin α + cos α ) ≤ 0 ,2 ⋅ f cd ,
Acj - uzdužni presjek sljubnice,
k T = 0 - za sljubnice bez posmičnog opterećenja,
k T = 0 ,5 - za sljubnice s posmičnim opterećenjem,
τ Rd = 0 ,25 ⋅ f ctd ,
f ctd - proračunska vrijednost vlačne čvrstoće morta u sljubnici,
µ = 0 ,5 - za sljubnice bez posmičnog opterećenja,
µ = 0 ,9 - za sljubnice s posmičnim opterećenjem,
σ N ≤ 0 ,6 ⋅ f cd - naprezanje po jedinici ploštine sljubnice prouzročeno vanjskim silama okomitim, na
sljubnicu. Konvencija predznaka je + za tlak i – za vlak.
ρ = As / Acj ,
As - ploština armature postavljene poprečno u sljubnicu,
f yd - proračunska vrijednost granice popuštanja armature,
α - kut između armature i osi sljubnice,
f cd - proračunska vrijednost tlačne čvrstoće morta u sljubnici.
Ako ploština sljubnice nema posmično nazubljenje ograničava se vrijednost τ Rdj na 0 ,1 N/mm 2 .
Prekorači li proračunska vrijednost poprečne sile tu vrijednost, može se nosivost sljubnice povećati
uzimanjem u obzir posmične nosivosti rubne grede ili raspoređivanjem naročitih posmičnih spajala.
Ako je djelovanje dijafragme maleno, kao što je to kod zgrada s malim brojem katova, smije se
sustav sidrenja u proračunskim situacijama bez potresnoga djelovanja osnivati na trenju. Pri
proračunu sila trenja koje se mogu preuzeti u obzir treba uzeti stvarni način oslanjanja.

87
6 PREDGOTOVLJENE ARMIRANOBETONSKE I PREDNAPETE GREDE

6.1 Općenito

Grede su glavni nosači koji preuzimaju horizontalna i vertikalna opterećenja u okvirnim

konstrukcijama. One su, po definiciji, relativno mali prizmatični dijelovi velike savojne otpornosti
(300-800 kNm) i otpornosti na posmik (100-500 kN). Predgotovljene grede moraju u nekom
trenutku nositi vlastitu težinu ploče kata, te bi stoga trebale biti sposobne podnijeti sve moguće
kombinacije opterećenja koje predgotovljena konstrukcija može imati – npr. torzija će biti prisutna
u fazi gradnje konstrukcije ako su sve stropne ploče smještene na istoj strani grede. To mora biti
dopušteno za projektiranje grede i za krajnje veze sa stupovima.

Slika 6.1 Vrste greda, (a) unutarnje pravokutne i obrnuti T presjek

Grede se svrstavaju u dvije različite kategorije: unutarnje i vanjske. Unutarnje grede su obično
simetrično opterećene, tj. stropne ploče su s obiju strana grede, pa je stoga greda simetrična u
poprečnom presjeku (slika 6.1a). Ograničavajući kriterij kod projektiranja je obično minimalna
visina s namjerom da se maksimalizira visina prolaza i reducira spuštena greda. Zbog toga su
unutarnje grede često prednapete da se maksimalizira njihova konstrukcijska učinkovitost. Da se
minimalizira donji produžetak (engl. downstand) definiran na slici 6.1b, dio grede može biti
udubljen do debljine stropne ploče, dajući porast tzv. obrnutom T presjeku. Unutarnje grede mogu
biti konstruirane spregnuto, sa stropnom pločom koja se ponaša kao tlačna pojasnica.

88
 Slika 6.2 Vrste greda, (b) rubne grede

Vanjske (rubne) grede su, u naravi, asimetrično opterećene. Za primjer vidjeti unutarnju čeonu
gredu na slici 6.1.a, gdje će se torzija pojaviti kada stropna ploča nasjedne na ležajnu istaku zato što
linija djelovanja opterećenja nije identična sa centrom grede. Zato je potrebno razmotriti torziju kod
projektiranja.
Poprečni presjek može biti pravokutni, ali da bi se izbjeglo postavljanje oplate na vanjske rubove
poprečni presjek bi trebao biti L profila (slika 6.2.b). Grede s visokim nadvišenjima poznate su kao
čeone grede. One su često u upotrebi po obodima građevina kao što su parkirališta, gdje čine dio
obrane od udara. Čeone grede se često koriste za formiranje suhe ovojnice oko oboda građevine
stvarajući privremenu zaštitu od vode između pojedinih visina katova. Rubne grede nisu
prednapete, njihov nesimetričan oblik je glavni razlog tome, ali pošto visina grede nije
ograničavajući faktor, nema ni razloga za prednapinjanje. Rubne grede mogu biti projektirane
spregnuto sa stropnom pločom, ali iz gore navedenih razloga nema potrebe za tim.
Rubne grede L profila nose nesimetrična opterećenja kata. Dio grede koji nosi kat zove se pojasnica
(engl. boot), a glavni hrbat je nadvišenje (engl. upstand). Postoje dva tipa rubnih greda (slika 6.2.b):

89
 - tip 1, gdje je široko nadvišenje dio presjeka konstrukcije
- tip 2, gdje usko nadvišenje osigurava trajnu oplatu stropnoj konstrukciji, i smatra se
monolitno sa ''in situ'' ugrađenom betonskom ispunom na krajevima stropne konstrukcije.
U gredama I profila minimalna širina nadvišenja trebala bi biti otprilike bw od 150 do 175 mm.
Širina ruba (engl. ledge) je zbroj nominalne duljine oslonca ploče (75 mm), dopuštenog odstupanja
kod namještanja (10 mm) i svijetlog otvora za ''in situ'' betonsku ispunu (50 mm), sveukupne
dimenzije 135 mm. Prema tome, minimalna širina grede I profila je b=300 mm. Širina (engl. width)
predgotovljenog nadvišenja u gredama tipa 2 je od 75 do 100 mm, a minimalna širina (engl.
breadth) je oko 250 mm. Minimalna duljina je obično određena veličinom spoja na kraju grede.
Minimalna visina (engl. depth) jednaka je zbroju debljine stropne ploče (h s ) i minimalne visine
pojasnice koja iznosi 150 mm.
Dimenzioniranje greda temelji se na uobičajenim principima za armirani ili prednapeti beton za
zadana opterećenja i uvjete oslanjanja. Uvjeti oslanjanja mogu biti slobodni ili kontinuirani.
Polukruti oslonci općenito nisu prihvaćeni iako postoje neki podaci dobiveni istraživanjima. Za
razliku od projektiranja kod armiranog monolitnog betona gdje su popečni presjeci i armatura
dimenzionirani tako da zadovolje zahtjeve projekta, kod dimenzioniranja predgotovljenog betona je
obrnuto. Proizvođač bira predodređeni skup standardiziranih poprečnih presjeka prema zahtjevima
većine građevinskih konstrukcija. Armatura za savijanje i posmik se proračunava za optimalne
količine armature prikladno svim veličinama greda. Standardizirani proračuni su unaprijed
pripremljeni za grede koje variraju samo po visini, širini i količini armature. Za to se koriste
jednostavni kompjutorski programi ili raširene tablice. U sljedećim poglavljima će se ilustrirati te
metode.
Iako je konstrukter u mogućnosti odrediti bilo koji razred betona, u praksi ih proizvođači
ograničavaju na dva, jedan za rad s armiranim betonom i drugi za rad s prednapetim betonom. Iz
praktičnih razloga zbog vađenja iz kalupa i uklanjanja vlačnog napona, razred C40/50 se
upotrebljava za armiranobetonske grede, a razred C50/60 za prednapete grede. Slično, upotrebljava
se jedna vrsta rebrastog čelika, tj. HT deformirana šipka fy=460 N/mm². Iako je meki čelik savršeno
prikladan, njegova razlika u cijeni (u usporedbi s HT šipkom) i glatka površina (teška za izvođenje
stabilnih koševa) čine ga manje privlačnim. Meki čelik koristi se za konstruiranje moždanika koji
moraju biti ručno zakrivljeni na licu mjesta na gradilištu. Koristi se jedan tip prednapete šipke, tj. 7-
žičano spiralno uže (fpu= 1750 – 1820 N/mm²). (Prednapeta žica se generalno ne bi uporebljavala
zbog potrebe za velikom silom u gredama.)
Zaštitni sloj armature mora zadovoljiti zahtjeve vatrootpornosti i trajnosti. Uobičajeni pristup je da
se fiksira debljina zaštitnog sloja za različite strane grede, i da se kotiraju ta svojstva kao dio
specifikacije grede. Vanjske površine obično imaju zaštitni sloj od 30 ili 40 mm, dok unutarnje
(zaštićene) površine imaju zaštitni sloj od 25 mm. Svijetli razmaci između vlačnih šipaka moraju
zadovoljiti zahtjeve normi [12]. Trebaju biti provjerene minimalne i maksimalne količine armature.

6.2 Nespregnute armiranobetonske grede

Nespregnuta konstrukcija koristi svojstva samo osnovne grede. Za određeni poprečni presjek i
oblike fleksijske i posmične armature, može se izračunati sljedeće:
1. granični moment otpornosti
2. granična posmična otpornost
3. torzijska otpornost
4. otpornost rubnih ležaja
5. fleksijska krutost (=ograničenje progiba)
Količine armature se smanjuju prema raspodjeli proračunskog momenta i posmičnih sila. Slika 6.3.
pokazuje tipičan primjer armature za gredu L profila. Ova greda će se upotrebljavati za prikaz
postupka konstruiranja u sljedećim poglavljima.

90
 Slika 6.3 Tipičan primjer armature za gredu L profila

6.2.1 Granični moment otpornosti

Greda tipa 1. Ove grede se mogu proračunati koristeći sve vrste stropnih elemenata, tj. šuplje ploče,
dvostruke T ploče te stropove od montažnih ploča. Armatura na vrhu pojasnice se zanemaruje.
Prema slici 6.3, neka je ρ = A s / b h i pretpostavljeni položaj neutralne osi X > h s . Tada je:

T = 0.95 f y ρbh (6.1)

C 1 = 0.45 f cu b w h s (6.2)

C 2 = 0.45 f cu b (0.9 X – h s ) (6.3)

T – C1 = C2

odatle se proračunava X i provjerava je li X < 0.5 d.

Z1 = d – hs / 2 i Z 2 = (d – 0.45 X) – h s / 2 (6.4)

MR = C1 Z1 + C2 Z2 (6.5)

Ako je C 1 < T, tada je X < h s i M R = T (d – 0.45 X) (6.6)

Slika 6.4 Proračunska metoda graničnog momenta otpora za gredu L profila

91
Ako je X > 0.5d, greda bi trebala biti dvostruko armirana ili bi vrijednost A s trebala biti reducirana
da ostane jednostruko armirana. Dodavanje tlačne armature u vrh nadvišenja grede obično nije
praktično zbog ograničenog razmaka između šipki. Bolje je povećati tlačnu otpornost betona
korištenjem lijevanog betona ''in situ'' za ispunu na krajevima ploča.
Greda tipa 2. Ove grede mogu se konstruirati koristeći samo one tipove stropa koje dozvoljavaju
postavljanje potpuno zatvorene ''in situ'' ispune, tj. šuplje ploče i stropovi od montažnih ploča.
Dvostruki T presjek nije dozvoljen. U svrhu ekonomičnosti i postizanja maksimalnog M R -a
čvrstoća betona za ispunu trebala bi biti jednaka čvrstoći betona grede, međutim, niža čvrstoća,
recimo f cu = 30 N/mm² može biti odgovarajuća. Na slici 6.4, sudjelujuća širina b eff tlačne zone
jednaka je širini (''breadth'') grede smanjenoj za duljinu oslonca ploče, koja se obično uzima 75 mm,
ali može biti i veća. Proračun se radi kao za gredu tipa 1, osim što se u izrazu 6.2. b w zamjenjuje sa
b eff i f cu je čvrstoća ''in situ'' betona za ispunu, a ne predgotovljene grede.

6.2.2 Granična posmična otpornost

Dimenzioniranje na posmik slijedi normalne procedure za armiranobetonske presjeke – granični

kapacitet na posmik je zbroj otpora betona (= vezanost agregata + uzdužne armature) i graničnog
kapaciteta posmičnih vilica. Kod L profila sudjelujuća širina hrpta b v koja se koristi u proračunu na
posmik ovisi o tome je li neutralna os poprečnog presjeka u nadvišenju ili u pojasnici grede kao što
je pokazano na slici 6.6, gdje ako je neutralna os u nadvišenju (slika 6.6a), tada je b v jednaka širini
nadvišenja (širina nadvišenja b v upotrebljava se u proračunu na posmik, dok se b w koristi za isti
parametar u proračunu na savijanje). Međutim, ako je neutralna linija u pojasnici, kritični presjek
može ležati ili u nadvišenju ili u pojasnici, te se oba slučaja trebaju razmotriti, kao što se vidi na
slici 6.6a, c.
Funkcija raspodjele elastičnog posmičnog naprezanja τ = V S / I b se koristi za određivanje
posmičnog naprezanja u dva kritična presjeka. Na slici 6.6 kritični presjeci su na:
(i) gornjoj razini pojasnice i (ii) na neutralnoj osi. U ovom proračunu S je prvi moment ploštine
iznad kritičnog presjeka, I je drugi moment ploštine cijele grede (= koristeći transformirani presjek),
b je sudjelujuća širina u kritičnom presjeku, a V je posmična sila. Ne zanima nas stvarna vrijednost
funkcije τ, nego samo gdje je njezin maksimum. S obzirom da su V i I konstantni, zahtjevamo
maksimalnu vrijednost S/b.

Slika 6.5 Posmične šipke ili petlje spoja između grede L profila i stropne ploče

Na razini na vrhu pojasnice,

S / b = b v h s ² / 2 b v = 0.5 h s ² (6.7)

92
 Slika 6.6 Principi posmičnih naprezanja za gredu L profila

Na neutralnoj osi (NA)

S / b = (b X² / 2 – (b – b v ) h s ( X – h s /2)) / b (6.8)

Neka je X = 0.5 d na granici, tada je izraz 6.8 na neutralnoj osi

S / b = d² / 8 – 0.5 ( 1 – b v / b) h s ( d- h s ) (6.9)

Ako su poznate vrijednosti b w , b, h s i d, maksimalna vrijednost S / b može se izračunati. Izrazi 6.7. i

6.9. mogu se dalje pojednostaviti ako se uzmu u obzir omjeri h s / d i b v / b. Vrijednosti S / bd² za
dva slučaja za tipične vrijednosti h s / d i b v / b prikažu se tablično. Iz tih je podataka moguće
odrediti gdje bi trebalo uzeti presjek kritičan na posmik. Općenito, presjek kritičan na posmik leži
na vrhu pojasnice kada je h s > 0.3 d.
Proračunata posmična armatura mora se postaviti u odgovarajući presjek. Posmične vilice bit će
postavljene na nadvišenje grede kao na slici 6.2. Također se moraju osigurati vezne šipke u
pojasnici grede da prenose ležajne rubne sile, kao što je objašnjeno u poglavlju 6.2.3. Posmične
vilice moraju biti osigurane u nadvišenju ili u pojasnici, ovisno o tome gdje je uzeta sudjelujuća
širina. Projektirane posmične vilice moraju biti dodane onima koje su potrebne za torziju od
ležajnih rubnih reakcija. Na slici 6.6., površina proračunate posmične armature dana je izrazom
A sv = b v s v (v – v c ) / 0.95 f yv . Površina posmične armature mora biti odgovarajuća za presjek
kritičan na posmik; u ovom slučaju pretpostavljeno je da je to na vrhu pojasnice. Proračunsko
posmično naprezanje može biti dano kao:

v = 0.95 f yv A sv / b v S v + v c > (0.4 N/mm² + v c ) < 0.8 √f ck (6.10)

a proračunski kapacitet posmika dan je kao:

VR = v bv d (6.11)

93
 Slika 6.6 Dimenzioniranje na posmik za gredu L profila

6.2.3 Projektiranje pojasnice

Pojasnica grede mora se armirati veznom armaturom po cijelom opsegu pojasnice. Ako je debljina
pojasnice manja od 300 mm treba je proračunati kao kratku konzolu na savijanje. Inače je ponašanje
bliže djelovanju tlačnog štapa i zatege. Metoda savijanja daje malo veću površinu čelika zatege
(engl. tie back) (oko 5 – 10%).
Kao kod svih projektiranih ležajnih istaka (engl. bearing nib je kratki – ležajni rub) najprije je
potrebno ukloniti slom na posmik u korijenu ležaja. Povećano naprezanje na posmik dano u
propisima obično je dovoljno za sve vertikalne posmične probleme [12]. Ako nije, preferira se
povećanje debljine pojasnice u odnosu na postavljanje posmične armature.
''Plitka'' pojasnica je kada je krak poluge a sa slike 6.7 veći od 0.6d˝ , gdje je d˝ sudjelujuća visina
za čelik na vrhu pojasnice od dna grede. U ostalim slučajevima ležajni rub je klasificiran kao
''duboki''. Tlačni štap u pojasnici je nagnut za kut Θ prema vertikali, gdje je Θ = tan-1 a / x, gdje je x
= (d˝ - c) od težišta do težišta veza pojasnice, a c udaljenost od ruba do težišta čelične šipke na vrhu
pojasnice.

Slika 6.7 Dimenzioniranje armature pojasnice grede L profila

Ako je stropna ploča postavljena tako da je u direktnom kontaktu sa plitkim nosivim ležajnim
rubom, horizontalna sila nastala od mogućeg skupljanja ili drugih pomaka (npr. od utjecaja
temperature) u stropnoj ploči koja djeluje na gredu će se razviti na unutarnjoj površini. Pozivajući
se na sliku 6.7, ako je reakcija kata V po jedinici duljine grede, horizontalna sila je μV, gdje je μ
koeficijent trenja između dvije betonske površine čija se vrijednost uzima 0.7. Odatle, horizontalna
sila u zatezi je:

H = V tan Θ + (x + c) / x × μV (6.12)

94
Horizontalne šipke smještene na vrhu pojasnice moraju zadovoljiti:

A sh = H / 0.95 f y (6.13)

Šipke su spojene u veze, ali ne doprinose vertikalnoj posmičnoj čvrstoći grede, osim ako je
pojasnica dovoljno visoka, gdje je h s > 0.3 d. Širina nadvišenja je dosta mala, tipično 150 mm, tako
da šipke na vrhu pojasnice moraju pokrivati cijelu duljinu sidrenja na stražnjoj strani grede. To
znači da su šipke napregnute iznad točke koja je više od četiri promjera od ruba šipke, pa radijus
savijanja mora biti provjeren tako da naprezanja na lom uzrokovana malim radijusom savijanja ne
budu problem. Uobičajena praksa je da se osiguraju T8 ili T10 veze na razmaku ne većem od 155
mm [12].
Tlačna sila u štapu je:

C = V / cos Θ (6.14)

koju treba nositi tlačni štap u neraspucanom dijelu ležajne istake (''nib''). Neraspucana zona može se
protezati do točke na udaljenosti od 0.5 d˝ od dna grede. Granična tlačna čvrstoća betona je 0.4f cu .
Prema tome, kapacitet tlačnog štapa je:

C = 0.2 f cu d˝ sin Θ po jedinici duljine grede (6.15)

Sila u zatezi od μV u izrazu 6.12 preuzima se tlačnim štapom u nadvišenju grede. Pretpostavljajući
da se djelovanje tlačnog štapa događa pod kutom od 45° (zato što je nadvišenje visoko u odnosu
svoju širinu) sila u zatezi je T = 0.5 μV / tan 45°. Ukupna sila u zatezi dana je izrazom:

T = V + 0.5 μV / tan 45° = V (1 + 0.5 μ) (6.16)

Ako je stropna ploča potpuno vezana za gredu koristeći ''in situ'' trake sposobne da proizvedu silu
trenja μV, tada se ova sila može ignorirati u gornjem proračunu, te je u tom slučaju T = V. Površina
jednog kraka vertikalne vilice je:

A sv = T / 0.95 f y (6.17)

Ovaj čelik mora biti kao dopuna bilo kojem projektiranom zahtjevu za posmik.
U ''dubokoj'' pojasnici, reakcije stropne ploče bile bi prenesene direktno u hrbat grede pomoću
djelovanja dijagonalnog tlačnog štapa, pretpostavljajući da je Θ=45°. Ako je razina ležajne plohe
iznad neutralne linije jedini potrebni čelik bio bi čelik u horizontalnom smjeru A sh .
Ustvari dimenzioniranje cijele gornje armature trebalo bi raditi u dvije faze, prije i nakon što se ''in
situ'' beton doda na krajeve ploče. To je zato što ''in situ'' beton povećava duljinu ležaja na cijelu
širinu ruba, i tako smanjuje krak poluge a. Prije nego se doda ''in situ'' beton krak poluge je
a = c + (b- b v ) – l b / 2, a reakcija ploče je od vlastite težine ploče i ''in situ'' betonske ispune. Nakon
dodavanja betona a = c + (b- b v ) /2, a reakcija ploče je od dodatnog stalnog opterećenja i korisnog
opterećenja.

6.3 Spregnute armiranobetonske grede

Predgotovljene armirane grede mogu djelovati spregnuto s određenim tipovima stropnih ploča, kao
što su ploče sa šupljinama i stropovi od montažnih ploča, uvođenjem odgovarajućih posmičnih
mehanizama na spoju i ispunom od lijevanog ''in situ'' betona. Tipični detalji prikazani su na slici
6.8. Obično je, ali ne i obavezno, da se samo unutarnje grede projektiraju spregnuto jer je rijetko
potrebno povećati čvrstoću vanjskih greda na ovaj način.

95
 Slika 6.8 Posmična armatura spoja u kompozitnim (spregnutim) gredama

Karakteristična čvrstoća kocke ''in situ'' betona ispune iznosi od 25 do 30 N/mm2. Glavna dobrobit u
korištenju spregnutih greda je povećanje njihove čvrstoće na savijanje i krutosti (smanjenje
progiba). Ovo mora biti pažljivo razrađeno u postupku projektiranja zbog mogućeg povećanja
troškova. Zbog toga nije česta upotreba spregnutih armiranobetonskih greda za razliku od
spregnutih prednapetih greda koje imaju bolje karakteristike.
Neophodno je armirati beton na licu mjesta tako da razvije potpunu računsku čvrstoću 0.45f cu . U
slučaju ploča sa šupljinama glodani prorez na vrhu ploče se pomiče na udaljenost od otprilike 500
mm tako da dospije na lokaciju čelika zatege. Zatezni čelik može biti labava šipka ili zakrivljena
šipka koja viri iz grede, najčešće HT čelik stupnja 460. Zatezni čelik također služi u druge svrhe,
uključivo djelovanje dijafragme i za stabilnost, ali u ovom kontekstu ploština čelika od 0.2 % od
ploštine poprečnog presjeka određeno je eksperimentalno i smatra se adekvatnom, npr. T12 šipke
na razmaku od 300 mm za stropne debljine do 200 mm.
Krajevi pločastog elementa sa šupljinama mogu se načiniti kosima kako bi se poboljšala ugradnja
betona ispune na licu mjesta. Kosina je obično 250 mm dugačka – proizvođač daje precizne detalje.
U ovom slučaju nisu sve šupljine otvorene kao prorezi. Eksperimentalni rezultati pokazuju da su
otvorene šupljine na razmaku od 300 mm dovoljne.
Pretpostavljena je potpuna interakcija između betona na licu mjesta i predgotovljenog šupljeg
elementa. U dimenzioniranju se koristi ukupna debljina ploče. Efektivna širina pojasnice uzima se
jednaka stvarnoj duljini ispunjene ploče, a to je jednako jednoj duljini sidrenja za postavljenu
poprečnu armaturu, npr. 40 promjera za HT šipku u betonu ispune C30/37. Ukoliko duljina proreza
postane znatna, veća od 600 mm, krajevi poprečne armature se zakrive u obliku kuke. Šipke bi
trebale biti postavljene na polovinu dubine proreza.
U slučaju masivnog stropa od montažnih ploča, poprečni čelik zatege će automatski biti prisutan u
dimenzioniranju stropa. Položaj poprečnih armaturnih šipki je precizniji nego u slučaju šupljih
pločastih elemenata, sa gornjim zaštitnim slojem od oko 50 mm. Pretpostavljena je potpuna
interakcija između predgotovljenog stropa i dobetoniranog sloja na licu mjesta. Puna debljina ploče

96
 Slika 6.9 Posmična armatura spoja u kompozitnim (spregnutim) gredama

i efektivna širina pojasnice od 1/10 raspona slobodno oslonjene grede, L z , se koristi pri
dimenzioniranju.
Spregnute grede nisu dimenzionirane na vertikalni posmik. Međutim, potrebno je načiniti proračun
spoja na posmik za posmičnu silu od nanesenog opterećenja. Pri tom kontaktna širina može biti
mala, obično 150 mm kod greda širine 300 mm, što rezultira velikim kontaktnim posmičnim
naprezanjima. Kontaktna armatura je uvijek korištena u obliku petlji i moždanika, kao što se vidi na
slici 6.8.

97
 Slika 6.10 Posmična armatura spoja u kompozitnim (spregnutim) gredama

6.3.1 Proračun na savijanje spregnutih armiranobetonskih greda

Proračun na savijanje se provodi u dvije faze (stanja), a rezultantni učinci se dodaju za granično
stanje nosivosti. U 1. fazi vlastita težina grede, predgotovljenog stropnog elementa i beton
ispune/dobetonirane ploče na licu mjesta nosi samo predgotovljena greda. Ploština potrebne
armature za tu fazu se označava A s1 . U drugoj fazi, nakon što je dosegnuta potpuna čvrstoća betona
na licu mjesta, nanešeno stalno i korisno opterećenje nosi spregnuta greda. Ovdje se ploština
armature označava A s2 . Stoga je ukupna ploština čelika za armiranje A s =A s1 +A s2 (slika 6.10).
Osnovna poteškoća u ovom pristupu jest što dio betona u gornjoj zoni predgotovljene grede može
biti potreban za otpornost na tlak u obim fazama. Da bi se ovo riješilo na rigorozan način potrebno
je pratiti povijest deformiranja grede i odrediti rezultirajuća naprezanja. U slučaju idealiziranog
"pravokutnog dijagrama naprezanja" ovakav pristup nije prikladan. Međutim, u većini slučajeva je
visina dijagrama tlačnih naprezanja u drugoj fazi, prikazana na slici 6.10b kao X 2 , manja od ukupne
debljine ploče.
Neka je granični proračunski moment od vlastite težine M 1 i neka je čvrstoća predgotovljenog
betona f cu :
K 1 =M 1 / f cu b 1 d 1 2 (6.18)

krak sile je z 1 , visina neutralne osi X 1 prema propisima [12]. Provjera X 1 < 0.5 d 1 , z 1 < 0.95 d 1 .
Ploština čelika za armiranje iznosi:

A s1 = M 1 / z 1 0.95 f y (6.19)

Neka granični proračunski moment za dodatno stalno i korisno opterećenje bude M 2 . Tada ako je
čvrstoća ispuna/dobetoniranog betona f ' cu :

K 2 = M 2 / f ' cu b 2 d 2 2 (6.20)

gdje je d 2 = d 1 + h s , krak sile je z 2 , visina neutralne osi X 2 prema propisima [12]. Provjera
X 2 < h s < 0.5 d 2 . Ploština čelika za armiranje iznosi:

A s2 = M 2 / z 2 0.95 f y (6.21)

i onda A s =A s1 +A s2 .

98
6.3.2 Progibi kod spregnutih armiranobetonskih greda

U svakodnevnoj praksi, progibi se kontroliraju postupkom graničnog omjera raspona i efektivne

visine, postupkom koji zadovoljava u većini slučajeva opterećenja u pojedinom presjeku. U ovoj
metodi se izjednačava zakrivljenost grede i raspodjele deformacija sa graničnim progibom od
raspon/250. Ovo se ne može usvojiti za spregnutu gredu jer pomaci od opterećenja u stanju 1.
odgovaraju potpuno drugačijoj krutosti na savijanje E c I, nego od opterećenja iz stanja 2. Također se
Youngov modul betona E c mijenja kroz vrijeme zbog puzanja tako da progibi u stanju 1 nastaju
kada su ploče stropa postavljene između 7. i 28. dana, dok se progibi od stanja 2 formiraju nakon
mnogo godina, za projektirani period od 30 godina. Često se zaboravlja da opterećenja iz stanja 1
djeluju tijekom dužeg perioda i moraju se uzeti u obzir u proračunu stanja 2.
Učinci relativnog skupljanja betona predgotovljene grede naspram betona na licu mjesta moraju se
također uzeti u obzir prilikom proračuna progiba. Vrijednost relativne deformacije skupljanja ε sh je
od 10 do 20 ‰ je usvojena. Ovo nije potrebno kada se primjenjuju šuplji pločasti elementi jer je
njihovo skupljanje malo i nepromijenjeno od betona ispune izvedenog na licu mjesta u pojedinim
otvorenim šupljinama.
Metoda proračuna usvaja moment-ploštine i djelomično-raspucani-presjek metodu.
Za jednoliko raspoređeno opterećenje koje djeluje na gredi efektivne duljine L, progib u polovici
raspona iznosi:

δ =L2 M net / 9.6 E c I c < L / 250 (6.22)

gdje je

M net =M s - b (h – X)3 f ct / 3 (d – X ) (6.23)

i M s je korisni moment u polovici raspona. Vrijednost E c odgovara stanju opterećenja, tj. za stanje 1
iznosi E c , a za stanje 2 iznosi E c /(1 + φ), gdje je φ koeficijent puzanja. Vrijednost I c je za potpuno
savijanjem raspucani presjek. Dopušteni vlak f ct iznosi 1,0 odnosno 0,55 N/mm2 za kratkotrajne
odnosno dugotrajne učinke.
Visina neutralne osi se izračunava koristeći metodu transformirane ploštine kao:

X = d ( α 2 ρ 2 + 2αρ − αρ ) (6.24)

gdje je α = E čelika / E betona , sa E čelika =200 kN / mm2 i ρ = A s / bd, sa svim parametrima uzetim
skladu sa pojedinim stanjem opterećenja. Drugi moment ploštine iznosi:

I c = bX3 /3 + α A s (d – X)2 (6.25)

6.4 Nespregnute prednapete grede

Proračun prednapetih greda manje je promjenjiv nego armiranih greda jer je položaj natega
ograničen na unaprijed određeni raspored pomoću niza rupa u glavama preše, koji je obično trajno
fiksiran u predgotovljenim radovima. Na slici 6.10 prikazan je potpuni niz mogućih položaja natega
u obrnutoj-T gredi, i primjer tipičnog rasporeda natega. Uočava se simetrija. Natege su postavljene
u svim uglovima; 40 do 50 mm zaštitni sloj do njihova središta najčešće se rabi. Minimalna širina
grede ovisi o tipu stropne ploče koja će primijeniti. Širina je jednaka dvostrukoj širini udebljanja
plus širini nadvišenja. Iz istog razloga se L greda koristi ako se zatege u stropu planiraju postaviti
unutar udubljenja i skriveno po visini šupljih ploča. Minimalna širina udubljenja za ovo stanje je od
100 do 125 mm. Ako će se zatege postaviti negdje drugdje širina udubljenja može biti od 90 do 100

99
mm. Minimalna širina proširenja je od 250 do 300 mm. Visina grede ovisi od tri faktora: kapaciteta
savijanja i posmika, veličine krajnjih spojeva i visini pojasnice potrebne za nošenje stropnih
opterećenja.

Slika 6.11 (a) Niz od prednapete užadi u obrnutoj T gredi; (b) Tipičan raspored užadi i veza u
obrnutoj T gredi

100
6.4.1 Proračun na savijanje

Postupak proračuna je identičan proračunu prednapetih stropnih elemenata sa dodatnim uzimanjem

u obzir zadovoljavajućeg prijenosa, kao i radnih, stanja naprezanja. To je zbog toga što užad može
biti ili savijena ili bez prianjanja. Postoji znatno više slobode u izboru rasporeda užadi nego u
stropnim elementima jer proračun grede može biti optimaliziran sa izborom rasporeda koji će
istodobno osigurati prijenos opterećenja na krajevima grede i radna opterećenja na mjestu
maksimalnog momenta savijanja. Poželjno je da dozvoljeno naprezanje 0.5 f ci pri prijenosu nakon
početnih gubitaka (od elastičnog skraćenja) iznosi (približno) jednako radnom naprezanju 0.33 f cu
nakon svih gubitaka. U većini proračuna greda početni i krajnji gubici su oko 8 % i 25 %, što znači
da bi odnos f ci / f cu trebao biti najmanje 0.55. Čvrstoća prijenosa kod betona razreda C60/75 je
najmanje 40 N /mm2, i prema tome prijenos naprezanja će (gotovo) uvijek voditi za paralelne,
natege bez prianjanja. Za rješenje ovog problema poželjno je neutralizirati mali broj užadi, recimo
četiri u tipičnoj situaciji. Također je mudro ograničiti naprezanje u najgornjem vlaknu na manje od
0.45 f ci , recimo na pola ove veličine, istovremeno prihvaćajući da će biti mali gubitak nosivosti
na savijanje. (Ovaj faktor sigurnosti se temelji na iskustvu.)
Postoji još preporuka za dimenzioniranje prednapetih greda dobivenih iz praktičnog iskustva kako
slijedi. Stvarna sila prednapinjanja u trenutku prijenosa sile iznosi P i (1- ξ ) gdje je P i =η A ps f pu , a
ξ trenutni gubitak od elastičnog skraćenja. Stoga su naponska stanja pri prijenosu:

f bci = P i (1- ξ ) ( 1/A +e/Z b ) < + 0.5f ci na dnu i (6.26)

f tci = P i (1- ξ ) ( 1/A +e/Z t ) >- 0.225 f ci na vrhu (6.27)

Simultanim korištenjem jednadžbi 6.26 i 6.27 dobit će se optimalna vrijednost za početnu silu
prednapinjanja P i i ekscentricitet e kako slijedi:


P i = A/ 2(1- ξ )  0.5 f ci − 0.225 f ci ) + ((0.5 f ci + 0.225 f ci )11 +− αα ) (6.28)
 

gdje je α = Z t /Z b i ξ =početni gubitak prednapinjanja uslijed elastičnog skraćenja na razini središta

natega. Broj potrebnih natega je:

N = P i / η A ps f pu (6.29)

gdje je η stupanj prednapinjanja najčešće uzet kao 0.7. Ekscentricitet e računa se kao:

0.5 f ci + 0.225 f ci
e= (6.30)
Pi β
 1 1 
gdje je β =  −  , i P i se temelji na vrijednosti dobivenoj iz jednadžbe 6.28.
 Zb Zt 
Gubitak elastičnog skraćenja :
f E
ξ = cci s (6.31)
E ciηf pu
gdje je:
 1 e2 
f cci = P i  +  (6.32)
A I 

101
Konačno gornje i donje naprezanje f bc i f tc nakon gubitaka računa se uobičajenim postupkom.
Moment otpornosti za stanje uporabe M sr dan je kao manja vrijednost od:
M sr = (f bc + 0.45 f ck ) Z b (6.33)
M sr = (f tc + 0.33f ck ) Z t (6.34)

6.4.2 Dimenzioniranje na savijanje prema graničnom stanju nosivosti

Proračun prednapetih greda za granično stanje nosivosti slijedi postupke dane za prednapete stropne
ploče, ali s jednim bitnim dodatkom. S obzirom da je položaj velikog broja užadi u gredama bliži
neutralnoj osi nego kod stropnih elemenata, trebalo bi proračunati deformaciju u svakom užetu kako
bi se odredilo dostižu li svoje vrijednosti popuštanja. U mnogim slučajevima moguće je da ni jedno
uže ne dostigne svoju vrijednost popuštanja te je pretpostavka da je f pb =0,95 f pu netočna, dok u
nekim slučajevima užad će dosegnuti 0,95 f pu . Iz razloga što moraju zadovoljiti stroge granice
uporabljivosti većina prednapetih pravokutnih i obrnutih T greda je prekomjerno armirana u
graničnom stanju nosivosti - zato su spregnute prednapete grede učinkovite u omogućavanju većini
poprečnih presjeka da dostignu svoju vrijednost popuštanja.
Osnovni analitički postupak dan je u prijašnjim tekstovima, ali je pojednostavljena metoda
objašnjena ovdje. Pretpostavlja se da su raspodjela naprezanja (nakon gubitaka) i raspodjela užadi
koji zadovoljavaju uvjete uporabljivosti poznati. Prvo, užad na vrhu grede i na vrhu pojasnice se
zanemare, te ostaje broj užadi N T . Udaljenost neutralne osi X i granično naprezanje f pb dobiju se iz
BS8110. Potom, poznavajući X dobije se deformacija u užadima u sljedećem redu dole (ispod vrha
pojasnice).
Na slici 6.11, ako je udaljenost od vrha grede do užadi g tada je granična deformacija u vlaknu na
visini g dana:

f pe g − X f
εg = + 0.0035 + g (6.35)
Es X Ec

Slika 6.12 Deformacije u nategama za granično stanje nosivosti

pri čemu je f pe - krajnje naprezanje u užetu i f g - krajnje naprezanje u betonu, oba u razini užadi koje
se razmatra.
Krivulja naprezanje – relativna deformacija za uže na slici 6.13 služi za određivanje naprezanja u
užetu. Ako je ε g > 0.005 + 0.95 fpu / Es tada je uže potpuno napregnuto fpb = 0,95 fpu, a tako će sva
užad ispod te razine. Ako je εg < 0.005 + 0.95 fpu / Es tada je (slika 6.13):

102
 0.19 f pu Es Eg − 0.144 f pu2
fpb = 0.76 fpu + (6.36)
0.19 f pu + 0.005 Es

Slika 6.13 Odnos naprezanje – relativna deformacija za prednapeto uže (iz BS8110) [12]

Poznavajući vrijednost fpb ravnoteža sila daje:

Fc = 0,45 fcu b 0,9 X u betonu (6.37)

Fs = Σ fpb Aps u svakom redu užadi ispod vrha pojasnice (6.38)

Iz prethodnog izraza se dobiva X i uvrštava u izraz 6.35 radi iteracije. Analiza je duga i uključuje
proračun fpb za svaku razinu. Približna metoda je da se uzme prosječna deformacija koja postoji u
središtu užadi u vlačnoj zoni, tj. g = dT gdje je dT efektivna visina do te užadi. Izrazi 6.35. – 6.38. i
dalje vrijede. Granični moment otpora Mur je dan kao:

Mur = Σ fpb Aps ( dT – 0,45 X ) (6.39)

Kod obrnutih-T greda tlačna zona obuhvaća nadvišenje širine bw i visine hs, plus dio pojasnice
širine b. Izrazi 6.37 i 6.39 se mijenjaju u:

Fc = 0,45 fcu bw hs + 0,45 fcu b (0,9 X - hs ) (6.37a)

103
 Mur = Σ fpb Aps ( dT – dn ) (6.39a)

gdje je dn središte tlačne zone obrnutog-T oblika.

6.4.3 Posmik u prednapetim gredama

Proračun prednapetih greda za granično stanje posmika slijedi postupke dane za prednapete stropne
elemente u kojima su izračunate posmične otpornosti za neraspucani Vco i savijanjem raspucani
presjek Vcr. U mnogim slučajevima, zbog visokog stupnja prednapinjanja u gredama i velikih
raspona koje prekrivaju, dimenzionirana armatura za posmik je obično mala i nominalna ploština
zadovoljava. Međutim, posmična armatura, u obliku kosih šipki ili veza, potrebna je na krajevima
grede u blizini spojeva, te iako proračunom nije potrebna, posmična armatura se dodaje na znatno
većim razmacima.

Slika 6.14 Posmična armatura sukladno raspodijeli posmičnog naprezanja

Kod obrnute T-grede prilikom proračuna Vco, posmik bi trebalo razmotriti i na središnoj osi i na
sjecištu pojasnice i nadvišenja. Ne može se unaprijed reći koji je od dva položaja kritičniji jer
otpornost na posmik ovisi o geometriji i prednapinjanju. Kod pravokutnih greda razmatra se samo
posmik na osi središta i uzima se da iznosi 0.67 bv h.
Raspon posmika (Mu / Vu) je za većinu greda kod predgotovljenih konstrukcija L / 4. Stoga,
posmična sila na mjestu fleksijske dekompresije rijetko premašuje 0.5 Vcr, za koju nije potrebna
armatura za savijanje. Kao i kod prednapetih pločastih elemenata minimalna vrijednost za Vcr
računa se uz pretpostavku da je u kritičnom presjeku Mu = Mur i Vu = Vcr.

104
6.5 Dimenzioniranje prednapetih spregnutih greda

Kompozitno djelovanje u prednapetim gredama postignuto je na potpuno isti način opisanom u

poglavlju 6.3. Međutim, postoji mogućnost za velikim povećanjem fleksijskog kapaciteta
prednapetih spregnutih greda u odnosu na spregnute armiranobetonske grede i spregnute ploče zbog
znatno povećanog modula presjeka na vrhu grede. To je zato jer je neutralna os u spregnutom
presjeku blizu vrha grede. Dimenzioniranje na posmik se ne provodi koristeći svojstva spregnutog
presjeka, iako se za h može uzeti totalna visina konstrukcije. Progibi su znatno smanjeni kod
spregnutih greda zbog velikih vrijednosti I u spregnutom presjeku. Kompozitno djelovanje se ne
uzima u obzir kada se rabe dvostruke-T stropne ploče. Spoj predgotovljenog i na licu mjesta
izvedenog presjeka mora biti armiran, čak i ako se rabi samo nominalni čelik ploštine 0.15 %
ploštine spojnice. Ako je spojnica horizontalna, petlje ili sidra se predvide kao što se vidi na slici
6.8.

Slika 6.15 Postupci postavljanja posmične armature spoja i čelika zatege u nadvišenjima

Ako je spoj vertikalan kao kod obrnutih T-greda (slika 6.15) šipke ubetonirane u gredu se ugrađuju
(ručno na gradilištu) u otvorene šupljine šupljih pločastih elemenata, slika 6.15a-b, ili u gornji sloj
preko stropa od montažnih ploča, slika 6.15c. Nije zadovoljavajuće da se rade petlje na vrhu
obrnutih T greda kao što se vidi na slici 6.15d, jer nije moguće postići potrebnu tlačnu silu u tako
maloj količini betona na licu mjesta u tom području.

6.5.1 Dimenzioniranje na savijanje

Kao i kod proračuna kompozitnih ploča, granična naprezanja se provjeravaju na dvije razine
opterećenja (ili tri ako se doda dobetonirani sloj povrh ploče) i superponira elastično. Ako se rabi
dobetonirani sloj slučajevi opterećenja su sljedeći:
105
1. faza: vlastita težina grede i suhe stropne ploče – karateristike presjeka predgotovljena greda
2. faza: kao faza 1. plus vlastita težina dobetoniranog sloja povrh – kao faza 1 plus ''in situ'' beton
blizu grede
3. faza: superponirano – kao faza 2 plus dobetonirani sloj povrh

Osnovni dijelovi postupka proračuna dani su na slici 6.15.

Slika 6.16 Faze u karakteristikama poprečnog presjeka kompozitne grede sa dobetoniranim slojem

Naprezanja iz faze 1 postoje samo u predgotovljenoj gredi (slika 6.16a). To je rezultat

prednaprezanja i relaksacije (ako je greda prednapeta), vlastite težine grede, predgotovljenih
stropnih elemenata i vlažnog betona. Naprezanja iz faze 2 postoje u predgotovljenoj gredi i ''in situ''
betonu ispune (slika 6.16b), a uzrok im je vlastita težina dobetoniranog sloja povrh (slika 6.16c).
Naprezanja iz faze 3 u spregnutoj gredi, slika 6.16d su dodatak gornjima, i rezultat su
superponiranja, uporabnih i parcijalnih opterećenja, diferencijalnog skupljanja i ukupne relaksacije
od puzanja nakon očvršćivanja in-situ betona.

Tada vrijedi:

M1 M 2 M 3
fb = fbc - − − > -0.45 f ck (6.40)
Z b1 Z b2 Z b3

106
gdje su M3 i Zb3 momenti presjeka za fazu 3.
Granični moment se računa tako da se, ako se dodaje dobetonirani dio povrh, momenti otpora u fazi
2 i 3 se zbrajaju. Tada je:

Mu2,3 = fpb Aps2,3 (d + ht + hs – dn2,3) (6.41)

gdje je Mu2,3 sumarni moment za faze 2 i 3, a ht i hs su minimalne debljine dobetoniranog dijela

povrh i ploče.
Širina grede može biti izvedena koliko god je potrebno, u nekim slučajevima 1200 mm, kao što je
prikazano na slici 6.16. Rebrasti nosač se ponaša kao rešetka koja nosi vlastitu težinu grede i
stropne ploče dok se ne ugradi beton na licu mjesta iznad vrha grede za formiranje spregnutog
presjeka. Da bi se još povećao momentni kapacitet grede i smanjio moment progibanja u sredini
raspona, armatura za kontinuitet se postavlja na vrh rebrastog nosača, i prolazi preko stupa,
stvarajući tako moment otpornosti jednak momentu progibanja. U takvim slučajevima stupovi
obično nisu kontinuirani na razini stropa što ostavlja prostor za armaturu za kontinuitet.

Slika 6.17 Predgotovljeni betonski element s rebrastim nosačem koji će ostvariti kompozitno
djelovanje sa stropnom pločom

6.6 Podupiranje

Osnovni koncept podupiranja spregnutih presjeka prije dodavanja betona na licu mjesta jednak je
kao kod stropnih konstrukcija. Potreba za konstruktivnim ojačanjima znatno je veća kod
prednapetih greda nego kod stropnih konstrukcija zbog toga jer su naprezanja od vlastite težine
stropne ploče, ''in situ'' ispune i gornjeg dobetoniranog sloja su reducirana upotrebom 2 ili 3
potpornja. Potpornji se dodaju nakon što je greda pozicionirana, te su naprezanja od vlastite težine
grede izračunata za nepoduprti raspon.
Korisno je podupirati grede raspona većeg od 6-10 m sa 2 ili 3 potpornja, posebno ako je
primijenjen dobetonirani sloj povrh te omjer geometrijskih svojstava spregnutog presjeka i
osnovnog presjeka premašuje oko 1.50. Podupiranje produžuje vrijeme izgradnje grede za 15-25 %,
tako da se mora razmotriti ušteda u materijalu i gubitak na vremenu. Točnu informaciju o tome
može dati jedino proizvođač predgotovljenih dijelova.
Ako je w0 = vlastita težina grede, w1 = vlastita težina predgotovljenih elemenata stropne ploče,
vlažnog betona ispune i (ako postoji) dobetoniranog sloja povrh, te w2 = korisna opterećenja (sva
opterećenja grede u kN/m), tada su momenti u uporabi:

M0 = + 0.125 w0 L2

107
 M1 = - 0.03125 w1 L2

M2 = + 0.156 w1 L2 + 0.125 w2 L2

Podaci potrebni za prednapinjanje:

( M S0 + M s1 ) M s2
fbc = + − 0.45 f cu (6.42)
Z b1 Z b2

( M s0 + M s1 ) M s2
ftc = 0.33 fcu - + (6.43)
Z t1 Z t2

6.7 Posmik horizontalnih spojnica

Integritet spregnutih konstrukcija ovisi o kontinuitetu između predgotovljenom i in-situ izvedenom

betonu. Iako su opterećenja stropova u zgradama većinom statična, može se dogoditi da su
opterećenja promjenjiva po svojoj prirodi, što rezultira nestalnošću posmičnog naprezanja. Iz tog
razloga spregnute grede projektirane su sa spojnim posmičnim vezama ili drugim sličnim
mehaničkim učvršćivačima. Minimalna ploština veza je 0.15 % od spojne ploštine.

6.8 Primjeri predgotovljenih greda

Prednapete grede I poprečnog presjeka

 Najčešće se koriste pri izvedbi industrijskih objekata gdje su projektirani veliki rasponi.
 Koriste se kao glavni nosači međukatnih i krovnih konstrukcija, kao nosači kranskih staza,
te kao vezne i fasadne grede.
 Uobičajeni rasponi su im od 10 do 35 metara.
 Dimenzije nosača ovise o opterećenju i rasponu.
 Nosači se na ležaju oslanjaju punom širinom na donji pojas, a mogu se oslanjati i preko
zasječene konzole.
 Veza nosača sa podnožjem je u pravilu sa omčama koje izlaze iz nosača i obavijaju trn koji
je ugrađen u potkonstrukciju.

Slika 6.18 Predgotovljene prednapete grede I poprečnog presjeka

108
T nosači
 Koriste se kao glavni nosači međukatnih i krovnih konstrukcija, kao nosači kranskih staza,
te kao vezne i fasadne grede.
 Dimenzije nosača ovise o opterećenju i rasponu.

Slika 6.19 Predgotovljene prednapete grede T poprečnog presjeka

Armiranobetonske predgotovljene U grede

 Najčešće se koriste za kompozitne stropne konstrukcije tako da se u predgotovljene U grede
ugrađuje beton na licu mjesta.
 Često se koriste u kombinaciji sa stropnim pločama kao oplata za stropnu konstrukciju

Sekundarne grede (elementi sekundarne konstrukcije)

 Polažu se na krovni nosač, a služe za polaganje i učvršćivanje pokrova, te prenošenje
krovnog opterećenja.

Slika 6.20 Sekundarne grede oslonjene na krovne nosače

109
7 STUPOVI I POSMIČNI ZIDOVI

7.1 Predgotovljeni armiranobetonski stupovi

Stupovi su predgotovljeni armiranobetonski montažni elementi najčešće pravokutnog poprečnog

presjeka, po čijoj dužoj strani leži i ravnina djelovanja momenata savijanja, sa ili bez konzola, na
koje nasjedaju krovni nosači, vjenčane grede, grede kranskih staza ili katne grede. Oni su glavni
nosivi elementi koji prenose vertikalno opterećenje u okvirima skeletnih sustava gradnje. Stupovi
također mogu prenositi horizontalno opterećenje sa okvira opterećenih na savijanje na temelje. U
tome slučaju se njihova visina ograničava do tri kata.

Slika 7.1 Tipovi montažnih stupova

Slika 7.2 Montažni stupovi sa konzolama na koje nasjedaju grede kranskih staza

Stupovi se izvode s pravokutnim ili kružnim istakama različitih dimenzija. Da bi se spoj grede na
stup pravilno izveo koriste se istake minimalnih dimenzija 250-300 mm, čime se ograničavaju i
dimenzije stupa. Vrh stupa se oblikuje na različite načine, što ovisi o vrsti spoja. Vrh može biti
ravan ili sa ležajnom konzolom ili sa viljuškastim ležajem (slika 7.3).

110
 (a) (b)

Slika 7.3 Vrh stupa: (a) sa viljuškastim ležajem, (b) sa ležajnom konzolom

Duljine stupova ovise o vrsti objekta, načinu proizvodnje, transporta i montaže. Za jednoetažne
skeletne objekte duljine stupova su obično do 12 m. Najveća duljina stupa iznosi u pravilu od 12 m
do 18 m, ali iznimno može biti i veća. U Americi se rade predgotovljeni prednapeti stupovi duljine i
do 30 m. Takve vitke stupove treba prednapeti silom do 3,0 N/mm2 da bi se spriječile savojne
pukotine.

Slika 7.4 Proizvodnja armiranobetonskih predgotovljenih stupova

Većina stupova se izrađuje horizontalno (slika 7.4). U praksi se stupovi duljine do 3 m mogu
izrađivati vertikalno. Betoniranje se vrši u čeličnim kalupima s dimenzijskim odstupanjima ± 3 mm,
a za manje serije se koriste drveni kalupi. Minimalne dimenzije poprečnog presjeka stupova su
često određene veličinom spoja greda – stup, tipičnih dimenzija od 250 do 300 mm. Maksimalni
poprečni presjek stupova teoretski iznosi 600 mm × 1200 mm. Najveći omjer duljine (visine) stupa
i veće dimenzije poprečnog presjeka je 50:1, ali se preporuča 40:1.
Da bi izrada predgotovljenih elemenata bila opravdana koristi se omjer površina A s <0,1A c . Promjer
šipki armature iznosi minimalno 12 mm, čak i ako statički proračun daje manju površinu.
Maksimalni promjer šipke iznosi 40 mm, ali se šipke smiju grupirati samo po dvije. Promjer vilica
(spona) obično iznosi ¼ površine glavne armature. Stavlja se na razmaku ne većem od 12φ glavne
armature ili s =b<15,0 cm. Progušćenje vilica se radi na krajevima stupa (pri dnu i vrhu stupa), u
blizini spojeva i oko točaka dizanja.
Karakteristična čvrstoća betona za izradu stupa obično iznosi 50 N/mm2, ali se zbog potrebe za
ranom čvrstoćom (brzog očvršćavanja) radi dizanja u tvornici kreće u granicama od 60-70 N/mm2.

111
7.2 Proračun predgotovljenih stupova

Dimenzioniranje se radi kao i kod monolitnih stupova, za razliku što se proračun radi za svaku fazu
eksploatacije. To su proizvodnja, transport i montaža. Krajnji oblik stupa ovisi o vrsti funkcije stupa
i vrsti veze između stupa i grede (slika 7.5).

Slika 7.5 Filozofija proračuna stupa za betonirane na licu mjesta, predgotovljene skeletne i
predgotovljene portalne okvire

Statički proračun provodi se u 3 faze:

1. Faza odizanja iz kalupa i transporta (za svaku fazu promjene opterećenja i odizanja)
2. Faza montaže i privremene stabilizacije (osigurati sigurnost radnika i mehanizacije do punog
postizanja nosivosti spojeva)
3. Faza korištenja (osigurati uporabivost za projektirani vijek trajanja građevine)

7.2.1 Statički proračun u fazi proizvodnje

Da bi se održao 24-satni radni ciklus, stupovi se vade iz kalupa nakon 15 do 18 sati.

Nakon toga se elementi stavljaju u komoru za zaparivanje radi što bržeg dozrijevanja betona. Radi
se kontrola kvalitete te se stupovi odižu i odlažu.
Odizanje može biti u dvije ili četri točke. Ako se radi odizanje u dvije točke, onda se one moraju
nalaziti na udaljenosti 0.25·L do 0,167·L od ruba stupa. Optimalno bi bilo po proračunu 0,208·L.
Odizanje u četri točke se radi prema slici 7.6.
Momenti savijanja i poprečne sile se proračunavaju za slučaj odizanja uz pretpostavke:
1. Opterećenje je vlastita težina kojem se dodaje 25% zbog efekta odizanja iz kalupa i eventualnog
udarnog opterećenja
2. Koeficijent sigurnosti y s = 1,4 (y s =5 za izvlačenje kuke iz elementa)
3. Karakteristična tlačna čvrstoća betona prilikom odizanja iznosi 20 N/mm2

Na osnovu dobivenih rezultata računaju se ojačanja stupa na mjestu točaka odizanja.

112
 Slika 7.6 Odizanje armiranobetonskih predgotovljenih stupova u fazi proizvodnje: (a) oslanjanje
na 2 točke, (b) oslanjanje na 4 točke

7.2.2 Statički proračun u fazi montaže

Odizanje se vrši dizalicom iz transportnog sredstva najčešće u jednoj točci na udaljenosti 0,3·L od
kraja stupa, kao što je prikazano na slici 7.7. Granični moment savijanja tada iznosi
M = 0,113·w·L2 (γ f =1.4 i 25% uključeno tolerancije na udar) i maksimalna kritična posmična sila je
V=0,74·w·L2.

Slika 7.7 Odizanje armiranobetonskih predgotovljenih stupova u fazi montaže

Ako je stup visok i vitak onda se odizanje vrši u dvije točke na 0,16·L i 0,60·L od kraja stupa, te
maksimalni granični moment savijanja iznosi M = 0,023·w·L2.

113
Centar težine neprizmatičnih stupova (s krakovima) ne poklapa se s hvatištem sile odizanja te
prilikom odizanja i montaže može doći do okretanja i vibracije stupa kad se odigne od zemlje, pa se
postavljaju čelični podupirači kao privremene stabilizacije s obje strane stupa. Postavljaju se pod
kutem od 60 stupnjeva na udaljenosti od 50 cm ispod grede prvog kata.

Privremeni uvjeti stabilnosti stupa osiguravaju se na sljedeći način:

1. stupovi su sigurno fiksirani s odgovarajućim podupiračima koji se nalaze na ispravnoj visini i
pod pravilnim kutem;
2. pri učvršćavanju greda na stupove postiže se uravnoteženo opterećenje;
3. konstrukcijski okvir je povezan kako se pojedina naknadna etaža montira; i
4. predviđene su mjere opreza prilikom stabilizacije vrlo visokih stupova u (prognoziranom)
olujnom vremenu, npr. dodatna užad za sidrenje na 8-10 m iznad razine poda etaže
Proračun djelovanja sila vjetra na okvirne konstrukcije je kompleksna znanost. Ipak, linearni
pritisak vjetra koji djeluje na odvojene jedno-dimenzionalne elemente je procijenjen kao
ekvivalentan trostrukom prosječnom pritisku vjetra (q) koji djeluje na neprobojnu zgradu.
Djelovanje vjetra na okvirnu konstrukciju može u razini greda na svakom katu (u području A po
stupu) uzrokovati koncentriranu horizontalnu silu H=0,05·q·A, te uzrokovati horizontalni pomak po
katu iznosa δ=H/500, gdje je H visina stupa na točki mjerenja od vrha temelja.

7.2.3 Proračun stupova prema graničnom stanju nosivosti

Predgotovljeni stupovi su izloženi normalnim silama, momentima savijanja (jednoosnim i /ili

dvoosnim) i posmiku. U zglobnim konstrukcijama momenti savijanja zbog ekscentričnog
opterećenja nastaju od greda i reakcija (slika 7.8). Ne postoje takozvani 'okvirni' momenti u
konstukcijama sa zglobovima. Ekscentricitet e ovisi o tipu veze, sedlo ili bok. Udaljenost x od lica
stupa da centra reakcije na kraju grede trebala bi uzeti u obzir dopušteno odstupanje Δ za greške pri
izradi i gradnji. Preporuča se 15 mm, iako će većina montažera reći da je ovo preveliko odstupanje.
h
Maksimalni ekscentricitet iznosi: e = + x + ∆ .
2
Moment savijanja koji djeluje u razini greda, nazvan 'čvorni' moment (mjesto veze = čvor) je
M = Ve, gdje je V reakcija na kraju grede. Međutim, kombinacije opterećenja kada se dvije ili više
greda sastaju na stupu treba uzeti u obzir kod određivanja maksimalnog čvornog momenta. Na
unutarnjim stupovima koji nose (gotovo) simetrično raspoređene grede moment se dobije
zbrajanjem momenata na svakoj strani stupa. Opterećenje se uzima na način da minimalna i
maksimalna reakcija grede na obje strane stupa iznose:

V max = 1.4 × stalno opterećenje + 1.6 x pokretno opterećenje (7.1)

V min = 1.0 × stalno opterećenje

Konačni moment prevrtanja (engl. net overturning moment) se dobije iz najgoreg mogućeg
scenarija kad je odstupanje pri izvedbi (odmak) konstrukcije Δ dodan ekscentricitetu većeg
opterećenja i oduzet od ekscentriciteta manjeg opterećenja. Stoga, ako je udaljenost od težišta stupa
do centra gredne reakcije iznosi e, konačni moment u stupu je:

M net = M max - M min = V max (e + Δ) - V min (e - Δ) (7.2)

Neto ekscentricitet je dan kao:

M net
e net = (7.3)
Vmax + Vmin

114
 Slika 7.8 Moment savijanja u stupu zbog ekcentriciteta reakcija na krajevima greda

Proračun se može nastaviti na isti način kao za jednostranu gredu. Sličan pristup je usvojen za
trostruke i četverostruke gredne veze kada su u stupu prisutni dvoosni momenti savijanja.
Rezultirajući momenti savijanja su raspoređeni po stupu proporcionalno krutosti EI/h stupa između
susjednih katnih nivoa (Slika 7.9). Koeficijenti krutosti su 4EI/h kontinuirane stupove i 3EI/h za
stupove kod kojih je udaljeni kraj učvršćen. Katna visina je čvorna udaljenost, a ne svijetla visina
između greda l0.

Slika 7.9 Raspodjela čvornih momenata grede od djelovanja vjetra na stupove okvirne
konstrukcije

U nekim predgotovljenim konstrukcijama postoje samo grede (osim na zabatima ili u blizini liftova
ili stubišta) u jednom od dva ortogonalna smjera. U ovom slučaju, svijetla visina l0 se uzima kao
centar debljine ploče prvog kata temeljenoj na tlu do visine prvog kata. Naknadni gornji katni

115
stupovi su konstruirani upotrebljavajući isti faktor efektivne dužine izvijanja kao prije zato što je
stup konstruktivno kontinuiran u ovim tipovima konstrukcija. Momenti savijanja zbog
ekscentričnog opterećenja, horizontalnih sila i progiba drugog reda se kombiniraju da daju
najnepovoljnije proračunsko stanje. Momenti savijanja izazvani progibom Madd se raspodjeljuju
kroz konstrukciju proporcionalno krutosti svih stupova.

7.2.4 Proračun stupova u predgotovljenim konstrukcijama prema BS8110

Horizontalno pridržani stupovi: efektivna visina le za stupove u okvirnim konstrukcijama uzima se

manja od:

le = l0[0.7 + 0.05(αc1 + αc2)] < l0 (7.4)

le = l0(0.85 + 0.05αc,min9 < l0 (7.5)

Slika 7.10 Raspodjela momenata savijanja u stupovima: rubni stup

Horizontalno nepridržani stupovi: efektivna visina stupova u okvirnim konstrukcijama uzima se kao
manja vrijednost od:

le = l0[1.0 + 0.15(αc1 + αc2)] (7.6)

le = l0(2.0 + 0.3 αc.min) (7.7)

gdje su αc1 i αc2 koeficijenti odnosa krutosti stupa prema iznosu krutosti grede na nižem i višem
kraju stupa. αc,min je manji od αc1 i αc2. l0 je svijetla visina između upetih krajeva. Krutost pojedinog
elementa je jednaka I/lo, gdje je I moment inercije za razmatrani neraspucani presjek. Kada je
116
pedgotovljena greda slobodno oslonjena na stup αc = 10. Kada je stup proračunan da preuzima samo
nazivni moment pri temelju αc = 10. Kada je veza između stupa i temelja projektirana da preuzme
momente savijanja αc = 1.

Slika 7.11 Raspodjela momenata savijanja u stupovima: unutarnji stup

Potrebno je uzeti u obzir dodatni moment Madd koji nastaje u vitkim stupovima zbog njihovog
deformiranja, a dan je kao:

2
 l  Kh
au =  e  (7.8)
 b  2000

gdje je h = ukupna debljina stupa u razmatranoj ravnini, i b = manja dimenzija stupa, osim u slučaju
savijanja oko glavne osi, na primjer, kada je okvir pridržan oko manje dimenzije stupa, b se može
uzeti kao h. K = redukcijski faktor za korekciju otklona (progiba) kojim se uzima u obzir utjecaj
aksijalnog opterećenja a dan je kao:

N uz − N
K= (7.9)
N uz − 0.25 f cu bd
gdje je

Nuz = 0.45fcubh + 0.95fyAsc (7.10)

Tada
Madd = Nau (7.11)

117
Ako je vrijednost au različita za stupove na bilo kojoj etaži ili katu, progib se može uzeti kao
prosječan za svih n stupova na toj razini, tj.

Σa u
a u ,ave = (7.12)
n

Propisi dozvoljavaju da se bilo koja vrijednost od au > 2au,ave može zanemariti u izrazu 7.12.
Postupak proračuna je zbog toga iterativan s obzirom da je potrebno predznanje o Asc i K pri
određivanju Madd.
Treba primijeniti neke dodatne uvjete. Za savijanje oko glavne osi ako je zadovoljen bilo koji od
sljedećih uvjeta, h/b > 3 i le/h >20, stup bi se trebao proračunati kao za dvoaksijalno savijanje sa
početnim momentom okvira nula. To znači da dodatni moment My oko glavne osi mora biti uzet u
obzir. Proračunski Mx je povećan na:

h'
M 'x = M x + β My (7.13)
b'

gdje je koeficijent β dan u propisima (iz BS8110, tablica 3.24) [12].

7.2.5 Stupovi u pridržanim konstrukcijama

Pridržani stupovi u tzv. ''non-sway'' okvirima moraju biti provjereni na vitkost; faktor efektivne
duljine od 1.0 se koristi u svim gornjim katovima, a 0.9 između fiksnih temelja i prvog kata. Bazna
ploča i temelji sa utorima mogu se pretpostaviti kao potpuno upeti, ali koeficijent krutosti αc=1.0
znači da oni nisu potpuno upeti u interpretaciji propisa.
Stupovi su klasificirani kao vitki ako je le/h>15. Pridržani vitki stupovi se analiziraju na uobičajen
način uzimajući u obzir početni moment Me=Ve i dodatni moment kao što je dano iznad. Ako su M1
i M2 manji i veći početni momenti na krajevima stupa, maksimalni proračunski moment Mt je
najveći od sljedećih:
(a) M2
(b) 0.4M1+0.6M2+Madd ili 0.4M2+Madd (7.14)
(c) M1+0.5Madd
(d) 0.05 Nh

7.2.6 Stupovi u nepridržanim konstrukcijama

Stabilnost nepridržanih zglobnih konstrukcija je postignuta u cijelosti stupovima koji su projektirani

kao konzolni za punu visinu konstrukcije. Težište opterećenja je u težištu podnog sistema.
Raspodjela horizontalnog opterećenja između stupova je direktno proporcionalna momentu inercije
stupova u neraspucalom stanju.
Maksimalni moment prevrtanja u svakom stupu je ΣHi hi, gdje je Hi reakcija dijafragme poda na
svakom stupu, a hi je efektivna visina od točke 50 mm ispod vrha temelja do centra stropne
konstrukcije na nivou kata ''i'' (vidi sliku 7.12). Moment prevrtanja se dodaje okvirnim momentima
izračunatim pri proračunu stupa. U gredama nema distribucije momenata ako su spojevi zglobni, i
zato su stupovi proračunani koristeći faktor efektivne duljine od 2.3, sukladno jednadžbi 7.7.

118
 Slika 7.12 Momenti savijanja u nepridržanim konstrukcijama

Stupovi su klasificirani kao vitki ako je le/h>10. Nepridržani stupovi su analizirani na uobičajen
način uzimajući u obzir inicijalne momente Me=Ve i dodatne momente prikazane iznad. Ako su M1
i M2 veći i manji inicijalni krajnji momenti na krajevima stupa, i Madd1 i Madd2 su odgovarajući
dodatni momenti, tada se maksimalni proračunski moment Mt računa kao najveći od sljedećih:

(a) M1+Madd1
(b) M2+Madd2 (7.15)
(c) 0.05Nh

7.2.7 Stupovi u djelomično pridržanim konstrukcijama

Djelomično pridržana konstrukcija se koristi u situacijama gdje su stabilizacijski zidovi

arhitektonski nepoželjni, ili konstrukcijski nepotrebni, u određenom dijelu konstrukcije.
Konstrukcija je projektirana kao potpuno pridržana do određene razine i djelomično pridržana
iznad. To ne mora uvijek bit isti nivo kroz cijeli objekt i može biti različit u različitim smjerovima
stabilnosti. Stupovi su konzolni iznad te razine kao u nepridržanoj konstrukciji, ali zato što nisu
upeti u kruti temelj, njihovo ponašanje je drugačije nego kod običnih konzolnih stupova.
Stupovi u nepridržanim dijelovima konstrukcije su projektirani kao konzole sa odnosom efektivne
duljine od 2.3, sukladno jednadžbi 7.7. To je konzervativna vrijednost zato što neki stupovi blizu
stabilizirajućih zidova mogu imati faktor efektivne duljine od 2.0. To je zato što se njihova veza sa
pridržanom konstrukcijom može smatrati kao potpuno upeta. Srednja vrijednost au prema jednadžbi
6.18 će se koristiti u izračunavanju Madd. Maksimalni proračunski moment Mt se proračuna u skladu
s gornjim setom jednadžbi 7.14(a-d) ili 7.15(a-c).

7.3 Predgotovljeni betonski posmični zidovi

Kada visina zglobne okvirne konstrukcije dosegne određene granice, obično oko tri kata, više nije
moguće prenositi vertikalna i horizontalna opterećenja do temelja samo sa stupovima. To je zbog
zajedničkog djelovanja progiba drugog reda dodanih okvirnim momentima od vjetra i spojnog
ekscentriciteta. Momenti savijanja od tih djelovanja u nepridržanom okviru su vrlo veliki, što
dovodi do neekonomičnog projekta – stupovi nose tlačno opterećenje, a ne momente savijanja.
Da bi se uklonili momenti prevrtanja u stupovima, koriste se dijagonalni spregovi. Horizontalne sile
se prenose kroz konstrukciju kao na slici 7.13, i umjesto savijanja stupova, otpor im pruža osna
dijagonalna sila u spregu. Spreg može biti konstruiran na više načina:

119
 - predgotovljeni betonski zidovi ispune (slika 7.14)
- predgotovljeni betonski ošupljeni konzolni zidovi (slika 7.15)
- zidovi ispune od opeke (slika 7.16)
- čelični ili predgotovljeni betonski dijagonalni spregovi (slika 7.17)
- predgotovljene betonske konzolne jezgre (slika 7.18)

Slika 7.13 Prijenos horizontalnih sila pridržanim konstrukcijama

Slika 7.14 Predgotovljeni betonski zidovi Slika 7.15 Predgotovljeni betonski ošupljeni
ispune konzolni zidovi

120
 Slika 7.16 Posmični zidovi ispune od opeke Slika 7.17 Betonski dijagonalni štapovi sprega

Slika 7.18 Predgotovljeni betonski elementi jezgre visine kata

Projektantske pretpostavke su da će se ispuna uvijek opirati dijagonalnim silama u tlaku prije nego
u vlaku, iznimka ovog pravila su čelični dijagonalni spregovi gdje je učinkovita vlačna dijagonala.
Kod povratnih i cikličkih opterećenja kao što je djelovanje vjetra, dijagonalni tlačni štap mijenja
smjer, i tako su različiti dijelovi sprega izloženi izmjenjujućem tlaku i vlaku s promjenom smjera
djelovanja vjetra.
S obzirom na to da je čvrstoća sprega vrlo velika u usporedbi sa kapacitetom savijanja stupova, nije
potrebno postaviti spregove svugdje u konstrukciji. Spregovi se postavljaju strateški radi postizanja
njihovog maksimalnog efekta, npr. na krajevima konstrukcije ili u području središnje jezgre, kao što

121
je prikazano na slici 7.19. Simetrični raster reducira torzijski utjecaj te stoga reducira posmično
naprezanje u katnoj dijafragmi što je objašnjeno u sljedećem poglavlju. Okvir između spregova
može biti projektiran kao zglobna stup-greda-ploča konstrukcija sa stupovima projektiranim kao
'pridržanima'. Katna ploča mora biti sposobna da prenese horizontalne sile, veće od opterećenja
vjetrom ili 1.5% Gk, na elemente sprega preko tzv. djelovanja dijafragme, jer u suprotnom će
stupovi između spregova postati nepridržani. To djelovanje mora se ostvariti u svim smjerovima
iako se u praksi projektira samo u dva smjera x i y.

Slika 7.19 Mogući položaji ukruta u spregnutim konstrukcijama

122
7.4 Raspodjela horizontalnog opterećenja

Veličina horizontalnog opterećenja kojeg preuzima ukruta definirana je njezinim položajem i

krutošću. Krutost pojedinog elementa ukrute je proporcionalna umnošku modula elastičnosti E i
momenta tromosti presjeka Iu u neraspucanom stanju za granično stanje uporabljivosti.
Pretpostavljeno je da je stropna ploča kruta dijafragma i da su relativni progibi pojedinih elemenata
ukrute proporcionalni udaljenosti ''a'' od centra krutosti do ukrute. U sljedećoj analizi,
pretpostavljeno je da su zidovi međusobno paralelni i da su paralelni sa smjerom djelovanja
opterećenja.
Ako postoje samo dva ukrućujuća elementa kako je prikazano na slici 7.20a onda je rješenje statički
određeno, ne uzimajući u obzir oblik građevine, pozicije x1 i x2 te krutosti I1 i I2 ukrute.
Konstrukcija može biti analizirana kao greda kao što je prikazano na slici 7.20b. Izborom ishodišta
O, i određivanjem momenata, H1 i H2 mogu se izračunati preko:

(7.16)

gdje je q linijsko opterećenje od vjetra ili 1.5% Gk. Tako se H1 i H2 mogu odrediti neovisno o
krutosti ukrute.

Slika 7.20 Analiza ukrućujućeg sustava od dva ukrućujuća zida

Ako ima više od dva ukrućujuća elementa sustav je statički neodređen i ravnoteža sila i momenata
te kompatibilnost progiba moraju se uzeti u obzir. Prvi korak je da se odredi 'centar posmika'
ukrućujućeg sistema. To je položaj u centru krutosti, a računa se od ishodišta prema formuli:

(7.17)

gdje je I=tL3/12, a t debljina ukrute, a L duljina.

Ako se centar tlaka podudara sa centrom posmika, tj. X =L/2 na slici 7.21a, konstrukcija će biti
izložena samo otklonima u ravnini, nazvani 'translacija' u y smjeru. Reakcija koju preuzima pojedini
ukrućujući element Hn je proporcionalna krutosti same ukrute, a računa se:

123
 (7.18)

gdje je H ukupna primijenjena sila qL.

Ako se centar tlaka ne podudara sa centrom posmika, kao na slici 7.21b, konstrukcija će biti
izložena rotacijama i translaciji. Centar rotacije leži u centru posmika, kada je pomak zbog rotacije
jednak nuli. Ekscentricitet od primjenjenog opterećenja dan je izrazom:

(7.19)

Slika 7.21 Analiza ukrućujućeg sustava od više od dva ukrućujuća zida: (a) definicije

Slika 7.21 Analiza ukrućujućeg sustava od više od dva ukrućujuća zida: (b) otkloni stropa uslijed
rotacije

124
Reakciju koju preuzima pojedini zid Hi je suma dva dijela- translacije i rotacije, dano u izrazu:

(7.20)

gdje je:
Hn = reakcija ukrute n
H = ukupno primjenjeno opterećenje
EnIn i EiIi = krutost ukrute n i svih ukruta
an i ai = udaljenost od centra krutosti do ukrute n i svih ukruta.

Znak ± u izrazu 7.20 znači da se komponenta reakcije zbog rotacija dodaje ako se ukruta nalazi na
suprotnoj strani od centra posmika nego centar opterećenja, tj. xi< X (ukruta 1 na slici 7.21b).
Reakcija zbog e se odbija ako se ukruta nalazi na istoj strani od centra posmika kao i opterećenje
(ukrute 2 i 3 na slici 7.21b). Naravno, ako je e=0 izraz 7.20 prelazi natrag u izraz 7.18.

Ako je zid sastavljen od poprečnih zidova, formirajući I, T, U ili L oblike, I oblik sastavljenih
elemenata se koristi umjesto gornjih osiguravajući vertikalni spoj u sjecištu krakova oblika
sposobnih odupiranju vertikalnoj posmičnoj sili. Ako su zidovi diskretne komponente odvojene
stupovima, nema interakcije između krakova.

U slučaju kada je 1.5% Gk veći od granične sile vjetra, e se uzima kao udaljenost od centra krutosti
do centra masa od vlastite težine. To se može aproksimirati zbrajanjem centara masa ukruta
(vanjske i unutrašnje) i stropnih ploča svakog kata.
Učinci torzije u nesimetričnim sustavima mogu se izbalansirati postavljanjem ukruta pod pravim
kutom (ili približno pravom kutu) na smjer djelovanja opterećenja, kako je prikazano na slici 7.22.
Ta situacija se može pojaviti kada je na primjer, prednje ili bočno pročelje zgrade kompletno
otvoreno ili ostakljeno. Najmanje su tri ukrute potrebne, s najmanje dvije od njih, često nazivane
''uravnotežujući zidovi'' pod pravim kutovima na smjer djelovanja opterećenja. Osiguravajući
postojanje posmičnog kontinuiteta između ukruta, bilo koja statička metoda može se koristiti za
određivanje centra posmika sustava i reakcija uravnotežujućih zidova. Ako ukrute nisu spojene
međusobno, centar posmika se uzima u centru glavne ukrute, paralelne sa smjerom djelovanja
opterećenja. Ako je to udaljenost e od centra tlaka, prikazano na slici 7.22:

Slika 7.22 Analiza ukrućujućeg sistema od ukrućujućih zidova izvan ravnine

(7.21)

125
7.5 Posmični zidovi ispune

Ispunski posmični zidovi su armirani ravni paneli koji se postavljaju između stupova, a ponekad, ali
ne uvijek između greda, da se ispuni otvor u oplati. Ovi zidovi ostvaruju složeno djelovanje sa
konstrukcijom zglobno povezanih stup-greda glede čvrstoće i krutosti. To je prikazano
odgovarajućim odzivom na opterećenje na slici 7.23. S obzirom da je konstrukcija greda-stup
fleksibilna, a ispunski paneli vrlo kruti (veliki EI u ravnini) postoji paradoks u temeljnoj primjeni
konstrukcija sa ispunama. Teoretski, problem je sličan analiziranju krutih greda na elastičnim
temeljima, pri čemu je otpornost na horizontalno opterećenje ovisna o veličini deformacije okvira, i
interakciji između zida i okvira. Ishodište naredne metode proračuna može se naći u [12].
Pri prvoj primjeni horizontalnog opterećenja može se u potpunosti ostvariti složeno djelovanje
između okvira i zida ako su oni spojeni zajedno (slika 7.23a). Međutim, u relativno ranoj fazi, razvit
će se pukotine na rubovima zida, osim u blizini dvaju uglova gdje će se paneli spregnuti u okvir te
će se ostvariti prijenos tlačnih sila u betonski zid (slika 7.23b). Zid će se ponašati kao tlačna
dijagonala unutar okvira čija efektivna širina ovisi o relativnoj krutosti λ dviju komponenti i o
omjeru visine h' i duljine L' panela. Slom nastaje zbog gubitka krutosti ispune kao posljedica ovih
dijagonalnih pukotina, ili zbog lokalnog drobljenja ili odlamanja u području koncentriranog
opterećenja (slika 7.23c).

Slika 7.23 Opterećenje naspram mehanizma savijanja (''sway'') u zidovima ispune

Prema slici 7.24, kontaktna dužina α između zida i stupa ovisi o njihovoj relativnoj krutosti i
geometriji zida, i dana prema izrazu:

(7.22)

u kojemu je λh bezdimenzionalni parametar koji izražava relativnu krutost okvira i ispune, gdje je :

(7.23)
gdje je:
Ei = modul elastičnosti ispune
Ec = modul elastičnosti okvira
t = debljina ispune
126
θ = nagib ispune = h'/L'
I = minimalni moment tromosti greda ili stupova
h' = visina ispune
L' = dužina ispune.
Zadana α i ostala svojstva materijala, otpornost svake vrste zidova ispune može se proračunati kao
u sljedećem odlomcima o predgotovljenim betonskim i na licu mjesta zidanim ispunama.

Slika 7.24 Kontaktne zone i naprezanja u zidovima ispune

7.5.1 Predgotovljeni betonski zidovi ispune

Predgotovljeni zidovi preferiraju se zbog industrijske proizvodnje zato što se projektiranje i

montaža odvija pod kontrolom proizvođača i projektanta. Koriste se za ojačanje konstrukcija visine
od 2 do 12-15 katova. Pri većoj visini, prijenos sile u stup postaje nekontrolirano velik, osim ako se
ne postavi velik broj ovakvih zidova u zgradi, što se u pravilu ne radi u trgovačkim centrima.
Betonski zidovi se smatraju kao ravninski zidovi, prema BS8110, Dio 1, Poglavlje 3.12.5 [12], jer
se postavlja minimalna armatura samo zbog transporta zidova. Beton je razreda C40/50. Zid je
ugrađen sa svih strana te je stoga ukrućen. Čvrstoća morta kojim se zapunjuju rupe između zida i
okvira, (prikazano na slici 7.25), treba biti jednake čvrstoće. Ako su uglovi zida privremeno
pričvršćeni steznim kutnicima ili pločicama, kontura oko ugla također treba biti pravilno ispunjena i
nabijena.
Ukupnoj horizontalnoj sili odupire se dijagonalni tlačni štap kroz zid ispune. Širina štapa se može
konzervativno uzeti kao 0.1 puta dijagonalne dužine zida =0.1ω'. Horizontalna komponenta ove sile
također se mora preuzeti posmikom uzduž horizontalnih sučelja. Mogu biti armirana ili nearmirana.
Sila se također mora prihvatiti vertikalnom reakcijom između zida i stupa. Ta tri kriterija treba uzeti
u obzir.
Beton je neobavijen u trećoj dimenziji tako da granično tlačno naprezanje iznosi 0.3fcu. Na slici
7.24, čvrstoća štapa Rv dana je izrazom:

(7.24a)

gdje je ex=0,05t
Horizontalna otpornost dana je izrazom:

127
 (7.25)

Slika 7.25 Suha reška između predgotovljenih betonskih zidova

Gdje je omjer vitkosti ispune ω'/t > 12, izraz 6.30a se modificira prema propisu BS8110, Dio 1,
Poglavlje 3.9.4.16 [12]. S obzirom na to da je zid zidan u kutovima, efektivna dužina zida uzima se
Le=0,75ω'. Dijagonalna otpornost Rv je promijenjena u:

(7.24b)

gdje je eadd=Le2/2500t, s ograničenjem omjera vitkosti 0,75ω'/t < 30.

Duljina kontakta u kutovima je α=π/2λ duž stupa. Stoga, ako granično horizontalno posmično
naprezanje između nearmiranih betonskih površina u tlaku iznosi 0,45 N/mm2, prema BS8110, Dio
1, Poglavlje 5.3.7 [12], dijagonalna otpornost Rv je ograničena sa sljedećim:

(7.26a)

Ako djelujuće opterećenje H > 0,45αtcosθ preostala vertikalna posmična sila (H-0,45αtcosθ)tanθ
se prenosi na jedan od dva mehanizma:

1. Ako se zid oslanja na gredu rezidualna sila može se prenijeti na priključak greda-stup. Ako
priključak ima posmični kapacitet Vbeam tada izraz 7.26a prelazi u :

(7.26b)

128
 2. Ako se zid oslanja na drugi zid, kao što je prikazano na slici 7.26, rezidualna sila mora se
prenijeti u stup na način da se premaši kapacitet određen iz izraza 7.26a. U tom slučaju
kratki zavareni spojevi su bili izvedeni u određenim intervalima duž dodirne plohe zid-stup.
Vrlo je vjerojatno da se otpornost određena izrazom 7.26a zanemari tako da se vertikalna
sila Rvsinθ preuzme zavarom.

Slika 7.26 Posmična armatura horizontalnog spoja i vertikalni zavareni spojevi u zidu ispune

Slika 7.27 prikazuje alternativnu metodu otpora na vertikalni posmik pomoću armaturnih petlji.
Procjep između zida i stupa je ograničen na oko 100 mm da se izbjegne veliko izbočavanje (engl.
shear lag) kroz procijep. Petlje armature površine Av koje vire iz zida i stupa su u osnovi u posmiku
prema:

(7.27)

Ako proizvođač predgotovljenih proizvoda nije pouzdan u osiguravanju petlji za blokiranje osigura
se među petlja kako je prikazano na slici 7.27. To ima neznatno oslabljeni efekt na čvor zbog
mogućnosti nastanka posmik-vlaka kroz čvor, ali longitudinalna (=vertikalna) šipka se predvidi (na
osnovi komponente naprezanja pod 45°) površine Al:

(7.28)

Horizontalna sila Rvcosθ suprotstavlja se naprezanju od 0,45 N/mm2 uzduž kontaktne duljine L'
grede, onda

(7.29)

129
Ako je H > 0,45L't preostali horizontalni posmik može se preuzeti dodatnom armaturom koja
prolazi kroz grede i injektiranom u rupe u zidu ili na drugi način pričvršćene na zidne panele tako
da je armatura za povezivanje Av, dana izrazom:

(7.30)

Duljina utiskivanja moždanika (engl. dowel) u gredi i zidu treba biti 8 promjera šipki, premda se
koristi u praksi minimalna dužina od 300 mm.
Naprezanje nalijeganja u uglovima zidova treba provjeriti prema Poglavlju 5.2.3.4 [12] gdje
fcu = najslabiji beton:

(7.31)

Konačno, horizontalna otpornost Hv=Rvcosθ.

Slika 7.27 Posmična otpornost vertikalnog spoja pomoću virećih petlji iz zida i stupa

7.5.2 Zidovi ispune od opeke

Ispunski zidovi od opeke su odlična alternativa za predgotovljene ispunske zidove i koriste se za

zgrade do pet katova visine. Ograničenja čvrstoće proizlaze iz prilično malog horizontalnog
posmičnog kapaciteta, dok je kapacitet dijagonalnog tlačnog štapa iznenađujuće velik. Osnovni
praktični nedostatak je brzina zidanja tih zidova da bi se pratila izgradnja predgotovljenog okvira, te
zajednički projekt i odgovornost graditelja pri predgotovljenoj i zidanoj izvedbi.
Kao kod betonskih zidova, ukupna horizontalna sila preuzima dijagonalni tlačni štap kroz ispunu.
Kriterij se zasniva na koeficijentu krutosti λ , kao prije. Metoda je jednaka kao za betonske ispunske

130
zidove osim faktora k, koji zamjenjuje konstantu 0,1 kod širine dijagonalnog štapa, i granična
čvrstoća (drobljenja) betona zamjenjuje se s fk čvrstoćom zida od opeke na tlak dobivene iz tablice
7.1. Daljnji kriterij je lokalna otpornost zida od opeke na rušenje (drobljenje) u kutovima. Faktori k
za ta dva moda sloma su dana grafom na slici 7.28.

Tablica 7.1 Karakteristična tlačna čvrstoća ziđa fk u N/mm2

Slika 7.28 Proračunski dijagram tlačne otpornosti za ispunski zid

Horizontalni posmični slom nastaje na mjestima pravaca morta, točno iznad kontaktne zone,visine
α. Horizontalna posmična granica uzima se sa dijagrama na slici 7.29 za µ=0,6 za pune opeke, zato
što se vertikalno posmično naprezanje događa u isto vrijeme kao i posmik. U tim proračunima
Youngov modul za ziđe je 450fk (N/mm2).

131
Tlačni limit dan je izrazom:

Rvc=(fk/γm)h't × vrijednost iz grafa na slici 7.28.

Posmična čvrstoća dana je izrazom:

Rvs=(fv/γmv)h't × vrijednost iz grafa na slici 7.29.

gdje fv=0,55 N/mm2 za mort oznake (i), 0,45 N/mm2 za mort oznake (ii), te 0,35 N/mm2 za oznake
(iii) i (iv). Opeke trebaju imati minimalnu tlačnu čvrstoću od 20 N/mm2, γm=3,5 i γmv=2,5.

Slika 7.29 Proračunski dijagram posmične otpornosti za ispunski zid

7.5.3 Konzolni zidovi

Konzolni zidovi se koriste za predgotovljene skeletne okvire do 15-20 katova. Oni su povezani
vertikalno uporabom na licu mjesta postavljene kontinuirane armature (slika 7.15) ili drugim
mehaničkim vezama kao što su zavarene ploče ili šipke. Zidovi djeluju samostalno i nema složenog
djelovanja sa stupovima. Nema greda između njih što dovodi do komplikacija u uskim zidovima
gdje se stropne ploče trebaju osloniti (slika 7.30). Konzolni zidovi se obično proizvode do visine
kata, ali ako je to spriječeno zbog ograničenja pri rukovanju i prijevozu zidovi se mogu spojiti na
sredini visine kata.
Zidovi sadrže šuplje otvore, orijentirane vertikalno i pravokutnog presjeka u koje će se na gradilištu
postaviti armatura i betonirati na licu mjesta. Predgotovljeni zid i ispuna od betona na licu mjesta
trebaju biti minimalnog razreda C40/50. Šuplji konzolni zidovi izgubili su na popularnosti zadnjih
godina u odnosu na predgotovljene ispunske zidove zbog potrebne velike količine svježeg betona i
intenzivnog rada ljudi na postavljanju armature. Armaturu postavljenu na gradilištu čine početne
šipke ubetonirane u temelje (iz kojih vire za duljinu sidrenja) na koje se preklapaju dodatne šipke da
bi se preuzela vlačna sila.
Zidni paneli su projektirani kao armirano betonski zidovi na konvencionalan način prema Poglavlju
3.9.3 u BS8110, Dio 1 [12]. Međutim, taj propis jedino nudi izraze za proračun zidova opterećenih

132
na uzdužno opterećenje, predlažući da se kada postoji moment savijanja zid računa samo statički
(elastična analiza). Kada se horizontalna opterećenja prenose pomoću nekoliko zidova dio koji
otpada na pojedini zid treba biti proporcionalan relativnoj krutosti pojedinog zida u neraspucanom
stanju, tj. koristeći izraz 7.20. U sljedećem odlomku, stupovna analogija će se primijeniti u
proračunu zidova na kombinirano djelovanje uzdužne sile i momenata u ravnini.

Slika 7.30 Analiza predgotovljenih konzolnih zidova

Svaka katna visina trebala bi se provjeriti na vitkost. Efektivna visina se utvrđuje kao da je zid
ravan prema Poglavlju 3.9.4. To je zato što su spojevi ploča-zid koji prenose vertikalne sile na zid
slobodno oslonjeni. Konzolni zidovi su gotovo uvijek ukrućeni u drugom smjeru- teško je zamisliti
slučaj kada bi se konzolni zidovi rabili za ukrućivanje konstrukcije samo u jednoj ravnini. Zbog
toga, efektivna visina zida le je jednaka udaljenosti između središta bočnih oslonaca, tj. stvarnoj
visini kata, ne čistoj visini. Ako se dogodi da zid nije pridržan u drugom smjeru i podupire ploče
koje su okomite na zid, tada le=1,5lo, gdje je lo čista visina između bočnih oslonaca. Inače le=2,0lo.
BS8110 ne nudi vrijednost za graničnu vitkost, ali se uzima vrijednost 12. Granični omjer vitkosti
se uzima le/t<40, ali je rijetko kritičan [12].
Ako je zid jednoliko opterećen pločama sa svake strane zida čiji se rasponi ne razlikuju za više od
15 %, vertikalni kapacitet za kratke zidove iznosi:

(7.32)

133
 Slika 7.31 Proračunski principi konzolnih zidova

Ako uvjeti nisu zadovoljeni, presjek bi trebao biti projektiran na aksijalne sile i poprečne momente
savijanja, rabeći naprezanje u betonu od 0,45 fcu.
Projektiranje na aksijalne sile i momente u ravnini je kako slijedi. Na slici 7.31 (tlačna sila se
zanemaruje u šipkama u tlačnoj zoni), vlačna sila u šipkama armature Fs i tlačna sila u betonu Fc
dana je izrazima:

(7.33)
(7.34)

gdje je n=broj šipki u vlačnoj zoni, tj. u zoni 2(d-X) na razmaku s, gdje je d udaljenost do središta
armature, i X je visina do neutralne osi.
Kapacitet granične aksijalne sile dan je izrazom:

(7.35)

Granični moment otpora u ravnini dan je izrazima:

(7.36)

(7.37)

ovisno da li je beton ili čelik kritičan.

Iz tih izraza X i d mogu se izračunati za danu geometriju, materijale i opterećenja. Minimalna
duljina iznosi:

L=d+(d-X) + zaštitni sloj do centra prve šipke (obično 75-150 mm) (7.38)

Ako je ova duljina veća od postojeće duljine jedna od veličina b, fcu ili As/s moraju se povećati dok
duljina ne postane manja od postojeće. Uobičajena opcija je smanjiti razmak armaturnih šipki s,
tako da se ista veličina šipke može koristiti u svim zidovima.

134
8 MJESTA SPOJEVA TEMELJA STUPA

Mjesta spojeva sa temeljima, kao što su temeljna podloga, kape stupa, potporni zidovi, temeljne
grede itd., su napravljeni na jedan od tri načina:

1. ležajna ploča, slika 8.1 Veličina ploče je ili veća od veličine stupa (''produžena ploča'',
slika 8.2) ili jednaka stupu (engl. flush plate, slika 8.3);
2. injektirani džep, slika 8.4 (vidi sliku 8.5); i
3. injektirani rukavi, slika 8.6.

Iako je metoda s ležajnom pločom najskuplja od triju opcija ona ima prednost jer stup može odmah
biti stabiliziran i uspravljen vertikalno podešavanjem razine matica na pridržavajućim vijcima.

Đepovi na četiri
Džepovi
ugla sa sidrenim
šipkama zavarenim
h za ležajnu ploču
Ležajna ploča jednake
veličine, ili manja od
veličine stupa
Alternativni detalj

Predgotovljeni stup

Izravnavajuća podloška
Matica i podmetač
Ležajna ploča Beton betoniran na mjestu
ili mort
~40

Zašiljeni rukav
1.5h

Pridržavajući
vijak
Pridržavajuća ploča
200

tipično 100x100x6mm

Na mjestu betoniran
temelj

Slika 8.1 Detalji mjesta spoja stupa sa ležajnom pločom

135
 Slika 8.2 Spoj stupa sa temeljem pomoću produžene čelične ležajne ploče

Ovo je posebno važno kada se radi na mekom tlu gdje samo privremeno podupiranje ne može
osiguravati dovoljnu stabilnost.
Sva mjesta spojeva stup – temelj mogu biti projektirana ili kao zglobna ili da preuzimaju moment –
projektant ima izbor ovisno o ukupnoj zahtijevanoj stabilnosti okvira. Međutim, metoda normalno
injektiranog džepa ima svojstvenu čvrstoću i krutost koja de facto omogućava mjesto spoja koje
preuzima moment. Stavovi prema izboru u korištenju ležajnih ploča radije nego džepova ovise više
o proizvodnji nego o konstruktivnim odlukama.

Slika 8.3 Stup-temelj mjesto spoja sa ''flush'' čeličnom ležajnom pločom

136
 N

Predgotovljeni stup

Površina uronjenog
dijela stupa h
ohrapavljena Beton betoniran na mjestu
ili mort

F
1.5h

z
F
min 300 ~40

Izravnavajuće
izravnavajuče
obično

Osnovica stupa
podloške
podloške ponekad je zašiljena
da pomogne protok
cementnog morta

Minimalni
minimalnipredloženi
predloženi
razmacidžepa
razmaci đepa 50
50mm
mm
na dnu i 75 mm na
na dnu i 75mm navrhu
vrhu
privremeno zašiljeni
klinovi ubačeni u
rupu sa svih strana

Slika 8.4 Detalj mjesta spoja džepa stupa

Slika 8.5 Spoj stupa sa temeljem pomoću injektiranog džepa

137
8.1 Stupovi na ležajnim pločama

Mjesto spoja koje preuzima moment zahtijeva dovoljno veliki krak sila z, prikazan na slici 8.7,
između pridržavajućih vijaka i središta tlačne zone. Da se to postigne ležajna ploča je obično (ali ne
uvijek) veća od veličine stupa, izbačena preko dva, tri ili četiri lica prema potrebi.
Da bi se proizvela ležajna ploča početne šipke armature (''starter'') su postavljene kroz rupe u ploči i
kutno zavarene na obje strane (slika 8.8). Iako se HT šipke koriste kako bi se reducirala tlačna
duljina prionjivosti čvrstoća popuštanja je f y = 250 N/mm2. Spone, tipično 2 ili 3 ϕ10 ili ϕ12 šipke
su postavljene uz ploču na razmaku od 50 do 75 mm. Maksimalna duljina istake ploče L je stoga
obično ograničena na 100 mm, bez obzira na veličinu. 100 mm je isto i minimalni praktični limit za
detaljiranje i potrebe podizanja na mjestu gradnje.

Rupe za ventilaciju za
zacementiranje pod pritiskom
(ako je potrebno)

Razina podne Rukavi velikog promjera

konstrukcije u predgotovljenom stupu

Dozvoljeno izravnavanje

Istaknute starter šipke ubetonirane

u monolitni temelj

Slika 8.6 Detalji mjesta spoja stupa sa zacementiranim rukavima

glavna armatura
stupa L = 100 tipično
pridržavajuća sila P
F
u vijcima
t
0.4fcu (cementni
xd xd mort)
m 2 2
d' z
d

min 50
b

tlačno područje
d kod graničnog stanja

Slika 8.7 Proračun produljene ležajne ploče

138
Pridržavajući vijci razreda 4:6 ili 8:8 su prikladni za uporabu. Duljina sidrenog vijka je tipično 375-
450mm za vijke promjera 20-32 mm. Ležajna površina glave vijka je povećana s uporabom ploče,
nominalno 100×100×8 mm. Dno vijka je minimalno 100 mm iznad armature na dnu temelja.
Armatura za ovijanje (u obliku spona) oko vijaka je obično potrebna, posebno gdje se koriste uske
grede i/ili zidovi i gdje je udaljenost do ruba manja od oko 200 mm. Čelik se računa na principu
posmičnog trenja ali ne bi smio biti manji od četveroteznih spona ϕ8 mm na 75 mm središta
postavljenih blizu vrha vijaka. Sidrene petlje su obično predviđene oko vijaka kako bi se postigla
puna čvrstoća vijka ako je horizontalna udaljenost do ruba manja od oko 200 mm. Praznina između
ploče i temelja se ispunjava s ''in situ'' betonom ili mortom razreda Md ovisno o proračunu.
Metoda proračuna razmatra ravnotežu vertikalnih sila i momenata prevrtanja. Dvije metode se
koriste ovisno o tome da li se u vijcima postiže vlak ili ne. Prema slici 8.7 i rješavanjem vertikalno.
Ako je F > 0:

F + N = 0,4f ck · b · xd (8.1)

gdje je xd = visina bloka tlačnog naprezanja

Slika 8.8 Početne (''starter'') šipke zavarene na produljenu ležajnu ploču

Uzevši momente oko centralne linije bloka tlačnog naprezanja

M = F(d - d' – 0.5xd) + N(0.5d – 0.5xd) (8.2)

kao i M = N⋅e, tako da je

N(e + 0.5d - d') d'

2
= x(1 - ) - 0.5x 2 (8.3)
0.4 f cu bd d

odakle se mogu izračunati x i F.

Veličina ležajne ploče je optimizirana s obzirom na dobivanje minimalne veličine d kada postoji
rješenje jednadžbe 8.3 kako slijedi:

139
 2N(e + 0.5d - d' ) d'
2
= (1 - ) 2 (8.4)
0.4f cu bd d

Ako je x = N/0.4f cu b rješenje jednadžbe 8.4 jest:

d min = 0.5x + d'+ (0.5x + d' ) 2 − d ' 2 +2 x (e − d ' ) (8.5)

Zamjenom d min iz jednadžbe 8.5 u jednadžbu 8.3 dobije se (obavezno) Xd = (d - d'), tj. tlačna zona
se proteže do točke u liniji sa silom u pridržavajućim vijcima. Međutim, vjerojatno je da će pod tim
uvjetima sila F biti vrlo velika a rezultirajuća debljina ploče neprihvatljiva. Ako je to slučaj poveća
se b (=smanji se x) dok se ne postigne zadovoljavajuća debljina ploče, s tim da je minimalna b
jednaka širini stupa i da duljina istake L ne bi smjela biti manja od oko 80-100 mm.
Vratimo se na rješenje jednadžbe 8.3, ako je X > N/0.4f cu bd, onda je F pozitivna. Uz pretpostavku
da je N broj vijaka svaki površine A b i granične čvrstoće f yb koji osiguravaju silu F, tada je:

F
Ab = (8.6)
Nf yb

Za razred vijaka 4:6 rabi se f yb = 195 N/mm2, a f yb = 450 N/mm2 za vijke razreda 8:8.
Debljina ležajne ploče je veća od:

t = 0.8f cu L2 /p y (postavljeno na tlačnoj strani) (8.7)

ili
t = 4Fm/bp y (postavljeno na vlačnoj strani) (8.8)

gdje je L = prepust ploče preko lica stupa, m = udaljenost od centra vijaka do centra šipki u stupu, i
p y = čvrstoća na popuštanje ploče = 275 N/mm2 za čelik razreda 43.
Ako je X < N/0.4f cu bd, tada je F negativna i gornje jednadžbe 8.1 i 8.2 ne vrijede. Analiza se
pojednostavljuje na sljedeće:

2e
X = 1− (8.9)
d
i
N = f c bXd (8.10)

jer beton ispune nije potpuno napregnut do 0.4f cu . Jednadžba 8.7 se modificira u:

2f c L2
t= (8.11)
py

Zglobno spojeni temelji mogu se proračunati smanjenjem kraka sile u ravnini. Ležajne ploče s
uporabom dva vijka na jednoj centralnoj liniji, ili četiri vijka na malom razmaku također postižu
željeni efekt.
Ležajne ploče jednake ili manje od stupa se koriste gdje je istaka oko stope stupa konstruktivno ili
arhitektonski neprihvatljiva. Grupa pridržavajućih vijaka je locirana u liniji sa glavnom armaturom
stupa. Ležajna ploča je postavljena ''flush'' sa dnom predgotovljenog stupa i mali džepovi, tipično
100-mm kocka (za potrebe pristupa), ostave ploču izloženu na svakom uglu, ili na suprotnim
stranama kako je prikazano na slici 8.9.

140
 Slika 8.9 ''Flush'' ležajne ploče sa 4 vijka (prednji plan) i 2 vijka (lijevo) mjesta spojeva

Nesimetrične ležajne ploče se koriste u situacijama kad prepust ploče nije moguć na jednoj ili dvije
strane, kako je prikazano na slici 8.10. Prepust ploče mora omogućiti postavljanje bar tri
pridržavajuća vijka. Sila(e) u vijku(cima) stvara spreg sa tlakom ispod ploče. Analiza proračuna
provodi se na sličan način kao za stupove centrirane na simetričnim pločama, osim što sad postoji
dodatni ekscentricitet za osno opterećenje. Prema slici 8.10a za trostranu ploču sa momentom u
smjeru kazaljke na satu M = N e izjednačavanje momenata, uzevši momente oko centralne linije
tlačnog bloka naprezanja, dano je sa:

Ne = 2F(d - d'-0.5Xd) + N(0.5h - 0.5Xd) (8.12a)

Ako se zamjeni 2F = 0.4f cu bXd – N, i pojednostavi, dobije se (modificirana jednadžba 8.3)

N(e + d - d'-0.5h) d
2
= X(1 - ) − 0.5X 2 (8.13a)
0.4f cu bd d'
iz koje se može izračunati X i F.

Ako je moment suprotan okretanju kazaljke na satu, tada je prema slici 8.10b, izjednačavanje dano
sa:

Ne = F(d - d'-0.5Xd) + N(d - 0.5h - 0.5Xd) (8.12b)

i
N(e + 0.5h - d' ) d
2
= X(1 − ) − 0.5X 2 (8.13b)
0.4f cu bd d'

141
 Slika 8.10 Nesimetrična produljena ležajna ploča

8.2 Stupovi u džepovima

Ovo je najekonomičnije rješenje sa stajališta predgotovljenih konstrukcija, ali njihova upotreba je

ograničena na situacije gdje se mogu izvesti dosta velike monolitne betonske stope. Predgotovljeni
stup zahtijeva samo dodatne spone (engl. links) da se odupre naprezanjima raspucavanja
generiranim od sila u krajnjim ležajima, te kemijski usporavajući agens da se omogući ohrapavanje
izloženog agregata u području džepa. U slučajevima gdje je armatura stupa u vlaku, šipke koje se
produljuju u džep moraju biti potpuno usidrene sa prianjanjem (BS8110, Dio 1, Poglavlje 3.12.8)
[12]. Kako bi se reducirala visina džepa na praktičnu veličinu ove šipke moraju zakrivljene u obliku
kuke na krajevima.
Betonski temelj je betoniran na licu mjesta uporabom konične kutije zaklopca da se formira džep.
Razmak između džepa i stupa treba biti bar 75 mm na vrhu džepa. Džep je obično nakošen pod 5°
prema vertikali da se olakša smještanje betona ili cementnog morta u prsten. Time se povećava sila
klina jednaka N tan5°, gdje je N granična uzdužna sila u stupu. Predgotovljeni stup zahtijeva samo
dodatne spone da se odupru naprezanjima raspucavanja generiranim od sila u krajnjim ležajima
rabeći ζ = 0.11 (BS8110, Dio 1, Tablica 4.7) [12].
Vertikalna opterećenja se prenose u temelje sa kombinacijom površinskog trenja (između stupa i ''in
situ'' ispune) i krajnjeg ležaja. Nije uputno znati proporcije opterećenja što se prenosi sa bilo kojim
od ova dva mehanizma, nego samo da se cijelo opterećenje prenosi u temelj. Za povećanje

142
površinskog trenja mogu se formirati posmični spojevi (engl. shear keys) na stranama džepa ili na
stranama stupa da prenesu aksijalno opterećenje pomoću djelovanja posmičnog uklinjavanja.
Posmični spojevi trebaju odgovarati slici 8.11.

Slika 8.11 Posmični spojevi za posmičnu otpornost

Ako su momenti prevrtanja (engl. overturning moments) prisutni pola površinskog trenja se
konzervativno odbacuje zbog mogućeg raspucavanja na predgotovljenoj/monolitnoj (''in situ'')
granici. Proračun granične nosivosti razmatra prijenos vertikalnog opterećenja od krajnjeg ležaja
baziran na čvrstoći bruto površine poprečnog presjeka armiranog stupa i jednake površine
neskupljajućeg betona ili cementnog morta. Proračunska čvrstoća ekspanzivne ispune je obično
f' cu = 40 N/mm2. Oblik sloma može biti dijagonalno-vlačno posmični preko ugla džepa u slučaju
kojeg su spone predviđene oko gornje polovice džepa. Drugi oblik sloma je drobljenje ''in situ''
betona u prstenu. Da bi se spriječio rabi se granično naprezanje od 0.4f' cu koje djeluje samo preko
širine jednake predgotovljenom stupu, tj. ignorirajući prisutnost treće dimenzije.
Bruggeling [12] predlaže da je visina džepa D u relaciji sa omjerom momenta M i uzdužne sile N
kako slijedi:
Ako je e = M/N < 0.15h tada je D > 1.2h
Ako je e = M/N > 2.00h tada je D > 2.0h (8.14)

Na slici 8.12, sila F djeluje tako da je spreg F z generiran preko udaljenosti koja je veća od:

z = (D – 0.1D)/2 = 0.45D
z = (D – zaštitni sloj)/2 (8.15)

Ovo zato što se gornjih 0.1D džepa zanamaruje unutar zone zaštitnog sloja. Prema slici 8.12 i
uzevši momente oko A:

Ne - µFh - 0.45FD = 0 (8.16)

Tada
Ne
F= < 0.4f cu' b(0.45D) (8.17)
µh + 0.45D

143
 e

Stup hxb
N

točka A

Slika 8.12 Proračun temelja s džepom

Analiza je samo za jednoosno savijanje. Nema metode koja se koristi za dvoosno savijanje, iako se
ovdje može primijeniti metoda koja se koristi za dvoosno savijanje stupova, tj. povećani moment u
kritičnom smjeru se razmatra kao jednoosni moment.
Ukupna visina temelja jednaka je visini džepa plus visina osnovice stupa. Ne postoji analiza kojom
bi se odredila visina osnovice stupa jer kad je prsten ispunjen proračun temelja se bazira na ukupnoj
visini, a ne visini osnovice stupa. Nema proboja (engl. punching shear) jer se tlak prenosi direktno u
temelj. Međutim, proboj je prisutan prije očvršćavanja ispune, tj. u fazi privremene konstrukcije. Na
tom kraju je visina osnovice stupa nominalno jednaka manjoj dimenziji stupa do maksimalne visine
od 400 mm. Kao približna smjernica ukupna visina treba biti takva da se pod kutom od 45° linija
raspodjele opterećenja može povući od kraja stupa do donjeg ugla temelja. Stoga ako je širina
temelja B a širina stupa b, dubina temelja treba biti približno (B-b)/2. (vidi sliku 8.13).
Proračun samog temelja je u skladu sa standardnom praksom armiranobetonskih konstrukcija.

b
približno (B-b)/2
45°

Slika 8.13 Određivanje dubine temelja

144
8.3 Stupovi u injektiranim rukavima

Jedno od najpopularnijih i možda najekonomičnijih detalja temelja stupova je zacementirani rukav

(vidi sliku 8.6). ''Starter'' ili (očekivane) šipke istaknute iz temelja prolaze kroz otvore, obično
cijevne rukave, u stupu. Prsten oko šipki je nakon toga ispunjen sa (gravitacijski ili pod tlakom)
ekspanzivnim tekućim cementnim mortom čvrstoće jednake čvrstoći stupa, ali obično ne manje od
f cu = 40 N/mm2.

Slika 8.14 Naborani čelični rukavi koji se koriste za zacementirani rukav

mjesto spoja

Prsten mora biti nominalno 6 mm. Ako je prsten oko šipke prilično velik, recimo više od 10-15 mm,
rukav se može gravitacijski puniti, inače se mora koristiti zapunjavanje pod tlakom. Naborani
pritisnuti rukavi prikazani na slici 8.14 su dovoljno veliki da se omogući gravitacijsko punjenje.
Debljina materijala je oko 1 mm. Nabori povećavaju čvrstoću prianjanja (djelovanjem
zaklinjavanja) i mogu biti ostavljeni unutar stupa. Ako je rukav gladak treba ga povući. Slika 8.15
prikazuje proizvodnju stupova sa rukavima.

Slika 8.15 Priprema koša armature i rukava za stup prikazan na slici 8.13
145
Gornji krajevi rukava su otvoreni prema licu stupa (bijeli čepovi sprječavaju ulaz betona za vrijeme
lijevanja).
Stup je pozicioniran na pakirane podloške koje omogućavaju fiksnu toleranciju od oko 40 mm.
Rupa na dnu stupa je na mjestu ispunjena sa mortom (ili betonom koji sadrži sitnozrni agregat ≤ 6
mm) tlačne čvrstoće jednake onoj od stupa. Spoj sadrži većinu prednosti (ovijanje betona, tanki suhi
pakirani spoj, kontinuitet HT armature, jednostavno se izrađuje i popravlja) i neke mane (potpuno
kompaktan cementni mort u rukavima) koje su povezane sa metodama predgotovljenih
konstrukcija. Stup mora ostati na podupiračima dok cementni mort nije očvrsnuo. Međutim,
podupirači obično ostaju na mjestu dok se ne postave prve grede i ploče poda.
Postupak proračuna je isti kao za prizmatične armiranobetonske stupove. Pretpostavka je da je
postignuto puno prianjanje ''starter'' šipki što omogućava da se razvije njihova puna čvrstoća.
''Starter'' šipke su postavljene na uglovima stupa kako bi se maksimizirala efektivna visina.
Međutim, to znači da glavna armatura stupa mora biti postavljena unutar ''starter'' šipki, i to postaje
kritična situacija projektiranja. Pokušaji su napravljeni da se pozicionira glavna armatura na rubu
stupa s obzirom na glavnu os stupa, i dalje od ruba s obzirom na sporednu os. Efektivna visina do
armature u sporednoj osi je stoga:

d = h – zaštitni sloj – spona stupa – šipka stupa – razmak oko 10 – radijus rukava

To je tipično h –110 mm.

146
9 LITERATURA

[1] J. Beerbower, K. Boyle, J. Butler, L. Collavino, E. J. Gregory, P. Hynes, P. Kourajian, E.

Markle, J. Markle, M. J. Nimmer, W. C. Richardson, K. Rosenstern, W. Schrooten, L. Stigler, PCI
manual for the design of hollow core slabs, Prestressed concrete institut, Chicago, 1998.
[2] HRN EN 1992-1-1:2013, Eurokod 2: Projektiranje betonskih kontrukcija - Dio 1-1: Opća
pravila i pravila za zgrade
[3] HRN EN 206:2014, Beton – Specifikacija, svojstva, proizvodnja i sukladnost
[4] HRN EN 1168:2012, Predgotovljeni betonski proizvodi – Ploče sa šupljinama
[5] E. Fallon, J. C. Robinson, The behavior of hollow core floor slabs, PP 507-518
[6] K. H. Tan, L. X. Zheng, P. Paramasivam, Designing hollow-core slabs for continuity, PCI
Journal, January-February, 1996, PP 82-91
[7] FIB, Special design considerations for precast prestressed hollow core floors, Sprint-Druck,
Stutgart, 2000.
[8] Spancrete manufacturers' association, Research notes, http://www.spancrete.com
[9] D. Aničić, I. Netinger, Priručnik za projektiranje prednapetih šupljih ploča, Građevinski fakultet
Osijek, Osijek, 2004.
[10] HRN EN 1992-1-2:2013, Eurokod 2: Projektiranje betonskih konstrukcija - Dio 1-2: Opća
pravila – Proračun konstrukcija na djelovanje požara
[11] HRN EN 1990:2011, Eurokod: Osnove projektiranja konstrukcija
[12] Elliot, Kim S., Precast concrete structures, Butterworth-Heinemann, 2002.

147