cake za tower

Jos par trikova

Zid od opeke
Princip je sledeci - na gornjoj ivici zida, postavite granicni uslov kod koga su oslobodjeni svi
uticaji osim jednog - onog koji prenosi vertikalnu silu (to ce biti T3). Zatim, na vertikalnim
ivicama zida, na mjestima gdje se zid naslanja na stub ili vertikalni serklaz - treba osloboditi
sve uticaje, (eventualno, ostaviti opet T3). Na donjoj ivici nemojte nista oslobadjati da se ne
bi napravio labilan model - tu se i tako ne bi trebalo da jave nikakvi momenti ako su uneti
prethodno pomenuti granicni uslovi.
Ovime cete dobiti da zid prenosi samo vertikalno opterecenje.
FERT ploče
Kada se ne insistira na uticajima u gredama (kako se radi o prostoj gredi, za gravitaciju se
rucno dimenzionise), je da se zada ortotropna AB ploca debljina koja je ekvivalentne krutosti
na savijanje sa FERT tavanicom (gredicama sa plocom od 4 cm). Znaci zadaje se AB ploca
debljine (uglavnom 12cm gdje se dobija stalno opterećenje 3 KN/m2) cija krutost na
savijanje je jednaka FERT tavanici, ali obavezno ortotropna u pravcu nosenja FERTA i
adekvatnim granicnim uslovima za ortotropiju koju program nudi. Dalje kod modalne analize
treba iskljuciti vertikalne oblike oscilovanja, a ukoliko se ipak jave ignorisati ih (uz
povecanje broja tonova...).
Torzija u gredama
Koliko grijesimo ako pri proracunu medjuspratne konstrukcije od AB ploca i greda
"iskljicimo torziju greda u plocama" ukljucujuci i gredu preko koje se kontinualno nastavlja
konzolna ploca erkera?
Tower zbog primjenjene metode i uslova kompatibilnosti na spoju ploča-greda, prevodi dobar
dio momenata savijanja ploče na grede (u obliku momenata torzije). Radi se ogromnoj većini
slučajeva o "fiktivnoj " torziji. To je priča koja se vuče od najranijih programa na kojima smo
radili (STRESS, SAP, PLANET, pa preko svih dosadašnjih verzija TOWER-a) i uvek je
trebalo reagovati smanjenjem torzione krutosti greda kao input podatkom. Otpor inercije (I1)
potrebno ga je svesti priblizno nuli Naravno, postoje specijalni slučajevi, kada ovo nije
opravdano učiniti - preciznije: čini se greška. Takav slučaj je, npr. konzolna ploča uklještena
u gredu (da banalizujem: desno od grede je ploča a levo otvor stepenišnog trakta).
Temelji samci i trakasti temelji
Prilikom modeliranja temelja samaca ( recimo dimenzija axbxd=150x200x40cm ),kao i
temeljnih traka ( recimo dimenzija axbxd=1000x65x40cm ) uzimam plocu debljine d=40cm
sa gore navedenim dimenzijama u osnovi i zadajem povrsinski oslonac.Na taj nacin dobijam
uticaje u temeljima ( u ploci ) i napone u tlu.

Ako zelite jos pitajte, znanje je makar dzabe...

Neki od saveta za program Tower

Proračun stabilnosti i njegova najslabija karika

Proračun stabilnosti analizira stabilnost konstrukcije kao cjeline, dok na primjer, proračun
(dimenzionisanje) čeličnih nosača analizira stabilnost pojedinačnog elementa konstrukcije.
Kontrola napona može nam sa sigurnošću odgovoriti koji zategnuti element je najvise
napregnut ali za pritisnute elemente mora se vršiti mnogo složenija analiza. Konstrukcija je
stabilna najviše onoliko koliko je stabilan njen 'najslabiji' element. Iz ovoga se može
zaključiti da pomoć pri određivanju 'najslabije karike' može da se dobije od rezultata
dimenzionisanja čelika. Naravno, s obzirom da se pri dimenzionisanju čelika koriste
aproksimacije za efekte teorije II reda kao i na veliki značaj pravilnog izabora ulaznih
podataka (dužine izvijanja, krive izvijanja itd, najbolje je prvo dimenzionisati čelične nosače
pa tek onda proveravati stabilnost sistema (na nosačima stvarnih dimenzija)). Da bi se sa
većom sigurnošću utvrdila najslabije mjesto u konstrukciji bilo bi dobro kada bi se mogla
dobiti 'forma gubitka stabilnosti'. Ovo se programom može dobiti tako sto se napravi
kombinacija bliska ali minimalno slabija od kritične, i koja se proračuna po teoriji II reda.
Slika deformisanog modela pri toj kombinaciji će biti forma gubitka stabilnosti a element sa
najznačajnijom deformacijom - 'najslabija karika'.

Primjer: ako je proračun stabilnosti rađen kao: Opterecenje "A" + lambda x Opterecenje B i
ako je za kritično lambda dobijena vrednost 12.679 onda treba napraviti jednu kombinaciju
blisku kritičnoj (recimo Opterecenje "A" + 12.678 x Opterecenje "B") i onda je proračunati
po teoriji II reda. Poenta je da se bude jako blizu kritične vrijednosti da bi do izražaja dosla
povećana deformacija labilnog elementa.